Prof. dr. Vida Demarin MOÆDANI UDAR VODI» ZA BOLESNIKE I NJIHOVE OBITELJI UVOD 3 ©TO JE MOÆDANI UDAR 5 SIMPTOMI MOÆDANOG UDARA 7 TERAPIJA MOÆDANOG UDARA 8 PREVENCIJA MOÆDANOG UDARA 14 POSLJEDICE MOÆDANOG UDARA 32 OPORAVAK NAKON MOÆDANOG UDARA 51 ULOGA BOLESNIKA U OPORAVKU NAKON MOÆDANOG UDARA 55 ULOGA OBITELJI U NJEZI I OPORAVKU BOLESNIKA lijekovi i kozmetika d.o.o. Koprivnica, Hrvatska www.belupo.hr 65 jer Ginkgo poboljπava cirkulaciju u mozgu i vratnom dijelu kraljeænice •Ginkgo poboljπava oslabljeno pamÊenje i koncentraciju •Ginkgo uklanja vrtoglavicu, πum u uπima, oslabljen sluh, osjeÊaj straha i potiπtenosti jer Ginkgo poboljπava cirkulaciju u rukama i nogama •Ginkgo uklanja trnce, grËeve, obamrlost, osjeÊaj hladnoÊe te 3 x 1-2 table na dan N E ZABORAKVITUPEITI G I N K G O ! E * Kleijnen J, Knipschild P: Ginkgo biloba, THE LANCET, 1992; VOL 340, 1136-1139 Prije primjene obavezno proËitati uputu! Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog lijeËnika ili ljekarnika. www.belupo.hr dokazanog kliniËkog uËinka! * GINKGO - koncentracija ekstrakta Zaπto GINKGO? Uvod U veÊini razvijenih zemalja moædani udar (apopleksija, moædana kap, cerebrovaskularni inzult) je treÊi uzrok smrti meu odraslom populacijom, nakon srËanih i malignih oboljenja. Kako je on, meutim i vodeÊi uzrok invaliditeta u stanovniπtvu, njegova je vaænost veÊa od znaËaja srËanog infarkta. Svake godine najmanje 2.500.000 osoba u Europi doæivi neku vrstu moædanog udara; njih 75% prvi puta u æivotu. U jednoj treÊini sluËajeva moædani udar zavrπava smrÊu, druga treÊina bolesnika postaje teπkim invalidima, dok se samo jedna treÊina zadovoljavajuÊe oporavi ili kod njih zaostane tek manji invaliditet. Iz ovih podataka oËito je kako moædani udar nije samo zdravstveni problem pojedinca i njegove okoline, veÊ on ima i ogroman utjecaj na gospodarske i socioekonomske prilike u druπtvu. Zadnjih godina primjeÊuje se porast uËestalosti moædanog udara u sve mlaoj, najproduktivnijoj populaciji - 46% bolesnika s moædanim udarom spada u dobnu skupinu od 46-59 godina. Naæalost, joπ uvijek i meu zdravstvenim osobljem, a osobito u javnosti, meu laicima, prevladava miπljenje kako je moædani udar neizbjeæan i neizljeËiv. Ovakav nihilistiËki i pesimistiËni stav pojaËan je shvaÊanjem da dijagnoza i lijeËenje moædanog udara ne zahtijevaju hitnost. Kad osoba doæivi moædani udar, Ëesto moæemo Ëuti: "Sad se ionako viπe niπta ne moæe uËiniti, daljnja zbivanja su jedino u Boæjim rukama". Nasuprot tome, svaki laik srËani infarkt smatra hitnim stanjem, upoznat je s njegovim simptomima i svjestan potrebe πto bræeg medicinskog zbrinjavanja takvog bolesnika. Meu stanovniπtvom naæalost nije razvijena svijest da isto vrijedi i za moædani udar. Zbog toga smatramo da je potrebno, razliËitim edukacijskim akcijama i putem svih dostupnih medija, 2 3 objasniti πto veÊem dijelu stanovniπtva koji su njegovi simptomi, te πto uËiniti i kamo se uputiti u sluËaju postojanja sumnje na moædani udar. Joπ uvijek prevelik broj ljudi ne raspoznaje simptome moædanog udara i ne zna kako je u pruæanju medicinske pomoÊi takvim osobama kljuËni element vrijeme. Ne moæemo dovoljno naglasiti da je pravovremena intervencija od kritiËne vaænosti. Naime, razliËitim istraæivanjima potvreno je da je kod moædanog udara terapijski prozor, znaËi vrijeme najdjelotvornijeg uËinka lijekova, vrlo kratko i iznosi, u najboljem sluËaju, samo 3 do 6 sati. BespomoÊnu, pasivnu ulogu svakog pojedinca koji Ëeka da se bolest moæda pojavi, treba preobratiti u aktivan stav borbe protiv bolesti i osjeÊaj odgovornosti za vlastiti æivot. Iako joπ nije doπlo do konaËne prekretnice u lijeËenju moædanog udara, znatan napredak uËinjen je zadnjih nekoliko desetljeÊa. Danas se puno viπe zna o uËestalosti i sprjeËavanju moædanog udara, faktorima rizika, dijagnostici i lijeËenju, te rehabilitaciji. Pad incidencije moædanih udara (broj novih sluËajeva moædanih udara meu odreenom populacijom u godini dana) u ovom stoljeÊu trajao je 30 -ak godina, sve do ranih 80 - ih, a pripisuje se boljem lijeËenju i kontroli poviπenog krvnog tlaka, dok u drugoj polovini 80 - ih i u 90 - im godinama dolazi do njegovog ponovnog porasta, πto je vjerojatno posljedica sve stresnijeg naËina æivota. Meutim, treba naglasiti da se smrtnost od moædanog udara i dalje stalno smanjuje. Ova knjiæica namijenjena je kako osobama koje su preboljele moædani udar, tako i Ëlanovima njihovih obitelji, prijateljima ali i svim zainteresiranima, cjelokupnoj javnosti te naravno lijeËnicima i ostalom medicinskom osoblju koje sudjeluje u lijeËenju i zbrinjavanju takvih bolesnika. Cilj nam je objasniti πto je to moædani udar, koji su njegovi glavni riziËni faktori, vodeÊi simptomi ali i znakovi upozorenja, te opisati ponaπanje bolesnika nakon moædanog udara, naËine rehabilitacije i moguÊnosti poboljπanja kvalitete svakodnevnog æivota. 4 ©TO JE moædani udar? Moædani udar je akutno neuroloπko zbivanje koje nastaje zbog poremeÊaja moædane cirkulacije i posljediËne premale opskrbe odreenih dijelova mozga kisikom i drugim hranjivim tvarima. Rezultat ovih zbivanja je oπteÊenje dijela mozga i oπteÊenje funkcija kojima upravlja oπteÊeni dio mozga. Moædani udar moæe biti uzrokovan zaËepljenjem arterija u glavi ili vratu (ishemijski moædani udar), stvaranjem krvnog ugruπka ili puknuÊem krvne æile (hemoragijski moædani udar). U zahvaÊenom dijelu mozga dolazi do prekida protoka krvi te æivËane stanice ne dobivaju potrebne hranjive tvari i za nekoliko minuta poËinju odumirati. Treba naglasiti da su pogoene æivËane stanice trajno oπteÊene i ne postoji moguÊnost njihovog oporavljanja ili zamjene. NajËeπÊa vrsta ishemijskog moædanog udara je tromboza. Ona nastaje stvaranjem ugruπka u krvnoj æili koja je oπteÊena aterosklerozom, boleπÊu kod koje dolazi do stvaranja naslaga masti na unutarnjim stijenkama krvnih æila, prvenstveno arterija. Druga vrsta ishemijskog moædanog udara je embolija. Nastaje kad se ugruπak ili neka druga Ëestica “zaglavi” u arteriji koja vodi krv u mozak. Ugruπci najËeπÊe nastaju u srËanim πupljinama kao posljedica razliËitih srËanih bolesti a noπeni krvnom strujom, 5 mogu zaËepiti bilo koju arteriju. Vrlo Ëesto su to upravo moædane arterije. SlijedeÊa vrsta moædanog udara je izljev krvi u mozak - hemoragijski moædani udar, a nastaje kad oπteÊena arterija u mozgu pukne i preplavi okolno tkivo krvlju. Ako se krv izlije u okolno moædano tkivo govorimo o intracerebralnom hematomu. Ako pukne krvna æila na bazi mozga pa se krv izlije u likvorske prostore to nazivamo subarahnoidalno krvaranje. Moædano krvarenje je vrlo Ëesto udruæeno s poviπenim krvnim tlakom. Moædanom udaru, u oko 10% sluËajeva, prethode "prolazni moædani udari", takozvane tranzitorne ishemijske atake - TIA-e. One imaju iste simptome kao i moædani udar, ali ti simptomi traju kraÊe od 24 sata, obiËno nekoliko minuta ili sati. TIA moæe nastupiti danima, tjednima ili mjesecima prije pravog moædanog udara, a nastaje kada krvni ugruπak prolazno zaËepi krvnu æilu. TIA-e su iznimno vaæna upozorenja prijeteÊeg moædanog udara. Osobe koje su imale TIA-u imaju 10 puta veÊu vjerojatnost da dobiju moædani udar od osoba iste dobi i spola koji je nisu doæivjeli. Vaæno je napomenuti da lijeËnik mora odrediti da li je doπlo do moædanog udara ili se radi o TIA-i. UËinci moædanog udara mogu biti blagi, ali i vrlo ozbiljni, a to Êe ovisiti o veliËini i lokalizaciji moædane lezije, moguÊnostima ponovnog uspostavljanja cirkulacije u zahvaÊenim dijelovima, te o preuzimanju oπteÊenih funkcija od strane preostalih, saËuvanih dijelova mozga. Oporavak nakon moædanog udara ovisit Êe o dobroj njezi, opÊem zdravstvenom stanju i kondiciji bolesnika, kao i o njegovim karakternim osobinama, ponaπanju i emocionalnom stanju; te o emocionalnoj podrπci okoline, osobito onoj koja dolazi od bliskih osoba. 6 Simptomi MOÆDANOG UDARA Bilo koji znak ili simptom moædanog udara treba biti tretiran kao hitno stanje, te bolesnik treba biti πto prije transportiran u bolnicu. Simptomi su: - utrnulost, slabost ili oduzetost ruke, lica ili noge, osobito ako je zahvaÊena samo jedna strana tijela; - poremeÊaji govora kao πto su oteæano izgovaranje, frfljanje i/ili pogreπno razumijevanje jednostavnih reËenica; - gubitak ravnoteæe i/ili koordinacije, kad su kombinirani s drugim upozoravajuÊim znakovima; - omaglica ili vrtoglavica, nesigurnost u hodu ili iznenadni padovi, zajedno s drugim simptomima; - naglo zamagljenje ili gubitak vida, osobito na jednom oku; - nagla, jaka glavobolja, bez jasnog uzroka, osobito ako je praÊena povraÊanjem. 7 Terapija MOÆDANOG UDARA Ukoliko ste posumnjali da su se kod vas ili kod osobe u vaπoj blizini pojavili simptomi moædanog udara, od velike je vaænosti πto prije pozvati hitnu pomoÊ. LijeËnik Êe tada procijeniti da li se zaista radi o moædanom udaru ili nekom drugom stanju te Êe znati πto treba odmah poduzeti. Dok Ëekate hitnu pomoÊ, i vi moæete uËiniti radnje koje mogu pomoÊi sprjeËavanje veÊih oπteÊenja. Kao prvo, kod bolesnika u nesvjesnom stanju, provjerite da li bolesnik diπe i da li postoje otkucaji srca: promatranjem odizanja prsnog koπa te stavljanjem dlana 2-3 cm ispred bolesnikovih usta (trebate osjetiti izdisaj), ustanoviti Êete da li je disanje odræano. Pipanjem pulsa na zapeπÊu ili na æilama vrata, provjeriti Êete prisutnost otkucaja srca. Ukoliko ste ustanovili da bolesnik ne diπe, provjerite sadræaj u ustima, jer je moguÊe da se bolesnik poËeo guπiti zbog prisutnosti stranog predmeta (hrana, zubalo ili drugo); potom pristupite reanimaciji, odnosno poËnite davati bolesniku disanje usta na usta. Postupak poËinje provjerom prohodnosti diπnih puteva, zabacivanjem glave unazad (Ëime se otvaraju diπni putevi), te upuhivanjem zraka u bolesnikova pluÊa. Ukoliko istovremeno ne postoji srËana akcija, potrebno je pristupiti masaæi srca. To Êete uËiniti tako da dlan jedne ruke stavite na sredinu prsa te poloæite dlan druge ruke preko prvo poloæene ruke te poËnete pritiskati prsnu kost, pri tome ruke u laktovima moraju biti ispruæene. Ako reanimaciju provodite sami, potrebno je izvesti 2 upuhivanja usta na usta, potom 15 puta masirati srce. Ukoliko imate pomagaËa, jedan Êe upuhivati zrak, drugi masirati srce, tako da se izvede 1 upuhivanje, potom 8 5 puta masaæa srca. Nakon nekoliko upuhivanja i masaæa, provjerite da li se uspostavilo disanje i rad srca. Ukoliko nije, nastavite reanimaciju do dolaska lijeËnika. NajËeπÊe meutim, kod bolesnika sa moædanim udarom ne dolazi do trenutnog gubitka funkcije disanja i rada srca, nego su te funkcije odræane, ali postoji poremeÊaj svijesti. Tada trebate snaænim protresanjem i pozivanjem pokuπati dozvati bolesnika. Ako vam to ne uspije, najbolje je bolesnika polegnuti na trbuh, tako da dlan njegove ruke stavite pod glavu (glava je okrenuta prema toj ruci) drugu ruku izvuËete iza lea, a nogu na strani izvuËene ruke ostavite u ravnom poloæaju dok drugu nogu blago savinete u koljenu. Time Êete osigurati da jezik bolesnika ne zapadne u ædrijelo, te Êete omoguÊiti bolesniku da nesmetano diπe. Ovaj poloæaj je obavezan kod svih bolesnika koji povraÊaju! OpÊenito svim bolesnicima treba olakπati stanje dok Ëekaju struËnu pomoÊ: skinuti pretijesnu odjeÊu, raskopËati okovratnik, skinuti kravatu ili remen, osigurati svjeæi zrak. Osobito je vaæno osobama u nesvjesnom stanju ne pokuπati davati vodu na usta jer moæe doÊi do zagrcavanja i guπenja. Ukoliko imate tlakomjer kod kuÊe i kod bolesnika ste izmjerili poviπen krvni tlak a sumnjate na simptome moædanog udara, bolje je savjetovati se s lijeËnikom prije nego πto poduzimate mjere lijeËenja na svoju ruku. Naime, lijekovi za sniæavanje krvnog tlaka mogu biti od koristi, ali mogu i odmoÊi, ovisno o vrsti moædanog udara. Kod bolesnika koji su se poæalili na iznenadnu jaku glavobolju, praÊenu muËninom i povraÊanjem, te brzim suæavanjem stanja svijesti, uz slabost ruke i noge, vjerojatnije je da se radi o hemoragijskom moædanom udaru, odnosno izljevu krvi u mozak. U tom sluËaju Êe lijekovi za sniæavanje tlaka biti od pomoÊi jer Êe sniziti tlak i time barem dijelom smanjiti oπteÊenja mozga nastala izljevanjem krvi u 9 mozak. Ukoliko ste kod bolesnika sa gore navedenim simptomima izmjerili tlak viπi od 160/110 mm Hg, a njegovo stanje dozvoljava da uzme lijek, moæete mu dati lijek koji imate kod kuÊe (lijek koji je bolesnik do tada koristio) u pojedinaËnoj dozi. U drugom sluËaju, kada doe do zaËepljenja krvnih æila, zbog nedovoljnog prolaska krvi kroz suæenu æilu a time i oslabljenog pritjecanja krvi u podruËje mozga koje ta æila opskrbljuje, poviπeni krvni tlak Êe omoguÊiti da veÊa koliËina krvi dospije u oπteÊeno podruËje. ZnaËi kod bolesnika koji se æale na trnjenje lica, ruke ili noge, imaju slabost u ruci i nozi (osobito iste strane tijela), oteæano govore, ne æale se na glavobolju i ne povraÊaju, a izmjereni krvni tlak nije viπi od 220/120 mm Hg, nije potrebno hitno sniæavati tlak. To se osobito odnosi na osobe koje se veÊ duæi niz godina lijeËe radi poviπenog krvnog tlaka, te su najvjerojatnije naviknute na viπe vrijednosti nego zdrave osobe. Takvim osobama je bolje ne sniæavati tlak na svoju ruku, nego procjenu ostavite lijeËniku hitne sluæbe, odnosno lijeËnicima u bolnici. Vaæno je naglasiti da jedini siguran naËin za razlikovanje ishemijskog od hemoragijskog moædanog udara predstavljaju nalazi pretraga koje Êe bolesniku uËiniti u bolnici. LijeËenje moædanog udara u bolnici Dolaskom u bolnicu, osoba koja je doæivjela moædani udar ili pratnja bolesnika, obavezno moraju dati sve potrebne podatke o dotadaπnjim bolestima (poviπen krvni tlak, πeÊer, bolesti srca i dr.) te lijekovima koje je bolesnik do tada uzimao kod kuÊe. Najbolje je ponijeti svu medicinsku dokumentaciju sa sobom, kako bi lijeËnik πto prije imao uvid u bolesnikove dotadaπnje bolesti i lijeËenje. Nakon primitka u bolnicu, kod bolesnika se odmah rade opÊe laboratorijske pretrage (πeÊer u krvi, kompletna 10 krvna slika, masnoÊe u krvi, pokazatelji rada jetre i bubrega, zgruπavanje krvi i dr.) a potom je pristup