ISSN 1332-7658
Zagreb, 46/2009, 1-2
VJESNIK
franjevaca trećoredaca
VJESNIK
franjevaca trećoredaca
Zagreb, 46/2009
broj 1-2
ISSN 1332-7658
Izdaje:
Provincijalat franjevaca trećoredaca
Jandrićeva 21
10000 Zagreb
tel: 01/4673-393
fax: 01/4673-803
e-mail: [email protected]
http://www.franjevcitor.hr
Uređuju:
fra Marko Medo
fra Danijel Gornik
Odgovara:
fra Ivan Paponja
provincijski ministar
Sadržaj
Uskrsna čestitka o. Provincijala................................................................ 2
Iz Provincijalata....................................................................................... 3
Rezultati glasovanja za izbor provincijala..................................................................... 3
Nova uprava franjevaca trećoredaca........................................................................... 4
Rezultati glasovanja za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika................ 4
Članovi provincijskog kapitula..................................................................................... 5
Izvješće s Provincijske kongregacije 2009. godine....................................................... 6
Raspored službi i dužnosti braće po kućama............................................................... 7
Izvješće s prve sjednice Provincijske uprave................................................................ 9
Iz Generalne Kurije................................................................................ 11
Riječ je tijelom postala............................................................................................... 11
Slavlje Riječi vodi k življenju Uskrsa........................................................................... 17
Kanonska vizitacija Generalnog ministra................................................ 22
Generalni ministar Higgins posjetio nadbiskupa Devčića.......................................... 22
General franjevaca trećoredaca u ogulinskom samostanu........................................ 23
Deseta obljetnica prvih obećanja Franjevačke mladeži u Zadru................................ 23
Dan posvećenog života u Zadru................................................................................. 24
Završila kanonska vizitacija generalnog ministra franjevaca trećoredaca.................. 25
Svoju vrijednost pronalazimo samo u odnosu s Bogom............................................ 27
Provincijski Kapitul................................................................................ 33
Izvješće s Provincijskog kapitula 2009....................................................................... 33
Odluke i preporuke ................................................................................................... 39
Provincijskog kapitula 2009....................................................................................... 39
Braća Javljaju......................................................................................... 43
Vidikovac zaslućnih u Zaglavu.................................................................................... 43
Komemoracija 60. obljetnice smrti fra Petra Turkalja te predstavljanje
knjige i komemoracija 40. obljetnice smrti fra Stjepana Sorića................................. 45
Iz sjemeništa.............................................................................................................. 51
Nagrada fra Josipu Marceliću.................................................................................... 52
800. obljetnica franjevačke karizme.......................................................................... 52
U Krku održana biskupijska proslava 800-obljetnice franjevačke karizme................. 55
Homilija krčkoga biskupa mons. Valtera Župana....................................................... 57
Dvadeset i peta obljetnica svećeničkog ređenja fra Zvonimira Brusača ................... 59
Naši Pokojnici........................................................................................ 61
Obavijest o smrti fra Stjepana Mikulana.................................................................... 61
Obavijest o smrti Marije Mišerde.............................................................................. 63
Obavijest o smrti Ruže Bašić, majke našega fra Petra................................................ 64
Obavijest o smrti p. NICOLE TERRANOVE, TOR iz Provincije sv. Joakima i Ane.......... 65
Članci.................................................................................................... 66
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Samostani franjevaca trećoredaca u krčkoj biskupiji................................................. 66
Berlinski glagoljski misal Bartola Krbavca i trećoredci glagoljaši................................ 68
Knjižnica samostanskih trećoredaca – Krk................................................................. 72
Fizionomija (lice) vjernika u vrijeme postmoderne................................................... 87
Ući (biti dio) u Isusovo razmišljanje (mišljenje)......................................................... 91
Iskustvo vjere............................................................................................................. 93
Novi telefonski brojevi u samostanu sv. Mihovila........................................................... 95
1
Uskrsna Čestitka o. Provincijala
Draga braćo!
O
tajstvo muke, smrti i uskrsnuća Kristova središnja je tajna naše vjere i povijesti spasenja.
Na toj vjeri uskrsloga Gospodina, temelji se naš kršćanski život. Zato se mi u prigodi Uskrsa rado sjećamo jedni drugih i čestitamo ovaj naš najveći blagdan. Isusovo uskrsnuće izvor
je božanske svjetlosti i snage u našem životu. Uskrsli Gospodin daje utjehu i nadu svima nama
koji smo podnijeli različite križeve na našem putu. Otkupiteljska snaga križa i pobjedonosna poruka uskrsnuća ostaju trajni temelj i nadahnuće za poslanje i ulogu naše Provincije u domovini.
