Ellen G. White PUT KRISTU 1 Nakladnik ADVENTUS d.o.o. w w w.adventus.hr Izvornik STEPST TO CHRIST by Ellen G. White Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika Urednik Dragutin Matak Prijevod Milan ©uπljiÊ Lektura Miroslav VukmaniÊ Korektura Ljerka Koren i Darko FilËiÊ Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak STUDIO MODERNA, Zagreb 2 Ellen G. White PUT KRISTU 30. izdanje A DVENTUS Zagreb, 2005. 3 Biblijski tekstovi navedeni su po prijevodu KrπÊanske sadaπnjosti. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 232.31 WHITE, Ellen Gould Put Kristu / Ellen G. White ; [prijevod Milan ©uπljiÊ]. - 30. izd. - Zagreb : Adventus, 2005. Prijevod djela: Steps to Christ. - Kazalo ISBN 953-99112-7-3 (tvrdi uvez) I. Isus Krist -- Soteriologija II. Kristologija -- AdventistiËka teologija III. Soteriologija — AdventistiËko tumaËenje 450112129 4 Boæja ljubav prema Ëovjeku Priroda i objava zajedniËki svjedoËe o Boæjoj ljubavi. Naπ nebeski Otac izvor je æivota, mudrosti i radosti. Pogledajte samo Ëudesa i ljepote prirode! Mislite o njihovoj zadivljujuÊoj prilagodbi potrebama i sreÊi ljudi i svih æivih stvorenja. SunËeva svjetlost i kiπa πto oæivljuju i osvjeæavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice — sve nam to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja. Kako je to krasno izrekao psalmist: “OËi sviju u tebe su uprte, Ti im hranu dajeπ u pravo vrijeme. Ti otvaraπ ruku svoju, do mile volje sitiπ sve æivo.” (Psalam 145,15.16) Bog je stvorio Ëovjeka potpuno svetim i sretnim, a prelijepa Zemlja nakon izlaska iz Stvoriteljeve ruke nije pokazivala ni traga raspadanja ili sjenke prokletstva. Tek je prijestup Boæjeg Zakona, zakona ljubavi, donio nesreÊu i smrt. Pa ipak, i usred patnji izazvanih grijehom, otkriva 5 se Boæja ljubav. U Bibliji piπe da je Bog prokleo Zemlju zbog Ëovjeka. (Postanak 3,17) Trnje i korov — poteπkoÊe i kuπnje πto Ëovjekov æivot ispunjavaju naporima i brigama — odreene su Boæjim planom zbog njegova dobra, kao dio prijeko potrebnog odgoja, za njegovo uzdizanje iz propasti i izopaËenosti πto ih je donio grijeh. Iako grjeπan, svijet nije ispunjen samo æaloπÊu i bijedom. I sama nam priroda upuÊuje poruke nade i utjehe. Na ËiËku se nalaze cvjetovi, a trnje je prekriveno ruæama. “Bog je ljubav” — piπe na svakom pupoljku πto se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave. Ljupke ptice πto ispunjavaju prostor veselim pjesmama, cvjetovi njeænih boja πto miriπu u svojemu savrπenstvu, bogato razlistano veliËanstveno πumsko drveÊe — sve nam svjedoËi o Boæjoj oËinskoj briænosti i paæljivosti i o Njegovoj æelji da usreÊi svoju djecu. Boæja RijeË otkriva Njegov karakter. On je osobno objavio svoju bezgraniËnu ljubav i milosre. Kad je Mojsije molio: “Pokaæi mi svoju slavu!”, Gospodin je odgovorio: “Dopustit Êu da ispred tebe proe sav moj sjaj.” (Izlazak 33,18.19) To je bila Njegova slava. Bog je proπao ispred Mojsija i objavio: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËi6 nu, grijeh i prijestup...” (Izlazak 34,6.7) On je “... spor na gnjev i bogat milosrem” (Jona 4,2) i “uæiva u pomilovanju” (Mihej 7,18). Bog je povezao naπa srca sa sobom bezbrojnim znamenjem na nebu i na Zemlji. Trudio se da nam se otkrije preko Ëuda prirode i preko najdubljih i najnjeænijih zemaljskih veza koje ljudsko srce moæe spoznati. Ali sve to nam samo donekle otkriva Njegovu ljubav. Iako smo dobili sve te dokaze, neprijatelj dobra je toliko zaslijepio um ljudi da oni gledaju na Boga sa strahom zamiπljajuÊi Ga okrutnim i neumoljivim. Sotona je naveo ljude da Bogu pripisuju krutu pravednost, kao kakvom okrutnom sucu i neumoljivom i strogom vjerovniku. Opisao je Stvoritelja kao biÊe koje nepovjerljivim okom motri ljude i vreba njihove zablude i pogreπke ne bi li ih mogao osuditi. Da bi uklonio ovu iskrivljenu sliku i otkrio svijetu beskrajnu Boæju ljubav, Isus je doπao æivjeti meu ljude. Boæji Sin doπao je s Neba da bi objavio Oca. “Boga nitko nikada nije vidio: Jedinoroenac — Bog, koji je u krilu OËevu, On Ga je objavio.” (Ivan 1,18) “I nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin htjedne objaviti.” (Matej 11,27) Kad je jedan od uËenika zahtijevao: “Pokaæi nam Oca!” (Ivan 14,8), Isus je odgovorio: “Toliko sam vremena s vama... i ti me, Filipe, nisi upoznao?” (Ivan 14,9) 7 OpisujuÊi svoje zemaljsko poslanje, Isus je rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboenje zarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima, da oslobodim potlaËene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) To je bio Njegov posao. Isus je “... proπao ËineÊi dobro i ozdravljujuÊi sve koje avao bijaπe tlaËio...” (Djela 10,38) Bilo je cijelih sela u kojima se uzvik boli nije Ëuo ni iz jedne kuÊe, jer je On proπao njima i iscijelio sve bolesnike. Njegovo je djelo bilo dokaz Njegove boæanske punomoÊi. Ljubav, milosre i samilost otkrivali su se u svakom Ëinu Njegova æivota; Njegovo je srce bilo puno njeæne suÊuti prema ljudskome rodu. On je uzeo ljudsku narav da bi mogao ispuniti ljudske potrebe. Najsiromaπniji i najponiæeniji nisu Mu se bojali pristupiti. I mala djeca osjeÊala su Njegovu privlaËnost. Voljela su se penjati u Njegovo krilo i gledati Njegovo zamiπljeno lice, dobroÊudno i puno ljubavi. Isus se nije sustezao reÊi istinu, ali je to uvijek Ëinio s ljubavlju. U svojemu ophoenju s ljudima bio je osobito taktiËan, promiπljen i paæljiv. Nikad nije bio grub, nikad nije nepotrebno izgovorio oπtru rijeË, nikad nije nanio nepotrebnu bol osjetljivoj duπi. Nije osuivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Osu8 ivao je licemjerje, nevjeru i bezakonje; ali u Njegovu se glasu osjeÊala bol kad je izgovarao oπtre prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim gradom koji je odbio primiti Njega — Put, Istinu i Æivot. Odbacili su Njega, svojega Spasitelja, a On im je prilazio sa saæaljivom njeænoπÊu. Æivot Mu je bio ispunjen samoprijegorom i briæljivom skrbi za druge. U Njegovim oËima svaka je duπa bila dragocjena. Iako je uvijek Ëuvao svoju boæansku dostojanstvenost, sagibao se s najnjeænijom paænjom nad svakim pripadnikom Boæje obitelji. U svakom Ëovjeku gledao je posrnulu duπu radi Ëijega je spasenja doπao. Krist je u svojemu æivotu otkrio takav karakter. Bio je to Boæji karakter. Iz OËeva srca potekle su rijeke boæanske suÊuti, koje su se oËitovale u Kristu, i izlile se na ljudski rod. Isus, njeæni milosrdni Spasitelj, bio je Bog koji je “tijelom oËitovan”. (1. Timoteju 3,16) Isus je æivio, trpio i umro — da bi nas spasio. Postao je “Ëovjek boli”, (Izaija 53,3) da bismo se mi mogli vjeËno radovati. Bog je svojemu ljubljenom Sinu punom milosti i istine dopustio da iz svijeta neopisive slave sie na grijehom uprljani i uniπteni svijet, na svijet zamraËen sjenkom smrti i prokletstva. Dopustio Mu je da napusti naruËje Njegove ljubavi i odrekne se oboæavanja anela — da bi trpio sramotu, pogrde, poniæenja, mrænju 9 i smrt. “Na Njega pade kazna — radi naπeg mira, Njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5) Gledajte Ga u pustinji, u Getsemaniju, na kriæu! Neokaljani Boæji Sin preuzeo je na sebe teret grijeha. On, koji je bio jedno s Bogom, osjetio je u svojoj duπi straπnu razdvojenost izmeu Boga i Ëovjeka, izazvanu grijehom. To je prouzroËilo oËajniËki krik s Njegovih usana: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” (Matej 27,46) Teret grijeha i svijest o njegovoj strahovitoj veliËini koja duπu odvaja od Boga — slomili su srce Boæjeg Sina. Ali ta velika ærtva nije prinesena zato da bi se u OËevom srcu probudila ljubav prema Ëovjeku, ili pak æelja da ga spasi. Ne, nipoπto! “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina...” (Ivan 3,16) Otac nas voli, ali ne zbog te velike Ærtve pomirnice, veÊ se On za Ærtvu pomirnicu i pobrinuo zato πto nas voli. Krist je bio posrednik po kojemu se Boæja beskonaËna ljubav izlila na greπni svijet. “Bog bijaπe Onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom...” (2. KorinÊanima 5,19) Bog je trpio sa svojim Sinom. Smrtna borba u Getsemaniju i smrt na Golgoti bili su cijena koju je Srce Beskrajne Ljubavi platilo za naπ otkup. Isus je rekao: “Zato me ljubi Otac πto ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem.” (Ivan 10,17) To znaËi: Moj vas je Otac toliko ljubio da je i 10 mene joπ viπe zavolio zato πto sam dao svoj æivot da bih vas izbavio. Omilio sam svojemu Ocu postavπi vaπim Zamjenikom i Jamcem, poloæivπi svoj æivot i preuzevπi vaπe dugove i prijestupe; mojom ærtvom Bog moæe biti pravedan, Onaj koji opravdava svakoga tko vjeruje u Isusa. Nije nas mogao otkupiti nitko osim Boæjeg Sina; Oca je mogao objaviti samo Onaj koji se nalazio u Njegovu naruËju. Boæju ljubav mogao je ostvariti jedino Onaj koji je upoznao njezinu dubinu i visinu. OËevu ljubav prema izgubljenom ËovjeËanstvu mogla je izraziti jedino Kristova beskrajna ærtva. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina...” (Ivan 3,16) On Ga nije dao da samo æivi meu ljudima, da ponese njihove grijehe i umre kao ærtva za njih; On Ga je poklonio palome rodu. Krist se morao poistovjetiti s koristima i potrebama ËovjeËanstva. On, koji je bio jedno s Bogom, vezao se s ljudskim sinovima vezama koje se nikada ne mogu prekinuti. Isus se “ne stidi zvati ih braÊom” (Hebrejima 2,11); On je postao naπa Ærtva, naπ Zastupnik, naπ Brat, Onaj koji i pred OËevim prijestoljem nosi naπe obliËje, Onaj koji Êe i u beskrajnoj vjeËnosti kao Sin »ovjeËji ostati sjedinjen s rodom koji je otkupio. A sve samo zato da bi se Ëovjek mogao podignuti iz propasti i poniæenja izazvanih grijehom, 11 da bi mogao odraæavati Boæju ljubav i sudjelovati u radosti koju donosi svetost. Cijena plaÊena za naπ otkup i beskrajna ærtva koju je prinio naπ nebeski Otac davπi svojega Sina da umre za nas trebali bi nas nadahnuti uzviπenim mislima o onome πto moæemo postati kroz Krista. GledajuÊi visinu, dubinu i πirinu OËeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Ivan ispunio se oboæavanjem i dubokim πtovanjem. Ne nalazeÊi prikladnih rijeËi da izrazi veliËinu i njeænost te ljubavi, pozvao je svijet da je promatra: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) Kakvu to vrijednost daje Ëovjeku! Prijestup je ljudske sinove uËinio Sotoninim podanicima. Vjerom u Kristovu Ærtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu postati Boæja djeca. UzimajuÊi ljudsku prirodu, Krist je uzdigao ËovjeËanstvo. Grjeπni ljudi dobili su prigodu da, povezani s Kristom, postanu dostojni imena Boæjih sinova. Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebeskog Kralja! Dragocjenog li obeÊanja, predmeta najdubljeg divljenja! Nenadmaπne li Boæje ljubavi prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima moÊ ukrotiti duπu i navesti um na pokoravanje Boæjoj volji. ©to viπe prouËavamo boæanski karakter u svjetlosti kriæa, to jasnije otkrivamo milosre, njeænost i praπtanje, povezane s nepristra12 noπÊu i pravednoπÊu; to nam jasniji postaju bezbrojni dokazi bezgraniËne ljubavi i njeæne suÊuti πto nadmaπuju Ëeznutljivu naklonost majke prema zalutalom djetetu. 13 Grjeπniku treba Krist Prigodom stvaranja Ëovjeku su darovane plemenite sposobnosti i uravnoteæen um. Bio je savrπeno biÊe, u savrπenu skladu s Bogom. Misli su mu bile Ëiste, a ciljevi sveti. Ali neposluπnost je izopaËila njegove sposobnosti, pa se umjesto ljubavi pojavila sebiËnost. Prijestup je toliko oslabio njegovu narav da se vlastitom snagom viπe nije mogao oduprijeti sili zla. Postao je Sotonin rob, i to bi ostao zauvijek da se sâm Bog nije umijeπao. KuπaË je namjeravao osujetiti plan po kojemu je Bog stvorio Ëovjeka, i Zemlju ispuniti tugom i oËajem. Sva ta zla htio je predoËiti kao posljedicu Boæje pogreπke pri stvaranju Ëovjeka. U bezgrjeπnom stanju Ëovjek je odræavao radosnu vezu s Onim “u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja.” (Koloπanima 2,3) Ali, nakon uËinjenog grijeha, svetost mu viπe nije priËinjavala radost pa se on pokuπao skriti od Boæje nazoËnosti. Nepreporoeno srce i sada se nalazi u takvom stanju. Ono nije u skladu s Bogom i ne nalazi radost u zajednici s Njim. Grjeπnik ne bi mogao biti sretan u Boæjoj nazoËnosti; dru14 πtvo svetih biÊa ne bi mu godilo. Kad bi mu i bilo dopuπteno uÊi u Nebo, to mu ne bi Ëinilo nikakvu radost. Duh nesebiËne ljubavi, koji vlada tamo gdje je svako srce sjedinjeno sa Srcem Beskrajne Ljubavi, ne bi naπao odjeka u njegovoj duπi. Njegove misli, zanimanja i pobude — sve bi bilo strano onome πto pokreÊe bezgrjeπne nebeske stanovnike. On bi bio neskladna nota u nebeskoj melodiji. Nebo bi za njega bilo mjesto muËenja, i on bi se æelio skriti od Onoga koji je svjetlost i srediπte nebeske radosti. Bog nije samovoljno odluËio iskljuËiti grjeπnike iz Neba; oni se sami iskljuËuju svojom nepodobnoπÊu za nebesku zajednicu. Boæja slava bi za njih bila oganj koji spaljuje. Oni bi rado prihvatili i uniπtenje, samo da se skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi. Ne moæemo se sami izbaviti iz ponora grijeha u koji smo upali. Naπa su srca zla, i mi ih ne moæemo promijeniti. “Tko Êe Ëisto izvuÊ iz neËista? Nitko!” (Job 14,4) “Zato je teænja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæjem zakonu niti to moæe.” (Rimljanima 8,7) Obrazovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoje podruËje djelovanja, ali ovdje je neuËinkovito. Moæda se time moæe postiÊi izvanjska ispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe promijeniti srce; ne mogu se oËistiti æivotni izvori. 15 Da bi se Ëovjek mogao promijeniti, ostaviti grijeh i postati svet, mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi æivot odozgo. Ta sila je Krist. Samo Njegova milost moæe pokrenuti zamrle sposobnosti duπe i privuÊi ih Bogu, svetosti. Spasitelj je rekao: “Tko se odozgo ne rodi” — ako ne primi novo srce, nove æelje, namjere i pobude koje vode u novi æivot — “taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan 3,3) Miπljenje da je dovoljno razvijati samo ono dobro koje u Ëovjeku po prirodi postoji, kobna je zabluda. “Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoÊ Duha prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14) “Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite.” (Ivan 3,7) O Kristu je napisano: “U njoj [u RijeËi] bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4) “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12) Nije dostatno osjetiti Boæju blagost, vidjeti dobronamjernost i oËinsku njeænost Njegova karaktera. Nije dovoljno razaznati mudrost i pravednost Njegova zakona i shvatiti da je utemeljen na vjeËnom naËelu ljubavi. Apostol Pavao je sve to vidio kad je uskliknuo: “Priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar.” (Rimljanima 7,16) 16 “Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12) Ali, ispunjen gorËinom oËaja i duπevne muke, dodaje: “A ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha.” (Rimljanima 7,14) »eznuo je za ËistoÊom i pravednoπÊu, koje nije mogao postiÊi svojom snagom; zato uzvikuje: “Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24) Takav isti krik otimao se iz umornih srca u svim zemljama i u sva vremena. Ali, svima se moæe dati samo jedan jedini odgovor: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Boæji Duh je pokuπavao simboliËki prikazati tu istinu na mnogo naËina i objasniti je duπama πto Ëeznu da se oslobode tereta krivnje. Kad je bjeæao iz oËinskog doma nakon πto je zgrijeπio prevarivπi Ezava, Jakov je bio optereÊen osjeÊajem krivnje. Bio je osamljen i prognan, odvojen od svega πto mu je æivot Ëinilo vrijednim, pa je njegovu duπu najviπe muËila pomisao i strah da ga je njegov grijeh odvojio od Boga, da ga je Nebo odbacilo. Obuzet æaloπÊu, legao je na golu zemlju da se odmori. Bio je okruæen samotnim bregovima i zvjezdanim nebom. Dok je spavao, Ëudesna svjetlost prodrla je u njegov san; i gle, nejasni obrisi beskrajnih ljestava kao da su se uzdizali s poljane na kojoj je leæao sve do samih 17 nebeskih vrata. A na ljestvama Boæji aneli koji se penju i silaze, dok iz slavnih visina odjekuje boæanski glas objavljujuÊi vijest utjehe i nade. Tako je Jakov upoznao Onoga koji moæe zadovoljiti potrebe i Ëeænje njegove duπe — upoznao je Spasitelja. Ispunjen radoπÊu i zahvalnoπÊu, motrio je ukazani put kojim on, grjeπnik, moæe obnoviti zajedniπtvo s Bogom. Tajanstvene ljestve iz njegova sna predoËavale su Isusa, jedinog posrednika izmeu Boga i Ëovjeka. Na istu sliku upozorio je Krist u razgovoru s Natanaelom: “Vidjet Êete otvoreno Nebo i anele Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.” (Ivan 1,51) Odmetnuvπi se, Ëovjek se odvojio od Boga, Zemlja je odsjeËena od Neba. Nije moglo biti zajednice preko provalije koja ih je razdvajala. Ali, preko Krista Zemlja je ponovno povezana s Nebom. Svojim zaslugama Krist je premostio provaliju koju je naËinio grijeh, tako da aneli pomagaËi mogu odræavati vezu s ljudima. Krist je povezao grjeπnog, slabog i bespomoÊnog Ëovjeka s Izvorom beskrajne sile. Ali uzalud svi ljudski snovi o napretku, uzalud svi napori da se ËovjeËanstvo uzdigne ako se zanemaruje jedini Izvor nade i pomoÊi grjeπnom rodu. “Svaki dobar dar, svaki savrπen poklon dolazi odozgo...” (Jakov 1,17) Bez Njega nema pravog savrπenstva karaktera. A jedini put k Bogu 18 jest Krist! On kaæe: “Ja sam put, i istina i æivot... nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) Boæje srce Ëezne za svojom djecom na Zemlji ljubavlju koja je jaËa od smrti. Davπi svojega Sina, On nam je u jednom daru darovao cijelo Nebo. Spasiteljev æivot, smrt, i posredovanje, sluæba anela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih, neprekidno sudjelovanje nebeskih biÊa — sve je to stavljeno u sluæbu Ëovjekova otkupljenja. O, razmiπljajmo o Ëudesnoj ærtvi prinesenoj za nas! Pokuπajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo ulaæe da bi ponovno zadobilo i vratilo izgubljene u OËev dom! Snaæniji poticaji i moÊnija sredstva nikad se ne bi mogli staviti u pokret; nepojmljiva nagrada za dobroËinstva, nebeska radost, druπtvo anela, zajednica i ljubav Boga i Njegova Sina, usavrπavanje i razvijanje svih naπih sposobnosti tijekom vjeËnih vremena — nisu li to dovoljno snaæni poticaji i ohrabrenja da nas pokrenu na predaju srca u dragovoljnu sluæbu naπemu Stvoritelju i Otkupitelju? A s druge strane Boæja RijeË nas upozorava na osudu koju je Bog izrekao protiv grijeha, na neizbjeæivu kaznu, na poniæenje naπega karaktera i na konaËno uniπtenje, kao opomenu da ne sluæimo Sotoni. NeÊemo li cijeniti Boæju milost? ©to bi On joπ mogao uËiniti? Uspostavimo pravilan odnos 19 s Onim tko nas oduvijek ljubi Ëudesnom ljubavlju. Posluæimo se sredstvima koja nam je stavio na raspolaganje da bismo se mogli preobraziti na Njegovu sliku, ponovno uspostaviti zajednicu s anelima koji nam sluæe i obnoviti sklad i vezu s Ocem i Sinom. 20 Pokajanje Kako Ëovjek moæe biti pravedan pred Bogom? Kako grjeπnik moæe postati pravedan? Samo nas Krist moæe dovesti u sklad s Bogom, u sklad sa svetoπÊu; ali kako da doemo Kristu? Mnogi postavljaju isto pitanje koje je postavilo mnoπtvo na Dan Duhova kad je, osvjedoËeno u svoju grjeπnost, uzviknulo: “BraÊo, πto da Ëinimo?” (Djela 2,37) Prva rijeË u Petrovu odgovoru bila je: “Obratite se!” [U nekim prijevodima Svetog pisma: “Pokajte se!”] (Djela 2,38) Drugom prigodom, ubrzo nakon toga, rekao je: “Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi.” (Djela 3,19) U pokajanje je ukljuËeno æaljenje zbog grijeha i odvajanje od njega. Mi neÊemo odbaciti grijeh ako ne uvidimo njegovu pokvarenost; ali sve dok se naπe srce ne odrekne grijeha, neÊe biti nikakve stvarne promjene u naπemu æivotu. Mnogi ne uspijevaju shvatiti pravu bît pokajanja. Takvi æale πto su grijeπili, Ëak se prividno mijenjaju samo zato πto se boje da Êe zbog svojih zlih Ëina morati trpjeti. Ali to nije pokajanje u 21 biblijskom smislu. Oni æale zbog patnji — umjesto zbog grijeha. Takva je bila i Ezavova bol kad je shvatio da je zauvijek izgubio prvorodstvo. Balaam, uplaπen od anela koji je stajao na njegovu putu s isukanim maËem, priznao je svoju krivnju da ne izgubi æivot; ali tu nije bilo istinskog kajanja zbog grijeha, nije doπlo do promjene namjera niti gnuπanja prema zlu. Kad je izdao svojega Gospodina, Juda Iskariotski je uzviknuo: “Sagrijeπih... jer izdadoh nevinu krv.” (Matej 27,4) To priznanje otelo se njegovoj grjeπnoj duπi pod nepodnoπljivim pritiskom savjesti zbog krivnje i u strahotnom iπËekivanju osude. Posljedice koje su mu prijetile ispunjavale su ga uæasom, ali u njegovoj duπi nije bilo dubokog æaljenja koje slama srce, nije æalio zbog izdaje neokaljanog Boæjeg Sina i πto se odrekao Sveca Izraelova. PodnoseÊi Boæje kazne, faraon je priznavao svoj grijeh ne bi li izbjegao daljnje kaænjavanje, ali je nastavljao prkositi Nebu Ëim bi zla prestala. Svi oni jadikovali su zbog posljedica grijeha, ali ih nije obuzimala æalost zbog samog grijeha. Ali kad se srce pokori utjecaju Boæjeg Duha, savjest se budi i grjeπnik razaznaje poneπto od dubine i svetosti Boæjeg svetog Zakona, temelja Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Tako “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka, [i koje] doe na ovaj svijet” (Ivan 1,9) ra22 svjetljuje tajne odaje duπe, i skrivena djela tame izlaze na vidjelo. OsvjedoËenost obuzima um i srce. Grjeπnik postaje svjestan Boæje pravednosti i osjeÊa stravu da se pod teretom krivnje i poroËnosti pojavi pred Onim koji ispituje srca. On vidi Boæju ljubav, ljepotu svetosti, radost ËistoÊe, i Ëezne da se oËisti i postane dostojan veze s Nebom. Davidova molitva nakon njegova pada pokazuje kako izgleda pravo æaljenje zbog grijeha. Njegovo je kajanje bilo iskreno i duboko. U molitvi se nije trudio umanjiti svoju krivnju i nije izraæavao æelju za izbjegavanjem kazne koja mu je prijetila. David je uvidio veliËinu svojega prijestupa, shvatio je da je ukaljao svoju duπu, gnuπao se svojega grijeha. Nije se molio samo za oprost, veÊ i za ËiπÊenje srca. »eznuo je za radoπÊu svetosti, za obnavljanjem sklada i zajednice s Bogom. Njegova duπa progovorila je ovako: “Blaæen onaj kome je grijeh otpuπten, kome je zloËin pokriven! Blago Ëovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u Ëijem duhu nema prijevare!” (Psalam 32,1.2) “Smiluj mi se, Boæe, po milosru svome, po velikom smilovanju izbriπi moje bezakonje!... 