individualiziran. Svakom bolesniku Êe se raditi pretrage redoslijedom po stupnju vaænosti, odnosno pretrage kojima Êe se πto prije utvrditi tip moædanog udara te uzroci koji su doveli do njega. Kompjuterizirano snimanje mozga tzv. CT mozga pokazati Êe da li se radi o zaËepljenju krvne æile ili o moædanom krvarenju. Pri tome je vaæno naglasiti da se moædano krvarenje odmah vidi na slikama, dok se kod zaËepljenja krvne æile ne mora odmah vidjeti oπteÊenje. Razlog tomu je πto treba proÊi barem 6-12 sati od poËetka simptoma da bi se na obiËnom CT-u mozga vidjele promjene. U svijetu postoje aparati kojima se oπteÊenja mogu vidjeti za manje od pola sata, ali takvi aparati nisu u πirokoj bolniËkoj upotrebi niti u velikim svjetskim bolnicama; za sada su joπ u eksperimentalnoj fazi upotrebe. Ponekad se niti nakon 12 sati ili viπe, ne vide oπteÊenja na mozgu. Razlog tomu je πto je bolesnik tada doπao na vrijeme, odnosno lijekovima su se sprijeËila daljnja moguÊa oπteÊenja a dijagnostiËkim postupcima se otkrio uzrok poËetnih tegoba. Kao πto smo prije pisali, najËeπÊi uzrok moædanog udara su promjene na æilama (ateroskleroza) te bolesti srca. Za otkrivanje masnih (aterosklerotskih) naslaga na krvnim æilama, danas je u πirokoj upotrebi tzv. dopler krvnih æila. To su aparati koji rade na principu ultrazvuka, a imaju i moguÊnost prikaza slike u boji (tzv. kolor dopler): pri tome se vidi unutraπnjost æile te sve promjene stijenke krvne æile koje dovode do suæavanja promjera krvne æile. Stoga je kod bolesnika sa moædanim udarom neophodno (πto je prije moguÊe) uËiniti dopler krvnih æila vrata - karotidnih i vertebralnih arterija. Karotidne arterije su æile koje vode krv u mozak gdje se dalje granaju, a jedno su od najËeπÊih mjesta stvaranja aterosklerotskih nakupina. Kod bolesnika 11 kod kojih se ustanovi 75%-no ili veÊe suæavanje promjera karotidnih arterija indiciran je operativni zahvat. Ako su prethodno nastupili simptomi moædanog udara, operaciju treba izvesti 4-6 tjedana nakon moædanog udara. Operacija takoer nosi odreeni rizik od moædanih oπteÊenja ili postoperativnih komplikacija, ali veÊina bolesnika koji nemaju drugih ugroæavajuÊih bolesti kao npr. teπke srËane, bubreæne ili jetrene bolesti, imaju mali rizik od komplikacija te Êe se operacijom omoguÊiti normalna prohodnost krvne æile. Kod bolesnika koji imaju suæenje æila u samom mozgu, πto se moæe utvrditi transkranijskom dopler sonografijom tzv. TCD-om, operacija nije moguÊa, te se takvi bolesnici lijeËe medikamentoznom terapijom. Bolesnici koji zbog nekog razloga (npr. teπke srËane, bubreæne, jetrene bolesti) ne bi mogli podnijeti operaciju na karotidnim arterijama lijeËe se takoer medikamentoznom terapijom. Kod bolesnika sa sumnjom na bolesti srca, uËiniti Êe se obrada koja Êe obuhvatiti pored rutinskog EKG snimanja i ultrazvuk srca, tzv. ehokardiografija te druge specifiËne kardioloπke pretrage. EKG moæe otkriti poremeÊaj rada srca, najËeπÊe fibrilaciju atrija te Êe se lijekovima utjecati na normalizaciju rada srca. Ultrazvuk srca pak moæe otkriti postojanje zadebljalih aterosklerotskih nakupina na zaliscima srca, poveÊanje mase srca, postojanje trombotskih nakupina kao posljedica preboljelog infarkta srca i druga stanja koja Êe se lijeËiti u dogovoru sa specijalistom kardiologom. Pored specifiËnih pretraga kojima Êe biti podvrgnuti, bolesnici sa moædanim udarom, hospitalizacija je vaæna jer se kod bolesnika tijekom 24 sata prate svi pokazatelji rada organizma πto ukljuËuje viπekratno mjerenje krvnog tlaka, πeÊera u krvi, opskrbljenosti tkiva kisikom, tjelesne temperature i drugih laboratorijskih pokazatelja. Bolesnici sa 12 manjim oπteÊenjima, a nakon izvrπenih svih potrebnih dijagnostiËkih pregleda, poËeti Êe s aktivnim rehabilitacijskim programom da bi se πto prije vratila funkcija oslabljenih dijelova tijela tj. pokretljivost ruku i nogu, te vjeæbe govora i sl. Kod bolesnika sa teæim oπteÊenjima rehabilitacija Êe poËeti pasivnim vjeæbama u krevetu, a potom prema moguÊnostima i aktivnim vjeæbama u dogovoru sa lijeËnicima i fizioterapeutom. Potom slijedi rehabilitacija u specijaliziranim ustanovama, toplicama i sl. Tijekom boravka u bolnici, vaæno je da obitelj bolesnika ne poduzima niπta na svoju ruku, kao npr. hranjenje bolesnika, donoπenje hrane ili piÊa, uspravljanje bolesnika iz kreveta ili odlasci u πetnju. Obavezno treba pitati ovlaπteno osoblje za dozvolu, jer samoinicijativnim postupcima moæete viπe naπtetiti bolesniku nego mu pomoÊi. Ovisno o vrsti moædanog udara bolesnici Êe dobivati specifiËni tretman i terapiju. Bolesnici sa poviπenim πeÊerom ili mastima u krvi imati Êe prilagoenu ishranu, kao i bolesnici koji sami ne mogu uzimati hranu na usta zbog opasnosti od zagrcavanja. Infuzijama Êe se osigurati dovoljno tekuÊine, a specifiËnim lijekovima Êe se utjecati na sprjeËavanje ponovnog moædanog udara. Kod svih hospitaliziranih bolesnika, a osobito onih nepokretnih, poveÊana je moguÊnost od komplikacija kao πto su razne infekcije diπnog ili mokraÊnog sustava, stvaranje rana (dekubitusa) na mjestima stalnog pritiska (najËeπÊe lea, kukovi i pete) te razvoja duboke venske tromboze ili pluÊne embolije. Kod bolesnika Ëije stanje Êe dozvoljavati, poËeti Êe se sa ranom rehabilitacijom s ciljem sprjeËavanja tih komplikacija, a raznim mjerama i lijekovima Êe se eventualne komplikacije svesti na najmanju moguÊu mjeru. 13 Prevencija MOÆDANOG UDARA FAKTORI RIZIKA VeÊ dulje vrijeme poznato je da su mnoga obiljeæja, stanja, okolnosti, ponaπanje, æivotne navike kao i neke bolesti povezani sa poveÊanim rizikom nastanka moædanog udara, te se stoga nazivaju zajedniËkim imenom faktori rizika za nastanak moædanog udara. Najpoznatiji faktori rizika za nastanak moædanog udara su: dob, spol, rasa, nasljee, poviπeni krvni tlak, srËane bolesti, puπenje, πeÊerna bolest, poviπene masnoÊe u krvi, alkoholizam, stres, tjelesna neaktivnost, prekomjerna tjelesna teæina, nezdrava prehrana. Neki od navedenih faktora rizika poveÊavaju rizik nastanka moædanog udara, a neki djeluju indirektno poveÊavajuÊi sklonost nastanku bolesti koje mogu dovesti do nastanka moædanog udara (npr. ateroskleroza, hipertenzija, πeÊerna bolest itd.). Na neke faktore rizika moædanog udara, kao πto su dob, obiteljska anamneza, rasa i spol, ne moæemo utjecati; ipak oni upozoravaju na poveÊani rizik nastanka moædanog udara i naglaπavaju potrebu kontrole i lijeËenja drugih faktora rizika Ëije djelovanje moæemo ublaæiti ili otkloniti. Poznato je da starije osobe imaju mnogo veÊi rizik moædanog udara od mlaih; 2/3 moædanih udara dogaa se u osoba starijih od 65 godina. Muπkarci imaju veÊi rizik oboljevanja od æena, meutim, nakon menopauze poveÊava se rizik nastanka moædanog udara u æena. Meutim, na navedene faktore rizika moæemo i moramo djelovati kako bi se ublaæio ili otklonio njihov uËinak na poveÊanje uËestalosti moædanog udara. 14 Nadamo se da Êe vam ova knjiæica pomoÊi u boljem razumijevanju uzroka i okolnosti koje dovode do moædanog udara. Bitno je naglasiti da se prema ovoj bolesti ne smije odnositi fatalistiËki, jer mnogo toga u svakodnevnom æivotu moæemo promijeniti sami, od mijenjanja svakodnevnih æivotnih navika do promjene naËina ishrane. Ukoliko je potrebno, za svaku nedoumicu potraæite savjet lijeËnika ili drugog specijaliziranog struËnjaka. Poæeljno je da se u vaπim nastojanjima za promjenom naËina æivota ukljuËe i drugi Ëlanovi vaπe obitelji, tako se neÊete osjeÊati izoliranima i lakπe Êete se prilagoditi novom naËinu æivljenja. Ukratko, æelimo vam ukazati da postoje i mjere koje moæemo sami primjenjivati, a koje mogu znaËajno doprinjeti smanjivanju rizika za razvoj moædanog udara. Bolesnici koji su pak preboljeli moædani udar, makar i sa teæim posljedicama, ne trebaju se osjeÊati obiljeæeno ili sasvim nemoÊno. Zdravstveno stanje se moæe uvelike poboljπati, dakako, ponekad je za mali napredak potrebno uloæiti mnogo truda. Uz pomoÊ bliænjih osoba, a najviπe uz zalaganje samih bolesnika, napredak Êe biti vidljiv svakim danom. Vaæno je ne izgubiti nadu i optimistiËki stav prema æivotu ! Poviπen krvni tlak (hipertenzija) Arterijska hipertenzija je Ëesto oboljenje, koje se ne otkriva dovoljno rano. Njegov pravi uzrok najËeπÊe ostaje nepoznat osim u nekim rijetkim sluËajevima. Iako nas ponekad simptomi kao πto su glavobolja, crvenilo lica, muËnina i opÊa slabost mogu upozoriti na poviπenje krvnog tlaka, visok krvni tlak je obiËno asimptomatska bolest. On je "tihi ubojica" jer nema specifiËnih, pouzdanih simptoma, a dovodi do zatajenja srca, moædanog udara, 15 oπteÊenja bubrega itd. Krvni tlak, koji se u viπe navrata izmjeri veÊim od 140/90 mmHg, ukazuje na hipertenziju. Poviπen krvni tlak je najvaæniji faktor rizika; on poveÊava rizik od nastanka moædanog udara tri do Ëetri puta. Hipertenzija uzrokuje nastanak aterosklerotskih promjena oπteÊenjem stijenke krvnih æila u vidu zadebljanja te smanjenja rastezljivosti. DovodeÊi do stvaranja oæiljka na krvnoj æili, ubrzava stvaranje naslaga koje vode progresivnom suæavanju krvne æile, te konaËno, njezinom potpunom zaËepljenju (tromboza) i odumiranju tkiva koje takva krvna æila opskrbljuje hranjivim tvarima (infarkt). Poviπen krvni tlak moæe dovesti do slabljenja i puknuÊa stijenke krvne æile, te tako nastaje moædani udar (moædana hemoragija). Arterijska hipertenzija leæi u podlozi veÊine oboljelih od moædanog udara, oko 70 % oboljelih ima veÊ od ranije dijagnosticiran poviπen krvni tlak. Moædani udar se javlja 2 puta ËeπÊe u hipertenzivnih bolesnika, a skraÊuje i oËekivano trajanje æivota. Posebna paænja se treba posvetiti sniæavanju dijastoliËkog krvnog tlaka: dijastoliËki tlak od 105 mmHg skraÊuje æivot muπkarca od 35 godina za prosjeËno 5 godina, a tlak od 135 mmHg za oko 12 godina. Lijek kojim bi se visoki krvni tlak izlijeËio ne postoji. Meutim, izuzetno je vaæno naglasiti da se on moæe kontrolirati reguliranjem tjelesne teæine, smanjenjem unosa soli, tjelovjeæbom, izbjegavanjem alkoholnih piÊa te redovitim uzimanjem propisanih lijekova, ako je potrebno i cijeli æivot, svaki dan. Po nekim istraæivanjima i Ëeπnjak ima ulogu u regulaciji krvnog tlaka. Potrebno je istaknuti vaænost redovitih posjeta lijeËniku i redovitih mjerenja i kontroliranja visine krvnog tlaka. I moæda najvaænije nauËiti kontrolirati stres jer nekontrolirani stres dovodi do poviπenja krvnog tlaka. 16 SrËane bolesti i fibrilacija atrija Fibrilacija atrija je vrsta srËane bolesti u kojoj atriji (srËane pretklijetke) kucaju vrlo brzo i nepravilno, πto rezultira slabim i sporim izlaæenjem krvi iz pretklijetki. Zbog toga dolazi do stvaranja krvnih ugruπaka u njima. Ugruπci koji izau iz srËanih komora mogu krvnom strujom doÊi do mozga i uzrokovati kardioembolijski moædani udar. Osobe s fibrilacijom atrija imaju dva do tri puta veÊi rizik za nastanak moædanog udara. Simptomi fibrilacije atrija ukljuËuju vrtoglavicu, osjeÊaj lupanja srca i neugode u prsnom koπu; meutim, ta je bolest obiËno asimptomatska. NajËeπÊa je u osoba iznad 65-e godine æivota, a moæe se dijagnosticirati snimanjem elektrokardiograma (EKG). U lijeËenju fibrilacije atrija prvi je zadatak osiguravanje stabilnog srËanog ritma lijekovima i/ili elektriËnom stimulacijom, te davanjem lijekova koji smanjuju zgruπavanje krvi, kao πto su varfarin ili acetilsalicilna kiseline; na taj naËin sprjeËava se stvaranje novih ugruπaka. I druge srËane bolesti kao πto su poveÊanje (hipertrofija) lijeve klijetke, greπke srËanih zalistaka (stenoza ili prolaps mitralnog zaliska) poveÊavaju rizik nastanka moædanog udara. Puπenje Puπenje cigareta smatra se jednim od najznaËajnijih faktora rizika ateroskleroze. Puπenjem se skraÊuje æivot za 8 do 9 godina. Nikotin kao jedan od najvaænijih sastojaka duhanskog dima, djeluje na sve organe i organske sustave u tijelu. Pored katranskih spojeva u duhanskom dimu koji su izraziti kancerogeni te uzrokuju oko 50 % svih malignih tumora, nikotin dovodi do smanjenog prijenosa kisika u tkiva, pojaËane sklonosti ka zgruπavnaju krvi, oπteÊuje 17 stijenke krvnih æila (smanjuje se elastiËnost a zbog odlaganja masnih tvari æile zadebljavaju) te se time predisponira moguÊnost ranijeg nastanka aterosklerotskog procesa. Ispitivanje aterosklerotskih promjena moædanih arterija u puπaËa pokazale su promjene u oko 70 % puπaËa, a zadebljanje stijenke vratnih krvnih æila u oko 23 % puπaËa. U puπaËa koji puπe 20 cigareta dnevno dokazan je porast rizika 3-5 puta u odnosu na nepuπaËe. Istovremeno djelovanje puπenja i visokog krvnog tlaka poveÊava rizik od moædanog udara i do 20 puta. Prestanak puπenja dovodi do smanjenja aterosklerotskih promjena i smanjenja rizika. U odvikavanju od puπenja od velike je vaænosti edukacija puπaËa o tome zaπto je njihovo ponaπanje faktor rizika za nastanak moædanog udara. Postoji viπe naËina kako prestati puπiti, kao npr. nikotinski flasteri, ævakaËe gume i razliËiti programi odvikavanja od puπenja, ali naglaπavamo da je najvaænije pruæiti podrπku osobi koja prestaje puπiti. ©eÊerna bolest ©eÊerna bolest, poglavito tip II, takoer je vaæan faktor rizika nastaka i napredovanja ateroskleroze. Ona, takoer, poveÊava razinu kolesterola u krvi. Od pet osoba koje su doæivjele moædani udar, jedna u svojoj anamnezi ima podatke o dosadaπnjoj πeÊernoj bolesti. Simptomi πeÊerne bolesti su slabost, gubitak teæine, osjeÊaj stalne æei i uËestalo mokrenje. Osobe s prevelikom tjelesnom teæinom imaju veÊu sklonost oboljevanju. Bolest se dijagnosticira na temelju trajno poviπenih vrijednosti πeÊera u krvi. Njegova razina iznad 8,8 mmol/L dva puta poveÊava ugroæenost od nastanka moædanog udara. U osoba sa πeÊernom boleπÊu utvrena je dvostruko veÊa smrtnost nakon moædanog udara ishemijskog tipa u odnosu na 18 osobe bez πeÊerne bolesti. Posebnu opasnost predstavlja nekontrolirana πeÊerna bolest. Ovisno o ozbiljnosti πeÊerne bolesti, mijenjanje naËina prehrane, peroralni lijekovi ili injekcije inzulina potrebni su da bi bolest bila pod kontrolom. Poviπene masnoÊe u krvi Kolesterol je vrsta masti (lipida) koja se nalazi u svim tkivima i