Mi smo pred Kapitulom. Novi izazovi su pred nama. Oslonimo se na uskrsloga Gospodina
koji, kao nekoć apostolima, tako i nama danas poručuje: «I evo, ja sam s vama u sve dane – do
svršetka svijeta» (Mt 28, 20b). U ove Kristove
riječi položimo svoju nadu i ostajmo i dalje
njegovi istinski svjedoci u našem svijetu.
Vama, braćo, želim obilje Božjega Duha da
vas jača na životnom putu. Neka vaša vjera
bude snažna i vidljiva po ljubavi prema drugima.
S tim mislima želim vam sretan i radostan
Uskrs, sa željom da vas u ovoj jubilarnoj godini prati zagovor našeg svetog oca Franje.
fra Ivan Paponja, provincijal
V. Blažanović - Magdalena na grobu
2
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Iz Provincijalata
Rezultati glasovanja za izbor provincijala
Dana 7. siječnja 2009. u kući Provincijalata u Zagrebu sastala se Komisija za otvaranje glasovnica za izbor provincijala. Komisiju su sačinjavali generalni ministar Michael J. Higgins te
brojitelji fra Izak Špralja, fra Ivo Martinović i fra Marko Medo.
Na Provincijalat su pristigle 51 glasovnice od kojih su sve bile važeće.
Rezultat glasovanja bio je:
1. fra Ivan Paponja 33
2. fra Zvonimir Brusač 4
3. fra Božo Sučić 3
4. fra Marko Medo 3
5. fra Petar Grubišić 2
6. fra Ivan Badurina 1
7. fra Šime Antonina 1
8. fra Vlado Rožić 1
9. fra Božo Bugarija 1
10. fra Ante Badurina 1
11. fra Nikola Barun 1
Kao što se vidi iz rezultata glasovanja, za novog provincijala izabran je:
fra Ivan Paponja
Čestitamo novom provincijalu i želimo mu Božju pomoć u vođenju naše Provincije.
Michael J. Higgins, TOR
46/2009, 1-2
Generalni ministar
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
3
Iz Provincijalata
Nova uprava franjevaca trećoredaca
Nakon izbora fra Ivana Paponje za provincijala franjevaca trećoredaca u Hrvatskoj, početkom siječnja, otvorene su na kraju kanonskoga pohoda generalnog ministra fra Michaela Higginsa, 9. veljače, i glasovnice za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika. Za vikara je
izabran fra Zvonimir Brusač, a za vijećnike fra Marko Medo, fra Božo Sučić, fra Miroslav Barun
i fra Božo Rimac. Nova će uprava biti uvedena u službu na provincijskome kapitulu koji će se
održati od 21. do 24. travnja u samostanu franjevaca trećoredaca u Zagrebu, na Ksaveru.
Rezultati glasovanja za izbor provincijskoga vikara i
provincijskih vijećnika
Svoj braći!
Dana 9. veljače 2009. u samostanu sv. Josipa u Splitu sastala se Komisija za otvaranje glasovnica za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika.
Za provincijskog vikara izabran je fra Zvonimir Brusač.
Za provincijske vijećnike izabrani su:
1. Fra Marko Medo
2. Fra Božo Sučić
3. Fra Miroslav Barun
4. Fra Božo Rimac
Novom provincijskom vikaru i novim provincijskim vijećnicima čestitamo i želimo blagoslovljen rad u upravi Provincije.
U dodatku šaljemo izviješće o. Generala o izboru provincijskog vikara i provincijskih vijećnika.
Mir i dobro!
U ime Komisije za otvaranje glasovnica
4
fra Marko Medo
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Članovi provincijskog kapitula
Obavještavamo braću da se izborom nove provincijske uprave upotpunila konačna lista sudionika našeg provincijskog kapitula koji će se održati u Zagrebu od 21.do 24. travnja 2009.
Dolazak svih sudionika očekujemo u ponedjeljak 20. travnja 2009.
ČLANOVI KAPITULA
1. fra Michael J. HIGGINS
13. fra Anto GARIĆ
2. fra Ivan PAPONJA
14. fra Nikola BARUN
3. fra Zvonimir BRUSAČ
15. fra Marijan JELUŠIĆ
4. fra Marko MEDO
16. fra Ivan ŠIROKI
5. fra Božo SUČIĆ
17. fra Josip I. VRDOLJAK
6. fra Miroslav BARUN
18. fra Ilija ŽIVKOVIĆ
7. fra Božo RIMAC
19. fra Vlado ROŽIĆ
8. fra Ivo MARTINOVIĆ
20. fra Milan ŠOKČEVIĆ
9. fra Antun BADURINA
21. fra Petar BAŠIĆ
10. fra Branko LOVRIĆ
22. fra Petar RUNJE
11. fra Petar GRUBIŠIĆ
23. fra Dragutin MIKULAN
12. fra Vice BLEKIĆ
Molimo braću da samostanskom poglavaru u Zagrebu na Ksaveru na vrijeme jave svoj dolazak.
