RAZGOVOR Zoran Smolić, zamjenik župana Šibensko-kninske županije U povodu Dana hrvatske knjige Obrazovanje kao jamac bolje budućnosti Str. 4-5 Broj 19 (2759) • Godina LXI. Zagreb, 11. svibnja 2010. Homo ludens i (ili) homo legens Str. 9 U Umagu održana 35. državna Domijada www.skolskenovine.hr Smotra stvaralaštva, mladosti i ljepote Str. 6 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: OBRTNIČKO OBRAZOVANJE Propisi šumom, potrebe drumom Našavši se u svojevrsnom zrakopraznom prostoru, razapeti „između propisa i potreba“, obrtnici su odlučili o svemu tome glasnije progovoriti na okruglom stolu koji je organizirala Obrtnička komora Zagreb, naslovivši temu okruglog stola „Obrtničko obrazovanje i osposobljavanje između propisa i potreba“, kako bi već naslovom teme ukazali na glavne razloge nezavidnog Str. 15-18 položaja u kojemu se obrtničko obrazovanje u zadnje vrijeme našlo U ovom broju za Školske novine pišu i govore Zoran Smolić, Elda Pliško Horvat, Veronika Ćuk, dr. Dragutin Rosandić, mr. Olga Lui, Ivan Obad, Ivan Šutalo, Jakov Bevanda, Vesna Zlović, Vesna Matijašević, Mirela Hock, Mladen Zrno, Mihajlo Bajser, Miran Šoić 2 broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr IZ SADRŽAJA UVODNIK piše Marijan Šimeg [email protected] Kad ćemo postati Finska K Predškolski odgoj OD DJEČJE PRETILOSTI DO NEZDRAVE BUDUĆNOSTI Str. 7 Razredna nastava TEME IZ PRIRODE I DRUŠTVA KAO POLAZIŠTE U PLANIRANJU Str. 10 SAD - umjetnost i odgoju i obrazovanju GLAZBENI I LIKOVNI VIŠE OD ”ZABAVNOG” PREDMETA Str. 12 170 godina Osnovne škole Sveti Đurđ ŠKOLA JE OVDJE SREDIŠTE SVIH DOGAĐANJA Str. 20-21 ad god bi se u nas pokrenula bilo kakva javna rasprava o mogućim promjenama u obrazovanju, vrlo brzo bi se začetnik ideje našao pred zidom sučeljen s neoborivim dokazima protiv svoje urotničke ideje. Prvi, onaj krunski bio bi u notornoj činjenici da naši srednjoškolci redovito i figurativno ubijaju boga u svojim protivnicima na svjetskim olimpijadama iz matematike, informatike i još nekih disciplina, što samo svjedoči o tome da je naš obrazovni sustav ne samo dobar nego gotovo pa savršen i da ga uopće ne treba dirati. Konačno, iz te perspektive Hrvatska je zemlja znanja! Sve mi to pomalo sliči našoj tipičnoj priči o tome da smo mi Hrvati skijaška nacija samo zato što smo imali Janicu i još imamo Ivicu i zato što svake godine 200 tisuća Hrvata ode na tjedan dana u austrijska ili talijanska skijališta ne zato što skijaju nego zato da bi se pokazali dijelom društvene kvazielite za koju je skijanje jednako važno kao i pojavljivanje na modnim revijama, a da o modi pojma nemaju. D akle, ta priča o fantastičnom obrazovnom sustavu obična je zabluda i takvom ju naziva i Pasi Sahlberg, finski znanstvenik i stručnjak svjetskoga glasa za obrazovne sustave, nekadašnji ekspert Svjetske banke koji je svojim stavovima stao na žulj i bivšem ministru Primorcu. Rečeni Finac u svom tekstu objavljenom u jednim novinama kaže da u dobrom odgojno-obrazovnom sustavu svi mladi i većina odraslih polaze u školu, ali ju i završavaju. Navodi primjer svoje države, u kojoj 99 posto djece završava obvezno, 90 posto srednje, a više od polovice mladih i visoko obrazovanje, pa je Fincima najpopularniji hobi. S druge strane, u Finskoj je ujednačena visoka razina kvalitete obrazovanja pa je svejedno pohađa li dijete seosku ili školu u Helsinkiju. Dakle, finski je sustav najpravičniji kad su u pitanju mogućnosti učenja. U nas baš i nije tako. Treći dokaz o dobrom obrazovanju su postignuća na PISA ispitivanjima, na kojima Finski klinci redovito zauzimaju čelne pozicije. Konačno, kao četvrti dokaz svoje teze Sahlberg navodi podatak da je sustav dobar i učinkovit i zato što država plaća sve troškove ve- zane za obrazovanje, u obrazovanje se jako puno ulaže i novac poreznih obveznika se doista mudro troši. U mentalnoj matrici Finaca zapisano je da su obrazovanost i znanje temeljne vrijednosti društva i da je osobni razvoj vrlo važan za svakog pojedinca. Učitelj je tamo najcjenjenije zanimanje i na učiteljske fakultete teže je upisati se nego na medicinu ili pravo. Vratimo li se na početak priče i u našu ružičastu stvarnost, shvatit ćemo zašto nama ne ide baš najbolje. Možemo mi pričati o zemlji znanja, ali činjenica je da baš i ne volimo učiti, da još imamo velik postotak funkcionalno nepismenih, da imamo jedva oko sedam posto visokoobrazovanih i da nam, generalno govoreći, siva tvar nije najtraženija i najcjenjenija roba na tržištu. Učitelji u nas nisu ni približno tako cijenjeni kao u Finskoj, pa čak ni kao u vrijeme Marije Terezije kad je učitelj pored svećenika i veterinara bio najvažnija faca u svakome hrvatskom selu. Premda se i kod nas na učiteljske fakultete upisuju mahom odlikaši, s fakulteta nas uvijek uvjeravaju da imaju negativnu selekciju, pa tu jednostavno nešto ne štima. Z a razliku od Finaca, koji 98,5 posto troškova obrazovanja podmiruju iz državnog proračuna, nas prosvjetna i svekolika vlast neprestano uvjerava da u proračunu nema dovoljno novca i da je budućnost u „javno-privatnom partnerstvu“. Na temelju iskustva s brojnim privatizacijskim marifetlucima koji svakog dana izbijaju na površinu i u kojima se uvijek zna tko je dobio, a tko je na gubitku, čini se da takva varijanta širokoj javnosti ne bi dobro legla. Naprosto, u njoj bi obrazovanje moglo odnijeti gaće na štapu. Budući da nas kriza dobrano trese i da se traže i nude rješenja, teško je vjerovati da će obrazovanju u Hrvata krenuti na bolje i da će ono postati doista jedina i prava snaga koja nas može izvući iz toga blata. U proračunu stalno nedostaje nekoliko milijardi i uvijek ih se namakne štednjom na obrazovanju. N astavi li se tako, a sva je prigoda da hoće, jer najavljene su i redukcije u državnom pedagoškom standardu, koji još nije pravo ni zaživio, bojim se da još dugo, dugo nećemo postati Finska, da nećemo imati ni svoju Nokiju niti svjetski prepoznat kvalitetan školski sustav. Ma koliko se zavaravali pričom da je on već sada među najboljima na svijetu. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]) Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Uhvaćeni u zamku prisilnog školovanja zavedeni su i vjeruju da je inertno znanje, upamćeni podaci i cjeline, zlatni standard intelektualnog postignuća. Učenje povezivanja tih elemenata u cjelovito značenje obeshrabruje se. Vježbanje navika glavno je oružje masovnog poučavanja. John Taylor Gatto, autor knjige Oružja za masovno poučavanje: putovanje nastavnika kroz mračni svijet obveznog školovanja Algoritam, Zagreb, 2010. (hrvatski prijevod) aktualno broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 3 www.skolskenovine.hr ZAGREB U Državna nagrada Faust Vrančić Za životno djelo nagrađen dr. Josip Milat Zagrebu su proteklog tjedna dodijeljene najviše državne nagrade u području tehničke kulture Faust Vrančić, koje je laureatima uručivao ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs. Državna nagrada tehničke kulture Faust Vrančić dodjeljuje se od 1992. godine pojedincima, udrugama i drugim pravnim osobama za iznimna postignuća u djelatnosti tehničke kulture. Godišnje se dodjeljuje jedna nagrada za životno djelo, do deset godišnjih nagrada pojedincima i do pet godišnjih nagrada. Nagradom tehničke kulture Faust Vrančić za životno djelo nagrađen je prof. dr. sc. Josip Milat, profesor emeritus Sveučilišta u Splitu, za cjelokupni znanstveno-istraživački rad u znanstvenoj i sveučilišnoj nastavi, za unapređivanje i razvitak obrazovanja tehničke kulture i tehničkog stvaralaštva kao i za postignute rezultate i ukupnu djelatnost u razvitku tehničke kulture u Republici Hrvatskoj, stoji u obrazloženju. Dodaje se da je Milat dao nemjerljiv doprinos afirmaciji hrvatskih tehničkih znanosti vođenjem istaknutih projekata koji su rezultirali osnivanjem i razvitkom pojedinih studija i fakulteta, među kojima su programi različitih tehničkih profila u srednjem i visokom obrazovanju. Milat je u svome zahvalnom govoru kazao kako istinski promicatelji bilo koje aktivnosti to ne čine radi nagrade nego iz uvjerenja, no ipak nagradu svi laureati doživljavaju kao veliko priznanje s intimnim osjećajem zadovoljstva što je društvo, a posebno odbor za dodjelu nagrade, prepoznao njihov rad. Nije propustio osvrnuti se na marginalan status tehničke kulture u hrvatskom obrazovnom sustavu: - Iako to možda nije primjereno isticati u ovom svečanom trenutku, čini mi se da bih izdao sebe i ostale nagrađene kolege, kada sada i na ovome mjestu ne bih ustvrdio da u našem školskom sustavu tehnika, nažalost, ne zauzima ni približno ono mjesto koje joj vrijednosno pripada. U ukupnoj strukturi kurikuluma obaveznog i općeg obrazovanja tehnička kultura zastupljena je sa samo 1,24 posto, po čemu smo uvjerljivo na posljednjem mjestu u Europi. Ako bismo to izrazili u apsolutnim brojkama u obaveznim programima, od oko 12 tisuća sati tijekom 12-godišnjeg školovanja, sadržaji tehničke kulture imaju tek 140 sati - po jedan sat tjedno u višim razredima osnovne škole. Tehničke kulture nema u predškolskom odgoju, ni u razrednoj nastavi - a to je vrijeme u kojemu je razvoj motoričkih spretnosti i sposobnosti odlučujuće za daljnji razvoj mladih. Tehničke kulture nema ni u gimnazijama - u vremenu koje je odlučujuće za izbor studija. I po ovome smo na dnu europske ljestvice. Usput, mi smo ostali još jedina zemlja u Europi u kojoj obavezno školovanje traje osam godina, pa i po tome zauzimamo uvjerljivo posljednje mjesto u Europi. Stvar je još žalosnija kada se zna su i u onih mizernih 140 od ukupno oko 12 tisuća sati nastave u osnovnoj školi i gimnazijama sadržaji strukturirani tako da se više pažnje posvećuje učenju sadržaja iz povijesti tehnike i učenju o tehnici nego tehnici samoj. Umjesto učenja o tehnici, naime, u školi valja učiti tehniku, baš kao što ne uči se o matematici, biologiji, filozofiji ili o hrvatskom jeziku nego se uči matematika, biologija, filozofija ili hrvatski jezik, zaključio je Milat. Nagrada za životno djelo sastoji se od povelje i 35 tisuća kuna novčane nagrade, od čega je Milat odlučio 20 tisuća kuna uplatiti Hrvatskom savezu pedagoga tehničke kulture kao skroman doprinos ra- zvoju aktivnosti mladih tehničara, budućih tehničkih stvaralaca. O zanemarivanju tehničke kulture u školama govorio je i Ante Markotić, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture i predsjednik Odbora za dodjelu nagrade Faust Vrančić. Međutim, pogrešno je Markotić svoje kritike uputio medijima, prozvavši ih što u većoj mjeri ne prate tehničare i njihove aktivnosti. Umjesto toga, nismo čuli nijednu kritiku resornog ministarstva koje je jedini krivac za marginalizaciju tehničke kulture i smanjivanje satnice, iako je ministar obrazovanja Fuchs sjedio samo nekoliko metara od govornice!? Sam ministar je, pak, priznao da živimo u vrijeme tehnike, zbog čega naš školski obrazovni sustav treba učenicima omogućiti da usvajaju osnove tehničke kulture. CERNIK Stoga je najavio da će se u izradi Nacionalnoga kurikuluma više pažnje posvetiti programima tehničke kulture. Dakako, brojni nastavnici tehničari diljem Hrvatske rekli bi - živi bili pa vidjeli... Godišnje nagrade Faust Vrančić i iznos od po 18 tisuća kuna dobili su Miroslav Banaj, profesor proizvodno-tehničkog obrazovanja Osnovne škole Čeminac, zatim Predrag Brođanac, profesor matematike u Petoj gimnaziji u Zagrebu, Bruno Čalić, redoviti profesor u trajnom zvanju Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Katica Erlih, učiteljica tehničke kulture i fizike Osnovne škole Cestica, Damir Kosor, instruktor tehničkih aktivnosti u Zaprešićkoj zajednici tehničke kulture, Mladen Marušić, dipl. ing. strojarstva Srednje tehničke škole Fausta Vrančića u Zagrebu, Dragan Milec, ing. elek- trotehnike i predsjednik Zajednice tehničke kulture Valpovo, Josip Mijatović, nastavnik tehničke kulture i fizike Osnovne škole Budaševo - Topolovac - Gušće, Vinko Šerbek, visoki časnik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane te predsjednik Fotokluba Zagreb u Zagrebu, i Denis Vincek, diplomirani novinar i urednik glasila Zajednice tehničke kulture Krapinsko-zagorske županije. Godišnjom nagradom tehničke kulture Faust Vrančić za pravne osobe nagrađeni su Foto-kino klub Baranja-film u Belome Manastiru, Jedriličarski klub Zenta u Splitu, OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu, Radio klub Vidova Gora u Supetru na otoku Braču te Udruga minijaturista, maketara i igrača stolnih strateških igara Agram Zagreb. B. Nađ Dan Osnovne škole „Matija Gubec“ Obnovljena škola i predstavljena školska monografija U Cerniku mogu biti zadovoljni, sretni i ponosni: bogat program koji je priređen za Dan škole pokazao je da se ondje cijeni prošlost, puno ulaže u budućnost te da se postižu iznimni rezultati U povodu Dana škole, u Osnovnoj školi ”Matija Gubec“ u Cerniku – u nazočnosti županijskih i lokalnih dužnosnika, prosvjetnih djelatnika i brojnih mještana – 7. svibnja je svečano otvorena obnovljena zgrada matične škole. U dobro opremljenim prostorima i uz vrijedne i motivirane učitelje cernički će osnovnoškolci nastavu ubuduće pohađati u jednoj smjeni, a škola će moći još više biti kulturnim središtem svojega okruženja. Proslava u Cerniku bila je i prigoda za javno predstavljanje opsežne, bogate i dobro opremljene monografije koja prikazuje 250 godina školstva u Cerniku te 150 godina svjetovnog školstva u ovom dijelu Slavonije (škola ima pet područnih odjela). Ravnatelj škole Mato Ordanić, zajedno sa suatorima Matom Batorovićem i Tomislavom Đurićem te timom vrsnih suradnika iscrpno je prikazao prošlost i sadašnju raznovrsnu djelatnost škole, čime smo dobili djelo kakvih je malo kad je riječ o školskoj historiografiji i nakladničkoj djelatnosti osnovnih škola. Završetak svečanosti bio je u znaku povijesti i današnjeg stvaralaštva učenika ove škole: u inventivnom, dobro osmišljenom i izvrsno izvedenom glazbeno-scenskom programu učenici su se iskazali raznovrsnim umijećima, za što su nagrađeni ne samo podijeljenim školskim priznanjima nego i oduševljenjem gostiju koji su pratili njihov nastup. A. J. aktualno 4 www.skolskenovine.hr RAZGOVOR broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Zoran Smolić, zamjenik župana Šibensko-kninske županije Obrazovanje kao jamac radnog mjesta i bolje buduÊnosti Š ibensko-kninska županija nije među najbogatijima, ali nije ni najsiromašnija u državi. Problema svakojake naravi ima kao i svaka druga, ali se može reći da je unatoč problemima i nedaćama uvijek imala poseban senzibilitet za mlade i njihovo obrazovanje, a ima ga i danas. Šibenik je inače grad djece, grad koji voli djecu i mlade i to ne dokazuje samo činjenicom da je već više od pola stoljeća domaćin Međunarodnog festivala djeteta nego i brojnim drugim akcijama i potporama koje pruža djeci i mladima. Upravo stoga razgovarali smo nedavno sa Zoranom Smolićem, zamjenikom župana koji je zadužen za društvene djelatnosti. Zanimalo nas je što je novo u obrazovanju Šibensko-kninske županije i o čemu u posljednje vrijeme najviše razgovaraju i razmišljaju županijski dužnosnici kad je riječ o ovom važnom području. - Jedan od najvećih problema s kojim se mučimo dulje vrijeme jest činjenica da županija kao osnivač srednjih škola ima najveće troškove na prijevozu učenika. Primjerice, za zanimanje ekonomist postoje programi u Šibeniku, Drnišu i Kninu, a udaljenost od Šibenika do Knina jedva je 50 kilometara. Čak i za neka trogodišnja zanimanja učenici mogu pohađati nastavu za elektroinstalatera u spomenuta tri grada, a slične programe imamo u Biogradu, Benkovcu, Obrovcu i Zadru. Možda bi bilo bolje kad bi programi bili drukčije locirani pa da su samo u jednoj školi uz koju bi trebalo sagraditi učenički dom te sve učiniti jeftinijim i učinkovitijim, ali onda bi i mreža programa morala biti drukčija - rekao je na početku razgovora dožupan Smolić te nastavio: - Nakon dugo godina na tragu takvih razmišljanja prvi smo puta donijeli županijsku mrežu srednjih škola u kojoj smo predvidjeli i srednju školu u Vodicama, koje imaju oko 12 tisuća stanovnika i nemaju srednju školu, a njima gravitiraju Murter, Tisno i cijela regija koja obuhvaća oko 25 tisuća stanovnika pa ima puno razloga da u Vodicama bude srednja škola. Uostalom, danas sve te učenike vozimo u Šibenik. I sâm sam zagovarao ideju da se u Vodicama osnuje hotelijersko-turistička škola. U županiji nemamo školu u kojoj bi se obrazovali slastičari ili neki novi profili u kuharstvu ili za posebne oblike rada na brodu ili marinama. Ta bi škola trebala biti središte obrazovanja za određeno područje rada za cijelu županiju. No, uz nju bi onda trebala biti i nadogradnja u obliku veleučilišnog odjela koji bi obuhvatio programe za gastronomske stručnjake, kuharstvo, menadžment u kuhinji. To je smisao veleučilišta. To je jedini normalan pristup rješavanju problema, a tu nam nedostaje spona s ministarstvom, planiranje na široj razini jer Šibenik to ne može sam. Hoće li biti problema s osmišljavanjem i donošenjem mreže programa? S mrežom programa imat ćemo velik problem, jer su one bivše mreže programa često rađene prema ljudima. Recimo imamo hotelijersko-turističku školu u Šibeniku u kojoj se obrazuju hotelijerski tehničari, turističko hotelijerski komercijalisti, a istodobno imamo u ekonomskoj školi program za komercijaliste i ekonomiste. Ima li tu razlike? Komercijalist je komercijalist, ima korpus potrebnih znanja i posve je nevažno hoće li raditi u trgovačkom poduzeću, u hotelu ili turističkoj agenciji. Istodobno upišemo 50 kuhara i konobara, a 60 komercijalista i ekonomista. Jednostavno je izračunati da je na jednoga konobara jako puno imati jednoga komercijalista. Imamo i programe za tehničare za logistiku i špediciju, za tehničara za poštanski promet, a u poštama imamo višak radnika. Dakle, moramo raditi novu mrežu programa, a nemamo ozbiljnu podršku iz resornog ministarstva jer ono ne promišlja mrežu programa. Prosvjetnoj vlasti je važno da se odradi školska godina i da se raspravlja o tome treba li uvesti zaštitare ili videonadzor u školu. Očito je da se hvatate u koštac i s osmišljavanjem kvalitetne mreže srednjoškolskih programa. Koji vam problemi u tom poslu stoje na putu? Mreža škola bez mreže programa nije ništa, ali jednako tako sve to ne funkcionira bez kvalitetnih kadrova. Nemamo problema s nekim profilima koji se obrazuju na sveučilištima u Zadru i Splitu, ali je problem u prirodoslovlju i nekim drugim područjima, ali svjesni smo da se s istim problemom suočavaju i škole u Zagrebu, jer mladi jednostavno nemaju interesa studirati neke programe. Oni ne žele studirati na zahtjevnim studijima i onda završiti u nekoj provincijskoj školi, u nemogućim ili teškim uvjetima za život i još kao slabo plaćeni učitelji, podstanari. U tim malim sredinama imamo posebnih problema, jer je tamo jako malo djece pa ih se mora prevoziti. Neki predlažu škole na daljinu, ali to nije pravo rješenje, jer škola nije samo opismenjavanje nego i socijalizacija i još puno toga. Ako želimo vratiti život u te zabiti ili na otoke, onda moramo imati škole i napraviti sve da ljudi u takvim mjestima ostanu živjeti i raditi. Kako oživjeti te opustjele krajeve? Upravo zato želimo u Drniš smjestiti poljoprivredna zanimanja, jer to je kraj u kojem se razvija ta djelatnost, no za sve nam treba potpora ministarstva, kvalitetna strategija, učenički dom u kojem će djeca biti smještena. Vjerujemo da se tako i lakše ekipira pojedinu školu, a ne kao danas da u strukovnim školama ljudi predaju po šest i više predmeta i da još sve ne bude stručno pokriveno. U ovakvom načinu rada, postigli bismo koncentraciju kvalitetnih nastavnika što mora donijeti i kvalitetu obrazovanja. Osim toga, lakše je i jeftinije opremiti jednu nego tri poljoprivredne škole, a dobro opremljena škola i učenicima daje više, a i nastavnicima može ponuditi kvalitetnije stručno usavršavanje i napredovanje u struci. Kad bi se i inače problemi tako rješavali, postigle bi se znatne uštede u sustavu. Činjenica je da svake godine imamo sve manje djece. Primjerice, županija je 1980. godine imala 6635 srednjoškolaca, a sad ih je samo 4644. Tada je imala 205 odjela, a danas 191. Sve su manji odjeli, pa danas imamo 24 učenika u odjelu, a u nekim su strukama kombinirani odjeli ili se postojeći dijele pa sve to poskupljuje sustav. Dakle, nije bit u tome da se nekog srednjoškolca nužno mora prevoziti u drugi grad, smjestiti ga u dom, ali je činjenica da u drukčije postavljenoj mreži programa dio djece iz Knina ili Drniša ne bi trebao putovati, a istodobno bi se sustav mogao razvijati, podigla bi se kvaliteta škole i programa, odjeli bi bili veći i jeftiniji, a oprema bi bila kvalitetnija i koncentrirana u jednoj školi i mogla bi biti na ras- Pitanje je i možemo li s obrazovnim programima pratiti tržište i odgovara li naš školski sustav budućnosti. Je li dopustivo da obrazujemo mlade ljude koji nakon završene škole neće imati gdje raditi ili će raditi poslove niže vrijednosti? polaganju svim učenicima koji se obrazuju u određenoj struci te tako i bolje iskorištena. Jer, opremanje je vrlo skupo i valja ga učiniti racionalnijim. Imate li u županiji problema s nestručno zastupljenom nastavom? Kad je riječ o općeobrazovnim predmetima u srednjim školama, moram reći da imamo samo 18 radnih mjesta nestručno pokrivenih, a u stručnim predmetima nam nedostaje devet profesora. To je podnošljivo, jer je to oko šest posto, ali još uvijek smo svjesni činjenice da svaki učenik kojem predaje nestručnjak ima problem, jer ne dobiva kvalitetno obrazovanje. S druge strane, nastava može biti i stopostotno stručno zastupljena, a da nastavnik bude loš, pa se krajnji rezultat opet svede na isto. Kakvo je stanje s vrtićima i osnovnim školama kojima županija nije osnivač? U vrtićima imamo drugu vrstu problema, jer o njima brinu jedinice lokalne samouprave, no županija ima obvezu napraviti mrežu predškolskih ustanova do 2013. godine. U Šibeniku imamo dobro riješenu predškolu, jer smo uveli mogućnost privatnih vrtića koji su subvencionirani iz grada, ali su opet u nepovoljnijem položaju, jer nemaju potpuno pokrivene troškove kao što ih imaju gradski vrtići. Gradski vrtić ima previše djece i trebalo bi ga restrukturirati, a privatni su relativno mali i pitanje je koliko je dobro da imamo vrtiće s jednom ili dvije odgojne skupine. Kad je riječ o osnovnom obrazovanju, mreža osnovnih škola je nužna zbog pada broja djece koja će se dugoročno odraziti na ovaj segment obrazovanja. Recimo, Knin danas ima oko 300 učenika u prvom razredu srednje škole, ali za osam godina imat će 100 učenika manje. Depopulacija radi svoje i imamo nekih škola koje su upitne pa ćemo mrežu morati prilagoditi mogućnostima i broju djece. Svako mjesto želi zadržati školu, ali to može biti jako skupo. I nije dobro samo ulagati u zgrade koje će za desetak godina zjapiti prazne. Prema vašim riječima, puno se radi u županiji, a ipak niste zadovoljni. Moramo planirati upise, ali istodobno bismo morali pratiti potrebe županije, no trenutačno nam nedostaje bravara, montera plinskih instalacija, jer ćemo plinificirati županiju, a velika je potražnja za roniocima u gospodarstvu koji bi mogli raditi u marinama, brodogradilištima, no mi te kadrove nigdje u Hrvatskoj ne obrazujemo. Morat ćemo ozbiljno razmisliti o tim podacima i doista ozbiljno poraditi na mreži programa, jer ako se ovako nastavi bit će to obrazovanje za raseljavanje. Drukčije se ne može nazvati sustav u kojemu se mlade školuje za nešto što nema mjesta na tržištu rada. Ako posla ima u Zagrebu, taj će mladi čovjek otići tamo. Ali ako bude neka specijalizirana srednja škola u Kninu, ako dobije životnu perspektivu - ne samo stan, nego i društvenu šansu, mogućnost napredovanja on će ostati i živjeti i raditi tamo. No, tu perspektivu mladima treba otvoriti država. Ovako, mladi bivaju kažnjeni i to pod svaku cijenu žele izbjeći. Kako ih privući i kako objasniti roditeljima da nije dobro upućivati dijete u zanimanja u kojima nemaju perspektive, jer najgore je završiti školu, a cijeli život raditi nešto drugo. Iz takvoga začaranoga kruga teško možemo izaći pa stoga djeci treba dati kvalitetno obrazovanje i naučiti ih da se moraju dalje usavršavati. Pitanje je i možemo li s obrazovnim programima pratiti tržište i odgovara li naš školski sustav bu- aktualno broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 5 www.skolskenovine.hr dućnosti. Je li dopustivo da obrazujemo mlade ljude koji nakon završene škole neće imati gdje raditi ili će raditi poslove niže vrijednosti? Može li naš čovjek odgovoriti tom razvoju i imamo li ideju za što se sutra treba obrazovati. Je li turizam danas kao onaj prije trideset godina, analogno je pitanje. Školski sustav moramo prilagoditi tome da razvijamo čovjeka koji će biti generator ideja, on mora doći do krajnjih granica znanja. Pitanje je kamo nas vodi postojeći obrazovni sustav - na te rubove znanja ili nas ostavlja na nižim razinama!? Mreža škola bez mreže programa nije ništa, ali jednako tako sve to ne funkcionira bez kvalitetnih kadrova. Nemamo problema s nekim profilima koji se obrazuju na sveučilištima u Zadru i Splitu, ali je problem u prirodoslovlju i nekim drugim područjima. Svjesni smo da se s istim problemom suočavaju i škole u Zagrebu, jer mladi jednostavno nemaju interesa studirati neke programe. Ne žele studirati na zahtjevnim studijima i onda završiti u nekoj provincijskoj školi, u nemogućim uvjetima za život i još kao slabo plaćeni učitelji, podstanari Očito je da i Vas i Vaše kolege u županijskom poglavarstvu muče brojni problemi vezani za školstvo, ali i da ih vrlo racionalno pokušavate rješavati, da se borite za planiranje bolje budućnosti, za vizije, za kvalitetna rješenja... Teško je od pametnih i vrijednih i kvalitetnih ideja doći do realizacije, jer puno se toga mora posložiti. U stvaranju novih kvalifikacija okvirno su neke stvari složene i moramo mlade ljude školovati da tu mogu dobiti posao i da proizvodimo krajnju robu, a ne sirovine. Nedostaje nam vizija i strategija da vidimo što želimo i što možemo, što nam treba. Recimo, u ovom kraju u posljednje vrijeme zanimanje agroturistički tehničar ima perspektivu, jer sve više se mladi ljudi bave ruralnim razvojem, seoskim turizmom, seoskim gospodarstvom, jer od toga se puno bolje živi i ta je djelatnost na visokoj razini. Ali za to treba i kvalitetnije obrazovanje. Takav obrazovni program u županiji imamo i nudimo ga mladim ljudima da bi mogli stvoriti radno mjesto i osigurati kvalitetnu budućnost i mislim da bi takvo gledanje na obrazovanje trebalo bi postati općeprihvaćeno. Razgovarao Marijan Šimeg ZAGREB Smotra srednjih škola Interes osmaša bio je zaista velik Dojdi osmaš, srednjaš te zove... G rad Zagreb prošlog je petka na Trgu bana Jelačića već sedmu godinu zaredom organizirao tradicionalnu manifestaciju ”Dojdi osmaš, Zagreb te zove”. Riječ je zapravo o svojevrsnoj smotri više od šezdesetak zagrebačkih srednjih škola, namijenjenoj učenicima osmih razreda i njihovim roditeljima, kako bi lakše izabrali smjer, oblik i lokaciju nastavka školovanja. Zagrebačke srednje škole su se posjetiteljima predstavljale prigodnim info štandovima te zabavnim programom na pozornici. Ipak, najviše rezultata, i posjetiteljima i izlagačima, vjerujemo da su donijeli izravni razgovori s učenicima i profesorima, jer su setako potpunije upoznali sa zagrebačkim srednjim školama te njihovim programima i aktivnostima. Za škole tako ova manifestacija predstavlja najbolju moguću promidžbu, a za učenike i njihove roditelje pomoć u odabiru željene srednje škole. Osim štandova na kojima se moglo saznati sve što nude pojedine škole, srednjoškolci su se potrudili i zabavnim programom privoljeti male maturante da upišu baš u njihovu školu. Frizerke su frizirale, kemičari izvodili pokuse, a Petra i Renata iz Prehrambeno-tehnološke škole u svojim veselim kostimima rado su predstavile svoju školu: - Promovira se zdrava prehrana, što mislim da je najvažnije, kroz četverogodišnje programe tehničara nutricionista i prehrambenog tehničara, te razna trogodišnja zanimanja poput mesara i pekara. Profesori su nam jako dobri, svaka im pohvala, a samo nastavno gradivo nije preteško, može se maturirati bez problema! Na štandu Prirodoslovne škole “Vladimira Preloga” dočekao nas je pravi pravcati kostur. Uz ovaj vjerni prikaz ljudskog skelata susreli smo i Ivana, učenika trećeg razreda U službi promocije čak i kosturi gimnazijskog smjera: - Vjerujem da naša škola mladima nudi odličan program i mogućnosti, jer predstavlja stvarno kvalitetnu odskočnu dasku za daljne obrazovanje. Dakle, upis na željene fakultete prirodnog smjera. Profesori su pristupačni i otvoreni, može se s njima bez ustručavanja komunicirati i voljni su pomoći kada god zatreba. Naravno, ima i onih strožih, ali da nisu strogi ne bi ova škola bila toliko dobra. A o kvaliteti naše škole govore brojni rezultati s natjecanja, pa i najviše državne razine! Da je pak baš njihov program najbolji u Zagrebu uvjereni su učenici tehničke škole Ruđera Boškovića, naročito Fran, kojeg smo sreli dok je dijelio letke s Ruđera: - U školi vlada red, rad i disciplina, ali mislim da je to nužno ako želimo biti najbolji. Posebno ako želimo upisati fakultete koje namjeravamo. Škola jest dosta zahtjevna, ali mi nije žao grijati stolicu budući je razina znanja koju dobivam vrlo velika i kvalitetna. A profesori...? Mislim da je najbolji opis da su pravedni. Da, pravedni. Ako ne učiš, dobit ćeš jedan i to je to. Nema kod nas muljanja! B. Nađ aktualno 6 www.skolskenovine.hr UMAG broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Održana 35. dræavna Domijada Smotra stvaralaštva, mladosti i ljepote Puno važnije od osvajanja prva tri mjesta u pojedinim kategorijama jest činjenica da su se nakon godinu dana ponovno na jednome mjestu našli učenici i njihovi voditelji, da su jedni drugima pokazali što i kako rade u svojim učeničkim domovima, čime si to uljepšavaju život, koje ih teme