koju ogranizam sam proizvodi ili se unosi hranom bogatom masnim tvarima. Viπak kolesterola se u organizmu nagomilava i taloæi na stijenkama krvnih æila formirajuÊi naslage (plakove). S vremenom se plakovi poveÊavaju i suæavaju krvne æile, te dolazi do smanjivanja dotoka krvi u podruËja koja oπteÊene krvne æile opskrbljuju. Ovaj proces se naziva aterosklerozom i u odreenoj mjeri odigrava se, sa starenjem, kod svakog Ëovjeka, te predstavlja proces prirodnog starenja krvnih æila. Ako plakovi potpuno zatvore lumen krvne æile dolazi do pojave simptoma moædanog udara, meutim do njega moæe doÊi i ako se manji dijelovi plakova otkinu i zaËepe manje, distalne krvne æile. U brojnim studijama uoËeno je da poviπena razina kolesterola i triglicerida u serumu dovodi do ubrzanog razvoja ateroskleroze. Poviπenje kolesterola iznad 6.24 mmol/L osim πto ubrzava stvaranje aterosklerotskih oπteÊenja tzv. plakova u krvnim æilama, (dvostruko viπe nego u osoba s drugim faktorima rizika) poveÊava i rizik za razvoj moædanog udara. Danas se smatra da razvoj ateroskleroze osobito ubrzava visoka razina LDL-kolesterola u krvi (lipoproteini male gustoÊe, koji predstavljaju jednu od frakcija ukupnog kolesterola), te poviπen krvni tlak. Novija istraæivanja navode znaËajnu povezanost LDLkolesterola tzv."loπeg" kolesterola kao faktora rizika za aterosklerozu, nasuprot "dobrom" HDL-kolesterolu 19 (lipoprotein velike gustoÊe) koji smanjuje rizik za razvoj ateroskleroze. Razine kolesterola u krvi odreuju se laboratorijskom analizom. PoveÊanim razinama smatra se LDL-kolesterol iznad 3,5 mmol/L, ili ukupni kolesterol iznad 5.2 mmol/L. Bolesnici sa hiperlipidemijom moraju provoditi odgovarajuÊu dijetu. Pri tome je potrebno smanjiti unos zasiÊenih masti na najviπe 10 % od ukupnog unosa energije. Najviπe kolesterola sadræe æumanjci i iznutrice, ali ima ga i u svim ostalim vrstama mesa, ribi, peradi i æivotinjskim mastima. Dokazano je da uzimanje Ëeπnjaka smanjuje ukupnu koliËinu kolesterola i poveÊava koliËinu HDL- kolesterola te fibrinolitiËku aktivnost i smanjuje agregaciju trombocita. Ako je poveÊanje razine kolesterola u krvi vrlo veliko dodatne terapijske mjere ukljuËuju uzimanje specifiËnih lijekova za sniæavanje razine masnoÊa u krvi. Stres Odavno je poznat utjecaj stresa na razliËite organe i organske sustave. NajveÊi tradicionalni faktori rizika kao hipertenzija, dijabetes mellitus, poremeÊen metabolizam lipida te debljina ne uspijevaju objasniti viπe od polovice sluËajeva srËanih bolesti. Danas se vjeruje da je stres ne samo snaæno isprepleten s tradicionalnim, opÊe priznatim faktorima rizika, nego ga se smatra i samostalnim faktorom rizika za cerebrovaskularne, srËane ali i druge bolesti. Nadzirati nepotrebni stres moæe stoga biti moæda i najvaæniji kljuË u prevenciji nastanka bolesti srca i krvnih æila. Rani znakovi stresa su: apatija, tjeskoba, razdraæljivost, duπevni zamor, izbjegavanje (posla, odgovornosti, zanemarivanje osobne higijene, kaπnjenje na posao), nemoguÊnost da se kontroliraju iznenadni grubi porivi, Ëeste promjene rasoploæenja bez vidljivog razloga, 20 Ëeste bolesti, fiziËka iscrpljenost, glavobolja, nesanica, dobivanje ili gubljenje tjelesne teæine, tegobe sa probavom. U najveÊem broju sluËajeva do stresa dolazi kad postoji nesrazmjer izmeu oËekivanja pojednica i oËekivanja okoline. U svakodnevnom æivotu nitko ne moæe izbjeÊi stresu; vaæan je meutim naËin na koji Êe se osoba odnositi prema problemu. Ono πto jedna osoba osjeÊa kao teret, za drugu moæe biti poticaj. Da bismo smanjili stres, Ëesto je potrebno promijeniti uvjete pod kojima radimo i æivimo te smanjiti svoja oËekivanja (koja su obiËno previsoka). Treba prihvatiti Ëinjenicu da ne moæe sve biti po naπim æeljama i pod naπom kontrolom. Prevladati stres znaËi izaÊi na kraj s ljutnjom i tjeskobom koju osoba osjeÊa u nepoznatoj ili neugodnoj situaciji te kreativno rijeπiti problem, bez suviπne nervoze. O svemu πto radimo, trebamo misliti pozitivno. Alkoholizam i druga opojna sredstva Prekomjerna, a osobito svakodnevna potroπnja alkoholnih piÊa u veÊim koliËinama, dovodi do poremeÊaja u metabolizmu masti s posljedicom zadebljanja stijenki æila, ali i gubitka elastiËnosti, Ëime se poveÊava rizik i za moædano krvarenje. Mjerenje brzine strujanja krvi u mozgu pokazalo je da su alkoholiËari "æilno" stariji za 10 godina u odnosu na druge osobe njihove dobi. U naπoj je kulturi æivljenja u svakodnevnom æivotu alkohol naæalost priliËno rasprostranjen kao sredstvo opuπtanja i lakπeg komuniciranja. S obzirom da je dobro poznat πtetni utjecaj konzumiranja veÊih koliËina alkohola, tvrdnja da male koliËine alkohola mogu imati pozitivan uËinak Ëesto nailazi na osporavanje. IznenaujuÊe mala smrtnost od koronarne bolesti u Francuskoj, usprkos prehrani bogatoj zasiÊenim mastima a siromaπnoj nezasiÊenim, pripisuje se konzumi21 ranju veÊih koliËina vina u Francuskoj, πto se u literaturi naziva "Francuski paradoks". Danas je priliËno jasno da postoji obrnuta povezanost izmeu umjernog uæivanja alkoholnih piÊa (do 2 dcl vina dnevno) i koronarne bolesti srca, odnosno cerebrovaskularnih incidenata. Alkohol u takvim malim koliËinama poveÊava koncentraciju HDL-kolesterola u krvi, a oko 18 % zaπtitnog uËinka pripisuje se smanjenju LDL-kolesterola. Potrebno je naglasiti da samo mala koliËina alkohola ima pozitivan utjecaj, stoga zdravi naËin æivljenja dozvoljava upotrebu alkohola u najmanjoj moguÊoj mjeri, do 2 dcl vina dnevno, dok pijenje veÊih koliËina alkohola znaËajno povisuje rizik nastanka moædanog udara. "Crack", heroin, kokain, "speed" i mnoge druge opojne droge dovode do naglog porasta krvnog tlaka i izravno oπteÊuju krvne æile, te na te naËine mogu uzrokovati moædani udar. Otkrivanje zloupotrebe droga ili alkohola moæe biti vrlo teπko jer ovisnici, najËeπÊe, skrivaju svoje stanje od lijeËnika; jedini jasan dokaz je pozitivan test u krvi ili urinu. Vaæna je uloga zdravstvenih radnika u edukaciji o specifiËnom, πtetnom djelovanju tih tvari na zdravlje, te pruæanje podrπke riziËnim grupama i osobama u nastojanjima da promijene svoje ponaπanje. Osim toga, postoje i centri, kao πto su razliËite specijalizirane ustanove, u koje lijeËnici mogu uputiti svoje pacijente na odvikavanje od ovisnosti. Prekomjerna tjelesna teæina i tjelesna neaktivnost Osoba koje je 20 % ili viπe, teæa od idealne teæine, smatra se debelom. Prekomjerna tjelesna teæina javlja se i kao izolirani faktor rizika ateroskleroze, ali uËestalije kao udruæeni faktor s hipertenzijom, poviπenim masnoÊama u 22 krvi i πeÊernom boleπÊu kojima je mahom i uzroËnik. Gojaznost utjeËe na poviπenu razinu triglicerida i kolesterola (masnoÊa u krvi), a preko njih i na nastanak ateroskleroze. Najbolji rezultati u smanjenju tjelesne teæine postiæu se provoenjem propisane dijetalne ishrane (sa manjom koliËinom kalorija, a s istovremeno dovoljno zastupljenom koliËinom svih potrebnih vitamina i minerala) te tjelovjeæbom. Takoer moæe biti potrebna pomoÊ nutricionista i/ili endokrinologa. Dokazano je da umjerena tjelesna aktivnost tijekom cijelog æivota produljuje oËekivano trajanje æivota. Tjelovjeæba ima viπestruke povoljne uËinke: • tjelesna masa se regulira potroπnjom kalorija, • regulira se poviπeni krvni tlak, • smanjuje se razina πeÊera u krvi, • rekreacija ublaæava stresnu napetost, • smanjuje razinu kolesterola u krvi. PreporuËaju se tzv. sportovi ustrajnosti kao πto su trËanje, brzo hodanje, plivanje i voænja bicikla. Za osobe koje se nisu bavile fiziËkom aktivnoπÊu, preporuËa se postupno poveÊanje tjelovjeæbe od po 5 minuta, a da ne doe do preoptereÊenja, moæemo se posluæiti mjerenjem pulsa na ruci pri Ëemu treba paziti da broj otkucaja ne prijee brojku 170 minus godine. Tako npr. osobi od 50 godina broj otkucaja pulsa ne smije prijeÊi 120 u minuti za vrijeme tjelesnog napora i ne bi smio imati jaËu zaduhu. Poæeljno je ukljuËiti se u program tjelesnih aktivnosti primjerenih æivotnoj dobi i zdravstvenom stanju, po moguÊnosti pod vodstvom specijaliziranog trenera i pod kontrolom lijeËnika. U svakom sluËaju prije poËetka bavljenja intenzivnijom tjelesnom aktivnoπÊu, pogotovo osobe starije æivotne dobi koje se do tada nisu bavile sportom, trebale bi se posavjetovati sa svojim lijeËnikom opÊe prakse te uËiniti procjenu opÊeg zdravstvenog stanja. 23 PRIMARNA PREVENCIJA Primarna prevencija je sprjeËavanje moædanog udara u osoba koje nisu preboljele moædani udar s ciljem smanjivanja rizika za razvoj moædanog udara. U mjere primarne prevencije ubrajamo djelovanje na riziËne faktore na koje moæemo utjecati sami ili uz pomoÊ lijeËnika. U primarnu prevenciju se ubraja kontrola i lijeËenje poviπenog krvnog tlaka, poviπenog πeÊera i masnoÊa u krvi, kontrola tjelesne teæine, pravilna prehrana, prestanak puπenja, smanjivanje pretjerane konzumacije alkoholnih piÊa, prestanak koriπtenja opojnih sredstava, redovita tjelesna aktivnost, kao i lijeËenje drugih bolesti kao πto su razna srËana oboljenja, bubreæne bolesti, poviπena uriËna kiselina (giht) i dr. Isto tako, neki niskoriziËni faktori (naprimjer uzimanje oralnih kontraceptiva), kada dolaze u kombinaciji s drugim riziËnim faktorima (puπenje), mogu znaËajno poveÊati rizik moædanog udara. Zdrava prehrana Posljednjih godina sve je viπe spoznaja i objektivnih podataka o nekim namirnicama kojima su se tradicionalno pripisivala antiaterogena svojstva. Nedvojbeno je bolje koristiti margarin od maslaca, dok se maslinovo ulje smatra najzdravijim meu svim uljima. Joπ je prije tridesetak godina uoËeno da Eskimi s Grenlanda, koji jedu mnogo ribe bogate omega-3 viπestruko nezasiÊenim masnim kiselinama imaju manje vrijednosti LDL-kolesterola, a viπe zaπtitinog HDL-kolesterola, te da znaËajno rijee oboljevaju od koronarne bolesti. Redoviti unos omega-3 esencijalnih masnih kiselina djeluje zaπtitno na cijeli organizam. Osim πto πtite krvoæilni sustav od ateroskleroze, mogu sniziti trigliceride, a bitne su i za sintezu prostaglandina koji regulira krvoæilni, reproduktivni, imunoloπki i æivËani sustav. Stoga se moæe preporuËiti da bolesnici sa 24 poviπenim masnoÊama u krvi, ali i oni zdravi jedu πto viπe plave ribe, po moguÊnosti barem 2-3 puta na tjedan. Do danas su objavljeni rezultati preko 200 razliËitih ispitivanja o uËincima hrane bogate biljnim vlaknima, poglavito na koncentraciju kolesterola u krvi. Tako je zabiljeæen povoljan uËinak pektina, ljuskica sjemenki psiliuma (sluz iz sjemena biljke Plantago ovata), te guara (tvar iz sjemena jedne mahunarke koja se najviπe koristi u industrijskoj pripremi gotove hrane). Dokazano je da i uzimanje Ëeπnjaka smanjuje ukupnu koliËinu kolesterola i poveÊava koliËinu HDL-kolesterola, smanjuje agregaciju (sljepljivanje) trombocita, krvnih stanica koje imaju ulogu u zgruπavanju krvi i nastanku tromboze. Ti se uËinci pripisuju razliËitim sastojcima Ëeπnjaka, primjerice ajoenu, koji nastaje probavom alicina. BuduÊi da je dokazano da ajoen sprjeËava nastanak tromba na stijenci krvnih æila, ti bi uËinci Ëeπnjaka bitno mogli utjecati na sprjeËavanje aterogeneze. U posljednje vrijeme puno se raspravlja o antioksidansima. Mnoge kancerogene tvari kojima smo izloæeni u svakodnevnom æivotu stvaraju slobodne radikale koji se veæu na masne kiseline staniËne membrane, oksidiraju ih i time usporavaju razgradnju masnoÊa Ëime doprinose oπteÊenju krvnih æila. Djelovanje slobodnih radikala odgovorno je za degenerativne procese mozga, krvnih æila ali i reproduktivnog sustava. Prije nekoliko godina u velikom je epidemioloπkom istraæivanju ustanovljeno da postoji izrazita obrnuta povezanost izmeu konzumiranja razliËitih vrsta koπtuniËastog, oraπastog voÊa i rizika od koronarne bolesti. Oni koji jedu takvo voÊe 1-4 puta na tjedan imali su 22 % manji rizik oboljenja od infarkta miokarda i moædanog udara od onih koji ga jedu rjee no jednom na tjedan. Osim πto orasi, bademi ii sliËno voÊe sadræe veÊinom nezasiÊene masne kiseline, mnogo vlakana, a takoer i veliku koliËinu antioksidanta tokoferola (vitamin E), to voÊe sadræi i mnogo bakra i ma25 gnezija, tvari koje kao i tokoferol djeluju protuoksidacijski, a oksidacija LDL-Ëestica smatra se kljuËnim zbivanjem u razvoju ateroskleroze. Pored vitamina E (tokoferola), dokazano je snaæno antioksidacijsko djelovanje beta-karotena, kao i vitamina C za kojega postoje dokazi o zaπtitnoj ulozi u prekancerozne displazije kod ljudi. U novije vrijeme spoznalo se da nedostatak selena nosi rizik za razvoj karcinoma. S obzirom da je selen neophodan za aktivnost jednog od najvaænijih enzima koji neutraliziraju djelovanje slobodnih radikala (glutationperoksidaze) preporuËuje se svakodnevni unos namirnica bogatih selenom. Jedna od najstarijih ljekovitih biljki, Ëija vrijednost je spoznata u drevnoj Kini, je Ginkgo biloba. Ginkgo biloba je najstarija æivuÊa biljka. Drvo je tijekom tisuÊa godina odoljelo parazitima, nametnicima i zagaenju. U doba dinosaura ginko je bio rasprostranjen u mnogim dijelovima svijeta, no izumro je za vrijeme ledenog doba, pa ga danas moæemo divljeg naÊi samo u Aziji. TisuÊama godina kineska medicina je koristila list ginka za lijeËenje raznih bolesti, a od 18-og stoljeÊa potencijalna ljekovita svojstva spoznali su i Europljani. Suvremena medicina je ispitala svojstva i uËinke i doπla do iznenaujuÊih rezultata. KljuËni uËinak ljekovitih tvari koje sadræi list ginka je sposobnost poboljπavanja cirkulacije u svim dijelovima tijela, ukljuËujuÊi i u mozgu. Danas se zna da ginko ima antioksidacijska svojstva: pomaæe odræavanju elastiËnosti krvnih æila, poboljπava protok krvi kroz tkiva, smanjuje moguÊnost stvaranja krvnih ugruπaka, opÊenito poboljπava metabolizam. Neke studije su pokazale da je djelotvoran i u ranim stadijima Alzheimerove bolesti. Ovaj biljni lijek sve se viπe preporuËa kao sredstvo primarne ali i sekundarne prevencije od cerebrovaskularnih bolesti. Prije primjene ovog lijeka posavjetujte se sa svojim lijeËnikom. ©to se tiËe omiljelog napitka kave, osamdesetih je go26 dina uoËeno da oni koji piju 4 do 6 πalica kave na dan imaju razinu ukupnog kolesterola