ODLUČIVANJE STRUČNIH AKTIVA Stručno usavršavanje knjižničara Obrazovno središte škole bez financijske potpore Str. 4 Broj 20 (2760) • Godina LXI. Zagreb, 18. svibnja 2010. Cijene udžbenika ne smiju ugroziti kvalitetu i učiteljsku autonomiju Str. 3 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE www.skolskenovine.hr Okrugli stol SDP-a Vanjsko vrjednovanje obrazovanja Str. 6 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: GRAANSKI ODGOJ I LJUDSKA PRAVA U ŠKOLAMA Naučimo djecu kako da poboljšaju naš svijet Vještine građanske kompetencije te konstruktivno sudjelovanje u aktivnostima zajednice od najmlađe dobi stvara generaciju svjesnu svojih ustavnih mogućnosti i obveza, omogućuje im da budu aktivno građanstvo, koje će jednog dana postati bolji političari, bolji saborski zastupnici, odvjetnici, suci... Građanski odgoj i obrazovanje usmjereno na iskustveno učenje ima višestruki učinak na osobni razvoj, jer potiče mišljenje, rješavanje problema i odlučivanje, svladavanje izazova, kreativnost, preuzimanje rizika za učenje, suradnju s drugima, upravljanje sobom, samovrednovanje Str. 15-18 prednosti i nedostataka, razvoj identiteta i samopouzdanje, poduzetnost te vještine uspješnog učenja U ovom broju za Školske novine pišu i govore Goran Sirovatka, dr. Gvozden Flego, Marija Lugarić, dr. Petar Bezinović, dr. Josip Milat, dr. Vlatko Previšić, mr. Olga Lui, Ivana Ostrički, Helena Novak, Romana Pastuović, Suzana Jurjević, Zorislav Jelenčić, Nevenka Lončarić-Jelačić, dr. Marko Palekčić 2 broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr IZ SADRŽAJA UVODNIK piše Marijan Šimeg [email protected] Zdrava mladež N Integrirana nastava SVATKO JE JEDINSTVEN, SVI SMO RAZLIČITI Str. 9 Slobodno vrijeme ZA POBOLJŠANJE KVALITETE ŽIVLJENJAStr. 10 Fizika ZNANOST KAO ZNANSTVENA FANTASTIKA Str. 11 Velika Britanija - učenje uz pomoć stimulansa PAMETNI LIJEKOVI ZA BOLJE OCJENE Str. 14 Posjetili smo Osnovnu školu Matije Gupca, Tavankut, Republika Srbija USTRAJNI ČUVARI HRVATSKE RIJEČI Str. 20-21 a Sveučilištu u Zadru provedeno je zanimljivo istraživanje o zdravlju i ponašanju studenata toga sveučilišta i prema onome što je objelodanjeno može se reći da su podaci prilično intrigantni. Radi se ustvari o projektu pod nazivom Zdravi student, čiji je cilj bio upoznavanje studenata sa suvremenim spoznajama iz različitih područja zaštite zdravlja i prevencije ovisnosti. Na uzorku od 675 brucoša ispitivane su njihove prehrambene navike, tjelesna aktivnost, seksualno ponašanje, konzumacija alkohola i cigareta. I z anketa koje su provedene razvidno je da čak 53 posto studentica prve godine na Zadarskom sveučilištu još nije bilo na ginekološkom pregledu. Rezultati koji su najviše iznenadili ispitivače odnose se na seksualni život brucoša. To da ih je 80 posto imalo seksualni odnos ne bi trebalo tumačiti kao očekivani podatak s obzirom na još uvijek snažno isticanje svjetonazorskih postulata koji takvo nešto ne dopuštaju prije braka. No, što je, tu je. Uz taj visoki postotak spolno aktivnih brucoša strši još jedan poražavajući podatak koji govori da među njima 37 posto za zaštitu koristi metode koje se teško mogu nazvati sigurnima, a osam posto priznalo je kako kao zaštitu ne koristi apsolutno ništa. R ezultati istraživanja pokazuju kako redovito, odnosno svakodnevno puši 29 posto studenata, a povremeno njih 27 posto. Kao razloge koji bi ih potaknuli na prestanak pušenja 72 posto redovitih pušača navodi zdravstvene probleme, a samo četvrtina njih navodi cijenu cigareta. Kad je riječ o konzumiranju alkohola samo deset posto studenata izjavljuje da nikad ne konzumira alkohol, a preostali kažu da barem ponekad dolaze u kontakt s alkoholom, dok njih 15 posto pije redovito. Ovakvi rezultati još jednom potvrđuju važnost kontinuiranoga preventivnog djelovanja i edukacije mladih ljudi o štetosti alkohola i cigareta na zdravlje te važnosti mjenjanja i formiranja stavova vezanih za konzumiranje cigareta i posebice alkohola, čija konzumacija sve više postaje društveno prihvatljivo ponašanje. S tudenti, kaže anketa, vode računa o prehrani: njih 52 posto svaki dan redovito doručkuje, a 41 posto konzumira kuhani obrok. O tjelesnoj aktivnosti, međutim, puno manje brinu. Najviše studenata, oko 86 posto, aktivno se bavi sportom samo sat do dva svoga sloodnog vremena. U studentskom savjetovalištu provedene su i dvije edukativne radionice čiji je cilj bio prevencija rizičnih zdravstvenih ponašanja. Na prvoj se educiralo sudionike o tome kako reći ne u nekim za njih problematičnim situacijama, a u drugoj se razgovaralo o tome što je to pravilna prehrana, o istinama i mitovima o popularnim dijetama, i o tome li zdrava prehrana nužno i skupa. E , sad, u stilu vječnoga čangrizala mogao bih postaviti barem nekoliko pitanja ili konstatacija. Recimo, doista je zbunjujuće da polovica mladih djevojaka u dobi od dvadeset godina nije još posjetila ginekologa. S druge, pak, strane to je i očekivano, jer u školi nema ni zdravstvenog, ni spolnog niti bilo kakvog sličnog odgoja. I zašto se onda čudimo što djevojke ne posjećuju ginekologa zbog vlastitog zdravlja, a ne zbog želje da budu promiskuitetne? Zašto se onda čudimo što gotovo polovica mladih pri spolnom odnosu ne koristi zaštitu? Zbog ekshibicionizma ili zbog neinformiranosti i neznanja? Kad je riječ o prehrani, spremni smo organizirati tribine o svim mogućim vrstama dijeta koje će nam pomoći da smršavimo. No, pitanje je u okviru kojega školskog predmeta smo mlade poučili o zdravoj prehrani. Je li to domaćinstvo, kojega već desetljećima nema u našim školama i u kojemu se mnogo toga moglo naučiti - od prehrane, osobne higijene do nekih životnih i praktičnih stvari poput šivanja gumba ili prozračivanja prostorije? Pa naše kćeri ne znaju zašiti najobičniji gumb, a ja sam u šestom razredu osnovne morao svladati barem tri osnovne vrste veza iglom! P itanje je i hoće li se kakva kvalitetna promjena dogoditi s donošenjem nacionalnoga kurikuluma, koji još nije na vidiku. Ili ga prosvjetna vlast donosi u teškoj konspiraciji pa se ništa niti čuje niti vidi. Pa ni ne znamo hoće li u njemu biti mjesta i za odgojne sadržaje ili će se svesti isključivo na obrazovne ciljeve i postignuća, bez obzira na opasnost da nam to donese manje zdravu mladež. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]) Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Škola bi trebala poučiti kako mudro koristiti nove tehnologije. Zapravo se nastavnici, pa čak i knjižničari, navikavaju na ideju da sve informacije i nastavni materijali mogu biti distribuirani studentima u digitalnoj formi. S ekonomskog gledišta to zaista ima smisla: jeftinije je. No ograničiti se na ispunjavanje učionica elektroničkim sustavima je kratkovidno ponašanje. Sredstvo informiranja je bitno, i to vrlo bitno. Bez knjiga, ne samo da je teško koncentrirati se, već smo prisiljeni da na internetu tražimo znanja koja smo ranije naučili i pohranili u naše duboko pamćenje. Gubljenje dugotrajnog pamćenja je najveći rizik. Nicholas Carr, američki pisac i znanstvenik Novi list, 17. svibnja 2010., str. 42 aktualno broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 3 www.skolskenovine.hr MZO© Ministar Fuchs s potpredsjednikom Vlade Republike Srbije Božidarom Đelićem Puno dodirnih točaka u znanosti i obrazovanju Od svih zemalja u regiji upravo Hrvatska najbliža Srbiji po pitanju ustroja sustava znanosti i obrazovanja, te kako su iskustva Hrvatske kao skore buduće članice EU za Srbiju od iznimnog značaja ne vremena za korištenje kapitalne znanstvene infrastrukture kojima dvije države svaka za sebe raspolažu. Ministar Fuchs također je spomenuo kako pred Hrvatskom i Srbijom stoje slični izazovi po pitanju iznalaženja dugoročno održivog modela financiranja znanstvenoistraživačkih instituta i znanstvenih projekata. Potpredsjednik Đelić istaknuo je kako je od svih zemalja u regiji upravo Hrvatska najbliža Srbiji po pitanju ustroja sustava znanosti i obrazovanja, te kako su iskustva Hrvatske kao skore buduće članice EU za Srbiju od iznimnog značaja. Uz to je najavio i kako će dvije države u slijedećih godinu dana organizirati i prvi hrvatsko-srpski znanstveni dan, koji bi omogućio izravnije povezivanje znanstvenika MATICA HRVATSKIH SINDIKATA dviju država, ali i jače povezivanje znanosti i gospodarstva u čitavoj regiji. Najavio je također i formiranje regionalnog tehnološkog fonda kojega bi poduprli EU i Europska banka za obnovu i razvitak. Cilj fonda bio bi omogućiti poduzetnim znanstvenicima i stručnjacima iz regije da svoje poduzetničke ideje ostvare kod kuće, umjesto da zbog njih moraju odlaziti u inozemstvo. Na koncu je potpredsjednik Đelić istaknuo kako sve veće potrebe velikih i ekonomski jakih država za stručnim visokoobrazovanim kadrom predstavljaju zajednički izazov za sve manje zemlje, kakve su i Hrvatska i Srbija, te da se manje zemlje samo kroz suradnju i zajednički nastup na svjetskoj sceni mogu oduprijeti inače neminovnom odljevu mozgova. R.I. Oštro po vladi i ministru Šukeru Cijene udžbenika ne smiju ugroziti kvalitetu i učiteljsku autonomiju M nije potpisan dok je on vodio pregovore. Tek kada je bio gurnut u zapećak, onda bi premijer ili netko drugi preuzeo pregovore i potpisao sporazum sa sindikatima. Sindikalne prijedloge Šuker odbija pod izgovorom da vlada namjerava smanjiti javnu potrošnju, dodaje Ribić, iako je ona u Hrvatskoj, pre- ako se približava rok konačnog odabira udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za uporabu u školama, počinju se javljati glasovi da bi bi se stručni aktivi učitelja/nastavnika trebali opredijeliti za najjeftinije udžbenike. Čak se insinuira, pa i javno, da je u tom smislu MZOŠ dao preporuku školama i nastavnicima. To s istinom, dakako, nema nikakve veze, no ima – čini se – sa željama nekih nakladnika koji su nezadovoljni izjašnjavanjem učitelja, konkretnije – postotkom udjela njihovih naslova nakon izjašnjavanja učitelja. Ministarstvo – treba to imati na umu – nije dalo nikakvu preporuku glede cijena kao putokaza u izboru udžbenika; štoviše, u dopisu od 7. svibnja ove godine, izričito je rečeno i službeno potvrđeno da prethodno mišljenje Vijeća roditelja o prihvatljivosti cijene odabranih udžbenika nije obvezujuće za stručne aktive. Time je MZOŠ ostao dosljedan u opredjeljenju da cijena udžbenika ne smije biti glavnim i konačnim kriterijem njihova odabira. To je, podsjećamo, bilo s pravom osporeno još dok je o nacrtu prijedloga Zakona bila riječ, pa su ministar Fuchs i njegovi suradnici dobro učinili uvažavajući ne samo primjedbe i prijedloge struke nego i članova saborskog odbora za obrazovanje i drugih saborskih zastupnika. Cijena kao glavni kriterij odbačena je, a MZOŠ i Hrvatski sabor socijalnu su osjetljivost pokazali time što su cijene udžbenika stavili pod kontrolu te Zakonom naložili nakladnicima da cijene udžbenika za sljedeću školsku godinu snize za deset posto najmanje. I tu priča s cijenom biva okončana, a prostor učiteljske/ nastavničke autonomije otvoren. Pokazat će se, vjerujemo, da učitelji nisu naivni i da oni ne će raditi u korist vlastite štete te da će znati braniti vlastitu autonomiju i stručne argumente u odabiru, populističkim i trgovačkim smicalicama unatoč. Udžbenici nisu isti Vlada demontira socijalnu državu! atica hrvatskih sindikata, odnosno njihov predsjednik Vilim Ribić oštro se prošloga tjedna obrušio na Vladu RH i ministra financija Ivana Šukera zbog namjere da državnim i javnim službenicima oduzme prava zajamčena kolektivnim ugovorom božićnice, regres i dar za djecu. Tih 3000 kuna po osobi, odnosno ukupno 640 milijuna kuna vladi treba isključivo za krpanje proračunskih rupa koje će nastati ukidanjem kriznog poreza, pojašnjava Ribić. - Ono što vlada namjerava ispod svakih je civilizacijskih kriterija. Nije moguće da kolektivni ugovor prestane, a da odmah isti dan prestanu vrijediti i prava iz toga kolektivnog ugovora! Objasnio je kako su tijekom pregovora sindikati iznijeli šest raznih prijedloga, no nijedan nije prihvatio ministar financija, koji vodi pregovore. Zato ga je Ribić prozvao satrapom javnih službi, koji se ovako ponaša još od 2004. godine: - Nijedne pregovore Šuker nije uspješno završio, nijedan sporazum Odlučivanje stručnih aktiva K M inistar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs sastao se s potpredsjednikom Vlade i ministrom za znanost i tehnološki razvoj Republike Srbije, Božidarom Đelićem. Bilateralni sastanak održan je na marginama Godišnje skupštine Europske banke za obnovu i razvitak koji se 14. i 15. svibnja održavao u Zagrebu. Nakon sastanka, obojica sugovornika iskazali su svoje zadovoljstvo susretom, te su naglasili kako u znanosti Hrvatska i Srbija imaju puno dodirnih točaka koje treba iskoristiti kao temelj za daljnje unaprjeđenje već postojeće dobre suradnje dviju država u tom području. Kao primjere smjernica razvoja suradnje u znanosti, ministar Fuchs naveo je mogućnost natjecanja zajedničkim projektima za sredstva iz Sedmog okvirnog programa (FP7), stvaranje zajedničke baze recenzenata za javno financirane znanstveno-istraživačke projekte, kao i zamisao o omogućavanju razmje- UDÆBENICI ma podacima Eurostata, jedna od najmanjih u Europi, samo 9,8 posto BDP-a. Daljnjim smanjivanjem javne potrošnje žrtve će biti upravo građani, jer se neće ulagati u zdravstvo i školstvo. - Ovo je demontaža socijalne države! To je potpuno suprotno programu HDZ-a i ustavnom određenju ove zemlje. Vlada ne zna što radi, nikamo ne vodi, ne kormilari ovim brodom već pluta nesvjesna svojih postupaka. Jedini su joj kriteriji kratkoročni učinci na javnost - optužuje Ribić. Spomenuo je i dio medija kojima se vlada dodvorava, putem kapitala, a koji obmanjuju javnost kako bi HDZ dobio i iduće parlamentarne izbore. To je jedina svrha ovakvog ponašanja vlade, zaključuje Ribić. Zbog toga će se i Matica pridružiti skorašnjem sveopćem sindikalnom saboru, koji bi konačno trebao uroditi sindikalnim jedinstvom i otporom ovakvoj politici vlade i njezinih pregovarača. B. Nađ Svaki pak nastavnik mogao bi posvjedočiti da nisu svi udžbenici isti. (Apsurdno bi bilo da je tako!) Različiti su – po konceptu, po didaktičko-metodičkom pristupu, po likovnografičkom oblikovanju, po opsegu, po mogućnostima koje otvaraju i potiču u nastavi... po mnoštvu parametara koji zapravo utječu na njihovu kvalitetu, ono što se – u konačnici – verificira nastavnim i učeničkim postignućima. Svaka će ozbiljnija analiza to potvrditi, jednako kao što svaki učitelj/ nastavnik zna zbog čega se opredjeljuje za ovaj, a ne za onaj udžbenik. S druge strane, svi oni koji slobodno odabiru udžbenik po njegovim obilježjima i vrlinama zasigurno lako mogu naslutiti trikove nekih nakladnika: drastično smanjiti cijenu onih naslova koji su loše prošli u izjašnjavanju učitelja, ne bi li tako snižena cijena bila mamac da se opredjeljenje pokazano slobodnim izjašnjavanjem eventualno promijeni, te da se, ipak, ”izaberu” udžbenici koji to svojom kvalitetom ne zaslužuju. Takvi pokušaji čista su i perfidna manipulacija usmjerena ne samo protiv intencija Zakona i ciljeva poučavanja/učenja (kvaliteta postignuća), nego i protiv autonomije učiteljskog odlučivanja. Igre cijenama u korist lošijih udžbenika Nekima, nažalost, kao da nije jasno da snižavanjem cijene za vrijednost dva-tri sladoleda ne mogu kupiti naklonost učitelja za knjige već ostarjele i u struci slabo prihvaćene jer su lošije od udžbenika drugih nakladnika. I stoga pokušavaju igrati mimo pravila struke, štiteći samo svoje interese. No, pokazat će se, vjerujemo, da učitelji nisu naivni i da oni ne će raditi u korist vlastite štete te da će znati braniti vlastitu autonomiju i stručne argumente u odabiru, populističkim i trgovačkim smicalicama unatoč. Samo slobodno i stručno odlučivanje učitelja i aktiva bit će, naime, jamac odabira udžbenika visoke kvalitete s kojima se mogu učinkovito postići željeni odgojno-obrazovni ciljevi. Anđelko Jelin aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE O Stručno usavršavanje knjižničara Obrazovno središte πkole bez financijske potpore rijentacija suvremene škole na istraživačku i problemsku nastavu, na timsko suradničko učenje, na veću samostalnost učenika u stjecanju znanja te na transformaciju učenika od objekta u subjekt odgojnoobrazovnog procesa, sve to daje školskoj knjižnici ulogu temeljnog čimbenika osuvremenjivanja odgojno-obrazovnog procesa, kao i jezgre informacija i mogućnosti za učenje i napredovanje. Školska knjižnica je ključna poveznica ostvarivanja temeljnih kompetencija cjeloživotnog obrazovanja i međupredmetnih sadržaja u okviru školskoga kurikuluma - mogla bi ovo biti temeljna misao koja je neprestano isticana tijekom trodnevnoga stručnog skupa za školske Na usluzi svim sudionicima odgojnoobrazovnog procesa Suradnja i timski rad između školskoga knjižničara i ostalih sudionika odgojno-obrazovnog procesa nužni su, jer knjižničar treba ostvariti korelacijski pristup planiranju i programiranju rada. Školska se knjižnica neposredno uključuje u školski kurikulum kroz modul knjižnično-informacijskog obrazovanja, a posredno u sklopu međupredmetnog povezivanja. Knjižnično-informacijsko obrazovanje ostvaruje se kroz tri područja - čitanje, informacijsku pismenost i kulturnu i javnu djelatnost školske knjižnice. Iz toga uvijek proizlazi pitanje koje ćemo kompetencije razvijati kod učenika, kako, kada i za jedno područje pa predmetnim nastavnicima mogu sugerirati i poticati ih na takve projekte u kojima je integrirano više predmeta oko jedne teme. Postoje i kroskurikularne teme idu malo teže zbog činjenice da za njih nije predviđena satnica, već se podrazumijeva da će ih se realizirati tijekom godine. To mogu biti teme iz područja ljudskih prava, ekologije, građanskog odgoja koje se u školi treba realizirati iako nisu pozicionirane u neki poseban predmet. Knjižničari sve to mogu ostvariti, ali moraju imati primjerene uvjete za realizaciju. Ponajprije materijalne, jer ne može se raditi s izvorima ako ih nema. Premda su školske knjižnice obveza svake škole, danas su uvjeti u kojima one djeluju se realizira državni proračun u kojemu knjižnice nisu izbrisane kao stavka nego je samo obustavljeno izdvajanje novca za tu namjenu. Dakle, nije to traženje nekakve milostinje nego zahtjev da se osigura novac koji knjižnicama pripada. Osim toga, nije to samo novac za nabavu knjižne građe nego i za informatičku opremu i audio građu. Činjenica je da se knjižničari godinama formalno i neformalno stručno usavršavaju, rade na sebi, razmjenjuju znanja i iskustva i da u tome postoji dugogodišnji kontinuitet. Uz to valja istaknuti i da većina škola ima knjižničara, da su stručno obrazovani te da je trenutačno najveći problem prostor i nedostatak sustavnog financiranja knjižnica, pa se pedagoški standard Većina naših škola ima knjižnice i knjižničare koji su uglavnom stručno obrazovani pa je trenutačno najveći problem prostor i nedostatak sustavnog financiranja. Već nekoliko godina izostaje novac iz proračuna pa pedagoški standard viπe ovisi o snalažljivosti pojedinca nego o realizaciji službenih dokumenata i programa knjižničare voditelje županijskih stručnih vijeća te za više od stotinu knjižničara dalmatinskih županija, koji je u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan od 13. do 15. svibnja u Splitu. Tema skupa pod naslovom Školska knjižnica - ključna poveznica u nacionalnom i školskom kurikulu, mjesto poticanja zaštite dječjih prava bila je doista poticajna za razgovor o ulozi školske knjižnice u suvremenom obrazovnom sustavu. Kroz uvodna plenarna izlaganja i raspravu stalno se isticalo da je školska knjižnica informacijsko, medijsko, kulturno i komunikacijsko središte škole, mjesto razvoja identiteta svakog učenika. Ona je na usluzi svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa i osigurava stručnu potporu za potrebe redovite nastave, izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Kroz razne programe potiče učenike na samostalno istraživanje, uporabu svih izvora znanja na različitim medijima te ima temeljnu ulogu u učenju učenja i osposobljavanja učenika za cjeloživotno učenje. gdje ćemo ih razvijati i kako ćemo vrednovati učinke rada knjižničara, no stvari valja sagledavati i iz šire perspektive, jer u kurikularnom pristupu samo učenje omogućuje pristup svim područjima života, nije vezano za određeno mjesto i vrijeme, u prvom mu je planu razvoj ključnih kompetencija učenika te se naglašava situacijsko i praktično učenje usmjereno na pitanja, probleme i istraživanja. Posve je prirodno da se u knjižnici učenike potiče ne samo na čitanje nego i na razvijanje čitalačkih vještina i navika. Kad je riječ o informacijskoj pismenosti, onda se ne radi o poznavanju rada računala nego o prepoznavanju informacijskih potreba učenika, traženju, pretraživanju, vrednovanju i uporabi pronađene informacije pa se ovaj segment sve više ogleda kroz istraživačke projekte korištene u različitim školskim predmetima. Kad je riječ o integraciji i korelaciji sadržaja različitih predmeta, odavno se potvrdilo da to knjižničari najbolje mogu, jer imaju najbolji uvid u cjelinu odgojnoobrazovnog procesa, raspolažu s mnogo informacija i nisu vezani različiti, jer ovise o snalažljivosti ravnatelja, o tome koliko ravnatelji mogu osigurati novca mimo onoga što škola dobije iz proračuna, koliko novih naslova ili drugih medija mogu osigurati za školsku knjižnicu u situaciji kad iz proračuna već tri godine škole ne dobivaju ni lipe za nabavu upravo knjižne građe. Bez namjenskih sredstava Upozoreno je u više navrata da je donedavno opremanje knjižnica i nabava knjiga bila osigurana kroz namjenska sredstva iz proračuna, ali da toga nažalost u posljednje tri godine nema, budući da se je država u borbi protiv krize i neminovnosti štednje odlučila uštede ostvariti baš na nekoliko milijuna kuna namijenjenih školskim knjižnicama. Iz toga slijedi posve logično pitanje: koga knjižničar može motivirati starom, pljesnivom, raspadnutom i nehigijenskom knjigom? Odrasle teško, a djecu gotovo nikako! I zato treba upregnuti sve snage i inzistirati na tome da se poštuju zakonske odredbe i da ostvaruje od slučaja do slučaja, što više ovisi o snalažljivosti pojedinca nego o realizaciji službenih dokumenata i programa. Knjižnica se i u budućem kurikulumu pozicionira kao informacijsko-komunikacijsko središte škole, mnoge to već i jesu i u nastavnom planu i programu osnovne škole postoje dijelovi koji se odnose na školsku knjižnicu i realizaciju nekih programskih zadataka u njoj, inovira se i plan i program studija informacijskih znanosti, prate se svjetski trendovi, pa se slijedom toga moraju osigurati svi uvjeti za kvalitetan rad školskih knjižnica, što podrazumijeva osiguranje namjenskog novca u državnom proračunu. Valja pohvaliti lokalnu samoupravu koja u posljednje vrijeme osigurava nešto novca, ali time se ne može nadomjestiti ono što godinama ne dolazi iz državnog proračuna. Pitanje je zašto knjižničari nisu prepoznati kao važni i potrebni, zašto se u svakom rebalansu proračuna štedi na knjižnicama i je li to doista slika stanja i odnosa cjelokupne vlasti prema obrazovanju. Korak ispred ostalih Danas se puno govori o kurikulumu i tu su knjižničari korak ispred ostalih učitelja i stručnih suradnika u školama, jer imaju razrađen program kroz dvanaest godina obrazovanja pod nazivom knjižnično-informacijskoobrazovanje učenika koji sadrži teme, sadržaje i očekivana obrazovna postignuća učenika. Program obuhvaća i učenike s posebnim potrebama, darovite i one s izraženim teškoćama u učenju, a u njemu se pokušava odgovoriti na pitanje kako da ti učenici budu motivirani i kako im omogućiti da napreduju prema svojim opredjeljenjima, mogućnostima i željama. Valja naglasiti da knjižničari imaju velika postignuća, jer su kroz svoje obrazovanje i stručno usavršavanje pripremljeni za sve promjene u obrazovanju vezane za nove tehnologije, a činjenica je da su uvijek radili drukčije te da i danas prednjače u provođenju suvremenih metoda i oblika rada u svojim programima. U raspravama je u više navrata apostrofiran odnos knjižničara i ravnatelja škole i uglavnom je jednoglasni zaključak da knjižničar može učiniti čuda u školi ukoliko na svojoj strani ima ravnatelja. Suradnja s ravnateljima kao i s nastavnicima moguća je jedino ako postoji zajednički cilj, interes ili sadržaj na kojemu bi mogli surađivati. Govorilo se i o problemu pojedinih pravilnika i zakona koji dopušta da u knjižnicama rade i nestručne osobe, pa ravnatelji na mjesto školskoga knjižničara mogu zaposliti bilo kojeg prosvjetnog djelatnika koji obeća da će u roku od pet godina završiti studij i postati diplomirani knjižničar. To se često i ne dogodi pa još uvijek dio nestručnih knjižničara u knjižnicama čeka mirovinu. Puno je otvorenih pitanja na koja knjižničari traže žurna rješenja pa će svoje zaključke i stavove proslijediti na sve relevantne adrese. Valja naglasiti da su knjižničari imali doista bogat trodnevni program. U okviru plenarnih izlaganja dr. Dinka Kovačević govorila je o ulozi školske knjižnice u nacionalnom kurikulumu, Veronika Čelić-Tica o knjižnici kao poveznici u ostvarivanju temeljnih kompetencija u okviru školskoga kurikuluma; Milvija Marković o planiranju i programiranju te o Republici Hrvatskoj i EU fondovima; Ana Pezo o važnosti školske knjižnice u promicanju prava djece, dr. Ana Barbarić o kompetencijama knjižničara; Antic Lovrić o pogledu na školsku knjižnicu iz perspektive ravnatelja, a Marijan Šimeg o ulozi Školskih novina u stručnom usavršavanju odgojno-obrazovnih djelatnika. U radionicama su prezentirani brojni primjeri dobre prakse, a sudionici skupa imali su prigodu posjetiti izložbu Fracisca Goye i stalni postav velikoga hrvatskog slikara Emanuela Vidovića te pogledati lutkarsku predstavu za djecu Put oko svijeta u izvođenju kazališta Produkcija Z. Andrija Puškarić broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 5 www.skolskenovine.hr PRED©KOLSKI ODGOJ P Prvi dani djeteta u vrtiÊu Prilagodba uz sigurnost i emocionalnu toplinu rvi dan i odlazak djeteta u vrtić svakako spada među dane koje roditelji pamte za cijeli život, a sjećaju ga se i neka djeca, po dobrom ili lošem. Većina djece brzo se prilagodi skupini željna igre i druženja sa svojim vršnjacima. No, nemali je broj i one djece koja se teže privikavaju na vrtić i novu sredinu. Vrtić djetetu mijenja život Profesorica pedagogije i fonetike Božica Pintarić, ujedno pedagoginja u DV Malešnica, ističe da polazak djeteta u vrtić iz temelja mijenja način njegova življenja i postavlja veliki zahtjev na njegovu cjelokupnu osobnost. - Kako će se dijete prilagoditi ovisi o njegovim urođenim i stečenim osobinama, iskustvu, stavovima i postupcima roditelja te ukupnog okružja vrtića - navodi Pintarić i dodaje da je razdoblje prilagodbe vrijeme u kojem se dijete suočava s odvajanjem od roditelja, sigurnog i poznatog obiteljskog okruženja, a upoznaje okružje vrtića te u njemu stječe sigurnost. - S obzirom na to da je to velika i zahtjevna promjena u djetetovu životu, stresna je za dijete. Dijete može reagirati, ponašati se na različite načine: plakati, opirati se pri odvajanju od roditelja, udarati, odbijati komunikaciju s odgojiteljem, ne uključivati se u aktivnosti, povlačiti se, osamljivati, tugovati, odbijati hranu, imati probavne smetnje, privremeno se vraćati korak unazad u razvoju... Ta su ponašanja očekivana i prolazna. Ako s vremenom njihov intenzitet ne jenjava, ako se proširuju oblici iskazivanja otpora, neprihvaćanja, možemo govoriti o težoj prilagodbi. Vrsta reakcija, ponašanja djeteta u razdoblju prilagodbe, njihov intenzitet i trajanje ovise o različitim čimbenicima - kaže Pintarić, koja dodaje da su posebno značajni kvaliteta privrženosti između djeteta i roditelja. Ostvarena sigurna privrženost s roditeljem olakšava djetetu uspostavljanje društvenih odnosa s osobama izvan obitelji, prilagodbu na institucionalni kontekst, odgovaranje na djetetove potrebe, naročito u prvim mjesecima djetetova života. - Roditeljeva vedrina i emocionalna dostupnost razvit će kod djeteta sposobnost da vlada svojim emocijama, da se utješi, umiri. Pozitivan utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta, a napose na razvoj djetetove sigurnosti ima demokratski - dosljedan - autoritativan odgojni stil. Djetetu se pruža toplina i potpora, postavljaju granice, provodi nadzor ponašanja uz objašnjavanje, postavljaju se zahtjevi. Dijete osjeća sigurnost, sretno je, znatiželjno, maštovito i lakše se prilagođava u novoj sredini. Autoritarni, permisivni, zanemarujući stilovi odgajanja, uz ostalo, za posljedicu imaju osjećaj nesigurnost kod djeteta, što će otežati prilagodbu. Stabilni odnosi u obitelji, ozračje međusobnog uvažavanja i potpore, emocionalne topline u obitelji izravno utječu na emocionalnu stabilnost i osjećaj sigurnosti djeteta te i lakšu prilagodbu - kaže Pintarić. Ublažiti teškoće Stručni tim Dječjeg vrtića Zrno u svojoj analizi tog problema ističe kako je cilj da se prijamom nove djece u vrtić omogući i olakša adaptacija, što prije svega znači stvaranje osjećaja sigurnosti, emocionalne veze između djeteta i njegove tete i druge djece. - Nastojimo ublažiti teškoće kod djece koja dolaze s nekim problemom u jaslice ili vrtić te spriječiti nastanak poremećaja koji bi mogli proizaći iz nemogućnosti prilagodbe djeteta. Dnevnim i tjednim praćenjem adaptacije svakog djeteta kroz najmanje tri tjedna nastojali smo utvrditi kako se djeca adaptiraju, koja djeca imaju teškoće u adaptaciji i kako se one manifestiraju. Na temelju toga planirali smo prilagođavanje uvjeta i načina rada potrebama djeteta, suradnju s roditeljima te identificirali djecu sa specifičnim potrebama - kažu u DV Zrno. U praksi se to radilo tako da su odgojitelji ispunjavali protokol praćenja koji su na kraju tjedna na informativno-savjetodavnim sastancima sa stručnim timom koristili kao pomoć pri planiranju postupaka kojima će se djetetu olakšati prilagodba. Nakon svakog tjedna odgojitelji su naznačili koja su se djeca, s obzirom na opservirana ponašanja, prilagodila. Prema protokolu praćenja za djecu do tri godine, utvrđeno je da je za 38 posto djece prilagodba trajala više od 30 dana (oko mjesec i pol), za 33 posto djece do 30 dana, a za 29 posto djece prilagodba je trajala do 15 dana. Ovakvi rezultati praćenja su očekivani i u skladu s podacima iz literature koji govore da je kod djece te dobi očekivano teže odvajanje i dulje razdoblje prilagodbe. Djeca u dobi od godine i pol do dvije imaju dulji period prilagodbe od starije djece, do tri godine, i burnije reagiraju - plač, bacanje na pod, lupanje po vratima, vrištanje. Za djecu od tri do šest godina utvrđeno je da je za pet posto djece prilagodba trajala više od 30 dana. Uvidom u protokole praćenja utvrđeni su sljedeći mogući uzroci dugoj prilagodbi: roditelji su naglo prekinuli razdoblje prilagodbe (dijete je već drugi tjedan moralo ostajati na dežurstvu, jer roditelji nisu mogli dobiti godišnji), snažna vezanost djeteta za roditelja, plaho, povučeno dijete; nedostatak suradnje drugih članova obitelji (baka je odgovarala dijete od vrtića). Plač je najčešća reakcija Kako je kazala pedagoginja Vesna Kašuba, period prilagodbe od 15 do 30 dana utvrđen je kod 44 posto djece. - Djeca su reagirala manje burnim reakcijama. Plač je najčešća reakcija, a smanjivao se kada bi roditelji otišli. Djeca su se zaigrala tijekom vremena koje su boravila Prema protokolu praćenja za djecu do tri godine, utvrđeno je da je za 38 posto djece prilagodba trajala više od 30 dana (oko mjesec i pol), za 33 posto djece do 30 dana, a za 29 posto djece prilagodba je trajala do 15 dana Dijete treba pripremiti za vrtić Naše sugovornice kažu da treba jasno izražavati pozitivan stav prema vrtiću, govoriti djetetu što ga očekuje u vrtiću, što će se tamo događati (prilagođeno dobi djeteta), pokazati djetetu vrtić, poigrati se s njim na vrtićkom igralištu. Proces prilagodbe je dvosmjeran. Dijete i njegova obitelj prilagođava se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija - vrtić svoje okružje treba koliko je god moguće prilagoditi djetetu. Dijete se prihvaća takvo kakvo jest, sa svim svojim osobinama i vrijednostima njegove obitelji. Za ostvarenje tog načela potrebno je što bolje upoznati dijete, njegove razvojne osobine i potrebe, interese, navike, način življenja u obitelji te očekivanja roditelja. Na temelju tih spoznaja, vrtić u cjelini, djetetovi odgojitelji neposredno nastoje, u okviru struke, organizacijskih i materijalnih mogućnosti ukupno okruženje vrtića prilagoditi djetetu. Pod vrtićkim okruženjem podrazumijevamo pedagoško-socijalnu, prostorno-materijalnu, organizacijsku i vremensku odrednicu. Na temelju spoznaja o djetetovim potrebama, interesima temeljna je zadaća vrtića oblikovati što je moguće kvalitetnije cjelokupno okružje: socio-pedagoško, organizacijsko, prostorno-materijalno, sve kako bi dijete imalo iskustvo vrtića kao ugodne i podržavajuće atmosfere s mnogo poticaja za igru i istraživanje. u vrtiću, povremeno bi pitali za roditelje kada