1 Ellen G. White PASIJA NA DE PASIJA NA DE 2 Nakladnik ADVENTUS d.o.o. Maruπevec 82, 42 243 Maruπevec e-mail: [email protected] www.adventus.hr Izvornik THE DESIRE OF AGES Copyright by Ellen G. White Publications Urednik Dragutin Matak Prijevod Smaragda StefanoviÊ Lektura –urica GarvanoviÊ-Porobija Korektura Ljiljana –idara i Marijan MalaπiÊ Naslovnica Kreπimir Godina Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak TIPOMAT 3 Ellen G. White PASIJA NA DE ADVENTUS Zagreb, 2004. PASIJA NA DE 4 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 232.96/.97 WHITE, Ellen Gould Pasija nade / Ellen G. White ; [prijevod Smaragda StefanoviÊ]. - Zagreb : Adventus, 2004. Prijevod djela: The Desire of Ages. ISBN 953-7119-08-4 I. Isus Krist -- Krucifikacija II. Isus Krist -- UskrsnuÊe 440511147 5 Predgovor Nitko drugi nije izvrπio tako dubok i znaËajan utjecaj na naπ planet Zemlju kao Isus Krist. Roenjem u πtalici pokazao je svijetu uzviπenost poniznosti. Æivot je proveo ËineÊi samo dobro — bolesne je ozdravljao, æalosne tjeπio a s radosnima se radovao. Dostojanstveno je trpio nepravde i uvrede. ©toviπe, molio se za svoje neprijatelje. Ubili su Ga iz zavisti oni kojima je donio æivot, a imao je tek nepune trideset i Ëetiri godine. Sve πto se odnosi na Isusa obiluje mnogobrojnim poukama i potiËe na oponaπanje Njegova primjera, ali je posljednji dan Njegova æivota kruna Njegove ærtve iz ljubavi, koja nadmaπuje svekoliku i sveukupnu Ëovjekovu poærtvovnost. Isusova je ærtva i muka najdragocjeniji primjer kako se u meuljudskim odnosima dobrom pobjeuje zlo. Ona je i jamstvo neuniπtivosti takvoga æivota, jer Njegova ærtva ponovno udruæuje grijehom otuena Ëovjeka s nebeskim Roditeljem. “S Kristom se postupalo onako kako mi zasluæujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluæuje. On je bio osuen zbog naπih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naπa, da bismo mogli primiti æivot koji je Njegov. ‘Njegove nas rane iscijeliπe.’” (E. G. White, Isusov æivot, str. 12.) Knjiga Pasija nade zavrπni je dio knjige Isusov æivot, svjetskog bestselera koji je preveden na viπe od stotinu svjetskih jezika i distribuiran u milijunima primjeraka. Knjiga je napisana u obliku romana, a autorica Ellen G. White uvjerljivo pribliæava Ëitatelju Isusov lik, Njegovu patnju i uskrsnuÊe. Pasija nade temelji se na biblijskom tekstu te istiËe razloge poznatih dogaanja u posljednjem danu Isusova æivota. Zacijelo, najbolnija u Isusovoj muci nije bila fiziËka, 6 PASIJA NA DE veÊ duπevna bol izazvana odbacivanjem, jer: “K svojima doe i njegovi ga ne primiπe.” (Ivan 1,11) Tijekom Posljednje veËere Isusovim je najbliæim suradnicima bio vaæniji karijerizam od Njegovih savjeta; u Getsemaniju se isti ljudi ogluπuju na Isusove pozive u pomoÊ; Juda ga se licemjerno odrekao poljupcem, dok je Petar uvjerljivo nijekao da Ga uopÊe poznaje. Svi su se uËenici razbjeæali kao ovce bez pastira i govorili meu sobom: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) Æidovski su Ga voe nepravedno osudili, a rimski vojnici okrutno tukli i ubili. Meutim, Isusova muka ne zavrπava tragiËno. Isus je umro, ali je i uskrsnuo, i zato je nemoguÊe govoriti o æalosti kriæa bez radosti uskrsnuÊa. Knjiga Pasija nade upravo iznosi tu cjelovitu stvarnost koja doseæe ne samo naπu sadaπnjost, veÊ je i temelj nade za naπu buduÊnost. Isus je uskrsnuo iz mrtvih kao πto je to objavljivao toliko puta svojim uËenicima, ali to nije sve: On je obeÊao da Êe ponovno doÊi i nadu pretvoriti u stvarnost. “Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovo Êu doÊi i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) Vjerujemo da Êe svaki pomnjivi Ëitatelj biti ohrabren i osvjedoËen da po uzoru na Isusovu muku ni jedna kalvarija u naπemu æivotu nije tragedija ako se nadamo uskrslome Isusu. Uredniπtvo 7 1. Sluga slugama Ovo se poglavlje zasniva na Luki 22,7-18.24; Ivanu 13,1-17. Posljednja veËera U gornjoj sobi jedne kuÊe u Jeruzalemu Krist je sa svojim uËenicima sjedio za stolom. Sakupili su se kako bi praznovali Pashu. Spasitelj je æelio s dvanaestoricom proslaviti ovaj blagdan. Znao je da je doπao njegov Ëas; On sam bio je pravo pashalno janje i na dan kad se jela pasha trebao je biti ærtvovan. Uskoro je trebao ispiti Ëaπu srdæbe, primiti posljednje krπtenje patnjama. Meutim, preostalo Mu je joπ nekoliko mirnih sati, i njih je treIsusovo srce balo provesti za dobrobit svojih voljenih uËenika. pritiskivao je teret Cjelokupan Kristov æivot i sjenka je bio je æivot nesebiËne sluæbe. poËivala na Ne “da mu sluæe, nego da on Njegovu licu. sluæi” (Matej 20,28) bila je pouka svakog njegovog djela. Ali uËenici joπ nisu nauËili ovu pouku. Na ovoj posljednjoj pashalnoj veËeri Isus je ponovio svoje uËenje slikovitim prikazom koji ga je zauvijek utisnuo u njihove umove i srca. Razgovori izmeu Isusa i njegovih uËenika obiËno su bili vrijeme tihe radosti koje su svi oni vrlo cijenili. Pashalne veËeri bile su prizori osobite vrijednosti; ali je ovaj put Isus bio potiπten. Njegovo srce pritiskivao je teret i sjenka je poËivala na njegovu licu. Kad se sastao s uËenicima u gornjoj sobi, primijetili su da neπto teπko pritiska njegovu duπu, pa premda nisu znali razlog, suosjeÊali su u njegovoj boli. 8 PASIJA NA DE Kad su se okupili oko stola, tuænim glasom je rekao: “VruÊe sam æelio da blagujem s vama ovu pashalnu veËeru prije svoje muke, jer je, kaæem vam, sigurno viπe neÊu blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Boæjemu. Tada uze kaleæ, zahvali i reËe: ‘Uzmite ga i podijelite ga meu sobom, jer od sada sigurno viπe neÊu piti, kaæem vam, od trsova roda dok ne doe kraljevstvo Boæje!’” Krist je znao kako je doπlo vrijeme da prijee iz ovog svijeta Ocu. Kako je volio svoje koji su bili na svijetu, volio ih je do kraja. Sad se nalazio u sjenci kriæa i bol je tiπtala njegovo srce. Znao je da Êe biti napuπten u trenutku izdaje. Znao je da Êe biti ubijen u najveÊem poniæenju, onako kako se ubijaju zloËinci. Znao je za Isusove patnje bile nezahvalnost i surovost onih koje je doπao spasiti. Znao je su uvijek povezane veliËinu ærtve koju mora pods Njegovim nijeti i kako Êe za mnoge biti uËenicima. Nije uzaludna. ZnajuÊi sve πto mu mislio na sebe. predstoji, prirodno je mogao biti savladan miπlju o svom poniæenju i patnji. Ali promatrao je dvanaestoricu, koji su bili s Njim kao njegovi najroeniji i koji Êe nakon njegova poniæavanja, æalosti i bolnog iskustva biti ostavljeni da se sami bore u svijetu. Njegove misli o osobnim patnjama bile su uvijek povezane s njegovim uËenicima. Nije mislio na sebe. U njegovim je mislima briga za njih bila najvaænija. Umjesto suÊuti — prepirka Isus je imao puno toga reÊi ove posljednje veËeri koju je provodio sa svojim uËenicima. Da su bili spremni primiti ono πto im je On æelio dati, bili bi saËuvani od boli koja je razdirala srce, od razoËaranja i nevjerstva. Meutim, Isus je vidio da oni ne mogu podnijeti ono πto im je trebao kazati. Dok je promatrao njihova lica, rijeËi opomene i utjehe zadræale su se na njegovim usnama. Trenuci su prolazili u tiπini. »inilo se kao da Isus neπto oËekuje. UËenicima je bilo neugodno. SuÊut i njeænost pokrenuti Kristovom boli kao SLUGA SLUGA MA 9 da su iπËezli. Njegove rijeËi pune tuge, koje su otkrivale njegove patnje, ostale su nezamijeÊene. Pogledi koje su upuÊivali jedni drugima otkrivali su ljubomoru i borbu za prvenstvo. “Nastade prepirka meu njima o tome tko bi od njih bio najveÊi.” Ovo prepiranje, nastavljeno i u Kristovoj prisutnosti, oæalostilo Ga je i ranilo. UËenici su se dræali svoje omiljene zamisli da Êe Isus uspostaviti svoju vlast i zauzeti poloæaj na Davidovom prijestolju. Svaki od njih joπ uvijek je u svom srcu Ëeznuo za najviπim mjestom u tom kraljevstvu. Procjenjivali su sebe i druge i, umjesto da svoju braÊu smatraju dostojnijom, sebe su stavljali na prvo mjesto. Jakovljev i Ivanov zahtjev da sjednu s desne i lijeve strane Kristova prijestolja kod ostalih je potaknuo srdæbu. To πto su se ova dva brata usudila traæiti najviπi poloæaj toliko je uzbudilo ostalu desetoricu da im je zaprijetio rascjep. OsjeÊali su da se o njima pogreπno rasuivalo, da se njihova vjernost i darovi nisu dovoljno cijenili. Juda je bio najoπtriji prema Jakovu i Ivanu. Kad su uËenici uπli u dvoranu za veËeru, njihova su srca bila ispunjena osjeÊajem uvrijeenosti. Juda se progurao do Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je postojalo neko viπe mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a smatralo se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik. Pojavio se joπ jedan razlog za raspravu. Na svetkovinama je bilo uobiËajeno da sluga opere noge gostima, pa su i ovaj put za to bile izvrπene pripreme. KrËag, umivaonik i ubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge, uËenicima je palo u dio da to uËine. Meutim, svaki uËenik, popuπtajuÊi povrijeenom ponosu, odluËio je ne izvrπiti duænost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naoko nesvjesni da bilo πto moraju uËiniti. Svojom su πutnjom odbacili moguÊnost da se ponize. Kako da Krist povede ove jadne duπe tamo gdje Sotona nad njima neÊe izvojevati odluËujuÊu pobjedu? Kako im pokazati da ih samo zvanje uËenika ne Ëini uËenicima ili osigurava mjesto u njegovu kraljevstvu? Kako im pokazati da se stvarna veliËina ogleda u sluæbi ljubavi i pravoj poniznosti? Kako zapaliti ljubav u njihovim srcima i pripremiti ih da shvate ono πto im je æelio kazati? 10 PASIJA NA DE Pranje nogu — primjer poniznog sluæenja UËenici nisu uËinili nikakav pokret da posluæe jedan drugome. Isus je Ëekao neko vrijeme da vidi πto Êe oni uËiniti. Tada je On, boæanski UËitelj, ustao od stola. OdlaæuÊi gornju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregao se. Iznenaeni uËenici promatrali su sve to i u tiπini Ëekali da vide πto Êe uslijediti. “Zatim ulije vode u posudu za pranje te poËne uËenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijaπe opasan.” Ovaj postupak otvorio je oËi uËenicima. Gorki stid i poniæenje ispunili su im srce. Razumjeli su neizgovoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu. Tako je Krist izrazio svoju ljubav prema svojim uËenicima. Njihov sebiËan duh nanosio Mu Isus je Ëeznuo za je bol, ali nije se upustio ni u kakvu raspravu s njima o ovoj Judinom duπom. njihovoj teπkoÊi. Umjesto toga Za njim je osjeÊao dao im je primjer koji oni isti teret kao i za nikada neÊe zaboraviti. NjegoJeruzalemom kad va se ljubav prema njima nije je plakao nad lako mogla pomutiti ili ugasiti. Znao je da Mu je Otac sve preovim gradom dao u ruke i da dolazi od Boga osuenim na i ide k Bogu. Bio je u cijelosti uniπtenje. svjestan svoje boæanske prirode, ali je ostavio svoju kraljevsku krunu i vladarsku odjeÊu i uzeo obliËje sluge. Jedno od posljednjih djela njegova æivota na Zemlji bilo je da se zapregne kao sluga i izvrπi duænost sluge. Prije Pashe Juda se po drugi put sastao sa sveÊenicima i knjiæevnicima i zakljuËio sporazum da im preda Isusa u ruke. Ipak se pomijeπao nakon toga s uËenicima kao da je sasvim nevin i zainteresiran oko pripreme za blagdan. UËenici nisu niπta znali o Judinoj namjeri. Jedino je Isus mogao proËitati njegovu tajnu. Ipak ga nije razotkrio. Isus je Ëeznuo za njegovom duπom. Za njim je osjeÊao isti teret kao i za Jeruzalemom kad je plakao nad ovim gradom osuenim na uniπtenje. Njegovo je srce vapilo: “Kako da te dam?” Silu te ljubavi osjetio je i Juda. Dok su Spasiteljeve ruke prale te SLUGA SLUGA MA 11 prljave noge i dok ih je otirao ubrusom, Judino je srce bilo proæeto poticanjem da sada prizna svoj grijeh. Ali on se nije æelio poniziti. Njegovo je srce otvrdnulo za pokajanje i stare pobude, otklonjene za trenutak, ponovno su zagospodarile njime. Juda se sada vrijeao zbog Kristova Ëina pranja nogu uËenicima. Ako se Isus moæe tako poniziti, mislio je, onda On ne moæe bit kralj Izraelov. Sve nade u svjetovne poËasti u zemaljskom kraljevstvu bile su uniπtene. Juda je bio uvjeren da ne moæe niπta dobiti ako slijedi Krista. BuduÊi da je vidio kako, po njegovu miπljenju, Isus sam sebe podcjenjuje, bio je odluËan u svojoj namjeri da Ga se odrekne i prizna da je prevaren. Opsjednut zlim duhom odluËio je izvrπiti djelo koje je prihvatio — izdaju svoga Gospodina. BirajuÊi poloæaj za stolom, Juda je pokuπao zauzeti prvo mjesto, pa je Krist kao sluga prvo usluæio njega. Ivan, prema kome je Juda osjeÊao tako puno gorËine, bio je ostavljen da bude posljednji. Ali, Ivan to nije smatrao ni ukorom ni poniæavanjem. UËenici su bili vrlo dirnuti dok su promatrali Kristovo djelo. Kad je doπao red na Petra, zaËueno je uzviknuo: “Gospodine, ti da meni pereπ noge?” Kristova mu je poniznost slomila srce. Obuzeo ga je stid na misao πto ovu sluæbu ne obavlja tko od uËenika. “©to ja Ëinim”, rekao je Krist, “ne moæeπ razumjeti sada, ali Êeπ razumjeti poslije.” Petar nije mogao podnijeti da vidi samoga Gospodina, za koga je vjerovao da je Boæji Sin, kako obavlja duænost sluge. Svom duπom pobunio se protiv takvog poniæavanja. Nije shvatio da je Krist zato doπao na svijet. OdluËno je uzviknuo: “Ne, nikada mi ti neÊeπ prati noge.” Krist je ozbiljno odgovorio Petru: “Ako te ne operem... neÊeπ imati dijela sa mnom.” »in koji je Petar odbio bio je vrsta uzviπenijeg ËiπÊenja. Krist je doπao oprati srce od mrlje grijeha. Time πto nije htio dopustiti Kristu da opere njegove noge, Petar je odbacio uzviπenije oËiπÊenje koje je bilo obuhvaÊeno niæim. On je, ustvari, odbacio svoga Gospodina. Za UËitelja nije poniæenje ako Mu dopustimo da nas oËisti. Prava poniznost znaËi sa zahvalnim srcem primiti sve πto se Ëini za nas i ozbiljno raditi za Krista. Na rijeËi: “Ako te ne operem... neÊeπ imati dijela sa mnom”, Petar se odrekao svoje gordosti i samovolje. Nije mogao podnijeti pomisao o odvajanju od Krista; to bi za njega 12 PASIJA NA DE znaËilo smrt. “Ne peri mi samo noge”, rekao je, “nego i ruke i glavu. Isus mu reËe: Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno Ëist.” Ove rijeËi znaËe viπe od tjelesne ËistoÊe. Krist joπ uvijek govori o uzviπenijem oËiπÊenju πto je slikovito prikazano niæim. Onaj koji dolazi s kupanja Ëist je, ali se noge u sandalama brzo zapraπe, pa ih je potrebno ponovno oprati. Tako su Petar i njegova braÊa bili oprani u velikom izvoru otvorenom za grijeh i neËistoÊu. Krist ih je priznavao za svoje. Meutim, kuπnja ih je navela na zlo i njima je joπ uvijek bila potrebna njegova milost koja oËiπÊuje. Kad se Isus zapregao ubrusom kako bi oprao praπinu s njihovih nogu, On je tim istim Ëinom iz njihovih srca æelio oprati neslogu, ljubomoru i gordost. To je nosilo puno dublje znaËenje nego samo pranje njihovih praπnjavih nogu. S duhom koji su tada posjedovali nijedan od njih nije bio spreman za zajednicu s Kristom. Dokle god nisu dovedeni u stanje poniznosti i ljubavi nisu bili spremni sudjelovati u pashalnoj veËeri ili uzeti udjela u sluæbi za spomen koju je Isus upravo namjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju oËistiti. Gordost i samoljublje stvaraju razmirice i mrænju; ali Isus je sve to oprao peruÊi im noge. Doπlo je do promjene osjeÊaja. PromatrajuÊi ih Isus je mogao kazati: “I vi ste Ëisti.” Sad je postojalo jedinstvo srca i meusobna ljubav. Postali su krotki i spremni za prihvaÊanje pouka. Osim Jude, svi su bili spremni ustupiti drugome najviπe mjesto. Sad su s pokornim i zahvalnim srcem mogli primiti Kristove rijeËi. Kao Petar i njegova braÊa, i mi smo oprani u Kristovoj krvi, pa ipak Ëesto u dodiru sa zlom Ëisto se srce uprlja. Mi moramo doÊi Kristu i primiti njegovu milost koja Ëisti. Petar se ustezao da svoje praπnjave noge prepusti dodiru ruku svog Gospodina i UËitelja; koliko Ëesto mi dovodimo svoja grjeπna, prljava srca u dodir s Kristovim srcem! Koliko Ga æaloste naπe zle Êudi, naπa taπtina i naπa gordost! Pa ipak, moramo Mu donijeti sve naπe slabosti i neËistoÊu. On jedini moæe oprati i oËistiti. Mi nismo spremni za zajednicu s Njim ako nismo oËiπÊeni njegovim uspjeπnim djelovanjem. Isus je rekao svojim uËenicima: “I vi ste Ëisti, ali ne svi.” On je oprao Judine noge, ali Mu se srce nije pokorilo. Ono nije bilo oËiπÊeno. Juda se nije podËinio Kristu. SLUGA SLUGA MA 13 Kad je oprao noge uËenicima, Krist je uzeo svoju haljinu, ponovno sjeo i rekao im: “Razumijete li πto sam vam uËinio? Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama. Zaista, zaista, kaæem vam, nije sluga veÊi od svoga gospodara niti je poslanik veÊi od onoga koji ga πalje.” Krist je æelio da njegovi uËenici razumiju kako to πto im je oprao noge nije nimalo umanjilo njegovo dostojanstvo. “Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam.” Zato πto je bio tako beskrajno uzviπen, ovoj je sluæbi dao Ëast i znaËaj. Nitko nije bio tako uzdignut kao Krist, pa se ipak spustio do najponiznije duænosti. Da njegov narod ne bi bio zaveden sebiËKrist je æelio da noπÊu koja prebiva u tjelesnom srcu i koja se jaËa udovoljaNjegovi uËenici vanjem samome sebi, sam Krist razumiju kako to je dao primjer poniznosti. Nije πto im je oprao æelio prepustiti Ëovjekovu staranoge nije nimalo nju ovu vaænu pouku. Pridavao umanjilo Njegovo joj je tako veliki znaËaj da je On osobno, On koji je jednak dostojanstvo. Bogu, postupao kao sluga prema svojim uËenicima. Dok su se raspravljali oko najviπeg mjesta, On pred kim se treba saviti svako koljeno, On kome aneli slave sluæe i to smatraju za Ëast, sagnuo se da opere noge onima koji su Ga zvali Gospodinom. On je prao noge svom izdajniku. U svom æivotu i poukama Krist je dao savrπeni primjer nesebiËne sluæbe koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog ne æivi za sebe. Stvaranjem svijeta i odræavanjem onoga πto je stvorio, On stalno sluæi drugima. On “Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepravednima.” (Matej 5,45) Ovaj ideal sluæenja Bog je povjerio svom Sinu. Isusu je bilo dano da stoji na Ëelu ljudskog roda, da bi svojim primjerom mogao pouËiti πto znaËi sluæiti. Njegov cjelokupan æivot bio je podËinjen zakonu sluæ- 14 PASIJA NA DE be. On je sluæio svima, pomagao svima. Tako je æivotom ostvario Boæji Zakon i svojim primjerom pokazao kako da Ga posluπamo. Isus se stalno trudio da uspostavi ovo naËelo meu svojim uËenicima. Kad su Jakov i Ivan zatraæili prvenstvo, rekao je: “Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ posluænik!” (Matej 20,26) U mom kraljevstvu naËelo prvenstva i premoÊi nema mjesta. Poniznost je jedina prava veliËina. Jedina razlika ogleda se u posveÊenosti sluæbi drugima. Sada, poπto je oprao noge uËenicima, rekao je: “Dao sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” Ovim rijeËima Krist nije naloæio samo pokazivanje gostoljubivosti. To je znaËilo znatno viπe od samog pranja nogu gostima koji su se uprljali praπinom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio jednu vjersku sluæbu. Djelom naπeg Gospodina ovaj sveËani Ëin poniznosti uËinjen je posveÊenim obredom. UËenici ga trebaju poπtovati, da bi uvijek mogli dræati na umu njegove pouke o poniznosti i sluæbi. Ovaj obred je priprema koju je Krist odredio za sluæbu Svete veËere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borba za prvenstvo, srce ne moæe stupiti u zajednicu s Kristom. Nismo spremni imati udjela u njegovom tijelu i njegovoj krvi. Stoga je Krist odredio da se prvo poπtuje uspomena na njegovu poniznost. Dok pristupaju ovom obredu, Boæja djeca se trebaju sjeÊati rijeËi Gospodina æivota i slave: “Razumijete li πto sam vam uËinio? Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama. Zaista, zaista, kaæem vam, nije sluga veÊi od svoga gospodara niti je poslanik veÊi od onoga koji ga πalje. Kad to znate, blago vama ako to i Ëinite!” U Ëovjeku postoji sklonost da sebe cijeni viπe od svog brata, da radi za sebe, da traæi najviπe mjesto; ovo Ëesto raa predrasude i gorËinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj veËeri treba ukloniti ove nesporazume, osloboditi Ëovjeka njegove sebiËnosti, skinuti ga sa πtula njegovog samouzviπenja do poniznosti srca koja Êe ga povesti da sluæi svome bratu. SLUGA SLUGA MA 15 Sveti PromatraË s Neba prisutan je na ovoj sveËanosti i Ëini je trenutkom za ispitivanje duπe, za osvjedoËenje o grijehu i za blaæenu sigurnost da su grijesi oproπteni. Krist se tu nalazi u punini svoje blagodati da izmijeni tijek misli koje su tekle sebiËnim kanalima. Duh Sveti oæivljuje osjetljivost onih koji slijede primjer svoga Gospodina. Kad se sjeÊamo Spasiteljeve poniznosti, misao se nastavlja na misao: javlja se cio niz uspomena, uspomene na Boæju veliku dobrotu i ljubav i na njeænost zemaljskih prijatelja. U misli nam dolaze zaboravljeni blagoslovi, zloupotrijebljena blagodat, omalovaæene ljubaznosti. Otkrivaju se korijeni gorËine koji su uguπili dragocjenu biljku ljubavi. SjeÊamo se mana karaktera, zapostavljanja duænosti, nezahvalnosti prema Bogu, hladnoÊe prema braÊi. Grijeh se vidi u svjetlosti u kojoj ga Bog promatra. Naπe misli nisu misli Poπto je oprao samodopadanja, veÊ oπtre samoosude i poniznosti. Um je noge uËenicima, osnaæen da poruπi svaku preIsus je rekao: “Dao preku koja je izazvala razdvajasam vam primjer, nje. Odagnane su zle misli i loπ da i vi Ëinite kako govor. Grijesi se priznaju, oproπteni su. Kristova milost koja ja uËinih vama.” pokorava ulazi u duπu, a Kristova ljubav spaja srca u blagoslovljeno jedinstvo. Kad se ovako uËi pouka o sluæbi pripreme, budi se æelja za uzviπenijim duhovnim æivotom. Boæanski Svjedok odgovorit Êe na ovu æelju. Duπa Êe biti uzdignuta. Mi moæemo sudjelovati u Svetoj veËeri sa svijeπÊu da su nam grijesi oproπteni. Sunce Kristove pravde ispunit Êe sve odaje uma i hrama duπe. Promatrat Êemo “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Onima koji prihvaÊaju duh ove sluæbe ona nikada ne moæe postati samo sveËanim obredom. Njezina stalna pouka bit Êe: “Ljubavlju sluæite jedan drugomu.” (GalaÊanima 5,13) Time πto je oprao noge svojim uËenicima Krist je pokazao da bi izvrπio svaku sluæbu, ma koliko bila skromna, koja bi ih uËinila njegovim subaπtinicima u vjeËnom bogatstvu nebeskog blaga. Njegovi se uËenici, vrπeÊi isti obred, sveËano 16 PASIJA NA DE zavjetuju da na isti naËin sluæe svojoj braÊi. Kad god se ovaj obred pravilno ispunjava, Boæja djeca dolaze u svetu vezu, da bi pomogli i blagoslovili jedni druge. Zavjetuju se da Êe æivot posvetiti nesebiËnoj sluæbi, ali ne samo jedan za drugoga. Njihovo polje rada je isto tako prostrano kao πto je bilo i polje rada njihovog UËitelja. Svijet je pun onih kojima je potrebna naπa sluæba. Siromaπni, bespomoÊni, nenauËeni nalaze se na svakom koraku. Oni koji su imali zajednicu s Kristom u gornjoj sobi krenut Êe sluæiti kao πto je i Isus, kome su svi On sluæio. sluæili, doπao je Isus, kome su svi sluæili, biti sluga svima. doπao je biti sluga svima. Poπto je sluæio svima, Njemu Êe opet svi sluæiti i svi Êe Ga slaviti. Oni koji Êe uzeti udjela u njegovim boæanskim osobinama a i s Njim dijeliti radost πto vide iskupljene duπe, moraju slijediti njegov primjer nesebiËne sluæbe. Sve ovo sadræavale su Isusove rijeËi: “Dao sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” To je bio cilj sluæbe koju je zasnovao. Rekao je: “Kad to znate”, ako znate svrhu ovih pouka, “blago vama ako to i Ëinite.” 17 2. “Na moju uspomenu” Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,20-29; Marku 14,17-25; Luki 22,14-23; Ivanu 13,18-30. Pasha i Gospodnja veËera “Gospodin Isus one noÊi u koju bijaπe izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reËe: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo Ëinite na moju uspomenu!’ Isto tako uze i kaleæ, poslije veËere, te reËe: ‘Ovaj je kaleæ Novi savez u mojoj krvi. Ovo Ëinite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu! Uistinu, svaki put kad jedete Dok je Isus jeo ovaj kruh i pijete ovaj kaleæ Pashu sa svojim navjeπÊujete smrt Gospodnju dok on ne doe.’” (1. KorinuËenicima, Êanima 11,23-26) uspostavio je Krist je stajao na prijelazu umjesto nje obred izmeu dviju era i njihova dva koji je trebao velika blagdana. On, Boæje Janje bez mane, uskoro je trebao postati sebe prinijeti kao ærtvu za griuspomenom na jeh, da bi tako uËinio kraj suNjegovu veliku stavu simbola i obreda koji su ærtvu. Ëetiri tisuÊe godina najavljivali njegovu smrt. Dok je jeo Pashu sa svojim uËenicima, utvrdio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom na njegovu veliku ærtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao zauvijek izgubiti vaænost. Obred koji je Krist zasnovao njegovi su sljedbenici trebali svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove. 18 PASIJA NA DE Pasha je uspostavljena kao sjeÊanje na osloboenje Izraela iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povijest iz godine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o znaËenju ove ustanove. Tako se veliËanstveno osloboenje trebalo oËuvati svjeæim u njihovim mislima. Ustanova Gospodnje veËere dana je kao sjeÊanje na veliko osloboenje izvrπeno Kristovom smrÊu. Ovu ustanovu treba svetkovati sve dok On ne doe drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvo pomaæe da se uvijek sjeÊamo ovog velikog djela. U vrijeme svog osloboenja iz Egipta, djeca su Izraelova jela pashalnu veËeru stojeÊi, opasanih bedara i sa πtapom u ruci, spremni za put. NaËin na koji su svetkovali ovu ustanovu bio je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pripremali za svoj izlazak iz Egipta, stojeÊi pred muËnim i teπkim putovanjem kroz pustinju. Ali u Kristovo vrijeme stanje se izmijenilo. Sad nisu morali izaÊi iz neke strane zemlje, veÊ su nastanjivali svoju zemlju. U skladu s odmorom koji im je dan, narod je u poluleæeÊem poloæaju sudjelovao u pashalnoj veËeri. Prostirke su bile postavljene oko stola i gosti su se smjeπtali na njima, oslanjajuÊi se na lijevu ruku, dok im je desna ruka bila slobodna da sluæe pri jelu. U tom poloæaju gost je mogao nasloniti svoju glavu na grudi onoga koji je bio do njega. A noge, koje su se nalazile na vanjskoj strani leæaja, mogao je prati Ëovjek koji je iπao izvan kruga. Krist je joπ uvijek za stolom na kome je postavljena pashalna veËera. Pred njime se nalaze beskvasni kruhovi. Na stolu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim znamenjem Krist prikazuje svoju Ëistu ærtvu. Niπta πto je iskvareno vrenjem, simbolom grijeha i smrti, ne moæe predstavljati “nevina i bez mane Janjeta”. (1. Petrova 1,19) “Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaπe uËenicima govoreÊi: ‘Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje.’ Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im ga veleÊi: ‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha. Od sada, kaæem vam, sigurno viπe neÊu piti od ovog trsova roda do onog dana kad Êu ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’” “NA MOJU USPOMENU” 19 Spasenje i za Judu Izdajnik Juda sudjelovao je u obredu Svete veËere. On je primio od Isusa znamenje njegova slomljena tijela i njegove prolivene krvi. »uo je rijeËi: “Ovo Ëinite na moju uspomenu!” SjedeÊi u samoj nazoËnosti Boæjeg Janjeta izdajnik je premiπljao o svojim mraËnim ciljevima i gajio svoje zlokobne i osvetoljubive misli. Prilikom pranja nogu Krist je uvjerljivo dokazao da poznaje Judin karakter. “Svi niste Ëisti” (Ivan 13,11), rekao je On. Ove rijeËi uvjerile su laænog uËenika da je Krist prozreo njegovu tajnu namjeru. Sad je Krist govorio mnogo otvorenije. Dok su sjedili za stolom, rekao je, promatrajuÊi svoje uËenike: “Ne govorim o vama svima. Ja znam koje sam sebi izabrao. Nego, neka se ispuni Pismo: ‘Tko jede kruh moj, podiæe petu svoju na me!’” »ak i sada uËenici nisu posumnjali na Judu. Meutim, zamijetili su Kristovu duboku æalost. Oblak se nadvio nad sve, kao predosjeÊaj straπne nesreÊe Ëiju prirodu nisu razumijevali. Dok su u tiπini jeli, Isus je rekao: “Zaista, zaista, kaæem vam, jedan Êe me od vas izdati.” Ove rijeËi izazvale su zaprepaπtenost i uæas. Nisu mogli shvatiti da bilo tko izmeu njih moæe izdajniËki postupiti prema boæanskom UËitelju: Zbog Ëega bi Ga mogli izdati? I kome? U Ëijem srcu bi se mogao roditi takav plan? Svakako, nitko izmeu omiljene dvanaestorice koji su sluπajuÊi njegove pouke uæivali prednost nad svim ostalima, koji su dijelili njegovu veliËanstvenu ljubav i prema kojima je pokazivao toliko puno obzira time πto ih je doveo u tako blisku zajednicu sa sobom! Kad su shvatili znaËenje njegovih rijeËi i sjetili se kako su istinite bile njegove izjave, obuzeo ih je strah i nepovjerenje prema sebi samima. PoËeli su ispitivati svoja srca da vide ne Ëuva li se u njemu neka misao protiv UËitelja. S boli su jedan za drugim pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Ali Juda je sjedio πuteÊi. Vrlo uznemiren, Ivan je na kraju upitao: “Gospodine, tko je taj?” Isus je odgovorio: “Tko umoËi sa mnom ruku u zdjelu, taj Êe me izdati! Bez sumnje, Sin »ovjeËji odlazi kako je pisano o njemu; ali jao onomu koji izdaje Sina »ovjeËjega! Bolje bi mu bilo da se nije ni rodio!” UËenici su pomno ispitivali lice jedan drugome dok 20 PASIJA NA DE su pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Judina je πutljivost sad privukla sve poglede. U zabuni izazvanoj pitanjima i izrazima Ëuenja, Juda nije Ëuo odgovor na Ivanovo pitanje. Meutim, da bi izbjegao ispitivaËke poglede uËenika, upitao je kao i oni: “Da nisam ja, rabbi?” Isus je ozbiljno odgovorio: “Sam si kazao.” Iznenaen i zbunjen zato πto je otkrivena njegova namjera, Juda je ustao i brzo napustio prostoriju. “Nato mu reËe Isus: ©to misliπ Ëiniti, Ëini brzo!... Juda, Ëim uze zalogaj, odmah izie. A bila je noÊ.” Za izdajnika je bila noÊ kad se okrenuo od Krista i zaputio u tamu. Sve do ovog koraka Juda nije preπao granicu moguÊnosti da se pokaje. Ali kad je napustio svoga Gospodina i svo»udesno je bilo je prijatelje uËenike, pala je koIsusovo strpljenje naËna odluka. Preπao je grau postupanju niËnu crtu. prema Judi koji se »udesno je bilo Isusovo nalazio u kuπnji. strpljenje u postupanju prema ovoj duπi koja se nalazila u kuπnji. Nije propustio uËiniti sve πto se moglo uËiniti za Judino spasenje. Premda je veÊ dvaput obeÊao izdati svoga Gospodina, Isus mu je joπ uvijek pruæao priliku za pokajanje. »itajuÊi tajne namjere izdajnikova srca, Krist je pruæio Judi konaËan, uvjerljiv dokaz o svom Boæanstvu. To je laænom uËeniku bio posljednji poziv na pokajanje. Nijedan poziv koji je boæansko-ljudsko Kristovo srce moglo uputiti nije uskraÊen. Valovi milosti, koji su se odbijali o tvrdokornu oholost, vraÊali su se kao snaænija plima ljubavi koja pobjeuje. Premda iznenaen i uplaπen otkriÊem svoje krivice, Juda je postao joπ odluËniji. Sa Svete veËere izaπao je izvrπiti svoje djelo izdaje. IzgovarajuÊi prokletstvo nad Judom, Krist je pokazao ljubav prema svojim uËenicima. Na taj im je naËin pruæio vrhunski dokaz svog mesijanstva. “To vam velim sada prije nego se dogodi”, rekao je, “da vjerujete kada se dogodi, da Ja Jesam.” Da je Isus πutio i pokazivao da ne zna ono πto Êe na Njega doÊi, uËenici bi mogli pomisliti da njihov UËitelj ne posjeduje boæansko predznanje, da je bio iznenaen i tako “NA MOJU USPOMENU” 21 predan u ruke ubilaËki raspoloæenoj svjetini. Godinu dana ranije Isus je rekao uËenicima da je izabrao dvanaestoricu, ali da je jedan avao. Sad su njegove rijeËi upuÊene Judi pokazale da je njegova izdaja potpuno poznata UËitelju, a imale su cilj ojaËati vjeru Kristovih pravih sljedbenika u vrijeme njegova poniæenja. Kad Juda bude doæivio svoj straπni kraj, oni Êe se sjetiti prokletstva πto ga je Isus izrekao nad izdajnikom. Spasitelj je imao joπ jedan cilj. Svoju sluæbu nije uskratio onome za koga je znao da je izdajnik. UËenici nisu mogli razumjeti njegove rijeËi πto ih je izgovorio prilikom pranja nogu: “Svi niste Ëisti”, Ëak ni onda kad je za stolom izjavio: “Tko jede kruh moj, podiæe petu svoju na me!” (Ivan 13,11.18) Ali, kasnije, kad je znaËenje postalo jasno, imali su razlog da razmiπljaju o Boæjem strpljenju i milosti prema najveÊem grjeπniku. Premda je od poËetka znao za Judu, Isus mu je ipak oprao noge. I izdajnik je imao prednost da se sjedini s Kristom sudjelujuÊi u Svetoj veËeri. Strpljivi je Spasitelj poticao grjeπnika da Ga primi, pokaje se i bude opran od prljavπtine grijeha. To je primjer i za nas. Kad pretpostavimo da je netko u zabludi ili grijehu, ne smijemo se odvojiti od njega. Nikakvim bezbriænim odvajanjem ne smijemo ga prepustiti kao plijen kuπnji ili ga gurnuti na Sotonino bojno polje. To nije Kristova metoda. On je uËenicima oprao noge zato πto su bili u zabludi i grjeπni i svi su osim jednoga od dvanaestorice tako dovedeni do pokajanja. Kristov primjer zabranjuje iskljuËivanje iz Gospodnje veËere. Javni grijeh, istina, iskljuËuje krivca. To Sveti Duh jasno uËi (1. KorinÊanima 5,11). Ali osim ovoga nitko ne smije izricati sud. Bog nije prepustio ljudima da odluËe tko Êe sudjelovati u ovakvim prigodama. Jer tko moæe Ëitati srca? Tko moæe razluËiti kukolj od æita? “Neka svatko ispita samog sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleæa.” Jer “tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kaleæ Gospodnji, bit Êe odgovoran za tijelo i krv Gospodnju”. “Jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo.” (1. KorinÊanima 11,28.27.29) Kad se vjernici okupe kako bi odræali ovaj obred, prisutni su vjesnici nevidljivi ljudskim oËima. MoguÊe je da se na 22 PASIJA NA DE skupu nae i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanici kneza tame, jer oni prate sve koji ne prihvaÊaju vodstvo Svetoga Duha. Nebeski su aneli takoer prisutni. Ovi nevidljivi posjetitelji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicu mogu doÊi osobe koje u srcu ne sluæe istini i svetosti, ali koje moæda æele sudjelovati u obredu. Njima to ne treba zabraniti. To su svjedoci koji su bili prisutni kad je Isus oprao noge uËenicima i Judi. Ovaj prizor ne promatraju samo ljudske oËi. Krist je Svetim Duhom prisutan da stavi peËat na svoj obred. On je tu da osvjedoËi i omekπa srca. Nijedan pogled, nijedna skr uπena misao ne moæe promak nuti njegovoj pozornosti. On Ëeka onoga koji se kaje i koji je slomljena srca. Sve je spremno za prihvaÊanje takve duπe. On koji je oprao Gospodnja veËera noge Judi Ëezne da opere svane treba biti ko srce od mrlja grijeha. vrijeme tuge. To Nitko ne smije iskljuËiti senije njezin cilj. be od Svete veËere zato πto su moæda prisutni oni koji nisu dostojni. Svaki uËenik je pozvan da javno uzme udjela i na taj naËin posvjedoËi da prihvaÊa Krista kao osobnog Spasitelja. Na ovim sastancima, πto ih je sam utvrdio, Krist se sastaje sa svojim narodom i osnaæuje ga svojom prisutnoπÊu. U ovom obredu mogu sluæiti nedostojna srca i ruke, ali Krist je tu da sluæi svojoj djeci. Svi oni koji dolaze vjerom usredotoËenom na Njega dobit Êe velik blagoslov. Svi koji zanemaruju ovo vrijeme boæanske prednosti pretrpjet Êe gubitak. Za njih bi bile prikladne rijeËi: “Svi niste Ëisti.” Gospodnja veËera — praktiËne pouke UzimajuÊi sa svojim uËenicima udjela u kruhu i Ëaπi, Krist se obvezao da Êe im biti Otkupitelj. Povjerio im je novi savez kojim svi oni koji Ga prime postaju Boæja djeca i sunasljednici s Kristom. Ovim savezom svaki blagoslov koji Nebo moæe pokloniti za ovaj æivot i æivot koji Êe doÊi pripadao “NA MOJU USPOMENU” 23 je njima. Djelo ovog saveza moralo je biti potvreno Kristovom krvlju. Obred VeËere Gospodnje trebao je stalno podsjeÊati uËenike na beskonaËnu ærtvu koja je prinesena za svakoga od njih pojedinaËno kao Ëlana palog ljudskog roda. Sluæba Gospodnje veËere ne treba biti vrijeme tuge. To nije njezin cilj. Kad se Gospodnji uËenici okupe oko njegova stola, ne trebaju se sjeÊati i oplakivati svoje nedostatke. Oni se ne trebaju zadræavati na svom proπlom vjerskom iskustvu, bez obzira je li ono bilo ohrabrujuÊe ili nije. Isto se tako ne trebaju sjeÊati svojih meusobnih nesuglasica. Pripremna sluæba otklonila je sve ovo. Samoispitivanje, ispovijedanje grijeha, izmirenje nesuglasica, sve je to ostvareno. Sada se dolaze sresti s Kristom. Oni ne trebaju stajati u sjenci kriæa, veÊ u njegovoj spasonosnoj svjetlosti. Oni treSluæba Gospodnje baju otvoriti duπu sjajnim zraveËere upuÊuje na kama Sunca pravde. Sa srcima Kristov drugi oËiπÊenim Kristovom dragocjedolazak. nom krvlju, potpuno svjesni njegove prisutnosti, premda nevidljive, trebaju Ëuti njegove rijeËi: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.” (Ivan 14,27) Naπ Gospodin kaæe: OsvjedoËeni u svoj grijeh, opomenite se da sam umro za vas. Kad ste ugnjetavani, progonjeni i oæaloπÊeni mene radi i evanelja, sjetite se moje ljubavi, koja je tako velika da sam za vas dao svoj æivot. Kad vam se duænosti Ëine neumoljivima i okrutnima, a vaπi tereti preteπki, opomenite se da sam za vas podnio kriæ, ne mareÊi za sramotu. Kad vam se srce steæe od teπke kuπnje, sjetite se da vaπ Otkupitelj æivi da bi posredovao za vas. Sluæba Gospodnje veËere upuÊuje na Kristov drugi dolazak. Ona je odreena da ovu nadu saËuva æivom u mislima uËenika. Kad god se budu sakupljali da oæive uspomenu na njegovu smrt, sjeÊat Êe se kako “uze kaleæ te zahvali i dade im ga veleÊi: ‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha. Od sada, kaæem vam, sigurno neÊu viπe piti od ovog trsova roda do onog 24 PASIJA NA DE dana kad Êu ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’” U svojim stradanjima nalazili su utjehu, nadajuÊi se ponovnom dolasku svoga Gospodina. Neizrecivo draga misao bila im je: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kaleæ navjeπÊujete smrt Gospodnju dok on ne doe.” (1. KorinÊanima 11,26) To nikada ne smijemo zaboraviti. Isusova ljubav koja nas pokreÊe svojom silom, treba se oËuvati u nama svjeæom. Krist je zasnovao ovu sluæbu da bi naπim osjeÊajima govorila o Boæjoj ljubavi koja se pokazala prema nama. Izmeu naπih duπa i Boga ne moæe postojati zajednica osim kroz Krista. Zajednica i ljubav izmeu brata i brata mora biti utvrena i trajna uz pomoÊ Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mogla je njegovu ljubav za nas uËiniti djelotvornom. Jedino zahvaljujuÊi njegovoj smrti radosno moæemo oËekivati njegov drugi dolazak. Njegova ærtva je srediπte naπe nade. Na Prednost je svih da njoj moramo uËvrstiti svoju vjeshvate, mnogo viπe ru. no πto sad Obredi koji podsjeÊaju na shvaÊaju, Kristove poniæenje i patnje naπeg Gopatnje koje donose spodina, vrlo Ëesto prihvaÊaju se samo kao formalnost. Oni otkup. su zasnovani s odreenim ciljem. Potrebno je da naπi osjeÊaji oæive da bismo shvatili tajnu poboænosti. Prednost je svih da shvate, mnogo viπe no πto sad shvaÊaju — Kristove patnje koje donose otkup. “Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji”, tako se isto treba podignuti i Sin »ovjeËji, “da svatko tko vjeruje u njega ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15) Moramo pogledati na golgotski kriæ, na kome je Spasitelj umro. Naπe vjeËno dobro zahtijeva da pokaæemo vjeru u Krista. Naπ Gospodin je rekao: “... Ako ne jedete tijela Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi... Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piÊe.” (Ivan 6,53-55) To je istina o naπoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrti dugujemo Ëak i svoj ovozemaljski æivot. Kruh koji jedemo otkupljen je njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pije- “NA MOJU USPOMENU” 25 mo kupljena je prolivenom kr vlju. Nikada nitko, svet ili grjeπan, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, veÊ se hrani Kristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski kriæ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavljajuÊi simbol svoje velike ærtve. Svjetlost koja blista iz sluæbe Svete veËere u gornjoj sobi posveÊuje hranu za naπ svakodnevni æivot. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed obredom. Koliko su istinitije Kristove rijeËi o naπoj duhovnoj prirodi! On izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni.” Mi moæemo æivjeti æivotom svetosti ako prihvatimo æivot koji je za nas ærtvovan na golgotskom kriæu. Taj æivot primamo prihvaÊanjem njegove rijeËi, izvrπavaOnaj koji njem onoga πto je On zapovjepromatra dio. Tako postajemo jedno s Spasiteljevu Njim. “Tko jede tijelo moje”, neusporedivu kaæe On, “i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao ljubav, uzdiÊi Êe se πto je mene poslao æivi Otac, u mislima, oËistiti i kao πto ja æivim zbog Oca, srce i preobraziti tako Êe i onaj koji mene jede karakter. æivjeti zbog mene.” (Ivan 6,54.57) Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju veËeru. Kad se vjera udubljuje u veliku ærtvu naπega Gospodina, duπa prima Kristov duhovni æivot. Takva Êe duπa na svakoj Gospodnjoj veËeri primiti duhovnu snagu. Ova sluæba uspostavlja æivu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. U posebnom smislu ona uspostavlja vezu izmeu ovisnih ljudskih biÊa i Boga. Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridruæujemo se u mislima prizoru Svete veËere u gornjoj sobi. »ini nam se kao da prolazimo vrtom koji je posveÊen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo oËevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiæe se meu nama. 26 PASIJA NA DE GledajuÊi raspetog Otkupitelja, bolje shvaÊamo veliËinu i znaËenje ærtve koju je VeliËanstvo Neba podnijelo za nas. Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgotu budi u naπem srcu æive i svete osjeÊaje. Hvala Bogu i Janjetu bit Êe u naπem srcu i na naπim usnama; gordost i sluæenje svome ja ne moæe napredovati u duπi koja se æivo sjeÊa prizora s Golgote. Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uzdiÊi Êe se u mislima, oËistiti srce i preobraziti karakter. IzaÊi Êe da bude svjetlost svijetu, da iz njega djelomiËno odsjajuje ova Ëudesna ljubav. Ukoliko viπe promatramo Kristov kriæ, utoliko Êemo potpunije usvojiti jezik apostola koji je rekao: “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (GalaÊanima 6,14) 27 3. “Neka se ne uznemiruje vaπe srce” Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 13,31-38; 14. do 17. poglavlja. GledajuÊi svoje uËenike s boæanskom ljubavi i najnjeænijom suÊuti, Krist je rekao: “Sad je proslavljen Sin »ovjeËji, i Bog je proslavljen u njemu.” Juda je napustio gornju sobu, pa je Krist ostao sam s jedanaestoricom. Prije no πto je poËeo govoriti o svom bliskom rastanku s njima, govorio je o velikom cilju svoje misije. Taj je cilj stalno imao pred sobom. Radovao se πto Êe proslaviti OËevo ime svim svojim poniæenjem i stradanjima. Na ovo je On najprije upravio misli svojih uËenika. Zatim je njeæno im se obraÊajuÊi izrazom “sinci,” nastavio: “Joπ sam malo s vama. Traæit Êete me, ali kako veÊ Æidovima rekoh, i vama sada kaæem: Kamo ja idem, vi ne moæete doÊi.” UËenici se nisu mogli radovati kad su ovo Ëuli. Obuzeo ih je strah. Primicali su se oko Spasitelja. Njihov voa i Gospodin, njihov voljeni UËitelj i Prijatelj, bio im je draæi od samoga æivota. U svim svojim teπkoÊama, tugama i razoËaranjima oËekivali su pomoÊ i utjehu od Njega. Sad ih je trebao ostaviti same u njihovoj osamljenosti i ovisnosti. MraËne su bile slutnje koje su ispunjavale njihovo srce. Ali Spasitelj im je uputio rijeËi pune nade. Znao je da Êe ih neprijatelj napadati, a Sotonino umijeÊe najuspjeπnije je kod onih koji su pritisnuti teπkoÊama. Stoga ih je odvratio od onoga πto je “vidljivo” na “nevidljivo”. (2. KorinÊanima 4,18) Skrenuo je njihove misli sa zemaljskog izgnanstva na nebeski dom. 28 PASIJA NA DE “Neka se ne uznemiruje vaπe srce!”, rekao je. “Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem veÊ znate put.” Zbog vas sam doπao na ovaj svijet. Ja radim za vas. Kad odem, joπ Êu uvijek ustrajno raditi za vas. Doπao sam na ovaj svijet da vam otkrijem sebe, da biste mogli vjerovati. Idem Ocu da bih s Njim suraivao za vas. Cilj Kristova odlaska bio je suprotan onome Ëega su se uËenici bojali. On nije znaËio konaËni rastanak. Otiπao je kako bi im pripremio mjesto, da bi mogao ponovno doÊi i uzeti ih k sebi. Dok im bude pripremao stanove, oni trebaju izgraditi karakter prema boNema mnogo æanskom uzoru. putova koji vode u Nebo. Ne moæe svatko odabrati svoj put. Krist kaæe: “Ja sam put...” Malovjerni uËenici UËenici su joπ uvijek bili zbunjeni. Toma, uvijek muËen sumnjama, rekao je: “Gospodine... ne znamo kamo ideπ. Kako bismo mogli poznavati put? Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli ste ga!” Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne moæe svatko odabrati svoj put. Krist kaæe: “Ja sam put... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Od prve evaneoske propovijedi, kad je u Edenu objavljeno da Êe æenin potomak stati na glavu zmiji, Krist je bio uzdignut kao put, istina i æivot. On je bio put kad je Adam æivio, kad je Abel prinio Bogu krv zaklana janjeta koja je predstavljala krv Otkupitelja. Krist je bio put spasenja patrijarsima i prorocima. On je jedini put kojim moæemo doÊi Bogu. “Kad biste mene poznavali,” rekao je Krist, “poznavali biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli ste ga!” “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 29 Ali uËenici joπ nisu razumjeli. “Gospodine, pokaæi nam Oca”, uzviknuo je Filip, “i dosta nam je!” ZaËuen njegovim slabim razumijevanjem, Krist je s bolnom iznenaenoπÊu upitao: “Toliko sam vremena s vama... i ti me, Filipe, nisi upoznao?” Zar je moguÊe da ne vidiπ Oca u djelima koja Ëini preko mene? Zar ne vjerujeπ da sam doπao svjedoËiti za Oca? “Pa kako veliπ: ‘Pokaæi nam Oca!’” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Krist nije prestao biti Bogom kad je postao Ëovjekom. Premda se ponizio uzevπi ljudsku prirodu, boæanstvo Mu je joπ uvijek pripadalo. Samo Krist moæe ljudskom rodu predstaviti Oca, a uËenici su imali tu prednost da ovo predstavljanje promatraju viπe od tri godine. Da su uËenici “Vjerujte mi: ja sam u Ocu vjerovali u ovu i Otac je u meni! Ako ne inaËe, vjerujte zbog samih djela.” æivu vezu izmeu Njihova je vjera mogla sigurno Oca i Sina, poËivati na dokazima pruæenim njihova vjera ne u Kristovim djelima, djelima bi klonula kad su koja nijedan Ëovjek sam od sebe nikada nije uËinio niti Êe vidjeli Kristove ikada moÊi uËiniti. Kristovo patnje i smrt. djelo svjedoËilo je o njegovom boæanstvu. Kroz Njega se otkrio Otac. Da su uËenici vjerovali u ovu æivu vezu izmeu Oca i Sina, njihova vjera ne bi klonula kad su vidjeli Kristove patnje i smrt za spasenje svijeta koji je ginuo. Krist je æelio da ih povede iz njihove slabe vjere u iskustvo koje bi stekli da su doista shvatili ono πto je On bio — Bog u ljudskom tijelu. Æelio je da uvide kako ih njihova vjera mora dovesti do Boga i tu ih usidriti. S koliko ozbiljnosti i ustrajnosti je naπ suosjeÊajni Spasitelj æelio pripremiti svoje uËenike za buru kuπnje koja Êe se uskoro sruËiti na njih! Æelio je da s Njim budu sakriveni u Bogu. Dok je izgovarao ove rijeËi, s Kristova lica blistala je Boæja slava i svi prisutni osjeÊali su sveto strahopoπtovanje dok su budno sluπali njegove rijeËi. Njihova su srca bila joπ snaænije privuËena Njemu, a kad su u veÊoj ljubavi bili pri- 30 PASIJA NA DE vuËeni Kristu, bili su privuËeni i jedni drugima. OsjeÊali su da je Nebo vrlo blizu i da su im rijeËi koje su sluπali bile poruka njihovog nebeskog Oca. “Zaista, zaista, kaæem vam,” nastavio je Krist, “tko vjeruje u me, i on Êe Ëiniti djela koja ja Ëinim.” Spasitelj je duboko æelio da njegovi uËenici shvate razlog zbog kojeg je svoju boæansku prirodu ujedinio s ljudskom. Doπao je na svijet pokazati Boæju slavu, da bi se Ëovjek njezinom silom koja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu da bi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakve osobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnuti vjerom u Njega. Svi njegovi sljedbenici mogu imati njegovu savrπenu ljudsku prirodu ako se pokore Bogu kao πto je i On to uËinio. “»init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.” Krist ovim nije htio kazati da Êe rad uËenika biti uzviπenijeg karaktera od njegovog, veÊ da Êe biti raπiren na veÊem prostranstvu. Nije govorio samo o Ëinjenju Ëuda veÊ o svemu πto Êe se dogaati djelovanjem Svetoga Duha. Nakon Gospodnjeg uzaπaπÊa uËenici su shvatili ispunjenje njegova obeÊanja. Prizori Kristova raspeÊa, uskrsnuÊa i uzaπaπÊa bili su za njih æiva stvarnost. Vidjeli su da su se proroËanstva doslovno ispunila. Istraæivali su Pismo i vjerom i sigurnoπÊu koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo uËenje. Znali su da je boæanski UËitelj bio sve ono πto je tvrdio da jest. Dok su priËali svoje iskustvo i veliËali Boæju ljubav, ljudska su srca bila omekπana i savladana, i mnogi su povjerovali u Isusa. Spasiteljevo obeÊanje uËenicima obeÊanje je njegovoj crkvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da njegov veliËanstveni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne rezultate. Svi koji Êe se posvetiti radu, ne uzdajuÊi se u ono πto sami mogu uËiniti, veÊ u ono πto Bog moæe uËiniti za njih i preko njih, sigurno Êe shvatiti ispunjenje njegova obeÊanja. “»init Êe i veÊa od ovih”, izjavljuje On, “jer ja idem k Ocu.” Dotada uËenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniËene izvore pomoÊi i sile. Rekao im je: “Do sada niste niπta u moje ime molili.” (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njihova uspjeha u traæenju sile i blagodati u njegovo ime. On Êe “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 31 biti prisutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniznog molitelja On predstavlja kao svoju osobnu æelju za tu duπu. Svaka iskrena molitva Ëuje se na Nebu. Moæda neÊe biti izraæena teËno; ali ako je od srca, uzdiÊi Êe se do Svetiπta u kojem Isus sluæi, i On Êe je prinijeti Ocu savrπenim rijeËima, divnu i mirisnu od kâda njegova osobna savrπenstva. Staza iskrenosti i Ëestitosti nije staza bez prepreka, ali zato u svakoj teπkoÊi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Ne postoji nijedno biÊe koje ima neku moÊ a da je nije primilo od Boga, i da izvor iz koga ona potjeËe nije dostupan i najslabijem ljudskom biÊu. “I πto god zamolite u moje ime,” kaæe Isus, “uËinit Êu, da se proStaza iskrenosti i slavi Otac u Sinu. Ma πto me Ëestitosti nije staza zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti.” bez prepreka. Krist je nalogom — “u moje ime” — pokazao svojim uËenicima kako moliti. U Kristovo ime njegovi sljedbenici trebaju stajati pred Bogom. U Gospodnjim oËima oni imaju vrijednost kroz vrijednost ærtve koja je uËinjena za njih. Oni su dragocjeni zbog Kristove pravde koja im je uraËunata. Krista radi Gospodin praπta onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zloÊu grjeπnika. U njima prepoznaje sliËnost sa svojim Sinom u koga vjeruju. Pronicanje u duhovni smisao Gospodin je razoËaran kad se njegova djeca malo cijene. On æeli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je æelio, inaËe ne bi poslao svoga Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu. On ima odreenu zadaÊu za njih i vrlo je zadovoljan kad od Njega traæe najviπe prednosti u æelji da proslave njegovo ime. Oni mogu oËekivati puno ako imaju vjeru u njegova obeÊanja. Meutim, moliti se u Kristovo ime znaËi mnogo. To znaËi da moramo usvojiti njegov karakter, pokazati njegov duh i 32 PASIJA NA DE Ëiniti njegova djela. Spasiteljevo obeÊanje je dano uvjetno. “Ako me ljubite,” kaæe On, “vrπit Êete moje zapovijedi.” On spasava ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga vole, pokazat Êe posluπnoπÊu svoju ljubav. Svaka prava posluπnost dolazi iz srca. To znaËi cijelim srcem raditi s Kristom. Ako æelimo, On Êe se tako izjednaËiti s naπim mislima i ciljevima, tako dovesti naπa srca i umove u sklad sa svojom voljom da Êemo sluπajuÊi Njega, ustvari, postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oËiπÊena i posveÊena, naÊi Êe svoje najuzviπenije zadovoljstvo u sluæbi Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednost upoznati, æivjet Êemo æivotom stalne posluπnosti. Poπtovanjem Kristova karaktera i zajednicom s Bogom, grijeh Êe nam postati mrzak. Svaka prava Kao πto je Krist æivio po zakonu u svojoj ljudskoj priroposluπnost dolazi di, tako to moæemo i mi uËiiz srca. niti ako se uhvatimo za Silnoga i potraæimo silu. Ne smijemo prenijeti odgovornost na druge i Ëekati od njih da nam kaæu πto bismo trebali Ëiniti. Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin Êe nas pouËiti naπim duænostima isto tako spremno kao πto bi pouËio nekog drugog. Ako Mu doemo u vjeri, On Êe nam osobno povjeriti svoje tajne. Naπe Êe srce Ëesto gorjeti u nama, kad se bude pribliæio da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s Henokom. Oni koji odluËe da ne Ëine niπta πto bi na bilo koji naËin vrijealo Boga znat Êe, kad Mu iznesu svoj sluËaj, kojim putem trebaju iÊi. Oni ne samo πto Êe primiti mudrost, veÊ i silu. Sila za posluπnost i za sluæbu bit Êe im podarena onako kako je Krist obeÊao. Sve πto je dano Kristu — “sve” πto je potrebno da se udovolji potrebama palih ljudi — dano je Njemu kao Poglavaru i Predstavniku ljudskog roda. “I πto god ga zamolimo, primamo od njega, jer vrπimo njegove zapovijedi i Ëinimo πto je njemu ugodno.” (1. Ivanova 3,22) Prije no πto je sebe prinio kao ærtvu, Krist je æelio svojim sljedbenicima podariti najvaæniji i najpotpuniji dar, dar koji Êe im pribliæiti neiscrpne izvore milosti. “Ja Êu moliti “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 33 Oca”, rekao je On, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer Êe biti u vama. NeÊu vas ostaviti siroËad. Vratit Êu se k vama.” (Ivan 14,16-18) Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poËetka djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist bio na Zemlji, uËenici nisu æeljeli nikakvog drugog pomoÊnika. Tek kad budu bez Njega osjetit Êe potrebu za Duhom, i tada Êe On doÊi. Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obliËju, pa je i od tog obliËja neovisan. BuduÊi da je nosio ljudsku prirodu, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga je za njih bilo bolje da ode Ocu i poπalje Duha da Okolnosti nas mogu bude Njegov nasljednik na odvojiti od Zemlji. Tada nitko neÊe imati zemaljskih nikakvu prednost koju mu prijatelja, ali niπta donosi prebivaliπte ili osobni dodir s Kristom. Posredovanas ne moæe njem Duha svi Êe moÊi pristuodvojiti od piti Spasitelju. U ovom smislu nebeskog Utjeπitelja. On Êe im biti bliæi nego da se nije uznio na Nebo. “A tko mene ljubi, njega Êe ljubiti Otac moj, i ja Êu ga ljubiti i objaviti mu samo sebe.” Isus je Ëitao buduÊnost svojih uËenika. Jednog je vidio dovedena na gubiliπte, jednog na kriæu, jednog u izgnanstvu meu osamljenim morskim stijenama, druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obeÊanjem da Êe u svakoj kuπnji biti s njima. Ovo obeÊanje nije izgubilo niπta od svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernim slugama koji su zbog Njega u zatvorima ili prognani na osamljene otoke. On ih tjeπi svojom prisutnoπÊu. Kad vjernik zbog istine sjeda na optuæeniËku klupu nepravednih sudova, Krist stoji kraj njega. Sve optuæbe koje padaju na njega padaju na Krista. Krist se joπ jednom osuuje u liËnosti svog uËenika. Kad je netko zarobljen izmeu zatvorskih zidina, Krist ispunjava njegovo srce svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt 34 PASIJA NA DE zbog njega, Krist kaæe: “Onaj koji æivi! Bio sam mrtav, ali, evo, æivim u vijeke vjekova i imam kljuËeve smrti i podzemlja.” (Otkrivenje 1,18) Æivot koji je ærtvovan za mene saËuvan je za vjeËnu slavu. U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama, kad su izgledi mraËni a buduÊnost neizvjesna, kad se osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni, Utjeπitelj Êe biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu odvojiti od svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika, nikakva udaljenost ne moæe nas odvojiti od nebeskog Utjeπitelja. Gdje god se nalazili, kuda god iπli, On nam je uvijek s desne strane da nas podupre, podigne, pomogne i obodri. UËenici joπ nisu uspijevali u duhovnom smislu shvatiti Kristove rijeËi pa im je On ponovno objasnio njihovo znaËenje. Rekao je da Êe im se otkriti preko Duha. “A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve.” Viπe neÊete reÊi: “Ja ne mogu razumjeti.” Viπe neÊete vidjeti kao kroz staklo, nejasno, moÊi Êete shvatiti “zajedno sa svim svetima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju”. (Efeæanima 3,18.19) ObeÊani Utjeπitelj — Duh Istine UËenici su trebali posvjedoËiti o Kristovom æivotu i radu. On Êe njihovim rijeËima govoriti svim ljudima na licu Zemlje. Ali Kristovo poniæavanje i smrt donijet Êe im veliku kuπnju i razoËaranje. Da bi nakon ovog iskustva njihova rijeË mogla biti istinita, Isus je obeÊao da Êe ih Utjeπitelj sjetiti “svega πto vam rekoh”. “Imao bih vam joπ mnogo reÊi,” nastavio je, “ali sada ne moæete nositi. A kad doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govoriti πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe. On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.” Isus je pred svojim uËenicima otvorio πiroko podruËje istine. Ali za njih je bilo vrlo teπko da njegove pouke odvoje od predanja i knjiæevniËkih i farizejskih pravila ponaπanja. Bili su odgojeni da uËenje rabina prihvate kao Boæji glas i to je joπ uvijek vladalo njihovim umovima i oblikovalo njihova miπlje- “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 35 nja. Svjetovne su ideje i prolaznost joπ uvijek zauzimali znaËajno mjesto u njihovim mislima. Oni nisu shvaÊali duhovnu narav Kristova kraljevstva, koju im je tako Ëesto objaπnjavao. Nastala je zbrka u njihovim umovima. Nisu shvaÊali vrijednost Pisma koje im je Krist otkrivao. »inilo se kao da mnoge od njegovih pouka gotovo i ne dopiru do njih. Isus je vidio da ne shvaÊaju pravo znaËenje njegovih rijeËi. Milostivo je obeÊao da Êe im Sveti Duh napomenuti sve πto im je govorio. On nije rekao mnoge pojedinosti, jer ih uËenici ne bi mogli razumjeti. Sveti Duh Êe im i njih otkriti. Duh treba oæivjeti njihovo razumijevanje, tako da mogu cijeniti nebeske istine. “A kad doe OpisujuÊi svojim on, Duh Istine,” rekao je Isus, uËenicima sluæbu “uvest Êe vas u svu istinu.” Utjeπitelj je nazvan “DuSvetoga Duha, Isus hom istine”. Njegova zadaÊa je ih je æelio definirati i odræati istinu. On nadahnuti radoπÊu se najprije nastanjuje u srcu i nadom koja je kao Duh istine i tako postaje Utjeπiteljem. Utjeha i mir nalanadahnjivala i ze se u istini, jer se pravi mir Njegovo srce. i utjeha ne mogu naÊi u zabludi. Laænim teorijama i predajama Sotona porobljava um. UsmjeravajuÊi ljude laænim mjerilima, on kvari karakter. Sveti Duh govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u srce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom istine koji djeluje preko Boæje rijeËi, Krist zadobiva svoj izabrani narod. OpisujuÊi svojim uËenicima sluæbu Svetoga Duha, Isus ih je æelio nadahnuti radoπÊu i nadom koja je nadahnjivala i njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoÊ koju je osigurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najveÊi od svih darova πto ih je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog naroda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja preporaa, jer bi bez nje Kristova ærtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jaËala i ljudi su se zaËuujuÊom pokornoπÊu podËinjavali sotonskom ropstvu. »ovjek se moæe oduprijeti i pobijediti grijeh jedino moÊnim djelovanjem TreÊe osobe 36 PASIJA NA DE Boæanstva, koje Êe doÊi neizmijenjenom silom u punini boæanske moÊi. Duh Ëini djelotvornim ono πto je izvojevao Otkupitelj svijeta. Duh Sveti Ëisti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u boæanskoj prirodi. Krist je podario svog Duha kao boæansku silu u svladavanju svih naslijeenih i steËenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi peËat njegova karaktera. Krist je rekao o Duhu: “On Êe mene proslaviti.” Kao πto je Spasitelj doπao proslaviti Oca otkrivanjem njegove ljubavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Njegove milosti svijetu. U ËovjeËanstvu se treba obnoviti Boæji lik. Boæja Ëast i Kristova Ëast povezana je sa savrπenstvom karaktera Njegova naroda. “On Êe, kad doe, [Duh Istine] dokazati svijetu zabluKrist je svojoj du s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” PropovijeCrkvi obeÊao dar danje rijeËi bilo bi beskorisno Svetoga Duha i to bez stalne prisutnosti i pomoÊi obeÊanje pripada i Svetoga Duha. To je jedini usnama koliko i pjeπni uËitelj boæanske istine. Jedino kad Duh prati istinu do prvim uËenicima. srca, ona Êe probuditi savjest ili preobraziti æivot. »ovjek moæe biti spreman iznijeti slovo Boæje RijeËi, on moæe biti upoznat sa svim njezinim zapovijedima i obeÊanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu, nijedna duπa neÊe pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obrazovanje, nikakve prednosti, ma kako velike, ne mogu bez suradnje Boæjeg Duha uËiniti Ëovjeka kanalom svjetlosti. Sijanje evaneoskog sjemena neÊe biti uspjeπno ako nebeska rosa ne pokrene æivot u sjemenu. Prije no πto je ijedna knjiga Novoga zavjeta bila napisana, prije no πto je ijedna propovijed izreËena nakon Kristova uzaπaπÊa, Sveti Duh se izlio na apostole koji su se molili. Tada je svjedoËanstvo njihovih neprijatelja bilo: “A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom naukom.” (Djela 5,28) Krist je svojoj Crkvi obeÊao dar Svetoga Duha i to obeÊanje pripada i nama koliko i prvim uËenicima. Ali kao i svako drugo obeÊanje i ovo je dano uz stanovite uvjete. “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 37 Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polaæu pravo na Gospodnje obeÊanje; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu, ali od toga nema nikakve koristi. Oni ne pokoravaju svoju duπu boæanskim silama da je vode i upravljaju njome. Mi ne moæemo upotrebljavati Svetoga Duha. Duh treba upotrijebiti nas. Bog svojim Duhom djeluje na svoj narod da hoÊe i uËini “da mu se moæete svidjeti”. (Filipljanima 2,13) Ali mnogi se ne æele podËiniti ovome. Oni æele upravljati sami sobom. To je razlog πto ne primaju ovaj nebeski dar. Duh se daje samo onima koji ponizno Ëekaju Boga, koji oËekuju njegovo vodstvo i milost. Boæja sila oËekuje njihov zahtjev i prihvaÊanje. Ovaj obeÊani blagoslov, koji traæimo vjerom, donosi sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogatstvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svakome prema mjeri u kojoj Ga moæe primiti. U svom govoru uËenicima Isus nije izrekao nikakav tuæni nagovjeπtaj o svojim patnjama i smrti. Posljednje zavjeπtanje za njih bilo je zavjeπtanje mira. Rekao je: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!” Prije no πto je napustio gornju sobu, Spasitelj je svoje uËenike poveo u pjesmi hvale. Njegov glas nije bio zaËinjen tugovanjem, veÊ radosnim tonovima pashalna slavopoja: “Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!” (Psalam 117) Posljednje pouke na putu za Getsemani Nakon himne izaπli su. Probijali su se kroz zakrËene ulice, i proπavπi kroz gradska vrata, uputili se prema Maslinskoj gori. Iπli su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su se poËeli spuπtati prema brdu, Isus je rekao glasom punim duboke boli: “Udarit Êe pastira, i stado Êe se razbjeÊi.” (Matej 26,31) UËenici su sluπali s bolom i Ëuenjem. Sjetili su se kako su se u Kafarnaumu u sinagogi mnogi sablaznili i okrenuli od Isusa, kad je govorio o sebi kao kruhu æivota. 38 PASIJA NA DE Meutim, ova dvanaestorica nisu se pokazali nevjernima. Petar je tada, govoreÊi u ime svoje braÊe, izrazio svoju odanost Kristu. Tada je Spasitelj rekao: “Ne izabrah li ja sebi vas Dvanaestoricu? Pa ipak jedan je od vas avao.” (Ivan 6,70) U gornjoj sobi Isus je rekao da Êe Ga jedan od dvanaestorice izdati, a Petar Ga se odreÊi. Ali sad su se njegove rijeËi odnosile na sve. »uo je Petra kako se ogorËeno protivi: “Ako se doista i svi pokolebaju... ja ipak neÊu.” U gornjoj sobi izjavio je: “Svoj Êu æivot dati za te.” Isus ga je opomenuo da Êe se te iste noÊi odreÊi svog Spasitelja. Sada Krist ponavlja opomenu: “Zaista, kaæem ti... upravo Êeπ me ti, joπ noÊas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti.” Ali Petar ga je uvjeravao: “Kad bih morao s Tobom umrijeti... sigurno te ne bih zatajio!” Tako su govorili Kad je Petar rekao i svi ostali. (Marko 14,29.31) U svom samopouzdanju opoda Êe slijediti vrgli su ponovljenu tvrdnju svoga Gospodina i Onoga koji je znao. Bili su neu tamnici i u spremni za kuπnju; kad ih kuπsmrti, on je to nja bude savladala, shvatit Êe mislio svakom vlastitu slabost. Kad je Petar rekao da Êe rijeËi koju je slijediti svoga Gospodina i u izrekao; ali nije tamnici i u smrti, on je to mipoznavao sebe. slio svakom rijeËi koju je izrekao; ali nije poznavao sebe. U njegovom srcu bili su sakriveni elementi zla koje Êe okolnosti probuditi u æivot. Ako ne bude shvatio opasnost, to Êe se pokazati kao njegova vjeËna propast. Spasitelj je u njemu vidio samoljublje i samopouzdanje koje Êe nadvladati Ëak i njegovu ljubav prema Kristu. U njegovom iskustvu otkrilo se mnogo slabosti, nesvladana grijeha, bezbriænosti duha, neposveÊene naravi, nesmotrena ulaæenja u kuπnje. Kristova sveËana opomena bila je poziv na preispitivanje srca. Bilo je nuæno da Petar manje vjeruje u sebe, a pokaæe dublju vjeru u Krista. Da je u poniznosti prihvatio upozorenje, on bi zamolio Pastira stada da Ëuva svoje ovce. Kad je na Galilejskom jezeru gotovo po- “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 39 tonuo, povikao je: “Gospodine, pomagaj!” (Matej 14,30) Tada je Krist ispruæio svoju ruku da uhvati njegovu. Tako da je i sada povikao Isusu: “Spasi me od mene samoga!”, bio bi saËuvan. Meutim, Petar je osjeÊao da mu se ne vjeruje, pomislivπi kako je to vrlo okrutno. VeÊ je bio uvrijeen, pa je postao joπ uporniji u svom samopouzdanju. Isus je sa suosjeÊanjem promatrao svoje uËenike. On ih nije mogao spasiti od kuπnji, ali ih nije ostavio bez utjehe. Uvjeravao ih je da Êe raskovati okove groba i da njegova ljubav prema njima neÊe prestati. “Ali kad uskrsnem,” rekao je, “iÊi Êu pred vama u Galileju.” (Matej 26,32) Prije odricanja dobili su uvjeravanje o oprostu. Nakon njegove smrti i uskrsnuÊa znali su da im je oproπteno i da su dragi Kristovom srcu. Isus je sa Isus i uËenici nalazili su se suosjeÊanjem na putu prema Getsemaniju, u podnoæju Maslinske gore, prepromatrao svoje ma jednom osamljenom mjeuËenike. On ih nije stu za razmiπljanje i molitvu mogao spasiti od πto ga je On Ëesto posjeÊivao. kuπnji, ali ih nije Spasitelj je svojim uËenicima ostavio bez utjehe. objaπnjavao svoju misiju za svijet i duhovnu vezu koju moraju odræavati s Njim. Sad je slikovito prikazivao ovu pouku. Mjesec je jasno svijetlio i otkrivao Mu rodni trs. SkreÊuÊi pozornost svojih uËenika na njega, On ga je predstavio kao simbol. “Ja sam pravi trs”, rekao je. Umjesto vitke palme, veliËanstvena cedra ili snaænog hrasta, Isus je odabrao razgranati trs da predstavi sebe. Palma, cedar i hrast stoje sami. Njima nije potreban nikakav oslonac. Ali se trs obavija oko kolja i tako penje prema nebu. Tako je i Krist u svojoj ljudskoj prirodi ovisio o boæanskoj sili. “Ja sam od sebe ne mogu niπta Ëiniti”, izjavio je. (Ivan 5,30) 40 PASIJA NA DE Ja sam pravi trs “Ja sam pravi trs.” Hebreji su uvijek smatrali vinovu lozu najplemenitijom biljkom, slikom svega πto je moÊno, uzviπeno i plodno. Izrael je bio predstavljen trsom koji je Bog zasadio u ObeÊanoj zemlji. Hebreji su zasnovali svoju nadu u spasenje na Ëinjenici πto su povezani s Izraelom. Ali Isus kaæe: “Ja sam pravi trs.” Ne smatrajte da Êete vezom s Izraelom moÊi postati sudionicima u æivotu od Boga i nasljednicima njegovih obeÊanja. Samo kroz mene moæete primiti duhovni æivot. “Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar.” Na breæuljcima Palestine naπ nebeski Otac zasadio je ovaj plemeniti Trs, a On sam bio je Vinogradar. Mnoge je privlaËila ljepota ovog trsa i stoga su objavljivali njegovo nebesko podrijetlo. Ali voama u Izraelu On je izgledao kao korijen iz suhe zemlje. Izvadili su mladicu, odbacili je i zgazili svojim nesvetim nogama. Mislili su je zauvijek uniπtiti. Meutim, nebeski Vinogradar nikada nije izgubio iz vida svoju sadnicu. Kako su ljudi mislili da su je uniπtili, On ju je uzeo i s druge strane zida ponovno zasadio. Trs viπe nije trebao biti vidljiv. Bio je sakriven od grubih nasrtaja ljudi. Ali, loze ovog Trsa izrasle su preko zida. Trebale su predstavljati Trs. Preko njih mladice su se joπ uvijek mogle sjediniti s Trsom. Donosile su rod. Taj rod brali su prolaznici. “Ja sam trs, vi ste mladice”, rekao je Krist svojim uËenicima. Premda se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo duhovno jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Veza izmeu loze i Ëokota, rekao je, predstavlja vezu koju trebate odræavati sa mnom. Kalem se pricjepljuje na æivu lozu i vlakno po vlakno, æila po æila urasta u trs. Æivot trsa postaje æivot loze. Tako i duπa mrtva u prijestupima i grijesima dobiva æivot preko veze s Kristom. Ta veza uspostavlja se vjerom u Njega kao osobnog Spasitelja. Grjeπnik sjedinjuje svoju slabost s Kristovom snagom, svoju prazninu s Kristovom puninom, svoju nepostojanost s Kristovom postojanom moÊi. Tada on ima Kristov um. Kristova ljudska priroda je ucijepljena u boæansku prirodu. Tako silom Svetoga Duha Ëovjek postaje sudionikom u boæanskoj prirodi. On je prihvaÊen u Ljubljenom. “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 41 Jednom uspostavljena zajednica s Kristom mora se odræavati. Krist kaæe: “Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama! Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” To nije nikakav sluËajni dodir, nikakva povremena veza. Loza postaje dio æivog trsa. Prenoπenje æivota, snage i rodnosti s trsa na loze neometano je i stalno. Loza ne moæe æivjeti odvojena od trsa. Tako i vi, kaæe Isus, ne moæete æivjeti bez mene. Æivot koji ste primili od mene moæe se saËuvati samo stalnom zajednicom. Bez mene ne moæete savladati nijedan grijeh niti se oduprijeti ijednoj kuπnji. “Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama!” Biti u Kristu znaËi stalno primanje njegovog Duha, znaËi æivot potpuna predanja njegovoj sluæbi. Kanali koji povezuju Ëovjeka i njegova Boga moraju biti stalno otvoreni. Kao πto loza stalno crpi sok sa æivotodavna trsa, tako se i mi trebamo Ëvrsto dræati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savrπenstvo njegovog karaktera. Korijen πalje hranu preko loze do najudaljenije granËice. Tako i Krist prenosi rijeke duhovne sile do svakog vjernika. Dok je duπa sjedinjena s Kristom, ne postoji opasnost da uvene ili propadne. Æivot Êe se trsa pokazati u divnom plodu na lozama. “Tko ostaje u meni,” rekao je Isus, “i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” Ako æivimo vjerom u Boæjeg Sina, u naπem Êe se æivotu pokazati rodovi Duha i nijedan neÊe nedostajati. “Moj je Otac vinogradar. On sijeËe svaku mladicu na meni koja ne raa roda.” Dok je mladica samo izvana povezana s lozom, ne moæe postojati æivotna veza. U tom sluËaju nema rasta niti plodnosti. Tako moæe postojati samo prividna veza s Kristom, bez stvarne zajednice s Njim kroz vjeru. Ispovijedanje vjere dovodi ljude u crkvu, ali karakter i ponaπanje pokazuju jesu li oni u vezi s Kristom. Ako ne donose nikakav rod, oni su nerodne loze. Njihovo odvajanje od Krista podrazumijeva njihovu potpunu propast, koja je prikazana osuπenom lozom. “Ako tko u meni ne ostane,” kaæe Krist, “bacit Êe se kao mladica napolje i osuπit Êe se. Takve potom skupe i u oganj bace da gore.” 42 PASIJA NA DE “A proËiπÊava svaku koja raa rod, da rodi viπe roda.” Od izabrane dvanaestorice koji su pratili Isusa, jednog kao osuπenu lozu uskoro je trebalo odstraniti, a ostali Êe morati proÊi ispod orezivaËka noæa gorkih kuπnji. Sa sveËanom njeænoπÊu Isus je objasnio namjeru vinogradara. Orezivanje Êe izazvati bol, ali Otac je taj koji upotrebljava noæ. On ne radi nemilostivom rukom ili ravnoduπnim srcem. Postoje loze koje se vuku po tlu i stoga ih treba odvojiti od zemaljske potpore za koju su se uhvatile svojim viticama. One se trebaju upraviti prema nebu da pronau svoju potporu u Bogu. Suviπno liπÊe koje izvlaËi æivotni sok iz ploda, mora se odstraniti. Bujno izrasli dijelovi biljke moraju se odsjeÊi da bi omoguÊili prodor zrakama Sunca pravde. Vinogradar odsijeca πtetne izdanke da bi plod bio bogatiji i obilniji. “Otac moj proslavit Êe se time”, rekao je Krist, “πto Êete roditi mnogo roda.” Bog æeli da preko vas pokaæe svetost, dobrotu i milostivost svog karaktera. Ipak, Spasitelj ne nalaæe apostolima da naporno rade kako bi donijeli rod. Poziva ih da ostanu u Njemu i kaæe: “Ako ostanete u meni i ako moje rijeËi ostanu u vama, traæite πto god hoÊete, i bit Êe vam.” Krist prebiva u svojim sljedbenicima preko svoje RijeËi. Ovo je ista æivotna zajednica koja je prikazana jedenjem njegova tijela i pijenjem njegove krvi. Kristove su rijeËi duh i æivot. PrihvaÊajuÊi ih, primate æivot Trsa. Vi æivite “o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”. (Matej 4,4) Kristov æivot u vama donosi isti rod kao u Njemu. Ako æivite u Kristu, ako ste privræeni Kristu, ako vas Krist podupre, ako crpite hranu od Krista, rodit Êete plod sliËan Kristovom. Ideal meusobne ljubavi Na posljednjem sastanku sa svojim uËenicima, Krist je izrazio svoju veliku æelju da ljube jedan drugoga kao πto ih je On ljubio. »esto je govorio o ovome. “Ovo vam zapovijedam”, ponovno je rekao, “da ljubite jedan drugoga!” Prvi nalog koji im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio je: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” UËenicima je ova zapovijed bila nova, jer se meusobno nisu voljeli kao πto ih je Krist volio. Vidio je da meu njima moraju zavla- “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 43 dati nove misli i pobude, da u æivot treba sprovesti nova naËela; kroz njegov æivot i smrt trebali su primiti nov pojam o ljubavi. U svjetlosti njegovog samopoærtvovanja zapovijed da ljube jedan drugoga dobila je novo znaËenje. Cjelokupno djelo milosti je stalna sluæba ljubavi, samoodricanja i samopoærtvovnosti. U svakom trenutku Kristova boravka na Zemlji, od Njega se kao nezadræiva rijeka izlijevala Boæja ljubav. Svi koji su ispunjeni njegovim Duhom, voljet Êe onako kako je On volio. Istim naËelom koje je pokretalo Krista, bit Êe i oni nadahnuti u svim svojim meusobnim odnosima. Ova ljubav je dokaz njihovog uËeniπtva. “Ako imadnete Kao Otkupitelj ljubavi jedan prema drugome,” rekao je Isus, “po tom Êe svi svijeta, Krist je upoznati da ste moji uËenici.” stalno bio suoËen s Kad su ljudi meusobno poveprividnim zani, ne silom ili osobnim inneuspjehom... Ali teresima, nego ljubavlju, pokaOn se nije zuju djelovanje jednog utjecaja koji je uzviπeniji od svakog obeshrabrivao. ljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je Boæji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usaeno novo æivotno naËelo. To pokazuje da u boæanskoj prirodi postoji sila koja se moæe suprotstaviti natprirodnim silama zla i da Boæja milost pokorava sebiËnost svojstvenu naravi ljudskog srca. Ova ljubav, izraæena u crkvi, sigurno Êe izazvati Sotonin bijes. Krist nije oznaËio laku stazu svojim uËenicima. “Ako vas svijet mrzi,” rekao je, “znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. BuduÊi da ne pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — zato vas svijet mrzi. Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vas Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.” Evanelje treba nezadræivo napredovati usred protivljenja, opasnosti, gubitaka i patnji. Meutim, oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svoga UËitelja. 44 PASIJA NA DE Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoËen s prividnim neuspjehom. On, vjesnik milosti naπem svijetu, kao da je izvrπio malo od djela koje je Ëeznuo da izvrπi podiæuÊi i spaπavajuÊi. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stvarajuÊi prepreke na njegovu putu. Ali On se nije obeshrabrivao. Kroz Izaijino proroËanstvo On objavljuje: “Zaludu sam se muËio, nizaπto naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja... Da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oËima Jahvinim, Bog moj bijaπe mi snaga.” Kristu je dano obeÊanje: “Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silniËkome... Ovako govori Jahve... U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, u dan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da kaæeπ zasuænjenima: Iziite! a onima koji su u tami: Doite na svjetlo!... NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima vode.” (Izaija 49,4.5.7-10) Krist se oslanjao na ovu rijeË i nije ustuknuo pred Sotonom. Prije posljednjih trenutaka Kristova poniæenja, kad je najdublja tuga obuzimala njegovu duπu, rekao je uËenicima: “Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe niπta.” “Osuen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad Êe on biti baËen van.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31). ProroËkim okom Krist je prelazio preko prizora koji Êe se dogoditi u njegovom posljednjem velikom sukobu. Znao je da Êe cijelo Nebo slaviti pobjedu kad bude uzviknuo: “Svrπi se!” Do njegova uha dopirala je glazba i pobjedniËki uzvici iz nebeskih dvorova. Znao je da Êe se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo ime objaviti kroz cio svemir od svijeta do svijeta. Krist se radovao πto za svoje sljedbenike moæe uËiniti viπe no πto mogu traæiti ili zamisliti. Govorio je s Ëvrstim pouzdanjem, znajuÊi da je veliËanstvena odluka donesena prije no πto je svijet stvoren. Znao je da Êe istina, naoruæana svemoÊnom silom Svetoga Duha pobijediti u borbi sa zlom i da Êe se kr vlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprπati iznad njegovih sljedbenika. Znao je da Êe æivot njegovih vjernih uËenika biti sliËan njegovom, nizu stalnih pobjeda, do “NEK A SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE” 45 kojih se ovdje nije dræalo, ali koje Êe se prepoznati u velikoj buduÊnosti. “Ovo vam rekoh”, rekao je, “da u meni imate mir. U svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobijedio svijet!” Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa njegovi sljedbenici trebaju pokazati vjeru iste ustrajne prirode. Oni trebaju æivjeti kao πto je On æivio i raditi kao πto je i On radio, jer oni ovise o Njemu kao velikom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda oËite nemoguÊnosti prijeËe njihov put, njegovom miloπÊu moraju iÊi naprijed. Umjesto da se æale na teπkoÊe, pozvani su da ih savladaju. Ne trebaju ni zbog Ëega oËajavati, a nadati se svemu. Svoje upute Zlatnim lancem svoje neuspoSpasitelj je zavrπio redive ljubavi Krist ih je povezao s Boæjim prijestoljem. Njesnaænim rijeËima gova je namjera da imaju najpunim nade. viπi utjecaj u svemiru koji proZatim je u molitvi istjeËe iz izvora svake sile. Oni za svoje uËenike trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju neÊe savladaizlio teret svoje ti ni zemlja, ni smrt, ni pakao, duπe. silu koja Êe ih pripremiti da pobijede kao πto je i Krist pobijedio. Kristova je namjera da se u njegovoj Crkvi na Zemlji pokaæu nebeski red, nebeska zamisao upravljanja, nebeski boæanski sklad. Tako Êe se On proslaviti u svom narodu. Preko njih Êe Sunce pravde zasjati nepomuÊenim sjajem ovom svijetu. Krist je svojoj Crkvi dao izobilne darove, da bi mogao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog, otkupljenog vlasniπtva. On je svom narodu podario moguÊnosti i blagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u punini. Crkva obdarena Kristovom pravdom njegova je riznica u kojoj se u punini i konaËnom prikazu trebaju pojaviti plodovi njegove milosti, njegove blagodati i njegove ljubavi. U ËistoÊi i savrπenstvu svog naroda Krist vidi nagradu za svoje poniæenje i dodatak svojoj slavi — Krist, veliko Srediπte, iz kojeg zraËi sva slava. 46 PASIJA NA DE Svoje upute Spasitelj je zavrπio snaænim rijeËima punim nade. Zatim je u molitvi za svoje uËenike izlio teret svoje duπe. PodiæuÊi svoje oËi prema Nebu rekao je: “OËe, doπao je Ëas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da, kao πto si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne æivot vjeËni svima koje si mu dao. A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista.” Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je OËevo ime. Sakupio je one koji Êe nastaviti njegovo djelo meu ljudima. Rekao je: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” “Ne molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me, da svi budu jedno... ja u njima, a ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” Tako je jezikom Ëovjeka koji ima boæanski autoritet, Krist svoju izabranu Crkvu stavio u OËevo naruËje. Kao posveÊeni Veliki sveÊenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir On okuplja svoje stado u sjeni SvemoguÊega, u Ëvrsto i sigurno pribjeæiπte. Njemu sad predstoji konaËna bitka sa Sotonom i On je odlazi prihvatiti. 47 4. Getsemani Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,36-56; Marku 14,32-50; Luki 22,39-53; Ivanu 18,1-12. ©utljivi Spasitelj U druπtvu sa svojim uËenicima Spasitelj je polako iπao prema Getsemanskom vrtu. U vrijeme Pashe uvijek pun Mjesec sijao je s neba bez ijednog oblaka. Grad hodoËasniËkih πatora utonuo je u tiπinu. Isus je ozbiljno razgovarao sa svojim uËenicima i pouËavao ih, ali kad se pribliæio Getsemaniju, postao je neobiËno πutljiv. »esto je posjeÊivao ovo mjesto da razmiπlja i moli se, ali nikada sa srcem tako punim boli kao ove noÊi njegove samrtne borbe. Tijekom cijelog svog æivota na zemlji hodao je u svjetlosti Boæje prisutnosti. Kad je doπao i sukobio se s ljudima obuzetim pravim sotonskim duhom, mogao je kazati: “Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29) Ali Ëinilo se kao da Ga viπe ne podræava boæanska svjetlost. Sad se i On naπao meu prijestupnicima. Morao je ponijeti krivicu palog ËovjeËanstva. Na Njega koji nije znao za grijeh moralo se staviti bezakonje svih nas. Grijeh Mu je izgledao tako straπan, a teæina krivice koju je morao ponijeti tako velika, te je doπao u kuπnju da se boji kako Êe ga to zauvijek odvojiti od OËeve ljubavi. ZnajuÊi kako je straπan Boæji gnjev prema prijestupu, uzviknuo je: “Æalosna je duπa moja do smrti.” Dok su se pribliæavali vrtu, uËenici su zamijetili promjenu na svom UËitelju. Nikada ranije nisu Ga vidjeli tako duboko oæaloπÊenog i πutljivog. ©to je dalje iπao, ova neobiËna tuga 48 PASIJA NA DE bivala je sve dublja, ali se nisu usuivali upitati Ga za uzrok. Postao je kao da Êe se sruπiti na zemlju. Stigavπi u vrt, uËenici su briæno traæili njegovo uobiËajeno mjesto za odmor, da bi njihov UËitelj mogao otpoËinuti. Svaki korak Ëinio je s muËnim naporom. Glasno je jeËao kao da pati pod pritiskom straπnog tereta. Da Ga dvaput njegovi pratioci nisu pridræali, pao bi na zemlju. Isus je blizu ulaza u vrt ostavio sve svoje uËenike, osim trojice, nalaæuÊi im da se mole za sebe i Njega. S Petrom, JaOsjeÊao je da Ga kovom i Ivanom doπao je na zaje grijeh odvojio klonjeno mjesto u vrtu. Ova tri od Oca. Ponor je uËenika bili su Kristovi najblibio tako πirok, æi pratioci. Promatrali su njetako mraËan, tako govu slavu na gori preobraæenja, vidjeli su Mojsija i Iliju kadubok da je ko govore s Njim; Ëuli su glas Njegov duh s Neba; a sada u njegovoj veuzdrhtao pred likoj borbi Krist je æelio da bunjim. du uz Njega. Na ovom povuËenom mjestu Ëesto su provodili noÊi zajedno s Njim. U tim prilikama, nakon bdijenja i molitava, oni bi mirno spavali u blizini svog UËitelja, dok ih On ujutro ne bi probudio da ponovno krenu na rad. Ali sad je æelio da u molitvi provedu noÊ s Njim. Ipak, nije mogao podnijeti da budu svjedoci samrtne borbe koju je trebao podnijeti. “Ostanite ovdje”, rekao je, “i bdijte sa mnom!” Otiπao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne bi mogli vidjeti i Ëuti i pao je niËice na tlo. OsjeÊao je da Ga je grijeh odvojio od njegovog Oca. Ponor je bio tako πirok, tako mraËan, tako dubok da je njegov duh uzdrhtao pred njim. Nije smio upotrijebiti svoju boæansku silu da bi izbjegao ovu veliku duπevnu patnju. Kao Ëovjek morao je podnijeti posljedice Ëovjekova grijeha. Kao Ëovjek morao je izdræati OËev gnjev zbog prijestupa. Krist je sada bio u poloæaju u kojem se nikada ranije nije nalazio. Njegova patnja najbolje se moæe opisati rijeËi- GETSEMANI 49 ma proroka: “Probudi se, maËu, protiv mog pastira, protiv Ëovjeka, moga srodnika — rijeË je Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 13,7) Kao zamjena i jamac za greπnog Ëovjeka, Krist je patio pod boæanskom pravdom. Uvidio je πto je znaËila pravda. Dotada je bio posrednik za druge; sada je Ëeznuo da i sam ima posrednika. BuduÊi da je osjeÊao da je njegova zajednica s Ocem prekinuta, Krist se bojao da njegova ljudska priroda neÊe izdræati u nastupajuÊem sukobu sa silama tame. U pustinji kuπanja odluËivala se sudbina ljudskog roda. Krist je tada bio pobjednik. Sad je kuπaË stupio u posljednji straπan okrπaj. Za ovo se pripremao tijekom Kristove trogodiπnje sluæbe. Sad je u to uloæio sve. Ako ovdje pretrpi neuspjeh, njegova nada da bude Gospodar bit Êe izgubljena; zemaljska kraljevstva Êe na kraju postati Kristova: a on sam bit Êe zbaËen i prognan. Meutim, kad bi Krist mogao biti pobijeen, Zemlja bi postala Sotonino carstvo, a ljudski rod zauvijek ostao pod njegovom vlaπÊu. ZnajuÊi bit sukoba koji Ga je oËekivao, Kristova je duπa bila ispunjena straπnom prijetnjom odvajanja od Boga. Sotona Mu je rekao da Êe odvajanje biti vjeËno ako postane jamac za greπni svijet. Poistovjetit Êe se sa Sotoninim carstvom i nikada viπe neÊe biti jedno s Bogom. ©to Êe se dobiti ovom ærtvom? Kako je beznadno izgledala krivica i nezahvalnost ljudi! Najsurovije prikazanim prilikama Sotona je optereÊivao Otkupitelja: odbacio Te je narod koji tvrdi da je iznad svih drugih u zemaljskim i duhovnim prednostima, On æeli uniπtiti Tebe, temelj, srediπte i peËat obeÊanja koja su dana kao osobitom narodu. Jedan od Tvojih uËenika koji je sluπao Tvoje pouke i bio meu prvima u crkvenim djelatnostima, izdat Êe Te. OdreÊi Êe Te se jedan od Tvojih najrevnijih sljedbenika. Svi Êe Te napustiti. Cijelo Kristovo biÊe uzdrhtalo je od uæasa na tu pomisao. Probolo Mu je duπu to πto Êe se oni koje je nastojao spasiti, oni koje je tako silno volio, sjediniti u zavjeri sa Sotonom. Bila je to strahovita borba. Ona se mjerila krivicom njegova naroda, njegovih tuæitelja i izdajnika, krivicom svijeta koji je leæao u zlu. Ljudski su grijesi teπko pritiskivali Krista, a osjeÊaj Boæjeg gnjeva na grijeh razarao je njegov æivot. Promatrajte Ga kako razmiπlja o cijeni koju treba platiti za ljudsku duπu. U svojoj dubokoj duπevnoj borbi bacio se 50 PASIJA NA DE na hladno tlo, kao da Êe time sprijeËiti da ne bude joπ viπe udaljen od Boga. Hladna noÊna rosa padala je na njegovo tijelo dok je leæao niËice, ali On na to nije obraÊao pozornost. S njegovih se blijedih usana oteo bolan uzvik: “OËe moj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” Ipak i sad je dodao: “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Usamljeni patnik Kad pati, ljudsko srce Ëezne za suosjeÊanjem. Ovu Ëeænju Krist je osjeÊao iz dubine svog biÊa. U najdubljoj duπevnoj boli doπao je svojim uËenicima s velikom æeljom da Ëuje neku rijeË utjehe od onih koje je tako Ëesto blagoslivljao, tjeπio i πtitio u æalosti i nevoKad pati, ljudsko lji. Onaj koji je uvijek imao rijeËi suÊuti za njih, podnosio je srce Ëezne za nadËovjeËanske duπevne patnje suosjeÊanjem. Ovu i Ëeznuo da zna mole li se za Ëeænju Krist je Njega i sebe. Kako je bila mraËosjeÊao iz dubine na zloÊudnost grijeha! Bio je u straπnoj kuπnji da ljudski rod svog biÊa. prepusti posljedicama vlastite krivnje, a On ostane nevin pred Bogom. On bi bio osnaæen kad bi samo mogao znati da to njegovi uËenici razumiju i cijene. UstajuÊi s bolnim naporom, posrtao je do mjesta na kome je ostavio svoje pratioce. Ali, “nae ih gdje spavaju”. Da ih je naπao kako se mole, osjetio bi olakπanje. Da su traæili utoËiπte u Bogu, da sotonske sile ne ovladaju njima, bio bi utjeπen njihovom postojanom vjerom. Meutim, oni nisu obratili pozornost na njegovu ponovljenu opomenu: “Bdijte i molite.” U poËetku su bili vrlo zabrinuti kad su vidjeli svog UËitelja, koji je obiËno bio tako miran i dostojanstven, kako se bori s tugom koja je nadilazila moÊ razumijevanja. Molili su se kad su Ëuli snaæne uzvike Patnika. Nisu namjeravali napustiti svoga Gospodina, ali su izgledali paralizirani pospanoπÊu koju su mogli odagnati da su se nastavili moliti Bogu. Nisu shvatili potrebu straæenja i ozbiljne molitve da bi se oduprli kuπnji. GETSEMANI 51 Prije no πto se uputio prema vrtu, Isus je rekao svojim uËenicima: “Svi Êete se vi joπ noÊas zbog mene pokolebati.” S uvjerenjem dali su Mu najËvrπÊe obeÊanje da bi s Njim iπli i u zatvor i u smrt. A jadni, samouvjereni Petar dodao je: “Ako se doista i svi pokolebaju... ja ipak neÊu.” (Marko 14,27.29) UËenici su imali povjerenja u sebe. Nisu podignuli pogled k moÊnom PomoÊniku, kako im je to Krist savjetovao. Tako, kad je Spasitelj imao najveÊu potrebu za njihovim suosjeÊanjem i molitvama, naπao ih je kako spavaju. »ak je i Petar spavao. I Ivan, ljubljeni uËenik koji je leæao na Kristovim grudima, spavao je. Svakako, ljubav prema UËitelju trebala je Ivana dræati budnim. Njegove ozbiljne molitve trebale su se sjediniti s molitvama voljenog Spasitelja u trenutku njegove najveÊe boli. Otkupitelj je provoKad Ga je obuzela dio Ëitave noÊi moleÊi se za svoje uËenike da njihova vjera velika bol duπe, ne prestane. Da je sad Isus po“znoj mu postade stavio Jakovu i Ivanu pitanje kao guste kaplje koje im je veÊ jednom postakrvi πto padahu vio: “Moæete li piti kaleæ koji Êu ja piti?”, oni se ne bi usuna zemlju”. dili odgovoriti: “Moæemo.” (Matej 20,22) UËenici su se probudili na Isusov glas, ali jedva da su Ga prepoznali jer je bol potpuno izmijenila njegovo lice. ObraÊajuÊi se Petru, Isus je rekao: “©imune, ti spavaπ! Nisi mogao bdjeti ni jedan sat! Bdijte i molite, da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.” Slabost uËenika probudila je u Isusu saæaljenje. Bojao se da neÊe biti u stanju izdræati kuπnju koja Êe doÊi na njih zbog njegove izdaje i smrti. Nije ih ukorio, veÊ je rekao: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” »ak i u svojoj velikoj duπevnoj boli traæio je da opravda njihovu slabost. “Duh je spreman,” rekao je, “ali je tijelo slabo.” Ponovno je Boæjeg Sina obuzela nadËovjeËanska patnja i, malaksao i iscrpljen, posrÊuÊi vratio se na mjesto svoje ranije borbe. Njegova je patnja postala Ëak i veÊa. Kad Ga je obuzela velika bol duπe, “znoj mu postade kao guste kaplje 52 PASIJA NA DE krvi πto padahu na zemlju”. »empresi i palme bili su nijemi svjedoci njegove velike duπevne borbe. S njihovih lisnatih grana kapala je krupna rosa na njegovo iznureno tijelo, kao da je priroda plakala nad svojim Tvorcem koji se sam borio sa silama tame. Samo malo prije toga Isus je stajao kao moÊni cedar, odupiruÊi se oluji protivljenja koja je bjesnila nad Njim. Uporna volja i srca ispunjena zlobom i lukavstvom uzalud su se trudili da Ga zbune i savladaju. Stajao je nepokolebljivo u boæanskom veliËanstvu kao Boæji Sin. Sad je bio sliËan trsci koju πiba i povija bijesna oluja. ZadobivajuÊi na svakom koraku pobjedu nad silama tame, »empresi i palme pobjedniËki se pribliæavao kraju svoga djela. Kao Onaj koji bili su nijemi je veÊ proslavljen, polagao je svjedoci Isusove pravo da bude jedno s Bogom. velike duπevne OdluËnim je glasom izrazio borbe. S njihovih svoje hvalospjeve. OhrabrujuÊim i njeænim rijeËima govolisnatih grana rio je svojim uËenicima. Sad je kapala je krupna nastupio Ëas sile tame. Sad u rosa na Njegovo tihoj veËeri njegov glas nije iznureno tijelo, zvuËao pobjedonosno, veÊ je bio ispunjen ljudskom boli. Do kao da je priroda uπiju pospanih uËenika dopiplakala nad rale su Spasiteljeve rijeËi: “OËe svojim Tvorcem moj! Ako je moguÊe da me mikoji se borio sa moie ovaj kaleæ! Ali neka ne silama tame. bude moja, nego tvoja volja!” UËenici su najprije æeljeli poÊi s Njim, ali On im je zapovjedio da ostanu i straæe u molitvi. Kad je doπao k njima, Isus ih je naπao kako joπ uvijek spavaju. Opet je osjetio potrebu za druπtvom svojih uËenika, da Ëuje njihove rijeËi koje bi Mu donijele olakπanje i odagnale tamu koja Ga je pritiskivala. Ali njihove su oËi oteæale i “nisu znali πto bi mu odgovorili”. Njegova ih je prisutnost probudila. Vidjeli su njegovo lice obiljeæeno krvavim znojem duπevne muke i to ih je ispunilo strahom. Nisu GETSEMANI 53 mogli razumjeti njegovu veliku duπevnu bol. “Tako mu je lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem viπe nije naliËio na Ëovjeka.” (Izaija 52,14) Okrenuvπi se Isus je opet potraæio svoje tiho mjesto i pao niËice savladan uæasom duboke tame. Ljudska priroda Boæjeg Sina zadrhtala je u tom Ëasu kuπnje. Sad se nije molio za svoje uËenike da njihova vjera ne klone, veÊ za svoju duπu koja je bila u kuπnji i velikoj patnji. Straπan trenutak je prispio — trenutak odluke o sudbini svijeta. Sudbina ËovjeËanstva podrhtavala je na mjerilima. Krist je mogao Ëak i sada odbiti Ëaπu dodijeljenu greπnom Ëovjeku. Joπ nije bilo prekasno. Mogao je otrti krvavi znoj sa svog Ëela i ostaviti Ëovjeka da pogine u svom bezakonju. Mogao je kazati: Neka prijestupnik primi kaznu za svoj grijeh, a ja se vraÊam Blijede Isusove svom Ocu. HoÊe li Sin Boæji usne drhtavim su ispiti gorku Ëaπu poniæenja i glasom izgovorile agonije? HoÊe li Nevini snositi rijeËi: “OËe moj! posljedice prokletstva grijeha Ako je moguÊe, da spasi krivca? Blijede Isusove usne drhtavim su glasom neka me mimoie izgovorile rijeËi: “OËe moj! Ako ovaj kaleæ!” je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” Triput je izustio ovu molitvu. Triput je ljudska priroda ustuknula pred posljednjom, najveÊom ærtvom. Ali sada se pred Otkupiteljem svijeta pojavila povijest ljudskoga roda. Vidio je da Êe prekrπitelji Zakona morati poginuti ako budu prepuπteni sami sebi. Vidio je Ëovjekovu bespomoÊnost. Vidio je silu grijeha. Pred Njim su se pojavljivale nesreÊe i æalosti osuenog svijeta. Gledao je sudbinu koja Ga oËekuje i donio je odluku. Spasit Êe Ëovjeka po svaku cijenu. Prihvatio je svoje krπtenje krvlju, da bi kroz Njega milijuni onih koji su osueni na smrt mogli dobiti vjeËni æivot. Napustio je nebeske dvorove, u kojima je sve Ëisto, sretno i slavno, da bi spasio jednu izgubljenu ovcu, jedan svijet koji je pao uslijed prijestupa. On neÊe napustiti svoju misiju. Postat Êe ærtva pomirenja za ljudski rod koji je odluËio zgrijeπiti. Njegova molitva sada odiπe po- 54 PASIJA NA DE sluπnoπÊu: “OËe moj! Ako je moguÊe da me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Poπto je donio odluku, pao je kao mrtav na tlo s koga se djelomiËno podignuo. Gdje su sada bili njegovi uËenici da njeæno pridræe glavu svog klonulog UËitelja i umiju to Ëelo koje je doista bilo nagreno mimo sinova ljudskih? Spasitelj je sam gazio u kaci, i nijedan Ëovjek nije bio s Njim. Nebo suosjeÊa s Isusom Ali Bog je patio sa svojim Sinom. Aneli su promatrali Spasiteljeve samrtne muke. Vidjeli su svoga Gospodina okruæena legionima sotonskih sila, njegovu prirodu optereÊenu uæasnom, tajanstvenom tjeskobom. Na nebu je vladala tiπina. Nije taknuta nijedna harfa. Kad bi smrtnici mogli vidjeti ËueSpasitelj je sam nje aneoskih vojski koje u tigazio u kaci, i hoj boli promatraju kako Otac nijedan Ëovjek nije uskraÊuje zrake svjetlosti, ljubio s Njim. bavi i slave svom ljubljenom Sinu, bolje bi shvatili koliko je grijeh odvratan u njegovim oËima. Bezgreπni svjetovi i nebeski aneli s velikim zanimanjem promatrali su zavrπetak ovog sukoba. Sotona i njegov savez zla, pripadnici legiona otpalih, pozorno su promatrali ovu veliku krizu u djelu otkupljenja. Sile dobra i zla Ëekale su da vide kakav Êe odgovor doÊi na triput ponovljenu Kristovu molitvu. Aneli su Ëeznuli da olakπaju patnje boæanskom BiÊu koje strada, ali to nije bilo moguÊe. Nije pronaen nikakav put izbavljenja za Boæjeg Sina. U ovoj strahovitoj krizi, kad je sve stajalo pred odlukom, kad je tajanstvena Ëaπa podrhtavala u ruci Ëovjeka boli, otvorilo se Nebo, svjetlost je zasjala usred olujne tame ovog kritiËnog trenutka i silni aneo, koji stoji u Boæjoj prisutnosti, na poloæaju s koga je Sotona pao, doπao je i stao kraj Krista. Aneo je doπao ne uzeti Ëaπu iz Kristove ruke, veÊ Ga ojaËati da je ispije, uvjeravajuÊi Ga u OËevu ljubav. Doπao je podariti silu boæansko-ljudskom Molitelju. Pokazao Mu je otvoreno Nebo, go- GETSEMANI 55 voreÊi Mu o duπama koje Êe biti spaπene njegovim patnjama. Uvjeravao Ga je da je njegov Otac veÊi i silniji od Sotone, da Êe njegova smrt nanijeti potpuni poraz Sotoni i da Êe carstvo ovog svijeta biti predano svecima Viπnjega. Rekao Mu je da Êe vidjeti trud duπe svoje i biti zadovoljan, jer Êe vidjeti mnoπtvo pripadnika ljudskog roda spaπenih za svu vjeËnost. Kristove velike duπevne patnje nisu prestale, ali su Ga napustili potiπtenost i obeshrabrenje. Bura se nije stiπavala. Ali je On na koga se obruπila bio ojaËan da se suprotstavi njezinoj æestini. Izaπao je tih i miran. Na njegovom licu umrljanom krvlju poËivao je nebeski mir. Podnio je ono πto nijedno ljudsko biÊe ne bi moglo podnijeti, jer je za svakog Ëovjeka okusio samrtne patnje. Zaspale je uËenike iznenada probudila svjetlost koja je okruæavala Spasitelja. Vidjeli su anela nagnutog nad UËiteljem koji je bio na zemlji. Vidjeli su ga kako podiæe Spasiteljevu glavu na svoje grudi i Na Njegovom licu pokazuje prema Nebu. »uli su njegov glas, kao najslau glazumrljanom krvlju bu, kako izgovara rijeËi utjehe poËivao je nebeski i nade. UËenici su se sjetili primir. zora s gore preobraæenja. Sjetili su se slave koja je okruæavala Isusa u Hramu i Boæjeg glasa koji je govorio iz oblaka. Sad se ponovno otkrila ista slava i viπe se nisu bojali za svog UËitelja. On je bio pod Boæjim staranjem; silni aneo poslan je da Ga zaπtiti. UËenici su ponovno u svom umoru podlegli neobiËnoj pospanosti koja ih je svladavala. Isus ih je opet naπao kako spavaju. PromatrajuÊi ih s tugom, rekao je: “Joπ spavate i poËivate?! Evo se pribliæi Ëas u koji se Sin »ovjeËji predaje u ruke greπnika.” Joπ dok je izgovarao ove rijeËi, zaËuo je korake svjetine koja Ga je traæila pa je nastavio: “Ustanite! Hajdemo! Evo se pribliæi moj izdajnik.” 