i dileme muče, o čemu maštaju, o čemu pišu O d 35 do sada održanih domijada, manifestacija na kojima se okupljaju učenici koji su postigli najbolje rezultate na prethodno održanim županijskim smotrama i susretima, čak jedanaest je održano u Umagu, gradu koji je poznat kao sjajan domaćin i prikladno mjesto za održavanje brojnih učeničkih smotri i natjecanja. Tako se prošloga tjedna od četvrtka do nedjelje u Umagu okupilo više od 500 učenika i stotinjak odgajatelja iz 37 učeničkih domova diljem Hrvatske, a domaćini i organizatori bili su učenički domovi iz Požeško-slavonske županije, točnije Učenički dom Srednje škole Pakrac i Đački dom Požega. Domijada je tijekom godina postala događaj na kojem se u tri dana može vidjeti sve ono najbolje, svo bogatstvo postignuća učenika koji svoje srednjoškolske dane provode daleko od roditeljskog doma, u učeničkim domovima u kojima nemaju samo stan i hranu već i bogatu lepezu različitih slobodnih aktivnosti. U učeničkim domovima mladi se mogu baviti sportom, glazbom, glumom, plesom i folklorom, fotografijom, dizajnom, videostvaralaštvom, mogu pisati stihove i prozna djela te se baviti likovnom umjetnošću kroz brojne likovne sekcije. I nakon održanih regionalnih domijada, na ovu završnu smotru plasirali su se uistinu najbolji iz svih nabrojenih kategorija te su u Umagu svoja postignuća pokazali vršnjacima iz cijele države. Na posebnoj izložbi koja je pokrila takozvano multimedijsko područje učeničkog stvaralaštva moglo se vidjeti brojne crteže, slike, instalacije, keramiku, fotografije, nakit, kiparske i dizajnerske radove. Ovo nabrajanje malo toga govori, ali mora se reći da je u Umagu prikazana lijepa produkcija modnog dizajna, nekoliko vrlo uspješnih likovnih instalacija i svega onoga što ispodprosječni poznavatelj učeničkih domova i njihove djelatnosti jednostavno ne bi očekivao. Dramske družine odradile su svoj dio posla u velikoj dvorani umaškog Pučkog otvorenog učilišta Ante Babić, a u istom prostoru predstavile su se i plesne, glazbene i folklorne skupine. Kod dramskih družina ove s godine moglo primijetiti zavidna kvaliteta, ali i poseban odabir tema o kojima su mladi glumci progovorili u svojim scenskim igrama koje su uglavnom i sami osmislili kroz originalan scenarij. Naime, vidljiv je njihov interes i želja da iskažu svoj stav o problemima kao što su poremećaji prehrane kod mladih - bulimija i anoreksija - ili maloljetničke trudnoće te da i pokušaju ponuditi vlastito rješenje. Kroz sve umjetničke prezentacije moglo se vidjeti da učenici u učeničkim domovima ni po čemu ne zaostaju za svojim vršnjacima koji se istim aktivnostima bave u okviru srednjoškolskih družina. U plesnom dijelu svakako iskaču folkloraši i tamburaški orkestri, jer tim se slobodnim aktivnostima teško može pohvaliti poneka srednja škola, dok su one u učeničkim domovima gotovo pravilo. Naravno, učenici se rado bave i suvremenim plesom, onim koji im je generacijski bliže i u tom segmentu su također ponudili vrlo kvalitetne nastupe. Sportska natjecanja uvijek su zanimljiva i puna neizvjesnosti, a natjecateljskog žara nikad ne nedostaje. Uostalom, odavno je zamrla ona kubertenovska krilatica o sudjelovanju, jer natjecanja i jesu organizirana da bi iznjedrila konačnog pobjednika. Sva su protekla u fer i korektnoj borbi, ali nećemo nabrajati pobjedničke sastave već ćemo samo spomenuti da su natjecanja održana u rukometu, košarci, odbojci, šahu, stolnom tenisu za mladiće i djevojke, te naravno u nogometu. Kad se već spominju pobjednici i natjecanja možda nije na odmet sugerirati organizatorima ovih tradicionalnih okupljanja učenika iz učeničkih domova da sportska natjecanja ostanu natjecanja na kojima se egzaktno kroz rezultate može utvrditi konačni pobjednik, ali da sve ostalo, a to su brojne kategorije stvaralaštva u jezičnoumjetničkom području pretvore u smotru na kojoj nema pobjednika, odnosno na kojoj su svi koji dođu na državnu domijadu pobjednici. Jednostavno je šteta između pet predstavnika u svakoj od brojnih umjetničkih kategorija birati tri najbolja i time čak i nesvjesno među učenicima stvarati nepotrebne tenzije ili razočaranja zbog eventualnog neuspjeha. Čini se da je puno važnije od osvajanja prva tri mjesta u pojedinim kategorijama činjenica da su se nakon godinu dana ponovno na jednome mjestu našli učenici i njihovi voditelji, da su jedni drugima pokazali što i kako rade u svojim učeničkim domovima, čime si to uljepšavaju život, koje ih teme i dileme muče, o čemu maštaju, o čemu pišu. Bilo je lijepo, korisno, ugodno, ali je trajalo kratko. No, brzo će proći godina dana pa će se vjerojatno opet u Umagu okupiti neki novi i neki isti srednjoškolci i srednjoškolke koji će svojim prezentacijama pokazati i dokazati da učenički domovi nisu samo velike spavaonice već odgojno-obrazovne ustanove u kojima svi zaposlenici doista kvalitetno rade svoj posao. Marijan ŠIMEG broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. odgojno-obrazovna praksa 7 www.skolskenovine.hr PRED©KOLSKI ODGOJ M Problem prekomjerne težine kod djece predškolske dobi Od dječje pretilosti do nezdrave budućnosti ala Antonia ima šest godina i trideset kilograma. Previše za njezinu dob, a tendencija povećanja tjelesne mase stalno je prisutna, jer joj je apetit neutaživ. Mama Klaudija razumije problem, ali kaže da je ne želi siliti da ne jede. „Nadam se da će kroz odrastanje ipak polako smanjiti tjelesnu težinu, jer vjerujem u genetiku, budući da obiteljski nismo skloni debljanju.“ No, problem je tu i sve je više takvih slučajeva pretilosti djece predškolske dobi. U svijetu, osobito u onom gospodarski razvijenijem, pretilost djece postaje veliki problem. Naime, pretjerana težina stvara probleme ne samo u djetinjstvu nego i u kasnijoj životnoj dobi, negativno utječući na tjelesno i psihičko zdravlje. Prema rezultatima brojnih istraživanja, pokazuje se da pretilost u djetinjstvu, među ostalim, može povećati rizik za razvoj raznih bolesti, poput dijabetesa, hipertenzije... Da bi pomogli pretiloj djeci, njihovi se roditelji trebaju savjetovati sa stručnjacima i pridržavati se dobivenih uputa. Samo pravilna prehrana uz pozitivan primjer roditelja djetetu može omogućiti pravilan rast i razvoj, dobru fizičku kondiciju, duševnu svježinu, povećanu otpornost prema zaraznim bolestima, stvaranje zdravog potomstva i radne sposobnosti Odgovornost za pravilan razvoj djeteta Zdravstvena voditeljica DV Srednjaci Ljuba Vujić Šisler, koautorica priručnika Vrtićka kuharica za mame i tate i zdravstvenog priručnika Trebam tvoju pomoć, navodi da ako svojoj djeci želimo dobro sada i mislimo na njihovu kvalitetu života u budućnosti onda moramo prvenstveno promišljati o njihovu cjelokupnom rastu i razvoju i odrastanju u zdravom okruženju od najranije dobi. - Na to nas obvezuje i Konvencija o pravima djeteta. U svijetu užurbanosti, brze hrane, nedovoljne informiranosti, nedostatka vremena, a ponekad i poneseni svakodnevnim šarenim reklamama koji mame sa svih strana i svih raspoloživih medija, događa se da nesvjesno podliježemo i pravimo pogreške, stvarajući tako preduvjet nezdrave budućnosti naše djece - navodi Vujić Šisler. O tome kako budućim naraštajima osigurati zdraviju, bolju i sretniju budućnost Ljuba Vujić Šisler kaže: - Odgovor na ovo pitanje vrlo je kompleksan i iziskuje kvalitetnu i stručnu suradnju i međusobno uvažavanje svih sudionika uključenih u skrb o djetetu, a to su obitelj, vrtić, škola, šira okolina i ostali. Značajan napredak u brizi za zdravlje i budućnost djece postignut je uvođenjem novih Prehrambenih standarda za planiranje prehrane djece u dječjem vrtiću 2007. godine, a donijelo ih je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Važno je naglasiti da je cilj Prehrambenih standarda za planiranje prehrane djece u dječjem vrtiću uvesti suvremene standarde za planiranje prehrane djece u dječjim vrtićima koji uvažavaju aktualne stavove krovnih institucija koje se bave prehranom djece kao što su Svjetska zdravstvena organizacija, Europska unija, Europskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu, Američko društvo za srce i krvožilni sustav, Organiza- Pretili milijuni predškolaca Prema dostupnim podacima, u svijetu oko 10 posto djece ima prekomjernu tjelesnu masu, a više od 22 milijuna djece mlađe od pet godina već je pretilo. Predviđa se da će do 2010. godine u Europi prekomjernu tjelesnu masu imati 26 milijuna djece, dok će 6,4 milijuna biti pretilo. U Hrvatskoj, rezultati praćenja prehrambenog stanja školske djece u dobi od 7 do 15 godina pokazuju da je u prosjeku 69,5 posto djece normalno uhranjeno, 11 posto ima povećanu tjelesnu masu, a 5,5 posto ih je pretilo. Navedeni podaci, koji ukazuju na konstantan porast broja djece s prekomjernom tjelesnom masom te pretile djece, u relativno stabilnoj populaciji, sugeriraju da genetički čimbenici nisu primarni razlog ovoj pojavi. Roko pojede dva, a Vito jedva jedan hamburger Šestogodišnjaci Vito i Roko svakodnevno se druže. Vito ima dvadeset kilograma, a Roko desetak više. „Odlično se slažu“ - kažu njihove mame Ivana i Vlatka - „zovemo ih Stanio i Olio.“ I dok Roko pojede dva hamburgera, Vito se muči s jednim, koji redovito dovrši mama Ivana. Mama Vlatka kaže kako pokušava voditi računa o Rokovoj prehrani, ali je to teško, jer on ima neutaživ apetit. - On bi svaki dan jeo hamburgere, što mu priuštimo samo jednom tjedno, iako smatramo da je i to previše, ali teško se nositi s njegovim moljakanjima. Nama je u obitelji pretilost opći problem i Roko je to naslijedio. Ima razdoblja kad ustrajemo i slijedimo preporuke stručnjaka, ali na Roka to ne djeluje. Na njega se prima što god pojede - navodi Vlatka. Na drugoj strani mama Ivana s Vitom ima drugih problema. Naime, jede kada mora ili, kako kaže njegova mama, kada je prisiljen. - Nikad nije gledan i jede kao ptičica. Dovoljno mu je malo i počesto me strah je li gladan, vodim li dovoljno računa o njegovoj ishrani, ali zdrav je i to je najvažnije - zaključuje mama Ivana. cija za poljoprivredu i prehranu te europska nutricionistička društva koja preporučuju manji kalorijski unos nego što je to bilo prije. Vujić Šisler posebno naglašava da su očekivanja od novih preporuka, smjernica i jelovnika velika, naročito s obzirom na to da se u današnje vrijeme svakodnevno susrećemo sa sve većom pojavnosti pretilosti i kroničnih bolesti djece kod nas i u svijetu: - One su zakonska obveza vrtića, ponuđeni su i prezentirani kroz Prehrambene standarde i od iznimne su važnosti za prevenciju pretilosti, a u suglasju s Nacionalnim planom aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, s ciljem da se poboljša zdravlje djece, s posebnim naglaskom na prehranu. Kontrolirati tjelesnu težinu djeteta - Iako je pretilost u porastu, u dječjim vrtićima Grada Zagreba za sada možemo govoriti samo o sporadičnim slučajevima. Ona se prema dostupnim pokazateljima praćenja djece uspješno prati i kontrolira. To se provodi kroz adekvatnu brigu o djeci u vrtiću, pravilnu prehranu djece, timsko praćenje djece, praćenje tjelesne težine djece tijekom godine, praćenje indeksa tjelesne mase, suradnju s roditeljima i usklađivanje prehrambenih navika vrtića i obitelji. Također, aktivnim uključivanjem obitelji u proces pripreme hrane (u vrtiću) i usvajanjem novih prehrambenih navika - namirnica i jela. Po potrebi u rad s pretilim djetetom i suradnju s vrtićem uključuju se i odabrani liječnik djeteta, stručne institucije i stručnjaci ako je dijete u njihovoj skrbi. Vujić Šisler ističe da su potrebe djece za energijom velike zbog razdoblja rasta i razvoja, ali ako djeca jedu prekomjerno, mnogo više od onoga što mogu potrošiti, prekomjerne se kalorije u organizmu pohranjuju u obliku masti. - Broj pretile djece i djece s prekomjernom tjelesnom težinom je u porastu, čija pojavnost predstavlja i javnozdravstveni problem. Većini djece koja su pretila stručnjaci ne savjetuju da bitno smanje tjelesnu težinu, zbog intenzivnog rasta i razvoja. Moramo znati da sami nikada ne određujemo dijetu ili neke druge mjere za pretilo dijete, uvijek treba slijediti upute stručnjaka i postupati po tim uputama u dogovoru s roditeljima i odgajateljima. Ono što se u vrtiću može vrlo dobro raditi jest da se u suradnji s roditeljima mijenjaju prehrambene navike djeteta i obitelji kroz aktivno uključivanje u rad kroz radionice pravilne prehrane te uključivanje djeteta u svakodnevne planirane tjelesne aktivnosti u vrtiću i obitelji. - Ohrabrujuće je, što vidimo i u radu s djecom, da djeca na taj način lakše i brže mijenjaju svoje prehrambene navike nego što to čine odrasli. Djeca vrlo često svoja pozitivna iskustva, navike i vještine iz vrtića prenose i u obiteljski dom, školu i širu zajednicu i tako postaju mali veleposlanici pravilne prehrane - navodi Vujić Šisler, koja prevenciju pretilosti kod djece predškolske dobi navodi kao vrlo važnu: - Osim sastava hrane za djecu predškolske dobi, važan je i dnevni raspored i broj obroka u danu, jer oni trebaju imati tri glavna obroka - doručak, ručak, večera - te dva manja - zajutrak i užina. Iznimno je važan i estetski izgled jela i stola za blagovanje. Najčešće pogreške u prehrani djece su prekomjeran unos rafinirane hrane i hrane s visokim udjelom zasićenih masti i jednostavnih šećera. Oni sa sobom nose povećan rizik od niza kroničnih bolesti uvjetovanih takvom prehranom. To su kardiovaskularne bolesti, povišeni krvni tlak, dislipidemija, karijes, osteoporoza, pretilost i druga patološka stanja. Važno je znati da dječja pretilost povećava i rizik za nastanak dijabetesa melitusa tipa 2. Također, prekomjeran unos energije nastao unosom masnoća i šećera uz izostanak organizirane i kontinuirane tjelesne aktivnosti i duljeg sjedenja ispred televizora, računala i slično dobra su podloga za ovu devijaciju. Pretilost, uz bolesti, uzrokuje i mnoge psihosocijalne teškoće u djece, utječe na samopouzdanje, sigurnost i stvaranje negativne slike o sebi. Prakticirati pravilnu prehranu O tome kako pomoći djeci i roditeljima da do pretilosti ne dođe Vujić Šisler kaže: - Edukacija i cjeloživotno učenje svih kroz sve oblike rada daje najbolje rezultate, kako s djetetom tako i s obitelji. Poznato je da dijete uči čineći, izravnim uključivanjem u aktivnost, pa mu to treba omogućiti od najranije dobi, što mi u vrtiću kontinuirano provodimo. U predškolsko doba djeca počinju formirati prehrambene navike, koje se s vremenom uz pozitivno i poticajno okruženje pretvaraju u trajne stavove za cijeli život. Da bi pomogli pretiloj djeci, njihovi se roditelji trebaju savjetovati sa stručnjacima i pridržavati se dobivenih uputa. Samo dobra prehrana uz pozitivan primjer roditelja djetetu može omogućiti pravilan rast i razvoj, dobru fizičku kondiciju, duševnu svježinu, povećanu otpornost prema zaraznim bolestima, stvaranje zdravog potomstva i radne sposobnosti. Negativan model prehrane obitelji, primjerice preskakanje doručka, nekih namirnica i jela, prenosi se i na dijete. Hrana mora biti različitog okusa, mirisa i boje te ne smije biti nagrada ni kazna za željeno ili neželjeno ponašanje. Važna je raznolika prehrana te dovoljan unos biljnih vlakana, jer ona reguliraju volumen, konzistenciju i pasažu stolice, poboljšavaju resorpciju hranjivih sastojaka, produljuju vrijeme probave te smanjuju serumski kolesterol. Rafinirane šećere, poput škroba, treba izbjegavati. Važno je zajedničko blagovanje djeteta s cijelom obitelji kada god je to moguće. - Promicanjem i prakticiranjem pravilne prehrane, dobrih prehrambenih navika i aktivnog bavljenja raznovrsnim tjelesnim aktivnostima od najranije dječje dobi, utiremo put zdravom naraštaju i zdravom načinu življenja. Našim pozitivnim trenutnim djelovanjem na dijete posljedično djelujemo na njegovo zdravlje i zdravo životno opredjeljenje. Svi mi odrasli koji skrbimo o djeci predškolske dobi trebamo kontinuirano, stručno i timski brinuti o djeci, njihovu životu i zdravlju te zdravom okruženju - zaključuje Ljuba Vujić Šisler. I. B. 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Na Sveučilištu u Dubrovniku mjesta za 526 brucoša DUBROVNIK - Senat Sveučilišta u Dubrovniku odlučio je da će se u prvu godinu preddiplomskih studija Sveučilišta u Dubrovniku moći upisati 526 studenata. Također je donesena odluka da će akademske godine 2010./2011. svim novoupisanim redovitim studentima biti osigurana besplatna školarina. Na drugoj strani za više godine studija najavljen je linearni model plaćanja, u skladu s postignutim uspjehom na prvoj godini. Sveučilišni Senat utvrdio je kako će se redovito trajanje studija studentima trogodišnjega preddiplomskog studija produljiti za još godinu dana, dok će se na dvogodišnjoj diplomskoj razini produljiti na tri godine. Studenti koji su po ranijim programima studirali na bivšem Veleučilištu u Dubrovniku i Fakultetu za vanjsku trgovinu moraju položiti sve ispite do 30. rujna, a diplomirati najkasnije do 15. prosinca 2010. Senat je odobrio i raspisivanje natječaja za upis na poslijediplomski specijalistički studij „Upravljanje marketingom u turizmu“ za 30 studenata. U Zadru manjak mjesta u vrtićima ZADAR - Premda prijave za upis u dječje vrtiće traju do kraja ovog tjedna, u Zadru je već jasno kako vrtići i ove godine neće moći udovoljiti potrebama. Tako će u vrtiću Sunce moći biti upisano samo 140 djece, koliko slobodnih mjesta ima. U dva gradska vrtića, razmještena u 16 objekata može se upisati 1600 djece te Grad subvencionira smještaj i u privatnim vrtićima, u koji se može smjestiti 600 djece. Sve to nije dovoljno pa svake godine u Zadru ostaje oko 500 djece bez smještaja u vrtiću. Ono što može ostati utješno za roditelje jest cijena vrtića, koja ostaje na dosadašnjih šesto kuna. I dok zadarski mališani i njihovi roditelji muku muče sa smještajem u vrtićima, njihovi vršnjaci i njihovi roditelji u Viru i Bibinju uživaju blagodati vrtića, i to besplatno. Naime, tamošnje vlasti potpuno subvencioniraju smještaj djece u vrtiće. Uspjeh osječkog studenta Alena Pekića OSIJEK - U Osijeku uspješnih studenata nikada nije nedostajalo, a još jedno veliko dostignuće ostvario je 21-godišnji student osječkog Ekonomskog fakulteta Alen Pekić, koji je uspio proći silna testiranja i provjere kompanije Procter&Gamble te otići na njihov internacionalni kongres u Istanbul. Istodobno je dogovorio i suradnju koja mu jamči posao u P&G-u nakon završetka studija. Koliko je to vrijedan uspjeh govori i podatak da je u posljednjih šest godina za to konkuriralo više od 1200 naših studenata, a Alen je prvi koji je prošao strogu selekciju i to između 200 kandidata iz Hrvatske te još njih 3000 iz Europe, Afrike i zapadne Azije. Uz Alena, još su 24 kandidata zadovoljila stroge kriterije P&G-a i dogovorila posao života. Premda je Alen odličan student, s prosjekom 5.0, sve to ne bi mu pomoglo da nije prošao strogu i zahtjevnu selekciju i provjeru znanja, koja se sastojala od brojnih testova, usmenih razgovora, intervjua i drugoga. I. B. odgojno-obrazovna aktualno praksa HRVATSKI ©KOLSKI MUZEJ Obilježen Đurđevdan Izložba romske kulture H rvatski školski muzej i ove godine sudjeluje u akciji Sekcije za muzejsku pedagogiju Hrvatskoga muzejskog društva povodom Međunarodnoga dana muzeja (18. svibnja) s programom Školski muzej na kotačima. Tijekom ožujka i travnja Hrvatski školski muzej obišao je različite ustanove u Podturenu, Belom Manastiru, Držimurcu i Zagrebu koje polaze Romi. Putujući i igrajući se mnogo smo naučili o romskoj kulturi. U suradnji s Udrugom Romi za Rome Hrvatske, Udrugom Roma grada Belog Manastira - Baranje, Osnovnom školom Podturen i Područnom školom Držimurec - Strelec (Osnovna škola Tomaša Goričanca, Mala Subotica) održane su muzejske radionice Pišemo krasopisom i Biti učitelj/ica učenicima osnovnih i srednjih škola iz različitih krajeva Hrvatske. Školski muzej dovezao je na Trg Maršala Tita 4 likovne radove u različitim tehnikama, literarne radove posvećene majci (povodom Majčinoga dana) te uspomene zadržane u Đurđevdan u društvu s Romima u Hrvatskom školskom muzeju (Snimio Fredi Fijačko) fotografijama. Što je Muzej dovezao posjetitelji mogu vidjeti u prostorijama Hrvatskoga školskog muzeja u vremenu od 23. travnja do 18. svibnja i tako se upoznati barem s malim dijelom romske kulture. U organizaciji s Udrugom Romi za Rome ZAGREB U Hrvatske 6. svibnja je u prostorijama Hrvatskoga školskog muzeja obilježen Đurđevdan, najveći romski blagdan,.Pozivamo Vas da nam se pridružite i s nama obilježite taj važan dan za romsku zajednicu Hrvatske. (ri) Udruga odgojitelja obilježila četiri godine djelovanja Uvijek u službi odgoja najmlađih z održavanje pete Skupštine Udruge odgojitelja prošli tjedan odgojitelji su obilježili i četvrtu godinu svoga postojanja. Kako je kazano rad Udruge kroz period od protekle četiri godine bio je obilježen brojnim radionicama i predavanjima odgajatelja koji su na stručan i kompetentan način prenosili svoja znanja i iskustva svojim kolegama i kolegicama. Odgojitelji su svu svoju empatiju i veliko srce pokazali i kroz niz humanitarnih akcija. Rad Udruge obilježila je i suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i Gradskim Uredom za kulturu, obrazovanje i šport te udru- Učenici iz Mađarske na nastavi u osnovnoj školi VELIKA - Osnovna škola I.G. Kovačića u Velikoj bila je od 30. travnja do 6. svibnja domaćin učenicima osmog razreda Hrvatske osnovne škole iz Budimpešte. Suradnja između ovih škola počela je prije tri godine i učenici se organizirano posjećuju. -Naši učenici dolaze u Veliku kako bi bolje naučili hrvatski jezik, jer je u našoj školi nastava dvojezična, na hrvatskom i mađarskom jeziku. Na početku školske godine pitamo ih kamo žele na ekskurziju, a oni uvijek odgovore da žele umjesto ekskurzije doći u Hrvatsku – kazala je profesorica Biserka Brindza, razrednica mađarskih osmaša. Zdravko Barun, ravnatelj škole zadovoljan je što učenici iz Budimpešte dolaze baš u njihovu školu. -Učenici su bili smješteni u domovima naših učenika gdje su se i hranili. Nakon nastave za njih smo organizirali različite aktivnosti pa su jedan dan imali kviz iz poznavanja Hrvatske, drugi dan su bila sportska natjecanja, a posjetili su i obiteljsku farmu muznih krava, zatim mljekaru BIZ te etno selu u Staroj Kapeli – kazao je ravnatelj Barun. Lj. Marić broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. gama koje se bave djecom i odgojem. Također je rečeno kako posebno treba istaknuti poticanje odgojitelja diljem Hrvatske na osnivanje strukovnih udruga što je rezultiralo i osnivanjem osam udruga odgojitelja kroz protekle četiri godine. Na skupštini je način rada u odgojno obrazovnih ustanova u Hrvatskoj prezentiran i gostima odgojiteljima iz Crne Gore, Srbije i Slovenije te je time započeta i međunarodna suradnja. Udruge svoj rad planira nastaviti u istom smjeru, a sve u svrhu prezentacije rada odgajatelja te partnerskog odnosa sa svim nadležnim u sustavu odgoja i obrazovanja. Stoga poziva sve odgajatelje da se uključe u rad Udruge i svojim angažmanom pridonesu izgradnji i jačanju položaja odgajatelja kao najvažnijeg čimbenika u odgoju i obrazovanju djece rane i predškolske dobi. Na Skupštini Udruge jednoglasno je potvrđen mandat predsjednici Editi Rogulj i potpredsjednici Jadranki Ožbolt. Uz velik broj odgajatelja Skupštini su nazočili Biserka Bucković, pročelnica za predškolski odgoj u Gradskom Uredu za kulturu obrazovanje i šport Zagreba i Božena Strugar, predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju. IB PETRINJA Osnovana Udruga istraživača dječje književnosti U petak, 7. svibnja, u Petrinji je održana Osnivačka skupština Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti. U prostorijama Učiteljskog fakulteta Odsjeka u Petrinji okupilo se tridesetak stručnjaka koji su različitim vidovima svoga djelovanja usmjereni na bavljenje dječjom književnošću – kao sveučilišni profesori i predavači dječje književnosti, istraživači u institutima, pisci, knjižničari, znanstveni novaci i studenti učiteljskih fakulteta. Osnivanje Udruge inicirao je dr. sc. Berislav Majhut, profesor dječje književnosti na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu, Odsjeku u Petrinji, koji je jednoglasno izabran za njezina prvog predsjednika. Dopredsjenica je mr. sc. Smiljana NarančićKovač. Uz njih su u Upravni odbor izabrane dr. sc. Dubravka Težak, dr. sc. Karol Visinko i dr. sc. Diana Zalar. U nadzorni odbor izabrane su dr. sc. Marijana Hameršak, dr. sc. Dubravka Zima, dr. sc. Maja Verdonik. Tajnica Udruge je Sanja Lovrić. Cilj Udruge je da stručnom komunikacijom, suradnjom s domaćim i stranim stručnjacima, izdavanjem znanstvenih i stručnih publikacija, organiziranjem znanstvenih i stručnih skupova te raznim drugim aktivnostima promiče razvitak i unapređenje istraživanja dječje književnosti i književnosti za mladež. Š. B. broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr KNJIGOM DO »ITATELJA U povodu Dana hrvatske knjige Homo ludens i (ili) homo legens Piše Elda Pliško Horvat školska knjižničarka, TSŠS.M.S.I.“Dante Alighieri“, Pula Č itanje je osnova svih oblika pismenosti: čitateljske, matematičke, informatičke, prirodoslovne, informacijske... te je po svojoj definiciji sastavni dio procesa cjeloživotnog učenja kao njegova elementarna strategija, tako da se možemo složiti s američkim futuristom Alfinom Toflerom koji tvrdi: „Nepismeni u 21. stoljeću neće biti oni koji ne znaju čitati i pisati, već oni koji ne znaju učiti, odbaciti već naučeno i nanovo učiti.“ Čitanje temelj učenja Vještina čitanja stječe se čitanjem pa će slijedom toga kvalitetniji čitač postati dobar čitatelj što ne jamči i visoki doseg osobnog čitateljskog izbora. Čitanje se uči u najranijoj dobi, lako usvaja zahvaljujući poticajnom okruženju obrazovnih i kulturnih institucija: vrtića, škola, knjižnica, muzeja. Provode se specificirani programi usko namijenjeni najmlađoj populaciji kojima se na atraktivan način nastoji ukazati na značenje čitanja te aktivnim uključivanjem roditelja usvojiti čitanje kao dio odgojnog modela. Čitanje je na toj razini slušanje i predstavlja prvi susret s čitateljskim iskustvom pa se u tom svojstvu približava suvremenom slušatelju-čitatelju audio-knjiga gdje se doticaj s tekstom predočava kroz uprizorenje glasovnog sustava sa svim izražajnim osobitostima što nam ga određeno štivo omogućuje. Čitanje predstavlja temelj samostalnog učenja i učinkovitog usvajanja informacija. Čitanje predmnijeva kvalitetnu čitačku motivaciju, a dobre čitačke motivacije nema bez dobrog čitanja. Kvalitetan se čitač stvara i razvija, motivira i stimulira, njeguje... pa stoga čudi nedovoljna zainteresiranost kulturne i obrazovne javnosti za sustavna istraživanja ovog područja kao i poticanje programa namijenjenih razvijanju čitačkih tehnika i vještina (ako isključimo komercijalne tečajeve). Ohrabrujuće djeluje poticajan odnos prema važnosti čitanja u smislu praćenja čiteljskih navika i interesa, razvojne strategije koje se u tom pravcu poduzimaju, pojedinačne ili koordinirane aktivnosti koje se provode po školama, knjižnicama, sjedištima udruga, susreti na forumima i blogovima. Rezultati svih istraživanja upućuju na jedno: u svakom susretu s tekstom neupitna je tehnika čitanja jer ona osigurava kvalitetnije stjecanje informacija. S takvom porukom krenula sam među svoje učenike i njihove nastavnike, predlažući im program posvećen čitanju pod sloganom: Homo ludens i (ili) homo legens. Čitanje se uči u najranijoj dobi Natjecanje u čitanju oblikovalo se na trima razinama: brzo čitanje, čitanje nepotpunih riječi i prepoznavanje leksika na talijanskom i hrvatskom jeziku za učenike prvih razreda svih škola na prvoj razini natjecanja čitaju se književni tekstovi na talijanskom i hrvatskom jeziku i mjeri broj točno i tečno izgovorenih riječi u minuti, poštujući pravopis, pravogovor, dikciju i intonaciju. Čitanje predstavlja temelj samostalnog učenja i cjeloživotnog obrazovanja (opća i jezična gimnazija, ekonomska, elektrotehnička), za što su učenici pokazali spremnost na suradnju, prijavili se dobrovoljno i uključili se u aktivnost s velikim entuzijazmom. Umijeće čitanja Brzo i tečno čitanje ne znači nužno i njegovu asimilaciju, ali pretpostavlja uspostavljanje odnosa između količine zahtjeva za informacijom i vremena za njihovo razumijevanje. S obzirom na nedovoljnu stručnu literaturu i nepouzdane statističke podatke o rezultatima čitačkog umijeća u našoj zemlji (dostupni su podatci o djeci rane školske dobi) krenuli smo u kodificiranje pravila: Čitala su se dva književna teksta: ulomak iz Zenove svijesti Itala Sveva (izvorni tekst) i početak Matoševa Cvijeta sa raskršća. Prema provedenim istraživanjima, optimalna brzina čitanja za razumijevanje teksta iznosi od 200 do 350 riječi u minuti (Homa, 1983.), a naš je najčitač uspio ispravno pročitati 187 riječi u minuti (od 197 riječi talijanskog teksta i 166 hrvatskoga), dok su ostali slijedili sa po 176, 145 i 137 ispravno pročitanih riječi. Valja pripomenuti da su svi učenici bili uspješniji u čitanju teksta Itala Sveva na talijanskom jeziku, što je i razumljivo s obzirom na to da se radi o školi talijanske nacionalne manjine, Čitanje predstavlja temelj samostalnog učenja i učinkovitog usvajanja informacija. Čitanje predmnijeva kvalitetnu čitačku motivaciju, a dobre čitačke motivacije nema bez dobrog čitanja. Kvalitetan se čitač stvara i razvija, motivira i stimulira, njeguje... iako i leksička analiza tekstova ukazuje na složenije morfološke strukture u Matoševu tekstu te su učenici najčešće griješili pri čitanju tvorenica u kojima su prisutni palatali (odmorište, ispriječim, zapuštenog, odmorište, polurazrušenog, utaživši, šuškavog sljepića, iščezavajući...) te u pravogovoru, pri čemu se nije poštivao naglasni sustav hrvatskog astandardnog jezika već se naglašavao uglavnom srednji ili zadnji slog riječi (ìzađem izàđem, òsjetih -osjètih, òtvara - otvàra...). Individualizirane strategije čitanja Na drugoj i trećoj razini natjecanja zahtijevalo se kvalitetnije čitačko iskustvo i aktivniji od- nos spram tekstova budući da su učenici čitali „nepotpune“ riječi (riječi u kojima su nedostajali grafemi: S_i zaje_no mo_a_o podu_imati ma_e ko_ake u sv_ jim do_ovima), definirali tuđice nastale od istih prefiksa (fiziologija - fizionomija, leksikologija - leksikografija...). Vješti će čitač dekodirati poruku unatoč nepoznanicama i uspjeti usvojiti informaciju. Na našem primjeru svaki je kandidat dobio dva teksta, jedan na talijanskom i drugi na hrvatskom jeziku sa po 36 praznina u riječima. Rezultati su pokazali da je dvoje učenika s najboljim rezultatima u brzom čitanju i ovdje pokazalo umješnost u asimilaciji tekstova i dešifriranju poruke, što jasno govori u prilog tvrdnji da tko sigurno vlada vještinom čitanja, prepoznaje bez teškoća leksik, usvaja ga i proširuje, jer raspolaže s većom količinom prethodnog znanja i snalazi se u drugim oblicima pismenosti potrebnih za život. Čudi stoga nedovoljna zainteresiranost za razradom programa i ugradnjom ciljanih strategija u smjeru promoviranja i razvijanja tehnika čitanja u kurikul srednje škole, budući da ne čini sastavni dio programa isključivo nastave jezika, već svih predmeta i aktivnosti što se odvijaju u školi. Smatram da bi se osobita pozornost trebala obratiti slabim čitačima i ponuditi im individualizirane strategije čitanja. Na nastavnicima je i knjižničarima da timskim radom promoviraju aktivnosti kojima će se učiti i razvijati tehnika čitanja i popularizirati čitanje kao oruđe cjeloživotnog učenja. Psiholingvističke vježbe Modeli primjerenih psiholingvističkih vježbi možda bi mogli zainteresirati učenike na angažiraniji odnos prema učenju riječi i bogaćenju leksika: palindrom, anagram, kaligram, igra rječnika, umetanje otvornika, metateze i sl. Takvim se, naoko jednostavnim igrama, potiče aktivan odnos prema istraživanju leksika, predstavlja intelektualnu vježbu koja na neobavezan način potiče istraživanje riječi. Ovaj program koji sam razradila i u suradnji s nastavnicima talijanskog i hrvatskog jezika organizirala u svojoj školi nema kvalifikaciju stručnog istraživanja, ali voljela bih da bude poticaj srednjim školama kako bismo eventualno došli do nekih pouzdanijih informacija o ovom pitanju te pokušali zajednički osmisliti načine djelovanja. Nije dovoljno konstatirati „Naši učenici ne čitaju“ ili „Naši učenici čitaju tako loše“, već argumentirano djelovati. Mi bismo trebali osmisliti načine koji će dovesti do promjene situacije na obostrano zadovoljstvo i korist. odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr RAZREDNA NASTAVA Integracijsko-korelacijski pristup Teme iz Prirode i društva kao polazište u planiranju Pri izradi godišnjeg ili globalnog plana i programa, raspoređujući nastavne teme samostalno, učitelji/učiteljice imaju važnu ulogu u postavljanju obrazovnih ciljeva koji trebaju biti jasni i ostvarivi. Pritom je potrebno stručno i odgovorno odrediti redoslijed obradbi nastavnih tema, predvidjeti broj nastavnih sati potrebnih za obradbu, ponavljanje i uvježbavanje, te provjeru usvojenosti znanja Nastava prirode i društva u prirodi učenici iz OŠ Ludina na terenskoj nastavi (izvor: web stranica škole) Piše Veronika Ćuk, učiteljica razredne nastave U suvremenoj školi Priroda i društvo središnji je nastavni predmet i temelj je razvijanja svih sposobnosti učenika. „Cilj je nastave Prirode i društva doživjeti i osvijestiti složenost, raznolikost i međusobnu povezanost svih čimbenika koji djeluju u čovjekovu prirodnom i društvenom okružju, razvijati pravilan odnos prema ljudima i događajima, snošljivo i otvoreno prihvaćati različite stavove i mišljenja te poticati znatiželju za otkrivanje pojava u prirodnoj i društvenoj zajednici.