23 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom... Poπkropi me izopom da se oËistim, operi me, i bit Êu bjelji od snijega!... »isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i uËvrsti me duhom spremnim!... Oslobodi me od krvi prolivene, Boæe, Boæe Spasitelju moj! Nek mi jezik kliËe pravednosti Tvojoj!” (Psalam 51,1-14) Ovakvo kajanje nadmaπuje naπu silu; mi ga ne moæemo postiÊi, veÊ dobiti jedino od Krista, koji se uzdignuo u visine i dao darove ljudima. Mnogi grijeπe upravo u tome i stoga ne dobivaju pomoÊ koju im Krist æeli dati. Oni misle da ne mogu pristupiti Kristu ako se prvo ne pokaju, i da ih tek pokajanje pripravlja za oprost grijeha. Istina je da pokajanje prethodi oprostu grijeha, jer samo slomljeno i skruπeno srce osjeÊa potrebu za Spasiteljem. Ali mora li grjeπnik Ëekati na pokajanje da bi tek onda doπao Isusu? Smije li pokajanje postati zapreka izmeu grjeπnika i Spasitelja? 24 Biblija ne nauËava da se grjeπnik mora pokajati prije no πto posluπa Kristov poziv: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Sila koja dolazi od Krista vodi k pravom pokajanju. Petar je objasnio Izraelcima: “Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha.” (Djela 5,31) Bez Kristovog Duha koji budi naπu savjest mi se ne moæemo pokajati, kao πto bez Krista ne moæemo dobiti ni oprost. Krist je izvor svake dobre pobude. Jedino On moæe usaditi u srce neprijateljstvo prema grijehu. Svaka æelja za istinom i ËistoÊom, svako osvjedoËenje u naπu vlastitu grjeπnost dokaz je da Njegov Duh djeluje na naπa srca. Isus je rekao: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32) Krist se mora objaviti grjeπniku kao Spasitelj koji umire za grijehe svijeta; i dok gledamo Boæje Janje na golgotskom kriæu, tajna otkupljenja poËinje se otkrivati naπemu umu, a Boæja dobrota poËinje nas voditi na pokajanje. Umrijevπi za grjeπnike, Krist je pokazao nepojmljivu ljubav. I dok grjeπnik promatra tu ljubav, ona mu omekπava srce, utjeËe na um i pridonosi skruπenosti duπe. Istina je da se ljudi ponekad postide svojih grjeπnih putova i da odbacuju neke zle navike i 25 prije no πto postanu svjesni da ih je Krist privukao. Ali, kad god se ljudi pokuπavaju popraviti, s iskrenom æeljom da Ëine dobro, pokreÊe ih Kristova sila. Na duπu djeluje utjecaj kojega nisu ni svjesni, savjest se budi i u æivotu dolazi do vidljive promjene. I kad ih Krist privuËe da gledaju Njegov kriæ, da promatraju Raspetoga zbog svojih grijeha, tada se u njihovu savjest upisuju Zapovijedi. Otkriva im se sva zloÊa njihova æivota i grijeh πto se duboko ukorijenio u njihovu duπu. PoËinju shvaÊati poneπto od Kristove pravednosti i uzvikuju: “Je li moguÊe da je grijeh tako straπan da je za otkup njegovih podanika bila potrebna tolika ærtva? Zar je stvarno bila potrebna sva ta ljubav, sve te muke, sve to poniæenje — da mi ne poginemo, veÊ da imamo vjeËni æivot?” Grjeπnik se moæe opirati toj ljubavi, moæe odbiti da bude privuËen Kristu, ali ako se ne bude odupirao, Isus Êe ga privuÊi. Poznavanje plana spasenja dovest Êe ga do podnoæja kriæa, u kajanju zbog grijeha koji su prouzroËili patnje Boæjeg milog Sina. Isti boæanski Um koji djeluje u prirodi obraÊa se i srcima ljudi budeÊi u njima neizrecivu æudnju za onim πto nemaju. Svjetovne stvari ne mogu zadovoljiti njihovu Ëeænju. Boæji Duh ih nagovara da teæe za onim πto jedino moæe dati mir i odmor — za Kristovom miloπÊu i radoπÊu sveto26 sti. SluæeÊi se vidljivim i nevidljivim utjecajima, naπ Spasitelj stalno nastoji svratiti ljudski um s grjeπnih uæitaka koji ne site, na neizmjerne blagoslove koje mogu dobiti u Njemu. Svim tim duπama, koje uzaludno pokuπavaju piti iz “ispucanih kladenaca” ovoga svijeta, upuÊena je boæanska vijest: “Tko je æedan, neka doe; tko æeli, neka badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17) Vi, koji u srcu Ëeznete za neËim boljim od onoga πto vam ovaj svijet moæe pruæiti, prepoznajte tu Ëeænju kao Boæju poruku vaπojoj duπi! Molite Ga da vam dâ pokajanje, da vam otkrije Krista u svoj Njegovoj beskonaËnoj ljubavi, u svoj Njegovoj savrπenoj ËistoÊi! U Spasiteljevu æivotu potpuno su se otkrila naËela Boæjeg Zakona: ljubav prema Bogu i prema bliænjemu. Dobrohotnost i nesebiËna ljubav bili su æivot Njegovoj duπi. I tek kad Njega promatramo, kad svjetlost naπega Spasitelja obasja i nas, uviamo grjeπnost vlastitih srca. Mi moæemo laskati sebi samima, kao πto je to Ëinio Nikodem, da nam je æivot Ëestit a moralni lik besprijekoran te misliti da ne moramo poniziti svoja srca pred Bogom kao ostali greπnici; ali kad Kristova svjetlost obasja naπe duπe, vidjet Êemo da smo okaljani, shvatit Êemo da su naπe pobude sebiËne, da je neprijateljstvo prema Bogu oskvrnilo svako naπe djelo. Tada Êemo shva27 titi da je naπa pravednost kao “okaljana haljina” i da nas jedino Kristova krv moæe oËistiti od prljavπtine grijeha i obnoviti naπe srce “na Njegovu sliku”. Kad u duπu prodre samo jedna zraka Boæje slave, samo jedna iskra Kristove ËistoÊe, ona bolnom jasnoÊom otkriva svaku ruænu mrlju i ogoljuje ruænoÊu i poroËnost ljudskoga karaktera. NeposveÊene æelje, nevjernost srca i neËistoÊa usana postaju vidljivi. Pokuπaji da Boæji Zakon proglasi nevaljanim pokazuju se grjeπniku u pravoj svjetlosti, i njegov je duh ganut i potiπten zbog prodornog utjecaja Boæjeg Duha. GledajuÊi Ëisti, neukaljani Kristov karakter, grjeπnik se gnuπa samoga sebe. Kad je prorok Daniel ugledao slavu πto je obavijala nebeskog vjesnika koji mu je bio poslan, proæeo ga je osjeÊaj vlastite slabosti i nesavrπenstva. On nam je ovako opisao djelovanje tog prekrasnog prizora: “OnemoÊah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel 10,8) Tako dirnuta duπa omrznut Êe svoju sebiËnost, gnuπati se svojega samoljublja, i pod utjecajem Kristove pravednosti teæiti za ËistoÊom srca koja je u skladu s Boæjim Zakonom i Kristovim karakterom. Pavao kaæe da je “... po pravednosti koja dolazi od Zakona” — ako se uzme u obzir samo for28 malno ispunjavanje propisa — bio “besprijekoran”. (Filipljanima 3,6) Ali, kad je upoznao duhovni karakter Zakona, shvatio je da je grjeπnik. Prema slovu Zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju u æivotu, Pavao se suzdræavao od grijeha; ali, kad je upoznao dubinu svetih pravila Zakona, i vidio sebe onako kako ga Bog gleda, ponizno se poklonio i priznao svoju krivnju. Rekao je: “Da, ja sam nekoÊ æivio kad nije bilo Zakona. Ali kad doe zapovijed, grijeh poËe æivjeti, a ja umrijeh.” (Rimljanima 7,9) Kad je shvatio duhovnu narav Zakona, grijeh mu se razotkrio u svoj svojoj odvratnosti, i njegove je oholosti nestalo. Bog ne smatra sve grijehe jednako velikima. Po Njegovoj ocjeni, sliËno kao i po ljudskoj, postoje stupnjevi krivnje. Ali, ma kako beznaËajno ovo ili ono zlo djelo moæe izgledati u ljudskim oËima, pred Bogom nijedan jedini grijeh nije mali. Ljudski sudovi su pristrani i nesavrπeni, ali Bog sve ocjenjuje onako kako stvarno jest. Pijanca preziru i kaæu da ga njegov grijeh iskljuËuje iz Neba, dok oholost, sebiËnost i zavist preËesto prolaze bez ukora. Meutim, ti su grijesi Bogu posebice mrski zato πto se suprote dobroti Njegova karaktera i ozraËju nesebiËne ljubavi koje vlada bezgrjeπnim svemirom. Netko tko upadne u koji od teπkih grijeha moæe osjetiti svoju sramotu i bijedu i potrebu za Kristovom miloπÊu, 29 ali oholost ne osjeÊa nikakve potrebe i srce se zatvara za Krista i beskrajne blagoslove koje On donosi. Carinik koji se molio: “Boæe, smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) smatrao je sebe vrlo pokvarenim Ëovjekom, a i drugi su ga gledali istim oËima; ali on je osjetio potrebu i sa svojim teretom krivnje i srama doπao pred Boga traæeÊi Njegovu milost. Otvorio je svoje srce milostivom utjecaju Boæjega Duha da ga oslobodi sile grijeha. Farizejeva pak hvalisava, samodopadna molitva pokazivala je kako je njegovo srce zatvoreno utjecaju Svetoga Duha. Udaljivπi se od Boga, nije ni primjeÊivao svoju pokvarenost koja je bila u potpunoj suprotnosti sa savrπenstvom boæanske svetosti. Nije osjeÊao nikakve potrebe pa nije niπta ni primio. Kad uvidite svoju grjeπnost, ne Ëekajte da se popravite. Koliko ima onih koji misle da nisu dovoljno dobri da dou Kristu! OËekujete li da Êete se popraviti svojim vlastitim naporima? “Moæe li Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, moæete li Ëiniti dobro, navikli da zlo Ëinite?” (Jeremija 13,23) Samo Bog nam moæe pomoÊi. Ne trebamo Ëekati na ËvrπÊu uvjerenost, na bolje prilike, na svetiji karakter. Sami ionako niπta ne moæemo uËiniti. Moramo doÊi Kristu onakvi kakvi jesmo. 30 Neka se nitko ne zavarava miπlju da Êe Bog po svojoj velikoj ljubavi i milosru ipak spasiti i one koji su odbili Njegovu milost. Neizmjerna teæina grijeha moæe se procijeniti jedino u svjetlosti kriæa. Ljudi koji tvrde da je Bog predobar da bi odbacio grjeπnika, trebaju pogledati na Golgotu. Upravo zato πto nije bilo drugog naËina da se Ëovjek spasi, πto bez te Ærtve ljudski rod nije mogao uteÊi od sramotne sile grijeha i ponovno uspostaviti zajednicu sa svetim biÊima — bilo je dakle nemoguÊe ponovno æivjeti duhovnim æivotom — upravo zato je Krist preuzeo na sebe krivnju neposluπnih i trpio umjesto grjeπnika. Ljubav, muke i smrt Boæjeg Sina svjedoËe nam o strahovitoj veliËini grijeha i govore nam da nema osloboenja od njegove moÊi niti nade u bolji æivot, osim u pokoravanju duπe Kristu. Nepokajani se ponekad izgovaraju, gledajuÊi na one koji misle da su krπÊani: “I ja sam dobar koliko i oni. Oni ne pokazuju niπta viπe samoodricanja, umjerenosti ili budnosti od mene. I njima su uæici i popustljivost prema grijehu dragi kao i meni!” I tako se oni sluæe manama drugih kao isprikom za vlastito zanemarivanje duænosti. Ali grijesi i mane drugih ne opravdavaju nikoga, jer nam Gospodin nije za uzor dao greπne ljude. Kao Uzor nam je dan neokaljani Boæji Sin, i oni koji se tuæe na nepravedan æivot takozvanih krπÊana 31 trebali bi æivjeti boljim æivotom i pruæiti plemenitiji primjer. Ako su njihova shvaÊanja o tome πto krπÊanin treba Ëiniti tako uzviπena, nije li onda i njihov grijeh utoliko veÊi? Oni znaju πto je pravo, a ipak odbijaju Ëiniti tako. »uvajte se oklijevanja! Ne odgaajte odluku da odbacite svoje grijehe i da uz Isusovu pomoÊ oËistite svoje srce. TisuÊe i tisuÊe su pogrijeπile upravo u tome — na njihovu vjeËnu πtetu. Ne æelim troπiti rijeËi na rasprave o kratkoÊi i nesigurnosti æivota, ali oklijevanje da se pokorimo preklinjuÊem glasu Boæjeg Svetoga Duha — i naπe ostajanje u grijehu — strahovito su nedovoljno shvaÊena opasnost, jer oklijevanje upravo to znaËi. Ma kako ga neznatnim smatrali, grijehu moæemo popuπtati samo uz rizik da budemo izgubljeni za vjeËnost. Ono πto ne pobijedimo svladat Êe nâs i izazvati naπu propast. Adam i Eva su uvjerili sebe da neznatno djelo poput kuπanja zabranjenog ploda ne moæe imati tako strahovite posljedice na koje ih je upozorio Bog. Ali to neznatno djelo bilo je prijestup Boæjeg nepromjenjivog i svetog Zakona; ono je odvojilo Ëovjeka od Boga i otvorilo ustave te su smrt i neizreciva patnja preplavili svijet. S naπe se Zemlje kroz duga stoljeÊa uzdiæu stalni krikovi boli, i sva stvorenja zajedniËki uzdiπu i bolno pate od posljedica Ëovjekove neposluπnosti. I samo Nebo 32 osjetilo je Ëovjekovu pobunu protiv Boga. Golgota je spomenik divne Ærtve kojom se morao okajati prijestup boæanskog Zakona. Ne smatrajmo grijeh neznatnim! Svaki prijestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Kristove milosti ostavlja svoje posljedice na nama. Ono otvrdnjuje srce, oslabljuje volju, otupljuje um, i ne samo πto nas Ëini manje spremnima, veÊ i manje sposobnima da posluπamo njeæne pozive Boæjeg Svetog Duha. Mnogi umiruju probuenu savjest miπlju da se mogu vratiti sa zlog puta kad god to zaæele, da se mogu igrati pozivima milosti a ipak ostati trajno osjetljivi prema njihovu utjecaju. Iako su prkosili Duhu milosti, iako su svoj utjecaj stavili u Sotoninu sluæbu, oni misle da Êe ipak moÊi promijeniti smjer svojega æivota u trenutku straπne krize. Ali to nije tako lako uËiniti. Iskustva i odgoj tijekom æivota tako temeljito oblikuju karakter da u tjeskobi samo rijetki poæele biti sliËni Isusu. Samo jedna karakterna mana, samo jedna grjeπna æelja, ako se uporno gaji, moæe na kraju poniπtiti sav utjecaj evanelja. Svako popuπtanje grijehu pojaËava odbojnost duπe prema Bogu. »ovjek, koji je uporan u svojoj nevjernosti i koji je tupo ravnoduπan prema boæanskoj istini, æanje ono πto je sâm posijao. U Bibliji nema straπnije 33 opomene protiv igranja sa zlom od opomene mudrog Ëovjeka upuÊene grjeπniku: “... sapet Êe ga uæad njegovih grijeha.” (Izreke 5,22) Krist je spreman osloboditi nas grijeha, ali nas na to ne prisiljava. Ako je naπa volja zbog stalnog prestupanja potpuno podËinjena zlu i mi se ne æelimo osloboditi, ako ne æelimo prihvatiti Njegovu milost — πto bi On joπ mogao uËiniti? Svojim namjernim odbacivanjem Njegove ljubavi mi upropaπtavamo sami sebe. “Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!” (2. KorinÊanima 6,2) “Danas kad Ëujete glas Njegov, ne otvrdnite srca svoja...!” (Hebrejima 3,7.8) “»ovjek gleda na oËi, a Jahve gleda πto je u srcu” (1. Samuelova 16,7) — u ljudskom srcu, ispunjenom proturjeËnim osjeÊajima radosti i tuge; u nemirnom, obijesnom srcu, u kojemu ima toliko prljavπtine i prijevare. On poznaje njegove pobude, njegove prave namjere i ciljeve. Poite k Njemu sa svojom ukaljanom duπom, onakvom kakva jest! Poput psalmista, otvorite sve njezine kutove svevideÊem oku, i uzviknite: “Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vjeËnim!” (Psalam 139,23.24) Mnogi prihvaÊaju samo intelektualnu religiju, samo formu poboænosti koja ne traæi ËiπÊenje 34 srca. Neka vaπa molitva bude: “»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam 51,10) Budite poπteni prema svojoj duπi! Budite tako ozbiljni i tako ustrajni kao da je rijeË o vaπemu prolaznom æivotu. To je pitanje koje se izmeu Boga i vaπe duπe mora rijeπiti za vjeËnost. Ako nemate niπta drugo osim laæne nade, vi srljate u sigurnu propast. ProuËavajte Boæju RijeË uz molitvu. Ta RijeË vam objavljuje velika naËela svetosti, iz Boæjeg Zakona i iz Kristovog æivota, bez kojih “nitko neÊe vidjeti Gospodina”. (Hebrejima 12,14) Ona osvjedoËava u grijeh i jasno otkriva put spasenja. Posluπajte je kao Boæji glas koji govori vaπoj duπi. Kad uvidite svu strahotu grijeha, kad shvatite svoje pravo stanje, nemojte se prepuπtati oËaju! Krist je doπao spasiti upravo grjeπnike. Nije na nama da izmirimo Boga sa sobom, veÊ je — o, Ëudesne li ljubavi! — sâm Bog u Kristu “pomirio svijet sa sobom”. (2. KorinÊanima 5,19) Svojom njeænom ljubavlju On priziva k sebi srca svoje zalutale djece. Nijedan zemaljski roditelj ne bi mogao biti toliko strpljiv prema manama i pogreπkama svoje djece, kao πto je Bog strpljiv s onima koje æeli spasiti. Nitko ne bi mogao usrdnije pozivati prestupnika. Ljudske usne nikad se nisu njeænije obraÊale odlutalome. Sva Njegova 35 obeÊanja i sve Njegove opomene zapravo su uzdasi neizrecive ljubavi. Kad vas Sotona bude uvjeravao da ste veliki grjeπnik, gledajte svojega Otkupitelja i govorite o Njegovim zaslugama. Gledanje u Njegovu svjetlost doista Êe vam pomoÊi. Priznajte svoj grijeh, ali kaæite neprijatelju da “Krist Isus doe na svijet da spasi greπnike” (1. Timoteju 1,15) i da i vi moæete biti spaπeni Njegovom nenadmaπnom ljubavlju. Isus je ©imunu postavio pitanje o dvojici duænika. Jedan je svojemu vjerovniku dugovao mali iznos, a drugi mu je bio duæan vrlo mnogo. Ali gospodar je oprostio obojici. Krist je upitao ©imuna koji Êe duænik viπe voljeti svojega gospodara. ©imun je odgovorio: “Dræim, onaj kome je viπe oprostio.” (Luka 7,43) Mi smo bili veliki grjeπnici, ali Krist je umro da bi nam bilo oproπteno. Dovoljno je da Krist svojemu Ocu u naπu korist iznese zasluge svoje ærtve. Oni kojima je najviπe oprostio, ljubit Êe Ga najviπe i stajat Êe najbliæe Njegovu prijestolju da Ga slave zbog Njegove velike ljubavi i neizmjerne ærtve. Upravo onda kad najpotpunije shvatimo Boæju ljubav, najbolje uviamo i zloÊudnost grijeha. Kad vidimo duljinu ljestava koje su nam spuπtene, kad makar donekle shvatimo veliËinu ærtve koju je Krist dao zbog nas, njeænost i skruπenost omekπat Êe i naπe srce. 36 Priznanje “Tko skriva svoje grijehe, nema sreÊe, a tko ih ispovijeda i odriËe ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13) Uvjeti za dobivanje Boæje milosti su jednostavni, pravedni i razumljivi. Da bismo dobili oprost grijeha, Gospodin ne zahtijeva od nas da se izlaæemo mukama. Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodoËaπÊa, ili obavljati muËne pokore da bismo svoju duπu preporuËili nebeskom Bogu ili okajali svoje prijestupe; nego onaj tko priznaje i ostavlja svoj grijeh dobiva milost. Apostol kaæe: “Ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!” (Jakov 5,16) Priznajte svoje grijehe Bogu, koji vam jedini moæe oprostiti, a svoje pogreπke jedni drugima. Ako ste uvrijedili svojega prijatelja ili susjeda, trebate priznati svoju krivnju, a njegova je duænost da vam od srca oprosti. Zatim trebate potraæiti oprost i od Boga, jer je brat kojega ste povrijedili Boæje vlasniπtvo; ranjavajuÊi njega, zgrijeπili ste i njegovu Stvoritelju i Otkupitelju. Taj se sluËaj iznosi pred jedinog pravog Posrednika, 37 naπega Velikog sveÊenika, “koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio”, koji suosjeÊa “s naπim slabostima...” (Hebrejima 4,15) i moæe nas oËistiti od svakog traga bezakonja. Oni koji priznanjem krivnje nisu ponizili svoju duπu pred Bogom, nisu ispunili ni prvi uvjet da budu primljeni. Ako se nismo istinski i neopozivo pokajali, ako u dobokoj poniznosti duπe i skruπenosti srca, grozeÊi se svojega bezakonja, nismo priznali svoje grijehe, nikada nismo doista traæili oprost grijeha. A ako nikada nismo traæili oprost, nismo se ni izmirili s Bogom. Jedini razlog πto nismo primili oprost proπlih grijeha jest naπa nespremnost da ponizimo svoje srce i ispunimo uvjete RijeËi istine. O tome smo dobili izriËite upute. Priznanje javnih ili tajnih grijeha mora biti iskreno i jasno izraæeno. Ono se od grjeπnika ne smije iznuivati. Ono se ne smije izraæavati olako i nepromiπljeno, i ne smije se nasilno traæiti od onih koji nisu doboko svjesni odvratne naravi grijeha. Priznanje koje je poteklo iz dubine duπe naÊi Êe svoj put do beskrajno saæaljivog Boga. Psalmist kaæe: “Blizu je Jahve onima koji su skrπena srca, a klonule duπe spasava.” (Psalam 34,19) Pravo priznanje je uvijek izriËito i odnosi se na odreene grijehe. Neki grijesi su takve naravi da se mogu priznati samo Bogu, neki su zla djela koja se moraju priznati onima koji su zbog 38 njih pretrpjeli πtetu, a neki mogu biti javni grijesi koji se moraju javno priznati. Ali sva priznanja moraju biti jasna i potpuna, i moramo priznati upravo one grijehe za koje smo krivi. U Samuelove dane Izraelci su odlutali od Boga. Trpjeli su posljedice grijeha zato πto su izgubili vjeru u Boga, izgubili su sposobnost da vide Njegovu silu i mudrost u upravljanju narodom, izgubili su povjerenje u Njegovu sposobnost da brani i obrani svoje djelo. Odbacili su velikog Vladara svemira i zaæeljeli su isti oblik vladavine kao i okolni narodi. Prije no πto su stekli mir, dali su odreeno priznanje: “... jer smo svim svojim grijesima dodali zlo traæeÊi sebi kralja.” (1. Samuelova 12,19) Morali su priznati upravo onaj grijeh za koji su bili krivi. Njihova nezahvalnost tiπtila im je duπu i odvajala ih od Boga. Bog ne moæe uvaæiti priznanje bez iskrenog pokajanja i popravljanja. U æivotu se moraju vidjeti odluËne promjene, sve πto vrijea Boga mora se odbaciti. To Êe biti posljedica istinskog æaljenja zbog grijeha. Djelo koje moramo obaviti mi sami, jasno nam je otkriveno: “Operite