Mir i dobro!
46/2009, 1-2
fra Ivan Paponja, provincijal
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
5
Iz Provincijalata
Izvješće s Provincijske kongregacije 2009. godine
Dana 28. i 29. travnja 2009. godine, održana je Provincijska kongregacija u kući Provincijalata
u Zagrebu, Naumovac 9a. Na sastanku Provincijske kongregacije prisustvovali su: Generalni ministar fra Michael Higgins, provincijal fra Ivan Paponja, provincijski vikar fra Zvonimir Brusač
te provincijski vijećnici fra Marko Medo, fra Božo Sučić, fra Miroslav Barun i fra Božo Rimac.
Na početku sastanka Generalni ministar uputio je riječi ohrabrenja Provincijalu i provincijskoj
upravi. Zatim je pročitan broj 212 iz Ustanova te brojevi 170, 171 i172 iz Generalnog statuta koji
se odnose na rad kongregacije. Nakon toga pristupilo se izvoru provincijskog tajnika i polaganju
prisege svakog člana o čuvanju tajne. Za tajnika je jednoglasno izabran fra Marko Medo.
Potom je fra Zvonimir napravio kratak osvrt Kapitula. Istaknuo je da u prve dvije godine
mandata potrebno usmjeriti sve snage na mlade, zvanja i animiranje duha molitve u zajednici.
Nakon fra Zvonimirove sinteze Kapitula, započelo se s imenovanjem koordinatora za pojedina povjerenstva. Koordinator Povjerenstva za zvanja i početni odgoj je fra Marko Medo;
koordinator Povjerenstva za trajnu formaciju i redovničku duhovnost je fra Zvonimir Brusač;
koordinator Povjerenstva za apostolat i pastoralni rad je fra Miroslav Barun; koordinator Povjerenstva za ekonomiju i gradnju je fra Božo Rimac; koordinator Povjerenstva za kulturnu baštinu
je fra Božo Sučić. Potom je Provincijal zamolio koordinatore Povjerenstva da formiraju ekipe do
slijedećeg sastanka provincijskog vijeća.
Slijedeća tema o kojoj se razgovaralo je premještanje sjemeništa sa Ksavera u Split. Zaključilo
se da tu odluku treba ostvariti do početka nove školske godine 2009./2010.
Budući da je Generalni ministar u svojem osvrtu na kanonsku vizitaciju istaknuo kako neka
braća u provinciji imaju problema sa alkoholom i kako bi se trebalo više uložiti zajedničkog napora u rješavanju tog problema. Odlučeno je da se poduzmu neki konkretni koraci u rješavanju
problema sa alkoholom.
U popodnevnom nastavku rada započelo se s rasporedom službi i dužnosti braće u Provinciji. Uslijedio je izbor ekonoma Provincije, učitelja novaka, odgojitelja bogoslova i sjemeništaraca.
Nakon toga pristupilo se izboru gvardijana.
Slijedećeg dana nastavilo se s rasporedom braće po kućama. Birani su župnici, samostanski
i župni vikari, te samostanski ekonomi. Potom su se birali asistenti za FSR i FRAMU. Nakon
toga formirana je radna skupina za prikupljanje dokumentacije o fra Stjepanu Soriću i fra Petru
Turkalju i o stradanjima naših fratara u II. svjetskom ratu i poraću. U radnoj skupni su: fra Petar
Runje, fra Josip Marcelić, fra Božo Sučić i fra Antun Badurina. Također, formirana je radna skupina za prikupljanje dokumentacije o fra Srećku Badurini, šibenskom biskupu. U radnoj skupini
su: fra Zvonimir Brusač, fra Antun Badurina i fra Vice Blekić.
Na kraju se Provincijal zahvalio svima koji su sudjelovali u radu Kapitula i Kongregacije. Potom je i General uputio nekoliko riječi prisutnoj braći pohvalivši rad Kapitula i Kongregacije, te
je zahvalio braći na obiteljskoj atmosferi u koju je primljen.
6
Odlučeno je da se primopredaja službi izvrši od 1. do 23. kolovoza ove godine. Prva sjednica
provincijske uprave bit će 6. srpnja u kući provincijalta na Ksaveru u Zagrebu.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Raspored službi i dužnosti braće po kućama
Fra Ivan Paponja, provincijal
2. Samostan sv. Franje Ksaverskog
Fra Marko Medo, gvardijan i odgojitelj
bogoslova
Fra Nikola Barun, župnik, samostanski
vikar i ekonom
Fra Božo Rimac, ekonom provincije, 1.
vijećnik i pastoralni suradnik u župi sv.