u krvi prosjeËno za 0.3 mmol/L viπu nego njihovi vrπnjaci koji je ne piju. Jedan od osnovnih uvjeta zdravog æivota je pravilan naËin prehrane: puno voÊa i povrÊa, manje mesa te izbjegavanje veÊih koliËina πeÊera, soli, braπna i masti (tzv. 4 bijele smrti). Poæeljno je smanjiti unos kolesterola i masti, posebno zasiÊenih masti, tako da ukupne masnoÊe u prehrani ne Ëine viπe od 20-30 % od ukupno unesenih kalorija. PreporuËa se uzimati bjelanËevine iz povrÊa (grah, graπak, mahune, leÊa, bob) osobito se naglaπava soja kao bogati izvor bjelanËevina. PovrÊe iz obitelji kupusa i ono bogato beta-karotenom kao brokola, mrkva, πpinat, rajËica, kupus, cvjetaËa, koleraba, repa, prokulica, posebno je bogato vitaminima, a nekima se iz te skupine pripisuju i antikancerogena svojstva. Uzimanje 45 % bjelanËevina iz povrÊa i 55 % iz mesa (po moguÊnosti izbjegavati crveno meso), omjer je koji Êe zadovoljiti dnevnu potrebu organizma za bjelanËevinama. U svakom sluËaju potrebno je smanjiti koliËinu rafiniranog πeÊera. ©eÊer osim πto oπteÊuje zubnu caklinu, zbog visoke energetske vrijednosti stvara trenutaËan osjeÊaj sitosti a nema nikakve prehrambene vrijednosti. Stoga je uputnije poveÊati unos kompleksnih ugljikohidrata: æitarice, riæa i sl., a radi bolje probave preporuËa se koristiti tzv. integralnu hranu, koja je bogata vlaknastim tvarima, npr. cijela zrna æitarica, nerafinirana riæa, crni kruh. Osim πto pospjeπuje probavu, vlaknasta hrana smanjuje asporpciju prevelikih koliËina masti iz hrane. Svojim kemijskim i mehaniËkim djelovanjem omoguÊava izluËivanje masti iz crijeva smanjujuÊi time koliËinu kolesterola u krvi. Najbolji ËistaËi masti su klice soje, zobene klice ili kukuruzne klice koje smanjuju razinu kolesterola u prosjeku za 20 % a druge masnoÊe za 30 %. Osobe koje naginju poviπenom krvnom tlaku obavezno 27 trebaju smanjiti unos prekomjernih koliËina soli. OpÊenito je preporuËljivo izbjegavati dimljenu i ukiseljenu hranu, præenu hranu te hranu bogatu konzervansima (za koje se sumnja da imaju kancerogena svojstva). Za rast i normalno funkcioniranje moædane funkcije neophodan je unos nekoliko vitamina i minerala: cinka, lecitina, vitamina iz B skupine, bakra, joda i mangana. Svi oni imaju pozitivan utjecaj na mentalne funkcije, poboljπavaju pamÊenje, smanjuju tjeskobu i depresiju te podiæu opÊi imunitet. U pokusima na laboratorijskim æivotinjama, unos tih vitamina i minerala pospjeπio je rezultate mentalnih testova. PreporuËljivo je stoga u prehranu dodati namirnice bogate oligoelementima i vitaminima, kao πto su mahunarke, πkampi, oπtrige te opÊenito morska hrana (riba), zeleno lisnato povrÊe, πljive, razne sjemenke, voÊe (u posljednje vrijeme se spominje vrijednost papaje), te druge nepreraene hrane. Nasuprot korisnim mineralima, u naπoj okolini postoje tzv."teπki metali" - meu njima u okolini smo najËeπÊe izloæeni aluminiju, æivi, olovu i kadmiju koji mogu toksiËno djelovati ne samo na moædane stanice nego i na cijeli organizam. Stanovanje u industrijaliziranom dijelu grada, punom smoga, u blizini autoceste ili aerodroma, kuhanje u aluminijskom posuu, upotreba keramiËkog posua s olovnim glazurama, poveÊava rizik za unos πtetnih metala. U tim sluËajevima neki istraæivaËi preporuËuju povremeno uzimanje aminokiselina glutationa i cisteina koji na sebe veæu teπke metale i izluËuju ih iz organizma. C vitamin i selen takoer djeluju na izluËivanje πtetnih metala iz organizma. Hormonsko nadomjestno lijeËenje Prije menopauze æene rjee oboljevaju od moædanog udara u odnosu na muπkarce. Nastupom menopauze taj rizik se poveÊava, Ëak izjednaËuje. U menopauzi dolazi do 28 prestanka luËenja æenskih spolnih hormona, estrogena i progesterona. Nedostatak estrogena znaËajno povisuje rizik od nastupa moædanog udara. Dokazano je da estrogen povisuje HDL- i smanjuje LDL-kolesterol djelujuÊi tako protiv ateroskleroze. Postoje naznake da nedostatak tog hormona ubrzava i nastup Alzheimerove bolesti (preuranjeni gubitak pamÊenja i smanjenje sposobnosti obavljanja svakodnevnih æivotnih funkcija). Stoga u posljednje vrijeme veÊina struËnjaka smatra da bi u menopauzi trebalo uzimati nadomjestke æenskih spolnih hormona; to se naziva hormonsko nadomjestno lijeËenje. Danas se preporuËa uzimanje pripravaka koji sadræe manje doze estrogena i progesterona te djeluju protektivno u smislu usporavanja razvoja ateroskleroze. SEKUNDARNA PREVENCIJA Sekundarna prevencija provodi se u bolesnika koji su veÊ preboljeli moædani udar. Rizik ponovnog moædanog udara je mnogo veÊi u osoba koje su ga jednom veÊ doæivjele. Osim djelovanja na faktore rizika bolesnicima se preporuËuju lijekovi koji djeluju na koagulacijski sustav (zgruπavanje krvi) time olakπavajuÊi proticanje krvi kroz æile. Jedan od najprasprostranjenijih i meu najefikasnijima je acetilsalicilna kiselina koja smanjuje sljepljivanje krvnih stanica (trombocita) odgovornih za zgruπavanje krvi, Ëime se oteæava stvaranje krvnih ugruπaka. Brojne studije su dokazale djelotvornost acetilsalicilne kiseline u sprjeËavanju srËanog infarkta i moædanog udara, kako i u prevenciji moædanog udara tako i kod osoba sa ishemijskim moædanim atakama. Smatra se da su dnevne doze od najmanje 50 mg do 300 mg dovoljne u terapiji, naravno kod bolesnika kojima nije kontraindicirano uzimati acetilsalicilnu kiselinu. Meutim, potrebno je naglasiti da acetilsalicilna kiselina nije lijek izbora za sve osobe i ne treba ga uzimati bez pre29 poruke i savjetovanja s lijeËnikom. Prije poËetka uzimanja acetilsalicilne kiseline potrebno je lijeËniku navesti sve lijekove koji se uzimaju, ukljuËujuÊi i vitamine, jer svi oni mogu utjecati na veliËinu potrebne doze i uËinak aspirina. Acetilsalicilna kiselina poveÊava rizik gastrointestinalnog krvarenja, a puno rjee moæe uzrokovati i druga krvarenja. Zbog toga je ne smiju uzimati osobe s bolestima bubrega i jetre, vrijedom na dvanaesniku ili æelucu, gastritisom, bolesnici koji su skloni krvarenju zbog drugih bolesti (poremeÊaja zgruπavanja krvi), osobe koje su alergiËne na njezinu aktivnu supstanciju, a osobito bolesnici koji su preboljeli hemoragijski moædani udar. Bitno je napomenuti da ona neÊe promijeniti ostale riziËne faktore: prestanak puπenja, kontrola visokog krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi i fiziËka aktivnost i dalje predstavljaju glavne mjere u prevenciji moædanog udara. Uzimanje acetilsalicilne kiseline treba preispitati s lijeËnikom prije operativnih zahvata jer on, smanjujuÊi zgruπavanje krvi, moæe produljiti vrijeme krvarenja. Ti su uËinci prisutni i 10 dana nakon prestanka uzimanja lijeka. Tiklopidin je takoer lijek koji smanjuje sljepljivanje trombocita, u nekim studijama pokazao se Ëak uËinkovitijim od acetilsalicilne kiseline, meutim, uzimanje tiklopidina nosi rizik za razvoj ozbiljnih nuspojava kao πto su proljevi, osip te neutropenija (pad broja bijelih krvnih stanica odgovornih za imunitet). Klopidogrel je lijek sliËan po svom sastavu tiklopidinu a Ëini se da njegova primjena nije povezana sa neutropenijom, najteæom nuspojavom uzimanja tiklopidina. Studije su pokazale da je klopidogrel u malom postotku, ali ipak statistiËki znaËajno uËinkovitiji od acetilsalicilne kiseline srednjih doza. Smatra se da je lijek izbora kod bolesnika koji ne smiju uzimati acetilsalicilnu kiselinu te kod bolesnika visokog rizika za moædani udar, odnosno kod onih kod kojih postoje uËestale ponovljene epizode simptoma moædanog udara. 30 Dipiridamol je lijek koji takoer po svom mehanizmu djelovanja sprjeËava sljepljivanje tromocita. Velika svjetska studija je istraæivala djelovanje dipiridamola samog, acetilsalicilne kiseline same te dipiridamola i acetilsalicilne kiseline u kombinaciji. Pokazalo se da je najuËinkovitijim bilo uzimanje dipiridamola i acetilsalicilne kiseline u kombinaciji: rizik moædanog udara smanjio se za 37 % u odnosu na grupu ispitanika koja je uzimala samo acetilsalicilnu kiselinu (smanjenje rizika za 18.1 %) ili grupa ispitanika koja je uzimala samo dipiridamol (smanjenje rizika za 16.3 %). Antikaogulacijski lijekovi su lijekovi koji svojim djelovanjem utjeËu na proces koagulacije, a najËeπÊe se primjenjuju kod raznih poremeÊaja srËanog ritma i srËanih bolesti. Kod nekih bolesnika sa fibrilacijom atrija indicirana je terapija varfarinom. Kod bolesnika sa preboljelom reumatskom groznicom koja je dovela do oπteÊenja srËanih zalistaka, preboljelog infarkta miokarda, zatajenja srca, kardiomiopatije, drugih poremeÊaja srËanog ritma osim fibrilacije atrija, takoer moæe biti indicirana primjena antikoagulacijskih lijekova s ciljem sprjeËavanja moædanog udara. Potrebu uzimanja takvih lijekova odrediti Êe specijalist kardiolog u dogovoru sa neurologom, nakon uËinjenih svih potrebnih pretraga. Takvi lijekovi nisu bezopasni, njihovim uzimanjem poveÊava se rizik od krvarenja u raznim organima ukljuËujuÊi u mozgu, te je stoga bolesnike potrebno redovito nadzirati i raditi laboratorijske pretrage koje Êe pokazati uËinak primjenjenog lijeka: kontrola tzv. PV-a (protrombinskog vremena). U svakom sluËaju, prije nego πto poËinjete uzimati bilo koji od ovih lijekova, obavezno se posavjetujte s lijeËnikom koji Êe za vas izabrati najuËinkovitiji lijek, odrediti potrebnu dozu lijeka, upoznati Vas s moguÊim nuspojavama te odrediti vrijeme potrebno za kontrolu vaπeg zdravstvenog stanja. 31 Posljedice MOÆDANOG UDARA Mnogo se piπe i zna o fiziËkim promjenama koje nastupaju nakon moædanog udara, meutim, intelektualne i emocionalne promjene, te promjene ponaπanja ostaju relativno nepoznate, a redovito rezultiraju velikom zbunjenoπÊu prijatelja i obitelji bolesnika. »lanovi obitelji Ëesto lijeËnicima postavljaju, naprimjer, ovakva pitanja: "Razumijem zaπto se moja æena teæe koristi rukom i nogom nakon moæanog udara, ali zbog Ëega tako Ëesto plaËe?"; "Nakon moædanog udara moj je otac nauËio dobro hodati, ali zaπto se i dalje sudara sa stvarima?"; "Moja je majka bila tako dobra domaÊica, ali je nakon moædanog udara postala jako povrπna i neuredna."; "Nakon πto je moj muæ doæivio moædani udar, viπe ga niπta πto ja napravim ne moæe zadovoljiti". U daljnjem tekstu pokuπat Êemo Vam pomoÊi razumjeti zaπto se osobe koje su preæivjele moædani udar ponaπaju onako kako se ponaπaju te Êemo Vam dati i nekoliko smjernica kako im najbolje pomoÊi. OπteÊenje lijeve moædane hemisfere OπteÊenje lijeve moædane hemisfere dovodi do slabosti ili oduzetosti desne strane tijela (tzv. desnostrana hemipareza ili hemiplegija) i to obiËno jaËe ruke nego noge, 32 teπkoÊa u izgovaranju i razumijevanju govora (disfazija ili afazija), usporenog i opreznog naËina ponaπanja i smetnji pamÊenja. Najvidljiviji i najjasniji znak moædanog udara obiËno je slabost jedne strane tijela. Takvi bolesnici ne mogu sami stajati, hodati ili jesti, i oteæano se sami oblaËe i kupaju. Fizioterapeut i okupacioni terapeut su struËnjaci koji vode rehabilitaciju te skupine bolesnika, omoguÊavajuÊi im da posebnim vjeæbama ojaËaju, koliko je god to moguÊe, oslabljene miπiÊe; ali i uËeÊi ih novim naËinima izvrπavanja svakodnevnih radnji koristeÊi se jednom rukom i nogom. Neposredno nakon moædanog udara, zbog toga πto su potrebni refleksi oslabljeni ili ugaπeni, mogu postojati teπkoÊe ili potpuna nesposobnost gutanja (disfagija). Takvi Êe bolesnici Ëesto kaπljati i zagrcavati se za vrijeme jela, a hrana im moæe uÊi i u diπni sustav (aspiracija). Zato kod njih postoji poveÊana sklonost razvoju upale pluÊa. Osobe s tim problemom moraju se hraniti uz pomoÊ nazogastriËne sonde - plastiËne cijevi koje se kroz nos uvlaËi u æeludac. One omoguÊavaju da se bolesnik nahrani bez straha od davljenja ili aspiracije. S vremenom, veÊina Êe osoba biti sposobna da ponovno normalno jede i pije, ali kod nekih proces oporavka moæe potrajati i viπe mjeseci. Hraniti na usta smije se samo osoba koja je pri svijesti i to u sjedeÊem poloæaju da se olakπa iskaπljavanje. Potrebno je naglasiti da se u fazi nakon akutnog moædanog udara ne preporuËuje Ëlanovima obitelji da sami hrane svoje najbliæe, ako bolesnik i ima oËuvane reflekse gutanja. Zbog slabosti miπiÊa ævakaÊa, jezika i miπiÊa ædrijela, moæe doÊi do zagrcavanja, te je najbolje da bolesnicima hranu i potrebnu tekuÊinu daje iskusno medicinsko osoblje. 