će doći, bili su lošijeg raspoloženja i povremeno bi zaplakali. Reakcije djece su različite. Kao najčešće emocionalne reakcije odgojitelji navode neodlučnost i nesigurnost u uspostavljanju kontakta s djecom i odgojiteljima u prvom tjednu prilagodbe, tuga, osamljenost, lošije raspoloženje. Od ponašajnih reakcija odgojitelji kao najčešće, prije svega kod djece mlađe od tri godine, navode plač, bacanje na pod, odbijanje ulaska u sobu, čvrsto držanje za roditelja, odbijanje jela i spavanja, ispitivanje kada će doći roditelj. Roditelji procjenjuju da su s većinom roditelja ostvarili primjerenu suradnju. Ponašanja roditelja koja su ometala proces prilagodbe bila su nepoštivanje dogovora dolaženja u vrtić i odlaženja iz njega, dugo rastajanje od djeteta uz puno objašnjavanja, guranje djeteta od sebe, stajanje na vratima i navirivanje u sobu, iskradanje iz sobe dok dijete ne gleda, nemogućnost ili nepoštivanje dogovora oko postupnog produljivanja vremena boravka u jaslicama odnosno vrtiću, neredovitost dolazaka - navodi Kašuba. U DV Zrno napravili su kroz anketu i analizu za roditelje novoprimljene djece tijekom pedagoške godine 2008./2009., kada je u vrtić odnosno jaslice primljeno 101 dijete. Ta se anketa među roditeljima provodi u listopadu, a kroz nju možemo dobiti uvid u roditeljsku percepciju procesa prilagodbe. Podrška djeci i roditeljima - Nažalost, veći broj anketa koje roditelji uzimaju kako bi ih ispunili doma ne vrate. Anketu je vratilo tek 18 roditelja. Odgovori koje smo dobili na otvorena pitanja ne mogu se generalizirati, no mogu nam biti smjernica prema kojoj ćemo u idućoj godini proces prilagodbe nastojati učiniti manje stresnim kako za dijete tako i za roditelje. Kako bismo saznali vide li roditelji vrijednost njihova boravka u grupi s djetetom, pitali smo ih što misle kako su pomogli djetetu svojim boravkom u grupi. Roditelji navode da su pridonijeli sljedećem: istraživanju velikog prostora s novim i zanimljivim igračkama, djetetovu osjećaju sigurnosti u novoj sredini, uspostavljanju kontakta s drugom djecom, upoznavanju nove okoline i odgojiteljica te lakšem odnosno manje stresnom odvajanju od roditelja. Pri odvajanju od djeteta roditeljima je najteže bilo slušati djetetov plač, razmišljanje da dijete neće prihvatiti vrtićko okruženje, pomisao da neće vidjeti dijete dulje vrijeme i da se dijete neće smiriti. Roditelji su o sličnim dilemama, teškoćama izvještavali i prošlih godina. Odgojitelji su informirani i educirani o procesu prilagodbe kako bi roditeljima kroz individualne razgovore edukativnoga karaktera stvarali sigurnost i povjerenje u postupke kojima se prilagodba čini manje stresnom. Informacije koje su roditeljima bile najkorisnije odnosile su se na spoznaju da nije njihovo dijete jedino koje reagira plačem, da rastanci pridonose i rastu u emocionalnom smislu, upute kako se rastajati od djeteta i zašto tako treba biti. Svidjela im se odlučnost odgojitelja te ohrabrivanje i podrška koju su dobivali u svakodnevnoj interakciji. Roditelji pohvaljuju odgojiteljice, osobito njihov pristup u odnosu s roditeljima, kojima jednako kao i djeci treba puno podrške. - Put do kvalitetnog promatranja nije bio lak. Sastojao se od niza zajedničkih osvrta na aktivnosti djece i odgojitelja, pojedinačna i skupna ponašanja djece, prepoznavanje stvarnih potreba i njihovo zadovoljavanje stoji u ocjeni stručnog tima DV Zrno. I. B. aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. OKRUGLI STOL SDP-a Vanjsko vrjednovanje obrazovanja S okruglog stola u sjedištu SDP−a S Gimnazijska, a ne državna matura ustav vanjskog vrjednovanja hrvatskom je školstvu potreban, ali pod uvjetom da mu je cilj podizanje ukupne kvalitete obrazovanja, a ne da bude samome sebi svrha. Državna matura kao jedan od oblika vanjskoga vrjednovanja u sadašnjem svom obliku zapravo i nije prava državna matura nego samo gimnazijska matura kojom su u neravnopravan položaj dovedeni učenici strukovnih škola koji na državnoj maturi polažu gradivo koje uopće nisu učili u školi... To su neki od naglasaka iz rasprave na okruglom stolu koji je organiziran u sjedištu SDP-a u Zagrebu na Iblerovu trgu u petak, 14. svibnja, i kojemu je, kako je u uvodnoj riječi istaknuo Gvozden Flego, predsjednik Savjeta SDP-a za obrazovanje i znanost, svrha bila “stručno razmotriti sadašnji položaj, imanentne potrebe i realne mogućnosti sustava vanjskog vrednovanja obrazovanja, s posebnim osvrtom na državnu maturu“. Stručni ili stranački skup? Na okrugli stol, prema Fleginim riječima, bili su pozvani i predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, ali se nitko od njih nije odazvao. “Iako je skup organizirala jedna stranka, ovo nije stranački nego stručni skup, koji bi trebao omogu- Gvozden Flego Goran Sirovatka Petar Bezinović ćiti stručnjacima razmjenu mišljenja“, naglasio je Flego, “a s druge strane i da omogući stranci da mišljenja stručnjaka ugradi u svoj politički program“. “Vanjskim vrjednovanjem ustanovljuju se postignuća učenika i vrjednuju postignuti rezultati. U tom smislu posebno su dragocjeni nacionalni ispiti, koji su jednako važni ako ne i važniji od državne mature i koji su u nekim slučajevima pokazali zabrinjavajuće rezultate u znanju učenika, no nakon toga nisu uslijedile i odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja“, napomenuo je Flego, dodajući kako se tim dodatnim aktivnostima po školama trebalo ustanoviti u kakvim su obrazovnim uvjetima ti loši rezultati postignuti, je li možda potrebno prestrukturirati i sam nastavni plan i program, odnosno kurikul i, naposljetku, postoji li potreba za dodatnim obrazovanjem nastavnika i treba li mijenjati udžbenike, no od svega toga ništa nije provedeno, a ono što je provedeno bilo je pogrešno, kao što to bio slučaj s ispitima iz matematike za koje su, nakon prvih ispita na kojima je prolaznost bila 48 posto, sniženi kriteriji kako bi više učenika moglo proći. To je poput uzimanja aspirina kojim se uklanja trenutačna bol, ali se ne uklanjaju uzroci bolesti, naglasio je Flego. “Zabrinjavajuća je već tradicionalna hrvatska ‘naopačkost’ – mi smo, naime, veliki stručnjaci da skoro sve napravimo naopačke, da najprije donesemo “pedagoške“ standarde, nakon toga mijenjamo Zakon o udžbenicima, a tek nakon toga donosimo Zakon o osnovnoj i srednjoj školi, umjesto da bude obrnuto“, naglasio je Flego, upozorivši da državna matura kao oblik vanjskoga vrjednovanja može pridonijeti upisu na visoka učilišta, ali ne može biti tretirana kao klasifikacijski ispit, jer se tada cijela koncepcija mature kao vanjskoga vrjednovanja iz temelja obrće. Ovakvom državnom maturom u neravnopravan položaj dovedeni su prije svega učenici strukovnih škola koji na državnoj maturi polažu gradivo koje uopće nisu učili u školi... − rečeno je među ostalim na okruglom stolu što ga je organizirao SDP-ov savjet za obrazovanje i znanost Obdukcija stanja Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja, osvrnuo se ukratko na sve ono što je Centar u zadnjih nekoliko godina radio u sklopu priprema za uvođenje državne mature. “Cilj je vanjskoga vrjednovanja obrazovanja, pa u sklopu toga i državne mature, unaprjeđivanje kvalitete i standardizirano vr- jednovanje vještina i kompetencija, no taj cilj u ovome trunutku još nije ostvaren“, naglasio je Sirovatka, koji je upozorio kako je u ovome trenutku najveći problem državna matura u strukovnom obrazovanju, u prvom redu stoga što još nisu definirane strukovne kompetencije koje se na maturi provjeravaju. Stoga je državna matura zasad osmišljena zapravo kao završni ispit srednjoškolskoga gimnazijskog obrazovanja. I Sirovatka dijeli Flegino mišljenje da su nacionalni ispiti, kad je riječ o vanjskom vrjednovanju obrazovanja, važniji od državne mature. Dosadašnji nacionalni ispiti upozorili su, prema njegovim riječima, na ozbiljne probleme u nastavi prirodoslovlja, i posebice u nastavi matematike. Iznimno loše znanje iz matematike koje su na nacionalnim ispitima pokazali učenici u nekim strukovnim školama otkrilo je da učenici već iz osnovne škole dolaze s ozbiljnim problemima, što se u srednjoj školi samo potencira. “Državna matura predstavlja samo konačnu obdukciju stanja na kraju srednjoškolskog obrazovanja, ona stoga ništa ne može promijeniti, to mogu samo nacionalni ispiti i proces samovrjednovanja u školama“, istaknuo je Sirovatka. Vrlo kritičan prema državnoj maturi bio je i Petar Bezinović, autor prvog projekta državne mature u Hrvatskoj, koji također smatra da su nacionalni ispiti dragocjeni, jer su tijekom njihova provođenja prikupljeni brojni podatci koji uopućuju na stanje u obrazovanju i koji mogu poslužiti za unaprjeđivanje sustava. To je, po njegovim riječima, bila i polazna ideja uvođenja sustava vrjednovanja u hrvatsko školstvo. Međutim, ono što on u ovome trenutku Marija Lugarić vidi kao veliki problem hrvatskoga školstva jest velika nekompetentnost upravljanja sustavom obrazovanja u Hrvatskoj. A gdje je nacionalni kurikul? Sustav vanjskoga vrjednovanja, prema Bezinovićevim riječim, postavljen je koherentno, ali se ne provodi kako treba i umjesto da bude sredstvo za unaprjeđivanje kvalitete obrazovanja, vanjsko je vrjednovanje postalo samo sebi svrhom. “Po mome mišljenju, cijela koncepcija državne mature je promašena. Ovakva državna matura kakva se sada provodi zapravo i nije prava državna matura, to možda jest državna matura u gimnazijskim programima. Državna matura mora predstavljati certificiranje u cjelokupnom srednjoškolskom obrazovanju. To je sumativno vrjednovanje kojim se provjerava jesu li učenici na kraju srednjoškolskog obrazovanja, bez aktualno broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 7 www.skolskenovine.hr SVEUČILIŠTE U ZAGREBU obzira na to u koju školu išli, stekli i razvili one kompetencije, znanja i vještine koje su trebali razviti u skladu s programom škole koju su pohađali. Ovo što sada imamo teška je diskriminacija učenika strukovnih škola koji, da bi se mogli upisati na visoko učilište, moraju polagati ispite na temelju gimnazijskoga gradiva koje u svojoj školi nisu slušali. Time je prekršeno jedno od temeljnih pravila edukacijskih mjerenja koje kaže da se ne smije ispitivati učenike ono što oni nisu učili u školi“ - naglasio je Bezinović. Po riječima Marije Lugarić, saborke zastupnice SDP-a, projekt vanjskog vrjednovanja obrazovanja prvi je i do sada jedini projekt u obrazovanju o kojemu je postignut politički konsezus svih političkih stranaka. Ono što nju zabrinjava jest već spomenuta praksa da se u nas odluke u politici obrazovanja donose naopakim redoslijedom. “Vrjednovanje je, uz ciljeve učenja, sadržaje učenja i uvjete učenja, zapravo jedna od temeljnih sastavnica koje tvore strukturu kurikulskog sustava, za koji se opredijelila naša obrazovna politika, a mi provodimo državnu maturu i nacionalne ispite bez nacionalnoga kurikula i njegove razrade kroz predmetne kurikule, što dovodi do mnogih problema, pa tako Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje obrazovanja mora tiskati ispitne kataloge koji bi trebali premostiti nedostatak nacionalnoga kurikula. Što se onda zapravo vrjednuje? Vrjednuju se postignuća koja su drugačije definirana nego u postojećem nastavnom planu i programu“ - upozorila je Marija Lugarić. Velik promet, mala zarada Milan Matijević, s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tvrdi da naša državna matura, ovako kako je zamišljena, predstavlja “prevelik promet, a premalu zaradu“ - previše je novca potrošeno za nešto od čega će se biti vrlo malo koristi. Državna matura, kako je u početku zamišljena, trebala je unijeti promjene u hrvatsko školstvo, u prvom redu kad je riječ o promjeni same koncepcije obrazovanja i usmjerenosti na učenje kompetencija, usvajanje kritičkog mišljenja, učenje primjenjivog znanja i pripremanje za život, a ne na učenje činjenica. On je sa svojim studentima pregledao kataloge znanja i ispitne materijale za izborne predmete i ustanovili su, kaže, da se polovica pitanja u tim materijalima odnosi na činjenično znanje, dok je vrlo malo pitanja koja zahtijevaju kreativno, odnosno kritičko mišljenje. Vlatko Previšić, s Odsjeka za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, osvrnuo se na pitanje postavljeno u raspravi o tome koliko košta provođenje državne mature. Mnogo više od novčanog iznosa za Previšića je presudnija cijena koju će platiti učenici i učitelji, pa i roditelji, prije svega kad je riječ o golemom stresu kojemu su izloženi. “Kod nas se mnogo govori o nasilju među mladima, a ja smatram da je naša obrazovna politika − zbog toga što je nestručna, bez obzira tko je vodi, − najveći generator nasilja nad našom školom, učenicima i učiteljima, posebice kad je riječ o pretrpanim planovima i programima i silnoj testomaniji. Mi nikako da se dogovorimo oko nacionalnog kurikula, oko kojega obilazimo kao ‘kiša oko Kragujevca’, natežemo se oko njegova naziva − hoće li se zvati kurikul, kurikulum, uputnik… − a premalo pozornosti poklanjamo samoj biti kurikula koji je u biti filozofija obrazovanja, filozofija bića škole“, upozorava Previšić. Nemamo sustav vanjskog vrjednovanja, ali ga provodimo! “Nemamo sustav vanjskog vrjednovanja, ali ga u praksi provodimo“ istaknuo je Josip Milat, bivši dekan splitskoga Filozofskog fakulteta, dodajući kako su u ovome trenutku državnom maturom zadovoljni jedino dekani i prodekani na fakultetima jer neće morati provoditi razredbeni ispit pri upisu na prvu godinu studija. I on se slaže s tvrdnjom da ovo nije državna nego gimnazijska matura kojom je dovedeno u pitanje cjelokupno strukovno školstvo, jer se može dogoditi, kaže on, da će za deset godina 50 posto i više učenika htjeti upisati gimnazije, jer će time imati veće šanse za nastavak školovanja, a strukovno školstvo koje je presudno za gospodarski razvoj društva bit će u drugom planu. Pogrešno je također nacionalni kurikul i kataloge znanja izrađivati na temelju postojećih nastavnih planova i programa koji su loši, ma što mi o njima mislili, upozorava Milat, koji smatra da uspjesi što ih postižu naši učenici na međunarodnim natjecanjima iz znanja nisu rezultat dobrih nastavnih planova i programa, nego isključivo darovitosti pojedinaca. Olga Lui, iz Hrvatske obrtničke komore, istaknula je kako u strukovnom obrazovanju trenutačno nije postignuto ono što se željelo, a to je da se strukovna matura razlikuje od gimnazijske mature. “Strukovno obrazovanje ima drugi cilj, druga mu je svrha, u njemu se u prvom redu razvijaju kompetencije koje streme praktičnim vještinama. Stoga smo htjeli osmisliti strukovnu maturu koja bi istodobno pokazala da je učenik razvio kompetencije, stekao strukovna znanja i sposobnosti te da je osposobljen za cjeloživotno učenje. To nismo dobili ovom državnom maturom, jer joj je jedina svrha upis na fakultet“, upozorila je Olga Lui. Primjer Finske U raspravi u kojoj je sudjelovao veliki broj učitelja iz prakse upozoreno je, među ostalim, kako sam proces vrjednovanja i samovrjednovanja nije svuda shvaćen kako treba, kako je u njegovoj provedbi bilo dosta formalizma i “prepisivanja“, umjesto da to bude prigoda školama da detektiraju neke svoje slabosti i da uz pomoć stručnjaka izvana pokušaju te probleme riješiti. Rečeno je također da je najveći problem u vanjskom vrjednovanju nejasan cilj koji se želi postići. Svrha škole trebala bi biti osposobljavanje za život, a ostvarivanje toga cilja ne može se uvijek objektivnim mjerilima izmjeriti. Upozoreno je i na instrukcije koje dezavuiraju sustav školstva i kojih nakon uvođenja državne mature ima još više. Neki smatraju da su uz državnu maturu nepotrebne dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti pri uopisu na fakultete, da je zapostavljena informatika, da uz vrjednovanje učenika treba uvesti i vrjednovanje rada profesora itd. Na često pozivanje na primjer Finske i uspjeha finskog školstva, Petar Bezinović je ustvrdio da jedan od temeljnih razloga uspjeha finskoga školstva leži u tome što s najmlađima rade najsposobniji učiteljski kadrovi, pa bi i to mogao biti jedan od “prijedloga za razmišljanje“ o tome kako unaprijediti kvalitetu hrvatskoga školstva. Ivan Rodić Poboljšanje komunikacije sa studentima Rektor i prorektori dobit će studente pomagače R ektor zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš najavio je izbor i imenovanje studentskih pomagača, po jednog za njega i pet za prorektore, a s ciljem poboljšanja komunikacije sa studentima te bržeg i uspješnijeg rješavanja nagomilanih problema. Objasnio je da su do te ideje došli kroz redovite i u posljednje vrijeme česte kontakte sa Studentskim zborom, koji će do kraja mjeseca predložiti pomagače iz redova studenata. Oni će potom tijesno surađivati s rektorom odnosno prorektorima. - Pomagači će u većoj mjeri biti uključeni i u izradu važnih dokumenata, propisa i pravinika, a koji se tiču života studenata - od međunarodne suradnje i mobilnosti, preko financijskih pitanja, školarine i reorganizacije proračuna, poboljšanja studentskog standarda, svih pitanja koja su otvorena, a pri kojima je potrebna izravnija komunikacija sa studentskom populacijom, kazao je Bjeliš. Predsjednik Studentskog zbora Ivan Bota rekao je da je inicijativa pokrenuta nakon niza razgovora rektora i studentskih predstavnika. Dosad smo imali nekoliko slučajeva da su studentski problemi jednostavno završili na dnu ladice, pa bi se rješavali kada i ako se stignu: - Sveučilišne službe su preopterećene, svjesni smo toga, i zbog toga su se službenici vjerojatno prema studentskim problemima i pitanjima odnosili manje revno nego prema nekim drugim problemima. Imenovanjem studenata/pomagača rasteretit će se sveučilišne službe, a neki će potencijalni problemi biti i eliminirani pravodobnom reakcijom pomagača, smatra Bota. Dodaje da će konačno studenti na pravi način biti uključeni u kreiranje svih dokumenata koji se nađu na rektorskom kolegiju, fakultetskim vijećima, kao i svi pravilnici, prijedlozi i odluke. I dosad je postojala ta mogućnosti, ali u znantno suženijoj varijanti. Studentski će pomagači raditi na volonterskoj bazi, bez financijske naknade, kao i svi dužnosnici u Studentskom zboru. Senat Sveučilišta na prošlotjednoj je sjednici donio i odluku o dodatnoj potpori za studente koji odlaze na razmjenu u okviru programa Erasmus. Naime, dosadašnjih 300 eura mjesečno, odnosno 350 eura za odlazak na stručnu praksu, koje daje Agencija za mobilnost i programe EU, često nisu bili dostatni, objasnio je rektor Bjeliš, pa je Sveučilište odlučilo osigurati dodatnih 100 eura mjesečno za studijski boravak u inozemstvu. Agencija je putem natječaja odobrila kvotu za mobilnost 246 studenata u svrhu studijskog boravka na partnerskim institucijama te 30 mjesta za stručnu praksu na stranim sveučilištima. Odobrena su i sredstva za mobilnost 29 zaposlenika u svrhu nastave te 14 za stručno usavršavanje. Podsjetimo, Sveučilište u Zagrebu raspisalo je natječaj za sudjelovanje u programu Erasmus i financijsku potporu studentima koji odlaze na studijski boravak na inozemne visokoškolske ustanove u akademskoj godini 2010./2011. u veljači ove godine. Natječaj je bio otvoren do 8. ožujka, a na njega su se mogli prijaviti redoviti i izvanredni studenti preddiplomskog, diplomskog ili poslijediplomskog studija. Bjeliš je istaknuo da je Sveučilište na temelju potpisanih bilateralnih sporazuma s partnerskim institucijama za svoje studente osiguralo oko 600 mjesta na sve- učilištima u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Češkoj, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Nizozemskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. - Ipak, nadamo se da je ovo posljednja godina u kojom studente na razmjenu šaljemo u ovakvoj parcijalnoj režiji. Držimo resornog ministra Radovana Fuchsa za riječ, kada je obećao da će od iduće godine Hrvatska biti punopravna članica europskog programa međunarodne razmjene odnosno Erasmusa. Dosad se spominjao iznos od 8 milijuna eura, koliko bi Hrvatsku stajalo godišnje članstvo u tome programu, a kojim je previđena europska mobilnost cijele obrazovne vertikale, od predškolskoga do visokoškolskoga kadra. Jedan je od razloga zbog kojeg još nismo punopravna članica tog programa nedovoljna apsorpcijska sposobnost hrvatskih obrazovnih institucija, jer uvijek postoji mogućnost da se od programa «izvuče» manje sredstava nego što je uloženo. - Zagrebačko sveučilište odavno je spremno ući u program i imati više koristi nego što je konkretan financijski iznos za članarinu, zaključio je Bjeliš. Senat je donio i odluku o osnivanju Zaklade Sveučilišta za stipendiranje studenata lošijeg imovinskog stanja ili onih bez roditeljske potpore, odnosno onih koji su podrijetlom iz Hrvatske, a dolaze na Sveučilište učiti hrvatski jezik. Na računu Zaklade zasad je oko milijun kuna, oporučnom donacijom Josipa Šebčića, koji je veći dio života proveo u SAD-u, te donacijom hrvatskih iseljenika iz Južne Afrike. B. Nađ aktualno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Olimpijski festival dječjih vrtića RIJEKA - Po deveti puta u Rijeci su se na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića Hrvatske na gradskoj razini susreli oni najmlađi, odnosno predškolci. Na stadionu Kantrida okupilo se više od šesto djece koji su bili razvrstani u 15 ekipa. Mališani su se okušali u pet disciplina: trčanju na 50 metara, štafeti, bacanju loptice u dalj, skoku u dalj i nogometu. Najviše su uspjeha pokazali predškolci Zameta 1, dok su drugi bili mališani iz Kvarnera 1, a treće mjesto zauzela je ekipa iz Kvarnera 2. Pobjednici su u trajno vlasništvo dobili pehar, a svi ostali priznanja. Svim predškolcima zdušnu podršku davali su njihovi odgojitelji i roditelji te brojni drugi koji su se okupili na ovoj manifestaciji. Osvajanjem prvog mjesta zametski su mališani osigurali i nastup na županijskoj razini Olimpijskog festivala dječjih vrtića. Vukovarski studenti u veslačkim osmercima VUKOVAR - U sklopu skorašnjeg obilježavanja stoljeća organiziranoga klupskog veslanja u Vukovaru Dunavom su zaveslali i akademski osmerci Veleučilišta Lavoslava Ružičke. Svoje umijeće iskazali su muška i ženska posada osmerca, a do 2012., kada se obilježava sto godina od osnivanja prvoga veslačkoga kluba u Vukovaru očekuje se da izrastu u respektabilne posade. Inače, sporazumom s Veleučilištem omogućeno je studentima veslanje u HVK Vukovar, korištenje čamaca i logistike te rad s trenerima. Za veslanje se s Veleučilišta prijavilo po 12 studentica i studenata, a njihovi treneri tvrde kako su u pripremama pokazali visoku razinu odgovornosti i veliku spremnost da izdrže zahtjevne treninge. Ostvarenom suradnjom zadovoljni su i na Veleučilištu, a dekan Antun Pintarić ističe da je veslanje akademski sport kojemu dodatnu snagu daje to što se održava na Dunavu i Vukovaru, koji imaju tradiciju veslanja dugu jedno stoljeće. DIJASPORA P rvi broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja, u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predstavljen je prošlog tjedna u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. U Godišnjaku se donosi reprezentativan izbor znanstvenih i stručnih radova o Hrvatima u Vojvodini, koji su objavljeni u proteklih desetak godina, a koji nisu bili vidljivi, pa ni dostupni, zainteresiranoj javnosti u Srbiji. Kako je kazao glavni i odgovorni urednik Tomislav Žigmanov, objavljivanje ovoga Godišnjaka iznimno je važno za kulturni život vojvođanskih Hrvata. - Kriteriji za odabir radnji za ponovnu objavu u, zapravo, nultome broju Godišnjaka bili su, među ostalim, nesumnjiva znanstvena vrijednost i istraživačke novine u objavljenim djelima, tematska raznovrsnost i različite društvene i humanističke znanosti, prvoobjava je morala biti u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, a da sadržaj široj javnosti u Srbiji nije poznat, te autorska reprezentacija i pluralnost - kazao je Žigmanov. On je naveo da su povijest i sadašnjost vojvođanskih Hrvata bili raritetni predmeti znanstvenog tematiziranja te su one još nedovoljno istražene pa tako niti jedan segment društvenog i kulturnog života Hrvata u vojvodini - od politike preko književnosti do tradicijske kulture - nije cjelovito znanstveno obrađen, a kamoli temeljitije valoriziran. U godišnjaku su objavljeni radovi s područja povijesne znanosti, jezikoslovlja, etnologije, sociologije, filozofije i povijesti filozofije U godišnjaku su objavljeni radovi s područja povijesne znanosti, jezikoslovlja, etnologije, sociologije, filozofije i povijesti filozofije. Riječ je o vrlo zanimljivim radovima, poput Formiranja nacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj autora Slavena Bačića, koji je taj rad potpisao pod pseudonimom Bruno Skenderović. Također, tu je rad Zlatka Šrama Kulturni i politički konzervativizam bunjevačkih Hrvata u Vojvodini, Mario Bara piše o Samoborskoj deklaraciji i njezinom značenju za Bačke Hrvate, Robert Skenderović o Suradnji biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića. Svoje radove objavljuju i Istvan Gyorgy Toth - Franjevci Bosne Srebrne u osmanskoj Mađarskoj i Transilvaniji od 16. do 18. stoljeća, zatim Franjo Emanuel Hoško - Franjevci u Slavoniji i Podunavlju u vremenu kasnog jozefinizma, Stevan Mačković - Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686. - 1936.), Petar Vuković NAJAVA U Forum za slobodu odgoja ti nastavnicima informacije o EU i metode rada s učenicima, a s druge strane učenicima pružiti informacije i potaknuti ih na kritičko promišljanje. Prošle godine, polaznici su bili izuzetno zadovoljni Akademijom, a isticali su dobru organizaciju, učenje novih informacija, rad u grupama i upoznavanje novih ljudi. Za sudjelovanje se mogu prijaviti učenici sedmog i osmog razreda OSIJEK I - Bunjevački jezik - korijeni, varijeteti, perspektive, Milana Černelić - Pristupi istraživanju bunjevačkih identiteta, Ante Sekulić - Objelodanjeni prinosi proučavanju filozofske baštine s rubnoga narodnog područja Podunavlja, te Tomislav Žigmanov Problemi i narav utemeljenja morala u bunjevačkim narodnim poslovicama i izrekama. U Godišnjaku je objavljena i jedna radnja u prvoobjavi - riječ je o analizi monografskih publikacija u kojima se izravno i u cijelosti tematizira neki aspekt društvenog ili kulturnog života Hrvata u Vojvodini, objavljene u razdoblju od 1990. zaključno s 2008. Inače, izdavač odnosno Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, utemeljen je radi očuvanja, unapređenja i razvoja kulture hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini. Kako je kazao ravnatelj Zavoda, tako određena svrha postojanja, među ostalim, nužno podrazumijeva i aktivnosti glede znanstvenih, stručnih, razvojnih i primijenjenih istraživanja u područjima kulture, umjetnosti i znanosti vojvođanskih Hrvata, te raznolikom javnom predstavljanju ostvarenih rezultata istih. Na predstavljanju, koje je organizirano u povodu Međunarodnog dana muzeja, još su govorili Marino Manin i Sanja Lazanin iz Instituta za migracije i narodnosti, te Robert Skenderović. I. B. Ljetna EU Akademija organizaciji Foruma za slobodu odgoja i uz potporu Ministarstva znanosti, obzrazovanja i športa, treća Ljetna EU Akademija održat će se od 2. do 5. rujna 2010. godine u Velom Lošinju. Nastavnici i učenici će se upoznati s Europskom unijom, njezinom poviješću te organizacijom i načinom rada. Cilj Akademije je kroz grupni rad, radionice i predavanja pruži- Dvanaest godina vrtića Vukovar 1 VUKOVAR - Dječji vrtić Vukovar 1 proslavio je 12. rođendan. Tom su prilikom mališani zapjevali himnu vrtića i druge prigodne rođendanske pjesme sa željom da se iduće godine u vrtić upiše još više djece. Trenutačno vrtić pohađa oko 600 djece, a zanimljivo je da je prije dvanaest godina, kada je otvoren, vrtić pohađalo samo dvoje djece. Vrtić danas djeluje na pet lokacija u gradu, a na jesen će biti otvorena i podružnica u Bogdanovcima. Ove su godine nabavljeni i klimatski uređaji, kako bi mališani te njihovi odgojitelji i ostalo osoblje imalo ugodan boravak u vrtiću. Odgojiteljice, koje su tu još od samih početaka 1998. godine, podsjetile su da su prvo dvoje djece u vrtiću bili Ivana i Ivan. Kasnije se broj djece, na opću radost, iz mjeseca u mjesec povećavao, jer su mališani najbolji dokaz kako, unatoč brojnim problemima, Vukovar postaje grad mladih i ugodno mjesto za zasnivanje obitelji. I. B. Godišnjak koji nas upoznaje s poviješću vojvođanskih Hrvata Reprezentativan izbor znanstvenih i stručnih radova Trošni stropovi u osječkim školama OSIJEK - Osječki osnovci nemaju sreću da bezbrižno uče, jer su se u kratkom razdoblju u dvije osnovne škole urušili stropovi. Budući da je stanje i u nekim drugim školama s održavanjem zgrada kritično, roditelji oko 9000 osječkih osnovaca s pravom su zabrinuti. Iz Grada poručuju da je za sanaciju osigurano oko 10 milijuna kuna, ali se već dva mjeseca čeka na suglasnost Ministarstva financija za realizaciju kredita. Nakon što je pao strop u hodniku OŠ Vijenac, iz Grada su uputili požurnice na adresu ministra financija i premijerke Jadranke Kosor. Kako sada stvari stoje, čak 17 škola treba hitnu sanaciju, a da je situacija kritična najbolje pokazuje i to što se na popisu prioriteta nije našao i strop u OŠ Vijenac, budući da se nije činilo da će se strop urušiti. U Ministarstvu financija kažu da su zaprimili zahtjev iz Osijeka za to zaduženje, ali su tražili i dopunu dokumentacije. broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. osnovnih škola, učenici srednjih škola, nastavnici te studenti nastavničkih smjerova najkasnije do 15. srpnja 2010. godine poštom na adresu Foruma za slobodu odgoja ili putem elektroničke pošte. Prijavni obrazac i više informacija zainteresirane osobe mogu pronaći na internetskim stranicama Foruma za slobodu odgoja: www.fso.hr. R.I. Izborna skupština Hrvatske zajednice osnovnih škola Karmen Hans - Jalšovec nova predsjednica zborna skupština Hrvatske zajednice osnovnih škola održana je u Osijeku 23. travnja, a 10. svibnja u Zagrebu konstituirajuća sjednica novog Upravnog vijeća. Prvi puta u više od 40 godina dugoj povijesti Hrvatske zajednice osnovnih škola u Upravnom vijeću izabrana je predsjednica, profesorica Karmen Hans Jalšovec, ravnateljica I. osnovne škole Varaždin. Zamjenik predsjednice je Miljenko Bitanga, ravnatelj osnovne škole „Ravne njive“ iz Splita. Ostali članovi Upravnog vijeća su: Đurđa Horvat, ravnateljica OŠ Tomaša Goričana, Mala Subotica, Jasna Butumović, ravnateljica OŠ Antuna Matije Reljkovića, Davor, Biserka Šćurić, ravnateljica OŠ Otona Ivekovića, Zagreb, Štefica Facko Vrban, ravnateljica OŠ Pokupsko, Pokupsko, Tihomir Jurčević, ravnatelj OŠ Tenja, Osijek, Željko Šimunić, ravnatelj OŠ Pehlin, Rijeka, Mato Vidović, ravnatelj OŠ Marije i Line, Umag, Krešimir Božičević, ravnatelj OŠ Vladimira Nazora, Duga Resa, Zlatko Kraljević, ravnatelj OŠ Ivana Filipovića, Osijek, Jure Mišković, ravnatelj OŠ Stjepan Radić, Božjakovina, Tomislav Paljak, ravnatelj OŠ Sveti Martin na Muri, Nikica Mihaljević, ravnatelj OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb i Zdenko Ilečić, ravnatelj OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica. Ravnateljica Zajednice i dalje je Melita Kovačev profesorica engleskog i španjolskog jezika. M.O. broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr U»ENICI S POSEBNIM POTREBAMA Rad s osobama sa senzoričkim oštećenjima u OŠ kralja Tomislava u Našicama Svatko je jedinstven, svi smo različiti Kako bi se pripremilo okruženje i obrazovni sustav za integraciju osoba sa senzoričkim oštećenjem u društvo, potrebno je kroz odgovarajuću edukaciju razbijati predrasude i pripremiti učitelje i nastavnike za rad s učenicima sa senzoričkim oštećenjem te tako stvoriti uvjete za njihovu aktivnu integraciju u redovne razrede Piše Ivana Ostrički dipl. knjižničarka i prof. hrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi kralja Tomislava, Našice U okviru projekta U ponoru diskriminacije: program emocionalnog, kulturološkog i socijalnog osnaživanja žena sa senzoričkim oštećenjima, pod pokroviteljstvom Europske unije, Andrea Plavšić i Josipa Schweizer, voditeljice Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba Dodir, Osijek, održale su u Osnovnoj školi kralja Tomislava, Našice predavanje za učitelje i radionice za učenike vezane uz osobe sa senzoričkim oštećenjima. Ciljevi su ovoga projekta osnaživanje osoba sa senzoričkim oštećenjima kroz nekoliko razina, posebice naglašavanje sposobnosti žena sa senzoričkim oštećenjima, koje su sposobne preuzeti ulogu majke, supruge i domaćice. Poticanje multikulturalnosti Upravo su zato žene glavne sudionice radionica. Kako bi se pripremilo okruženje i obrazovni sustav za integraciju osoba sa senzoričkim oštećenjem u društvo, provedena je edukacija odgojno-obrazovnih djelatnika, s ciljem razbijanja predrasuda, pripremanje učitelja i nastavnika za rad s učenicima sa senzoričkim oštećenjem, posebice gluhoslijepima, te razvoj empatije, prihvaćanje različitosti i upoznavanje posebnosti djece s osobama sa senzoričkim oštećenjima, kako bi se time pripremili uvjeti za njihovu aktivnu