se, oËistite. Uklonite mi s oËiju djela opaka, prestanite zlo Ëiniti! UËite se dobrim djelima: pravdi teæite, ugnjetenom pritecite u pomoÊ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.” (Izaija 1,16.17) “Vrati [li bezboænik] zalog, plati oteto, i stane 39 æivjeti po zakonima æivota, ne ËineÊi bezakonja — æivjet Êe, neÊe umrijeti.” (Ezekiel 33,15) Pavao o plodu pokajanja kaæe: “Pazite samo koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista æalost koja je po promisli i volji Boæjoj! ©toviπe! Koliko opravdavanje! Koliko ogorËenje! Koliki strah! Koliku Ëeænju! Koliki æar! Koliku kaznu! Svime ste pokazali da ste neduæni!” (2. KorinÊanima 7,11) Kad grijeh umrtvi moralnu osjetljivost, onaj tko Ëini zlo ne uvia nedostatke svojega karaktera niti shvaÊa strahotu zla koje je uËinio; i ako se ne pokori osvjedoËavajuÊoj sili Svetoga Duha, ostat Êe djelomiËno slijep prema svojemu grijehu. Njegova priznanja nisu iskrena niti ozbiljna. Svakom priznanju svoje krivnje on dodaje opravdavanje kao ispriku za svoje ponaπanje govoreÊi da nikada ne bi uËinio ono za πto je kriv da ga na to nisu nagnale odreene okolnosti. Nakon πto su jeli od zabranjenoga ploda, Adama i Evu je ispunio osjeÊaj srama i uæasa. Isprva su razmiπljali samo o tome kako da opravdaju svoj grijeh i izbjegnu smrtnu kaznu koje su se uæasavali. Kad ih je Gospodin ispitivao o njihovu grijehu, Adam je odgovorio prebacujuÊi krivnju djelomice na Boga, a djelomice na svoju druæicu: “Æena koju si stavio uza me — ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.” Æena je prebacila krivnju na zmiju: “Zmija me prevarila, pa sam 40 jela.” (Postanak 3,12.13) Zaπto si Ti naËinio zmiju? Zaπto si dopustio da ue u Eden? Eva je u svoju ispriku za uËinjeni grijeh ukljuËila ta pitanja smatrajuÊi Boga odgovornim za njihov pad. Duh samoopravdanja potjeËe od oca laæi i javlja se u svim Adamovim sinovima i kÊerima. Takva priznanja nisu nadahnuta boæanskim Duhom i Bog ih ne moæe prihvatiti. Pravo pokajanje navodi Ëovjeka da sâm ponese svoju krivnju i da je prizna bez varanja ili licemjerja. Kao jadni carinik, koji se nije usuivao podignuti ni oËiju prema nebu, on Êe uzviknuti: “Boæe, smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) Oni koji stvarno priznaju svoju krivnju bit Êe opravdani, jer Êe se Isus svojom krvlju zaloæiti za duπu koja se kaje. Primjeri pravog pokajanja i poniznosti, zapisani u Boæjoj RijeËi, otkrivaju nam spremnost na priznanje bez isprike za grijeh ili pokuπaja samoopravdavanja. Pavao se nije pokuπavao zaπtititi; on svoj grijeh slika najtamnijim bojama ne trudeÊi se umanjiti svoju krivnju. On kaæe: “Kao πto sam osobno mnoge svete zatvarao u tamnice, poπto sam na to od velikih sveÊenika bio ovlaπten, tako sam, kad su bili osuivani na smrt, to odobravao. Po svim sinagogama prisiljavao sam ih, viπe puta kaænjavanjem, da izgovaraju grdnje protiv Boga i u svome prekomjernom bijesu na njih progonio sam ih Ëak u tue gradove.” (Djela 26,10.11) 41 Nije oklijevao izjaviti da “Krist Isus doe na svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi ja”. (1. Timoteju 1,15) Ponizno i slomljeno srce, ukroÊeno istinskim pokajanjem, uvidjet Êe, iako nepotpuno, kolika je Boæja ljubav i cijena Golgote; i kao πto sin priznaje voljenom ocu, tako Êe i pravi pokajnik iznijeti sve svoje grijehe pred Boga. Jer, u Bibliji piπe: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) 42 PosveÊenje Bog je obeÊao: “Traæit Êete me i naÊi me jer Êete me traæiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29,13) Moramo predati Bogu cijelo srce, inaËe se nikada neÊemo moÊi promijeniti i ponovno postati sliËni Njemu. Po svojoj naravi mi smo daleko od Boga. Sveti Duh ovako opisuje naπe stanje: “... bili ste mrtvi zbog svojih prekrπaja i grijeha...” (Efeæanima 2,1) i “sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta...” (Izaija 1,5.6) Mi smo se zapleli u Sotoninu mreæu, a on ljude “... æive dræi u ropstvu da vrπe njegovu volju.” (2. Timoteju 2,26) Bog nas æeli iscijeliti i osloboditi. A li, buduÊi da to zahtijeva potpunu promjenu i obnovu cijelog naπega biÊa, moramo se potpuno predati Njemu. Borba protiv samoga sebe najveÊa je borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe i podreivanje svega Boæjoj volji ne ide bez borbe, ali se duπa mora pokoriti Bogu prije no πto se moæe preporoditi i postati sveta. 43 Boæja vladavina nije utemeljena, kao πto bi to Sotona htio prikazati, na slijepom pokoravanju, na nerazumnom ograniËavanju. Ona se poziva na razum i savjest. Stvoriteljev poziv biÊima koja je stvorio jest: “Hajde, dakle, da se pravdamo...” (Izaija 1,18) Bog ne utjeËe silom na volju svojih stvorenja. On ne moæe prihvatiti izraze πtovanja koji nisu dragovoljni i svjesni. Iznuena pokornost sprijeËila bi svaki pravi razvoj uma ili karaktera; naËinila bi od Ëovjeka obiËni stroj. To nije Stvoriteljeva namjera. On æeli da Ëovjek, vrhunsko djelo Njegove stvaralaËke sile, dostigne najviπi stupanj razvoja. Stoga pred nas postavlja visinu blagoslova do koje nas svojom miloπÊu æeli uzdignuti. On nas poziva da Mu se predamo kako bi mogao izvrπiti svoju volju u nama, a nama prepuπta da odluËimo hoÊemo li biti osloboeni robovanja grijehu i uæivati uzviπenu slobodu Boæjih sinova. DajuÊi sebe Bogu, mi moramo bezuvjetno odbaciti sve πto bi nas moglo odvojiti od Njega. Zato Spasitelj i kaæe: “Tako, dakle, tko se god izmeu vas ne odreËe svega svoga imanja, ne moæe biti moj uËenik.” (Luka 14,33) Moramo se odreÊi svega πto bi moglo odvratiti naπe srce od Boga. Mamon je idol mnogih. Ljubav prema novcu i æelja za bogatstvom jesu zlatni lanac koji ih veæe uz Sotonu. Neki oboæavaju ugled i svjetovnu Ëast. 44 Drugima je idol æivot ispunjen sebiËnom dokolicom i neoptereÊen odgovornostima. Ali ti se ropski okovi moraju raskinuti. Ne moæemo napola pripadati Gospodinu, a napola svijetu. Nismo Boæja djeca — ako to nismo potpuno. Ima onih koji tvrde da sluæe Bogu iako æele sami, u svojoj sili, dræati Boæji Zakon, izgraditi pravedan karakter i osigurati spasenje. Njihova srca nisu pokrenuta dubokim razumijevanjem Kristove ljubavi, veÊ obveze krπÊanskog æivota ispunjavaju kao uvjete koje im je Bog postavio da bi mogli zadobiti Nebo. Takva je vjernost bez ikakve vrijednosti. Kad u srcu bude boravio Krist, duπa Êe biti tako ispunjena Njegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime da Êe prionuti uz Njega; i gledajuÊi Njega zaboravit Êe sebe. Ljubav prema Kristu bit Êe izvor djelovanja. Oni koji osjeÊaju silu Boæje ljubavi ne pitaju kako bi se sa πto manje truda moglo zadovoljiti Boæje zahtjeve. Ne traæe najniæa mjerila, veÊ im je cilj da budu u savrπenom skladu s voljom svojega Otkupitelja. S iskrenom Ëeænjom oni ærtvuju sve i pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja za kojim teæe. Priznavanje Krista bez takve duboke ljubavi prazno je priËanje, suhi formalizam, teπki jaram. Smatrate li da je prevelika ærtva predati Kristu sve? Upitajte se: “©to je Krist dao za mene?” Da 45 bi nas otkupio, Boæji Sin dao je sve — æivot, ljubav i muke. Moæemo li mi, iako nedostojni tako velike ljubavi, uskratiti Njemu svoje srce? Cijelog æivota, u svakom trenutku, mi smo uæivali blagoslove Njegove milosti, i upravo je to razlog πto ne moæemo potpuno shvatiti dubinu neznanja i bijede iz koje nas je izbavio. Moæemo li gledati Njega, probodenog zbog naπih grijeha, a ipak svjesno postupati suprotno svoj Njegovoj ljubavi i ærtvi? GledajuÊi beskrajno poniæenje Gospodara slave, hoÊemo li prigovarati πto moæemo uÊi u æivot samo uz borbu i poniæenje? Mnoga ohola srca pitaju: “Zaπto se moram pokajati i poniziti prije no πto mogu biti siguran da me je Bog prihvatio?” SkreÊem vam pozornost na Krista. On je bio bezgrjeπan, i joπ viπe — nebeski Knez; ali “postao je grijehom” zbog Ëovjeka i zbog ljudskog roda. “I meu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloËince.” (Izaija 53,12) A Ëega se mi to odriËemo kad sve damo? Grijehom oskvrnutog srca koje Isus treba oËistiti, oprati svojom krvlju i spasiti svojom nenadmaπnom ljubavlju! I opet ljudi misle da je teπko odreÊi se svega! Stid me je sluπati kad se o tome govori, stid me je o tome pisati. Bog ne traæi da se odreknemo iËega πto bismo mogli zadræati za svoje dobro. U svemu πto 46 Ëini On ima pred oËima dobro svoje djece. Kad bi barem svi oni, koji nisu izabrali Krista, mogli shvatiti da im On nudi neπto neizmjerno bolje od onoga πto sami æele! »ovjek Ëini najveÊu πtetu i nepravdu vlastitoj duπi kad misli ili radi protivno Boæjoj volji. Nema prave radosti na putu πto ga je zabranio Onaj koji zna πto je najbolje i koji svojim stvorenjima æeli dobro. Put prijestupa je put bijede i propasti. Zabluda je misliti da Bog rado gleda patnje svoje djece. »ovjekova sreÊa na srcu je cijelom Nebu. Naπ nebeski Otac nijednom svojemu stvorenju ne uskraÊuje radosti. Boæanski propisi zahtijevaju od nas da ne popuπtamo onim æeljama koje bi izazvale patnje i razoËaranja πto bi nam zatvorile vrata sreÊe i Neba. Otkupitelj svijeta prihvaÊa ljude onakve kakvi jesu, sa svim njihovim nedostacima, manama i slabostima, i On Êe ih ne samo oËistiti od grijeha i otkupiti svojom krvlju, veÊ i zadovoljiti Ëeænje srca svih onih koji uzimaju Njegov jaram i nose Njegovo breme. On namjerava darovati mir i odmor svima koji dolaze k Njemu traæiti kruh æivota. On od nas traæi da ispunjavamo samo one duænosti koje Êe naπe korake odvesti do vrhunaca blaæenstva, do kojih neposluπni nikada neÊe doprijeti. Pravi radosni æivot duπe poËinje kad se u nju useli Krist, nada slave. 47 Mnogi pitaju: “Kako se mogu predati Bogu?” Æelite se predati Njemu, ali vam nedostaje moralne snage, robujete sumnji i sputani ste navikama svojega grjeπnog æivota. Vaπa obeÊanja i odluke sliËne su kulama od pijeska. Ne moæete upravljati svojim mislima, pobudama i osjeÊajima. Svijest da ste prekrπili obeÊanja i iznevjerili zadane rijeËi slabi vaπe povjerenje u vlastito poπtenje i navodi vas na pomisao da vas Bog ne moæe primiti. Ali ne trebate oËajavati! Trebate shvatiti πto je prava snaga volje. To je vladajuÊa sila u Ëovjekovoj naravi, sposobnost odluËivanja ili biranja. Sve ovisi o pravilnoj uporabi volje. Bog je Ëovjeku dao vlast da bira, i na njemu je da se njome posluæi. Ne moæete sami promijeniti svoje srce, ne moæete sami od sebe posvetiti Bogu osjeÊaje svojega srca; ali moæete odluËiti i odabrati da Mu sluæite! Moæete Mu predati svoju volju. Tada Êe On djelovati u vama da hoÊete i Ëinite ono πto je Njemu ugodno. Tako Êe cijelo vaπe biÊe biti stavljeno pod upravu Kristovog Duha, srediπte svih vaπih osjeÊaja bit Êe On, i vaπe Êe misli biti u skladu s Njime. Teænja za dobrotom i svetoπÊu dobra je sama po sebi, ali, ako se zaustavite samo na njoj, neÊe vam biti ni od kakve koristi. Mnogi Êe propasti iako namjeravaju i Ëeznu biti krπÊanima. 48 Oni nisu doπli dotle da svoju volju pokore Bogu. Zato i ne odluËuju postati krπÊani. Budete li se pravilno sluæili svojom voljom, u vaπem Êe æivotu doÊi do potpune promjene. Ako svoju volju pokorite Kristu, udruæit Êete se sa silom koja je iznad svih poglavarstava i vlasti. Imat Êete silu odozgo da ostanete postojani, i stalnim pokoravanjem Bogu bit Êete osposobljeni da æivite novim æivotom, æivotom vjere. 49 Vjera i prihvaÊanje Kad Sveti Duh probudi vaπu savjest, vidjet Êete samo neπto od strahote grijeha i njegove sile, neπto od njegove krivnje i jada, i poËet Êete ga se gnuπati. Shvatit Êete da vas je grijeh odvojio od Boga, da ste u vlasti sile zla. ©to se viπe budete borili da se oslobodite, to Êete viπe uviati svoju bespomoÊnost. Vaπe su pobude grjeπne, vaπe je srce neËisto. Vidjet Êete da vam je æivot pun sebiËnosti i grijeha. »eznut Êete za oprostom, za oËiπÊenjem, za osloboenjem. ©to biste mogli uËiniti da postignete sklad s Bogom i sliËnost Njemu? Vama je potreban mir: nebeski oprost, mir i ljubav u srcu. To se ne moæe kupiti novcem ili postiÊi razumom, do toga se ne moæe doÊi mudroπÊu. Ne moæete se nadati da Êete to ikada osigurati vlastitim naporom. Ali Bog vam to nudi kao dar, “bez novaca i bez naplate”. (Izaija 55,1) Sve je to vaπe ako samo pruæite ruku i uzmete. Gospodin kaæe: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” (Izaija 1,18) 50 “Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!” (Ezekiel 36,26) Priznali ste svoje grijehe i u srcu ih odluËili odbaciti. OdluËili ste se predati Bogu. Poite sada k Njemu, molite Ga da opere vaπe grijehe i da vam daruje novo srce! Vjerujte tada da On to Ëini zato πto je tako obeÊao. To je pouka koju je Isus nauËavao dok je bio na Zemlji: mi moramo vjerovati da stvarno primamo dar koji nam je Bog obeÊao — i tada on postaje naπ. Isus je lijeËio ljude od bolesti kad su imali vjere u Njegovu moÊ: pomagao im je u onome πto su mogli vidjeti da bi ih potaknuo da Mu vjeruju i u onome πto ne mogu vidjeti, vodio ih je da povjeruju u Njegovu moÊ da praπta grijehe. On je to otvoreno izjavio prigodom lijeËenja oduzetoga: “Ali neka znadete da Sin »ovjeËji ima vlast na zemlji opraπtati grijehe: Ustani — reËe tada uzetome — i hajde svojoj kuÊi!” (Matej 9,6) Evanelist Ivan govori o Kristovim Ëudima: “A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Boæji, te da vjerujuÊi imate æivot po Njemu.” (Ivan 20,31) Iz jednostavnih biblijskih izvjeπtaja o tome kako je Isus lijeËio bolesne moæemo nauËiti neπto o tome kako treba vjerovati u Njega za oprost grijeha. Razmotrimo izvjeπtaj o uzetome u Bethesdi. Jadni je patnik bio bespomoÊan, nije se sluæio svojim udovima oko trideset osam go51 dina. Ipak mu je Isus naredio: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!” (Ivan 5,8) Bolesnik je mogao reÊi: “Gospodine, ako me iscijeliπ, posluπat Êu Tvoje rijeËi!” Ali ne, on je vjerovao Kristovim rijeËima, vjerovao je da je veÊ izlijeËen, i odmah je pokuπao hodati; æelio je hodati, i hodao je! UËinio je po Kristovoj rijeËi, i Bog mu je dao snagu. Bio je izlijeËen! Kao grjeπnici i vi ste u sliËnom poloæaju. Ne moæete okajati svoje grijehe iz proπlosti, ne moæete promijeniti svoje srce, ne moæete sebe uËiniti svetima. Ali Bog obeÊava da Êe sve to uËiniti za vas preko Krista. U to obeÊanje morate vjerovati! Morate priznati svoje grijehe i predati se Bogu. Morate æeljeti sluæiti Njemu. I Ëim to uËinite, Bog Êe ispuniti rijeË koju vam je dao. Ako vjerujete u obeÊanje — vjerujete da su vam grijesi oproπteni i da ste Ëisti — Bog Ëini tako; vi ste izlijeËeni, isto onako kako je Krist uzetome dao silu da hoda kad je Ëovjek povjerovao da je izlijeËen. To je tako Ëim u to vjerujete! Nemojte Ëekati da osjetite da ste izlijeËeni, veÊ recite: “Vjerujem, to je tako, ne zato πto ja to osjeÊam, veÊ zato πto je Bog to obeÊao!” Isus kaæe: “©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) Uz ovo obeÊanje vezan je i uvjet: da se molimo u skladu s Boæjom voljom. Meutim, Boæja je 52 volja da nas oËisti od grijeha, da nas uËini svojom djecom i da nas osposobi da æivimo svetim æivotom. Tako se moæemo moliti za te blagoslove, vjerovati da ih primamo i zahvaljivati Bogu πto smo ih primili. Naπa je prednost da idemo k Isusu i da se Ëistimo, da stojimo pred Zakonom bez ljage i mane. “Sad, dakle, nema viπe nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.” (Rimljanima 8,1) Ne pripadate sebi, kupljeni ste skupo! “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom... nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18. 19) Tim jednostavnim djelom vjerovanja Bogu Sveti Duh je zaËeo novi æivot u vaπemu srcu. Vi ste se kao dijete rodili u Boæju obitelj i On vas ljubi kao πto ljubi svojega Sina. Kad ste se predali Isusu, nemojte se povlaËiti i odlaziti od Njega, veÊ iz dana u dan govorite: “Ja sam Kristov, predao sam se Njemu!” Molite Ga da vam dâ svojega Duha i da vas podræava svojom miloπÊu. I kao πto ste, dajuÊi sebe Bogu i vjerujuÊi u Njega, postali Njegovim djetetom, tako morate u Njemu i æivjeti. Apostol kaæe: “Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u Njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6) Neki, izgleda, misle da moraju biti stavljeni na kuπnju, da moraju dokazati Gospodinu kako 53 su se promijenili prije no πto mogu traæiti Njegov blagoslov. Ali oni mogu traæiti Boæji blagoslov veÊ i sada. Njima su potrebni Njegova milost i Kristov Duh, da im pomognu u njihovim slabostima, ili se neÊe moÊi oduprijeti zlu. Isusu je drago da doemo k Njemu upravo takvi kakvi jesmo: grjeπni, bespomoÊni, ovisni. Moæemo doÊi sa svim svojim slabostima, svojim ludostima, svojom grjeπnoπÊu — i pokajniËki pasti pred Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podigne u naruËje svoje ljubavi, da zavije naπe rane i oËisti nas od svake neËistoÊe. I upravo se u ovome tisuÊe ljudi varaju: ne vjeruju da im Isus opraπta osobno, pojedinaËno. Oni se ne oslanjaju na Boæju RijeË. Prednost je svih koji ispunjavaju uvjete da znaju kako se oprost odnosi na svaki njihov grijeh. Odbacite sumnju da se Boæja obeÊanja odnose i na vas! Ona su upuÊena svakom prijestupniku koji se kaje. Krist daje snagu i milost, a aneli pomagaËi prenose ih svakoj duπi koja vjeruje. Nitko nije tako grjeπan da u Kristu, koji je umro za njega, ne bi mogao naÊi snagu, ËistoÊu i pravednost. Isus Ëeka da mu skine odjeÊu ukaljanu i oskvrnutu grijehom i da ga odjene u bijelu odjeÊu pravednosti; On ga poziva da æivi, a ne da umre. Bog ne postupa prema nama onako kao πto smrtni ljudi postupaju jedni prema drugima. Nje54 gove misli su misli milosra, ljubavi i najnjeænije suÊuti. On kaæe: “Nek bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilovati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u praπtanju.” (Izaija 55,7) “Kao maglu rastjerao sam tvoje opaËine i grijehe tvoje poput oblaka.” (Izaija 44,22) “Jer meni nije mila smrt onoga koji ima umrijeti, govori svemoguÊi Gospod. Obratite se i æivite!” (Ezekiel 18,32 — ©ariÊ) Sotona je spreman skrenuti vaπ pogled s Boæjih blaæenih obeÊanja. On æeli duπi oduzeti svaku iskru nade i svaku zraku svjetlosti, ali vi mu ne smijete dopustiti da to uËini. Ne sluπajte napasnika, veÊ kaæite: “Isus je umro da bih ja mogao æivjeti. On me ljubi i ne æeli da propadnem. Imam nebeskog Oca koji suosjeÊa sa mnom, pa iako sam zloupotrijebio Njegovu ljubav, iako sam rasuo blagoslove kojima me je obasuo, ustat Êu i otiÊi svojemu Ocu i kazati: ‘OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ (Luka 15,18.19)” PriËa nam govori kako Êe odlutali biti primljen: “Dok je joπ bio daleko, opazi ga njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga.” (Luka 15,20) Iako tako njeæna i ganutljiva, ova pripovijest ne moæe izraziti beskrajnu suÊut nebeskog Oca. 55 Gospodin objavljuje preko svojega proroka: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.” (Jeremija 31,3) Dok je grjeπnik joπ daleko od OËeve kuÊe i rasipa svoje imanje u stranoj zemlji, OËevo srce Ëezne za njim, i svaka probuena Ëeænja duπe da se vrati Bogu nije niπta drugo nego njeæni poziv Boæjeg Duha koji preklinje, usrdno moli i nagovara odlutaloga da se vrati OËevom srcu punom ljubavi. ZnajuÊi za tako dragocjena biblijska obeÊanja, moæete li joπ sumnjati? Zar moæete vjerovati da bi Gospodin nemilosrdno odbio ikojeg grjeπnika koji Ëezne da Mu se vrati, koji Ëezne da odbaci svoje grijehe i pokajniËki padne pred Njegove noge? Odbacite takve misli! Niπta ne moæe viπe naπkoditi vaπoj duπi od gajenja takvih shvaÊanja o vaπemu nebeskom Ocu. On mrzi grijeh, ali ljubi grjeπnika, i zato je dao sebe u osobi Krista da mogu biti spaπeni svi koji æele, i uæivati vjeËno blaæenstvo u kraljevstvu slave. Koje su se snaænije i njeænije rijeËi mogle pronaÊi od onih koje je On izabrao kako bi izrazio svoju ljubav prema nama? On izjavljuje: “Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu.” (Izaija 49,15) Podignite pogled, vi koji sumnjate i drπÊete, jer Isus æivi da bi posredovao za nas! Zahvalite 56 Bogu πto je darovao svojega dragog Sina i molite se da Njegova smrt za vas ne bude uzaludna! Duh vas poziva danas. Doite cijelim svojim srcem Isusu i traæite Njegov blagoslov! Dok Ëitate obeÊanja, znajte da su ona izraz neizrecive ljubavi i milosra. Veliko Srce Beskrajne Ljubavi osjeÊa prema grjeπniku bezgraniËno saæaljenje. “U kome imamo otkupljenje Njegovom krvlju, oproπtenje grijeha, prema bogatstvu Njegove milosti.” (Efeæanima 1,7) Da, samo vjerujte da je Bog vaπ pomoÊnik. On æeli obnoviti u Ëovjeku svoj moralni lik. Kad Mu se pribliæite u priznanju i pokajanju, On Êe se vama pribliæiti miloπÊu i praπtanjem. 