33 Govor Deπnjaci s oduzetoπÊu desnih udova najvjerojatnije Êe imati problema s govorom i jezikom. Ovaj poremeÊaj se naziva "afazija" i predstavlja potpuni ili djelomiËni gubitak sposobnosti uporabe govora i jezika. Ponekad je razumijevanje bolje nego πto bolesnici mogu pokazati govorom ili pisanjem, najËeπÊe, ipak, postoje poteπkoÊe i s izgovaranjem i s razumijevanjem. Ne izaziva svaki moædani udar afaziju, ali oko 20% ljudi nakon moædanog udara ima ozbiljni poremeÊaj govora i jezika. U ljudskom druπtvu je moguÊnost govora i komunikacije izuzetno vaæna. Osobe s afazijom pate od slabljenja jedne od osnovnih ljudskih funkcija - sposobnosti komunikacije putem govora. Postoji moguÊnost da Êe se oπteÊenja, nastala uslijed moædanog udara, joπ i pogorπati ako bolesnik ne moæe govoriti ili ga njegova okolina ne razumije. Govor i jezik su dvije razliËite stvari. Jezik ukljuËuje zvukove, kretnje, geste i mimiku lica koju koristimo u komunikaciji. Govor je samo mali dio jezika - to su zvukovi koje proizvodimo naπim ustima. Neki bolesnici nakon moædanog udara, zbog slabosti miπiÊa usana, mekog nepca, ædrijela i grkljana, teπko izgovaraju, odnosno artikuliraju rijeËi, ali su njihove jeziËne sposobnosti uredne. Takav govor doima se kao "frfljanje", zaplitanje jezikom, karakteristiËno se javlja u osoba s oduzetoπÊu lijevih udova i naziva se dizartrija. Samo zbog toga πto ne moæe govoriti ili biti shvaÊena, ili ne razumije i ne moæe biti sasluπana, to ne znaËi da takva osoba ne moæe komunicirati. Takoer, to ne znaËi da ona nije u stanju razumijeti zadivljujuÊu koliËinu jeziËnog izraæavanja. VeÊina osoba s afazijom ima istovre- 34 meno i poteπkoÊa sa Ëitanjem i pisanjem; ipak Êe se s nekima od njih bolje komunicirati piπuÊi. Bolesnici s oπteÊenjem govora mogu imati probleme s brojevima, u smislu poteπkoÊa u raËunanju ili prepoznavanju i prisjeÊanju brojeva ili datuma. AfatiËne osobe se ne smije izolirati izbjegavajuÊi komunikaciju s njima pod izgovorom da su izgubili moguÊnost govorne komunikacije. VeÊina normalne, svakodnevne komunikacije moæe se odvijati bez govora. Neke afatiËne osobe, da bi se izrazile, koriste se neuobiËajenim rijeËima ili zvukovima. Ako osoba upotrebljava izabranu grupu glasova dosljedno, a njezina je okolina razumije, te ako se ne oËekuje da Êe se njezine prijaπnje jeziËne sposobnosti vratiti, treba joj dopustiti da se i dalje sluæi takvim naËinima komunikacije. DapaËe, inzistiranje na upotrebi toËnog izraza moæe uzrokovati frustraciju ili bijes kod bolesnika. VeÊina potpuno afatiËnih osoba brzo razvije dobru komunikaciju sa svojom okolinom i bez govora. Jedna od najËeπÊih pogreπaka u radu s afatiËnim bolesnicima je precjenjivanje njihovog razumijevanja govorne i neverbalne komunikacije. »esto obitelj misli da ju afatiËna osoba razumije, jer se smije i odgovarajuÊi klima glavom. Meutim, ona tako moæe odgovarati i na predmet u vaπim rukama, izraz lica, okolinu ili vrijeme ili pak na "melodiju" govora. U poËetku moæete biti obeshrabreni njihovom ograniËenom moguÊnoπÊu govora ili loπim razumijevanjem, a onda najedanput otkrijete znakove razumijevanja. U tim okolnostima lako je doÊi do zakljuËka da afatiËna osoba razumije puno viπe nego πto je to stvarno istina. Zbog toga je dobro povremeno provjeriti razinu razumijevanja. UËinite to govoreÊi jednu stvar i gestikulirajuÊi neπto sasvim drugo. Na primjer, ako je ljeto, moæete se nasmijati, gledati kroz prozor i reÊi: "Zar ne pada vani snijeg?". Ako se afatiËna osoba nasmije, kimne glavom ili 35 na neki drugi naËin pokaæe slaganje s vaπim rijeËima, tada Êete znati da ona odgovara na vaπu neverbalnu komunikaciju, a ne na vaπe rijeËi. Imajte na umu da je svrha ove test poruke iznalaæenje koliko je dobro razumijevanje, to nije "trik" i provjera afatiËne osobe, nego test vaπe komunikacijske poruke. Uvijek se morate upitati: "Nisam li precjenio/la njegove moguÊnosti da me razumije?". Ako stalno precjenjujete moguÊnost afatiËne osobe da koristi i razumije govor, lako moæete izazvati u njoj osjeÊaj frustracije, razoËarenja i konfuzije. To dovodi do nastanka novih barijera dobroj komunikaciji. Na primjer, ako precijenite govorne sposobnosti afatiËne osobe, moæete misliti da je nekooperativna, konfuzna, senilna ili iracionalna. Na kraju, moæete misliti i kako vas razumije, ali se namjerno ponaπa kao da ne razumije. U mnogim sluËajevima nedostatak kooperabilnosti je jednostavno posljedica nerazumijevanja. Nikad se ne smijete odnositi prema afatiËnoj osobi kao slaboumnoj, veÊ kao prema odrasloj, odgovornoj osobi. Kolikogod je to moguÊe treba joj dopustiti da utjeËe na one vaæne odluke koje se direktno nje tiËu. Nikad je nemojte ignorirati i nikad ne recite u njenoj prisutnosti ono πto ne biste æeljeli da Ëuje. SlijedeÊa Ëesta pogreπka je slanje prekompliciranih poruka. AfatiËne osobe mogu razumjeti kratke i jednostavne, ali ne i duge ili komplicirane poruke. ObiËno, kada se razgovara s afatiËnom osobom, nesvjesno se podiæe glas i govor je glasniji. »ini se da se to dogaa gotovo automatski u razgovoru s osobama za koje mislimo da nas ne razumiju. AfatiËnim osobama najËeπÊe je odræana funkcija sluha, dok im je razumijevanje izgovorenog oteæano. Zbog toga vjeæbajte govoriti sporije, u kratkim, jednostavnim frazama, bez vikanja i nemojte prebrzo prelaziti s teme na temu. Osobe s afazijom lakπe prate govor kada razgovaraju samo s jednom 36 osobom, moæe ih zbuniti brzi razgovor viπe osoba ili postojanje buke. Kad s njima razgovarate ugasite radio ili televizor. Afazija izazvana moædanim udarom nije poremeÊaj koji se pogorπava s vremenom. Ako se ne dogode nove ozljede mozga, gotovo se svim afatiËnim osobama poboljπa upotreba jezika. Nema opÊeg pravila koliki se oporavak moæe oËekivati, neki bolesnici, s teπkim oπteÊenjima potpuno se oporave u nekoliko mjeseci. NajveÊi dio oporavka vidi se obiËno odmah nakon moædanog udara, a zatim neπto sporije u prvih 6 mjeseci ili godinu dana. Oporavak se moæe nastaviti i nakon toga ali mnogo sporije. Pravi cilj nije nestanak afatiËnih smetnji, veÊ njihov oporavak u najveÊoj moguÊoj mjeri i uspostavljanje uspjeπne komunikacije usprkos postojeÊim oπteÊenjima. Ponaπanje Osim πto imaju jeziËnih problema, osobe s oduzetoπÊu desnih udova Ëesto su i usporene, oprezne i dezorganizirane, osobito u susretu s novim problemim. Takvo anksiozno i neodluËno ponaπanje iznenaenje je za prijatelje i Ëlanove porodice koji su bolesnika poznavali kao drugaËiju, spretniju i odluËniju osobu. VeÊini osoba nakon moædanog udara potrebno je puno podrπke i odobravanja za vrijeme dok pokuπavaju neπto uËiniti. Ako takva osoba ima jeziËne probleme, potrebno je u tome koristiti se ohrabrujuÊim osmjesima, klimanjem glave ili tapπanjem po ramenima. U drugim sluËajevima i jednostavne verbalne izjave kao "da", "to je u redu", "dobro" i "izvrsno" pokazat Êe bolesniku zadovoljstvo okoline i to Êe ga ohrabriti da nastavi s poduzetim aktivnostima. Vaæno je da se podrπka odmah pruæi, nemojte Ëekati da bolesnik izvrπi zadatak. Neki bolesnici imaju poteπkoÊe u 37 izvrπavanju jednostavnih zadataka, kao πto je oblaËenje ili koriπtenje pribora za jelo. Oni trebaju vodiËa pri izvrπenju takvih rutinskih, svakodnevnih zadataka; nakon πto su se dugo borili sa savladavanjem zadatka, njihov napredak bit Êe mali, ili Ëak nikakav, ako im se samo kaæe "dobro" ili "krivo". Mnogo je bolje podijeliti, naprimjer, oblaËenje u nekoliko koraka i dati podrπku nakon svake uspjeπno svladane stepenice (oblaËenje koπulje moæe biti podjeljeno na ove korake: zapoËeti treba s postavljanjem koπulje u pravi poloæaj, zatim slijedi uvlaËenje oduzete ruke u odgovarajuÊi rukav, omatanje koπulje oko tijela, uvlaËenje zdrave ruke u rukav, te naposlijetku, zakopËavanje dugmadi). Nakon svakog koraka potrebno je bolesniku dati do znanja da ga je uspjeπno savladao. Ako je, izvrπavajuÊi zadatak, napravio greπku, priËekajte da vidite da li Êe je sam popraviti. Ako to ne uËini potrebno mu je spomenuti greπku, te ga zatim pohvaliti Ëim je ispravi. S obzirom da su osobe s desnostranom hemiplegijom anksiozne i nadasve oprezne, uvijek je bolje naglasiti im njihov uspjeh nego greπke. Zbog toga se potrudite da vaπi komentari budu pozitivni. Ovdje joπ treba istaknuti da, iako su ohrabrivanje i pomoÊ osnova za razvoj neovisnosti bolesnika, prijatelji i obitelj ne smiju postavljati previsoke ciljeve i oËekivanja. Pravilo je da je bolje postaviti kratkoroËne ciljeve koji brzo mogu biti ostvareni, nego se koncentrirati na dugoroËne ciljeve koji mogu zahtijevati godine truda i muke. Bitno je savladati izvoenje dnevnih aktivnosti kao πto su hranjenje, odjevanje, kupanje i upotreba telefona jer Êe te aktivnosti omoguÊiti bolesniku da ponovno preuzme svoju ulogu u obitelji i meu prijateljima. 38 OπteÊenje desne moædane hemisfere Ako je oπteÊena desna moædana hemisfera oslabljena je ili oduzeta lijeva strana tijela (lijevostrana hemipareza ili hemiplegija). Ti bolesnici mogu imati viπe ili manje izraæene smetnje prostornog percipiranja, probleme jednostranog zanemarivanja, a njihovo ponaπanje je karakteristiËno uæurbano i impulzivno. Smetnje prostornog percipiranja Deπnjaci s oduzetoπÊu lijevih udova Ëesto Êe imati probleme u rjeπavanju zadataka prostornog percipiranja. To znaËi da Êe imati poteπkoÊe u odreivanju veliËine, oblika i poloæaja predmeta, njihovih meusobnih odnosa kao i odnosa prema πupljinama, procjene udaljenosti te naËina i brzine kretanja. Smetnje prostornog percipiranja Ëesto se previde. DjelomiËno je tome uzrok naglaπavanje vaænosti ponovnog uspostavljanja komunikacije i govora. Ako bolesnik moæe govoriti i razumijevanje je oËuvano, obiËno se zakljuËuje da su i sposobnosti prostornog percipiranja neoπteÊene. Meutim, to najËeπÊe nije tako. Istraæivanja su pokazala da osobe sa smetnjama prostornog percipiranja imaju puno viπe poteπkoÊa u savladavanju radnji potrebnih za samozbrinjavanje od osoba s jednako teπkim oπteÊenjem govora. Gotovo je svatko od nas u trenucima umora ili zamiπljenosti, uËinio manje pogreπke u prostornom percipiranju. Na primjer, ako ste se ikada penjali stepenicama ne razmiπljajuÊi i ne gledajuÊi, vjerojatno vam se bar jedanput desilo da se spotaknete oËekujuÊi sljedeÊu stepenicu ili vam se dogodilo da ste ËitajuÊi novine "zaboravili" na rub stola, i promaπili ga stavljajuÊi na njega πalicu kave. Moæda ste, razmiπljajuÊi πto sve morate nabaviti u 39 duÊanu, preblizu parkirali i oπtetili blatobran automobila. Sve su to greπke percipiranja prostora. SliËni problemi osobito su uËestali u osoba s lijevostranom hemiplegijom i izuzetno Êe im oteæavati prilagoavanje u svakodnevnom æivotu. Osim toga, najvjerojatnije Êe ostati trajni i vrlo izraæeni. »ak i kad se usredotoËe, takvi bolesnici mogu biti nesposobni upravljati invalidskim kolicima jer neÊe moÊi proÊi niti kroz πiroka vrata a da ne udare o njihov dovratak. Oni, isto tako, mogu pomijeπati vanjsko i unutarnje lice odjeÊe ili pak njezinu lijevu i desnu stranu. »esto imaju i smetnje u prepoznavanju poloæaja vlastitog tijela te ne znaju kada sjede, stoje ili se naginju. Moæe biti oπteÊeno i procjenjivanje udaljenosti ili mogu biti nesposobne proËitati novine, ne zbog toga πto ne znaju Ëitati, veÊ zbog toga πto izgube poloæaj na stranici. Iz istih razloga napreskokce zakopËavaju dugmad i nepravilno oblaËe koπulju. Vrlo je lako precijeniti sposobnosti osoba sa slaboπÊu lijevih ekstremiteta. Zbog toga ih njihova okolina Ëesto pogreπno smatra nekooperativnima, nemotiviranima, preovisnima ili konfuznima, osobito kada, sasvim neoËekivano, imaju poteπkoÊe u izvrπavanju, naizgled, jednostavnih aktivnosti samozbrinjavanja. Jednostrano zanemarivanje Mnoge osobe nakon moædanog udara imaju "defekt vidnog polja", odnosno njihov vid odgovara onome koji bismo imali noseÊi naoËale koje imaju trakom prekrivenu lijevu ili desnu polovicu svakog stakla. Osobe s desnostranom hemiplegijom imaju poteπkoÊe gledajuÊi udesno, a osobe s lijevostranom hemiplegijom gledajuÊi ulijevo. VeÊina bolesnika nauËi kako kompenzirati takav deficit vidnog polja jednostavnim okretanjem glave u smjeru oteæanog gledanja. 40 Neki, meutim, ne okreÊu glavu da bi vidjeli cijeli predmet kada letimice primijete njegov obris, niti automatski provjeravaju da li su neπto propustili primijetiti u oπteÊenom dijelu vidnog polja. To se zove zanemarivanje. Osobe s lijevostranom oduzetoπÊu obiËno imaju mnogo jaËe smetnje paænje tog karaktera od onih s desnostranom hemiplegijom. Ponekad problem zanemarivanja obuhvaÊa signale svih osjetila koje osoba prima s jedne polovice tijela. Na primjer, neki bolesnici mogu ne prepoznavati vlastitu ruku i nogu, odnosno nisu svjesni da one pripadaju njihovom tijelu. Zbog toga se moæe dogoditi, da promatrajuÊi ih, misle da je joπ netko u krevetu s njima. Iz istog razloga takvi bolesnici mogu ignorirati govor i zvukove koji im dolaze iz pravca njihove oduzete strane. Kad im priete s njihove zdrave strane ponaπat Êe se kao da ste tek sada stigli i tek Êe onda biti svjesni vaπe prisutnosti. Ako i niste bili u potpunosti ignorirani dok ste mu se obraÊali s njegove oduzete strane, vjerojatno Êete primjetiti bitno poboljπanje komunikacije kad se postavite prema zdravoj strani. Neki bolesnici ne samo da zanemaruju sve informacije koje dolaze s oduzete strane, veÊ i predmete u svom vidnom polju dijele po sredini. Zato uzimaju hranu samo s jedne polovice tanjura, dok je na drugoj ostavljaju. Ako im, meutim, okrenete tanjur za 180 stupnjeva, tek Êe tada pojesti obrok do kraja. SliËno, Êe i, naprimjer, rijeË "æena" proËitati kao "na" jer obraÊa paænju samo na zadnji dio rijeËi. Osobe s problemom zanemarivanja lako je previπe izolirati. Ako su smetnje paænje osobito jake i trajne, te onesposobljavaju osobu u njezinim svakodnevnim aktivnostima, ona Êe bolje funkcionirati ako joj se okolina prilagodi na naËin da se kompenziraju njezini deficiti. Namjeπtaj 41 treba smjestiti tako da toËke interesa budu na nezanemarenoj strani, na isti naËin treba biti sloæena i odjeÊa u ladicama; kod jela hranu treba stavljati na stol tako da se uzima s nezanemarene strane i prosljeuje na oπteÊenu stranu; goste treba posjesti tako da osobi sa smetnjama paænje govore s njezine zdrave strane. One neÊe moÊi uæivati u pogledu kroz prozor ako im je krevet postavljen tako da se njihova oduzeta strana tijela nalazi kraj prozora. Osobe s jednostranim zanemarivanjem Ëesto su konfuzne dok putuju. Ako je naglo okrenete oko svoje osi i postavite u pravcu suprotnom od onog u kojem je doπla, ona moæda uopÊe neÊe imati ideju gdje je i kako je tu doπla. Naime, dok je dolazila, primjetila je izgled samo jedne strane koridora kojim je prolazila, te joj se moæe uËiniti da sada stoji pred sasvim novim koridorom. Zbog toga su takvoj osobi u snalaæenju izuzetno korisni putokazi i postojanje oznaka destinacije. Vaæna je i podrπka okoline. Potrebno joj je dati πto viπe informacija o zanemarenoj strani tijela i okolini. Ponekad se paænja na zanemarenu ruku ili nogu moæe privuÊi privezivanjem malog zvonca ili vrpce koji sluæe kao podsjetnik. Ponaπanje Osobe s lijevostranom hemiplegijom ponaπaju se tako da je njihovoj okolini vrlo lako precijeniti njihove sposobnosti. Gdjegod bolesnici s desnostranom oduzetoπÊu naginju usporenosti i oprezu, a oni s lijevostranom bit Êe impulzivni i brzi. »esto Êe se ponaπati kao da su potpuno nesvjesni vlastitih ograniËenja. Takvi bolesnici Ëesto pokuπavaju uËiniti neπto za πto nisu sposobni i na taj naËin mogu ugroziti sigurnost sebe i drugih. Pokuπat Êe, na primjer, hodati kroz sobu iako nisu zavezali vezice na cipelama, πto Êe rezultirati spoti42 canjem. Ono πto je joπ ËeπÊe i opasnije, jest da pokuπaju voziti automobil. Oni takoer loπe prosuuju svoje sposobnosti i svoju sigurnost. Zbog toga je potrebno, radije nego im vjerovati na rijeË, zamoliti ih da vam pokaæu πto mogu, prije nego πto