56 PASIJA NA DE Juda i zloËinaËka svjetina Kad je istupio kako bi doËekao svog izdajnika, na Isusu se nisu vidjeli tragovi njegove nedavne velike duπevne borbe. StojeÊi ispred svojih uËenika, rekao je: “Koga traæite?” Odgovorili su: “Isusa NazareÊanina.” Isus je odgovorio: “Ja sam.” Kad je izgovorio ove rijeËi, aneo koji je doskora sluæio Isusu, stao je izmeu Njega i svjetine. Boæanska svjetlost obasjala je Spasiteljevo lice i prilika u obliku goluba osjenila je njegovo lice. U prisutnosti ove boæanske slave, zloËinaËki nastrojena svjetina nije mogla stajati ni trenutka. Ustuknuli su. SveÊenici, starjeπine, vojnici, pa Ëak i Juda, pali su kao mrtvi na zemlju. Aneo se povukao i svjetlost je iπËezla. Isus je mogao pobjeÊi, ali je ostao miran i priseban. Kao Proslavljeni, stajao je usred te okorjele gomile koja je sada bespomoÊno leæala kraj njegovih nogu. UËenici su promatrali nijemi od Ëuenja i straha. Meutim, prizor se brzo promijenio. Svjetina se prenula. Rimski vojnici, sveÊenici i Juda okupili su se oko Krista. Izgledali su postieni svojom slaboπÊu i uplaπeni da im Isus ne pobjegne. Otkupitelj je opet postavio pitanje: “Koga traæite?” Imali su dokaze da je Onaj koji je stajao pred njima Boæji Sin, ali nisu prihvatili osvjedoËenje. Na pitanje “Koga traæite?” opet su odgovorili: “Isusa NazareÊanina.” Spasitelj je tada rekao pokazujuÊi na uËenike: “Rekoh vam da sam ja... Dakle, ako mene traæite, pustite ove da odu!” Znao je da im je vjera bila slaba, pa ih je nastojao zaπtititi od kuπnje i nevolje. Bio je spreman ærtvovati se za njih. Izdajnik Juda nije zaboravio ulogu koju je trebao odigrati. Kad je gomila uπla u vrt, on joj je bio vodiË, kojeg je neposredno pratio veliki sveÊenik. Isusovim progoniteljima dao je znak rekavπi: “Koga ja poljubim... taj je, njega dræite!” (Matej 26,48) Sad se ponaπao kao da nema nikakve veze s njima. Priπavπi Isusu, uzeo Ga je za ruku kao bliskog prijatelja. Oslovivπi Ga: “Zdravo, Rabbi!” poljubio je Isusa viπe puta i kao da je plakao, saæalijevajuÊi Ga zbog opasnosti u kojoj se nalazi. Isus mu je rekao: “Prijatelju, zaπto si doπao?” Njegov glas drhtao je od æalosti kad je dodao: “Juda, poljupcem izdajeπ GETSEMANI 57 Sina »ovjeËjega!” Ovaj poziv trebao je probuditi savjest izdajnika i dirnuti njegovo okorjelo srce; ali su ga Ëast, vjernost i ljudska njeænost napustili. Stajao je drsko i izazivaËki, ne pokazujuÊi nikakvu spremnost da popusti. Predao se Sotoni i viπe mu se nije imao sile oduprijeti. Isus nije odbio izdajnikov poljubac. Gomila se ohrabrila kad je vidjela da Juda dodiruje osobu koja je samo prije nekoliko trenutaka bila proslavljena pred njihovim oËima. Uhvatili su Isusa i poËeli vezivati te plemenite ruke koje su uvijek Ëinile samo dobro. UËenici su mislili da njihov UËitelj neÊe dopustiti da Ga uhvate. Ista sila koja je uËinila da ovi ljudi popadaju kao mrtvi mogla ih je i dalje dræati nemoÊnima, sve dok Isus i oni kao njegovi pratioci ne pobjegnu. Bili su razoËarani i ozlojeeni kad su vidjeli uzice “Prijatelju, zaπto si kojima su poËeli vezivati ruke doπao?” Isusov glas Onoga kojeg su voljeli. RazljuÊeni Petar naglo je potegao drhtao je od maË i pokuπao obraniti svog æalosti kad je UËitelja, ali odsjekao je samo dodao: “Juda, uho sluzi velikog sveÊenika. poljupcem izdajeπ Kad je Isus vidio πto se dogodilo, oslobodio je svoje ruke, Sina »ovjeËjega!” premda su ih rimski vojnici Ëvrsto dræali, i rekao: “Pustite! Dosta!” Zatim je dodirnuo ranjeno uho i ono je odmah ozdravilo. A onda je rekao Petru: “Vrati maË svoj u korice, jer svi koji se maËa hvataju od maËa ginu. Ili misliπ da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaest legija anela?” Umjesto svakog uËenika — jedna legija! O, zaπto, mislili su uËenici, ne spaπava sebe i nas? OdgovarajuÊi na njihovu neizreËenu misao, On je dodao: “Ali, ovo se sve dogodi da se ispune proroËka Pisma.” “Zar moæda da ne pijem kaleæ koji mi pruæi Otac?” Dostojanstvo zvanja hebrejskih voa nije ih spreËavalo da se pridruæe Isusovim goniteljima. Njegovo hvatanje bilo je previπe vaæno da bi ga povjerili podËinjenima. Lukavi sveÊenici i starjeπine pridruæili su se Ëuvarima reda u Hramu i 58 PASIJA NA DE gomili koja je pratila Judu do Getsemanija. Kakvo je to bilo druπtvo za te dostojanstvenike sjedinjene s gomilom koja je Ëeznula za uzbuenjima i bila naoruæana svakovrsnim oruæjem, kao da goni divlju zvijer! Okrenuvπi se sveÊenicima i starjeπinama, Krist ih je gledao prodornim pogledom. RijeËi πto ih je izgovorio pamtit Êe dokle god su æivi. Bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega. Dostojanstveno je rekao: “Kao na razbojnika iziπli ste s maËevima i toljagama! Dok sam iz dana u dan bio u hramu s vama, ne digoste ruku na me. Ali ovo je vaπ Ëas i vlast tame.” UËenici su se UËenici su se uplaπili kad uplaπili kad su su vidjeli kako Isus dopuπta da vidjeli kako Isus Ga uhvate i veæu. Bili su uvridopuπta da Ga jeeni πto je morao podnijeti uhvate i veæu. ovo svoje i njihovo poniæavanje. Nisu mogli razumjeti njegovo ponaπanje i oni su Ga okrivljavali πto se pokorio svjetini. U svojoj ozlojeenosti i strahu, Petar je predloæio da se sami spaπavaju. Posluπavπi ovaj prijedlog, “tada ga svi njegovi uËenici ostave i pobjegnu”. A li Krist je pretkazao ovo napuπtanje. “Evo”, rekao je, “dolazi Ëas, i veÊ je doπao, kad Êete biti rasprπeni svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom.” (Ivan 16,32) 59 5. Pred Anom i Kaifom Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,57-75; 27,1; Marku 14,53-72; 15,1; Luki 22,54-71; Ivanu 18,13-27. Poæurivali su Isusa preko potoka Kedrona, kraj vrtova i maslinjaka i kroz utihnule ulice usnula grada. PonoÊ je proπla i povici buËne svjetine koja Ga je pratila resko su se prolamali kroz noÊni mir. Spasitelj je bio vezan i dobro Ëuvan, a svaki Mu je pokret nanosio bol. Oni koji su Ga uhvatili s nestrpljenjem i æurbom odmicali su s Njim prema dvoru Ane, bivπeg velikog sveÊenika. Ana je bio glava obitelji koja je vrπila sveÊeniËku sluæbu, a narod ga je, poπtujuÊi njegovu starost, priznavao za velikog sveÊenika. Traæili su njegov savjet i prihvaÊali ga kao Boæji glas. On je prvi morao vidjeti Isusa kao zarobljenika sveÊeniËke moÊi. Morao je biti prisutan prilikom ispitivanja zatvorenika, iz bojazni da manje iskusni Kaifa ne ostvari cilj na kome su radili. Ovom prilikom, po svaku cijenu, Krista treba osuditi i stoga su nuæni njegovo umijeÊe, lukavstvo i oπtroumnost. Osueni vlastitim propisima Kristu se zvaniËno trebalo suditi pred Velikim vijeÊem; ali pred Anom je bio podvrgnut uvodnom ispitivanju. Po rimskom zakonu Veliko vijeÊe nije moglo izreÊi smrtnu presudu. Oni su mogli samo ispitivati zatvorenika i donijeti presudu koju su proglaπavale pravosnaænom rimske vlasti. Stoga je bilo potrebno da se protiv Krista podignu takve optuæbe koje Êe i Rimljani smatrati najteæim. Takoer je trebalo pronaÊi optuæbu koja Êe Ga uËiniti krivim u oËima Hebreja. Meu 60 PASIJA NA DE sveÊenicima i poglavarima nije bilo malo onih koji su bili uvjereni Kristovim uËenjem i samo strah od iskljuËenja prijeËio ih je da Ga priznaju. SveÊenici su dobro upamtili Nikodemovo pitanje: “Osuuje li naπ Zakon nekoga ako se prije ne sasluπa i ne dozna πto je uËinio?” (Ivan 7,51) Ovo pitanje je za stanovito vrijeme razjedinilo Savjet i osujetilo njihove namjere. Josip iz Arimateje i Nikodem sada nisu bili pozvani, ali bilo je drugih koji bi se moæda usudili govoriti u korist pravde. Istraga se morala tako voditi da sve Ëlanove Velikog vijeÊa ujedini protiv Krista. Postojale su dvije optuæbe koje su sveÊenici æeljeli utvrditi. Ako bi se za Krista Meu sveÊenicima moglo dokazati da je hulio na i poglavarima nije Boga, Njega bi osudili Hebrebilo malo onih ji. Ako bi Ga proglasili krivim koji su bili za bunu, osigurali bi osudu od uvjereni Kristovim strane Rimljana. Ana je pokuπao najprije uËvrstiti drugu opuËenjem i samo tuæbu. Ispitivao je Isusa o njestrah od govim uËenicima i njegovoj naiskljuËenja prijeËio uci, nadajuÊi se da Êe zatvoih je da Ga renik reÊi neπto πto Êe mu dati Ëinjenice koje bi dalje koristio. priznaju. Nastojao je izvuÊi neku tvrdnju koja bi dokazala kako je On teæio da zasnuje tajno druπtvo s ciljem da uspostavi novo carstvo. Tada bi Ga sveÊenici mogli predati Rimljanima kao onoga koji naruπava mir i izaziva pobunu. Krist je kao u otvorenoj knjizi Ëitao sveÊenikovu namjeru. Kao da Ëita najskriveniji dio duπe svog isljednika, porekao je da izmeu Njega i njegovih sljedbenika postoji ikakav tajni savez i da ih je okupljao tajno ili u mraku, krijuÊi tako svoje namjere. On nije krio svoje ciljeve ni nauk. “Ja sam javno govorio svijetu,” odgovorio je. “Ja sam uvijek uËio u sinagogi i u hramu gdje se skupljaju svi Æidovi. Niπta nisam rekao tajno.” Spasitelj je svoj naËin rada postavio nasuprot metodama svojih tuæilaca. Mjesecima su Ga gonili, nastojeÊi Ga uh- PRED ANOM I K AIFOM 61 vatiti u zamku i dovesti pred tajni sud, na kome bi laænim svjedoËenjem mogli ostvariti ono πto je bilo nemoguÊe Ëasnim sredstvima. Sad su ostvarivali svoje namjere. PonoÊno uhiÊenje, ismijavanje i vrijeanje od svjetine prije osude, ili Ëak i optuæbe, bio je njihov naËin rada, a ne njegov. Njihovo djelo predstavljalo je krπenje zakona. Prema njihovim propisima sa svakim je Ëovjekom trebalo postupati kao s nevinim sve dok se ne dokaæe da je kriv. SveÊenici su bili osueni vlastitim propisima. Okrenuvπi se svom sucu, Isus je rekao: “Zaπto mene pitaπ?” Zar sveÊenici i poglavari Uvrede i ruganje nisu slali uhode da motre na nanosili su Kristu njegovo kretanje i izvjeπtavaju veliku patnju. Iz o svakoj njegovoj rijeËi? Zar ovi ruku biÊa koja je nisu bili prisutni na svakom okupljanju naroda i sveÊenicistvorio i za koja ma donosili obavijesti o svim podnosi beskrajnu njegovim rijeËima i djelima? ærtvu primio je “Pitaj one koji su Ëuli πto sam svaku sramotu. govorio,” odgovorio je Isus, “oni znaju πto sam ja govorio.” Ana je bio uπutkan odluËnim odgovorom. BojeÊi se da Krist ne kaæe neπto o njegovom naËinu rada koji je on pomno Ëuvao u tajnosti, ovog Mu puta niπta viπe nije rekao. Jedan od njegovih sluæbenika razgnjevio se kad je vidio da je Ana bio uπutkan i udario je Isusa po obrazu govoreÊi: “Tako odgovaraπ velikom sveÊeniku!” Krist je blago odgovorio: “Ako sam krivo rekao, dokaæi da je krivo! Ako li sam pravo rekao, zaπto me udaraπ?” Nije izgovorio oπtre osvetniËke rijeËi. Njegov blagi odgovor proizaπao je iz bezgreπnog, strpljivog i njeænog srca koje nije moglo biti izazvano. Uvrede i ruganje nanosili su Kristu veliku patnju. Iz ruku biÊa koja je stvorio i za koja podnosi beskrajnu ærtvu primio je svaku sramotu. Patio je u srazmjeru sa savrπenstvom svoje svetosti i mrænje prema grijehu. Sudili su Mu ljudi koji su djelovali kao zlotvori, i to je za Njega predstavljalo stalnu ærtvu. Za Njega je bilo straπno naÊi se okruæen ljudskim 62 PASIJA NA DE biÊima pod vlaπÊu Sotone. Znao je da bi u jednom trenutku, samo blijeskom svoje boæanske sile, mogao poloæiti svoje svirepe muËitelje u prah. To Mu je podnoπenje istrage Ëinilo joπ teæim. Hebreji su oËekivali Mesiju koji Êe se otkriti vanjskim sjajem. OËekivali su da Êe jednim blijeskom svemoguÊe volje izmijeniti tijek ljudskih misli i primorati ih da priznaju njegovu vrhovnu vlast. Vjerovali su da Êe tako osigurati svoje uzdizanje i zadovoljiti slavoljubive nade. Dok su s Kristom postupali s prijezirom, bio je u velikoj kuπnji da otkrije svoj boæanski karakter. Jednom je rijeËju, jednim pogledom, mogao svoje progonitelje prisiliti da priznaju kako je On Gospodin iznad kraljeva i poglavara, sveÊenika i Hrama. Bio je teæak zadatak zadræati poloæaj Da bi isposlovali koji je izabrao kad se izjednaËio s ljudskim rodom. presudu Isusu, u Nebeski aneli bili su svjevelikoj su mjeri doci svakog djela uËinjenog ovisili o vici protiv njihovog voljenog Zapomnoπtva koje je vjednika. Æarko su æeljeli osloveÊim dijelom boditi Krista. Pod Boæjom upravom aneli su svemoÊni. SlusaËinjavala rulja πajuÊi Kristovu zapovijed, uniiz Jeruzalema. πtili su jedne noÊi asirsku vojsku od sto osamdeset i pet tisuÊa ljudi. Kakvom bi lakoÊom aneli, promatrajuÊi sramne prizore s Kristova suenja, mogli posvjedoËiti o svom negodovanju uniπtavanjem Boæjih neprijatelja! Ali nije im zapovjeeno da tako uËine. Onaj koji bi mogao osuditi svoje neprijatelje na smrt, podnosio je njihovu okrutnost. Njegova ljubav prema Ocu i njegovo sveËano obeÊanje dano od stvaranja svijeta, da Êe postati Nositelj grijeha, poveli su Ga da bez æaljenja podnese surovi postupak onih koje je doπao spasiti. Dio njegove misije bio je da u svojoj ljudskoj prirodi podnese ruganje i zlostavljanje kojima su Ga ljudi mogli obasuti. Jedina nada ljudskog roda nalazila se u ovom Kristovom pokoravanju svemu πto bi morao podnijeti od ljudskih ruku i srca. PRED ANOM I K AIFOM 63 Krist nije rekao niπta πto bi moglo dati neku prednost njegovim tuæiteljima, ali ipak je bio vezan da bi se pokazalo kako Ga smatraju krivim. Svakako je morao postojati prividni izgled pravde. Bilo je nuæno da postoji forma zakonita suenja. Vlasti su odluËile to ubrzati. Znali su kako narod cijeni Isusa, pa su se bojali da Ga tko ne pokuπa osloboditi, ako se razglasi vijest o uhiÊenju. Isto tako, ako se presuda i njezino izvrπenje odmah ne ostvare, doπlo bi do odlaganja od tjedan dana zbog praznovanja Pashe. To bi moglo sprijeËiti njihove namjere. Da bi isposlovali presudu Isusu, u velikoj su mjeri ovisili o vici mnoπtva koje je veÊim dijelom saËinjavala rulja iz Jeruzalema. Ako bi nastupilo odlaganje od tjedan dana, uzbuenje bi oslabilo, a to bi vjerojatno izazvalo protivljenje. Bolji dio naroda bio bi pokrenut da stane na Kristovu stranu; mnogi bi istupili svjedoËeÊi u njegovu obranu, iznoseÊi na vidjelo slavna djela koja je uËinio. To bi potaknulo narodni gnjev protiv Velikog vijeÊa. Njihovi postupci bili bi osueni, a Isus osloboen da primi novo poπtovanje od mnoπtva. SveÊenici i poglavari stoga su odluËili da prije no πto se sazna za njihovu namjeru Isus bude predan u ruke Rimljanima. Ali prije svega mora se pronaÊi optuæba. Dosad nisu niπta pronaπli. Ana je naredio da se Isus odvede Kaifi. Kaifa je pripadao saducejima, od kojih su neki bili Isusovi najljuÊi neprijatelji. On sam, premda slaba karaktera, bio je isto tako okrutan, bezduπan i bezobziran kao i Ana. On neÊe birati sredstva da uniπti Isusa. Sad je veÊ bilo rano jutro i vrlo mraËno; uz svjetlost buktinja i svjetiljki naoruæana gomila sa svojim zarobljenikom kretala se k dvoru velikog sveÊenika. Ovdje, dok su se sakupljali Ëlanovi Velikog vijeÊa, Ana i Kaifa su ponovno ispitivali Isusa, ali bez uspjeha. Sasluπanje kod Kaife Kad se Savjet okupio u sudnici, Kaifa je zauzeo svoje mjesto predsjedatelja. I s jedne i s druge strane bili su suci i oni koji su se posebno zanimali za suenje. Rimski vojnici stajali su na podiju ispod prijestolja. U podnoæju prijestolja stajao je Isus. Pogledi cijeloga mnoπtva bili su usmjereni u Njega. Svi su bili vrlo uznemireni. Od Ëitavog ovog mno- 64 PASIJA NA DE πtva jedino je On bio miran i pribran. Samo ozraËje koje Ga je okruæavalo kao da je bilo ispunjeno svetim utjecajem. Kaifa je u Isusu vidio svog suparnika. Spremnost naroda da sluπa Spasitelja i vidljiva gotovost da prihvati njegova uËenja potakli su gorku zavist velikog sveÊenika. Dok je promatrao zatvorenika, Kaifa se divio njegovom plemenitom i dostojanstvenom dræanju. Proæelo ga je osvjedoËenje da je ovaj Ëovjek doista bio sliËan Bogu. U sljedeÊem trenutku prezrivo je odagnao tu misao. Podrugljivim i oholim glasom zahtijevao je od Isusa da odmah pred njima uËini neko od svojih moÊnih Ëuda. Meutim, njegove rijeËi kao da nisu doprle do Spasiteljevih uπiju. Prisutni su usporeivali uzbueno i Prisutni su zlobno dræanje Ane i Kaife s usporeivali blagim i dostojanstvenim Isuuzbueno i zlobno sovim ponaπanjem. »ak i u mislima ovog okorjelog mnoπtva dræanje Ane i iskrslo je pitanje: Zar Êe ovaj Kaife s blagim i Ëovjek boæanske pojave biti dostojanstvenim osuen kao zloËinac? Isusovim Kaifa, zapazivπi utjecaj koji je prevladao, poæurivao je suponaπanjem. enje. Isusovi su neprijatelji bili u velikoj pometnji. OdluËili su izboriti njegovu presudu, ali nisu znali kako to postiÊi. »lanovi Savjeta bili su podijeljeni na farizeje i saduceje. Meu njima je vladala æestoka mrænja i sukob; nisu se usuivali pribliæiti nekim spornim toËkama iz straha da se ne posvaaju. S nekoliko rijeËi Isus je mogao potaknuti njihove meusobne predrasude i tako odvratiti njihov gnjev od sebe. Kaifa je to znao, pa je æelio izbjeÊi poticanje sukoba. Postojalo je mnoπtvo svjedoka koji su mogli potvrditi da je Krist optuæivao sveÊenike i knjiæevnike, da ih je nazvao licemjerima i ubojicama; ali ovakvo svjedoËantvo nije bilo pogodno za iznoπenje. Istim jezikom sluæili su se saduceji u svojim æustrim raspravama s farizejima. Takvo svjedoËanstvo za Rimljane ne bi imalo nikakvu vrijednost, jer su i sami osjeÊali odvratnost prema pretvaranju farizeja. Postojalo je mnoπtvo dokaza da se Isus nije oba- PRED ANOM I K AIFOM 65 zirao na hebrejsku predaju i da je s nepoπtovanjem govorio o mnogim njihovim uredbama, ali u pogledu na predaju farizeji i saduceji bili su u oπtrom neprijateljstvu, pa i ovaj dokaz ne bi imao nikakvu vrijednost za Rimljane. Kristovi se neprijatelji nisu usuivali optuæiti Ga za prekrπaj subote, jer bi istraga otkrila karakter njegovog djela. Ako bi se govorilo o njegovim Ëudima iscjeljivanja, pravi bi cilj sveÊenika bio osujeÊen. Potkupljeni su laæni svjedoci da optuæe Isusa za poticanje pobune i æelje za uspostavom nezavisne vladavine. Meutim, njihovo se svjedoËenje pokazalo nepouzdanim i proturjeËnim. Tijekom istrage pobijali su svoje vlastite tvrdnje. Krist je na poËetku svoje sluæbe rekao: “Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” Slikovitim proroËkim jezikom On je tako pretkazao svoju vlastitu smrt i uskrsnuÊe. “Ali je on govorio o hramu svoga tijela.” (Ivan 2,19.21) Ove rijeËi su Hebreji shvatili u doslovnom smislu, kao da se odnose na Hram u Jeruzalemu. Od svega πto je Krist govorio, sveÊenici nisu mogli pronaÊi niπta πto bi kao ovo mogli iskoristiti protiv Njega. Laænim tumaËenjem ovih rijeËi nadali su se da Êe steÊi neku prednost. Rimljani su se ukljuËili u ponovnu izgradnju i uljepπavanje Hrama, pa su se time vrlo ponosili; svaki prijezir prema njemu sigurno Êe izazvati i njihovo negodovanje. Ovdje su se mogli sloæiti Rimljani i Hebreji, farizeji i saduceji, jer su svi vrlo poπtovali Hram. Za ovo su pronaπli dva svjedoka Ëije svjedoËanstvo nije bilo tako proturjeËno kao πto je bilo svjedoËenje drugih. Jedan od njih, koga su potkupili da optuæi Isusa, izjavio je: “Ovaj je rekao: Mogu razvaliti hram Boæji i opet ga za tri dana sagraditi.” Na taj su naËin Kristove rijeËi pogreπno prikazane. Da su bile prikazane toËno onako kao πto ih je izgovorio, one ne bi mogle uËiniti da bude osuen Ëak ni od Velikog vijeÊa. Da je Isus bio samo Ëovjek, kao πto su Hebreji tvrdili, njegova bi izjava oznaËila samo nerazuman, hvalisavi duh, ali ne bi mogla biti pretvorena u bogohuljenje. Premda su laæni svjedoci potpuno pogreπno prikazali njegove rijeËi, one nisu sadræavale niπta πto bi Rimljani smatrali zloËinom koji zasluæuje smrt. Isus je strpljivo sluπao proturjeËna svjedoËenja. Nije izustio nijednu rijeË u svoju obranu. Napokon su njegovi tuæitelji 66 PASIJA NA DE stali zbunjeni, posramljeni i razjareni. Suenje nije nikako napredovalo; Ëinilo se da Êe njihova zavjera doæivjeti neuspjeh. Kaifa je bio oËajan. Ostala mu je posljednja moguÊnost; Krista treba primorati da sam sebe osudi. Veliki je sveÊenik ustao sa svoje sudaËke stolice lica izobliËena srdæbom, dok su mu glas i ponaπanje pokazivali da bi uniπtio zatvorenika koji je stajao pred njim, kad bi to bilo u njegovoj moÊi. “Niπta ne odgovaraπ”, uzviknuo je, “na ono πto ovi svjedoËe protiv tebe?” Isus je saËuvao svoj mir. “Zlostavljahu ga, a on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoπe ga; ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvorio usta svojih.” (Izaija 53,7) Na kraju, podiæuÊi svoju desnicu prema nebu, Kaifa se u obliku sveËane zakletve obratio Isusu: “Zaklinjem te æivim Isus je strpljivo Bogom da nam rekneπ jesi li sluπao proturjeËna ti Mesija, Sin Boæji?” svjedoËenja. Nije Na ovaj zahtjev Isus nije izustio nijednu mogao odπutjeti. Bilo je vrijerijeË u svoju me kad je trebao πutjeti, a i vrijeme kad je trebao govoriti. obranu. Dok Mu nije neposredno postavljeno pitanje, On nije govorio. Znao je da Êe ako sad odgovori, njegova smrt biti sigurna. Meutim, poziv je uputio najpriznatiji predstavnik narodne vlasti i u ime Sveviπnjega. Krist se nije æelio pokazati nepokornim prema zakonu. Joπ viπe od toga, pokrenuto je pitanje njegova odnosa s Ocem. On jasno mora objaviti svoj karakter i poslanje. Isus je rekao svojim uËenicima: “Tko god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32) Svojim osobnim primjerom sad je ponovio ovu pouku. Svako je uho bilo spremno sluπati i svako je oko netremice promatralo njegovo lice kad je odgovorio: “Ti kaza.” Kao da je nebeska svjetlost obasjala njegovo blijedo lice kad je dodao: “Ali ja vam kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti ‘Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega’ i ‘gdje dolazi na oblacima nebeskim’.” PRED ANOM I K AIFOM 67 Za trenutak je Kristovo boæanstvo bljesnulo kroz njegovu ljudsku prirodu. PrvosveÊenik je drhtao pred Spasiteljevim prodornim pogledom. Taj pogled kao da je Ëitao njegove skrivene misli i kao da je palio njegovo srce. Nikada u svom kasnijem æivotu nije zaboravio taj prodoran pogled progonjenog Boæjeg Sina. “Ali Êe poslije ovoga”, rekao je Isus, “Sin »ovjeËji sjediti s desne strane Boga svemoguÊeg.” Ovim je rijeËima Krist prikazao suprotan prizor onome koji se odigravao. On, Gospodar æivota i slave, sjedit Êe Bogu s desne strane. On Êe biti sudac cijeloj Zemlji, a protiv njegove odluke neÊe biti æalbe. Tada Êe svaka tajna biti rasvijetljena Boæjom pojavom i svakome Êe biti presueno prema njegovim djelima. Kristove rijeËi uplaπile su velikog sveÊenika. Pomisao da Êe mrtvi uskrsnuti i da Êe stati pred Bogom da prime nagraUvjerenje du prema svojim djelima, propomijeπano s æela je Kaifu uæasom. Nije æegnjevom navelo je lio vjerovati da Êe u buduÊKaifu da uËini to nosti primiti osudu prema svoπto je uËinio. jim djelima. Kao u nekoj panorami prolazili su kroz njegove misli prizori posljednjeg suda. Za trenutak je ugledao straπan prizor kako grobovi vraÊaju svoje mrtvace s tajnama za koje su smatrali da Êe biti vjeËno sakrivene. Za trenutak se osjeÊao kao da stoji pred vjeËnim Sucem, Ëije oËi sve vide, Ëitaju njegovu duπu i iznose na vidjelo tajne koje je smatrao skrivenim zajedno s mrtvima. Prizor je iπËezao ispred sveÊenikovih oËiju. Njega kao saduceja Kristove su rijeËi oπtro kosnule. Kaifa je poricao nauk o uskrsnuÊu, sudu i buduÊem æivotu. Sad ga je obuzeo sotonski gnjev. Zar da ovaj Ëovjek, zatvorenik, pred njim, napada njegove najomiljenije teorije? Razderavπi svoje haljine, da bi narod vidio njegovo laæno zgraæanje, zahtijevao je da se bez daljnjih ispitivanja, zatvorenik osudi zbog huljenja na Boga. “»emu nam trebaju viπe svjedoci?”, rekao je. “U ovaj isti Ëas Ëuli ste pogrdu. ©to vam se Ëini?” I svi su Ga osudili. 68 PASIJA NA DE Uvjerenje pomijeπano s gnjevom navelo je Kaifu da uËini to πto je uËinio. Bio je ljut na samoga sebe πto je povjerovao Kristovim rijeËima, pa je umjesto da razdere svoje srce u dubokom doæivljavanju istine, i priznanju da je Isus Mesija, razderao svoje sveÊeniËke haljine u odluËnom protivljenju. Ovaj Ëin imao je duboko znaËenje. Kaifa nije nazirao njegovo znaËenje. U ovom Ëinu, izvrπenom da bi se utjecalo na suce i da bi se izborila Kristova presuda, veliki sveÊenik je presudio samome sebi. Po Boæjem zakonu bio je iskljuËen iz sveÊeniËke sluæbe. Sam je sebi izrekao smrtnu presudu. Veliki sveÊenik nije smio razderati svoje haljine. Levitski je zakon zabranjivao to pod prijetnjom smrtne kazne. Ni u kakvim uvjetima, ni u kojoj prilici, sveÊenik nije smio razderati svoje haljine. Meu Hebrejima je postojao obiËaj RazdiruÊi svoje da prilikom smrti prijatelja razhaljine, Kaifa je deru svoju odjeÊu, ali sveÊenici pogazio Boæji se nisu smjeli povoditi za ovim zakon da bi obiËajem. Krist je o ovome izslijedio ljudsku dao Mojsiju izriËitu zapovijed (Levitski zakonik 10,6). predaju. Sve πto su sveÊenici nosili moralo je biti cijelo i bez ikakve mane. Tim sjajnim sluæbenim haljinama prikazan je karakter velikog Uzora, Isusa Krista. Bog nije mogao prihvatiti niπta drugo osim savrπenstva u odijevanju i stavu, u rijeËima i duhu. On je svet i njegova slava i savrπenstvo moraju biti predstavljeni u zemaljskoj sluæbi. Niπta osim savrπenstva ne moæe pravilno predoËiti svetost nebeske sluæbe. Smrtni Ëovjek moæe razderati svoje srce pokazujuÊi skruπen i ponizan duh. Bog to prihvaÊa. Ali na sveÊeniËkim haljinama nije se smjela naËiniti nikakva poderotina, jer bi to naruπilo prikazivanje nebeskih vrijednosti. Na velikog sveÊenika koji bi se usudio s razderanim haljinama pojaviti u svetoj sluæbi i sudjelovati u sluæbi u Svetiπtu, gledalo se kao na onoga koji se sam odvojio od Boga. Razderavπi svoje haljine, sam je sebi oduzimao karakter predstavnika. Bog ga viπe nije prihvaÊao kao sveÊenika koji moæe obav- PRED ANOM I K AIFOM 69 ljati sluæbu. NaËin postupanja koji je Kaifa otkrio pokazao je ljudsku strast, ljudsko nesavrπenstvo. RazdiruÊi svoje haljine, Kaifa je pogazio Boæji zakon da bi slijedio ljudsku predaju. Po zakonu koji su ljudi postavili bilo je moguÊe da u sluËaju hule na Boga sveÊenik razdere svoje haljine zgraæajuÊi se nad grijehom i da zbog toga ne bude kriv. Tako je ljudskim zakonima ukinut Boæji zakon. Narod je sa zanimanjem pratio svaki postupak velikog sveÊenika i Kaifa je mislio da Êe izraæavanjem svoje poboænosti ostaviti dubok dojam. Meutim, ovim djelom uobliËenim u optuæbu protiv Krista, ruæio je Onoga o kome je Bog rekao: “Ta moje je ime u njemu.” (Izlazak 23,21) On je sam hulio na Boga. Izrekao je presudu Kristu kao bogohulniku, a sam je bio pod Boæjom osudom. Dok je Kaifa razdirao svoje haljine, njegov Ëin obiljeæio je mjesto koje Êe hebrejski narod nakon toga zauzimati u odnosu prema Bogu. Nekada voljen Boæji narod odvojio se od Njega i brzo je postajao narod koga Jahve viπe nije priznavao svojim. Kad je Krist uzviknuo na kriæu: “Svrπeno je” (Ivan 19,30) i zavjesa u Hramu se razderala nadvoje, Sveti »uvar je proglasio da je hebrejski narod odbacio Njega koji je bio predslika svih njegovih simbola, bit svih njegovih slika. Izrael se odvojio od Boga. Kaifa je sad mogao razderati svoje sveÊeniËke haljine, koje su oznaËavale njegovo polaganje prava da bude predstavnikom velikog SveÊenika, jer ni za njega, ni za narod one nisu imale viπe nikakva znaËaja. Veliki je sveÊenik mogao razderati svoje haljine zgraæajuÊi se nad sobom i narodom. Veliko je vijeÊe proglasilo da Isus zasluæuje smrt, meutim, ispitivati zatvorenika noÊu bilo je suprotno hebrejskom zakonu. ZvaniËna presuda mogla se donijeti samo u dnevnoj svjetlosti i punom zasjedanju Savjeta. UnatoË tome, prema Spasitelju su postupili kao prema osuenom zloËincu i prepustili Ga zlostavljanju najniæih i najgorih izmeu ljudi. Dvor velikog sveÊenika bio je okruæen otvorenim dvoriπtem u kome su se okupili vojnici i mnoπtvo. Kroz ovo dvoriπte vodili su Isusa do prostorije za straæare, dok su mu se sa svih strana podsmijevali zbog izjave da je Boæji Sin. RugajuÊi se ponavljali su njegove rijeËi da Êe sjediti “s desnu SvemoguÊega” i da “dolazi na oblacima nebeskim”. Dok je bio u 70 PASIJA NA DE prostoriji za straæare, oËekujuÊi sudsku istragu, nije bio zaπtiÊen. Neuka svjetina zamijetila je svirepost s kojom se na Savjetu postupalo prema Njemu, pa su zbog toga dopustili sebi pravo da pokaæu sve sotonske elemente svoje prirode. Kristova istinska plemenitost i boæansko dræanje potakli su njihov bijes. Njegova krotkost, njegova nevinost, njegovo veliËanstveno strpljenje, ispunjavalo ih je sotonskom mrænjom. Pogaæene su milost i pravda. Ni s jednim zloËincem nikada se nije postupalo tako neljudski kao s Boæjim Sinom. Najdublja bol: Petrovo odricanje Meutim, mnogo dublja bol cijepala je Isusovo srce; udarac koji je izazvao najdublju bol nije mogla zadati neprijateljeva ruka. Dok je bio podvrgnut ruganju i ispitivanju pred Kaifom, Krista se odrekao jedan od njegovih uËenika. Neuka svjetina Poπto su napustili svoga zamijetila je Gospodina u vrtu, dva uËenika svirepost s kojom usudila su se sa stanovite udase na Savjetu ljenosti pratiti svjetinu koja je vodila Isusa. Petar i Ivan bili postupalo prema su ti uËenici. SveÊenici su preIsusu, pa su zbog poznali Ivana kao znanog Isutoga takvu sovog uËenika i dopustili mu svirepost dopustili pristup u sudnicu, nadajuÊi se da Êe, kad bude vidio poniæai sebi. vanje svog Voe, prezreti pomisao da je takvo biÊe Boæji Sin, a Ivan je traæio i dobio dopuπtenje za Petra da i on ue. U dvoriπtu su naloæili vatru, jer je to bilo najhladnije doba noÊi, neposredno prije svitanja. Oko vatre se okupilo druπtvo i Petar je samouvjereno zauzeo mjesto meu njima. Nije æelio da ga prepoznaju kao Isusovog uËenika. Pomijeπavπi se nehatno s mnoπtvom, nadao se da Êe ga smatrati jednim od onih koji su doveli Isusa u sudnicu. Meutim, kad je svjetlost obasjala Petrovo lice, æena koja je bila na vratima ispitivaËki ga je pogledala. Zamijetila je PRED ANOM I K AIFOM 71 da je doπao s Ivanom, zapazila je izraz obeshrabrenosti na njegovu licu i pomislila da bi i on mogao biti Isusov uËenik. Bila je jedna od znatiæeljnih sluπkinja u Kaifinom domu. Rekla je Petru: “Zar nisi i ti od uËenika ovoga Ëovjeka?” Petar je bio uplaπen i zbunjen; pogledi ljudi iz ovog skupa odmah su se prikovali za njega. Pretvarao se da je ne razumije, ali bila je uporna i nastavila govoriti onima oko sebe da je ovaj Ëovjek bio s Isusom. Petar je osjeÊao da joj mora odgovoriti pa je ljutito rekao: “Æeno, ne poznajem ga!” To je bilo prvo odricanje i pijetao je odmah zapjevao. O, Petre, zar si se tako brzo postidio svog UËitelja! Zar si se tako brzo odrekao svoga Gospodina! UlazeÊi u sudsku dvoranu, apostol Ivan nije pokuπavao prikriti da je Isusov sljedbenik. Petar nije æelio da Nije se pomijeπao s grubom ga prepoznaju. gomilom koja je ruæila njego»ineÊi se vog UËitelja. Njemu nisu poravnoduπnim, stavljali pitanja zato πto se nije laæno predstavljao i tako uËistupio je na nio sebe sumnjivim. Potraæio neprijateljsko tlo i je jedan skroviti kut u kome postao lakim ga gomila ne bi mogla zamiplijenom kuπnje. jetiti, ali da bude πto bliæe Isusu. Ovdje je mogao vidjeti i Ëuti sve πto se zbivalo na suenju njegovom Gospodinu. Petar nije æelio da ga prepoznaju. »ineÊi se ravnoduπnim, stupio je na neprijateljsko tlo i postao lakim plijenom kuπnje. Da je bio pozvan da se bori za svog UËitelja, on bi bio hrabar vojnik; ali kad je prst prijezira uperen na njega, pokazao se kao kukavica. Mnogi koji ne ustuknu u aktivnoj borbi za svoga Gospodina, odriËu se svoje vjere kad su izloæeni podsmijehu. Druæenjem s onima koje bi trebalo izbjegavati, stupaju na stazu kuπnji. Pozivaju neprijatelja da ih kuπa pa su navedeni da kaæu i uËine ono πto u drugim okolnostima nikada ne bi uËinili. Kristov uËenik koji u naπe vrijeme prikriva svoju vjeru iz straha od stradanja ili sramote, odriËe se svoga Gospodina isto tako stvarno kao πto je to Petar uËinio u sudskom predvorju. 72 PASIJA NA DE Petar se trudio da ne pokaæe nikakvo zanimanje za suenje svom UËitelju, ali njegovo srce grËilo se u boli kad je Ëuo surovo podr ugivanje, i zlostavljanje koje je On podnosio. Viπe od toga, bio je iznenaen i ljutit πto je Isus, podnoseÊi takvo postupanje, poniæavao sebe i svoje sljedbenike. Da bi prikrio svoje prave osjeÊaje, nastojao se pridruæiti Isusovim progoniteljima u njihovim neprik ladnim dosjetkama. Ali njegova pojava nije bila prirodna. Laæno se predstavljao, pa premda je pokuπavao razgovarati kao da ga se to niπta ne tiËe, nije mogao obuzdati gnjev zbog zlostavljanja kojim je obasut njegov UËitelj. Spasitelj se Pozornost je i po drugi okrenuo od put skrenuta na njega i ponovnamrπtenih sudaca no su ga osumnjiËili da je Isui pogledao pravo u sov sljedbenik. Sad je s kletsvog jadnog vom izjavio: “Ne znam toga Ëovjeka.” Pruæena mu je joπ jeduËenika. Istodobno na prilika. Nakon jednog sata, je Petar usmjerio sluga velikog sveÊenika, roak svoj pogled prema Ëovjeka kojem je Petar odsjesvom UËitelju. Na kao uho, upitao ga je: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?” tom blagom licu “Zbilja, ti si njihov; ta, i GaliËitao je duboko lejac si!” Na ovo se Petar razsaæaljenje i bol, ali ljutio. Isusovi uËenici bili su na njemu nije bilo zapaæeni po ËistoÊi svoga govora, pa se Petar, da bi potpunikakve ljutitosti. no obmanuo one koji su ga ispitivali i opravdao svoju ulogu koju je preuzeo, s kletvom i zaklinjanjem sada odrekao svoga UËitelja. Pijetao je opet zapjevao. Petar ga je tada Ëuo i sjetio se Kristovih rijeËi: “Upravo Êeπ me ti, joπ noÊas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti.” (Marko 14,30) Dok su poniæavajuÊe zakletve joπ bile na Petrovim usnama i kreπtavi pjev pijetla joπ uvijek odjekivao u njegovim uπima, Spasitelj se okrenuo od namrπtenih sudaca i pogledao pravo u svog jadnog uËenika. Istodobno je Petar usmjerio PRED ANOM I K AIFOM 73 svoj pogled prema svom UËitelju. Na tom blagom licu Ëitao je duboko saæaljenje i bol, ali na njemu nije bilo nikakve ljutitosti. Izgled tog bijednog, napaÊenog lica, tih drhtavih usana, taj pogled pun saæaljenja i praπtanja probo je njegovo srce kao strijela. Savjest se probudila. PamÊenje je æivnulo. Petar se sjetio kako je samo prije nekoliko sati obeÊao da Êe sa svojim Gospodinom poÊi u zatvor i smrt. Sjetio se svoje æalosti kad mu je u gornjoj sobi Spasitelj rekao da Êe Ga se odreÊi tri puta te iste noÊi. Petar je upravo izjavljivao da ne poznaje Isusa, ali je sada, duboko oæaloπÊen, shvatio koliko ga je njegov Gospodin dobro poznavao i kako je pravilno Ëitao njegovo srce, Ëiju prijevarnost ni sam nije poznavao. Plima uspomena obruπila se na njega. Spasiteljeva njeæna milostivost, njegova ljubaznost i dugo trpljenje, njegova njeænost i strpljenje prema zabludjelim uËenicima — sjetio se svega toga. Sjetio se opomene: “©imune, ©imune, pazi, sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Razmiπljao je s uæasom o svojoj nezahvalnosti, svojoj dvoliËnosti, svom krivokletstvu. Joπ jednom je pogledao svoga UËitelja i vidio jednu zloËinaËku ruku podignutu da Ga udari po licu. Nesposoban da dalje podnosi taj prizor, skrhana je srca izjurio iz sudnice. Hitao je u samoÊu i tamu, ne znajuÊi i ne brinuÊi se kuda. Najposlije se naπao u Getsemaniju. Prizor od prije nekoliko sati oæivio je u njegovim mislima. NapaÊeno lice njegovog Gospodina, umrljano krvavim znojem i zgrËeno od boli, pojavilo se pred njim. S gorkim kajanjem sjetio se da je Isus plakao i bio na molitvi sam u velikoj duπevnoj patnji, dok su oni, koji su se trebali ujediniti s Njim u tom Ëasu kuπnje, spavali. Sjetio se njegove sveËane opomene: “Bdijte i molite da ne padnete u napast!” (Matej 26,41) Opet je postao oËevidac prizora u sudskoj dvorani. Za njegovo ranjeno srce pravo je muËenje bila spoznaja da je dodao najteæe breme Spasiteljevom poniæavanju i boli. Na istom mjestu na kojem je svome Ocu Isus izlijevao svoju duπu u samrtnoj borbi, Petar je pao na svoje lice i poæelio umrijeti. SpavajuÊi kad mu je Isus naloæio da straæi i moli se, Petar je pripremio put za svoj veliki grijeh. Svi uËenici pretr- 74 PASIJA NA DE pjeli su veliki gubitak zato πto su spavali u tom kritiËnom Ëasu. Krist je znao teπku kuπnju kroz koje su trebali proÊi. Znao je koliko Êe Sotona raditi da umrtvi njihove osjeÊaje da bi ostali nespremni za kuπnju. Zato ih je opomenuo. Da su ti trenuci u vrtu provedeni u straæenju i molitvi, Petar se ne bi prepustio uzdanju u svoju slabu snagu. Ne bi se odrekao svoga Gospodina. Da su uËenici straæili s Kristom u njegovoj samrtnoj borbi, bili bi pripremljeni da budu oËevici njegova stradanja na kriæu. Razumjeli bi donekle prirodu njegove neusporedive patnje. Mogli bi se sjetiti njegovih rijeËi koje su pretkazivale njegove patnje, njegovu smrt i njegovo uskrsnuÊe. Usred mraËnog trenutka najveÊe kuπnje, neke zrake nade rasvijetlile bi tamu i poduprle njihovu vjeru. Jutarnje sasluπanje pred Velikim vijeÊem »im je osvanuo dan, Veliko vijeÊe se opet sastalo i Krist je ponovno uveden u vijeÊnicu. On je proglasio sebe Boæjim Sinom, pa su ove njegove rijeËi upotrijebili kao optuæbu protiv Njega. Ali Ga nisu mogli osuditi zbog toga, jer mnogi od njih nisu bili prisutni na noÊnom zasjedanju i nisu Ëuli njegove rijeËi. Znali su da rimski sud u njima neÊe naÊi niπta πto bi zasluæivalo smrt. Meutim, kad bi svi mogli ponovno Ëuti s njegovih usana te rijeËi, postigli bi svoj cilj. Njegovu tvrdnju o mesijanstvu mogli bi protumaËiti kao buntovnu politiËku izjavu. “Ako si ti zbilja Mesija,” govorili su, “reci nam!” Ali Krist je πutio. Nastavili su Ga obasipati pitanjima. Na kraju je sveËanim glasom punim tuge odgovorio: “Ako vam to reknem... sigurno mi neÊete vjerovati. Ako vas budem pitao, sigurno mi neÊete odgovoriti.” Ali da ne bi imali nikakvog izgovora, dao je sveËanu opomenu: “Ali Êe poslije ovoga Sin »ovjeËji sjediti s desne strane Boga.” “Dakle: ti si Sin Boæji?”, jednoglasno su Ga upitali. Rekao im je: “Vi pravo velite, jesam.” Povikali su: “»emu nam joπ treba svjedoËanstvo?... Ta, sami smo Ëuli iz njegovih usta.” Tako, po treÊi put osuen od hebrejskih vlasti, Isus je trebao umrijeti. Sve πto je sad bilo potrebno, mislili su, bilo je da Rimljani potvrde ovu presudu i da Ga izruËe u njihove ruke. PRED ANOM I K AIFOM 75 Izljev sotonskoga bijesa Tada je nastupio treÊi prizor zlostavljanja i ruganja, puno gori od onoga koji je doæivio od neuke svjetine. To se odigravalo u nazoËnosti i uz suglasnost sveÊenika i poglavara. Iz njihova je srca iπËezao svaki osjeÊaj saæaljenja i ËovjeËnosti. Ako su njihovi dokazi bili slabi, i nisu uspjeli uπutkati njegov glas, imali su i druga oruæja, takva kakva su u svim vjekovima upotrebljavana da se uπutkaju heretici — patnje, nasilje i smrt. Kad su suci izrekli presudu Isusu, sotonski bijes zahvatio je narod. Vikali su kao divBoæji su aneli lje zvijeri. Gomila je pojurila prema Isusu, viËuÊi: “On je vjerno biljeæili kriv, ubijte ga!” Da nije bilo svaki uvredljiv rimskih vojnika, Isus ne bi dopogled, rijeË i djelo æivio da na Golgoti bude priuËinjeno protiv kovan na kriæ. Pred svojim bi sucima bio rastrgnut na komanjihovog voljenog de, da se rimske vlasti silom Zapovjednika. oruæja nisu suprotstavile nasilju svjetine. Neznaboπci su bili razljuÊeni svirepim postupanjem prema Onome protiv koga niπta nije dokazano. Rimski su Ëasnici izjavili da su Hebreji, donoπenjem presude Isusu, prekrπili pravo rimske vlasti i da je Ëak u suprotnosti i s hebrejskim zakonom osuditi Ëovjeka na smrt na osnovi njegovog osobnog iskaza. Ovaj postupak doveo je do trenutaËnog zastoja u procesu, ali hebrejske su voe bile kao mrtve i za saæaljenje i za sramotu. RuæeÊi Boæjeg Sina sramnim izrazima, sveÊenici i poglavari zaboravili su dostojanstvo svog poziva. Rugali su se njegovu podrijetlu. Izjavili su da to πto sebe laæno proglaπava Mesijom zasluæuje najsramniju smrt. Najneobuzdaniji ljudi udruæili su se u sramnom zlostavljanju Spasitelja. MuËitelji su Mu prebacili preko glave staru haljinu i udarali Ga po licu govoreÊi: “Reci nam, Mesija, tko te je udario?” Kad je haljina skinuta, jedan Mu je bijednik pljunuo u lice. 76 PASIJA NA DE Boæji su aneli vjerno biljeæili svaki uvredljiv pogled, rijeË i djelo uËinjeno protiv njihovog voljenog Zapovjednika. Jednoga dana ti neËasni ljudi, koji su ismijavali i pljuvali u Kristovo blago, blijedo lice, vidjet Êe to lice u slavi kako sja blistavije od sunca. 77 6. Juda Judina povijest prikazuje æalostan kraj jednog æivota, koji je mogao biti pun Ëasti pred Bogom. Da je Juda umro prije svog posljednjeg puta u Jeruzalem, smatrali bi ga Ëovjekom dostojnim mjesta meu dvanaestoricom i onim koji bi im puno nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gledali na njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se otkrile na kraju njegova æivota. Postoji razlog zaπto je njegov karakter otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opomena svima koji bi kao i on iznevjerili sveto povjerenje. Neposredno prije Pashe Juda je obnovio svoj ugovor sa sveÊenicima da im preda IsuLjubav prema sa u ruke. Tada je bilo dogovoreno da Spasitelj bude uhvabogatstvu kome je Êen na jednom od mjesta na Juda ropski sluæio koje se sk lanjao razmiπljati i nadvladala je moliti. Od gozbe u ©imunovoj njegovu ljubav kuÊi Juda je mogao razmiπljati o djelu za koje se obvezao prema Kristu. da Êe ga izvrπiti, ali nije promijenio svoju namjeru. Za trideset srebrnika — za cijenu jednog roba — prodao je Gospodina slave na sramotu i smrt. Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako poroËan da uËini takvo djelo kao πto je ovo. Gajio je zli duh tvrdiËluka, sve dok on nije postao vladajuÊa pobuda u njegovom æivotu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski sluæio nadvladala je njegovu ljubav prema Kristu. PostajuÊi rob jednom poroku predao se Sotoni da ga potpuno uvuËe u grijeh. 