57 Kristovi sljedbenici “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) Netko moæda neÊe moÊi toËno odrediti vrijeme ili mjesto svojega obraÊenja, ili navesti sve okolnosti koje su do toga dovele, ali to joπ ne dokazuje da nije obraÊen. Krist je rekao Nikodemu: “Vjetar puπe gdje god hoÊe. »ujeπ mu πum, ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je roen od Duha.” (Ivan 3,8) Kao nevidljivi vjetar, Ëije se djelovanje jasno vidi i osjeÊa, i Boæji Duh radi na ljudskom srcu. Ta obnoviteljska sila, koju nijedno ljudsko oko ne moæe vidjeti, zaËinje novi æivot u duπi; stvara novo biÊe po Boæjem obliËju. Iako je djelo Duha neËujno i neprimjetno, posljedice su vidljive. Ako je srce obnovljeno radom Boæjeg Duha, æivot Êe to posvjedoËiti. Iako mi sami niπta ne moæemo uËiniti da promijenimo svoje srce, ili da sebe dovedemo u sklad s Bogom, iako se uopÊe ne smijemo osloniti na sebe ili na svoja dobra djela, naπ Êe æivot pokazati stanuje li Boæja milost u 58 nama. Vidjet Êe se promjena u karakteru, obiËajima, teænjama. Vidjet Êe se jasna i odluËujuÊa razlika izmeu onoga πto su bili i onoga πto su sada. Karakter se ne otkriva u sluËajnim dobrim ili loπim djelima, veÊ u sklonostima koje se oËituju uobiËajenim rijeËima i postupcima. Istina je da se netko moæe naizgled besprijekorno ponaπati i bez Kristove obnoviteljske sile. Æelja za utjecajem u druπtvu i poπtovanjem drugih moæe nekoga navesti da æivi urednim æivotom. Samopoπtovanje nas moæe navesti da se Ëuvamo zla. I sebiËno srce moæe Ëiniti velikoduπna djela. Kako onda moæemo ustvrditi na Ëijoj smo strani? Kome pripada naπe srce? Kome su posveÊene naπe misli? O kome volimo razgovarati? Kome poklanjamo svoje najtoplije osjeÊaje i svoje najbolje snage? Ako smo Kristovi, onda su i naπe misli s Njime — najdraæe nam je razmiπljati o Njemu. Sve πto imamo i πto jesmo posveÊeno je Njemu. Mi æelimo nositi Njegov lik, udisati Njegov dah, ispunjavati Njegovu volju i ugoditi Mu u svemu. Oni koji postaju nova stvorenja u Isusu Kristu donosit Êe i plodove Duha: “... ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost, uzdræljivost.” (GalaÊanima 5,22.23) Oni se viπe neÊe povoditi za negdaπnjim strastima, ne59 go Êe vjerom Boæjega Sina iÊi Njegovim stopama, odsjajivati Njegov karakter, Ëistiti se kao πto je i On Ëist. Ono πto su nekada mrzili, sada vole; a ono πto su nekada voljeli, sada mrze. Oholi i nametljivi postaju krotki i ponizna srca. Taπti i drski postaju ozbiljni i Ëedni. Pijanci postaju trijezni, a raskalaπeni Ëisti. Razmetljivi obiËaji i svjetovna moda potiskuju se ustranu. KrπÊani ne Ëeznu za vanjskim ukraπavanjem, veÊ za srcem obuËenim “... u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh — ono πto je dragocjeno pred Bogom.” (1. Petrova 3,3.4) Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskreno ako ne dovede do potpune promjene. Ako grjeπnik obnovi svoj zavjet, vrati ono πto je oteo, prizna svoje grijehe, i poËne ljubiti Boga i bliænje, moæe biti siguran da je preπao iz smrti u æivot. Kada kao zabludjela grjeπna biÊa doemo Kristu i dobijemo oprost i milost, u naπemu srcu raa se ljubav. Svaki nam je teret lak, jer je lak jaram koji Krist nudi. Duænost postaje uæitak, a ærtva zadovoljstvo. Put koji nam je prije izgledao obavijen tamom, sada je obasjan zrakama sunca pravde. Ljupkost Kristova karaktera vidjet Êe se i kod Njegovih sljedbenika. Isusu je Ëinilo zadovoljstvo ispunjavati Boæju volju. Ljubav prema Bogu i revnovanje za Njegovu slavu — to je bila snaga koja 60 je upravljala æivotom naπega Spasitelja. Ljubav je uljepπavala i oplemenjivala sve Njegove postupke. Ljubav potjeËe od Boga. Ona se ne moæe zaËeti i ne moæe nastati u neposveÊenu srcu. Ona se nalazi jedino u srcu u kojemu vlada Isus. “©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno boæanskom miloπÊu ljubav je naËelo ponaπanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osjeÊaje. Ta ljubav, ako se gaji u srcu, uljepπava æivot i posvuda πiri plemeniti utjecaj. Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca — osobito ona koja su se tek poËela oslanjati na Njegovu milost — posebno moraju Ëuvati. Prva, o kojoj je veÊ bilo govora, jest gledanje na svoja djela, oslanjanje na ono πto djela mogu uËiniti da bi nas dovela u sklad s Bogom. Onaj tko pokuπava postati svet svojim djelima, vrπenjem Zakona — pokuπava nemoguÊe. Sve πto bi Ëovjek mogao uËiniti bez Krista ukaljano je sebiËnoπÊu i grijehom. Samo nas Kristova milost preko vjere moæe uËiniti svetima. Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda da vjerovanje u Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja Zakona i da naπa djela nemaju nikakva utjecaja na naπe spasenje buduÊi da samo vjerom dobivamo Kristovu milost. 61 Meutim, obratimo pozornost na Ëinjenicu da posluπnost nije samo neko formalno pokoravanje, veÊ sluæenje iz ljubavi. Boæji je Zakon izraæaj Njegove prave naravi, on je utjelovljenje velikog naËela ljubavi i, prema tome, temelj Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Ako su naπa srca obnovljena na Boæju sliku, ako je boæanska ljubav usaena u naπu duπu, neÊe li se onda i Boæji Zakon ostvarivati u naπemu æivotu? Ako je naËelo ljubavi usaeno u srce, ako je Ëovjek obnovljen na sliku Onoga koji ga je stvorio, onda je ispunjeno i novozavjetno obeÊanje: “Stavit Êu zakone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pamet njihovu.” (Hebrejima 10,16) A ako je Zakon upisan u srce, neÊe li on oblikovati æivot? Posluπnost — sluæenje i odanost iz ljubavi — pravi je znak da smo Njegovi uËenici. Tako i Pismo kaæe: “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vrπimo njegove zapovijedi.” (1. Ivanova 5,3) “Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Umjesto da nas oslobodi posluπnosti, upravo nas vjera — i samo vjera — Ëini sudionicima Kristove milosti, πto nas osposobljava da budemo posluπni. Mi ne zasluæujemo spasenje svojom posluπnoπÊu; ono je Boæji dar koji se prima vjerom. Meutim, posluπnost je plod vjere. “A znate da 62 se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio i upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6) Evo pravog dokaza! Ako budemo u Kristu, ako ljubav Boæja bude u nama, naπi osjeÊaji, naπe misli, naπe namjere, naπi postupci — bit Êe u skladu s Boæjom voljom koja je izraæena u propisima Njegovog svetog Zakona. “DjeËice, neka vas nitko ne zavede! Tko Ëini πto je pravedno, pravedan je kao πto je on pravedan.” (1. Ivanova 3,7) Pravednost je opisana mjerilom Boæjeg svetog Zakona, koji je objavljen u Deset pravila sa Sinaja. Ona takozvana vjera u Krista, koja tvrdi da oslobaa Ëovjeka obveze posluπnosti Bogu, nije vjera, veÊ drskost. “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri.” (Efeæanima 2,8) Meutim, “tako je i s vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi.” (Jakov 2,17) Isus je rekao o sebi prije no πto je doπao na Zemlju: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) A neposredno prije svojega ponovnog odlaska na Nebo objavio je “... kao πto sam i ja vrπio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 15,10) Pismo kaæe: “Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo... Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio.” (1. Ivanova 2,3.6) 63 “Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.” (1. Petrova 2,21) Uvjet za vjeËni æivot i danas je upravo onakav kakav je uvijek bio, upravo onakav kakav je bio u Raju prije pada naπih praroditelja: savrπena posluπnost Boæjem Zakonu, savrπena pravednost. Kad bi se vjeËni æivot mogao dobiti pod bilo kojim drugim uvjetom, sreÊa cijelog svemira bila bi dovedena u opasnost. Stvorila bi se moguÊnost da grijeh, sa svim posljedicama nesreÊe i bijede, postane besmrtan. Adam je, prije pada u grijeh, posluπnoπÊu Boæjem Zakonu mogao oblikovati pravedan karakter. Ali on to nije uspio uËiniti, i zbog njegovoga je grijeha i naπa narav postala grjeπna te i mi ne moæemo uËiniti sebe pravednima. BuduÊi da smo grjeπni, nesveti, mi ne moæemo biti savrπeno posluπni svetom Zakonu. Mi nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Boæjeg Zakona. Meutim, Krist nam je omoguÊio rjeπenje problema. On je æivio na Zemlji suoËen s istim nevoljama i kuπnjama s kojima se i mi suoËavamo. Æivio je bezgrjeπnim æivotom. Umro je za nas i sad se nudi da uzme naπe grijehe i da nam daruje svoju pravednost. Ako se predate Njemu i prihvatite Ga za svojega Spasitelja, bit Êete zbog Njega pro64 glaπeni pravednima, bez obzira na svu grjeπnost u starom æivotu. Kristov Êe karakter stati na mjesto vaπega karaktera, i vi Êete biti prihvaÊeni pred Bogom kao da nikada niste grijeπili. I viπe od toga: Krist mijenja srce. On vjerom boravi u vaπemu srcu. Vjerom i stalnim pokoravanjem svoje volje Kristu vi trebate odræavati tu vezu s Njime; i dokle god to budete Ëinili, On Êe djelovati u vama da æelite i Ëinite ono πto Mu je ugodno. I tako moæete reÊi: “Æivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (GalaÊanima 2,20) Tako je Isus i rekao svojim uËenicima: “Jer neÊete govoriti vi, nego Êe Duh Oca vaπega govoriti preko vas.” (Matej 10,20) I tada, kad Krist djeluje u vama, vi Êete pokazati isti duh i Ëiniti ista djela — djela pravednosti i posluπnosti. Prema tome, mi nemamo u sebi niËega Ëime bismo se mogli hvaliti. Nemamo nikakvog razloga da sebe uzdiæemo. Jedini temelj naπe nade jest Kristova pravednost koja nam je darovana, i ono πto Njegov Duh Ëini u nama i preko nas. Kad govorimo o vjeri, moramo znati i za jednu razliku. Postoji, naime, vjerovanje koje se potpuno razlikuje od vjere. Postojanje Boga, Njegova sila i istina Njegove RijeËi — sve su to Ëinjenice koje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu 65 ozbiljno poricati. Biblija kaæe da “... i avli to vjeruju i — drπÊu” (Jakov 2,19), ali to nije vjera. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Boæju RijeË, veÊ i o pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu, osjeÊaji usmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz ljubav radi i oËiπÊava duπu. Tom vjerom srce se obnavlja u Boæje obliËje. A srce, koje se u svojemu nepreporoenom stanju nije pokoravalo Boæjem Zakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u njegovim svetim propisima i uzvikuje zajedno s psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmiπljam.” (Psalam 119,97) I pravednost Zakona se ispunila u “... onima, koji su u Kristu Isusu (i ne hode po tijelu)”. (Rimljanima 8,1 — ©ariÊ) Ima i takvih koji su upoznali Kristovu ljubav koja praπta, i koji doista æele biti Boæja djeca, ali su svjesni nesavrπenstva svojega karaktera i grjeπnosti svojega æivota, pa su spremni posumnjati da je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima preporuËujem: nemojte se povlaËiti, ne dopustite da vas obuzme oËaj! »esto Êemo se morati bacati pred Isusove noge i plakati zbog svojih nedostataka i pogreπaka, ali se ne smijemo obeshrabriti! Ako nas je neprijatelj Ëak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zaboravlja i ne odbija! Nipoπto! Krist se nalazi s desne 66 strane Bogu i osobno se zauzima za nas. Voljeni Ivan kaæe: “DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini grijeh, imamo Zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kristove rijeËi: “Jer vas sam Otac ljubi...” (Ivan 16,27) On Ëezne da vas vrati k sebi, da gleda kako se Njegova ËistoÊa i svetost odraæavaju u vama. I ako se samo æelite pokoriti Njemu, On, koji je zapoËeo dobro djelo u vama, nastavit Êe ga sve do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte potpunije! Kad budemo posumnjali u svoju snagu, oslonimo se na silu svojega Otkupitelja, i tada Êemo proslavljati Onoga koji je zdravlje naπe duπe. ©to se viπe pribliæavate Isusu, to Êete grjeπniji izgledati u svojim oËima; pogled Êe vam biti jasniji pa Êete vidjeti oπtru i jasnu razliku izmeu svojega nesavrπenstva i Njegove savrπene naravi. To Êe biti dokaz da su Sotonine opsjene izgubile svoju snagu, i da oæivljujuÊi utjecaj Boæjega Duha djeluje u vama. Nikakva duboko ukorijenjena ljubav prema Isusu ne moæe stanovati u srcu koje joπ nije shvatilo svoju grjeπnost. Duπa koja je preobraæena Kristovom miloπÊu divit Êe se Njegovom boæanskom karakteru, ali ako joπ ne vidimo svoju moralnu izopaËenost, to je nepogrjeπiv dokaz da 67 nismo spoznali Kristovu ljepotu i Njegovo savrπenstvo. ©to manje budemo cijenili sebe, to Êemo viπe cijeniti beskrajnu ËistoÊu i krasotu naπega Spasitelja. Pogled na naπu grjeπnost vodi nas k Onome koji nam moæe oprostiti; i kad se duπa, shvativπi svoju bespomoÊnost, prikloni Kristu, On Êe se otkriti u sili. ©to nas svijest o vlastitoj nemoÊi bude viπe gonila k Njemu i Boæjoj RijeËi, to Êemo imati uzviπenije glediπte o Njegovu karakteru i potpunije odraæavati Njegov lik. 68 Uzrastanje u Kristu Promjena srca kojom postajemo Boæja djeca u Bibliji se naziva roenjem. Na drugom mjestu je usporeena s klijanjem dobrog sjemena koje je posijao domaÊin. Po istoj slici oni koji su se upravo obratili Kristu trebaju kao “tek roena djeËica” (1. Petrova 2,2) “urasti u Njega” (Efeæanima 4,15) do visine rasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu. Ili, sliËno dobrom sjemenu koje je posijano u polju, trebaju uzrasti i donijeti rod. Izaija za njih kaæe: “I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,3) Te slike iz prirode pomaæu nam da bolje razumijemo tajanstvene istine duhovnog æivota. Sva ljudska mudrost i umjeπnost ne mogu udahnuti æivot ni najmanjoj sitnici u prirodi. Biljke i æivotinje mogu æivjeti jedino æivotom koji je udahnuo sâm Bog. Isto tako se samo æivotom od Boga zaËinje i duhovni æivot u Ëovjekovom srcu. Ako se Ëovjek “odozgo ne rodi” (Ivan 3,3), ne moæe dobiti æivot koji nam je Krist svojim dolaskom æelio dati. 69 Kao πto je sa æivotom, tako je i s rastom. Bog Ëini da se pupoljak rascvjetava i da cvijet daje plod. Njegovom se silom sjeme razvija u “... najprije stabljiku, zatim klas — potom pun klas zrna.” (Marko 4,28) Prorok Hoπea kaæe za Izrael: “... kao ljiljan on Êe cvasti.” (Hoπea 14,6) “Uzgajat Êe svoju pπenicu, vinograde gajit...” (Hoπea 14,8) Isus nam kaæe: “Promotrite kako rastu ljiljani!” (Luka 12,27) Biljke i cvijeÊe ne rastu svojim nastojanjem, svojom skrbi, svojim naporom veÊ uzimanjem onoga πto je Bog pripravio da im sluæi za æivot. Dijete ne moæe pridonijeti svojemu rastu nikakvom svojom skrbi ili snagom. Tako ni vi ne moæete skrbi ili naporom osigurati svoj duhovni rast. I biljka i dijete rastu primajuÊi iz svoje okoline ono πto im sluæi za æivot: zrak, sunËevu svjetlost i hranu. Ono πto su ti darovi prirode æivotinji i biljci, to je Krist onima koji se uzdaju u Njega. On je njihovo “vjeËno svjetlo” (Izaija 60,19), “sunce... i πtit”. (Psalam 84, 11) On Êe biti “kao rosa Izraelu”. (Hoπea 14,6) “SiÊi Êe kao rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju.” (Psalam 72,6) On je æiva voda i “kruh... Boæji... koji silazi s Neba i daje æivot svijetu.” (Ivan 6,33) Nenadmaπnim darom svojega Sina Bog je okruæio cijeli svijet ozraËjem milosti koja je stvarna jednako kao i zrak koji se giba oko Zemljine kugle. Svi koji odluËe udisati to æivotodavno oz70 raËje æivjet Êe i uzrasti do visine rasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu. Kao πto se cvijet okreÊe prema suncu da bi mu blistave zrake pomogle u usavrπavanju ljepote i simetrije, tako se i mi moramo okrenuti Suncu pravednosti da bi nas mogla obasjati nebeska svjetlost, da bi se naπ karakter mogao razvijati po Kristovu uzoru. Isus je nauËavao to isto: “Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama! Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni... Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,4.5) Da biste æivjeli svetim æivotom, vi ovisite o Kristu kao πto loza ovisi o matiËnom Ëokotu da bi rasla i donosila rod. Odvojeni od Njega, nemate æivota. Nemate snage oduprijeti se kuπnji ili rasti u milosti i svetosti. NastavajuÊi u Njemu, moæete napredovati. CrpeÊi æivot od Njega, neÊete se suπiti niti ostati bez roda. Bit Êete kao “stablo zasaeno pokraj voda tekuÊica.” (Psalam 1,3) Mnogi smatraju da neki dio posla moraju obaviti sami. Pouzdali su se u Krista da dobiju oprost grijeha, ali se sada trude æivjeti pravedno vlastitim naporima. Meutim, svaki je takav napor uzaludan. Isus kaæe: “Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti!” (Ivan 15,5) Naπ rast u milosti, naπa radost, naπa korisnost — sve to ovisi o naπemu jedin71 stvu s Kristom. Zbog zajednice s Njime svakog dana i sata, zbog nastavanja u Njemu, mi rastemo u milosti. On nije samo ZaËetnik, veÊ i Zavrπitelj naπe vjere! To je Krist, prvi i posljednji i uvijek. On mora biti s nama ne samo na poËetku i na kraju naπega puta, veÊ i na svakom koraku kroz æivot. David kaæe: “Jahve mi je svagda pred oËima; jer mi je zdesna, neÊu posrnuti.” (Psalam 16,8) Pitate li: “Kako trebam nastavati u Kristu?” Isto onako kako ste Ga primili u poËetku. “Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u Njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6) “Moj Êe pravednik æivjeti od vjere.” (Hebrejima 10,38) Predali ste se Bogu da budete potpuno Njegovi, da Mu sluæite i da Ga sluπate, i prihvatili ste Krista kao svojega Spasitelja. Niste mogli sami okajati svoje grijehe ili promijeniti svoje srce, ali ste se predali Bogu vjerujuÊi da je On zbog Krista sve to uËinio za vas. Vjerom ste postali Kristovi i vjerom trebate rasti u Njemu — dajuÊi i uzimajuÊi. Da biste se predali Njemu i bili posluπni svim Njegovim zahtjevima, trebate dati sve: svoje srce, svoju volju, svoju sluæbu. Vi morate i uzeti sve: puninu svih blagoslova — Krista, da nastava u vaπem srcu, da bude vaπa snaga, vaπa pravednost, vaπ vjeËni PomoÊnik i da vam daruje snagu da biste bili posluπni. 72 Posvetite se Bogu ujutro: neka vam to bude prvi posao. Molite se: “Uzmi me, o, Gospodine, da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u svojoj sluæbi. Budi sa mnom, i neka se cijelo moje djelo obavlja u Tebi!” Tako treba biti svakog dana. Svakog jutra posveÊujte se Bogu za taj dan. Iznesite Mu sve svoje planove da Njegova providnost pokaæe treba li ih ostvariti ili odbaciti. I tako Êete, iz dana u dan, svoj æivot predavati u Boæje ruke; tako Êe se vaπ æivot oblikovati i postajati sve sliËniji Kristovu. Æivot u Kristu je æivot pun spokoja. Moæda u njemu neÊe biti zanosa osjeÊaja, ali Êe biti stalnog spokojnog povjerenja. Vi se ne uzdate u sebe, veÊ u Krista! Vaπa je slabost sjedinjena s Njegovom snagom, vaπe neznanje s Njegovom mudroπÊu, vaπa krhkost s Njegovom izdræljivoπÊu. Ne trebate gledati sebe, ne trebate se baviti sobom — gledajte na Krista! Neka se vaπe misli bave Njegovom ljubavlju, ljepotom i savrπenstvom Njegova karaktera. Krist u svojemu samoodricanju, Krist u svojemu poniæenju, Krist u svojoj ËistoÊi i svetosti, Krist u svojoj neusporedivoj ljubavi — to je tema o kojoj treba razmiπljati vaπa duπa. LjubeÊi Njega, oponaπajuÊi Ga, potpuno se oslanjajuÊi na Njega, preobrazit Êete se i postati sliËni Njemu. 73 Isus kaæe: “Ostanite u meni!” (Ivan 15,4) Te rijeËi sadræe misao o odmoru, postojanosti, povjerenju. I ponovno On poziva: “Doite k meni... i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28.29) Psalmistove rijeËi izraæavaju istu misao: “Smiri se pred Jahvom i Njemu se nadaj.” (Psalam 37,7) Izaija kaæe: “U smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Izaija 30,15) Taj odmor nije u neaktivnosti, jer je u Spasiteljevu pozivu obeÊanje o odmoru povezano s pozivom na rad: “Uzmite jaram moj na se... Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej 11,29) Srce koje najpotpunije poËiva u Kristu bit Êe najozbiljnije i najmarljivije u radu za Njega. Kad smo zaokupljeni sobom, naπ um se okreÊe od Krista, Izvora snage i æivota. Sotona se zato stalno trudi odvratiti pozornost od Spasitelja i tako sprijeËiti zajednicu i vezu duπe s Kristom. Svjetovna zadovoljstva, brige, nesigurnosti i æivotne æalosti, mane drugih ili vaπe vlastite mane i nedostaci — Sotona æeli skrenuti vaπe misli na neπto od toga ili na sve zajedno. Ne dajte se zavesti njegovim lukavstvima! Mnoge koji su stvarno savjesni i koji æele æivjeti za Boga on vrlo Ëesto navodi da se bave svojim manama i slabostima i tako, odvajajuÊi ih od Krista, namjerava postiÊi pobjedu. Ne smijemo stavljati sebe u srediπte i onda se prepuπtati zabrinutosti i strahu hoÊemo 74 li biti spaπeni. Sve to udaljuje duπu od Izvora naπe snage. Prepustite Bogu skrb o svojoj duπi i imajte povjerenja u Njega. Razgovarajte i mislite o Isusu. Neka se vaπe “ja” izgubi u Njemu. Odbacite svaku sumnju, odagnajte strah. Kaæite s apostolom Pavlom: “Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (GalaÊanima 2,20) Oslonite se na Boga! On moæe saËuvati ono πto ste Mu povjerili. Ako se prepustite Njegovim rukama, On Êe uËiniti da nadmoÊno pobjeujete u Onome koji vas je ljubio. Kad je Krist uzeo Ëovjekovu narav, povezao se s ljudskim rodom vezom ljubavi koju nikakva sila nikad neÊe moÊi raskinuti, osim Ëovjek sâm. Sotona Êe nam stalno podmetati svoje mamce da bi nas naveo da tu vezu prekinemo, da se namjerno odvojimo od Krista. Upravo tu trebamo biti budni, truditi se i moliti da nas niπta ne navede da izaberemo drugog gospodara, jer to uvijek ovisi o naπoj slobodnoj volji. Neka naπe oËi uvijek gledaju Krista, i On Êe nas saËuvati. GledajuÊi Isusa, mi smo sigurni. Niπta nas ne moæe istrgnuti iz Njegove ruke. GledajuÊi stalno Njega “... preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. KorinÊanima 3,18) 75 Upravo su tako prvi uËenici postali sliËni svojemu dragom Spasitelju. Kad su Ëuli Isusove rijeËi, osjetili su potrebu za Njime. Oni su Ga traæili, naπli i slijedili. Bili su s Njime u kuÊi, za stolom, nasamo, u prirodi. Bili su s Njime kao uËenici s UËiteljem, svakog dana primajuÊi s Njegovih usana pouke o svetoj istini. Gledali su u Njega kao sluge u svojega gospodara da doznaju svoju duænost. Ti uËenici bili su ljudi koji su “patili kao i mi”. (Jakov 5,17) I oni su morali voditi borbu s grjehom. Da bi æivjeli svetim æivotom, bila im je potrebna ista milost. »ak ni Ivan, omiljeni uËenik koji je najpotpunije odraæavao Spasiteljevu sliku, nije sâm po sebi imao tu ljepotu karaktera. On ne samo da je bio nametljiv i Ëastohlepan, veÊ i æestok i kivan na sve koji su ga vrijeali. Ali, kad se upoznao s karakterom boæanskog Sina, postao je svjestan svojih nedostataka i ta ga je spoznaja uËinila poniznim. Snaga i strpljivost, sila i njeænost, veliËanstvo i krotkost — koje je svakog dana gledao u æivotu Boæjeg Sina — ispunili su njegovu duπu divljenjem i ljubavlju. Iz dana u dan Krist je sve viπe privlaËio njegovo srce, sve dok on nije, ispunjen ljubavlju prema UËitelju, izgubio sebe iz vida. Njegova gnjevna i Ëastoljubiva narav doπla je pod utjecaj Kristove preobraæavajuÊe sile. PreporaajuÊi utjecaj Svetoga Duha obno76 vio je njegovo srce. Sila Kristove ljubavi preobrazila je njegov karakter. To je prava posljedica sjedinjenja s Isusom. Kad Krist boravi u srcu, sva narav se mijenja. Kristov Duh i Njegova ljubav omekπavaju srce, obuzdavaju duπu i uzdiæu misli i æelje prema Bogu i Nebu. Nakon πto je Krist uzaπao na Nebo, Njegovi sljedbenici osjeÊali su kao da je On i dalje s njima; da je osobno nazoËan, pun ljubavi i svjetla. Spasitelj Isus, koji je hodao i razgovarao s njima, molio se s njima, izgovarao rijeËi nade i utjehe njihovim srcima, odnesen je od njih na Nebo, dok se vijest mira joπ Ëula s Njegovih usana, i Njegov glas odjeknuo je iz oblaka anelâ koji su Ga okruæili: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) Uzaπao je na Nebo u ljudskom obliku. Znali su da se On nalazi ispred Boæjega prijestolja i da je ostao njihov Prijatelj i Spasitelj, da je Njegova ljubav ostala nepromijenjena i da se On i nadalje izjednaËuje s napaÊenim ËovjeËanstvom. On iznosi pred Boga zasluge svoje dragocjene krvi, pokazuje ranjene ruke i noge da bi podsjetio na cijenu koju je platio za one koje je izbavio. Znali su da je uzaπao na Nebo da im pripravi mjesto i da Êe opet doÊi da ih uzme k sebi. Kad su se okupili nakon uzaπaπÊa, æarko su æeljeli iznijeti svoje molbe Ocu u Isusovo ime. Ispunjeni svetim strahopoπtovanjem, prignuli su 77 se u molitvi ponavljajuÊi obeÊanje: “Zaista, zaista, kaæem vam, ako πto zamolite od Oca u moje ime, dat Êe vam. Do sada niste niπta u moje ime molili. Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,23.24) Pruæali su ruku vjere sve viπe i viπe, s moÊnim obrazloæenjem: “Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas.” (Rimljanima 8,34) Dan Pedesetnice donio im je prisutnost Utjeπitelja, o kojemu je Krist rekao da Êe “biti u vama”. (Ivan 14,17) Dodao je: “Vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu Ga k vama.” (Ivan 16,7) Otad je Krist trebao stalno Duhom prebivati u srcu svoje djece. Njihova veza s Njime postala je tjeπnja negoli kad je On osobno bio s njima. Svjetlost, ljubav i sila Krista koji je stanovao u njima sjala je iz njih, tako da su se ljudi divili gledajuÊi ih i “... prepoznali su u njima Isusove pratitelje.” (Djela 4,13) Sve πto je Krist bio svojim uËenicima, On æeli biti i svojoj danaπnjoj djeci. On je u svojoj posljednjoj molitvi, okruæen malom skupinom uËenika, rekao: “Ne molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me.” (Ivan 17,20) Isus se molio za nas i traæio da i mi budemo sjedinjeni s Njime, kao πto je On sjedinjen 78 sa svojim Ocem. Kakve li povezanosti! Spasitelj je o sebi rekao: “Sin ne moæe niπta sam od sebe uËiniti...” (Ivan 5,19); “Otac koji boravi u meni Ëini svoja djela!” (Ivan 14,10) Prema tome, ako Krist stanuje u naπemu srcu, On “proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,13) Mi Êemo raditi kao πto je radio On; oËitovat Êemo isti duh. I tako, ljubeÊi Njega i boraveÊi u Njemu, dostiÊi Êemo “... da sve uraste u Njega koji je Glava, u Krista.” (Efeæanima 4,15) 79 Æivot i rad Bog je izvor æivota, svjetlosti i radosti cijelom svemiru. Kao svjetlosne zrake Sunca, kao vodena struja koja izbija iz æivog izvora, od Njega se izlijevaju blagoslovi na sva Njegova stvorenja. I gdje god je u srcima ljudi æivot od Boga, izlijeva se na druge u obliku ljubavi i blagoslova. Naπ Spasitelj nalazio je radost u podizanju i otkupu grjeπnika. Da bi to postigao, nije svoj æivot smatrao previπe dragocjenim, veÊ je pretrpio kriæ ne mareÊi za sramotu. Aneli su takoer stalno na poslu skrbeÊi za sreÊu drugih. U tome je njihova radost. Ono πto bi sebiËno srce moglo smatrati poniæavajuÊom sluæbom — sluæenje bijednima i po karakteru i poloæaju niæima od njih — to je djelo bezgrjeπnih anela. Duh Kristove ljubavi koja je ærtvovala sebe, to je duh koji proæima Nebo i saËinjava samu sræ nebeskog blaæenstva. To je duh πto Êe ga imati Kristovi sljedbenici, djelo koje Êe oni obavljati. Kad Kristova ljubav ispunjava srce, ona se ne moæe skriti, kao πto se ne moæe skriti ni miomiris. Njezin sveti utjecaj osjeÊat Êe svi s kojima 80 se budemo susretali. Kristov duh u srcu sliËan je izvoru u pustinji koji teËe da bi osvjeæio i u onima koji su blizu smrti probudio æelju da se napiju vode æivota. Ljubav prema Isusu pokazat Êemo æeljom da radimo kao πto je On radio — na blagoslov i uzdizanje ËovjeËanstva. Ona Êe navoditi na ljubav, njeænost i suÊut prema svim stvorenjima o kojima skrbi naπ nebeski Otac. Spasiteljev æivot na Zemlji nije bio ispunjen dokolicom i ugaanjem sebi; On je ulagao stalne, ozbiljne, neumorne napore da spasi izgubljeno ËovjeËanstvo. Od jaslica do Golgote iπao je putom samoodricanja, nije traæio da bude osloboen muËnih zadataka, teπkih putovanja, iscrpljujuÊe brige i rada. Rekao je da Sin »ovjeËji “... nije doπao da Mu sluæe, nego da On sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Matej 20,28) To je bio najuzviπeniji cilj Njegova æivota. Sve drugo je bilo manje vaæno i podreeno tome. Njegovo jelo i piÊe bilo je da ispuni Boæju volju i zavrπi Njegov posao. U svojemu radu nije isticao sebe niti traæio osobne koristi. Tako Êe i oni koji su dobili Kristovu milost biti spremni prinijeti svaku ærtvu da bi i drugi, za koje je On umro, mogli primiti nebeski dar. Oni Êe uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi da svojim boravkom u svijetu naËine svijet πto boljim. Taj 81 duh je pravi rod istinski obraÊene duπe. »im netko doe Kristu, u njegovu se srcu raa æelja da objavi drugima kakvog je dragocjenog Prijatelja stekao u Isusu. Spasonosna i posveÊujuÊa istina ne moæe ostati zatvorena u njegovu srcu. Ako smo odjeveni u Kristovu pravednost, ako smo ispunjeni radoπÊu Njegova Duha koji u nama obitava, ne moæemo ostati na miru. Ako smo okusili i vidjeli da je dobar Gospodin, imat Êemo o Ëemu govoriti. Poput Filipa, kad je naπao Spasitelja, pozvat Êemo i druge k Njemu. Trudit Êemo se da im prikaæemo svu Kristovu privlaËnost i nevidljivu stvarnost svijeta koji Êe doÊi. U nama Êe plamtjeti æelja da idemo putom kojim je Isus proπao. Duboko Êemo Ëeznuti da i drugi oko nas ugledaju “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta”. (Ivan 1,29) Napori da budemo blagoslov drugima donosit Êe blagoslov i nama. Upravo nam je zato Bog i pruæio priliku da sudjelujemo u planu spasenja. On je ljudima osigurao prednost da dobiju dio u boæanskoj prirodi i da, sa svoje strane, πire blagoslove svojim bliænjima. To je najviπa Ëast, najveÊa radost koju je Bog mogao dati ljudima. Oni koji ovako postaju suradnici u djelu ljubavi, dolaze u najveÊu blizinu svojega Stvoritelja. Vijest evanelja i cijelo djelo sluæbe ljubavi Bog je mogao povjeriti nebeskim anelima. Mo82 gao se posluæiti i drugim sredstvima da bi ostvario svoju namjeru. Ali je u svojoj neograniËenoj ljubavi odluËio nâs uËiniti svojim suradnicima, Kristovim i aneoskim suradnicima, kako bismo mogli uæivati blagoslove, radost, duhovnu okrepu i plodove te nesebiËne sluæbe. Bolje Êemo se razumjeti s Kristom ako budemo imali zajednicu s Njime u Njegovim mukama. Svaka ærtva koja se prinosi zbog dobra drugih, jaËa duh dobrotvorstva u davateljevu srcu, pribliæava ga sve viπe Otkupitelju svijeta, koji je “od bogataπa postao siromah da vi postanete bogataπi Njegovim siromaπtvom”. (2. KorinÊanima 8,9) Æivot nam moæe biti na blagoslov jedino ako tako ispunjavamo nakanu s kojom nas je Bog stvorio. Ako budete poπli raditi onako kako je to Krist naloæio svojim uËenicima, ako budete zadobivali duπe za Njega, osjetit Êete potrebu za dubljim duhovnim iskustvom i veÊim duhovnim znanjem, i bit Êete gladni i æedni pravednosti. Vi Êete se u molitvi boriti s Bogom, vaπa Êe vjera ojaËati, sve obilnije Êete piti s izvora spasenja. Protivljenje i nevolje na koje budete nailazili vodit Êe vas k Bibliji i molitvi. Vi Êete rasti u milosti i u spoznaji Krista, i stjecati bogato iskustvo. Duh nesebiËnog rada za bliænje daje karakteru dubinu, stabilnost i Kristovu ljepotu, a onome tko ga ima donosi mir i sreÊu. Teænje postaju 83 uzviπenije, nema viπe mjesta tromosti ili sebiËnosti. Oni koji ovako razvijaju krπÊanske vrline rast Êe i jaËati u radu za Boga. Imat Êe sposobnost jasnog duhovnog opaæanja, postojanu i sve veÊu vjeru, i bit Êe sve silniji u molitvi. Boæji Duh, djelujuÊi na njihov duh, izaziva u duπi sveti sklad kao odgovor na boæanski dodir. Oni koji se tako posvete nesebiËnom naporu za dobro drugih, najsigurnije grade vlastito spasenje. Jedini naËin da netko raste u milosti jest da se nesebiËno prihvati posla πto nam ga je Krist dao — da, prema mjeri svojih sposobnosti, pomaæe i bude na blagoslov onima kojima je potrebna naπa pomoÊ. Snaga se stjeËe vjeæbanjem; aktivnost je osnovni uvjet æivota. Oni koji pokuπavaju æivjeti krπÊanskim æivotom pasivno prihvaÊajuÊi blagoslove koje im Boæja milost daje i ne ËineÊi niπta za Krista, jednostavno pokuπavaju æivjeti i hraniti se bez rada. A u duhovnom, isto kao i u tjelesnom æivotu, to uvijek dovodi do degeneracije i raspadanja. »ovjek koji bi odbio svoje udove izlagati naporu uskoro bi izgubio svaku sposobnost da se njima sluæi. Tako i krπÊanin koji ne vjeæba snage πto ih je dobio od Boga, ne samo da neÊe rasti u Kristu, nego Êe izgubiti i onu snagu koju veÊ ima. Kristova Crkva je od Boga dobila zadaÊu spaπavanja ljudi. Njezino je poslanje da svijetu odnese 84 evanelje. To je obveza svakog krπÊanina. Svaki pojedinac, u skladu s talentima i prilikama koje ima, treba ispuniti Spasiteljev nalog. Kristova ljubav koja nam je otkrivena, Ëini nas duænicima svima koji ne poznaju Krista. Bog nam je dao vidjelo, ne samo za nas same, veÊ i za sve njih. Da su Kristovi sljedbenici bili svjesni svoje duænosti, bilo bi ih na tisuÊe u neznaboæaËkim zemljama u kojima danas samo jedan propovijeda evanelje. I svi oni koji se ne bi mogli osobno prihvatiti tog posla, ipak bi ga podupirali svojim novËanim sredstvima, svojim srcem i svojim molitvama. Osim toga, i u krπÊanskim zemljama bi se mnogo ozbiljnije radilo s ljudima. Da bismo radili za Krista, ne moramo iÊi u neznaboæaËke zemlje, ili Ëak napuπtati uski krug svojega doma ako nas duænost uz njega veæe. Mi moæemo raditi u krugu doma, u crkvi, meu onima s kojima se druæimo i onima s kojima nas veæu poslovne veze. VeÊi dio svojega æivota na Zemlji naπ Spasitelj je proveo strpljivo radeÊi u tesarskoj radionici u Nazaretu. Aneli su pratili Gospodara æivota dok je rame uz rame hodao sa seljacima i radnicima, koji Ga nisu prepoznavali niti Mu odavali Ëast. On je isto tako vjerno obavljao svoje poslanje kad je radio kao skromni obrtnik, kad je lijeËio bolesne ili hodao po vjetrom uzburkanim valovi85 ma Galilejskog jezera. Prema tome, i u najskromnijim duænostima æivota i na najniæim poloæajima moæemo iÊi i djelovati s Isusom. Apostol kaæe: “Neka svatko, braÊo, ostane s Bogom u onom stanju u kojem ga je zatekao poziv.” (1. KorinÊanima 7,24) Poslovni Ëovjek moæe tako voditi svoje poslove da svojom vjernoπÊu proslavi svojega UËitelja. Ako je pravi Kristov sljedbenik, tad Êe svoju religiju unositi u sve πto Ëini i ljudima otkrivati Kristov duh. MehaniËar moæe biti vrijedan i vjeran predstavnik Onoga koji je naporno radio baveÊi se svojim skromnim æivotnim pozivom meu galilejskim brdima. Svi oni koji se zovu Kristovim imenom trebaju raditi tako da navedu i druge da, videÊi njihova dobra djela, slave Stvoritelja i Otkupitelja. Mnogi su odbijali iskoristiti svoje darove u Kristovoj sluæbi opravdavajuÊi se da drugi imaju mnogo viπe sposobnosti i prednosti. Proπirilo se miπljenje kako se samo od posebno talentiranih moæe zahtijevati da svoje sposobnosti posvete sluæbi za Boga. Mnogi su poËeli smatrati da su talenti dani samo odreenoj, izabranoj skupini, a da su ostali iskljuËeni, pa prema tome nisu ni pozvani sudjelovati u naporima i u nagradama. Meutim, u Kristovoj priËi nije tako prikazano. Kad je gospodar kuÊe sazvao svoje sluge, svakome je dao posao. 86 U duhu ljubavi moæemo i najskromnije æivotne duænosti obavljati “kao Gospodinu”. (Koloπanima 3,23) Ako je u srcu Boæja ljubav, ona Êe se oËitovati i u æivotu. Oko sebe Êemo πiriti ugodno Kristovo ozraËje, svojim utjecajem oplemenjivati druge i biti im na blagoslov. Nemojte Ëekati posebne prigode ili izvanredne sposobnosti da poËnete raditi za Boga. Ne brinite se o tome πto Êe svijet misliti o vama. Ako je vaπ svakodnevni æivot svjedoËanstvo ËistoÊe i iskrenosti vaπe vjere, ako su vaπi bliænji sigurni da im æelite biti na blagoslov, vaπi napori nikad neÊe biti potpuno uzaludni. Najskromniji i najsiromaπniji Isusovi uËenici mogu biti na blagoslov drugima. Moæda i neÊe biti svjesni da Ëine neko naroËito dobro, ali Êe svojim nesvjesnim utjecajem pokrenuti valove blagoslova koji Êe se πiriti i produbljivati, a oni sve do dana konaËnog obraËuna neÊe ni znati za njihove blagoslovljene posljedice. Oni ne osjeÊaju niti znaju da Ëine neπto veliko. Od njih se ne traæi da se muËe brigom oko uspjeha. Oni samo trebaju iÊi mirno naprijed, vjerno obavljajuÊi djelo πto im ga je dodijelila Boæja providnost, i njihov æivot neÊe proÊi uzalud. Njihova Êe duπa postajati sve sliËnija Kristu jer su oni Boæji suradnici u ovom æivotu i tako se pripremaju za uzviπeniji rad i nepomuÊene radosti u æivotu koji Êe doÊi. 87 Poznavanje Boga Mnogobrojni su putovi kojima nam se Bog objavljuje i kojima nas dovodi u vezu sa sobom. Priroda se neprestano obraÊa naπim osjetilima. Iskreno srce ganuto je Boæjom ljubavlju i slavom koje se otkrivaju u djelima Njegovih ruku. Osjetljivo uho Ëuje i shvaÊa poruke koje Bog upuÊuje preko prirode. Zelena polja, veliËanstveno drveÊe, pupoljci i cvjetovi, oblak πto prolazi, kiπa koja pada, potok koji æubori, krasote neba — sve to govori naπemu srcu i poziva nas da se upoznamo s Onim tko je sve stvorio. Naπ je Spasitelj za svoje dragocjene pouke uzimao primjere iz prirode. DrveÊe, ptice, cvijeÊe u dolinama, breæuljke, jezera, prekrasno nebo i dogaaje i okolnosti iz svakodnevnog æivota, povezao je s rijeËima istine da bismo se πto ËeπÊe sjeÊali Njegovih pouka, Ëak i usred tjeskobnih briga kojima je ispunjen Ëovjekov teπki æivot. Bog bi æelio da se Njegova djeca dive Njegovim djelima i da uæivaju u jednostavnoj i tihoj ljepoti kojom je ukrasio naπ zemaljski dom. Bog je ljubitelj ljepote, ali viπe od svake vanjske 88 privlaËnosti voli ljepotu karaktera; On bi æelio da njegujemo ËistoÊu i jednostavnost, tihe vrline cvijeÊa. Kad bismo samo htjeli sluπati, Boæja djela stvaranja pruæila bi nam dragocjene pouke o posluπnosti i povjerenju. Od zvijezda πto putuju svojim nevidljivim stazama odreenim smjerom kroz prostor iz stoljeÊa u stoljeÊe, pa sve do najmanjeg atoma — sve u prirodi pokorava se volji svojega Stvoritelja. A Bog se brine o svemu i odræava sve πto je stvorio. Onaj koji u svojoj ruci dræi nebrojene svjetove u beskrajnom prostoru, istodobno skrbi za potrebe malog smeeg vrapca πto bezbriæno æivka svoju jednostavnu pjesmicu. Nebeski Otac njeæno bdije nad svima — nad ljudima koji odlaze na svoj svakodnevni teπki rad i nad onima koji se mole, nad onima koji naveËer idu na poËinak i nad onima koji ujutro ustaju, nad bogataπem koji se gosti u svojoj palaËi i nad siromahom koji svoju djecu okuplja za oskudnim stolom. Nema prolivene suze koju Bog nije vidio. Nema smijeπka koji On nije opazio. O, kad bismo u to potpuno vjerovali, oslobodili bismo se svih nepotrebnih briga. Naπ æivot ne bi bio tako pun razoËaranja, jer bismo sve svoje male i velike brige predali u ruke Bogu kojega ne zbunjuje njihova mnoæina niti preoptereÊuje njihova teæina. Mi bismo tada uæivali u 89 duπevnom miru kakvog mnogi veÊ dugo nisu osjetili. Dok vaπa osjetila uæivaju u privlaËnoj ljepoti Zemlje, mislite o svijetu koji Êe doÊi, svijetu koji nikad neÊe znati za zlokobnu snijet grijeha i smrti, u kojemu lice prirode viπe neÊe biti prekriveno sjenkom prokletstva. Pokuπajte zamisliti dom spaπenih, ali znajte da Êe on biti mnogo slavniji od svega πto bi Ëak i najbujnija maπta mogla predstaviti. U raznovrsnim Boæjim darovima u prirodi vidimo tek najslabiji odsjaj Njegove slave. U Bibliji piπe: “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji Ga ljube.” (1. KorinÊanima 2,9) Pjesnik i prirodoslovac mogu mnogo priËati o prirodi, ali samo krπÊanin uæiva u ljepoti Zemlje s najveÊim poπtovanjem, jer prepoznaje djelo ruku svojega Oca, vidi Njegovu ljubav u cvijetu, u grmu, u drvetu. Nitko ne moæe potpuno cijeniti svrhu brijega i doline, rijeke i jezera ako ih ne gleda kao izraæaj Boæje ljubavi prema Ëovjeku. Bog nam govori preko djelâ svoje providnosti i preko utjecaja svojega Duha na naπe srce. Iz prilika i okolnosti, iz promjena koje se svakodnevno odigravaju oko nas, moæemo izvuÊi dragocjene pouke ako je naπe srce otvoreno da ih shvati. PrateÊi djela Boæje providnosti, psalmist 90 kaæe: “Puna je zemlja dobrote Jahvine.” (Psalam 33,5) “Tko je mudar, nek o svemu tom razmiπlja i nek uvidi dobrotu Jahvinu!” (Psalam 107,43) Bog nam govori u svojoj RijeËi. U njoj se najjasnije otkriva Njegov karakter, Njegovo postupanje prema ljudima, i veliko djelo otkupa. U njoj nam je izloæena povijest patrijarhâ, proroka i drugih svetih ljudi iz davnine. Bili su to ljudi koji su “patili kao i mi”. (Jakov 5,17) Mi ih gledamo kako se bore s obeshrabrenjem koje i nas obuzima, kako poput nas padaju u kuπnjama, i kako ipak hrabro ustaju i pobjeuju Boæjom miloπÊu. Tako gledajuÊi stjeËemo hrabrost u svojoj teænji za pravednoπÊu. I dok Ëitamo o dragocjenim iskustvima koja su stekli, o svjetlosti, ljubavi i blagoslovima u kojima su uæivali, o djelu koje su obavili miloπÊu πto im je bila udijeljena, duh koji je njih nadahnjivao rasplamsava i u naπem srcu plamen svetog natjecanja, æelje da im budemo sliËni po karakteru te da poput njih hodimo s Bogom. Isus je rekao za starozavjetne spise, a koliko se viπe to odnosi na novozavjetne: “I upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) Pisma svjedoËe u korist Otkupitelja, Onoga u kojemu je srediπte svih naπih nada u vjeËni æivot! Da, cijela Biblija govori o Kristu. Od prvog izvjeπtaja o stvaranju: “... i niπta πto je postalo nije bez nje postalo” 91 (Ivan 1,3) pa sve do zavrπnog obeÊanja: “... dolazim uskoro” (Otkrivenje 22,12), mi Ëitamo o Njegovim djelima i sluπamo Njegov glas. Ako se æelite upoznati sa Spasiteljem — prouËavajte Sveto pismo! Napunite svoje srce Boæjim rijeËima. One su æiva voda πto gasi vaπu goruÊu æe. One su æivi kruh s Neba. Isus objavljuje: “Ako ne jedete tijela Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi Njegove, neÊete imati æivota u sebi!” (Ivan 6,53) A onda sâm objaπnjava: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) Naπe tijelo izgraeno je od onoga πto jedemo i pijemo; i kako je to u tjelesnom æivotu, tako je i u duhovnom: ono o Ëemu razmiπljamo udahnjuje raspoloæenje i snagu naπoj duhovnoj naravi. Otkup grjeπnika tema je u koju bi i aneli htjeli zaviriti; njome Êe se baviti i o njoj Êe pjevati otkupljeni tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti. Nije li, dakle, i sada vrijedna pozornog razmiπljanja i prouËavanja? Isusovo beskrajno milosre i Njegova beskrajna ljubav, ærtva koju je prinio zbog nas — sve nas poziva na najozbiljnije i najsveËanije razmiπljanje. Trebali bismo se baviti karakterom naπega dragog Otkupitelja i Posrednika! Trebali bismo razmiπljati o poslanju Onoga koji je doπao spasiti svoj narod od njihovih grijeha. I dok budemo tako razmatrali nebeske 92 teme, naπa vjera i ljubav postajat Êe sve jaËi, a naπe molitve sve ugodnije Bogu jer Êe u njima biti sve viπe vjere i ljubavi. One Êe biti razborite i vatrene. Naπe povjerenje u Isusa bit Êe sve ËvrπÊe i svakoga dana stjecat Êemo æiva iskustva s Njegovom silom kojom “moæe zauvijek spasavati one koji po Njemu dolaze k Bogu”. (Hebrejima 7,25) Dok budemo razmiπljali o Spasiteljevu savrπenstvu, poæeljet Êemo se potpuno preobraziti da se u nama obnovi Njegov bezgrjeπni lik. Naπa Êe duπa biti gladna i æedna da postane sliËna Onome koga oboæava. ©to se naπe misli budu viπe bavile Kristom, to Êemo viπe o Njemu govoriti drugima i potpunije Ga predstavljati svijetu. Biblija nije pisana samo za teologe; naprotiv, namijenjena je obiËnim ljudima. Velike istine potrebne za spasenje otkrivene su u njoj jasno kao dan, i nitko neÊe pogrijeπiti niti zaÊi s puta, osim onih koji se povode za svojim osobnim miπljenjem umjesto za jasno otkrivenom Boæjom voljom. Ne smijemo se povoditi za tvrdnjama bilo kojega Ëovjeka o onome πto uËi Pismo, veÊ moramo sami za sebe prouËavati Boæju RijeË. Ako dopustimo drugima da umjesto nas misle, osakatit Êemo svoju snagu i ograniËiti svoje sposobnosti. Ako plemenite snage uma ne razvijamo raz93 miπljanjem o temama koje su vrijedne da se njima bavimo, one mogu tako zakræljati da moæemo izgubiti sposobnost razumijevanja dubokog znaËenja Boæje RijeËi. Um Êe se razvijati ako ga zaposlimo istraæivanjem meusobne povezanosti biblijskih tema, usporeivanjem navoda s navodom, duhovne istine s duhovnom istinom. Niπta nije korisnije za jaËanje uma od prouËavanja Pisma. Nijedna druga knjiga nema toliku snagu da uzdigne misli i oæivi sposobnosti kao Biblija svojim dubokim, oplemenjujuÊim istinama. Kad bi Boæju RijeË prouËavali onako kao πto treba, ljudi bi se odlikovali πirinom uma, plemenitoπÊu karaktera i Ëvrstinom namjera, πto se danas rijetko susreÊe. Meutim, malo se koristi moæe izvuÊi iz uæurbanog Ëitanja Pisma. Netko moæe proËitati cijelu Bibliju, a opet ne uoËiti njezinu ljepotu ili shvatiti njezino duboko i tajnovito znaËenje. Mnogo je korisnije prouËavati jedan ulomak sve dok njegovo znaËenje ne postane potpuno jasno i njegov odnos prema planu spasenja oËit, negoli Ëitati mnoga poglavlja bez neke odreene namjere i bez stjecanja korisnih pouka. Neka Biblija bude s vama! Kad vam se pruæi prilika, Ëitajte je, urezujte tekstove u svoje pamÊenje! »ak i dok hodate ulicama moæete proËitati poneki ulomak, razmiπljati o njemu i tako ga urezivati u pamÊenje. 