Mihael u Gračanima
Fra Gabrijel Badurina
Fra Danijel Gornik
3. Samostan sv. Franje Asiškog, Odra
Fra Ilija Živković, gvardijan
Fra Petar Bašić, samostanski ekonom i
vikar
Fra Krsto Sikirić, vijećnik
Fra Anđelko Badurina
Fra Josip Baričević
Fra Stjepan Mikulan
Fra Dragutin Mikulan
Fra Vlatko Badurina
Fra Andrija Štajduhar
4. Samostan sv. Leonarda, Kotari
Fra Lovro Jelušić, gvardijan i župnik
Fra Bernard Rubinić, samostanski vikar
Fra Alfons Kupres
Fra Branko Janjić, župni i samostanski
vikar
6. Samostan Krista Kralja, Ogulin
Fra Marijan Jelušić, župnik i gvardijan
Fra Vice Blekić, samostanski vikar
7. Samostan sv. Franje Asiškog, Pehlin
Fra Milan Šokčević, gvardijan
Fra Josip Vrdoljak M., župnik i
samostanski vikar
Fra Mladen Pejić, župni vikar
8. Samostan sv. Franje Asiškog, Krk
Fra Vlado Rožić, gvardijan
Fra Joso Živković, samostanski vikar i
učitelj novaka
Fra Petar Runje, vijećnik
Fra Marijan Šegulja
Fra Danijel Mihatov
Fra Damjan Šešelja
9. Samostan sv. Marije Magdalene, Porat
Fra Stojan Ravić, gvardijan
Fra Niko Ćorić, samostanski vikar
Fra Benko Dujmović
10. Samostan sv. Marije, Glavotok
Fra Marko Vrgoč, gvardijan
Fra Anto Garić, samostanski vikar i
ekonom
5. Samostan sv. Josipa Radnika, Belišće
Fra Josip Vrdoljak I, gvardijan i župnik
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
7
46/2009, 1-2
1. Provincijalat franjevaca trećoredaca
Iz Provincijalata
11. Samostan sv. Jeronima, Martinšćica
Fra Rafo Lukarić, gvardijan i župnik
12. Samostan sv. Mihovila, Zadar
Fra Miroslav Barun, gvardijan
Fra Alojzije Duvnjak, samostanski vikar
i ekonom
Fra Edi Ricov, vijećnik
Fra Jerko Penava, vijećnik i župni vikar
Fra Josip Marcelić
Fra Matej Jovanovac, pomoćnik odgojitelja sjemeništaraca i pastoralni
suradnik
17. Župa sv. Mihael, Gračani
Fra Mirko Kralj, župnik
Fra Nikola Nižić
Fra Božo Bugarija, ad. disp. prov.
Fra Antun Badurina
18. Župa sv. Benedikta, Kloštar Podravski
Fra Ivan Široki, župnik
Fra Tomislav Kero, župni vikar
13. Samostan sv. Ivana Krstitelja, Zadar
Fra Branko Lovrić, gvardijan i župnik
Fra Kristijan Kuhar, samostanski i župni
vikar
Fra Grgo Sikirić
19. Povjereništvo u SAD-u
Fra Maurus Dolčić
20. Povjereništvo u Njemačkoj
Fra Vidan Mišković
14. Samostan sv. Mihovila, Zaglav
Fra Josip Mazić
Fra Izak Špralja, gvardijan
Fra Mirko Gregov
Fra Frane Šešelja, samostanski vikar i
ekonom
Fra Ivan Milanović (Švicarska)
Fra Šime Antonina, župnik
Fra jakov Teklić (Brbinj)
15. Samostan sv. Pavla Opata, Školjić
Fra Božo Sučić, gvardijan
21. Generalna kurija
Fra Ivo Martinović (student)
22. Eksklaustracija
Fra Goran Dabić
Fra Ivica Badurina, samostanski vikar
Fra Roko Gregov
fra Marko Medo, tajnik provincije
16. Samostan sv. Josipa, Split
Fra Zvonimir Brusač, gvardijan i odgojitelj sjemeništaraca
8
Fra Petar Grubišić, župnik, samostanski
vikar i ekonom
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Izvješće s prve sjednice Provincijske uprave
Dana 6. i 7. srpnja 2009. u kući provincijalata održana je prva sjednica Provincijske uprave.
Sjednici su prisustvovali fra Ivan Paponja, provincijal, fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, te
vijećnici fra Marko Medo, fra Miroslav Barun, fra Božo Rimac i fra Božo Sučić. U prijepodnevnim satima razgovaralo se o odjeku premještaja u Provinciji.
Zatim su koordinatori Povjerenstava priložili Provincijalu popis članova radnih skupina.
Članovi Povjerenstva za zvanja i početni odgoj su: koordinator skupine fra Marko Medo, fra
Joso Živković, fra Zvonimir Brusač, fra Kristijan Kuhar i fra Branko Janjić. Članovi Povjerenstva za trajnu formaciju i redovničku duhovnost su: koordinator skupine fra Zvonimir Brusač,
fra Antun Badurina i fra Branko Lovrić. Članovi Povjerenstva za apostolat i pastoralni rad su:
koordinator skupine fra Miroslav Barun, fra Mirko Kralj, fra Kristijan Kuhar, fra Branko Janjić.