78 PASIJA NA DE Juda se pridruæio uËenicima dok je mnoπtvo pratilo Krista. Spasiteljevo uËenje pokrenulo je njihova srca dok su zadivljeno sluπali njegove rijeËi πto ih je izgovorio u sinagogi, kraj morske obale ili na gori. Juda je vidio bolesne, hrome, slijepe kako se iz svih gradova i sela stjeËu ka Kristu. Vidio je umiruÊe poloæene kraj njegovih nogu. Bio je svjedokom Spasiteljevih veliËanstvenih djela u iscjeljivanju bolesnih, istjerivanju avola i podizanju mrtvih. Osobno je osjetio dokaz Kristove sile. Prepoznao je Kristovo uËenje kao uzviπenije od svih πto ga je ikada Ëuo. Volio je Velikog UËitelja i æelio biti s Njim. »eznuo je da promijeni karakter i æivot i nadao se da Êe to iskusiti svojim povezivanjem s Isusom. Spasitelj nije odbio Judu. Dao mu je mjesto meu dvanaestoricom. Povjerio mu je djelo evanelista. Obdario ga je silom da lijeËi bolesne i istjeruje avole. Ali Juda nije doπao do toËke potJuda je volio punog podËinjavanja Kristu. Velikog UËitelja i Nije se odrekao svoga svjetovæelio biti s Njim. nog Ëastoljublja ili svoje ljubavi prema novcu. Premda je prihvatio poloæaj Kristovog sluge, nije dopustio da ga preobrazi boæanska sila. Smatrao je da moæe zadræati vlastite sudove i miπljenja, odræavajuÊi duh kritike i osude. Uæivao je veliki ugled meu uËenicima i imao snaæan utjecaj na njih. Imao je visoko miπljenje o svojim sposobnostima, a na svoju braÊu gledao je kao na niæe od sebe u rasuivanju i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mislio je, i ne koriste okolnosti. Crkva neÊe nikada napredovati ako ima za voe tako kratkovidne ljude. Petar je bio æustar i djelovao bi bez premiπljanja. Ivana, koji je kao dragocjenost Ëuvao istine koje su silazile s Kristovih usana, Juda je smatrao slabim poslovnim Ëovjekom. Mateja, odgojena da bude toËan u svemu i osobito briæljiva u pogledu na poπtenje, koji je stalno razmiπljao o Kristovim rijeËima i bio obuzet njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav oπtrouman i dalekoseæan rad. Tako je Juda brzo procijenio sve uËenike i laskao samom sebi da bi liπena njegove sposobnosti vjeπtog upravljanja Crkva Ëesto bila dovedena u teπkoÊe i JUDA 79 poniæenja. Juda je smatrao sebe sposobnim Ëovjekom, kojeg nitko ne moæe nadmaπiti. Po vlastitom miπljenju bio je Ëast za djelo i uvijek se kao takav prikazivao. Juda je bio slijep prema svojim karakternim slabostima i Krist ga je postavio tamo gdje Êe imati prilike da ih uvidi i ispravi. Kao blagajnik uËenicima bio je pozvan da se stara za potrebe ove male skupine i za potrebe siromaπnih. Kad mu je na Pashu u gornjoj sobi Isus rekao: “©ta misliπ Ëiniti, Ëini brzo!” (Ivan 13,27), uËenici su mislili da mu je naloæio kupiti ono πto je bilo potrebno za praznik ili πto za siromaπne. SluæeÊi drugima Juda je mogao razviti duh nesebiËnosti. Meutim, dok je iz dana u dan sluπao Kristove pouke i bio oËevidac njegova nesebiËna æivota, Juda je popuπtao svojoj pohlepnoj naravi. Male sume koje su dospjele u njegove ruke predstavljale su stalnu kuπnju. Kad bi uËinio neku malu Juda je bio slijep uslugu Kristu, ili posvetio vriprema svojim jeme vjerskim ciljevima, Ëesto karakternim je isplaÊivao sebe iz te oskudne zalihe. Za njega su ovo bili izslabostima i Krist govori kojima je pravdao takav ga je postavio postupak, ali u Boæjim je oËitamo gdje Êe imati ma bio lupeæ. prilike da ih uvidi Kristova Ëesto ponavljana i ispravi. tvrdnja da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta sablaænjavala je Judu. OznaËio je smjernicu i oËekivao da Êe Krist raditi po njoj. NaËinio je plan da se Ivan Krstitelj mora osloboditi tamnice. Ali, iznenada, Ivan je posjeËen. Isus, umjesto da potvrdi svoje kraljevsko pravo i osveti Ivanovu smrt, povukao se sa svojim uËenicima u jedno mjesto u unutraπnjosti. Juda je æelio znatno oπtrije okrπaje. Smatrao je da bi djelo bilo mnogo uspjeπnije kad Isus ne bi spreËavao uËenike u provoenju njihovih zamisli. Zamijetio je poveÊano neprijateljstvo hebrejskih voa i takoer da Krist nije odgovorio njihovom izazovu kad su traæili znak s Neba. Njegovo je srce bilo otvoreno za nevjerstvo pa je neprijatelj ulijevao u njega misli sumnje i pobune. Zaπto se Isus tako dugo 80 PASIJA NA DE zadræava na onome πto obeshrabruje? Zaπto sebi i svojim uËenicima pretkazuje kuπnju i progonstvo? Izgledi da dobije neko visoko mjesto u novom kraljevstvu naveli su Judu da pristane uz Kristovo djelo. Zar Êe njegove nade biti iznevjerene? Premda joπ nije porekao da je Isus Boæji Sin, Juda je poËeo sumnjati, æeleÊi naÊi neko objaπnjenje za njegova silna djela. Usprkos Spasiteljevu uËenju Juda je stalno isticao misao da Êe Krist vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kad je Krist nahranio pet tisuÊa ljudi, pokuπao je to ostvariti. Ovom prilikom Juda je pomagao u dijeljenju hrane gladnom mnoπtvu. Mogao je vidjeti kakav se blagoslov krije u njegovoj moÊi da daje drugima. OsjeÊao je zadovoljstvo koje se uvijek javlja u sluæbi Bogu. Pomagao je bolesnima i napaÊenima iz mnoπtva da dou Kristu. Vidio je kakvo olakπanje, kakva radost i kakva sreÊa nastaje u ljudskim srcima kroz æivotodavnu silu boæanskog IscjeliteUsprkos lja. Mogao je razumjeti Kristov naËin rada, ali bio je zaslijepSpasiteljevu uËenju ljen svojim sebiËnim æeljama. Juda je stalno Juda je bio prvi koji je iskoriisticao misao da stio oduπevljenje izazvano ËuÊe Krist vladati dom s kruhovima. Bio je taj koji je potakao zamisao da se kao kralj u Krist silom proglasi za kralja. Jeruzalemu. Nade su mu bile velike. RazoËaranje je bilo gorko. Kristov je javni govor u sinagogi o kruhu æivota predstavljao prekretnicu u povijesti Judina æivota. »uo je rijeËi: “Ako ne jedete tijela Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi.” (Ivan 6,53) Vidio je da Krist nudi duhovna, a ne svjetovna dobra. Smatrao se dalekovidnim i sposobnim proniknuti u to da Isus neÊe imati nikakve Ëasti i da ne moæe pokloniti visoke poloæaje svojim sljedbenicima. OdluËio je ne zdruæiti se tako blisko s Kristom da se ne bi mogao povuÊi. OdluËio je promatrati izdaleka. I promatrao je. Od tog vremena izraæavao je sumnje koje su zbunjivale uËenike. Pokretao je rasprave i neugodne osjeÊaje, ponav- JUDA 81 ljajuÊi dokaze koje su protiv Kristovih tvrdnji navodili knjiæevnici i farizeji. Sve male i velike teπkoÊe, i nevolje, nezgode i oËite prepreke u napredovanju evanelja, Juda je tumaËio kao dokaze da ono nije istinito. Iznosio je takve tekstove iz Pisma koji nisu imali nikakve veze s istinama πto ih je Krist objavljivao. Ovi tekstovi, izdvojeni iz cjeline, zbunjivali su uËenike i poveÊavali obeshrabrenje koje ih je stalno tiπtalo. Ipak, Juda je sve ovo Ëinio tako kao da je naoko vrlo savjestan. I dok su uËenici traæili dokaze da potvrde rijeËi Velikog UËitelja, Juda bi ih gotovo neosjetno poveo na drugu stazu. Tako je na prividno poboæan i mudar naËin prikazivao istine u razliËitoj svjetlosti od one u kojoj ih je Krist iznosio i njegovim rijeËima pripisivao znaËenje koje im On nije davao. Misli koje I dok su uËenici im je nametao poticale su slavoljubive æelje za zemaljskim traæili dokaze da poËastima, i tako skretao uËepotvrde rijeËi nike od onoga πto je vaæno, a Velikog UËitelja, Ëime su se trebali baviti. PreJuda bi ih gotovo pirke o tome koji je meu njineosjetno poveo ma najveÊi obiËno je poËinjao Juda. na drugu stazu. Kad je Isus bogatom mladiÊu prikazao uvjete uz koje moæe postati njegovim uËenikom, Juda je bio nezadovoljan. Smatrao je da je naËinjena greπka. Kad bi takvi ljudi kao ovaj poglavar mogli biti povezani s vjernicima, pomogli bi u podupiranju Kristova djela. Kad bi samo on, Juda, bio prihvaÊen za savjetnika, mislio je, mogao bi predloæiti mnoge planove za unapreenje ove male crkve. Njegova naËela i metode razlikovali bi se neπto od Kristovih, ali u tome je sebe dræao mudrijim od Krista. U svemu πto je Krist rekao svojim uËenicima bilo je neËega s Ëime se Juda u svom srcu nije slagao. Pod njegovim utjecajem kvasac nezadovoljstva brzo je djelovao. UËenici u svemu tome nisu vidjeli pokretaËa, ali Isus je vidio da Sotona svoja svojstva prenosi Judi i tako otvara kanal kroz koji moæe utjecati na druge uËenike. Godinu dana prije iz- 82 PASIJA NA DE daje, Krist je ovo objavio: “Ne izabrah li ja sebi vas Dvanaestoricu?... Pa ipak jedan je od vas avao.” (Ivan 6,70) Ipak, Juda se nije otvoreno protivio, niti je izgledalo da sumnja u Spasiteljeve pouke. Nije otvoreno gunao sve do trenutka gozbe u ©imunovoj kuÊi. Kad je Marija pomazala Spasiteljeve noge, Juda je pokazao svoju pohlepnu narav. Isusov ukor duboko ga je ogorËio. Povrijeeni ponos i æelja za osvetom sruπili su brane i pohlepnost kojoj je tako dugo popuπtao zavladala je njime. To Êe postati iskustvo svakoga koji ustraje u igri s grijehom. Osnovni oblici uroenih sklonosti prema grijehu kojima se ne opiremo i koje ne pobjeujemo podlijeæu Sotoninoj kuπnji i on po svojoj volji porobljuje duπu. Ali Juda joπ nije imao sasvim okorjelo srce. Premda je Ëak dvaput obeÊao da Êe izdati Spasitelja, postojala je prilika Juda nije vjerovao za pokajanje. Na pashalnoj vekako Êe Krist Ëeri Isus je pruæio dokaz o dopustiti da bude svom boæanstvu time πto je otkrio izdajnikovu namjeru. NjeæuhvaÊen. no je uvrstio i Judu u sluæbu koju je izvrπio za uËenike. Ali posljednji poziv ljubavi ostao je bez odgovora. Tada je zapeËaÊen Judin sluËaj i noge koje je Isus oprao otiπle su izvrπiti izdajniËko djelo. Ako Isus treba biti raspet, razmiπljao je Juda, to se mora zbiti. Njegov Ëin izdaje Spasitelja neÊe promijeniti konaËni rezultat. Ako Isus ne treba umrijeti, to bi Ga samo prinudilo da se oslobodi. Iz svih dogaaja Juda bi izdajom stekao neku korist. RaËunao je da je izdajom svoga Gospodina zakljuËio odliËan posao. Ipak, Juda nije vjerovao kako Êe Krist dopustiti da bude uhvaÊen. Namjeravao je svojom izdajom dati Isusu pouku. Smjerao je igrati ulogu koja Êe primorati Spasitelja da ubuduÊe postupa prema njemu s duænim poπtovanjem. Ali Juda nije znao da Krista predaje na smrt. Koliko puta su knjiæevnici i farizeji, dok je Isus iznosio svoje pouke u priËama, bili uzbueni njegovim neoËekivanim slikovitim prikazima! Koliko puta su izricali presudu sebi samima! »esto, kad je istina osvjedoËila njihova srca, oni su razbjeπnjeni uzimali kame- JUDA 83 nje da Ga bace na Njega; ali On im je svaki put izmaknuo. Kad je izbjegao toliko zamki, mislio je Juda, svakako neÊe dopustiti da Ga uhvate. Juda je odluËio sve to provjeriti. Ako je Isus doista Mesija, narod kome je uËinio toliko puno dobra okupit Êe se oko Njega i proglasiti Ga kraljem. To Êe zauvijek opredijeliti one koji su dosad bili neodluËni. Judi bi se pripisivale zasluge πto je doveo kralja na Davidovo prijestolje. Ovo bi mu djelo osiguralo prvo mjesto, u novom kraljevstvu, odmah do Krista. Laæni uËenik odigrao je svoju ulogu u izdaji Isusa. U vrtu, kad je voama gomile rekao: “Koga ja poljubim... taj je, njega dræite!” (Matej 26,48), bio je potpuno uvjeren da Êe se Krist izbaviti iz njihovih ruku. Tada, ako ga oni budu korili, mogao bi reÊi: “Zar vam nisam rekao da Ga Ëvrsto dræite?” Zabrinuto Ga je Juda je promatrao one koji slijedio od vrata su uhvatili Krista kako Ga, posve do suenja stupajuÊi prema njegovim rijepred hebrejskim Ëima, Ëvrsto vezuju. Zapanjen, vidio je da Spasitelj dopuπta da poglavarima. Ga odvedu. Zabrinuto Ga je slijedio od vrata sve do suenja pred hebrejskim poglavarima. Prilikom svakog njegovog pokreta oËekivao je da Êe iznenaditi svoje neprijatelje time πto Êe se pred njima pojaviti kao Boæji Sin i uniπtiti sve njihove zavjere i silu. A li kako je sat za satom prolazio a Isus podnosio sva zlostavljanja koja su Ëinili nad Njim, izdajnika je obuzeo uæasan strah da je svog UËitelja prodao na smrt. Kako se suenje bliæilo svom kraju, Juda je sve manje mogao izdræati muËenje svoje nemirne savjesti. Iznenada je dvoranom odjeknuo jedan promukao glas ispunjavajuÊi uæasom sva srca: “On je nevin; poπtedi Ga, o Kaifa!” Ugledali su visoku Judinu priliku kako se probija kroz zaËueno mnoπtvo. Njegovo je lice bilo blijedo i unezvjereno, a njegovo Ëelo oroπeno krupnim kapljama znoja. DotrËavπi do sudskog prijestolja bacio je pred velikog sveÊenika srebrnike koji su bili cijena za izdaju njegovog Gospodina. 84 PASIJA NA DE »vrsto uhvativπi Kaifu za haljinu, preklinjao ga je da oslobodi Isusa, izjavljujuÊi da nije uËinio niπta πto zasluæuje smrt. Kaifa ga je ljutito odgurnuo, ali je ostao zbunjen ne znajuÊi πto bi rekao. Otkrilo se lukavstvo sveÊenika. Bilo je oËevidno da su potkupili uËenika da izda svoga UËitelja. “Sagrijeπih”, ponovno je povikao Juda, “jer izdadoh nevinu krv.” Meutim, veliki sveÊenik, pribravπi se prezrivo je odgovorio: “©ta se to nas tiËe? To je tvoja stvar.” (Matej 27,4) SveÊenici su bili voljni da od Jude naËine svoje orue, ali su prezirali njegovu niskost. Kad im se obratio s priznanjem, odbili su ga s poniæavanjem. Juda se sada bacio pred Isusove noge, priznajuÊi Ga za Boæjeg Sina i preklinjuÊi Ga da se oslobodi. Spasitelj nije korio svog izdajnika. Znao je da se Juda ne kaje; njegovo priznanje iz duπe optereÊene krivicom, bilo je pokrenuto snagom straπnog osjeÊaja proJuda je osjeÊao k letstva i oËekivanjem suda, nikako osjeÊajem duboke boli kako ne moæe koja razdire srce zato πto je izizdræati da vidi dao preËistog Boæjeg Sina i odIsusa raspeta, pa rekao se Sveca Izraelova. Ipak, je u oËajanju Isus nije izgovorio nijednu riotiπao i objesio se. jeË osude. Sa æaloπÊu je pogledao Judu i rekao: “Ali sam radi ovoga i doπao u ovaj Ëas!” Æamor iznenaenja proπao je kroz skup. S Ëuenjem su promatrali Kristovu blagost prema svom izdajniku. Ponovno ih je proæelo osvjedoËenje da je ovaj »ovjek viπe od obiËnog smrtnika. Meutim, ako je Boæji Sin, pitali su se, zaπto se ne oslobodi svojih okova i pobijedi svoje tuæitelje? Juda je vidio da je njegovo preklinjanje uzaludno, pa je istrËao iz dvorane uzvikujuÊi: “Prekasno je; prekasno!” OsjeÊao je kako ne moæe izdræati da vidi Isusa raspeta, pa je u oËajanju otiπao i objesio se. Kasnije, tog istog dana, na putu od Pilatove sudnice do Golgote, utihnuli su povici i ruganja poroËnog mnoπtva koje je vodilo Isusa na mjesto raspeÊa. Dok su prolazili kraj jednog skrovitog mjesta, pod jednim su suhim drvetom vidjeli JUDA 85 Judino tijelo. Bio je to uæasan prizor. Teæina tijela prekinula je uæe kojim se objesio o drvo. Prilikom pada, njegovo tijelo bilo je straπno unakaæeno i sad su ga rastrzavali psi. Njegovi ostaci smjesta su sahranjeni i sklonjeni od pogleda; ali mnoπtvo se manje rugalo, a bljedilo na mnogim licima otkrivalo je unutarnje misli. »inilo se da one koji su bili krivi za Isusovu krv veÊ stiæe kazna. 86 PASIJA NA DE 7. U Pilatovoj sudnici Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,2.11-31; Marku 15,1-20; Luki 23,1-25; Ivanu 18,28-40; 19,1-16. Krist je stajao vezan kao zatvorenik u sudskoj dvorani Pilata, rimskog namjesnika. Bio je okruæen straæom, a sudska se dvorana brzo punila promatraËima. Vani, odmah do ulaza, nalazili su se suci iz Velikog vijeÊa, sveÊenici, poglavari, starjeπine i svjetina. Poπto je osudilo Isusa, Veliko se vijeÊe obratilo Pilatu da traæi potvrdnu presudu i njezino izvrπenje. Ali ovi hebrejski zvaniËnici nisu æeljeli uÊi u rimsku sudnicu. Prema njihovom obrednom zakonu time bi se oskvrnuli i tako bili sprijeËeni u praznovanju Pashe. U svojoj sljepoÊi nisu vidjeli tu ubilaËku mrænju kao oskvrnuÊe njihova srca. Nisu vidjeli da je Krist pravo pashalno Janje i da je zbog toga πto su Ga odbacili veliki blagdan izgubio za njih svoj znaËaj. Kad su Spasitelja uveli u sudsku dvoranu, Pilat Ga nije promatrao prijateljskim pogledom. Rimskog su namjesnika hitno pozvali iz spavaÊe sobe i stoga je odluËio πto prije zavrπiti ovaj posao. Bio je spreman strogo postupiti prema zatvoreniku. S najstroæim izrazom na licu okrenuo se da vidi kakvog to Ëovjeka treba ispitati zbog kojeg je tako rano morao prekinuti svoj odmor. Znao je da to mora biti netko tko po æelji hebrejskih starjeπina mora biti hitno sasluπan i kaænjen. Pilat je pogledao ljude koji su teretili Isusa i tada se njegov ispitivaËki pogled zadræao na Isusu. Imao je posla s razliËitim zloËincima, ali nikada pred njega nije izveden Ëovjek koji je nosio obiljeæje takve dobrote i plemenitosti. Na njegovom licu nije bilo ni traga krivice, nikakvog izraza straha, nikakve drskosti ili prkosa. Vidio je Ëovjeka blaga i dosto- U PILATOVOJ SUDNICI 87 janstvena dræanja, Ëije lice nije nosilo obiljeæje zloËinca, veÊ obiljeæje Neba. Kristov izgled povoljno je utjecao na Pilata. Probudilo se ono πto je bilo najbolje u njemu. »uo je o Isusu i njegovim djelima. Njegova æena priËala mu je neπto o veliËanstvenim djelima galilejskog proroka, koji je lijeËio bolesne i podizao mrtve. Sad je ovo u Pilatovom umu ponovno oæivjelo kao san. PrisjeÊao se glasova πto ih je Ëuo s raznih strana. OdluËio je od Hebreja potraæiti obrazloæenje o krivnji ovog zatvorenika. “Tko je ovaj »ovjek i zaπto ste Ga doveli?” upitao je. “Kakvu optuæbu iznosite protiv Njega?” ZnajuÊi da ne mogu dokazati svoje optuæbe protiv Krista, Hebreji nisu æeljeli javno sasluπanje. Odgovorili su da je On varalica zvani Isus iz Nazareta. Pilat je ponovno upitao: “Kakvu krivicu iznosite na ovoga Ëovjeka?” SveÊenici nisu odSveÊenici su govorili na njegovo pitanje, veÊ smatrali da uz su rijeËima koje su pokazivale pomoÊ slabog i njihovo nezadovoljstvo kazali: kolebljivog Pilata “Kad on ne bi bio zloËinac, ne bismo ga predali tebi.” Kad ti bez ikakvih Ëlanovi Velikog vijeÊa, narodteπkoÊa mogu ni prvaci, dovode Ëovjeka za sprovesti svoje koga smatraju da je zasluæio namjere. smrt, zar je potrebno da pitaπ za optuæbe protiv Njega? Nadali su se da Êe ostaviti dojam na Pilata svijeπÊu o svojoj vaænosti i tako ga navesti da se suglasi s njihovim zahtjevom bez provoenja prethodnih sasluπanja. Æarko su æeljeli da se njihova presuda potvrdi, jer su znali da bi narod kao svjedok Kristovih Ëudesnih djela mogao ispriËati neπto sasvim drukËije od izmiπljotine koju su sada ponovno iznosili. SveÊenici su smatrali da uz pomoÊ slabog i kolebljivog Pilata bez ikakvih teπkoÊa mogu sprovesti svoje namjere. Prije ovoga on je u æurbi potpisivao smrtne presude osuujuÊi ljude za koje su znali da ne zasluæuju smrt. Prema njegovoj procjeni æivot suænja malo je vrijedio; njegova nevinost ili 88 PASIJA NA DE krivica nisu imali neko posebno znaËenje. SveÊenici su se nadali da Êe Pilat bez sasluπanja dosuditi Isusu smrtnu kaznu. To su traæili kao izraz naklonosti za njihov veliki narodni blagdan. Meutim, u ovom suænju postojalo je neπto πto je zadræavalo Pilata da tako postupi. Nije se usuivao to uËiniti. Prozreo je namjere sveÊenika. Prisjetio se kako je Isus nedavno podigao Lazara iz mrtvih, Ëovjeka koji je bio mrtav Ëetiri dana, pa je odluËio da prije no πto potpiπe presudu, sazna koje su optuæbe protiv Njega i mogu li se one dokazati. “Ako je vaπ sud dovoljan,” rekao je, “zaπto ste zatvorenika doveli k meni? Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu.” Pilat nije bio Ovako primorani, sveÊenici su pravedan ili priznali da su Ga veÊ osudili, savjestan sudac; ali da moraju imati i Pilatovu ali ma koliko bio presudu da bi njihova postala pravosnaænom. “Kakva je vaπa moralno slab, nije presuda?” upitao je Pilat. “Smrhtio udovoljiti tna kazna,” odgovorili su, “ali njihovom zahtjevu. po zakonu ne smijemo nijednog Ëovjeka pogubiti”. Traæili su od Pilata da se osloni na njihovu rijeË o Kristovoj krivnji i da odobri i njihovu presudu. Oni Êe preuzeti odgovornosti za kraj. Pilat nije bio pravedan ili savjestan sudac; ali ma koliko bio moralno slab, nije htio udovoljiti njihovom zahtjevu. On neÊe osuditi Isusa dok se ne iznese optuæba protiv Njega. SveÊenici su postali zbunjeni. Vidjeli su da svoje licemjerstvo moraju joπ vjeπtije sakriti. Ne smiju dopustiti da izgleda kako je Krist uhiÊen iz vjerskih razloga. Da se ovo iznijelo kao razlog, njihove optuæbe kod Pilata ne bi imale nikakvu vaænost. Moraju sve prikazati tako da izgleda da je Isus radio protiv opÊih zakona; tada moæe biti kaænjen kao politiËki krivac. Meu Hebrejima stalno su izbijali neredi i bune protiv rimske vlasti. UguπujuÊi takve pobune Rimljani su postupali vrlo strogo i bili stalno spremni suzbiti sve πto bi moglo dovesti do pobune. U PILATOVOJ SUDNICI 89 Samo nekoliko dana prije ovoga farizeji su pokuπali uhvatiti Krista u zamku pitanjem: “Je li nam dopuπteno dati caru porez ili nije?” Ali Krist je razotkrio njihovo licemjerstvo. Prisutni R imljani vidjeli su potpuni promaπaj ovih zavjerenika i njihov poraz kad im je odgovorio: “Dakle... dajte caru carevo, a Bogu Boæje!” (Luka 20,22-25) Sad su sveÊenici smatrali da trebaju prikazati kako je tom prilikom Krist uËio ono πto su se nadali da Êe uËiti. U svojoj bezobzirnosti pozvali su u pomoÊ laæne svjedoke govoreÊi: “Ustanovili smo da ovaj buni narod i zabranjuje davati porez caru, a o sebi tvrdi da je Mesija, kralj.” Tri optuæbe i svaka od njih bez osnove. SveÊenici su to znali, ali su bili spremni posluæiti se krivokletstvom, samo da bi osigurali ostvarenje svog cilja. Pilat je prozreo njihove namjere. Nije vjerovao da je zatvorenik kovao zavjeru protiv vlasti. Njegova blaga i skromna pojava bila je u potpunom neskladu s optuæbom. Pilat je bio uvjeren da je skovana duboka zavjera da se uniπti jedan nevini Ëovjek koji je stao na put hebrejskim dostojanstvenicima. Okrenuvπi se Isusu upitao je: “Jesi li ti kralj æidovski?” Spasitelj je odgovorio: “Ti kaæeπ.” I dok je govorio, njegovo je lice zasvijetlilo kao da Ga je obasjao snop sunËeve svjetlosti. Kad su Ëuli njegov odgovor, Kaifa i njegova pratnja pozvali su Pilata da posvjedoËi kako je Isus priznao zloËin za koji je optuæen. BuËnim povicima sveÊenici, knjiæevnici i poglavari zahtijevali su da On bude osuen na smrt. Povike je prihvatila svjetina i nastala je zagluπujuÊa buka. Pilat je bio zbunjen. VideÊi da Isus ne odgovara svojim tuæiteljima, Pilat Mu je rekao: “‘Niπta ne odgovaraπ? Gledaj koliko te optuæuju!’ Ali Isus ne odgovori niπta viπe.” StojeÊi iza Pilata, na vidiku svima u sudnici, Krist je Ëuo ruæenje; ali na sve laæne optuæbe nije odgovorio ni jednom rijeËi. Njegovo dræanje jasno je pokazivalo da je nevin. Postojano je stajao pred æestinom valova koji su udarali oko Njega. Izgledalo je kao da se silni valovi gnjeva diæu sve viπe i viπe, kao valovi burnog oceana i razbijaju oko Njega, ali Ga ne dodiruju. Stajao je u πutnji, ali je njegova πutnja bila rjeËita. Bila je kao svjetlost koja sja iz Ëovjekove nutrine i obasjava svu osobu. 90 PASIJA NA DE Pilat je bio iznenaen njegovim dræanjem. Je li ovaj »ovjek ne obraÊa pozornost na sudski postupak zato πto Mu nije stalo da spasi svoj æivot? pitao je samog sebe. Dok je promatrao Isusa kako bez uzvraÊanja podnosi uvrede i ismijavanja, osjetio je da Isus ne moæe biti tako nepravedan i nepoπten kao πto su to bili buËni sveÊenici. NadajuÊi se da Êe od Njega saznati istinu i da bi izbjegao meteæ gomile, Pilat je Isusa poveo ustranu i ponovno Ga zapitao: “Jesi li ti kralj æidovski?” Isus nije neposredno odgovorio na ovo pitanje. Znao je da se Sveti Duh bori s Pilatom, pa mu je dao priliku da izrazi svoje uvjerenje. “Kaæeπ li to sam od sebe”, upitao je, “ili su ti to drugi za me rekli?” To znaËi, jesu li optuæbe sveÊenika ili æelja da primi svjetlost od Krista pokrenuli ovo Pilat je æelio Pilatovo pitanje? Pilat je razumio Kristov nagovjeπtaj, ali se saznati istinu. U u njegovom srcu pojavila gornjegovom je umu dost. Nije æelio priznati osvladala pometnja. vjedoËenje koje ga je optereÊivalo. “Zar sam ja Æidov?” rekao je. “Tvoj narod i glavari sveÊeniËki meni su te predali. ©to si uËinio?” Pilatova je zlatna prilika proπla. Pa ipak, Isus ga nije ostavio bez joπ veÊe svjetlosti. Premda nije neposredno odgovorio na Pilatovo pitanje, jasno je izloæio svoju zadaÊu. Jasno je rekao Pilatu da On ne æeli zemaljsko prijestolje. “Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu,” rekao je. “Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da ne budem predan Æidovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.” “Dakle, ti si kralj?” reËe mu Pilat. “Dobro veliπ — odgovori mu Isus — ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato doπao na svijet da svjedoËim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluπa moj glas.” Krist je potvrdio da je njegova rijeË sama po sebi kljuË koji Êe otvoriti tajnu onima koji su je spremni prihvatiti. Ona u sebi ima silu i to je tajna πirenja njegovog kraljevstva is- U PILATOVOJ SUDNICI 91 tine. Æelio je da Pilat shvati kako se samo primanjem i usvajanjem istine njegova upropaπtena priroda moæe obnoviti. Pilat je æelio saznati istinu. U njegovom je umu vladala pometnja. Æudno je prihvaÊao Spasiteljeve rijeËi i njegovo je srce bilo pokrenuto velikom Ëeænjom da sazna πto je istina i kako je moæe dokuËiti. “©to je istina?” upitao je, ali nije priËekao odgovor. Gnjevni glasovi koji su se veÊ Ëuli izvana podsjetili su ga na obveze u tom trenutku, jer su sveÊenici buËno zahtijevali brzo djelovanje. Izaπavπi pred Hebreje, odluËno je objavio: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivje.” Ove rijeËi neznaboæaËkog suca bile su oπtar ukor lukavstvu i licemjerju izraelskih poglavara koji su optuæivali Spasitelja. Kad su to sveÊenici i starjeπine Ëuli od Pilata, njihovom razoËaranju i bijesu nije bilo kraja. Odavno su kovali zavjeru i Ëekali ovu priliku. Kad su vidjeli da bi Isus mogao biti osloboen, bili su Ga spremni raskinuti na komade. Glasno su optuæivali Pilata i prijetili da Êe ga tuæiti rimskoj vladi. Optuæivali su ga da neÊe osuditi Isusa, koji se, po njihovoj tvrdnji, digao protiv cezara. Ljutiti glasovi govorili su da je Isusov buntovniËki utjecaj dobro poznat u cijeloj zemlji. SveÊenici su izjavljivali: “On buni narod, uËeÊi po svoj Judeji, poËev od Galileje pa dovde.” U tom trenutku Pilat nije pomiπljao osuditi Isusa. Znao je da su Ga Hebreji optuæili iz mrænje i predrasuda. Znao je πto mu je duænost. Pravda je zahtijevala da se Krist odmah oslobodi. Ali Pilat se bojao zlovolje naroda. Ne bude li im predao Isusa u ruke podiÊi Êe se buna, a on se bojao s njom suoËiti. Kad je Ëuo da je Krist iz Galileje, odluËio je poslati Ga Herodu, upravitelju te pokrajine, koji se tada nalazio u Jeruzalemu. Ovim postupkom Pilat je mislio prebaciti odgovornost za suenje sa sebe na Heroda. Ovo je takoer smatrao dobrom prilikom da izgladi jednu svau s Herodom. Tako se i dogodilo. Dva namjesnika sprijateljila su se preko suenja Spasitelju. Sasluπanje kod Heroda Antipe Pilat je ponovno predao Isusa vojnicima koji su Ga uz ruganje i vrijeanje svjetine hitno odveli u Herodovu sud- 92 PASIJA NA DE sku dvoranu. “Herod se vrlo obradova kad opazi Isusa; odavna je æelio da ga vidi.” Nikada ranije nije sreo Spasitelja, ali “je odavno æelio da ga vidi, jer je mnogo sluπao za njega, i nadaπe se da Êe vidjeti od njega kakvo Ëudo.” To je bio onaj Herod Ëije su ruke bile umrljane krvlju Ivana Krstitelja. Kad je Herod prvi put Ëuo o Isusu, obuzet uæasom rekao je: “Onaj komu sam ja odrubio glavu, Ivan uskrsnuo je!” “i stoga Ëudesne moÊi djeluju u njemu”. (Marko 6,16; Matej 14,2) Ali ipak, Herod je æelio vidjeti Isusa. Sad se kralju ukazala prilika da ovom proroku spasi æivot, pa se nadao da Êe zauvijek iz svojih misli izgnati sjeÊanje na onu krvavu glavu koja je na krugu iznesena pred njega. Takoer je æelio ugoditi svojoj znatiæelji pa je mislio da bi Krist uËinio sve πto se traæi od Njega ako Mu Herod je obeÊao se ponudi ikakva prilika za osloboenje. Kristu da Êe biti Velika skupina sveÊenika i osloboen ako starjeπina pratila je Krista do pred njim uËini Heroda. Kad je Spasitelj uveneko Ëudo. den, svi dostojanstvenici govoreÊi uzbueno iznosili su svoje optuæbe protiv Njega. Meutim, Herod se nije obazirao na njihove optuæbe. Zapovjedio je da se Kristu skinu okovi, istodobno optuæujuÊi njegove neprijatelje πto su grubo postupali s Njim. PromatrajuÊi suosjeÊajno mirno lice Spasitelja svijeta, Ëitao je na njemu samo mudrost i ËistoÊu. On je, kao i Pilat, bio zadovoljan πto je Krist optuæen iz zlobe i zavisti. Kristu je Herod postavio mnoga pitanja, ali Spasitelj je za sve to saËuvao duboki mir. Na kraljevu zapovijed uvedeni su nemoÊni i bolesni i Kristu je zapovjeeno da svoje tvrdnje dokaæe time πto Êe izvesti Ëudo. Herod je rekao: Ljudi govore da Ti moæeπ izlijeËiti bolesne. Æelim provjeriti da nisu preuveliËali Tvoju slavu. Isus nije odgovorio, pa je Herod i dalje uporno navaljivao: Ako moæeπ Ëiniti Ëuda za druge, uËini ih sada za sebe pa Êe ti biti doista dobro. Ponovno je zapovjedio: Pokaæi nam jedan znak da imaπ silu koju Ti glasine pripisuju. Meutim, Krist je bio sliËan onome U PILATOVOJ SUDNICI 93 koji niπta ne Ëuje i ne vidi. Boæji Sin uzeo je na sebe Ëovjekovu prirodu. On mora djelovati onako kao πto se Ëovjek mora ponaπati u takvim okolnostima. Stoga nije æelio uËiniti nikakvo Ëudo da bi se izbavio od boli i poniæenja koje Ëovjek mora podnijeti kad se nae u sliËnom poloæaju. Herod je obeÊao Kristu da Êe biti osloboen ako pred njim uËini neko Ëudo. Kristovi tuæitelji vlastitim oËima vidjeli su Ëudesna djela uËinjena njegovom silom. »uli su Ga kako zapovijeda grobu da vrati svoga mrtvaca. Vidjeli su mrtvaca kako izlazi pokoravajuÊi se njegovom glasu. Obuzeo ih je strah da i sad ne uËini kakvo Ëudo. Najviπe od svega bojali su se izraæavanja njegove sile. Takav dokaz zadao bi smrtni udarac njihovim planovima i moæda ih stajao æivota. Ponovno su zabrinuti Zadovoljiti sveÊenici i poglavari podignuli buru optuæbi protiv Njega. beskorisnu PoviπavajuÊi svoje glasove, goznatiæelju nije bila vorili su: On je izdajica, boKristova zadaÊa gohulnik! On Ëini svoja Ëuda na ovom svijetu. silom Belzebuba, kneza avolskog. Sudskom dvoranom On je doπao zavladala je zbrka, jedni su viiscijeliti ranjene u kali jedno, drugi drugo. srcu. Herodova je savjest bila sada mnogo neosjetljivija nego kad je s uæasom sluπao Herodijadin zahtjev za glavom Ivana Krstitelja. Stanovito vrijeme osjeÊao je æalac griænje savjesti zbog svog straπnog djela; ali zbog raspusna æivota njegova moralna svijest postajala je sve uniæenija. Njegovo srce tako je okorjelo da se sad Ëak hvalio kaznom koju je dosudio Ivanu zbog toga πto se usudio ukoriti ga. Sad je prijetio Isusu, ponavljajuÊi da ima vlast da Ga oslobodi ili osudi. Meutim, nijednim znakom Isus nije pokazao da je Ëuo ijednu rijeË. Heroda je gnjevila ova πutnja. Izgledalo je da ona znaËi potpunu ravnoduπnost prema njegovom autoritetu. Taπtom i razmetljivom kralju otvoreni ukor bio bi manje uvredljiv nego takvo neuvaæavanje njegove liËnosti. Ponovno je ljutito zaprijetio Isusu, koji je joπ stajao nepomiËan i πutljiv. 94 PASIJA NA DE Zadovoljiti beskorisnu znatiæelju nije bila Kristova zadaÊa na ovom svijetu. On je doπao iscijeliti ranjene u srcu. On ne bi πutio da je mogao izgovoriti ijednu rijeË kojom bi izlijeËio rane duπama bolesnim od grijeha. A li nije imao nijednu rijeË za one koji bi pogazili istinu svojim nesvetim nogama. Krist je mogao kazati Herodu takve rijeËi koje bi probile uπi ovom okorjelom kralju. Mogao ga je ispuniti strahom i drhtanjem prikazujuÊi mu sva bezakonja njegovog æivota i strahotu kazne koja mu se pribliæavala. Ali svojom πutnjom Krist mu je uputio najstroæiji ukor. Herod je odbacio istinu koju mu je izloæio najveÊi meu prorocima i stoga nije zavrijedio nikakvu drugu vijest. VeliËanstvo Neba nije za njega imalo nijednu rijeË. To uho koje je uvijek bilo spremno sluπati ljudske nevolje, nije sluπalo Herodove naredbe. Te oËi koje su uvijek poËivale s ljubavlju punom saæaljenja i praπtanja na grjeπniku koji se kaje, nijednim se pogledom nisu zaustavile na Herodu. Te usne koje su izgovarale najupeËatljivije istine, koje su se glasom najnjeænijeg preklinjanja zauzimale za najgreπnije i najodbaËenije, bile su zatvorene za oholog kralja koji nije osjeÊao potrebu za Spasiteljem. Herodovo je lice potamnjelo od srdæbe. Obrativπi se mnoπtvu, ljutito je proglasio Isusa varalicom. Zatim je rekao Kristu: Ako ne budeπ dokazao da si ono πto tvrdiπ, predat Êu te vojnicima i narodu. Oni Êe te moæda uspjeti natjerati da govoriπ. Ako si varalica, smrt iz njihovih ruku jedino je πto zasluæujeπ; ako si Boæji Sin, oslobodi se tako πto Êeπ uËiniti neko Ëudo. Tek πto je izgovorio ove rijeËi, svjetina je navalila na Krista. Kao divlje zvijeri bacili su se na plijen. Isusa su vukli na sve strane, a Herod se pridruæio gomili æeleÊi poniziti Boæjeg Sina. Da rimski vojnici nisu posredovali i odbili gnjevnu svjetinu, Spasitelja bi raskinuli na komade. “Herod ga prezre i naruga mu se zajedno sa svojom straæom. Zatim ga obuËe u bijelu haljinu.” Rimski su se vojnici pridruæili ovom zlostavljanju. Sve πto su ovi zli, iskvareni vojnici, potpomognuti Herodom i hebrejskim dostojanstvenicima, mogli smisliti uËinili su Spasitelju. Ali njegovo boæansko strpljenje nije malaksalo. U PILATOVOJ SUDNICI 95 Kristovi su gonitelji pokuπali procijeniti njegov karakter prema svom vlastitom; prikazivali su Ga tako zlim kao πto su sami. Ali iza onog πto se moglo vidjeti pojavljivao se drugi prizor — prizor koji Êe oni vidjeti jednog dana u svoj njegovoj slavi. Bilo je nekih koji su drhtali u Kristovoj nazoËnosti. Dok se surova svjetina klanjala pred Njim ismijavajuÊi Ga, neki koji su doπli s istim ciljem vraÊali su se prestraπeni i uπutkani. Herod je bio osvjedoËen. Posljednje zrake milosti obasjavale su njegovo srce otvrdnuto grijehom. OsjeÊao je da to nije obiËan Ëovjek; jer je boæanska priroda zasjala kroz ljudsku. U trenutku dok je Krist bio okruæen rugaËima, preljuboËincima i ubojicama, Herod je osjeÊao da promatra Boga na njegovu prijestolju. Okorjeli, kakav je bio, nije se usudio potvrditi Kristovu presudu. Æelio se osloboditi Da je Pilat sproveo straπne odgovornosti i stoga je poslao Isusa natrag u rimsku u djelo ono πto je sudnicu. smatrao da je Ponovno u Pilatovoj sudnici pravo, Hebreji se ne bi usuivali nalagati mu πto da Ëini. Krista bi ubili, ali krivnja ne bi poËinula na njemu. Pilat je bio razoËaran i vrlo nezadovoljan. Kad su se Hebreji vratili sa svojim zatvorenikom, nestrpljivo ih je upitao πto æele od njega. Podsjetio ih je da je veÊ sasluπao Isusa i da nije naπao nikakve krivice na Njemu; rekao im je da su iznijeli optuæbe protiv Njega, ali da nisu mogli dokazati ni jednu jedinu. Poslao je Isusa Herodu, tetrarhu Galileje, jednome koji je bio pripadnik njihovog naroda, ali on nije naπao na Njemu niπta πto zaluæuje smrt. “Dakle: iπibat Êu ga”, rekao je Pilat, “i pustiti.” Ovdje je Pilat pokazao svoju slabost. Izjavio je da je Isus nevin, ali Ga je ipak bio voljan iπibati kako bi umirio njegove tuæitelje. Bio je spreman ærtvovati pravdu i naËelo da bi se nagodio sa svjetinom. To ga je dovelo u nepovoljan 96 PASIJA NA DE poloæaj. Gomila se oslonila na njegovu neodluËnost i joπ upornije traæila æivot zarobljenika. Da je Pilat odmah odluËno stao, odbijajuÊi osuditi Ëovjeka za koga je utvrdio da je nevin, prekinuo bi sudbonosni lanac koji Êe ga dræati okovanog u griænji savjesti i krivnji dokle god bude æiv. Da je sproveo u djelo ono πto je smatrao da je pravo, Hebreji se ne bi usuivali nalagati mu πto da Ëini. Krista bi ubili, ali krivnja ne bi poËinula na Pilatu. Meutim, Pilat se sve viπe ogluπavao o glas svoje savjesti. Naπao je izgovor da ne sudi po pravdi i praviËnosti, pa se sad naπao gotovo bespomoÊan u rukama sveÊenika i poglavara. Ovo kolebanje i neodluËnost potvrdili su njegovu propast. Nebeska poruka Pilatu »ak i sad Pilat nije ostavljen da djeluje slijepo. Boæanska vijest odvraÊala ga je da ne uËini djelo na koje se spremao. Kao odgovor na Kristovu molitvu, Pilatovoj se æeni javio aneo s Neba i ona je u snu vidjela Spasitelja i razgovarala s Njim. Pilatova æena nije bila Hebrejka, ali dok je u svom snu promatrala Isusa, nije nimalo posumnjala u njegov karakter ili poslanje. Znala je da je On nebeski Knez. Vidjela Ga je na suenju u sudskoj dvorani. Vidjela Mu je ruke Ëvrsto vezane poput ruku nekog zloËinca. Vidjela je Heroda i njegove vojnike kako obavljaju svoje straπno djelo. »ula je sveÊenike i poglavare, ispunjene zaviπÊu i zlobom, kako bijesno optuæuju. »ula je rijeËi: “Mi imamo Zakon i po Zakonu naπemu valja da umre.” Vidjela je Pilata kako predaje Isusa da Ga πibaju, premda je izjavio: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovome Ëovjeku.” »ula je presudu koju je izrekao Pilat i vidjela ga je kako predaje Krista njegovim ubojicama. Vidjela je kriæ podignut na Golgoti. Vidjela je zemlju obavijenu tamom i Ëula tajanstveni uzvik: “Svrπi se!” Njezinom pogledu nametnuo se joπ jedan prizor. Vidjela je Krista kako sjedi na velikom bijelom oblaku, dok se Zemlja ljulja u prostoru i njegove ubojice kako bjeæe od njegove slave. Probudila se s uzvikom uæasa i odmah napisala Pilatu rijeËi opomene. Dok se Pilat kolebao πto uËiniti, glasonoπa se progurao kroz gomilu i predao mu u ruke pismo njegove æene koje je glasilo: U PILATOVOJ SUDNICI 97 “Nemoj se nikako mijeπati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega!” “Pusti nam Barabu!” Pilat je problijedio. Bio je zbunjen svojim proturjeËnim osjeÊajima. U njegovoj neodluËnosti sveÊenici i poglavari joπ su viπe raspaljivali narod. Pilat je bio primoran na djelovanje. Sad se sjetio jednog obiËaja koji bi mogao posluæiti Kristovu osloboenju. Bio je obiËaj da se na ovaj blagdan oslobodi jedan zatvorenik koga narod izabere. ObiËaj je bio neznaboæaËkog podrijetla; u njemu nije bilo ni trunke praviËnosti, ali Hebreji su ga vrlo cijenili. U to vrijeme rimske vlasti dræale su jednog zatvorenika osuenog na smrt koji se zvao Baraba. Ovaj se Ëovjek izdavao za Mesiju. Tvrdio je da ima vlast na svijetu uspostaviti nov poredak, da ga usOno πto su æeljeli mjeri u dobrom pravcu. Pod nije bio dokaz o sotonskom je obmanom tvrdio Kristovoj nevinosti, da mu pripada sve πto moæe veÊ Njegova osuda. zadobiti kraom i pljaËkom. »inio je Ëudesna djela sotonskom silom, stekao u narodu mnogo pristaπa i izazvao pobune protiv rimske vlasti. Pod plaπtem vjerskog oduπevljenja bio je okorjeli i opak zlikovac, sklon pobuni i nasilju. DajuÊi narodu da izabere izmeu ovog Ëovjeka i nevina Spasitelja, Pilat se nadao da Êe potaknuti osjeÊaj za pravdu. Nadao se da Êe zadobiti njihovu nak lonost prema Kristu nasuprot sveÊenicima i poglavarima. Stoga je, okreÊuÊi se mnoπtvu, vrlo ozbiljno rekao: “Koga hoÊete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Mesiju?” Odgovor svjetine odjeknuo je kao rika divljih zvijeri: “Pusti nam Barabu!” Uzvik “Barabu! Barabu!” postajao je sve glasniji i glasniji. MisleÊi da narod nije razumio njegovo pitanje, Pilat je upitao: “HoÊete li da vam pustim kralja æidovskog?” Meutim, oni su ponovno povikali: “Ovoga smakni, a pusti nam Barabu!” “©to da onda uËinim s Isusom zvanim Mesija?” upitao je Pilat. Ponovno je uskomeπano mnoπtvo 98 PASIJA NA DE zaurlalo nalik zlim duhovima. Pravi demoni u ljudskom obliku bili su u mnoπtvu, i πto se drugo moglo oËekivati do odgovor: “Neka se razapne!” Pilat je bio uznemiren. Nije ni pomislio da Êe doÊi do ovoga. Ustuknuo je od izruËenja nevina Ëovjeka na najsramniju i najsvirepiju smrt koja se moæe dosuditi. Kad je urlanje prestalo, okrenuo se narodu i rekao: “A kakvo je zlo uËinio?” Ali sluËaj je otiπao predaleko da bi se uvaæili dokazi. Ono πto su æeljeli nije bio dokaz o Kristovoj nevinosti, veÊ njegova osuda. Joπ Ga je uvijek Pilat nastojao spasiti. “On im treÊi put reËe: Pa kakvo je zlo uËinio? Ja ne naoh na njemu niπta πto bi zasluæivalo smrt. Dakle: iπibat Êu ga i pustiti.” VeÊ sam nagovjeπtaj njegova osloboenja deseterostruko je pojaËao gnjev naroda. “Raspni ga, raspni!” vikali su. Bura, izazvana Pilatovom neodluËnoπÊu, bivala je sve jaËa i jaËa. Iscrpljenog Isusa, iscrpljena umorom umorom i i pokrivena ranama, javno su biËevali. “Vojnici ga odvedoπe pokrivenog u nutrinu palaËe, u takozvani ranama, Isusa su pretorij, te sazvaπe cijelu Ëetu. javno biËevali. Ogrnuπe ga skrletnom kabanicom, pa opletoπe trnovu krunu i njom ga okruniπe. Tada ga poËeπe pozdravljati: Zdravo, kralju æidovski! I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga, pregibahu koljena i klanjahu mu se.” Povremeno neka zla ruka zgrabila bi trsku koja Mu je stavljena u ruku i udarala Ga njome po trnovoj kruni, zabadajuÊi tako trnje u njegove sljepooËnice, dok su se kapi krvi slijevale niz njegovo lice i bradu. »udite se, Nebesa! I zapanji se, Zemljo! Gledajte muËitelja i muËenog! Pomahnitala svjetina opkolila je Spasitelja svijeta. Ruganje i ismjehivanje mijeπaju se s nepristojnim psovkama i huljenjem. Neosjetljiva svjetina podsmijeva se njegovu skromnu podrijetlu i jednostavnom æivotu. Rugaju se njegovoj tvrdnji da je Boæji Sin, a prostaËke πale i uvredljivo podrugivanje prelaze s usana na usne. U PILATOVOJ SUDNICI 99 Sotona predvodi svirepu svjetinu u njezinu zlostavljanju Spasitelja. Namjeravao je da Ga, ako je moguÊe, navede na osvetu ili Ga natjera da se Ëudom oslobodi i tako sruπi plan spasenja. Samo jedna mrlja u njegovom ljudskom æivotu, jedan neuspjeπan pokuπaj njegove ljudske prirode da podnese tu straπnu kuπnju, pa bi Boæje Janje bilo nesavrπena ærtva, a Ëovjekovo otkupljenje promaπaj. Meutim, On koji je mogao zapovjediti da Mu dou u pomoÊ nebeske vojske — On koji je mogao otjerati svjetinu zastraπenu otkrivanjem sjaja njegovog boæanskog veliËanstva — u savrπenom se miru podËinio najsurovijim uvredama i ruæenju. Kristovi su neprijatelji traæili Ëudo kao dokaz njegova boæanstva. Imali su neusporedivo veÊi dokaz od ijednog koji su traæili. Kao πto je svirepost unizila njegove muËitelje ispod ljudskog dostojanstva i uËinila ih sliËnim Sotoni, tako su krotkost i strpljenje uzdigli Isusa Svakom crtom iznad ljudskog i dokazali njegovo srodstvo s Bogom. Njegoizraæavao je vo poniæenje bilo je jamstvo blagost, spokojstvo njegova uzdizanja. Kapi kr vi i najnjeæniju koje su u samrtnim mukama samilost prema tekle s njegovih ranjenih sljepooËnica niz lice i bradu bile svojim surovim su jamstvo njegova pomazanja neprijateljima. “uljem radosti” (Hebrejima 1,9) kao naπeg Velikog sveÊenika. Sotonin bijes bio je velik kad je vidio da sva zlostavljanja nanesena Spasitelju nisu iznudila ni najmanje gunanje s njegovih usana. Premda je na sebe uzeo ljudsku prirodu, bio je ojaËan boæanskom snagom i nije se udaljio ni u Ëemu od volje svog Oca. Kad je Pilat predao Isusa da bude biËevan i ruæen, mislio je da Êe izazvati saæaljenje mnoπtva. Nadao se da Êe narod to smatrati dovoljnom kaznom. Smatrao je da Êe Ëak i zloba sveÊenika biti zadovoljena. Ali pronicljivi Hebreji zamijetili su slabost u kaænjavanju Ëovjeka koji je bio proglaπen nevinim. Znali su da je Pilat pokuπavao spasiti æivot zatvoreniku, pa su odluËili da Isus nipoπto ne bude osloboen. Da bi nam ugodio i zadovoljio nas, Pilat Ga je iπibao, mislili 100 PASIJA NA DE su, pa ako budemo vrπili pritisak do odluËujuÊeg trenutka, sigurno Êemo postiÊi svoj cilj. Pilat je sad poslao da Barabu dovedu u sudnicu. Zatim je jednog kraj drugog izveo pred narod oba zatvorenika i pokazujuÊi na Spasitelja, rekao sveËanim glasom: “Evo Ëovjeka!” “Evo ga izvodim k vama van, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.” Tu je stajao Boæji Sin, noseÊi haljinu poruge i trnov vijenac. Obnaæen do pojasa, njegova lea bila su u dugim, straπnim modricama iz kojih je neprekidno tekla krv. Iscrpljenost i bol ogledali su se na okrvavljenu licu; njegov izgled nikada nije bio ljepπi nego tada. Spasiteljevo lice nije bilo izmijenjeno pred njegovim neprijateljima. Svakom crtom izraæavao je blagost, spokojstvo Svaka crta i najnjeæniju samilost prema svojim surovim neprijateljima. Barabinog lica U njegovom ponaπanju nije biodavala je lo kukaviËke slabosti, veÊ snage okorjelog i dostojanstva dugog trpljenja. razbojnika kakav Zatvorenik je kraj Njega bio je doista i bio. upeËatljiva suprotnost. Svaka crta Barabinog lica odavala je okorjelog razbojnika kakav je doista i bio. Suprotnost je govorila svakom promatraËu. Neki od prisutnih su plakali. Dok su gledali Isusa, njihova su srca bila ispunjena suosjeÊanjem. »ak su i sveÊenici i poglavari bili osvjedoËeni da je doista ono πto je za sebe tvrdio. Rimski vojnici koji su okruæavali Krista nisu svi bili tako tvrdokorni, neki su ozbiljno promatrali njegovo lice traæeÊi dokaz je li doista zloËinac ili opasni krivac. S vremena na vrijeme okrenuli bi se i bacili prezrivi pogled na Barabu. Nije bio potreban neki veliki promatraËki dar da bi ga potpuno prozreli. Ponovno su se okrenuli Onome koji se nalazio na sudu. Gledali su boæanskog Patnika s osjeÊajem dubokog saæaljenja. Kristova tiha pokornost utisnula je u njihove misli prizor koji se nikada neÊe izbrisati dok Ga ne priznaju kao Krista ili odbace i tako odluËe o svojoj sudbini. U PILATOVOJ SUDNICI 101 Pilatova presuda Pilat je bio zadivljen Spasiteljevim strpljenjem bez jauka. Nije sumnjao da Êe izgled ovog »ovjeka, nasuprot Barabi, u Hebrejima probuditi suÊut. Meutim, nije shvatio fanatiËnu mrænju sveÊenika prema Njemu koji je, kao svjetlost svijetu, uËinio da se pokaæe njihovo mraËnjaπtvo i zabluda. Razjarili su svjetinu pa su sveÊenici, poglavari i narod ponovno podignuli svoj glas s onim straπnim uzvikom: “Raspni ga, raspni!” Napokon, izgubivπi svako strpljenje, zbog njihove nerazumne svireposti, Pilat je oËajniËki povikao: “Uzmite ga vi... i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje.” Rimski namjesnik, premda naviknut na svirepe prizore, osjeÊao je suÊut prema napaÊePilat je bio nom zatvoreniku, koji se iako zadivljen osuen i biËevan krvava Ëela i ranjenih lea, joπ uvijek drSpasiteljevim æao kao kralj na prijestolju. Mestrpljenjem bez utim, sveÊenici su izjavili: “Mi jauka. imamo Zakon... i po tome Zakonu mora um rijeti, jer se pravio Sinom Boæjim.” Pilat je bio zaprepaπten. Nije imao pravu predodæbu o Kristu i njegovoj misiji, ali je imao nejasnu vjeru u Boga i biÊa uzviπenija od ljudskog roda. Misao koja je ranije proπla kroz njegov um sad je dobila odreeniji oblik. Pitao se ne stoji li pred njim moæda boæansko biÊe, obuËeno u purpurnu haljinu poruge i okrunjeno vijencem od trnja. Ponovno je otiπao u sudsku dvoranu i rekao Isusu: “Odakle si ti?” Ali Isus mu nije odgovorio. Spasitelj je slobodno govorio Pilatu, objaπnjavajuÊi mu svoju zadaÊu koju je imao kao svjedok za istinu. Pilat je prezreo svjetlost. Zlouporabio je visoki sudaËki poloæaj podreujuÊi svoja naËela i vlast zahtjevima svjetine. Isus za njega nije viπe imao svjetlosti. Ozlojeen njegovom πutnjom, Pilat je gordo rekao: “Meni ne odgovaraπ? Ne znaπ li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te?” Isus je odgovorio: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti... kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me tebi predade veÊi grijeh.” 