IZVJEŠTAJ PROSUDBENOG POVJERENSTVA 15. SUSRETA PROFESIONALNO VOĐENIH KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ 15. Susret profesionalno voñenih kazališta za djecu i mlade održan je od 2. do 5. travnja 2013. u Bjelovaru, u organizaciji Hrvatskog centra ASSITEJ i Grada Bjelovara. Na susretu je izvedeno 10 predstava dramskih i kazališnih studija i skupina iz Zagreba, Varaždina, Čakovca, Pule, Šibenika, Siska, Karlovca, Koprivnice i Velike Gorice. Susret je pratila prosudbena komisija u sastavu: Mario Kovač, kazališni redatelj (nagrañen prošle godine za režiju predstave Od kolijevke pa do groba... u izvedbi polaznika kazališne radionice Malik i HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke), Morana Dolenc, lutkarica i Igor Tretinjak, kazališni kritičar, koja je grupe i njihov rad procjenjivala na temelju odgledanih predstava, ali i kroz razgovore na okruglim stolovima nakon predstava. Sami okrugli stolovi zamišljeni su kao dijalog, a ne jednosmjerna komunikacija, što se pokazalo vrlo poticajnim kako za samu komisiju, tako i za izvoñače i voditelje. Nakon odgledanih predstava te održanih razgovora, komisija u optimističnom raspoloženju može zaključiti kako je kvaliteta i ponuñenih predstava i rada u grupama na visokom nivou. Od deset predstava, tek dvije su nešto slabije kvalitete, no ne bez pozitivnih strana, dok sve ostale ukazuju na odličan rad dramskih pedagoga, zavidnu komunikaciju i raspoloženje unutar grupa te nesumnjivu stvaralačku kreativnost, ali i prostornu i vremensku osviještenost. I u tematskom i u izvedbenom pogledu imali smo prilike pogledati raznovrsne predstave. Neka pitanja i teme, poput strahova, ovisnosti o drogama, negativne okoline i nepovoljne društvene klime, provlačila su se češće, posebice kroz srednjoškolske predstave, no na dovoljno raznolike načine. S druge strane, imali smo priliku vidjeti rijedak slučaj predstave za malene u izvedbi srednjoškolaca te ne tako čestu dramatizaciju japanske priče. Bilo je tu i hrabrih predstava, kako izvedbeno, poput predstave Strah te uvijek izazovnog Jarryjevog Kralja Ubua, tako tematski, poput Djevojke koja je mrzila kasniti, aktualne i angažirane predstave nastale kao umjetnička reakcija na stvarni slučaj ubojstva tinejdžerke. U takvom programu iskočila je predstava Bajka zbrčkalica, Gradskog kazališta Zorin Dom, koja je oduševila i publiku i žiri izvedbenom razigranošću, uvjerljivošću i komunikacijom unutar grupe i s publikom. Komunikacija unutar (brojne) grupe dobiva posebice na važnosti ako se zna da je raspon godina bio najveći od viñenih, što dramskim pedagozima u pravilu otežava rad. No u ovoj predstavi kemija unutar grupe bila je izrazito jaka i pozitivna, dok u isto vrijeme nije utišavala odlične pojedinačne izvedbe, što je ukazalo na odličan rad dramske pedagoginje Sanje Hrnjak. Nakon što je taj element združio s kvalitetom predstave u cjelini, žiri je odlučio nagradu Zvjezdana Ladika dati upravo Sanji Hrnjak i Bajki zbrčkalici. Predstava koja je uz zbrčkanu bajku napravila iskorak u odnosu na druge je Vjetropljus Dramskog studija Dada kazališne družine Pinklec u režiji Davora Dokleje. Predstava koju srednjoškolci sa silnom energijom i odličnom glumačkom kreacijom izvode za vrtiće i niže razrede osnovne škole, u cjelini je najzaokruženija, dramaturški čista, izvedbeno jasna, privlačna i duhovita. Upravo stoga, proglašena je najboljom predstavom u cjelini i predložena za izvoñenje na Meñunardonom dječjem festivalu u Šibeniku. Uz dvije nagrañene predstave, žiri je odlučio još dvije predložiti za izvoñenje u Varaždinu sklopu 16. Susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade. Riječ je o predstavama Strah, Dramskog studija dječjeg kazališta