Članovi Povjerenstva za ekonomiju i gradnju su: koordinator skupine fra Božo Rimac, gospodin
Radomir Popović, fra Ilija Živković, fra Anto Garić i fra Petar Grubišić. Članovi Povjerenstva za
kulturnu baštinu su: koordinator skupine fra Božo Sučić, fra Anđelko Badurina, fra Petar Runje,
fra Joso Živković i fra Ante Badurina.
U poslijepodnevnim satima pročitan je zapisnik s Kongregacije. Nakon što je ispravljen, zapisnik je jednoglasno bio prihvaćen: 6 DA 0 NE.
Zatim je pročitano izvješće o radu doma za starije i nemoćne osobe «Kuća sv. Franje» u Odri.
Iz izvještaja se može uočiti da dom dobro posluje iako sve manje novca dospijeva na provincijski
račun. Razlog tome možemo vidjeti u sadašnjoj ekonomskoj krizi u kojoj primici sve manji a
izdaci sve veći.
Drugog dana sjednice fra Marko je podnio izvještaj iz bogoslovije. Ove godine u bogosloviji
je osam bogoslova, studenata teologije: fra Danijel Gornik i fra Matej Jovanovac završavaju V.
godinu, fra Tomislav Vrsaljko, fra Marko Neretljak, fra Ivan Petrović i fra Kristijan Kovačević
završavaju III. godinu, fra Marin Matančić završava II. godinu i fra Hrvoje Perković završava
I. godinu. Iako je fra Marko postavljen na službu odgojitelja bogoslova prije nekoliko mjeseci,
zadovoljan je sveopćim stanjem. Nastojao je unositi pozitivan duh na svim područjima. Zajedno
sa sjemeništaricima svakog utorka imali su probe pjevanje za nedjeljnu misu u 11,30h, a subotom su sudjelovali u radnim akcijama oko kuće. Potrebno je spomenuti i njihov rad na porti u
domu za starije i nemoćne osobe Kuća sv. Franje, te bogoslovski časopis Juventor.
Fra Tomislavu, fra Marku, fra Ivanu i fra Kristijanu u rujnu ističu privremeni zavjeti. On su
izrazili želju za produženjem zavjeta što im je i omogućeno. Fra Danijel i fra Matej podnijeli su
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
9
46/2009, 1-2
Slijedeća točka o kojoj se raspravljalo su odgojni zavodi. Razgovaralo se o primanju u novicijat, pripuštanje na prve zavjete, produženje privremenih zavjeta te o pripuštanje na svečane
zavjete. Izvješće o sjemeništarcima podnio je odgojitelj fra Marko Medo. Ove godine u sjemeništu je bilo 9 sjemeništaraca: 3 prvaša, 5 drugaša i 1 maturant. Odgojitelj je zadovoljan stanjem
u sjemeništu. Ipak, problemi postoje na školskom području. Iako su svi završili razred, trojica
su morala ići na popravne ispite. Maturant Jozo Ćosić i postulant Ivan Pejić napustili su našu
zakednicu.
Iz Provincijalata
molbu za pripuštanje na svečane zavjete. Na temelju izvještaja odgojitelja njihove molbe su prihvaćene i prepušteni su na svečnane zavjete koji će biti 4. listopada 2009. godine.
Nakon iscrpnog izvještaja iz odgojnih zavoda Provincijal je podnio izvješće s plenarnog vijeća našeg Reda koji je održan od 17. do 23. svibnja na Mallorci. Sastanku su prisustvovali provincijali, njihovi zamjenici, generalno vijeće i Generalni ministar. Iz izvještaja svake pojedine
provincije moguće je uočiti slične probleme: zajednička i osobna molitva je na niskoj razini, sve
veća individualnost braće, nedostatak zajedničkih susreta i manjak odgojitelja. Generalni ministar zatražio je da se plenarno vijeće Reda održava svake dvije godine kako bi se bolje upoznali.
Iz svake provincije izabrani su pojedni članovi koji će se angažirati u pojedinim djelatnostima
Reda. Za rad za specijalnom socijalnom planu zadužen je fra Ivan Široki; fra Zvonimir Brusač
određen je za suradnika na Communicationes; fra Danijel Gornik u uređivanju baze podataka
Reda; fra Petar Grubišić je naš predstavnik u komisiji Iustitia et pax; za uređenje obrednika Reda
određen je fra Petar Bašić, a povijest provincije u 20 st. uredit će fra Petar Runje.