102 PASIJA NA DE Tako je milostivi Spasitelj, usred najveÊih patnji i boli, opravdao koliko je to bilo moguÊe, djelo rimskog namjesnika koji Ga je predao da bude raspet. Kakav je to prizor koji svijet treba naslijediti za sva vremena! Kako on osvjetljuje karakter Onoga koji je Sudac cijele zemlje! “Zato je onomu”, rekao je Isus, “koji me tebi predade veÊi grijeh.” Ovim je Krist mislio na Kaifu, koji je, kao veliki sveÊenik, predstavljao hebrejski narod. Oni su znali naËela prema kojima se upravlja rimska vlast. Imali su svjetlost u proroËanstvima koja su svjedoËila o Kristu i njegovu nauku i Ëudima. Hebrejski su suci dobili nepogreπive dokaze o boæanstvu Onoga koga su osudili na smrt. Njima Êe biti sueno prema svjetlosti koju su dobili. NajveÊa krivnja i najteæa odgovornost pripada onima koji su zauzimali najviπa mjesta u narodu, Ëuvarima svetih zaNajveÊa krivnja i loga koje su sad tako neËasno najteæa izdavali. Pilat, Herod i rimski odgovornost vojnici uglavnom su malo znali o Isusu. Mislili su da ugaaju pripada onima sveÊenicima i poglavarima tikoji su zauzimali me πto Ga zlostavljaju. Nisu najviπa mjesta u imali svjetlost koju je hebrejski narodu. narod tako obilno primio. Da je svjetlost dana vojnicima, oni ne bi tako surovo postupali s Kristom. Pilat je opet predloæio da oslobodi Spasitelja. “A Æidovi su vikali: Ako ovoga oslobodiπ, nisi prijatelj caru!” Na taj naËin ovi licemjeri pretvarali su se da su zabrinuti za cezarevu vlast. Od svih protivnika rimske vladavine, Hebreji su bili najogorËeniji. Kad su bili sigurni, najokrutnije su provodili svoje narodne i vjerske zahtjeve; ali kad su æeljeli ostvariti neku surovu namjeru, uzdizali su cezarevu moÊ. Da bi postigli Kristovo uniπtenje, pokazivali su se lojalnim tuinskoj vladavini koju su mrzili. “Svaki koji se pravi kraljem”, nastavili su, “protivi se caru.” To je dirnulo Pilatovo najosjetljivije mjesto. Rimska vlada sumnjala je u njega, i znao je da bi takav izvjeπtaj prouzro- U PILATOVOJ SUDNICI 103 Ëio njegovu propast. Znao je da bi se gnjev Hebreja okrenuo protiv njega ako im se suprotstavi. Oni Êe uËiniti sve πto mogu dok ne izvrπe svoju odmazdu. Pred sobom je imao primjer upornosti kojom su traæili æivot Onoga koga su bezrazloæno mrzili. Pilat je tada zauzeo svoje mjesto na sudaËkoj stolici i ponovno predstavio Isusa narodu govoreÊi: “Evo vam kralja!” Ponovno se Ëuo bijesni uzvik: “Uzmi, uzmi, raspni ga!” Glasom koji se nadaleko Ëuo Pilat je upitao: “Vaπega kralja da razapnem?” Ali neËiste i bogohulne usne izrekle su rijeËi: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara.” Izborom neznaboæaËkog vladara, hebrejski se narod udaljio od Boæje vladavine. Odbacili su Boga kao svog Cara. Odsad pa nadalje nemaju viπe osloboditelja. Nemaju cara Da bi postigli osim cezara. SveÊenici i uËitelji Kristovo uniπtenje, naveli su narod na ovo. Oni su Æidovi su se bili odgovorni za ovo i sve strapokazivali πne posljedice koje su uslijelojalnim tuinskoj dile. Vjerske su voe bile krive za grijeh i propast naroda. vladavini koju su “Kako Pilat vidje da tim mrzili. niπta ne postiæe i da buka biva samo joπ veÊa, uze vodu te opra ruke pred svjetinom, govoreÊi: “Nevin sam od krvi ovog pravednika. To je vaπa stvar!” U strahu i samoosudi Pilat je promatrao Isusa. U prostranom moru podignutih lica, njegovo je lice jedino bilo mirno. Oko njegove glave kao da je blistala blaga svjetlost. Pilat je u svom srcu rekao: On je Bog. Okrenuvπi se mnoπtvu izjavio je: “Ja sam Ëist od njegove krvi. Uzmite Ga vi i raspnite. Ali znajte, sveÊenici i poglavari, proglaπavam Ga pravednim Ëovjekom. Neka Onaj za koga On tvrdi da je njegov Otac sudi vama a ne meni za danaπnje djelo.” Tada je rekao Isusu: “Oprosti mi za ovo; ja Te ne mogu spasiti.” Poπto je ponovo dao iπibati Isusa, predao Ga je da se razapne. Pilat je æelio osloboditi Isusa. Meutim, uvidio je da to ne moæe uËiniti i saËuvati svoj poloæaj i Ëast. Radije je izabrao ærtvovati jedan nevini æivot nego izgubiti svoju svjetov- 104 PASIJA NA DE nu moÊ. Koliko je mnogo onih koji, da bi izbjegli πtetu ili patnje, na sliËan naËin ærtvuju naËelo. Savjest i duænost pokazuju na jedan put, a osobna korist na drugi. NaËin razmiπljanja snaæno kreÊe u pogreπnom pravcu, i onaj koji pravi sporazume sa zlom biva odnesen u gustu tamu krivnje. Pilat je popustio zahtjevima svjetine. Radije je predao Isusa da bude raspet nego se izloæio opasnosti da izgubi svoj poloæaj. Ali unatoË njegovoj predostroænosti, upravo ono Ëega se bojao kasnije ga je snaπlo. Oduzete su mu poËasti, bio je zbaËen sa svog visokog poloæaja i muËen griænjom savjesti i povrijeenom gordoπÊu, ubrzo nakon raspeÊa okonËao je svoj æivot. Tako Êe svi koji Ëine ustupke grijehu dobiti samo æalost i propast. “Neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.” (Izreke 14,12) Kad je Pilat izjavio da je nevin u Kristovoj krvi, Kaifa je prkosno odgovorio: “Krv njegova neka padne na nas i na Pilat je æelio naπu djecu.” Ove straπne rijeËi osloboditi Isusa. prihvatili su sveÊenici i poglaAli, uvidio je da to vari i one su u mnoπtvu odjekivale kao neljudska rika. Sve ne moæe uËiniti i mnoπtvo odgovorilo je govosaËuvati svoj reÊi: “Krv njegova neka padne poloæaj i Ëast. na nas i na naπu djecu.” Izraelski je narod izvrπio svoj izbor. PokazujuÊi na Isusa govorili su: “Ne ovoga, nego Barabu.” Baraba, razbojnik i ubojica, bio je Sotonin predstavnik. Krist je bio Boæji predstavnik. Krist je bio odbaËen; Baraba izabran. Barabu Êe i dobiti. Izvrπivπi taj izbor, prihvatili su onoga koji je od poËetka bio laæljivac i ubojica. Sotona je bio njihov voa. Kao narod radit Êe po njegovom naputku. »init Êe njegova djela. Morat Êe podnositi njegovu vladavinu. Taj narod koji je izabrao Barabu mjesto Krista osjeÊat Êe Barabinu svirepost dokle god bude trajalo vrijeme. PromatrajuÊi izbijeno Boæje Janje, Hebreji su vikali: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu.” Taj straπan uzvik uzdignuo se do Boæjeg prijestolja. Ta presuda, koju su sami sebi izrekli, bila je zapisana na Nebu. Ta je molitva usliπana. U PILATOVOJ SUDNICI 105 Krv Boæjeg Sina leæala je na njihovoj djeci, na djeci njihove djece, kao stalna kletva. Straπno se obistinila u razorenju Jeruzalema. Straπno se iskazala u stanju hebrejskog naroda tijekom tisuÊu i osam stotina godina — u grani odvojenoj od trsa, u izumrloj nerodnoj lozi koju treba skupiti i spaliti. Iz zemlje u zemlju po cijelome svijetu, iz stoljeÊa u stoljeÊe, mrtvi, mrtvi u prijestupima i grijesima! Ta Êe molitva biti na sliËan naËin ispunjena u veliki dan suda. Kad Krist bude ponovno doπao na zemlju, ljudi Ga neÊe vidjeti kao zatvorenika okruæena svjetinom. Tada Êe Ga vidjeti kao nebeskog Kralja. Krist Êe doÊi u svojoj slavi, u slavi svog Oca i u slavi svetih anela. Deset tisuÊa puta deset Krist je bio Boæji tisuÊa i tisuÊe tisuÊa anela, predstavnik. Krist divnih i pobjedniËkih Boæjih je bio odbaËen; Sinova, u nenadmaπnoj ljepoti Baraba izabran. i slavi, pratit Êe Ga na ovom putu. Tada Êe On sjediti na Barabu Êe i dobiti. prijestolju svoje slave, a pred Njim Êe biti okupljeni svi narodi. Tada Êe Ga vidjeti svako oko, pa i oni koji su Ga proboli. Umjesto trnova vijenca, nosit Êe krunu slave — krunu u kruni. Umjesto one stare purpurne kraljevske haljine, bit Êe obuËen u najsjajnije bijele haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji”. (Marko 9,3) Na njegovoj odjeÊi i na njegovu stegnu bit Êe ispisano ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” (Otkrivenje 19,16) Tu Êe biti i oni koji su Ga ismijavali i udarali. SveÊenici i poglavari ponovno Êe vidjeti prizor u sudskoj dvorani. Pred njima Êe se pojaviti svaka pojedinost kao da je ispisana plamenim slovima. Tada Êe oni koji su traæili: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!” primiti odgovor na svoje traæenje. Tada Êe cio svijet saznati i razumjeti. Oni Êe shvatiti protiv koga i Ëega su se borili — oni, jadna, slaba i smrtna biÊa. U straπnoj duπevnoj patnji i uæasu povikat Êe planinama i stijenama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdæbe, jer doe veliki dan njihove srdæbe! ‘Tko moæe opstati?’” (Otkrivenje 6,16.17) PASIJA NA DE 106 8. Golgota Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,31-53; Marku 15,20-38; Luki 23,26-46; Ivanu 19,16-30. “Uzie na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu razapnu njega.” “Da posveti narod svojom krvi”, Krist je “trpio izvan vrata”. (Hebrejima 13,12) Zbog prekrπaja Boæjeg zakona Adam i Eva morali su izaÊi iz Edena. Krist, naπa zamjena, trebao je patiti izvan Jeruzalema. On je umro izvan gradskih vrata, na mjestu na kome su pogubljivali zloËince i ubojice. SljeKad je Isus proπao deÊe rijeËi imaju puno znaËekroz vrata nje: “Krist nas je otkupio od Pilatova dvora, prok letstva Zakona postavπi kriæ koji je bio mjesto nas proklet.” (GalaÊapripremljen za nima 3,13) Veliko je mnoπtvo pratilo Barabu poloæen je Isusa od sudnice do Golgote. na Njegova Vijest o njegovoj presudi proranjena i krvava πirila se po cijelom Jeruzalemu, pleÊa. i ljudi iz svih druπtvenih slojeva i poloæaja u gomilama su se stjecali prema mjestu raspeÊa. SveÊenici i poglavari obavezali su se obeÊanjem da neÊe zlostavljati Kristove sljedbenike ako im On bude predan, pa su se uËenici i vjerni iz grada i okolice pridruæili mnoπtvu πto je slijedilo Spasitelja. Kad je Isus proπao kroz vrata Pilatova dvora, kriæ koji je bio pripremljen za Barabu poloæen je na njegova ranjena GOLGOTA 107 i kr vava pleÊa. Dva Barabina sudruga trebala su biti pogubljena zajedno s Isusom, pa su i na njih poloæeni kriæevi. Za slabog i napaÊenog Spasitelja ovaj je teret bio preteæak. Od pashalne veËere sa svojim uËenicima nije niπta jeo ni pio. Bio je u samrtnim mukama boreÊi se sa sotonskim silama u Getsemanskom vrtu. Podnio je bol izdaje i vidio svoje uËenike kako Ga napuπtaju i bjeæe. Bio je voen Ani, zatim Kaifi i onda Pilatu. Od Pilata bio je poslan Herodu, a onda vraÊen Pilatu. Podnosio je pogrdu za pogrdom, ismijavanje za ismijavanjem; dva puta bio je iπiban — cijele te noÊi nizali su se prizori takve naravi koji su do krajnjih granica iskuπavali Ëovjekovu duπu. Krist nije popustio. Nije izgovorio nijednu rijeË koja ne bi bila na slavu Bogu. Tijekom cjelokupGomila koja je ne sramne sudske farse dræao pratila Spasitelja se odluËno i dostojanstveno. vidjela je Njegove Ali kad je nakon drugog πibaslabe i posrÊuÊe nja na Njega poloæen kriæ, ljudska priroda viπe nije mogla korake, ali nije podnijeti. Onesvijeπten je pao pokazala suÊut. pod teretom. Sramna povorka Gomila koja je pratila Spasitelja vidjela je njegove slabe i posrÊuÊe korake, ali nije pokazala suÊut. Ruæili su Ga i grdili zato πto nije mogao nositi taj teπki kriæ. Ponovno je teret stavljen na Njega i ponovno je pao onesvijeπten na tlo. Njegovi muËitelji shvatili su da neÊe moÊi dalje nositi svoj teret. Bili su zabrinuti traæeÊi nekoga tko bi ponio poniæavajuÊe breme. Hebreji tu nisu mogli pomoÊi, zato πto bi ih oskvrnuÊe sprijeËilo da svetkuju Pashu. »ak ni iz svjetine koja Ga je pratila nitko se nije æelio sagnuti i ponijeti kriæ. U to vrijeme neki stranac, ©imun iz Cirene, vraÊajuÊi se iz polja, sreo je mnoπtvo. »uo je poruge i prostaËke uvrede iz gomile; Ëuo je ponavljanje prezrivih rijeËi: Napravite prolaz za Kralja hebrejskog! Zastao je ËudeÊi se ovom prizoru, i poπto je izrazio suÊut, zgrabili su ga i stavili kriæ na njegova pleÊa. 108 PASIJA NA DE ©imun je sluπao o Isusu. Njegovi sinovi povjerovali su u Spasitelja, ali on sam nije bio uËenik. Noπenje kriæa do Golgote bio je blagoslov za ©imuna i on je uvijek nakon toga bio zahvalan za ovo provienje. To ga je povelo da dragovoljno izabere Kristov kriæ i uvijek radosno stoji pod njegovim teretom. Mnoge æene nalazile su se u mnoπtvu πto je pratilo Onoga koji nije zasluæio surovu smrt. Njihova je paænja bila usredotoËena na Krista. Neke od njih vidjele su Ga ranije. Neke su dovodile k Njemu svoje bolesnike i nevoljne. Neke su i same bile izlijeËene. PrepriËavale su prizore koji su se zbivali. »udile su se mrænji mnoπtva prema Njemu za kojim su njihova srca bila ganuta i slomljena. UnatoË ponaπanju razjarene svjetine i ljutitim rijeËiNoπenje kriæa do ma sveÊenika i poglavara, ove æene izrazile su svoju suÊut. Golgote bio je Kad je Krist onesvijeπten pao blagoslov za pod kriæem, one su poËele tuæ©imuna i on je no naricati. uvijek nakon toga Ovo je jedino privuk lo Isusovu pozornost. Premda nabio zahvalan za paÊen teretom grijeha svijeta, ovo provienje. nije bio ravnoduπan prema izrazu boli. S njeænom suÊuti pogledao je ove æene. One nisu vjerovale u Njega; znao je da Ga ne oplakuju kao Poslanoga od Boga, veÊ to Ëine pokrenute osjeÊajem ljudske samilosti. Nije prezreo njihovu suÊut, veÊ je to u njegovom srcu probudilo joπ dublje saæaljenje prema njima. “KÊeri jeruzalemske,” rekao je On, “ne plaËite nada mnom, nego nad sobom plaËite i nad djecom svojom!” Od sadaπnjeg prizora, Krist je gledao u buduÊnost u vrijeme razorenja Jeruzalema. U tom straπnom prizoru, mnoge od onih koje sad plaËu nad Njim poginut Êe zajedno sa svojom djecom. Od propasti Jeruzalema Isusove su se misli usmjerile jednom joπ znaËajnijem sudu. U uniπtenju nepokajana grada vidio je znamenje konaËnog uniπtenja koje Êe doÊi na svijet. Rekao je: “Tada Êe se dovikivati gorama: ‘Padnite na nas!’ a breæuljcima: ‘Pokrijte nas!’ Ako se, dakle, tako radi sa zelenim GOLGOTA 109 drvetom, πto Êe biti sa suhim?” Æivim, zelenim drvetom Isus je prikazao sebe, nevinog Otkupitelja. Bog je dopustio da njegov gnjev zbog prijestupa padne na njegovog ljubljenog Sina. Isus je zbog ljudskih grijeha trebao biti raspet. Kakve Êe tada patnje snositi grjeπnik koji i dalje nastavi grijeπiti? Svi nepokajani i nevjerni iskusit Êe takvu æalost i bijedu kakvu jezik ne moæe izraziti. Mnogi iz mnoπtva πto je pratilo Spasitelja do Golgote, doËekali su Ga radosnim hvalospjevima i mahanjem palminim granËicama kad je sveËano ujahao u Jeruzalem. Ali s mnogih usana koje su tada oduπevljeno klicale Njemu u slavu, jer su to svi Ëinili, sad se razlijegao uzvik: “Raspni ga, raspni!” Kad je Isus ujahao u Jeruzalem, nade uËenika bile su Mnogi iz mnoπtva na vrhuncu. Okupljali su se πto je pratilo oko svog UËitelja, smatrajuÊi Spasitelja do velikom ËaπÊu povezanost s Golgote, doËekali Njim. Sada, u njegovu poniæenju, izdaleka su Ga pratili. su Ga radosnim Bili su ophrvani bolom i skrhvalospjevima i πeni u svojim iznevjerenim namahanjem dama. Kako su se obistinile palminim Isusove rijeËi: “Svi Êete se vi granËicama kad je joπ noÊas zbog mene pokolebati, jer je pisano: ‘Udarit Êu sveËano ujahao u pastira, i stado Êe se razbjeÊi.’” Jeruzalem. (Matej 26,31) Patnja Isusove majke Stigavπi na gubiliπte, zarobljenike su vezali uz orua za muËenje. Dva razbojnika su se otimala iz ruku onih koji su ih polagali na kriæ; ali Isus se nije opirao. Isusova majka oslanjajuÊi se na Ivana, ljubljenog uËenika, stopama svog Sina iπla je do Golgote. Vidjela Ga je kako se onesvijestio pod teæinom kriæa i Ëeznula da pridræi njegovu ranjenu glavu i obriπe to Ëelo koje se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali joj ova tuæna prednost nije bila pruæena. Zajedno s uËenicima joπ je uvijek gajila nadu da Êe Isus pokazati svoju silu i PASIJA NA DE 110 osloboditi se od svojih neprijatelja. Klonula srca sjeÊala se njegovih rijeËi kojima je proricao svaki od prizora koji su se sad odigravali. GledajuÊi razbojnike koje su vezivali za kriæ, u dubokoj se boli pitala: Zar Êe Onaj koji je mrtvima davao æivot dopustiti da Ga raspnu? Zar Êe Boæji Sin dopustiti da bude tako surovo ubijen? Mora li napustiti svoju vjeru da je Isus Mesija? Mora li biti oËevidac njegove sramote u boli, nemajuÊi Ëak ni prednost da Mu posluæi u njegovoj muci? Vidjela je njegove ruke pruæene po kriæu; donijeli su ËekiÊ i klinove i dok su oπtri vrhovi probijali njeæno tijelo, ojaeni uËenici poveli su dalje od ovog svirepog prizora gotovo onesvijeπtenu Isusovu majku. Isusova majka oslanjajuÊi se na Ivana, ljubljenog uËenika, stopama svog Sina iπla je do Golgote. Na gubiliπtu Spasitelju se nije oteo nijedan uzdah. Njegovo lice ostalo je mirno i pribrano, ali Mu je Ëelo bilo oroπeno kr upnim kapljama znoja. Nije bilo milostive ruke da obriπe samrtni znoj s njegova lica, niti rijeËi suÊuti i nepokolebljive odanosti koja bi stala uz njegovo ljudsko srce. Dok su vojnici obavljali svoj straπni posao, Isus se molio za svoje neprijatelje: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” Njegove misli prelazile su s vlastitih patnji na grijeh njegovih muËitelja i straπnu osvetu koja Êe ih stiÊi. Nikakvu kletvu nije uputio vojnicima koji su s Njim postupali grubo. Nikakvu osvetu nije prizivao na sveÊenike i poglavare koji su se naslaivali ostvarenjem svoje namjere. Krist ih je saæalijevao zbog njihova neznanja i krivice. Blago je proπaputao samo molitvu da im se oprosti “jer ne znaju πto Ëine”. Da su znali kako muËe Onoga koji je doπao spasiti grjeπni ljudski rod od vjeËne propasti, obuzela bi ih griænja savjesti i uæas. Meutim, njihovo neznanje nije uklonilo njihovu krivicu, jer su imali prednost da upoznaju i prihvate Isusa kao svog Spasitelja. Neki od njih jednog dana uvidjet Êe svoj GOLGOTA 111 grijeh, pokajati se i obratiti. Neki su svojom okorjeloπÊu onemoguÊili usliπenje Kristove molitve za njih. Ipak, uza sve to, Boæji plan je dostizao svoje ispunjenje. Isus je stekao pravo da postane zastupnikom pred Boæjim licem. Ta Kristova molitva za neprijatelje obujmila je ovaj svijet. Ona prima svakog grjeπnika koji je æivio ili koji Êe æivjeti od poËetka svijeta do kraja vremena. Na svima njima poËiva krivnja za raspeÊe Boæjega Sina. Svima se besplatno nudi oprost. Tko god hoÊe moæe imati mir s Bogom i naslijediti vjeËni æivot. Kad su Isusa prikovali, snaæni su ljudi podignuli kriæ i s velikom ga silinom usadili na za to ranije pripremljeno mjesto. To je Boæjem Sinu izazvalo neiskazane bolove. Pilat je tada na kriæ iznad Isusove glave stavio natpis na hebrejskom, Blago je progrËkom i latinskom. On je glaπaputao samo sio: “Isus NazareÊanin, kralj æimolitvu da im se dovski.” Ovaj je natpis razljuoprosti “jer ne tio Hebreje. U Pilatovoj su sudznaju πto Ëine”... nici vikali: “Razapni ga!” “Mi nemamo drugoga kralja osim Ta Kristova cara.” (Ivan 19,15) Izjavili su molitva za da je tko god nekog drugog neprijatelje priznaje za kralja — izdajnik. obujmila je ovaj Pilat je napisao osjeÊaj koji su mu izrazili. Nije spomenut nisvijet. kakav prijestup, osim da je Isus hebrejski kralj. Natpis je, ustvari, bio priznavanje podaniËke pokornosti Hebreja rimskoj sili. On je proglaπavao da Êe oni osuditi na smrt svakoga tko bi se usudio nazvati kraljem Izraela. SveÊenici su se prevarili. Kad su kovali zavjeru kako da ubiju Krista, Kaifa je izjavio da je dobro da jedan Ëovjek umre kako bi se spasio narod. Sad je otkriveno njihovo licemjerstvo. Da bi uniπtili Krista, bili su spremni ærtvovati Ëak i opstanak svog naroda. SveÊenici su uvidjeli πto su uËinili, pa su zamolili Pilata da promijeni natpis. Kazali su: “Neka ne ostane napisano ‘kralj æidovski’, nego: ‘Ovaj je tvrdio: kralj sam æidovski.’” 112 PASIJA NA DE Meutim, Pilat ljut na sebe zbog svoje ranije slabosti, potpuno je prezirao ljubomorne i prepredene sveÊeniËke voe. Hladno je odgovorio: “©to sam napisao, ostaje napisano!” Jedna sila viπa od Pilata ili Hebreja upravljala je postavljanjem ovog natpisa ponad Isusove glave. Po Boæjoj providnosti On je trebao probuditi ljude na razmiπljanje i istraæivanje Svetoga pisma. Mjesto na kojem je Isus bio raspet bilo je blizu grada. U to vrijeme tisuÊe ljudi iz svih zemalja nalazile su se u Jeruzalemu pa je natpis kojim je Isus iz Nazareta proglaπen za Mesiju privlaËio njihovu pozornost. To je bila æiva istina ispisana rukom koju je vodio Bog. ProreËeno stradanje U Kristovim stradanjima na kriæu ispunilo se proroËanstvo. Vjekovima prije raspeÊa, Spasitelj je prorekao kako Êe se postupati s Njim. Rekao je: “Opkolio me Ëopor pasa, rulje me zloËinaËke okruæile. Probodoπe mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele meu sobom i kocku bacaju za odjeÊu moju.” (Psalam 22,16-19) ProroËanstvo koje se odnosilo na njegovu odjeÊu ispunilo se bez savjeta ili uplitanja prijatelja ili neprijatelja Raspetoga. Njihove su haljine dane vojnicima koji su Ga poloæili na kriæ. Krist je Ëuo prepirku ljudi dok su izmeu sebe dijelili odjeÊu. Njegova je koπulja bila istkana bez ijednog πava i stoga su kazali: “Ne parajmo je, veÊ bacimo za nju kocku komu Êe pripasti!” U drugom proroËanstvu Spasitelj je izjavio: “Ruganje mi slomilo srce i klonuh; Ëekao sam da se tko saæali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, ali ga ne naoh. U jelo mi æuËi umijeπaπe, u mojoj me æei octom napojiπe.” (Psalam 69,21.22) Onima koji su umirali na kriæu davali su neko opojno sredstvo da bi se umrtvio osjeÊaj boli. To je ponueno i Isusu, ali kad je okusio, On je to odbio. Nije æelio prihvatiti niπta πto bi moglo potamniti njegov um. Njegova se vjera mora dalje Ëvrsto oslanjati na Boga. To je bila njegova jedina snaga. PomraËiti njegova osjetila znaËilo bi dati prednost Sotoni. GOLGOTA 113 Ruganje pod kriæem Isusovi neprijatelji iskaljivali su svoj gnjev na Njemu dok je visio na kriæu. SveÊenici, poglavari i knjiæevnici pridruæili su se svjetini rugajuÊi se Spasitelju koji je umirao. Prilikom krπtenja i preobraæenja Ëuo se glas kojim je Bog objavio da je Krist njegov Sin. Ponovno, neposredno prije Kristove izdaje, Otac je progovorio potvrujuÊi njegovo boæanstvo. Ali sada je glas s neba πutio. Nije se Ëulo nijedno svjedoËanstvo u Kristovu korist. On je sam podnosio zlostavljanje i ruganje zlih ljudi. “Ako si Sin Boæji,” govorili su oni, “sii s kriæa!” “Neka spasi sam sebe, ako je zbilja Boæji Mesija — Izabranik!” U pustinji kuπanja Sotona je izjavio: “Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” “Ako si zaista Sin Boæji, baci se dolje” s vrha HraIsusovi neprijatelji ma. (Matej 4,3.6) Sotona sa iskaljivali su svoj svojim anelima, u ljudskom obliËju bio je prisutan kraj krignjev na Njemu æa. Sotona sa svojim vojskama dok je visio na suraivao je sa sveÊenicima i kriæu. poglavarima. UËitelji naroda poticali su neuku svjetinu da izriËe sud Onome koga mnogi od njih nikada nisu vidjeli, sve dok nisu bili nagovoreni da svjedoËe protiv Njega. SveÊenici, poglavari, farizeji i okorjela svjetina ujedinili su se u sotonskoj izbezumljenosti. Vjerski poglavari sjedinili su se sa Sotonom i njegovim anelima. Izvrπavali su njegove naloge. Isus, koji je patio i umirao, Ëuo je svaku rijeË koju su izgovorili sveÊenici: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u njega!” Krist je mogao siÊi s kriæa. Ali zato πto nije æelio spasiti sebe, grjeπnik ima nadu u oprost pred Bogom. PodsmjehujuÊi se Spasitelju, ljudi koji su se smatrali tumaËima proroËanstava ponavljali su baπ one rijeËi za koje je NadahnuÊe proreklo da Êe ovom prilikom izgovarati. Ipak 114 PASIJA NA DE u svojoj sljepoÊi nisu vidjeli da ispunjavaju proroËanstvo. Oni koji su u podsmijehu izgovarali rijeËi: “On se uzdao u Boga, neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je rekao: ‘Sin sam Boæji!’”, nisu ni pretpostavljali da Êe njihovo svjedoËanstvo odjeknuti kroz vjekove. Meutim, premda podsmjeπljivo izgovorene, ove rijeËi navele su ljude da tako istraæuju Pisma kao nikada ranije. Mudri ljudi su Ëuli, istraæivali, razmiπljali i molili se. Bilo je i takvih koji nisu imali mira sve dok usporeujuÊi tekstove Pisma nisu spoznali znaËenje Kristove misije. Nikada ranije nije se tako πiroko rasprostranilo znanje o Isusu kao u trenutku kad je visio na kriæu. U srcima mnogih koji su promatrali prizor raspeÊa i Ëuli Kristove rijeËi zasjala je svjetlost istine. Utjeha na kriæu Isusu u njegovoj agoniji na kriæu doπao je zraËak utjehe. To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba Ëovjeka raspeta s Isusom u poËetku su Ga ruæili, a jedan je u svojim patnjama postajao joπ oËajniji i prkosniji. Ali je njegov sudrug U agoniji na bio drukËiji. Ovaj Ëovjek nije kriæu, Isusu je bio okorjeli zlikovac; naπao se doπao zraËak na stranputici zaveden loπim utjehe. To je bila druπtom; bio je manje kriv od mnogih koji su stajali kraj krimolba razbojnika æa i ruæili Spasitelja. Vidio je koji se kajao. i Ëuo Isusa i bio osvjedoËen njegovim uËenjem, ali su ga sveÊenici i poglavari odvratili od Njega. ÆeleÊi uguπiti osvjedoËenje, tonuo je sve dublje i dublje u grijeh, dok nije uhvaÊen, optuæen kao zloËinac i osuen da umre na kriæu. U sudnici i na putu prema Golgoti bio je u Isusovoj blizini. »uo je kako je Pilat objavio: “Na njemu ne nalazim nikakve krivnje!” (Ivan 19,4) Primijetio je njegovo boæansko dræanje i njegovo milostivo praπtanje svojim muËiteljima. S kriæa je vidio mnoge koji su se gradili poboænima, a rugali su se i ismijavali Gospodina Isusa. Vidio je kako prezrivo maπu GOLGOTA 115 glavama. »uo je kako njegov sudrug u krivici prihvaÊa rijeËi osude: “Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!” »uo je kako mnogi izmeu prolaznika brane Isusa. »uo ih je kako ponavljaju njegove rijeËi i govore o njegovim djelima. U njemu se ponovno pojavilo osvjedoËenje da je ovo Krist. OkreÊuÊi se drugom zloËincu rekao je: “Zar se ti ne bojiπ Boga, kad si sam osuen tako?” ZloËinci na samrti nisu se viπe morali bojati Ëovjeka. Meutim, jednoga je proæimalo osvjedoËenje da postoji Bog koga se treba bojati, buduÊnost koja ga je natjerala da strepi. A sad, njegova æivotna povijest, sva umrljana grijehom, tek πto se nije zavrπila. “Mi smo ovdje po pravdi”, uzdisao je on, “jer primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla uËinio.” Sad viπe nema pitanja. Nema sumnji, ni prijekora. Kad je osuen za svoj zloËin, ovaj prijestupnik je pao u oËajanje i beznae; ali sad su se probudile neobiËne, plemenite misli. SjeÊao se svega πto je Ëuo o Isusu — kako je iscjeljivao bolesne i opraπtao grijehe. Sluπao je rijeËi onih koji su vjerovali u Isusa i koji su Ga plaËuÊi slijedili. Vidio je i proËitao natpis iznad Spasiteljeve glave. »uo je kako ga prolaznici ponavljaju, neki u æalosti drhtavim usnama, a drugi u πali i podsmijehu. Sveti Duh rasvijetlio je njegov razum i malo-pomalo dokazi su se spojili. U Isusu, ranjenom, ismijavanom i raspetom, vidio je Boæje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. U njegovu je glasu bila pomijeπana nada s boli kad se ova bespomoÊna, umiruÊa duπa predala Spasitelju koji je umirao. “Isuse, sjeti me se”, povikao je, “kada doeπ u svoje kraljevstvo!” Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuËan, a rijeËi pune ljubavi, saæaljenja i sile: “Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa mnom u raju.” Tijekom dugih sati samrtnih muka do Isusovih su uπiju dolazili poruga i ismijavanje. Dok je visio na kriæu, do Njega su joπ uvijek dopirali glasovi puni poruga i psovki. S Ëeænjom u srcu oËekivao je neki izraz vjere svojih uËenika. »uo je samo æalosne rijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Izraela.” Kako je Spasitelj bio zahvalan za izraz vjere i ljubavi ovog razbojnika koji je umirao! Dok su Ga se vodeÊi Hebreji odricali, pa Ëak i uËenici sumnjali u njegovo boæanstvo, jadni razbojnik na rubu vjeËnosti nazvao 116 PASIJA NA DE je Isusa Gospodinom. Mnogi su Ga bili spremni nazvati Gospodinom dok je Ëinio Ëuda i kad je ustao iz groba, ali nitko osim razbojnika koji se pokajao i bio spaπen u jedanaesti sat, nije Ga priznavao dok je visio i umirao na kriæu. PromatraËi su Ëuli kad je razbojnik nazvao Isusa Gospodinom. Boja glasa Ëovjeka koji se kajao privukla je njihovu pozornost. Oni koji su se u podnoæju kriæa svaali oko Kristove odjeÊe i koji su bacali kocku za njegov ogrtaË, zastali su kako bi Ëuli. Utihnuli su njihovi ljutiti glasovi. Zaustavljena daha gledali su Krista i oËekivali odgovor s tih umiruÊih usana. Dok je izgovarao rijeËi obeÊanja, kroz tamni oblak koji je obavio kriæ probila se sjajna i nezadræiva svjetlost. RazbojS Ëeænjom u srcu nik koji se kajao doæivio je saoËekivao je neki vrπeni mir i sigurnost da ga je izraz vjere svojih Bog prihvatio. U svom poniuËenika. »uo je æenju Krist je bio proslavljen. On, koji je u oËima svih izglesamo æalosne dao kao da je pobijeen, bio rijeËi: “A mi smo je Pobjednik. Bio je priznat kao se nadali da je on Onaj koji je ponio grijehe. Ljuonaj koji Êe di mogu muËiti njegovo ljudosloboditi Izraela.” sko tijelo. Oni mogu raniti njegove sljepooËnice trnovim vijencem. Mogu Mu skinuti haljine i prepirati se oko njih. Ali mu ne mogu oduzeti silu da opraπta grijehe. Umiranjem je pruæio svjedoËanstvo o svojoj boæanskoj prirodi i OËevoj slavi. Njegovo uho nije oteæalo da ne moæe Ëuti, niti je njegova ruka okraËala da ne moæe spasiti. Njegovo kraljevsko pravo je da spasi do posljednjeg sve koji kroz Njega dolaze Bogu. “Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa mnom u raju.” Krist nije obeÊao da Êe tog dana razbojnik biti s Njim u raju. On sam toga dana nije otiπao u raj. Spavao je u grobu i u jutro uskrsnuÊa rekao: “Jer joπ nisam uziπao k Ocu.” (Ivan 20,17) Meutim, na dan raspeÊa, na dan prividnog poraza i tame, izreËeno je obeÊanje. Danas, dok umire na kriæu kao zloËinac, Krist uvjerava jadnog grjeπnika: “Bit Êeπ sa mnom u raju!” GOLGOTA 117 Razbojnici koji su raspeti s Isusom postavljeni su “jedan s desne strane a drugi s lijeve”, a Isus u sredini. To je uËinjeno prema uputi sveÊenika i poglavara. Kristov poloæaj izmeu razbojnika trebao je pokazati da je On najveÊi zloËinac izmeu ove trojice. Tako se ispunilo pismo: “I meu zlikovce bio ubrojen.” (Izaija 53,12) Meutim, potpuni smisao ovog djela sveÊenici nisu vidjeli. Kao πto je Isus, raspet s razbojnicima, stavljen “u sredinu”, tako je i njegov kriæ postavljen usred svijeta koji leæi u grijehu. RijeËi oprosta upuÊene razbojniku koji se kajao zapalile su svjetlost koja Êe svijetliti do najudaljenijih granica Zemlje. Aneli su s divljenjem proU samrtnom se matrali beskrajnu Isusovu ljubav, koji je, podnoseÊi najvetrenutku sjetio Êe samrtne muke uma i tijela, svoje majke. mislio samo na druge i uzdiGledajuÊi njezino zao vjeru duπi koja se kaje. U bolju izmuËeno svom poniæenju kao prorok obratio se kÊerima jeruzalemlice, a onda Ivana, skim; kao sveÊenik i zastupnik rekao joj je: “Æeno, molio je Oca da oprosti njeevo ti sina!”, a govim ubojicama, kao Spasitelj zatim Ivanu: “Eto pun ljubavi, oprostio je grijeti majke!” he razbojniku koji se kajao. Briga za majku Mariju Dok je gledao mnoπtvo koje Ga je okruæavalo, jedna je prilika privukla Isusovu pozornost. U podnoæju kriæa stajala je njegova majka koju je pridræavao uËenik Ivan. Nije mogla podnijeti da bude udaljena od svog Sina i Ivan, znajuÊi da se pribliæava kraj, ponovno ju je priveo Kristu. U samrtnom se trenutku sjetio svoje majke. GledajuÊi njezino bolju izmuËeno lice, a onda Ivana, rekao joj je: “Æeno, evo ti sina!”, a zatim Ivanu: “Eto ti majke!” Ivan je razumio Kristove rijeËi i prihvatio povjerenu zadaÊu. Odmah je poveo Mariju svom domu i od toga Ëasa njeæno se starao o njoj. Milostivi Spasitelj pun ljubavi, usred svih svojih tjelesnih bolova i duπevnih patnji, briæljivo se starao o svojoj majci! Nije imao 118 PASIJA NA DE novaca kojim bi je osigurao, ali Ivan Ga je, kao dragocjenost Ëuvao u srcu, i zato Mu je predao majku kao dragocjeni zalog. Tako se pobrinuo za ono πto joj je najviπe bilo potrebno — njeæno suosjeÊanje Ëovjeka koji ju je volio zato πto je ona voljela Isusa. PrimajuÊi je kao sveto zavjeπtanje, Ivan je primio veliki blagoslov. Ona ga je stalno podsjeÊala na voljenog UËitelja. Savrπeni primjer Kristove sinovske ljubavi blista nesmanjenim sjajem kroz maglu vjekova. Gotovo trideset godina Isus je svakodnevnim trudom pomagao u noπenju tereta doma. A sad, Ëak i u svojim posljednjim samrtnim mukama sjetio se potreba svoje majke, ucvijeljene udovice. Isti duh vidjet Êe se u svakom uËeniku naπega Gospodina. Oni koji slijede Krista, smatrat Êe da je dio njihove vjere poπtovanje i staranje za roditelje. Iz srca u kome Kristova patnja se gaji njegova ljubav, otac i proizlazila je iz majka neÊe nikada prestati svijesti o opakosti primati briæno staranje i njeægrijeha, spoznaje nu suÊut. da je Ëovjek svojom prisnom vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu. Patnje i smrt na kriæu Gospodin slave sad umire kao otkup za ljudski rod. Poloæivπi svoj skupocjeni æivot, Krist nije dobio potporu pobjedonosnom radoπÊu. Sve je pritiskivala teπka tama. Nije Ga optereÊivao strah pred smrÊu. Bol i sramota kriæa nisu izazvali njegovu neizrecivu duπevnu patnju. Krist je bio knez onih koji stradaju, i njegova patnja proizlazila je iz svijesti o opakosti grijeha, spoznaje da je Ëovjek svojom prisnom vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu. Krist je vidio kako je Ëvrsto uporiπte grijeha u ljudskom srcu i koliko je malo onih koji su voljni odvojiti se od njegove sile. Znao je da bez Boæje pomoÊi ljudski rod mora poginuti i vidio mnoπtvo kako gine i kraj izobilne pomoÊi. Na Krista kao naπu zamjenu i jamstvo poloæeno je bezakonje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nas ot- GOLGOTA 119 kupio od osude zakona! Krivnja svakog Adamovog potomka optereÊivala je njegovo srce. Boæji gnjev prema grijehu, straπni izraz njegova nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su uæasom duπu njegova Sina. Cijelog svog æivota Krist je palom svijetu objavljivao dobre vijesti o OËevoj milosti i ljubavi koja praπta. »esto je govorio o spasenju za najveÊe grjeπnike. Meutim, sad sa straπnim teretom krivnje, koji je nosio, nije mogao vidjeti milostivo OËevo lice. PovlaËenje boæanskog lica od Spasitelja u ovom trenutku najveÊe patnje probolo je njegovo srce takvom boli koju Ëovjek nikada ne moæe u cijelosti razumjeti. Njegova duπevna patnja bila je tako velika da je jedva osjeÊao svoje tjelesne bolove. Æestokim je kuπnjama Sotona navaljivao na Isusovo srce. Spasitelj nije mogao vidjeti preZaËueni aneli ko groba. Nada Mu nije pokazibili su oËevici vala da Êe izaÊi iz groba kao pobjednik niti govorila o tome Spasiteljeve uæasne da je Otac prihvatio njegovu agonije. Nebeske ærtvu. Bojao se da je grijeh tavojske zaklonile su ko odvratan Bogu da Êe njihosvoje lice od vo razdvajanje biti vjeËno. Krist je osjeÊao patnju koju Êe osjestrahovita prizora. Êati grjeπnik kad se milost ne bude viπe zauzimala za greπni ljudski rod. OsjeÊaj grijeha koji je privukao OËev gnjev na Njega kao na Ëovjekovu zamjenu zagorËao je Ëaπu koju je pio i slomio srce Boæjeg Sina. ZaËueni aneli bili su oËevici Spasiteljeve uæasne agonije. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovita prizora. Beæivotna priroda izrazila je svoju suÊut prema vrijeanom i umiruÊem Tvorcu. Sunce je zaklonilo svoj pogled na ovaj straπan prizor. Njegove sjajne zrake obasjavale su Zemlju u podne, a onda odjednom kao da su iπËezle. Potpuna tama, kao mrtvaËki pokrov, obavila je kriæ. “Od πestoga do devetog sata nastade tama po svoj zemlji.” Nije bilo nikakvog pomraËenja ili nekog drugog uzroka ovoj tami tako dubokoj kao u ponoÊ kad nema Mjeseca i zvijezda. To je bilo natprirodno svjedoËanstvo koje je dao Bog da bi utvrdio vjeru potonjih naraπtaja. 120 PASIJA NA DE Boæja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku. Od mraka je naËinio sebi zaklon i sakrio svoju slavu od ljudskih oËiju. Bog i njegovi sveti aneli bili su kraj kriæa. Otac je bio sa svojim Sinom. Ipak, njegova prisutnost nije bila otkrivena. Kad bi njegova slava zasjala iz oblaka, uniπtila bi svakog promatraËa. U tom trenutku Krist nije mogao biti utjeπen OËevom prisutnoπÊu. Sam je gazio u kaci i nikog od ljudi nije bilo uz Njega. Ovim gustim mrakom Bog je zaklonio posljednju ljudsku samrtnu muku svog Sina. Svi koji su vidjeli Kristove patnje bili su osvjedoËeni u njegovo boæanstvo. Kad su ljudi jednom vidjeli to lice, nikada Ga nisu mogli zaboraviti. Kao πto je Kajinovo lice nosilo trag zloËina, tako je Kristovo lice otkrivalo nevinost, mirnoÊu i dobrotu — Boæji lik. Ali se njegovi tuæitelji nisu osvrtali na ovaj nebeski peËat. Podrugljivo mnoπtvo promatralo je Krista tijekom dugih sati samrtne borbe. Sad je bio milostivo sakriven Boæjim plaπtem. »inilo se kao da se grobna tiπina spustila na Golgotu. Neiskazani strah obuzeo je mnoπtvo okupljeno oko kriæa. RijeËi hule i ruæenja zamrle su na usnama. Ljudi, æene i djeca popadali su na zemlju. Oπtre munje povremeno bi bljesnule iz oblaka otkrivajuÊi kriæ i raspetog Iskupitelja. SveÊenici, poglavari, knjiæevnici, krvnici i svjetina, svi su mislili da je doπao trenutak osvete. Nakon izvjesnog vremena neki su proπaputali da Êe Krist siÊi s kriæa. Neki su pipajuÊi pokuπali potraæiti put prema gradu, udarajuÊi se u prsa i jecajuÊi od straha. U deveti sat tama viπe nije obavijala narod, ali je joπ uvijek ostala oko Spasitelja. To je bilo znamenje samrtnih muka i uæasa koji je pritiskivao njegovo srce. Nijedno oko nije se moglo probiti kroz tamu koja je obavijala kriæ i nitko nije mogao prodrijeti kroz joπ dublju tamu koja je pokrivala patnje Kristove duπe. Oπtre munje kao da su bile usmjerene prema Njemu dok je visio na kriæu. Tada “Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabakthani.” “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” Kad se najdublji mrak zgusnuo oko Spasitelja, mnogi su povikali: Osveta Neba je na Njemu. Gromovi Boæjeg gnjeva sruËili su se na Njega, zato πto je tvrdio da je Boæji Sin. Mnogi koji su vjerovali u Njega Ëuli su njegov oËajniËki uzvik. Na- GOLGOTA 121 da ih je napustila. Ako je Bog napustio Isusa, u πto mogu imati povjerenja njegovi sljedbenici? Kad se tama podigla s Kristova potiπtena duha, ponovno su oæivjele tjelesne patnje i stoga je rekao: “Æedan sam.” Jedan od rimskih vojnika, pokrenut suosjeÊanjem dok je gledao suhe usne stavio je spuævu na isopovu trsku, potopio ga u jednu posudicu s octom i ponudio Isusu. SveÊenici su se rugali njegovim samrtnim mukama. Dok je mrak pokrivao Zemlju, obuzimao ih je uæasan strah; sad, kad je on popustio, povratila se bojazan da bi im Isus mogao pobjeÊi. Pogreπno su protumaËili njegove rijeËi: “Eli, Eli! Lema sabakthani.” S prijezirom i podsmijehom govorili su: “Ovaj zove Iliju.” Nisu iskoristili posljednju priliku da Mu olakπaju patnje. “Stanite”, rekli su, “da vidimo hoÊe li doÊi Ilija da Bezgrjeπni Boæji ga skine!” Sin visio je na Bezgrjeπni Boæji Sin visio kriæu. Njegovo je je na kriæu. Njegovo je tijelo bilo izmrcvareno biËevanjem; tijelo bilo te ruke koje su tako Ëesto bile izmrcvareno ispruæene da blagoslove pribiËevanjem. kovane su za drvenu gredu; te noge tako neumorne u sluæbi ljubavi pribijene su za dr vo; kraljevska glava ranjena je krunom od trnja; s drhtavih usana otimao se uzvik boli. Sve πto je pretrpio — kapi krvi koje su tekle s njegove glave, njegovih ruku, njegovih nogu, samrtne muke koje su lomile njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala njegovu duπu zato πto je Otac sakrio svoje lice — jasno govori objavljujuÊi svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boæji Sin pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao carstvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiπao uzburkane valove i hodao po zapjenuπanim valovima, koji je uËinio da avoli drπÊu a bolest bjeæi, koji je otvarao oËi slijepima i pozivao umrle u æivot — prinio je sebe kao ærtvu na kriæu, a sve to iz ljubavi prema tebi. On, koji je ponio grijehe, izdræao gnjev boæanske pravde, tebe radi uËinjen je grijehom. 122 PASIJA NA DE Utihnuli promatraËi iπËekivali su kraj ovog uæasnog prizora. Sunce je ponovno zasjalo, ali kriæ je joπ uvijek bio obavijen tamom. SveÊenici i poglavari pogledali su put Jeruzalema, i gle, gust oblak spustio se na grad i ravnice Judeje. Sunce Pravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad omiljenom gradu Jeruzalemu. Æestoke munje Boæjeg gnjeva bile su upravljene na osueni grad. Iznenada, tama se podigla s kriæa i jasnim glasom, nalik na trube, koji kao da je odjeknuo kroz sve πto je stvoreno, Isus je povikao: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.” Svjetlost je okruæila kriæ, a Spasiteljevo lice kao Sunce zasjalo je slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro. Usred uæasnog mraka, prividno napuπten od Boga, Krist je ispio do dna Ëaπu ljudskog jada. U tim uæasnim trenucima Usred uæasnog oslanjao se na dokaze o OËemraka, prividno vom prihvaÊanju koji su Mu napuπten od Boga, dotada dani. Poznavao je karakter svog Oca; razumio je njeKrist je ispio do govu pravdu, njegovu milost i dna Ëaπu ljudskog njegovu veliku ljubav. Vjerom jada. se oslanjao na Onoga koga je uvijek s radoπÊu sluπao. A kad se u potpunoj pokornosti predao Bogu, povukao se osjeÊaj gubitka OËeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobjedu. Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora. Skamenjeno je mnoπtvo uzdræana daha promatralo Spasitelja. Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaËula se potmula tutnjava, kao teπka grmljavina. Osjetio se snaæan potres. Od potresa ljudi su popadali jedni na druge. Nastala je straπna zbrka i zaprepaπtenost. S okolnih brda razbijene stijene uz strahovitu lomljavu sruËivale su se u doline. Grobnice su se otvorile i mrtvi su ustajali iz svojih grobova. »inilo se kao da Êe se cio svijet razbiti u atome. SveÊenici, poglavari, vojnici, krvnici i narod, nijemi od uæasa, leæali su po zemlji. Kad je glasni uzvik “Svrπeno je!” siπao s Kristovih usana, sveÊenici su vrπili sluæbu u Hramu. To je bilo vrijeme veËernje GOLGOTA 123 ærtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da bude zak lano. ObuËen u svoju simboliËnu i lijepu odjeÊu, sveÊenik je stajao s podignutim noæem, kao i Abraham kad se spremao da ærtvuje svog sina. Narod je pozorno promatrao. Ali se zemlja tresla i podrhtavala zato πto se pribliæavao sam Gospod. Uz zvuk cijepanja nevidljiva ruka razderala je od vrha do dna unutarnju zavjesu Hrama, otkrivajuÊi pogledu mnoπtva mjesto koje je nekad bilo ispunjeno Boæjom prisutnoπÊu. Na ovom mjestu nalazila se πekina. Ovdje je Bog otkrivao svoju slavu iznad prijestolja milosti. Nitko osim velikog sveÊenika nikada nije podignuo zavjesu koja je ovaj odjel odvajala od ostatka Hrama. On je ovdje ulazio jednom godiπnje da izvrπi oËiπÊenje narodnih grijeha. Ali gle, ova zavjesa je razderana nadvoje. Najsvetije mjesto zemaljNikada ranije skog svetiπta izgubilo je svoju Zemlja nije bila svetost. svjedok takvog Zavladali su strah i zbrka. SveÊenik se pripremao da zaprizora. kolje ærtvu, ali noæ je ispao iz njegove onemoÊale ruke i janje je pobjeglo. Predslika je naπla svoje ispunjenje u smrti Boæjeg Sina. Prinesena je velika ærtva. Put u Svetinju nad svetinjama bio je otvoren. Za sve je pripremljen nov i æivotodavan put, Grjeπni, ojaeni ljudski rod nije viπe morao Ëekati dolazak velikog sveÊenika. Odsad Êe Spasitelj obavljati sluæbu sveÊenika i zastupnika u Nebu nad nebesima. »inilo se kao da je æivi glas progovorio vjernima: Sad je doπao kraj svim ærtvama za grijeh. Boæji Sin je doπao po svojoj rijeËi: “Evo, dolazim — o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvoju.” “Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama... vlastitom krvi, i pribavio nam vjeËni otkup.” (Hebrejima 10,7; 9,12) 124 PASIJA NA DE 9. “Svrπeno je!” Krist nije predao svoj æivot dok nije zavrπio djelo πto ga je doπao izvrπiti i dahom koji Ga je napuπtao, uzviknuo je: “Svrπeno je!” (Ivan 19,30) Bitka je izvojevana. Njegova Mu je desnica i sveta ruka donijela pobjedu. Kao Pobjednik, On je postavio svoju zastavu na vjeËnim visinama. Zar meu anelima nije bilo radosti? Cijelo Nebo proslavljalo je Spasiteljevu pobjedu. Sotona je bio pobijeen i znao je da je njegovo carstvo propalo. Za anele i bezgreπne svjetove uzvik “Svrπi se!” imao je duboko znaËenje. Za njih kao i za nas izvrπeno je to veliko djelo otkupljenja. Oni s nama dijele plodove Kristove pobjede. Sve do Kristove smrti anelima i bezgrjeπnim svjetovima nije jasno otkriven Sotonin karakter. Praotpadnik toliko se zaodjenuo prijevarom da Ëak ni sveta biÊa nisu shvatila njegova naËela. Nisu jasno razvidjeli narav njegove pobune. Protiv Boga pobunilo se biÊe izuzetne moÊi i slave. Gospod je kazao o Luciferu: “Gle, ti bjeπe uzor savrπenstva, pun mudrosti i Ëudesno lijep!” (Ezekiel 28,12) Lucifer je kerubim zaklanjaË. Stajao je u svjetlosti Boæje nazoËnosti. Bio je najuzviπeniji od svih stvorenih biÊa i najistaknutiji u otkrivanju Boæjih namjera svemiru. Poπto je sagrijeπio, njegova sila da prevari bila je joπ veÊa, a razotkrivanje njegova karaktera znatno teæe, zbog uzviπena poloæaja koji je zauzimao pred Ocem. Bog je mogao uniπtiti Sotonu i njegove istomiπljenike isto tako lako kao πto Ëovjek baca kamenËiÊ na zemlju, ali On to nije uËinio. Pobunu nije trebalo savladati prisilom. Prisila postoji samo pod Sotoninom vlaπÊu. Gospodnja naËela ne pripadaju takvom poretku. Njegova vlast poËiva na do- “SVR©ENO JE!” 125 broti, milosti i ljubavi, a njihovo primjenjivanje je sredstvo kojim se koristi. Boæja je vladavina moralna, a istina i ljubav trebaju biti sila koja prevladava. Boæja je namjera bila da sve postavi na vjeËni temelj sigurnosti, pa je na nebeskim savjetima odluËeno da se Sotoni mora dati vrijeme kako bi razvio naËela koja predstavljaju osnovu njegova sustava vladavine. Tvrdio je da su ona uzviπenija od Boæjih naËela. Da bi ih svemir mogao promotriti, Sotoninim je naËelima dano vrijeme za djelovanje. Sotona je naveo ljude na grijeh, pa je plan spasenja postao djelotvoran. »etiri tisuÊe godina Krist je radio na Ëovjekovu uzdizanju, a Sotona na njegovom upropaπtavanju i uniæavanju. Sve je to pratio cio svemir. Kad je Isus doπao na svijet, sotonska je sila bila usmjerena protiv Njega. Od vremena kad se pojavio kao novoroenËe u Cijelo Nebo i Betlehemu, uzurpator je radio svjetovi koji nisu na tome da prouzroËi njegovo pali bili su uniπtenje. Svim je silama posvjedoci ove borbe. kuπavao sprijeËiti Isusa u razvijanju savrπena djetinjstva, bezgrjeπne zrelosti, svete sluæbe i ærtve bez mane. Ali doæivio je poraz. Nije uspio Isusa navesti na grijeh. Nije Ga mogao obeshrabriti ili odvojiti od djela πto ga je doπao obaviti na Zemlji. Od pustinje do Golgote πibala Ga je bura Sotonina bijesa, ali πto je ona bivala nemilosrdnija to se Boæji Sin ËvrπÊe dræao ruke svog Oca i hitao stazom poprskanom krvlju. Svi su Sotonini napori da Ga savlada i pobijedi u sjajnijem svjetlu otkrivali njegov besprijekoran karakter. Cijelo Nebo i svjetovi koji nisu pali bili su svjedoci ove borbe. S velikim su zanimanjem pratili zavrπne prizore ovog sukoba. Promatrali su Spasitelja kako ulazi u Getsemanski vrt, njegovu duπu pritisnutu uæasom velike tame. »uli su njegov bolni uzvik: “OËe moj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” (Matej 26,39) Kad se Otac povukao iz njegove blizine, vidjeli su Ga æalosnog u gorËini boli koja je nadilazila ovu iz posljednje velike borbe sa smrÊu. Krvavi znoj izbijao je iz njegovih pora i kapao na zemlju. S njego- 126 PASIJA NA DE vih se usana triput otela molitva za osloboenje. Nebo nije moglo viπe podnijeti ovaj prizor i Boæjem je Sinu poslan vjesnik utjehe. Nebo je promatralo Ærtvu predanu u ruke ubilaËkoj svjetini i poæurivanje od jednog do drugog suda uz ismijavanje i nasilje. »ulo je kad su se njegovi progonitelji rugali njegovom niskom podrijetlu. »ulo je odricanje s kletvom i zaklinjanjem jednoga od njegovih najvoljenijih uËenika. Vidjelo je gnjevno djelo Sotone i njegovu moÊ nad ljudskim srcima. Kakvog li straπnog prizora! Spasitelj uhvaÊen u ponoÊ u Getsemaniju, vuËen tamo-amo od palaËe do sudnice, izvoen dvaput pred sveÊenike, dvaput pred Veliko vijeÊe, dvaput pred Pilata i jedanput pred Heroda, ismijavan, πiban, osuen i izveden da bude raspet, noseÊi teπki teret kriæa usred naricanja jeruzalemskih kÊeri i podrugivanja svjetine. Cijelo je Nebo bilo Nebo je s boli i divljenjem ispunjeno promatralo Krista kako visi na divljenjem kad je kriæu, kako krv teËe iz njegoKrist usred vih izranjavanih sljepooËnica i znoj obojen kr vlju kako se strahovite patnje graπka na njegovu Ëelu. Iz njeiskazao svoju govih ruku i nogu kapala je molitvu: “OËe, krv po stijenju izdubljenom za oprosti im, jer ne podnoæje kriæa. ©irile su se raznaju πto Ëine!” ne naËinjene klinovima jer je teæina njegova tijela sad poËivala na rukama. Njegovo oteæano disanje bivalo je sve ubrzanije, jer je njegova duπa drhtala pod teretom grijeha svijeta. Cijelo je Nebo bilo ispunjeno divljenjem kad je Krist usred strahovite patnje iskazao svoju molitvu: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Pa ipak, tu su stajali ljudi, stvoreni po Boæjem obliËju, koji su se udruæili da uniπte æivot njegovog jedinoroenog Sina. Kakav prizor za svemir! Upravitelji i vlasti tame bili su okupljeni oko kriæa, bacajuÊi paklenu sjenku nevjerstva u srca ljudi. Kad je Gospod stvorio ova biÊa da stoje pred njegovim prijestoljem, bila “SVR©ENO JE!” 127 su prekrasna i slavna. Njihova ljepota i svetost bile su u skladu s njihovim uzviπenim poloæajem. Bila su obogaÊena Boæjom mudroπÊu i opremljena svim nebeskim oruæjem. Oni su bili sluge Boga æivoga. Ali tko je mogao prepoznati meu palim anelima slavnog serafa koji je nekad sluæio u nebeskim dvorovima? Sotonske sile ujedinile su se sa zlim ljudima potiËuÊi narod da povjeruju kako je Krist najveÊi grjeπnik i da Ga stoga treba prezirati. Oni koji su ismijavali Krista dok se nalazio na kriæu bili su ispunjeni duhom pr vog velikog buntovnika. On ih je ispunio zlim i odvratnim rijeËima. On je nadahnjivao njihovo ruæenje. Ali svim ovim nije postigao niπta. Da se ijedan grijeh naπao na Kristu, da je bilo u kojoj pojedinosti podlegao Sotoni u æeSotona je uvidio lji da izbjegne straπno muËenje, da je njegova laæ Boæji i Ëovjekov neprijatelj slavio bi pobjedu. Krist je priklorazobliËena. nio svoju glavu i umro, ali ËvrNjegova je sto se dræao svoje vjere posluπvladavina nosti Bogu. “Uto Ëuh jak glas otkrivena pred u nebu gdje govori: Sad je nastupilo spasenje i snaga i krabezgreπnim ljevska vlast naπega Boga, i anelima i vlast njegova Pomazanika, jer svemirom. je zbaËen tuæitelj naπe braÊe, koji ih je optuæivao dan i noÊ pred naπim Bogom.” (Otkrivenje 12,10) Sotona je uvidio da je njegova laæ razobliËena. Njegova je vladavina otkrivena pred bezgreπnim anelima i svemirom. Otkrio je sebe kao ubojicu. Prolivπi krv Boæjeg Sina, izgubio je svaku naklonost nebeskih biÊa. Odsad je njegovo djelovanje ograniËeno. Bez obzira na dræanje koje bi pokazao, viπe nije mogao doËekivati anele dok dolaze iz nebeskih dvorova i pred njima optuæivati Kristovu braÊu kao one koji su obuËeni u haljine prljave i oskvrnute grijehom. Tako se prekinula posljednja karika izraza naklonosti izmeu Sotone i nebeskog druπtva. 