sami otpoËnu s nekom aktivnoπÊu. Pri tome treba znati da samo zato πto su uspjeli rijeËima opisati u detalje zadatak koji Êe pokuπati izvrπiti, ne znaËi da to i mogu napraviti. Kao πto bolesnici s desnostranom hemiplegijom mogu doæivjeti prebuËan govor kao "statiËke smetnje" u komunikacijskoj okolini, na isti naËin bolesnike s lijevostranom hemiplegijom ometaju nepotrebni signali iz okoline za vrijeme izvrπenja neke radnje. Drugim rijeËima, dok ih uËite novom zadatku dræite ruke u dæepovima i nemojte puno gestikulirati. Meutim, potrebno im je navoditi redoslijed radnji za cijelo vrijeme izvrπavanja zadatka, a ponekad je korisno i da bolesnik sam govori naglas. Verbalne sposobnosti mogu nadopuniti nedostatnu sposobnost percipiranja prostora i zbog toga takve osobe mogu bolje obaviti zadatak ako si same daju verbalne natuknice. Dobar je znak ako osoba s lijevostranom hemiplegijom priËa sama sa sobom o neËem πto pokuπava izvesti. Osobe koje su preæivjele moædani udar trebaju πto viπe podrπke dok se trude nauËiti neπto novo. Meutim, zbog njihovih specifiËnih smetnji, ovisno o polovici mozga koja je oπteÊena, podrπka treba biti razliËitog karaktera. Naime, osobe s oduzetoπÊu lijevih udova treba ohrabrivati da uspore i paæljivo provjere svaki korak prije nego izvrπe zadatak. Osim toga, one obiËno bolje iskoriπtavaju verbalnu podrπku nego osobe s desnostranom oduzetoπÊu. Zapamtite: cilj vaπeg djelovanja nije zanovijetanje nego ohrabrivanje i davanje korisne podrπke kod napretka. PreporuËuje se da πto veÊi dio podrπke bude pozitivan, 43 radije nego kritiËan. Prigovaranjem i zanovijetanjem neÊete niπta uËiniti, dapaËe, na taj Êete ih naËin joπ viπe razljutiti i uzrujati tako da Êe poËeti sve jaËe grijeπiti. Zanovijetanje puno viπe obeshrabruje nego πto bodri. Osobama s lijevostranom hemiplegijom potrebno je duæe vrijeme da shvate vizualne upute koje dobivaju iz svoje okoline. Prostor u kojem borave mora biti dobro osvjetljen, a okolina πto viπe pojednostavljena. Loπe osvjetljena ili nepospremljena soba sa æivim uzorkom na tapetama moæe im jako smetati u pokuπaju izvoenja zadataka. Takoer, i osobe i predmeti koji se brzo kreÊu vidnim poljem pridonose konfuziji. Prema tome, smanjite meteæ, izbjegavajte brze pokrete u njihovoj okolini, dobro osvjetlite vizualno referentne toËke i pratite πto mogu uËiniti, radije nego da im vjerujete na rijeË. Neke osobe s lijevostranom hemiplegijom imaju poteπkoÊe u prepoznavanju "govora tijela". One nisu u stanju prepoznati iz vaπeg tona, govora i gesta kada ste srditi, tuæni, veseli ili neraspoloæeni. One, takoer, mogu imati poteπkoÊe i u iskazivanju vlastitih osjeÊaja. Ovi problemi mogu pogorπati meusobno razumijevanje i oteæati komunikaciju. Kontrola kvalitete ponaπanja Kontrola kvalitete ponaπanja znaËi koliko dobro pojedinac moæe upravljati i kontrolirati svoje ponaπanje, drugim rijeËima, uËiniti "pravu" stvar u "pravo" vrijeme. Ponekad se to oznaËuje i pojmom adekvatne socijalne procjene. ObiËno su bliske osobe najkvalificiranije u identificiranju problema kontrole kvalitete ponaπanja. One prve primjeÊuju promjene u ponaπanju, koje drugim osobama, koje bolesnika ne poznaju tako dobro, mogu promaknuti. 44 Na primjer, osoba istanËanog ukusa moæe postati povrπna, ne mareÊi za vlastiti izgled; ili se ponaπa nedosljedno, sada radeÊi greπke u zadacima koje je do juËer obavljala dobro. Srameæljiva osoba odjedanput je neskromna, agresivna i buËna. »ovjek koji je prije bio izuzetno oprezan i mudar s novcem, moæe odjedanput poËeti troπiti impulzivno i iznad vlastitih moguÊnosti, a osoba, koja je uvijek bila agresivna ili priËljiva, postane introvertirana i nekomunikativna. Nekad talentirani kozer dosauje okolini uvijek istim priËama, za koje bi prije osjeÊao da su diskretne prirode. Postojanje problema u kontroli kvalitete ponaπanja Ëesto je vrlo neugodno. Zbog toga πto iritiraju okolinu ili ih ne razumijemo, lako je pogreπno zakljuËiti da se radi o emocionalnom ili psiholoπkom problemu. Osobu sa smetnjama vidnog polja moæemo smatrati "povrπnom, nezainteresiranom ili lijenom" jer ne primjeÊuje mrlje na svojoj kravati; a onu s manjim govornim poteπkoÊama, povuËenom, depresivnom ili nezainteresiranom jer ne priËa puno. MoguÊe je i da osobe, koje su preæivjele moædani udar, imaju znaËajne emocionalne probleme koji mogu, ali i ne moraju zahtijevati profesionalnu pomoÊ. Vaæno je njihovo emocionalno stanje ne pogorπati svojim neznanjem, odnosno prihvatiti da su njihove promjene posljedica moædanog udara. Osobe s problemima kontrole ponaπanja, trebaju specifiËnu pomoÊ od svoje okoline. Potrebno ih je nauËiti analizirati vlastito ponaπanje i adekvatno odgovarati na razliËite situacije. One trebaju vaπe znakove, podrπku i informacije viπe od psihoterapije. Na primjer, "neuredan starac" koji se ne kupa, ne mijenja svoje rublje ili ne zatvara πlic na hlaËama, moæe biti sposoban da se samostalno obuËe i adekvatno dotjera, ali to, zbog svojih intelektualnih problema, "zaboravlja", 45 odnosno ne primjeÊuje. Ovakav problem moæe biti rijeπen postavljanjem ogledala u kupaonici, s popisom radnji koje treba provjeriti, na primjer: 1. operi zube, 2. zatvori πlic na hlaËama. 3. obuci Ëisto rublje i koπulju. Ova jednostavna uputstva mogu biti dovoljan podsjetnik da "neurednog starca" pretvore u osobu pristojnog izgleda. Ovakav sustav pomaæe i kod smetnji pamÊenja, a takoer πtiti i od stalnog prigovaranja okoline. Osobe s ovakom vrstom smetnji trebaju informacije, a na prigovaranje. Njihove smetnje treba prepoznati i zatim im pruæiti pomoÊ u kompenziranju deficita i uËenju drugaËijeg naËina ponaπanja. Kada neπto uËine dobro, potrebno ih je pohvaliti da su ovaj put bili uspjeπni. Ako se ponaπaju neadekvatno situaciji, treba im na odmjeren naËin ukazati na greπke, a ne ih pri tome poniziti. Smetnje pamÊenja Gotovo sva oπteÊenja mozga, kolikogod bila mala, uzrokuju smetnje pamÊenja. I kod zdravih ljudi, razvijaju se smetnje pamÊenja. PamÊenje ima kako prostorno percipirajuÊu, tako i jeziËnu komponentu. UËinci na pamÊenje ovise o tome koja je moædana hemisfera oπteÊena. Osobe s desnostranom hemiplegijom ËeπÊe imaju smetnje pamÊenja povezane s jezikom, dok one s lijevostranom hemiplegijom imaju viπe problema s prostorno percipirajuÊim informacijama. PamÊenje ima mnogo razliËitih komponenti, a jedna od vaænijih je takozvano "zadræavanje podataka", sposobnost pojedinca da zapamti πto viπe informacija u odreenoj poruci te da ih upotrijebi, odnosno prema njima postupi. Osobe koje su preæivjele moædani udar Ëesto imaju skraÊeno vrijeme zadræavanja podataka, dakle mogu 46 zapamtiti samo nekoliko podataka iz kompletne poruke. Na primjer, u nizu uputa, one mogu zapamtiti samo dva ili tri koraka. Ako takvu osobu zamolite da ustane, skine kaput, stavi ga na stolicu, uzme Ëasopis i doda ga vama, ona Êe izvrπiti samo onaj dio o dodavanju Ëasopisa, ili Êe se zbuniti i neÊe napraviti niπta od navedenog. Neke osobe sa skraÊenim vremenom zadræavanja podataka mogu vrlo dobro "izvesti" poruku ako im se daju kratke, jednostavne upute. Zbog toga je potrebno informaciju razdijeliti u viπe dijelova i davati jednu po jednu poruku. Nemojte govoriti u dugim reËenicama, upotrebljavajte kratke, koncizne izraze; dopustite osobi da zavrπi jedan korak prije nego πto prijee na sljedeÊi. PamÊenje ukljuËuje stare informacije (steËene prije moædanog udara) i nove informacije (steËene nakon moædanog udara). Osobe koje su preæivjele moædani udar, Ëesto teπko pamte nove podatke, Ëak i kad nemaju gotovo nikakvih poteπkoÊa sa starim pamÊenjem. One Êe Ëesto biti sposobne opisati, u pojedinostima, svoje prijatelje, dogaaje ili situacije kojima su prisustvovale mnogo godina prije, ali to ne znaËi da je njihovo pamÊenje dobro. To samo znaËi da se dobro prisjeÊaju. Mogu biti nesposobne da se sjete πto su jele za doruËak ili se ne mogu sjetiti imena svojih susjeda iako ih Ëesto viaju. Ova diskrepancija izmeu starog pamÊenja i novog uËenja je Ëesta u starijih osoba te u osoba s opseænim oπteÊenjima mozga. »ini se da je u njihovim sluËajevima mozak izgubio sposobnost sakupljanja novih informacija. Osobe sa smetnjama pamÊenja, Ëesto imaju i smetnje uopÊavanja (generalizacije), odnosno nemoguÊnost primjenjivanja nauËenog. One Êe teπko, na neki novi naËin, primjeniti ono πto su nauËile u drugim okolnostima. Na primjer, ona moæe nauËiti, za vrijeme hospitalizacije, da se sama, neovisno o tuoj pomoÊi i sigurno, prebaci s 47 invalidskih kolica na krevet; naæalost, to neÊe moÊi automatski napraviti i kod kuÊe. DrugaËiji krevet, soba, okolina, druge osobe koje je promatraju, sve Êe to uËiniti novu okolinu zbunjujuÊom. To je jedan od razloga zaπto mnogi rehabilitacijski programi ukljuËuju kuÊne posjete fizioterapeuta. Oni mogu pomoÊi kod prenoπenja nauËenog i steËenog u novu okolinu. Vaæno je zapamtiti da su osobe s teπkoÊama generalizacije vrlo osjetljive Ëak i na manje promjene u njihovoj okolini, zbog toga cijene dosadnu dnevnu rutinu i sklone su neprihvaÊanju iznenaenja. Kada se promjene u svakodnevnoj rutini ne mogu izbjeÊi, potrebno ih je objasniti i potaknuti raspravu o tome πto Êe one donijeti. To Êe osobi omoguÊiti pravovremenu mentalnu pripremu i sudjelovanje u dogaaju. Kada su promjene okoline nuæne, potrebno je uspostaviti rutinu πto je prije moguÊe. Naime, svaki put kad se ona promijeni, oËekujte pogorπanje sposobnosti bolesnika. Ako, meutim, ponovno, brzo i efikasno uspostavite rutinu, ona Êe vjerojatno nastaviti s napretkom. Iz ovih razloga, kod promjene okoline, osobe sa teπkoÊama generalizacije postaju razdraæljive i konfuzne. Ako osoba ima poteπkoÊa u pamÊenju sastanaka, dnevnog rasporeda, imena novih prijatelja ili svoje adrese i telefonskog broja, zapiπite joj te podatke u mali notes ili dæepni rokovnik. On moæe postati njezina arteficijalna memorija. Kada bolesnik bude u neodumici moæe informaciju u njemu pronaÊi ili zapisati, a ako notes stalno nosi uz sebe znat Êe gdje treba pogledati za upute. SliËno, vaæne datume moæete zapisati na kalendar i staviti ga u kuhinju ili na neko drugo vidljivo mjesto. Ako osoba ima problema s uËenjem novih podataka, pokuπajte ih povezati sa starim, poznatim informacijama. Na primjer, osobi koja ima poteπkoÊe s pronalaæenjem 48 svoje sobe moæete pomoÊi stavljajuÊi obiteljsku fotografiju na vrata sobe. Poznati pokrivaË, suvenir ili fotografija takoer mogu biti korisni u pretvaranju nepoznate sobe u toplu i ugodnu okolinu. Emocionalna nestabilnost Osobe koje su nedavno doæivjele moædani udar Ëesto djelomiËno izgube emocionalnu kontrolu. One mogu, bez vidljivog razloga, pasti iz smijeha u plaË. Ponekad takve osobe plaËu jer su deprimirane. »esto je, ipak, pretjerano plakanje posljedica oπteÊenja mozga i nije direktno povezano s nastalim oπteÊenjima. VeÊina osoba koja je preæivjela moædani udar ima dobar razlog da se osjeÊa potiπtenima. Depresija je prirodna posljedica gubitka sposobnosti ili neke druge nagle promjene u æivotu. »eπÊa je u osoba koje su nesposobne da o njoj govore. Kemijske promjene koje se dogaaju nakon afekcije mozga mogu takoer izazvati depresiju. Takvo tuæno raspoloæenje potrebno je lijeËiti metodama i lijekovima koje Êe propisati lijeËnik. ObiËno je moguÊe razlikovati gubitak emocionalne kontrole zbog moædanog oπteÊenja (organska emocionalna nestabilnost) od tuge koja je posljedica depresije. Organska emocionalna nestabilnost je okarakterizirana malom ili nikakvom jasnom povezanoπÊu poËetka emocije i onoga πto se dogaa u okolini bolesnika. Takvo ponaπanje se lako prekine odvraÊajuÊi paænju bolesne osobe. Ako osoba plaËe, ali odmah prestane plakati kada πkljocnete prstima, pozovete je po imenu ili neπto upitate, vjerojatno se radi o plaËu zbog emocionalne nestabilnosti. Takav plaË treba prekinuti. NeoËekivani smijeh, napad bijesa ili jecanje Ëesto se mogu prekinuti na isti naËin. Osobe s organskom emocionalnom nestabilnoπÊu ËeπÊe 49 kaæu: "Bila sam deprimirana jer nisam mogla prestati plakati", radije nego: "Plakala sam zbog toga πto sam bila deprimirana." Nemojte pogreπno pretpostaviti da osoba koja je doæivjela moædani udar plaËe jer je jako tuæna, ili da se smije jer je izuzetno sretna. »ak i osobe koje se ponaπaju ljutito mogu kasnije biti iznenaene kad primijete da drugi ljudi misle da su neprijateljski raspoloæene. U takvih osoba sami osjeÊaji i njihovo iskazivanje okolini nisu uvijek povezani. Ako moæete, obiËno je dobro prekinuti ponaπanje koje je posljedica organske emocionalne nestabilnosti jer na taj naËin bolesniku priπtedite osjeÊaj neugode i slabosti. 50 Oporavak NAKON MOÆDANOG UDARA Uspjeπnost oporavka nakon moædanog udara ovisi o opsegu moædanog oπteÊenja, bolesnikovom zalaganju (koje je veÊim dijelom odreeno karakternim osobinama i stavovima prema zdravlju i bolesti), zatim o vjeπtini i trudu tima za rehabilitaciju te o suradnji obitelji i prijatelja kako s bolesnikom, tako i sa zdravstvenim radnicima koji sudjeluju u procesu rehabilitacije. Osobito je vaæno istaknuti znaËaj bolesnikove æelje za oporavkom i njegova tendencija πto veÊoj neovisnosti. Cilj rehabilitacije je omoguÊiti najveÊi moguÊi stupanj neovisnosti, samostalnosti i produktivnosti. Postoje tri kljuËa uspjeπne rehabilitacije: 1. zapoËeti s rehabilitacijom πto ranije nakon akutnog moædanog udara ovisno o stanju bolesnika i vrsti moædanog udara; 2. uloga obitelji i bliskih osoba u davanju podrπke bolesniku je od izuzetne vaænosti; 3. multidisciplinarni pristup za vrijeme rehabilitacije u obliku timskog rada s bolesnikom, njegovom obitelji i struËnjacima razliËitih profila; lijeËnicima primarne zdravstvene zaπtite, neurolozima, fizijatrima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima, logopedima, socijalnim radnicima i drugima. Oporavak nakon moædanog udara je proces koji ukljuËuje lijeËenje, spontani oporavak, rehabilitaciju i povratak u druπtveni æivot. S obzirom da takve osobe obiËno imaju kompleksne rehabilitacijske potrebe, vaæan je individualiziran pristup svakom pojedincu, a napredovanje i oporavak Êe biti razliËiti za svakog pojedinog bolesnika. 