Provincijal je upozorio na termine obljetnice franjevačke karizme u Hrvatskoj:
-
nedjelja, 30. kolovoza – hodočašće franjevačkih župa u Podmilačje; svečana sv. misa u
11 sati
-
četvrtak, 17. rujna – kulturno-umjetnički program u koncertnoj dvorani Vatroslav
Lisinski u 20 sati (ili crkva sv. Križa u Sigetu)
-
petak, 18. rujna – bdijenje u crkvi sv. Križa u Sigetu od 20 do 24 sata; sudjeluju sve
franjevačke zajednice
-
subota,19. Rujna – svečana sveta misa u Zagrebačkoj katedrali u 10 sati koju predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s drugim biskupima; procesija će krenuti iz crkve sv. Franje na Kaptolu
Sjednica provincijske uprave završena je 7. srpnja u 17,45 sati. Slijedeća sjednica održat će se
5. listopada u kući provincijalata u Zagrebu.
fra Marko Medo, tajnik provincije
10
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Iz Generalne Kurije
Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci
Consilum Generalis
Pismo Generalnog ministra
i Generalnog vijeća
Svoj Braći i Sestrama
Franjevcima Trećeg samostanskog reda
prigodom Božića 2008.
Riječ je tijelom postala
Predraga braćo i sestre,
naša je želja još jednom biti uz svakoga od vas, preko ove uobičajene poruke prigodom Božića, s nadom da ona može postati prilika za bratsko dijeljenje i zajednički rast u nasljedovanju
Našeg Gospodina Isusa Krista, po primjeru koji nam je dao Serafski Otac Franjo. U ovo božićno
vrijeme, htjeli bismo se, poput Siromaška iz Asiza one noći u Grecciu, zaustaviti pred Jaslicama:
željni da i mi naslutimo tjelesnim očima (usp. 1 Cel XXX; FF 468) ovaj izvanredan događaj koji
je izmijenio povijest, dopustivši da nas zahvati i dotakne milost Božja.
Franjina želja nije ni sentimentalna ni infantilna. Ona u svojoj dubokoj stvarnosti odražava
njegovu duboku potrebu da sabere, da vidi autentičan odnos koji vlada između Božje Riječi
koja je u Isusu Kristu tijelom postala i one iste Riječi koja iščekuje da postane tijelom u njegovom osobnom postojanju, u njegovom svakodnevnom životu. Dakle, htjeli bismo se, zajedno s
Franjom, dati poučiti kako bi ovaj isti odnos bio uvijek sve više razotkrivan i u svakome od nas,
koliko pojedinačno toliko i u redovničkom bratstvu.
Čini nam se potrebitim, između ostaloga, zajednički podijeliti jedno razmišljanje o načinu
osobnog i zajedničkog približavanja Riječi Božjoj, u ovom trenutku apsolutno katolička i franjevačka tema, osobito u ovo vrijeme Božića u kojem razmatramo Riječ koja je Tijelom postala.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
11
46/2009, 1-2
Oživjeti tu usmjerenost ne približava nas samo Franjinoj želji, već nas sve više usmjerava na
put kojim Crkva kroči kako bi ponovno otkrila središnje mjesto Riječi Božje. Možda mnogim
katolicima izmiče iz vida napor koji u tom smislu ulaže Crkva na području Svetog pisma, koje je
stoljećima bilo gotovo jedina povlastica naše braće protestanata. Ne samo zbog mnoštva napisanih dokumenata (vrlo malo njih između Tridentskog i I. vatikanskog sabora, na desetke od enciklike pape Lava XIII. Providentissimus Deus iz 1893. do danas); ne samo zbog liturgijske obnove
koju je donio II. vatikanski sabor koji je otvorio i obilno proširio u novom Lekcionaru blaga
Svetoga pisma, prije gotovo nepoznatog većini katoličkih vjernika; ne samo zbog prakticiranja i
širenja među vjernicima lectio divine ili biblijskih tečajeva; već i zbog kvalitete egzegetskih studija i aktualizacije čijom se pomoći proširilo u raznim mjesnim stvarnostima.
Iz Generalne Kurije
Pozvani smo čitati znakove vremena
Franjo Asiški je znao čitati i tumačiti vrijeme u kojem je živio, uvijek spreman čuti i prihvatiti
poziv na obraćenje skriven u naborima njegove osobne povijesti; uvijek spreman tražiti objašnjenje o onome što se događalo u njemu i oko njega; uvijek budan kako bi prepoznao Gospodinov prolaz: “…na početku njegova obraćenja…dok je bio sabran u molitvi progovori mu Krist
s križa, i iz usta istoga lika dođoše mu ove riječi: “Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kako
vidiš, ruši”. Od onda je u srcu bio duboko zahvaćen uspomenom na Gospodinovu muku, i, kad je
njegovo unutarnje obraćenje bilo u potpunosti dovršeno, njegova je duša počela čeznuti za riječima
Ljubljenoga” (3 Cel II,2; FF 826).