integraciju u redovne razrede. Budući da je škola mjesto susreta učenika različitih po svojim kulturalnim, vjerskim i drugim uvjerenjima, prirodno se nameće potreba razvijanja razumijevanja i prihvaćanja tih različitosti u ustanovi koja je učenicima drugi, ali ne i manje važan dom. Suradnja između Udruge i Škole započela je sa željom školske knjižničarke za upoznavanjem učenika s kulturama različitih manjina, tj. poticanjem multikulturalnosti, ali i razvojem empatije prema manjinskim skupinama i osobama s invaliditetom. Nakon razgovora s voditeljicom Udruge Andreom Plavšić, ukazala se prilika za suradnjom u obliku edukacije učitelja o navedenoj temi i organizacije integriranog dana za učenike razredne nastave s naslovom Svatko je jedinstven. U Udruzi rado i opravdano ističu da gluhe i gluhoslijepe osobe treba prepoznavati kao osobe koje su dio kulturno-jezične manjine, koja ima svoje posebnosti te prepoznatljive i jasne karakteristike manjine, kao što su jezik, kultura i bonton. Ravnopravni i jednakovrijedni Predavanje za učitelje, koje je bilo potrebno i vrlo uspješno provedeno, budući da se učitelji vrlo rijetko susreću s ovom tematikom, održano je 22. travnja 2010. godine. U petak su uslijedile radionice pod vodstvom triju članica Dodira,Vesne Baša, gluhoslijepe osobe (slijepe/nagluhe), Maje Vukadinović, slijepe osobe, i Blaženke Lončar, gluhe osobe, te dviju voditeljica Udruge, Andree Plavšić i Josipe Schweizer. Predstavivši se učenicima kao gluhe, odnosno slijepe i gluhoslijepe osobe, koje su samostalno vodile svoje radionice, na najizravniji su način vjerodostojno ukazale na mogućnosti ravnopravnog djelovanja osoba sa senzoričkim oštećenjima u društvu, a posebno kako su sposobne brinuti se za dom, obitelj, djecu i baviti se slobodnim aktivnostima. U razdoblju koje je prethodilo integriranom danu razrednici su u matičnoj i područnim školama održavali radionice vezane uz bonton, razumijevanje potreba ljudi s invaliditetom i komunikaciju gluhih, slijepih i gluhoslijepih osoba, tako da su učenici našim gošćama pokazali visoku razinu empatije, ali i znanja vezanog uz kulturu gluhoslijepih osoba. Od mnogobrojnih aktivnosti u radionicama, učenicima je najzanimljivije bilo pisanje svoga imena na Brailleovu pisaćem stroju i učenje pjesmice Kad si sretan na hrvatskom znakovnom jeziku. Posebnu je pozornost dobio Majin terapijski pas, labradorica Didi, koji je svojom dobroćudnom naravi pridobila simpatije naših učenika. Ne žaliti ih, nego prihvatiti Osim toga, učenici su se upoznali s posebnim pomagalima koja gluhim, slijepim i gluhoslijepim osobama olakšavaju svladavanje svakodnevnih životnih prepreka te, što je najvažnije, upoznali kulturu osoba sa senzoričkim oštećenjima i naučili na koji način svatko od njih može pomoći takvim osobama u različitim situacijama. Učenici su naučili i vrijednu životnu lekciju: ne trebamo žaliti osobe s tjelesnim invaliditetom, jer to nije njihova želja, već ih prihvatiti onakvima kakve jesu i pomoći im da u našem društvu razvijaju svoj potencijal, ostvaruju svoja prava i postanu vrijednim članovima koji će ravnopravno sudjelovati u toj zajednici. Na kraju integriranog dana naše su gošće izrazile svoje zadovoljstvo u radu s našim učenicima, a mi smo im zahvalili na ugodno i kvalitetno provedenom danu. Nadamo se da će biti još prilika za susret i druženje s članovima Dodira, jer nam doista mogu biti životni učitelji! Još jedan zanimljiv projekt u našičkoj školi Stare igre i brojalice kao odgojna metoda Na satu razrednog odjela učenici su na poseban način odradili Projekt Sportom protiv nasilja, iskoristivši stare narodne dječje brojalice kojima su se koristila djeca u dječjim igrama u davna vremena Iz razgovora s učiteljicom i razrednicom Đurđicom Mašić doznajemo da su učenici 6.e razreda i razrednica Mašić na satu razrednog odjela organizirali susret s vanjskim suradnikom Miroslavom Šarićem, studentom etnologije, kulturne antropologije i arheologije u Zadru. Miroslav se folklorom i tradicijskom baštinom bavi više od deset godina. Polaznik je škole hrvatskog folklora i predavač na seminarima panonske zone u Vinkovcima. Bavi se istraživanjem baštine posebice našičkoga kraja, ali i drugih dijelova Hrvatske. Učiteljica Mašić kaže: “Ovaj sat razrednika odradili smo u sklopu Projekta Sportom protiv nasilja. U radionici se kroz dječju igru kao aspekt sporta i kulturnu baštinu kao društveno-odgojnu cjelinu htjelo ukazati na nerazdvojivost sporta i odgoj. Pritom se željelo ukazati na to da su tadašnje igre uglavnom težile socijalizaciji i dijalogu među djecom, za razliku od današnjih dana, kada je većina djece u svojim malim svjetovima vezana za mobitele i računala i na taj su način izolirani i usamljeni. Miroslav je otvorio sat prezentacijom starih narodnih dječjih brojalica kojima su se koristila djeca u dječjim igrama u davna vremena. Učenici su najprije naučili riječi brojalica: Ko to kume tapa… i Iš’o djeda u šumicu. Ove dvije brojalice upotrebljavale su se prije igre žmirak ili skrivača. Brojalica Kandilo upotrebljavala se kada su djeca bila u jednom velikom kolu ili više manjih kola, držeći se za ruke šeću u lijevu stranu dok pjevaju prvi dio brojalice, a na drugi dio brojanja počinju trčati. Uz četvrtu brojalicu Poletjela mala lasta, učenici su oponašali lastu u letu. Djeca se drže za ruke i šeću na lijevu stranu dok jedno dijete u sredini kola skakuće u desnu stranu na jednoj nozi i rukama maše. Na zadnju riječ pjesmice skoči pred nekoga i onda to dijete ulazi u kolo i glumi lastu. Zatim smo svi zajedno otišli u dvoranu da se okušamo u igri Tučvanje. Cilj je igre očuvati krug koji su napravili na zemlji oko sebe da limenka ili kvrga od drveta ne uđe u taj krug. Dok jedni štapovima pokušavaju to napraviti, drugi ih u istom trenutku sprječavaju svojim štapom i onemogućavaju njihove pokušaje. Onaj koji uspije staviti limenku ili kvrgu drveta u krug zauzima mjesto u krugu i igra se nastavlja. Igrali smo i još jednu igru - Tjeranje koluta ili šinje. Cilj igre je tjerati kolut ili šinju do cilja. Na startnoj liniji natjecatelji stoje u stavu pripravnosti, a kolut ili šinja u okomitom položaju dodiruje tlo. Na znak suca natjecatelji nastoje tjeralicom gurati kolut ili šinju prema ciljnoj crti tako da se kolut ili šinja kotrlja po tlu. Bilo je ovo divno iskustvo koje nam je približilo neka davna vremena bez računala i mobitela, koje nam je približilo stare vrednote i uvid u sasvim drukčiji način poimanja zabave i igre. Smatram da bi se ovakav trend trebao nastaviti i u budućnosti.“ Đurđica Zailac odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr INTEGRIRANA NASTAVA Učenici, učitelji i roditelji zajedno u projektu Za ljepšu školu Lipa na dar Učenici i učitelji na zajedničkom zadatku Pišu Romana Pastuović i Suzana Jurjević, OŠ Tina Ujevića u Zagrebu U utorak, 20. travnja 2010., brojni su prolaznici zastajali u zagrebačkoj Koturaškoj ulici i promatrali djecu i odrasle u akciji bojanja, kopanja, sadnje cvijeća i oslikavanja zidova. Posvuda kantice s bojama, kistovi, zaštitne presvlake i mnogo vrijednih ruku. Trošne žardinjere monotonih boja ispred Osnovne škole Tina Ujevića postajale su vizualno efektne. Oni koji nisu bili umazani bojom, pažljivo su sadili cvijeće u žardinjere, a prvašići su sadili redak cvijeća pored školske ograde. Ispred škole sušile su se i svježe obojane klupe. Budući da se u školu ulazi kroz staklenik, već izvana su znatiželjni prolaznici mogli vidjeti oslikavanje unutarnjih zido- Za vrijeme integriranih dana učenici cijele škole prema vlastitim su se interesima uključili u radionice prvenstveno ekoloških tema, a kroz uređenje škole i školskog okoliša primijenjeno je znanje učenika i potaknuto aktivno sudjelovanje u brizi za okoliš va i kako dječjom kreativnošću i spretnošću nastaju slike računala, ptica, simboli mira i sadržaja koji se uče u ovoj školi. Radne su akcije nastavljene i sljedećeg dana. U kopanje rupa za sadnice te premještanje težih stvari uključili su se i roditelji učenika. Upravo kada se u dvorištu počelo okupljati osoblje škole s nekoliko učenika osmih razreda, koji su kopali rupu za sadnju lipe, na iznenađenje prisutnih, u dvorište je ušao nepoznat čovjek. Potaknut voljom da podupre našu akciju uređenja okoliša biljem, donio nam je nekoliko sadnica iz vlastitog uzgoja. Nakon toga okupili su se učenici sedmih i osmih razreda kako bi zasadili drvo lipe kao simbol mira i ljubavi, u literaturi spominjano kao staro slavensko drvo. Kako je i hrvatska novčana Potaknut voljom da podupre našu akciju uređenja okoliša biljem, nepoznati je čovjek darovao školi nekoliko sadnica lipa iz vlastitog uzgoja jedinica lipa, sadnja ovoga drveta simbolizira želju za mirom i blagostanjem. Nakon čitanja Tadijanovićeve poezije, osmaši su svečano pročitali povelju kojom čuvanje ovog drveta predaju sedmašima. Sve ove aktivnosti unaprijed su predviđene školskim kurikulumom i usklađene su s Nastavnim planom i programom. Integrirani dani su važan dio poučavanja, a ove su godine obogaćeni projektom Za SLOBODNO VRIJEME ljepšu školu, koji je započeo prije integriranih dana, a još je u tijeku. Za vrijeme integriranih dana učenici cijele škole prema vlastitim su se interesima uključili u radionice prvenstveno ekoloških tema, kao što su Dan planete Zemlje - ciklus života, Nasljeđe antike, Čovjek, priroda i Bog, Utjecaj čovjeka na promjene klime, Osobine vode, Water - naš odnos prema vodi, Zemlja pod vodom (Noina arka), a kroz Projekt za mlade „How Yes No...“ („Kako da ne...“) Za poboljšanje kvalitete življe Piše Helena Novak Gradska knjižnica Zadar [email protected] M ediji nas svakodnevno zasipaju vijestima iz crne kronike koji se odnose na nasilničko i problematično ponašanje mladih. Osim problema funkcioniranja obitelji, lošeg utjecaja medija i drugoga, jedan je od razloga postojanja ovoga gorućeg problema i nedostatak brige društva i njegovih institucionalnih struktura u cjelini. On se dijelom odnosi i na slabu „ponudu“ društvenih struktura u pogledu kvalitetne realizacije slobodnog vremena mladih. Preventivno djelovanje Grad Zadar pripada onim hrvatskim gradovima koji nisu na zadovoljavajući način riješili ovo pitanje. Dugo najavljivani Centar za mlade još ne postoji, a i pitanje je kada će se - u recesijskim vremenima moći krenuti s konkretnim građevinskim radovima. Premda nema Odjel za mlade, Gradska knjižnica Zadar godinama je jedna od rijetkih gradskih institucija koje okupljaju mlade Zadrane te u okvirima svojih prostornih (ne)mogućnosti nastoji osmisliti njihovo slobodno vrijeme. Jedan od dobrih višegodišnjih primjera je Sva- Projekt je zamišljen kao jedan od mogućih načina kojim bi se kvalitetno osmislilo slobodno vrijeme mladih, ali i dalo moguće uputnice za rješavanje njihovih problema. Riječ je o nizu radionica namijenjenih srednjoškolskoj mladeži, čiji su voditelji studenti psihologije, volonteri Studentskog savjetovališta štarnica za tinejdžere, a u novije vrijeme Klub čitatelja za mlade. Od ožujka 2010. tim primjerima dobre knjižničarske, ali i društvene prakse pridružuje se i projekt Mladi za mlade „How Yes No…“ („Kako da ne...“). Zamišljen je kao jedan od mogućih modusa kojim bi se kvalitetno osmislilo slobodno vrijeme mladih, ali i dalo moguće uputnice za rješavanje njihovih problema. Tako zahtjevan zadatak nije moguće realizirati bez međuinstitucionalne suradnje. Stoga je drugi čimbenik u suorganizaciji i realizaciji projekta Studentsko savjetovalište Sveučilišta u Zadru. Riječ je o nizu radionica namijenjenih srednjoškolskoj mladeži, čiji su voditelji studenti volonteri Studentskog savjetovališta. Odabir studenata psihologije kao voditelja radionica počiva na recentnijim istraživanjima: ona su ustvrdila da se mladi radije uključuju u aktivnosti koje vode njihovi vršnjaci, što se i u našoj praksi pokazalo kao dobra ideja. Cilj radionica je poticanje mladih na uočavanje, postavljanje i uviđanje nekih njihovih problema, te poboljšanje kvalite- te življenja. Ovo posljednje je vrlo važno u suvremenom društvu koje – osobito kroz medije – manipulira temeljnim ljudskim vrijednostima te mladima daje lažnu sliku vrijednosti i stvarnosti. U planu i radionice za osnovce Niz od šest radionica počeo je 13. ožujka, a završava 29. svibnja 2010. Radionice se održavaju u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar. Predvi- broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 11 www.skolskenovine.hr FIZIKA Prvašići sade cvijeće uređenje škole i školskog okoliša primijenjeno je znanje učenika i potaknuto aktivno sudjelovanje u brizi za okoliš. Radu na projektu odazvali su se i mnogi roditelji, a rezultate radionica tijekom integriranih dana mogli su vidjeti na plakatima, kroz izložbu radova na školskim hodnicima te u prezentacijama koje su napravili učenici u Power Pointu. Učitelji su pak povratnu informaciju dobili putem evaluacijskih listića, iz kojih je vidljivo da učenici žele što više praktičnog rada, vole se družiti pri učenju, rado sudjeluju u uređenju škole, cijene raznoliku nastavu, dobru organizaciju, strpljivost nastavnika, vole snimati kratke filmove, izrađivati plakate u boji te prezentacije u Power Pointu, a ne vole raditi cijeli sat na isti način te ne vole mnogo zapisivati. Dan iza integriranih dana uslijedila je završna priredba u dvorani kina Tuškanac. Priredba uoči Dana škole prikazala je rad učenika u izvannastavnim aktivnostima te realizaciju učeničkih kreativnih zamisli usklađenih s Nastavnim planom i programom. Izmjenjivali su se dramski i recitatorski izraz s klasičnim i suvremenim plesom, a sa scene se čuo hrvatski, engleski i njemački jezik. Kratkim filmom publika je upoznala i rad grupe Prva pomoć. Izmjenjivale su se fotografije koje su prikazivale školske aktivnosti tijekom cijele godine, a sve je završilo zajedničkom pjesmom Zbora učitelja i Zbora učenika. Priredba je bila popraćena pohvalama roditelja koji su potpuno ispunili dvoranu te čestitali učiteljima i učenicima na uspješnoj realizaciji programa. nja đene za manje grupe srednjoškolaca, od 10 do 15 polaznika, radionice se u svim segmentima žele približiti mladima, pa je i nazivljem. „How Yes No...“ („Kako da ne...“) skupni naziv kojim počinje naslov svake radionice: „Kako da učenje ne bude mučenje“, „Kako da ne štekam u komunikaciji“, „Kako da ne kažem ‘da’ “, „Kako da ne gubim samopouzdanje i samopoštovanje“, „Kako da ne ostane sve u meni“ te „Kako da ne živim nezdravo“. Problemima koji bi mogli biti obrađivani na (pre)stručan način, studenti psihologije pristupaju na opušten i mladima blizak način. Potrebno je spomenuti i da mladi imaju mogućnost vlastitog planiranja tema i termina radionica. Budućnost projekta ovisit će o interesu i ocjeni mladih polaznika, koji nakon svake radionice daju njezinu evaluaciju. Konačna evaluacija bit će javno objavljena nakon završetka radionica. Uz mogućnost proširivanja radionica na mlađe dobne skupine (više razrede osnovne škole), prelazak projekta u stalni program Gradske knjižnice Zadar ovisit će i o osiguranju redovitih izvora financiranja. Time se dotiče problem društvenog i institucionalnog prepoznavanja vrijednosti ovakvih volonterskih projekata koji ne donose nikakvu (financijsku) dobit, no čiji je unutarnja dobit kod mladih pojedinaca - nemjerljiva. Kako nastavu učiniti zanimljivom? Znanost kao znanstvena fantastika Smočnica je neiscrpno vrelo svekolike inspiracije čak i za profesora fizike. Kako to izgleda u nastavi pokazao je profesor Dragan Klement iz Srednje škole Marka Marulića Slatina, koji je zajedno sa svojim učenicima izveo neobične fizikalne pokuse koji laicima izgledaju kao mađioničarski trikovi ili scene iz znanstveno-fanstastičnih filmova Piše Zorislav Jelenčić Z a svakoga pravog fizičara, a k tome još i profesora fizike, smočnica je neiscrpno vrelo svekolike inspiracije: ulje maslinovo i obično, boce, staklenke za kiseljenje povrća, jaja... Što o tome misli fizičarova žena?! I još kad ustanovi da joj nema sušila za kosu. Profesor je Dragan Klement iz Srednje škole Marka Marulića Slatina, a projekt se zove „Zanimljiva fizika“. Za ovogodišnji su Dan škole profesor i učenici izveli neobične fizikalne pokuse koji su nama laicima izgledali kao mađioničarski trikovi ili scene iz znanstveno-fanstastičnih filmova. Navest ću neka od „čudesa“: kako praznom čašom gurnuti pluteni čep na dno čaše s vodom? Prazna čaša ipak nije prazna već je u njoj zrak. Puna čaša okrenuta naopako, a voda se nije prolila - objašnjenje je da atmosferski tlak djeluje na sve strane jednako pa i prema gore. Pušete fenom između dviju praznih plastičnih boca i umjesto da se razmaknu - one se skupe. Ovo dokazuje da je zbroj statičkog i dinamičkog tlaka stalan. Između boca je dinamički tlak veći, a statički je manji pa veći tlak sa strane gura boce da se primiču. Ovaj se princip primjenjuje kod krila zrakoplova. Jeste li išta razumjeli? Kako god bilo - kad se vozite biciklom ne približavajte se kamionima. Vjerujte profesoru. Hladna voda je zdrobila limenku u kojoj je vrelo malo vode. Vodena para se brže skupila u naglo ohlađenoj limenci, nego što je voda ušla u limenku. Kako izvaditi novčić iz vode, a da ne smočite prste? Svijeća ispod poklopljene čaše stvara podtlak te upije vodu i novčić ostane na suhom. Nešto što je pokušao Neno u „Odmori se, zaslužio si“: kako izvući stolnjak ispod tanjura i pribora za jelo, a da ostanu na istom mjestu? Mi smo izvlačili papir ispod staklenki. Moraš biti jako brz. Netko je podmetnuo probušene slamke za sok i koliko god se svi trudili sok nismo mogli povući u slamke. Problem smo riješili tako što smo uzeli čitave slamke i povukli sok iz čaše. Probušenim slamkama ne može se isisati zrak pa sok ne može ući u slamku. Pokusom u kojem su dvije vilice i čačkalicu oslonili na čašu i one su stajale u ravnoteži pokazali su da težište tijela može biti i izvan tijela. Čak i kad pokus ne uspije može se nešto naučiti: kuhano jaje trebalo je ugurati u bocu čije je grlo nešto uže od jajeta. Zapaljenim papirom stvori se podtlak u boci koji je manji od tlaka izvan boce. I jaje je trebalo upasti. Ali nije. Zašto? Jer su bocu oprali netom prije pokusa - bila je vlažna pa se papir ugasio prije vremena. Zaključak - ponekad ne treba pretjerivati sa čistoćom. Ovo je samo dio onoga što su profesor Klement i njegovi spretni asistenti Tajana Novak, Aleksandar Živković, Domagoj Klement, Marin Vuk, Damir Striber i Sanjin Gumbarević pokazali tijekom „magičnoga“ fizičarskog poslijepodneva. Šteta bi bilo da ove „majstorije“ ne vidi više ljudi, a ne bi škodila ni materijalna potpora za materijal. Dok se to ne dogodi, stradat će smočnica. Profesor Dragan Klement i njegovi učenici Puna čaša okrenuta naopako, a voda se nije prolila Kako probušiti balon, a da ne pukne odgojno-obrazovna praksa 12 www.skolskenovine.hr KRIZA ODGOJA... broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. i/ili odgoj u vrijeme krize Odgojna nastava Piše prof. dr. sc. Marko Palekčić Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu K riza odgoja i odgoj u vrijeme krize može se i treba promatrati i tematizirati i iz pedagogijsko-didaktičke perspektive, posebice uz pomoć sintagme ”odgojna nastava”. Pri tome koristim kratki povijesni i/ili suvremeni sustavni pristup fenomenu ”odgojne nastave”. Kriza odgoja je ponajprije kriza razdvajanja nastave i odgoja. Odgoj u krizi je istodobno kriza teorijskih objašnjenja pojma ”odgojna nastava”. Otuda umjesto samorazumljivosti pojmova u raspravama o odgoju i obrazovanju, ponajprije definiram neke od pojmova bitnih za daljnju eksplikaciju. Didaktiku shvaćam i određujem kao odgoj i obrazovanje kroz nastavu. To shvaćanje počiva na temeljnim pedagogijskim pojmovima: odgojivosti i obrazovljivosti i pedagoškim teorijama poučavanja i učenja. Takvo određenje didaktike pretpostavlja jasno definiranje i razlikovanje pojmova nastave i odgoja, ali i njihovo relacijsko shvaćanje. Odgoj se odnosi na stav, mišljenje i djelovanje i znači ”vanjsko” djelovanje na čovjeka u postajanju (proces interiorizacije). U jezgri odgoj je obilježen privođenjem mladog čovjeka - kako je Humboldt rekao ”proporcijskoj igri” njegovih snaga, to jest tomu da se razum, osjećanja, nagoni, sklonosti i žudnje kao i djelovanje međusobno usklade, da ih se međusobno usuglasi pod vodstvom razuma. Obrazovanje obuhvaća razumijevanje sebe i razumijevanje svijeta. Obrazovanje označava proces razvoja u kojemu se ono iznutra eksteriorizira, kao proces osvješćivanja iskustva, doživljaja, ophođenja i učenja. Odgojna nastava je odgoj i obrazovanje kroz nastavu, ona nastava koja odgaja i obrazuje iz sebe same, a ne kroz nešto što se njoj dodaje izvana. Povijesno utemeljene odgojne nastave (na primjeru shvaćanja Herbarta i Petzelta) A). Johan Friedrich Herbart, utemeljitelj pedagogije kao znanosti na sveučilištu pisao je: ”Priznajem ovdje da nema pojma o odgoju bez nastave kao što i unatrag, barem u ovom spisu, ne priznajem nastavu koja ne odgoja. ” Herbart je uvijek naglašavao odgojni cilj nastave: ”Nastava želi prvenstveno tvoriti misaoni krug, odgoj i karakter. Posljednje nije ništa bez prvoga, u tome se sastoji glavna bit moje pedagogije.” Temeljno shvaćanje učenja, prema Herbartu, povezano je s izmjenom faza udubljivanja i osvješćivanja. Uravnoteženo izmjenjivanje tih faza pridonosi razvoju višestranosti interesa kod učenika (”odgojna nastava”). Za svaki od tih stupnjeva postoje mirujući i napredujući, aktivni stupanj - prvo mirna, pa aktivna udubljenost, a zatim mirna, pa aktivna osviještenost. Izmjenjivanje receptivnosti (mirujući) i spontanosti - samodjelatnosti učenika (aktivni stupanj) je bit ”odgojne nastave”. Nastava prema Herbartu, ima dvi- je dimenzije: spoznaju i sudjelovanje kao različita stanja ćudi. Nastava nastavlja i dopunjava iskustvo i ophođenje. Učenici se nalaze uvijek u međustanju između udubljivanja i rasutosti (neusredotočenosti). Svakodnevno iskustvo i ophođenje ne omogućavaju izgradnju sustava (predodžbi) i refleksiju tog sustava. Na tom shvaćanju počivaju Herbartovi stupnjevi nastave, koje treba razlikovati od stupnjeva nastave herbartovaca, koji su te stupnjeve shvatili kao rigidnu nastavnu shemu, koja je pridonijela reduciranju nastave na puku instrukciju. Herbart s tim stajalištima nema baš nikakve veze. Naprotiv, njegova shvaćanja su dublje teorijski utemeljena i trebala su voditi sasvim drugačijem shvaćanju nastave - posebice odgojne nastave. Bez jedinstva nastave i odgoja ni obrazovni procesi se, prema Herbartu, ne mogu ostvariti. Cilj ”odgojne nastave” jest nastavljati, dopunjavati i proširivati svakodnevno iskustvo i ophođenje učenika prema višestranim interesima i istodobno ga osposobiti za sudjelovanje u socijalnom okruženju. Odgojna nastava proširuje, prema Herbartu, iskustvo svijeta prema znanosti i umjetnosti te međuljudsko ophođenje prema politici i religiji. Temeljni Herbartovi teorijski stavovi su: 1. obrazovljivost kao određenost čovjeka receptivnoj i spontanoj tjelesnosti, slobodi, povijesnosti i jezičnosti (primjerice, interes je s jedne strane rezultat receptivne spremnosti individue da dopusti predmetu, sadržaju, da na njega djeluje, a s druge strane riječ je o spontanoj aktivnosti zainteresirane predanosti i shvaćanja); 2. poziv na samodjelatnost subjekta i dijalektiku mišljenja i djelovanja; 3. dijalektička povezanost odgoja i obrazovanja. B). Alfred Petzelt (1955.) bit pedagogije vidi u razmatranju odnosa između nastave (obrazovanje) i držanja (odgoj). Dok se nastava procjenjuje na dimenziji koliko netko nešto zna, je li znanje točno ili pogrešno, odgoj se procjenjuje prema držanju (odnos, stav, vrijednost, interes...) učenika. To je razlika između nastave i odgoja. Sadržaj je uvijek povezan s držanjem, odnosom učenika prema njemu. Dok je u prvom slučaju važan odnos prema sadržaju, u drugom je bitan odnos sadržaja prema osobi, odnosno vlastiti odnos prema naučenom. Ispravno znanje i dobro držanje su strukturalno različite dimenzije, ali su upućene jedna na drugu. Svrha nastavnog djelovanja nastavnika jest vođenje učenika od pukog mnijenja do obrazloženog znanja, od nezainteresiranog držanja do aktivne i reflektirane predanosti. Mogući su različiti odnosi između znanja i držanja: 1. s nastavne strane, primjerice učenje glagola. Dijagnoza: netočno znanje, zamjena pravila, nedostatno znanje, neadekvatna primjena. S odgojne strane: mala predanost, nemarno, nesigurno stajalište, nedostatna brižljivost. Paralelizam: točno-pogrešno i dobrološe; 2. sadržaj nepotpun, površan; držanje (marljivost i brižljivost) snažno izraženo. Prvo pokazuje loš, drugo dobar uspjeh. Diskrepancija zahtijeva utvrđivanje razloga za svaki pojedinačni slučaj; 3. darovit učenik pokazuje dobro postignuće, ali način na koji je učenik ostvario postignuće pokazuje nedostatke: nedostatna predanost, nepovezana im- obraniti i protiv prigovora. Povratni utjecaj na osobu ovisi o kvaliteti poučavanja i učenja. Treći, shvaćanje odgaja. Pod shvaćanjem se misli elaborirano razumijevanje, sustavno umrežavanje, sinteza - pregled. Putem analize izoliramo dijelove, putem sinteze povezujemo ono što već znamo i umijemo s novim. Shvaćanje počiva na vlastitim (misaonim) aktivnostima učenika. Povezivanje se ne može mehanički uspostaviti, nego se mora samostalno uraditi. I četvrto, razlikovnost odgaja. Razlikovno razumijevanje je cilj nastave. Razlikovnost ima utjecaj i na djelovanje, jer ako postaje razlikovno što netko želi to mu omogućava da djeluje različito od onoga koji to razlikovno ne luči - ne zna. Odgojna nastava i ”suvremena”, ”nova” paradigma Kriza odgoja je ponajprije kriza razdvajanja nastave i odgoja. Cilj odgojne nastave jest poticanje svestranih interesa, razvoj samostalnog mišljenja i samostalne djelatnosti učenika. Forme putem kojih se ostvaruje odgojna nastava su određene dijalektičkim, znači i proturječnim, ali i relacijskim, odnosima između pokazivanja i upućivanja nastavnika i spoznaje i sudjelovanja učenika provizacija. Zadaća je ”obavljena”, ali ne iz osobnog interesa i vlastite volje. Dijagnoza: iz kuta nastave uspjeh, iz kuta odgoja neuspjeh. Suvremena shvaćanja odgojne nastave Suvremena teorijska utemeljenja pojma odgojne nastave oslanjaju se na Herbartove stavove (primjerice radovi Dietera Bennera) ili svoju inspiraciju traže u stavovima poznatih filozofa (primjerice Kantovim). Tako odnos između odgoja i nastave Lutz Koch tematizira na sljedeći način: Razlika I: odgoj bez nastave. Riječ je o odgoju koji se usmjerava samo na osjećanja: zadovoljstvo, bol, radost, strah, mržnja, ljubav, koji se podržavaju i/ili izazivaju putem obećanja, poklona, maženja ili putem prijetnji, psovki, ponižavanja i kazni. Ono što nedostaje su spoznaja i uvidi, znanje, razumijevanje, uvid i interesi sa i putem nastave. Odgoj može biti utjecajan, učinkovit samo u kombinaciji s nastavom. Bez vođenja do znanja i uvida odgoj je samo manje ili više prikrivena manipulacija. Razlika II: nastava bez odgoja. Nastava i odgoj u ovom slučaju nisu iznutra međusobno povezani. Ona se svodi na puke apele. Nastava bez odgoja se reducira na instrukciju. Jedinstvo razlike: odgoj putem povratnog utjecaja nastave na učenike. Nastava koja odgaja iz sebe same pretpostavlja ozbiljan misaoni rad nasuprot dominirajućoj pedagogiji zabave i maženja. O odgojnoj nastavi govorimo kada nije samo riječ o upotrebljivim vještinama nego kada se ona odnosi i na samog nositelja tih vještina. Humboldt je govorio o povratnom djelovanju, to jest jačanju, bistrenju i uređivanju ljudskih snaga. Riječ je, dakle, o obrazovanju, a ne o pukom stjecanju primjenjivih vještina i umijeća, koje danas nazivamo kompetencijama. Riječ je o nastavi koja učenike ne oprema pukim kompetencijama nego ima povratni učinak na samog učenika. U ovom slučaju govorimo i o obrazovnoj i o odgojnoj nastavi. Nastava odgaja iz nekoliko razloga. Prvi, razumijevanje odgaja. Razumijevanje je modus spoznavanja i povezan je s razumom i mišljenjem. Mišljenje se označava kao spontano i samodjelatno. Kada se nešto uči, pri tome se mora misliti i da to vodi razumijevanju. Učenje tad ima kvalitetu povratnog djelovanje na subjekt učenja. Drugi, uvid odgaja. Uvid je napredna forma razumijevanja. Nešto uvidjeti znači produbljeno razumjeti (uvid razloga). U ovom slučaju razumijevanje se može obrazložiti i ”Prijelaz s poučavanja na učenje i uloga odgojne nastave” (o tome sam šire pisao u Školskim novinama 7. travnja ove godine). U novoj paradigmi naglašava se posebice potreba za stavljanjem težišta na učenike umjesto na sadržaje, na razvoj kompetencija, a ne na prijenos sadržaja, na ”nove” nastavne forme (istraživačka nastava primjerice), a ne na tradicionalne. To su sve primjeri neuravnoteženog promišljanja, koje ne podupire niti pedagogijsko-didaktička teorija niti rezultati serioznih znanstvenih empirijskih istraživanja. U odgojnoj nastavi su uravnoteženi ovi, u novoj paradigmi, međusobno suprotstavljeni elementi. Cilj odgojne nastave jest poticanje svestranih interesa, razvoj samostalnog mišljenja (primjerice putem poticanja razumijevanja i shvaćanja) i samostalne djelatnosti učenika. Forme putem kojih se ostvaruje odgojna nastava su određene dijalektičkim (znači i proturječnim, ali i relacijskim) odnosima između pokazivanja i upućivanja nastavnika i spoznaje i sudjelovanja učenika. Nastava koja se reducira na puku instrukciju je nastava koja ne odgaja i ne obrazuje. Na takvu nastavu i na lošu nastavnu praksu (odnosno rigidnu shemu herbartovaca) pozivaju se konstruktivizam i nova paradigma ”prijelaza poučavanja na učenje” - u pokušajima da se nametnu kao ”novo”, ”suvremeno” rješenje aktualnih pitanja reforme i organizacije obrazovanja i nastave. Iz pojma odgojne nastave proizlazi da ne treba suprotstavljati nastavu usmjerenu na sadržaje i nastavnika i nastavu usmjerenu na učenika. ”Odgojna nastava je ona koja i obrazuje time što osigurava izmjenu udubljivanja i osvješćivanja; istodobno razvija i spoznaju i sudjelovanje; principijelno nije samo disciplinarna nastava (faza udubljivanja), nego je nastava koja transcendira predmetnu nastavu (faza osvješćivanja); polazište odgojne nastave nije Nastavni plan i program, nego konkretno iskustvo pojedinog učenika; praktična zadaća proširenja individualnog iskustvenog horizonta ne povezuje samo nastavnika i učenika s društvom, nego i oboje međusobno. ” (Johan Friedrich Herbart) (Uvodno izlaganje na Osmom susretu pedagoga Hrvatske u Osijeku, 19. - 21. travnja 2010.) 