128 PASIJA NA DE Pa ipak, Sotona tada nije uniπten. Ni tada aneli nisu shvatili πto je sve obuhvaÊeno ovom velikom borbom. NaËela koja su bila u pitanju trebalo je puno jasnije otkriti. »ovjeka radi Sotonino se postojanje moralo produljiti. »ovjek, kao i aneli, mora uoËiti razliku izmeu Kneza vidjela i kneza tame. On mora izabrati kome Êe sluæiti. Na poËetku ove velike borbe Sotona je izjavio da se Boæji zakon ne moæe dræati, da pravda nije u skladu s miloπÊu i da grjeπnik u sluËaju da prekrπi Zakon, neÊe moÊi dobiti oprost. Svaki grijeh mora dobiti svoju kaznu, isticao je Sotona, pa ako Bog opraπta kaznu zbog grijeha, On nije Bog istine i pravde. Dok su ljudi krπili Boæji zakon i oskvrnjivali njegovu volju, Sotona se radovao. Izjavio je kako je dokazano da se Zakon ne moæe poπtovati i da se Ëovjeku ne moæe oprostiti. Stoga πto je nakon svoje pobune prognan s Neba, Sotona je tvrdio da ljudskom rodu zauvijek mora biti uskraÊena Boæja naklonost. Tvrdio je da Bog ne moæe pokazati milost grjeπniku i biti pravedan. Premda je bio grjeπnik, Ëovjek se nalazio u drukËijem poloæaju od Sotoninog. Lucifer je zgrijeπio na Nebu u svjetlosti Boæje slave. Njemu je kao nijednom drugom stvorenom biÊu bilo dano otkrivenje Boæje ljubavi. RazumijevajuÊi Boæji karakter i poznavajuÊi njegovu dobrotu, Sotona se opredijelio da poe za svojom sebiËnom, neovisnom voljom. Ovaj je izbor bio konaËan. Nije postojalo niπta viπe πto bi Bog mogao uËiniti da ga spasi. Meutim, Ëovjek je obmanut, a njegov um pomraËen sotonskim lukavstvima. Nije imao moguÊnosti da upozna visinu i dubinu Boæje ljubavi. Jedino je u poznavanju Boæje ljubavi za njega bilo nade. Bogu bi se mogao vratiti promatranjem njegova karaktera. Boæja se ljubav obznanila ljudima preko Isusa; ali milost nije ukinula pravdu. Zakon otkriva osobine Boæjeg karaktera i nijedan znak ili kovrËica iz njega ne moæe se promijeniti da bi se prilagodio Ëovjeku u njegovu palom stanju. Bog nije promijenio svoj Zakon, veÊ je radi Ëovjekova otkupljenja sebe ærtvovao u Kristu. “Bog bijeπe onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom.” (2. KorinÊanima 5,19) Zakon traæi pravdu — pravedan æivot, savrπen karakter, a ovo Ëovjek ne moæe ispuniti. On ne moæe odgovoriti zahtjevima Boæjeg svetog Zakona. Ali Krist, doπavπi na Zemlju “SVR©ENO JE!” 129 kao Ëovjek, æivio je svetim æivotom i razvio savrπeni karakter. On ovo kao besplatan dar nudi svima koji Ga æele prihvatiti. Njegov je æivot zamjena za ljudski æivot. Ljudi tako Boæjim trpljenjem dobivaju oprost proπlih grijeha. Viπe od toga, Krist ispunjava ljude Boæjim osobinama. On izgrauje ljudski karakter prema uzoru na boæanski karakter, usklaujuÊi duhovnu snagu i ljepotu. Tako se u onome koji vjeruje u Krista ispunjava pravda Zakona. Bog moæe biti “pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa”. (Rimljanima 3,26) Boæja ljubav izraæava se u njegovoj pravdi isto toliko koliko i u njegovoj milosti. Pravda je osnova njegova prijestolja i rod njegove ljubavi. Sotona je æelio da odvoji milost od istine i pravde. Æelio je dokazati da je praviËnost Boæjeg zakona neSvojim æivotom i prijatelj miru. Meutim, Krist smrÊu Krist je je pokazao da su one u Boæjem dokazao da Boæja planu nerazdvojno povezane i pravda ne ukida da jedna ne moæe postojati bez druge. “Ljubav Êe se i Vjernost Njegovu milost. sastati, Pravda i Mir zagrliti.” (Psalam 85,11) Svojim æivotom i smrÊu Krist je dokazao da Boæja pravda ne ukida njegovu milost, da se grijeh moæe oprostiti, da je Zakon praviËan i da se u cijelosti moæe dræati. Tako su bile odbaËene sotonske optuæbe. Bog je dao Ëovjeku nepobitan dokaz svoje ljubavi. PoËela se πiriti jedna druga prijevara. Sotona je izjavio da je milost uniπtila pravdu, da je Kristova smrt ukinula OËev Zakon. Da je bilo moguÊe promijeniti ili ukinuti Zakon, Krist ne bi morao umrijeti. Meutim, ukidanje Zakona znaËilo bi ovjekovjeËiti prijestup, a svijet prepustiti Sotoninoj vlasti. Krist je bio podignut na kriæu samo zato πto je Zakon nepromjenjiv, zato πto se Ëovjek moæe spasiti samo posluπnoπÊu njegovim odredbama. Ta sredstva pomoÊu kojih je Krist uspostavio Zakon, Sotona je prikazao kao ona koja ga poniπtavaju. Na tom podruËju vodit Êe se posljednja velika borba izmeu Krista i Sotone. 130 PASIJA NA DE Sotona sad istiËe tvrdnju da je Zakon koji je Bog objavio svojim glasom pogreπan, a neke odredbe ukinute. To je posljednja velika prijevara koja Êe doÊi na svijet. Nije potrebno da napadne cio Zakon, on je postigao svoj cilj ako navede ljude da ne poπtuju jedno naËelo. Jer “tko vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za sve”. (Jakov 2,10) Ljudi padaju pod Sotoninu vlast pristajuÊi da prestupe jednu zapovijed. Zamjenjivanjem Boæjeg Zakona ljudskim, Sotona Êe pokuπati zavladati svijetom. Ovo je djelo pretkazano u proroËanstvu. Za veliku otpadniËku silu koja je Sotonin predstavnik, kaæe se: “On Êe huliti na Sveviπnjega, zatirati svece Sveviπnjega; pomiπljat Êe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci Êe biti predani u njegove ruke...” (Daniel 7,25) Ljudi Êe sigurno uspostaviti svoje zakone da djeluju nasuprot Boæjem zakonu. Oni Posluπnost i Êe pribjegavati nasilju nad saneposluπnost su vjeπÊu drugih i u svojoj revpitanje o kojem nosti da nametnu ove zakone treba odluËiti cio ugnjetavat Êe svoje bliænje. Borba protiv Boæjeg zakosvijet. Svi Êe biti na koja je otpoËela na Nebu, pozvani da nastavit Êe se do kraja vremeizaberu izmeu na. Svaki Êe Ëovjek biti okuπan. Boæjeg zakona i Posluπnost i neposluπnost su ljudskih zakona. pitanje o kome treba odluËiti cio svijet. Svi Êe biti pozvani da izaber u izmeu Boæjeg zakona i ljudskih zakona. Tu Êe biti povuËena crta razdvajanja. Postojat Êe samo dvije vrste. Svaki karakter bit Êe potpuno razvijen i svi Êe pokazati jesu li se opredijelili za posluπnost ili pobunu. Tada Êe doÊi kraj. Bog Êe obraniti svoj Zakon i osloboditi svoj narod. Sotona i svi koji su mu se pridruæili u pobuni bit Êe uniπteni. Grijeh i grjeπnici nestat Êe, korijen i grane (Malahija 4,1) — Sotona korijen, a njegovi sljedbenici grane. Ispunit Êe se rijeËi za kneza zla: “Jer svoje srce s Boæjim izjednaËi... Istrgoh te, kerube zaπtitniËe, isred ognjenoga kamenja... Jer ti straπilo posta, nestade zauvijek.” Zatim, “ne- “SVR©ENO JE!” 131 stat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega viπe nema”. “I bit Êe ko da ih nigda bilo nije.” (Ezekiel 28,6-19; Psalam 37,10; Obadija 16) To nije Ëin Boæje samovolje. Oni koji su odbacivali njegovu milost, æanju ono πto su posijali. Bog je izvor æivota i kad Ëovjek odabere sluæbu grijehu, odvaja se od Boga i tako se sam liπava æivota. On je udaljen “od Boæjeg æivota”. Krist kaæe: “Svi koji mene mrze ljube smrt.” (Efeæanima 4,18; Izreke 8,36) Bog im za stanovito vrijeme daje æivot da bi mogli razviti svoj karakter i otkriti svoja naËela. Kad se ovo dovrπi, primit Êe plodove vlastita izbora. Æivotom pobune Sotona i svi koji se sjedinjuju s njim, postavljaju sebe u takav nesklad s Bogom da je veÊ i njegova prisutnost za njih vatra koja saæiæe. Slava Onoga koji je ljubav uniπtit Êe ih. Na poËetku velike borbe aneli ovo nisu razumjeli. Da je Sotoni i njegovoj vojsci prepuπteno da poænju plodove svoga grijeha, oni bi poginuli, ali nebeskim biÊima ne bi izgledalo da je to neizbjeæna posljedica grijeha. Sumnja u Boæju dobrotu ostala bi u njihovu umu kao sjeme zla koje bi donijelo svoj smrtonosni plod grijeha i prokletstva. Meutim, to neÊe biti tako kad se zavrπi velika borba. Tada, buduÊi da je dovrπen plan spasenja, Boæji Êe se karakter otkriti svim razumnim biÊima. Odredbe njegova Zakona bit Êe smatrane savrπenim i nepromjenjivim. Tada Êe grijeh pokazati svoju prirodu, Sotona svoj karakter. Tada Êe iskorjenjivanje grijeha opravdati Boæju ljubav i uzdignuti njegovu Ëast pred svim biÊima u svemiru koja s radoπÊu sluπaju njegovu volju i u Ëijem se srcu nalazi njegov zakon. U takvim prilikama aneli su se mogli radovati promatrajuÊi Spasiteljev kriæ; jer premda tada nisu sve razumijevali, znali su da je uniπtenje grijeha i Sotone zauvijek postalo sigurno, da je Ëovjekovo otkupljenje bilo osigurano, a svemir postao vjeËno zaπtiÊenim. Sam je Krist u cijelosti shvaÊao rezultat te ærtve koja je prinesena na Golgoti. Sve je ovo gledao pred sobom kad je na kriæu uzviknuo: “Svrπeno je!” 132 PASIJA NA DE 10. U Josipovom grobu Najposlije je Isus otpoËinuo. Dugi dan sramote i muËenja zavrπen je. Dok su posljednje zrake zalazeÊeg sunca objavljivale nastupanje subote, Boæji je Sin mirno poËivao u Josipovom grobu. Dovrπena djela i ruku sklopljenih u miru, odmarao se u svetim satima subotnjeg dana. U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se odmarali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom svojom vojskom” (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska biÊa radovali su se promatrajuÊi slavni prizor. Tada, “dok su klicale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) Sad se Isus odmarao od djela otkupljenja, pa premda je vladala æalost meu onima koji su Ga voljeli na Zemlji, na Nebu je bila radost. Slavno je obeÊanje buduÊnosti u oËima nebeskih biÊa. Obnovljeno stvaranje, otkupljenje ljudskog roda, koji je pobijedio grijeh i nikada viπe ne moæe pasti — to su vidjeli Bog i aneli kao plod Kristova dovrπena djela. S ovim prizorom zauvijek je povezan dan Isusova odmora. Jer njegovo “djelo je... savrπeno” i “znam da sve πto Bog Ëini, Ëini za stalno”. (Ponovljeni zakon 32,4; Propovjednik 3,14) “Onoga koga nebo treba da pridræi do vremena sveopÊe obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka.” (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus leæao i odmarao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan odmora i radosti. Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju “od subote do subote” (Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u radosnom oboæavanju klanjat Êe se Bogu i Janjetu. U zavrπnim dogaajima dana raspeÊa, dan je novi dokaz o ispunjenju proroËanstva, novo svjedoËanstvo o Kristovu boæanstvu. Kad se mrak podignuo s kriæa i Spasitelju oteo samrtni uzvik, odmah se zaËuo drugi glas kako govori: “Uis- U JOSIPOVOM GROBU 133 tinu, ovaj bijaπe Sin Boæji!” (Matej 27,54) Ove rijeËi nisu bile izgovorene πapatom. Svi su se okrenuli da vide odakle one dolaze. Tko ih je izgovorio? To je bio stotnik, rimski vojnik. Spasiteljevo boæansko strpljenje i njegova iznenadna smrt s uzvikom pobjede na usnama, ostavili su dubok dojam na ovog neznaboπca. U ranjenom, slomljenom tijelu koje je visilo na kriæu, stotnik je prepoznao lik Boæjeg Sina. Nije se mogao uzdræati da ne prizna svoju vjeru. Tako je ponovno potvreno da Êe naπ Otkupitelj vidjeti trud svoje duπe. Na sam dan njegove smrti, tri Ëovjeka, meusobno razliËiti izrazili su svoju vjeru — zapovjednik rimske straæe, Ëovjek koji je nosio Spasiteljev kriæ i onaj koji je umirao na kriæu pokraj Njega. Dok se veËer pribliæavala, nad Golgotom je lebdjela natMnogi su iz prirodna tiπina. Mnoπtvo se razilazilo i mnogi su se vratili u radoznalosti, a ne Jeruzalem znatno izmijenjena iz mrænje prema duha od onog koji su pokazali Kristu, doπli tog jutra. Mnogi su iz radopromatrati raspeÊe. znalosti, a ne iz mrænje prema Kristu, doπli promatrati raspeÊe. Joπ su uvijek vjerovali optuæbama sveÊenika, a Krista gledali kao zloËinca. Rugali su mu se zahvaÊeni neprirodnim uzbuenjem i sjedinjeni sa svjetinom. Ali kad se Zemlja zaogrnula tamom, zastali su optuæeni vlastitom savjeπÊu, osjeÊajuÊi se krivim za veliko zlo. Usred te uæasne tame nije se Ëula nikakva πala ili podsmijeh, a kad se podigla, u sveËanoj su tiπini poπli svojim kuÊama. Bili su uvjereni da su optuæbe sveÊenika bile laæne, da Isus nije bio varalica, a nekoliko tjedana kasnije, kad je Petar propovijedao na dan Pedesetnice, nalazili su se meu onim tisuÊama koje su se obratile Kristu. Meutim, hebrejske su voe ostale nepromijenjene dogaanjima kojima su bili svjedoci. Njihova mrænja prema Isusu nije oslabila. Tama koja je obavila Zemlju prilikom raspeÊa nije bila guπÊa od one koja je joπ uvijek obuzimala umove sveÊenika i poglavara. Kad se rodio, zvijezda je prepoznala Krista i povela mudrace do jasala u kojima je leæao. Nebe- 134 PASIJA NA DE ske vojske su Ga poznavale i pjevale Mu hvalospjeve nad betlehemskim ravnicama. More je znalo njegov glas i pokorilo se njegovoj zapovijedi. Bolest i smrt prepoznale su njegovu vlast i vratile su Mu svoj plijen. Sunce Ga je poznavalo i, vidjevπi njegove samrtne muke, sakrilo je svoje svijetlo lice. Stijenje Ga je poznavalo i razlamalo se na njegov uzvik. Beæivotna priroda poznavala je Krista i svjedoËila o njegovoj boæanskoj prirodi. Meutim, sveÊenici i poglavari u Izraelu nisu prepoznali Boæjeg Sina. Ipak, sveÊenici i poglavari nisu imali mira. Ostvarili su svoj cilj time πto su ubili Krista, ali oni nisu doæivjeli osjeÊaj pobjede koji su oËekivali. »ak i u trenutku njihove oËite pobjede, muËila ih je neizvjesnost πto Êe se nakon toga dogoditi. »uli su uzvik: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.” (Ivan 19,30; Luka 23,46) Nespokojni i zabrinuti, vidjeli su kako se razbija stijenje i osjetili snaæan potres. Dok je bio æiv, zavidjeli su Kristu na utjecaju koji je imao u narodu, zavidjeli su Mu Ëak i u smrti. Viπe su se bojali mrtvog Krista, puno viπe no πto su se ikada bojali æivoga. Bojali su se da su pozornost naroda previπe usmjerili na dogaaje koji su pratili Kristovo raspeÊe. Bojali su se posljedica onoga πto su uËinili tog dana. Ni po koju cijenu nisu æeljeli da njegovo tijelo ostane na kriæu tijekom subote. Subota se pribliæavala, a tijela koja su visila na kriæu povreivala bi njezinu svetost. Tako, koristeÊi ovo kao izgovor, vodeÊi Hebreji zahtijevali su od Pilata da se ubrza smrt ovih ærtava i da se njihova tijela skinu prije zalaska sunca. Pilat nije bio voljan, kao ni oni, da Isusovo tijelo ostane na kriæu. Kad su dobili njegovu suglasnost, vojnici su prebili noge dvojici razbojnika da bi ubrzali njihovu smrt, ali kako su utvrdili, Isus je veÊ bio mrtav. Surovi vojnici bili su ganuti onim πto su Ëuli i vidjeli od Krista i stoga su se uzdræali od lomljenja njegovih udova. Tako se u ærtvovanju Boæjeg Janjeta ispunio Pashalni zakon: “Neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.” (Brojevi 9,12) SveÊenici i poglavari su se iznenadili kad su utvrdili da je Krist mrtav. Umiranje je na kriæu trajalo dugo; teπko je bilo odrediti kad je æivot prestao. Nikada se nije Ëulo da U JOSIPOVOM GROBU 135 Ëovjek umre πest sati nakon raspeÊa. SveÊenici su æeljeli biti sigurni da je Isus umro i po njihovom je savjetu jedan vojnik probo kopljem Kristova rebra. Iz ovako naËinjene rane, potekla su dva obilna i razliËita mlaza, jedan od krvi, a drugi od vode. To su zapazili svi promatraËi i Ivan vrlo pouzdano opisuje ovaj dogaaj. On kaæe: “Nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteËe krv i voda. Onaj koji ovo vidje svjedoËi — njegovo je svjedoËanstvo istinito, i on zna da govori pravo — da i vi trajno vjerujete. To se dogodi da se ispuni Pismo: ‘Ni jedna mu se kost neÊe prelomiti.’ A na drugome mjestu Pismo veli: ‘Gledat Êe na onoga koga su proboli.’” (Ivan 19,34-37) Nakon usksnuÊa sveÊenici i poglavari pronosili su glas da Krist nije umro na kriæu, da se Isusovu smrt nije samo onesvijestio i nakon toga oæivio. Druga vijest tvrdila je izazvao ni probod da tijelo koje je poloæeno u kopljem ni muke grob nije bilo stvarno tijelo od na kriæu. Njegovo mesa i kostiju, veÊ samo neπto je srce prepuklo od nalik na tijelo. Postupak rimduπevne boli. Ubio skih vojnika pobija ove neistine. Oni nisu slomili njegove Ga je grijeh ovoga noge, zato πto je veÊ bio mrsvijeta. tav. Da bi udovoljili sveÊenicima, proboli su Mu rebra. Da se æivot veÊ nije ugasio, ova bi rana izazvala trenutaËnu smrt. Isusovu smrt nije izazvao ni probod kopljem ni muke na kriæu. Taj uzvik izgovoren “jakim glasom” (Matej 27,50; Luka 23,46) u trenutku smrti, mlaz krvi i vode koji je potekao s njegova boka, pokazuje da je umro zato πto Mu je prepuklo srce. Njegovo je srce prepuklo od duπevne boli. Ubio Ga je grijeh ovoga svijeta. Kristovom su se smrÊu ugasile nade njegovih uËenika. S neopisivom boli promatrali su njegove zatvorene oËi i klonulu glavu, njegovu kosu ulijepljenu krvlju, njegove probodene ruke i noge. Do posljednjeg Ëasa nisu vjerovali da Êe umrijeti, i stoga su jedva mogli povjerovati da je doista mrtav. Ophrvani tugom, nisu se sjeÊali njegovih rijeËi koje su 136 PASIJA NA DE pretkazale baπ ovaj prizor. Niπta πto je govorio nije ih sad moglo utjeπiti. Vidjeli su samo kriæ i ærtvu kako krvari na njemu. BuduÊnost je izgledala tamna i beznadeæna. Njihova vjera u Isusa je iπËezla, ali nikada kao sada nisu toliko voljeli svoga Gospodina. Nikada ranije nisu toliko osjeÊali njegovu vrijednost i svoju potrebu za njegovom prisutnoπÊu. Skidanje Isusova tijela s kriæa »ak je i u smrti Kristovo tijelo bilo vrlo dragocjeno njegovim uËenicima. »eznuli su Ga dostojanstveno sahraniti, ali nisu znali kako bi to ostvarili. Isus je bio osuen kao pobunjenik protiv rimske vlasti, a ljudi pogubljeni zbog takva prekrπaja bili su pokapani na groblju posebno odreenom za takve zloËince. UËenik Ivan sa æenama iz Galileje ostao je kraj kriæa. Nisu mogli ostaviti tijelo svoga Gospodina bezosjeÊajnim vojnicima da ga pogrebu na tako sramnom groblju. Ipak, to nisu mogli sprijeËiti. Nisu mogli dobiti nikakvo odobrenje od hebrejskih vlasti, a na Pilata nisu imali nikakav utjecaj. U ovoj neprilici uËenicima su pritekli u pomoÊ Josip iz Arimateje i Nikodem. Obojica su poznavali Pilata i bili Ëlanovi Velikog vijeÊa. Obojica su bili bogati i utjecajni ljudi. Oni su odluËili da Kristovo tijelo treba sahraniti s poËastima. Josip je smjelo otiπao Pilatu i zamolio ga je za Isusovo tijelo. Pilat je tek sad prvi put Ëuo da je Isus veÊ mrtav. Do njega su doprle proturjeËne vijesti o dogaajima koji su pratili raspeÊe, ali spoznaja o Kristovoj smrti namjerno se skrivala od njega. SveÊenici i poglavari upozorili su Pilata da bi Kristovi uËenici mogli izvesti prijevaru s njegovim tijelom. »uvπi Josipov zahtjev, pozvao je kapetana koji je bio na duænosti kod kriæa i doznao da je Isus doista umro. Potrudio se da dobije izvjeπtaj od njega o prizorima na Golgoti, koji je potvrdio Josipovo svjedoËanstvo. Josipov je zahtjev odobren. Dok je Ivan Ëekao uznemiren zbog pogreba svog UËitelja, Josip se vratio s Pilatovim nalogom za Kristovo tijelo; Nikodem je stigao donoseÊi oko sto litara pomijeπane smirne i aloja za njegovo pomazanje. Najpoπtovanijem u cijelom Jeruzalemu ne bi se moglo uka- U JOSIPOVOM GROBU 137 zati veÊe poπtovanje u smrti. UËenici su bili vrlo iznenaeni kad su vidjeli ove bogate poglavare koji su isto toliko bili zainteresirani za pogreb njihovoga Gospodina, kao i oni sami. Ni Josip ni Nikodem nisu otvoreno prihvatili Spasitelja dok je bio æiv. Znali su da bi ih takav korak iskljuËio iz Velikog vijeÊa, a nadali su se da Êe Ga svojim utjecajem zaπtititi na njegovim zasjedanjima. Izgledalo je da su za izvjesno vrijeme uspijevali, ali lukavi sveÊenici, zapaæajuÊi njihovu naklonost prema Kristu, osujetili su njihove planove. U njihovoj odsutnosti Isus je bio osuen i predan da se raspne. Sad kad je bio mrtav, nisu viπe skrivali koliko su Mu privræeni. Dok su se uËenici bojali da se javno pokaæu kao njegovi sljedbenici, Josip i Nikodem hrabro su im priskoËili u pomoÊ. Æene su bile PomoÊ ovih bogatih i poπtovaposljednje kod nih ljudi bila je u ovom trenutkriæa i posljednje ku vrlo potrebna. Oni su za na Kristovom svog mrtvog UËitelja mogli uËiniti ono πto je bilo nemoguÊe grobu. siromaπnim uËenicima; njihovo bogatstvo i utjecaj πtitili su ih u velikoj mjeri od zlobe sveÊenika i poglavara. Njeæno i s poπtovanjem svojim su rukama skinuli Isusovo tijelo s kriæa. Suze suÊuti brzo su kapale iz njihovih oËiju dok su gledali njegovo izranjeno i izmuËeno tijelo. Josip je imao novi grob, uklesan u stijeni. »uvao ga je za sebe, ali kako je bio blizu Golgote, sad ga je pripremio za Isusa. Tijelo, zajedno s mirisima πto ih je donio Nikodem, briæljivo je umotano u lanenu prostirku i Spasitelj je prenesen do groba. Tu su ova tri uËenika ispravila ozlijeene udove i savila izranjene ruke na nepomiËne grudi. Æene Galilejke doπle su vidjeti je li uËinjeno sve πto se moglo uËiniti za beæivotno tijelo njihovog voljenog UËitelja. Vidjele su teπki kamen koji je navaljen na ulaz u grob u koji je Spasitelj poloæen da poËiva. Æene su bile posljednje kod kriæa i posljednje na Kristovom grobu. Dok su se spuπtale veËernje sjenke, Marija Magdalena i druge Marije zadræale su se oko mjesta poËivanja njihovog Gospodina, lijuÊi suze æalosti nad sudbinom 138 PASIJA NA DE Onoga koga su voljele. “Potom se vratiπe... U subotu se nisu micale prema propisu [Zakona].” (Luka 23,56) Æalosna subota To je bila subota koju neÊe nikada zaboraviti oæaloπÊeni uËenici, a isto tako i sveÊenici, poglavari, knjiæevnici i narod. Prilikom sunËeva zalaska, u smiraj dana pripreme, trube su se oglasile oznaËavajuÊi da je subota poËela. Pasha je svetkovana onako kako se to Ëinilo stoljeÊima, dok je On na koga je ona usmjeravala, leæao u Josipovom grobu ubijen rukama zlikovaca. Predvorja Hrama u subotu bila su ispunjena vjernicima. PrvosveÊenik s Golgote bio je tu odjeven u sjajne sveÊeniËke haljine. SveÊenici s bijelim kapama, sasvim zaokupljeni, obavljali su svoje duænosti. Meutim, neki od prisutnih nisu bili mirni dok se za grijeh prinosila krv »ak su i mnogi junaca i jaraca. Nisu bili svjesni sveÊenici bili da je znamenje naπlo svoje ostvarenje, da je beskonaËna ærosvjedoËeni u tva prinesena za grijehe svijeIsusov pravedniËki ta. Nisu znali da vrπenje obredkarakter. ne sluæbe nije imalo viπe nikakvu vaænost. Ali, nikada ranije tu sluæbu nisu pratili s tako proturjeËnim osjeÊajima. Trube, glazbeni instrumenti i glasovi pjevaËa bili su glasni i jasni kao i obiËno. Meutim, svi su osjeÊali da se zbiva neπto neobiËno. Jedan za drugim raspitivali su se o nesvakidaπnjem dogaaju koji se odigrao. Dotada je Svetinja nad svetinjama strogo Ëuvana od svih koji u nju nisu smjeli uÊi. Meutim, sad je bila otvorena za sve oËi. Teπka izvezena zavjesa, naËinjena od Ëistog lana i bogato ukraπena zlatom, skerletom i purpurom bila je razdrta od vrha do dna. Mjesto na kojem se Gospod sastajao s velikim sveÊenikom da objavi svoju slavu, mjesto koje je bilo sveta Boæja dvorana za prijem, bilo je otvoreno svakom oku — mjesto koje Gospod viπe nije priznavao. Smrknuti sveÊenici sluæili su pred oltarom. Otkrivenost Sveti- U JOSIPOVOM GROBU 139 nje nad svetinjama ispunjavala ih je uæasom nastupajuÊe nesreÊe. Mnogi umovi bili su obuzeti mislima izazvanim prizorima na Golgoti. Od raspeÊa sve do uskrsnuÊa mnoge budne oËi stalno su istraæivale proroËanstva, neki da bi razumjeli cjelovito znaËenje praznika koji su proslavljali, neki da nau dokaze da Isus nije bio ono πto je tvrdio da jest, a drugi su bolnim srcem tragali za dokazima da je On uistinu pravi Mesija. Premda su istraæivali s razliËitim ciljevima, svi su bili osvjedoËeni u istu istinu — da se proroËanstvo ispunilo u dogaajima nekoliko proteklih dana i da je Raspeti Otkupitelj svijeta. Mnogi koji su tada sudjelovali u sluæbi, nikada viπe nisu sudjelovali u pashalnim obredima. »ak su i mnogi sveÊenici bili osvjedoËeni u Nikada Krist nije pravi Isusov karakter. Njihovo istraæivanje proroËanstava nije privukao toliku bilo uzaludno, jer su Ga nakon pozornost mnoπtva njegova uskrsnuÊa priznali za kao sada kad je Boæjeg Sina. poloæen u grob. Kad je vidio Isusa podignuta na kriæu, Nikodem se sjetio njegovih rijeËi izgovorenih u noÊi na Maslinskoj gori: “Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin »ovjeËji, da svatko tko vjeruje u njega ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15) Te subote dok je Krist leæao u grobu, Nikodem je imao priliku za razmiπljanje. Jasnija svjetlost sad je obasjavala njegov um pa mu rijeËi πto ih je Isus izgovorio viπe nisu bile tajanstvene. OsjeÊao je da je mnogo izgubio πto se nije povezao sa Spasiteljem tijekom njegova æivota. Sad se prisjeÊao dogaaja s Golgote. Kristova molitva za one koji su Ga raspeli i njegov odgovor na molbu razbojnika koji je umirao govorili su srcu ovog uËenog savjetnika. Ponovno je promatrao Spasitelja u njegovoj agoniji i opet Ëuo taj posljednji uzvik “Svrπeno je!”, izgovoren kao uzvik pobjednika. Ponovno je promatrao Zemlju kako se ljulja, zamraËeno nebo, razdrtu zavjesu, razlomljene stijene i njegova se vjera zauvijek utvrdila. Isti dogaaj koji je uniπtio nade uËenika osvjedoËio je Josipa i Nikodema u Isusovo boæan- 140 PASIJA NA DE stvo. Njihova strahovanja savladala je hrabrost Ëvrste i nepokolebljive vjere. Nikada Krist nije privukao toliku pozornost mnoπtva kao sada kad je poloæen u grob. Ljudi su po svom obiËaju dovodili svoje bolesne i nevoljne u predvorje Hrama, raspitujuÊi se: Tko nam moæe neπto kazati o Isusu iz Nazareta? Mnogi su doπli izdaleka da nau Onoga koji je lijeËio bolesne i uskrsavao mrtve. Sa svih strana Ëuo se uzvik: “Traæimo Krista Iscjelitelja!” SveÊenici su ovom prilikom pregledali one za koje se mislilo da pokazuju znake gube. Mnogi su morali Ëuti da su njihovi muæevi, æene ili djeca proglaπeni gubavima i osueni da napuste sigurnost svog doma i naklonost svojih prijatelja, da bi izdaleka opominjali prolaznike bolnim uzvikom: “NeËist, neËist!” Prijateljske ruke Isusa iz Nazareta, koje nikada nisu odbijale da dodirom iscjeljuju odvratnu gubu, sad su bile prekriæene na njegovim grudima. Usne koje su na njegovu molbu odgovarale utjeπnim rijeËima: “HoÊu. Ozdravi!” (Matej 8,3), sad su bile nijeme. Mnogi su se uzalud obraÊali sveÊeniËkim voama i poglavarima za suÊut i olakπanje. Bilo je oËito da su odluËno æeljeli imati æivog Krista ponovno u svojoj sredini. Uporno su se i revno raspitivali za Njega. Nisu æeljeli otiÊi. Meutim, istjerali su ih iz predvorja Hrama i na vrata postavili vojnike da vraÊaju mnoπtvo πto je htjelo uÊi sa svojim bolesnim i umiruÊima. Nevoljnici koji su doπli da ih Spasitelj izlijeËi klonuli su pod teretom razoËaranja. Ulice su bile ispunjene jecajima. Bolesni su umirali u nedostatku iscjeljujuÊeg Isusovog dodira. Uzalud su traæili savjet lijeËnika; nitko nije imao takvo umijeÊe kao Onaj koji je leæao u Josipovom grobu. Tuæni uzvici stradalnika uvjerljivo su svjedoËili tisuÊama da je velika svjetlost nestala s ovoga svijeta. Bez Krista, Zemlja je postala mrak i tama. Mnogi Ëiji su se glasovi stopili u uzviku: “Razapni ga! Razapni!” sad su shvatili nesreÊu koja se sruËila na njih, pa bi, da je On joπ æiv, isto tako revno vikali: “Pusti nam Isusa!” Kad su ljudi doznali da su sveÊenici pogubili Isusa, raspitivali su se o njegovoj smrti. Pojedinosti o njegovom suenju dræane su u najdubljoj tajnosti, ali dok se nalazio u grobu, njegovo ime nije silazilo s tisuÊa usana, a izvjeπÊa o njegovom sramnom suenju i neËovjeËnosti sveÊenika i U JOSIPOVOM GROBU 141 poglavara kruæili su posvuda. Razumni ljudi pozvali su ove sveÊenike i poglavare da objasne proroËanstva Staroga zavjeta o Mesiji, i dok su oni pokuπavali uobliËiti neku laæ, kao odgovor, postali su smeteni. Nisu mogli objasniti proroËanstva koja su navijeπtala Kristove patnje i smrt, pa su se mnogi od onih koji su se raspitivali osvjedoËili da su se sveti spisi ispunili. Osveta za koju su sveÊenici mislili da Êe biti slatka, postala im je vrlo gorka. Znali su da su se suËelili s oπtrim narodnim neodobravanjem; znali su da su baπ oni, koje su potakli protiv Isusa, sad bili uæasnuti njihovim sramnim djelom. Ovi sveÊenici pokuπavali su vjerovati da je Isus varalica, ali bilo je uzalud. Neki od njih stajali su kraj Lazareva groba i vidjeli kako se mrtvac vraÊa u æivot. Drhtali su od Osveta za koju su straha da Êe se Krist sam digsveÊenici mislili da nuti iz mrtvih i da Êe se ponovÊe biti slatka, no pojaviti pred njima. Oni su postala im je vrlo Ga Ëuli kako izjavljuje da ima vlast poloæiti svoj æivot i pogorka. novno ga uzeti. Sjetili su se i da je rekao: “Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” (Ivan 2,19) Juda im je govorio o rijeËima πto ih je Isus uputio svojim uËenicima za posljednjeg putovanja u Jeruzalem: “Evo ulazimo u Jeruzalem, gdje Êe Sin »ovjeËji biti predan glavarima sveÊeniËkim i knjiæevnicima, i oni Êe ga na smrt osuditi i predati poganima da mu se izruguju, i biËuju ga i razapnu. Ali Êe on uskrsnuti treÊi dan.” (Matej 20,18.19) Kad su Ëuli ove rijeËi, podsmjehivali su se i rugali. Ali sad su se sjetili da su se dosad ispunila sva Kristova pretkazanja. Rekao je da Êe treÊeg dana ponovno ustati, i tko bi mogao reÊi da se i ovo neÊe ispuniti. Pokuπali su se osloboditi ovih misli, ali nisu nikako mogli. Kao i njihov otac, avo, vjerovali su i drhtali. Sad kad je uzbuenje prestalo, Kristov lik nametnuo se njihovim umovima. Gledali su Ga kako stoji miran i dostojanstven pred svojim neprijateljima, podnoseÊi bez ikakva gunanja njihova ruganja i zlostavljanja. Svi dogaaji s nje- 142 PASIJA NA DE gova suenja i raspeÊa ponovno su se vraÊali s neodoljivim osvjedoËenjem da je On Boæji Sin. OsjeÊali su da bi se u svako vrijeme mogao pojaviti pred njima kao Optuæeni koji je postao Tuæitelj, Osueni Sudac, Ubijeni kao onaj koji traæi pravdu u smrti svojih ubojica. U subotu su imali malo odmora. Premda nikada ne bi prestupili prag neznaboæaca iz straha od oskvrnuÊa, ipak su odræali savjetovanje o Kristovom tijelu. Smrt i grob moraju zadræati onoga koga su oni raspeli. “SlijedeÊeg dana — to bi dan poslije Priprave — skupiπe se glavari sveÊeniËki i farizeji kod Pilata te mu rekoπe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica joπ za æivota rekao: ‘Poslije tri dana uskrsnut Êu.’ Zato naredi da mu se Ëuva grob do treÊeg dana, da ne bi doπli njegovi uËenici, ukrali ga te rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih’, pa bi posljednja prijevara bila gora od prve. Eno vam straæe — odgovori Pilat — idite i Ëuvajte kako znate!” (Matej 27,62-65) SveÊenici su dali upute za osiguranje grobnice. Veliki kamen postavljen je ispred otvora. Preko ovog kamena postavili su uæe priËvrπÊujuÊi krajeve za stijenu i zapeËaÊujuÊi ih rimskim peËatom. Kamen se nije mogao pomaknuti a da se ne slomi peËat. Straæa od stotinu vojnika, postavljena oko groba, lako je mogla sprijeËiti svakog nepozvanog da se oko njega bavi. SveÊenici su uËinili sve πto su mogli da bi zadræali Kristovo tijelo tamo gdje je bilo poloæeno. On je bio tako sigurno zapeËaÊen u svom grobu, kao da je trebao tu ostati za sva vremena. Tako su se savjetovali i planirali slabi ljudi. Ove ubojice nisu uopÊe shvatile beskorisnost svojih napora. Ali Bog se proslavio njihovim djelovanjem. Upravo su ovi napori uloæeni da se sprijeËi Kristovo uskrsnuÊe najuvjerljiviji su dokazi koji ga potvruju. Ukoliko je veÊi bio broj vojnika postavljenih oko groba, utoliko Êe moÊnije biti svjedoËanstvo da je On uskrsnuo. Stotinama godina prije Kristove smrti Sveti Duh je objavio preko psalmista: “Zaπto se bune narodi, zaπto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova... Smije se onaj πto na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.” (Psalam 2,1-4) Rimski straæari i rimsko oruæje bili su nemoÊni da Gospodara æivota zadræe u grobu. Pribliæio se trenutak njegova osloboenja. 143 11. “Uskrsnuo je kako je rekao” Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,2-4.11-15. NoÊ prvog dana tjedna polako je protjecala. Nastupio je najmraËniji trenutak koji prethodi svitanju. Krist je joπ bio zarobljenik u svom uzanom grobu. Veliki je kamen bio na svom mjestu, rimski peËat neizlomljen, rimski Ëuvari dræali su svoju straæu. Tu su se nalazili i nevidljivi straæari. Vojske zlih anela bile su okupljene oko ovog mjesta. Da je bilo moguÊe, knez tame sa svojom otpalom vojskom zauvijek bi saËuvao zapeËaÊen grob koji je dræao Boæjeg Sina. Meutim, nebeska je vojska okruæila grobnicu. Aneli, “silni krjepoπÊu”, Ëuvali su grob i Ëekali da pozdrave dobrodoπlicom Kneza æivota. “Najedanput se zemlja silno potrese: aneo Gospodnji sie s neba.” ObuËen u sve Boæje oruæje, ovaj aneo izaπao je iz nebeskih dvorova. Sjajne zrake Boæje slave iπle su pred njim i osvjetljavale mu put. “Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijaπe bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaπe straæari i postadoπe kao mrtvi.” A sada, sveÊenici i poglavari, gdje je sila vaπih straæara? Hrabri vojnici koji se nisu nikada bojali ljudske sile, sad su bili zarobljeni bez maËa i koplja. Lice koje su sada gledali nije lice nekog smrtnog ratnika, veÊ lice najmoÊnijeg u Gospodnjoj vojsci. Ovaj vjesnik zauzima poloæaj s koga je Sotona pao. On je taj koji je objavio Kristovo roenje na betlehemskim breæuljcima. Zemlja podrhtava prilikom njegova pribliæavanja, vojske tame bjeæe i dok on odvaljuje kamen, Ëini se kao da je Nebo siπlo na Zemlju. Vojnici ga gledaju kako 144 PASIJA NA DE uklanja kamen kao neki kamenËiÊ i Ëuju ga kako uzvikuje: “Sine Boæji, izai; Otac Te zove.” Vide Isusa kako izlazi iz groba i Ëuju njegovu objavu nad razvaljenim grobom: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Dok izlazi u veliËanstvu i slavi, aneoske vojske duboko se klanjaju pred Otkupiteljem i pozdravljaju Ga dobrodoπlicom pjesmama hvale. Jedan potres oznaËio je trenutak kad je Krist poloæio svoj æivot, a dr ugi je posvjedoËio trenutak kad Ga je pobjedniËki ponovno uzeo. On, koji je pobijedio smrt i grob, pobjedniËkim je korakom izaπao iz groba usred potresa, sijevanja munja i pucanja gromova. Kad bude ponovno doπao na Zemlju, On Êe potresti “ne samo zemlju nego i nebo”. “Zemlja Êe zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe.” “Nebesa se sviπe kao Jedan potres knjiga”, “poËela Êe se u ognju oznaËio je rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.” trenutak kad je “Ali je Jahve utoËiπte svome naKrist poloæio svoj rodu i zaπtita sinovima Izraeæivot, a drugi je la.” (Hebrejima 12,26; Izaija posvjedoËio 24,20; 34,4; 2. Petrova 3,10; Joel 4,16) trenutak kad Ga Prilikom Isusove smrti vojje pobjedniËki nici su usred dana vidjeli Zemponovno uzeo. lju obavijenu tamom, prilikom uskrsnuÊa vidjeli su sjaj anela kako osvjetljuje noÊ i Ëuli kako nebeski stanovnici s velikom radoπÊu pobjedonosno pjevaju: “Ti si pobijedio Sotonu i sile tame; ti si pobjedom nadvladao smrt!” Krist je proslavljen izaπao iz groba, dok su Ga promatrali rimski straæari. Njihove su oËi bile prikovane za lice onoga koga su nedavno ismijavali i kome su se rugali. U ovom proslavljenom BiÊu promatrali su zarobljenika koga su vidjeli u sudskoj dvorani, kome su ispleli trnov vijenac. To je bio Onaj koji je bez opiranja stajao pred Pilatom i Herodom, Onaj Ëije je tijelo bilo izmuËeno svirepim πibanjem. To je bio Onaj koji je prikovan za kriæ i prema kome su sveÊenici i poglavari, puni samozadovoljstva, odmahivali gla- “USKRSNUO JE K A KO JE REK AO” 145 vom govoreÊi: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti.” (Matej 27,42) To je bio Onaj koji je poloæen u Josipov novi grob. Odlukom s Neba Suæanj je osloboen. Da su gore i planine navaljene na njegov grob, ne bi mogle sprijeËiti njegov izlazak. Prestraπeni rimski straæari Prilikom pojave anela i proslavljena Spasitelja rimski su straæari klonuli i ostali kao mrtvi. Kad je nebeska pratnja iπËezla iz njihova pogleda, ustali su i brzo, koliko su ih klecavi udovi mogli nositi, poπli prema vratima vrta. PosrÊuÊi kao pijanci, poæurili su dalje u grad, objavljujuÊi divnu novost onima koje su sretali. Uputili su se Pilatu, ali je njihov izvjeπtaj stigao hebrejskim vlastima, pa su sveÊeVojnicima je niËke voe i poglavari poslali reËeno da πire da ih najprije dovedu njima. laæan izvjeπtaj. Ovi su vojnici izgledali Ëudno. DrπÊuÊi od straha, blijeda lica posvjedoËili su o Kristovu uskrsnuÊu. Vojnici su sve ispriËali, upravo onako kao πto su vidjeli; nisu imali vremena misliti ili ispriËati iπta osim istine. S bolnim izrazom kazali su: “Onaj koji je raspet na kriæu bio je Boæji Sin. »uli smo anela koji Ga je proglasio VeliËanstvom Neba, Kraljem slave.” Lica sveÊenika bila su kao lica mrtvaca. Kaifa je pokuπao govoriti. Njegove su se usne micale, ali nisu izustile nijednu rijeË. Vojnici su se spremali napustiti vijeÊnicu, kad ih je jedan glas zaustavio. Kaifa je najposlije uspio progovoriti. “»ekajte, Ëekajte!” — rekao je. “Nemojte nikome govoriti o onome πto ste vidjeli.” Tada je vojnicima reËeno da πire laæan izvjeπtaj. “Kaæite,” govorili su sveÊenici, “uËenici njegovi dooπe noÊu i ukradoπe ga kad smo mi spavali.” Ovdje su se sveÊenici prevarili. Kako vojnici mogu reÊi da su uËenici ukrali tijelo dok su oni spavali? Da su spavali, kako su mogli to znati? A ako bi se dokazala kraa Kristova tijela, zar ne bi sveÊenici bili pr- 146 PASIJA NA DE vi koji bi ih osudili? Ili ako je straæa spavala kraj groba, zar ne bi sveÊenici bili prvi koji bi ih tuæili Pilatu? Vojnici su se uæasavali pomisli da na sebe navuku optuæbu kako su spavali na duænosti. To je bio prekrπaj koji se kaænjavao smrÊu. HoÊe li laæno svjedoËiti, obmanjujuÊi narod i dovodeÊi svoje æivote u opasnost? Zar nisu budno dræali svoju zamornu straæu? Kako mogu podnijeti sud i laæno se zakleti Ëak i iz ljubavi prema novcu? Da bi uπutkali svjedoËanstvo koga su se bojali, sveÊenici su obeÊali straæarima da Êe ih zaπtititi, istiËuÊi da ni Pilat, kao ni oni ne bi æeljeli da takav izvjeπtaj kruæi. Rimski vojnici prodali su za novac svoje poπtenje Hebrejima. Doπli su pred sveÊenike donoseÊi najpotresniju vijest istine; otiπli su natovareni novcem i s laænim izvjeπtajem na usnama koji su za njih izmislili sveÊenici. U meuvremenu izvjeπtaj Rimski vojnici o Kristovu uskrsnuÊu stigao je prodali su za do Pilata. Premda je Pilat bio novac svoje odgovoran πto je Krista predao poπtenje. na smrt, bio je uglavnom ravnoduπan. Premda je osudio Spasitelja protiv svoje volje i s osjeÊajem saæaljenja, do tog trenutka nije osjeÊao stvarnu griænju savjesti. U strahu, sad se zatvorio u svoju kuÊu odluËivπi da viπe nikoga ne vidi. Meutim, sveÊenici su prokrËili put do njega, ispriËali priËu koju su sami smislili i uporno ga molili da straæarima oprosti zanemarivanje duænosti. Prije no πto je pristao na to, osobno je za sebe ispitao straæare. BojeÊi se za svoju sigurnost, nisu se usuivali bilo πto sakriti i Pilat je od njih saznao sve πto se dogodilo. Nije se viπe raspitivao o tome, ali otada nije imao viπe mira. Kad je Isus poloæen u grob, Sotona je likovao. Usudio se ponadati da Spasitelj neÊe ponovno uzeti svoj æivot. Tvrdio je da polaæe pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju straæu oko groba, æeleÊi zadræati Krista kao zarobljenika. Bio je vrlo razljuÊen kad su njegovi aneli pobjegli pred nebeskim vjesnikom. Kad je vidio Krista kako izlazi kao pobjednik, znao je da Êe njegovo carstvo doÊi kraju i da Êe najposlije i sam morati umrijeti. “USKRSNUO JE K A KO JE REK AO” 147 Svjedoci Kristova uskrsnuÊa Time πto su ubili Krista, sveÊenici su uËinili sebe Sotoninim oruem. Sad su bili sasvim u njegovoj vlasti. Zapleteni u zamku, nisu vidjeli nikakvo osloboenje do samo borbu protiv Krista. Kad su Ëuli izvjeπtaj o njegovu uskrsnuÊu, pobojali su se gnjeva naroda. OsjeÊali su da su im æivoti u opasnosti. Njihova jedina nada bila je da pokaæu kako je Krist varalica time πto Êe poricati da je uskrsnuo. Potkupili su vojnike i osigurali Pilatovu πutnju. Posvuda su πirili svoje laæne izvjeπtaje. Ali bilo je svjedoka koje nisu mogli uπutkati. Mnogi su Ëuli svjedoËanstvo vojnika o Kristovu uskrsnuÊu. A neki od umrlih uskrsnuli su s Kristom i pojavili se pred mnogima izjavljujuÊi da je On ustao. Osobe koje su vidjele ove uskrsle i Ëule njihovo svjedoËanstvo odnijele su izvjeπtaje sveTime πto su ubili Êenicima. SveÊenici i poglavaKrista, sveÊenici su ri æivjeli su u stalnom strahu uËinili sebe da se iduÊi ulicama ili u svom Sotoninim oruem. domu ne nau licem u lice s Kristom. OsjeÊali su da za njih nema nikakve sigurnosti. Reze i zasuni bili su slaba zaπtita od Boæjeg Sina. Danju i noÊu pojavljivao se pred njihovim oËima onaj straπni prizor iz sudnice kad su vikali: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu.” (Matej 27,25) Nikada iz njihova sjeÊanja neÊe izblijedjeti taj prizor. Nikada viπe miran san neÊe doÊi na njihova uzglavlja. Kad se glas moÊnog anela Ëuo kraj Kristovog groba kako govori: “Tvoj Otac Te zove!”, Spasitelj je izaπao iz groba æivotom koji se nalazio u Njemu samome. Sad je dokazana istinitost njegovih rijeËi: “Ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem... Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti.” Sad se ispunilo proroËanstvo koje je izrekao sveÊenicima i poglavarima: “Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” (Ivan 10,17.18; 2,19) Nad razvaljenom Josipovom grobnicom Krist je pobjedonosno obznanio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Ove rijeËi moglo je izgovoriti samo Boæanstvo. Sva stvorena biÊa æive Boæjom voljom i silom. Ona su ovisni primatelji æivota od Boga. Od 148 PASIJA NA DE najuzviπenijeg serafa do najskromnijeg æivog biÊa, svi iznova primaju silu s Izvora æivota. Samo Onaj koji je jedno s Bogom moæe reÊi za æivot: “Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti.” U svojoj boæanskoj prirodi, Krist je posjedovao silu da slomi okove smrti. Krist je ustao iz mrtvih kao prvina onih koji spavaju. Na Njega je upuÊivao obrtani snop i njegovo se uskrsnuÊe zbilo baπ onog dana kad je pred Gospoda trebalo prinijeti obrtani snop. Viπe od tisuÊu godina vrπio se ovaj simboliËni obred. S njiva su prikupljani prvi klasovi zrelog æita i kad je narod odlazio u Jeruzalem na Pashu, snop prvina obrtao se kao zahvalna ærtva pred Gospodom. Sve dok ovo nije bilo izvrπeno, srp nije poËinjao æeti i æito se skupljati u snopove. Snop posveÊen Bogu predstavljao je æetvu. Tako je Krist, prSpasitelj je izaπao vina, predstavljao veliku duiz groba æivotom hovnu æetvu koja Êe se sakukoji se nalazio u piti za Boæje kraljevstvo. NjeNjemu samome. govo je uskrsnuÊe slika i zalog uskrsnuÊa svih pravednika koji su umrli. “Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.” (1. Solunjanima 4,14) Kad je ustao, Krist je iz groba izveo mnoge zarobljenike. Potres prilikom njegove smrti otvorio je njihove grobove i kad je On ustao, i oni su izaπli s Njim. To su bili Boæji suradnici koji su i po cijenu svoga æivota svjedoËili za istinu. Sad su trebali biti svjedoci za Onoga koji ih je podignuo iz mrtvih. Za vrijeme svoje sluæbe Isus je dizao mrtve u æivot. On je uskrsnuo sina udovice iz Naina, kÊerku poglavara i Lazara. Ali oni nisu bili obuËeni u besmrtnost. Premda su uskrsli, bili su joπ uvijek podloæni smrti. Ali oni koji su izaπli iz groba prilikom Kristova uskrsnuÊa ustali su u vjeËni æivot. Oni su se uznijeli s Njim kao znak njegove pobjede nad smrÊu i grobom. Ovi, rekao je Krist, nisu viπe Sotonini zarobljenici; Ja sam ih otkupio. Ja sam ih izveo iz groba kao prvinu svoje sile, da budu sa mnom gdje sam i ja, da nikad viπe ne vide smrt ili iskuse bol. “USKRSNUO JE K A KO JE REK AO” 149 Ovi su otiπli u grad i pokazali se mnogima objavljujuÊi: “Krist je uskrsnuo iz mrtvih i mi smo uskrsli s Njim.” Tako je ovjekovjeËena sveta istina o uskrsnuÊu. Uskrsli sveti svjedoËili su o istinitosti rijeËi: “Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrsnut Êe tijela.” Njihovo uskrsnuÊe bilo je slikoviti prikaz ispunjenja proroËanstva: “Probudite se i kliËite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti, i zemlja Êe sjene na svijet dati.” (Izaija 26,19) Krist je za vjernika uskrsnuÊe i æivot. U naπem SpasitePrilikom lju je obnovljen æivot koji je izgubljen uslijed grijeha; On u Spasiteljeva sebi ima æivot da oæivi onoga uskrsnuÊa otvorilo koga hoÊe. Njemu je podarese nekoliko no pravo da daruje besmrtnost. grobova, ali Æivot koji je u ljudskoj priroprilikom Njegovog di poloæio, On ponovno uzima i daje ga ljudskom rodu. “Ja drugog dolaska svi sam doπao”, rekao je On, da dragocjeni mrtvi “imaju æivot i da ga imaju u Ëut Êe Njegov glas izobilju.” “A tko pije od vode i izaÊi u slavni koju Êu mu ja dati, sigurno neÊe nikad oæednjeti. ©toviπe, vobesmrtni æivot. da koju Êu mu dati postat Êe u njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni. I ja Êu ga uskrisiti u posljednji dan.” (Ivan 10,10; 4,14; 6,54) Za vjernika smrt ne znaËi puno. Krist govori o njoj kao da ima malu vaænost. “Ako tko dræi rijeË moju, sigurno neÊe nigda vidjeti smrti”, “neÊe nigda okusiti smrti”. Za krπÊanina smrt je samo san, trenutak tiπine i tame. Æivot je sakriven s Kristom u Bogu i “kad se pojavi Krist, vaπ æivot, tada Êete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom”. (Ivan 8,51.52; Koloπanima 3,4) Glas koji je uzviknuo s kriæa: “Svrπi se!”, Ëuo se meu mrtvima. On je prodro kroz zidove grobnica i pozvao usnule da ustanu. Tako Êe biti kad se s Neba bude zaËuo Kristov glas. Taj glas prodrijet Êe u grobnice i otvoriti humke i mrtvi u Kristu uskrsnut Êe. Prilikom Spasiteljeva uskrsnuÊa otvo- 150 PASIJA NA DE rilo se nekoliko grobova, ali prilikom njegovog drugog dolaska svi dragocjeni mrtvi Ëut Êe njegov glas i izaÊi u slavni besmrtni æivot. Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih podignut Êe njegovu Crkvu i proslaviti je s Njim, iznad svih poglavarstava, iznad svih sila, iznad svakog imena koje se spominje, ne samo na ovom svijetu veÊ i na svijetu koji Êe doÊi. 151 12. “Zaπto plaËeπ?” Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 28,1.5-8; Marku 16,1-8; Luki 24,1-12; Ivanu 20,1-18. Æene koje su stajale kraj Kristova kriæa budno su straæile i Ëekale da subota proe. Prvog dana tjedna, vrlo rano, krenule su na grob, noseÊi dragocjene mirise da pomaæu Spasiteljevo tijelo. Nisu pomiπljale na njegovo uskrsnuÊe iz mrtvih. Sunce njihova nadanja zaπlo je i noÊ se nastanila u njihovim srcima. Dok su odmicale putem priËale su o Kristovim djelima milosra i njegovim rijeËima utjehe. Meutim, nisu se sjetile njegovih rijeËi: “Ali Êu vas opet vidjeti.” (Ivan 16,22) Ne znajuÊi πto se upravo zbiva, pribliæavale su se vrtu, govoreÊi: “Tko Êe nam odmakOko groba je sjala nuti kamen s vrata na grobu?” svjetlost, ali u Znale su da ne mogu ukloniti njemu nije bilo kamen, pa ipak su nastavile Kristova tijela. svojim putem. I gle, nebo se iznenada zasvijetlilo slavom koja nije dolazila od sunca koje se raalo. Zemlja je podrhtavala. Vidjele su da je veliki kamen uklonjen. Grob je bio prazan. Sve æene nisu doπle iz istog pravca na grob. Marija Magdalena je prva stigla na mjesto; videÊi da je kamen sklonjen, poæurila je to javiti uËenicima. U meuvremenu prispjele su i druge æene. Oko groba je sjala svjetlost, ali u njemu nije bilo Kristova tijela. Dok su se æene zadræavale oko ovog mjesta, iznenada su primijetile da nisu same. MladiÊ obuËen u sjaj- 152 PASIJA NA DE ne haljine sjedio je kraj groba. To je bio aneo koji je uklonio kamen. On je uzeo ljudsko obliËje da ne bi prestraπio Isusove prijatelje. Ipak, oko njega je joπ uvijek sjala svjetlost nebeske slave i æene su se uplaπile. Okrenule su se da pobjegnu, ali rijeËi anela zaustavile su njihove korake. “Ne bojte se!”, rekao je, “znam da traæite razapetog Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite i vidite mjesto gdje je bio poloæen, zatim krenite æurno i recite uËenicima njegovim: Uskrsnuo je od mrtvih.” Ponovno su pogledale u grob i ponovno Ëule tu divnu vijest. Tu se nalazio jedan drugi aneo u ljudskom obliku koji je rekao: “Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok joπ bijaπe u Galileji: ‘Treba da Sin »ovjeËji bude predan u ruke On je ustao! On je greπnika i da bude razapet te ustao! Æene su da uskrsne treÊi dan!’” stalno ponavljale On je ustao! On je ustao! ove rijeËi. Æene su stalno ponavljale ove rijeËi. Mirisi za pomazanje nisu viπe potrebni. Spasitelj je æiv, a ne mrtav. Sad su se sjetile da je govoreÊi o svojoj smrti rekao da Êe ponovno ustati. Kako je ovo bio divan dan za svijet! Æene su se brzo udaljile od grobnice i “sa strahom i radosti velikom potekoπe da jave uËenicima njegovim”. Æalost i radost Marije Magdalene Marija nije Ëula dobru vijest. Otiπla je Petru i Ivanu sa æalosnom vijeπÊu: “Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili.” UËenici su poæurili na grob i naπli ga kao πto je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu naπli svoga Gospodina. Ipak, Ëak se i ovdje nalazilo svjedoËanstvo da je ustao. MrtvaËke haljine nisu odbaËene nemarno, veÊ paæljivo sloæene i svaka na svome mjestu. Ivan “vidje i vjerova”. On joπ nije razumio rijeËi Pisma da Krist mora ustati iz mrtvih, ali se sada prisjetio Spasiteljevih rijeËi kojima je pretkazao svoje uskrsnuÊe. “ZA©TO PLA»E©?” 153 Krist je sam, tako briæljivo, ostavio tu mrtvaËku odjeÊu. Kad je silni aneo siπao na grob, Njemu se pridruæio i drugi koji je zajedno s ostalima straæio nad Gospodnjim tijelom. Kad je aneo s Neba uklonio kamen, drugi aneo je uπao u grob i razrijeπio ovoje s Isusova tijela. Meutim, Spasiteljeva ruka savila je svaki od njih i stavila ga na odreeno mjesto. U oËima Onoga koji upravlja i zvijezdom i atomom nema niËeg nevaænog. Red i savrπenstvo vide se u svim njegovim djelima. Marija je slijedila Ivana i Petra do groba, a kad su se vratili u Jeruzalem, ona je ostala. Dok je gledala u prazan grob, æalost je ispunila njezino srce. Pogledavπi unutra, vidjela je dva anela, jednog kraj glave, a drugog kraj nogu na Dok je Marija mjestu na kome je Isus leæao. gledala u prazan “Æeno, zaπto plaËeπ?” upitali su grob, æalost je je. Zato πto “uzeπe moga Gospodina”, odgovorila je, “i ne ispunila njezino znam kamo ga staviπe.” srce. Tada se udaljila Ëak i od anela, misleÊi da mora naÊi nekoga tko bi joj mogao reÊi πto je uËinjeno s Isusovim tijelom. Jedan drugi glas obratio joj se: “Æeno, zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” OËima zamagljenim od suza, Marija je vidjela lik nekog Ëovjeka i misleÊi da je to vrtlar, kazala je: “Gospodine... ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” Ako je grobnica ovog bogataπa previπe poËasno mjesto za Isusov ukop, ona sama Êe se pobrinuti da pronae mjesto za Njega. Postojao je grob koji je Krist ispraznio svojim glasom, grob u kojem je leæao Lazar. Zar tamo ne bi mogla pronaÊi mjesto za pogreb svoga Gospodina? OsjeÊala je da bi joj u njezinoj boli briga za njegovo dragocjeno, raspeto tijelo donijela veliku utjehu. Meutim, sad joj je Isus svojim dobro poznatim glasom rekao: “Marijo!” Sad je znala da onaj koji ju je oslovio nije bio stranac i okrenuvπi se ugledala je pred sobom æivoga Krista. U svojoj radosti zaboravila je da je bio raspet. PotrËavπi prema Njemu, kao da Mu æeli obgrliti noge, rekla je: 154 PASIJA NA DE “Rabbuni!” Ali Krist je podigao svoju ruku, rekavπi: Ne zadræavaj me; “jer joπ nisam uziπao k Ocu, nego idi k braÊi mojoj i reci im: ‘Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.’” I Marija je otiπla uËenicima s radosnom vijesti. Isus je odbio primiti poπtovanje svog naroda dok ne dobije jamstvo da je Otac prihvatio njegovu ærtvu. On se uznio u nebeske dvorove i od samoga Boga dobio uvjeravanje da je njegova ærtva pomirenja za grijehe ljudi dovoljna, da kroz njegovu krv svi mogu dobiti vjeËni æivot. Otac je potvrdio zavjet koji je uËinio s Kristom, da Êe prihvatiti ljude koji se kaju i koji su posluπni i da Êe ih voljeti onako kao πto voli svoga Sina. Krist je trebao zavrπiti svoje djelo i ispuniti svoje obeÊanje: “Rjei Êe biti Ëovjek U svojoj radosti neg’ æeæeno zlato, rjei samrtnik od zlata ofirskog”. (Izaija Marija Magdalena 13,12) Sva vlast na Nebu i na je zaboravila da je Zemlji dana je Knezu æivota, a Isus bio raspet. On se vratio svojim sljedbenicima u svijet grijeha da bi im mogao podariti svoju silu i slavu. Zbunjenost zbog nevjerovanja Dok je Spasitelj bio u Boæjoj prisutnosti, primajuÊi darove za svoju Crkvu, uËenici su razmiπljali o njegovu praznom grobu, tugovali i plakali. Dan koji je za cijelo Nebo bio dan radosti, za uËenike je bio dan neizvjesnosti, pometnje i zbunjenosti. Njihovo nevjerovanje svjedoËanstvu æena pokazuje kako je nisko pala njihova vjera. Vijesti o Kristovu uskrsnuÊu toliko su se razlikovale od onoga πto su oËekivali da u to nisu mogli vjerovati. Bile su previπe dobre da bi bile istinite, mislili su oni. Sluπali su toliko puno iz doktrina i takozvanih znanstvenih teorija saduceja da je dojam koji su primili o uskrsnuÊu bio maglovit. Jedva da su znali πto bi moglo znaËiti uskrsnuÊe iz mrtvih. Bili su nesposobni da shvate ovu veliku istinu. “Idite”, rekli su aneli æenama, “i recite njegovim uËenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje Êete “ZA©TO PLA»E©?” 155 ga vidjeti, kako vam je rekao.” Ovi aneli bili su s Kristom kao aneli Ëuvari tijekom njegova æivota na Zemlji. Bili su svjedoci njegova suenja i raspeÊa. »uli su njegove rijeËi upuÊene uËenicima. To se pokazalo u njihovoj vijesti uËenicima i to ih je trebalo osvjedoËiti u njezinu istinitost. Takve rijeËi mogle su poteÊi samo od vjesnika njihova uskrsla Gospodina. “Recite njegovim uËenicima, posebno Petru”, rekli su aneli. Od Kristove smrti Petar je bio pritisnut griæom savjesti. Njegovo sramno odricanje i Spasiteljev pogled ljubavi i boli stalno su bili pred njim. Od svih uËenika najviπe je patio. Pruæeno mu je uvjeravanje da je njegovo pokajanje prihvaÊeno, a njegov grijeh oproπten. Bio je spomenut po imenu. “Recite njegovim uËenicima, posebno Petru: Pred vaKristova prva ma ide u Galileju; ondje Êete zadaÊa na Zemlji ga vidjeti.” Svi uËenici su napustili Isusa i poziv da se ponakon uskrsnuÊa novno sretnu s Njim obuhvabila je da tio je sve. On ih nije odbacio. osvjedoËi svoje Kad im je Marija Magdalena uËenike u svoju kazala da je vidjela Gospodina, neumanjenu ponovila je poziv na sastanak u Galileji. I treÊi im je put poljubav i njeæno slana ova vijest. Nakon pojavstaranje za njih. ljivanja pred Ocem, Isus se javio drugim æenama, govoreÊi: “Zdravo! One pristupiπe k njemu, obujmiπe mu noge i pokloniπe mu se. Nato im Isus reËe: Ne bojte se! Idite i javite mojoj braÊi da idu u Galileju. Ondje Êe me vidjeti.” Kristova prva zadaÊa na Zemlji nakon uskrsnuÊa bila je da osvjedoËi svoje uËenike u svoju neumanjenu ljubav i njeæno staranje za njih. Da bi ih uvjerio kako je On njihov æivi Spasitelj, da je slomio okove groba i da ga neprijatelj — smrt — nije mogla dulje zadræati; kako bi im otkrio da ima isto srce ljubavi kao kad je bio s njima u ulozi njihova ljubljena UËitelja, Ëesto im se javljao. Æelio je da ih joπ viπe stegne svezama 156 PASIJA NA DE ljubavi. “Idite i javite mojoj braÊi”, rekao je On, “da idu u Galileju. Ondje Êe me vidjeti.” Kad su Ëuli o ovom sastanku, tako pouzdano zakazanom, uËenici su poËeli razmiπljati o Kristovim rijeËima kojima je pretkazao svoje uskrsnuÊe. Ali joπ se uvijek nisu radovali. Nisu mogli odagnati svoje sumnje i zbunjenost. »ak i kad su æene izjavile da su vidjele Gospodina, uËenici nisu htjeli povjerovati. Smatrali su da su obmanute. Nevolja kao da se gomilala jedna za drugom. ©estog dana tjedna vidjeli su kako je njihov UËitelj umro; prvog dana slijedeÊeg tjedna bili su bez njegova tijela, optuæeni da su ga ukrali kako bi prevarili narod. Izgubili su nadu da Êe ikada ispraviti loπe dojmove koji su se sve viπe uËvrπÊivali protiv njih. Bojali su se neprijateljstva sveÊenika i gnjeva naroda. »ez»ak i kad su æene nuli su za Isusovom prisutizjavile da su noπÊu koji im je pomagao u vidjele Gospodina, svakoj nevolji. »esto su ponavljali rijeËi: uËenici nisu htjeli “A mi smo se nadali da je on povjerovati. onaj koji Êe osloboditi Izraela.” Smatrali su da su Osamljeni i tuæna srca sjeÊali obmanute. su se njegovih rijeËi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, πto Êe biti sa suhim?” (Luka 24,21; 23,31) Sastali su se u gornjoj sobi, zatvorili i osigurali vrata, svjesni da sudbina njihovog ljubljenog UËitelja u svako doba moæe postati i njihova. A sve ovo vrijeme mogli su se radovati spoznaji da je Spasitelj uskrsnuo. Marija je stajala u vrtu i plakala dok je Isus bio upravo kraj nje. OËi su joj bile toliko zamagljene suzama da Ga nije mogla prepoznati. A i srca uËenika bila su tako puna boli da nisu vjerovali vijesti anela ili rijeËima samoga Krista. Koliko je mnogo danas onih koji joπ uvijek postupaju onako kao πto su uËenici postupali! Koliko je mnogo onih koji kao Marija oËajniËki uzvikuju: “Uzeπe moga Gospodina... i ne znam kamo ga staviπe!” Kolikima bi mogle biti upuÊe- “ZA©TO PLA»E©?” 157 ne Spasiteljeve rijeËi: “Zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” On je kraj njih, ali njihove Ga oËi zamagljene suzama ne raspoznaju. On im govori, ali oni ne razumiju. O, kad bi se pognuta glava mogla podignuti, kad bi se oËi mogle otvoriti da Ga promatraju, kad bi uπi mogle sluπati njegov glas! “Krenite æurno i recite uËenicima njegovim: Uskrsnuo je od mrtvih.” Naloæite im da ne gledaju Josipov novi grob koji je bio zatvoren velikim kamenom i zapeËaÊen rimskim peËatom. Krist nije tamo. Neka ne gledaju prazan grob. Neka ne tuguju kao oni koji su bez nade i pomoÊi. Isus æivi, i buduÊi da on æivi, i mi Êemo æivjeti. Iz zahvalnih srca, s usana dodirnutih svetom vatrom, neka odjekne radosna pjesma: Krist je uskrsnuo! On æivi da posreduje za nas. Uhvati se za ovu nadu i ona Êe dræati duπu kao sigurno, iskuπano sidro. Vjeruj, i vidjet Êeπ slavu Boæju! 158 PASIJA NA DE 13. Put u Emaus Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,13-33. Kasno poslijepodne na dan uskrsnuÊa dva su uËenika putovala na putu prema Emausu, malom gradu udaljenom oko trinaest kilometara od Jeruzalema. Ovi uËenici nisu imali istaknuto mjesto u Kristovu djelu, ali oni su istinski vjerovali u Njega. Doπli su u grad proslaviti Pashu i bili vrlo zbunjeni dogaajima koji su se nedavno zbili. »uli su vijesti tog jutra o uklanjanju Kristova tijela iz groba, kao i izvjeπtaj æena koje su vidjele anele i Ovi uËenici nisu srele Isusa. Sad su se vraÊali svojim domovima da razmiπimali istaknuto ljaju i da se mole. Te veËeri æamjesto u Kristovu losno su koraËali svojim pudjelu, ali oni su tem, obnavljajuÊi u razgovoru istinski vjerovali u prizore sa suenja i raspeÊa. Nikada ranije nisu bili tako Njega. duboko razoËarani. Bez nade i vjere, hodali su u sjenci kriæa. Na svom putu nisu daleko odmakli, kad im se pridruæio neki stranac, ali bili su toliko utonuli u svoju tugu i razoËaranje da ga nisu bolje zagledali. Nastavili su svoj razgovor, izraæavajuÊi misli svog srca. Razmiπljali su o poukama πto ih je Krist davao, koje oni kao da nisu bili sposobni shvatiti. Dok su razgovarali o dogaajima koji su se zbili, Isus je Ëeznuo utjeπiti ih. Vidio je njihovu tugu; razumio je te proturjeËne, zbunjujuÊe zamisli koje su u njihove umove uvodile misao: Moæe li taj Ëovjek koji je dopustio da Ga tako PUT U EMAUS 159 ponize biti Krist? Plakali su, jer nisu mogli savladati svoju bol. Isus je znao da su njihova srca ljubavlju povezana s Njim, pa je Ëeznuo da obriπe njihove suze i ispuni ih radoπÊu i veseljem. Ali najprije im mora dati pouke koje neÊe nikada zaboraviti. “I on ih zapita: Kakav je to razgovor πto ga meu sobom vodite na putu? Oni se zaustaviπe, oæaloπÊeni, te mu jedan od njih imenom Kleofa reËe: “Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne znaπ πto se u njemu dogodilo ovih dana!” IspriËali su Mu o svom razoËaranju zbog svog UËitelja “koji bijaπe silan prorok rijeËju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom”, ali “ga naπi glavari sveÊeniËki i Ëlanovi Velikog vijeÊa”, govorili su oni, “predadoπe da bude osuen na smrt te ga razapeπe”. Sa srcem stegnutim od razoËaranja i drhtavim usnama dodali su: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Izraela. Ali — osim svega toga — veÊ je treÊi dan kako se to dogodilo.” NeobiËno je da se uËenici nisu sjetili Kristovih rijeËi i shvatili da je On pretkazao dogaaje koji Êe se zbiti. Nisu shvatili da Êe se posljednji dio njegova otkrivenja isto tako stvarno ispuniti kao i njegov pr vi dio, da Êe treÊeg dana ustati. To je bio dio koji nisu smjeli zaboraviti. SveÊenici i poglavari to nisu zaboravili. “SlijedeÊeg dana — to bi dan poslije Priprave — skupiπe se glavari sveÊeniËki i farizeji kod Pilata te mu rekoπe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica joπ za æivota rekao: ‘Poslije tri dana uskrsnut Êu.’” (Matej 27,62.63) Ali uËenici se nisu sjeÊali ovih rijeËi. “Nato im on reËe: ‘O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega πto su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da ue u svoju slavu?’” UËenici su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac, koji je prodro u samu njihovu duπu i koji govori s takvom ozbiljnoπÊu, njeænoπÊu, suosjeÊanjem i s tako puno nade. Prvi put otkako je Krist izdan, poËeli su se okrepljivati nadom. »esto su ozbiljno pogledali svog suputnika i pomislili da su njegove rijeËi baπ one rijeËi koje bi Krist izgovorio. Bili su ispunjeni divljenjem i njihova srca poËela su kucati u radosnom oËekivanju. 160 PASIJA NA DE OsvjedoËenje Pismom PoËevπi od Mojsija, pravog poËetka biblijske povijesti, Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono πto se odnosilo na Njega. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje radosti ni za Ëim viπe ne bi teæili. Meutim, bilo je nuæno da shvate sve ono πto se odnosilo na Njega u slikama i svjedoËanstvima Starog zavjeta. Na tome treba biti zasnovana njihova vjera. Krist nije uËinio nikakvo Ëudo da bi ih osvjedoËio, jer je njegov prvi posao bio da objasni Pismo. Njegovu smrt smatrali su uniπtenjem svih svojih nada. Sad im je iz proroka pokazao da je to upravo najjaËi dokaz za njihovu vjeru. PouËavajuÊi ove uËenike, Isus je pokazao vaænost Starog zavjeta kao svjedoËanstva o njegovoj misiji. Mnogi koji sebe Krist nije uËinio danas nazivaju krπÊanima odnikakvo Ëudo da bacuju Stari zavjet, tvrdeÊi da bi ih osvjedoËio, on viπe nema nikakve vrijedjer je Njegov prvi nosti. Ali to nije Kristovo uËenje. On je toliko cijenio njegoposao bio da vu vrijednost da je jednom priobjasni Pismo. likom rekao: “Ako zaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne.” (Luka 16,31) Od Adamovih dana sve do zavrπnih prizora ovog vremena Kristov glas govori preko patrijaraha i proroka. Spasitelj je otkriven u Starom isto tako jasno kao i u Novom zavjetu. Svjetlost iz proroËke proπlosti istiËe Kristov æivot i uËenje Novog zavjeta s takvom jasnoÊom i ljepotom. Kristova Ëuda dokaz su njegova boæanstva, ali jaËi dokaz da je On otkupitelj svijeta nalazi se u usporedbi proroËanstva Staroga s povijeπÊu Novoga zavjeta. ObrazlaæuÊi proroËanstva Krist je svojim uËenicima dao pravu spoznaju o tome zaπto je doπao meu ljude. Njihova oËekivanja Mesije koji treba zauzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu s ljudskim æeljama bila su pogreπna. To se ne bi uskladilo s pravilnim shvaÊanjem njihova spuπtanja s PUT U EMAUS 161 najviπeg na najniæi poloæaj koji se moæe zauzeti. Krist je æelio da pojmovi njegovih uËenika u svakoj pojedinosti budu Ëisti i istiniti. Oni u cijelosti moraju shvatiti Ëaπu patnje koja Mu je bila dodijeljena. Pokazao im je da je straπan sukob, koji sad joπ nisu mogli razumjeti, bio ispunjenje zavjeta uËinjena prije no πto su poloæeni temelji svijetu. Krist mora umrijeti kao πto mora umrijeti svaki prijestupnik Zakona ako nastavi grijeπiti. Sve se ovo mora zbiti, ali se ne treba zavrπiti porazom, veÊ slavnom, vjeËnom pobjedom. Isus im je rekao da je nuæno uloæiti svaki napor da bi se svijet spasio od grijeha. Njegovi sljedbenici moraju æivjeti kao πto je On æivio i ustrajnim naporima raditi kao πto je radio On. Krist je ovako razgovarao sa svojim uËenicima, otvarajuÊi im um za razumijevanje Pisma. UËenici su bili umorni, ali razgovor nije jenjavao. Sa Spasiteljevih usana silazile su rijeËi æivota i sigurnosti. Ali oËi su im joπ uvijek bile zatvorene. Dok im je govorio o razorenju Jeruzalema, promatrali su osueni grad sa suzama. Meutim, joπ uvijek nisu ni nagaali tko je ovaj njihov suputnik. Nisu ni pomiπljali da najvaænija osoba njihova razgovora koraËa kraj njih, jer je Krist govorio o sebi kao o drugoj osobi. Mislili su da je On jedan od onih hodoËasnika koji je doπao za veliki blagdan i koji se sad vraÊa svome domu. Hodao je isto tako paæljivo kao i oni preko grubog stijenja, zastajuÊi povremeno zajedno s njima da se malo odmori. Tako su napredovali planinskom stazom, dok je Onaj, koji Êe uskoro zauzeti poloæaj s desne strane Bogu, i koji je mogao reÊi: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska,” hodao kraj njih. (Matej 28,18) NoÊ radosti Dok su tako putovali, sunce je poËelo zalaziti i prije no πto su putnici stigli do svog mjesta poËinka, radnici na poljima napuπtali su svoj posao. Kad su uËenici htjeli uÊi u svoj dom, Ëinilo se kao da stranac æeli nastaviti svoj put. Meutim, uËenici su osjeÊali da ih On privlaËi. Njihove duπe Ëeznule su da Ëuju od Njega joπ viπe. “Ostani s nama,” rekli su. Izgledalo je kao da nije prihvatio poziv, ali navaljivali su na Njega, uporno Ga moleÊi: “Jer je veËer; dan je veÊ na 162 PASIJA NA DE izmaku!” Krist je popustio njihovom preklinjanju “i ue da ostane s njima”. Da uËenici nisu bili uporni u svom pozivu, ne bi znali da je njihov suputnik bio uskrsli Gospodin. Krist nikada nikome ne nameÊe svoje druπtvo. On se zanima za one kojima je potreban. Rado Êe uÊi u najskromniji dom i razveseliti najponiznije srce. Ali ako su ljudi previπe ravnoduπni prema nebeskom Gostu ili Ga ne traæe da ostane s njima, On Êe produæiti dalje. Tako se mnogi suoËavaju s velikim gubitkom. Oni Krista neÊe upoznati niπta viπe nego uËenici dok su s Njim iπli putem. Uskoro je bio pripremljen jednostavni veËernji objed od kruha. Stavljen je pred gosta koji je zauzeo mjesto u proËelju stola. Ispruæio je svoje ruke da blagoslovi hranu. UËenici su ustuknuli od iznenaNoÊ je bila enja. Njihov suputnik pruæa ruke na sasvim isti naËin kao mraËna, ali πto je to Ëinio njihov UËitelj. obasjavalo ih je Ponovno su pogledali, i gle, zaSunce pravde. Srca paæaju na njegovim rukama su im htjela tragove od klinova. Obojica su iskoËiti od radosti. odjednom uzviknula: “To je Gospodin Isus! On je uskrsnuo od mrtvih!” Ustali su da Mu se bace pred noge i da Mu sluæe, ali On je iπËezao izvan njihova pogleda. Pogledali su na mjesto koje je zauzimao Onaj Ëije je tijelo nedavno poloæeno u grob i rekli jedan drugome: “Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumaËio Pisma!?” S ovom velikom vijeπÊu koju su trebali objaviti nisu mogli sjediti i priËati. Umora i gladi je nestalo. OstavljajuÊi netaknutim svoj objed, puni radosti odmah su opet krenuli putem kojim su doπli, æureÊi da radosne vijesti prenesu uËenicima u gradu. Na nekim dijelovima put nije bio siguran, ali penjali su se uz strma mjesta, klizeÊi preko glatkog stijenja. Nisu vidjeli, nisu znali da imaju zaπtitu Onoga koji je ovim putem koraËao s njima. Sa svojim putniËkim πtapom u ruci, æurno su iπli, æeleÊi da idu bræe no πto su mogli. Izgu- PUT U EMAUS 163 bili su stazu i ponovno je naπli. Ponekad su trËali, ponekad se spoticali, iπli su naprijed, sa svojim nevidljivim suputnikom koji ih je pratio cijelim putem. NoÊ je mraËna, ali obasjavalo ih je Sunce pravde. Srca su im htjela iskoËiti od radosti. »inilo im se kao da su u novom svijetu. Krist je æivi Spasitelj. Oni za Njim viπe ne tuguju kao za mrtvim. Krist je ustao! — stalno su ponavljali. To je vijest koju su nosili æalosnima. Morali su im ispriËati divan dogaaj s puta u Emaus. Morali su ispriËati tko im se usput pridruæio. Oni su nosili najveÊu vijest koja je ikada dana svijetu, radosnu vijest na koju se oslanjaju nade ljudskog roda za vrijeme i za vjeËnost. PASIJA NA DE 164 14. “Mir vama!” Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,33-48; Ivanu 20,19-29. Stigavπi do Jeruzalema, dva uËenika proπla su kroz istoËna vrata koja su tijekom praznika noÊu otvorena. KuÊe su utonule u mrak i tiπinu, ali putnici su iπli svojim putem uzanim ulicama osvijetljenim svjetloπÊu izlazeÊeg mjeseca. Poπli su u gornju sobu u kojoj je Isus proveo trenutke posljednje veËeri prije svoje smrti. Znali su da Êe ovdje pronaÊi svoju braÊu. Premda je bilo kasno, znali su da uËenici neÊe zaspati dok pouzdano ne doznaju πto se dogodilo s tijelom njihova Gospodina. Vrata sobe bila su Ëvrsto zakljuËana. Zakucali su da ih puste, ali nije bilo odgovora. Sve je bilo mirno. Tada su kazali svoja imena. Vrata su paæljivo otkljuËana, uπli su, a joπ Jedan, nevidljivi, uπao je s njima. Zatim su vrata ponovno zakljuËana da ne bi uπle uhode. Posjet poznatog Stranca Putnici su zatekli sve nazoËne iznenaene i uzbuene. Glasovi onih u prostoriji naglo su se slili u zahvalnost i slavljenje, govoreÊi: “Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se ©imunu!” Tada su dva putnika, zadihani od æurbe kojom su putovali, izrekli zadivljujuÊi izvjeπtaj o tome kako im se Isus otkrio. Upravo su zavrπili, a neki su kazali da ne mogu povjerovati u to jer je previπe dobro da bi bilo istinito, kad, gle, jedna druga Osoba stade pred njih. Svako oko bilo je prikovano za Stranca. Nitko nije zakucao da ue. Nisu se Ëuli nikakvi koraci. UËenici su bili iznenaeni i pitali se πto to znaËi. Tad su Ëuli glas koji je mogao biti samo glas njihova UËitelja. Jasno i razgovjetno s njegovih su usana siπle rijeËi: “Mir vama!” “MIR VA MA!” 165 “Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliπe da gledaju duha. A on im reËe: Zaπto ste zbunjeni? »emu se takve sumnje raaju u vaπim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao πto vidite da ih ja imam. Kada to reËe, pokaza im ruke i noge.” Promatrali su ruke i noge ozlijeene grubim klinovima. Prepoznali su njegov glas koji nije bio sliËan nijednom drugom koji su ikada Ëuli. “Kako oni od radosti joπ nisu mogli vjerovati i kako su se samo Ëudili, upita ih: Imate li ovdje πto za jelo? Pruæiπe mu komad peËene ribe. On je uze i pojede pred njima.” “I uËenici se obradovaπe kad vidjeπe Gospodina.” Vjera i radost zauzele su mjesto nevjerstva i tako dubokim osjeÊajima koje rijeËi ne mogu izraziti priznavali su svoga uskrslog Spasitelja. Prilikom Isusova roenja aneo je objavio: “Na Zemlji mir ljudima koje ljubi.” A sad Vjera i radost prilikom njegove pr ve pojave zauzele su mjesto meu uËenicima nakon uskrsnevjerstva i tako nuÊa, Spasitelj im se obratio blagoslovljenim rijeËima: “Mir su dubokim vama!” Isus je uvijek spreman osjeÊajima koje nazvati mir duπama koje su oprijeËi ne mogu tereÊene sumnjama i strahoizraziti priznavali vima. On Ëeka da Mu otvorimo vrata srca i kaæemo: Ostani svoga uskrslog s nama! On kaæe: “Evo stojim Spasitelja. na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20) Isusovo uskrsnuÊe bila je slika konaËnog uskrsnuÊa svih koji su poËinuli u Njemu. Lik uskrslog Spasitelja, njegovo ponaπanje, njegov govor, sve je to bilo uËenicima poznato. Kao πto je Isus ustao iz mrtvih, tako Êe i oni koji spavaju u Njemu ponovno ustati. Mi Êemo znati svoje prijatelje onako kao πto su uËenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izobliËeni, bolesni ili unakaæeni u ovozemaljskom æivotu, ali ustat Êe u savrπenu zdravlju i ljepoti; ipak Êe se u proslavljenom 166 PASIJA NA DE tijelu savrπeno saËuvati osobitost njihove liËnosti. Tada Êemo Ga poznati kao πto smo i mi poznati. (1. KorinÊanima 13,12) U licu koje Êe se blistati svjetloπÊu koja zraËi s Isusova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo. Kad se sreo sa svojim uËenicima, Isus ih je podsjetio na rijeËi koje im je govorio prije svoje smrti, da se sve πto je pisano o Njemu u Mojsijevu Zakonu i Prorocima te Psalmima mora ispuniti. “Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treÊi dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha svim narodima, poËevπi od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.’” UËenici su poËeli shvaÊati prirodu i obujam svog djela. Trebalo je da objave svijetu divne istine koje im je Krist poKad se sreo sa vjerio. Dogaaji iz njegova æisvojim uËenicima, vota, njegova smrt i uskrsnuIsus ih je podsjetio Êe, proroËanstva koja su usmjena rijeËi koje im ravala na ove dogaaje, svetost Boæjeg zakona, tajne plana spaje govorio prije senja, Isusova moÊ da opraπta svoje smrti. grijehe — svemu ovome bili su svjedoci, pa su to trebali objaviti svijetu. Trebali su objaviti evanelje mira i spasenja koje se dobiva pokajanjem i Spasiteljevom silom. “Poslije tih rijeËi dahne u njih i reËe im: ‘Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oproπteni su im; kojima zadræite, zadræani su im.’” Sveti Duh nije se joπ potpuno pokazao, jer Krist joπ nije bio proslavljen. Obilnije davanje Duha uslijedilo je tek nakon Kristova uzaπaπÊa. Sve dok ovo nisu primili uËenici nisu mogli ispuniti nalog da propovijedaju evanelje svijetu. Sad su primili Duha s naroËitim ciljem. UËenici nisu mogli ispunjavati povjerene duænosti u Crkvi sve dok ih Krist nije nadahnuo svojim Duhom. Povjerio im je najsvetije zavjeπtanje i æelio da uvide Ëinjenicu kako se ovo djelo bez Svetoga Duha ne moæe izvrπiti. Sveti Duh je dah duhovnog æivota u duπi. Davanje Duha je davanje Kristova æivota. On ispunjava primatelja Kristo- “MIR VA MA!” 167 vim osobinama. Samo oni koji su tako pouËeni od Boga, u kojima djeluje Sveti Duh i u Ëijem se æivotu pokazuje Kristov æivot trebaju stajati kao predstavnici ljudi i sluæiti za dobrobit Crkve. “Kojima oprostite grijehe”, rekao je Krist, “oproπteni su im; kojima zadræite, zadræani su im.” Krist ovdje ne daje nikakvu slobodu nijednom Ëovjeku da izriËe sud nad drugima. U Besjedi na gori On je to zabranio. To pravo pripada samo Bogu. Meutim, organiziranoj Crkvi On daje odgovornost za svakog vjernika. Prema onima koji padnu u grijeh Crkva ima duænost da ih opominje, pouËava i, ako je moguÊe, obnavlja. “Kori, prijeti, opominji”, kaæe Gospod, “u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.” (2. Timoteju 4,2) PoSveti Duh je dah stupaj vjerno s onima koji griduhovnog æivota u jeπe. Opominji svaku duπu koja duπi. Davanje je u opasnosti. Ne ostavljaj nikoga da vara sebe samoga. NaDuha je davanje zovi grijeh njegovim pravim Kristova æivota. imenom. Objavi πto je Bog rekao o laganju, krπenju subote, krai, idolopok lonstvu i svakom drugom zlu. “Oni koji Ëine takva djela neÊe baπtiniti kraljevstva Boæjega.” (GalaÊanima 5,21) Ako uporno ostanu u grijehu, Nebo Êe proglasiti nad njima osudu koju ste im iznijeli iz Boæje RijeËi. OpredjeljujuÊi se za grijeh oni se odriËu Krista; Crkva mora pokazati da ne odobrava njihova djela ili Êe i sama obeπËastiti svoga Gospodina. Ona o grijehu mora kazati πto Bog govori o njemu. Ona mora postupiti s njim po Boæjoj uputi i njezino Êe djelovanje biti potvreno na Nebu. Onaj koji prezire autoritet Crkve, prezire i autoritet samoga Krista. Meutim, postoji i svjetlija strana slike. “Kojima oprostite grijehe, oproπteni su im.” Neka nam ova misao uvijek bude na umu. U radu za zabludjele neka svako oko bude upravljeno na Krista. Neka se pastiri njeæno staraju za stado Gospodnje paπe. Neka onima koji grijeπe govore o Spasiteljevoj milosti koja praπta. Neka bodre grjeπnika da se pokaje i vjeruju u Onoga koji moæe oprostiti. Neka na osnovi Boæje RijeËi 168 PASIJA NA DE izjave: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Svi koji se pokaju imaju Ëvrsto obeÊanje: “Joπ jednom, imaj milosti za nas! Satri naπe opaËine, baci na dno mora sve grijehe naπe!” (Mihej 7,19) Neka Crkva sa zahvalnim srcem prihvati pokajanje grjeπnika. Neka se onaj koji se kaje izvede iz mraka nevjerstva u svjetlost vjere i pravde. Neka se njegova drhtava ruka stavi u ruku Isusove ljubavi. Takvo praπtanje potvruje Nebo. Jedino u ovom smislu Crkva ima vlast opraπtati grjeπniku. Oprost grijeha moæe se dobiti samo Kristovim zaslugama. Nijednom Ëovjeku, nijednom skupu ljudi, nije dana vlast da oslobodi duπu krivice. Krist je zaduæio uËenike da propovijedaju oprost od grijeha u njegovo ime svim narodima, ali oni sami nisu bili ovlaπteni da uklone nijednu mrlju grijeha. Isusovo je ime “pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti”. (Djela 4,12) Tomino osvjedoËenje Kad se Isus prvi put sastao s uËenicima u gornjoj sobi, Toma nije bio s njima. On je Ëuo vijest od drugih i dobio mnoπtvo dokaza da je Isus ustao, ali njegovo je srce bilo ispunjeno utuËenoπÊu i nevjerstvom. Kad je Ëuo kako uËenici govore o zadivljujuÊem javljanju uskrsla Spasitelja, to ga je samo bacilo u joπ dublje oËajanje. Ako je Isus doista ustao iz mrtvih, tada viπe ne moæe biti nade u stvarno zemaljsko kraljevstvo. A i pomisao da se njegov UËitelj javio svim uËenicima osim njemu, vrijeala je njegovu taπtinu. OdluËio je ne vjerovati i cijelog ga je tjedna muËila potiπtenost koja se Ëinila sve mraËnijom nasuprot nadi i vjeri njegove braÊe. Tijekom ovog vremena stalno je izjavljivao: “Dok ne vidim na rukama njegovim znak od Ëavala i ne stavim prst svoj u mjesto od Ëavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neÊu vjerovati.” Nije æelio da gleda oËima svoje braÊe ili pokaæe vjeru koja bi ovisila o njihovom svjedoËanstvu. Usrdno je volio svoga Gospodina, ali je dopustio da ljubomora i nevjerstvo ovladaju njegovim umom i srcem. “MIR VA MA!” 169 Stanovit je broj uËenika od poznate gornje sobe naËinio svoj privremeni dom i uveËer su se svi, osim Tome, tu okupljali. Jedne veËeri Toma se odluËio sastati s ostalima. I uz svoje nevjerstvo, imao je neodreenu nadu da su te dobre vijesti istinite. Dok su veËerali, uËenici su priËali o dokazima koje im je Krist iznio iz proroËanstva. “Dok su vrata bila zatvorena, doe Isus, stade pred njih te reËe: ‘Mir vama!’” Okrenuvπi se Tomi kazao je: “Pruæi prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruæi ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi viπe nevjernik, veÊ vjernik!” Ove rijeËi pokazuju da je On poznavao Tomine misli i rijeËi. SumnjiËavi uËenik je znao da nijedan od njegovih drugova nije vidio Isusa tjedan dana. Nisu mogli ispriËati UËitelju o njegovom nevjerovanju. U Onome koji je stajao pred njim prepoznao je svoga Gospodina. Nije æelio nikakve daljnje dokaze. Srce mu je htjelo iskoËiti od radosti pa se bacio pred Isusove noge s uzvikom: “Gospodin moj i Bog moj!” Isus je prihvatio njegovo priznanje, ali je njeæno ukorio njegovo nevjerstvo: “Jer me vidiπ, vjerujeπ. Blago onima koji Êe vjerovati, a da nisu vidjeli!” Tomina vjera bila bi Kristu puno milija da je htio povjerovati svjedoËanstvu svoje braÊe. Kad bi sav svijet slijedio Tomin primjer, nitko ne bi vjerovao u spasenje, jer svi koji prime Krista moraju to uËiniti na osnovi svjedoËanstva drugih. Mnogi koji sumnjaju pravdaju se istiËuÊi da bi vjerovali kad bi imali takav dokaz kakav je Toma imao od svojih sudrugova. Oni ne shvaÊaju da imaju puno viπe od takvog dokaza. Mnogi koji kao Toma Ëekaju da se otklone svi uzroci sumnje, neÊe nikada ostvariti svoju æelju. Postupno se uËvrπÊuju u nevjerstvu. Oni koji se odgajaju da promatraju mraËnu stranu, gunaju i æale se ne znaju πto Ëine. Oni siju sjeme sumnje i morat Êe æeti æetvu sumnje. U vrijeme kad su vjera i povjerenje najnuæniji, mnogi Êe se naÊi nemoÊni da se nadaju i vjeruju. U svom postupanju s Tomom, Isus je pruæio pouku svojim sljedbenicima. Njegov primjer pokazuje kako trebamo postupati s onima Ëija je vjera slaba i koji istiËu svoje sumnje. Isus nije zasipao Tomu prijekorima niti je stupio s njim u raspravu. Sam se otkrio njemu koji je sumnjao. Toma je bio vrlo nerazuman u odreivanju uvjeta svoje vjere, ali je Isus, 170 PASIJA NA DE svojom velikoduπnom ljubavlju i obzirom poruπio sve prepreke. Nevjerstvo se rijetko pobjeuje prepirkom. Tada ono prelazi u samoobranu, nalazeÊi nove razloge u svoju korist i opravdanja. Ali neka se Isus u svoj ljubavi i milosti otkrije kao raspeti Spasitelj, pa Êe se s mnogih usana, koje su se protivile, Ëuti Tomino priznanje: “Gospodin moj i Bog moj!” 171 15. Joπ jednom kraj mora Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 21,1-22. Isus je odredio da se sa svojim uËenicima sretne u Galileji, i ubrzo nakon pashalnog tjedna oni su tamo usmjerili svoje korake. Njihova odsutnost iz Jeruzalema u vrijeme blagdana tumaËila bi se kao nevjerstvo i hereza, stoga su ostali do njegovog kraja; ali Ëim je blagdan proπao, radosno su se vratili u zaviËaj da se po Spasiteljevoj uputi sretnu s Njim. U druπtvu je bilo sedam uËenika. Bili su obuËeni u skromnu ribarsku odjeÊu; siromaπni u svjetovnim dobrima, Krist je mnogo bili su bogati u poznavanju i vremena svoje primjenjivanju istine, πto im je u oËima Neba davalo najviπi sluæbe provodio poloæaj kao uËitelja. Oni nisu kraj Galilejskog bili uËenici u proroËkim πkomora. lama, ali ih je tri godine pouËavao najveÊi Odgojitelj za koga je svijet ikada znao. Njegovim su poukama postali plemeniti, razboriti i uzdignuti tako da su ljudi mogli preko njih biti dovedeni u spoznaju istine. Krist je mnogo vremena svoje sluæbe provodio kraj Galilejskog mora. Kad su se uËenici okupili na mjestu na kojem vjerojatno neÊe biti uznemiravani, shvatili su da ih okruæuju uspomene na Isusa i njegova moÊna djela. Na ovom je moru Isus hodao po golemim valovima da ih spasi, kad su njihova srca bila ispunjena strahom, a æestoka ih bura hitala uniπtiti. Ovdje je oluja utiπana njegovom rijeËju. Pred 172 PASIJA NA DE oËima im se pruæala obala na kojoj je nahranjeno viπe od deset tisuÊa osoba s nekoliko malih kruhova i riba. Nedaleko je bio Kafarnaum, mjesto nebrojenih Ëuda. Dok su uËenici gledali ovaj prizor, njihovi su se umovi ispunjavali Spasiteljevim rijeËima i djelima. VeËer je bila ugodna, a Petar koji je joπ uvijek volio Ëamce i ribolov, predloæio je da se otisnu na more i bace mreæe. Svi su se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajala im je hrana i odjeÊa, pa bi im u tome pomogao uspjeπni noÊni ribolov. Otisnuli su se u svom Ëamcu, ali niπta nisu ulovili. Cijele su noÊi teπko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih zamornih sati razgovarali su o svom odsutnom Gospodinu i sjeÊali se divnih dogaaja iz njegove sluæbe kraj mora kojima su bili svjedoci. Raspravljali su u svojoj buduÊnosti i oæalostili se zbog izgleda koji su bili pred njima. »udo kad je na obronku brijega nahranio pet tisuÊa ljudi sad se obnovilo u njihovu umu. Isus priprema objed Sve vrijeme jedan osamljeni promatraË na obali pratio ih je svojim pogledom, dok je sam ostao nevidljiv. Najposlije je zarudjela zora. »amac je bio malo udaljen od obale i uËenici su na njoj vidjeli nekog stranca koji im se obratio pitanjem: “Djeco, zar nemate malo ribe?” Kad su odgovorili: “Nemamo”, “‘Bacite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’ reËe im. Baciπe je, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbog mnoπtva riba.” Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: “Gospodin je.” Petar je bio toliko ushiÊen i tako radostan da se u svojoj revnosti bacio u vodu i uskoro je stajao kraj svoga UËitelja. Drugi su uËenici doπli u svom Ëamcu, vukuÊi mreæu s ribom. “Kad izioπe na kopno, opaziπe kruh, razgorjelu æeravu i na njoj ribu.” Bili su previπe iznenaeni da bi upitali odakle potjeËe vatra i hrana. “ReËe im Isus: ‘Donesite od riba πto ih sada uhvatiste!’” Petar je poæurio do mreæe koju je bacio i pomogao JO© JEDNOM KR AJ MOR A 173 svojoj braÊi da je izvuku na obalu. Poπto su zavrπili posao i izvrπili pripremu, Isus je pozvao uËenike da dou i objeduju. Dok im je lomio i dijelio hranu, sva su Ga sedmorica prepoznala i priznala. »udo kad je na obronku brijega nahranio pet tisuÊa ljudi sad se obnovilo u njihovu umu; ali obuzelo ih je strahopoπtovanje, pa su u tiπini, netremice gledali svog uskrslog Spasitelja. Æivo su se sjeÊali prizora kraj mora kad ih je Isus pozvao da Ga slijede. SjeÊali su se kako su se na njegovu zapovijed otisnuli na dubinu i tada bacili svoju mreæu, pa je ulov bio toliko bogat da se mreæa Ëak i cijepala. Tada ih je Isus pozvao da napuste svoje ribarske Ëamce i obeÊao da Êe ih uËiniti lovcima ljudi. Opet je uËinio Ëudo da bi ovaj prizor osvjeæio u njihovu umu i produbio njegovo znaËenje. Njegov je postupak bio obnova naloga uËenicima. Pokazao im je da smrt UËitelja nije umanjila obvezu da obavljaju zadaÊu koju im je odredio. Premda su bili liπeni njegova osobna druπtva i sredstava za æivot od ranijeg zanimanja, uskrsli Spasitelj Êe joπ uvijek voditi brigu o njima. Dok rade njegov posao, On Êe zadovoljavati njihove potrebe. Isus je imao cilj kad im je naloæio da svoju mreæu bace s desne strane lae. S te strane On je stajao na obali. To je bila strana vjere. Ako rade u zajednici s Njim sjedinjujuÊi svoje ljudske napore s njegovom boæanskom silom, uspjeh ne moæe izostati. Æivotna pouka Petru Krist je morao pruæiti joπ jednu pouku koja se odnosila posebno na Petra. To πto se Petar odrekao svoga Gospodina bilo je u sramnoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama o odanosti. Osramotio je Krista i izazvao nepovjerenje svoje braÊe. Smatrali su kako mu neÊe biti dopuπteno da meu njima opet zauzme raniji poloæaj, a i on je sam osjeÊao da je proigrao svoje povjerenje. Prije no πto Êe biti pozvan da ponovno preuzme svoju apostolsku sluæbu, on Êe pred svima morati pokazati svoje pokajanje. Bez ovoga, njegov grijeh premda se zbog njega pokajao, mogao bi uniπtiti njegov utjecaj kao Kristova sluge. Spasitelj mu je pruæio priliku da ponovno stekne povjerenje svoje braÊe i, koliko je god moguÊe, otkloni sramotu koju je nanio evanelju. 174 PASIJA NA DE Ova je pouka upuÊena svim Kristovim sljedbenicima. Evanelje ne pravi nagodbu s grijehom. Ono ne moæe opravdati grijeh. Tajni se grijesi u tajnosti trebaju ispovijedati Bogu; ali za javni grijeh zahtijeva se javno priznanje. Sramota zbog grijeha koji je uËinio uËenik predbacuje se Kristu. On izaziva likovanje Sotone i spoticanje kolebljivih duπa. Davanjem dokaza o pokajanju uËenik — koliko to leæi u njegovoj moÊi — treba otkloniti ovu sramotu. Dok su Krist i njegovi uËenici zajedno jeli kraj obale, Spasitelj je pokazujuÊi na njegovu braÊu rekao Petru: “©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me viπe nego ovi?” Petar je jednom izjavio: “Ako se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja se neÊu nikada pokolebati.” (Matej 26,33) Meutim, sad je dao vjerniju ocjenu o sebi. “Da, Gospodine,” rekao je, “ti znaπ da te ljubim.” Nije vatreno Triput se Petar uvjeravao da je njegova ljubav veÊa od ljubavi njegove braÊe. javno odrekao Nije izraæavao svoje miπljenje svoga Gospodina i o svojoj odanosti. On poziva triput je Isus dobio Onoga koji moæe Ëitati sve od njega Ëvrsto pobude da prosudi njegovu iskrenost: “Ti znaπ da te ljuuvjeravanje o bim.” Isus mu nalaæe: “Pasi janjegovoj ljubavi ganjce moje!” Opet je Isus kuπao Petra ponavljajuÊi svoje ranije rijeËi: “©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me?” Ovog puta nije upitao Petra da li Ga voli viπe od svoje braÊe. Drugi odgovor bio je kao i prvi osloboen pretjerana uvjeravanja: “Da, Gospodine... ti znaπ da te ljubim.” Isus mu je rekao: “Pasi ovce moje!” Joπ jedanput Isus postavlja to bolno pitanje: “©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me?” Petar se oæalostio, pomiπljajuÊi da Isus sumnja u njegovu ljubav. Znao je da njegov Gospodin ima razloga da mu ne vjeruje, pa je s boli u srcu odgovorio: “Gospodine, ti znaπ sve. Ti znaπ da te ljubim.” Isus mu je opet rekao: “Pasi ovce moje!” Triput se Petar javno odrekao svoga Gospodina i triput je Isus dobio od njega Ëvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi i privræenosti upuÊujuÊi to oπtro pitanje kao oπtru strijelu JO© JEDNOM KR AJ MOR A 175 njegovu ranjenu srcu. Pred okupljenim uËenicima Isus je otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekada hvalisavi uËenik korjenito ponizio. Petar je po svojoj prirodi bio æustar i nagao, pa je Sotona iskoristio ove osobine da ga obori. Neposredno prije Petrova pada Isus mu je rekao: “©imune, ©imune, pazi, Sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti, kad se jedanput vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Luka 22,31.32) To je vrijeme sad doπlo i Petrov je preobraæaj bio oËit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan æustar, samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja, Petar bio bolje no ikad pripremljen da djeluje kao pastir stada. Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraÊajuÊi ga u tu sluæbu, bio je da pase jaganjce. To je bio posao za koji je Petar imao malo iskustva. On Êe zahtijevati veliko staranje i njeænost, mnogo strpljenja i ustrajnosti. Bio je pozvan da sluæi onima koji su bili mladi u vjeri, da pouËava neuke, da im otvara Sveta pisma i odgaja ih kako bi bili korisni u Kristovoj sluæbi. Dotada Petar nije bio prikladan da to Ëini pa Ëak i da shvati njezinu vaænost. Meutim, sad ga je Isus pozvao na tu zadaÊu. Njegovo ga je osobno iskustvo patnje i pokajanja pripremalo za ovo djelo. Prije svog pada Petar je uvijek nepromiπljeno govorio, prema trenutaËnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati druge i izraziti svoje miπljenje prije no πto je jasno shvatio sebe ili ono πto treba kazati. Meutim, obraÊeni je Petar bio sasvim drukËiji. On je saËuvao svoj raniji æar, ali Kristova je blagodat podeπavala njegovu revnost. Viπe nije bio silovit, samopouzdan i uobraæen, veÊ blag, pribran i voljan da uËi. Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada. Spasiteljev naËin postupanja s Petrom sadræavao je pouku za njega i njegovu braÊu. On ih je pouËavao da s prijestupnikom postupaju strpljivo, suosjeÊajno i u ljubavi koja praπta. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina, ljubav s kojom se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upravo takvu ljubav treba i potpastir osjeÊati prema ovcama i jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. SjeÊajuÊi se 176 PASIJA NA DE svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati isto tako njeæno kao πto je Krist postupao s njim. Pitanje πto ga je Krist postavio Petru bilo je znaËajno. Rekao je: “Ljubiπ li me?” i to spomenuo kao jedini uvjet za uËeniπtvo i sluæbu. To je najosnovniji uvjet. Premda je Petar mogao posjedovati sve drugo, ipak bez Kristove ljubavi ne bi mogao biti vjerni pastir nad Gospodnjim stadom. Znanje, dragovoljnost, rjeËitost, zahvalnost i revnost, sve to moæe biti znatna pomoÊ u radu, ali bez Isusove ljubavi u srcu, rad krπÊanskog propovjednika je promaπaj. Isus je iπao sam s Petrom, jer je postojalo neπto πto je æelio reÊi samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao: “Kamo ja idem, ti me sad ne moæeπ slijediti, ali Êeπ me poslije slijediti.” Na ovo Petar je odgovorio: “Gospodine... zaπto “Ljubiπ li me?” je te sada ne mogu slijediti? Svoj jedini uvjet za Êu æivot dati za te.” (Ivan uËeniπtvo i sluæbu. 13,36.37) Kad je ovo rekao, nije znao do kakvih Êe visina i dubina ovaj put povesti Kristove noge. Petar je pao kad je doπla kuπnja, ali je opet dobio priliku da dokaæe svoju ljubav prema Kristu. Da bi ga ojaËao za posljednji ispit vjere, Spasitelj mu je otkrio njegovu buduÊnost. Rekao mu je da Êe nakon korisnog æivljenja, kad godine æivota budu iscrpile njegovu snagu, doista slijediti svoga Gospodina. Isus je rekao: “Kad si bio mlai, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariπ, raπirit Êeπ ruke svoje, i drugi Êe te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. To je rekao da oznaËi kakvom Êe smrÊu Petar proslaviti Boga.” Isus je tako upoznao Petra s naËinom na koji Êe umrijeti; pretkazao je Ëak i πirenje njegovih ruku na kriæu. Ponovno je naloæio svom uËeniku: “Slijedi me!” Petar se nije obeshrabrio ovim otkrivanjem. OsjeÊao se voljnim da pretrpi bilo kakvu smrt za svoga Gospodina. Dotad je Petar znao Krista po tijelu, kao πto Ga mnogi danas znaju; ali nije trebao biti i dalje tako ograniËen. On Ga je volio kao Ëovjeka, kao uËitelja poslana s Neba; sad Ga je volio kao Boga. UËio je pouku da je Krist za njega JO© JEDNOM KR AJ MOR A 177 sve u svemu. Sad je bio pripremljen da sa svojim Gospodinom sudjeluje u njegovoj sluæbi ærtve. Kad je na kraju doveden do kriæa, na svoj zahtjev, raspet je glavom nadolje. Smatrao je previπe velikom ËaπÊu da strada na isti naËin kao i njegov UËitelj. RijeËi “Hajde za mnom!” za Petra su bile pune pouke. Pouka se odnosila ne samo na njegovu smrt veÊ i na svaki korak u njegovu æivotu. Dotad je Petar bio sklon djelovati nezavisno. Pokuπavao je graditi planove za Boæje djelo, umjesto da Ëeka i slijedi Boæji plan. Meutim, nije dobio niπta time πto je æurio ispred Gospodina. Isus mu je naloæio: “Hajde za mnom!” Nemoj trËati ispred Mene. Tada se neÊeπ morati sam sukobiti sa Sotoninom vojskom. Dopusti Mi da idem ispred tebe i neprijatelj te neÊe pobijediti. Dok je Petar iπao kraj Isusa, vidio je Ivana kako ih slijedi. Obuzela ga je æelja da dozna njegovu buduÊnost i “... reËe Isusu: ‘Gospodine, a πto Êe biti s ovim?’ Isus mu odgovori: ‘Ako hoÊu da on ostane dok opet ne doem, πto se tebe to tiËe? Ti me slijedi!’” Petar je trebao dræati na umu da Êe mu njegov Gospodin otkriti sve πto bi za njega bilo najbolje da zna. Svatko ima duænost da slijedi Krista i da ne brine o poslu koji je odreen drugima. GovoreÊi o Ivanu, “ako hoÊu da on ostane dok ja ne doem”, Isus nije dao nikakvo Ëvrsto obeÊanje da Êe ovaj uËenik æivjeti sve do Gospodnjeg drugog dolaska. On je samo potvrdio svoju vrhovnu vlast i kad bi On stvarno æelio da bude tako, to uopÊe ne bi utjecalo na Petrov rad. BuduÊnost i Ivana i Petra bila je u rukama njihova Gospodina. Posluπnost u hodanju za Njim bila je duænost koju je imao svatko od njih. Koliko je danas sliËnih Petru! Oni se zanimaju za poslove drugih i æeljni su upoznati njihovu duænost, dok su sami u opasnosti da zanemare svoju. Naπa je zadaÊa da gledamo na Krista i da Ga slijedimo. Mi Êemo vidjeti pogreπke u æivotu drugih i mane njihova karaktera. Ljudski je rod podloæan slabostima. Ali u Kristu Êemo naÊi savrπenstvo. PromatrajuÊi Njega, bit Êemo preobraæeni. Ivan je doæivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Jeruzalema i uniπtenja velebna Hrama — znamenja konaËnog uniπtenja svijeta. Do svojih poznih dana Ivan je slijedio svoga Gospodina. Bit njegova svjedoËanstva crkvama 178 PASIJA NA DE bila je: “Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga”; “tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,7.16) Petar je vraÊen u apostolstvo, ali Ëast i vlast koju je primio od Krista nije mu dala pravo gospodarenja nad svojom braÊom. Krist je to objasnio kad je odgovorio na Petrovo pitanje: “A πto Êe biti s ovim?” Rekao mu je: “©to se tebe to tiËe? Ti me slijedi!” Petru nije dana Ëast da bude glava Crkvi. Naklonost koju je Krist pokazao prema Petru opraπtajuÊi Petar je vraÊen u mu odricanje i povjerivπi mu apostolstvo, ali da pase stado, i njegova osobËast i vlast koju je na vjernost u hodu za Kristom, primio od Krista zadobili su povjerenje njegove braÊe. Imao je veliki utjecaj u nije mu dala Crkvi. Meutim, pouku koju pravo mu je Krist pruæio kraj Galigospodarenja nad lejskog mora, Petar je ponio za svojom braÊom. cio æivot. PiπuÊi crkvama voen Svetim Duhom, rekao je: “Starjeπine koje su meu vama opominjem ja, starjeπina kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja Êe se uskoro oËitovati: Pasite stado Boæje koje je meu vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj volji; ne iz teænje za prljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neuveli vijenac — slavu.” (1. Petrova 5,1-4) 179 16. “UËinite sve narode uËenicima mojim” Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,16-20. StojeÊi udaljen samo jedan korak od svog nebeskog prijestolja, Krist je dao nalog svojim uËenicima: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim!” “Idite po svemu svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15) Ove su se rijeËi Ëesto ponavljale da bi uËenici mogli razumjeti njihovo znaËenje. Nebeska svjetlost trebala je zasjati jasnim i jakim zrakama nad svim stanovnicima Zemlje — nad uzviπenima Nalog je dan i poniæenima, nad bogatima i dvanaestorici kad siromaπnima. UËenici su trebali se Krist sastao s suraivati sa svojim Otkupiteljem u djelu spaπavanja svijenjima u gornjoj ta. sobi, ali ga sad Nalog je dan dvanaestorici treba prenijeti kad se Krist sastao s njima u jednom veÊem gornjoj sobi, ali ga sad treba broju. prenijeti jednom veÊem broju. Svi vjernici koji su mogli biti pozvani sastali su se na jednom brdu u Galileji. Sam je Krist prije svoje smrti odredio vrijeme i mjesto ovog sastanka. Aneo na grobu podsjetio je uËenike na njegovo obeÊanje da Êe se sastati s njima u Galileji. ObeÊanje je ponovljeno vjernicima koji su se sakupili u Jeruzalemu tijekom pashalnog 180 PASIJA NA DE tjedna, a preko njih dospjelo je do mnogih osamljenih pojedinaca koji su oplakivali smrt svoga Gospodina. S velikim zanimanjem svi su se unaprijed radovali ovom razgovoru. Zaobilaznim putovima, da ne bi izazvali sumnju nepovjerljivih Hebreja, stizali su iz svih pravaca na mjesto sastanka. Doπli su zaËuena srca, revnosno razgovarajuÊi o novostima koje su o Kristu doprle do njih. U odreeno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo se u malim skupinama na kosini brda, sa æeljom da doznaju sve πto se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista nakon njegova uskrsnuÊa. UËenici su iπli od skupine do skupine priËajuÊi sve πto su vidjeli i Ëuli o Isusu, obrazlaæuÊi iz Pisma sve ono πto im je On objaπnjavao. Toma je ponovno priËao povijest svog nevjerovanja i govorio im kako su Toma je ponovno uklonjene njihove sumnje. IzpriËao povijest nenada, Isus je stao meu njih. svog nevjerovanja Nitko nije mogao kazati odakle je i kako je doπao. Mnogi koi govorio im kako ji su bili prisutni nikada Ga su uklonjene ranije nisu vidjeli, ali promanjihove sumnje. trali su oæiljke od raspeÊa na njegovim rukama i nogama; njegovo je lice bilo kao Boæje lice i kad su Ga vidjeli, poklonili su Mu se s dubokim poπtovanjem. Ali su neki sumnjali. Tako Êe uvijek biti. Ima takvih koji smatraju da je teπko pokazati vjeru i postavljaju se na stranu sumnje. Oni su u velikom gubitku zbog svog nevjerstva. To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnoπtvom vjernika nakon svog uskrsnuÊa. Doπao je i rekao im govoreÊi: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” UËenici su Mu se poklonili prije no πto je progovorio, ali njegove rijeËi, silazeÊi s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene, proæele su ih posebnom silom. On je sada bio uskrsli Spasitelj. Mnogi meu njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju silu lijeËeÊi bolesne i pokoravajuÊi Sotonina orua. Vjerovali su da ima silu uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu, silu da slomi svaki otpor, moÊ nad silama prirode. On je “U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM” 181 umirio razbjeπnjele valove; hodao po zapjenuπanim valovima; podizao mrtve u æivot. Sad je izjavio da Mu je dana “svaka vlast”. Njegove rijeËi uzdizale su misli njegovih sluπatelja iznad zemaljskog i prolaznog k onome πto je nebesko i vjeËno. Bili su uzdignuti do najviπeg poimanja njegova dostojanstva i slave. Kristove rijeËi izgovorene na obronku planine proglasile su njegovu ærtvu za Ëovjeka potpunom i savrπenom. Uvjeti pomirenja bili su ispunjeni, djelo za koje je doπao na ovaj svijet izvrπeno. Bio je na putu prema Boæjem prijestolju, da Ga slave aneli, poglavarstva i sile. ZapoËeo je svoje posredniËko djelo. Odjenut bezgraniËnim autoritetom, dao je svoj nalog uËenicima: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim!”, “Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20) Hebrejski je narod postao Ëuvarem svete istine, ali ga je farizejski nauk naËinio najiskljuËivijim i vjerski najzanesenijim narodom u ljudskome rodu. Sve πto se odnosilo na sveÊenike i poglavare — njihova odjeÊa, obiËaji, obredi, predaja — uËinilo ih je nepodobnima da budu svjetlost svijetu. Hebrejski je narod gledao na sebe kao da Ëini cio svijet. Meutim, Krist je zapovjedio svojim uËenicima da objave vjeru i sluæbu Bogu koja neÊe imati u sebi niπta πto je vezano za druπtvene slojeve ili zemlju, vjeru koja Êe biti prilagoena svim narodima, svim plemenima, svim druπtvenim slojevima. Prije no πto je ostavio svoje uËenike Krist je jasno prikazao prirodu svog kraljevstva. Podsjetio ih je na ono πto im je ranije govorio o njemu. Izjavio je da njegova namjera nije bila da na ovom svijetu uspostavi zemaljsko, veÊ duhovno kraljevstvo. On nije trebao vladati kao zemaljski kralj na Davidovu prijestolju. Opet im je otvorio sveta Pisma, pokazujuÊi da je sve ono kroz πto je proπao bilo odreeno na nebeskom Savjetu izmeu Oca i Njega samoga. Sve su to prorekli ljudi nadahnuti Svetim Duhom. Rekao je: Vidite da se zbilo sve πto sam vam otkrio da Êe me odbaciti kao Mesiju. Obistinilo se sve πto sam rekao o poniæenju koje sam morao pretrpjeti i smrti kojom Êu umrijeti. TreÊeg dana ponovno sam ustao. Istraæujte Pisma puno marljivije pa Êete uvidjeti 182 PASIJA NA DE da se u svemu ispunilo ono πto su proroËanstva otkrivala o Meni. Evangeliziranje Jeruzalema Krist je zapovjedio svojim uËenicima da poËevπi od Jeruzalema izvrπe posao koji im je prepustio. Jeruzalem je bio pozornica na kojoj se odigralo njegovo zadivljujuÊe poniæenje za ljudski rod. Tu je On patio, bio odbaËen i osuen. Judeja je bila njegov rodni kraj. Tu je, odjeven u ljudsku prirodu, Isus hodao meu ljudima, a malo je bilo onih koji su primjeÊivali koliko je Nebo bilo blizu Zemlje dok je Isus bio meu njima. Djelo apostola moralo je otpoËeti u Jeruzalemu. S obzirom na sve πto je U Jeruzalemu je Krist u njemu pretrpio i na rad isto tako bilo koji je izvrπio, a koji nije bio mnogo onih koji cijenjen, uËenici su mogli trasu tajno æiti polje koje viπe obeÊava; ali oni to nisu traæili. Isto zemljipovjerovali u Isusa πte na kojem je On posijao sjei mnogo onih koje me istine trebali su obraivasu zaveli sveÊenici ti, a to Êe sjeme izniknuti i doi poglavari. nijeti obilnu æetvu. U svom radu uËenici Êe se sresti s progonstvima pokrenutim ljubomorom i mrænjom Hebreja, ali to je podnosio i njihov UËitelj, pa ni oni nisu trebali bjeæati od toga. Milost se prvo mora ponuditi Spasiteljevim ubojicama. U Jeruzalemu je isto tako bilo mnogo onih koji su tajno povjerovali u Isusa i mnogo onih koje su zaveli sveÊenici i poglavari. Ovima je takoer trebalo propovijedati evanelje. Trebalo je i njih pozvati na pokajanje. Trebalo je jasno iznijeti divnu istinu da se samo kroz Krista moæe dobiti oprost grijeha. Zato πto je cio Jeruzalem bio pokrenut uzbudljivim dogaajima iz nekoliko proπlih tjedana, propovijedanje evanelja uËinit Êe najdublji dojam. Meutim, djelo se tu nije trebalo zaustaviti. Ono se trebalo proπiriti do najudaljenijih granica Zemlje. Krist je rekao svojim “U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM” 183 uËenicima: Vi ste bili svjedoci mog samoprijegornog æivota za ovaj svijet. Vi ste svjedoci mog napornog rada za Izrael. Premda nisu æeljeli doÊi k meni da bi imali æivot, premda su sveÊenici i poglavari uËinili sa mnom ono πto su htjeli, premda su me odbacili kao πto je Pismo proreklo, joπ uvijek imaju priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da bezuvjetno primam sve koji su, priznajuÊi svoje grijehe, doπli k meni. Onoga koji doe k meni neÊu izgnati van. Svi koji æele mogu se pomiriti s Bogom i dobiti vjeËni æivot. Vama, svojim uËenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Ona se treba odnijeti pr vo Izraelu, a zatim svim plemenima, jezicima, narodima. Ona se treba iznijeti Hebrejima i neznaboπcima. Svi koji vjeruju trebaju biti okupljeni u jednoj Crkvi. Darom Svetoga Duha uËenici Êe primiti posebnu silu. Njihovo svjedoËanstvo trebalo je biti potvreno znacima i Ëudima. »uda Êe Ëiniti ne samo apostoli veÊ i oni koji prihvate njihovu vijest. Isus je rekao: “PomoÊu mog imena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmije Êe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im nauditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!” (Marko 16,17.18) Trovanje se u to vrijeme Ëesto primjenjivalo. Nesavjesni ljudi nisu oklijevali da na ovaj naËin uklone one koji su stajali na putu njihovom vlastoljublju. Isus je znao da Êe time biti ugroæen æivot njegovih uËenika. Mnogi Êe smatrati da Bogu Ëine sluæbu ako ubiju njegove svjedoke. On im je stoga obeÊao zaπtitu od ove opasnosti. UËenici Êe imati istu silu koju je i Isus imao da lijeËe “svaku vrstu bolesti i nemoÊi u narodu”. LijeËenjem bolesti tijela u njegovo ime svjedoËit Êe o njegovoj sili da lijeËi duπu. (Matej 4,23; 9,6) Sad im je obeÊan jedan novi dar. Trebali su propovijedati meu drugim narodima, te Êe stoga primiti silu da govore druge jezike. Apostoli i njihovi pomoÊnici bili su neobrazovani ljudi, ali izlijevanjem Duha na dan Pedesetnice njihov govor, bilo materinski ili strani, postao je Ëist, jednostavan i pravilan kako u izrazu tako i u izgovoru. Krist je tako svojim uËenicima dao nalog. On je izvrπio potpunu pripremu za nastavljanje djela i osobno preuzeo odgovornost za njegov uspjeh. Sve dotle dok sluπaju njego- 184 PASIJA NA DE vu RijeË i rade povezani s Njim, oni ne mogu doæivjeti neuspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite do najudaljenijih krajeva Zemlje, ali znajte da Êu ja biti s vama. Radite s vjerom i povjerenjem i znajte da nikada neÊete biti ostavljeni. Spasiteljev nalog obuhvaÊa sve vjernike. On do kraja vremena obuhvaÊa sve koji vjeruju u Krista. Sudbonosna je greπka misliti da djelo spaπavanja duπa ovisi samo o rukopoloæenom propovjedniku. Evanelje je povjereno svima koji dobiju nadahnuÊe s Neba. Svi koji primaju Kristov æivot odreeni su da rade na spaπavanju svojih bliænjih. Crkva je osnovana za takav rad i svi koji preuzimaju na sebe sveti zavjet obvezuju se da postanu Kristovi suradnici. Spasiteljev nalog “Duh i zaruËnica vele: ‘DoobuhvaÊa sve i!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Dovjernike. i!’” (Otkrivenje 22,17) Tko god Ëuje, treba ponavljati ovaj poziv. Kakav god da je Ëovjekov poziv u æivotu, njegova prva zadaÊa treba biti zadobivanje duπa za Krista. On moæda neÊe biti sposoban govoriti na skupovima, ali moæe raditi za pojedince. Njima moæe prenositi pouke πto ih je primio od svoga Gospodina. PropovjedniËka sluæba ne sastoji se samo od propovijedanja. PropovjedniËku sluæbu vrπe oni koji olakπavaju patnje bolesnih i nevoljnih, pomaæuÊi ojaenima, govoreÊi rijeËi utjehe potiπtenima i malovjernima. Blizu i daleko nalaze se duπe optereÊene osjeÊajem krivnje. Ljudski rod ne poniæavaju nevolje, mukotrpan rad i siromaπtvo. Poniæava ga krivnja i poËinjavanje zla. To donosi nemir i nezadovoljstvo. Krist æeli da njegove sluge sluæe duπama koje su oboljele od grijeha. UËenici su bili pozvani da otpoËnu svoje djelo tamo gdje su se nalazili. Nisu smjeli zaobiÊi najtvre polje kao i ono koje je najmanje obeÊavalo. Isto tako i svaki od Kristovih djelatnika treba otpoËeti s radom tamo gdje se nalazi. U naπim se vlastitim obiteljima moæda nalaze duπe koje æude za suosjeÊanjem, umiruÊi od gladi u nedostatku kruha æivota. Moæda postoje djeca koju treba odgajati za Krista. Postoje “U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM” 185 neznaboπci kraj samih naπih vrata. Obavljajmo vjerno rad koji nam je najbliæi. Zatim neka se naπi napori proπire sve dotle dokle nas vodi Boæja ruka. Rad mnogih moæe izgledati ograniËen okolnostima; ali bez obzira gdje se obavlja, ako se obavlja vjerom, marljivoπÊu, osjetit Êe se do najudaljenijih dijelova svijeta. Kristovo djelo na Zemlji, izgledalo je kao da je bilo ograniËeno na jedno usko podruËje, ali mnoπtvo iz svih zemalja Ëulo je njegovu vijest. Bog Ëesto upotrebljava najjednostavnija sredstva da postigne najveÊe rezultate. Njegov je plan da svaki dio njegova rada ovisi o svakom drugom dijelu, kao kotaË u kotaËu koji sk ladno djeluje. Najponizniji djelatnik pokrenut Svetim Duhom dotaknut Êe nevidljive strune Ëiji Êe treptaji odjekivati do krajeva zemaljskih i sliti se u pjesmu kroz vjeËna vremena. Evangeliziranje cijelog svijeta Ali nalog: “Idite po svem svijetu” ne smije se izgubiti iz vida. Pozvani smo da podignemo svoj pogled prema predjelima s druge strane. Krist je poruπio zid razdvajanja, predrasudu o podvojenosti meu narodima i pouËio o ljubavi prema cijelom ljudskom rodu. On podiæe ljude iz uskog kruga koji odreuje njihova sebiËnost; On ukida sve ograde i umjetne razlike u druπtvu. On ne pravi nikakve razlike izmeu susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. On nas uËi da svaku nevoljnu duπu smatramo svojim bratom, a svijet svojim poljem rada. Kad je Spasitelj rekao: “Idite... uËite ih”, takoer je rekao: “Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjrovali; pomoÊu mog imena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmije Êe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im nauditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!” ObeÊanje je bilo isto tako dalekoseæno kao i nalog. Ne daju se svi darovi svakom vjerniku. Duh razdjeljuje “svakomu kako hoÊe”. (1. KorinÊanima 12,11) Ali darovi Duha obeÊani su svakom vjerniku prema njegovoj potrebi u Gospodnjem djelu. ObeÊanje je isto tako Ëvrsto i pouzdano danas kao πto je bilo u vrijeme apostola. “Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjerovali.” To je prednost Boæje djece i ona se trebaju uËvrstiti u svemu πto je moguÊe primiti vjerom. 186 PASIJA NA DE “Na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati.” Ovaj je svijet prostrana bolnica, ali Krist je doπao lijeËiti bolesne, objaviti osloboenje Sotoninim robovima. U Njemu je bilo zdravlje i snaga. On je davao svoj æivot bolesnima, nevoljnima, onima kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio nijednog koji je doπao primiti njegovu iscjeljujuÊu silu. Znao je da su oni koji su Ga molili za pomoÊ sami na sebe navukli bolest; pa ipak nije ih odbio iscijeliti. A kad je Ëudotvorna moÊ uπla u ove jadne duπe, one su postale osvjedoËene o grijehu i mnoge su bile izlijeËene od svoje duhovne, kao i od tjelesnih bolesti. Evanelje joπ uvijek posjeduje istu silu, pa zaπto i danas nismo svjedoci istih rezultata? Krist osjeÊa jad svakog nevoljnika. Krist osjeÊa prokletstvo kad zli duhovi razdir u Krist osjeÊa jad neko ljudsko tijelo. On osjeÊa samrtne muke kad groznica issvakog nevoljnika. crpljuje æivotnu snagu. On je i danas isto tako spreman iscijeliti bolesnog kao kad je bio osobno na Zemlji. Kristove su sluge njegovi predstavnici, kanali za njegovo djelo. On æeli da preko njih upotrijebi svoju iscjeljujuÊu silu. U Spasiteljevu naËinu iscjeljivanja nalazila se pouka za njegove uËenike. Jednom prilikom namazao je blatom oËi slijepom Ëovjeku i naloæio mu: “Idi umij se u ribnjaku Siloe! ... Slijepac ode, umije se i vrati se gledajuÊi.” (Ivan 9,7) IzljeËenje se moglo izvrπiti samo silom Velikog Iscjelitelja, ali je Krist ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. Premda nije pruæao potporu lijeËenju lijekovima, odobrio je uporabu jednostavnih i prirodnih lijekova. Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je rekao: “Viπe ne grijeπi, da ti se πto gore ne dogodi!” (Ivan 5,14) Na taj naËin pruæio je pouku da je bolest posljedica krπenja Boæjeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da su ljudi æivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, velika bijeda u svijetu ne bi postojala. Krist je bio voa i uËitelj starom Izraelu i On ga je pouËavao da je zdravlje nagrada za posluπnost Boæjim zakonima. Veliki LijeËnik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio “U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM” 187 je svome narodu iz stupa od oblaka, govoreÊi mu πto mora uËiniti i πto Bog æeli uËiniti za njih. “Budeπ li zduπno sluπao glas Jahve, Boga svoga, vrπeÊi πto je pravo u njegovim oËima; budeπ li pruæao svoje uho njegovim zapovijedima i dræao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na EgipÊane na vas neÊu puπtati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26) Krist je dao Izraelu detaljne upute o njegovom svakodnevnom æivotu i sveËano im obeÊao: “Jahve Êe od tebe maknuti svaku bolest.” (Ponovljeni zakon 7,15) Kad su ispunili uvjete, obeÊanje im je potvreno: “U plemenima njinim bolesnih ne bjeπe.” (Psalam 105,37) Ove se pouke odnose i na nas. Postoje uvjeti koje trebaju ispuniti svi koji æele saËuvati zdravlje. Svi trebaju upoznati U cjelokupnom te uvjete. Gospod nije zadovoKristovom djelu ljan nepoznavanjem njegovih iscjeljenja otkrila zakona, bilo prirodnih ili duse sila ljubavi i hovnih. U zajednici s Bogom sami Êemo, ako trebamo raditi na obnovi zdravlja tijela, kao i duπe. vjerom Mi trebamo pouËavati drusudjelujemo u toj ge kako da saËuvaju ili povraljubavi, biti orua te zdravlje. Za bolesne trebaza Njegovo djelo. mo upotrebljavati lijekove πto ih je Bog osigurao u prirodi, te ih upravljati Onome koji jedini moæe izlijeËiti. Naπa je zadaÊa da u naruËju svoje vjere predamo bolesne i koji pate Kristu. Mi ih trebamo pouËiti da vjeruju u Velikog Iscjelitelja. Trebamo se osloniti na njegova obeÊanja i moliti za izraz njegove sile. Obnova je prava bit evanelja i Spasitelj æeli da bolesnima, beznadnima i nesretnima kaæemo da se dræe njegove sile. U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se sila ljubavi i sami Êemo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi, biti orua za njegovo djelo. Ako se zanemarimo boæanskom vezom povezati s Kristom, struja æivotodavne sile ne moæe obilnim tijekovima teÊi od nas k svijetu. Bilo je mjesta u kojima i sam Spasitelj, zbog njihova nevjerstva, nije mogao 188 PASIJA NA DE uËiniti mnoga i silna djela. Tako i danas nevjerstvo odvaja Crkvu od njezinog boæanskog PomoÊnika. Ona se slabo dræi vjeËne stvarnosti. Zbog njezina nedostatka vjere Bog je razoËaran i bez svoje slave. Samo ako obavlja Kristovo djelo, Crkva ima obeÊanje o njegovoj prisutnosti. “Idite i nauËite sve narode”, rekao je On. “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” Jedan od prvih uvjeta za primanje njegove sile jest uzimanje njegova jarma. Sam æivot Crkve ovisi o njezinoj vjernosti u ispunjavanju Gospodnjeg naloga. Zapostavljanje ovog rada znaËi prepustiti se duhovnoj slabosti i propadanju. Tamo gdje nema aktivnog rada za druge, ljubav iπËezava, a vjera tamni. Krist æeli da njegovi propovjednici budu odgojitelji Crkve u djelu evanelja. Oni trebaju pouËavati ljude kako da traæe i spasu izgubljene. No, je li to djelo koje oni rade? O, koliko je malo onih koji se trude da rasplamsaju iskru æivota u Crkvi koja je gotova da umre! Za koliko se crkava, kao za bolesne jaganjce, staraju oni koji bi trebali traæiti izgubljene ovce! A istodobno milijuni i milijuni ginu bez Krista. Boæanska ljubav pokrenula se do svojih nedokuËivih dubina zbog ljudi i aneli se Ëude promatrajuÊi povrπnu zahvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. Aneli se Ëude Ëovjekovom slabom poπtovanju te Boæje ljubavi. Nebo negoduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema ljudskim duπama. Da li æelimo saznati kako Krist gleda na to? Kako bi se osjeÊao otac ili majka kad bi znali da su njihovo dijete, izgubljeno na mrazu i snijegu, zaobiπli i ostavili da umre oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko oæaloπÊeni i vrlo ojaeni? Zar ne bi optuæivali te ubojice gnjevom tako vrelim kao πto su njihove suze, silnim kao πto je njihova ljubav? Patnje svakog Ëovjeka patnje su Boæjeg djeteta i oni koji ne pruæaju ruku pomoÊi svom bliænjem koji gine izazivaju njegov praviËan gnjev. To je Janjetov gnjev. Onima koji tvrde da imaju zajednicu s Kristom, a ipak su ravnoduπni prema potrebama svojih bliænjih, On Êe izjaviti na veliki sudnji dan: “Ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi zlotvori!” (Luka 13,27) U nalogu koji je dao uËenicima Krist nije samo opisao djelo koje Êe oni obavljati nego im je predao i vijest koju Êe propovijedati. “UËite ih”, rekao je, “da vrπe sve πto sam “U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM” 189 vam zapovjedio!” UËenici su dobili zadaÊu da uËe ljude onome πto je On osobno govorio i uËio. U tome je sadræano i sve ono πto je rekao preko proroka i uËitelja Staroga zavjeta. Ljudski je nauk iskljuËen. Ovdje nema mjesta predajama, ljudskim teorijama i zakljuËcima ili crkvenom zakonodavstvu. U ovom nalogu nije sadræan nijedan od zakona koji su izdale crkvene vlasti. Kristove sluge ne trebaju propovijedati niπta od ovoga. Zakon i Proroci, u kojima su zapisani njegova RijeË i njegova djela, Ëine riznicu iz koje njegovi uËenici trebaju crpiti nauku koju Êe dati svijetu. Kristovo ime je njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja, njihova veza jedinstva, ovlast za njihov naËin djelovanja i izvor njihova uspjeha. Niπta πto ne nosi njegov natpis ne moæe se priznati u njegovu kraljevstvu. Evanelje ne treba iznosiEvanelje ne treba ti kao neku beæivotnu teoriju, iznositi kao neku veÊ kao æivu silu koja mijenja beæivotnu teoriju, æivot. Bog æeli da oni koji priveÊ kao æivu silu maju njegovu milost budu svjedoci njezine moÊi. On rado prikoja mijenja æivot. hvaÊa one Ëiji Ga je æivot najviπe vrijeao; kad se pokaju, daje im boæanskog Duha, postavlja ih na najpovjerljivije poloæaje i πalje ih nevjernima da objave njegovu bezgraniËnu milost. On æeli da njegove sluge pruæe svjedoËanstvo o Ëinjenici da njegovom miloπÊu ljudi mogu posjedovati karakter sliËan Kristovom i radovati se Ëvrstom obeÊanju njegove velike ljubavi. Æelio bi da pruæimo svjedoËanstvo o tome da On ne moæe biti zadovoljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraÊene svete prednosti kao njegovih sinova i kÊeri. U Kristu se nalazi njeænost pastira, ljubav roditelja i neusporediva milost Spasitelja punog suÊuti. Svoje blagoslove daje pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samo objavi ove blagoslove; on ih iznosi na najprivlaËniji naËin kako bi probudio æelju da ih posjedujemo. Tako njegove sluge trebaju iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristova divna ljubav omekπat Êe i podËiniti srca, dok se samim ponavljanjem uËenja ne moæe postiÊi niπta. “Tjeπite, tjeπite moj na- 190 PASIJA NA DE rod, govori Bog vaπ.” “GlasniËe radosne vijesti, Sione! Podigni snaæno svoj glas, glasniËe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vaπega! ... Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruËju.” (Izaija 40,1.9-11) Govorite narodu o Onome koji se “istiËe... meu tisuÊama” i Onome koji je “sav... od ljupkosti”. (Pjesma nad pjesmama 5,10.16) Same rijeËi to ne mogu izraziti. Neka se to odrazi u karakteru i pokaæe u æivotu. Krist æeli da se njegov lik naslika u svakom uËeniku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak “slici njegova Sina”. (Rimljanima 8,29) U svakome se od njih treba jasno pokazati svijetu Kristova ljubav koja dugo trpi, njegova svetost, krotkost, milost i istina. Pr vi su uËenici krenuli propovijedati RijeË. Otkrivali su Krista u svom æivotu. A i Gospodin je radio s njima “i U Kristu se nalazi potvrivao RijeË Ëudesima πto njeænost pastira, su je pratila”. (Marko 16,20) ljubav roditelja i Ovi su se uËenici pripremali neusporediva za svoj rad. Prije dana Pedeblagodat Spasitelja setnice sastali su se i otklonili sve nesporazume. Bili su jedpunog suÊuti. noduπni. Vjerovali su u Kristovo obeÊanje da Êe dobiti blagoslov, pa su se molili u vjeri. Nisu traæili blagoslov samo za sebe; njih je pritiskivao teret spaπavanja duπa. Evanelje je trebalo odnijeti do najudaljenijih krajeva Zemlje i stoga su traæili dar sile koji je Krist obeÊao. Tada se izlio Sveti Duh i tisuÊe je njih obraÊeno u jednom danu. Tako isto moæe biti i danas. Umjesto ljudskih razmiπljanja, neka se propovijeda Boæja RijeË. Neka krπÊani odbace svoje razmirice i neka se predaju Bogu radi spaπavanja izgubljenih. Neka u vjeri traæe i on Êe doÊi. Izlijevanje Duha u apostolsko vrijeme bila je “rana kiπa” i slavan je bio uspjeh. Ali Êe “kasna kiπa” biti znatno obilnija. (Joel 2,23) Svi koji posvete duπu, tijelo i duh Bogu, stalno Êe dobivati nove darove tjelesne i umne sile. Neiscrpni izvori Neba stoje im na raspolaganju. Krist im daje dah svoga duha, æivot “U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM” 191 svoga æivota. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu. Boæja milost proπiruje i umnaæa njihove sposobnosti i sve savrπenstvo boæanske prirode pridruæuje im se u djelu spaπavanja ljudskih biÊa. Suradnjom s Kristom savrπeni su u Njemu i osposobljeni da u svojoj ljudskoj slabosti Ëine djela SvemoguÊega. Spasitelj Ëezne otkriti svoju blagost prema svijetu i proæeti ga svojim karakterom. On je njegovo otkupljeno vlasniπtvo i æeli ljude uËiniti slobodnima, Ëistima i svetima. Premda Sotona radi da sprijeËi ovu namjeru, ipak krvlju prolivenom za svijet izvojevat Êe se mnoge pobjede koje Êe donijeti slavu Bogu i Janjetu. Krist neÊe biti zadovoljen sve dok pobjeda ne bude potpuna i ne vidi “svjetlost i nasiti se spoznajom njezinom”. (Izaija 53,11) Svi narodi na Zemlji trebaju Ëuti evanelje o njegovoj milosti. NeÊe svi primiti njeNeka krπÊani govu milost; ali “Njemu Êe sluodbace svoje æiti potomstvo moje. O Gosrazmirice i neka podu Êe se pripovijedat slijedeÊem koljenu”. (Psalam se predaju Bogu 22,31.32) “A kraljevstvo, vlast radi spaπavanja i veliËanstvo pod svim nebeizgubljenih. sima dat Êe se puku Svetaca Sveviπnjega”, jer “zemlja Êe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao πto se vodom pune mora”. “Sa zapada vidjet Êe ime Jahvino, i Slavu njegovu s istoka sunËanog.” (Daniel 7,27; Izaija 11,9; 59,19) “Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti koji oglaπava mir, nosi sreÊu, i spasenje navijeπta, govoreÊ Sionu: Bog tvoj kraljuje! ... Radujte se, kliËite, razvaline..., jer je Jahve utjeπio narod svoj... Ogolio je Jahve svetu svoju miπicu pred oËima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga naπega.” (Izaija 52,7-10) 192 PASIJA NA DE 17. “Svome Ocu i vaπemu Ocu” Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,50-53; Djelima 1,9-12. Doπlo je vrijeme da Krist uzae do OËeva prijestolja. Kao boæanski pobjednik, spremao se na povratak u nebeske dvorove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio je svome Ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Nakon svog uskrsnuÊa za stanovito je vrijeme ostao na Zemlji da bi se njegovi uËenici mogli upoznati s Njim u njegovu uskrslu i proslavljenu tijelu. Sad je bio spreman za rastanak. Dokazao je vjerodostojnost Ëinjenice da je On æivi Spasitelj. Njegovi uËenici nemaju viπe potrebe da Ga dovode u vezu s grobom. Oni mogu misliti o Njemu kao o proslavljenom pred cijelim svemirom. Kao mjesto svog uzaπaπÊa Isus je izabrao mjesto koje je Ëesto bilo posveÊeno njegovom prisutnoπÊu dok je prebivao meu ljudima. Time nije trebalo biti poËaπÊeno brdo Sion, mjesto Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se nalazio Hram. Ovdje su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje su se valovi milosti, vraÊajuÊi se u puno jaËoj plimi ljubavi, odbijali o srca koja su bila tvrda kao stijena. Odatle je Isus, umoran i teπka srca, otiπao dalje traæiti odmor na Maslinskoj gori. Sveta πekina odvajajuÊi se od pr vog Hrama stajala je na istoËnom brdu kao da je oklijevala napustiti izabrani grad; tako je i Krist stajao na Maslinskoj gori s Ëeænjom u srcu i promatrao Jeruzalem. ©umarci i rasjeline na ovoj gori bili su posveÊeni njegovim molitvama i suzama. Njegove su “SVOME OCU I VA©EMU OCU” 193 padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnoπtva koje Ga je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naπao je dom kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu u njegovu podnoæju sam se molio i patio. S ove je gore trebao uzaÊi na Nebo. Njegov vrh dotaÊi Êe njegova noga kad se bude ponovno vratio. Ne kao Ëovjek boli, veÊ kao slavan i pobjedniËki kralj stajat Êe na Maslinskoj gori, dok Êe se hebrejski uzvici “Aleluja!” mijeπati s neznaboæaËkim “Hosana”, i glasovi spaπenih kao moÊne vojske sliti u klicanju: “Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima!” Sad je Isus s jedanaest uËenika krenuo prema gori. Dok su prolazili kroz jeruzalemska vrata, mnogi zaËueni pogledi promatrali su druπtvo, predvoeno Onim koga su prije nekoliko tjedana poglavari osudili i raspeli. UËenici nisu znali da “Ja sam s vama u je to bio njihov posljednji susve vrijeme do sret s UËiteljem. Isus je provodio vrijeme u razgovoru s svrπetka svijeta.” njima, ponavljajuÊi svoje ranije upute. Kad su se pribliæili Getsemaniju, zaustavio se da bi se mogli sjetiti pouka koje im je dao u noÊi svoje samrtne borbe. Ponovno je pogledao trs i lozu uz pomoÊ kojih je tada prikazao jedinstvo svoje Crkve sa sobom i svojim Ocem; opet je ponovio istine koje im je tada iznosio. Svuda oko Njega nalazili su se dokazi koji su podsjeÊali na njegovu neuzvraÊenu ljubav. »ak su Ga i uËenici, koji su bili tako dragi njegovu srcu, u trenutku njegova poniæavanja osramotili i napustili. Krist je boravio na ovom svijetu trideset i tri godine. On je pretrpio njegovo preziranje, vrijeanje i podsmijeh; bio je odbaËen i razapet. Sada, kad se spremao uzaÊi na svoje prijestolje slave — razmatrajuÊi nezahvalnost naroda πto ga je doπao spasiti — hoÊe li povuÊi od njih svoju suÊut i ljubav? HoÊe li se njegova ljubav usredotoËiti na ono kraljevstvo u kojem Ga cijene i u kojem bezgreπni aneli Ëekaju da izvrπe njegov nalog? Ne, njegovo obeÊanje onima koje voli i koje ostavlja na Zemlji glasi: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) 194 PASIJA NA DE Isusov odlazak na Nebo Poπto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poπao putem preko njezina vrha prema Betaniji. Ovdje je zastao, a uËenici su se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s njegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osuivao za njihove greπke i promaπaje, veÊ su rijeËi najdublje njeænosti bile posljednje koje su s usana njihova Gospodina potekle do njihovih uπiju. S rukama ispruæenim da blagoslove, i kao da ih uvjerava u svoju zaπtitniËku brigu, polako se uzdizao izmeu njih, privuËen prema Nebu silom jaËom od bilo koje zemaljske sile. Dok se uzdizao, uËenici su obuzeti strahopoπtovanjem, gledali napreæuÊi oËi da uhvate posljednji prizor Gospodina koji uzlazi. Oblak slave Ga je zaklonio od njihova pogleda, a do njih su dopirale rijeËi, dok su Ga prihvaÊala aneoska kola poput oblaka: “Ja sam s vama Nije ih osuivao u sve dane svrπetka vijeka.” Isza njihove todobno je do njih dopirala najpogreπke i umilnija i najradosnija glazba promaπaje, veÊ su aneoskog zbora. rijeËi najdublje Dok su uËenici joπ uvijek zaËueno gledali gore, obratili njeænosti bile su im se glasovi koji su zvuposljednje koje su Ëali kao najraskoπnija glazba. s usana njihova Okrenuli su se i vidjeli dva anGospodina potekle ela u ljudskom obliku koji su do njihovih uπiju. im progovorili: “Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas, opet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” Ovi aneli pripadali su druπtvu πto je u sjajnom oblaku Ëekalo da isprati Isusa do njegova nebeskog doma. Najuzviπenija u aneoskom mnoπtvu bila su ova dva anela koji su doπli na grob prilikom Kristova uskrsnuÊa i bili s Njim tijekom njegovog cjelokupnog æivota na Zemlji. Sa æarkom æeljom cijelo Nebo je oËekivalo kraj Njegova zadræavanja na svijetu uniæenom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme “SVOME OCU I VA©EMU OCU” 195 da svemir sada primi svog Kralja. Zar ova dva anela nisu Ëeznula da se pridruæe mnoπtvu πto je pozdravljalo Isusa dobrodoπlicom? Ali u svojoj suÊuti i ljubavi prema onima koje je On ostavio, priËekali su kako bi im pruæili utjehu. “Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14) Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici su vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govorio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bio s njima u njihovim Ëamcima na jezeru i koji se tog istog dana muËio s njima penjuÊi se sve do Maslinske gore — taj isti Isus je sada otiπao dijeliti prijestolje svog Oca. Aneli su ih uvjeravali da Êe isti Onaj koga su vidjeli kako ide na Nebo, doÊi ponovo isto tako kako je uzaπao. On Êe doÊi “u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga Sa æarkom æeljom svako oko”. “Jer Êe sam Gospocijelo Nebo je din sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom oËekivalo kraj trube Boæje siÊi s neba i najNjegova prije Êe uskrsnuti umrli u zadræavanja na Kristu.” “Kad Sin »ovjeËji doe svijetu uniæenom sa svojim sjajem u pratnji svih anela, sjest Êe na prijestolje prokletstvom svoje slave.” (Otkrivenje 1,7; 1. grijeha. Solunjanima 4,16; Matej 25,31) Tako Êe se ispuniti i Gospodnje obeÊanje πto ga je dao svojim uËenicima: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) UËenici su se doista mogli radovati u nadi da Êe se njihov Gospodin ponovno vratiti. SvjedoËenje radosnih uËenika Kad su se uËenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih promatrali s Ëuenjem. Smatralo se da Êe oni nakon Kristova suenja i raspeÊa izgledati utuËeni i posramljeni. Njihovi su neprijatelji oËekivali da Êe na njihovom licu vidjeti izraz æalosti i poraza. Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova 196 PASIJA NA DE su lica bila ozarena sreÊom koja nije bila zemaljskog podrijetla. Nisu tugovali nad neostvarenim nadama, veÊ su bili ispunjeni slavljenjem i zahvaljivanjem Bogu. S radoπÊu su priËali o veliËanstvenu dogaaju, o Kristovom uskrsnuÊu i njegovu uzaπaπÊu na Nebo, a njihovo su svjedoËanstvo mnogi prihvatili. UËenici nisu viπe s nepovjerenjem gledali u buduÊnost. Znali su da je Isus na Nebu i da je njegova naklonost upravljena njima. Znali su da imaju prijatelja kod Boæjeg prijestolja i æarko su æeljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo ime. U sveËanom strahopoπtovanju poklonili su se u molitvi, ponavljajuÊi Ëvrsto obeÊanje: “Ako πto zamolite od Oca u UËenici nisu viπe s moje ime, dat Êe vam. Do sada nepovjerenjem niste niπta u moje ime molili. gledali u Molite i primit Êete da vaπa rabuduÊnost. Znali dost bude potpuna!” (Ivan 16,23.24) Pruæali su ruku vjere su da imaju sve viπe i viπe s Ëvrstim uvjereprijatelja kod njem: “Isus Krist koji je umro Boæjeg prijestolja... — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas...” (Rimljanima 8,34) Pedesetnica im je donijela puninu radosti u pojavi Utjeπitelja, upravo onako kako je Krist obeÊao. Nebeska dobrodoπlica Cijelo Nebo Ëekalo je kako bi pozdravilo Spasitelja dobrodoπlicom u nebeskim dvorovima. Dok je uzlazio, iπao je naprijed a za njim mnoπtvo zarobljenika osloboenih prilikom njegova uskrsnuÊa. Nebeska vojska pratila je radosnu povorku klicanjem, uzvicima slavljenja i nebeskim pjesmama. Kad su se pribliæili Boæjem gradu, aneli su iz pratnje uputili poziv: “SVOME OCU I VA©EMU OCU” 197 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne da unie Kralj slave!” Radosno je odgovorila straæa koja je Ëekala: “Tko je taj Kralj slave?” Ovo su govorili ne zato πto nisu znali tko je On, veÊ zato πto su æeljeli Ëuti odgovor uzviπene hvale: “Javhe silan i junaËan, Jahve silan u boju. Podignite, vrata, nadvratnike svoje da unie Kralj slave.” Ponovno se Ëuo poziv: “Tko je taj kralj slave?” jer aneli se nikada ne umaraju sluπajuÊi uzvisivanje njegova imena. Aneli iz pratnje odgovorili su: “Jahve nad vojskama; on je Kralj slave.” (Psalam 24,7-10) Tada su se πirom otvorila vrata Boæjega grada i aneosko mnoπtvo proπlo je kroz njih, praÊeno tonovima veliËanstvene glazbe. Tu je prijestolje a oko njega duga obeÊanja. Tu su kerubini i serafini. Zapovjednici nebeske vojske, Boæji sinovi, predstavnici bezgreπnih svjetova, svi su na okupu. Nebeski Savjet pred kojim je Lucifer optuæio Boga i njegova Sina, predstavnici onih bezgreπnih kraljevstava nad kojima je Sotona pomiπljao zasnovati svoju vladavinu — svi se nalaze ovdje da dobrodoπlicom pozdrave Otkupitelja. Oni su æeljni proslaviti njegovu pobjedu i uzdignuti Ga kao svoga Kralja. Ali zadræao ih je mahanjem ruke. Joπ ne, On sad ne moæe primiti vijenac slave i kraljevske haljine. On izlazi pred svoga Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranjene noge; podiæe svoje ruke na kojima se nalaze oæiljci od klinova. On pokazuje dokaze svoje pobjede. Predstavlja Bo- 198 PASIJA NA DE gu obrtani snop, one koji su uskrsli s Njim kao predstavnici velikog mnoπtva koje Êe izaÊi iz grobova prilikom njegova drugog dolaska. Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki grjeπnik pokaje; koji se za jednog raduje s pjevanjem. Prije no πto su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavjetu da otkupe Ëovjeka ako ga Sotona bude pobijedio. Stegli su svoje ruke u sveËanom zavjetu da Êe Krist postati jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo sveËano obeÊanje. Kad je na kriæu uzviknuo: “Svrπi se!”, obratio se Ocu. Sporazum je u cijelosti izvrπen. Sad Ljubav je je izjavio: OËe, svrπeno je. Ispupobijedila. Nebo nio sam Tvoju volju, Boæe moj! Izvrπio sam djelo otkupljenja. odzvanja od Ako je Tvoja pravda zadovoglasova u ljena, “OËe, htio bih da oni kouzviπenim je si mi dao budu gdje sam ja, pjesmama koje zajedno sa mnom.” (Ivan 19,30; 17,24) javljaju: “Onomu ZaËuo se Boæji glas kako koji sjedi na objavljuje da je pravda zadovoprijestolju, i ljena. Sotona je pobijeen. KriJanjetu: hvala, Ëast, stovi sljedbenici koji su se muslava i vlast u Ëili i borili na Zemlji prihvaÊeni su u “Ljubljenome”. (Efevijeke vjekova.” æanima 1,6) Pred nebeskim anelima i predstavnicima bezgreπnih svjetova, proglaπeni su opravdanima. Tamo gdje je On, bit Êe i njegova Crkva. “Ljubav Êe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.” (Psalam 85,10) OËeve ruke obavile su se oko Sina i rijeË je izaπla: “Neka mu se poklone svi aneli Boæji.” (Hebrejima 1,6) S neizrecivom radosti knezovi, i poglavari, i sile priznali su vrhovnu vladavinu Kneza æivota. Nebeske vojske pale su niËice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli nebeskim dvorovima: “Dostojno je Janje koje je ‘zaklano’ da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu.” (Otkrivenje 5,12) PobjedniËke pjesme pridruæile su se glazbi s aneoskih harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radoπ- “SVOME OCU I VA©EMU OCU” 199 Êu i hvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je naen. Nebo odzvanja od glasova u uzviπenim pjesmama koje javljaju: “Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 5,13) Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vraÊaju kao odjek veliËanstvene rijeËi samoga Krista: “Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.” (Ivan 20,17) Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je naπ Gospodin uzaπao i za nas On æivi. “Odatle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) PASIJA NA DE 200 Kazalo Predgovor ............................................................................... 5 1. Sluga slugama .................................................................... 7 2. “Na moju uspomenu” ..................................................... 17 3. “Neka se ne uznemiruje vaπe srce” .............................. 27 4. Getsemani ........................................................................ 47 5. Pred Anom i Kaifom ...................................................... 59 6. Juda .................................................................................. 77 7. U Pilatovoj sudnici .......................................................... 86 8. Golgota ........................................................................... 106 9. “Svrπeno je!” .................................................................. 124 10. U Josipovom grobu .................................................... 132 11. “Uskrsnuo je kako je rekao” ..................................... 143 12. “Zaπto plaËeπ?” ............................................................ 151 13. Put u Emaus ................................................................ 158 14. “Mir vama!” ................................................................. 164 15. Joπ jednom kraj mora................................................. 171 16. “UËinite sve narode uËenicima mojim” .................... 179 17. “Svome Ocu i vaπemu Ocu” ...................................... 192
© Copyright 2024 Paperzz