51 Proces lijeËenja zapoËinje u bolnici i ukljuËuje sve postupke koji se provode u svrhu bolesnikova preæivljavanja i sprjeËavanja sljedeÊih moædanih udara te brigu o svim ostalim zdravstvenim problemima. VeÊ u toj fazi zapoËinje se s ranim rehabilitacijskim mjerama koje ukljuËuju Ëesto okretanje bolesnika u krevetu i pasivno vjeæbanje paralizirane muskulature. Te mjere pospjeπuju cirkulaciju, odræavaju pokretljivost zglobova i sprjeËavaju nastanak drugih komplikacija (na primjer dekubitusa) koje mogu produæiti vezanost bolesnika uz krevet. U prvo vrijeme potrebno je da te mjere provode fizioterapeut ili medicinska sestra a kasnije se mogu ukljuËiti i Ëlanovi obitelji. Odreeni stupanj spontanog oporavka se dogaa prirodno kod veÊine ljudi. Taj je proces najbræi u prvih nekoliko tjedana nakon moædanog udara, ali moæe trajati i dulje vrijeme. Rehabilitacija je izuzetno vaæan dio oporavka, u kojem se bolesniku pomaæe da saËuva i ponovno stekne sposobnosti koje Êe mu omoguÊiti veÊu samostalnost u svakodnevnom æivotu. Posljednja faza oporavka poËinje s povratkom osobe u druπtveni æivot. Taj proces traje cijeli æivot. Bolesnik i njegova okolina moraju nauËiti æivjeti s posljedicama moædanog udara; potrebno je prihvatiti nove, prilagoene naËine za izvrπavanje uobiËajenih, svakodnevnih radnji. Osobe koje su preboljele akutni moædani udar, imaju poveÊani rizik od nastupa novog, osobito u tijeku prve godine oporavka. Rizik ponovnog moædanog udara raste s dobi i postojanjem riziËnih faktora kao πto su hipertenzija (poviπen krvni tlak), poviπeni kolesterol, πeÊerna bolest, tranzitorne ishemijske atake i drugi. Potrebno je istaknuti da odluku o potrebi stacionarne rehabilitacije bolesnika nakon moædanog udara treba svakako donijeti prema savjetima i preporukama zdravstvenog osoblja koje sudjeluje u neposrednoj njezi i 52 lijeËenju bolesnika, s obzirom da nekima od njih rehabilitacija neÊe biti potrebna jer je moædani udar bio blag ili su se potpuno oporavili veÊ u bolnici, dok drugi mogu imati toliki stupanj onesposobljenosti da neÊe moÊi aktivno sudjelovati u procesu rehabilitacije. Iako su ponekad bolesnici ili njihove obitelji vrlo razoËarani ako njihov lijeËnik ne preporuËi bolniËku rehabilitaciju, odluku o najboljem tipu rehabilitacijskog programa za svakog pojedinog bolesnika najbolje je prepustiti lijeËnicima u bolnici. Naprimjer, osoba koja nije pri svijesti ili je moædani udar uzrokovao teπku onesposobljenost ne moæe aktivno sudjelovati i napredovati u rehabilitacijskom programu. Za takvu osobu je bolje da, dok se dovoljno ne oporavi i ojaËa, bude na kuÊnoj njezi ili u odgovarajuÊoj ustanovi, a kada nastupi poboljπanje moæe se naknadno uputiti na rehabilitaciju. U bolniËkom rehabilitacijskom programu bolesnik aktivno sudjeluje u fizikalnoj, okupacionoj, govornoj i rekreacijskoj terapiji, te u grupnim aktivnostima i edukacijskim programima. Njihov zajedniËki cilj je odræati ili ponovno nauËiti vjeπtine koje je osoba imala prije moædanog udara (naprimjer hodanje ili govor). Osim toga bolesnici se uËe i novim naËinima izvoenja radnji koje zbog oduzetosti viπe ne mogu vrπiti na prijaπnji naËin. Vrlo je vaæno postaviti realne ciljeve rehabilitacije. Naime, preveliki ciljevi, koje bolesnik ne moæe doseÊi, rezultirat Êe daljnjim pogorπanjem psihiËkog i fiziËkog stanja. Ako se, pak, program rehabilitacije ne podudara s njegovim interesima, moæda neÊe htjeti aktivno sudjelovati u planiranim aktivnostima; ili, ako su ciljevi rehabilitacije preniski, bolesnik neÊe od njih imati maksimalnu korist. U realne ciljeve rehabilitacije ubrajamo stjecanje sposobnosti hodanja makar i uz pomoÊ πtapa i stjecanje ponovne samostalnosti, barem za osnovne svakodnevne aktivnosti 53 i uz pomoÊ specijalne opreme. Meutim, sposobnost voænje automobila je realan cilj samo za neke osobe, isto kao i povratak na staro radno mjesto. S druge strane, mnoge druge aktivnosti Êe vjerojatno biti moguÊe. Postizanje ciljeva ne znaËi i kraj oporavka - veÊ to znaËi da su bolesnik i njegova obitelj spremni nastaviti oporavak dalje samostalno. PreporuËuje se da bolesnik postupno i polagano preuzme odgovornost za vlastitu higijenu (ako si bolesnik moæe sam prati zube, Ëeπljati se ili odijevati, dopustite mu da to i radi, iako Êe, moæda, potroπiti puno vremena). Za veÊinu bolesnika rehabilitacija je teæak posao, trebaju u isto vrijeme saËuvati stare, i ponovno steÊi izgubljene sposobnosti. Normalno je da se osjeÊaju obeshrabreni i umorni; stvari koje su prije bile tako jednostavne za uËiniti, sada su odjedanput, naizgled, nesavladive. Zbog toga je vaæno registrirati svaki napredak i razvijati osjeÊaj ponosa na svaki uspjeh. U rehabilitacijskom timu najvaænija osoba je upravo sam bolesnik, koji treba, svaki puta kada osjeÊa potrebu, traæiti pomoÊ od okoline, postavljati pitanja i iznositi probleme s kojima se susreÊe, te æelje i miπljenja u vezi stvari koje ga se osobno tiËu. Uputno je da bolesnik stavi do znanja svom rehabilitacijskom timu da æeli i treba sudjelovati u donoπenju odluka o svojem lijeËenju πto Êe mu poveÊavati osjeÊaj korisnosti i entuzijazam. Vaæno je i da bolesnik ostane u kontaktu s drugim ljudima, ne smije im se dopustiti da im TV i radio ispune svo vrijeme, potiËite ga da se bavi hobijima i ohrabrujte posjeÊivanje jer Êe mu koristiti da se osjeÊa potrebnim i socijaliziranim. 54 Uloga bolesnika u oporavku NAKON MOÆDANOG UDARA Ovaj dio knjige namjenjujemo svim bolesnicima koji se, nakon preboljelog moædanog udara, vraÊaju kuÊi, u poznatu okolinu, svojim obiteljima, bliskim osobama i prijateljima. Cilj nam je opisati naËine i postupke kojima moæete ubrzati svoj oporavak i prevladati probleme prouzroËene posljedicama moædanog udara. Pri tome uvijek morate imati na umu da iako ste veÊ postigli veliki napredak, trebat Êete joπ vremena, truda i volje prije nego πto Êete se moÊi vratiti ranijim aktivnostima. Oporavak nakon moædanog udara je proces u kojem Êe vaπ stav i zalaganje odigrati vrlo veliku ulogu u oporavku. Vaæno je ne odustati!!! Budite uporni u uvjeæbavanju vjeπtina koje su vam teπke, nemojte odustajati ako ne uspijete u prvom pokuπaju. U vaπim nastojanjima oslonite se na Ëlanove obitelji i prijatelje; oni æele da se oporavite, pomoÊi Êe vam ako ih traæite i Ëine izuzetno vaæan dio vaπeg tima. OpÊenito o prilagoavanju posljedicama moædanog udara Redovito vjeæbanje je opÊenito izuzetno vaæno jer sprjeËava koËenje miπiÊa, jaËa oslabljene udove, odræava pokretljivost zglobova, uspostavlja ravnoteæu tijela i 55 poveÊava njegovu izdræljivost, omoguÊavajuÊi tako vaπem tijelu da ponovno profunkcionira. Ono Êe vam i umanjiti bolove koji se mogu javiti u oduzetim udovima. OdgovarajuÊe vjeæbe pomaæu da osobe s lakim i srednje teπkim oπteÊenjima postanu potpuno fiziËki neovisne. Vjeæbati trebate 2-3 puta dnevno, do granice pojave umora i/ili bola. PoËnite s onim vjeæbama koje moæete izvoditi, bez obzira koliko lake one bile. Svaki dan se trudite napraviti malo viπe. Moæete vjeæbati i s utezima, ali se prije toga ipak posavjetujte sa svojim lijeËnikom. Vaæno je i uæivati u svom slobodnom vremenu. Na raspolaganju su vam kartaπke igre, razliËiti hobiji, glazba, Ëitanje, kuhanje, ruËni rad, uzgoj kuÊnog cvijeÊa i razliËite druge aktivnosti. Zabavite se, na taj naËin izbjeÊi Êete osjeÊaj dosade. Prije nego pokuπate voziti, zatraæite lijeËniËko odobrenje. Nemojte ugroæavati svoj æivot i æivote drugih pokuπavajuÊi voziti prije nego vam to lijeËnik odobri. Ako vam treba ponovna poduka iz voænje, obavezno traæite kvalificiranog instruktora. Prilagodbe u kuÊi Moæda Êete, nakon povratka kuÊi, morati izvrπiti niz promjena u njoj da biste olakπali kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Na stubiπtima postavite ogradu, kupite rampu za invalidska kolicu, uklonite pragove i proπirite vrata. Kupite slavine koje moæete lako otvoriti i zatvoriti, koristite se hermetiËkim jastuËiÊima kao dræaËima sapuna, stavite u kadu ili pod tuπ neklizajuÊu podlogu. U spavaÊoj sobi imajte niski krevet na koji lakπe moæete sjesti ili leÊi, visinu stolice moæete poveÊavati jastucima, uklonite Ëupave tepihe, rasporedite namjeπtaj tako da se moæete sigurno i lako kretati. Kad piπete, 56 uËvrstite papir na ploËu da ne bi klizio, takoer moæete staviti mokre papirnate ubruse ispod tanjura da se ne bi micali. Nakon moædanog udara moæda neÊete moÊi osjeÊati toplinu, dodir ili bol na oduzetoj strani tijela. Ovaj gubitak osjeta predstavlja opasnost za vaπu sigurnost. Zbog toga se Ëuvajte ozljeda od oπtrih predmeta, elektriËnih aparata, strojeva, peÊi i vrele vode. Vrπenje poznatih zadataka na novi naËin Nakon moædanog udara Ëak i obavljanje rutinskih aktivnosti moæe biti vrlo teπko πto kod veÊine osoba djeluje izrazito frustrirajuÊe. U tome Êe vam strpljenje i podrπka okoline biti izuzetno vaæni. Prihvatite da Êete vjerojatno imati teπkoÊa u govoru, smetnje vida ili loπu koordinaciju pokreta, moæda Êete grijeπiti u redoslijedu radnji ili Êete ih pokuπavati prebrzo izvesti, vjerojatno se neÊete moÊi kretati onako brzo i okretno kako ste navikli. Opustite se i budite optimistiËni; moæda Êete morati pokuπavati puno puta prije nego ponovno savladate odreenu aktivnost. Koristite se podsjetnikom u koji Êete zapisati (vi ili netko iz vaπe okoline) jednostavne upute kako izvrπiti neku sloæeniju radnju korak po korak. Odræavanje higijene i njega koæe Odræavanje tijela Ëistim pomoÊi Êe vam da se osjeÊate privlaËnijom i potpunijom osobom. Nemojte po kuÊi nositi pidæame ili bolesniËke haljine jer Êete se tako osjeÊati bolesnijim i nemoÊnijim nego πto jeste, nosite svoju uobiËajenu odjeÊu. Dræite do sebe. Ako se moæete koristiti samo jednom rukom, brijte se elektriËnim brijaËem. Odræavajte tijelo Ëistim, mekim i suhim da biste sprijeËili oπteÊenja koæe i nastanak rana. 57 Ako vam je koæa osjetljiva ili upaljena, njegujte je posebnom kremom ili losionom. Vodite brigu o redovitom skraÊivanju i njezi noktiju, osobito ruke koja je nakon moædanog udara oduzeta; prsti skvrËeni u πaci mogu izazvati oπteÊenja koæe. Da bi izbjegli nastanak dekubitusa nemojte sjediti ili leæati u istom poloæaju viπe od jednog ili dva sata. Ulaæenje i izlaæenje iz vlaæne i skliske kade moæe biti opasno. Budite oprezni i stavite neklizajuÊu, gumenu ili plastiËnu podlogu na dno kade ili tuπ-kabine; instalirajte dræaËe za koje se moæete uhvatiti. Pranje Êe vam biti olakπano priËvrπÊivanjem glave tuπa na slavinu te koriπtenjem pomagala kao πto su Ëetke s dugim ruËkama i rukavice s resama. Zapamtite, ne biste smjeli biti sami ni pod tuπem, ni u kadi sve dok se potpuno ne oporavite. Neka vam pri ruci bude zvono ili neko drugo sredstvo pozivanja u pomoÊ. Tuπ je sigurniji od kade jer je manja vjerojatnost pada pri ulasku. Ako vas stajanje pod tuπem umara, stavite stolicu na Ëije noge montirajte gumice da izbjegnete moguÊnost klizanja. Ako nemate tuπ i morate koristiti kadu, budite oprezni; trgovine medicinske opreme imaju posebne sjedalice koje se mogu postaviti na rubove kade - razmislite o kupnji jedne takve. Druga je moguÊnost koriπtenje dviju stolica Ëije su noge toliko skraÊene da su njihova sjedala u visini ruba kade - jednu stolicu stavite u kadu, a drugu odmah pored, ali izvan nje. Kad ulazite u kadu ukoraËite prvo slabijom stranom tijela. Prije nego izlazite obriπite rub kade i jaËu ruku da bi zadræali snagu njenog stiska. Ostavite vodu u kadi sve dok ne iziete, njezin potisak Êe vam pripomoÊi pri izlasku iz kade. 58 OblaËenje Prvo je potrebno nauËiti se svlaËiti. Da biste skinuli koπulju ili hlaËe, najprije izvucite jaËu ruku ili nogu iz odjeÊe, zatim slabiju. OdjeÊu koja se svlaËi preko glave moæe biti teπko skinuti - pokuπajte ne paniËariti kad vam je glava njome pokrivena. Najbolje je nositi leæernu, podatnu odjeÊu koja se lagano otkopËava na prednjoj strani i ne lijepi se oko tijela. Kod odjevanja odjeÊu poslaæite onim redom kojim Êete je oblaËiti, poËnite tako πto Êete staviti slabiju ruku ili nogu u odgovarajuÊi otvor, zatim navucite odjeÊu i uvucite jaËu nogu, ruku ili glavu tamo gdje treba. Lakπe je odjenuti se sjedeÊi nego leæeÊi. OblaËenje vam moæe olakπati i postojanje krugova ili trakica za potezanje na patentima, elastiËni porubi na gornjem dijelu hlaËa ili suknje, kvaËice i zapori, elastiËne vezice na cipelama ili cipele s otvorom, te kukice za zakopËavanje. Hranjenje Kod jela, osobito ako oteæano gutate, jedite malim zalogajima, stavljajuÊi ih u jaËu stranu usta (hrana Êe teæiti da ostane u slabijem dijelu usta, pogoenom udarom). Prije svakog zalogaja proËitistite usta i grlo. Mekana hrana, kao πto je pire od jabuka, jogurt, zobene pahuljice u mlijeku ili sladoled, lakπe se guta od tekuÊine. Gutanje se moæe olakπati i usitnjavanjem hrane u mikseru. Ako vam je teπko dohvatiti hranu ili ste nespretni i prolijevate tekuÊinu, ako ne moæete rezati meso ili mazati maslac na kruh i otvarati limenke, najvaænije je da budete strpljivi. Za uvjeæbavanje ovih aktivnosti treba vremena. S oporavkom vaπa prehrana moæe se polako vraÊati uobiËajenoj dijeti, ipak s ograniËenim unosom æivotinjske masti i kolesterola. Neki Êe, meutim, morati ograniËiti i unos kalorija i/ili soli u organizam. 