Dubrava te Djevojka koja je mrzila kasniti, Dramskog studija mladih Doma kulture „Kristalna kocka vedrine“, Sisak. Riječ je o predstavama koje su nas se, kako smo već istaknuli, dojmile originalnom izvedbom (Strah), odnosno hrabrom, aktualnom i angažiranom temom, ali i scenskom realizacijom (Djevojka koja je mrzila kasniti). Uz sve nabrojeno, nagrañene, ali i ostale predstave, te sve grupe i brojni pojedinci, pokazali su silnu pozitivnu energiju i entuzijazam, što nam se čini najboljim materijalom za daljnji rad. U nastavku slijedi analiza predstava kronološkim redom. Dramski studio Dječjeg kazališta Dubrava STRAH Dob publike: 12 – 14 Trajanje: 25 minuta Predstava „Strah“ na jedinstven i originalan način približila nam je stvarne dječje strahove, ali i one koje im nameće okolina. Od početka, omotanog bučnim i nelagodnim mrakom do epiloga u odraslim strahovima, izvoñači su se suočavali s vlastitim bojaznima koje se, ma koliko osobne bile, šire na cijelu grupu i postaju strahovi generacije (i generacija). Izvoñači su odlično funkcionirali kao grupa, uvjerljivo prelazeći iz emocije osobnog u strah grupe, ali i na drugu stranu straha – njegov izvor. Svojom igrom te dosljednošću stvorili su uvjerljivu atmosferu, dotaknuvši se širokog raspona strahova – od praznovjerja do vrlo aktualnih bojazni. Odabranoj temi izvoñači su pristupili promišljeno, sagledavši je kroz više aspekata, što je rezultiralo zaokruženom i cjelovitom te vrlo dobrom predstavom, a odabirom izvedbenog prostora (atomsko sklonište Bjelovarskog kazališta) predstava je još više dobila na vrijednosti. Kazališni studio mladih HNK u Varaždinu KAD MAJMUNI ODLETE U NEBO Dob publike: srednja škola i odrasli Trajanje: 59 minuta Sa strahom se suočila i druga predstava Susreta koja se usmjerila prema opasnostima s kojima se suočavaju srednjoškolci. Izvoñači su u prvi plan stavili drogu i obiteljsku otuñenost, ubacivši u priču i crkvu, sudstvo i još neke ne toliko srednjoškolske brige i probleme. S negativnim aspektima odrastanja suočili su se montipajtonovski, pomalo groteskno te naglašene ekspresije, kako tjelesne, tako verbalne. Najveći problem komada je taj da je scenska kritika negativnosti počesto djelovala više afirmativno nego kritično. Tako su drogirane djevojke djelovale sretno i veselo, drogirana majka smiješno, a sam proces dilanja pomalo neuvjerljivo. Takoñer, komad je dramaturški bio nepročišćen i pomalo zbrkan. Tako se žiri jednoglasno složio kako je scena u sudnici poetski, izvedbeni i sadržajni višak, budući da nimalo ne pridonosi radnji, a ne funkcionira niti kao humorna minijatura. Kritika je upućena i izgovoru koji je bio dosta neuvjerljiv te se počesto svodio na mumljanje, a dijelom je bio posljedica okretanja leña publici. Pozitivni aspekti predstave su glumačka energija grupe i većine pojedinaca, koja nije jenjavala od početka do kraja (predstava cijelo vrijeme ima visok ritam) te dosljednost u oblikovanju likova, odlično korištenje glazbenih umetaka te vrlo dobro stilizirani i koreografirani pokreti. Dramski studio Dada Kazališne družine Pinklec VJETROPLJUS Dob publike: predškolska djeca 4+ i niži razredi OŠ Trajanje: 35 minuta Redatelj: Davor Dokleja Grupa srednjoškolaca, uz pokojeg studenta, u dramskom studiju Dada odlučila se u Vjetropljusu na nešto prilično rijetko, utoliko dragocjenije – napraviti predstavu za malene. Podalje vlastitih srednjoškolskih problema i strahova, grupa koja je već dugo na okupu, što se vidi u odličnoj suigri, odlučila je problematizirati svakodnevne školske probleme učenika nižeg razreda. Naslovni problem je dolazak u školu koja je udaljena, a do koje junak može stići tek starim biciklom. Na putu ih uhvati strašni Vjetropljus koji ne uspijeva