I mi smo danas pozvani prepoznati glas Božji koji nam govori u povijesti i preko nje, pozivajući nas da budemo pravi i vjerni učenici. Dakle, i za nas to znači znati dati neki smisao, ili bolje
rečeno, dati smisao, onaj Božji smisao povijesti koja, danas, kao i onda, donosi sa sobom izazove
koje ne možemo izbjeći, proturječnosti koje ne možemo otkazati, nade koje ne možemo pustiti
da umru bez ploda.
Drugim riječima, radi se o tome da uvijek sve bolje naučimo čitati našu povijest, onu osobnu
i onu zajedničku, onako kako je čita Bog; da naučimo gledati stvarnost Njegovim očima napredujući u spoznaji da ona dolazi od Njega i Njemu se vraća; da naučimo napustiti zahtjeve i iluzije
da mi budemo tvorci i gospodari našega života, već da učimo živjeti primajući ga i čuvajući ga sa
zahvalnošću, prepuštajući se vodstvu Jedinoga koji uistinu poznaje njegov početak i kraj.
Imamo veliku odgovornost, ne samo u odnosu prema samima sebi, već i u odnosu prema
onima kojima nas Gospodin šalje, koje je stavio na naš put, koji od nas očekuju proročke riječi
i djela. I za nas vrijede riječi koje je psalmist uputio Bogu: “Ne ogluši se na me: da neuslišan ne
postanem kao oni koji u grob silaze” (Ps 28,1).
Kako danas možemo ispuniti ovo poslanje? Osobito, kako možemo prepoznati Božji glas
usred tolikih glasova koji iziskuju naše slušanje, koji zbunjuju naše odabire, koji nam nude čarobna, laka, prividno inteligentnija i racionalnija rješenja? Kako možemo raspoznati što Gospodin od nas traži, osobno i kao bratstvo, sigurni da se radi o njegovoj volji, a ne o ostvarenju
našeg osobnog plana?
Molitveno čitanje
12
Nakon II. vatikanskog sabora, koji je u konstituciji Dei Verbum ponovno potvrdio središnje
mjesto Svetog pisma u kršćanskom životu, Crkva se već više puta propitivala o vlastitom odnosu
prema Riječi Božjoj: među nedavnim prilikama za razmišljanje možemo se prisjetiti još tekućeg slavlja Pavlove godine (28. lipnja 2008. – 29. lipnja 2009.) te nedavne Sinode biskupa (XII.
redovno zasjedanje biskupske Sinode u Rimu od 5. do 26. listopada 2008.). Osobito je Sinoda,
očekujući dokument Svetog Oca, čije Zaključne prijedloge već poznajemo, ponudila opširan
materijal za razmatranje s kojim bi svaki vjernik trebao suočiti svoj vlastiti hod učenika koji sluša Boga. Osobito se može prepoznati u razmišljanjima biskupa i u poprečnom naglasku važnost
molitvenog čitanja Riječi, pokazujući u praksi lectio divinu kao uspješno sredstvo za ostvarenje
ovog cilja (usp. Prijedlog br. 22).
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Danas se puno govori o lectio divini, možda više nego što se u
stvarnosti svakodnevno primjenjuje. Svakako, lectio je već ušla u kulturu velikog dijela vjernika, a osobito posvećenih osoba, i to upravo
zahvaljujući onom pokretu povratka Riječi koji je Sabor naznačio,
bez daljnjega jedan od njegovih najljepših plodova. Ipak, stječe se dojam da još s poteškoćom razumijemo duboku narav lectio divine, koja
nadilazi činjenicu pobožne, više manje neobavezne, prakse.
Razmatranje Riječi bi trebalo biti ono čime redovno započinje dan
vjernika i učenika, koji je upravo takav jer vjeruje u riječ, njome se
hrani prije nego ičim drugim, prema meniju koji mu priprema Otac,
dan za danom. Narav i uloga svakodnevne Riječi jest započeti i pratiti
kroz dan, kao da je njegov skriveni dah, uporišna točka svakog životnog trenutka, bez iznimke, ne sužavajući je, kako se to često događa,
na obično funkcionalno sredstvo u vlastitoj službi, u katehezi ili propovijedi, ili u osobnom studiju, služeći se njome na instrumentalan način.
Svakodnevno čitanje
Lectio (čitanje) se zove divina (božansko) ukoliko je Bog autor riječi. Sam Bog je, dakle, onaj
koji mi govori preko njega, On ga je nadahnuo; ne Bog dalek u vremenu, već onaj isti Bog koji
mi se i danas približio upućujući mi svoju riječ.
Koliko onda moramo biti voljni slušati, prije bilo čega drugoga, ono što nam Gospodin želi
reći! Koliko bi slušanje njegova glasa trebala biti prva zadaća jednoga vjernika redovnika! “Blažen onaj redovnik koji doživljava radost i veselje zbog riječi i presvetih djela Gospodinovih te, preko
njih, dovodi ljude do ljubavi Božje u radosti i veselju” (Am XXI,1; FF 170).