“ (Nastavni plan i program za osnovnu školu, Narodne novine, br. 102/2006.). Za izradbu godišnjeg plana i programa učitelj/učiteljica se koristi Nastavnim planom i programom za osnovnu školu. Nastavni program propisuje sadržaje obrazovanja, tj. sadržaje svih nastavnih predmeta. Nastavnim programom propisane su nastavne teme, odnosno određena je količina činjenica - ključnih pojmova, širina znanja, sposobnosti i vještina, tj. obrazovna postignuća koja učenici trebaju ostvariti. Od individualnog do timskog planiranja i programiranja Godišnji plan i program sadrži naziv tema i broj predviđenih sati za svaki mjesec. Planiraju se i projekti, izvanučionička nastava, kazališne predstave i slično. I u pripremanju takve izvanučioničke nastave i raznih projekata nastavni predmet Priroda i društvo kao temelj godišnjeg plana i programa omogućuje cjelovitu podršku i pomoć učiteljima pri organizaciji i pripremanju nastave. Skica godišnjeg plana i programa služi kao priprema za mjesečno planiranje. Mjesečni plan i program poželjno je izraditi u obliku tablice ili mentalne mape zbog preglednosti. Budući da broj tema za pojedini predmet ne predstavlja broj nastavnih sati potrebno je dobro osmisliti kako će se više tema sjediniti u jedan do dva nastavna sata. Za svaki mjesečni plan i program treba navesti: naziv teme iz Prirode i društva, broj sati u mjesecu, ključne pojmove, prijedlog učeničkih aktivnosti, odrediti ciljeve i zadaće te predložiti korelacije s drugim predmetima. Programiranje može biti određeno prema načinu rada, individualno i timsko te prema ciljevima koji se žele postići, integracijskokorelacijsko i tematsko. U individualnom programiranju učitelj/učiteljica samostalno programira nastavne sadržaje predmeta koje predaje. To se odnosi na pisanje izvedbenog programa s globalnim rasporedom sadržaja po mjesecima. Dalje slijedi timsko planiranje i programiranje u koje se uključuju članovi Razrednog vijeća, tj. vjeroučitelj/ vjeroučiteljica, profesor stranog jezika, glazbene kulture, informatike... Time se postiže korelacija i integracija nastavnih sadržaja. Takvim timskim planiranjem postiže se zanimljivost u nastavi, sadržaji su povezani u jednu novu cjelinu, lakše se razumijevaju i pamte, a tjedni raspored postaje puno fleksibilniji. Na taj način omogućuje se stvaranje nastavnog procesa koji može biti specifičan čak i na razini škole. Time se osigurava analiza ostvarenja prethodnog mjesečnog plana i programa i omogućuje samovrjednovanje. Integracijskokorelacijsko i tematsko planiranje Integracijsko-korelacijskim planiranjem predviđeni nastavni sadržaji povezuju se u cjelinu i time se učenicima omogućuje cjelovito uočavanje pojava, stjecanje i povezivanje znanja te uočavanje važnosti znanja i njegove primjene u svakodnevnom životu. Takvo planiranje se ostvaruje samo kada su za to osigurani svi uvjeti, pa se takva nastava može odvijati tijekom jednog određenog dana u tjednu ili mjesecu. Suodnosi među predmetima, tj. korelacija, može biti tematska ili strukturalna. Za tematsku korelaciju odabire se tema, a za strukturalnu pojam odnosno ključna riječ. Ne zahtijeva se tematsko povezivanje svih predmeta. Korelacije se mogu ostvarivati u različitim predmetima na zasebnim satovima, na integriranom dvosatu, integriranome danu ili tijekom izvanučioničke ili terenske nastave. Tematsko planiranje provodi se na zadanu temu na razini svih Male tajne planiranja nastave Još je Vilfredo Pareto, talijanski ekonomist i sociolog, u 19. stoljeću ustvrdio pravilo 80/20 posto; 80 posto najboljega mogućeg rezultata može se postići s vremenskim utroškom od 20 posto. To se načelo može prenijeti na planiranje nastave. Sa samo 20 posto utroška vremena možemo složiti osnovni kostur za strukturu planiranja: • treba biti usredotočen na obrazovna postignuća • postaviti jasno formulirane i dobro strukturirane ciljeve transparentne svima (članovima razrednog vijeća, roditeljima, učenicima...) • odrediti oblike nastave i metode rada • odrediti dovoljan broj sati za ponavljanje i uvježbavanje gradiva • jasno postaviti kompetencije u obliku cilja pri samom formuliranju teme • odrediti međupredmetne veze i omogućiti učenicima usvajanje trajnog znanja • ostaviti prostor za fleksibilnost, spontanost i sudjelovanje učenika u oblikovanju nastave. Učenici OŠ Ante Starčevića iz Viljeva na nastavi u prirodi (izvor: web stranica škole) odgojno-obrazovna aktualno praksa broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 11 www.skolskenovine.hr predmeta, a planira se timski i integracijsko-korelacijski. Tematsko planiranje može biti dnevno, tjedno ili mjesečno, a vrlo je pogodno za ostvarivanje projektne nastave, terenske nastave i integriranog dana. Povoljne okolnosti takvih načina planiranja su mogućnosti korekcija, tj. planiranje mjesto za korekciju. U razrednoj nastavi moguće je i opravdano da učitelj/učiteljica pri planiranju nastavnih sadržaja kreće od Prirode i društva. Metodika nastave daje uporište za takav postupak u planiranju. „U suvremenoj školi nastava Prirode i društva ima značenje središnjeg nastavnog predmeta. Sadržaji nastave Prirode i društva povezuju se sa sadržajima ostalih nastavnih predmeta na onim mjestima gdje ta povezanost prirodno postoji.“ (I. De Zan, Metodika nastave Prirode i društva, Školska knjiga, Zagreb, 2005.) Međupredmetne poveznice Detaljno razrađeni godišnji i mjesečni planovi i programi prirode i društva trebaju poštovati vremenski slijed nastavnih tema u godini, predviđen broj sati za svaku nastavnu temu te predvidjeti obilježavanje važnih datuma u godini (blagdana i državnih praznika). Samo tako planirani nastavni sadržaji nude neiscrpne mogućnosti integriranja i koreliranja. Kako bi planirani nastavni proces bio uspješno ostvaren, bitno je predvidjeti korelaciju i integraciju među nastavnim predmetima. Planiranje se provodi tako da se predvide moguće poveznice među predmetima za određeni mjesec ili što je najčešće u praksi, unutar tjedana u jednom mjesecu. Tako su predmeti u korelaciji pa učenici prezentirani sadržaj brže i lakše usvajaju te zadržavaju u trajnom pamćenju. Samo dobro planiranim međupredmetnim suodnosima omogućuje se cjelovitost u poučavanju. Važna načela ekonomičnosti, integracije i diferencijacije, individualizacije i socijalizacije, zavičajnosti ili životne blizine ostvarujemo ukoliko planiranje prvenstveno temeljimo na sadržajima Prirode i društva. Na odabrane teme Prirode i društva lakše se nadovezuju i koreliraju sadržaji hrvatskog jezika, likovne i glazbene kulture, matematike te tjelesne i zdravstvene kulture. Sadržaji Prirode i društva povezuju se sa sadržajima nastavnih područja Hrvatskoga jezika primjerice Književnosti, Jezičnog izražavanja, Medijske kulture... Poveznica Prirode i društva s Likovnom i Glazbenom kulturom odnosi se na opažanje, razlikovanje, uspoređivanje i imenovanje tvari i pojava u prirodi. Nastava Prirode i društva često se odvija izvan učionice i škole pa se stoga predviđeni sadržaji izravno isprepliću sa sadržajima tjelesne i zdravstvene kulture. Matematika se povezuje s Prirodom i društvom na način da se zadatci zadani riječima tematski odnose na prizore iz svakodnevnog života učenika. Programi moraju biti dostupni svima Mjesečni planovi i programi trebaju biti dostupni svima (učiteljima, učenicima, roditeljima) radi djelotvorne organizacije rada. Oni su najvažnija smjernica u radu učitelja i podložni su stalnim promjenama. Na temelju mjesečnih planova učitelji potpuno slobodno određuju formu i sadržaj dnevnih priprema za nastavu. HRVATSKI JEZIK Jezično-komunikacijsko područje u Nacionalnom okvirnom kurikulumu (5) Nepotpuna jezikoslovna objašnjenja Budući da se nastavni predmet Hrvatski jezik uključuje u širu didaktičku strukturu - Jezičnokomunikacijsko područje, očekuje se u okvirnom dokumentu objašnjenje o povezivanju nastavnih predmeta u novoj didaktičkoj zajednici. Međutim, ta su načelna objašnjenja o uključivanju Hrvatskoga jezika u Jezično-komunikacijsko područje u ovome dokumentu izostala Piše prof. dr. sc. Dragutin Rosandić redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru J ezično-komunikacijsko područje u Okvirnom nacionalnom kurikulu popraćeno je jezikoslovnim objašnjenjima koja nisu primjerena dokumentu toga tipa. Riječ je o tekstu Hrvatski jezik i njegovi idiomi. Jezikoslovno objašnjenje obuhvaća razlikovanje idioma – standardnoga i nestandardnih idioma (obiteljskoga, zavičajnoga, učenikova...). Nakon utvrđivanja vrsta idioma u tekstu se govori o učenju standardnoga idioma bez potrebnoga psiholingvističkoga i metodičkoga uporišta. Spominje se načelo zavičajnosti u nastavi hrvatskoga jezika koje se ne očituje samo u tome „da se učeniku dopusti, štoviše potiče ga se na stvaralačko izražavanje na materinskome jeziku.“ Pojam zavičajnoga idioma izjednačuje se s pojmom materinskoga idioma. Načelo zavičajnosti Načelo zavičajnosti u nastavi hrvatskoga jezika ne očituje se samo u stvaralačkom izražavanju učenica/učenika na zavičajnom idiomu, već uključivanjem zavičajnih sadržaja (književnoumjetničkih tekstova) na zavičajnom idiomu i učenjem leksičkih, gramatičkih i fonetskih značajki zavičajnoga jezika. U drugom odjeljku teksta govori se u učenju jezika bez uporišta u psiholingvističkim spoznajama. Umjesto psiholingvističkih obavijesti o učenju jezika nude se ove obavijesti: „Drugi je razlog učenikove nedovoljne ovladanosti standardnim jezikom to što se u toj dobi ni jedan jezik još ne može usvojiti. (Sic!) Na primjer, do polaska u školu nisu usvojene ni sve konkretnije (?), češće i značenjski određene riječi (?), niti su izgrađene sve rječničke mreže (?) među njima. Jasno je da onda nisu usvojene niti apstraktnije riječi i rjeđe riječi (?) i njihove mreže. Većina se jezičnih struktura (?) posve usvaja, tj. automatizira, tek oko dvanaeste godine.“ U psiholingvističkim teorijama o razvoju dječjega govora, povezanosti govora i mišljenja utvrđene su faze govornoga razvoja i spoznajnih (kognitivnih) mogućnosti koje uključuju sposobnost apstraktnoga mišljenja – sposobnost gramatičkoga mišljenja. U trećem odjeljku ističe se didaktička preporuka o razlikovanju idioma (razlikovanju standardnoga idioma koji se rabi u nastavi i nestandardnih idioma). Riječ je o primjeni kontrastivnoga pristupa u učenju i poučavanju jezika. U metodici nastave jezika oblikovana je teorija o razlikovnoj gramatici i razlikovnom rječniku koji potiču razlikovanje učenikova idioma, obiteljskoga, zavičajnoga, mjesnoga idioma i standardnoga idioma. U Nacionalnom okvirom kurikuluma govori se o nastavnom predmetu Hrvatski jezik. U didaktičko-metodičkoj teoriji nastavni predmet je samostalna organizirana cjelina (sadržajna) koja je usklađena s općim odgojnim ciljem i posebnim odgojno-obrazovnim zadaćama. Hrvatski jezik kao nastavni predmet, tj. samostalna organizirana cjelina u Jezično-komunikacijskom području, obuhvaća jezične i jezikoslovne sadržaje, zatim književnoumjetničke i književnoznanstvene sadržaje te sadržaje medijske kulture. Temeljna zadaća nastave književnosti (književnoga odgoja) jest razvijanje čitateljske kulture i odgoj čitatelja Nejasnoće i nepreciznosti Budući da se nastavni predmet Hrvatski jezik uključuje u širu didaktičku strukturu – Jezično-komunikacijsko područje, očekuje se u okvirnom dokumentu objašnjenje o povezivanju nastavnih predmeta u novoj didaktičkoj zajednici. Izostala su međutim načelna objašnjenja o uključivanju Hrvatskoga jezika u Jezično-komunikacijsko područje. Istaknute su zadaće nastavnoga predmeta: − osviješteno korištenje hrvatskim jezikom na jasan (?) i maštovit (?) način u govorenju i pisanju − razvijena sposobnost razumijevanja i doživljavanja književnih djela − sposobnost govorenja , slušanja, čitanja i pisanja − iskustvo (?) primanja i raščlanjivanja književne, kazališne i filmske umjetnosti te teorijska znanja o njima. Dodana je odrednica o odnosu hrvatskoga jezika i književnosti u kojoj stoji da se književnost i jezik promatraju kao jedna cjelina (?). Zadaće nastave hrvatskoga jezika iskazane su nepotpuno i neprecizno. Nedostaje odrednica koja uključuje znanje o hrvatskom jeziku. Odrednica o jasnoći i maštovitosti ne kvalificira bitne zadaće učenja hrvatskoga jezika. Izostale su ove odrednice: pravilnost (znanje i primjena gramatičke, pravogovorne i pravopisne norme – normativnost), izražajnost, smislenost... Nedostaje pojam kompetencije/ kompetencija: leksičke, gramatičke, pravogovorne, pravopisne, stilističke. U daljem tekstu proširuje se krug odrednica o zadaćama (svrsi) nastave (učenja) hrvatskoga jezika. Neke od tih odrednica su neprecizne i općenite, primjerice: − osposobiti učenike da se služe hrvatskim jezikom u kontekstu (?) ili pak: − pružiti im jezično (?) i komunikacijsko (?) iskustvo (?) koje će biti podloga za prilagođavanje jezika trenutnoj situaciji (?). U nastavnim programima i predmetnim kurikulima odgojno-obrazovni ciljevi i od- gojno-obrazovne i funkcionalne zadaće odgojno-obrazovnoga procesa moraju se izražavati (oblikovati) taksonomski (prema didaktičkoj taksonomiji). Taksonomske odrednice oblikuju se jasnim (čvrstim) pojmovima i nazivima, kao što je to napravljeno u većini nastavnih programa − predmetnih kurikula europskih zemalja (koje ovdje zbog ograničenog prostora ne možemo citirati − nap. ur.). Položaj književnosti u Jezičnokomunikacijskom području Književnost (nacionalna i svjetska) smještena je u programsku cjelinu Jezik i kultura koja se primjenjuje u programima za učenje stranih jezika. U programima materinskoga jezika književnost ima drukčiji položaj – ona se pojavljuje kao samostalno nastavno područje u povezanosti s drugim nastavnim područjima. Programske odrednice o književnosti u nacionalnim programima pojedinih europskih zemalja iskazuju se na različite načine: − poznavanje književnosti − čitanje i analiza književnih tekstova − književna analiza: a) opis teksta; b) književnopovijesna orijentacija; c) interpretacija; d) književna prosudba − veza s drugim nastavnim predmetima (Austrijski nacionalni kurikul) − književnost i stručni tekstovi (Njemački nacionalni predmetni kurikul) − čitanje (Švedski nacionalni predmetni kurikul) − čitanje (Belgijski nacionalni predmetni kurikul) Kao što pokazuju primjeri njemačkoga, austrijskoga, belgijskoga kurikula, književnost se smješta u nastavno područje čitanje. Time se ističe temeljna zadaća nastave književnosti (književnoga odgoja), a to je razvijanje čitateljske kulture i odgoj čitatelja. (Kraj) (Iz knjige u rukopisu Put do nacionalnoga kurikula) svijet 12 www.skolskenovine.hr SAD broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Umjetnost u odgoju i obrazovanju Glazbeni i likovni - više od „zabavnog“ predmeta Postoji niz istraživanja koja podupiru tvrdnju da nastava glazbene i likovne umjetnosti ima pozitivan utjecaj na sve obrazovne aspekte, od razvoja mozga i rezultata na ispitima do navika učenja i interesa učenika za školu S vi smo čuli priče o učenicima koji sve više zaostaju za svojim vršnjacima i čije zanimanje za školu pada zajedno s njihovim ocjenama, sve dok netko, obično učitelj, nije „pritisnuo pravu tipku“. I odjednom, ti su učenici obnovili interes za školu i svoj budući uspjeh. Za neke mlade ljude ta je „prava tipka“ - umjetnost. Mnoga djeca svoju motivaciju i buduće zanimanje pronalaze u znanosti, matematici ili jezicima, a za druge je važna izloženost glazbi, kazalištu, plesu ili likovnoj umjetnosti, jer ih motivira i daje im priliku da se istaknu i dokažu. Učiteljica drugog razreda osnovne škole u New Yorku Jessica Carbone bila je svjedok duboke promjene u učenicima koji su bili izloženi umjetnosti. „Vidjela sam kako sramežljivi učenici izlaze iz ljuske i podižu svoje samopouzdanje, počinju vjerovati u sebe.“ Predah od školske rutine Postoji niz istraživanja koja podupiru tvrdnju da nastava glazbene i likovne umjetnosti ima pozitivan utjecaj na sve obrazovne aspekte, od razvoja mozga i rezultata na ispitima do navika učenja i interesa učenika za školu. Ipak, unatoč tome, mnogi učitelji glazbene i likovne umjetnosti kažu kako ih često upozoravaju da racionaliziraju vrijednost svojih predmeta i dokažu da je ono što podučavaju više od „zabavnog“ predmeta, stvorenog kako bi učenici predahnuli od školske rutine. „Iz nekog razloga, postoji temeljni element u umjetnost zbog kojeg vam se čini da morate opravdati ono što radite“, kaže Karla Beck, koja predaje zborsku glazbu i glazbenu povijest u srednjoj školi St. James u Minnesoti. Dajemo li glazbenoj i likovnoj kulturi previše zasluga za jačanje akademskog i društvenog uspjeha? Richard Kessler, izvršni direktor Centra za obrazovanje o umjetnosti (Center for Arts Education - CAE) u New Yorku, ne misli tako. Njihova je nedavna studija pokazala da njujorške srednje škole u kojima je omogućen najbolji pristup i podrška za obrazovanje o umjetnosti imaju i najveći broj maturanata. Kessler smatra da Richard Kessler, izvršni direktor Centra za obrazovanje o umjetnosti u New Yorku: Umjetnost je temelj za razvoj djeteta u cjelini. Ako doista želimo da učenici dobiju kvalitetno i potpuno obrazovanje, onda umjetnost, glazbena i likovna, mora biti dio te jednadžbe je umjetnost temelj za razvoj djeteta u cjelini. „Ako doista želimo da naša djeca dobiju kvalitetno i potpuno obrazovanje, onda umjetnost, glazbena i likovna, mora biti dio te jednadžbe.“ Seminari o usavršavanju podučavanja o umjetnosti Iako nije iznenađujuće, često postoje goleme nejednakosti u pristupu likovnom i glazbenom obrazovanju. Iako većina privatnih i prigradskih škola nudi opsežan likovni i glazbeni i obrazovni nastav- ni program, to često ne vrijedi i za javne škole. U tim njujorškim školama, s najnižom stopom maturanata, učenici gotovo i nemaju priliku sudjelovati u obrazovanju u području umjetnosti, pokazala je studija koju je proveo CAE. Stoga je glavna misija Kesslerove organizacije bila izgraditi kritičnu masu škola s kvalitetnim obrazovnim programom u području likovne i glazbene umjetnosti kako bi naglasili njihovu vrijednost i važnost te potaknuti niz sličnih programa u svim njujorškim javnim školama. Centar za obrazovanje o umjetnosti surađivao je s Nacionalnom udrugom učitelja UNESCO-ova nagrada za učinkovite nastavnike Obrazovne institucije u Pakistanu, Dominikanskoj Republici i Demokratskoj Republici Kongu dobitnici su UNESCO-ove nagrade Hamdan bin Rashid Al Maktoum u 2010. godini za iznimnu praksu i izvedbu u podizanju učinkovitosti nastavnika. Nagradu, koju je 2009. godine osnovao i financira ju šeik Hamdan bin Rashid Al Maktoum iz Dubaija, dodijeljena je Obrazovnom institutu Ali iz Pakistana, Centru izvrsnosti za obrazovanje učitelja i nastavnika iz Dominikanske Republike te Obrazovnom centru Congolais iz Demokratske Republike Kongo. Ukupna vrijednost nagrade je 270.000 dolara, koja je biti ravnopravno podijeljena među tri dobitnika. Svake će dvije godine prestižnu nagradu dobiti tri kandidata iz cijelog svijeta koji su pokazali iznimna postignuća u podizanju učinkovitosti nastavnika u zemljama u razvoju ili u marginaliziranoj odnosno ugroženoj zajednice u širem globalnom kontekstu. Nagradi je cilj podržati, poticati i nagraditi one koji rade na tome da poboljšaju učinkovitost i djelotvornost nastavnika na putu prema Obrazovanju za sve, projektu od posebne važnosti u zemljama u razvoju. Također, cilj je olakšati razmjenu nastavnika na svjetskoj razini. Dodjela nagrada održana je u Dubaiju 27. travnja, a prisustvovala joj je i UNESCO-ova glavna direktorica Irina Bokova. Prema UNESCO-u I. Č. na nizu seminara o usavršavanju podučavanja o umjetnosti. Na prvome, koji je održan sredinom studenoga prošle godine, nastavnicima, roditeljima i administratorima pridružili su se profesionalci iz svijeta plesa, kazališta i glazbe. CAE je predan u namjeri da čini više za podršku podučavanju i učenju o umjetnosti, kaže Kessler, koji na tome području radi već 20 godina. „Vrlo je važno da našim članovima pokažemo kako integrirati umjetnost u nastavu“, kaže Roberto Benitez iz Nacionalne udruge učitelja, dodavši kako sve skromniji školski proračuni prisiljavaju nastavnike da pronađu kreativne i inovativne načine podučavanja o umjetnosti. Jessica Carbone, koja predaje u bruklinskoj osnovnoj školi, bila je jedna od sudionika seminara. Također članica Nacionalne udruge učitelja kaže da je integracija umjetnosti u kurikulum središnji aspekt osnovnoškolskog programa. Studenti se upoznaju s naprednim vokabularom kroz dijalog i pjesme koje uče u pripremi za igru, kaže Carbone. „Umjetnost im je pomogla da nauče surađivati s drugima te da vjeruju u sebe i svoj talent.“ Nastava glazbene i likovne umjetnosti najdjelotvornija je kada se tri ili četiri umjetničke forme - kao što su glazba, ples i gluma - kombiniraju. Scott Leahy, koji podučava glazbu u srednjoj školi Stewart u Pasco County na Floridi, prisjeća se predstave koju je producirao kada je radio u županijskoj osnovnoj školi. Mjuzikl je govorio o Rimskom carstvu, a Leahy i još nekoliko učitelja iskoristili su tu priliku da ga inkorporiraju u svoj nastavni plan i program. Karla Beck, nakon 11 godina rada u školi, smatra da je njezino podučavanje za djecu holističko iskustvo, koje angažira učenikovo tijelo, um i duh. Djeca na njezinim satovima zborske glazbe uče kako čitati glazbu, ispravan položaj tijela i tehniku disanja, a usput nauče cijeniti način na koji glazba i ostale grane umjetnosti hrane ljudski duh. Beck svoje učenike uči pjevati i na drugim jezicima, osim engleskog. „Moji su učenici kroz pjesme naučili ponešto španjolskog, latinskog i hebrejskog.“ Kreativni „ispušni ventil“ Mnogi su učitelji i nastavnici kazali da se današnja testiranja i pripreme za ispitivanja rade nauštrb izbornih predmeta, poput glazbene i likovne umjetnosti. Leahy smatra da to najviše šteti djeci koja uživaju u umjetnosti, bilo likovnoj ili glazbenoj. „Ponekad ne gledamo veliku sliku kada se radi o umjetnosti i o tome kako ona može unaprijediti učenje“, kaže Leahy. Učiteljica engleskog jezika u teksaškoj školi Selena Scala uvjerena je da bi mnogi njezini studenti imali lošiji akademski uspjeh da nisu imali taj kreativni „ispušni ventil“, osobno vrednovanje i osjećaj zajedništva koji su dobili svirajući u bendu ili glumeći u predstavi. Kessler smatra da će roditelji, učitelji te njihove zajednice i poslovni saveznici morati raditi zajedno kako bi osigurali da obrazovanje o umjetnosti i dalje ima središnju ulogu u nastavnom planu i programu javnih osnovnih škola. „Nedostaje nam javni angažman kada je u pitanju obrazovanje o umjetnosti“, kaže Kessler. Prema Education International Priredila Ivana Čavlović 13 tema broja broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Tema broja: ObrtniËko obrazovanje www.skolskenovine.hr Sudionici Okruglog stola “Obrtničko obrazovanje i osposobljavanje između propisa i potreba“ Propisi šumom, potrebe drumom Pripremio Ivan RodiÊ Našavši se u svojevrsnom zrakopraznom prostoru, razapeti „između propisa i potreba“, obrtnici su odlučili o svemu tome glasnije progovoriti na okruglom stolu koji je organizirala Obrtnička komora Zagreb, naslovivši temu okruglog stola „Obrtničko obrazovanje i osposobljavanje između propisa i potreba“, kako bi već naslovom teme ukazali na glavne razloge nezavidnog položaja u kojemu se obrtničko obrazovanje u zadnje vrijeme našlo B rojni problemi tište obrtničko obrazovanje. Školovanje za obrtnička zanimanja, iako sastavnim dijelom ukupnog odgojno-obrazovnog sustava, bremenito je teškoćama koje drugi dijelovi sustava ne poznaju ili bar ne u tolikoj mjeri koliko obrazovanje u obrtništvu - od upisne politike, negativne selekcije, slabog odaziva u deficitarna zanimanja, problema s provedbom praktične nastave, do zakonske regulative i brojnih nedoumica koje proizlaze iz neusklađenih zakona, pravilnika i podzakonskih akata i koje svakodnevno izazivaju glavobolje kod onih koji skrbe o obrtničkom obrazovanju. Zadovoljiti potrebe obrtništva i malog poduzetništva Našavši se u svojevrsnom zrakopraznom prostoru, razapeti „između propisa i potreba“, obrtnici su odlučili o svemu tome glasnije progovoriti na okruglom stolu koji je u petak, 30. travnja, organizirala Obrtnička komora Zagreb, u suradnji sa “Školskim novinama“, naslovivši temu okruglog stola „Obrtničko obrazovanje i osposobljavanje između propisa i potreba“, kako bi već naslovom teme ukazali na, po njihovu mišljenju, glavne razloge nezavidnog položaja u kojemu se obrtničko obrazovanje u zadnje vrijeme našlo. - Obrtnička komora obrazovanje stavlja na prvo mjesto, a i Vlada Republike Hrvatske u svome programu gospodarskog oporavka zemlje posebno je značenje dala izgradnji sustava obrazovanja i promicanja poduzetništva - istaknuo je predsjednik Obrtničke komore Zagreb Ivan Obad, otvarajući dvosatnu raspravu kojoj je cilj bio potaknuti produbljeniju i sustavniju raspravu o položaju obrtničkog obrazovanja u sklopu cjelokupnog sustava obrazovanja te dobivanje odgovora na neka pitanja koja posebno u zadnje vrijeme muče obrtnike, a to je u prvom redu već spomenuta neusuglašena zakonska regulativa koja obrtnicima, kad je riječ o obrazovanju za obrtništvo, zadaje podosta glavobolje. Ništa bez iskrenog partnerstva - Nužno je izgraditi sustav obrazovanja koji se temelji na potrebama obrtništva i malog poduzetništva koje u cjelini čini 90 posto gospodarstva Republike Hrvatske dodao je Obad, koji smatra da Obrtnička komora mora biti uključena u aktivnosti vlade glede reforme koja će uslijediti u sustavu obrazovanja, jer je znanje i vještine potrebno prilagoditi tehnologijama i razvoju globalnog tržišta, a to se ne može raditi bez suradnje sa samim obrtnicima preko njihovih komora. Rasprava bi, prema Obadovim riječima, trebala ukazati u kojoj mjeri obrazovanje učenika za obrtnička zanimanja i obrtnika u ovom trenutku slijedi potrebe tržišta te otvoriti pitanja koja bi trebalo riješiti nadolazećim reformama. - Komorski sustav do danas je pored znatnih financijskih sredstava uložio i svoje znanje u promišljanje i stvaranje pozitivne klime u društvu za uvođenje programa obrtničkih zanimanja, pri čemu je imao svesrdnu pomoć Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Nadamo se da ćemo i dalje u zajedničkoj suradnji unapređivati i prilagođavati obrazovni sustav potrebama