13 regija broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr BOSNA I HERCEGOVINA Održana četvrta konferencija Innovation Forum Microsoft ulaže u obrazovni proces FMON i Microsoft BiH postali poticajni i efikasni partneri u produbljivanju suradnje inovativnih škola, podizanju njihove tehnološke spremnosti, promicanju primjerima dobre prakse u procesu upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u osnovnim i srednjim školama P redstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti prisustvovali su četvrtom susretu vrhunskih stručnjaka i menadžera inovacija u informacijskokomunikacijskoj tehnologiji (IKT) u Bosni i Hercegovini Innovation Forum, koji je u Sarajevu organizirao Microsoft BiH, a čija je tema bila obrazovanje i zapošljavanje. Ovo je već tradicionalna konferencija namijenjena vladinim institucijama, nevladinim organizacijama, privrednicima na kojoj sudionici razgovaraju o značaju informacijsko-komunikacijskih tehnologija i IT pismenosti za obrazovanje i zapošljavanje. Inicijativa Partneri u učenju U okviru globalnih Microsoftovih inicijativa koje se implementiraju u BiH s ministarstvima obrazovanja pokrenuta je inicijativa Partneri u učenju, kojom se želi pomoći školama da uvedu suvremene tehnologije i inovativne pristupe u obrazovni proces. Federalna ministrica obrazovanja i znanosti BiH Meliha Alić naglasila je dobru suradnju s Microsoftom i podršku te svjetske tvrtke ne samo u tehničkom nego i inspirativnom smislu. Podsjećajući na Memorandum o razumijevanju, koji su prošle godine potpisali Microsoft BiH i FMON, Alić je istaknula da je uspostavljen okvir za dugoročnu suradnju u okviru svjetskog programa korporacije Microsoft pod nazivom Partneri u učenju. Osnovne su tri programske cjeline projekta bile inovativni edukatori, inovativna škola i inovativni učenici. „Programska orijentacija ovog projekta bila je potpuno u skladu s reformskim aktivnostima koje su se implementirale u našoj zemlji - s inoviranjem i modernizacijom nastavnog plana i programa, novim metodama rada, drugačijim poimanjem uloge učenika i nastavnika u nastavnom procesu. Srž u promjeni obrazovne paradigme bio je da težište nije na onome što učitelj treba predavati, već na onome što dijete treba znati. Bosna i Hercegovina tako je postala karika neraskidivog lanca zemalja koje su svjesne da se nove generacije rađaju u digitalnom svijetu, da je brza transformacija podataka, informacija i znanja u digitalni oblik i da im treba omogućiti efikasniji i brži pristup umreženim informacijama”, kazala je Meliha Alić. Inovativne škole Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti snažnim je djelovanjem u prošle tri godine opre- milo mnogo škola informatičkim kabinetima, u svim sveučilišnim studentskim centrima otvorilo multimedijalne centre, opremljene suvremenom IKT opremom i osiguralo besplatan pristup međunarodnim bazama podataka Web of Science i Current Content za akademsku i znanstvenu javnost i studente u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ministrica je također istaknula da su FMON i Microsoft BiH postali poticajni i efikasni partneri u produbljivanju suradnje inovativnih škola, podizanju njihove tehnološke spremnosti, promicanju primjerima dobre prakse u procesu upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u osnovnim i srednjim školama. „Zajedno smo odabrali nastavnike za edukaciju o Microsoftovim alatima, promovirali smo udžbenik 101 ideja za inovativne nastavnike, afirmirali značaj natjecanja Forum inovativnih nastavnika, na kojem su izabrani najbolji pojedinačni i grupni projekti koji su predstavljali BiH na europskom natjecanju u Berlinu, koordinirali smo aktivnosti oko sudjelovanja predstavnika škola na konferenciji o zaštiti intelektualnog vlasništva, a predstavnici Ministarstva bili su i članovi žirija za odabir najboljih radova u okviru projekta Partneri u učenju”, naglasila je federalna ministrica. Ističući izniman značaj informa- Međunarodni sajam knjiga i učila u Sarajevu Knjiga - svijet kreativne edukacije Na kraju 22. međunarodnog sajma knjiga i učila, održanog od 21. do 26. travnja u Sarajevu, čiji je moto bio Knjiga - svijet kreativne edukacije, uručene su nagrade i obilježen je svjetski dan intelektualnog vlasništva Inovacija - povezivanje svijeta. Centar Skenderija s dvije dvorane bio je najposjećenije mjesto u glavnom gradu BiH. Posljednjega sajamskog dana dodijeljene su nagrade najuspješnijim izlagačima, i to u 15 kategorija. Nagrada za najbolji prijevod pripala je Zdeslavu Dukatu za prijevod Plutarhovih Usporednih životopisa I - II, koju je izdao nakladni zavod Globus iz Zagreba. Željko Ivanković dobitnik je nagrade za uredništvo monografije Stećci izdavačke kuće Rabic. Nagrade za najbolji časopis dobili su Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod, koje izdaje časopis za kulturu i književna pitanja Behar, urednika Seada Begovića, te Nova škola iz Banje Luke za časopis za djecu Šiki Miki, urednika Pere Spasojevića. Najbolje oblikovanom knjigom proglašen je Filmski letak Slobodana Šijana i Miloša Majstorovića, koju je štampao Službeni glasnik iz Beograda, a SUBOTICA uredio Branko Kukić. Ista nagrada pripala je i knjizi Kako se crta sunce Toše Borkovića, u izdanju Bosanske riječi iz Tuzle. Najboljim sajamskim štandom proglašen je onaj Kašmir prometa, izdavača dječjih knjiga Matice hrvatske, ogranak Dubrovnik. Nagradu za izdavački pothvat godine dobila je Udruga građana Lastavica iz Praga za prijevod šest svezaka izabranih djela Ive Andrića na češki jezik (Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Jelena, žena koje nema, Vezirov slon, Znakovi na putu i Omer-paša Latas). Prevoditelj je bio Dušan Karpatski. Buybookova promocija sabranih djela književnika Tariqa Alija (Islamski kvintet, Sjene narova drveta, Knjiga Salahudinova, Kamena žena, Noć Zlatne leptirice i Sultan u Palermu) proglašena je najboljom sajamskom promocijom. Za životno djelo u području književnosti nagrađen je Šimo Ešić i njegova Bosanska riječ iz Tuzle, a za životno djelo u području izdavaštva IP Svjetlost iz Sarajeva i Sarajevo Publishing. Prema Oslobođenju I. B. Prekogranična suradnja Dar subotičkoj Ekonomskoj školi U gostiteljsko-turistička škola iz Osijeka darovala je 501 knjigu subotičkoj Ekonomskoj srednjoj školi ”Bosa Milićević”. Riječ je o knjigama školskog bibliotečkog fonda koje se više ne koriste u hrvatskom školskom programu, a koje su u srpskim programima i dalje u uporabi. Ravnatelj subotičke Ekonomske škole Igor Bem ističe kako je ova donacija značajna za školu, jer je bibliotečki fond već prilično star i iskorišten, te dodaje kako je ovaj dar još jedna potvrda dobre suradnje dviju partnerskih škola. Pomoć u dopremanju knjiga pružio je Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici, a prigodom predaje generalna konzulica Ljerka Alajbeg istaknula je da ”kao što se danas razmjenjuju knjige, tako će se sutra razmjenjivati učenici između partnerskih škola, kada svi skupa budemo u Europskoj uniji. Cilj nam je da se učenici povežu, i kasnije da postanu suradnici i prijatelji. Želimo i da nema barijera, barem između djece, između njih koji će svima nama stvoriti bolju budućnost. Danas ovakvu, s granicama, a sutra i bez granica” - rekla je Alajbeg. Članica Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić Prćić istaknula je da će HNV podržati i surađivati sa svim zainteresiranim školama, neovisno o tomu provodi li se u njima nastava na hrvatskom jeziku, a član Gradskog vijeća Slobodan Čamprag rekao je kako lokalna samouprava potiče prekograničnu suradnju i podupire zajedničke projekte. Pratnerska suradnja između Ugostiteljskoturističke škole iz Osijeka i subotičke Ekonomske srednje škole ”Bosa Milićević” započela je prije tri godine i sada već funkcionira uhodanim tempom. Prije mjesec dana profesori ugostiteljskog usluživanja s učenicima su bili u gostima na jednom od regionalnih natjecanja u Vinkovcima, a učenici i jedne i druge škole redovito se posjećuju prigodom raznih manifestacija i natjecanja. Slavica Mamužić cijskih tehnologija u procesu obrazovanja novih generacija i značaj promicanja ekonomije znanja, ministrica Alić uvjerena je da će budući zajednički put biti putokaz za stvaranje modernog, fleksibilnog, poticajnog i europski orijentiranog obrazovnog sustava u Bosni i Hercegovini. Teorija i praksa Direktorica Microsofta BiH Lejla Zukić-Krivdić rekla je da su obrazovanje i zapošljavanje iznimno značajni za svaku zemlju, pa ni BiH ne može biti iznimka. „Osim dobre suradnje s vladinim institucijama, surađujemo i s nevladinim organizacijama i kroz globalnu Microsoftovu inicijativu već tri godine financijski pomažemo projekt kojem je cilj izobrazba nezaposlenih osoba i socijalno ugroženih kategorija. Na taj im se način pomaže da postignu veću konkurentnost na tržištu rada“, kazala je Zukić-Krivdić. U tom se kontekstu, kako je dodala, mnogo radi i s fakultetima da bi se studentima omogućilo da osim teorijskog znanja steknu i praktične vještine koje će im pomoći pri zapošljavanju. Tema prve panel-diskusije bila je „Značaj IKT-a i IT pismenosti za obrazovanje i zapošljavanje“, a sudionici su imali priliku upoznati se s trenutačnim stanjem primjene IKT-a i IT pismenosti u BiH, ali i s postojećim i planiranim projektima i inicijativama u svrhu poboljšanja aktualne situacije, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru. Prema FMON-u I. B. aktualno svijet 14 broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr VELIKA BRITANIJA Učenje uz pomoć stimulansa Pametni lijekovi za bolje ocjene „Modafinil mi pruža dugotrajnu pažnju, produktivnost i izdržljivost, a i pamćenje mi je bolje. Privukao me kao jeftina i brza metoda za bolju koncentraciju. Inače bih ovisio o kavi, čaju i energetskim napicima“, kaže 17-godišnjak koji često pije pametne lijekove J osh je imao ispit. Kao i ostali dječaci u prestižnoj javnoj školi, želio ga je riješiti što bolje. Pojeo je doručak, lijepo se obukao, a prije nego što je krenuo na nastavu popio je bijelu pilulu. Kupio je 30 tableta preko internetske prodaje iz SAD-a za oko 400 kuna, ali i sam je svjestan kako je moguće da su tablete pristigle iz ilegalnih kućnih farmacija u Indiji. Ipak, stimulans modafinil, koji se koristi za nesanicu, dosad je funkcionirao. Ako ne zakaže ni ovaj put, opet će dobiti dobru ocjenu. Dobrodošli u svijet pametnih lijekova, znanih i kao kognitivni napredni lijekovi. U stresnim vremenima mnogi školarci pristupaju ispitima bez pomoći, ali ostala djeca mogu poduzeti ekstremne mjere. Ovo je svijet u kojem 15-godišnjaci sudjeluju u ilegalnoj internetskoj prodaji lijekova i izmjenjuju iskustva o tome koji je koktel pilula najbolji za dobivanje dobrih ocjena. Zabrinutost zbog pametnih lijekova raste već neko vrijeme među znanstvenicima, političarima i farmakolozima, a došao je u žarište nakon što je bivši britanski ministar zdravstva Lord Datzi of Dehnam napravio studiju o njihovu učinku. Pilula za dugotrajnu pažnju, produktivnost i izdržljivost Čini se neobičnim, jer je većina tih lijekova desetljećima bila namijenjena za liječenje narkolepsije, kroničnog poremećaja spavanja, ili ADHD-a, poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje, i bili su ocjenjeni sigurnima. No, nitko nije pratio njihovo kaotično korištenje kod mladih, koji ih koriste u pretjeranim dozama kako bi pojačali svoje intelektualne sposobnosti. Neki stručnjaci misle da njihovo korištenje u mozgovima koji su tek u razvoju mogu uzrokovati ovisnost i trajna oštećenja. Josh je inteligentan i elokventan 17-godišnjak, pa se pitate zašto mu je potrebna dodatna pomoć kako bi se osjećao „pametnijim“. On uzima modafinil (koji se prodaje samo na recept, poput kao provigila, alerteca, modavigila i modalerta) već godinu dana, a njegovi prijatelji i dvostruko dulje. Josh živi u Londonu, a roditelji su mu odvjetnici. “Čitao sam o modafinilu, istraživao na internetu i pričao s prijateljima o tome“, rekao je Josh i nastavio: “Privukao me kao jeftina i brza metoda za bolju koncentraciju. Inače bih ovisio o kavi, čaju i energetskim napicima. Modafinil mi pruža dugotrajnu pažnju, produktivnost i izdržljivost, a i pamćenje mi je bolje. Mogu zapamtiti grafikon nakon samo jednog crtanja, ne moram ga crtati nekoliko puta, kao ranije. Re- Zakonita strana nezakonitog posla Na studentskim forumima uvelike se raspravlja o tome je li korištenje pametnih lijekova u učenju - varanje. Neki kažu da jest, dok drugi tvrde da oni koji ih se žele moraju biti spremni odreći i sličnih stimulansa, poput kave i nikotina. Čak su i stručnjaci podijeljeni. Dr. Anders Sandberg, profesor filozofije na Oxfordu, koristio je modafinil kao dio istraživanja tri godine, a koristi ga i danas. Zajedno sa studentima koji ga uzimaju, on je stao na zakonitu stranu ovoga nezakonitog posla. „Kada ga uzmem, u mojoj glavi kao da radi mali električni motor i sastavlja popis svih stvari koje moram obaviti, pa umjesto da ih odgodim za sutra učinih ih odmah. Lijek koristim povremeno, kada trebam nešto napisati ili kod dugotrajnih letova na kao bih da me čini dvostruko produktivnijim svakoga dana, ali ne automatski i pametnijim. Kada se bliže završni ispiti, prvo uzimam 100 mg modafinila svakog dana kroz nekoliko tjedana, a doza zna i narasti na 300 mg kada učim i po 18 sati dnevno. Shvatio sam da mogu spavati samo četiri do šest sati dnevno tri tjedna u nizu i tek onda mome tijelu treba odmor. Tada uzmem slobodan dan i odspavam 24 sata u komadu.“ Od ljekovitog svojstva do ovisnosti No, Josh nije jedini. Kratak posjet studentskim forumima otkriva mnogo toga o pametnim lijekovima, gdje ih nabaviti, kako ih međusobno razmijeniti... “Modafinil se ne razlikuje od drugih stimulansa, poput kave, kafeinskih tableta i energetskih napitaka, ali niti od tableta za glavobolju. Koristim ga uoči ispita, a koristit ću ga i kad upišem fa- razne konferencije na kojima držim govor. Pritom me ne muči vremenska razlika i mogu se usredotočiti na posao“, objasnio je dr. Sandberg i na pitanje šalje li pritom pogrešnu poruku studentima dodao: „Mnogo sam razmišljao o tome. Vjerujem da ljudi trebaju imati pravo na kontrolu nad vlastitim tijelom, a lijek treba koristiti na odgovarajući način.“ No, zdravstveni stručnjaci boje se zloupotrebe. „Svatko tko uzima lijek na recept, a da se pritom nije konzultirao sa stručnjakom, radi veliku pogrešku. Nuspojave su opasne - srčani problemi, povišeni krvni tlak, mučnina, bolovi u trbuhu - a rastu zajedno s veličinom doze. Što ih više uzmeš, veći je rizik“, kazao je Neal Patel, farmaceut i glasnogovornik Kraljevskoga farmaceutskog društva. (I. Č.) kultet. Preporučam ga svima koji znaju kako ga koristiti. Nisam još rekao roditeljima o tome, znam da oni ne bi razumjeli o čemu se radi i branili bi mi korištenje.“ Koristi od ritalina i adderalla, koji se koriste za liječenje ADHDa, usporedive su s provigilom i modalertom te skupinom lijekova nazvanih droga-lijekovi (ampakine), propisani na recept, čijom se uporabom vide pozitivne naznake u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Problem je kako natjerati učenike da ih ne koriste kada su ispitivanja pokazala da ti lijekovi pomažu i pri podizanju koncentracije i pamćenja, utječući na neurotransmitere - kemijske tvari koje prenose poruke u mozgu. Liječenje ADHD-a zahtijeva amfetamine, koji mogu izazvati ovisnost, a postoji sumnja da i modafinil, koji pomaže prilikom poremećaja spavanja, u konačnici može rezultirati ovisnošću. Barbara Sahakian, profesorica neuropsihologije na Sveučilištu Cambridge, kaže da znanstvenici znaju da lijekovi poput ritalina stimuliraju razine neurotransmitera dopamina i noradrenalina u mozgu. Utječu na raspoloženje i pamćenje, ali... „Postoji optimalna doza za idealan učinak. Veće doze mogu uzrokovati ovisnost. A zapravo nitko ne zna kako modafinil djeluje u mozgu.“ Različiti stavovi stručnjaka No, dokazi ukazuju na to da modafinil utječe na razinu dopamina. A to je značajno otkriće, jer stvaranje dopamina može voditi prema ovisničkom ponašanju. Neki ga zovu „nagradni lijek“, jer se dopamin u tijelo ispušta, primjerice, tijekom uživanja u seksu, hrani i drogi. Ljudi su željni ponoviti taj „nagradni proces“, što može rezultirati ovisnošću. Studija objavljena lani u časopisu „Journal of the American Medi- cal Association“ proučavala je deset zdravih muškaraca koji su uzimali modafinil i potom je u njihovoj krvi pronađena povišena razina dopamina. Istraživanje je provodio Nacionalni institut za zloupotrebu droga (Nida) u SAD-u. „Modafinil potencijalno vodi u ovisnost. Studije su pokazale da svaka zloupotreba droga ima zajednički efekt - porasta dopamina u mozgu“, rekla je direktorica Nide dr. Nora Volkow. No, ispitivanje na samo deset nije konačno mjerilo. Sahakian je pozvala vladu na javnu raspravu o korištenju pametnih lijekova. S jedne strane misli kako bi mogli pomoći ako su sigurni, dok se s druge pita hoće li ljudi u budućnosti biti primorani uzimati ih kako bi radili dulje i teže... Postoje dokazi da neki studenti osjećaju pritisak pa smatraju da moraju uzimati pametne lijekove kako bi išli ukorak s uspješnijim studentima, koji ih uzimaju. Neki nadobudni roditelji čak i podržavaju njihovu uporabu. Jedan je student treće godine na Sveučilištu London Metropolitan istaknuo da mu je modafinil spasio život i pomogao mu da ispuni akademske zadatke. „Poznajem srednjoškolce koji ga uzimaju, a povremeno i njihovi roditelji. Čuo sam da je jedna mlada djevojka popila modafinil na nagovor prijatelja iz razreda. No, nakon pet dana bez sna odvedena je u bolnicu. Imala je vrlo visok krvni tlak, bila je aksiozna i imala neku vrstu halucinacija i psihoza. Popila je, naime, ekstremno veliku dozu. Osjetila je euforiju i te ih uzimala sve više i više. To je dokaz da bi modafinil kod nekih mogao uzrokovati ovisnost“, kazao je student. San, vježbanje i zdrava prehrana Ukoliko je Nida u pravu i svi ti lijekovi utječu na razinu dopamina u organizmu, onda će se zabrinutost prebaciti i na školarce koji su sami uzimali nedozvoljene doze u duljem razdoblju. Dr. Daniel Amen kaže da kod mladih pacijenata s ADHD-om kontrolirana doza ritalina može uvelike pomoći, ali nekontrolirano korištenje može biti opasno. „Višak dopamina u organizmu smanjuje dotok krvi u mozak i dugoročno može uzrokovati trajno oštećenje. Mozak adolescenata naglo se razvija. Svako uplitanje u taj proces može uzrokovati dugotrajne probleme“, smatra dr. Amen i dodaje da postoje i manje riskantna i iskušana sredstva u poboljšanju moždanih funkcija san, vježbanje i zdrava prehrana. Navodno djeluju. Prema Daily Mailu Priredila Ivana Čavlović tema broja aktualno broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 15 Tema broja: Građanski odgoj i ljudska prava u školama www.skolskenovine.hr Naučimo djecu kako da poboljšaju naš svijet Pripremio Branko Nađ Vještine građanske kompetencije te konstruktivno sudjelovanje u aktivnostima zajednice od najmlađe dobi stvara generaciju svjesnu svojih ustavnih mogućnosti i obveza, omogućuje im da budu aktivno građanstvo, koje će jednog dana postati bolji političari, bolji saborski zastupnici, odvjetnici, suci... Građanski odgoj i obrazovanje usmjereno na iskustveno učenje ima višestruki učinak na osobni razvoj, jer potiče mišljenje, rješavanje problema i odlučivanje, svladavanje izazova, kreativnost, preuzimanje rizika za učenje, suradnju s drugima, upravljanje sobom, samovrednovanje prednosti i nedostataka, razvoj identiteta i samopouzdanje, poduzetnost te vještine uspješnog učenja Z agreb je prošlog tjedna bio domaćinom 10. po redu državne smotre projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Predstavljeno je tridesetak projekta koje su osmislili, izradili i pred prosudbenom komisijom predstavili učenici od predškolske do srednjoškolske dobi. Tom je prigodom Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, naglasio kako velik broj od tridesetak projekata iz cijele Hrvatske obvezuje da se i dalje djecu poučava o demokratskom građanstvu, ljudskim pravima, tim temeljnim vrijednostima svakog čovjeka. - Ljudska prava predstavljaju temeljnu vrijednost odgojne komponente škole, i vrlo je važno da u tome sudjeluju djeca već od vrtićke dobi, ne samo u svrhu provedbe ovih projekata, nego u smislu načina življenja. Tolerancija, solidarnosti i uvažavanje svega što je drukčije, osobito uvažavanje manjinskih skupina, sve to škole moraju naučiti svoje đake. Naravno, bez entuzijazma svakog učitelja ponaosob svega ovoga ne bi bilo i trebamo svi zajedno zahvaliti svim hrvatskim učiteljima, poručio je Filipović. S njim se na otvaranju smotre složila i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja smatra da sudjelovanje djece u ovakvim projektima predstavlja važan korak prema učenju i stjecanju znanja o ljudskim pravima, sudjelovanju, participaciji u društvenim zbivanjima. - Za učenje o ljudskim pravima, pa time i dječjim pravima, nikad nije prerano početi. Čak i najniže vrtićke skupine važno je upo- znavati s time, dakako, na njima primjeren način. Jer, učenje o ljudskim pravima jest učenje o korištenju vlastitih prava, ali i uvažavanju i poštivanju prava drugih. Potrebno je uspostaviti sustavno obrazovanje djece i mladih o ljudskim pravima, jer se time unapređuje cjelokupno obrazovanje. Država je također obvezna da svoj djeci omogući jednaku priliku da sudjeluju, i u učenju o ljudskim pravima, pa raznim aktivnostima, poput ove, ostvarujemo zajednički obrazovni cilj. Povezivanje teorije koja dobiva praktičan smisao Poznavanje svojih prava doista je uvjet za dobru, pozitivnu, kvalitetnu budućnosti svakog pojedinca. To je isto tako osnovni preduvjet za sudjelovanje u demokratskim procedurama. I dok još uvijek velik dio populacije smatra da je politika samo sjedenje u saboru i vladi, mladi sve više shvaćaju onu staru izreku “ako se ti nećeš baviti politkom, politika će se baviti tobom”. Jer, politika je sve što činimo kako bismo poboljšali prvenstveno uvjete vlastitog života, ali onda nužno i život šire društvene zajednice. Stoga i mladi moraju sudjelovati u donošenju odluka, u životu društva općenito. Odrasli im za to moraju dati priliku, a projekti poput Građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava možda su najbolji način. Sljedeća faza je konačno usvajanje Nacionalnog okvirnog kurikuluma, u kojem Nastavak na 18. stranici tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. PREDSTAVLJAMO NEKE SUDIONIKE DRŽAVNE SM ODGOJA I OBRAZOVANJA ZA LJUDSKA P II. OŠ Čakovec Šumarska i drvodjeljska škola, Karlovac OŠ Petra Zrinskog, Čabar Gledamo očima, vidimo srcem Korupcija Voditeljice Nevenka Bončić, dipl. politologinja, i Mirna Korkut, prof. pedagogije Definirali smo korupciju kao aktualnu pošast u našem društvu koja sve više uzima maha. Pokušali smo osvijestiti da je korupcija pojava koja narušava temeljne vrijednosti svakoga demokratskog društva. Postavlja se pitanje može li se protiv korupcije učinkovito boriti, odnosno postoji li uopće volja da se otpočne s borbom? Na tragu ovih pitanja istražili smo aktualne slučajeve i pokrenute postupke te djelovanje USKOK-a kao specijaliziranog odjela državnog odvjetništva za borbu protiv korupcije i organiziranoga kriminala. Otkrivanje korupcije i kažnjavanje odgovornih nije dovoljno, pa smo u trećem koraku pokušali razviti strategiju borbe protiv korupcije. Sagledavajući prednosti i nedostatke postojećih politika i proučavajući putove i strategije borbe protiv korupcije, odlučili smo se za edukaciju, prvenstveno mlade generacije. Promjena svijesti o etičkoj prihvatljivosti oblika korupcije jedan je od prvih koraka u našem predloženom rješenju borbe protiv korupcije. Stvoriti od pasivnih primatelja informacija angažirane subjekte koji će znati ne samo prepoznati pojavu korupcije već i djelovati u cilju njezina suzbijanja moguće je postići samo sustavnom edukacijom, što podrazumijeva cjeloživotno obrazovanje. Od sljedeće školske godine započet ćemo s projektom edukacije vršnjačkih edukatora. Njihova je zadaća da na interaktivnim radionicama za predškolsku djecu, učenike osnovnih i srednjih škola te na tribinama za roditelje i građanstvo osvješćuju postojanje problema korupcije u našem društvu i traže načine njezina suzbijanja. Kako zaštititi smeđu žabu? Voditeljica Ksenija Petelin, prof. Dolazi proljeće, a s njime i buđenje biljnog i životinjskog svijeta. Upravo je to vrijeme kad se u nekim dijelovima našega kraja nedopušteno izlovljavaju livadne i šumske smeđe žabe za jelo. Ono što ovu životinjsku vrstu dodatno ugrožava jest činjenica da se love prije nego što se uspiju izmrijestiti. Premda su propisane kazne za izlov, sukladno Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjama na zaštićenim životinjskim vrstama, one se i dalje love. Neki su nam ispitanici rekli da je žabolov tradicija. Postoji li uopće izbor između tradicije i zaštite? Mi bismo ovim projektom željeli pronaći odgovor na pitanje kako zaštititi smeđu žabu. Moguća su rješenja uzgoj žaba na farmi te zakonom reguliran izlov žaba. Smatramo da Republika Hrvatska ima dobre zakone koji štite životinje. Mi se zalažemo da kraj u kojem živimo bude i nadalje prepoznatljiv po svojim prirodnim bogatstvima. Također, odlično je rješenje uzgoja žaba. Iako na području Gorskoga kotara nema uzgajališta žaba, iskustva zemalja koje izvoze žabe potvrđuju da je uzgoj jestivih žaba vrlo unosan posao. Možda bismo u tom dijelu trebali više naučiti od drugih. Planiramo potaknuti obilježavanje prijelaza vodozemaca prometnom signalizacijom na prometnicama čabarskoga kraja te sudjelovati u istraživanju populacije vodozemaca čabarskoga kraja koje provode biolozi naše škole. Dosad smo potaknuli organizaciju stručnog skupa Zajedno u zaštiti smeđe žabe u ožujku ove godine, a uspostavili smo suradnju s Hrvatskim herpetološkim društvom te Javnom ustanovom Priroda zaduženom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode naše županije. Srednja škola Bedekovčina OŠ Sveti Križ Začretje Srednja škola Obrovac Stari zanati v korbice suvremenosti Očeme “kaj” vrnuti nazaj Iz škole u kladionicu Voditeljica Snježana Odak Hrkač, prof. Razgovarajući na Vijeću učenika, saznali smo da je roditelj jednog učenika slijep. Uočeno je da djeca imaju puno predrasuda u odnosu na slijepe osobe, ali i prema drugim invalidnim osobama. Odlučili smo nešto poduzeti da bi se stavovi učenika promijenili. Pomogla nam je naša knjižničarka koja je već volontirala u Udruzi slijepih i predložila da snimimo priče za slijepe osobe, posebno za slijepu djecu. Odlučili smo pozvati člana Udruge i upriličiti susret da bismo mogli u izravnom kontaktu sa slijepom osobom dobiti pravu predodžbu o tome kako slijepe osobe žive. Zaključili smo da je jedino rješenje u izravnom kontaktu i razgovoru sa slijepim osobama. U razgovoru sa članovima Udruge slijepih saznali smo da im je najveći problem nedostatak tonskih zapisa priča za slijepu djecu. Odlučili smo snimiti priče za slijepu djecu na CD. Javili smo se na natječaj za građanske inicijative Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Dobili smo sredstva od udruge Zamah za ostvarenje našeg cilja. Napravljena je audicija na kojoj su odabrani učenici za čitanje priča. U suradnji s Udrugom odabrali smo priče koje još nemaju u svojoj zbirci. Odabrani su učenici uvježbavali čitanje i dramatizaciju u školi i kod kuće. Uslijedilo je snimanje u tonskom studiju. Na kraju je najveće zadovoljstvo bilo veselje slijepe djece koja su došla u našu školu po tonske zapise i veselo slušala priče. I dalje planiramo snimljeni audiomaterijal distribuirati ostalim udrugama slijepih, knjižnici za slijepe, djeci s teškoćama u čitanju, itd. Voditeljice Vera Hrvoj, prof., Marta Žiger, prof., Danijela Švigir, prof. Prošle su školske godine učenici proveli projekt kojim je potaknuto uvođenje kajkavskog dijalekta kao oblika dodatne nastave u školi. Projekt je otvorio i čitav niz mogućnosti za daljnje istraživanje. Poseban su interes učenici pokazali za stare zanate koje vrlo slabo poznaju. Drvene igračke, slamnati krovovi, keramika, kovačija, bačvarstvo, medičarstvo i licitarstvo tek su dio zanata o kojima su čuli. Zainteresirali su ih proizvodi nastali na tradicionalan način i upravo smo se zbog toga odlučili i ove školske godine posvetiti njima. Ono što nam se svima nametnulo kao problem jest način kako povezati tradicionalnost i originalnost u proizvodnji s modernim načinom života. S obzirom na to da je naša škola strukovna, učenici su se opredijelili za one zanate koji su na neki način vezani uz zanimanja u našoj školi. Odmah je bilo jasno da su to uglavnom zanimanja vezana uz graditeljstvo, ali i poljoprivredu. Rad na projektu pokazao je da se ova zanimanja mogu uspješno povezati i sa zanimanjima u medicinskom učilištu. Pokazali smo da tradicionalan način proizvodnje može biti ne samo izvor zarade i osiguravanja materijalne egzistencije već i izvor zadovoljstva i radosti za one koji se njima bave. Također smo pokazali da su postojeća znanja koja učenici dobivaju u formalnom obrazovanju temelj na kojem će graditi svoj profesionalni razvoj. Istaknuli smo važnost daljnjeg usavršavanja i praćenja događaja vezanih ne samo uz osnovno zanimanje već i uz kretanja na tržištu, tako da se na najbolji način iskoriste sve mogućnosti koje im se u tom smislu nude. Voditeljice Ksenija Mihelec, prof. povijesti, i Nevenka Sinković, pedagoginja Prošle su školske godine učenici osmog razreda ostvarili cilj projekta Zavičajni govor - izborni predmet u našoj školi. S obzirom na to da za naš zavičajni govor ne postoji ni pravopis ni gramatika, tj. nema udžbenika, učiteljica hrvatskog jezika imala je težak i ozbiljan zadatak. Ipak, osmislila je plan i program izborne nastave zavičajnog govora od 70 sati godišnje. Imali smo i podršku lokalne zajednice i roditelja koji smatraju da je vrlo važno očuvati jezik i kulturu zavičaja. Učenici povijesne grupe imali su puno ideja kako još više približiti zavičajni govor učenicima naše škole i učenicima drugih škola u Zagorju. Izvrsna je njihova ideja o pokretanju školskog radija tako da bi se za vrijeme odmora mogle davati važne informacije na kajkavskom jeziku i kratke vijesti o tjednim događanjima u školi. Odlučili smo potaknuti svoje sumještane na suradnju sa školom. Izradit ćemo letak kojim ćemo moliti sumještane da nam pomognu u skupljanju riječi, starih pjesama, zaboravljenih običaja i slično. Polaznici izborne nastave informatike napravit će internetsku stranicu na kojoj će navesti čime se bavimo te da nam je cilj upoznati i zainteresirati širu javnost za projekt. Što smo ostvarili? Dopunjen je rječnik kajkavskih riječi, napisano puno sastavaka i pjesama na kajkavskom, pokazali smo na razne načine kako se može čuvati i njegovati zavičajni, kajkavski govor i način na koji se to može ostvariti na razini osnovne škole. Prva smo škola u županiji koja je uvela kajkavski u nastavu. Voditelji Darko Tokić i Zdenka Sršen-Juričević Kockanje je legalan, svima dostupan, društveno prihvatljiv oblik zabave. Iako je zakonom zabranjeno kockati mlađima od 18 godina, u praksi nije teško naići na takve primjere. Mladi su rizična skupina koja lako usvaja modele ponašanja. Prihvaćanje kockanja znači negativne učinke na sve aspekte života, učenje, školski uspjeh. Učenici koji odlaze u kladionice izostaju iz škole, imaju slab uspjeh, a agresivni su kad gube. Proveli smo istraživanje tijekom siječnja 2010. u srednjoj školi u Obrovcu, anketirali po principu dobrovoljnosti i anonimnosti. Naš je učenik uplatio listić u jednoj kladionici, bez da ga je zaposlenik pritom upitao koliko ima godina ili ga zatražio osobnu iskaznicu. Obratili smo se pravobraniteljici, organizirali smo radionicu na temu zašto se krši zakon o zabrani kockanja mlađima od 18 godina. Lokalna bi zajednica trebala prepoznati potrebu postojanja savjetovališta u koju bi bez stida došli potražiti pomoć oni koji je žele. Ono što se nužno mora uvesti u zakon jest decidirano zabraniti maloljetnicima ulaz na ovakva mjesta i istodobno postrožiti kaznene odredbe. Smatramo da je jako važno da kladionice i kockarnice ne bi smjele imati istaknute nazive, blješteće i svjetleće reklame, koje mlade privlače. U kladionicama bi se trebale stavljati oznake o štetnosti kockanja i upozorenja poput onih koja postoje na kutijama cigareta. Kockarnicama treba nametnuti visoke poreze, jer kockanje nije igra, već biznis koji je dopustila država. Ono za što se posebno zalažemo jest zabraniti (zatvoriti) kladionice koje se nalaze u blizini škole. broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. tema broja aktualno 17 www.skolskenovine.hr MOTRE PROJEKATA IZ NACIONALNOG PROGRAMA PRAVA I DEMOKRATSKO GRAĐANSTVO OŠ Josipa Račića, Zagreb Četvrta gimnazija Marka Marulića, Split OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok Upoznati odrasle sa životom i djelom Josipa Račića Korupcija - to nisam ja Cunge, cunge, cungeraj! Voditeljica Natalija Palčić, prof. Odlučili smo se baviti ovom problematikom, jer smatramo da je razina korupcije u Hrvatskoj izrazito velika, a da se na njezino suzbijanje itekako može utjecati, i to na razne načine: od edukacije građanstva do poboljšanja učinkovitosti institucija zaduženih za provođenje protukorupcijskih mjera. Odlučili smo se za politiku Antikorupcijskog sata, jer smatramo da ona razvija svijest o štetnosti korupcije. Upravo sudjelovanjem u odgoju mladih i nadograđivanju njihove svijesti siječemo problem u njegovu korijenu, podižemo razinu spoznaje o izrazitoj štetnosti korumpiranog društva, a svi učenici mogu sudjelovati. Naravno, problemom korupcije bavi se USKOK te druge vladine organizacije, ali smatramo da se ona u biti može ukloniti samo mijenjanjem svijesti svakoga od nas! Odlučili smo se prvenstveno posvetiti osobama našeg uzrasta. Stoga su naše akcije usmjerene na provođenje ankete o poznavanju problema korupcije među učenicima naše škole te o tome u kojoj se mjeri edukacijom utječe na promjenu stava o korupciji - usporedba s učenicima koji su tek upisani u srednju školu i nisu educirani o problemu korupcije. Također, zahtijevamo primjenu transparentnih procedura u radu javnih institucija, provođenje edukativnih tribina o korupciji u školama te korištenje suvremenih medija, poput Facebooka, gdje ćemo osnovati grupu Korupcija - to nisam ja. Voditeljice Ružica Kotarski, prof. pedagogije, i Senka Jurina (KUD Zabok) Njegovanje i čuvanje narodne baštine, točnije plesanje zagorskih plesova potaknulo nas je na raspravu kako njegovati kulturnu baštinu zabočkoga kraja na način koji će biti zanimljiv učenicima. Kontaktirali smo voditeljicu folklorne sekcije KUD-a Zabok Senku Jurinu, koja predlaže da svaki razred nauči plesati jedan zagorski ples. Djeca će se time poticati na veću tjelesnu aktivnost, razvoj koordinacije tijela i osjećaja za ritam, jačanje zajedništva i samopouzdanja. Učenici su razgovarali kako čuvati baštinu kajkavskog jezika. Dali su nekoliko prijedloga: prikupljanje kajkavskih riječi za stvaranje rječnika zabočke kajkavštine, prikupljanje priča, običaja, anegdota i opisa tradicionalnih igara, učenje izvornih zagorskih dječjih pjesmica i plesova, organiziranje likovne radionice s motivima zagorske nošnje, itd. U školskoj godini 2008./2009. usredotočili smo se na učenje zagorskih plesova. Učitelji razrednici i učitelji TZK naučili su sve učenike od prvog do osmog razreda plesati plesove, redom Muha h melin nosila, Polegala trava detelina, Oj ti lepa moja či, Jelica kolce vodila, Nad mostec, Judin polka, Repa i Oberštajer. Učenike su podučavali razrednici, učitelji TZK i volonteri KUD-a Zabok. Generalna proba održana je u dvorani za TZK, a javna prezentacija upriličena na Trgu svete Jelene u svibnju 2009. godine. Projekt je nastavljen i u tekućoj školskoj godini, kroz integriraciju s hrvatskim jezikom te likovnom i glazbenim kulturom. Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića, Osijek OŠ Marina Getaldića, Dubrovnik OŠ Kneza Mislava, Kaštel Sućurac Mediji - kreatori naše stvarnosti Točkica u slavnom gradu Voditeljica Ðurđica Bender-Masle, učiteljica razredne nastave, i Jadranka Zlošilo, prof. psihologije Istraživanjem slavne prošlosti grada Dubrovnika željeli smo pronaći rješenje kako na praktičan način približiti djeci našega grada i djeci Hrvatske slavnu i bogatu povijest našeg zavičaja. Tragali smo za zanimljivim pričama i legendama iz slavne dubrovačke prošlosti, međutim knjige koje smo našli nisu bile primjerene nama djeci. Tekstovi su u njima dugi, teški, s puno nepoznatih riječi, a malo fotografija. Ohrabrili su nas dobri primjeri izrade slikovnica diljem Hrvatske o zavičajnoj povijesti. Uvjerili smo se da i mi djeca možemo sami napisati tekst i oslikati slikovnicu. Shvatili smo da prije pisanja slikovnice moramo puno toga pročitati iz onih debelih knjiga za odrasle, razgovarati s našim roditeljima, bakama, djedovima, učiti od turističkih vodiča, naoružati se znanjem o prošlosti našega grada i zavičaja. Smatramo da će naša slikovnica biti poticaj djeci da se što ranije zainteresiraju za grad i cijene njegovu povijesnu vrijednost. Pozvali smo predstavnicu Centra za neohumanističke znanosti iz Karlovca koja nas je naučila kako se izrađuje slikovnica. Tekst za našu slikovnicu zajedno je osmislilo nas dvanaest učenika iz razreda. Oslikat ćemo ju računalnim crtežima, u tome će nam pomoći Dorin tata. Planiramo se javiti na neke od natječaja za međunarodne projekte. Vjerujemo da će naša slikovnica za godinu dana biti tiskana i doći u ruke naših vršnjaka. Europski odgoj Voditeljica Dragana Rakonca, dipl. učiteljica S ciljem razvoja osobnog i grupnog identiteta razreda i škole kao zajednice te upoznavanjem odraslih s kratkom biografijom Josipa Račića, obilježili smo 100 godina od smrti Josipa Račića, posjetili smo Modernu galeriju u kojoj je bila retrospektivna izložba Račićevih radova, napravili smo i anketu za roditelje, prema kojom većina njih ne zna puno o Račiću. Gledali smo dokumentarni film o Račiću, pratili tisak i ostale medije, prikupljali informacije s interneta te od svih skupljenjih podataka radimo plakate. Dijelimo se u skupine, a svaka od njih raspravlja i oblikuje najbolji način rješavanja problema. Većinu posla ipak obavljamo zajedno, jer učenici tako više vole raspravljati. Krenuli smo u realizaciju, napravili smo kalendar s Račićevim motivima, koji prodajemo na Božićnom sajmu. Novac od prodanih kalendara poklanjamo Hrvatskoj udruzi za cističnu fibrozu. Plan projekta i ciljeve predstavili smo Učiteljskom vijeću i Školskom odboru, gostovali smo u emisiji Koga briga Drugog programa Hrvatske televizije, a o nama je na svojoj stranici pisala i Udruga za cističnu fibrozu, ističući nas kao primjer dobre prakse. Možda je najveći rezultat naše akcije što smo učini jedno dobro djelo - pronašli smo Udrugu za koju nismo znali i djecu za koju nismo čuli, upoznali se s ljudima koji rade s njima te naučili da naša mala pomoć itekako nekome može biti velika. A naš će projekt, učenici i cijela škola biti prezentirani u Dubrovniku na Jugoistočnoeuropskoj konferenciji za cističnu fibrozu, koja će se održati od 1. do 3. listopada ove godine. Voditeljice Jasna Sudarić, prof., i Gordana Popović, prof. Na osnovi anketa i intervjua koje smo proveli u našoj školi uvjerili smo se da mladi većinu svoga slobodnog vremena provode uz elitne programe i emisije te na internetu, dok je njihovim roditeljima takav svijet potpuno nepoznat. Mediji afirmiraju mnoga ljudska prava i često pomažu podizanju opće svijesti o važnosti zaštite djece i mladih, ali, nažalost, često i ugrožavaju njihova prava. Mladi koji su u svom razvoju skloni prihvaćanju različitih vrednota izloženi su opasnostima konzumerizma, nametnutim potrebama te različitim načinima medijskoga zlostavljanja. Ono što je posebno začuđujuće, ali i zabrinjavajuće, njihova je nedovoljna zaštićenost od negativnih utjecaja neprimjerenih novinskih, televizijskih i internetskih sadržaja i nemoć roditelja koji ne znaju kako to spriječiti. Odlučili smo djelovati uvođenjem debata u razredu, otvaranjem foruma na stranicama naše škole te pokretanjem tema na internetskim forumima, na Facebooku, kreiranjem prigodnih plakata i letaka namijenjenih roditeljima. Proveli smo ankete koje su nam potvrdile već poznate činjenice: mladi ljudi puno više znaju od svojih roditelja i služe se suvremenim medijima te izgrađuju svoje društvene odnose pomoću internetske komunikacije, što ima za posljedicu zdravstvene probleme, ali i socijalne i psihološke. Posjetom Gradskom poglavarstvu utvrdili smo da Grad ima u planu aktivnosti vezane za zaštitu mladih od neprimjerenih sadržaja na internetu i u drugim medijima, ali su mladi o tome preslabo informirani. Voditelj mr. sc. Tihomir Rajčić Projekt Europski odgoj provodi se već desetu godinu na području Kaštela i Splita. Bavi se rješavanjem vrlo izraženog problema - ozbiljnog deficita građanskih vrijednosti u hrvatskom društvu, a posebno kod mladih. Negativno, autoritarno naslijeđe prošlosti, nedovoljno utjecajan sustava podučavanja te nedosljedno provođenje programa koji bi promicali razvoj modernog hrvatskog građanstva ozbiljan su problem u odgoju djece i mladeži. Istražuju se četiri problemske cjeline: “Kolijevka Europe − antički Rim”, “Europa u Hrvatskoj − Ivan Mažuranić vs. Ante Starčević”, “Hrvatska 1918. − Svetozar Pribičević vs. Stjepan Radić” i “Pred vratima Europe, eurooptimisti vs. euroskeptici”. Nakon provedenog istraživačkog rada, svaka skupina oblikuje svoje javno priopćenje u formi govora koje slušateljima treba ponuditi pozitivne odnosno negativne aspekte istraživanog problema.Učenici prolaze i kroz dužu ili kraću vježbu govorništva, konzultirajući pritom literaturu za područja retorike. U javnom nastupu, svoje kolege moraju potaknuti na razmišljanje o pojedinim važnim problemima te njihovu utjecaju na današnjicu. Važan aspekt ovog dijela projekta jest i izdavanje časopisa za europski odgoj i nastavu povijesti “Povijesni šalabahter”, koji između ostalog ima zadatak promicanje europskog kuta gledanja na hrvatske probleme iz prošlosti i na suvremena društvena pitanja. 18 www.skolskenovine.hr Nastavak sa 15. stranice je predloženo da se Građanski odgoj kao kroskurikularna tema i integrirani obrazovni sadržaj ugradi u sve predmetne kurikulume, u sve predmete gdje je to primjereno i moguće. To se odnosi na osnovne škole. U srednjim školama već sada postoji predmet Politika i gospodarstvo, koji se može i dalje tako zvati ili promijeniti u npr. Građanski odgoj, ali sadržaj i metode, načini učenja i poučavanja trebaju biti vezani za aktivno uključivanje učenika za stjecanje iskustva, kazala nam je Nevenka Lončarić-Jelačić, viša savjetnica za nacionalne programe pri AZOO-u i predsjednica Državnog povjerenstva za provedbu Smotre. Dosad je provođenje projekata s temama iz Građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava bilo u vidu izborne nastave, i nastavnici su se u koštac s ovakvim projektima hvatali više iz svog entuzijazma nego iz nekakve obveze. No, sam porast broja projekata na ovakvoj smotri dokazuje da taj program vrijedi. U ovim kriznim vremenima, kada učitelji primaju manju plaću, a rade više, još uvijek na smotru dolaze s većim brojem učenika i projekata. Škole i nastavnici su prepoznali kvalitetu programa građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava, i na nama je da ga dignemo na sljedeću razinu, govori Lončarić-Jelačić: - S NOK-om će se dobiti obveznost uključivanja tih tema, odnosno modula u razne predmete. Moduli su definirani kao nekoliko malih kurikuluma, koji se onda integriraju u razne predmete sadržaje. Tako da ne dolazi do povećanja obrazovnih sadržaja ni predmeta, jer bi i time mogli prekršiti prava učenika. Oni su već sada preopterećeni, stoga smo morali na pragmatičan način riješiti obogaćivanje postojećega kurikuluma s novim sadržajima i metodama, i povezati ih s predmetnim sadržajima. Na taj će se način izbjeći gomilanje novih znanja, povećanje opterećenosti, a istodobno se povećava učinkovitost postojih sadržaja, budući da kroz projekte građanskog odgoja teorijska znanja dobivaju svoju praktičnu primjenjivost, povezanost sa životom, što, pak, obogaćuje dosad često suhoparne i apstraktne predmetne sadržaje. Ovogodišnja smotra pokazala je da se proteklog desetljeća provođenja programa dogodio veliki napredak, ponajprije u stručnosti izrade i obrane školskih projekata, koji se sastoje od lociranja i prepoznavanja problema, istraživanja, predlaganja rješenja, odabira najbolje politike za rješavanje problema i prezentacije rješenja predstavnicima vlasti. Kroz cijeli taj period učenici su upućeni koristiti sve izvore informacija, koristiti sva znanja iz svih predmeta koja se odnose na probleme, povezivanje teorijskog znanja sa stvarnim životom, što učenicima daje i krila za bolje učenje tih sadržaja, jer oni konačno dobivaju praktičan smisao. Zajedničkim, timskim radom i uvažavanjem tuđih prijedloga, ideja i mišljenja djeca proživljavaju i novu odgojnu dimenziju. Nastavnici koji redovito sudjeluju suvereno vladaju ovom materijom, ali svake godine tema broja aktualno Djeca o svojim pravima najbolje uče živeći u uvjetima gdje se ta prava poštuju i oživotvoruju. Poticajno okruženje za učenje i razvoj otvara mogućnosti za stjecanje socijalnih vještina i kompetencija nužnih za život u demokratskom društvu. Okruženje u kojem dijete ima priliku izraziti svoje mišljenje, da se ono čuje i uvažava, osnažuje ga za djelovanje i uspostavljanje odnosa temeljenih na suživotu i pridonosi razvoju stavova temeljenih na humanim društvenim vrijednostima uvijek uključe u bilo koju drugu društvenu problematiku, koja će se ticati njih ili nekoga širega zajedničkog interesa društva. A to je znanje, vještine za cijeli život. Stoga ovakav projekt rad spada u kategoriju cjeloživotnog učenja. Kao rezultat takvih pristupa očekujemo stvaranje kvalitetnije, u pravom smislu demokratskog društva koje će omogućiti i kvalitetan gospodarskih razvoj. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i odgovornosti te demokratsko građanstvo, donesen 1999. godine, pridonio je promicanju temeljnih ljudskih vrijednosti i njihovu življenju i u dječjim vrtićima u Republici Hrvatskoj, poručuju u prigodnoj publikaciji u povodu ovogodišnje smotre Ivanka Stričević i Dubravka Maleš, profesorice pedagogijskih znanosti i sutkinje-procjeniteljice projekata predškolske dobi. Naime, svake je godine moguće Nevenka LonËariÊ-JelaËiÊ, viša savjetnica za nacionalne programe pri AZOO-u na smotru dolaze i mnoge nove škole iz cijele Hrvatske. Jasan je to pokazatelj da su učenicti i učitelji željni praktičnih znanja, vještina i cjelokupnog iskustva koje Građanski odgoj donosi. Društvena uključenost od najmlađe dobi Koristi od ovakvoga projektnog rješavanja društvenih problema imaju svi - učenici, nastavnici, lokalna zajednica i društvo u cjelini. Učenici su svladali metode i stekli iskustva aktivne uključenosti u društvenu problematiku, što znači da su spremni prihvatiti i obavljati svoju ustavnu ulogu građana na stručan i kvalitetan način. Svladali su metode koje će im omogućiti da se pratiti napredak u ostvarenju dječjih prava i odgovornosti u sve većem broju odgojnoobrazovnih ustanova za rani odgoj i razvoj u Republici Hrvatskoj. Djeca predškolske dobi stječu iskustva, razvijaju se i uče aktivno sudjelujući u različitim svakodnevnim aktivnostima i situacijama. Stoga je u današnjim sve manje humanim i prirodnim uvjetima posebno važno omogućiti djeci što prirodnije okruženje. Posebice je bitno naglasiti odgovornost i ulogu odraslih u stvaranju što raznovrsnijih prirodnih situacija za djecu rane dobi u kojima bi mogla razvijati se i odrastati na njima primjeren način. Budući da se učenje u ranoj dobi temelji prvenstveno na iskustvenom učenju, kada je riječ o učenju o ljudskim pravima, polazi se od onoga što je djeci najbliže, što se izravno odnosi na njihov život i odgovara na njihove temeljne potrebe, a čini prava djeteta. - Djeca o svojim pravima najbolje uče živeći u uvjetima gdje se ta prava poštuju i oživotvoruju. Poticajno okruženje za učenje i razvoj otvara mogućnosti za stjecanje socijalnih vještina i kompetencija nužnih za život u demokratskom društvu. Okruženje u kojem dijete ima priliku izraziti svoje mi- broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. šljenje, da se ono čuje i uvažava, osnažuje ga za djelovanje i uspostavljanje odnosa temeljenih na suživotu i pridonosi razvoju stavova temeljenih na humanim društvenim vrijednostima, zaključuju Stričević i Maleš. Problemi koji se obrađuju polaze od stvarnih potreba djece koje proizlaze iz života u zajednici (vršnjaka, ustanove i šireg okruženja), a djeca uz pomoć odraslih iniciraju, planiraju i sudjeluju u projektnom procesu. Primjerice, predstavljeni su projekti Vrtićke prometne pustolovine i Dječja prava u vrtiću. Svjesnim građanima ne može se manipulirati Cilj je da djeca iskazuju inicijativu, zajedno s odraslima stvaraju situacije interakcijskog učenja i usvajaju demokratske vrijednosti koje omogućuju da uistinu žive svoja prava te time pridonose poboljšanju kvalitete života sve djece, bez obzira na dob, u ustanovi i zajednici. Predstavljeni projekti predstavljaju interdisciplinaro učenje, nevezano samo uz jednu struku ili jednu teoriju, znanje, a učenici kroz ovakvu praksu povezuju sve teorije, znanja i vještine. I to je možda najveća vrijednost programa Građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava. - Ta energija i znanje koje će učenici ponijeti u život vjerojatno će se vrlo brzo jednog dana očitovati u kvalitetnijoj politici, kvalitetnijim političarima, kvalitetnijim saborskim zastupnicima, ako baš hoćemo, sucima, odvjetnicima, kvalitetnijim ljudima. U svim su profesijama potrebna ovakva znanja i umijeća, ovakva etika, inovativnost i kreativnost. Jer, ovdje učenici nauče kako svoju kreativnosti i inovativnost usmjeriti i iskoristiti na pozitivan način, za dobrobit društvene cjeline, zaključuje Lončarić-Jelačić. Posebno je pohvalila sudjelovanje u projektu Đure Sesse, suca Vrhovnog suda i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, koji je, pak, predstavio projekt Sudnica u razredu, čime se također na praktičan način djeca uče djelovanju u stvarnom svijetu. Građanski je odgoj stoga svakako neophodan u demokratskim društvima. Budući da zakoni i sam Ustav od građana očekuju određenu aktivnu ulogu, ako građanin za to nije osposobljen na stručan i kvalitetan način, on ne može tu svoju ustavnu ulogu ni izvršavati. S druge strane, sudjelovanjem u projektima Građanskog odgoja učenicima se donosi obilje znanja, vještina i stavova, koji ih osposobljavaju za cjeloživotno učenje, rad i aktivnu društvenu uključenost. Takva bi se društvena aktivnost danas morala očekivati od svakoga, pogotovo od mladih naraštaja. Nacije koje danas građanskim inicijativama mijenjaju svoje vlade, zakone u pozitivnom smislu, građani koji nedaju da se njima manipulira niti da ih se iskorištava samo na dan političkih izbora - svi su oni shvatili značaj društvene uključenosti davno prije nas. Sada je red na nama. Točnije, na našoj djeci. Da ih naučimo kako bi oni uspjeli poboljšati naš svijet! savjetnici aktualno broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 19 www.skolskenovine.hr PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Oblikovanje nastavnog sata Način na koji podučavamo učenike, oblikujemo nastavu i osmišljavamo domaće zadatke može bitno pridonijeti našoj i njihovoj uspješnosti u zajedničkom poslu. Nemojte proširivati gradivo. Naši nastavni programi i udžbenici obiluju činjenicama i faktografskim znanjem koje učenik treba upamtiti. Očistite gradivo od svih činjenica osim onih koje su bitne za razumijevanje suštine, načela, sustava koji obrađujete. Birajte primjere koje koristite u nastavi tako da, prvo, naglašavaju razumijevanje i međuovisnost činjenica koje tumačite, drugo, povezuju novo gradivo sa svakodnevnim iskustvom i, treće, sa znanjem istog ili drugih predmeta koje već imaju. To su načini na koji gradivo činite smislenijim i zanimljivijim, čime izravno pomažete bržem i boljem zapamćivanju gradiva. Ako treba usvojiti neke vještine ili gradivo koje treba naučiti napamet (strane riječi, tablica množenja, gramatička pravila i sl.), onda takvo gradivo ponavljajte često, ali kratko, pet do deset minuta svakog ili svakog drugog sata tog predmeta. Primjer je dobre prakse da sat stranog jezika započinje kratkim diktatom kako bi se učenici potaknuli na usvajanje što većeg fonda riječi, dakako na prethodnom satu bi se zadalo pet do najviše deset novih riječi koje bi učenici trebali naučiti za domaću zadaću. Prilikom izlaganja novoga gradiva koristite što je više moguće više različitih sredstava i pomagala. Povećavajući broj kanala i oblika kojima informacije ulaze u mozak, povećavamo opseg moždanih područja koja procesiraju informacije, čime, pak, povećavamo razumijevanje i brzinu pamćenja. Koristeći ploču, uvijek ispišite gradivo pregledno i sustavno (različite boje, različito podcrtavanje gradiva, izrada taksonomija, natuknice). Tako pomažete njegovu razumijevanju, razlučivanju bitnog od nebitnog i primjerom učite učenike kako iz udžbenika i druge literature praviti bilješke. Svo se gradivo može nacrtati (ne samo „Zima u mome mjestu“, već i glavni lik iz lektire, fizikalni zakon koji kaže da se smanjenjem volumena povećava tlak plina na stijenkama). Zadajte usred sata petominutni zadatak da grafički prikažu ono o čemu se upravo govori. Time ste razbili monotoniju sata, potaknuli ih da razmišljaju o gradivu, da se njime aktivno bave i unijeli ste malo veselja i osobnosti u nastavu. Nastavni sat je predugačak ako koristimo jednu metodu rada, radi koncentracije učenika. Zato sat treba razbiti na Koristeći ploču, uvijek ispišite gradivo pregledno i sustavno. Tako pomažete njegovu razumijevanju, razlučivanju bitnog od nebitnog i primjerom učite učenike kako iz udžbenika i druge literature praviti bilješke manje cjeline. Oblikujte svaki sat u nekoliko različitih cjelina, po sadržaju i metodama rada. Bitno je primjenjivati dva načela: više aktivnog i iskustvenog sudjelovanja učenika, a manje pasivnog primanja informacija te više osobnosti u rješavanju zadataka. Oba ova načela ne dopuštaju učeniku da se utopi u velikom razredu, da se povuče i odluta mislima, već ga potiču da bude sada i ovdje. Planirajte stanke tijekom sata, a primjenjujte ih kad god osjetite povećani nemir, šuškanje ili pasivnost u razredu. Praćenje, ispitivanje i ocjenjivanje učenika vrlo je važno, jer u tome leži ključ motiviranja za školski rad i uspjeh. Ako učenike želimo potaknuti da paze na satu, sudjeluju u radu, uče, pišu zadaće, valja ih nagrađivati, a ne kažnjavati. Nagrade nisu samo petice i četvorke, to mogu biti i pohvale. Nagrađivati treba samo ono ponašanje koje pokazuje pomak u napredovanju, u protivnome mogli biste ih omalovažiti. Unaprijed postavite pravila nagrađivanja tako da ona budu transparenta i jasna svakom učeniku. Ako kažnjavate, činite to odmah, za trajanja nepoželjnog ponašanja, činite to odmjereno i tako da bude jasno što se kažnjava. Dakle, nagrađujte ih često, one pasivnije za svaki nagovještaj pažnje i aktivnosti, a kažnjavajte ih kada morate, i to odmah i samo za neprihvatljiva ponašanja, poštujući osobu (Pregrad, 1994.). Pitajte ih često i malo. Tako ćete imati puno ocjena koje će sve zajedno biti objektivnije, potaknut ćete ih da stalno ponavljaju te će znanje učvrstiti. O samom ispitivanju i ocjenjivanju te zadavanju domaćih zadaća bit će više u sljedećem nastavku. PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Produljivanje ugovora o radu ? Zaposlen sam u školi na radnom mjestu učitelja matematike - VSS sprema - zvanje profesor matematike. Krajem svibnja ove godine 2010. navršavam 65 godina života i ukupno 38 godina priznatog staža. Izgubio sam dio staža zbog ratnih neprilika. Po kojim propisima i pod kojim uvjetima mogu produljiti ugovor o radu do dvije godine? Prema članku 112. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.) radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje sukladno općim propisima o radu. Članak 104. točka 3. Zakona o radu (NN br. 149/09.) propisuje da radniku radni odnos prestaje kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Članak 33. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/09.- koji se kao pravno pravilo i dalje primjenjuje do sklapanja novoga kolektivnog ugovora sukladno članku 4. toga kolektivnog ugovora kao i članku 262. Zakona o radu ) određuje da iznimno od odredbe stavka 3. ovog članka, učitelju odnosno stručnom suradniku ugovor o radu prestaje istekom školske godine (31. kolovoza ) u kojoj navršava 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja. Smatram da vam se treba odobriti nastavak ugovora o radu do kraja školske godine u kojoj navršavate 65 godina života u skladu s navedenom odredbom granskoga kolektivnog ugovora za osnovne škole, kao i činjenici da se radi o deficitarnoj struci, a i zbog pedagoških razloga (koji nisu ni u kakvoj suprotnosti s važećim propisima) da učenici u zadnjih nekoliko tjedna nastave ne mijenjaju učitelja. Na prijedlog ravnatelja škole, a uz prethodnu suglasnost školskog odbora, prije nego što navršite 65 godina života trebate sklopiti sporazum o nastavku ugovora o radu nakon navršene 65 godine života do 31. kolovoza 2010. godine - tj. kraja školske godine u kojoj ste navršili 65 godina života. Spomenut ću i odredbu članka 37. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 150/08.), prema kojoj osiguranik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu u skladu s propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske nema pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja za vrijeme bolovanja već na teret sredstava poslodavca, odnosno na teret sredstava osiguranika obveznika uplate doprinosa. Navedena zakonska odredba kao i (ne) mogućnost zapošljavanja mladih osoba, gotovom sigurno, u vašem slučaju neće omogućiti nastavak vašega radnog odnosa i dalje nakon 31. kolovoza ove školske godine u kojoj ste navršili 65 godina života i 38 godina radnog staža. ? Učiteljica radi u našoj školi nepuno radno vrijeme dva dana u tjednu, a putuje iz drugoga mjesta. Kako joj odrediti trošak prijevoza, možemo li na temelju iznosa mjesečne karte međumjesnog prijevoza koji dajemo ostalim učiteljima, a koji putuju s iste udaljenosti kao i ona, odrediti naknadu prijevoza za ovu učiteljicu? Prema tumačenju br. 30/08. Povjerenstva za tumačenje Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, naknada za trošak prijevoza na posao i s posla ne može se obračunavati na način da se iznos mjesečne karte podijeli s brojem radnih dana u mjesecu i tako dobiveni iznos množi s brojem dana koje je radnik proveo na radu. Poslodavac može odlučiti između kupnje mjesečne karte, koja radniku pripada za cijeli mjesec ili plaćanja vrijednosti pojedinačne karte, koja se onda isplaćuje za svaki radni dan koji je radnik proveo na radu. Stoga učiteljici koja radi nepuno radno vrijeme treba odrediti naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla prema navedenom tumačenju. Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pedagoška dokumentacija (2. dio) U Pravilniku o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama određena je forma obrazaca za razredne svjedodžbe. Uspostavom ispisa razrednih svjedodžbi iz sustava e-matice obrazac svjedodžbi tiska se na posebno zaštićenom papiru s kemijskom zaštitom, radi sprječavanja zloporabe, pri čemu je preporučljivo korištenje laserskih pisača zbog kvalitete i trajnosti ispisa. Praktični problemi neurednih, nečitkih, pa čak i pravopisno netočnih svjedodžbi sada su iza nas. No, od točnosti unosa podataka u e-matice ovisi i točnost podataka koji će biti ispisani u svjedodžbama, pa o tim elementima uvijek treba voditi računa. U usporedbi s do sada važećim formama obrazaca, u općim podacima o učeniku uočljivo je rodno određenje. Uvodi se i definiranje spola zbog čestih zabuna kod istih imena učenika različitog spola. Kao i u svim novim dokumentima, unosi se osobni identifikacijski broj, a izostavljen je podatak o narodnosti. Raspored predmeta prilagođen je nastavnom planu, predviđen je prostor za unos ocjena iz izbornih predmeta, ocjenu vladanja, kao i uključenost u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Izostanci se utvrđuju kao opravdani, neopravdani i ukupni. U odnosu na prijašnje obrasce, ovaj predviđa prostor u kojem se upisuje uspjeh kojim je učenik završio razred, pa makar bio i negativan. Prijašnji obrasci imali su formulaciju u kojoj je bilo razvidno da se učenici s negativnom uspjehom upućuju na ponavljanje razreda. Obrazac sadrži i prostore za potpise razrednika i ravnatelja te pečat škole. Nema propisanog obrasca obavijesti ili, kako je to prije bilo, izvješća o upućivanju učenika na popravni ispit. Značajna se novost u obrascima svjedodžbi odnosi na posebno oblikovane obrasce za učenike koji nastavu završavaju s rješenjima o primjerenom obliku školovanja. Naime, uz već navedene forme obrazaca svjedodžbe, ovaj je dopunjen podacima o klasi, urudžbenim brojem i datumom izdanog rješenja. Poseban obrazac oblikovan je u skladu s nastavnim programom za učenike s posebnim potrebama, sa svim dosad istaknutim podacima. Za nastavak obrazovanja ovih učenika posebno su važni podaci koji se upisuju kao vrsta odgojno-obrazovne potpore, ali i završno mišljenje i preporuka. Iako je Pravilnik o odgoju i obrazovanju za učenike s teškoćama na snazi, zasigurno bi obrasci bili sadržajniji da je omogućen upis i naziv pravilnika, odnosno službenog glasnika u kojem je izdan, kao i članka po kojem se učenici školuju. Osim razrednih svjedodžbi, Pravilnik definira i svjedodžbe o državnoj maturi, svjedodžbe o završnome radu i druge svjedodžbe, potvrde i uvjerenja. Svjedodžbu prevodnicu, koja se prije nazivala svjedodžba prijelaznica, prilično je univerzalno oblikovana, jer omogućava upis nastavnih predmeta i razinu škole, a izdaje se učeniku koji prelazi u drugu školu tijekom školske godine. Ispis svjedodžbi iz e-matica na kraju nastavne godine olakšava razrednicima iznimno važan administrativan posao, ali i ujednačenost u svim školskim ustanovama. U odnosu na prijašnje obrasce svjedodžbi, novi predviđa prostor u kojem se upisuje uspjeh kojim je učenik završio razred, pa makar bio i negativan 20 broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr REPORTAÆA Kroz sve svoje aktivnosti i školske, izvannastavne i izvanškolske - škola Matije Gupca pridonosi očuvanju za buduće generacije svih onih vrijednosti koje su stoljećima njegovali njihovi preci ukazujući na važnost održanja svijesti Tavankućana o vlastitoj posebnosti, o njihovoj naklonjenosti hrvatskoj domovini, svom narodu, korijenima i običajima, ali isto tako i prema svim drugim narodima s kojima stoljećima žive u slozi i uljuđenom suživotu Ustrajni čuvari K rajem travnja predstavnici Školskih novina (direktor Ivan Vavra i glavni urednik Marijan Šimeg) boravili su u Republici Srbiji. Posjetili su tom prigodom Osnovnu školu Matije Gupca u Tavankutu te Hrvatsko nacionalno vijeće u Subotici. Tim ustanovama predali su donaciju stručnih knjiga, a ugodni razgovor s ravnateljicom škole Stanislavom Stantić Prćić, koja je ujedno članica najužeg vodstva Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužena za pitanja obrazovanja, ticao se ponajviše obrazovanja hrvatske manjine u Vojvodini i suradnje s ustanovama iz Republike Hrvatske. „Nastava u našoj školi izvodi se na hrvatskom i srpskom jeziku, i to u čistim odjeljenjima. Imamo oko 380 učenika u tri objekta, a jedino je matična škola u Tavankutu od prvog do osmog razreda. Preostala dva objekta imamo u obližnjim selima - Ljutovu i Gornjem Tavankutu - i u njima su smješteni odjeli razredne nastave koju se izvodi na srpskom i predškolski odgoj s otprilike pedesetak učenika. U matičnoj se školi nastava održava na hrvatskom u po jednom odjeljenju u svakom razredu. Dakle, imamo osam čistih odjeljenja s nastavom na hrvatskom jeziku. I da nema podijeljenosti hrvatske nacionalne manjine na Bunjevce i Hrvate zasigurno bismo u hrvatskim odjeljenjima imali puno više učenika, jer Hrvati su u Tavankutu većinski živalj “ - rekla nam je na početku razgovora Stanislava Stantić Prćić. Inače, hrvatska nastava izvodi se u školama u Srbiji već osam godina i ove godine prvi put u povijesti izlazi prva ge- Vjeroučitelj i župnik Franjo Ivanković: Moje iskustvo u školi je jako pozitivno. Djeca gotovo stopostotno pohađaju vjeronauk bez obzira na to idu li u srpska ili hrvatska odjeljenja. Moram reći da je suradnja sa školom izvrsna od samog početka nastave vjeronauka koji je u škole uveden 2001. godine i izvodi se rimokatolički, dvojezični, pravoslavni, reformacijski, židovski i muslimanski. Direktor Školskih novina Ivan Vavra predao je donaciju stručnih knjiga ravnateljici škole Stanislavi Stantić Prćić Stanislava Stantić Prćić Od ove godine i u našoj se školi izvodi pravoslavni vjeronauk za samo četvoro djece. Moj je raspored sati usklađen s mojim obvezama u župi i svu nastavu izvodim u školi, jer u župi nemamo prostora. Na sat uvijek idem s tamburom tako da uvježbavamo i narodne pjesme te i tako čuvamo našu kulturnu baštinu, tradiciju i nacionalni identitet. Puno znači kad ste dobrodošli u školi kao što sam ja dobrodošao u ovoj školi i kad možemo lijepo surađivati i zajednički raditi. Jedini nam je problem što još imamo premalo kvalificiranih vjeroučitelja. Ima mladih laika koji su završili studij u Hrvatskoj, a i sad ih je nekoliko na studiju i to je način da ih se obrazuje. Kod nas također imamo teološki institut koji ih obrazuje i osigurava određeni broj vjeroučitelja. No, svejedno nam nedostaje vjeroučitelja. Inače, katolički vjeronauk izvodi se na hrvatskom, srpskom, ukrajinskom, slovačkom i mađarskom jeziku. Udžbenike na hrvatskom za vjeronauk imamo do šestog razreda i oni su tiskani u Srbiji, a materijali su uzimani iz Hrvatske, a za osmi razred koristimo hrvatske udžbenike. neracija obrazovana na jeziku nacionalne manjine. Prije toga nije bilo, jer su Hrvati tek 2002. dobili status nacionalne manjine. U proteklom razdoblju sve se odvijalo dosta sporadično i bez prevelike podrške Republike Srbije, što je bio velik problem, ali vremena se mijenjaju pogotovo otkako je Vojvodina stekla autonomiju pa je puno ingerencija preneseno na pokrajinu, pogotovo u obrazovanju. Pokrajinska vlast ima puno sluha „To je dobro, jer pokrajinska vlast puno bolje prepoznaje potrebe manjina, senzibilitet je razvijeniji i što je jako bitno, međuvladino povjerenstvo, odnosno Odbor za odnose između srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji ponovo je počeo raditi. Preporuke koje su usvojene na Odboru su uglavnom vezane za obrazovanje i, što je još važnije, one su iznad svih zakona pa nam je to kao nacionalnoj manjini i konačno donijelo značajne pomake. Recimo, dogovoreno je da se moraju tiskati udžbenici na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji, da nastavnici iz Hrvatske koji nam dolaze pomagati u nastavi dobiju legalni status, da možemo otvoriti i strukovne škole na hrvatskom jeziku, da imamo pravo otvoriti školski namijenjen za doedukaciju, za izvannastavne aktivnosti. Mi radimo i na tome da se pokrene školski list, jer imamo samo dječji podlistak koji izlazi periodično u okviru Hrvatske riječi. Vjerujemo da će sve krenuti u boljem pravcu i sigurno je da će se i više djece uključiti u hrvatsku nastavu kad ćemo imati udžbenike na hrvatskom jeziku, jer udžbenici su nam jako važni. Odjeli nisu preveliki i bude od pet do petnaest učenika pa se u takvom ozračju jako fino može raditi. Imamo i kompletnu nastavu na hrvatskom jeziku u gimnaziji u Subotici koja je počela prije tri godine kao opći smjer i za koju vlada velik interes učenika. Već imamo problem, jer kad se otvorio hrvatski odjel bilo je 16 učenika u razredu, prošle godine su upisana 32 učenika, a dosta njih smo morali odbiti. Ove godine nam je namjera otvoriti strukovni odjel u četverogodišnjoj politehničkoj školi i trebalo bi 21 broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr Posjetili smo Osnovnu školu Matije Gupca, Tavankut, Republika Srbija hrvatske riječi okolici najveća koncentracija Hrvata. U Somboru hrvatski postoji samo kao izborni predmet, a u Sremskoj Mitrovici predaje se hrvatski s elementima nacionalne kulture. Široka lepeza izvannastavnih aktivnosti Kako nam govori Stanislava Stantić Prćić, nije samo nastava važna, čak su važnije izvannastavne aktivnosti preko kojih učenici mogu osjetiti svoju nacionalnu pripadnost, uključenost i održavati jedan normalan suživot sa svojim susjedima u dobrim odnosima, u snošljivosti i toleranciji. Reklo bi se, drže se one stare da moramo poznavati sebe da bismo mogli prihvatiti druge. Uz redovnu nastavu u školi ima puno biti kombinirano odjeljenje s 15 grafičkih tehničara i 15 fotografa. Smatramo da nisu sva djeca za gimnaziju, ali i to su smjerovi nakon kojih mogu i studirati, ali i naći posao“ - ističe naša sugovornica. Sve više udžbenika na hrvatskom Kakvo je stanje s udžbenicima na jezicima nacionalnih manjina? „Valja napomenuti da je svaka nacionalna manjina potpisala ugovor s jednim nakladnikom i mi smo to učinili s BIGZ- om koji nam radi pripremu udžbenika na hrvatskom jeziku. Mislim da će to biti bolje, jer nije običan prijevod sa srpskog na hrvatski, jer nam ni to kao nacionalnoj manjini ne odgovara zbog određenih specifičnosti, nego će to biti novi rukopisi udžbenika pisanih na hrvatskom jeziku, jer srpski imaju neke specifičnosti koje nam kao nacionalnoj manjini ne odgovaraju. Istina, dosad je Republika Srbija izdala desetak udžbeničkih naslova na hrvatskom jeziku, ali neuporabljivih, jer su se u zadnjih nekoliko godina dogodile velike promjene i ti udžbenici ničemu ne koriste. Osim toga, mislim da je desetak udžbenika za cijelu vertikalu ipak premalo“ - kaže ravnateljica Stantić i nastavlja: „Imamo učitelje koji su završili školovanje u Republici Srbiji, a i nekoliko predmetnih nastavnika koji su se školovali u Hrvatskoj. Trenutačno radimo na tome da se u okviru mađarskog Učiteljskog fakulteta otvori grupa na hrvatskom jeziku. Tako bi budući nastavnici imali certifikat da rade i na srpskom i na hrvatskom jeziku. Jako nam puno znači doškolovanje i stručno usavršavanje i uglavnom učitelji idu na se- minare u Hrvatsku, pa i kroz pokrajinske preporuke tražimo da se prizna usavršavanje naših nastavnika u Hrvatskoj. Po zakonu smo obvezni licencirati svoje diplome i u okviru tog procesa moramo ići na edukaciju, no nastavnicima koji idu u Hrvatsku ili pohađaju neke seminare koje hrvatski stručnjaci odrade ovdje, ne priznaju se ti seminari i sad tražimo da se i to prihvati. U školi imamo dvije do tri paralelke po pojedinom razredu i u svakom razredu po jedan čisti odjel s nastavom na hrvatskom jeziku, što podrazumijeva izvođenje svih nastave predmeta, a ne samo njih nekoliko. Imamo i izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture za onu djecu koja idu u srpska odjeljenja, a žele učiti hrvatski jezik i po tome smo kao škola specifični. Imati hrvatsku nastavu to nije ništa što nas izdvaja kao negativce, već je to nešto posve prirodno i normalno, jer sve svjedodžbe vrijede jednako. Prvi put ove godine Hrvatska uvažava rezultate svih natjecanja u Srbiji kao i državnu maturu.