zaustaviti Hermana i njegovog dvokotačnog prijatelja gospodina pl. Praskala. Kad konačno stiže u školu, Hermana očekuju još veći problemi kao posljedica nerazumijevanja profesorice. U predstavi blago odmaknutoj od realizma i baziranoj na glumačkim kreacijama, svi su likovi, predmeti i vjetrovi vrlo simpatično i uvjerljivo personificirani, što je igri dalo dinamiku i duhovitost. Predstava je i u cjelini zaokružena, bez suvišne scenografije, dramaturških viškova i pada ritma. Pozitivnom dojmu umnogome su pridonijeli odlični, prekrasno kostimirani glumci koji su stvorili nekoliko vrlo zabavnih likova te koji su odlično komunicirali meñusobno i s publikom, što je odmah prepoznala i publika. Zahvaljujući svemu tome Vjetropljus je proglašen najboljom predstavom u cjelini. Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula PRIČA O LUKI I TINU Dob publike: niži razredi OŠ do 12 godina Trajanje: 40 minuta Tekst i režija: Patrik Lazić i Manuela Krakar U predstavi Priča o Luki i Tinu glavni junak priče, Luka, dijete je bez roditelja koje živi usamljenim životom u domu za nezbrinutu djecu. Zahvaljujući raspričanom golubu i čudnovatoj djetelini s četiri lista, Luki se ostvari želja da dobije „brata“. Riječ je o vilenjaku Tinu s kojim razvija prijateljstvo i bratstvo, ali koji se želi vratiti u vlastiti dom. Nakon nećkanja i lomljenja, Luka odlučuje drugom (ujedno posljednjom) djetelinastom željom vratiti Tina roditeljima. Na tragu stare poslovice – „Dobro se dobrim vraća“ – sutradan po Luku stižu udomitelji. U predstavi su posebno naglašeni edukativni i pedagoški sloj, dok je estetski sloj pao u drugi plan. Bez obzira na to, riječ je o dramaturški čistoj, jasnoj i zaokruženoj predstavi koju odlikuje glumačka dosljednost, odlična dikcija te činjenica da je u cjelini rad polaznika dramske, glazbene i likovne grupe, od teksta i režije preko glume i uživo izvoñene glazbe do kulisa i kostima. Takoñer, dramska grupa nešto starijih polaznika odlično je prihvatila mlañeg glumca koji tumači Luku. S druge strane, pripovjedni, a posebice edukativni sloj, malo je prenaglašen. Tako izvoñači čak tri puta objašnjavaju jedni drugima i publici što znači udomiti dijete, što se čini suviškom. No, u svakom slučaju, sve pohvale trudu, hrabrosti, zajedništvu, ali i završnom proizvodu. Virko Šibenik VESELA POLUTKA Dob publike: vrtić i niži razredi OŠ Trajanje: 35 minuta Redatelj: Sergej Mioč Lutke i scenografija: Sara Lovrić Caparin i Vedran Ivanković Vesela poLutka je nastala prema motivima zbirke pjesama Sergeja Mioča Prve zemaljske lutkoslovnice – Kuća za lutke. Dvadeset i dvije recitirane pjesme meñusobno su povezane Miočevim tekstom koji je nastao za ovo uprizorenje. Predstava koju smo vidjeli kolažnog je tipa i govori nam o raznim lutkarskim tehnikama, njihovom podrijetlu i načinu animiranja. Kao što su i sami Virkovci i njihov voditelj priznali, ovoj predstavi nedostaje razrade i osmišljanje mini etida unutar predstave kroz koje bi se dostojno predstavile sve odabrane lutke. U skladu s time, više bi se trebalo poraditi na animaciji lutaka koja bi zatim okrunila sjajno recitirane i razgovijetno i glasno interpretirane stihove. Naša tri vodiča kroz predstavu (Ruka, Guignol i Čarapa) koji imaju zaseban scenski prostor (castelet – paravan/kućicu ukrašenu crvenim baršunastim zastorima) pravi su likovi za dinamiziranje i povezivanje scena te bi bilo odlično da se njihova vrckavost i mobilnost iskoristi do kraja. Zamjerka žirija je bilo raščlanjivanje lutkarskih i glumačkih dijelova i temeljna pravila lutkarske animacije koja dopuštaju lutki da zaživi na pozornici ravnopravna glumcu. Žiri se složio da je Vesela poLutka odličan temelj za jednu pravu prezentaciju uvoda u lutkarsku