obrtništva i malog poduzetništva - zaključio je Obad. Nastavak na 14. stranici 14 aktualno tema broja broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr Nastavak sa 13. stranice Uvodno slovo u samu raspravu održala je Olga Lui, šefica Odjela za obrazovanje u Hrvatskoj obrtničkoj komori, koja je na početku istaknula kako svi dionici sustava u zajedničkom partnerskom odnosu moraju dati svoj doprinos razvoju strukovnog obrazovanja kako bi ono doista postalo potpora razvoju gospodarstva. Upozorivši na neke zakonske neusklađenosti i nedoumice koje iz toga proizlaze i stvaraju teškoće u obrtničkom obrazovanju, ona se posebno osvrnula za odredbe Zakona o obrtu koji, po njezinu mišljenju, dobro definira javne ovlasti obrtničkih komora, primjerice, glede licenciranja majstorskih radionica, provjere kompetencija, donošenja kurikula, itd., a koje se javne ovlasti pokušavaju izuzeti iz nadležnosti Obrtničke komore. Brojne nedoumice Upravo kad je riječ o kurikulu, najbolje se vidi razmimoilaženje i kolizija pojedi- nim putem, a da drugi dijelovi sustava to ne vide i ne pokušavaju pratiti, da je čak i Hrvatski kvalifikacijski okvir, koji bi trebao zahvatiti sve dijelove sustava, jednako tako nedovoljno zaživio u svim dijelovima sustava... S načelne na konkretnu raspravu Stoga on smatra da bi najprije trebalo poraditi na oblikovanju ukupnoga obrazovnog sustava, a onda u njemu definirati uloge pojedinih podsustava, dijelova sustava, uloge pojedinih ustanova, itd, a Nove tehnologije traže i nove kompetencije nih zakonskih odredbi. Naime, dva zakona - Zakon o strukovnom obrazovanju i Zakon o obrtu - ne definiraju točno nadležnost sektorskih vijeća, smatra Lui. Sektorska vijeća prema Zakonu o strukovnom obrazovanju moraju napraviti standarde zanimanja koji će postati podloga i polazište za izradu kurikula koji će, opet prema Zakonu o strukovnom obrazovanju, donijeti ministar prosvjete, dok prema Zakonu o obrtu kurikul donosi ministar gospodarstva (!). Te i slične nedoumice, koje su proizašle iz novoga Zakona o strukovnom obrazovanju, mogu se i trebaju što prije riješiti kako bio svatko od dionika mogao nesmetano raditi posao za koji je delegiran i za koji ima ovlasti, smatra Olga Lui. Novim Zakonom o obrtu obrazovanje za obrtništvo izuzeto je iz Zakona o strukovnom obrazovanju, i to na zahtjev Obrtničke komore, o čemu je također govorila Olga Lui, no Ivan Šutalo, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje, nije siguran da je to najbolje rješenje. - Strukovno obrazovanje, barem ja, ne vidim segmentarno i izdvojeno iz ukupnog obrazovnog sustava, kao što jednako tako ne vidim izdvojeno ni opće i visoko obrazovanje. Ukupni obrazovni sustav mora imati jedinstvenu politiku i strateškog planiranja, a onda i provedbe -ističe Šutalo. - Naime ako ne priđemo na taj način oblikovanju sustava, tada ćemo imati ono što sada imamo - da se HNOS radio neovisno o svemu ostalome pa ne znamo gdje će završiti i u funkciji čega će biti, da je državna matura projekt koji ma svoje vrijednosti, ali je još nedovoljno uklopljena u cjelinu sustava, da se strukovno obrazovanje razvija jed- to se podjednako odnosi i na ulogu strukovnog obrazovanja u ukupnom odgojnoobrazovnom sustavu. Za Mirelu Hock, načelnicu Uprave za obrt u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, cijeli je ovaj razgovor krivo postavljen. Ona smatra da je razgovor trebali početi tako da se najprije vidi kako je definirano obrazovanje za obrtništvo i nakon toga zapitati obrtnike jesu li tim obrazovanjem zadovoljni ili nisu i ako nisu zadovoljni čime nisu zadovoljni i što, po njihovu mišljenju, treba mijenjati. Ovakvi razgovori i ovakvi okrugli stolovi, kaže ona, ne govore Olga Lui, šefica Odjela za obrazovanje u Hrvatskoj obrtničkoj komori Obrtnička komora - nezaobilazan partner Obrtničko obrazovanje je zapravo osnova za razvoj gospodarstva, ali pod uvjetom da svatko od partnera u tom procesu ima jasno definiranu ulogu, da se zna da partneri jedan drugome pomažu, a ne da ne upiru prstom jedan na drugoga kad iskrsne kakav problem. U mjerama koje je donijela vlada za oporavak hrvatskoga gospodarstva rečeno je na jednome mjestu kako se vlada zalaže za prenošenje javnih ovlasti u državnoj upravi na lokalnu upravu i samoupravu i na ostale dionike u procesu. Hrvatska obrtnička komora već niz godina ima te javne ovlasti zahvaljujući Zakonu o obrtu i vrlo smo uporni u tome da te javne ovlasti i dalje zadržimo, jer time zapravo rasterećujemo državu - bilo u organizacijskom, bilo u financijskom smislu - i smatramo da oduzimanje ili gubljenje tih javnih ovlasti može biti štetno za sve. Može se dogoditi da država u tom slučaju mora izdvajati više sredstava iz državnog proračuna, može se dogoditi da se nađe manje radnih mjesta za učenike na tržištu rada, može se dogoditi da se ne uspije osigurati kvaliteta obrazovnog procesa, dakle sve ono za što smatramo da smo kao svoj doprinos ugradili u razvitak ne samo hrvatskoga školstva nego i hrvatskoga gospodarstva, barem onoga njegova dijela koji se zove obrtništvo. U tom smo se smislu uključili u sve aktivnosti, kao što je primjerice izrada Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira ili Strategija razvoja strukovnog obrazovanja, a posebno se to odnosi na vrlo važan Zakon o strukovnom obrazovanju u čijoj je izradi Hrvatska obrtnička komora vrlo aktivno sudjelovala inzistirajući na zadržavanju svojih javnih ovlasti glede licenciranja majstorskih radionica, provjeravanja strukovnih kompetencija, iznalaženje radnih mjesta i rada s učenicima, polaganja majstorskih i po- moćničkih ispita i tako dalje. Mi u Komori i dalje smatramo da je Zakon o obrtu precizno definirao sve kompetencije koje moramo razviti kod učenika kao i načine i organizaciju kako to razviti i stoga smo tražili da budemo izuzeti iz Zakona o strukovnom obrazovanju i da budemo i dalje sustav koji će biti reguliran Zakonom o obrtu. Na tom putu imamo u zadnje vrijeme određenih teškoća, zapravo bih rekla nedoumica i nerazjašnjenih stvari koje bi bilo dobro rasvijetliti i do kraja razjasniti. Primjerice, takva teškoća nastala je donošenjem novoga Pravilnika o završnom radu koji je obrtnike isključio iz sastava komisija za provjeru završnoga rada. Istina, uspjeli smo naći rješenje jednim naputkom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, ali svejedno ostaje obveza da se na tragu toga naputka pronađe trajno rješenje. Tu je također problem s definiranjem nadležnosti Obrtničke komore kad je riječ o radu sektorskih vijeća. Primijetili smo, naime, da sektorska vijeća, u okviru svojih ovlasti, razrađuju vrlo često upravo zanimanja i definiraju kompetencije onih zanimanja koja pripadaju listi zanimanja vezanih za Obrtničku komoru. Dakle, cijeli je niz nedoumica koje treba riješiti, a sve na dobrobit obrtničkog obrazovanja i obrtništva u cjelini. broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. tema broja aktualno 15 www.skolskenovine.hr Mnogi mladi žele pobjeći od prljavih poslova, stoga i ne čudi da su obrtnika zanimanja su na začelju liste učeničkih želja “Krive Drine“ hrvatskog obrtništva Ivan Obad je također podsjetio na neke „krive Drine“ koje je u proteklu godinu dana trebalo ispravljati, prije svega kad je riječ o pokušaju da se obrtnici isključe iz ispitnih komisija i da im se ukinu praktikumi za učeničku praksu, pa i za majstore. Kvalitetne praktikume dajemo jedino mi obrtnici, ističe Obad, koji upozorava da nisu u pitanju samo obrtnička zanimanja nego i sva ostala strukovna zanimanja koje treba naše društvo i naše gospodarstvo. - Naš je jedini cilj, kaže on, da na tržište rada damo kvalitetne majstore i kvalitetne ljude kakve treba hrvatsko gospodarstvo, Ivan Obad o onome što žele hrvatski obrtnici, nego govore o onome što o bitnim pitanjima za obrtništvo misli servis hrvatskih obrtnika, a to je Obrtnička komora. Hrvatski su se obrtnici u zadnjih petnaestak godina uvijek znali izboriti za ono što su smatrali da im treba, a teškoća je uvijek bilo, pa bi i sada hrvatski obrtnici trebali reći što žele, jesu li zadovoljni time što imaju javne ovlasti ili nisu i žele li i dalje imati javne ovlasti u strukovnom obrazovanju ili ne, jesu li zadovoljni nastavnim planovima i programima, i samo tako, kad obrtnici iznesu što ih muči i što žele i kad dva ministarstva podastru svoje argumente, moći će se definirati obrazovanje za obrtništvo, naglasila je Mirela Hock. Replicirala joj je Olga Lui, koja je istaknula da nastojanje da se Obrtničkoj komori oduzmu javne ovlasti koje je do sada imala glede obrazovanja za obrtništvo, sami obrtnici doživljavaju kao nešto vrlo negativno, jer su u ovih petnaest godina osigurali i infrastrukturu i sve što je potrebno da bi se to obrazovanje odvijalo kako treba. Kako sačuvati stare zanate Ivan Šutalo, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje Strukovno obrazovanje nije “kuća za sebe“! Strukovno obrazovanje ne može biti „kuća za sebe“, a pogotovo se ne smije događati da unutar iste kuće pojedini ukućani međusobno ne surađuju, jer tako nikada ništa neće postići. Naime, obrazovanje za obrtništvo po mom je mišljenju vrhunac stjecanja stručnih kompetencija. Što podrazumijevam pod tim? Obrtnik bi po svome obrazovanju mogao i trebao odgovoriti na sve one potrebe koje korisnik njegovih usluga traži tog trenutka, što znači da bi zapravo trebao imati puno šira i puno temeljitija strukovna znanja od onih koja možda ima ili još nije u potpunosti stekao. Što zapravo želim reći? Želim upozoriti na nešto što nam se može obiti o glavu ako toga ne budemo svjesni, nešto što Hrvatska ne može sebi dopustiti, a to je uska specijalizacija strukovnih zanimanja. Naime, društvo s relativno malim brojem stanovnika ne može imati dovoljno specijalizanata koji bi mogli zadovoljavati sve trenutne potrebe takvoga društva, odnosno njegova gospodarstva. U vremenima kao što je i trenutačno ovo u kojemu živimo, kada dođe do stanovitih kriza i mogućih potreba prestrukturiranja, tada specijalizanti više ne mogu djelovati, nisu ni od kakve koristi: ugasio jedan posao, jedna djelatnost, ugasilo se i njegovo zanimanje, njegovo znanje neprimjenjivo je na drugim poslovima i time zapravo gubimo kadrovske potencijale. Stoga treba razvijati šira znanja koja su trajno uporabljiva, a lako dogradiva, sa specifičnostima koja se pojave u određenom vremenu: nove tehnologije, novi posao, nove aktivnosti koje se uvode u tvrtku, nova poslovna orijentacija... Postavlja se pitanje kako oblikovati obrazovni sustav da može odgovoriti na takve potrebe, bilo društva u cjelini, bilo pojedinca koji mora opstati na tržištu rada. To iziskuje i novo strateško opredjeljenje koje ide za tim da se uspostave bazične, generičke kompetencije, što za posljedicu ima i preoblikovanje same obrazovne politike koja bi trebala omogućiti svim učenicima da te kompetencije i steknu. Ako se to prepozna kao problem, tada vjerojatno ni dionicima sustava neće biti teško da se međusobno dogovore i partnerski oblikuju obrazovni sustav koji će najbolje odgovarati potrebama društva i tržišta rada. Na tragu takvih promišljanja rađen je i Zakon o strukovnom obrazovanju, a prije njega i Strategija razvoja sustava strukovnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj od 2008. do 2013. godine, koja je prvi takav dokument u nas koji je pisan jasno i gdje se mogu prepoznati indikatori kvalitete i mjerila za procjenu je li nešto izvršeno ili nije. Ali ta Strategija zahtijeva i nešto što mi još nismo zapravo naučili, jer nemamo naviku takvoga rada, a to je partnerstvo, jako partnerstvo svih dionika u sustavu. Mislim da je vrlo važno da se uspostavi trajna i dobronamjerna suradnja dvaju sektora, svijeta rada i obrazovanja, bez koje suradnje teško može bilo koja strana nešto smisleno napraviti. Svijet rada bez dobro obrazovnih ljudi teško može nešto napraviti, pogotovo danas na globalnom tržištu, a i obrazovni sustav teško može odgovoriti na potrebe ukupnoga tržišta rada ako nema jasne ulazne pokazatelje što tom tržištu treba. a ne da nam se događa ono što smo vidjeli u jednoj našoj veliko tvrtki, gdje su nam rekli da danas ni jednom završenom učeniku koji dolazi iz naših strukovnih škola ne mogu dati da samostalno radi za strojem nego ga dodatno moraju educirati i usavršavati, zaključio je Obad, koji se nada da će Ministarstvo prosvjete Hrvatskoj obrtničkoj komori dati suglasnost da i dalje provodi onakvu politiku kakvu je provodila i do sada, što je glavno jamstvo da će hrvatsko gospodarstvo, u kojemu je 96 tisuća obrtnika, svake godine i dalje dobivati nekoliko novih tisuća kvalitetnih majstora i majstorskih pomoćnika. To što Hrvatska obrtnička komora želi zadržati svoje javne ovlasti samo je po sebi razumljivo, dodala je Olga Lui, jer je Komora u obrazovanje u obrtništvu uložila veliki trud i veliki novac svojih obrtnika da pomogne tom obrazovanju, plaćala je učenike na praksi, cijelu je infrastrukturu plaćala, dala je na raspolaganje svoje radionice, svoje znanje, što nije učinio niti jedan drugi segment hrvatskoga gospodarstva, naglasila je Lui. Vrijeme poslije... Jakov Bevanda, predsjednik Hrvatskog andragoškog društva, govorio je u ime institucije koja nastupa „poslije“ obrazovanja za obrtništvo, kad se treba doškolovati, prekvalificirati, ali i s dvadesetogodišnjim iskustvom ravnatelja upravo jedne obrtničke škole. On je posebno upozorio na manjkavosti Zakona o strukovnom obrazovanju i Pravilnika o završnom radu, koji jesu dobri i koji su, prema njegovim Nastavak na 16. stranici 16 www.skolskenovine.hr tema broja aktualno Nastavak sa 15. stranice broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Žene su rijetke u obrtničkim zanimanjima riječima mnoge stvari pojednostavnili, ali samo za B program, odnosno za industrijska zanimanja, dok u onome dijelu koji se odnosi na obrazovanje u obrtništvu mnoge odredbe nisu usuglašene sa Zakonom o obrtu. Bevanda se osvrnuo i na upise, i na negativnu selekciju, ali i na preopterećenost učenika, zalažući se za oživotvorenje „modela 3+2“. Riječ je o dodatnim dvjema godinama doškolovanja onih koji su završili trogodišnje obrtničko obrazovanje kako bi stekli vertikalnu prohodnost i mogućnost nastavka školovanja na visokoškolskoj razini. Mladen Zrno, član Odbora za strukovnu izobrazbu pri Obrtničkoj komori Zagreb, založio se za više iskrene suradnje između Obrtničke komore, s jedne strane, i nadležnih ministarstava, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, s druge. - Svaki put kad dođem na neki skup poput ovoga, govorim da ne volim atmosferu koja se na tim skupovima stvara i koja izgleda kao da smo dvije zaraćene strane koje su zaposjele svaka svoj rov i gleda gdje će i kako će onoga drugoga nadmudriti. Maloljetnici na praksi Govoreći o brojnim problemima iz prakse s kojima se svakodnevno susreće kao voditelj praktične nastave u obrtničkoj školi, on je posebno upozorio na odredbe Pravilnika o naukovanju, odnosno njegovih izmjena i dopuna u kojima stoji da učenici do navršene petnaeste godine života mogu raditi kod poslodavaca maksimalno četiri sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno. Takve djece koja su rođena prije 1. travnja i upisuju se u prvi razred sa 14 godina ima u prosjeku oko 20 posto, ali ima škola u kojima ih je i 50 posto, upozorio je Zrno. Druga odredba, pak, kaže da učenik ne može biti isti dan na praksi i u školi. Kako u takvoj situaciji organizirati nastavu?, pita se Zrno. Po njegovu mišljenju morao bi se mijenjati nastavni plan prve godine, jer ako se škole budu pridržavale ovoga Pravilnika taj se plan, smatra on, ne može realizirati. Olga Lui smatra da ipak postoji rješenje za organizaciju praktične nastave za takve učenike. Naime, sva ta djeca koja su se u prvi razred obrtničkih škola upisala sa 14 godina, 1. travnja sljedeće godine navršit će petnaest godina. U izvedbenom nastavnom planu i programu može se, ako se želi, napraviti raspored praktične nastave za svu djecu. Ako škola ima dobro opremljene radionice praktične nastave, taj dio nastave organizirat će u radionicama. Doduše, ima puno škola koje to nemaju, ali će nakon 1. travnja sljedeće godine, dakle u drugom polugodištu, moći organizirati Jakov Bevanda, predsjednik Hrvatskog andragoškog društva Negativna selekcija, preopterećenost učenika, vertikalna prohodnost... Obrtnici moraju i dalje ostati partneri u obrazovanju, i to u puno većoj mjeri nego što su do sada bili - u tom oni moraju dobiti mnogo veću ulogu. Uzmimo samo činjenicu da se 50 posto praktične nastave odvija kod obrtnika, a za mane je praktična nastava sastavni dio obrazovnog programa kao što je to i stručnoteorijska nastava. Obrtničko obrazovanje pritišću, međutim, i drugi problemi: nema dovoljno zainteresirane djece za obrtnička zanimanja, događa se negativna selekcija pri upisu, u obrtnička zanimanja idu uglavnom oni koji se zbog slabih ocjena nisu drugdje uspjeli upisati, itd. I inače je u Hrvatskoj svake godine djece sve manje, a bivši ministar Primorac za svoga je mandata stalno forsirao gimnazije i visoko školstvo, obrtničko obrazovanje kao da nije postojalo. Dobro, slažem se - treba nam „društvo znanja“, ali društvo znanja su i obrtnici koji kao porezni obveznici stvaraju prihod od čega ova država živi. Trebalo bi i upisne kvote uskladiti, zapravo smanjiti. Uzmimo samo primjer Zagreba: pa ne može Zagreb imati upisnu kvotu od 11 tisuća učenika, a upiše ih se tisuću ido tisuću i pol manje, posljedica čega je negativna selekcija, jer su škole prisiljene primati i one najslabi- je učenike kako bi ispunile upisne kvote. Poseban je problem opterećenost učenika. Mi još imamo, kao valjda jedina zemlja u Europi, osmogodišnje osnovno obrazovanje. I osnovne i srednje škole su nam pretrpane programima i nastavnim sadržajima, naši su učenici silno opterećeni i što je još najzanimljivije preopterećeni su - u skladu sa zakonom. Zakon je lijepo rekao da učenici mogu imati najviše 32 sata nastave tjedno, a svi naši učenici i u trogodišnjim strukov- nim školama i u gimnazijama imaju 34 do 37 sati nastave tjedno. I nikome ništa! U čemu je problem? U onoj jednoj godini, bez obzira na to bila ona deveti razred osnovnog ili prva godina u strukovnom obrazovanju. Problem je i vertikalna prohodnost učenika. Godinama sam se zalagao za oživljavanje modela 3+2 koji je mnogo puta bio predmet rasprava i pomogao bi i te kako svim onim zanimanjima u obrazovanju u obrtništvu, upravo radi motivacije učenika (ali i njihovih roditelja), kojima bi taj model omogućio vertikalnu prohodnost, odnosno upis na visokoškolski studij. Ovako imamo paradoks da naš Ustav kaže da se svi učenici sa srednjom stručnom spremom mogu upisati na veleučilište, a u međuvremenu je uvedena državna matura koju učenici u trogodišnjim strukovnim školama, jer to nije propisano u zakonu. Naš Zakon o strukovnom obrazovanju, rekao sam to već, dobar je za redoviti program, za B program, ali nije dobar za obrazovanje odraslih, jer to obrazovanje spominje samo u dva članka. Mislim da bi ovaj model 3+2 trebalo oživjeti i da bi inicijativa za to trebala krenuti od Agencije za strukovno obrazovanje koja bi jedina mogla razraditi taj model, ili neki sličan i na taj način pomoći obrtnicima. Vesna Zlović praktičnu nastavu za svu djecu, s time da teoretsku nastavu treba prebaciti u prvo polugodište. Udruge preuzele stručno usavršavanje Mirela Hock dio je krivnje za nedorečenost tog Pravilnika prebacila i na samu Hrvatsku obrtničku komoru. Naime, kad se donosio taj Pravilnik, odnosno izmjene i dopune Pravilnika o naukovanju tamo su sjedili i predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i predstavnici HOK-a, tvrdi ona. Po njezinim riječima, zahtjev da se takva odredba o ograničenju prakse za učenike s nenavršenih 15 godina došao od pravobraniteljice za djecu, i to ne kao zahtjev nego kao naredba koju je trebalo ugraditi u Pravilnik i koju su prihvatili i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. - Već tada sam bila svjesna što se može dogoditi s praksom, koju nitko na tim sastancima nijednom nije spomenuo. Prijedlog Pravilnika poslali smo i u Hrvatsku obrtničku komoru koja je dala suglasnost na takav Pravilnik. Tek nakon što je Pravilnik donesen, počela su se postavljati pitanja kako će se praksa moći uopće organizirati. Sada imamo to što imamo! Mladen Zrno se požalio i na način kako tema broja aktualno broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 17 www.skolskenovine.hr se provodi usavršavanje nastavnika. Agencija za strukovno obrazovanje mora se u tom smislu mnogo više zauzeti, ali na stručan način i da to rade provjereni stručnjaci. - A što se događa danas? Ja nemam ništa protiv udruga, ali nama danas po školama većinu usavršavanja o metodici, o komunikaciji, o rješavanju konflikta..., provode kojekakve udruge. Volio bih stvarno čuti mišljenje Ministarstva prosvjete i Agencije za strukovno obrazovanje o programima s kojima pojedine udruge dolaze u škole. Mi jednostavno nemamo edukacije edukatora - nama predaje tko god se sjeti - kaže Zrno. Međutim, Vesna Matijašević, pročelnica Područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za Grad Zagreb, naglasila je da udruga kao partnera u obrazovanju biti sve više, jer su one korisnici sredstava Europske unije. Ona se slaže s time da bi trebalo voditi računa o indikatorima kvalitete pojedinih njihovih programa s kojima dolaze u škole, ali ih se ne može tek tako odbaciti. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje udruge su vrlo su čest partner, jer su mobilne, prilagodljive novim načinima rada i prije od mnogih drugih naučile su kako da se koriste predpristupnim fondovima EU - istaknula je Vesna Matijašević. Stipendije za deficitarna zanimanja Europska unija ulaže, naime, velika sredstva za razvijanje lokalnih partnerstava u kojima participiraju i poslodavci, Mladen Zrno, član Odbora za strukovno obrazovanje pri Obrtničkoj komori Zagreb Problemi s praktičnom nastavom Realizacija praktične nastave nezamisliva je bez Obrtničke komore, odnosno njezinih obrtnika. Ostali poslodavci rijetko se kad uključuju u taj posao. U ovih 15 godina Obrtnička komora radi za cijeli sustav strukovnog obrazovanja pa i onaj dio koji pokriva Hrvatska gospodarska komora koja se nikada nije uključila i koja nam nikada nije bila partner, a koristila je rezultate kakvi god da jesu. Kad je već riječ o praktičnoj nastavi, upozorio bih na problem o kojemu stalno moramo voditi računa - to je praćenje realizacije praktične nastave u obrtničkim radionicama. Ostao sam u praktičnoj nastavi od početka i ostajem i dalje baš zbog toga što želim toj nastavi dati status nastave koji je jednakopravan s ostalim dijelovima nastave, a koja se i u školama i u obrtničkim radionicama pomalo degradira. Zbog toga se borim da poboljšamo taj segment nastave koji iznosi 50 posto ukupne nastave i za koju u ovome trenutku imamo najslabije uređene i opremljene prostorije. Kad je riječ o problemima sa završnim radom i pomoćničkim ispitima, moram reći da je bilo nesporazuma i s jedne i s druge strane, tako da je i u našemu matičnomu Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva i u Obrtničkoj komori dolazilo do nesporazuma, jer se nije znalo što zapravo treba raditi. Naime, dok ne promijenimo Zakon o strukovnom obrazovanju i Pravilnik polaganju završnoga ispita, moramo i jedno i drugo provoditi, a upravo kad je riječ o polaganju završnoga ispita, dolazi do nesporazuma. Zakon o strukovnom obrazovanju kaže da se na završnom ispitu stječu temeljne i stručne kompetencije, a Pravilnik o polaganju završnoga rada kaže da se provjeravaju strukovne kompetencije. Za nekoga tko zna što su to kompetencije bilo je jasno kako mora provesti izvedbu i obranu tog završnog rada. A onda odjednom dobijemo u škole naputak da nema više praktičnog rada u trogodišnjim zanimanjima, treba samo „izraditi i obraniti“ završni rad. Što su to strukovne kompetencije, primjerice, za jednoga automehaničara? Može li se na temelju onoga što je učenik napisao i objasnio u svome radu reći da je on dovoljno stručno kompetentan da sutra radi u jednoj automehaničarskoj radionici? Jasno je da ne može! Strukovne kompetencije nemoguće je provjeriti bez praktičnoga rada! Miran Šoić, tajnik Obrtničke komore Zagreb Kako privući djecu u deficitarna zanimanja Mihajlo Bajser i obrazovne ustanove, i svi drugi koji su uključeni u tržište rada, a među njima je i Hrvatski zavod za zapošljavanje, čiji je program doškolovanja i prekvalifikacije nezaposlenih ona istaknula kao primjer koji bi mogao dobro doći i drugima ili bi kao projekt mogao okupiti različite partnere na istom zadatku. Miran Šoić, tajnik Obrtničke komore Zagreb, također se osvrnuo na odredbe o praksi učenika s nenavršenih 15 godina. - Bojim se da ovo o čemu govorimo nema puno veze s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa. To što je ugrađeno u Pravilnik o minimalnim uvjetima ugovora o naukovanju, to su zakonske odredbe Europske unije koje je trebalo unijeti i u naše zakone i pravilnike i moramo se tome prilagoditi. Mnogo je veći problem, tvrdi Šoić, pitanje stipendiranja za deficitarna zanimanja čime se u ovome trenutku mnogo bave nadležne službe i u Gradu Zagrebu i u Zagrebačkoj županiji. Problem je, kaže, u tome što nema dovoljno učenika za deficitarna zanimanja, iako su im osigurana mjesta u obrtničkim radionicama i čak dobivaju i nagrade za vrijeme dok su na praksi, ali unatoč tome zanimanje za deficitarna zanimanja opada ili se za neka uopće nitko ne javlja. S tim u vezi Šoić je upozorio na još jedan problem koji bi Vrlo malo djece upisuje se u obrtnička zanimanja i ono čime se u ovome trenutku dosta bavimo i u Gradu Zagrebu i u Zagrebačkoj županiji jest pitanje stipendiranja za deficitarna zanimanja. Nažalost, unatoč svim mjerama koje poduzimamo, od stipendija do plaćanja učenika dok su na praksi, zanimanje za deficitarna zanimanja pada ili se za neka uopće nitko ne javlja. Postoji još jedan problem koji bi trebalo razmotriti i rasvijetliti, a to je popularizacija deficitarnih zanimanja među učenicima osnovnih škola, pri čemu nam mnogo može pomoći Hrvatski zavod za zapošljavanje koji ima službu za poticanje obrazovanja, a osigurana su dijelom i financijska sredstva, tako da moramo zajednički nastupati kako bismo takvim učenicima, još prije nego se upišu, mogli olakšati rješavanje svih problema vezanih uz njihovo buduće školovanje. Poseban je problem, koji još ostaje otvorenim, prohodnost takvih učenika, kako im osigurati četverogodišnje školovanje, odnosno pohađanje majstorske škole koju smo unijeli i u zakon. Ministarstvo gospodarstva načelno je to prihvatilo, Ministarstvo znanosti obrazovanja trebalo ozbiljno razmotriti i rasvijetliti, a to je pitanje kako zapravo u osnovnim školama provesti popularizaciju tih deficitarnih zanimanja. - Hrvatski zavod za zapošljavanje ima svoju službu za poticanje obrazovanja, osigurana su i financijskih sredstava i svi zajedno moramo zajednički nastupati kako bismo takvim učenicima još prije nego se upišu mogli olakšati rješavanje svih problema vezanih uz njegovo buduće školovanje - istaknuo je Šoić. Što radi Hrvatska gospodarska komora? Da ipak postoji mogućnost dobre suradnje na lokalnoj razini i da se ta suradnja i i športa započelo je i s izradom pravilnika o majstorskim školama, a onda je sve to skupa stalo, a morali bismo nešto poduzeti, jer se moramo prilagođavati vremenima koja su pred nama. Ako s time odugovlačimo, samo gubimo vrijeme i snagu na neplodne rasprave. I iz tih razloga Obrtnička komora i Udruže- dalje razvija posvjedočila je Vesna Zlović, članica Odbora za strukovnu izobrazbu pri Obrtničkoj komori Zagreb, koja je suradnju Grada i Obrtničke komore Zagreb istaknula kao primjer vrlo dobre suradnje, što se, prema njezinim riječima, nikako ne bi moglo reći za Gospodarsku komoru Zagreb. - Nekoliko puta smo im slali materijale da se očituju, primjerice oko plana upisa u strukovne škole, na koje i mi dajemo svoje mišljenje, ali nikakvo mišljenje od njih nismo dobili. Uključili smo ih i u aktivnosti koje provodimo zajedno s Obrtničkom komorom Zagreb na promoviranju obrtničkih zanimanja, kao što je akcija „Dojdi osmaš“ ili pak Sajam stipendija - objasnila je Vesna Zloić, koja je naglasila kako je Grad Zagreb, odnosno Ured uvijek spreman za suradnju i nje obrtnika grada Zagreba osnovalo je svoje obrtničko veleučilište na kojemu smo pokušali osigurati usavršavanje u pojedinim zanimanjima, kako bismo polaznicima omogućili prekvalifikaciju. To nije mala populacija - obrtništvo danas predstavlja 15 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj, ukupno oko 220 tisuća obrtnika i njihovih radnika, tako da je vrlo bitno da im omogućimo usavršavanje, da im omogućimo informatičku pismenost koja se danas traži u svim zanimanjima i da kroz majstorsku školu jednom dijelu omogućimo brže napredovanje u struci. Sve bi to trebalo pridonijeti da obrtnička zanimanja postanu zanimljivija za dio učeničke populacije koja želi nastaviti svoje obrazovanje u struci, kako bi postali inovativni i konkurentni na tržištu rada. Njima treba i opće obrazovanje, ali dok sve to skupa zaživi morat će proći još vremena i tek će neke sljedeće generacije osjetiti rezultate tih promjena. Ali jedan je od osnovnih preduvjeta za to da svi zajedno u tome sudjelujemo kao partneri, a ne da se međusobno svađamo i da za neuspjehe prebacujemo krivnju jedni na druge. uvijek će podržati dobre projekte ne samo deklarativno nego i financijski. Problema stipendiranja učenika u obrtničkim školama, posebice kad je riječ o deficitarnim zanimanjima, o čemu je govorio i Miran Šoić, dotaknuo se i Mihajlo Bajser, predsjednik Odbora za strukovnu izobrazbu u Obrtničkoj komori Zagreb: - Ono što nam nedostaje u obrazovanju, pa i u obrtničkome, to je dobro organizirana služba profesionalne orijentacije koja je prije tridesetak godina na zavodima za zapošljavanje jako dobro funkcionirala - tvrdi Bajser, koji za sebe kaže da je vjerojatno Nastavak na 