“ Valja reći da se nastava na hrvatskom izvodi u Tavankutu, Bačkom Monoštoru, u okolici Subotice u selima Đurđin i Mala Bosna, jer je upravo u Subotici i njezinoj izvannastavnih aktivnosti. Vrlo je aktivna učenička zadruga koja se bavi slamom i zahvaljujući tome učenici su uključeni i u smotru učeničkih zadruga u Hrvatskoj. Nedavno su bili u Puli na državnoj smotri učeničkih zadruga. Valja spomenuti da je u tavankutskom kraju vrlo razvijeno likovno stvaralaštvo u tehnici slame pa se godinama održava i kolonija naive, a učenici sudjeluju i u radu likovne kolonije u Ernestinovu. Kolonija u Ernestinovu je njihovo stalno odredište i ove godine imali su čak i slamarsku radionicu u kojoj su kao mentori učili druge kako da stvaraju skulpture od slame. Uključeni su i u ekološki kviz Lijepa Naša i ove godine su bili na natjecanju i osvojili prvo mjesto u kategoriji Power Point prezentacije. U Tavankutu djeluje i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matije Gupca s kojim škola ima izvrsnu suradnju na brojnim projektima i programima među kojima valja spomenuti dramsku, folklornu, literarnu i znanstveno-istraživačku sekciju. Učenici sudjeluju na Festivalu dječjeg folklora, na žetvenim svečanostima, a često odlaze i izvan granica Vojvodine. „Surađujemo i sa župnim uredom, lokalno upravom i svi djelujemo kao jedno. U hrvatskoj nastavi nastojimo sačuvati tu našu bunjevačku ikavicu, sačuvati te naše korijene, no još nismo zadovoljni našom uključenošću u aktivnosti u Hrvatskoj, jer ono što djeca nauče u klupama negdje moraju koristiti, a jezik se uči govorenjem. Preko hrvatskoga Crvenoga križa odlazimo u Novi Vinodolski, bili smo na Goranovu proljeću u Lukovdolu. Ekskurzije su vrlo skupe i zakon nam ne dopušta da idemo preko granice, ali mi zato idemo učiti jezik na studijskim putovanjima po Hrvatskoj“ - kaže ravnateljica. Dobra suradnja sa školama imenjakinjama Ravnateljica ponosno ističe i dobru suradnju između škola koje nose ime Matije Gupca i suradnju koju su uspostavili s kolegama učiteljima i djecom iz škola u Gornjoj Stubici. Prvo su Stubičani posjetili Tavankut, a onda su učenici iz Tavankuta s kazališnom predstavom na bunjevačkoj ikavici pod naslovom Rozlinkavi zec nastupili za dan škole u Gornjoj Stubici. Uspostavili su i suradnju s Osnovnom školom Matija Gubec iz Zagreba, a krajem travnja su u Tavankut došli prijatelji iz Cernika, Zagreba i Gornje Stubice kako bi zajedno zasadili kloniranu Gupčevu lipu ne samo u Tavankutu nego i u dvorištima ostale tri škole. Škola organizira i Dane kruha i kako je pet škola u kojima se uči na hrvatskom jeziku onda je uvijek jedna od njih domaćin manifestacije. Neispunjena je želja, kako kaže ravnateljica Stantić Prćić, da se pojave i na glasovitom Lidranu, barem da vide kako funkcionira ta smotra stvaralaštva u jezično-umjetničkom području. Pored spomenutih škola surađuju i sa školom iz mađarskog Kačmara, jer u takvoj suradnji vide i mogućnost približavanja pristupnim europskim projektima. Sličnu suradnju imaju i s jednom baranjskom školom kroz zajednički rad na projektu vezanom za ptice. U svim mogućim sferama žele sudjelovati, jer znaju da ih nitko neće čekati i ponuditi nešto ako to i sami ne pokrenu, a svjesni su da im takva međunarodna suradnja otvara mogućnost za suradnju, putovanja, razmjenu iskustava, za zajednički rad na programima koje financira Europska unija. Svake se godine u svibnju održava u Subotici međunarodni festival dječjih kazališta i to je prigoda da u Tavankutu gostuju pojedine kazališne družine. Nije važno je li to velika predstava, neki monolog ili monodrama, ali je važno da djeca shvate smisao učenja hrvatskog jezika. „Stručna literatura je još iznimno velik problem. Imamo ovdje knjižaru Školske knjige i može se kupiti literatura, ali i te su knjige za nas preskupe i nedostupne. Tu i tamo se nešto kupi, ali to je malo. Spas nam je u tome što nas Školska knjiga svake godine pozove na Interliber i onda odvojimo novac za nabavu knjiga koje jeftinije kupimo u Zagrebu. No, čim je to jednom godišnje, ne može biti na zadovoljavajućoj razini. Školske lektire imamo dovoljno i jedino bismo željeli osigurati i lektirne naslove za gimnazijalce koji lektiru i dalje čitaju na ćirilici“ kaže ravnateljica Stantić Prćić. U zadnje vrijeme razmišljaju o stvaranju monografije škole čime bi objedinili brojne podatke o školstvu, o župi i samome mjestu. Žele na jednome mjestu skupiti povijesne materijale, legende, tradiciju, podatke o povijesti školstva koje u ovom kraju datira još iz 1849. godine, a prva škola je bila Sveta Ana koja je otvorena 1864. godine u jednoj privatnoj kući. I to će biti doprinos očuvanju za buduće generacije svih onih vrijednosti koje su stoljećima njegovali njihovi preci ukazujući na važnost održanja svijesti Tavankućana o vlastitoj posebnosti, o njihovoj naklonjenosti hrvatskoj domovini, svom narodu, korijenima i običajima, ali isto tako i prema svim drugim narodima s kojima stoljećima žive u slozi i uljuđenom suživotu. Marijan ©imeg 22 www.skolskenovine.hr suradnici javljaju UKRATKO CVETLIN broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. Područna škola Julijane E. Drašković Terenska nastava Učenici su sa svojim učiteljima otkrivali znamenitosti Zagreba i Krašića U KLENOVNIK Susret prijateljskih škola Osnovnu školu grofa Janka Draškovića iz Klenovnika posjetili su 7. svibnja 2010. učenici prijateljske škole kralja Tomislava iz Našica. Gosti su bili na izletu po Hrvatskom zagorju i na kraju posjetili svoje prijatelje, koji su ih uz srdačnu dobrodošlicu dočekali i prigodnim programom. Nakon razmjene darova, uslijedio je domjenak i druženje učenika i učitelja obiju škola. Uzvratni posjet predviđen je 28. svibnja za Dan škole u Našicama. (Mijo Barišić) čenici svih osam razreda Područne škole Julijane E. Drašković iz Cvetlina bili su 3. svibnja 2010. na terenskoj stručnoj nastavi u Krašiću i Zagrebu. Putovanje i stručno vodstvo organizirala je učiteljica povijesti i zemljopisa Brankica Šipek Mitrović uz pomoć vjeroučitelja Josipa Korena i župnika Ivana Hruška. Učenike su pratili i razrednici Verica Dubovečak, Vladimir Heček, Štefica Mihalić, Ljubica Pokupčić, Sanja Špičko i pedagoginja Ankica Džalto. Učenici četvrtoga, petoga i sedmoga razreda dobili su fotokopiranu zemljopisnu kartu i trebali označiti put od Cvetlina do Krašića. Vjeroučitelj je djeci u autobusu ukratko ispričao o životu kardinala Stepinca te podsjetio da se ove godine obilježava pedeset godina od njegove smrti. Dolaskom u Krašić djeca su upoznala kraj u kojem se rodio i živio kardinal Alojzije Stepinac. Krašićki županik ispričao je djeci, na zanimljiv način, priču o Zajednička fotografija ispred crkve i Stepinčeva spomenika u Krašiću životu i radu blaženoga Stepinca, a u zagrebačkoj katedrali vidjeli su i njegov grob, kao i grobove drugih hrvatskih velikana sahranjenih u katedrali. Učiteljica Brankica Šipek Mitrović upoznala je djecu i s nastankom grada Zagreba kroz povijest od Kaptola do Gradeca i Donjega grada. Vidjeli su i brojne povijesne spomenike i ustanove vezane uz nastanak grada te slušali o legendama iz prošlosti Zagreba. Na kraju su vidjeli u Maksimiru park šumu i zoološki vrt. Nakon povratka, učenici su na karti označili mjesta koja su obišli. Iz vjeronauka NOVI VINODOLSKI POREČ Druženje Učenici prvoga razreda Srednje škole Mate Balote iz Poreča, koji dodatno uče njemački jezik u okviru projekta Deutsche Sprachdiplom (DSD), boravili su od 24. do 27. travnja 2010. sa svojom profesoricom Irinom Riđić u četverodnevnom jezičnom kampu u Selcu smješteni u hostelu Karlovac. Ljepota ambijenta i srdačno osoblje te dobra organizacija kampa bili su dobri preduvjeti za ugodno i vrlo korisno druženje s učenicima iz drugih županija. Učenici su stekli brojna nova prijateljstva, ali i nova znanja. Nakon povratka posjetili su Grižane, rodno mjesto glasovitog Jurja Julija Klovića, a o njegovu radu i životu govorio je slikar iz Selca Marijan Mavrić. (Branka Kalčić) SPLIT Medalje Splitska logopedica Nataša Radas dobila je zlatnu medalju za didaktička pomagala u učenju matematike na Međunarodnom salonu inovacija, novih tehnologija i proizvoda Geneve 2010. Hrvatska već šesnaest godina sudjeluje na toj najvećoj svjetskoj smotri inovacija, a uz Natašu Radas, hrvatski su inovatori nagrađeni s još pet zlatnih medalja, četiri srebrne i četiri brončane te s pet posebnih nagrada. (V. K.) KARLOVAC Sjećanje Predstavnici učenika Osnovne škole braće Seljan iz Karlovca posjetili su 12. svibnja 2010. kuću u kojoj su proveli djetinjstvo poznati karlovački istraživači i svjetski putnici Mirko i Stevo Seljan. Ispod spomen ploče na njihovoj kući postavili su spomen plaketu i zapalili svijeću u spomen na Mirka Seljana, za kojega se vjeruje da je ubijen u prašumama Perua upravo 12. svibnja 1913. godine. (Tomislav Šegina) O sastavili su literarni prikaz rada i života Alojzija Stepinca te koristeći prethodno jezično znanje o rečenicama, zapisivali dojmove s terenske nastave. Učenici nižih razreda na satu prirode i društva razgovarali su o životinjama koje su vidjeli u zoološkom vrtu te o imenima zagrebačkih ulica. Učenici četvrtoga razreda na satu hrvatskoga jezika učili su o velikom slovu te ispravno pisali imena ulica, trgova i dijelova Zagreba. Razgovarali su i o kraticama HNK i ZOO, a na satu prirode i društva o kulturno-povijesnim spomenicima Zagreba. Ankica Džalto Osnovna škola Ivana Mažuranića Državno natjecanje iz povijesti snovna škola Ivana Mažuranića u Novom Vinodolskom bila je od 5. do 7. svibnja 2010. domaćin 11. državnog natjecanja iz povijesti. Natjecatelje su pozdravili ravnatelj Boris Turjak, gradonačelnik Oleg Butković, predsjednik povjerenstva za provedbu natjecanja dr. Željko Holjevac i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović. Organizirana je i izložba o povijesti grada i škole. Učenici su se natjecali u kategorijama samostalnih istraživačkih radova i pisane provjere znanja. Mentori su za to vrijeme imali terensku nastavu o znamenitostima Domaćini su pokazali iznimnu gostoljubivost, dobre organizacijske sposobnosti i stručnost u radu, što je pridonijelo ugodnom i lijepom ozračju Novog Vinodolskog i odslušali vrlo zanimljivo predavanje dr. Hrvoja Gračanina o Vinodolskom zakonu. Organizirana je i terenska nastava za učenike i mentore o brojnim zanimljivostima grada i okolice te dijelu novljanskoga akvatorija. Učenici su pokazali doista iz- Učenici su pokazali doista izvrsno znanje vrsno znanje, što se vidi iz riješenosti testova i ostvarenih bodova. U skupini Prapovijest i Stari vijek pobijedio je Mario Erceg iz Gimnazije Antuna Vrančića iz Šibenika. U skupini Srednji i Rani novi vijek najbolji je bio Vedran Vizler iz Srednje škole u Valpovu, a u skupini Osamnaesto i devetnaesto stoljeće Karlo Lugomer iz 15. gimnazije u Zagrebu. U četvrtoj skupini Dvadeseto stoljeće pobijedio je Emanuel Matešić iz Srednje škole Duga Resa. Najboljim samostalnim istraživačkim radom proglašen je uradak Tragovima pulskog tramvaja učenice Stele Hrkač iz Osnovne škole Veli Vrh iz Pule, a od srednjoškolaca Razgovor s drugom stranom spiritizam u Daruvaru između dva svjetska rata, Selmira Hasanića i Filipa Klubičke iz Gimnazije Daruvar. Održan je i okrugli stol na kojem su nastavnici imali priliku predlagati načine za poboljšanje natjecanja. Domaćini su pokazali iznimnu gostoljubivost, dobre organizacijske sposobnosti i stručnost u radu, što je ovom natjecanju dalo posebno ugodno i lijepo ozračje. Suzana Pešorda suradnici javljaju broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 23 www.skolskenovine.hr KALNIK Agresivni roditelji Osnovna škola Srebrni certifikat četvrti put u zaštićenom krajoliku Kalnika, poznatom po endemskim biljnim i životinjskim vrstama te bogatim izvorima vode. Svijest o važnosti čuvanja prirode i zdravog okoliša iz školskih učionica proširila se na cijeli kalnički kraj, tako da danas u široj okolici škole nema niti jednoga divljeg odlagališta otpada, što je nekada bila vrlo česta pojava. U školskom parku učenici sade autohtone vrste voća i tako ih čuvaju od izumiranja. Uređenje školskoga cvjetnjaka POŽEGA Učenici i učitelji, uz redovnu nastavu, marljivo provode i program ekološkoga obrazovanja Podsjećamo i da su se učenici uključili u akciju spašavanja bijeloga duda, koju vode Udruga Lijepa naša i časopis Una Terra i posadili jednu sadnicu u školskom parku. Cilj je projekta Sto tisuća sadnica duda spasiti od izumiranja tu biljnu vrstu koja je zbog nemilosrdne sječe, gotovo nestala iz hrvatskih prostora, uključujući i kalnički kraj. Učenici i učitečlji nadaju se da će i mještane potaknuti da u ime očuvanja biološke raznolikosti i oni počnu saditi bijeli dud. Pri sadnji učenici su se podsjetili na osobine i vrijednosti bijeloga duda, čiji je plod vrlo aromatičan i ukusan, a prerađen pomaže u liječenju krajnika, želučanih tegoba, groznice, proljeva, upale očiju, kašlja i drugih zdravstvenih tegoba. Marina Kumer Katolička klasična gimnazija Naša Dan otvorenih vrata Obilazak je završio u dvorištu škole, gdje su se kao u grčka i rimska vremena održavale gladijatorske igre U povodu treće obljetnice od osnutka, učenici i profesori Katoličke klasične gimnazije u Požegi organizirali su 27. travnja 2010. Dan otvorenih vrata. Cijeloga dana školu su obilazili osnovnoškolci, roditelji učenika i ostali građani. Domaćini su im tom prigodom priredili zanimljivo Odisejevo putovanje vodeći ih za tu prigodu tematski uređenima učionicama. Bile su posvećene grčkim olimpijadama, mitologiji, grčkom alfabetu, dok je u četvrtoj bio studio u kojem su se gosti mogli okušati u igri milijunaša iz opće kulture ili vjeronauka. Obilazak je završio u dvorištu škole, gdje su se kao u grčka i rimska vremena održavale gladijatorske igre, poput hrvanja, mačevanja, odmjeravanja snage obaranjem ruku, a onaj tko je dobro napeo luk i strijelu te imao dobar pogodak mogao je osvojiti Odisejevu ženu Penelopu. Posjetitelji su mogli vidjeti i kako su razmišljali grčki filozofi te pogledati kazališnu predstavu Labirnit i Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC svakidašnjica O snovna škola Kalnik po četvrti je put obnovila status međunarodne ekološke škole i stekla srebrni certifikat, na korak do zlatnoga članstva u europskoj obitelji ekoloških škola. Od 2002. učenici te škole, uz redovnu nastavu, marljivo provode i program ekološkog obrazovanja. U brizi za prirodu i održivi razvoj, učenici i učitelji u prvi plan stavljaju očuvanje prirodne raznolikosti i štednju energije. Škola se nalazi Tko će spretnije i umješnije Minotaur te trgovati na grčkoj tržnici, ako su prije toga osvojili konvertibilne drahme u igri milijunaša ili bili uspješni na radionici učenja grčkoga i latinskoga jezika. Učenik Marko Ribičić opisao je svoju školu kao veliku obitelj u kojoj vlada topla atmosfera te rekao da za razliku od drugih srednjih škola gdje zna biti i oblačno, kod njih je uvijek vedro. - Željeli smo posjetiteljima, prije svega potencijalnim učenicima naše škole, prikazati naše posebnosti, a to je učenje grčkoga i latinskoga te kulture onoga vremena. Na taj način želimo pojasniti tko smo, čime se bavimo te kako izgleda škola. Uz pomoć grčkoga junaka Odiseja pokušali smo što vjerodostojnije približiti to vrijeme - pojasnio je ravnatelj gimnazije Pavle Filipović, koju pohađa 165 učenika do trećega razreda podijeljenih u šest razrednih odjeljenja. - Na vrlo lijep način predstavili su svoju školu i sve je bilo izvrsno. Bilo mi je posebno zanimljivo u radionici grčkoga i latinskoga jezika i uspješno sam napisao grčki alfabet. Već sam i prije razmišljao o tome da upišem klasičnu gimnaziju, a sada sam se za to i odlučio - kazao je oduševljeno učenik osmoga razreda Osnovne škole Mladost iz Jakšića Mauricijo Rezo. Ljiljana Marić U spomen Ante Bebić (1944-2010) Iznenada nas je napustio kolega i prijatelj Ante Bebić. Diplomirao je 1967. povijest i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Splitu, a prvi radni odnos zasnovao je u Osnovnoj školi Nova Sela da bi nastavio predavati u osnovnim školama u Ljubitovici i naposljetku u Žrnovnici. Pamtimo njegov entuzijazam i zauzimanje za učenike te pokretanje i uređivanje školskoga lista. Bilo je zadovoljstvo raditi uz njega, jer je temeljito i pažljivo čitao svaki učenički tekst i pojašnjavao jezične nedoumice. Stranice su ostale nedovršene mnogim njegovim zamislima neispisane koje je zagovarao zajednički pričajući, ali ostala je njegova riječ u nama tišinom jutra darovana učenicima, darovana nama, onima koji imaju blagost dana usađenu tišinom glasa. Učenici i kolege iz Osnovne škole Žrnovnica D a je voda svima došla do grla, ne samo do grla, već i do nosa, vidi se po mnogo čemu u našem školskom životu. Učitelji u jednoj prigradskoj školi dobili su poziv na seminar na kojem će se govoriti o tome kako se zaštititi od agresivnih roditelja. Na prvi pogled čini se da je to smiješno, kad ne bi bilo žalosno. Dvije strane, koje bi neminovno morale biti u savršenom skladu s jedinstvenim ciljem i zadaćom da odgoje i obrazuju sretno, zdravo, sposobno, tolerantno, kreativno društveno biće koje će sutra biti uzdanica i zalog sretnoj budućnosti svima, dolaze u takve odnose da se jedni od drugih moraju braniti i čuvati. Nažalost, to je naša stvarnost. Da smo u Finskoj možda bi sve bio drukčije, jer kažu da se tamo drži do učitelja. Mi smo, nažalost, daleko od Finske. Kod nas je stanje u svakom pogledu nezadovoljavajuće. Razloge za agresivno ponašanje imaju i učitelji, i roditelji, i učenici. Kako će i zašto pokazati neki roditelj agresivnost prema osobi koja uči i odgaja njegovo dijete to često zavisi od raznih faktora. Nezadovoljni s mnogo čime u ovome hudom vremenu, razloge za nezadovoljstvo netko će pokazivati gdje god može, a naročito tamo gdje su u pitanju njegovi najvažniji interesi. Dijete i njegov uspjeh, odnosno neuspjeh, uvijek će za roditelje biti pitanje od najveće važnosti. Da ima agresivnih roditelja, ima ih, uvijek ih je bilo, ali ne baš toliko da se učitelji moraju posebno pripremati kako bi očuvali svoj obraz, izbjegli batine, osvetu i druge neugodnosti. Potkraj školske godine ova tema postaje aktualna, osobito kad se radi o završnim razredima. Svi roditelji očekuju od svoga djeteta da pokaže zadovoljavajući uspjeh, a kad nije onako kako roditelji misle da treba, nastaju problemi. Zapravo je najraširenija tiha agresija roditelja prema školi i učiteljima i najčešće se izražava tako što se o školi govori negativno, ponekad samo u kući pred djetetom, a ponekad i javno. Svatko smatra da se razumije u učiteljski posao i da može davati savjete i preporuke, kritike i osude. Škola je ostala na vjetrometini bez podrške društva, ponekad se svi urote protiv čitavoga učiteljskoga vijeća, nazivaju ih neradnicima, nesposobnjakovićima i nemoralnim osobama. Pod takvim okolnostima stvara se potpuno negativno okružje u kojem se više ne može raditi normalno. Oklevetani učitelj više ne može odgajati djecu, jer mu ne vjeruju. Protiv takve agresije najteže se braniti, jer ne znaš tko te sve napada i zašto. Drugi su oblik agresije anonimne prijetnje, telefonski pozivi, SMS poruke, a u novije se vrijeme primjenjuju i drugi oblici suvremene komunikacije. Najčešće je svrha tih poziva iznuditi prolazne ocjene. Nekad su to doduše samo molbe, želje, apeli na pravednost, a nekad su i uvrede, psovke, zastrašivanje. Neki roditelji pribjegavaju tužakanju i usmenim i pismenim prijavama, počevši od razrednika, ravnatelja, inspektora do ministra. Učitelja se najčešće optuži bez stvarnoga povoda, na osnovi strogo subjektivnoga viđenja, a onda mora dokazivati da je nedužan i dok se to dokaže, ode autoritet. A učitelj je bez autoriteta kao vojskovođa bez vojske, unaprijed izgubljena bitka. Verbalni i fizički obračuni na sreću nisu još svakodnevna pojava, ali ima ih. Ne mora se ni govoriti o tome kako je teško kad se doživi takav incident i kakve psihičke posljedice može imati nasrtaj na učitelja koji je uvjeren da pravedno i pošteno ocjenjuje, a napadnut nepravedno. Kako se obraniti od agresivnih roditelja? Onako kako se branimo od svih agresivnih ljudi, odlučno i dosljedno zahtijevati da se o svim problemima govori otvoreno, da se na vrijeme riješi svaki nesporazum i da se učitelj zaštiti odgovarajućim mjerama opreza. Učitelja se najčešće optuži bez stvarnoga povoda, na osnovi subjektivnoga viđenja, a onda mora dokazivati da je nedužan i dok se to dokaže, ode autoritet 24 www.skolskenovine.hr UKRATKO PULA Nagrade Učenice Osnovne škole Monte Zaro iz Pule Minja Arsić i Sara Vulić prisustvovale su svečanom uručenju nagrada u Europskom domu u Zagrebu s literarno-likovno-glazbenoga natječaja Europa u školi 2010., na kojemu su se istaknule zapaženim likovnim uratcima. Osobito je bila ponosna Minja Arsić, jer je njezin likovni rad osvojio treće mjesto! Čestitike su zaslužile učenice, ali i njihove vrijedne učiteljice Gordana RužićStanojević i Rosana Zupičić. (Branka Sironić) STARIGRAD Terenska nastava U okviru terenske nastave učenici sedmoga razreda Osnovne škole u Starigradu i učitelji povijesti Marko Jurić, fizike Damir Veledar i engleskoga jezika Daira Palek posjetili su 28. travnja 2010. rodnu kuću Ante Starčevića u Velikom Žitniku te Muzejski centar Nikole Tesle u Smiljanu. Svjedočili su uistinu zanimljivom satu povijesti. Učenici su spremili kolaž zanimljivosti iz života Ante Starčevića od njegova rođenja, odrastanja, školovanja te ulaska u politiku i turbulentnoga političkoga puta. Borbu za opstojnost hrvatske domovine i hrvatskoga jezika, kao i nastajanje pokliča Bog i Hrvati, učenicima su predočili vodiči odjeveni u tradicionalnu ličku narodnu nošnju. Potom su posjetili pitomo ličko selo Smiljan iz kojega potječe naš najveći izumitelj Nikola Tesla. Nakon gledanja filma o životu Nikole Tesle, obilaskom muzeja, gdje su se ponovo osvjedočili o genijalnosti uma našega vrhunskoga izumitelja, matematičara i fizičara, divili su se njegovim epohalnim izumima i pokušali predočiti sebi vrijeme i okolnosti nastajanja tih epohalnih otkrića pa se zapitali da li bi svijet bio ovakav kakav jest da nije bilo Nikole Tesle i njegovih otkrića. Možda bismo još živjeli u mraku. (Vedrana Baradić) aktualno suradnici javljaju SINJ broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. Gimnazija Dinka Šimunovića Tata u zasluženoj mirovini Čovjek koji se morao otisnuti u svijet da bi ostvario sebe i svakodnevno se potvrđivao P rofesor pedagogije i psihologije Ivan Lakić odnedavno je umirovljen. Gimnazija Dinka Šimunovića u Sinju, u kojoj je proveo gotovo tri desetljeća, kao da je ostala bez brižnoga tate, koji bi ranim jutrom dočekivao učenike i kolege, srdačno ih pozdravljao, ali i ispraćao s istom vedrinom na licu, na kraju dnevnih obveza. Nije se trebao posebno pripremati za susrete ni upinjati za suradnju. Uvijek je nalazio odmjerenu riječ, primjerenu gestu, suptilnu misao, beskrajno razumijevanje za drugo i drugačije od očekivanoga, za pogrešne korake kolega i učenika. Neponovljivom empatijom i odnjegovanim optimizmom stvarao je bliskosti. Nevjerojatnom intuicijom znao je ostati nenametljiv, ali toliko sugestivan da čak i kad bi dijelio savjete, sugovornici bi u njima prepoznavali ne samo svoje misli, nego vlastitu volju i htijenje. Svoje poglede i stavove ovjeravao bi u stavovima i pogledima drugih, u uporišnim točkama drugih, osobito kad bi netko od njega očekivao mišljenje, stav, podršku ili savjet. Sve mučnine i banalnosti svakodnevice uklanjao je blagošću. Na poseban način odnosio se prema učenicima u kojima je prepoznavao roditelje ili pak njihove bliske rođake, pogledom ili bojom glasa, već prvim susretom. Svi su ga voljeli, a on je ćutio i duboko u sebi raznosio tu ljubav i sreću i dijelio je s drugima. Takve osjećaje nije znao, a niti je htio skrivati. Upravo zato svima bijaše Tata, dobri Otac. Bio i ostao. Rođen je 15. siječnja 1944. u vrličkom selu Kosorima. Iz Vrlike, u kojoj je 1958. završio osmogodišnju školu, odlazi u Rijeku, u kojoj pohađa srednju stručnu školu, potom je na studijskoj grupi tehničkog obrazovanja i fizike u Višoj industrijskoj pedagoškoj školi, koju uspješno završava 1966. Poslije odslužene vojne obveze, zaposlio se u svojoj Vrlici u svojstvu nastavnika, u kojoj ostaje do 1972. godine. U Vrlici je upoznao Dariju Malbašu, s kojom je u braku postao ocem dviju djevojčica, Danje i Anke, koje su zasnovale svoje obitelji pa je Ivan danas već djed kojeg uveseljava četvero unučadi. Čovjek koji se morao otisnuti u svijet da bi ostvario sebe i svakodnevno se potvrđivao, koji se u oskudici Ispravak i isprika Uredništva Nepažnjom i pogrješkom urednika koji je priređivao tekst, u Školskim novinama broj 19 (2759) od 11. svibnja 2010. godine objavljen je u krivoj rubrici članak o odlasku u mirovinu srednjoškolskoga profesora pedagogije i psihologije Ivana Lakića pa je to izazvalo pogrješne, neugodne i neželjene zaključke. Ispričavamo se Ivanu Lakiću, njegovoj Ivan Lakić Njegov rad, stručne i profesionalne kompetencije, a nadasve ljudske kvalitete, prepoznali su mnogi uzdizao i spoznavao život s puno žrtve i odricanja, imao je što pričati svojim učenicima, otvarati im vidike, buditi iskru znanja i gonetati smisao postojanja. Mogao je to Ivan Lakić jer je težio prema najvišim dometima. Istodobno s premještajem u Sinj, u kojem je osam godina proveo u dvjema osnovnim školama, opet uz rad, pohađa i dovršava studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Budući da ga je na poseban način privlačila andragogija, kolegij iz kojeg je odabrao temu diplomskoga rada, bio je najpozvanijim postati voditeljem obrazovanja odraslih u Srednjoškolskom centru u Sinju. Već tada osjeća potrebu za novim izazovima pa u Sarajevu upisuje i dovršava studij psihologije kako bi u reformiranom školstvu mogao stručno pokrivati pedagogijskopsihologijsku grupu predmeta. Od 1990. raspoređen je na mjesto pedagoga-psihologa u Gimnaziji Dinka Šimunovića, a nastavu psihologije ne naplaćuje, izvodi je svojom željom kako bi bio što bliskiji s učenicima. Njegov rad, stručne i profesionalne kompetencije, a nadasve ljudske kvalitete, prepoznali su mnogi. Ubrzo je promaknut u profesora savjetnika. Također, Psihologijska komora dodijelila mu je potvrdnicu dopusnicu za samostalnu djelatnost. Član je Hrvatskoga pedagogijskoga društva i Hrvatskoga psihologijskoga društva, sudionik brojnih skupova i savjetovanja diljem Hrvatske, nadaleko poznat i kao učitelj, kao pouzdan i nenametljiv savjetnik, i kao prijatelj. Miljenko Buljac obitelji, autoru članka i svim čitateljima te u ime uredništva izražavamo želju da naš profesor još dugo nastavi aktivno djelovati i u mirovini, da ga služi dobro zdravlje na osobnu radost i zadovoljstvo obitelji, bivših učenika, kolega, prijatelja i svih znanaca. Uredništvo VARAŽDINSKE TOPLICE Koncert U orga- nizaciji Glazbene mladeži iz Varaždina, u Osnovnoj školi Antuna i Ivana Kukuljevića u Varaždinskim Toplicama održan je školski koncert Harmonikaškog odjela Glazbene škole iz Varaždina. Svirajući na harmonikama i klarinetu, publici su se predstavili Josip Horvatek, Natalija Šok, Ivan Golub, Lana Karažinec, Petar Ričko i Mislav Sviben, kojima su mentori Saša Bastalec, Kristijan Potočnjak te Valentina Bašnec. Podsjećamo i da je u toj školi održan stručni skup za učitelje razredne nastave na temu Hrvatska tradicijska kultura. Predavanje i radionicu održali su etnolozi i voditelji Zagrebačkoga folklornog ansambla dr. Ivana Ivančan i Andrija Ivančan. Učiteljima su govorili o hrvatskoj tradicijskoj kulturi koja je premalo zastupljena u svim sferama života pa tako i u odgojno-obrazovnom sustavu. Tradicijska bi kultura trebala biti ugrađena u odgojno-obrazovni proces kao dio opće kulture kako bismo danas u vrijeme europskih integracija sačuvali svoj identitet, naglasili su predavači. Nakon predavanja predstavljena je knjiga Gorana Kneževića Naše kolo veliko. Na kraju, učitelji su u sportskoj dvorani sudjelovali u radionici neumorno uvježbavajući četiri koreografije prigodne za učenike nižih razreda osnovne škole. (Ana Vnučec) VARAŽDIN Zadrugari poduzetnici Mladi zadrugari Matija Oštarjaš, Lorena Mudri i Lucija Kralj, koje je pratila učiteljica Božica Bunić, vrlo su uspješno predstavili Učeničku zadrugu Licitarsko srce iz Klenovnika na izložbi u Varaždinu, koja je bila u znaku Dana Europe. Za izložene predmete osobito su se zanimali riječki učenici, koji su bili na terenskoj nastavi u Varaždinu, a za suvenir kupili su licitarsko srce. (Ankica Džalto) U spomen Andrija Rosotrunović (1942. – 2010.) U Gradištu kraj Županje preminuo je 10. svibnja 2010. nakon kratke i teške bolesti učitelj Andrija Rosotrunović. Rođen je u Jameni 1942., ali je još od 1945. živio u Gradištu. U tome slavonskom selu započeo je učiteljsko službovanje 1963. kao nastavnik povijesti i zemljopisa. Na toj je školi i umirovljen kao ravnatelj 2008. I nakon nepune dvije godine od umirovljenja, napustio nas je. Iznenadilo je to njegovu obitelj, kolege, prijatelje i mještane koji su ga voljeli, cijenili i poštovali. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima, a diplomirao uz rad na Pedagoškoj akademiji u Osijeku 1965. U Osnovnoj školi u Gradištu zaposlio se 1963. i bio vrlo savjestan i odgovoran nastavnik povijesti i zemljopisa. Od 1971. do 1977. bio je direktor, a nakon toga do 1990. općinski savjetnik Županje. Vratio se 1990. u Osnovnu školu Matije Antuna Reljkovića u susjednoj Cerni, a od 1993. ravnatelj je Osnovne škole Gradište i ostao to do umirovljenja 1. rujna 2008. Dakle, četrdeset pet godina u školi, prosvjeti i kulturi jedne lokalne sredine mogu samo istinski i predani zaljubljenici svoje profesije i kraja. Bio je pravi učitelj, osoba široka interesa, kulture, inicijative i odgovornosti. S njim se moglo dugo, naši- roko i duboko razgovarati. Ozbiljan u poslu do te mjere da bi mu dobro odgovarala pedagoška izreka: Zahtijevam, jer te poštujem i svojim primjerom pokazujem! Nije bio samo nastavnik u učionici. Mještani ga znaju kao pokretača i podupiratelja mnogih seoskih priredbi, proslava, natjecanja, javnih tribina, izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, a osobito po zalaganju pri utemeljenju i djelovanju raznih organizacija, od izviđača, preko rukometnog i nogometnog do nedavno osnovanog košarkaškog kluba. Kao direktor i ravnatelj škole u Gradištu godinama je brinuo i dograđivao njezine stare i dotrajale zgrade, a izgorio gradeći novu školu i prateće objekte, koja je svečano otvorena 2002. U njoj se danas stvaralački odgajaju i obrazuju učenici kojima je ostavio ne samo prostor i opremu nego i svoju osobnost pravog učitelja i prijatelja. Žao mi je što dogodine nećemo zajedno završiti započeti projekt proslave 180. obljetnice utemeljenja osnovne škole u našem Gradištu, ali Andrije ćemo se u toj prigodi svakako sjetiti s osobitim pijetetom prema svim njegovim zaslugama. Prof. dr. sc. Vlatko Previšić aktualno mediji broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 25 www.skolskenovine.hr IZLOŽBE U»ITELJI PISCI Marija Krmpotić Učiteljica Marija Krmpotić rođena je u Dragaliću pored Nove Gradiške. Učiteljsku je školu završila u Gospiću, a Pedagošku akademiju u Rijeci. Radi u Osnovnoj školi Vladimir Gortan u Rijeci. Dodine 2003. unaprijeđena je u zvanje učitelja savjetnika. Od tada je i voditeljica Županijskog stručnog vijeća za učitelje razredne nastave u osnovnim školama Primorsko-goranske županije. Mentorica je učiteljicama pripravnicama te studentima Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Jedna je od autorica udžbeničkih kompleta za hrvatski jezik Pčelica i Zlatna vrata od I. do IV. r. Autorica je slikovnice Medo na Krku te suautorica prve riječke EKO-slikovnice Uzbuna u moru. Rukovet pjesama posvećen obitelji i Lici u kojoj je odrasla i kojoj je posvetila većinu svojih pjesama, objavljen je u časopisu za književnost i kulturu Usponi u Senju. Godine 2009. godine povodom Svjetskog dana učitelja dobila je Županijsku nagradu za uspješan rad. U znaku križa U Galeriji Kaj - pri Kajkavskom spravišču, u Ilici 34, u Zagrebu ugledna akademska slikaricagrafičarka Zdenka Pozaić priredila je izložbu kolaža koji su dio autoričina ciklusa naslovljenoga ZNAK K 33. Izložba je otvorena u utorak, 11. svibnja, i ostaje otvorena do 1. lipnja. Zdenka Pozaić rođena je 1940. godine u Čazmi. Školu primijenjenih umjetnosti završila je u Zagrebu, a 1966. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta, a grafiku je specijalizirala kod profesora Marijana Detonija. Među ostalim, bila je i redovita profesorica Akademije likovnih umjetnosti. Imala je pedesetak samostalnih izložbi i sudjelovala na više od tristo skupnih u zemlji i inozemstvu. Objavila je i šest pjesničko-grafičkih mapa te 33 naslova u bibliofilskoj ediciji Riječ i slika. Pokrenula je biblioteku DUB, u kojoj objavljuje primjere iz davnije povijesti hrvatskoga pjesništva, te biblioteku Pjesnici, u kojoj objavljuje pjesničko-grafičke mape (među ostalim i Dragutin Tadijanović, Václav Havel, Antun Šoljan...) Glavni je motiv na kolažima Zdenke Pozaić, izloženima u Zaljubljeni mrav Zaljubio se Mravac u Mravicu, nakrivio kapicu i krenuo u prošnju na obližnju krošnju. Dugo je smišljao što će reći, donijeti darak manji ili veći ili nasamo zaprositi njenu ruku, izbjeći svu blamažu i muku. I dok je tako kovao plan, raspršio se njegov san. Zaljubila se Mravica u drugog mrava, a on od tada niti jede niti spava. Stalno se premišlja i pita: Jel’ to bila ljubav prava? Znate li Znate li kad pjesma spava? Kad je umorna i boli ju glava. Znate li kad se pjesma budi? Kad je u ruke uzmu sretni ljudi. Znate li kad pjesma pjeva? Kad joj je dosadno i kad zijeva. Znate li kad pjesma tuguje? Kad je sama i ni s kim ne druguje. Zdenka Pozaić kolaži Zdenka Pozaić, Josip Bratulić i Marija Roščić na otvaranju izložbe u Galeriji Kaj u Zagrebu (snimio Ivan Rodić) Školjka Zdenka Pozaić u svome ateljeu (snimila Zlata Vucelić) Galeriji Kaj, križ - kao znak, kao simbol, kao poruka, uostalom. “Hrvatska riječ križ dolazi od latinske riječi crux. Latinska riječ znači muku, patnju, jad, bijedu, nesreću i propast“ - napisao je, među ostalim, Josip Bratulić u predgovoru kataloga izložbe, a u znaku križa bile su i njegove riječi na otvaranju izložbe koju je otvorio zajedno s voditeljicom Galerije Kaj profesoricom Marijom Roščić. “Križ Kristov tema je mnogim propovijedima, pričama, pjesmama, ali i bezbrojnim likovnim djelima“, napomenuo je Bratulić, a kao ikonografska tema obilježila je likovnu umjetnost kršćanstva, od početaka do naših dana. Crta križa duboko određuje prostor života i prostor smrti i upravo je to bilo polazište za kolaže Zdenke Pozaić, grafičarke s bogatim iskustvom rada s drvorezima, linorezima, s kom- biniranim tehnikama, ističe Bratulić, objašnjavajući autoričin pristup ovim kolažima koji su mišljeni i ostvareni u nizu od 33 ravnopravne inačice osnovne teme, koliko je i Kristovih zemaljskih godina. “Autorica se služi - kao majstori u našem srednjovjekovnom apokrifu - odbačenim materijalima da bi se ostvarila nova vrijednost. (...) Izraziti kolorizam, složen u strogi koordinatni sustav križnih polja, daje tim kolažima posebnu živost i draž. Crte križa, nekad jasne i stroge, drugi put skrivene, postaju vodilice slike, ali i osebujnice svakoga od četiriju polja. Jedan, posve nov pristup i izazov za grafičarku Zdenku Pozaić, koji je ona uspješno riješila i u potpunosti ostvarila“ - ističe Josip Bratulić. I. Dorić U»ENICI-STVARAOCI Život joj tama. Tiha, uvijek sama. U njoj pahulja sjajna, cijeloga života tajna. Martina Šegedin, 8. r. OŠ “Ante Curać−Pinjac“, Žrnovo voditelj Ilija Mijatović (pjesma je uvrštena na ovogodišnji državni Lidrano) Znate li kad se pjesma ljuti? Kad nema što reći ili kad šuti. Znate li kad je pjesma živa? Kad ju dijete čita i o njoj sniva. Svitanje Dok kapi rose snivaju u travi sunce se žurno iza brda javi; poljubi nebo kao cvijet pčela pa ode u svijet uzdignuta čela. U svakoj... U svakoj kapi jedno more spava, u svakoj zvijezdi svemir obitava. U svakoj krošnji jedna šuma diše, u svakoj riječi jedna priča piše. N a j a v l j u j e m o . . . Aleksandar Puškin, Bajka o caru Saltanu Nedjelja , 23. svibnja 2010., u 13,15 sati Urednica: Nives Madunić Barišić Redateljica: Stephanie Jamnicky Prijevod: Radovan Venturin A. S. Puškin jedan je od najboljih ruskih pjesnika, a svakako otac moderne ruske književnosti. Među prvima je u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom, a pri tome je razvio vlastiti stil u kojem je pomiješao satiru, romantiku i dramu. Prvi prijevod Puškinova djela na hrvatski jezik pojavio se HR Radioigra za djecu 1842. u listu Stanka Vraza Kolo. Prevedeno je djelo Pikova dama, i od tada ga na hrvatski jezik prevode sve generacije naših pisaca, od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Martića do Kombola, Krkleca i Cesarića. Bajka o caru Saltanu, uz Bajku o ribaru i ribici, vjerojatno je najpoznatija bajka za djecu u stihovima. Tri sestre, ljubomora, ljubav, osveta i brojna čuda te konačno sretan i ovoga puta čak plemenit završetak okrunjen veličanstvenim opraštanjem ovu bajku čine radiofonski iznimno zahtjevnom. Ritmizirajući ponavljanja, oživljavajući prostore, tkajući svijet čarolije zvukom, glazbom, glasom i stihom kao ravnopravnim elementima redateljica Stephanie Jamnicky istkala je još jednu radiofonsku čaroliju. RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. GLAZBA WEB U Koncerti za Hrvatsku glazbenu mladež Iskustvo i mladost Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u nedjelju, 9. svibnja 2010., prije podne, održan je već tradicionalni koncert pod nazivom Zagrebački solisti i mladi virtuozi. Mlada publika koja je pokazala zanimanje za ovaj koncert, vjerujemo da je u njemu našla izazov i za ubuduće spoznavanje ljepote klasične glazbe, a Zagrebački solisti i ovaj put su poticajan partner u zajedničkom muziciranju s mladim virtuozima. Glazbeni događaj za pamćenje Provjera hrvatskoga pravopisa http://hacheck.tel.fer.hr ”Da sam za to znala bar prije tjedan dana kada je bila kriza za diplomski” – napisala je nedavno na Facebooku jedna apsolventica, misleći pritom na Hrvatski akademski spelling checker (Hascheck ili - pohrvaćeno - Hašek). Kao jedna od najranijih internetskih usluga u Hrvatskoj, Hascheck/Hašek nudi besplatnu pravopisnu provjeru teksta pisanog hrvatskim jezikom. Njegova rječnička baza organizirana je u tri cjeline (Hrvatski općejezični fond, Hrvatski imenski fond i Engleski općejezični fond) i nije statična: u pozadini usluge djeluje ekspertni sustav koji uči nove riječi iz tekstova pristiglih na obradu. Ondje je dosad obrađen korpus koji premašuje sto milijuna riječi-pojavnica te je stvorena rječnička baza s više od milijun riječi-različnica, sve s potvrdom u tekstovima pisanim hrvatskim jezikom. Korisnici ove usluge provjeravaju ispravnost upisom određene riječi/sintagme, a mogu na pravopisnu analizu pozvati datoteke (u formatima doc, txt i PDF), kao tekstove web-stranica. Jednostavno i korisno, prilog jezičnoj i pravopisnoj kulturi, pomoć u prevođenju s engleskoga na hrvatski jezik. A. Jelin Bilo je radosno u utorak 11. svibnja vidjeti u 10 sati ujutro Veliku dvoranu V. Lisinskog ispunjenu do posljednjeg mjesta najmlađom publikom. Otprilike polovica dvorane pripala je najmlađima, djeci iz vrtića u pratnji odgojiteljica. Drugu polovinu Dvorane zaposjeli su učenici nižih razreda osnovne škole. Stigli su iz cijele Hrvatske, od Raba do Daruvara, da bi poslušali simfonijsku priču za djecu Peća i vuk Sergeja Prokofjeva. Priča o hrabrom dječaku Peći zanimljivo i duhovito je izvedena i stalno je zaokupljala pažnju i onih najmlađih, koji su se nakon predstave „hvalili“ da bi i oni bili jednako hrabri i pobijedili bi vuka. Prokofjev je ovu skladbu napisao 1936. s namjerom da djecu upozna sa zvukovima pojedinih glazbala, koja obilježavaju i sve sudionike igre. Uz glazbu Filharmoničara, koji su pod vodstvom dirigenta Dinka Appelta poletno i veselo svirali za svoju neuobičajenu publiku i pripovijedanje glumca Dražena Čučeka, stvorili su prirodan spoj glazbe i riječi, pa je ova predstava događaj koji će se pamtiti i po vrhunskoj umjetničkoj izvedbi, kao i o njenoj publici kojoj i u buduće treba nuditi prave vrijednosti, kako bi se mogli nadati većem zanimanju mladih kao publike na koncertima klasične glazbe.(mj) Bio je to atraktivan program, od glazbe koja je zabavljala kraljeve do romantične Griegove Holberg suite. Stare arije i plesovi O. Respighija, 3. suita, bila je uvodna točka programa koju su virtuozno izveli Zagrebački solisti. Slijedio je Mozartov Adagio u E-duru KV 261 koji je majstorski izvela već afirmirana solistica Đana Kahriman, violina, inače studentica Muzičke akademije u Zagrebu. Jednako uspješno bila je izvedena i skladba R. Matza Elegija i humoreska, solist je bio Smiljan Mrčela, violončelo, još uvijek student Muzičke akademije u Zagrebu koji je sviranje usavršavao kod prof. Valtera Dešpalja. Od brojnih njegovih uspjeha, spomenimo da je predstavljao Hrvatsku na koncertima za mlade talente i laureate u Moskvi. Među slavna djela druge polovice 19. stoljeća ubraja se i već spomenuta Holberg suita, djelo prvog velikog skandinavskog nacionalnog skladatelja, Norvežanina Edvarda Griega. Holberg suita ima pet stavaka: Preludium (Allegro vivace), Sarabande (Andante), Gavotte (Allegretto), Air (Andante religioso), Rigaudon (Allegro con brio), Izveli su je na kraju Zagrebački solisti vrhunskim muziciranjem i entuzijazmom. Milica Jović KAZALIŠTE Pedeset i pet godina Čarugarija Dječjega kazališta kao hrvatska sudbina Dubrava Ivan Kušan, Čaruga, D ječje kazalište Dubrava svoj 55. rođendan proslavilo je u nedjelju, 16. svibnja u 18 sati svojom najnagrađivanijom predstavom Blizanke. Tom je predstavom ujedno zatvorena sezona nedjeljnih predstava za građanstvo sve do jeseni. Proslavljajući ovaj jubilej, Kazalište je obilježilo i Međunarodni dan obitelji i to tako što je svakoj obitelji sa četiri člana i više poklonilo jed- nu ulaznicu, poklon paket sponzora ove kazališne kuće za djecu Hlapića i TOZ-a, a nakon predstave roditelji i djeca mogli su se zabaviti u nekoj od zanimljivih radionica. Za one koji ne znaju, Dječje kazalište Dubrava osnovano je davne 1955. godine pod nazivom Dječje kazalište Donji grad u Savskoj cesti 19 u Zagrebu. Osnivač kazališta i njegov prvi umjetnički voditelj bio je Mladen Širo- Prizor iz najnagrađivanije predstave Blizanke, kojom je Dječje kazalište Dubrava obilježilo 55 godina svoga postojanja la. Nekoliko godina kasnije kazalište mijenja naziv u Dječje kazalište Centar i seli u nove prostorije u Vodnikovoj ulici 4 u Zagrebu. Kazalište je od samih početaka bilo vođeno entuzijazmom samih osnivača i njihovih nasljednika, a okupljalo je djecu Zagreba i okolice od četiri godine nadalje u dramskim, glazbenim i plesnim tečajevima. Nakon nekoliko godina borbe i loših uvjeta rada Dječje kazalište Centar u Vodnikovoj dobilo je 5. studenoga 1970. novouređenu dvoranu. Nažalost, ta je dvorana 1974. izgorila u požaru i kazalište je ostalo bez doma. Zahvaljujući ravnatelju tadašnjeg Doma kulture Dubrava, Dječje kazalište Centar odlazi 1976. godine u Dubravu i mijenja ime u Dječje kazalište Dubrava, koje je zadržalo do današnjih dana. DKD djeluje u sklopu Narodnog sveučilišta Dubrava. (ri) u redateljstvu Joška Juvančića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 2010. I van Kušan (Sarajevo, 1933.) svog je Čarugu napisao kao “crnu komediju”, ali je zapravo više satira, ironija, sprdalica “s pjevanjem i pucanjem”... Stvarni Jovo Stanisavljević Čaruga (čarik je opanak!) iz okolice Orahovice, vođa Kola gorskih tića, u Osijeku je 1925. za više razbojstava, pljačkanja i ubojstava osuđen na smrt i pogubljen, uz duhovitu opasku: “Moj naklon, gospodine krvniče!” Taj šeretski zločinčev duh gotovo je jedino što je autor uzeo od stvarnoga Čaruge; ovdje se žena bogata veleposjednika želi riješiti muža uz Čaruginu pomoć. Prilika je to da se pokaže kako je to bilo u počecima Jugoslavije (opanak postaje vojnička čizma): za svoje gluposti i zločine, ali i zbog posjeda zemlje, Hrvati su pozatvarani i poubijani, a hrvatski i srpski kriminalci/policajci/vlast/zle žene... ujedinili su se i - isplivali, još su i nagrađeni, pa i Čaruga! Tako nekako završava ta farsa koja iza tobože naivnoga zapleta i raspleta krije istinu/čarugariju: i danas je sve to tako, kriminalci i vlast, ili vlast/kriminalci... Redateljski, predstava je jasna i pregledna, s lošim vokalnim di- Dušan Bućan, Milan Pleština, Dušan Gojić i Vlasta Ramljak u Kušanovu Čarugi (snimio Damil Kalogjera) onicama, osim odličnog Danka Ljuštine (veleposjednik). Ono što je bitno unazadilo redateljstvo jest napadna, samodopadna i likovno bahata pozornica (Miljenko Sekulić), a ni ritam izvedbe (predstavu smo gledali 23. travnja) nije se baš posrećio, sporost, zapinjanje... A bilo je i glumatanja! Odjeća je bila veselje predstavi (Doris Kristić), izvrsna. Skladbe (Ozren Depolo), da su i dinamičnije, ništa ne bi izgubile na dopadljivosti. (Komad je, rekosmo, “s pjevanjem”!) Svjetlo je (Josip Levačić) moglo biti i znatniji sudionik igre, kao i plesni pokreti (Zagorka Živković). Glumce je predvodio Milan Pleština (Čaruga): odavna nisam čuo na hrvatskim pozornicama tako čist, precizno oblikovan i pravilan hrvatski jezik. Vlasta Ramljak (zla supruga) dojmljiva. Ana Begić (Tonka) dopadljiva. Dušan Gojić (Josip Zeljić) odmjeren, vrlo dobar. Goran Grgić (mjernik, ljubavnik) otkriva lako snalaženje u komičnom. Žarko Potočnjak (Frankić) rutin(er)ski. Ivan Brkić (žandarmerijski kapetan) izvrsno odabran za svoju ulogu. Dušan Bućan (desetnik) bez zamjerke. Igraju još Matija Iveković, Hrvoje Kahlina, Tomislav Palinić i Josip Filipović, a čujemo i glas Vlatka Dulića. U sažetku: gotovo puno gledalište učenika znači da kazalište živi kako i treba živjeti. Stijepo Mijović Kočan mediji aktualno broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Nadahnut pjesnički šlingeraj L Lidija Dujić Suhozid Udruga Jutro poezije Zagreb, 2010. Pjesnički prvijenac donedavne lutkarske pedagoginje i sveučilišne predavačice, posebna i nadahnuta knjiga neosporne poetske kakvoće idija Dujić (1965.), donedavna lutkarska pedagoginja i predavačica na Pedagoškoj akademiji, a odnedavna u radu na oblikovanju školskih udžbenika, kasno se dakle odlučila podastrijeti javnosti svoj pjesnički prvijenac, no to samo znači da je pravilno postupila: javila se kada su njezini pjesnički uradci sazreli i kada su se uobličili u poseban i prepoznatljiv pjesnički rukopis. Njezino je pjesništvo, očekivano, iz okoliša u kojemu živi, a to je ponajprije svijet nacionalne književnosti (Dujić je doktorirala na ženskom rukopisu u hrvatskoj prozi). Tu je „Cesarićev krvavi oblak“ i „Sidino radobojsko proljeće“ (jedna je pjesma i posvećena Sidi Košutić, zaboravljenoj sjajnoj književnici!), naći ćemo i „Sonet Vesni“ i „Bajku o Tadiji i Jeli“... I svjetska je književnost često tematski i motivski prisutna: „U mandragolu Danteova pakla“ („Ljubavni život, Nekoć i sada“), „Ja bih bila tvoja Laura/ da si ti mogao biti moj Petrarca“ („Kanconijer iz renesansnog zaleđa“), „Andersen šiva priče i kroji nevidljive kostime“... Umjetnost je, inače, polje na kojemu bere svoje stihove ova iznimno senzibilna njezina čitateljica, slušateljica, gledateljica, uživateljica, obožavateljica i - sudjelateljica/sudjelatnica! Naći ćemo tu i glazbe, i slikarstva, i oblikovateljstva, i svijet bajki, i kazalište, a osobito lutkarsko, zatim film… Gotovo da nema pjesme da u njoj ne nađemo ponešto iz pojmovnika umjetničkoga stvaralaštva. To sve ona proširuje u intelektualni svijet uopće, ponaosob onaj pjesnički, što potvrđuju brojni izričaji/sintagme „apsurdna povorka grafema“, „svaka ljubavna poezija“... Njezin pjesmarij (imaginarij!) slobodnih versa poseban je, jer svi ti motivi ujedno su njezina intima, oživljeni su, postaju konkretan život, svakidašnjica. Osobito je zapaziti da je, osim stihotvorstvu, naklonjena likovnosti (i lutkovnosti!), da je gotovo sve što kaže u slikama. Ona pjesmu i ne gradi toliko kao umjetnost riječi, nego kao likovnu tvorevinu riječima koja je najčešće završena onda kada je izrečena - slika. Druge poante obično i nema. Između toga iščitavamo njezina dva zavičaja: slavonski i onaj dalmatinskog zaleđa, no to su tek lokaliteti: njezin pravi zavičaj je ipak onaj duhovni, intelektualni: pjesništvo, slikarstvo/lutkarstvo... U njemu je dosta kultivirane, odmjerene ironije. Zrcali se i - u posebno duhovito složene metafore obložen - hedonizam. Uživanje u umjetnosti, znači u življenju! Kao što slavonske žene oblikuju svoj poseban vez oko rupica na platnu, šlingeraj („Pod uštirkanom ravnicom šlingeraja/ meškolje se oteti zemljovidi/ zavičaja“, str. 14), tako i Lidija Dujić, odmakla u intelektualni svijet drugačijih umjetničkih dosega, s elementima lirizirane razlogovštine i impresionistički ponuđenog neoekspresionizma, predano i usredotočeno na detalj, kao i slavonske vezilje - ispisuje svoje tematski jedinstvene, sasvim posebne, iznimno profinjene slike iz umjetničkog života, svog i inače. Posebna i nadahnuta knjiga neosporne poetske kakvoće. Stijepo Mijović Kočan Knjigom do knjige K Fabijan Lovrić Za njim Društvo hrvatskih književnika - Ogranak Rijeka Rijeka, 2009. Knjiga Fabijana Lovrića Za njim ponajbolje pomaže čitatelju, ali i svakome tko nastoji da knjiga dođe do čitatelja njiževnik, književni kritičar, učitelj i novinar Fabijan Lovrić u knjizi koju mu je prošle godine objavilo Društvo hrvatskih književnika - ogranak u Rijeci, sabrao je sedamnaest prikaza knjiga domaćih autora i dvanaest iz drugih zemalja objavljenih u razdoblju od 2000. do 2005. godine. Većina knjiga o kojima Lovrić piše objavljena je u Zagrebu, a samo četiri knjige u Rijeci i jedna u Splitu. Iz Kazala čitatelj ne može steći uvid gdje su prikazi knjiga objavljeni, vjerojatno po raznim časopisima, a nema ni ostalih podataka koji bi čitatelju omogućili da se lakše snađe kad je riječ o knjigama o kojima autor piše. No, bez obzira na to knjiga pruža čitatelju obilje informacija. Lovrićeva knjiga naslovljena Za njim svakako je dobar vodič koji čitatelja usmjerava na prave čitateljske staze. Međutim, samo objektivno informiranje ne može biti dovoljno ako se autor i sam nije srodio s djelom o kojem piše i ako sam ne posjeduje one kvalitete koje neko djelo čini umjetničkim. Ako autor u svom radu nalazi zadovoljstvo, on i svojim djelom pruža čitatelju zadovoljstvo. Možda je književnik Lovrić ponajbolje to izrazio kad je pisao o Prosenjakovoj knjizi Sijač sre- će. Autor piše: „Gospodin Božidar Prosenjak, za kojega s pravom možemo ustvrditi kako je klasik hrvatske književnosti namijenjene djeci, samo je dokazao kako se književnim radom, ako takav ima opravdanost, može doći do svijeta zadovoljstva, do svijeta zvijezda...“ A upravo spomenutom knjigom, naslovljenom Za njim, kao i nizom prethodnih knjiga, vlastitih književnih ostvaraja, književnik i književni kritičar Fabijan Lovrić stvara djelo koje ne bi smjelo mimoići ljubitelje knjige. U ovu tvrdnju uvjerit će se svatko tko uzme u ruke Lovrićeve književne prosudbe tuđih knjiga. Knjiga Za njim obiluje nizom radova koji su najbolji tumač onoga što nam brojni autori svojim djelima poručuju, a autor knjige na jednostavan i čitatelju blizak način tumači. U vremenu kad nas je pritisnula recesija knjiga će sve teže pronalaziti svoj put do čitatelja. To je vrijeme kada su materijalne mogućnosti nakladnika i drugih koji brinu za knjigu sve manje. U toj i takvoj situaciji potrebno je vrlo osjetljivo prilaziti knjizi, njezinu stvaranju i odabiru. Knjiga Fabijana Lovrića Za njim ponajbolje pomaže čitatelju, ali i svakome tko nastoji da knjiga dođe do čitatelja. Branko Pilaš Smib Smilje i bosilje, poučno-zabavni list za djecu broj 9., svibanj 2010. U z 26. svibnja, Svjetski dan sporta, Smib na uvodnim stranicama donosi mozaičan prilog iz svijeta sporta, kao podsjetnik da bi svatko od nas svakodnevno trebao biti tjelesno aktivan, zbog vlastitog zdravlja, a to se posebno odnosi na djecu koja od malih nogu moraju stjecati zdrave navike. Marina Milčec u ovome broju javlja se pričom pod naslovom Stambeni problemi na temu zagađenja voda, a svoj su prilog tome dala i djeca iz Dječjeg vrtića Različak iz Zagreba. Mladen Kopjar autor je duhovite priče Specijalitet za mamu o tome što se dogodi kad se nevješte dječje ruke prihvate spremanja ručka. Rubrika Priče o brojkama donosi nam priču o „mudroj“ devetki, a u rubrici Navade i običaji tema je sakrament prve pričesti. U rubrici Etno(s)vijest saznat ćemo nešto više o Majci Božjoj od Kamenitih vrata, koja se u Zagrebu štuje već dva i pol stoljeća, a Abeceda Lijepe Naše donosi kratke natuknice o rijekama Korani i Kupi, o gradovima Karlovcu Klisu, o otocima Korčuli i Krku, o Konavlima, i dr. U ovome broju Smiba novom slikopričom javlja se Željka Horvat-Vukelja, a pjesme pišu Ana Mesar, Milena N. Kramer, Ivica Jembrih, Esad Jogić i drugi i naravno brojni klinci koji se javljaju sa svojim literarnim i likovnim radovima. Kao poseban prilog u listu nalazi se enigmatski dodatak te plakat posvećen začinima. Modra lasta Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne škole, broj 9., šk. god. 2009./2010. P iju li šišmiši doista krv, čiji je mozak najveći, koliko spava mačka, a kako spava konj, koliko je istine u tome da su ptice najvjerniji „bračni“ drugovi... O ovome kao i mnogim drugim zanimljivostima iz životinjskog svijeta čitatelji Modre laste moći će više pročitati u novome broju toga časopisa, koji kao glavnu temu broja donosi niz zanimljivosti iz čudesnog životinjskog svijeta. Četiri pitanja iz kviza Lijepa naša traže poznavanje zemljopisa, povijesti, glazbe i književnosti, a oni koji točno odgovore imaju šansu dobiti vrijednu knjigu na dar. Završio je i nagradni natječaj za najbolji reklamni plakat, na kojemu su pobijedili učenici IV. osnovne škole iz Varaždina, dok su na nagradnom natječaju na stranim jezicima Ja i moja škola najbolji bili učenici OŠ Sveti Petar u Šumi i OŠ Podmurvice u Rijeci. S ovogodišnjeg Lidrana, koji je održan u Šibeniku, javio se svojim zabilješkama Jan Težak, učenik petog razreda OŠ Marina Držića u Zagrebu koji uz pomoć glavne urednice izvješćuje što se događalo na toj najvećoj državnoj smotri literarnoga, dramskoga i novinarskoga stvaralaštva. Gosti urednici u ovome broju Modre laste učenici su OŠ J. J. Strossmayera iz Zagreba koji pišu o novoj predstavi u Zagrebačkom kazalištu mladih Put oko svijeta u 80 dana, prema poznatom djelu J. Vernea. Slijede još prilozi o najzdravijim gradovima u svijetu, pa 19. nastavak priče u nastavcima Nikolin književni laboratorij Mladena Kopjara, rubrika Jezik filma donosi priču o glumcima kojima nisu potrebni kaskaderi, kratke priče Modre laste pišu Milan Hećimović i Hrvoje Kovačević, tu su i novi nastavci poznatih stripova i naravno bogat izbor učeničkih literarnih i likovnih radova. Drvo znanja Enciklopedijski časopis za mlade godina XIV., broj 134., travanj 2010. N aš planet kruži oko središnje zvijezde, koja ga privlači svojom masom. U tome sustavu Sunce je najveći izvor elektromagnetske energije. O tome i drugim pojedinostima o Suncu, bez čije bi svjetlosti i topline život na Zemlji bio nemoguć, govori glavna tema broja posvećena Suncu i Sunčevu sustavu. A dok čitatelj dođe do priloga o Suncu, na zadnjim stranicama časopisa (!?), najprije će se susresti sa šturcima i skakavcima, kukcima koji su „slabi letači, a dobri skakači“. Nakon njih dolazi prilog o Kleopatri, najpoznatijoj i najvažnijoj kraljici staroga Egipta koja je imala presudan utjecaj i na neka događanja i sudbine velikih osoba u Rimskom carstvu. Slijedi prilog o poplavama koje su najčešći tip prirodne opasnosti i jedna od najsnažnijih i najopasnijih prirodnih sila. „Čistoća je pola zdravlja“ poznata je stara izreka koju smo još kao djeca bezbroj puta čuli, a čistoće nema bez sapuna. Što je sapun i kako se proizvodi čitatelj će također saznati u ovome broju Drva znanja. Rubrika Put oko svijeta vodi nas u srce Sahare, u državu Niger. Prilog iz svjetske povijesti posvećen je Drugom svjetskom ratu i glasovitom japanskom napadu na Pearl Harbor, koji je doveo do ulaska SAD-a u rat. Tu su još prilozi o tajnovitom svijetu čestica, o atomima i svemu što uz njih ide, pa o autizmu, i na kraju o životinjama koje su pravi majstori mimikrije, tj. prikrivanja im kamufliranja. Pripremio I. Rodić iz proπlosti 28 broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr PRIJE 150 GODINA Narodni jezik u pučkoj školi Nije tomu dugo, da je u našoj domovini narodni jezik postao podučavajućim jezikom u nižih školah. Ali kako se uči taj jezik? Naši učitelji uče ga isto onako, kao što se uči i drugi tudji jezik. Uče poznavati govorne strane, pokazuju i razlažu izvanjske oblike, manevriraju i operiraju narodnim jezikom i nemisleći, da on nije nepoznato i za djecu mrtvo tielo, koje secirati valja, nego da treba samo njegov život shvatiti i proučiti. Pa i zato djeca već sutra zaborave, što se danas uče; a kada se tiečaj dovrši, sva im je korist ta, da su njekoliko dosadnih i neugodnih urah proveli sa suhoparnim žvakanjem kostih bez mesa, soka i kervi. Svrha slovničke obuke u pučkoj školi mora da je jedino ta: da si djeca pribave gradiva i priuče se pravo ga uporavljati; tiem pako da si osiguraju i ojačaju čuvstvo jezika, i put im se prokrči da razumjeti mogu sve, što su si pribavila i što će si danas sutra pribaviti. Narodna knjiga: koledar za prestupnu godinu 1860. PRIJE 100 GODINA Svim nastavnicima u Hrvatskoj Vrli naš drug Josip Binički šalje svim listovima ovaj važan poziv. – Braćo i drugovi! Čitam u novinama žalosnu vijest, da ćemo novom izbornom reformom izgubiti pasivno pravo izbora. Ovo će se, da se blago izrazim, kobno osvetiti našoj prosvjeti, jer više ne će moći u sabor nijedan stručnjak ukupne hrvatske niže i srednje nastave. Odsele će biti sabor izručen u glavnom advokatima i svećenicima, a nastavi će se zauvijek zatvoriti usta. Tako će biti nastava lišena svojih stručnjaka u zakonodavnom tijelu, a to će se ljuto osvetiti napretku same nastave. Stoga predlažem, da se “Društvo hrv. srednjoškolskih profesora” i “Savez hrv. učitelj. društava” odmah obrate zajedničkom peticijom na visoki sabor, a tu peticiju da složno podupru svi profesorski zborovi i učiteljska društva u domovini. Braćo i drugovi, radimo! Budimo ljudi, ustajmo na svetu obranu svojih prava, jer puža, koji po zemlji puzi, mora svaki trn ubosti. Škola OBLJETNICE 110 godina od osnivanja prve udruge hrvatskih učiteljica Snaga udruženih učiteljica Priredila Štefka Batinić Osnovna je svrha Udruge bila širiti opću obrazovanost među ženama, stručnu naobrazbu među učiteljicama te humanitarno djelovanje N a izmaku 19. stoljeća, u kojem su cvjetali različiti oblici znanstvenog, kulturnog, humanitarnog i strukovnog udruživanja, postalo je aktualno i pitanje udruživanja hrvatskih učiteljica. Poznate i priznate učiteljice Marija Jambrišak i Jagoda Truhelka sastavile su i u Narodnim novinama od 29. svibnja 1896. godine objavile proglas u kojem se zalažu za osnivanje Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. U njemu se među ostalim kaže: Društvo će podupirati učiteljice, koje bez svoje krivnje prije reda postaju nesposobne za rad; oboljelima pružat će novčanu i liječničku pripomoć; nastojat će, da s vremenom podigne svoj dom, u kojem bi ostarjele i iznemogle učiteljice našle zaklonište, a učiteljice izvana jeftin stan i opskrbu; podupirat će darovite učiteljice u znanstvenoj naobrazbi. U tu svrhu izdavat će društvo svoje glasilo, izdržavat će knjižnicu, priređivat će poučna predavanja i čitanja o pedagoškim i uopće znan- Br. 5 / svibanj 1910. Žena - vrhovna nadzornica školstva u Chicagu Vrhovnom nadzornicom sveukupnoga školstva u Chicagu imenovana je nedavno mrs. Ellen Flagg-Young. Premda Amerika otvara ženama vrata do svakoga zvanja, napose pak na polju školstva, to je ipak ovo imenovanje pobudilo senzaciju, jer se njim ženi povjerava tako visoko, tako odlično, tako odgovorno i unosno mjesto. Kako visoko cijene sposobnosti i rad Flagg-Youngove, dokazuje njezin prihod od godišnjih 2000 funti = 48.000 K. U Sjedinjenim državama ima u školstvu samo još jedno takovo mjesto, i to u New-Yorku, gdje uživa vrhovni nadzornik Maxwell istu plaću. Naprednoj je Americi posve jasno i pravedno, da dobivaju jednaku plaću ljudi jednake kvalifikacije, jednakih dužnostih i jednakih sposobnostih, pa bili ti ljudi i – žene… Domaće ognjište PRIJE 50 130 godina škole u Kamenici Dne 16. V. priredilo je društvo predavanje u Trnju u školi. Predavao je ravn. uč. I. Tomašić o temi “Hoće li 18. svibnja propasti svijet”. Školsku sobu napuniše seljaci i seljanke iz Trnja. Predavač je vrlo popularno rastumačio seljacima, da se nemaju čega bojati. Predavanje je štampano u njemačkom jeziku u “Agr. Zeitungu”. Preporod Br. 6 / lipanj 1910. skupina učiteljica inicirala osnivanje Zajednice učiteljica, ali njezin rad nije zaživio s obzirom na to da je Klub učiteljica počeo intenzivnije djelovati te je 1904. godine prerastao u Udrugu učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. Predsjednica je bila učiteljica Milka Pogačić. Osnovna je svrha Udruge bila širiti opću obrazovanost među ženama, stručnu naobrazbu među učiteljicama, raditi na rješavanju pitanja koja se tiču životnih interesa učiteljica te humanitarno djelovanje. Među konkretnim ciljevima i zadatcima bili su izgradnja Doma za učiteljice, uređenje staleških sanatorija, osnivanje fonda iz kojeg će se učiteljicama i njihovim kćerima davati miraz prigodom udaje, podizanje konvikta za učiteljice i učiteljske kćeri koje se budu obrazovale u Zagrebu, itd. Početkom 1908. godine formirana je, u okviru Udruge, Sekcija za našu djecu s ciljem organizirane pomoći i skrbi o napuštenoj i siromašnoj djeci. Iste je godine u lipnju uvedena manifestacija Dječjeg dana s ciljem senzibiliziranja šire društvene zajednice za socijalne probleme i njezina uključivanja u različite oblike humanitarnog djelovanja. Već nakon nekoliko godina postignuti su zapaženi rezultati kao što su osnivanje Dječjeg doma na Radničkom dolu u Zagrebu, Kolijevke za dojenčad i djecu do treće godine, Kolijevke i vrtića na Sušaku te organiziranje ferijalnih kolonija u Kraljevici, Orahovici i Milkovcima kod Križevaca. Svoju je djelatnost Udruga učiteljica promovirala u časopisu Domaće ognjište, što ga je 1900. godine pokrenuo Hrvatski pedagoško-književni zbor. List je kasnije izlazi u nakladi Udruge učiteljica, a ugasio se 1914. godine. Udruga učiteljica djelovala je do 1940. godine. GODINA Zagrebački nastavnici stranih jezika u Beogradu svibanj 1910. Iz rada Hrvatskog društva za unapređenje uzgoja stvenim pitanjima; upotrebljavat će sva zakonom dopuštena sredstva i načine za probit i promicanje društva. Poziv je ostao bez većeg odjeka sve dok nije došla konkretna potpora od Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora kada je na njegovo čelo došao Antun Cuvaj, koji je na skupštini HPKZ-a u ožujku 1900. godine, predstavljajući svoj program, izjavio kako će se postarati da u staleškoj cjelini budu i učiteljice valjano i dostojno zastupane. Istoga mjeseca sastale su se zagrebačke učiteljice i dogovorile osnovne smjernice djelovanja radi međusobnoga povezivanja i podizanja svoga staleškoga ugleda. Dogovorile su se, kako je zapisano u Cuvajevoj Građi za povijest školstva, sljedeće: da se učiteljice stalno sastaju srijedom od 4-6 sati poslije podne u čitaonici Hrv. pedagoškog književnog zbora na zabavu i pouku; da dižu ugled svoga staleža