umjetnost. Dramski studio mladih Doma kulture „Kristalna kocka vedrine“ Sisak DJEVOJKA KOJA JE MRZILA KASNITI Dob publike: srednja škola Trajanje: 55 minuta Dramsko-pedagoško vodstvo, dramaturg i redatelj: Nebojša Borojević Djevojka koja je mrzila kasniti aktualna je i angažirana predstava koja na dokumentaristički način iznosi probleme nedostatka (stvarne) komunikacije meñu mladim ljudima te nepovjerenja u odrasle, što ponekad dovodi do tragičnih posljedica. Motiv i tema predstave je ubojstvo 17-godišnje djevojke, tragedija koju je medijski u potpunosti progutalo paralelno ubojstvo Ivane Hodak. Stvarni dogañaj je na sceni smješten u školsko okruženje. Grupa učenika radi predstavu Romeo i Julija (izvode je na engleskom jeziku, na inzistiranje grupe), a rad naprasno prekida nepojavljivanje naslovne djevojke na jednoj od proba. Razlog je tragični dogañaj na koji je ona upozoravala, ali nedovoljno glasno. S druge strane, i te tihe pozive u pomoć njena okolina nije prepoznala vrijednima pažnje. Predstava se kreće od početnih komičnih etida preko povlačenja paralela izmeñu tragičnog sloja Shakespeareovog komada i tragičnog dogañaja do završnog, odlično scenski realiziranog i emocionalno dojmljivog epiloga. U njemu se izvoñači osvrću na smrt jedne od njih te otvaraju prava pitanja svima onima koji šute i boje se, ne vide ili ne žele vidjeti stvarnost oko sebe. Takav kraj priziva raspravu nakon predstave, što je u razgovoru nakon izvedbe ponuñeno kao mogućnost. No izvoñači su, pomalo neočekivano, izrekli strah od reakcije ciljane publike, odnosno vlastitih vršnjaka. Takoñer, manje zamjerke upućene su repetitivnosti u prvom dijelu predstave, no riječ je, bez sumnje, o zaokruženom i jasnom scenskom djelu aktualne i važne poruke, u čijem su nastanku i osmišljavanju ključnu ulogu odigrali upravo mladi izvoñači. Gradsko kazalište Zorin dom BAJKA ZBRČKALICA Dob publike: vrtić i niži razredi OŠ Trajanje: 30 minuta Režija: Sanja Hrnjak Tekst: Irena Kolar-Vudrag Bajka zbrčkalica, osim što je bila najveći hit Susreta ispunivši dvoranu do maksimuma uključujući sva dostupna rezervna sjedala u kazalištu, predstavila je glumački tim s najvećim rasponom godina, no i s odličnim balansom, uigranošću i komunikacijom meñu generacijama. Kako je rad s takvim rasponom generacija izuzetno zahtjevan, posebne pohvale idu voditeljici Sanji Hrnjak. Predstava u cjelini, nastala na temelju duhovitog teksta Irene Kolar-Vudrag, vrlo je zabavna i razigrana, prepuna duhovitih glumačkih minijatura, no ipak razumljiva i zanimljiva svim uzrastima, što su potvrdile ovacije publike. Riječ je o „nad-bajci“ u kojoj su se brojne znane bajke izmiješale u vrlo duhovit zbrčak. Taj zbrčak odlično funkcionira na sceni posebice zahvaljujući vrlo uvjerljivim i duhovito oblikovanim ulogama malenih (i onih osjetno većih i starijih) glumaca, što je opet rezultat odličnog rada s voditeljicom. Mlade glumce moramo pohvaliti i zbog glasnosti i razgovjetnosti (s čim su mnoge grupe muku mučile) te odlične komunikacije s publikom (pripovjedač) i meñusobno (grupa u cjelini). Iako se ansambl-predstave (ovu bismo po brojnosti izvoñača mogli tako nazvati) koje se naglašenije usmjeravaju na pojedine glumačke izvedbe, znaju izgubiti u cjelini, ovdje nije došlo do toga te je zabavni scenski kaos bio tek prividan, a rezultat je discipliniranog rada na njemu. Predstava je opravdano iskočila u odnosu na ostale, kako kod žirija, tako i kod ciljane publike koja ju je odgledala u jednom dahu, tek prelomljenom brojnim glasnim i bučnim osmjesima. Upravo stoga i zbog prije rečenog, predstavi i dramskoj pedagoginji Sanji Hrnjak odlučili smo dati nagradu Zvjezdana Ladika. Dramski studio Ludens teatra, grupa „Ljubičasti kišobran“ SNJEŽNA ŽENA Dob publike: niži razredi OŠ Trajanje: 30 minuta Grupa „Ljubičasti kišobran“, točnije voditeljica grupe, kao predložak za ovogodišnju predstavu odabrala je japansku priču o snježnoj ženi. U centru predstave je naslovna žena blijeda lica i bolne ljepote koja na početku priče odnosi starca u smrt, a kasnije postaje supruga svjedoku tog dogañaja koji se zavjetovao „na šutnju“. Na tragu izvora, predstava je oblikovana u japanskom duhu, čiste scene, crnih kostima, minimalističke scenske akcije, dijelom u tehnici kazališta sjena te sve voñeno glasom pripovjedača. U ulozi pripovjedača izmjenjivali su se svi izvoñači, što je s didaktičke i pedagoške strane bio odličan potez, dok je s izvedbene dodatno podcrtalo manje uvjerljive pripovjedače. Takoñer, taj pripovjedni element pomalo je usporavao radnju, posebice jer su izvedbeni dijelovi bivali tek naknadna ilustracija. U kasnijem razgovoru uočena je mogućnost ubrzanja radnje upravo u paralelizaciji pripovjednog i izvedbenog sloja te preciznijeg promišljanja režijskih odluka (poput odabira scena koje se izvode u tehnici kazališta sjena). Bez obzira na poneku zamjerku, riječ je o jasnoj i razumljivoj predstavi, zanimljivo odabrane teme i dobro pogoñene atmosfere. Učilište Zagrebačkog kazališta mladih KRALJ UBU Dob publike: srednja škola Trajanje: 40 minuta Najhrabrija i najizazovnija predstava Susreta bio je Kralj Ubu, u kojemu su izvoñači napravili nekoliko odlučnih koraka prema Jarryjevom apsurdu, eksplicitnosti i ludosti, no nisu otišli do kraja. Svevremeni komad o slatkoći vladanja i gorčini pod tom vladarskom čizmom vrlo je duhovito, a nenametljivo, obogaćen suvremenim elementima, od Ingrid Antičević i Zlatka Mamića do ZET-a i fiskalnih blagajni. Izvedbeno, predstava je vrlo uvjerljiva i dopadljiva u grupnim scenama, u kojima su izvoñači pokazali snagu i koherenciju grupe, a što su odlično pratili mladi glazbenici uživo na sceni. U odnosu na grupne scene, vrlo dobro, a opet ležerno, koreografirane, dijaloški dijelovi kralja i majke Ubu stizali su kao lagani pad. Takoñer, u kasnijem razgovoru uočen je mali nesklad izmeñu aktualnosti i suvremenosti umetaka te pomalo zastarjele glazbe koja se vrtjela uglavnom oko Novog vala 80-tih (najmlaña pjesma starija je od najstarijeg člana). S druge strane, pohvaljen je način rada mentorice Jadranke Korda Krušlin koja je s izvoñačima dogovorila orijentacijske točke u predstavi izmeñu kojih im je prepustila prostore improvizacije. Time im je pružila veliki prostor, ali i zahtjevniji, za samostalni rad ispunjen ozbiljnom odgovornošću te odgledanu predstavu odredila kao čvrst temelj za daljnji rad i napredak. Dramski studio POU Velika Gorica 15 PROBLEMA I 15 PETNAESTOGODIŠNJAKA Dob publike: srednja škola Trajanje: 45 minuta Završna predstava Susreta bavi se tipičnim problemima petnaestogodišnjaka kroz niz scena povezanih provodnim razgovorom pedagoginje i razredne predsjednice. Izmeñu ostaloga, dotiče se debljine, bulinga, potrebe tinejdžera da se svide drugima, ovisnosti o drogama i igricama te obiteljskog nasilja. Same probleme odabrali su izvoñači, likove oblikujući na sliku i priliku vlastite okoline, kako su kasnije istaknuli u razgovoru, no ne uspjevši se odmaknuti od stereotipa. Ponajveći problem predstave leži u činjenici da je izvedba na Susretima bila premijerna izvedba komada. Posljedica toga bila je nervoza i nesigurnost izvoñača te nesnalaženje usred tehničkih problema. Takoñer, u epilogu su korištene krive brojke ozbiljnih činjenica, što je, umjesto uzdaha pokrenulo osmijehe na licima gledatelja. No kako je riječ o tek prvoj izvedbi, predstava ima puno prostora za napredak. Prosudbeno povjerenstvo: Morana Dolenc, Igor Tretinjak i Mario Kovač