94 Ne moæemo steÊi mudrost bez ozbiljnog, pozornog prouËavanja i molitve. Neki dijelovi Pisma su doista tako jasni da ih nitko ne moæe pogreπno shvatiti; ali ima i takvih Ëije znaËenje ne leæi na povrπini i ne vidi se na prvi pogled. Tekst se mora usporeivati s tekstom. Mora se pomnjivo istraæivati, uz molitvu i razmiπljanje. Takvo prouËavanje bit Êe bogato nagraeno. Kao πto rudar otkriva æile dragocjene rudaËe skrivene ispod zemljine povrπine, tako Êe i onaj tko ustrajno prouËava Boæju RijeË, kao da traæi zakopano blago, pronaÊi istine najveÊe vrijednosti, skrivene od pogleda nemarnog tragaËa. Nadahnute rijeËi, ako se ozbiljno prime k srcu, postat Êe poput potokâ koji teku s izvora æivota. Bibliju nikada ne smijemo prouËavati bez molitve. Prije no πto otvorimo njezine stranice, trebamo traæiti prosvjetljenje Svetoga Duha, i ono Êe nam biti darovano. Kad je Natanael doπao k Isusu, Spasitelj je uzviknuo: “Evo pravoga Izraelca, bez lukavstva!” Natanael je rekao: “Odakle me poznajeπ?” A Isus je odgovorio: “Prije nego te Filip pozvao — vidio sam te pod smokvom.” (Ivan 1,47.48) Isus Êe i nas vidjeti na tajnim mjestima molitve ako od Njega budemo traæili prosvjetljenje da moæemo spoznati istinu. Aneli iz svijeta svjetlosti bit Êe s onima koji ponizna srca traæe da im Bog pokaæe put. 95 Sveti Duh uzdiæe i proslavlja Spasitelja. Njegova je duænost da nam predstavi Krista, ËistoÊu Njegove pravednosti i veliko spasenje koje imamo u Njemu. Isus kaæe: “On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.” (Ivan 16,14) Duh istine je jedini uspjeπni uËitelj boæanske istine. Koliko je samo Bog ljubio ljudski rod kad je dao svojega Sina da umre za njega i odredio svojega Duha da bude ljudima UËitelj i stalni VodiË! 96 Prednosti molitve Bog nam govori preko prirode i objave, preko svoje providnosti i utjecaja svojega Duha. Ali sve to nije dovoljno: prijeko je potrebno da i mi pred Njime otvorimo svoje srce. Da bismo duhovno æivjeli i imali duhovnu snagu, moramo odræavati æivu vezu sa svojim nebeskim Ocem. Naπe se misli mogu baviti Njime — mi moæemo razmiπljati o Njegovim djelima, o dokazima Njegova milosra, o Njegovim blagoslovima — ali sve to joπ nije u punom smislu rijeËi odræavanje veze s Njim. Da bismo stupili u vezu s Bogom, moramo poæeljeti ispriËati Mu neπto iz svojega stvarnog æivota. Molitva je otvaranje srca Bogu kao prijatelju. Ne zbog toga πto Bogu trebamo otkriti πto smo, veÊ zato da bismo sebe osposobili da Ga primimo. Molitva ne spuπta Boga k nama, veÊ nas uzdiæe k Njemu. Kad je bio na Zemlji, Isus je svoje uËenike uËio kako da se mole. On im je preporuËao da sve svoje dnevne potrebe iznesu Bogu i da sve svoje brige bace na Njega. ObeÊanje koje je dao 97 njima, da Êe im molitve biti usliπane, dao je i nama. Dok je boravio meu ljudima, Isus je i sâm Ëesto molio. Naπ se Spasitelj izjednaËio s nama u naπim potrebama i slabostima te tako postao ponizan i usrdni molitelj koji od Oca traæi novu snagu da krene dalje, osposobljen za duænost i kuπnju. On je naπ primjer u svemu. On je brat u naπim slabostima “koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio” (Hebrejima 4,15), a kao bezgrjeπan po svojoj naravi grozio se grijeha i izdræao duπevne borbe i patnje u svijetu punom grijeha. Kao Ëovjek smatrao je molitvu svojom potrebom i svojom prednoπÊu. U razgovoru sa svojim Ocem nalazio je utjehu i radost. Ako je Spasitelj ljudi, Boæji Sin, osjeÊao potrebu za molitvom, koliko viπe bi slabi i grjeπni smrtnici morali biti svjesni potrebe za stalnom usrdnom molitvom. Naπ nebeski Otac Ëeka da izlije na nas obilje svojih blagoslova. Naπa je prednost da moæemo obilno piti s izvora beskrajne ljubavi. Nije li onda Ëudno πto se tako malo molimo! Bog je spreman i æeljan Ëuti iskrenu molitvu svojega najskromnijeg djeteta, ali je ipak tako oËito da se ustruËavamo iznijeti Mu svoje potrebe! ©to nebeski aneli mogu misliti o jadnim bespomoÊnim ljudskim biÊima koja se suoËavaju s kuπnjama, o bi98 Êima prema kojima Boæje srce osjeÊa bezgraniËnu ljubav i spremno im je darovati viπe no πto mogu iskati i zamisliti, a koja se tako malo mole i imaju tako malo vjere? Anelima je drago klanjati se Bogu, oni vole biti blizu Njega. Razgovor s Bogom smatraju najveÊom radoπÊu. A sinovi ove Zemlje, kojima je tako potrebna pomoÊ πto im je jedino Bog moæe dati, izgledaju zadovoljni bez svjetlosti Njegova Duha, bez pratnje Njegove nazoËnosti. Tama Zloga obavija one koji zanemaruju molitvu. Neprijatelj ih πapatom kuπa navodeÊi ih na grijeh, samo zato πto se ne sluæe prednoπÊu koju im je Bog dao boæanskom ustanovom molitve. Zaπto Boæji sinovi i kÊeri oklijevaju moliti kad je molitva kljuË u rukama vjere, koji otvara nebeske riznice u kojima se Ëuvaju neograniËena bogatstva SvemoÊnoga? Ako se ne budemo neprestano molili i budno straæarili, izloæit Êemo se opasnosti da postanemo nemarni i da skrenemo s pravog puta. Protivnik se stalno trudi da nam preprijeËi put k prijestolju milosti kako usrdnom molitvom i vjerom ne bismo dobili milost i snagu da se odupremo kuπnji. Postoje odreeni uvjeti koje moramo ispuniti ako æelimo da Bog Ëuje naπe molitve i da ih usliπa. Jedan od prvih uvjeta je svijest da nam je Njegova pomoÊ potrebna. On je obeÊao: “Jer na æednu 99 Êu zemlju vodu izliti, i po tlu suπnome potoke.” (Izaija 44,3) Oni koji su gladni i æedni pravednosti, koji Ëeznu za Bogom, mogu biti sigurni da Êe se nasititi. Srce se mora otvoriti utjecaju Duha, jer inaËe ne moæe primiti Boæji blagoslov. Naπa velika potreba sama je po sebi dokaz koji govori u naπu korist. Meutim, moramo traæiti od Gospodina da nam to uËini. On kaæe: “Molite, i dat Êe vam se!” (Matej 7,7) “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) Ako u svojemu srcu gajimo bezakonje, ako smo prionuli uz bilo koji nama poznati grijeh, Gospodin nas neÊe Ëuti; ali molitva pokajniËke, skruπene duπe uvijek Êe biti prihvaÊena. Kad ispravimo sva zla kojih smo svjesni, moæemo biti uvjereni da Êe Bog odgovoriti na naπe molbe. Naπe zasluge nas nikada neÊe preporuËiti Boæjoj naklonosti — mi Êemo se spasiti Kristovom dostojnoπÊu, oËistit Êemo se Njegovom krvlju. Ipak, i sami moramo neπto pridonijeti, moramo ispuniti uvjete da budemo prihvaÊeni. Drugi uvjet uspjeπne molitve jest vjera. “Jer onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrauje one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6) Isus je rekao svojim uËenicima: 100 “©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) Jesmo li Isusa uhvatili za rijeË? ObeÊanje je πiroko i neograniËeno, i vjeran je Onaj koji ga je dao. I kad ne primimo baπ ono πto smo traæili, u vrijeme kad smo se molili, i dalje moramo vjerovati da nas je Gospodin Ëuo i da Êe odgovoriti na naπe molitve. Mi smo tako podloæni zabludama i tako kratkovidni da ponekad traæimo i ono πto nam ne bi bilo na blagoslov, pa nam naπ nebeski Otac u svojoj ljubavi odgovara na molitve tako πto nam daje ono πto Êe nam posluæiti na najviπe dobro — ono πto bismo i sami poæeljeli kad bi naπ pogled bio boæanski prosvijetljen i kad bismo stvarnost mogli vidjeti onakvom kakva jest. Kad izgleda da nam molitve nisu usliπane, moramo se dræati obeÊanja, jer Êe vrijeme usliπanja sigurno doÊi i mi Êemo primiti blagoslov koji nam najviπe odgovara. Ali prava je drskost zahtijevati da molitva uvijek bude usliπana onako kako smo æeljeli i da uvijek dobijemo upravo ono πto smo traæili. Bog je premudar da bi se varao i predobar da bi pravednicima uskratio bilo koje dobro! I zato se bez straha oslonite na Njega, Ëak ako odgovor na molitve i ne dobijete odmah! Oslonite se na Njegovo sigurno obeÊanje: “Molite, i dat Êe vam se!” (Matej 7,7) 101 Ako se budemo povodili za svojim sumnjama i strahovanjima, ako budemo pokuπavali razrijeπiti sve ono πto nam izgleda nejasno — dok joπ nemamo vjere — naπa Êe se nesigurnost samo produbiti i poveÊati. Ali ako doemo k Bogu osjeÊajuÊi se bespomoÊni i ovisni, kakvi zapravo i jesmo, te u vjeri, ponizno i s povjerenjem iznesemo svoje potrebe Onome koji sve zna i Ëijemu pogledu niπta na svijetu nije skriveno, koji svime upravlja svojom voljom i svojom rijeËju, On Êe moÊi i htjeti usliπati naπ vapaj i uËinit Êe da u naπim srcima zasja svjetlost. Iskrena molitva dovodi nas u vezu s umom BeskonaËnoga. Moæda u tom trenutku nemamo nikakav siguran dokaz da se lice naπega Otkupitelja nadvija nad nama s mnogo suÊuti i ljubavi, ali je ipak tako. Moæda neÊemo osjetiti Njegov vidljivi dodir, ali Njegova je ruka nad nama s mnogo ljubavi i njeænog saæaljenja. Kad od Boga traæimo milosti i blagoslova, naπa srca moraju biti nadahnuta duhom ljubavi i praπtanja. Kako bismo se mogli moliti: “I otpusti nam duge naπe kako i mi otpuπtamo duænicima svojim!” (Matej 6,12) — ako istodobno nismo spremni praπtati drugima! Ako oËekujemo da Bog Ëuje naπe molitve, moramo praπtati drugima isto onako kao πto oËekujemo da nama bude oproπteno. 102 Ustrajnost u molitvi pripada meu uvjete za usliπanje. Ako æelimo rasti u vjeri i iskustvu, moramo se stalno moliti. Moramo biti “u molitvi ustrajni”. (Rimljanima 12,12) “U molitvi ustrajte; u njoj bdijte sa zahvaljivanjem!” (Koloπanima 4,2) Petar opominje vjernike: “... budite umjereni i trijezni da se moæete posvetiti molitvi”. (1. Petrova 4,7) Pavao upuÊuje: “... u svemu iznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u zahvalnosti” (Filipljanima 4,6) Juda kaæe: “Vi... ljubljeni... molite se uz suradnju Duha Svetoga! OËuvajte sami sebe u ljubavi Boæjoj...” (Juda 20.21) Neprestana molitva je neprekidna zajednica duπe s Bogom, tako da æivot od Boga teËe u naπ æivot; a iz naπega æivota ËistoÊa i svetost teku natrag k Bogu. Potrebna je i revnost u molitvi; niËemu ne smijete dopustiti da omete vaπu molitvu. Uloæite svaki napor da odræite vezu izmeu Isusa i svoje duπe. Iskoristite svaku prigodu da idete na mjesta odreena za molitvu. Oni koji se doista trude odræavati vezu s Bogom vidjet Êe se na molitvenim skupovima, vjerni u izvrπavanju svoje duænosti, iskreni i æeljni da poæanju sve blagoslove koji se mogu steÊi. Oni Êe iskoristiti svaku priliku da se izloæe zrakama svjetlosti s Neba. Trebamo se moliti u obiteljskom krugu, ali iznad svega ne smijemo zanemariti osobnu mo103 litvu, jer je to æivot duπe. Duπa ne moæe napredovati ako se zanemaruje molitva. Obiteljska ili javna molitva sama po sebi nije dovoljna. Neka se duπa u samoÊi otvori pred ispitivaËkim Boæjim okom. Tajnu molitvu treba Ëuti samo Bog koji sluπa molitve. Nijedno znatiæeljno uho ne treba Ëuti sadræaj takvih molitava. Pri tajnoj molitvi duπa je slobodna od utjecaja okoline, slobodna od uznemiravanja. Smireno, a ipak usrdno, duπa traæi Boga. Utjecaj koji struji od Onoga koji vidi πto je tajno i Ëije je uho otvoreno da Ëuje molitvu koja izlazi iz srca, bit Êe ugodan i trajan. Smirenom, jednostavnom vjerom duπa odræava vezu s Bogom i prikuplja zrake boæanske svjetlosti da bi se ojaËala i odræala u sukobu sa Sotonom. Bog je naπ tvrdi grad. Molite se “u klijeti”. Dok se bavite svojim svakodnevnim poslom, neka se vaπe srce Ëesto obraÊa Bogu. Tako je Henok hodio s Bogom. Te tajne molitve podiæu se kao skupocjeni miris prema prijestolju milosti. Sotona ne moæe svladati onoga tko je tako utvren u Bogu. Nema vremena niti mjesta koje ne bi bilo prikladno za upuÊivanje molitve Bogu. Ne postoji niπta πto bi nas moglo sprijeËiti da podignemo svoje srce u duhu iskrene molitve. U mnoπtvu na ulici, zaokupljeni poslovnim obvezama, moæemo uputiti molitvu Bogu i zatraæiti boæan104 sko vodstvo, kao πto je to uËinio Nehemija dok je iznosio svoj zahtjev pred kralja Artakserksa. “Klijet” za razgovor moæe se naÊi ma gdje se mi nalazili. Vrata naπega srca moraju biti stalno otvorena, stalno se mora podizati poziv Isusu da doe i da boravi u naπoj duπi kao nebeski gost. Iako oko nas moæe vladati zaraæeno, pokvareno ozraËje, ne moramo udisati njegova kuæna isparavanja, veÊ moæemo æivjeti u Ëistom zraku Neba. Ako svoju duπu iskrenom molitvom uzdignemo u Boæju blizinu, moæemo zatvoriti svaki prilaz neËistim maπtanjima i nesvetim mislima. Oni koji su otvorili svoje srce da od Boga prime potporu i blagoslov, hodat Êe u svetijem ozraËju od ovog zemaljskog i odræavat Êe stalnu vezu s Nebom. Nama su potrebni jasniji pojmovi o Isusu i potpunije shvaÊanje vrijednosti vjeËnih stvarnosti. Ljepota svetosti treba ispuniti srce Boæje djece, a da bi se to moglo postiÊi, moramo traæiti da nam Bog razjasni ono πto je nebesko. Neka se naπa duπa otvori i uzdigne kako bi nam Bog mogao dati da udiπemo nebesko ozraËje. Moramo se dræati tako blizu Bogu da se pri svakoj neoËekivanoj kuπnji naπe misli okreÊu k Njemu isto tako prirodno kao πto se cvijet okreÊe prema Suncu. 105 Iznesite Bogu svoje potrebe, svoje radosti, svoje tuge, svoje brige i svoja strahovanja. Vi Ga ne moæete preopteretiti, ne moæete Ga zamoriti. Onaj tko je izbrojao vlasi na vaπoj glavi nije ravnoduπan prema potrebama svoje djece. “Jer Gospodin je pun samilosti i milosra.” (Jakov 5,11) Njegovo srce puno ljubavi ganuto je naπim æalostima, Ëak i kad samo govorimo o njima. Iznesite Mu sve πto zbunjuje vaπ um. Onome koji u svojoj ruci dræi svjetove i upravlja svim poslovima svemira niπta nije preteπko nositi. Njemu nije neznatno niπta od onoga πto se bilo kako tiËe naπeg mira. Nema nijednog poglavlja u naπemu iskustvu koje bi Mu bilo premraËno za Ëitanje; nema problema koji bi Mu bio preteæak za razrjeπenje. Nema nesreÊe koja bi pogodila Njegovo najmanje dijete, nema brige koja bi muËila duπu, nema radosti koja bi razgalila, nema iskrene molitve koja bi poletjela s usana — da naπ nebeski Otac ne vidi, da se smjesta ne zainteresira. “On lijeËi one koji su srca skruπena i povija rane njihove.” (Psalam 147,3) Odnos izmeu Boga i svake duπe tako je osoban i potpun, kao da nema nijedne druge duπe na Zemlji s kojom bi dijelio svoju briænu paænju, nijedne druge duπe za koju bi dao svojega ljubljenoga Sina. Isus je rekao: “U taj dan molit Êete u ime moje. Ne kaæem vam da Êu ja moliti za vas, jer 106 vas sam Otac ljubi...” (Ivan 16,26.27) “Nego sam ja vas izabrao... da vam dadne Otac πto god zamolite u moje ime.” (Ivan 15,16) Meutim, moliti se u Isusovo ime znaËi mnogo viπe no samo spomenuti Njegovo ime na poËetku i na kraju molitve. To znaËi moliti se po Isusovu umu i duhu, vjerujuÊi Njegovim obeÊanjima, oslanjajuÊi se na Njegovu milost i ËineÊi Njegova djela. Bog ne traæi ni od koga meu nama da postane pustinjak ili redovnik i da se povuËe iz svijeta kako bi se posvetio bogoπtovlju. Naπ æivot mora biti sliËan Kristovu æivotu izmeu planine i mnoπtva. Onaj tko ne Ëini niπta drugo osim πto se moli, uskoro Êe se prestati moliti, ili Êe se njegove molitve pretvoriti u praznu naviku. Kad se ljudi povuku iz druπtvenog æivota i s podruËja svoje krπÊanske duænosti te noπenja kriæa, kad prestanu ozbiljno raditi za svojega UËitelja koji je ozbiljno radio za njih, nemaju se viπe za πto moliti, nemaju viπe poticaja za molitvu. Njihove molitve postaju osobne i sebiËne. Oni se viπe ne mogu moliti za potrebe ËovjeËanstva ili za izgradnju Kristova kraljevstva, niti traæiti snagu za rad. Kad zanemarujemo predost uzajamnog druæenja, jaËanja i hrabrenja u sluæbi Bogu, mi gubimo! Istine Njegove RijeËi gube tada svoju jasnoÊu i vaænost za nas. Naπa srca viπe nisu pro107 svijetljena niti potaknuta njihovim posveÊujuÊim utjecajem, i mi duhovno slabimo. U naπemu druæenju mi kao krπÊani mnogo gubimo zbog nedostatka meusobne naklonosti. Onaj tko se zatvara sâm u sebe ne zauzima poloæaj koji mu je Bog odredio. Pravilno njegovanje druπtvenih oblika naπe naravi zbliæava nas s drugima i pomaæe nam da se razvijemo i ojaËamo u sluæenju Bogu. Kad bi se krπÊani meusobno druæili i kad bi razgovarali o Boæjoj ljubavi i dragocjenim istinama otkupljenja, njihova bi se srca osvjeæila i oni bi se meusobno okrijepili. Mi bismo svakog dana morali bolje upoznavati svojega nebeskog Oca, stjecati nova iskustva s Njegovom miloπÊu, i tad bismo æeljeli i govoriti o Njegovoj ljubavi. A kad bismo to Ëinili, naπa bi se srca zagrijala i ohrabrila. Kad bismo viπe mislili i razgovarali o Isusu, a manje o sebi, bili bismo mnogo ËeπÊe u Njegovom druπtvu. Kad bismo o Bogu mislili samo onoliko koliko imamo dokaza da se On brine o nama, On bi bio uvijek u naπim mislima i mi bismo uæivali govoriti o Njemu i slaviti Ga. O prolaznim stvarima razgovaramo zato πto se za njih zanimamo. O svojim prijateljima govorimo zato πto ih volimo, naπe radosti i naπe tuge povezane su s njima. Ipak, imamo neizmjerno viπe razloga lju108 biti Boga no svoje zemaljske prijatelje. Trebalo bi nam biti najprirodnije da na prvo mjesto u svojim mislima stavimo Njega, da govorimo o Njegovoj dobroti i priËamo o Njegovoj sili. Bogati darovi kojima nas je obasuo nisu nam dani da bi toliko zaokupili naπu pozornost i ljubav da viπe nemamo Ëime uzvratiti Bogu; oni bi nas trebali stalno podsjeÊati na Njega i povezati nas vezama ljubavi i zahvalnosti s naπim nebeskim DobroËiniteljem. Mi æivimo preblizu zemaljskim nizinama. Uzdignimo oËi prema otvorenim vratima nebeskog Svetiπta, u kojemu svjetlost Boæje slave obasjava lice Isusa Krista koji “... moæe zauvijek spasavati one koji po Njemu dolaze k Bogu...” (Hebrejima 7,25) Trebalo bi viπe slaviti Boga “... za dobrotu Njegovu, za Ëudesa Njegova sinovima ljudskim”. (Psalam 107,8) Naπa se poboænost ne smije izraæavati samo traæenjem i primanjem. Nemojmo uvijek misliti o svojim potrebama, a nikada o blagoslovima koje primamo. Nije toËno da se previπe molimo, veÊ smo preπtedljivi u zahvaljivanju. Stalno primamo Boæju milost, a kako malo zahvalnosti izraæavamo, kako malo hvalimo Boga za sve πto je uËinio za nas! U stara vremena Gospodin je naredio Izraelcima, kad se budu okupili na bogosluæje: “Blagujte ondje, vi i vaπe obitelji, u nazoËnosti Jahve, 109 Boga svoga; veselite se svime πto su vaπe ruke namaknule i πto vam je Jahve, Bog vaπ, blagoslovom udijelio.” (Ponovljeni zakon 12,7) Ono πto se Ëini na slavu Bogu treba se Ëiniti radosno, uz pjesme slavljenja i zahvaljivanja, a ne æalosno i zlovoljno. Naπ Bog je njeæni, milostivi Otac. Bogoπtovlje se ne bi smjelo smatrati nekom æalosnom, otuænom sluæbom. Trebao bi nam biti uæitak sluæiti Bogu i sudjelovati u Njegovom djelu. Bog ne æeli da se Njegova djeca, kojoj je osigurao tako veliko spasenje, ponaπaju kao da je On neki strogi, sitniËavi nadzornik. On je njihov najbolji prijatelj, i kad se okupe na bogosluæje, On æeli biti s njima, blagoslivljati ih i tjeπiti, ispunjavati njihova srca radoπÊu i ljubavlju. Gospodin æeli da Njegova djeca u bogoπtovlju nalaze utjehu, i da im rad za Njega donese viπe zadovoljstva nego poteπkoÊa. On æeli da oni koji dolaze na bogosluæje odnesu sa sobom dragocjene misli o Njegovoj skrbi i ljubavi, kako bi bili puni radosti u svakodnevnom æivotu i imali razloga da u svemu postupaju poπteno i vjerno. Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to razapet, treba biti predmet naπega razmiπljanja, razgovora i naπih najradosnijih osjeÊaja. Trebamo pamtiti svaki blagoslov koji smo primili od Boga, i kad shvatimo veliËinu Njegove ljubavi, tre110 bamo biti spremni sve povjeriti ruci koja je za nas prikovana na kriæ. Duπa se moæe pribliæiti Nebu na krilima hvalospjeva. U nebeskim dvorima Boga slave pjesmom i glazbom; dok izraæavamo svoju zahvalnost, i mi usklaujemo svoje bogosluæje s bogosluæjem nebeskih Ëeta. “Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu” — kaæe Bog. (Psalam 50,23) Pred svojega Stvoritelja doimo radosno i sa πtovanjem, sa “zahvalnicama i glasom hvalospjeva”! (Izaija 51,3) 111 ©to uËiniti sa sumnjom Mnoge, a posebno one koji su u krπÊanskom æivotu mladi, Ëesto uznemiruje ono πto ih navodi na nevjerovanje. U Bibliji ima mnogo tekstova koje oni ne mogu objasniti ili razumjeti, a Sotona se time koristi da bi pokolebao njihovu vjeru u Pismo kao Boæju objavu. Oni pitaju: “Kako mogu upoznati pravi put? Ako je Biblija doista Boæja RijeË, kako se mogu osloboditi tih sumnji i zabuna?” Ako nam ne pruæi dovoljno dokaza na kojima moæemo temeljiti svoju vjeru, Bog nikad ne traæi da vjerujemo. Njegovo postojanje, Njegov karakter, istinitost Njegove RijeËi, sve je to potvreno mnogim dokazima upuÊenima naπem razumu. Ipak, Bog nikad nije uklonio moguÊnost sumnje. Naπa vjera mora poËivati na osobnom osvjedoËenju, a ne na nabrajanju dokaza. Oni koji æele sumnjati imat Êe priliku; a oni koji stvarno æele upoznati istinu naÊi Êe obilje dokazne grae na koju mogu poloæiti svoju vjeru. OgraniËenom umu nemoguÊe je u potpunosti shvatiti karakter ili djela BeskonaËnoga. I najoπ112 trijem intelektu, i najobrazovanijem umu, sveto BiÊe uvijek Êe ostati obavijeno velom tajanstvenosti. “Moæeπ li dubine Boæje proniknuti, dokuËiti savrπenstvo Svesilnoga? Od neba je viπe: πto joπ da uËiniπ? Od ©eola dublje: πto joπ da mudrujeπ?” (Job 11,7.8) Apostol Pavao uzvikuje: “O, dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su nedokuËive Njegove odluke i kako neistraæivi Njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33) “Oblak i tama ovijaju Njega, pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova.” (Psalam 97,2) Mi moæemo shvatiti Njegovo postupanje s nama i pobude koje Ga pokreÊu toliko da moæemo razabrati bezgraniËnost Njegove ljubavi i milosti koje su sjedinjene s beskrajnom silom. Od Njegovih nakana moæemo razumjeti onoliko koliko je za nas dobro da znamo; a za sve πto je viπe od toga moramo se osloniti na svemoÊnu ruku, na srce puno ljubavi. Boæja RijeË, kao i karakter njezinog boæanskog Autora sadræi tajne koje ograniËena biÊa nikad neÊe moÊi potpuno shvatiti. Pojavljivanje grijeha na svijetu, Kristovo utjelovljenje, novoroenje, uskrsnuÊe i mnogi drugi biblijski predmeti, predoËavaju tajne, preduboke da bi ih ljudski um mogao objasniti ili Ëak potpuno shvatiti. Ali, nemamo razloga sumnjati u Boæju RijeË samo zato πto ne moæemo razumjeti tajne Boæje 113 providnosti. I u svijetu prirode stalno smo okruæeni nepojmljivim tajnama. I najskromniji oblici æivota problem su koji ni najmudriji filozofi ne mogu objasniti. Na sve strane nailazimo na Ëuda koja nadmaπuju moÊ naπega shvaÊanja. Smijemo li onda biti iznenaeni πto i u duhovnom svijetu ima tajni koje ne moæemo dokuËiti? PoteπkoÊa je zapravo u slabosti i ograniËenosti ljudskog uma. Bog nam je u Pismu pruæio dovoljno dokaza o boæanskoj naravi Svetih spisa i ne smijemo sumnjati u Njegovu RijeË samo zato πto ne moæemo razumjeti sve tajne Njegove providnosti. Apostol Petar kaæe da u Pismu postoje “teπko razumljiva mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi izvrÊu... na svoju vlastitu propast”. (2. Petrova 3,16) Teπko razumljivim mjestima u Pismu koristili su se nevjernici kao dokazom protiv Biblije; ali, naprotiv, ona snaæno potvruju da je Biblija boæanski nadahnuta. Kad bi Biblija samo izvjeπÊivala o Bogu na lako shvatljiv naËin i kad bi Njegovu veliËinu i veliËanstvo mogli razumjeti ograniËeni umovi, tad ona ne bi nosila nepogreπivi peËat boæanskog autoriteta. VeliËina i tajanstvenost tema o kojima ona govori trebaju nas nadahnuti vjerom u Bibliju kao Boæju RijeË. Biblija otkriva istinu s takvom jednostavnoπÊu i tako je savrπeno prilagouje potrebama i 114 teænjama ljudskog srca da to zadivljuje i oËarava i najobrazovanije umove i istodobno osposobljava skromne i neobrazovane da upoznaju put spasenja. Ipak, te jednostavne istine odnose se na tako uzviπene i dalekoseæne teme i tako su beskrajno iznad moÊi ljudskog shvaÊanja da ih moæemo prihvatiti samo zato πto ih je Bog objavio. I plan spasenja nam je otkriven tako da svaka duπa moæe vidjeti koje korake pokajanja treba uËiniti prema Bogu, korake vjere prema Gospodinu Isusu Kristu, da bi se spasila onako kako je to Bog odredio. Ispod tih lako razumljivih istina leæe tajne koje skrivaju Boæju slavu, tajne koje nadmaπuju moÊi uma koji ih istraæuje, a ipak iskrenog traæitelja istine nadahnjuju strahopoπtovanjem i vjerom. ©to viπe istraæuje Bibliju, to se viπe produbljuje njegova uvjerenost da je to RijeË æivoga Boga, i ljudski se razum klanja veliËanstvu boæanske objave. Priznati nemoÊ potpunog shvaÊanja velikih istina Biblije znaËi samo priznati tvrdnju da je ograniËeni um nesposoban shvatiti bezgraniËno, da Ëovjek svojim ograniËenim ljudskim znanjem ne moæe razumjeti namjere SveznajuÊeg. BuduÊi da ne mogu proniknuti u sve njezine tajne, sumnjiËavci i nevjernici odbacuju Boæju RijeË; a ni svi oni koji kaæu da vjeruju Bibliji nisu slobodni od ovakve opasnosti. Apostol kaæe: 115 “Pazite, braÊo, da se sluËajno u koga od nas ne nae pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga æivoga.” (Hebrejima 3,12) Pravo je da duboko istraæujemo biblijska uËenja i da ispitujemo “dubine Boæje” (1. KorinÊanima 2,10) onoliko koliko su otkrivene u Bibliji. Ono “πto je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu”, a ono πto je otkriveno “nama i sinovima naπim zauvijek”. (Ponovljeni zakon 29,28) Meutim, Sotona nastoji izopaËiti istraæivaËke sposobnosti ljudskog uma. Prigodom razmatranja biblijskih istina do izraæaja dolazi svojevrsna gordost, jer ljudi postaju nestrpljivi i osjeÊaju se poraæenima ako ne mogu svaki navod iz Pisma objasniti na svoje zadovoljstvo. Smatraju da bi ih previπe ponizilo priznanje da nisu sposobni shvatiti Boæju RijeË. Nisu spremni strpljivo Ëekati dok Bog ne nae za dobro da im otkrije istinu. Misle da je dovoljna njihova ljudska mudrost da bez iËije pomoÊi shvate Pismo, a buduÊi da to ne uspijevaju, odriËu Bibliji njezin autoritet. Istina je da mnoge teorije i uËenja, za koje se opÊenito smatra da proistjeËu iz Biblije, nemaju nikakvog temelja u njezinu nauËavanju, i zapravo se suprote cjelokupnom glasu nadahnuÊa. Sve je to u mnogim umovima izazvalo sumnju i zbunjenost. Meutim, za to ne treba optuæivati Boæju RijeË, veÊ Ëovjekovo izvrtanje Pisma. 116 Kad bi stvorenim biÊima bilo moguÊe savrπeno razumjeti Boga i Njegova djela, ona bi, postigavπi taj cilj, izgubila svaku moguÊnost da dalje otkrivaju istinu, rastu u spoznaji i dalje razvijaju um i srce. Bog viπe ne bi bio najviπi, a Ëovjek bi, dostigavπi granicu znanja i sposobnosti, prestao napredovati. Zahvalimo Bogu πto nije tako! Bog je beskrajan, u Njemu “se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja”. (Koloπanima 2,3) Ljudi bi mogli cijelu vjeËnost stalno istraæivati, stalno uËiti, a opet nikad ne iscrpsti riznice Boæje mudrosti, dobrote i sile. Bog æeli da se Njegov narod veÊ u ovom æivotu stalno sve viπe upoznaje s istinama Njegove RijeËi. Postoji samo jedan naËin da se stekne to znanje. Boæju RijeË moæemo razumjeti jedino kad nas prosvijetli isti Duh preko kojega je RijeË bila dana. “Tako nitko ne zna Boæjih tajna, osim Boæjega Duha... jer Duh sve ispituje, Ëak i dubine Boæje.” (1. KorinÊanima 2,11.10) Spasitelj je svojim sljedbenicima obeÊao: “A kada doe On, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu... jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.” (Ivan 16,13.14) Boæja je namjera da Ëovjek razvija svoje sposobnosti rasuivanja, a prouËavanje Biblije jaËa i oplemenjuje um bolje od bilo kojega drugog prouËavanja. Meutim, moramo se Ëuvati obo117 æavanja razuma, jer je podloæan ljudskim slabostima i nedostacima. Ako ne æelimo da nam Pismo bude nerazumljivo da ni najjasnije istine ne moæemo shvatiti, moramo imati jednostavnost i vjeru malog djeteta, biti spremni uËiti i usrdno se moliti za pomoÊ Svetoga Duha. Svijest o Boæjoj sili i mudrosti i naπoj nesposobnosti da shvatimo Njegovu veliËinu treba nas nadahnuti poniznoπÊu, i mi bismo trebali otvarati Njegovu RijeË sa svetim strahopoπtovanjem, kao da stupamo u Njegovu blizinu. Kad otvorimo Bibliju, naπ razum mora priznati Autoritet koji je veÊi od njegovoga, a srce i um moraju se pokloniti pred velikim JA SA M. Mnogi nam se tekstovi Ëine teπki i nejasni, ali Êe ih Bog uËiniti jasnima i razgovijetnima onima koji ih se trude razumjeti kako je spomenuto. Meutim, bez vodstva Svetoga Duha uvijek Êemo biti skloni izvrtanju Pisma ili pogreπnom tumaËenju. Mnogo puta Ëitanje Biblije ne donosi nikakve koristi, a Ëesto nanosi i ozbiljnu πtetu. Kad se Boæja RijeË otvara bez πtovanja i molitve, kad misli i osjeÊaji nisu posveÊeni Bogu, ili nisu u skladu s Njegovom voljom, um je zamraËen sumnjom i tijekom samog prouËavanja Biblije nevjerovanje raste. Neprijatelj preuzima upravu nad mislima i predlaæe nepravilna tumaËenja. Kad god se ljudi, bez obzira na stupanj svo118 jega obrazovanja, rijeËju i djelom ne trude biti u skladu s Bogom, tad postaju skloni pogreπnom razumijevanju Pisma i stoga ne moæemo imati povjerenja u njihova tumaËenja. Oni koji pretraæuju Pisma da bi naπli proturjeËnosti, nemaju duhovne oπtroumnosti. Takvo iskrivljeno gledanje navest Êe ih da i u onome πto je potpuno jasno i jednostavno nau razlog za sumnju i nevjerovanje. Iako oni to moæda prikrivaju, pravi razlog sumnje i nevjerovanja u veÊini sluËajeva jest ljubav prema grijehu. UËenja i ograniËavanja koja sadræi Boæja RijeË nisu dobrodoπla oholom srcu koje voli grijeh, a oni koji ne æele posluπati njezine zahtjeve spremni su posumnjati u njezin autoritet. Da bismo dokuËili istinu, moramo iskreno æeljeti da je upoznamo i u srcu biti spremni da je posluπamo. Svi koji u tom duhu pristupaju prouËavanju Biblije naÊi Êe obilje dokaza da je ona Boæja RijeË, i razumjet Êe njezine istine koje Êe ih uËiniti “mudrima za spasenje”. (2. Timoteju 3,15) Krist je rekao: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17) Umjesto da zanovijetate i sumnjate u ono πto ne razumijete, slijedite svjetlost koja vas veÊ obasjava, pa Êete dobiti joπ veÊu svjetlost. Kristovom miloπÊu izvrπite svaku duænost koja vam je dosad ja119 sno pokazana, pa Êete dobiti sposobnost razumijevanja i izvrπavanja i onih koje vam joπ nisu jasne. Postoji dokaz koji je dostupan svima, i najobrazovanijima i najneukijima — dokaz iskustva. Bog nas poziva da osobno provjerimo istinitost Njegove RijeËi i vjerodostojnost Njegovih obeÊanja. On nam preporuËuje: “Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve!” (Psalam 34,9) Umjesto da se oslanjamo na neËije rijeËi, trebamo ispitivati sami. On objavljuje: “Molite i primit Êete!” (Ivan 16,24) Njegova obeÊanja Êe se ispuniti. Ona nikad nisu iznevjerila i nikad ne mogu iznevjeriti! I dok se budemo pribliæavali Isusu i radovali se u obilju Njegove ljubavi, sumnja i mrak Êe nestati pred svjetloπÊu Njegove nazoËnosti. Apostol Pavao kaæe da nas Bog “... istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina”. (Koloπanima 1,13) A svaki onaj koji je preπao iz smrti u æivot “potvruje da je Bog istinit”. (Ivan 3,33) Takav moæe posvjedoËiti: “Bila mi je potrebna pomoÊ i naπao sam je u Isusu. Svaka moja potreba bila je zadovoljena, utoljena je glad moje duπe, i Biblija je za mene objava Isusa Krista. Pitate li zaπto vjerujem u Isusa? — Zato πto mi je On boæanski Spasitelj! Zaπto vjerujem Bibliji? — Zato πto sam ustvrdio da je to glas kojim Bog govori mojoj duπi!” Dakle, sami 120 sebi moæemo posvjedoËiti da je Biblija istinita i da je Krist Boæji Sin. Mi znamo da se ne povodimo za lukavo sroËenim bajkama. Petar opominje braÊu: “©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18) Kad Boæji narod bude rastao u milosti, sve Êe jasnije razumijevati Boæju RijeË. On Êe u njezinim svetim istinama pronalaziti novu svjetlost i novu ljepotu. To se pokazivalo kroz povijest Crkve u svim vjekovima, i tako Êe biti sve do kraja. “A pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18) Mi moæemo vjerom gledati u vjeËnost i uhvatiti se za Boæje obeÊanje da Êe se ljudski razum razviti, ljudske sposobnosti sjediniti s boæanskima, a svaka duπevna snaga doÊi u izravan doticaj s Izvorom svjetlosti. Moæemo se radovati πto Êe tad biti razjaπnjeno sve ono πto nas je u Boæjoj providnosti zbunjivalo, da Êe sve ono πto nam je bilo teπko shvatljivo dobiti svoje objaπnjenje; a tamo gdje smo svojim ograniËenim razumom nailazili samo na zbrku i izjalovljene namjere, vidjet Êemo najsavrπeniji i najljepπi sklad. “Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u lice. Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat.” (1. KorinÊanima 13,12) 121 Radosni u Gospodinu Boæja djeca pozvana su da budu Kristovi predstavnici i objave Gospodinovu dobrotu i milost. Kao πto je Isus otkrio pravi OËev karakter nama, i mi moramo otkriti Krista svijetu koji joπ nije upoznao Njegovu njeænu i milosrdnu ljubav. “Kao πto ti mene posla u svijet” — kaæe Isus — “i ja njih poslah u svijet... Ja u njima, a ti u meni... da svijet upozna da si me ti poslao...” (Ivan 17,18.22.23) Apostol Pavao poruËuje Isusovim uËenicima: “OËito je da ste vi pismo Kristovo... koje poznaju i Ëitaju svi ljudi.” (2. KorinÊanima 3,3.2) Kroz svako svoje dijete Isus πalje poslanicu svijetu. Ako ste Kristov sljedbenik, On kroz vas πalje pismo vaπoj obitelji, mjestu, ili ulici u kojoj æivite. Isus, koji boravi u vama, æeli progovoriti srcima onih koji Ga joπ ne poznaju. Moæda oni ne Ëitaju Bibliju i ne Ëuju glas koji govori s njezinih stranica. Oni u Boæjim djelima ne vide Njegovu ljubav. Ali ako ste pravi Isusovi predstavnici, moæe se dogoditi da preko vas budu navedeni da shvate bar djeliÊ Njegove dobrote i budu pridobiveni da Ga ljube i da Mu sluæe. 122 KrπÊani su postavljeni da budu svjetlonoπe na putu prema Nebu. Oni trebaju na svijet odsjajivati svjetlost kojom ih je Krist obasjao. Trebaju æivjeti takvim æivotom i razviti takav karakter da drugi, gledajuÊi njih, steknu ispravno miπljenje o Kristu i Njegovoj sluæbi. Ako doista predstavljamo Krista, prikazat Êemo sluæbu Njemu u privlaËnom svjetlu. KrπÊani sjetne i æalosne duπe, koji se tuæe i gunaju, svojim bliænjima pogreπno prikazuju Boga i krπÊanski æivot. Oni ostavljaju dojam kako Bogu nije drago da Njegova djeca budu sretna, i time laæno svjedoËe protiv naπeg nebeskog Oca. Sotona likuje kad Boæju djecu uspije navesti na nevjernost i maloduπnost. On uæiva kad vidi da nemamo povjerenja u Boga, kad sumnjamo u Njegovu spremnost i snagu da nas spasi. Drago mu je kad nas uspije navesti da mislimo kako Êe nam Bog djelima svoje providnosti nanijeti πtetu. Sotonin je posao prikazati Gospodina kao biÊe bez samilosti i saæaljenja. On iskrivljuje istinu o Bogu. Naπe misli æeli zaokupiti pogreπnim shvaÊanjima o Bogu pa, umjesto da se bavimo istinom o naπemu nebeskom Ocu, preËesto svoj um zapoπljavamo onim πto je Sotona izmislio o Njemu te sramotimo Boga svojim nepovjerenjem i gunanjem protiv Njega. Sotona stalno pokuπava uËiniti vjerski æivot sumornim. Æeli ga prika123 zati muËnim i teπkim, i kad krπÊanin u svojemu æivotu odaje takav oblik religije, on zapravo svojim nevjerovanjem podupire Sotoninu laæ. HodeÊi svojim æivotnim putom, mnogi se bave vlastitim pogreπkama, neuspjesima i razoËaranjima, i njihova su srca puna boli i obeshrabrenja. Dok sam boravila u Europi, pisala mi je jedna vjernica koja se upravo tako ponaπala i stoga bila u dubokom oËaju. Traæila je da joj uputim neku rijeË ohrabrenja. Nakon πto sam proËitala pismo, usnila sam san kako se nalazim u vrtu, i netko, vjerojatno vlasnik vrta, vodio me njegovim stazama. Brala sam cvijeÊe i uæivala u njegovu mirisu kad je spomenuta vjernica, koja je iπla pokraj mene, svratila moju pozornost na neko ruæno trnje koje joj je zasmetalo pri hodu. Æalila se i tuæila. IduÊi za vodiËem, ona i nije hodala stazom, veÊ kroz grmlje i trnje. “Oh!” — jadala se ona — “nije li æalosno πto je ovaj divni vrt nagren trnjem?” VodiË joj je odgovorio: “Ostavi trnje na miru, jer Êe te ono samo raniti! Beri ruæe, ljiljane i karanfile!” Nije li u vaπemu iskustvu bilo i nekih svijetlih toËaka? Niste li doæivjeli neke dragocjene trenutke kad vam je srce treperilo od radosti odzivajuÊi se tako Boæjem Duhu? Kad pregledavate poglavlja svojega æivotnog iskustva, zar ne nailazite i na ugodne stranice? Ne rastu li Boæja obeÊanja, sliË124 no mirisnom cvijeÊu, uzduæ vaπega puta na svakom koraku? NeÊete li dopustiti da njihova ljepota i milina ispuni vaπe srce radoπÊu? Grmlje i trnje samo Êe vas ranjavati i æalostiti, i — budete li jedino to brali i pokazivali drugima — neÊete li time prezreti Boæju dobrotu i sprijeËiti druge oko sebe da idu æivotnom stazom? Nije mudro skupljati sve neugodne uspomene iz proπlosti, nepravde i razoËaranja, razgovarati o njima i tuæiti se na njih sve dok nas ne svlada obeshrabrenost. Obeshrabrena duπa puna je mraka, ona onemoguÊuje boæanskoj svjetlosti da sjaji iz njezinog srca i tako baca sjenku na put svojih bliænjih. Zahvalimo Bogu na blistavim prizorima koje nam je pokazao. Prikupimo sve blagoslovljene dokaze Njegove ljubavi, tako da ih neprestano moæemo gledati: Boæjeg Sina kako napuπta prijestolje svojega Oca odijevajuÊi svoju boæansku prirodu ljudskom da bi Ëovjeka mogao izbaviti od Sotonine sile; Njegovu pobjedu zbog nas koja je Ëovjeku otvorila Nebo i omoguÊila ljudskom pogledu da zaviri u prostore u kojima Boæanstvo boravi i otkriva svoju slavu; grjeπni rod uzdignut iz ponora propasti u koji ga je grijeh bacio i ponovno doveden u vezu s beskrajnim Bogom i, nakon πto je izdræao boæansku kuπnju vjerom u Otkupitelja, odjeven u Kristovu pravednost i uz125 dignut na Njegovo prijestolje. To su prizori o kojima Bog æeli da razmiπljamo! Kad ostavljamo dojam da sumnjamo u Boæju ljubav i da nemamo povjerenja u Njegova obeÊanja, sramotimo Boga i æalostimo Njegovog Svetoga Duha. Kako bi se osjeÊala majka kad bi se njezina djeca stalno tuæila na nju, kao da im ne æeli dobro, a ona se tijekom cijelog æivota trudila zaπtititi njihove interese i okruæiti ih udobnoπÊu? Kad bi djeca posumnjala u njezinu ljubav, to bi slomilo njezino srce! Kako bi se osjeÊao bilo koji roditelj kad bi djeca tako postupala prema njemu? A πto naπ nebeski Otac moæe misliti o nama ako nemamo povjerenja u Njegovu ljubav πto Ga je navela da ærtvuje svojega jedinoroenog Sina da bismo mi imali æivot? Apostol piπe: “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) A ipak, koliko njih govori svojim djelima, iako ne i rijeËima: “Bog time nije mislio na mene. Moæda On voli druge, ali mene ne voli!” Sve to nanosi πtetu vaπoj duπi, jer svakom sumnjiËavom rijeËju vi pozivate Sotonu da vas kuπa, ona u vama jaËa naklonost prema sumnji i njome oæaloπÊujete anele koji vam sluæe. Kad vas Sotona kuπa, nemojte izreÊi nijednu sumnjiËavu ili mraËnu rijeË. Ako odluËite otvoriti vrata 126 njegovu doπaptavanju, vaπ Êe se um ispuniti nepovjerenjem i buntovniËkim sumnjiËenjima. Ako svoje osjeÊaje joπ i izrazite, svaka sumnja koju ste izrekli ne samo da ostavlja trag na vama, veÊ postaje i sjeme koje Êe nicati i donositi rod u æivotu drugih te se moæda nikad neÊe moÊi poniπtiti utjecaj vaπih rijeËi. Moæda Êete se vi sami i oporaviti od napadaja kuπnji i izvuÊi iz Sotonine zamke, ali drugi, koji su se pokolebali vaπim utjecajem, moæda se neÊe moÊi oduprijeti nevjernosti kojom ste ih nadahnuli. Kako je stoga vaæno da govorimo samo ono πto ulijeva duhovnu snagu i æivot! Aneli pozorno sluπaju sve πto svijetu govorite o svojemu nebeskom UËitelju. Stoga govorite o Njemu kao o Onome koji æivi da bi vas zastupao pred Ocem. Kad se rukujete s prijateljem, neka se s vaπih usana i iz vaπega srca Ëuje hvaljenje Boga. To Êe njegove misli usmjeriti prema Isusu. Svi imaju teπko podnoπljivih nevolja i boli, i teπko podnoπljivih kuπnji. Nemojte o svojim poteπkoÊama govoriti smrtnicima kakvi ste i sami, veÊ sve iznesite pred Boga u molitvi. Dræite se pravila da nikad ne izgovarate nijednu rijeË sumnje ili obeshrabrenja. Svojim rijeËima nade i svete radosti moæete mnogo uËiniti da osokolite æivot drugih i poduprete njihove napore. 