18. stranici 18 www.skolskenovine.hr tema broja aktualno broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Nastavak sa 17. stranice jedini od članova Obrtničke komore koji već desetak godina održava predavanja po osnovnim školama, za koja ga, usput rečeno, nitko ne plaća niti ga na to tko sili, to je, kaže, njegova dobra volja. Mnogi se odgovori tek očekuju - Obilazim škole i upoznajem učenike s pojedinim strukama, govorim im o načinu upisa, ove godine sam stavio naglasak na deficitarna zanimanja. Stalno tvrdimo da ne možemo popuniti deficitarna zanimanja i da za njih nema interesa. Mi zapravo ništa ne činimo da ta zanimanja popunimo, nego samo sjedimo prekriženih ruku i čekamo da nam učenici sami dođu. Jedan od načina da se učenike pridobije za ta zanimanja jesu i stipendije za ona najkritičnija deficitarna zanimanja koje će učenici dobiti unaprijed, i to tako da se svim učenicima koji upišu određeno deficitarno zanimanje dodijeli stipendija, a ne da se učenici tek nakon upisa javljaju na natječaj i žive u neizvjesnosti hoće li dobiti stipendiju ili neće - smatra Bajser. - Naravno da će u takvoj neizvjesnosti roditelji dobro razmisliti hoće li obrazovati Dobar majstor najbolji je učitelj Vesna Matijašević, Hrvatski zavod za zapošljavanje, podružnica Zagreb Oživljavanje starih zanata Sada se u Hrvatskoj krenulo s mjerama aktivne politike koja je sastavni dio gospodarskog oporavka, pri čemu je Hrvatski zavod za zapošljavanje na nekoliko mjesta eksplicite naveden kao partner. Zavod ima iznimno dobru suradnju s Hrvatskom obrtničkom komorom od koje stalno dobivamo popis deficitarnih zanimanja. Povećane su nam kvote i mi ćemo ove godine moći još više ljudi obrazovati za deficitarna zanimanja, no imamo problema s nekim zanimanjima koja nikako ne uspijevamo popuniti, kao što su, primjerice, dimnjačari. O dimnjačarima možemo pričati koliko hoćemo, ali nikakve koristi od toga ako djeca ne vide što je to. Stoga u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje otvaramo drugi front, a to je promidžba strukovnih zanimanja, koju ćemo ostvariti upravo kroz ovaj projekt lokalnih partnerstva koje potiče i Europska unija. Jedan od takvih projekata mogao bi biti i projekt očuvanja starih zanata. Istra je, primjerice, dobila silan novac od Europske unije za očuvanje svoga goveda boškarina, a takvih bi se projekata moglo naći mnogo. Stvar je samo u ideji. Uzmimo, primjerice, Rastoke i njihove glasovite mlinice. Da bi mogli obnoviti mlinice, Rastočani su morali dovesti majstora iz Austrije, jer mi u Hrvatskoj nemamo stručnjaka koji bi mogao popraviti običan mlin u vodenici, a vodenice su u Hrvatskoj bile u uporabi praktično još do prije koju godinu. Eto, takva bi zanimanja trebalo oživjeti i sačuvati ih od zaborava i tu će Hrvatski zavod za zapošljavanje pokušati pomoći koliko može. Mirela Hock, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Kakvo strukovno obrazovanje zapravo želimo? Uvijek vodimo rasprave načelnoga karaktera, a trebalo bi organizirati što više okruglih stolova s konkretnim pitanjima i konkretnim odgovorima, jer načelne uopćene rasprave, po mome mišljenju, ne donose bog zna kakav rezultat. Godinama slušamo da je strukovno obrazovanje praktično neprovedivo ako se osnovna škola ne produlji na devet godina. Stalno mijenjamo zakone koji reguliraju strukovno obrazovanje, ali nikako da dirnemo u osnovno obrazovanje, čime bi se strukovno obrazovanje rasteretilo od općeobrazovnih sadržaja i u strukovnim školama ostalo više mjesta za učenje struke, odnosno onoga što traži tržište rada. Stalno nešto petljamo, a nikako da konkretno odgovorimo kakvo strukovno obrazovanje hoćemo. Hrvatski bi obrtnici trebali reći jasno i glasno jesu li zadovoljni obrazovanjem u obrtništvu onako kako je to obrazovanje uređeno Zakona o obrtu. Ako jesu, idemo to prenijeti i u Zakon o strukovnom obrazovanju. Imamo različita iskustva s različitim vidovima obrazovanja - dvojni sustav, vježbovne tvrtke, jedinstveni sustav... − idemo vidjeti što je najbolje, pa to odabrati i dalje usavršavati. Postoje različiti oblici obrazovanja, različita iskustva u pojedinim zemljama, pa i ovo što sada imamo u Zakonu o obrtu rezultat je suradnje Hrvatske obrtničke komore i Minhenske obrtničke komore, dakle preslikana su iskustva iz jedne gospodarski vrlo razvijene zemlje, Njemačke, u kojoj takvo obrazovanje sjajno funkcionira, a kod nas ne. Hoćemo li napokon istražiti zašto to kod nas ne funkcionira? svoje dijete za određeno deficitarno zanimanje ili neće. Danas ništa nije besplatno, ni prijevoz učenika, ni učenički domovi i mnogo toga još, tako da je došlo vrijeme da se školuju samo oni koji imaju novca. A roditelj koji ima novca radije će svoje dijete, ako ima imalo bolji uspjeh, upisati u neku elitniju školu, nego u obrtničko zanimanje, iako naše obrtničko obrazovanje smatram najelitnijim dijelom našeg obrazovnog sustava, jer predstavlja stup razvoja i opstanka ove države. Stoga predlažem nadležnim ministarstvima, komorama i drugim nadležnim institucijama da se učenicima koji žele upisati neko deficitarno zanimanje dodijeli unaprijed stipendija bez ikakvih prethodnih uvjeta, jer ćemo jedino tako privući učenike u deficitarna zanimanja. Sve skupa, mnogo je toga na okruglom stolu izrečeno, mnoga su pitanja postavljena, na neka je i odgovoreno, na mnoga se odgovori tek očekuju, pogotovo kad je riječ o zakonskim neusklađenostima, na što se i ciljalo kad je tema okruglog stola naslovljena „između propisa i potreba“. - Željeli smo na ovom okruglom stolu ne toliko konkretne odgovore na iznesene probleme, jer je teško na okruglom stolu dobiti konkretan odgovor - smatra Olga Lui - željeli smo samo razmijeniti mišljenja, primjerice o partnerstvu koje je potrebno razvijati, ali bi zato trebali sjesti za jedan stol i jedna i druga Komora, i jedno i drugo Ministarstvo i uskladiti propise. Svako je dijete dragocjeno Sve što se čulo rijekom rasprave ukazuje na to da Hrvatska obrtnička komora mora što prije sazvati jedan takav sastanak na kojemu bi se razriješio trenutni položaj obrtničkog obrazovanja, koje se našlo razapeto, kako je to više puta na okruglom stolu istaknuto, između propisa i potreba, a sve s ciljem da Obrtnička komora osigura dobar kadar za hrvatsko gospodarstvo, što je i osnovna zadaća Komore i osnovni moto svih razgovora i priča o obrtničkom obrazovanju, istaknula je Olga Lui u završnoj riječi. - Ta je zadaća vrlo jasno definirana: ne smijemo izgubiti nijedno dijete, svako nam je dijete dragocjeno, u svako dijete moramo ulagati, jer ćemo samo na taj način pomoći i obrazovanju u cjelini i svim ostalim strukturama društva da se bolje razvijaju. savjetnici aktualno broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 19 www.skolskenovine.hr PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Najčešće pogreške pri izboru zanimanja Poznavanje nedovoljnog broja zanimanja - Što je veća ograničenost u izboru radi poznavanja malog broja zanimanja, tim je veća i mogućnost pogrešnog izbora. Što se više zanimanja pozna, lakše je izabrati ono koje odgovara učenikovim sposobnostima, sklonostima i interesima. Jednostrano poznavanje zanimanja Nema nijednog zanimanja bez dobrih i loših strana. Ne smije nas privući samo jedna djelatnost u zanimanju. Precjenjivanje vlastitih sposobnosti - Za pravilan izbor važno je što realnije procjenjivanje vlastitih sposobnosti, mogućnosti i sklonosti. Posljedica je loš uspjeh učenika i nemogućnost praćenja nastavnoga gradiva. Podcjenjivanje vlastitih sposobnosti - „Lažna skromnost“ rezultira dosadom i nedovoljnim intelektualnim poticajem. Želje i zahtjevi roditelja koji nisu u skladu s učenikovim sposobnostima i sklonostima Školu odnosno zanimanje bira učenik i snosi odgovornost za svoju odluku. Roditelji mogu biti izvrsni savjetnici, ali isto tako mogu nehotično ili hotimice prisiliti učenika na pogrešan put prilikom izbora zanimanja. Ponekad roditelji preko djece pokušavaju kompenzirati svoje neispunjene ambicije. Izbor zanimanja odnosno škole prema izboru prijatelja - „Kam’ prijatelj, tam i ja“. Prijateljstva u školi ne stvaraju se samo zbog jednakih profesionalnih interesa ili jednakih sposobnosti. U novoj sredini stvaraju se nova prijateljstva, što ne znači gubitak dosad stečenih prijatelja. Izbor prema najbližoj školi - Prednost je ukoliko učenik ide u školu koja mu je blizu, jer ne troši puno vremena na put do škole, ali samo ukoliko je odabrana u skladu s njegovim sklonostima i sposobnostima. „Moderna zanimanja“ - Potpuno je pogrešno odabrati neko zanimanje samo zato jer je to trenutačno vrlo priznato i pomodno u društvu. Muško-ženska zanimanja - Nekad je ta podjela bila bitno izraženija. Danas je mnogo djevojaka u tehničkim strukama, dok je, primjerice, prosvjeta i dalje feminizirana. Neuvažavanje društvenih potreba - Podaci o društvenim potrebama mogu se dobiti u Zavodu za zapošljavanje. Jedino nam nitko ne može jamčiti da će za tri, četiri ili više godina kada će učenik završavati školu potrebe društva biti iste. „Mislim da bi svi trebali pronaći nešto u čemu su dobri i bjesomučno raditi da postanu izvrsni. Užasavam se zlatne sredine i prosječnosti“, kazala je Blanka Vlašić, dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis Gimnazija kao izlaz za nevolju - Možda i najčešća pogreška prilikom biranja škole. U prilog toj tvrdnji ide i velik broj prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje sa završenom gimnazijom. Učenici na taj način odluku o zanimanju odgađaju za četiri godine. Gimnazija nije škola završnog tipa. Za neke učenike možda je bolje da idu „stepenicu po stepenicu“ prilikom svog školovanja, što znači da upišu neku tehničku ili četverogodišnju strukovnu školu, a nakon završetka i stjecanja diplome upišu neki od srodnih fakulteta. Bez obzira na to za koju se školu netko odluči, važno je znati što se danas osobito cijeni na tržištu rada, a to su komunikacijske vještine, spremnost na suradnju, spremnost na promjene, strani jezici, informatika i opća kultura. Komunikacijske vještine su sposobnost jasnog i uvjerljivog usmenog i pismenog izražavanja, sposobnost da se neka poruka točno primi, da se postupi u skladu s njom i da se, ako je to potrebno, točno prenese dalje. Stručnjaci procjenjuju da je nerazumijevanje najčešći uzrok ozbiljnih problema koji se u životu pojavljuju, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Mnogi poslodavci kažu da su komunikacijske vještine važnije od svih drugih faktora koji utječu na uspjeh u poslu kao što su radno iskustvo, znanje spol, dob, osobine ličnosti. I za kraj misao naše vrsne sportašice Branke Vlašić: „Mislim da bi svi trebali pronaći nešto u čemu su dobri i bjesomučno raditi da postanu izvrsni. Užasavam se zlatne sredine i prosječnosti.“ PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Pravo na dnevnicu ? Učiteljica sam i vodila sam učenike na državno natjecanje. Imali smo plaćen puni pansion u hotelu. Imam li pravo na punu dnevnicu ili na samo 30 posto? Sukladno članku 21. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06.), ako je zaposlenik upućen na službeno putovanje s učenicima škole koje traje najmanje osam sati ili ako provodi izvanučioničku nastavu sukladno propisanom nastavnom planu i programu u mjestu izvan sjedišta škole, bez obzira na osiguranu prehranu i smještaj, isplaćuje mu se iznos pune dnevnice. Članak 62. stavak 4. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 84/07.) određuje da ako zaposlenik ima plaćen smještaj, odnosno spavanje i prehranu, pripada mu 30 posto od dnevnice. Budući da Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama određuje pravo radnika škole koji su bili na službenom putovanju (bez učenika), vi ostvarujete pravo na punu dnevnicu sukladno navedenome članku 20. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, jer je njime određeno pravo na punu dnevnicu za učitelje koji s učenicima idu na službeno putovanje bez obzira na to što imaju plaćen puni pansion. To je pravo iz Granskoga kolektivnog ugovora za osnovne škole i povoljnije u vašem slučaju, uspoređujući odredbe kolektivnih ugovora: Temeljnog i Granskog. U poreznom smislu obje su dnevnice, iz članka 20. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama kao i 30 posto dnevnice iz članka 62. stavak 4. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama u poreznom smislu oporezive. Može li se smatrati da je obveza iz radnog odnosa pedagoga škole preventivno djelovanje na sprečavanju kršenja obveza iz radnog odnosa učitelja kao i obveza da o tome pedagog škole vodi pismenu evidenciju? Ako se navedeno ne smatra obvezama, može li se pedagogu za neizvršavanje tih obveza izreći pisano upozorenje zbog povrede obveza iz radnog odnosa i je li takvo upozorenje zakonito? Pedagog škole je sukladno članku 101. stavak 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.) stručni suradnik škole. Sukladno članku 43. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/09.), stručni suradnici obavljaju stručno-razvojne i druge stručne poslove u skladu sa zahtjevima struke te ostale poslove koji proizlaze iz pedagoškog rada ili su s njime u vezi. Neposrednim pedagoškim radom stručnih ? suradnika smatra se obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka u radu ili u suradnji s učenicima, učiteljima, stručnim suradnicima, ravnateljem, roditeljima ili drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Prema članku 44. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama stručni suradnik pedagog planira i programira rad, priprema se i obavlja poslove u neposrednome pedagoškom radu, analizira i vrednuje djelotvornost odgojno-obrazovnog rada škole, predlaže mjere za poboljšanje, stručno se usavršava, surađuje s ustanovama, sudjeluje u radu povjerenstva za upis djece u osnovnu školu, vodi odgovarajuću pedagošku dokumentaciju te obavlja druge poslove na unapređivanju i razvoju odgojnoobrazovne djelatnosti škole. Prema navedenome, kao i prirodi poslova pedagoga škole kao stručnog suradnika škole, preventivno djelovanje na sprečavanju kršenja obveza iz radnog odnosa učitelja nije obveza iz radnog odnosa pedagoga škole. U slučaju povrede ili neispunjavanja obveza iz radnog odnosa sukladno članku 111. Zakona o radu (NN br. 149/09.), radniku se može dati pisano upozorenje. Kada se ne radi o povredi ili neispunjavanju obveza iz radnog odnosa, radniku se ne može dati pisano upozorenje, odnosno ako bude dano upozorenje tada ono nije dano u skladu s navedenom zakonskom odredbom, odnosno nije zakonito. Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pedagoška dokumentacija (1. dio) U ožujku ove godine objavljen je Pravilnik o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama. Mnogo neprilagođene i zastarjele pedagoške dokumentacije bit će moguće zamijeniti novim formama. I ovaj pravilnik u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi obuhvaća osnovno i srednjoškolske ustanove, pa i učeničke domove te je stoga prilično opsežan, a i rješenja nekih formi dokumentacije su preuzeta, te postoje i sasvim novi, ali i izmijenjeni obrasci. Pravilnik jasno definira pedagošku dokumentaciju i evidencije koje se obvezno vode u školskim ustanovama, kao drugu metodičku i nastavnu dokumentaciju i evidenciju, koje se vode prema potrebi. Budući da se približava kraj nastavne godine, pozornost ćemo posvetiti pedagoškoj dokumentaciji o uspjehu učenika. Od prvog do četvrtog razreda učenici dobivaju Učeničku knjižicu kojom se kontinuirano prate njihova postignuća, vladanje, ispunjavanje obveza u nastavi i sudjelovanju u nastavnim i izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima te je tako moguć cjelovit uvid u učenički uspjeh. Uvidom u obrasce koji su sastavni dio Pravilnika moguće je primijetiti promjene u unosu osobnih podataka učenika. Oblik i dimenzije učeničke knjižice u načelu su zadržani. U dijelu obrasca kojima se utvrđuju osobni podaci poštuje se rodno određenje, unosi se osobni identifikacijski broj, a izostavljen je podatak o narodnosti. Zadržana je forma podataka o promjenama mjesta školovanja, koja bi se trebala vezati uz svjedodžbu prelaznicu, kao i izvanrednog napredovanja u smislu članka 64. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, koji se odnosi na završavanje škole u kraćem vremenu, odnosno akceleracije. U dijelu učeničke knjižice koji se odnosi na uspjeh na prvom polugodištu obrazac je dopunjen prostorom za ocjenu vladanja. Predviđen je prostor za unos podataka o rješenju o primjerenom obliku školovanja sa svim službenim podacima - datum, klasa i ur. broj, ali ne i člankom Zakona prema kojem se učenik školuje, odnosno članku Pravilnika o odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama. Obrazac niti na polugodištu, niti na kraju školske godine ne predviđa podatke o polasku dopunske ili dodatne nastave, što u konačnici daje nepotpunu sliku o napredovanju učenika. Uključenost u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti evidentira se samo na obrascu za uspjeh na kraju školske godine. Uz podatke o uspjehu učenika na kraju školske godine mogućnost je i unosa podatka o prijelazu učenika u viši razred u skladu sa Zakonom - što može biti u skladu sa člankom 64. - akceleracija ili člankom 78. - za učenike od prvog do trećeg razreda koji na kraju nastavne godine iz jednoga nastavnog predmeta imaju negativnu ocjenu. U učeničku knjižicu unose se i podaci o izrečenim pedagoškim mjerama koje su regulirane člankom 83. i 84. Zakona. Učeničke knjižice usklađene s novim Pravilnikom vrijede od ove školske godine, pa je tako važno pri popunjavanju pridržavati se uputa i poštovati novoustanovljene rubrike. Uvijek treba ukazivati na važnost unosa točnih podataka, kao i važnost čuvanja učeničkih knjižice, jer imaju status javnih isprava. (Nastavlja se) Od prvog do četvrtog razreda učenici dobivaju Učeničku knjižicu kojom se kontinuirano prate njihova postignuća, vladanje, ispunjavanje obveza u nastavi i sudjelovanju u nastavnim i izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima te je tako moguć cjelovit uvid u učenički uspjeh 20 broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr REPORTAÆA Škola je ovdje srediπte sv Mali Romi ostaju na produženom boravku gdje se s njima radi domaća zadaća i općenito unapređuje znanje hrvatskog jezika, što je zapravo najveći problem. Integrirani su u redovne razrede s ostalom djecom, s kojom se dobro slažu i nema nesuglasica. Nedostaje jedino romskih pomagača, a tu zadaću zasad odrađuje učiteljica razredne nastave Jasenka Sabol O snovnu školu Sveti Đurđ u istoimenom mjestu nedaleko od Ludbrega ove godine pohađa 360 učenika, za koje brinu 43 djelatnika odnosno 29 učitelja. Ravnatelj Mario Bontek nam govori da je riječ o tipičnoj seoskoj školi, koja se ne razlikuje previše od ostalih škola u tom kraju, gdje su sve više manje uređene na isti kalup. - Škola je u ovako maloj sredini središte svega što se zbiva u ovom našem kraju. Sve se zbiva u školi i oko nje. Vatrogasne priredbe, općinski sajam, proslave Majčina dana... Prije dvije je godine školska zgrada nadograđena pa smo uspjeli nastavu organizirati u jednoj smjeni. Ipak, nedostaje nam još učionica, budući da imamo šesnaest razrednih odjela i isto toliko učionica. To znači da za vrijeme održavanja redovne nastave nema slobodnih učionica za dopunsku ili izbornu nastavu, a kamoli izvannastavne aktivnosti. Stoga se ti sadržaji održavaju u sedmom i osmom satu. Izborna nastava iz engleskog i njemačkog jezika te informatike također se održava u tom terminu. Od stručnih suradnika samo je pedagog Tomislav Batinić zaposlen na puno radno vrijeme, dok knjižničarka Ljiljana Šarec radi tek pola radnog vremena. Kadar je gotovo sto posto stručno pokriven, osim fizike i njemačkog jezika, jer je učiteljica na rodiljnom dopustu. Djeca su, pak, po znanju u zlatnoj sredini, govori Bontek, iako su već nekoliko godina najbolji iz matematike, geografi i povjesničari također, a jako dobrim rezultatima može se podičiti i nastavnica hrvatskoj jezika, zbog brojnih uspjeha na susretima Lidrano. Nažalost, jedino školski list ne uspijevaju izdavati, iz razumljivih, financijskih razloga. Poznati po uËeniËkom zadrugarstvu OŠ Sveti Đurđ najpoznatija je po zadrugarstvu, a učenička zadruga Jurek predstavlja najposjećeniju izvannastavnu aktivnost. Već četiri godine zaredom sudjeluju na državnim smotrama, gdje redovito postižu hvalevrijedne rezultate. Prvi puta kao učenička zadruga nastupili su još 2004. godine na 8. županijskoj smotri učeničkih zadruga Varaždinske županije u Osnovnoj školi Donja Voća. Zadrugu vode Dolores Gale i Snježana Hranić, koja je voditeljica keramičarske sekcije te ujedno međužupanijska voditeljica aktiva učeničkih zadruga. - Zadruga ima pet sekcija, vezilje, licitare, keramičare, sekciju koja izrađuje ukrasne i uporabne predmete te sekciju promocije i marketinga. Izrađujemo predmete od keramike, prekrasne vezove te licitarska srca i medenjake, kao i prigodne ukrase za Uskrs ili Božić. A budući da radim kao učiteljica razredne nastave, onda ove nasmijane mališane u zadrugu „regrutiramo“ već od prvog razreda, kazala nam je Hranić. Od drugih izvannastavnih aktivnosti pažnju dječaka najviše privlači sportska grupa, ponajprije nogomet, kroz sportski Crtice iz povijesti Spomenica Opće pučke škole u ludbreškom Sv. Gjurgju piše se od 1880. godine. Škola je utemeljena 1840. kao trogodišnja i neobavezna, a polazila su je djeca od devet do 12 godina iz devet sela župe Sv. Đurđ. Predavalo se i učilo na hrvatskom jeziku. Godine 1853. škola postaje obavezna za djecu od sedam do 12 godina. Škola u Sv. Đurđu postaje osmorazredna 1955. godine, a područne škole postaju četverorazredne. Godine 1975. zbog malog broja učenika škola u Svetom Đurđu ukinuta je odnosno postaje područna škola OŠ Dragice Kancijan, Ludbreg. Nova školska zgrada četverogodišnje područne svetođurske škole (bivši zadružni dom u Sv. Đurđu) otvorena je 1988. godine. U sklopu nje radi i vrtić, da bi napokon 13. travnja 1993. u Svetom Đurđu bila otvorena nova osmogodišnja škola. (bn) Ravnatelj Mario Bontek U Gornjoj Stubici kod spomenika seljačkoj buni učenički klub. Vrijedni su i mali likovnjaci, tamburaški orkestar i troglasni pjevački zbor, informatičari. Vrlo je uspješna i ekipa prve pomoći. U OŠ Sveti Đurđ gravitira devet naselja i većina učenika, čak 73 posto, su putnici. Prijevoz je besplatan za sve đake, jer ga sufinanciraju općina i županija, a autobusi su redoviti i djecu prevoze u više navrata, zapravo vrlo često. Knjižničarka Ljiljana Šarec govori nam kako je školska knjižnica već tri godine smještena u veći prostor u prizemlju, kako bi bila još dostupnija djeci, za koju govori da puno čitaju i vole boraviti u knjižnici. - Rado ovdje gledaju crtiće i filmove, ali i čitaju, pa biramo i školske najčitače. Provodimo niz projekata, obilježavamo razne važne datume poput Mjeseca knjige ili Međunarodnog dana dječje knjige, sve kako bih popularizirala knjigu i potaknula učenike na čitanje. Budući je riječ o ruralnoj sredini, s tradicionalnijim načinom odgoja nego što je to slučaj u velikim gradovima, škola nema nikakvih problema s disciplinom učenika. Jasno, povremenih dječjih i ranotinejdžerski nepodopština ima, uvijek je bilo Knjižničarka Ljiljana Šarec Na školi plivanja u Varaždinskim Toplicama 21 broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr 170 godina OŠ Sveti Đurđ ih događanja! Školu pohađa i 21 učenik romske nacionalne manjine iz dva obližnja romska naselja. S malim Romima se četvrtu godinu radi po međunarodnom programu REF-a (Roma Education Fond) te programu pristupačnijeg i kvalitetnijeg obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Učenici ostaju u sa šturim znanjem hrvatskog jezika, pa onda dvije-tri godine uglavnom uče hrvatski kako bi mogli pratiti nastavu i svladavati gradivo. Shvatila sam da je najbolji način rada zainteresirati ih za nastavu kroz igru, približiti im problematiku na jednostavniji i zabavniji način, primjerice, učiti slova kroz modeliranje. Školsku zadrugu vode Snježana Hranić i Dolores Gale Razred 4.b ima vlastitu internetsku stranicu Entuzijazmom i zalaganjem njihova razrednika Dražena Vađunca, 4.b razred OŠ Sveti Đurđ jedan je od vrlo rijetkih u Hrvatskoj koji ima svoju internetsku stranicu nazvanu „Nesebično prijatelji“. Na njoj predstavljaju sve svoje aktivnosti, uređeni su čak i simpatični profili svih učenika, a služi i kao svojevrsna fotomonografija četverogodišnjeg putovanja jednog razreda. Spomenimo kako je lani u natječaju informatičkog časopisa Enter razredna stranica „Nesebično prijatelji“ ušla među pet najboljih stranica, jer su, stoji u obrazloženju, posebne po svom nesvakidašnjem konceptu, nazivu i sadržajima. (bn) Jasenka Sabol brine o dopunskoj nastavi malih Roma i uvijek će ih biti, ali međuvršnjačko nasilje, bullying i slični problemi koji muče današnji školski sustav u Đurđu ne stanuju. Ove školske godine tako nije podijeljen nijedan ukor, tek nekoliko neopravdanih sati, što je zanemarivo. Škola je uključena u rad Međunarodnog fonda za djecu pod pokroviteljstvom UNICEF-a, odnosno u mrežu Škola bez nasilja. Cilj programa je sprečavanje nasilja među djecom i mladima, stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja za svu djecu u školi, kao i provedba kvalitetne edukacije svih zapo- slenika škole i roditelja učenika. Djecu se također uči humanitarnom radu, pa su se uključili i u projekt Škole za Afriku, skupljanjem novčanih priloga za siromašnu djecu u afričkim naseljima. Dopunski program za male Rome Ravnatelj Bontek je vrlo zadovoljan suradnjom s roditeljima i lokalnom zajednicom. Roditelji se redovito odazivaju na sve sastanke i aktivnosti Vijeća roditelja, pomažu u organizaciji Licitarska sekcija i održavanju raznih priredbi, sudjeluju u radionicama sa svojom djecom. - Općinska zgrada nalazi se nekoliko metara od škole, pa ni ne koristimo telefone ili e-mailove već sve rješavamo osobnim kontaktom, u šali govori ravnatelj. Načelnik Marijan Lazar uvijek je spreman na suradnju, uvijek pomaže, a i financiranje škole i svih potreba je redovito. produženom boravku, gdje se s njima radi domaća zadaća i općenito unapređuje znanje hrvatskog jezika, što je zapravo najveći problem. No, unatoč tome mali Romi su integrirani u redovne razrede s ostalom djecom, s kojom se dobro slažu i nema nesuglasica. Nedostaje romskih pomagača, a tu zadaću zasad odrađuje učiteljica razredne nastave Jasenka Sabol: - Djeca u prvi razred dolaze Dobro surađujemo i s roditeljima, koji žive relativno blizu škole, pa dolaze kada god ih se pozove na konzultacije i sastanke. Samoinicijativno slabo i rijetko, ali kada ih se pozove, onda dođu da čuju kako napreduju njihovi mališani. To je velik napredak u usporedbi s vremenom otprije desetak godina. Iako, da bismo ih redovitije mogli slati u školu, mogli bi, ustvrdila je Sabol. Ravnatelj Bontak na kraju našeg posjeta objašnjava nam da je pravo zadovoljstvo raditi u ovakvoj školi. Ima jasnu viziju kamo škola ide i u što se OŠ Sveti Đurđ mora pretvoriti u budućnosti: - Želimo postati škola otvorenih vrata, koja će još više surađivati s lokalnom zajednicom, škola sretnih učenika. Iako je atmosfera i sada vrlo dobra, pozitivna, radimo u okruženju bez stresa, bez pritisaka, nema razloga zbog kojih ne bismo bili zadovoljni i dobro raspoloženi. Suradnička i prijateljska atmosfera između svih učitelja, učenika i roditelja na najvišoj je razini i funkcioniramo baš kako bi trebalo! Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO suradnici javljaju broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. RAVNA GORA-FUÆINE Osnovne škole Terenska nastava u Zagrebu Učenici su upoznavali zagrebačke znamenitosti na nastavi u školi, a potom sve to provjerili posjetom gradu ZAGREB Priča u podne Na Dan planeta Zemlje, 22. travnja 2010. održana je priredba Priča u podne (PUP), koju su osmislile knjižničarke Vesna Radošević iz Knjižnice Novi Zagreb i Ida Bogadi iz Osnovne škole Gustava Krkleca, kao promotivnu aktivnost za ljubitelje čitane i slušane riječi te susret malih pripovjedača, druženje i uživanje u nenatjecateljskom ugođaju. Naime, svi vole slušati priču, pogotovo kad je pripovjedač zorno i proživljeno pripovijeda, u što su se uvjerili i svi nazočni. Zanimljivom susretu prisustvovale su i viša savjetnica za školske knjižnice Veronika Čelić-Tica i ravnateljica OŠ Gustava Krkleca Slavica Vukčević. Prvi i najhrabriji bili su učenici Jan Corazza i Daniel Škalic i ispripovijedali Andersenovu bajku Kresivo i priču Ivane Brlić-Mažuranić Kako je Potjeh tražio istinu. Potom su Mateja Radoš i Nina Lovrić pričale Crvenkapicu i Pepeljugu, a onda su Simona Marušić, Jelena Lulić i Marta Kraljić prenijele okupljenima priču o Hu Hu Iju i Crvenkapici. Slušatelji učenici zagrebačkih osnovnih škola Gustava Krkleca i Mladosti bili su vrlo zadovoljni tim malim programom. Složno su istaknuli dobre trenutke u pripovijedanju, a drugih i nije baš bilo. Sudeći po najavama i upitima, već ujesen u Mjesecu knjige PUP najavljuje opširniji program i više pripovjedača na užitak svim ljubiteljima priča. (I. B.) S totinjak učenika osnovnih škola dr. Branimira Markovića iz Ravne Gore i Ivanke Trohar iz Fužina imalo je 23. travnja 2010. terensku nastavu u Zagrebu. Dan je počeo koncertom za mlade u dvorani Vatroslava Lisinskog. Zagrebačka filharmonija izvela je pritom simfonijsku suitu Šeherezadu N. R. Korsakova. Taj multimedijski glazbeni spektakl glazbom, plesom i pričom glumaca voditelja uveo je djecu u svijet mašte i Priča iz tisuću i jedne noći. Tema Šeherezade uz solistički nastup violine i harfe uz ples balerine dočarao je lik mlade djevojke koja je svojim pričama očarala cara Šarijara. Djeca su za posjet kazalištu pripremljena na satovima glazbene kulture. Slušajući glazbu i gledajući odlomke iz baleta Šeherezade, upoznali su sadržaj te simfonijske suite po stavcima. Prvi stavak sadrži temu Šeherezade i cara Šarijara, more i Sinbadovu lađu, drugi je stavak priča o princu Kalenderu, treći stavak naslovljen je Carević i carevna i posljednji je četvrti Svečanost u Bagdadu i brodolom. Uz slušanje i upoznavanje programa Šeherezade, učenicima je ponuđeno i li- Zajednička fotografija pokraj Bašćanske ploče kovno stvaralaštvo u izražavanju doživljaja glazbe pa su svojim radovima sudjelovali u likovnom natječaju HGM tako da su njihovi radovi izloženi u foajeu koncertne dvorane, što ih je jako obradovalo. Terenska nastava sadržavala je korelaciju glazbene i likovne kulture, hrvatskoga jezika, povijesti, vjeronauka i drugih školskih predmeta. U to su bili uključeni i posjet Hrvatskoj akademiji znanosti, izložbi u Strossmayerovoj galeriji, predavanju o prvom predsjedniku dr. Franji Račkom, Bašćanska ploča i razgledanje Atrija akademije. Učenici su bili i u posjetu Školskoj knjizi i saznali kako se nekada stvarao dječji časopis Modra lasta i kako nastaje danas, a održala im je predavanje i glavna urednica časopisa Željka Horvat Vukelja. Uputili LEPOGLAVA su se i u šetnju starim gradom i obišli Kulu Lotrščak, Markov trg, Kamenita vrata, Katedralu i Trg bana Jelačića. Napokon, posjetili su i Tvornicu čokolade Kraš i Zoološki vrt u Maksimiru. Ovo je već šesta godina zaredom kako škola surađuje s HGM-om pa izražavaju zahvalnost na uloženim naporima u organiziranju koncerata za mlade u Lisinskom od Peće i vuka, Ratova zvijezda, Harryja Pottera, Slika s izložbe i napokon Šeherezade. Iako su doživljaji terenske nastave još vrlo snažni učenici s nestrpljenjem očekuju ponovni odlazak iduće godine i vesele se novim sadržajima koje će im ponuditi HGM i Zagrebačka filharmonija, Zagreb te svi njegovi prekrasni trgovi, ulice, muzeji i kazališta. Nedeljka Poljančić Osnovna škola Ante Starčevića Nove kruške u školskom voćnjaku VARAŽDINSKE TOPLICE Uspješni učenici Učenik šestoga razreda Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica Filip Ratković osvojio je svojom pričom Lov na blago treću nagradu žirija na ovogodišnjim 32. danima znanstvene fantastike SFeraKon 2010., održanima od 23. do 25. travnja 2010. u Zagrebu, dok su za svoje likovne radove učenici Srednje strukovne škole iz Varaždina bili posebno pohvaljeni. Tema je bila Retro SF, s posebnim naglaskom na Steampunk i space operu, koji su tema ovogodišnje SFeraKonske zbirke Parasvemir. Počasni su gosti bili britanski SF pisac Ian McDonald i domaća SF spisateljica Milena Benini. U tri dana posjetitelji su mogli prisustvovati predavanjima, prezentacijama, okruglim stolovima, tribinama, kvizovima, radionicama, izabrati knjigu ili film znanstvenofantastične tematike po povoljnim cijenama, a neki su se i maskirali u svoje omiljene likove. Nagradu Sfera utemeljilo je Društvo za znanstvenu fantastiku SFera u svrhu podizanja nivoa kvalitete te popularizacije i poticanja domaćeg SF stvaralaštva, a dodjeljuje se kao godišnja nagrada od 1981. godine. SFera također već niz godina pobjednicima godišnjega natječaja za djecu i mlade dodjeljuju nagradu Sfericu, od milja nazvanu po uzoru na nagradu Sfera. Svake godine prije konvencije SFeraKon udruga SFera raspisuje natječaj na niz zadanih znanstvenofantastičnih tema, na koji je ove godine pristiglo više od tisuću likovnih i literarnih radova. (Ana Vnučec) O snovna škola Ante Starčevića u Lepoglavi redovito obilježava sve ekološke datume. Tako su za Dan planeta Zemlje škola i izviđački odred Lepoglava organizirali sadnju mladica krušaka. Tom su se aktivnošću izviđači uključili u međuna- rodni projekt Dan planeta Zemlje 2010. Odredski starješina Zlatan Mošmondor darovao je školi šest sadnica krušaka i tako su se našle u velikom školskom voćnjaku. U sadnji su sudjelovali učenici ekoloških grupa, dvadesetak učenika izviđača, koordinatorice škol- Škola i izviđači zajednički su za Dan planeta Zemlje organizirali sadnju mladica skoga ekološkoga projekta Vesna Geček i Valerija Večei-Funda te voditeljica ekološke grupe Marina Petak. U pripremu terena i sadnju uključili su se također školski domar Zvonko Basarić i izviđači brđani, koji su i roditelji učenika. Kako se osobnim primjerom najbolje odgaja, pokazao je v.d. ravnatelja Ratko Tomić, koji je osobno zasadio jedno stabalce. Akciju je podržala i lokalna zajednica, a sadnji nazočio je i dogradonačelnik Lepoglave Alojz Gredelj. Škola ima voćnjak od oko petsto stabala i dodijeljena su joj brojna priznanja i nagrade. Najdraža je Zelena zastava za najljepši kontinentalni vrt i status Međunarodne ekološke škole sa srebrnim znakom. V. F. suradnici javljaju broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 23 www.skolskenovine.hr Sudionice skupa (slijeva) Sanja Pilić, dr. Dubravka Težak i Snježana Marić Festival dječje knjige upućuje osnovnoškolce na važnost dječje književnosti i razvija kulturu čitanja DUGO SELO U povodu Međunarodnog dana dječje književnosti Centar za kulturu Trešnjevke u Zagrebu organizirao je drugu godinu zaredom Festival dječje knjige. Cilj je festivala uputiti djecu osnovnoškolske dobi na važnost dječje književnosti i razviti kulturu čitanja. Veliko zanimanje učenika pobudila je književna tribina naslovljena Dječja knjiga danas, na kojoj su sudjelovale dječja spisateljica Sanja Pilić, glavna urednica časopisa SMIB Snježana Marić i profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu dr. Dubravka Težak. Profesorica Težak govorila je o nastanku i razvoju dječje književnosti, a zanimljiva su djeci bila spisateljska iskustva i razmišljanja Sanje Pilić. Spisateljsku karijeru započela je kratkom pričom za odrasle Ah, ludnica, a kasnije se posvetila pisanju za djecu i tinejdžere. U romanima za mlade tema su joj pubertetske dogodovštine tinejdžera koje opisuje na duhovit, originalan i zanimljiv način. Istaknula je da joj je kao autorici, osim kvalitetnoga sadržaja knjige, bitna njezina ilustriranost te upečatljivost naslova, koji će zainteresirati čitatelje. O izdavaštvu i dječjim časopisima govorila je Snježana Marić. Istaknula je da su mnogi pisci i pjesnici svoje radove objavili u raznim dječjim časopisima pa se može reći da su i ti časopisi pridonijeli razvoju dječje književnosti. Djeca su uživala u premijerno prikazanom crtanom filmu Lude želje, a tribina je završila razgovorom djece i njihovih gošći. Ivana Vranješ Osnovna škola Josipa Zorića Prijateljstvo i stop nasilju U Osnovnoj školi Josipa Zorića održan je 3. svibnja Dan otvorenih vrata na temu Prijateljstvo i stop nasilju. Bilo je to u povodu Dana škole. Svečanost je počela natjecanjima u graničaru te ženskom i muškom nogometu učenika i učitelja. Potom je cvjećarska grupa posadila ispred škole drvo prijateljstva, a filmska družina snimala glazbe- ni videospot Dobro jutro i Idem tamo gdje je sve po mom. Učenici nižih razreda i njihove učiteljice sudjelovali su u radionicama prijateljstva. Vjeroučiteljice su s učenicima vodile izradbu kalendara prijateljstva, a učiteljice hrvatskog jezika organizirale radionice Kazalište sjena i Proljeće je svuda oko nas. Pridružile su im se radionicama Kolo prijateljstva učenika i učitelja Na kraju Dana škole obilježenoga vrlo bogatim zbivanjima održana je svečana priredba učiteljice engleskoga jezika, kemije, zemljopisa i matematike. Točno u podne svi učenici i učitelji pružili su ruke u kolo prijateljstva, okruživši školsku zgradu uz pjesmu Kad bi svi ljudi na svijetu. Bilo je to glasno da prijateljstvu i ne nasilju! Uslijedila je parlaonica u organizaciji učenika osmoga razreda i stručne službe na temu Facebook, dok je učitelj glazbene kulture dao priliku mladima pokazati glazbeno umijeće u zanimljivom i zabavnom natjecanju. Na kraju toga vrlo bogatoga zbivanjima održana je svečana priredba na kojoj su učenici izveli niz uspješnih točaka zahvaljujući svojim učiteljima - voditeljima nastavnih aktivnosti. Novinarska skupina i voditeljica Iva Aljinović U spomen Renata Ružić (1969. - 2010.) Nakon kratke i teške bolesti, 13. travnja 2010. napustila nas je tiho i prerano profesorica kroatistike i južnoslavenskih filologija Renata Ružić rođ. Šute. Rođena je 7. svibnja 1969. u Ogulinu. Školovala se u Zagrebu, gdje je 1994. i diplomirala na Filozofskom fakultetu. Radosno i ponosno zakoračila je 25. listopada 1994. u zbornicu Osnovne škole Jordanovac, donijevši puno mladenačkoga poleta i vjere u svoj posao. Mnogo je čitanki, udžbenika i zadaćnica prošlo kroz njezine ruke. Sve je stizala dobro proučiti ne prihvaćajući ništa površno i olako. Imala je smisla za sva područja hrvatskoga jezika. Svake su godine njeni učenici sudjelovali na županijskom natjecanju iz jezika. Na Lidranu je često s učeničkim novinar- skim radovima i radijskim emisijama pobjeđivala i na državnoj smotri. Bila je brižna i omiljena razrednica mnogim razredima i znala mjeru između strogosti i blagosti. Odgajala je svoje učenike strpljivo i uporno, a njeni razredi uvijek su bili dobro poučeni, ali i pristojni, uljuđeni. Kada je sada gledamo u mislima onako vedru, nasmijanu, nepokolebljivu u svim teškoćama, na um nam padaju stihovi Josipa Pupačića: Rasut ću sebe u srca mnoga i živjeti u bezbroj života. Ti stihovi izražavaju i život Renate Ružić, koji će se nastaviti u njezinoj djeci, u sjećanjima pokoljenja zahvalnih učenika naše škole i u srcima svih kolega koji su je istinski voljeli i poštovali. Djelatnici Osnovne škole Jordanovac u Zagrebu Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC svakidašnjica Dječja knjiga danas Jezik roda moga Centar za kulturu Trešnjevka Naša ZAGREB N ajljepše pjesme o hrvatskom jeziku napisao je jedan mladi bečki časnik Petar kad je čuo naše pjesme i shvatio kako je naš jezik ljepši i bogatiji od drugih europskih jezika. Mnogo je voda od tada proteklo Dunavom i Savom, a mi se sada opet želimo primaknuti Europskoj uniji, a nismo sigurni kako je bolje napisati, europska Unija ili Europska unija? To je samo jedno od stotinu pitanja i nedoumica koje nas muče sad kad stojimo pred već otvorenim vratima. Da bismo na neka od teških pitanja odgovorili i možda ih riješili, organizirala je Matica hrvatska Okrugli stol - Hrvatski jezik pred ulaskom u Europsku uniju. Skup je bio zaista na visokoj razini, nadasve koristan i zanimljiv, jer su svoj doprinos dali najeminentniji naši znalci i relevantni autoriteti. Bilo je prisutno i mnogo novinara, profesora, studenata, književnika, Trebalo bi pokazajer je mnogo onih koje ta problematika zanima ti malo više dobre i još više nerazjašnjenih volje u međusobpitanja. Suzan Šarčević svo- nom dogovarajim izlaganjem Izobraz- nju pa će se onda ba prevoditelja i terminologa za potreba pre- lakše pripitomiti i vođenja zakonodavstvu Europa EU i rad u europskim institucijama kao da je otvorila košnicu ljutih pčelica koje su se razletjele dupkom punom dvoranom. Među ostalim, naglasila je kako bi prevoditelji morali znati izvrsno engleski jezik, savršeno hrvatski jezik i dobro barem još jedan strani, zatim terminologiju Europske unije, stručne riječi i izraze, poznavati najnoviju tehnologiju komuniciranja, jednom riječju prevoditelj mora biti svestrana, obrazovana i vrlo talentirana osoba, a takvih se, kaže, nije našlo onoliko koliko bi trebalo. I gle čuda, pokazalo se da naši ljudi mogu izvrsno naučiti engleski jezik i položiti najzahtjevnije testove, ali je problem u našem lijepom i bogatom materinskom jeziku, njega ne mogu nikako naučiti!? Ulje na vatru dolio je i profesor Josip Silić, koji je već pola stoljeća na samom vrhu naših jezikoslovaca, kad je postavio pitanje: „Kako pristupiti hrvatskome standardnom jeziku - policentrički ili strukturalistički?“ Iz njegova konciznog izlaganja moglo se iščitati da smo u stvari još uvijek kao muhe u trencu, jer nismo raščistili i ne možemo to učiniti do daljnjega, s nizom nerazjašnjenih jezičnih pitanja počevši od interpunkcije, leksika, fonetike, ortoepije, do pitanja idioma kajkavskih, čakavskih i štokavskih. On se odlučuje ipak za strukturalistički pristup koji bi omogućio da se očuva naše jezično bogatstvo i da se ne postavljaju nikakve brane. Međutim, Europska unija jednostavno postavlja uvjete da jezik bude na neki način uniformiran i lako prepoznatljiv, jednoznačan i da prevođenje bude što jeftinije. Uostalom, još nisu osigurana sredstva za naše savršene i izvrsne prevoditelje kojih nema. Kako se tvrdi, nema ljudi, nema odgovarajuće izobrazbe, nema mogućnosti dogovora. Svu tu našu nestašicu i neimaštinu pokazuje i podatak da su testove za vrsne prevoditelje zadovoljavajući riješila samo tri kandidata, od sedamdeset koliko ih je pristupilo provjeri. Što nema u izlogu, ima u dućanu, ako još nemamo izvrsnih prevoditelja, imamo izvrsne studente, tvrde profesorice s naših jezičnih fakulteta. Imamo studente koji zaista pokazuju vrhunsko poznavanje našega jezika. Organizirani su tečajevi i katedre na kojima se dodatno obrazuju zainteresirani i sposobni mladi ljudi, ali je, i opet, tu problem novac. Ili ga ne znamo pokupiti iz Europe ili ni oni baš nisu izdašni za male narode i male jezike. Mi se pak nikako ne osjećamo ni malim narodom, a ni naš jezik ne držimo malim. Još od stoljeća desetoga naš je jezik zapisan na kamenim pločama i ima svoje zakone, molitve, pjesme. Lijep, bogat, milozvučan, izražajan, zveči, zvoni jezik roda moga. Samo bi trebalo pokazati malo više dobre volje u međusobnom dogovaranju pa će se onda i Europa lakše pripitomiti. Primjerice, možda da se riješimo onoga našega neću?! E, baš ne ću! aktualno suradnici javljaju 24 www.skolskenovine.hr PORE» Učenički cvjetni štand Pozornost posjetitelja pobudio je ručno izrađen istarski voz V oda i sunce bili su glavna inspiracija učenicima poljoprivrednih razreda Srednje škole Mate Balote iz Poreča, a nadvili su se u obliku duge nad njihovim cvjetnim štandom na ovogodišnjem porečkom sajmu cvijeća održanom u dvorani SRC Veli Jože 24. i 25. travnja. Zajedno s profesoricom Marinom Čanić, maksimalno su iskoristili priliku javnog izlaganja pa se tako na njihovu štandu, osim cvijeća, moglo naći kreme od ljekovitoga bilja, proizvode iz kućne radinosti te recepte za njihovo pripravljanje. Posebno su skrenuli pozornost na svoje piramide sunca, izvana ukrašene poučnim porukama, a iznutra ispunjene listićima sredozemnoga bilja koje ih je obogatilo svojim, sada već, sasvim prepoznatljivim i upečatljivim miomirisima. Izradili su ih, kažu, u čast Dana planeta Zemlje kojega su izabrali za temu svog Cvijeće i kreme od ljekovitoga bilja ovogodišnjeg izlaganja. Pri izlazu pozornost posjetitelja zaokuplja pomagalo, nekad uobičajeno za to podneblje, a sada prava rijetkost. Naime, tipično prijevozno sredstvo prošlosti istarski voz zajedno s popratnom, pomno osmišljenom dekoracijom, krasio je vrt dvorane. Izradio ga je Tomo Licard, po zanimanju keramičar, u želji da svojim unucima pokaže kako je u originalu izgledalo tipično prijevozno sredstvo istarske prošlosti. Bio je prisiljen sam izraditi i tokarski stroj za obradu nekih dijelova voza. Budući da je htio da njegov voz bude potpuno autentičan i ručno izrađen, za njegovo spajanje nabavio je čavle kojima su se nekada potkivali konji, a naručio ih je čak iz Austrije. Osim voza, ponosno je pokazivao i grablje, plug te mnoga slična pomagala koja su inače dio njegove korte i, naravno, njegov ručni rad. Tako se može s pravom reći da je na ovogodišnjem sajmu, istarski voz pobijedio zaborav i pobudio nostalgiju za lijepim starim vremenima. Nina Čuš BAKAR Pomorska πkola Školjke Jadrana U ostvarivanju projekta prikazane su školjke, njihova staništa, život i uzgoj, školjke u književnosti, simbolika školjke u pomorstvu, školjke i onečišćenje mora, kao i školjke u prehrani T OSIJEK Srednja škola Mate Balote ema ovogodišnjega Plavoga dana, projekta koji je prije pet godina osmislila Pomorska škola u Bakru, bila je Školjke Jadrana. U nazočnosti 450 učenika, njihovih profesora, građana, prijatelja škole, među njima županijske pročelnice Jasna Blažević, zamjenice primorsko-goranskog župana Nade Turine Đurić i bakarskoga gradonačelnika Tomislava Klarića, okupljene je svečano pozdravio ravnatelj Pomorske škole Gordan Papeš, a nekoliko rečenica o projektu kazala je i voditeljica i koordinatorica SEMEP-a Marica Kučan. Projekt posvećen školjkama organiziran je u suradnji s timovima učenika i profesora Pomorske škole u Bakru, Prve hrvatske riječke gimnazije i Prve sušačke gimnazije, kao i nastavnika i ravnatelja osnovnih škola Bakar, Čavle, Sv. Mateja - Viškovo, Vladimira Gortana - Srdoči, Vladimira Nazora - Crikvenica i Kostrena. U ostvarivanju projekta prikazane su školjke, njihova staništa, život i uzgoj, školjke u književnosti, simbolika školjke u pomorstvu, školjke i onečišćenje mora, kao i školjke u prehrani. Dr. Bartolo Ozretić održao je zanimljivo predavanje Prstaci, da ili ne, a Neven Bosnić govorio je o hrvatskom ribarstvu. Svaka škola dobila je mogućnost da predstavi svoj rad, a to su učenici uspješno odradili uz pomoć njihova mentora. U Pomorskoj školi otvorena je tim povodom i izložba bakarskoga slikara Nenada Petronija pod nazivom Plavi dan - školjke, a zatim je ispred školske sportske dvorane organizirana degustacija plodova mora. Projektu Plavi dan priključile su se i Medicinska škola u Dubrovniku te Pomorska škola u Splitu s prigodnim sadržajima. Projekt podupiru i promiču ministarstva obrazovanja i mora, županijski upravni odjel za obrazovanje, Udruga Lijepa naša i SEMEP. Ivan Šamanić N broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. Osmi susret pedagoga Hrvatske Domska pedagogija a Osmom susretu pedagoga Hrvatske, naslovljenom Kriza odgoja i/ili odgoj u vrijeme krize u Osijeku, održana je u Srednjoškolskom đačkom domu i tematska radionica o domskoj pedagogiji, na kojoj se diskutiralo o šest priopćenja. Moderatorice radionice bile su dr. Smiljana Zrilić, Nada Antolčić i Karolina Jukić. U uvodnom je dijelu Karolina Jukić govorila o odgoju i socijalizaciji u domu te istaknula četiri bitna odgojno-obrazovna područja kroz koja se provodi. To su čuvanje i unapređivanje zdravlja, kognitivno i socio-emocionalno područje te kreativnost. Ujedno je istaknula bitne odgojne vrijednosti koje se implementiraju kroz domski odgoj. To je usvajanje socijalnih pravila koja uključuju pristojnost, urednost i točnost, postizanje samokontrole, prosocijalno ponašanje te moralno ponašanje. Jasminka Dević govorila je o domovima za odgoj te istaknula kako mladi postaju žrtve društva rizika kojega je proizveo svijet odraslih, stoga neki od njih postaju rizična populacija, a neki se i počinju ponašati rizično. Upravo je o ovoj drugoj skupini mladih i njihovim razvojnim problemima govorila u svom predavanju. Marijana Ćuk iznijela je rezultate istraživanja o odgojnom radu odgajatelja i ponašanju učenika u učenič- Učenički dom ima važnu i odgovornu ulogu u cjelokupnom razvoju učenikove osobnosti, a čarolija interakcijske komunikacije između odgajatelja i učenika vodi izgradnji povjerenja te poticanju stvaralaštva kim domovima. Pokazalo se da je mišljenje učenika o odgojnom radu odgajatelja pozitivno, kao i njihovo zadovoljstvo domskim ozračjem. Mirela Tolić govorila je o procesima medijske socijalizacije te istaknula važnost razvijanja medijske pismenosti kod djece. Ana Blažević usredotočila se na odgojnu dimenziju prijedloga nacionalnog okvirnog kurikuluma te istaknula da je najjače sredstvo pedagogije odgajatelj pa osobitu pozornost treba posvetiti odgojnim vrijednostima i ciljevima suvremene škole. Vesna Bedeković podsjetila je na interkulturalni odgoj i vrijednosnu orijentaciju učenika u kontekstu odgoja u vrijeme krize. Istaknula je da je glavna zadaća današnjeg odgoja i obrazovanja odgojiti samostalnog i kreativnog pojedinca koji će odgovorno i spremno moći odgovoriti na izazove suvremenoga društva. Nakon tih izlaganja moglo se zaključiti da učenički dom ima važnu i ZAGREB odgovornu ulogu u cjelokupnom razvoju učenikove osobnosti, a iskustvo govori da čarolija interakcijske komunikacije između odgajatelja i učenika vodi razumijevanju njihovih razvojnih potreba, izgradnji povjerenja te poticanju stvaralaštva. Pri tome se oslanjamo na stručnost i znanje uz puno poštivanje osobnosti i granica svakoga učenika. Nastupom učenica folklorne i glazbene grupe Srednjoškolskog đačkog doma iz Osijeka i pantomimičarske predstave učenika iz Učeničkog doma Hrvatskoga radiše na tom skupu pokazali su sudionici da je kvalitetno osmišljeno slobodno vrijeme mladih, njegovanje vrijednosti kulture, tradicije i tolerancije prema različitosti put za uspješno odgojno djelovanje na njihovom putu odrastanja i stjecanju samostalnosti. To je istodobno bio i odgovor učeničkih domova na temu skupa Kriza odgoja i/ili odgoj u vrijeme krize. Branka Vitić Osnovna škola Ivana Mažuranića Proljetni sajam Cilj je prodajne izložbe bio prikupiti novac za oplemenjivanje školskoga prostora u kojem borave učenici u slobodno vrijeme U Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Zagrebu održan je 29. travnja proljetni sajam na kojem su učenici izložili svoje ekološke i etnološke radove. Cilj je te prodajne izložbe bio prikupiti novac za oplemenjivanje školskoga prostora u kojem borave učenici u slobodno vrijeme, dakle kupnju klupa za hodnike. U akciji su sudjelovali svi učenici, a pozivu na sajam odazvalo se i mnogo roditelja pa je prikupljeno dosta novca. Uz sajam održan je i talent šou Ma- Istaknuli su se i neki vrsni plesači žuranci traže zvijezdu u povodu međunarodnoga dana plesa. Uvjerljivo najbolja bila je učenica sedmoga razreda Iva Stjepanović, a za njom nije zaostala ni najmlađa Marija Tereza Macukić. Istaknuli su se i neki vrsni plesači. To su prije svega Sven Mitrović, Nina Farac, Valentina Vuketić, Laura Grdić, Nika Čalić i Mateo Čalić. Plesne su skupine prikazale nadarenost u ra- znovrsnim plesnim izričajima. Taj već drugi sajam pokazuje da će postati uobičajena dobra praksa na zadovoljstvo roditelja, učitelja i napose učenika. Cijelo je događanje organizirano u okviru školskoga kulturno-umjetničkoga društva, koje vodi profesorica Astrid Čulić. Skupljeno je oko devet tisuća kuna. A. Č. U spomen Ivan Lakić (1944.-2010.) Profesor pedagogije i psihologije Ivan Lakić umirovljen je nakon što je u Gimnaziji Dinka Šimunovića u Sinju proveo gotovo tri desetljeća. Škola kao da je ostala bez brižnoga tate, koji bi ranim jutrom dočekivao učenike i kolege, srdačno ih pozdravljao, ali i ispraćao s istom vedrinom na licu, na kraju dnevnih obveza. Rođen je 15. siječnja 1944. u vrličkom selu Kosorima. Iz Vrlike, u kojoj je 1958. završio osmogodišnju školu, odlazi u Rijeku, u kojoj pohađa srednju stručnu školu, potom je na studijskoj grupi tehničkoga obrazovanja i fizike u Višoj industrijskoj pedagoškoj školi koju uspješno završava 1966. Zaposlio se u Vrlici kao nastavnik i ostao do 1972. Ondje je upoznao i Dariju Malbašu, s kojom je u braku postao ocem Danje i Anke, koje su također zasnovale svoje obitelji. Istodobno s premještajem u Sinj, opet uz rad, pohađa i dovršava studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Budući da ga je na poseban način privlačila andragogija, kolegij iz kojega je odabrao temu diplomskoga rada, bio je najpozvanijim postati voditeljem obrazovanja odraslih u Srednjoškolskom centru u Sinju. U Sarajevu je završio studij psihologije kako bi u reformiranom školstvu mogao stručno pokrivati pedagogijsko-psihologijsku grupu predmeta. Od 1990. raspoređen je na mjesto pedagoga-psihologa u Gimnaziji Dinka Šimunovića. Njegov rad, stručne i profesionalne kompetencije, a nadasve ljudske kvalitete, prepoznali su mnogi. Ubrzo je promaknut u profesora savjetnika, a Psihologijska komora dodijelila mu je dopusnicu za samostalnu djelatnost. Bio je član Hrvatskoga pedagogijskoga društva i Hrvatskoga psihologijskoga društva, sudionik brojnih skupova i savjetovanja diljem Hrvatske, nadaleko poznat i kao učitelj, kao pouzdan i nenametljiv savjetnik i kao prijatelj. Miljenko Buljac aktualno mediji broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 25 www.skolskenovine.hr SJE∆ANJA U Neda Messmer Grisogono Skromnost kao vrlina i kreativnost kao dar prostorijama Hrvatskoga državnog arhiva u Splitu predstavljena je 14. travnja biografska knjiga o Nedi Messmer Grisogono (1919. - 2006.). O knjizi su govorili, između ostalih, akademski slikar Josip Botteri Dini i akademik dr. sc. Nenad Cambi. Mnogi će se zapitati - tko je bila Neda Messmer Grisogono? Rođena je 1919. godine u Zadru. Njezin djed, austrijski državni službenik, u Zadar je doselio iz Innsbrucka. Nakon Prvoga svjetskog rata obitelj se nastanila u Splitu, gdje je Neda završila osnovnu i srednju školu, a zatim se upisala na akademiju u Innsbrucku. No, ratna događanja vraćaju je u Split. Pohađa Mušku obrtničku školu (preteča današnje Škole likovnih umjetnosti) i uči kod vrsnih hrvatskih umjetnika Emanuela Vidovića, Ivana Mirkovića i Vjekoslava Paraća. Oni su pratili njezino likovno sazrijevanje, uputili je u materijale i tehnike, probudili joj interes za različita područja umjetničkog izričaja i poticali volju za širokim likovnim obrazovanjem. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Neda završava studij keramike na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a i u Splitu studira na Pedagoškoj akademiji. Začudo, nikad nije samostalno izlagala i izbjegavala je svaku javnu promociju. Možda je zato njezin stvaralački opus ostao nevaloriziran i nesistematiziran, premda su stručnjaci rano prepoznali njezinu darovitost u crtanju i slikanju kao i u modeliranju. Crteži, akvareli, radovi u ugljenu i terakoti kao i krpene lutke koje je izradila otkrivaju izuzetnu lirsku tankoćutnost. Surađivala je s tvornicama i za njih dizajnirala dezene za folije i tekstil, održavala je tečajeve keramike, izrađivala je lutke i ko- stime za četrdesetak predstava u splitskom Kazalištu lutaka. No, ono najvrjednije i po čemu je generacije pamte jest pedagoško-li- ce). Gradila je toplu komunikaciju s učenicima, poticala ih i otkrivala im čaroban svijet mašte i umjetnosti, ljepotu slobode u kreativnosti. Svoju uspješnost vidjela je isključivo kroz uspješnosti svojih učenika pa je priređivala izložbe učeničkih radova, sudjelovala s dječjim radovima u zemlji i inozemstvu. Za dugogodišnji pedagoški rad nagrađena je na Svjetskom kongresu INSEA-e (International Society Through Education Art), Savez likovnih pedagoga dodijelio joj je priznanje Zaslužnog likovnog pedagoga, a uredništvo Modre laste uručilo joj je Diplomu za izvanredan pedagoški rad. I tijekom Domovinskog rata Neda Messmer Grisogono pokazala je humanost i širokogrudnost. Kao članica Hrvatsko-njemačkog centra u Splitu ishodila je pomoć u lijekovima, a svoja poznanstva u svijetu koristila je kako bi širila istinu o Domovinskom ratu. Vanja Škrobica PLES Od baleta do akrobatskog rocka Treću godinu zaredom zagrebačka Osnovna škola Marije Jurić Zagorke organizira Zagorkine plesne večeri, a ove godine su se učenici rasplesali baš 29. travnja, na Svjetski dan plesa, pa je bilo još ljepše i svečanije nego inače. Raznoliki su program otvorile članice početnoga juniorskog sastava Zagrebačkih mažoretkinja, a odmah za njima nastupile su natjecateljske juniorke, koje za sobom imaju već lijepi broj priznanja i nagrada s brojnih nastupa i službenih natjecanja. Uslijedio je nastup Plesnog studija Escape, čije su članice izvele programe naslovljene Here we go again i Let’s dance, a prvi je dio Zagorkine plesne večeri okončan nastupom Plesnih solista Plesnog centra OŠ Marije Jurić Zagorke, koji su u zanimljivom generacijskom spoju plesačica, od početnih do završnih razreda osnovne škole, skladno izveli fragmente iz vrlo zahtjevnoga klasičnog baleta Coppélia francuskoga romantičnog skladatelja Léa Delibesa. Akrobatski rock’n roll klub Buba otplesao je formaciju Bubamare, a jazz dance grupa Kluba za djecu i mladež Pinokio točku nazvanu Get into the groove. U zanimljivim kostimima ponovo su nastupile članice Plesnog studija Escape, u plesnim brojevima 46 odnosno Baby dolls, a Plesni klub TT izveo je Give it up to me. Publika se spremno predala oduševljenom i kovni rad koji je započela u Kaštel Sućurcu, a potom nastavila u splitskoj eksperimentalnoj školi Šime Krstulović (danas OŠ Skali- dugom pljesku. Kaubojske priče otplesale su članice Plesne udruge Medvjedići, a ritmička grupa Pinokija istočnjačku priču o Aladinu. Članovi Buba Mateja i Krešimir odnosno Paula i Kristijan izveli su svoje plesne točke u žestoku ritmu, a Plesni studio Escape temperamentni Bamboleo, za kojim je uslijedio jednako razigrani ples skupine Capoeira. Zagorkina plesna večer zaokružena je Pustolovinom šumskih jagoda koju su otplesale članice Medvjedića, nastupom plesnih parova Ive i Sergeja te Dore i Branimira iz Buba i jacksonovskim hip-hopom skupine Pinokio. Scenografiju su, ljubičastog anđela plesa koji je bdio nad cijelom večeri, izradili učenici umjetničke radionice 2.b razreda, glazbenu je podlogu osigurao Josip Cirimotić, prof., program osmislile i složile profesorice Ivana Hrenar i Mirka Peroković i učiteljica Ivana Mohorko, a sve je uspješno organizirao i proveo ravnatelj Zagorke Željko Kelava. Za iduću je godinu najavljena i četvrta Zagorkina plesna večer, a oduševljenje publike koja je posve ispunila sportsku dvoranu Zagorke i plesni zanos, trud i mar izvođača i njihovih voditelja svakako opravdavaju nastojanje organizatora da svima pruže jednaki i veći užitak i u godinama koje dolaze. Duško Popović U»ENICI-STVARAOCI Moj kišobran me zove van Dosadno je. Cijeli dan pada kiša. Moj kišobran i ja Izađemo zajedno van. Ne vidimo nikoga. Uz lokvu na ulici Dvije gliste uživaju U kiši. Kiša, kišobran, njih dvije i ja. Dosadan dan. Filip Vidovič, 3. r. Osnovna škola Cestica, Cestica Voditeljica: Gordana Marsenić mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. KAZALIŠTE WEB Dramaturški “rasuti teret“ Ivan Vidić, Dolina ruža, u redateljstvu Krešimira Dolenčića, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 2010. N Za odgojno-obrazovni rad po mjeri djeteta ačelno, svaki novi domaći dramski tekst valja pozdraviti. Osobito ako - kao ovaj - najavljuje bolnu i aktualnu temu zakonitih, ali ipak kriminogenih zbivanja u hrvatskome bankarstvu, što je prigoda da se prozbori o koječemu još što nas tišti i uništava nam živote. Naime, Ivan Vidić (Zagreb, 1966.) svojega protagonista Petra, direktora banke, postavlja na početak svojega životnog nedjela - kada čitav novac iz banke pakira i skriva negdje u neku vikendicu! To je, naravno, i previše naivno da bi bilo uvjerljivo. Međutim, u potjeru za novcem kreće i nadređeni mu viši bankar te Petrova žena i djeca, kojih je troje... Petar u svome bijegu ispituje koliko se daleko može otići i može li se kroz neki prolaz iskoračiti iz svijeta, svog vremena i prostora, u nešto novo dalje i drugačije, kako GLAZBA http://www.korakpokorak.hr Pučko otvoreno učilište Korak po korak svoje je internetsko mjesto namijenila prosvjetnim djelatnicima - odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima, stručnim timovima i ravnateljima dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, a sa svrhom unapređivanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa korištenjem inovativnih metoda. Posjetitelji se ondje mogu upoznati s djelatnošću Udruge, u prvom redu s raznim programima (seminarima) stručnog osposo- bljavanja i usavršavanja odgojnoobrazovnih djelatnika po metodi Korak po korak i sukladno ISSA pedagoškim standardima (usmjerenost na dijete) te s publikacijama Učilišta (časopisi Dijete, škola obitelj i Dijete u Europi, priručnici i slikovnice). Stranica donosi obavijesti o novostima, a forum pridonosi osvjetljavanju aktualnih pitanja unapređivanje odgojno-obrazovnog rada te razmjeni iskustava dobre prakse. (A. J.) Naja vlj u j e m o . . . HR Radioigra za djecu Branko Ružić: Kralj Kosobrad Nedjelja , 16. svibnja 2010. u 13,15 sati Redatelj: Darko Tralić Urednica: Nives Madunić Barišić Izbirljiva princeza koja se ne želi udati i popustljivi otac i kralj uobičajeni su motivi bajki za djecu. No, rijetko se događa da kralj na kušnje stavlja razmaženu princezu. U ovoj bajci princeza Lana morat će ostaviti dvorac i poći s prosjakom u njegov dom, sjeći će drva u šumi, musti krave, pjevati na trgu i pomagati u kraljevoj kuhinji… Smrdljiva rupetina u kojoj mora dijeliti postelju s prosjakom uskoro će postati ugodno mjesto, a rupa na krovu kroz koju se vide zvijezde romantično mjesto princezine preobrazbe. Duhovita, dinamična i iznenađujuća ova bajka podjednako govori o roditeljskoj popustljivosti i dječjoj nesmotrenosti, o ljubavi i zabludama donoseći četiri posve različita karaktera koja će se u međusobnom dodiru mijenjati i odrastati. Zabavna, moderna i razigrana režija Darka Tralića ipak ne gubi glavnu bajkovitu crtu, a u odličnoj glumačkoj interpretaciji Mirne Medaković, Elizabete Kukić, Mladena Vasarya i ŽŽarka Savića razveselit će podjednako i djecu i odrasle slušatelje. RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk http://www.hrt.hr to objašnjava sam autor, a da bi to „nešto novo dalje i drugačije“ i pokazali, priređivači predstave u promidžbenoj su knjižici otisnuli Na žalu beskraja, stihove Nikole Milićevića (kojega krivo pišu kao Miličević - i uopće u predstavi teško je razaznati kad glumci izgovaraju č, a kada ć!). Već nakon desetak minuta gledanja jasno je da poneki doista sjajno oblikovani detalji i dijalozi začas ustupaju mjesto općoj U sprdnji; usred „ozbiljne“ radnje odjednom se kao problem nameće nekakva zagorjela pečena patka, kao u studijskim tv-komedijama, itd. U umjetničkim se krugovima to zove „bijeg mašte“, a moglo bi se zvati i „dramaturgija rasutog tereta“. Komad koji i jest i nije obiteljska drama, satira, hiperbola (čas jedno, čas drugo, čas treće) igra se nadrealistično, protagonist, (ne)primjereno izabrani Sven Medvešek, mašući kuferima, hita prema „žalu beskraja“ („Dolini ruža“)... Oduševljen Vidićevom dramaturgijom koja mu je „smiona“ jer „ne nudi gotova rješenja“, Dubravko Mihanović, dramaturg ovoga kazališta, piše: „Zato ju je tako zabavno čitati, a tako teško postavljati.