međusobnom slogom i očitim zanimanjem za sve, što se tiče zvanja učiteljica: da i učiteljice svojim iskustvom pomažu rad svojih drugova učitelja na nastavnom polju, da im se ne bi prigovaralo, da beru samo plodove, a ne sudjeluju u radu za stjecanje; da se briga učiteljica ne ograničuje samo na zagrebačke učiteljice, nego da s iskrenom ljubavlju obuhvataju i družice u drugim gradovima i selima, pa da baš ovim namjenjuju najviše sestrinskog susretanja, da im budu na ruku, gdje god uzmogu. U tu svrhu je izabran osobiti odbor, i to Milka Pogačić, predsjednica, Vera Cuvaj, Anka Tkalec, Katarina Plemić, i dr. Bila je to osnova rada Gospojinskoga kluba učiteljske čitaonice, odnosno Kluba učiteljica koji će 1902. godine održati svoju prvu skupštinu pod predsjedanjem Milke Pogačić. Iste je godine jedna Prošle nedjelje u selu Kamenici, Općina Lepoglava, vladalo je pravo prazničko raspoloženje. Mještani ovog i okolnih sela slavili su 130-godišnjicu svoje škole. Uz predstavnike narodne vlasti, društvenih i političkih organizacija na proslavu je došao i 80-godišnji učitelj Nikola Pintarić, koji je u Kamenici službovao pune 33 godine. On je najviše zaslužan za izgradnju nove školske zgrade 1928. godine. Škola u malom selu Kamenici podno Rave gore, ima 14 odjeljenja i niz razvijenih vanškolskih aktivnosti; Tamburaški i Pjevački zbor, Klub mladih tehničara, Streljačku družinu i učeničku zadrugu sa tri ogranka. Proslava je završila otkrivanjem spomen-ploče na zgradi škole i razgledavanjem izložbe učeničkih radova. Školske novine Br. 21 / 20. svibnja 1960. Zavod za školstvo NOGZ-a uputio je grupu nastavnika stranih jezika, engleskog, francuskog i njemačkog jezika u Beograd, da se izmijene iskustva i da se uspostavi suradnja na unapređenju nastave stranih jezika u duhu reforme škole. Za vrijeme boravka u Beogradu nastavnici su posjetili više osnovnih škola, gimnazija i stručnih škola, Institut za fonetiku, gdje su se upoznali s radom Instituta i vidjeli rad u eksperimentalnim razredima pri tom Institutu, kao i rad u eksperimentalnim školama pri Sekretarijatu za prosvjetu grada Beograda. Nastavnici iz Zagreba naišli su na vrlo srdačan i drugarski prijem, koji je na njih ostavio dubok utisak. Kontakt sa stručnim aktivima grada Beograda pridonijet će vrlo mnogo unapređenju nastave kod nas. Ovim putem treba i dalje ići, da se postignu što bolji rezultati u nastavi stranih jezika i ujednačeno gledanje na postojeće probleme. Školske novine Br. 21 / 20. svibnja 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. [Ulomci] Jelica Belović-Bernadzikowska Priređuje Anđelko Jelin [Irena] Eto odmah ova prva. Zar ne da je nježno čeljade? Ja sam onda još bila sasvim mlada učiteljica. Sedamnaest godina! A i njoj gotovo već bijaše toliko… Bila sam joj učiteljica dvije pune godine dana – sve do u predvečerje vjenčanog joj dana. Od francuskog verba i od Meyerbeera i Mendelsona odskakutala je poslije nastavnog sata u naručaj svoga zaručnika. I kad god nije bilo mamice na blizu, raspravljale smo mjesto o aktivnim i pasivnim glagolima - o aktivu i pasivu novog života, koji je čeka. Dva filozofa sa srcem i očima kevice! Imala je ona ipak preda mnom, štono vele, silan rešpekt, a i kako ne bi? Ja sam bila vazda ozbiljna i preozbiljna, ta sve su me majke svojim kćerima postavljale za primjer. Ona se zvala Irena, a bila je najljepše djevojče u mjestu. Razblugjena jedinica bogatih roditelja, koji su joj učinili sve za volju. Zaručnik joj bio obični špekulant na njene novce, ali ona ga je htjela i moralo je biti. Roditelji su je molili, plakali preda njom, pače i mene zaklinjali, da je odvratim od te udaje, ali ona nas je sve redom uhvatila oko vrata i cjelovima zagušila naše ozbiljne riječi i brige. Srca je bila dobra, a odgoja nikakoga. Znala je od svega po malo, ali ništa čestito. I udala se… Roditelji krivili za sav uzgoj svoje jedinice redom sve inštitute, kud je letimice prolazila, i sve učitelje, koje je god imala – samo nijesu krivili glavne krivce – sebe same. Irena se za godinu dana vratila kući bez novca i – bez muža; a što je najgore, bez volje za život i bez nade: razočarana i nesretna... To je eto razblugjen uzgoj. [Zorka] A ova kraj nje? I ovo je bila jedna od prvih mojih učenica – Zorka. Vrlo dobra, čestita, mila i marljiva djevojka, ali ohola, sve je snovala na veliko… Starija od mene za četiri godine. Uzeli me u kuću, da svršim njezin nedotjerani uzgoj. Kao kći vrlo bogatih roditelja bijaše tri godine u prvim zavodima „Sacré Coeur“ i „Englische Fräulein“; ali je tu jedva naučila dosta rgjavo njemački govoriti i malo tuckati na glasoviru. Ja sam je učila slikanju i francuštini, koju je uz mene vrlo revno učila, pa je već i prilično počela parlirati. Roditelji su uživali, kad bi je čuli. No kao trgovačkoj kćeri našle se često partije, da se uda za trgovca – ali ona ne će, pa ne će, - već za oficira. Ovo je sad boljelo roditelje više nego išta. Ne jednom su plakali oboje preda mnom, govorili mi, da je neko smutio djevojčine mlade misli, govoreći mi: „Molim Vas, nagovorite ju, ona Vas sluša više nego nas, o jadni mi, zar smo je za to dali toliko naobražavati – da nam propane sad kuća zbog nje, a evo još četiri sestre!?“ No ona se nije dala ni od mene odvratiti, već je venula, a roditelji su onda ipak popustili i kupili joj za 30.000 fro. – oficira… A ove četiri sestre?… Uzgajaju sada taman kao i Zorku… Noblesse oblige. [Marica] Okrenimo list albuma. Ovo je Marica. Bilo joj četrnaest godina, kad je došla pod moje okrilje. Pola godine provela je u nekom modernom penzionatu, pa se time silno ponosila, makar da, prvo rekavši, baš ništa nije znala: ni njemački, ni čitati, ni pisati pravo, ni ručni rad, ni francuski, ni glasovir – ama ništa. Od onoga što je mislila, obično je samo jednu polovicu iznosila na javu. Ama šta je i mogla u pola godine dobra i čestita naučiti? No ni kod mene nije marila za nauku… Jednom ju je boljela glava, drugi put zubi, treći put želudac, a onda su opet imali goste ili je ona morala na ples s mamom – pa tako gotovo nikada nije ni naučila ni napisala zadaće. Dolazila je na satove, samo da se kaže i za to, jer su i iz www.skolskenovine.hr Iz mog albuma U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. Eto to Vam je, moja draga, moj album, to su moje nekadašnje učenice. Je li Vam po volji da malo listamo? Vidjet ćete, kako su to raznolike, a mahom mile i lijepe djevojčice! Pravi gjulistan – taj album, a te slike pravi gjulići – ama mnoge su već i „uveoci“. To je istina, ali i sada još divno mirišu, i po mirisu im možeš razabrati i klicu iz koje su nikli, i cvijet kojim su procvali. 29 Jelica Belović-Bernadzikowska (1870. – 1946.), etnolologinja, književnica i novinarka; potekla iz osiječke učiteljske obitelji, i sama je bila učiteljica: školovala se kod ss. milosrdnica u Zagrebu te studirala na višim pedagoškim školama u Beču i Parizu, a kao nastavnica radila je u Zagrebu, Rumi, Osijeku, Mostaru, Sarajevu... S osobitom sklonošću za odgoj djevojaka, surađujući u hrvatskim, srpskim i bosanskim prosvjetnim časopisima, u pedogošku je literaturu unosila i poetske elemente, što se očitovalo i u njenim zapiscima Iz moga albuma (Školski vjesnik, Sarajevo, 1900.), gdje je dala ”psihološke fotografije” svojih bivših učenica. Jelica Belović-Bernadzikowska drugih prvih kuća djevojke uzimale privatne satove. Afektirala je, pri tome i gizdala se silno, a besposličila na ulici čitave dane, makar da nije bila iz bogate kuće. Ali „lovila je“… Prava „Cameliendamen-natur“ ili „Zaza-natur“, kako vas volja! Vazda je pričala, što ona sve uči i kako je bilo u inštitutu. Ono nekoliko nabubanih fraza svakom je prilikom prodavala; dok joj je mati hvalu trubila, da je Marica vrijedna kućanica i da radi čim se probudi, pa do u noć. Sa petnaest godina udala se tako za starog nekog, ali dosta imućnog blaziranog kavaljera – a sada me dalje ne pitajte… Znate i sami – kako je dalje bilo… Eto ovaj album, to su vam ilustracije uzgojnih prilika našega doba i naših „boljih“ staleža. Djevojke samo provire u nauku, pa je onda ostave u uvjerenju, da im više ne treba, a ostanu „prazne glave, prazna srca“. Odatle socijalno zlo i rgjave obiteljske prilike. Malo je koja djevojka dobro spremna za suprugu i domaćicu i mater. Malo koja! […] [Bijelka] Ova tu je vedrija slika. To je Bijelka. Ostala je rano bez majke, a bila je lijepo, lijepo djevojče. Guvernante se redale u Bijelkinoj kući, nikoja nije mogla da ugodi veseloj princesi, a otac je žrtvovao i posljednji obol na oltaru svog idola. Njegove su materijalne prilike išle sve na gore, ali za to je Bijelka ipak trošila sve bolje. Mene je vrlo voljela. Bijaše u nje ćud topla i prihvatljiva za lijepe dojmove i ugodna raspoloženja. Da je bila uzgojena u drugoj sferi, mogla je biti sretna za se i za druge. Ja sam joj dušu napunila željom za duševnim nasladama, da je odvratim od rastrošnosti i obijesti. I to mi je uspjelo. U Bijelke bijaše duša bogata i lijepa, a kako je bila vesela, svoj je kući bila sunčana zrȁka, i „nota allegra“. Ali je bila lakoumna. Da je imala majku ili drugu kakvu stariju prijateljicu, ova bi se pogrješka izgubila brižnim nastojanjem, no otac, zaljubljeni otac u svoje Bijelke vigjaše samo vrline, a kad ga jednom upozorih na to, reče mi: „Ja se za tu djevojku ne bojim!“… I baš nedavno čujem tužne glase o svojoj „princesi“. Nije našla kralja za muža, a obične je ljude „sa planine“ gledala, pa se sada – kaje i uz staroga oca filozofira o – boljim uzgojnim metodama. Nijesam je vidjela više nego deset godina – a mogla je postati tako vrla žena sa onakim tjelesnim i duševnim bogatstvom! […] [Lada] Ova ovdje bijaše „vidovito dijete“, „Wunderkind“ ili ako hoćete „enfant-génie“ – kao n. pr. Mozart, Pascal, Richard Strauss, Josip i dr. Fenomenalno dijete – vanrednoga dara, o kakome bi belgijski psiholog G. Jerissenne ovako govorio: „Ta pojava bila bi možda manje rijetka, kad uzgoj ne bi često smetao spontanoj evoluciji individua. U prvim godinama svak vrlo brzo i naglo raste i razvija se – pa u mozgu ne mogu da se ustale odregjene grupe znanja sa suglasnim direkcijama, koje se sabiraju oko jedne tačke – pa nema ništa, nego da uvidiš, da su rezultati vazda anticipirani. Mozak neobičnog djeteta takvog vrlo je nalik na mladicu, koja je gotova procvasti, a ucijepljena je na divljaku. Atavističke su forme ovdje modelovane, nastalo je neko besvjesno vrijenje, a psihološke klice imadu dalek korijen, pa gle sada prije reda proklijaše“. Ovakvo je dijete pozvano, da bude „zvijedom“ svega horizonta, a ono baš naprotiv često postane „varavom svjećicom“ (Irrlicht), koja miga iznad močvara, blata i tresetišta. Što li će biti od [nje]?!… To je bilo dijete, o kome bi naš narod rekao: „Odviše je pametno – umrijet će skoro.“ Poslovica, koja nije osnovana na istini, već ju stvorila odveć velika briga i ljubav materina. Zašto da i pametno dijete dugo ne živi? Grci nijesu tako mislili, oni su imali simbol neobičnog djeteta u svom Herkulu, sinu Jupitrovu, koji je još u kolijevci zadavio dvije zmije, a ipak i kasnije ostao jak, da ispuni dvanaest nadčovječnih djela. Bijaše u nje k tomu fino lišce, izrezano poput kameje u nježne i neopisivo pravilne crte; a isto tako nježnih crta bijaše sav temperamenat toga „bijoux“-a. Njezin živahni duh, pun vatre, sjećao me na igru toplih plamenova usred elegantnog kamina u budoaru kakve lijepe gospogje. Naslada je sjediti i mirno gledati u tu igru svjetla i žara, kako se mijenja svaki čas i veselo pucketa. Takve su rakete blistale i u glavici toga djevojčeta. Bijaše prava milina slušati njezin razgovor, taj neusiljeni, prirodni, a tako bujni esprit! Ali malo ih u njenoj okolici bijaše, koji je shvatiše, koji umjedoše da prihvate delikatnu pojavu duše njene blagom nježnom rukom. A nju je tako bolio svaki nenježni dodir!… Tako jako! Tako bijaše ćutljiva… Kad sam je ja upoznala, bijaše linija njene sudbe još neprelomljena, ali bijaše to tako neodregjeno ocrtana linija sa beskrajnom duljinom bez horizonata i peršpektive, već nacrtana u prazninu i u maglene daljine. Ko ju je vidio onako bujnu, veselu, taj nije znao, što znače oni crveni kolobari oko mladih očiju, taj ne bi vjerovao, da je to dijete u plaču i bolu provelo mnogu noć svoga djetinjstva… A ipak je tako bilo. Prilike i riječi i dogagjaji, koji su drugu djecu njenog doba ostavile hladne ili bezbrižne, na ovu bi djevojčicu utjecale sa svom tragikom ljudske bijede. Zloba ljudska, nevjera, neiskrenost, licemjerje, nepravica i bijedne prilike materijalne u roditeljskom domu, sve je ona to prepatila i oćutjela u punoj veličini. Plakala je nijemo, ali su te suze izdubile srce njeno i po malo gasile u njemu onaj vanredno veliki plamen srca i duha, što ga je donijela na svijet. I zato nije čudo, ako je od toga plamena kasnije ostao samo plamečak, a i taj nestalan i slab i mnogo nalik na plamen svijeće, koju naglo doneseš iz tople sobe na hladni spoljašni zrak. Ne jednom zatekoh je zamišljenu. Misli su joj ronile uvijek nemirno, neudovoljeno… pune gorkih dvoumica. Dok je drugim djevojkama tekao život poput lagana, bistra potočića – Ladin je život jurio poput nabujale mutne rijeke noseći u krilu mnogi uveo list i cvijet, a u dnu grudi kamenje, koje se otrgnulo sa obale života i koturalo se, dok se gdje ne zaustavi i ne složi u humak pokopanih nada. Gledajući to milo, vanredno dijete, kako je rano pogledalo u gorku zbilju života, prostrijelila me često slutnja, da to dijete nikad ne će biti sretno. Sirota moja Lada! Tako joj je prihvatljiva bila duša za ljubav ljudi i vjerovanje u plemenštinu njihovu i tako joj je bilo ugodno, kada se povjerljivo mogla predati toj vjeri, no svaki je novi slučaj, svaka ljudska podlost, neiskrenost, nepravda i nevjera, koju bi ma gdje zatekla, zagledala – trgnula iz mekog naručja tog povjerenja i bacila u protivni ekstrem. Tada bi došla k meni i rekla: „Ipak nema nigdje dobrote i plemenštine u svijetu – sve je opsjena i varka i bajka za malu djecu!“ Ovo nigdje naglasila je upravo očajnim akcentom. Uzalud sam joj protivno dokazivala, uzalud je sjećala na divne primjere divnih ljudi iz istorije, a i izmegju suvremenika – uspjela sam je samo za čas obratiti, ugrijati joj tek ledene prstiće megju svojim rukama, ali do srca joj nije stigla topla struja moje utjehe, odveć se već oko njega slegao debeo led… Srce je djevojačko kao sobica, u kojoj ne smiješ stupati punim korakom, već ti samo na prstima valja lagano koracati; u kojoj ne smiješ govoriti u sav glas, već samo šaputati, ako hoćeš, da u njemu vlada nježnost, budućnost, sreća i vedrina. Svaki nepromišljen, nenježan dodir tu više pokvari nego popravi, pa makar bio učinjen i sa najbolje, najčišće namjere. […] [Mare] Ovo vam je opet tip bezazlena lakoumlja – ovo djevče. Ove su kadifaste oči bistre, a s milih usta ovih mirisala je dobrota. Nestašna je bila, nestašna! Kad sve pobožno šuti, ona se vrti i prevrće, kad svuda oblada nedjeljni mir i ona nepomičnost svega, što se najbolje opaža na žitnim poljanama, gdje je stao rad – ni onda Mare ne miruje, već ispred sebe suncobranom turka suhe grančice i travke, te na zemlji crta kružnice i pravce i svu besvjesnu grafiku nestrpljiva i nesabrana izgledanja. Ama njezin je čitav život bio takvo izgledanje iz daleka – sa vječnim velikim upitnikom u očima. Često sam joj odgovorila na taj dražesni upitnik ovako sa Vogüem, koji reče Turgenjevu u dobar čas: „Sjajne aspiracije nijesu dosta, valja im pridodati praktični smisao, vladu nad samim sobom i neumoran rad“. Ona kao da i nije bila dijete praktičnoga našeg doba. Samo hoće da pjeva, da se smije i da se zaljubljuje u ljepotu i poeziju. Sada je lebdjela nekoliko kilometara iznad površja zemaljskog. Koliko su je kod kuće za to karali, pače i kaznili i ruglu izvrgavali, ona osta vjerna pozivu srca svoga. Badava je otac i učitelji uvjeravali, da je moderno doba trijezno i ozbiljno, da lokomotiva pjeva himnu budućih generacija, da kisik i vodik, sol i biber pjevaju moderne daktile i strofe, a elektrina tome svijetli, dok je poezija već davno pokupila svoje šatore od magle i ružičastih oblaka, te odselila drugamo – ona se nije dala povući strujom svoga okoliša. Njena je individualnost bila za čudo snažna, jaka, neslomiva. Njena je volja bila jaka i odregjena, a to je bio temelj sreće njene. [Klara] Klara! Ona je danas djevojka od dvadeset i tri godine, a ipak još pravo djevojče puno premile čistoće i nedužnosti, makar da su je odgajala dva čudna faktora: otac s veoma naprednim idejama i guvernanta študentkinja na medicini. Čudan je bio svat taj Klarin otac! Gragjen baš kao kakav marseljski fabrikant, štono odolijeva vodi. On je htio svoju kćer naobraziti visoko i duboko, ali ne kao kakvu modernu licejku u uniformi gjačkoj, nakljukanu znanstvenim riječima, niti kao kakvu mladu mondainku, koja luduje za športom i zabavama, te govori u svim jargonima i podražava drečanju pjevačica, koje su baš taj čas u modi. Klara je bila odgojena pomno i moderno, ali se morala skromno vladati i govoriti. Otac je bio u tome strog, kao kakav čuvar saraja; a guvernanta, makar da se nije slagala s njegovim nazorima, ipak je bila dobar njegov uzgojni pomoćnik za Klaricu. A zašto? Jer je birala u govoru i jer je bila stidljiva, te je umjela porumenjeti sve do korijena svoje crvene kose. Zaista dva neobična uzgojna utjecaja, zar ne?!… Klarica nije tako nikada zavirila u kakvu djevojačku školu ni u kakav penzionat, pa u nje zato ne bijaše ni za lijek romantičnosti, niti onoga, što smo obikli nazvati dražešću djevojačke – kevičke fantazije… Ona je za to bila naivna sve do svoje dvadeset i treće godine, ali otvorene duše, kad su je povjerili meni, da dovršim njeno obrazovanje. Njena slika u tom pedagoškom albumu svakako ima mnogo da znači, ona govori više nego mnoge duge i opširne feminističke rasprave. aktualno pisma 30 www.skolskenovine.hr Pitanja Možemo li odmah u drugi Zašto bi dječji vrtić trebao odrađivati nastavni plan i program prvoga razreda osnovne škole Vjerujem da se u ovo vrijeme upisivanja djece u prvi razred osnovne škole mnogi roditelji pitaju kako će se moje dijete snaći u školi, je li spremno za taj veliki izazov i jesu li ga vrtić i predškola dovoljno pripremili za školovanje. Ja sam se, srećom, već ovih pitanja riješila prošle godine kada mi je dijete krenulo u školu, ali ono što je uslijedilo bilo je daleko od onoga što sam očekivala ja, ali ne i moje dijete. Možda je problem u tome što sam po struci odgojiteljica predškolske djece, što promišljam na suvremen, razvojni i humanistički način, što školu svojem djetetu, ali i ostaloj djeci koju odgajam, prikazujem kao izazov, kao novu stepenicu u razvoju djeteta, u njegovu životu općenito. No, prisjećam se upisa svojega djeteta u školu. Dakle, suprug i ja izvukli smo iz ormara najsvečaniju odjeću, nakon što sam danima uvjeravala svoju djevojčicu da je škola nešto izazovno, novo, lijepo, nešto u čemu će se nalaziti osam godina i uz sve probleme doživljavati i svoja najljepša iskustva. Doživjeli smo tada i nešto neočekivano. Najprije me doslovce šokiralo (valjda više nego moju djevojčicu) to što su istog dana kad je obukla svoju traper haljinicu i prve startasice za upis u školu, moje dijete u tom mjestu znanja, iskustva, radosti i novih prijatelja dobila piku, odnosno cjepivo. I otišli smo iz toga hrama znanja, učenja i novih izazova u suzama koje je izazvala doista mala, ali za moje dijete velika bol od injekcije i ništa, baš ništa je toga dana nije moglo uvjeriti da je škola lijepo mjesto. Danas je situacija drugačija. Moje dijete obožava ići u školu, voli svu djecu iz razreda, jako je osjetljivo na one male, a opet velike nepravde među djecom i ja sam silno ponosna na nju i njezine rezultate. Nisu savršeni, ali su jako dobri. Zašto sam se onda primila pisanja ovoga članka? E, pa zbog toga što već dva desetljeća uvjeravam roditelje u vrtiću i predškoli da djeca koja kreću u školu ne moraju znati pisati, čitati, računati i sve ono što čini zapravo ni manje ni više već godišnji plan rada za prvi razred osnovne škole. Doista, kao odgojiteljica s više od dvadeset godina radnog iskustva, stotine sam puta promišljala kako olakšati djeci polazak u školu. U neka davna vremena mislili smo da je jako važno naučiti dijete puno pjesmica, recitacija, brojalica i grafomotoričkih vježbalica kako bi ono bilo dostojno sjedenja u stolcu više od četiri sata i tako steklo preduvjete za dobrog i uspješnog učenika. Ja sam se godinama radeći i usavršavajući sebe i svoje znanje o predškolskom odgoju uvjerila da to baš i nije tako. Djetetu prijelaz iz predškolske u školsku dob treba olakšati dugoročnim, a ne kratkoročnim postupcima. Šestogodišnjaku, uz razvoj samopouzdanja, samopoštovanja i poštovanja drugih, treba dati priliku da upozna svijet oko sebe, ne kroz učenje slova i brojki, već kroz učenja života. I zato moje kolegice i ja, u vrtiću djecu za školu pripremamo već od jaslica. Pripremamo ih da se doživljavaju pozitivno, da budu sigurna i uporna u rješavanju problema, da znaju podijeliti teret, ali i odgovornost, da budu otvorena i zainteresirana za nova učenja i izazove, da prepoznaju svoje ali i tuđe potrebe i emocije, da budu vješta i pažljiva u istraživanju svijeta oko sebe, da budu samostalna i svoja, a ne kopija drugih. Sve to čini se tako malim i uopćenim u odnosu na poznavanje slova, brojki i računskih operacija. I onda dolazimo u situaciju da djeca doista postižu ono za što ih pripremamo mi u predškolskom razdoblju, poznatom kao najintenzivnije životno doba za učenje i svladavanje vještina, ali zamislite to je nekima malo, to je nešto da se djeca malo socijaliziraju i poigraju prije škole gdje ih čekaju važni zadaci, jer ne mogu se djeca cijeli život igrati i slično. Kad tako komentiraju roditelji to nam je koliko toliko shvatljivo pa se profesionalno nabrusimo da ih educiramo i upoznamo sa zadaćama, ciljevima i prednostima predškolskoga odgoja, ali kad tako govore (srećom malobrojni) učitelji, onda se mi predškolci pitamo činimo li stvarno zajedničku jezgru odgojno-obrazov- noga sustava? Rastužuju nas i ljute, ali ne obeshrabruju komentari manjeg broja učitelja razredne nastave da djeca u vrtiću već trebaju učiti pisati, čitati i računati, jer je onda njima lakše raditi u prvom razredu?! Svjesna činjenice da se granice općeg znanja, istraživanja i spoznavanja života u cjelini pomiču prema sve ranijoj životnoj dobi pa zato predškolski dio života i nazivamo rani razvoj, ipak smatram da se ne bi trebalo očekivati od predškolskih ustanova da preuzmu realizaciju onoga što je sastavni dio nastavnog plana i programa prvih razreda osnovne škole. Napokon, radi koga postoji škola? Radi učenika koji trebaju od prvoga razreda stjecati nove vještine i navike utemeljene u pripremi djece u vrtiću i predškoli ili, pak, škola postoji da bi nekim učiteljima bilo lakše raditi s djecom koja su već svladala vještine pisanja, čitanja, računanja pa i osnove poznavanja stranoga jezika?! Dragi kolege učitelji, svi mi imamo svoju misiju i zadaću u odgoju i obrazovanju djece pa je rad svakoga od nas jednako važan za taj isti razvoj djece. Zašto onda očekivati od dječjeg vrtića ili programa predškole da odrađuju nastavni plan i program prvoga razreda osnovne škole? Kad bi se to zaista očekivalo i provodilo, možda bi djeca odmah mogla krenuti u drugi, a ne u prvi razred, ili ipak nije tako?! P. G. (Identitet autora poznat je uredništvu) Sjećanja Pravilo trojno Zvoni, a ponetko još nije oblikovao niti prvi red slova, u ruci gumica, u očima nerijetko i skrivene suze Računalne mi igrice nisu bile ni na kraj pameti! Ostale su na dnu moje podsvijesti, na stupnju potpune ignorancije. Za sva vremena. Jer, mlada kolegica iz matematike, koja je sjedila tik uz mene, tvrdila je da je i njoj to prvi susret s računalom, neiskreno zaboravljajući da je itekako imala vezu s prvim kod nas džojsikama zbog prirode matematičke joj struke i informatike. I da joj je to možda doista prvi susret, ali tek s nekim drugim modelom PC-a. A to se uopće nije moglo uspoređivati s mojom potpunom englesko-računalnom prazninom. I dok sam ja često dezorijentirano samo gledala lijevo, desno ili pravo u prazni monitor ne znajući gdje se uopće nalazi kursor i kako ga naći, moja se mlada kolegica prepotentno i neopterećeno igrala igricama, najčešće s onim živopisno obojenim kartama. Pa kada bi voditelj ponekad stigao doći prebaciti me na pravi kolosijek kao učeniku s posebnim potrebama u radu kojem gotovo nikada ne stižemo, ona bi se svjetlosnom brzinom mišjega klika uključila u ono na čemu smo svi trebali i biti. Zacijelo zbog svega toga za mene su sve računalne igre zauvijek otpisane svjesno i podsvjesno u memoriji i izvan memorije. Na svojem Windows XP-u, koji je već o-ho-hotna verzija istog operativnog sustava, kao i na laptopu, instalirala sam samo šah, kojim se također gotovo i ne družim, jer nemam vremena, iako je to igra koju beskrajno volim od najranijega djetinjstva. Budući da u ono svoje pravo početno računalno doba nisam imala računalo kod kuće, ponekad sam dugo u noći ostajala sama u školskoj zgradi pokušavajući dešifrirati bar nešto od onoga što smo učili. Nerijetko su niz monitor odozgo curkom sipila prema dnu sva moja slova i tu se raspršeno gubila što me vizualno uvijek koloristički podsjećalo na curenje bijele protupožarne zaštitne pjene, sibirski gusto bijele, na onim velikim naftnim spremištima u Strušcu između Siska i Popovače. Ili na slapove Niagare koji se bijelo obrušavaju i rasprskavaju. Stalno sam izlijetala iz kontinuiteta, često nisam mogla računalo niti isključiti s monitorom smrznuto praznim poput čiste fizičke tabule rase. Ništa nije reagiralo, a dostupna mi je literatura bila neučinkovita. I telefonom sam tražila pomoć, no sva sreća telefonski su impulsi tada bili mnogo manje skupi nego danas. Kolegica Branka, koja mi po godinama može biti kći, ali s kojom sam oduvijek i zauvijek u svemu činila sjajno uspješan školski suradnički tim, bila mi je često u toj računalnoj dezorijentaciji spasonosni telefon-džoker. Njoj sam stvarno zahvalna, posebno zbog uvijek i nese- bično otvorenih vrata, iako ponekad ni sama nije znala rješenje. Relativno sam brzo, i to isključivo na temelju tvrdoga i vlastitoga iskustva na svojim pogreškama, donijela za sebe posebno vrijedno i praktično pravilo trojno: ne klikaj mišem naslijepo jer ne znaš jezik računala; moja najvažnija naredba undo - poništenje zadnje radnje i automatsko vraćanje na prethodno i prevažna naredba save - spremi i to što češće, jer znalo je nestati struje i ostala sam bez brojnih stranica završno oblikovanoga teksta i nepovratno izgubljenoga vremena. Odavno mi računalo više nije neka tajna, vladam njime mnogo kvalitetnije od mnogih koji su bili sa mnom na onom prvom tečaju i vladaju engleskim jezikom. Volim raditi u raznim programima, posebno grafičkim, istraživati, uključivala se na nove seminare, čak sam već bila i u mirovini kad sam se uključila na jedan računalni seminar, koji je vodila moja bivša učenica Sandra Ivšan, poučavala me ona koju sam naučila prva slova. O blagodatima interneta i elektroničke pošte da i ne govorim. I sad se vraćam našim prvašićima ili djeci u bilo kojem razredu s teškoćama u radu, jer i ja sam bila upravo to u trenutku početnog rada s računalom. Samo, s oho-ho godina i posebno s iskustvom u našoj pedagoškoj praksi, kao i teoriji koju sam istraživala čitavo vrijeme rada. A dijete? S istim problemima o kojima najčešće gotovo da ništa i ne znamo. Teorija je ipak samo teorija o drugome. Na leđa se mališana početnika stave za njega brojni strani jezici svih predmeta koji su mu teži i od one prestrašno teške torbetine! Zvoni, a ponetko još nije oblikovao niti prvi red slova. U ruci gumica, u očima nerijetko i skrivene suze. Novi je sat, već smo na sasvim drugom terenu, novi strani jezik pa se čudimo kad dijete ne zapamti što još ima i za zadaću! Zatim ona druga djeca i odrasli koji najčešće na razne načine i često sofisticirano podcjenjuju takvu obilježenu djecu, bez obzira na sva nastojanja onih koji to trebaju spriječiti. Ja se stoga više ničemu ne čudim! Odavno. Bezbrojna današnja asocijalna ponašanja najmlađih dokazuju da se sve to temelji i sustavno gradi od samih početnih školskih neuspjeha, od prvoga razreda osnovne pa nadalje. Dok škola najčešće ostaje na konstatacijama formalističko oblikovanih opravdanja ove ili one x-skalije ili y-kulije, to je kao corpus delicti razloga pedagoških neuspjeha. Ne ulazeći u srž rješavanja stvarnih uzroka. Niti onoliko koliko je ipak moguće od strane škole. Radoznalo dijete s iščekivanjem ulazeći u školu nailazi posve novi komunikacijski sustav s brojnim stranim jezicima! Iako se to često nama ne čini baš tako, ipak je tako. Onako mlađahno psihički i tjelesno, ranjivo emocionalno i mentalno, nađe se često u bezračnom prostoru što se tiče prirodnoga učenja na koje je do tada bilo naučeno! U prvom redu zbog negativnoga ozračja u obitelji, a zatim škole koja prečesto nije učinkovita u istinskom individualiziranom pristupu. Uz česti verbalizam s apstraktnim pojmovima koji su za djecu planetarno daleki - imamo to što imamo i čega smo svi svjedoci, ako to možemo i želimo iskreno priznati, prije svega sami sebi. Bez okretanja leđa problemu spustiti se u činjenično stanje i bez okorjelih hvalospjeva sebi u čast - kompetentnije se približiti djeci zbog čega učitelji i jesu učitelji. Opisala sam svoje nesnalaženje s brojnim novim računalnim pojmovima koji su se nizali kao na neprekidnoj traci, za mene kao odraslu osobu. Doista je lako pokleknuti, ostaviti, napustiti! A djeca kad uđu u razred, bez obzira na sve suvremeno, mnoga dolaze s većim problemima nego što sam ga ja imala s engleskim. Potvrda su za to brojna djeca s prilagođenim programima ili još poraznije: djeca sa završenom osnovnom školom, a bez istinskog i temeljnog pokretačkog znanja i motiva za dalje. Priznali mi to ili ne. Upravo mi je svladavanje računala zbog jezične barijere potpuno osvijetlilo nesnalaženja onih često šutljivih ili onih bezobraznih mališana koji remete nastavu sebi i drugima. Dok mi samo brzo zaključimo: poremećaj u kori moždanoj ovoj ili onoj, takvi su mu bili otac i djed pa peremo ruke poput Pilata, čovjek-dijete istodobno je jednostavan broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. da ne može biti jednostavniji i složen da ne može biti složeniji. U prvom i drugom osnovne kojem se iz raznih razloga posreći pa dobro ide, dobro je. Ali onome drugome nikakve instrukcije kasnije neće temeljno pomoći, to su tek blijedo-prolazne zakrpice, problem se cementira u odrastanje i mnoga i bistra djeca, na njihovu nesreću, postaju zaista nesposobna. Kao što je meni u početku trebala prilagođena nastava iz informatike i uspjeh bi bio brži i kvalitetniji, tako još više brojnim mališanima od prvoga razreda treba nastavu stvarno prilagoditi da dožive istinsko samopotvrđivanje baš pri tim prvim koracima, koji su temelj na koji se sve ostalo kasnije samo dograđuje, izgrađuje, pregrađuje ovako ili onako. Ako je kvalitetno odrađeno to u prvom i drugom razredu, problema kasnije uglavnom više nema. To svjedoče učitelji i djeca koja su to proživjela. Duboko vjerujem da je u prosvjeti najvažniji ljudski faktor. Danas je on tako često negdje u kutu zbog raznoraznih razloga unutar škole, obitelji i društva. A to se već sada sveti. A što će biti tek sutra?! Elvira Ančić, Dragonožec Udžbenici Pismo gospodinu ministru Onog časa kad javnost odustane od svoje odgovornosti, tada umire sloboda i kultura Poštovani gospodine Fuchs! Na službenim stranicama Ministarstva ponosno stoje nazivi nekih projekata kao Hrvatska zemlja znanja ili Korupcija to nisam JA! Potaknuti tim izjavama, koje su prioritet svih prioriteta u ovoj zemlji neograničene neodgovornosti, sklona sam povjerovati da vam je dio nastavnika ukazao svoje povjerenje vjerujući u stručnost i dobronamjernost. Kolege su, naime, odabrali poneke udžbenike iz Kataloga udžbenika i pripadajućih sredstava za školsku godinu 2010./2011. (gimnazije), ne sluteći da se tu mogu naći i takvi koji svojom mizerijom, nestručnošću, nepreciznošću, banalnostima i pogreškama krajnje štete dostojanstvu struke, a time i učenika samih, i uz to vrijeđaju pamet, znanje i slobodu. Riječ je o udžbenicima Likovna umjetnost 2 i 3 autorica Petrinec Fulir, Zubek, Jurić Avmedoski, Stipetić Ćus u izdanju Alfe. Kako sam i ranije reagirala, tada sam navela riječi velikog Vlade Gotovca: “Onog časa kad javnost odustane od svoje odgovornosti, tada umire sloboda”, a ja dodajem - i kultura. Iskreno zahvaljujem bar na tome da je Ministarstvo imalo snage i hrabrosti to javno i priznati, jer roditelji koji sve to plaćaju moraju znati koje im vještine i znanja djeca nikada ne će svladati i naučiti, a sva struka i cjelokupna javnost da su umjetnost, kultura i prebogata nacionalna baština ovom narodu nepotrebni i čak potpuno suvišni! Srdačan pozdrav! Z. B., prof. (podaci poznati uredništvu) OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824). Redakcija Školskih novina Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