127 Mnoge su hrabre duπe bolno pritisnute kuπnjom u opasnosti da pokleknu u borbi sa samima sobom i sa silama zla. Nemojte ih obeshrabriti u njihovoj teπkoj borbi. Razvedrite ih rijeËima ohrabrenja i nade, koje Êe im dati snagu da krenu naprijed. Tako Êe Kristova svjetlost zraËiti iz vas. “Ni jedan od vas ne æivi samom sebi.” (Rimljanima 14,7) Naπim nesvjesnim utjecajem drugi mogu biti ohrabreni i ojaËani, ili obeshrabreni i odgurnuti od Krista i istine. Mnogi imaju pogreπne pojmove o Kristovu æivotu i karakteru. Oni misle da je Kristu nedostajalo topline i vedrine, da je bio natmuren, strog i snuæden. U mnogim sluËajevima je cijelo vjersko iskustvo obojeno takvim mraËnim gledanjima. »esto se govori da je Isus plakao i da nije poznato da se ikada nasmijeπio. Naπ je Spasitelj doista bio Ëovjek boli, upoznat s tugom, jer je otvorio svoje srce svim ljudskim patnjama. Ali, iako je Njegov æivot bio pun samoodricanja i zasjenjen bolima i brigom, Njegov duh nije klonuo. Njegovo lice nije izraæavalo bol i nezadovoljstvo, veÊ smirenu vedrinu. Njegovo je srce bilo izvor æivota, i kud god je prolazio donosio je odmor i mir, radost i veselje. Naπ je Spasitelj bio zaokupljen dubokim mislima i neobiËno ozbiljan, ali nikad nije bio smrknut i mrzovoljan. Oni koji Ga slijede bit Êe obu128 zeti postizanjem svojega æivotnog cilja i bit Êe duboko svjesni svoje odgovornosti. Lakomislenost Êe biti svladana, neÊe biti neobuzdanog zabavljanja i neuljudnog izrugivanja, jer Isusova religija daje mir koji teËe kao rijeka. Ona ne guπi svjetlost radosti, ne ograniËava veselje, ne navlaËi oblake na blistavo nasmijano lice. Krist nije doπao da Mu sluæe, veÊ da sluæi; ako u naπemu srcu vlada Njegova ljubav, slijedit Êemo Njegov primjer. Ako se u svojim mislima ponajprije budemo bavili neljubaznim i nepravednim djelima drugih, bit Êe nam nemoguÊe da ih volimo onako kako je Krist ljubio nas; ali ako se naπe misli zadræavaju na Ëudesnoj ljubavi i milosru koje je Krist imao prema nama, pokazat Êemo isti duh prema bliænjima. Trebamo se meusobno voljeti i poπtivati unatoË oËitim pogreπkama i manama. Moramo se uËiti poniznosti, uËiti da se ne oslanjamo na sebe, imati njeæne strpljivosti prema pogreπkama drugih. Sve Êe to ukloniti uskogrudnu sebiËnost i uËiniti nas velikoduπnima i podaπnima. Psalmist kaæe: “U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3) Uzdajte se u Gospodina! Svaki dan donosi svoje terete, brige i nedoumice; i kad se sretnemo — kako li smo samo spremni priËati o svojim poteπkoÊama i nevoljama! OptereÊuje nas toliko nepotrebnih briga, prepuπtamo se tolikim 129 strahovima, govorimo o takvom bremenu muka — da bi netko mogao pomisliti kako nemamo milosrdnog njeænog Spasitelja, spremnog da Ëuje naπe molbe i odmah nam pruæi pomoÊ u vrijeme potrebe. Neki se stalno boje i izmiπljaju nevolje. Svakog su dana okruæeni dokazima Boæje ljubavi, svakog dana uæivaju u darovima Njegove providnosti, ali ne primjeÊuju blagoslove kojima su obasuti. Njihov se um stalno bavi neugodnostima za koje se boje da Êe ih snaÊi, a ako se i nae kakva stvarna mala poteπkoÊa, ona im tako zaslijepi oËi da ne vide mnoπtvo darova na kojima bi trebali biti zahvalni. PoteπkoÊe s kojima se suoËavaju, umjesto da ih pribliæe Bogu, jedinom izvoru pomoÊi, odvajaju ih od Njega jer bude nemir i nezadovoljstvo. »inimo li dobro kad smo tako nevjerni? Zaπto bismo trebali biti nezahvalni i nepovjerljivi? Ta Isus je naπ Prijatelj! Cijelo Nebo zanima se za naπe dobro. Ne bismo trebali dopustiti nedoumicama i brigama svakodnevnog æivota da nam izjedaju misli i mrπte Ëelo. Ako to dopustimo, uvijek Êe nam neπto dosaivati i smetati. Ne smijemo se prepuπtati brigama koje Êe nas samo rastakati i iscrpljivati i neÊe nam pomoÊi podnositi nevolje. Moæda imate poteπkoÊa u poslovima i izgledi su vam sve mraËniji, a moæda vam prijeti i gu130 bitak; ali nemojte se obeshrabriti — bacite svoje brige na Boga i ostanite smireni i raspoloæeni. Molite se za mudrost da razborito upravljate svojim poslovima i tako sprijeËite gubitak i propast. UËinite sve sa svoje strane da postignete povoljne uËinke. Isus je obeÊao svoju pomoÊ, ali tek kad vi uloæite napor. Kad ste uËinili sve πto ste mogli, oslanjajuÊi se na naπega PomoÊnika, radosno prihvatite ishod. Bog ne æeli da Njegov narod bude preoptereÊen brigama. Meutim, naπ Gospodin nas ne obmanjuje. On nam ne kaæe: “Ne bojte se, nema opasnosti na vaπem putu!” On zna da postoje nevolje i opasnosti, i zato s nama postupa otvoreno. On ne namjerava svoj narod izvuÊi iz ovog svijeta punog zla i grijeha, veÊ mu æeli pokazati najsigurnije utoËiπte. On se molio za svoje uËenike: “Ne molim te da ih digneπ sa svijeta, veÊ da ih oËuvaπ od Zloga... U svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 17,15; 16,33) Krist je u svojoj propovijedi na Gori dao svojim uËenicima dragocjene pouke o potrebi povjerenja u Boga. Te pouke trebaju hrabriti Boæju djecu svih vjekova, one dopiru do naπih dana noseÊi nam obilje savjeta i utjehe. Spasitelj je svojim sljedbenicima ukazao na ptice u zraku koje cvrkuÊu svoje pjesme hvale, neoptereÊene briæ131 nim mislima, jer “niti siju, niti æanju”. A ipak veliki Otac podmiruje njihove potrebe. Spasitelj pita: “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?” (Matej 6,26) Veliki Skrbnik za ljude i æivotinje otvara svoju ruku i opskrbljuje sve svoje stvorove. Ptice u zraku nisu nedostojne Njegove paænje. On ne stavlja hranu u njihove kljunove, ali skrbi za sve njihove potrebe. One moraju skupljati zrnje koje je On razasuo za njih. Same moraju prikupljati grau za svoja mala gnijezda. Moraju hraniti svoje mlade. One pjevajuÊi odlaze na svoj posao jer “... vaπ ih Otac nebeski hrani”. “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?” NeÊe li se ZaËetnik naπega biÊa, Odræavatelj naπega æivota, Onaj koji nas je stvorio na svoju boæansku sliku, pobrinuti za sve naπe potrebe ako se samo pouzdamo u Njega? Krist je svojim uËenicima ukazao na poljsko cvijeÊe, izraslo u sjaju svoje raskoπi, koje blista jednostavnom ljepotom πto ju je dobilo od nebeskog Oca, kao na izraæaj svoje ljubavi prema Ëovjeku. Rekao je: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” (Matej 6,28) Ljepota i jednostavnost tih cvjetova iz prirode daleko nadmaπuje Salomonov sjaj. Najljepπa odjeÊa, naËinjena umjetniËkom vjeπtinom, ne moæe izdræati usporedbu s prirodnom ljupkoπÊu i blistavom ljepotom cvijeÊa koje je Bog stvorio. Isus je upitao: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, 132 a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjerni!?” (Matej 6,30) Ako boæanski Umjetnik jednostavnom cvijeÊu πto za jedan dan propada daje tako njeæne i raznolike boje, koliko Êe se viπe brinuti o onima koje je stvorio na svoju sliku? Ta Kristova pouka jest prijekor zabrinutoj pomisli, zabuni i sumnji nevjernog srca. Gospodin bi æelio da sva Njegova djeca, sinovi i kÊeri, budu sretna, spokojna i posluπna. Isus kaæe: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!... Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaπa bude potpuna!” (Ivan 14,27; 15,11) SreÊa koja se traæi iz sebiËnih pobuda i izvan puta duænosti nesigurna je, nepostojana i prolazna; ona nestaje ostavljajuÊi u duπi osjeÊaj samoÊe i tuge. A sluæba Bogu donosi radost i zadovoljstvo jer krπÊanin nije ostavljen da putuje nesigurnim putovima, nije prepuπten beskorisnim æalostima i razoËaranjima. Ako nemamo uæitaka u ovom æivotu, ipak moæemo biti radosni oËekujuÊi æivot u buduÊnosti. Meutim, Ëak i ovdje krπÊani mogu uæivati radost zajedniπtva s Kristom; oni mogu imati svjetlost Njegove ljubavi, stalnu utjehu Njegove nazoËnosti. Svaki korak u æivotu moæe nas dovoditi bliæe Isusu, pruæiti nam dublje iskustvo s Njego133 vom ljubavi i pribliæiti nas blaæenom domu mira. Stoga, ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. “Dovde nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelova 7,12) On Êe nam pomagati dokraja! Gledajmo spomen-stupove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËinio da nas utjeπi i spasi iz ruke neprijatelja koji uniπtava. Æivo se sjeÊajmo svakog djela njeænog milosra koje nam je Bog uËinio — suza koje nam je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklonio, straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se ojaËajmo za sve πto nas oËekuje na ostatku naπeg hodoËasniËkog puta. Sukob koji je pred nama moæe nam donijeti samo nove nevolje, ali na ono πto se odigralo u proπlosti i na ono πto Êe se dogoditi u buduÊnosti, moæemo gledati i reÊi: “Dovde nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelova 7,12) “I nek ti mir traje koliko i æivot!” (Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja nikad neÊe nadmaπiti snagu koja nam je dana da je podnesemo. Prema tome, prihvatimo se svojega posla tamo gdje ga naemo vjerujuÊi da Êemo, bez obzira na sve πto dolazi, dobiti dovoljno snage za podnoπenje nevolje. Uskoro Êe se otvoriti vrata Neba da kroz njih prou Boæja djeca, a s usana Kralja slave odjeknut Êe rijeËi blagoslova poput najljepπe glazbe: 134 “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) I tada Êe otkupljeni biti doËekani dobrodoπlicom u domu koji im Krist pripravlja. Tamo im druπtvo neÊe praviti zemaljski oloπ — laæljivci, idolopoklonici, pokvarenjaci, nevjernici — nego Êe se druæiti s onima koji su nadvladali Sotonu i boæanskom miloπÊu izgradili savrπeni karakter. Svaka grjeπna sklonost i nesavrπenstvo koji su ih ovdje muËili, uklonjeni su Kristovom kr vlju i njima su darovani savrπenstvo i sjaj Njegove slave koja daleko nadmaπuje SunËev sjaj. Iz njih zraËi moralna ljepota i savrπenstvo Kristova karaktera, svojom vrijednoπÊu daleko nadmaπujuÊi sve vanjsko bljeπtavilo. Oni su bez mane pred velikim bijelim prijestoljem i uæivaju dostojanstvo i aneoske Ëasti. GledajuÊi to slavno nasljedstvo koje mu moæe pripasti, “... πto li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za svoj æivot?” (Matej 16,26) Iako je moæda siromaπan, u sebi ima bogatstvo i dostojnost koje mu svijet nikad ne bi mogao dati. Duπa koja je otkupljena i oËiπÊena od grijeha te je sve svoje plemenite sposobnosti stavila u sluæbu Bogu, ima neizmjernu vrijednost. I kad se jedna duπa izbavi, radost na Nebu u nazoËnosti Boga i svetih anela izraæava se pjesmama svetog pobjedniËkog slavlja. 135 Predmetno kazalo ADAM, neiskreno priznanje, pri padu u grijeh 40, 41 Aktivnost, Kristova 81-83 Aneli, sluæba Ëovjeku 18, 19, 81, 82 BIBLIJA, vidi Sveto pismo, Boæja RijeË Blagoslovi, kroz nesebiËnu sluæbu 80-87 kroz pokajanje i priznanje 40, 41, 44, 45 Bog, objavljen, kroz Krista 713 objavljen, kroz prirodu 5, 6 objavljen, u Njegovoj RijeËi 6 punina Boæjih darova 19 Vidi takoer Ljubav, Milost Boæje postupanje prema Ëovjeku 54, 55, 113 Boæji karakter, Sotona pogreπno prikazuje 6, 7, 123 Boæji Zakon, Zakon ljubavi 5 Brige, svakodnevne, baciti na Boga 130-132 136 CARINIK, primjer istinskog pokajanja 30 Crkva, djelovanje istinske 84, 85 »OVJE»ANSTVO, usmjereno na Krista 73 zastupljeno pred Ocem 77 »ovjek, grjeπno stanje 45-48 Sotonina namjera s 15 stanje u Edenu 15 Vidi takoer Otkupljenje, Grjeπnik »uda, Kristova, nadahnjuju vjeru 51, 52 DAVID, primjer istinskog pokajanja 23, 24 Drugi dolazak, Kristov 134, 135 Duh, Sveti, vidi Sveti Duh EVA, neiskreno priznanje, pri padu u grijeh 40, 41 FARIZEJI, hvalisavi, usporeeni s carinikom 30 GRIJEH, kajanje i priznanje 38, 39, 42 kazne zbog, upozorenja svima 21, 22 nijedan nije previen 29 osloboenje od, slijedi po otkriven, otvara put pokajanju 25, 26 posljedice Adamovog 32 simboli koji prikazuju 17 sloboda od, u Kristu 15, 16 stupnjevi 30, 31, 38, 39 veliËina, mjeren Kristovom ærtvom 28 Grijeπenje, vidi Grjeπnik Grjeπnik, iskljuËivanje nepokajanih, s Neba, nije proizvoljno 14, 15 promjena, vjerom 51, 52 treba Krista 14-20 IDOL, najmanji, veæe nas uz Sotonu 44 zapreka za posveÊenje 44, 45 Iskustvo, dokaz boæanske istine 120 duboko krπÊansko, kako steÊi 82 Ispit uËeniπtva 58-68 Istina, Ëuda 113, 114 Sotonin cilj s 123 u Bibliji, rezultat prouËavanja 91, 92, 117, 118 vjerom se razumije 118 Vidi takoer Sveto pismo, Boæja RijeË Ivan, apostol, osobine 76 Izbor, Ëovjekov, Sotonini napori da utjeËe na 74 sposobnost, dana Ëovjeku 74, 75 Izgubljeni sin, primjer grjeπnika 56 JA KOV, kao izopÊenik 17 ljestve u vienju 17, 18 KAR AKTER, Boæji, objavljen u prirodi 5, 6 Kristov, pogreπna uËenja u vezi s 128 objavljen kroz Krista 7-13 objavljen u RijeËi 6, 7 objavljen u æivotu 59-61 odraæavaju sljedbenici krπÊani, izgradnja 64-79 8096 Krist, Njegova Ëuda, zapisana da nadahnu vjeru 51 kao iscjelitelj 8 kao uËitelj 8 objava Boæjeg karaktera 913 primjer posluπnosti 64, 68 usporeen s darovima prirode 69, 70 ærtva 9-13 Kriæ, Kristov, predmet razgovora 108-111 KrπÊanin, Boæji suradnik 84 137 molitva, prednost 97-111 ponaπanje 130, 131 zadaÊa, kao Kristovog predstavnika 122, 123, 130, 131 Vidi takoer Rast, Karakter Krπtenje, priprema 50-57 Kuπnja, kako se suoËiti s 35, 36, 49, 51, 52, 71, 72, 100-102, 105, 106 sumnja potiËe 127, 128 Vidi takoer Brige, Sumnja, Molitva, Sotona LUCIFER, vidi Sotona LJUBAV Boæja, bezbrojni znaci 6, 12, 13 dokazi, za razmiπljanje 125 objavljena kroz Krista 7-13 objavljena kroz molitvu 97-100, 105, 106, 109 objavljena u meuljudskim odnosima 7 objavljena u Njegovoj RijeËi 6, 7 objavljena u prirodi 6 u Njegovom postupanju s ljudima 106, 112 MILOST, Boæja, ne treba se olako uzdati 30, 31 objavljena u Boæjoj RijeËi 6, 7 138 Mir, Boæji, dar vjere 50, 51, 134 uskraÊen zbog zanemarivanja priznanja 39 Misionarsko djelo, vidi Crkva, Sluæba MoguÊnosti, otvorene za krπÊanina 85-87 Mojsije, objava Boæjeg karaktera 6 Molitva, definicija 97-99, 102 Kristova, za sljedbenike 77-78 krπÊanski rast pod utjecajem 76, 77 odgovori, uvjetni 52 posljedice zanemarivanja 94, 95 stalna, rezultati 104, 105 tajna, nuæna za duhovni æivot 102, 103 teme 109, 111 ukljuËuje zajedniπtvo 107 uvjeti usliπenja 97-105 svrha 95, 97 vrijeme i mjesto 107 Mudrost, Boæja, neiscrpna 118 stjeËe se Svetim Duhom 118 NA DA, Sotonina namjera da uniπti 55 NaËela, krπÊanska, trebaju se vidjeti u poslovanju 83, 130, 131 Nagrada otkupljenima 134, 135 Navike, oblikovanje ispravnih, u krπÊanskom æivotu 69-111 Neaktivnost 71, 72 Nesavrπenosti, poznavanje, dokaz o bliskosti s Kristom 68 NesebiËnost, motiv u Ëovjekovoj sluæbi 80 duh Neba 80 Nevjera, vidi Sumnja Nevjerovanje, Vidi Sumnja, OsjeÊaji, Povjerenje Nevolje, kako se suoËiti 134 krπÊaninov duh u 130-132 povezanost molitve s 102104 Vidi takoer Obeshrabrenje, Aktivnost Novoroenje, vidi ObraÊenje ObraÊenje, naËela istinskog 50-68 primjeri 70 rodovi iskrenog 58-68 Odgaanja, zapreka pokajanju 25, 26 Oduzeti, iscjeljenje vjerom 51, 52 Ohrabrenje, posluπnosti 67, 68 pruæeno i grjeπnicima 6769 Vidi takoer Obeshrabrenje Opravdanje vjerom 60-64 Oprost, kroz vjeru 50, 51 uvjet za usliπenu molitvu 102 OsjeÊaj obraÊenosti 50-53, 58, 70, 71, 108, 109 Otkupljenje, suradnici s Bogom u planu 80, 81 OBE∆ANJA, Boæja, treba primati vjerom 50-57 Obeshrabrenje, Boæja dobrota natkriljuje 125, 126 grijeh nije uzrok 127 lijek za 127, 128 ne treba izricati 127 otvara put grijehu 127 razmiπljanje o, obeπËaπÊivanje Boga 123, 126 Sotona uzrokuje 123 Vidi takoer Sumnja, OsjeÊaji PAVAO, iskreno priznanje 40 Plan spasenja, koraci, mogu se razumjeti 112 Vidi takoer Otkupljenje Plodovi istinskog obraÊenja 58-68 Pobjeda, nad grijehom kroz zajednicu s Bogom 109, 110 Vidi takoer Vjera, Molitva PoËivanje u Kristu nije neaktivnost 72 139 Pogreπke drugih, ne trebaju biti zapreka za pokajanje 31 Pokajanje, Boæji dar 23-25 djelo, Bog neprekidno vrπi 28, 29, 53, 54 istinsko, primjeri 23, 29, 30 ne prethodi pristupanju Kristu 25, 29, 30 nuæno za spasenje 21 poticanje na 33-36 potaknuto znanjem o ljudskoj slabosti 30-36 prethodi osvjedoËenju o grijehu 22, 23 razlozi za 21-24 uËinci 22-30 zapreke za 27-33 Vidi takoer Savjest, Sveti Duh, Boæji zakon, Odgaanje, Pogreπke, Samodostatnost, Volja, Boæja RijeË Ponor grijeha, Krist premoπÊuje 18 Posluπnost, ispit uËeniπtva 62 plodovi vjere 63, 64 uËiti iz prirode 88 vjerom 63 PosveÊenje, cjelovito, nuæno za potpunu promjenu 4349 Ëovjekov izbor 45, 46 priprema za 48 prvi posao svakog dana 73 rezultati 46-50 140 ukljuËuje borbu sa samim sobom 43 zapreke 46-48 Vidi takoer Idol, Pravda, »ovjek, Volja Posredovanje Neba da povrati izgubljene 19 Poznavanje Boga, osnaæuje um 89, 90 djelovanjem providnosti 90, 91 kroz Boæju RijeË 91-95 po Svetom Duhu 118 prouËavanjem prirode 8890 Pravednost, Boæja, otkriva se u Njegovoj vladavini 45, 48 Boæji zakon, mjerilo 64 Kristova, darovana 64, 65 zadovoljena pokajanjem 21 Vidi takoer Opravdanje vjerom Prednosti krπÊanina, u molitvi 97-111 u neprestanom radovanju 122, 123 PrihvaÊanje, Ëovjeka kod Boga, vjerom 39-44 Primjer, Krista kao misionara, treba slijediti 83, 84 patrijarhâ, nadahnuta revnost 86, 87 Priznanje, istinsko, definicija 38, 39 kome izreÊi 37-39 oprost slijedi nakon 37, 42 primjer neiskrenog 40, 41 primjeri 38-42 pogreπaka Ëovjeku, uvjet za usliπenje molitve 100 pokajanje prati 39, 40 Pouke, Krist uËio 131-134 nauËene iz prirode 88, 89 Povjerenje, u Boga, oËituje se u krπÊanima 130-134 Priroda, nesavrπeno svjedoËanstvo 6 stvorenja, svjedoËe o Boæjoj ljubavi 5, 6, 88, 89 Prokletstvo, prikriveni blagoslov 5, 6 Vidi takoer Mir, Grijeh RAD, nesebiËan, rezultati 81, 82 obraÊenih krπÊana 80-96 tjelesni, Krist nije zanemarivao 85 Radnici, cilj 82, 83 moguÊnosti otvorene za 84-86 potreba za 84, 85 primaju blagoslove 80, 82 s Bogom 80-82 Radost, Kristova 78, 79 kroz ærtvu 47 njegovanje 59 razlozi za 19, 42, 43, 81, 82, 87 u Gospodinu 122-135 Vidi takoer SreÊa, Veselje Rast u milosti, kod prvih uËenika 76, 77 pod utjecajem molitve 77, 78, 99, 100 usporeen s prirodnim rastom 71 zapreke 71 æivotom u Kristu 68, 69 radom 82 Razgovor, teme 106, 128 Razum, sposobnosti, ne treba oboæavati 117, 118 vjeæbati 117 Vidi takoer Sveto pismo Reforma, izvanjska, nije istinsko pokajanje 21, 22, 71 primjeri 22, 23 Revnost, nadahnuta primjerima patrijarhâ 91 RijeË Boæja, otkriva Boæji karakter 6, 7 otkriva put spasenja 35 prouËavanje, razgoni sumnju 125 treba prouËavati uz molitvu 118 Vidi takoer Sveto pismo Roenje, duhovno, usporeeno s tjelesnim 69 Vidi takoer ObraÊenje SAMODOSTATNOST, zapreka za pokajanje 27-29 141 Savjest, posrednik u djelu pokajanja 22, 25, 26 umirena, ne budi se lako 32, 33 Savrπenstvo karaktera, vidi Karakter Skepticizam, vidi Sumnja Sklad s Bogom, postiæe se vjerom 50 Sluæba, neprekidna, sliËna Kristovoj 80-96 nesebiËna, plod obraÊenja 81-84 Spasenje, vidi Otkupljenje Srce, ljudsko, Bog poznaje 34 promjena, kroz Krista, nuæna za spasenje 15, 16 Sotona, nakana sprjeËiti krπÊanski rast 74 pogreπno prikazuje Boæji karakter 6, 7, 123 SreÊa, istinska, stjeËe se nesebiËnom sluæbom 133 ohrabrenje 133-135 Vidi takoer Radost, Veselje Sumnja, izgovorena, priziva Sotonine kuπnje 126, 127 kako odagnati 112-121, 127 potkopava krπÊanski rast 72-74 uzroci 118-121 Vidi takoer Obeshrabrenje, Sveti Duh, Boæja RijeË 142 SuosjeÊanje s Kristom, postiæe se patnjom 83 Sveti Duh, djelo, u obnovi 40, 41, 56-60 posrednik u djelu pokajanja 26, 27, 29-33, 41 oËitovao se u Kristovom æivotu 60, 61 rodovi, oËituju se u krπÊaninu 118-121 sluæba 93 u molitvi 97, 99 znanje o Bogu se stjeËe 91, 117 Sveto pismo, kako otkriti blaga 91, 93 kako prouËavati 91-93 svjedoËi o Kristu 91, 92 uËinak prouËavanja, na um 91, 92 Vidi takoer Boæja RijeË Svjedoci za Krista, u najmanjim æivotnim duænostima 87 u poslovnom svijetu 86 u stranim zemljama 85 SvjedoËanstva, mnogobrojna, utvruju vjeru 112 TAJNE, biblijske, upuÊuju na boæansko podrijetlo RijeËi 114, 115 Boæje, nedokuËive Ëovjeku 112-115 nisu temelj sumnjama 113-117 Talenti, darovani svima 86 U»ENI©TVO, ispit 58-68 Um, vidi OsjeÊaji, Sveto pismo Ustrajnost, uvjet za usliπenje molitve 103 Utjecaj, krπÊanski 86, 87 moÊ, 126-128 VEZA, izmeu Neba i Zemlje — Krist 18 Vjera, Boæja obeÊanja se primaju 71, 72 Ëuda nadahnjuju 51 grjeπnik se spaπava 60, 61 nedostatak, uzrok neuspjeha 54 oprost kroz 50-53 sklad s Bogom stjeËe se 50 sredstvo spasenja 50-57 uvjet za usliπenu molitvu 99, 100 Volja, ljudska, Bog ne prisiljava 33, 34, 44 sila koja upravlja Ëovjekom 49 ZA BLUDE, izbjegavanje dviju opasnih 61 ZadaÊa krπÊanina, predstavljati Krista 122, 123, 128130 Zahvalnost kao tema molitve 109-111 Zakon, Boæji, ljubav temelj 16 oËituje se u djelu pokajanja 22, 23, 27-29, 32, 35 Zapovijedi, Vidi Boæji Zakon ÆIVOT, Ëovjekova nesposobnost da stvori 69 krπÊanski, kako odræavati 82, 83 obiljeæen aktivnoπÊu 74 odraæava Krista 87 spokojstvo u 73 svakodnevne krπÊanske sluæbe, posljedica 80-96 Ærtva, Kristova, razmiπljanje o 19, 25 Kazalo priredio Ivan –idara 143 Kazalo Boæja ljubav prema Ëovjeku ............................. 5 Grjeπniku treba Krist ...................................... 14 Pokajanje .......................................................... 21 Priznanje ........................................................... 37 PosveÊenje ........................................................ 43 Vjera i prihvaÊanje .......................................... 50 Kristovi sljedbenici .......................................... 58 Uzrastanje u Kristu ......................................... 69 Æivot i rad ........................................................ 80 Poznavanje Boga .............................................. 88 Prednosti molitve ............................................. 97 ©to uËiniti sa sumnjom ................................. 112 Radosni u Gospodinu .................................... 122 Predmetno kazalo ........................................ 136 144
© Copyright 2024 Paperzz