59 Mokrenje i stolica Mnogo ljudi nakon moædanog udara ima problem sa zadræavanjem mokraÊe (inkontinencija). Te smetnje obiËno ne traju dugo; kako budete postajali aktivniji, poboljπavat Êe se i vaπa kontrola mokraÊnog mjehura. Da bi umanjili ove teπkoÊe osigurajte si uvijek moguÊnost brzog odlaska do zahoda. Idite mokriti redovito i Ëesto, ako je potrebno i svaka 2 sata, a obavezno ujutro, Ëim ustanete, nakon svakog obroka i prije odlaska na spavanje. OgraniËenje koliËine tekuÊine, koju pijete nakon 20 sati, smanjit Êe uËestalost kasnonoÊnih odlazaka na zahod. Ako morate mokriti noÊu, a teπko ste pokretni, dræite noÊnu posudu i toaletni papir u blizini kreveta, da vam budu dostupni ako vam zatrebaju. Ako se ipak pomokrite u krevet, nemojte se puno uzrujavati, radije stavite na madrac zaπtitni gumeni podmetaË. Poviπena daska na zahodskoj πkoljci, dræaËi pored πkoljke kao i montiranje specijalnih sobnih zahoda moæe vam takoer olakπati odlazak na zahod. Zatvor je Ëest u starijih ljudi koji su preboljeli moædani udar. OgraniËeno kretanje i dijetalne promjene takoer mogu uzrokovati zatvor. Da biste rijeπili ovaj problem ustanovite praænjenje crijeva uvijek u isto vrijeme, najbolje nakon doruËka. Vjeæbanje, uzimanje hrane koja sadræi visok postotak balastnih tvari, kao πto su æitarice, povrÊe i voÊe, te pijenje puno tekuÊine (2,5-3 litre dnevno) poboljπat Êe probavu. Koordinacija pokreta Premjeπtanja su manevri kojima se prebacujete od stolice do kreveta ili od invalidskih kolica do zahodske πkoljke, kade ili u automobil. Sigurnom transferu vas moraju nauËiti fizioterapeuti, uvjeæbavanjem trebat Êete sve manje pomoÊi. Da bi on bio πto lakπi i sigurniji potre60 bno je da povrπina na koju se premjeπtate i ona s koje se premjeπtate budu u istoj visini, πto bliæe jedna drugoj. Pri tome uvijek se morate prebacivati slabijom stranom prema naprijed. Dva su osnovna naËina premjeπtanja - u sjedeÊem i u stojeÊem poloæaju. Premjeπtanje u sjedeÊem poloæaju vrπi se uz pomoÊ klizeÊe daske kad su obje noge paralizirane. Samostalno premjeπtanje u stojeÊem poloæaju zahtijeva snagu ruku i nogu u jednoj polovici tijela. Ako se koristite invalidskim kolicima, prvo ih zakoËite, zatim uklonite podloπke za noge, pomaknite se na stranu kreveta ili stolice i sjedite tako da dodirujete pod nogama; nagnite se naprijed i lagano se odgurnite kako biste bokove usmjerili prema povrπini na koju se premjeπtate, ponovno se odgurnite prema naprijed i podignite do druge povrπine (uskladite poloæaj nogu za vrijeme prebacivanja!); nakon transfera podloπke za ruke iskoristite da biste se postavili u uspravan, sjedeÊi poloæaj. Ako æelite transfer samostalno obaviti u stojeÊem poloæaju potrebno je da se pomaknete do ruba kreveta ili stolice i sjednete tako da nogama dodirujete pod, zatim stavite jaËu nogu ispred slabije, nagnite se naprijed, odgurnite se od naslona stolice ili kreveta i ustanite, okrenite tijelo prema prednjem dijelu sjedala i polako se nagnite naprijed te se spustite u sjedeÊi poloæaj pridræavajuÊi se za naslon stolice. Premjeπtanje na WC πkoljku predstavlja poseban problem zbog ograniËenog prostora i rasporeda veÊine kupaonica. Kako je standardna zahodska πkoljka priliËno niska, korisno ju je instalirati poviπenu ili se osloniti na tuu pomoÊ. Toaletni papir stavite u blizinu jaËe ruke. Kod premjeπtanja u i iz automobila lakπe Êe vam biti ako koristite prednje sjedalo jer Êete imati viπe prostora za manevriranje. 61 Ako vam je kretanje nesigurno i koordinacija pokreta poremeÊena, morate se Ëuvati ozljeda: nosite nezapaljivu odjeÊu u blizini πtednjaka (nemojte nositi plastiËne pregaËe), nezapaljive rukavice bit Êe vam neophodne. Nemojte nositi odjeÊu s dugim i πirokim rukavima koji bi se mogli zaglaviti u nekom aparatu. Kad god je to moguÊe, stvari kotrljajte ili gurajte, nemojte ih nositi. Ako neπto prolijete, odmah paæljivo sve pobriπite da se ne bi poskliznuli i pali; na pod ispred sudopera stavite gumeni podmetaË. Ruke vam uvijek moraju biti suhe i nemasne. Kuhinjske potrepπtine stavite na dohvat ruke. Nosite obuÊu s gumenim i neklizajuÊim onom i Ëvrstom, niskom petom. Podove nemojte laπtiti, uklonite male tepihe i osigurajte ih da se ne skliæu; ne ostavljajte kablove na mjestima gdje bi se mogli spotaknuti o njih. Vrlo dobra ideja je osigurati telefon u πto viπe prostorija. Ako æivite sami uredite da vas netko posjeti ili da vam telefonira bar jednom dnevno, uspostavite signalni sustav koji Êe upozoriti susjede da ste u nevolji. Seks nakon moædanog udara Seks je osjetljiva tema. Poput drugih fiziËki onesposobljenih osoba, i oni koje preæive moædani udar postavljaju si pitanja o buduÊem seksualnom æivotu. Naæalost, ta pitanja uglavnom ostanu neizgovorena i neodgovorena. Zbog prisutnosti mnogobrojnih, raznovrsnih strahova moæda Êete izbjegavati intimnost, meutim njezino odgaanje samo poveÊava anksioznost. »esta bojazan je moguÊnost ponovnog moædanog udara za vrijeme seksa. Meutim, vjerojatnost da se to dogodi vrlo je mala i beznaËajna. Da biste zadræali interes za seks, budite πto privlaËniji, dotjerujte se i odræavajte osobnu higijenu. Topla kupka, 62 ugodna glazba ili masaæa prije voenja ljubavi moæe vam pomoÊi da se opustite i uæivate u sebi. Porast samopouzdanja povoljno Êe utjecati i na doæivljaj vlastite seksualne privlaËnosti. ©to ranije obnovite seksualne odnose nakon moædanog udara, kada ste medicinski stabilni, vjerojatno Êete imati manje problema u svom seksualnom æivotu. Pri tome budite realni glede svojih fiziËkih sposobnosti i nemoguÊnosti. Istovremeno imajte na umu da osobe koje su prije moædanog udara bile seksualno aktivne obiËno gaje interes za seks i poslije. Ako niti prije niste bili posebno zainteresirani za seks, to se neÊe promijeniti niti nakon moædanog udara. Nemojte usporeivati sadaπnji seks sa prijaπnjim uspjesima ili neuspjesima. PoËnite polako, sa bliskoπÊu i obostranom brigom, recite partneru πto vam Ëini zadovoljstvo. Do zanemarivanja ili izbjegavanja seksualne aktivnosti dolazi zbog napetosti, emocionalne nesreenosti, oduzetosti jedne strane tijela, promjena u doæivljavanju vlastitog tijela, gubitka osjeta dodira u polovini tijela ili problema s govorom, osjeÊaja frustriranosti i posramljenosti, te zbog stresnosti ponovnog uËenja svakodnevnih zadataka ali i zbog fiziËkog umora. Ovisno o dijelu mozga koji je oπteÊen, mogu nastupiti fiziËke i emocionalne promjene koje djeluju na seksualni æivot. Muπkarci mogu imati teπkoÊa s postizanjem erekcije ili ejakulacije. Æene mogu imati smanjen osjeÊaj ili vlaæenje u rodnici. Osjet dodira moæe biti potpuno ili djelomiËno promijenjen. Ako vaπ partner ne zna da ste izgubili osjet dodira na paraliziranoj strani, moæe vas milovati, a da vi to ne osjetite i ne odgovorite na njegove podraæaje. S druge strane, neka podruËja vaπeg tijela mogu biti preosjetljiva 63 na dodir, tako da njihovo dodirivanje izaziva osjeÊaj boli. Najbolje je otvoreno porazgovarati s partnerom i objasniti mu s kakvim se problemima susreÊete, zamolite ga da vas dodiruje po vaπoj zdravoj polovici tijela. Imajte na umu da svaki odnos zahtijeva trud da se odræi ono πto je dobro i promijeni ono loπe. Lijekovi mogu takoer uzrokovati promjene koje oteæavaju seksualni æivot. Tablete za spavanje, protiv visokog tlaka, depresije ili alergije mogu reducirati seksualnu sposobnost, a neke Ëak izazvati impotenciju. Ako posumnjate na takav njihov uËinak potrebno je konzultirati se s lijeËnikom, ali nikad nemojte sami prestati uzimati lijekove. Naravno, iako su svi ovi problemi moguÊi, nemojte misliti da Êete ih nuæno i imati. Ako je vaπ seksualni æivot poremeÊen, obratite se lijeËniku i iskreno i otvoreno razgovarajte s partnerom o svojim osjeÊajima, seksualnim interesima i promjenama koje morate uËiniti u seksualnom æivotu zbog ograniËenja uzrokovanih moædanim udarom. Seksualnost nije samo spolni akt, veÊ ukljuËuje mnogo viπe. Isplanirajte spolni odnos unaprijed kao πto planirate i druge aktivnosti u kojima æelite uæivati. Najpogodnije vrijeme je kad ste i vi i vaπ partner odmoreni, nastojte sprijeËiti i ukloniti svako ometanje. PreporuËljivo je da seksualna aktivnost bude prije obroka, izbjegavanjem hrane i alkohola prije seksa smanjuje se i dodatno optereÊenje srca. Ako vaπ partner brine o Vama i puno vremena provodi pomaæuÊi vam u obavljanju fiziËkih potreba, moæete primjetiti da to interferira sa meusobnom seksualnom privlaËnoπÊu. Pronalazak osobe koja Êe se brinuti za vaπe fiziËke potrebe moæe voditi poboljπanju odnosa. 64 Ulogaobitelji U NJEZI I OPORAVKU BOLESNIKA Obitelj je najvaæniji izvor dugotrajne podrπke za vrijeme rehabilitacije. Najbliæi Ëlanovi obitelji mogu jako poveÊati motiviranost bolesnika i samo oni mogu uvjeriti bolesnika da je æeljen, voljen i potreban. Svaki bolesnik, kao i njegova obitelj, ima jedinstvene probleme. VeÊina njih se jedino moæe rijeπiti paæljivim promatranjem okoline i otkrivanjem novonastalih nemoguÊnosti. Ne treba se bojati moædanog oπteÊenja jer se joπ puno toga moæe uËiniti, osobito ako se pri tome koristite svojom dosjetljivoπÊu. Iako se osobe koje imaju oπteÊenja ne mogu izlijeËiti, njihova kvaliteta æivota se uvelike moæe poboljπati. Ovdje je potrebno napomenuti da su Ëlanovi obitelji vrlo Ëesto jednako zateËeni i zbunjeni promjenama kao i sam bolesnik. Vaæno je da podupiru bolesnikove napore, posjeÊuju ga i razgovaraju s njim, aktivno sudjeluju u donoπenju odluka, u ponuenim edukacijskim programima, te da pomaæu bolesniku da preuzme odgovornost redovitog vjeæbanja vjeπtina nauËenih na rehabilitaciji. Pri tome je bitno ustanoviti πto bolesnik moæe, a πto ne moæe uËiniti. Nemojte za bolesnika raditi ono πto on sam moæe napraviti; naime, svaki put kad neπto sam uspjeπno uËini njegove sposobnosti i samopouzdanje Êe porasti. 65 Prije zavrπetka rehabilitacije potrebno je napraviti plan povratka bolesnika kuÊi. BolniËka rehabilitacija je obiËno zavrπena s postizanjem postavljenih ciljeva. Mnogi bolesnici se nakon moædanog udara i provedene rehabilitacije mogu vratiti u vlastiti dom, neki, meutim, moraju æivjeti u ustanovama s profesionalnom njegom i osobljem. Vaæno je da osoba doe u okolinu koja Êe podræati nastavak oporavka. U pripremi povratka bolesnika kuÊi vaæno je napraviti neke izmjene koje Êe dom uËiniti sigurnijim mjestom, naprimjer omoguÊiti osobi da komotno æivi samo na jednoj etaæi stambenog prostora (gdje Êe se nalaziti i WC, kupaonica, eventualno kuhinja i sliËno). Potrebno je ukloniti sagove i manje dijelove namjeπtaja koji mogu izazvati pad bolesnika; staviti dræaËe ili preËke u kadu ili tuπ, te u blizini WC πkoljke; nabaviti kadu s neklizavim podom, ili staviti na njeno dno gumenu prostirku. Osobama koje oteæano hodaju ili imaju smetnje ravnoteæe treba nabaviti πtap (dostupni su i posebni πtapovi s tri ili Ëetiri noge), πtaku ili hodalicu (koja je osobito korisna jer je stabilnija i pruæa veÊu potporu od πtapa). RazliËite proteze (na primjer: proteza stopalo-gleæanj koja dræi stopalo u odgovarajuÊoj poziciji, vodoravno s podom, podupire koljeno i na taj naËin olakπava hod), i invalidska kolica mogu biti vrlo korisna. Ako se osoba koristi invalidskim kolicima treba izrezati komad πperploËe koja Êe okruæivati tijelo i naslanjati se na oslonce za ruke, a moæe se koristiti kao stol za ruËavanje, igranje, pisanje i sliËno. Kao pomagalo za komunikaciju moæe posluæiti i osobno raËunalo. VeÊini bolesnika, nakon πto se vrate kuÊi s rehabilitacije, potreban je njegovatelj. NajËeπÊe je to Ëlan obitelji, 66 æena, suprug ili odraslo dijete, ali to mogu biti i prijatelji ili profesionalne osobe. Njegovatelj treba razumjeti sigurnosne, fiziËke i emocionalne potrebe bolesnika te biti sposoban pruæiti odgovarajuÊu njegu. Prije preuzimanja te odgovorne duænosti potrebno je da buduÊi njegovatelj, razmisli o toj ulozi. Briga za takve bolesnike je zahtjevan i iscrpljujuÊi posao. Zahtjevi i potrebe osobe se Ëesto mijenjaju iz dana u dan ili iz mjeseca u mjesec, ovisno o raspoloæenju i sposobnostima. Potrebno je prvo realno promisliti πto kao njegovatelj moæete ili ne moæete ili ne æelite raditi. Vrlo je vaæno znati vlastite granice jer se bitno mijenjaju Vaπe odgovornosti i slobode. Preuzimanjem novih obaveza, mijenja se i dosadaπnja uloga njegovatelja u vlastitoj obitelji, a mijenja se i stav i oËekivanja ostalih Ëlanova obitelji u odnosu na Vas. Zbog toga je preporuËljivo porazgovarati o tome s osobljem rehabilitacijskog tima i sastaviti radni plan u kojem Êete ostaviti vremena i za svoj posao i druge obaveze. Osim pruæanja brige i njege osobi koja se oporavlja nakon moædanog udara jednako je vaæno da se osoba koja je preuzela ulogu njegovatelja brine i o samoj sebi. Brigom o drugoj osobi, briga o sebi postaje joπ vaænija. Trebate ostati svjeæi i energiËni, a to znaËi da se morate brinuti osobito za vlastito zdravlje: dovoljno se odmarati, spavati, pa i otiÊi povremeno na neko vrijeme, dosadaπnji socijalni kontakti se ne bi smjeli smanjiti ili prekinuti. Zato se nemojte ustezati zatraæiti pomoÊ od prijatelja, rodbine, socijalnih radnika ili sveÊenika. Kada æelite uzeti slobodan dan razgovarajte o tome s bolesnikom, budite blizu telefona ako vaπa zamjena ima pitanja, i s vremenom vaπi povremeni odlasci neÊe izazivati probleme. 67 Povratak kuÊi zahtjeva veliku prilagodljivost kako od osobe koja se oporavlja nakon moædanog udara, tako i od njegovatelja. Bolesniku je Ëesto teπko izvoenje novosteËenih vjeπtina u novoj okolini i ta je prilagodba velik fiziËki i emocionalni izazov za njega. Njegovatelj, koji ima mnogo veÊu odgovornost nego prije, ima premalo vremena za prijaπnje aktivnosti i potrebni su mu podrπka, razumijevanje i odmor. Situacija je osobito teπka ako je samo jedan Ëlan obitelji njegovatelj, s obzirom da je potrebno puno vremena da se zadovolje sve potrebe bolesnika. ZajedniËki rad smanjuje stres za sve. Prije nego πto se upustite u svladavanje zahtjevnog zadatka brige o osobi koja se oporavlja nakon moædanog udara, vaæno je imati na umu neke Ëinjenice Ëije Êe Vam poznavanje smanjiti osjeÊaj stresa: svaka prilagodba zahtijeva vrijeme; nauËite cijeniti svaki napredak, kolikogod vam se malenim Ëinio; njega bolesnika se uËi, s vremenom znanje i vjeπtina Êe biti veÊi; eksperimentirajte; planirajte pauze tako da ne budete cijelo vrijeme zajedno s bolesnikom; podijelite duænosti s ostalim Ëlanovima obitelji, tako da sav teret ne padne na jednu osobu; traæite i prihvatite pomoÊ od prijatelja (ali im nemojte zaboraviti prvo pokazati i objasniti kako mogu biti korisni); Ëitajte i uËite se na iskustvu drugih ljudi u sliËnim situacijama i pridruæite se grupama za podrπku; budite ljubazni, ali ako ste nervozni nemojte zbog toga osjeÊati griænju savjesti, radije porazgovarajte s prijateljima ili struËnjacima; planirajte i uæivajte u æivotu, svakako izbjegnite usporedbe s proπloπÊu, ne osvrÊite se. 69
© Copyright 2024 Paperzz