“ Naravno, kad je posrijedi takav dramaturški „rasuti teret“, teško je na pozornici postaviti išta suvislo (usuprot dobrim detaljima!), ma koliko da je Anja Šovagović Despot odlična glumica U sažetku: nakon dugih sati i sati (23. travnja) konačno - završni konvencionalni pljesak glumcima, a trajalo je svega oko sat i četrdesetak minuta! Stijepo Mijović Kočan U ciklusu Mladi za mlade gostovali srednjoškolci iz Koprivnice i Osijeka Bravo gostujućim umjetnicima ciklusu Mladi za mlade koji se već niz godina održava u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog, 20. travnja 2010. predstavili su se mladi glazbenici srednjoškolci glazbenih škola u Koprivnici i Osijeku. A imali su što i pokazati. Prvi je nastupio Vanja Posavec, gitara, koji je rođen u Koprivnici 1992. godine i polaznik je trećeg razreda Srednje glazbene škole u Varaždinu. Postigao je više nagrada na domaćim i međunarodnim gitarističkim natjecanjima. Svoje znanje i talent na ovom je koncertu pokazao izvodeći skladbe J. S. Bacha: Francuska suita, br. 1 BWV 812 Allemande te skladbu M. Giulianija, Sonatina op. 71, br. 3 sa sva četiri stavka. Lucija Hraščanec (Koprivnica, 1992.), koja je u petom i šestom Briljantan nastup − Vanja Posavec razredu niže glazbene škole u Koprivnici, uz gitaru i klavir počela je učiti i saksofon. Na ovom instrumentu brzo napreduje, naročito po upisu u Srednju glazbenu školu u Varaždinu kod prof. Davorina Premca. Nastupila je vrlo sigurno s tri skladbe: Concerto, 1. stavak ruskog skladate- Koncert pobjednika Sezona Hrvatske glazbene mladeži i zagrebačke Muzičke akademije, 2009./2010., obogaćena je koncertom sretnih pobjednika na Državnom glazbenom natjecanju, održanom u Varaždinu u ožujku 2010. Svježina ozračja, dobra glazba, polet i vještina mladih izvođača, toj su priredbi, održanoj u Maloj dvorani Lisinski, dali posebno značenje. Prvaci novih naraštaja jamče da glazbena umjetnost u nas ima dobru perspektivu. Šimun Končić, viola, i Julija Gubaidulina, klavir, izveli su inventivno maestozni Bachov koncert, a Marko Malivuk Jovanović, saksofon, i Ivan Batoš, klavir, doista se iskazali svirajući Debussyja, Rapsodiju za saksofon i orkestar. Mario Lončar, truba, Zrinka Ivančić, klavir, pasionalno su odsvirali Caprice Eugene Bozza. Savršena je bila harfistica Anja Kožuh, u ozvučju kompozicija Uhlika i Tourniera. Ne manje dojmljiva bila je Ana Horvat, klarinet, u formatu Cappriccio Alde Grgina. Sonatina za flautu i klavir Jean Riviera zalepršala je u ime flautistice Lucije Petrač i klaviriste Ivana Batoša. Hummelovoj Fantaziji dali su maha Maretina Pustički, viola i Julija Gubaidulina, klavir, a svečanu Sonatu za kornu i klavir u F-duru starog majstora Luigija Cherubinija dojmljivo su renovirali mladi majstori Jovan Dokuzov, korna, i Ivan Batoš, klavir. Mali bubanj solo, Nocolas Sinković, završio je svojom točkom na Tchik, kompoziciju Nicokala Martynciowa, sve uz pljesak zahvalne publike. (mj) lja A. Glazunova (1865.-1936.), slijedila je skladba Concertino da Camera francuskog skladatelja elektroničke glazbe Jacquesa Iberta (1890.-1962.). Odsvirala je i jednu skladbu domaćeg skladatelja, bio je to Hikikomori M. Gašparovića. Uz klavir ju je pratila profesorica Lea Šantek. Hrvoje Hrešč, violončelo, (Osijek, 1994.), učenik je Glazbenog učilišta Elly Bašić, u Zagrebu, u klasi profesorice Dobrile Berković-Magdalenić. Iako violončelo uči nepunih sedam godina, osvojio je brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima. Usavršava se na seminarima i majstorskim radionicama poznatih svjetskih profesora. Jedan od njih je i Giovanni Sollima, violončelist koji je nedavno gostovao i u Lisinskom, nastupajući i kao duo s našom violončelisticom Monikom Leskovar. Hrvoje Hrešč odsvirao je briljantno R. Schumannovu Fantasiestücke: op. 73 s tri stavka. Uz klavir ga je pratila profesorica Renata Hil. U sličnom je ozračju svirala i Marija Bašić (Osijek, 1996.), učenica prvog razreda Srednje glazbene škole F. Kuhača, Osijek. Violinu svira od sedme godine. Izvela je djela F. Krežme: Moje sanje i H. Wieniawskog: Koncert br. 2 u d-molu op. 22. Pratila ju je na klaviru Renata Hil. Za kraj, Ivana Vukojević, flauta (Osijek, 1995.), također učenica prvog razreda srednje glazbene škole F. Kuhača, izvela je skladbe W. Pappa: Polka de bravoure i D. Bobića Marš-humoresku, autora tragične opere o Veroniki Desinički. Milica Jović mediji aktualno broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Razumijevanje procesa učenja K Daniel Chabot, Michel Chabot Emocionalna pedagogija, Osjećati kako bi se učilo − Kako uključiti emocionalnu inteligenciju u vaše poučavanje Educa Zagreb, 2009. Autori knjige tvrde da su emocije sastavni dio procesa učenja te da se emocionalna inteligencija može primijeniti u strategijama podučavanja i učenja njiga Emocionalna pedagogija izlaže čitateljima novi pristup strategijama podučavanja i učenja. Autori Daniel Chabot i Michel Chabot odstupaju od uvriježenog stajališta da kvalitetno podučavanje pridonosi uspješnom učenju, jer brojne inovacije u podučavanju ne postižu željeni uspjeh. Ujedno zabrinjavaju podatci o sve većem broju adolescenata u Americi i Kanadi koji ne završavaju srednju školu. U čemu je problem? Ako se učenje definira kao kognitivni proces, tada se za svaki problem koji se pojavi u učenju smatra da je kognitivne naravi. Međutim, mnogi znanstveni i intuitivni pokazatelji potvrđuju da su teškoće u učenju kao i školski uspjeh podjednako vezani za emocionalne sposobnosti. Stoga autori knjige na pitanja o tome Kako ljudi uče? Zašto se neki muče s učenjem, a drugima to ide lako? Kako možemo pospješiti proces učenja? odgovaraju da su emocije sastavni dio procesa učenja, iz čega proizlazi da se emocionalna inteligencija može primijeniti u strategijama podučavanja i učenja. Takvu viziju podučavanja i učenja, Daniel Chabot, psiholog i Michel Chabot, pedagog nazivaju emocionalnom pedagogijom. Autori žele čitatelje podrobno upoznati s ovom problematikom, pa u prvome dijelu knjige obrađuju biološke temelje emocionalne inteligencije i učenja, a u drugome dijelu govore o tome kako emocionalnu inteligenciju uključiti u strategije podučavanja. U knjizi uspješno kombiniraju izlaganje stručnih, znanstvenih i praktičnih informacija, pridonoseći time korisnosti i uporabljivosti knjige. Da bi dokumentirali svoje tvrdnje, autori predstavljaju rezultate neuroloških istraživanja, opisuju ponašanje pacijenata s ozljedama određenih područja mozga, objašnjavaju primjere psiholoških eksperimenata i teorija. Da bi potaknuli čitatelje, predlažu vježbe za upravljanje vlastitim emocijama te za razumijevanje tuđih. Emocionalnu inteligenciju definiraju kao skup kompetencija koje omogućavaju prepoznavanje, izražavanje i razumijevanje vlastitih i tuđih emocija. Nadalje, emocionalna inteligencija omogućuje upravljanje vlastitim te prilagođavanje tuđim emocijama. Emocionalnu inteligenciju osoba primjenjuje pri komunikaciji, donošenju odluka, određivanju prioriteta, održavanju međuljudskih odnosa. U knjizi se potanko razmatra kako upravljati emocijama štetnima za proces učenja te kako prepoznati i podržavati emocije koje povoljno djeluju na učenje. Knjiga Emocionalna pedagogija stručno je i znanstveno utemeljena knjiga, napisana u maniri praktičnog priručnika, čime će motivirati prosvjetne djelatnike da primijene korisne ideje. Ta je knjiga ujedno prilog razumijevanju pedagoške dimenzije emocionalne inteligencije. Slavenka Halačev Mračna strana zavičaja N Josip Danolić, Bila je to zapravo Marta, priče Majumi Split, 2009. Danolić u novelama opisuje svoj zavičaj, onakav kako ga je doživio u djetinjstvu, zavičaj prepun primitivizma, njegovu neprosvjećenost i nepovratno siromaštvo ova knjiga gimnazijskog profesora Josipa Danolića Bila je to zapravo Marta (do sada objavio knjige Od crta i ureza, ogledi, Kako dati hrvatsko ime demokraciji, intervjui, i Crveno na crnom, kritike) donosi devet novela od kojih su neke objavljene već prije u tiskanim i elektroničnim medijima, a neke sada objavljuje prvi put, a sve na okupu drži naslovna priča Bila je to zapravo Marta. U svim njegovim novelama prevladava teška i mračna strana života njegova zavičaja, ta stalna borba protiv nečeg u nastajanju kojem se, s jedne strane, ljudi unaprijed pokoravaju, ali i odolijevaju, s velikom boli, odricanjem i patnjom. To dominira u svim njegovim novelama i takva obilježja jednako nose i muškarci i žene, i staro i mlado, netko s velikom mukom, a netko s mukom i jaucima. Ta je muka gotovo uvijek tiha, nevidljiva, ali je muka. Danolić u novelama opisuje svoj zavičaj, onakav kako ga je doživio u djetinjstvu, zavičaj prepun primitivizma, njegovu neprosvjećenost i nepovratno siromaštvo. On ga sagledava iznutra i izvana; psihološki dubokim poniranjem u dušu svojih junaka; u duše razapete između onoga što imaju i onoga što bi htjeli. Ali nitko zapravo ne zna kako to ostvariti. Zato on i ne osuđuje svoje junake. On s njima jednostavno suosjeća i pati. U piščevim novelama nema vidljivih suza, naricanja, plača, ali ima unutarnjega grča, unutarnje boli, krvarenja, patnje; nema jecanja, ali ima duboke žali za izgubljenom mladosti, za osmijehom, za ljepotom, za ljubavi, pa čak i za izgubljenom nadom. Svim njegovim likovima visi oko vrata kako i zašto, iza kojih slijedi osuda i prezir ili izgnanstvo, a često i strašna smrt. Rečenice su mu životne, a tu živost i te slike autor „hrani“ govorom zavičaja. Slike cetinskoga kraja date su slikovito, pa ti običaji, ti šutljivi, ali radišni ljudi, ta njihova tiha patnja, ti pejzaži krajolika, ta gusta i olovna kiša, vraća nas škrtim, oštrim, krvavim i surovim vremenima. Kompozicija je vješto izbalansirana, malo je zbijena, nema razvučenosti, širine i igre riječi; istina, u novelama nedostaje pokoja lirska nota. Ono što kompoziciji daje posebnu draž odnosi se na piščevu tijesnu vezu sa zavičajem i ljudima koje opisuje, pa je nekad nemoguće odrediti granicu gdje priča autor, a gdje govore njegovi likovi. Upravo ta čvrsta veza daje njegovim novelama poetičnost, zanesenost i neposrednost. Knjiga zaslužuje mjesto u gradskim i školskim knjižnicama, a novele Rijeka i Marta vrsne scenariste. Bilo bi to lijepo i za ovaj kraj, za nemirnu i opjevanu Cetinu i njezine ponosne ljude. Velimir Karabuva MaruliÊ Časopis za književnost i kulturu, broj 2., Zagreb, ožujak travanj 2010. Č asopis za književnost i kulturu Marulić u broju 2, za ožujak i travanj, na uvodnim stranicama donosi kronologiju jednoga publicističko-izdavačkog slučaja, primjerenijeg nekoj „korporaciji“ iz okrilja divljega kapitalizma nego ustanovama koje su blisko povezane s Crkvom i koje su u svojoj nakladničkoj politici bitno usmjerene na izdavanje literature s duhovno-religioznim sadržajima. Riječ o HKD-u sv. Jeronima i Glasu Koncila te o drugom izdanju knjige Velimira Deželića o nadbiskupu Hauliku (prvo izdanje 1929.). Tko je kome spomenutu knjigu preoteo, tko je koga prevario i tko je sve od poznatih javnih, crkvenih i laičkih osoba u te mutne poslove umočio svoj prst čitatelj će saznati iz prepiske koja je vođena između jeronimovaca i onih drugih, a koju časopis objavljuje u integralom obliku. Nakon jednoga takvoga „gorkog“ bombona, koji nam barem otkriva da smo svi „krvavi ispod kože“, dobro dođe članak Mladena Jurčića Uskrsno razmišljanje kao i bogat izbor proznih i pjesničkih uradaka drugih Marulićevih suradnika. Od ostalih tekstova izdvajamo opsežan članak Tome Lučića o čašćenju sv. Vlaha (Blaža) u Hrvatskoj kao i prilog Vladimira Rema o obitelji Brlić. Jezik Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika god. 57., broj 2., Zagreb, travanj 2010. U novome, travanjskom broju Jezika akademik Stjepan Babić piše o hrvatskim i srpskim hrvanjima sa „srpskohrvatskim standardnim jezikom“. Riječ je, naravno, o jezičnoj politici i odnosima hrvatskih i srpskih jezikoslovaca (i političara) prema istosti i različitosti hrvatskoga i srpskoga jezika u bivšoj zajedničkoj državi u kojoj su Srbi uvijek izražavali unitarističke težnje prema stvaranju jednoga i jedinstvenoga srpskohrvatskoga jezika, dok se većina hrvatskih jezikoslovaca borila za samostalnost i zasebnost hrvatskoga jezika. Povod Babiću za pisanje ovoga članka bio je članak srpskoga je- zikoslovca Milana Šipke u NIN-u, u kojemu Šipka, među ostalim, piše kako se srpski politički čimbenici i lingvisti ni dvadeset godina nakon raspada zajedničke države i disolucije zajedničkog srpskohrvatskog jezika još nisu službeno odredili prema novonastaloj situaciji u području jezika i jezične kulture. Je li pravilno reći prometni trak ili prometna traka? O tome piše Stefan Rittgasser, a Sanda Ham razmatra problem uporabe (i pisanja) riječi (naziva) kurikulum/kurikul te hrvatske zamjene za tu tuđicu. U vezi s tom riječju oglasilo se i Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika svojim priopćenjem, koje Jezik objavljuje u cijelosti, te akademik Vladimir Paar, koji se pita zašto se pruža otpor nazivu na hrvatskom jeziku. Sanja Vulić i Marko Alerić nastavljaju svoj serijal o riječima hrvatskoga jezika, a Nataša Bašić piše opsežan prikaz knjige Leopolda Auburgera Hrvatski jezik i serbokroatizam. Matica Mjesečna revija Hrvatske matice iseljenika broj 4., travanj 2010. I z obilja članaka, intervjua, reportaža, kraćih i duljih vijesti iz života hrvatskoga iseljeništva izdvajamo ono najzanimljivije. U članku O strategiji prema Hrvatima izvan Hrvatske izvješćuje se o redovitoj godišnjoj skupštini Hrvatskoga svjetskoga kongresa za Njemačku. Hrvatskom svjetskom kongresu posvećen je još jedan članak koji nas izvješćuje o sjednici Središnjeg odbora HSK u Švicarskoj i Lichtensteinu, na kojoj je za predsjednika izabran svjetski poznati fizičar Davor Pavuna. Nedavno je u kanadskoj provinciji Ontario uveden hrvatski jezik u redoviti školski program, kao dio redovite nastave u osnovnim i srednjim školama. Što to znači za hrvatsku zajednicu u Vancouveru i provinciji British Columbiji za Maticu govori Zora Prlić, iz Vancouvera, koja je zajedno sa svojim timom uspjela ostvariti ovaj iznimno važan projekt. Iz susjedne Bosne i Hercegovine dolazi nam reportaža o konjičkim Hrvatima, a poznati glazbenik i glazbeni producent Andrej Baša govori za Maticu o svome radu i posebno o Festivalu Melodije Istre i Kvarnera i o Hrvatskom festivalu djece i mladih u New Yorku, s kojima je Baša već dugo godina povezan kao direktor i glazbeni producent. O svom umjetničkom radu u području folklora govori i poznati zagrebački glazbenik Goran Kačurov, nekadašnji član Lada, a sada voditelj folklornog ansambla Kralj Tomislav iz Aucklanda na Novom Zelandu. Tu su i drugi zanimljivi prilozi kao i redovite rubrike Globalna Hrvatska Vesne Kukavice, Povijesne obljetnice Željka Holjevca, Govorimo hrvatski Sanje Vulić i Hrvatske županije, u kojoj je u ovome broju predstavljena Zadarska županija. Pripremio I. Rodić iz proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 GODINA Pismeni sastavci Ono diete, koje opis ili list kakov napisati zna u prostih i lahkih, a glede stvari dobro razporedjenih stavcih, bez znatnih pogrešakah proti pravopisu, - takovo je diete doista imalo dobru jezikoslovnu obuku, pa ma ono i neznalo razlikovati pridavnika od prislova. Neka pako nitko nemisli, da je to tako lahka stvar. Koliko odraslih ima, da u stanju nisu napisati najprostije pisamce razgovetno i u naravnom savezu! A zašto? Jedino zato, što od djetinjstva nisu upućivani niti vježbani bili u naravnom i pravilnom mišljenju i prosudjivanju. Koji se tomu nauči, i to zna, taj će doista pametno i razgovetno pisati, ako samo onda onako i piše, kako pametno misli i sudi, jerbo ih ima i takovih, koji hoće da Bog zna kako mudro i visoko pišu, pa onda im baš zločesto za rukom izpada. Zato je vještina u pismenom izrazu većinom najsigurnije mjerilo, da li su se djeca naučila pravilno misliti i prosudjivati ili ne, da li u jeziku obučavana kako valja ili ne. A za to izmedju svega treba osobito mnogog i mnogog vježbanja. Narodna knjiga: koledar za prestupnu godinu 1860. PRIJE 100 GODINA Učiteljsko pitanje Otkako zasijeda naš sabor i otkako zemljom upravlja nova vlada, naše se je učiteljsko pitanje razmahalo i u štampi, i kod vlade, koja je držala već dvije ankete za uredjenje učiteljskih beriva, a i u saboru, kamo dolaze peticije raznih zborova, premda je i “Savez” već svoju predao u ime svekolikoga učiteljstva. Ovaka akcija svakako je dobra, a ne će biti izlišno, da se svaki drug obrati na svoga poznatoga narodnoga zastupnika s molbom da se zauzme za našu stvar. Koliko nam je poznato svi su narodni zastupnici bez razlike stranaka za pravedno poboljšanje naših prilika i jednodušno zauzeti i kad osnova dodje pred sabor, svi će preporučiti našu stvar i glasovati za povišicu naših plaća. kakva će biti ta povišica i kada ćemo je dobiti, - to nam nije poznato. Škola Br. 5 / svibanj 1910. Dječji dan Dne 7. o. mj. održan je dječji dan, a dne 8. dječji blagdan u čitavoj našoj domovini. U gradu Zagrebu uspjeli su ti dani mimo svako očekivanje, pa je i ove godine unišao lijep novac na korist siromašne naše mladeži. “Udruga učiteljica” učinila je sve, samo da građanstvo zagrebačko što većma pomogne njeno plemenito nastojanje u korist one djece, koja nemaju u svom domu i okolini prilike, da steknu onu moralnu i materijalnu potporu, koja im je potrebna, da postanu korisni članovi ljudskog društva. Pored toga skrbila je rečena udruga i zato, da lijepim i uspjelim zabavama, u kojima su učestvovala i sama djeca, odšteti one, koji su pomogli njezine lijepe i svake hvale vrijedne intencije. Hrvatski učiteljski dom OBLJETNICE broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 170. obljetnica rođenja Ivana Krstitelja Tkalčića (1840. - 1905.) Zaslužni kroničar nacionalne, vjerske i školske prošlosti Priredio Anelko Jelin Kao suradnik Napretka, Tkalčić je objavio Hrvatsku povjestnicu (1861.) te jedan od prvih prikaza prošlosti hrvatskoga školstva (1865.) Ivan Krstitelj TkalËiÊ S pomen imena Ivana Krstitelja Tkalčića ponajčešće asocira na povijest Zagreba i zagrebačke biskupije, čemu je taj naš povjesničar posvetio najveći dio svojega opusa. Rjeđe su (u hrvatskoj historiografiji) spominjane, pa su i manje poznate Tkalčićeve veze s hrvatskim učiteljstvom i hrvatskom školskom poviješću, dotično njegova suradnja s Napretkom, prvim hrvatskim školskim i pedagoškim časopisom. To je razlog više da se Tkalčića prisjetimo i na ovom mjestu, a u povodu 170. obljetnice njegova rođenja. Rođen 4. svibnja 1840. godine u Zagrebu, nakon pučke škole i šest gimnazijskih razreda stupio je u zagrebačko sjemenište, 1861. završio je bogosloviju te sljedeće godine bio zaređen za svećenika. Bio je kapelan u Sisku (do 1867.), potom prebendar zagrebačke prvostolne crkve (do 1905.). Pored aktivnosti u političkom životu (pristaša Neodvisne narodne stranke i gradski zastupnik), radio je u ondašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti kao knjižničar te arhivar (1883. – 1886.), a redoviti član Akademije bio je od 1883. godine. Tkalčić je autor niza povijesnih rasprava (Sbor prebendara prvostolne crkve zagrebačke, 1884.; Prvostolna crkva zagrebačka nekoć i sada, 1885.; Ivan arcidjakon Gorički domaći pisac u 14. vieku, 1886.), a znamenitim zbirkama povijesnih izvora (Povjestni spomenici zagrebačke biskupije, I-II, 1873. – 1874.; Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, priestolnice Kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske, I-XI, 1889. – 1905.) dao je temelje i putokaze budućim istraživanjima zagrebačke prošlosti. Râno je Tkalčićevo zanimanje za povijest: već u knjižnici sjemeništa marljivo je čitao historiografska djela; pisati, pak, PRIJE 50 Br. 10 / 20. svibnja 1910. Priprema se nova Pedagogija Učiteljima akademsko obrazovanje U svim civiliozovanim državama pojavilo se pitanje o akademskom obrazovanju učiteljstva. Kao što su seoski svećenici i liječnici pa i inžiniri akademski obrazovani ljudi, tako moraju biti i učitelji. Mnoga sveučilišta u Evropi otvorila su svoja vrata učiteljstvu pučkih škola primajući njegove članove za redovite učenike, pa bi trebalo nastojati, da osnova učiteljskih škola u Hrvatskoj bude takova, da i hrvatsko sveučilište može slijediti primjer svih sjeveroamerikanskih sveučilišta, pa jenskoga, marburškoga (Hessen) i drugih. Da će se učiteljstvu morati dati više obrazovanje, tomu je razlog već to, što u sadašnje učiteljske škole dođu učenici premladi i premalo u općem znanju poučeni, a da bi mogli shvatiti pedagogiju, koja je danas golema znanost. (Iz Predstavke urednika Preporoda V. Koščevića banu Nikoli pl. Tomašiću) Preporod Br. 5 / svibanj 1910. Potreba za jednim novim pedagoškim djelom osjeća se kod nas već duže vremena. Kretanja u društvu i na području odgoja i obrazovanja došla su u takvu fazu, da omogućuju da se definiraju i obrade osnovna pitanja, koja spadaju u područje pedagoške nauke, i to s novih, suvremenih stajališta. Ideju, da se piše nova Pedagogija, dao je Savezni zavod za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja, koji se prihvatio i organizacionih poslova pri pisanju ovog stručno-pedagoškog djela. Početkom ove godine stvorena je uža redakcija, u koju su ušli: dr. Pero Šimleša, profesor Filozofskog fakulteta iz Zagreba, dr. Vlado Šmit, profesor Filozofskog fakulteta iz Ljubljane, dr. Nikola Potkonjak, asistent Filozofskog fakulteta iz Beograda i Ljubomir Krneta, savjetnik u Saveznom zavodu za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja. Uža redakcija pripremila je nacrt sadržaja Pedagogije, koji je razmotren na sastanku šire redakcije, u Beogradu pod predsjedanjem Mitre Mitrović, direktora Saveznog zavoda za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja. Obrazloženje koncepcije knjige dao je dr. Pero Šimleša. On je, između ostalog, prikazao ukratko historijat razvoja naše i objavljivati počeo je kao bogoslov, godine 1859., približno u isto vrijeme kad je započeo izlaziti časopis Napredak. Tkalčić ga je od početka pratio i s njegovih stranica dobio je potvrdu da onodobni učitelji vape („vrućom željom“) da u ruke dobiju prijeko potrebnu knjigu hrvatske povjesnice. Stoga je, ne oklijevajući, bacio se na posao: koristeći se djelima Račkog, Lucića, Krčelića, Šveara, Kvaternika i drugih proučavatelja hrvatske prošlosti, priredio je opsežan rukopis i ponudio ga Napretku za objavljivanje. Naslov: Hrvatska povjestnica. Na tragu Preradovićeve misli da „narod bez svoje povjestnice, putnik je bez putnog lista / Zapreka nalazi svud, daleko nemože poć“, dobio je potporu Napretkova urednika S. Novotnyja, pa je ova povijest u krakom roku, 1861. godine „ugledala svijetlo dana“. U njoj, kaže autor u predgovoru, „naći će čitalac sve što se je znamenitijega po nas slučilo. Čitalac će uz to u njoj obresti, da se znamenitije zgode pripovijedaju obširnije, a one, koje su od manje važnosti, da se samo mimogred napominju. Ležalo mi je takodjer na srcu, da dokažem čitatelju kako su Hrvati vaviek čuvali svoja prava, samostalnost, i branili ih (osobito kad su si izabirali nove kraljeve)“. Knjiga je posvećena (i namijenjena) „slavnom pučkom učiteljstvu trojedne kraljevine“, a njemu se autor i izravno obraća: „Preporučujem dakle domorodnomu učiteljstvu i obćinstvu to svoje dielce; moleć učitelje, da djeci u izvadku pripovjedaju slavna djela priedjah naših, da ih ona vide, i da se diče i ponose, a i da ih nasljeduju; a obćinstvo, da iz njega crpi što smo i kakovi smo bili; da umije svaki braniti svoje proti napadaju tudjinah; a tomu je neobhodno potrebno znati svoju povjestnicu“. Tkalčićeva Hrvatska povjestnica, knjiga od dvjestotinjak stranica, bila je dobrodošao priručnik učiteljima, što potvrđuju i reakcije u člancima iz kasnijih godišta Napretka: u metodičkim i inim prilozima nije izostalo pozivanje na Tkalčića. Time nije okončana veza Tkalčića i Napretka. Godine 1865., u tri nastavka (br. 22, 23 i 24) objavljene su njegove Povjestničke crte o školstvu u Hrvatskoj. Iz te rasprave vidljivo je koliko je Tkalčić cijenio obrazovanje i ulogu škola. „Ako kanimo doznati, na kakovu stupnju naobraženja stoji koj narod, a mi uzmimo samo mjerilom obstojanje i uredjenje njegovih učionah, pa ćemo tada slobodno suditi moći o razvitku duha, o stanju književnosti i obrtnosti onoga naroda“ – kaže Tkalčić te dodaje da želi svojim prilogom pokazati da „ni u Hrvatskoj nije bio narod u ono staro doba tako zapušten, kako bi si tko mislio“. Iz današnje perspektive promatrana, Tkalčićeva historiografska paradigma jest prevladana, no u svoje vrijeme ona je prednjačila i u nacionalnim okvirima bila je iznimno značajan pomak u istraživanju i širenju spoznaja o hrvatskoj prošlosti. GODINA pedagoške misli i istakao nužnost pojave jednog novog kapitalnog djela na tom području, a zatim dao prijedlog koncepcije nove knjige. Nova Pedagogija neće biti oficijelni udžbenik, u kojem su obrađena sva pitanja, već stručno-teoretski rad o osnovnim pedagoškim pitanjima, sagledanim pod suvremenim uvjetima. Autori pojedinih poglavlja pisat će samostalno držeći se općeg okvira i služeći se naučnim metodama. U svakom poglavlju bit će postavljen problem, dat kratak historijski prilaz, prikaz shvatanja, koja danas postoje, a zatim iznesen naš stav. Školske novine Br. 18-19 / 29. travnja 1960. Festival esperantista U Splitu je održavan Treći kulturni festival jugoslavenskih esperantista kojemu je prisustvovalo preko 900 sljedbenika međunarodnoga jezika iz 10 evropskih zemalja, a od toga ih je oko 400 aktivno nastupilo. Jugoslavenski su izvođači došli iz 45 mjesta u državi. Program je obuhvaćao pjevanje, glazbu, balet, folklorne plesove s pjevanjem, solo-scene. predstave i natjecanje omladine u govorništvu. Školske novine Br. 20 / 13. svibnja 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. G www.skolskenovine.hr –aËki zrakoplov U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. odine sam 1852. došao u prvi razred takozvane »elementarne škole« (Elementarschule) u Bjelovaru u tadašnjoj varaždinskoj (pukovnije gjurgjevačka i križevačka) Vojnoj krajini. Škola je, kao sve druge po Vojnoj krajini u ono vrijeme stojala pod vojničkom upravom i vrhovnim nadzorom vojničkim. Obično je uz ine školske nadzornike i major imao pravo nadzora, premda je to rijetko kada vršio. Naša današnja školska mladež ne zna ni iz daleka procijeniti blagodati humanitarnoga postupka u školi, način praktične pouke i umjeren, ali siguran napredak u naucima. U ono su doba bile šiba i palica uzgojno sredstvo, kojim je učitelj oštrio pamet školske mladeži, poticao joj marljivost i uzbuđivao volju na proučavanje obučnih predmeta, a među njima osobito njemačkoga jezika. Ne velim, da su baš svi učitelji rabili takova sredstva; bilo i tuj izuzetaka, ali vas mogu uvjeriti, da je ipak većina isprašivanjem nekih dijelova đačke oprave usađivala znanje u mlade lubanje. Tu nije trebalo puno tumačiti, nego se znalo kazati: »Za sutra imadete naučiti na pamet od… pa do…« naznačiv učitelj prvu i zadnju riječ lekcije na označenoj po njem strani. To se zatim bubalo, da se sve orilo po stanovima. Mi, koji smo stanovali kod učitelja Spudića, zavlačismo se u sve kutove: u kokošinjak, u svinjac, dapače i pod svinjac, na tavan, u vrt, za staju, gdje su bile krave, pa začepivši malim prstima uši, da ne čuješ drugih, udrider na glas učiti lekcije, da se čulo po svem komšiluku! Drugi dan iz jutra stupio bi naš stari nadučitelj, »Oberlehrer« V., u školu. Na nos natakao očale, za koje smo mislili svaki čas da će se strmoglaviti sa nesigurnog svog položaja u bezdno, na prašno školsko tlo. U desnici držao palicu, lijevom obuhvatio veliku okruglu burmuticu, a na dugme na kaputu uzicom objesio punu duhankesu. Kako bi hodao po školskoj sobi, klimala je kesa poput njihala, a palicom lupio bi po koji put i tlo, da se sve prašilo. Prozvav nekoliko malih krajišnika preda se do podija, gdje mu bijaše sjedalo, uze ispitivati njemačku gramatiku od slova do slova. Teško si ga onomu, koji bi zapeo, a još gore po onoga, koji ne bi znao ništa! Kaže se, da u paklu vlada cvokot zubi. Bome bilo cvokota zubi i u V-ćevom razredu. Nije učitelj sam vlastoručno potpomagao memoriju malih Hrvata, koji su se s mukom učili njemački jezik iz njemačke gramatike na pamet, dočim ih je palicom gladio, nego je i naš najveći i najjači kolega Kordić morao šibom opominjati dječake, da budu marljiviji. Ja sam takovom zgodom sjedio na svojem mjestu u klupi žaleć siromahe kažnjenike, a bojeći se za svoju kožu, premda sam lekciju znao a i govorio već njemački, općeć u kući učiteljevoj, gdje se govorilo njemački. Kako se nije štedilo šibama, tako se nije pazilo baš ni na pravednost u porazdijeljivanju školskih nagrada o koncu godine školske. Načelnikov sin, moj sudrug, nije učio ništa, tako da su mu pa uz najbolju volju učitelji mogli dati samo treći red, buduć da nikada pod godinom nije ni usta otvorio. A što se dogodi? Prigodom dijeljenja svjedočaba reći će nadučitelj: – Ivane! Ne mogu kazati, da si bio dobar i marljiv učenik, i nijesi ni zaslužio prvi red, ali jer mislimo, da ćeš biti bolji, ugledaš li lijepu knjigu, pa da ti dokažemo, kako je slatko zaslužiti ovakovu nagradu, to ti je gospodin otac kupio ovu nagradu, koju ti evo ovim dajem, da budeš u buduće marljiviji, poslušniji i bolji. *** ajvećma se bojasmo u školi Demetra Kordića, više ga štovasmo od samoga učitelja. A zašto? Jer je bio najstariji, najveći i najjači od nas sviju. Bilo mu je oko 18 godina. Krupna tijela nešto grbavih nogu, širokih leđa, nosio je na vratu ćoškastu glavurendu, iz koje se kesili zubi, da ih ni vuk većih nema. Njegove su šape hvatale poput kliješta, a noge, koje bi spravio u debele škornje, tapahu idući po taracu: rekao bih da konj dolazi. Kordić je obično nosio kaput, koji mu bijaše i preširok i predugačak. Kraci toga kaputa 29 [Crtica iz đačkoga života] Ernest Kramberger Ernest Kramberger (1843. – 1920.), profesor i pisac, poučavao je gimnazijalce u Osijeku, Požegi, Karlovcu i Zagrebu te bio gimnazijski ravnatelj u Bjelovaru i Gospiću. O školskom životu Bjelovara ostavio nam je Kramberger dva različita djela: iz godine 1877. njegova je rasprava Povijest kr. male realne gimnazije bjelovarske, a dvadesetak godina kasnije (1899.), u časopisu Pobratim, objavio je šaljivu memoarsku pripovijest „iz đačkog života“. počinjahu na pol leda a njihali bi se, kada je koracao, poput vesala lijevo i desno, dočim mu iz stražnjega žepa virio rubac za brisanje nosa: ja ne pamtim, da bi bio ikada opran. U drugi bi žep spravljao Kordić nekoliko knjiga, koje mu lupahu po sarama škornja; mislio bih, da ide čovjek sa tri noge. Pripovijedao nam je, da je taj kaput bio nekoć stajaće (svečano) ruho njegova šukundjeda. To mu mogasmo vjerovati, jer dlaka na njem nije više puno bilo. I škornje reče, dobio kao baštinu istoga djeda. Djed da ih je nosio u sedmogodišnjem ratu i u njima obišao cijelu Šlesku i Bavarsku. U njima da je bila djedova blagajna, zato i on, Kordić, da nosi u sarama kruh i slaninu, na uspomenu onih slavnih vremena, kada mu je šukundjed plijenio po Švapskoj. – Mi mu vjerovasmo sve, jer je na škornjama bio sto zakrpa. Strah i trepet nam zadavaše Kordić, jer je strašno znao šibati, kada bi ga pozvao nadučitelj za eksekutora. Njegova jaka ruka prvim bi udarcem brezovače ostavila krvav trag. A sam je i rezao i donosio u školu brezove šibe. No skoro nađosmo sredstvo, da ublažimo tešku ruku našega »školskoga kaprala«. Tako ga nazivasmo poradi eksekutorske mu službe; u doba krajiško naime kaprali batinahu osuđenike. I Kordić znao biti meka srca i blage ruke, ako ga tko znao podmititi. Davasmo mu finih kolača, ostanaka od pečenke, kostanja, grožđa i drugoga voća, dapače i novaca. Pa eto vam slike morala u školi! Pitam, da li je bilo lijepo, kada je na pitanje učitelja: »Tko zna dobro tući?« skočilo njih pet šest jakih klipana nudeći se, da će sudrugove šibati? *** Grbonogi Kordić bio razlogom, da i sân malo da nijesam dobio šiba: Jedne nedjelje po podne bijaše osobito živo na trgu usred grada Bjelovara. Kao sijelo štopa i đurđevačke i križevačke krajiške pješačke pukovnije imao je Bjelovar dvije vojničke glazbe. One su nedjelje svirale izmjenice obadvije, jedna do glavne straže i vojničke škole, druga na drugom kraju trga do stana generalova uza župnu crkvu. Na trgu stojahu u ono vrijeme starodrevne gorostasne lipe, kako ih rijetko gdje onako krasne ugledaš. Po putovima šetalo mnogo časnika, kićenih gospođa, prostoga naroda i vojnika, a mnogo je gospođa sjedilo pod lipama u hladu. I ja hodah onuda, kadno pogledah slučajno na toranj katoličke župne crkve i opazih na prozoru nekoliko glava. Sune mi u mozag, da je lijepo gledati s tornja na svjetinu dole na zelenom trgu. Odjurih kroz hodnik naše školske zgrade (koja se hvatala crkve) u crkvu, pa preko stuba na pjevalište, gdje bijahu vrata na toranj. Vrata od letava bijahu zaključana; to mi nije puno smetalo. Pograbiv za letve dovinuh se za čas gore, pa prešav preko šiljaka, spustih se s druge strane oprezno do stuba i bijah N Bjelovar (19. st.) za nekoliko trenutaka pred zvoništem. Da, al jest! i ona su vrata bila zaključana. Budući sastavljena od čvrstih dasaka, ne mogoh preko njih. S druge strane bilo čuti nekoliko glasova; među njima raspoznadoh i glas Kordićev. – Tko je vani? – zapita. Rekoh svoje ime. – A što ćeš tu? – nastavi pitati. – Hoću, da budem među vama. – Tornjaj se! Djeca, kao što si ti, ne patre među ljude. – A tko su osim tebe ti ljudi? – Potajno sam se srdio, što nisam veći, da budem većma uvažen. – Tuj su Dragančić, Turković, Radanović i Magulac – odvrati Kordić. Sva četiri, što ih je spomenuo, bijahu najveći klipani u cijeloj školi. Poznato je, da manji đaci rado borave u društvu jačih i većih drugova. Tako i ja. – Molim te, dragi Kordiću, pusti me unutar! – moljah željno. – Bit će opet gibanice i medenjaka kao nedavno! – Ne treba mi tvojih medenjaka! ne jedem ih više; pokvario sam si njima želudac. – Mogu ti donijeti i teletine ili pečene govedine. – Ja se doduše – odvrati Kordić – ne dam podmićivati ničim i od nikoga, ali – ovdje mu glas odade radost s obećane pečenke – ali, jer si ti i jer znam, da držiš obećanja, teletine pak od prošloga Božića jeo nijesam, to… N e mogoh razabrati svršetka njegova govora, jer se uto pojavi glasno i užasno otegnuto mijaukanje mačke ili mačka, prekinuto izmjenice mrčanjem, kako zna biti, kada se brani mačka od pasa. Zatim začuh strašan štropot i topot nogu i viku: „Ne daj! drži! Uf, grebe! Čekaj, čekaj, sad ću ga! Pograbi bolje, drži, stisni mu vrat! Oha, ne ćeš, ne! Aha, sada ga primite! Tako! Uteci sad, ako možeš!« To se jamačno događa nešto osobito! Bijah izvjedljiv do krajnosti. – Otvorite – viknuh. Umjesto da mi otvore, nastade iznova silan štopot. Netko bubnu o vrata, da se sve drmalo, a mijauk i mrčanje mačke bude glasnije. – Aha! Sad je dobro! – začu se Kordićev glas – Sada ne će nikamo. Zatim otvoriše vrata. Imah što vidjeti! Dragančić držao bijela velika mačka za vrat pritiskujuć ga o tlo, da se nije mogao maknuti, bijaše to mačak župnikov, što sam ga toliko puta vidio dolje u kuhinji, kada bih zalazio u nju, da donesem ugljena u kandilu za kađenje pod velikom misom. – Što radite? – zapitah u čudu. – Eh – reći će Magulac, sin mesara, napuhavajuć mjehur – vidjet ćeš odmah. Šuti samo, pa gledaj! Do njega stajao Turković vežući drugi mjehur, što ga bio već napuhnuo. Tri mjehura napuhnuta i svezana ležahu na tlima. – Čujte, druzi! – uze Radanović zamišljen i ozbiljno motreći mačka – mislim, da bi bilo bolje, pustiti mačka na slobodu. – Ne, ne! – prosvjedova Kordić. – Mi ćemo mu privezati, kako rekoh, mjehure na sve četiri noge, a peti za rep, pa kada ga bacimo na prozor, vidjet ćeš, kako će ostati u zraku. – Spast će dolje na zemlju – ustvrdi Radanović – i slomiti kosti! – U zraku će ostati, ludove! – ražesti se Kordić. – Nijesi li vidio, da čovjek ne potone u vodu, kada si priveže mjehure pod pazuhe? I kako lijepo pliva, ma i ne znao plivati! – Ali mačak je teži od zraka – primijeti Radanović. – A čovjek je teži od vode, pa ipak ne potone. Tvrdnja Kordićeva bijaše tako jasna, da je razbila svaku sumnju. Ja bijah tada još tako mali i mlad te neuk, da nijesam nimalo posumnjao o tom, kako će mačak ploviti po zraku na pet mjehurova. Ernest Kramberger Dovršiše dječaci svoje pripreme. Premda je mačak puhao i ježio dlake, ništa mu nije pomoglo. Privezaše mu mjehure za noge i rep; Kordić ga primi za šiju, pa ga hitnu van. Poletismo na prozor, da vidimo, kako plovi. Da! ali moj mačak, mijaučuć nekoliko puta, prekopitnu se u zraku i pade po običaju mačaka uprav na noge pa na tarac pred crkvu. Odanle pojuri lupajuć mjehurima po zemlji, da je sve tutnjilo, pa preko trga prema velikoj straži, gdje je svirala đurđevačka vojnička glazba ouverturu Flotowljeve opere »Indra«. O pćinstvo, iznenađeno neočekivanim i dosele neviđenim prizorom, stalo ukočeno čudom. Klicanje i smijeh, vika i krika nastade na sve strane. Dječaci poletješe za mačkom sa užasnom halabukom. Poradi toga skakaše prestrašena životinja kao luda; poleti među glazbu, popne se kapelniku usred glazbeničkoga kola na leđa, opukne ga po glavi, mjehurom na repu, spusti mu se preko prsiju na zemlju i skočivši preko velikoga bubnja, na kojem zabubnja mjehurom izleti iz kola, pa u prvu bližnju ulicu. Školska mladež, šegrti i kalfe za njim. Glazba prestade svirati, samo klarinet zaciknu jošte praćen rikom bas fagota; kapelniku spala kapa s glave, a palica iz ruke; nije znao, što li je sve to. Narod se uzbuni držeći, da se dogodila nesreća. I križevačka glazba s drugoga kraja trga dotrči, jer se pronio ondje glas, da je đurđevačkomu kapelniku pala kap. Nu u taj čas došav iz ulice nazad, preleti mačak opet preko trga tutnjeći mjehurima po zemlji, za njim rulja dječak i šegrta, koji ga proganjahu do župnoga stana, gdje ga nestade. Mi to gledasmo sa tornja više zapanjeni, nego zanimani smiješnim događajem. – Bježimo, da nas nitko ne vidi! – zatuli Kordić sluteć, da će biti nemile istrage i grde kazne. Čuvši mi poziv na bijeg, izgubismo pamet, pa umjesto da se tiho odšuljamo, spustismo se sa strahovitim štorpotom preko drvenih stuba. To domami staroga zvonara „Japu« iz sakristije da vidi, koji to bijes lupa po crkvi. Prvi projuri mimo njega Kordić u škornjama sa dugim kaputom. To je bilo dosta, da je »Japa« zapamtio provodiča užasne lupe. Čuo sam samo, da se starac zagrozio, ali ne znam čim, jer sam za čas bio na ulici, gdje se svijet sa smijehom i čudom razgovarao o mačku zrakoplovcu, pitajući za začetnika te budalaste namisli. Odoh doma. D rugi dan u školi nije mi bilo najbolje pri duši, a po gotovo mi postade zlo, kada vidim, da Kordića u razredu nema, a da nadučitelj dolazi u sobu s najdebljom svojom palicom; za njim uljeze i Japa. Rinuv nadučitelj dvostruku porciju burmuta u nos, namršti obrve, a očima probadaše nas sve redom. – Gdje je Kordić? – zapita strahovitim glasom. – Nema ga. – Tko je jučer hitnuo mačka s mjehurima sa tornja na trg? Sve šuti u razredu. – Pitam, tko je hitnuo mačka? Sve tiho. – Ne odgovarate? Svaki drugi bez razlike dvanaest šiba! Japa, dozovi podvornika! Prijetnja, da će svaki drugi između nas dobiti dvanaest šiba, razveže Radanoviću jezik. Istaknuo osobito sebe, kako je svjetovao, neka Kordić pusti mačka, i tvrdio, da je posve nedužan. Turkovića i Magulca kazniše sa dvanaest, Radanovića sa šest šiba; meni bilo namijenjeno dva udarca radi gledanja. Samo moje molbe i što sam bio sitan i mršav, spase me, te mi je nadučitelj kaznu oprostio. Kordić bio osuđen na šesnaest šiba, ali nije više došao u školu, nego pošao kao šegrt u mesare. 30 www.skolskenovine.hr Sjećanja Djelotvornost realizacije Računalo me magično privlačilo prije svega kao izazovno koristan i suvremen pisaći stroj Nikad se nisam stidjela reći ne znam za ono što znam da ne znam. I nije problem u tome znaš li nešto ili ne znaš. Problem je kad je čovjek zbog raznoraznih razloga zadovoljan onim što zna pa u tome čahuri i kržlja. Problem je kad nema potrebe dobronamjerno istraživati i otkrivati nepoznato ili osvježavati već znano u svojoj struci i izvan struke. Sljedeći je moj tekst na tragu mojega približavanja jednom za mene novom i nepoznatom području. Pri tome sam imala izrazito velike teškoće i nekako sam paralelno povlačila paralele s djecom koja dolaze u školu i imaju vidljive teškoće u radu. Mnogima one odrede cjelokupni život, najčešće veoma loš. Loše su krenuli od početka u školi. Ta su djeca najčešće u kategoriji s prilagođenim programom rada u nastavi. Želim baš te teškoće vizualizirati, barem verbalno iz svojega konkretno proživljenog iskustva, što dijete s teškoćama u radu nije u stanju učiniti. Naime, organski sam sržno spoznala što znači djelotvornost realizacije prilagođenoga programa, što znači njegova istinska blagodat. To sam iskustvo osobno proživjela kada sam imala već skoro 30 godina pedagoškog iskustva i još više životnoga. Bila sam u situaciji s jedne strane kompleksne osobnosti prvašića i s druge strane odrasle osobe profesionalno osviještene pojmom individualiziranog pristupa u nastavi. Dakle, bila je to druga polovica kolovoza 1996., upravo u tijeku akcije Računala u sve osnovne škole. Tako je i u mojoj školi organiziran tečaj s tom tematikom za sve koji su željeli koraknuti u informatičku pismenost, jer je dobiven veći broj računala za informatičku učionicu. U 15 susreta kroz tri tjedna po četiri sata dnevno, ukupno kroz 60 sati, trebalo je aktivno ovladati početnim stupnjem rada s MC DOS-om i Windowsima kao operativnim sustavima, s kilo, mega i gigabajtima, s bezbrojnim kraticama koje su omogućavale ulazak u korisničke programe, s naredbama putem tipkovnice i miša na računalu, što je bilo osjetljivije i od bolesnoga zuba, koji reagira i na najmanji trzaj grube početničke ruke odrasloga prvašića bez predznanja, koji nikada nije imao u ruci ni računalne olovke. S veselom sam se radoznalošću uključila u program tog tečaja. Računalo me magično privlačilo prvenstveno kao izazovno koristan i suvremen pisaći stroj. Međutim, u tom je trenutku gotovo sve bilo protiv mene, jer do tada nikakav vizualno-fizički dodir nisam imala s računalom, prvi put sam sjela uz stol na kojem je računalo, kod kuće računalo nisam imala, bez pojma sam o engleskom, a sve je na tom jeziku, svi su me odgovarali: Tebi to više ne treba, ne prekidaj ljetni odmor i jedini je pozitivan element bilo to što sam silno željela ovladati tom kutijom s ekranom! Moram se posebno osvrnuti na teškoću s engleskim jezikom. Meni je, naime, blizak njemački jezik, a u dubini podsvijesti imam čak i neku naglašenu averziju baš prema engleskom. Ne zbog jezika, već zbog ljudi. Naime, Englezi su stoljećima bili svjetski osvajači, pa iako danas više nemaju primat u tome, baš danas i bez ikakvih ratno-osvajačkih prisila - cijeli svijet kao da doslovno luduje baš za njihovim jezikom. Dakle, potvrda da svi osvajači kad-tad izgube rat, ali kasnije u mirnodopskim vremenima gotovo bez ikakvih im se napora ostvaruje baš ono što im je bio jedan od kolonijalnih ciljeva: posvuda se službeno govori jezikom bivših osvajača! I ondje gdje čak nikada nisu ni nogom stupili! aktualno pisma Pa kod nas, dok jedni već dugo s pravom žele očuvati identitet i duh svojeg jezika jedne male zemlje, kao da se bezbrojni natječu kako će što više toga izvorno ili iskrivljeno, svejedno, biti poenglezirano. Grafički, govorno, folklorno. I ondje gdje to uopće nije potrebno. Zlata vrijedi znati strani jezik, ali ne i ovo pomodarstvo bez ikakvoga stvarnoga ili suštinskog razloga. Stoga me taj engleski dodatno i zbog svega toga podsvjesno i svjesno odbija. Čak dotle da na televizoru utihnem ton ako je film na engleskom. I da se vratim, redali su se i nizale kratice-ključevi: Move, backup, utilitis, ndd, esc, tree, bats i tako bliže i tako u nedogled pa još dalje. Bili su to ključevi u kojima svako slovo krije u sebi pojam, a ja nemam ama baš nikakve veze s tim. Kako bi bilo i najinteligentnijem Englezu da ovdje kod nas mora u vrlo kratkom vremenu ovladati nekim izumom koji mu je potpuno nepoznat, a da je sve na hrvatskom koji on uopće ne zna i koji mu je još i mrzak, a pri tome se mora služiti kraticama poput onih u imenima naših brojnih ustanova, udruga i stranaka?! I dok je predavač govorio i na ploči pisao, objašnjavao i pokazivao, slijedila sam ga, bilježila sve što sam mogla, a toga je bilo doista preko svake mjere. Kod kuće sam sve to noću u tišini strpljivo sređivala i prepisivala, uredno i čitko kako bi mi sve to bilo što bliže i jasnije, ali more toga ostajalo je čak i teoretsko-teorijski nejasno i površno, a svakog idućeg sutrašnjeg susreta išlo se s novim, samo dalje i dalje. Pa kad smo radili na samom računalu, redovito sam se i sofisticirano gubila! Dok su drugi manje-više uspješno slijedili upute voditelja ili su skrivali da im puno toga nije jasno, ja sam nekim grubim pritiscima na tipku i miša odlazila na kriva područja, ni sama ne znam kamo i gdje se zaustavljala strelica kursora, gdje je nestajala izvan vidnih okvira i gdje sam je najčešće neuspješno tražila u duhu slijepoga lutanja, ne imajući niti ispred niti iza sebe u tom labirintu ni blijedi tračak svjetlosti onoga spasonosno-temeljnoga zrnca znanja o svemu tome te se praktično još više zapetljavala u zapovijedima računalu što je mogao riješiti jedino predavač. On bi to činio savršenom lakoćom, za mene neshvatljivo čudesnom brzinom i pritiskom na jednu od tipki koju nisam mogla niti zorno registrirati u svom tom svojem košmaru. Iako sam istinski predano očima i mislima slijedila svaki njegov potez. Poput ribe na kopnu koja na trenutak u vodi udahne makovo zrnce kisika. Dječje sam spontano tražila tek razumijevanje za svu tu nespretnost i doslovnu svoju izgubljenost, nesnalaženje od najbližih kolegica, ali najčešće - uzalud. Zapitkivala sam što treba sad pokrenuti, što znači ovo ili ono, kako ih stići, gdje i kako vratiti monitor u normalu da mogu poput njih biti na nekoj koliko-toliko učinkovitoj razini praćenja nastave. Ponekad su mi ponešto na brzinu pokazale, ali bilo im je sve to s moje strane više nego bezvezno. Sve u svemu bila sam za njih osoba koja tu nema što tražiti! Istina, nisu mi to govorile u lice, ali im se u ponašanju i očima vidjelo da sam za njih otpisani slučaj, da mi ovdje u mojim godinama zacijelo nije mjesto, jer sam valjda po prirodi vremena nesposobna tako što shvatiti. Gledale me s podcjenjivanjem i s visine kao da sam posve senilna ili možda i zaostala osoba zbog valjda već 29 godina rada u razredu, a svi su ostali bili mnogo mlađi od mene. Preneraženo su kolutale očima na moj račun kao na neko dobroćudno i primitivno biće iz vremena Starih Slavena, zalutalo među njih, jer, tko danas ne zna engleski?! Vidjela bih da je trebalo, kako bi se one u tom trenutku snalazile na njemačkom, o kojem nemaju pojma. I da ga sržno ne podnose. A ja sam samo istinski željela otkriti tajne računala! I to me, za divno čudo, jedino i održalo! Samo to! Međutim, kad smo radili na tekstu, kad je tekst trebalo prvo broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. prepisati samostalno ili prema diktatu te ga obraditi pravopisno ili stilski, u tome sam bila besprijekorna, čak najbrža, jer pisaćim sam se strojem kao i stenografijom služila još od srednjoškolskih i studentskih dana. Gledala sam kako izgubljeno i puževski sporo tragaju za slovima i poput ukočenih štapića kažiprstima isprekidano kljuckaju po tastaturi: kljuc, kljuc, kljuc! Pa stalno brišu jer pritisnu pogrešnu tipku. Sad sam stizala ponekima pomagati, riješiti pitanje nekoga pravopisnoga problema, jer u tome sam ipak svoja na svome. Elvira Ančić, Dragonožec Pojave Kaotičnost potiče farmaceutska mafija Farmaceutska je industrija jedna od rijetkih pošteđena recesijskih problema Kako medijske kampanje farmaceutske mafije igraju na sigurni strah od bolesti? Pravo je pitanje je li zavladala epidemija svinjske gripe ili manipulacija orkestrirana iz farmaceutske industrije?! Više mladih ljudi konzumira metadon i subutex nego (je) zajedno heroinskih i kokainskih ovisnika! Vladari kaosa potiču kolektivnu histeriju kravljim ludilom, ozonskim rupama, strahom od GMO-a, sidom, ptičjom i svinjskom gripom, strahom od zahlađenja pa do zatopljenja i apokalipse potapanja priobalja. Farmaceutska je industrija jedna od rijetkih pošteđena recesijskih problema. Medijske kampanje farmacijske mafije igraju na siguran strah ljudi od bolesti. Slovenska sociologinja M. Ule ispravno je konstatirala da umjesto radnog identiteta kao supstitucija suvremenog čovjeka, dolazi ovisnički identitet. Prodaja Tamiflua, virusnoga lijeka protiv gripe (je li to uopće točno?) povećala se lani za 435 posto zahvaljujući pandemiji svinjske gripe. Sad se stvara nova panika s Q groznicom, bolesti koja se s janjadi prenosi na ljude. Koliko god proizvede, farmaceutska industrija gomila dobit i moć. Računa se da će ukupna vrijednost cjepiva protiv svinjske gripe doseći gotovo sedam stotina milijuna dolara zarade farmaceutskoj industriji. Tko je pitao građane žele li se cijepiti protiv svinjske gripe? Vjerojatno je sve to uvidjela poljska ministrica zdravstva Ewa Kopacz i jedina odbila kupnju cjepiva protiv svinjske gripe. Pravo je pitanje je li zavladala epidemija svinjske gripe ili manipulacije orkestrirane od farmaceutske industije - mafije!? Zlouporaba lijekova koji se izdaju na liječnički recept, a među njima i metadona, zadnjih se godina tako snažno proširila da primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama više osoba konzumira metadon nego što se ukupno konzumira heroin i kokain. U godišnjem izvješću, osim toga, Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (INCB) upozorava i na podatak da u Italiji, Francuskoj, Poljskoj i Latviji između 10 i 18 posto studenata uzima sedative ili druga sredstva za smirenje bez recepta te da je u Njemačkoj od 1,4 do 1,9 milijuna ljudi ovisno o lijekovima. U Zadru je, upozoravam već nekoliko godina, ecstasy dostupan (iz Republike Srpske) po dvanaest kuna i odavno je jeftinije nadrogirati se sintetičkim drogama nego napiti. Ovako sve to komentira na svom blogu don Kaćunko: Medicina je toliko napredovala da je za svaki lijek pronađena bolest! Nije li svojedobno i voditeljica terapijske zajednice Susret Bernardica Juretić, tvrdila da je metadonska, odnosno danas subutex terapija dilanje na račun države?! Nemali broj ovisnika, ali i liječnika govori kako je teže skinuti se s metadona nego s heroina! Skrivaju se podaci onih koji kombiniraju metadon s kokainom ili heroinom. Ovisnici nam priznaju da preprodaju dobivene tablete metadona ili subutexa za kupnju heroina. Farmaceutskoj industriji ne odgovara tretman liječenja benediktinskom maksimom Ora et labora u terapijskim zajedicama (konfesionalnog tipa), jer se tako gubi biznis. Zato determinirani kaos nije samo u kvantnoj fizici. Kaos nije u društvu slučajan, već orkestriran. Sve me to vodi zaključku: Slučajnost je izmišljena riječ, kako bi se njome prikrila značajnost poveznica između ljudi i/ili događaja. Zlatko Miliša, Zadar Ispravak Guguće gugutka, a grlica ‡ guguče! Zagazivši u osmo životno desetljeće, u tom povodu sam u rubrici ŠN, koju sam nekada uređivao, objavio pjesmu Opet, a u prvom stihu četvrte strofe odozdo grlac – o kojemu je u pjesmi riječ – guguče! Međutim, objavljeno je da guguće. Budući da se u pjesmi inače ne držim pravopisa (što je moje stvaralačko pravo, ako je riječ o umjetnini!) pa namjerno pišem vrabci (a ne vrapci), može se pomisliti da i moj grlac guguće, zovući grlicu, ali nije tako. Ne može tako ni biti. Naime, postoje dvije slične ptice grlica/ grlac i gugutka/gugutac/gugutan pa tako u Hrvatskom pravopisu Matice hrvatske postoje i dva slična glagola: gugukati i gugutati (vidi str.393!). Gugutati je s kratkim uzlaznim naglaskom na drugom u, a gugukati na tome slovu ima dugi silazni naglasak: gugûkati. (U Pravopisu naglasaka nema, kao što nema i koječega još, a pravopisno važnog!?) Dakle, u mojoj pjesmi je ipak otisnuta pogreška, ja to tako nisam napisao. Grlica/grlac gugûče, a gùguće - gugutka, koje u tim stihovima - nema. Pa recite onda li nije hrvatski jezik zanimljiv, duboko osjećajan, s puno tankoćutnih preljeva, bogat, iznimno razvijen… (Ili možda «interesantan», «ekstra senzibilan», «multi nijansiran»…?!) Stijepo Mijović Kočan Napomena uredništva: Ispravak g. Stijepa Mijovića Kočana objavljujemo onako kako nam ga je poslao − u integralnom obliku i bez ijedne intervencije u tekstu, iako je vidljivo da g. Stijepo Mijović Kočan ne poznaje u potpunosti naglasni sustav hrvatskog književnog (standardnog) jezika. E, sad − da li grlica guguče ili guguće (ili, pak, grguće), možda bi ipak najbolje bilo pitati − grlicu! OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824). Redakcija Školskih novina Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. aktualno oglasi broj 19 • Zagreb • 11. svibnja 2010. 31 www.skolskenovine.hr ZA NASTAVU I PROVJERU NASTAVNIH POSTIGNUĆA KATALOZI ZNANJA Matematika 5. - 8. razreda O© Katalozi znanja iz matematike (autori: B. Jagodić, I. Mrkonjić, R. Svedrec i B. Čebin) izrađeni su prema aktualnom nastavnom planu i programu i usklađeni su s HNOS-om. Katalozi znanja, s riješenim zadatcima, mogu korisno poslužiti učiteljicama/ učiteljima matematike u ostvarivanju ciljeva i zadaća nastave. Služeći se katalozima znanja, učenici će ovladati znanjima i vještinama potrebnim za daljnje učenje matematike i drugih predmeta, a nužnima za primjenu pri rješavanju raznih problema. U katalozima znanja iskazane su teme nastavnog programa, istaknuti ključni pojmovi, navedena željena obrazovna postignuća te dani brojni primjeri i zadatci, poredani po složenosti, zajedno s uzorcima pismenih ispita znanja. Format: 16 x 23,5 cm Cijena: Opseg: 139 ‡ 248 str. Matematika 5 ‡ 66 kn Matematika 6 ‡ 83 kn Matematika 7 ‡ 77 kn Matematika 8 ‡ 83 kn ✁ Poziv na pretplatu NARUDÆBENICA kojom neopozivo naruËujem(o) katalog znanja: primjeraka Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici primjeraka primjeraka NaruËitelj: (ime i prezime / naziv ustanove) OIB: Adresa: Datum: M.P. (potpis naruËitelja) Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.; Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712 Cijena polugodiπnje pretplate: za πkole i ostale institucije... 300 kn za pojedince ..................... 160 kn za studente i umirovljenike ..130 kn Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina. ✁ ✁ Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina Ovime naruËujem ogledne brojeve Školskih novina ................................................................................................................ (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) ................................................................................................................ (adresa) .............................................. (mjesto i datum) M. P. ....................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o. Hebrangova 40;10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712 ........................................................................................................................... (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) ........................................................................................................................... (adresa) .............................................. (mjesto i datum) M. P. ................................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712 www.skolskenovine.hr Jednostavnije do izdanja Školskih novina Koristite se internetom Posjetite nas na www.skolskenovine.hr ✁ NaruËitelj: NARUDÆBENICA (ime i prezime / naziv ustanove) kojom neopozivo naruËujem(o): OIB: primjeraka Adresa: primjeraka Datum: primjeraka primjeraka M.P. (potpis naruËitelja) Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o. Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
© Copyright 2024 Paperzz