Franjini biografi pripovijedaju da je “neprestano razmatrao Gospodinove riječi i nikada iz vida
nije gubio njegova djela. Ali osobito je duboko usjekao u svoje pamćenje poniznost Utjelovljenja i
milosrđe Muke, da je teško uspijevao misliti na što drugo” (1 Cel XXX,84; FF 467).
Koliko je važno imati i ostati u ovom saznanju! Bog se objavljuje u svojoj Riječi, govori nam o
sebi, otkriva nam svoju (na)misao. Ako izgubimo iz vida ovu pravu unutarnju stvarnost Riječi,
izlažemo se opasnosti da njegujemo krivu sliku o Bogu, da ga pomiješamo s našim idejama, s
našim ljudskim razumom. Ako se naš život svakodnevno ne hrani Riječju, izlažemo se opasnosti da Boga ne prepoznamo, da se nesvjesno obraćamo nekom Bogu koji postoji samo u našem
umu, koji je stvoren na našu sliku i priliku, na sliku i priliku naših planova i naših težnji.
Zar se ne čini pretjeranim ovako govoriti nama, posvećenim osobama? Štoviše, osjećamo da
nam je upućena ona Isusova mudra izreka: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona
osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze” (Mt 5,13); svi prihvatimo
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
13
46/2009, 1-2
Ako je Bog subjekt Riječi, onda je i njezin objekt. Preko Riječi Bog otkriva samoga sebe, zapravo, onaj tko mi govori o sebi, otkriva mi svakoga dana tajnu o sebi, pokazujući mi jedan novi
pogled, neobjavljen, koji odgovara na moje stvarne potrebe tog trenutka, koje On poznaje bolje
od mene; On je kao mana s neba koja mi je dana koliko mi za dan treba (usp. Izl 16,4).
Iz Generalne Kurije
ove riječi, ne kao prijetnju, već kao opomenu da ne bismo izgubili i rasuli primljeni dar. Nećemo
ga izgubiti u onoj mjeri u kojoj se ne budemo zadovoljili onim što smo čuli, već ukoliko ga još
želimo slušati; nećemo se zatvoriti u već viđeno ili u već rečeno, već ćemo Gospodinu dopustiti
mogućnost da nam otvori horizonte, da nam pokaže nove putove.
Nemojmo misliti kako već poznajemo Gospodina, da ne bismo upali u opasnost da ga svedemo na naša ograničena ljudska očekivanja; nemojmo tvrditi sa sigurnošću kako u konačnici
znamo s kim imamo posla, već mu ostavimo mogućnost da nas iznenadi, da nam govori o sebi
na uvijek nov način; napustimo naše predrasude, pa makar i pozitivne, i uđimo u sve više autentičan dijalog.
Kao i Franjo, i mi naučimo reći začuđeno: “Tko si ti, o preslatki Bože moj? Tko sam ja, neznatni crv i beskorisni sluga tvoj?” (FiorCons III; FF 1915).
Kontinuirano čitanje
Da bi susret s Riječju uistinu bio plodan mora biti kontinuiran. Ne u smislu da jednostavno
slijedi na redovit način jednu te istu knjigu Svetoga pisma, bez prekida ili prekidanja vrste; ili
pak zato jer za njega čuvamo one prostore koje propisuje poštivanje Pravila.
Lectio je neprekidno čitanje u kojem se pristup primljenoj Riječi nastavlja tijekom dana, nastavlja odzvanjati koju god stvar činili. Ili pak,
kada nas Riječ kojom smo započeli dan prati u našim događajima, iz trenutka u trenutak, do večeri, na neki način u
njoj se dovršivši (ispunivši). Nije dovoljno prvo prijanjanje. Onda se, kako kaže prorok, riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni (Iz 55,10-11), doduše
obogaćena onim što je učinila u srcu vjernika, sve
onda postaje kao naručje, poput Marijinog naručja
koje svakodnevno rađa uvijek novu Riječ Božju.
Jedna od prepreka koja se uglavnom javlja u našem odnosu s Riječju Božjom je upravo ona ponovnog povezivanja s njom u nekom trenutku dana ma
koliko dostojanstveno bio vođen i življen. Radi se o
siromašnom i slabom tumačenju koje lectio divinu svodi
na prakticiranje bilo kakve pobožnosti ne poštujući apsolutno središnje mjesto Riječi u životu učenika.
Staviti Riječ u središte, zapravo, nije pitanje kvantitete. Ne radi se o
pronalasku posljednjih vremena i prostora za razmatranje Riječi ili možda ne samo njih. Kad
bolje pogledamo, kolike već imamo, osobito u današnjoj liturgiji! Štoviše, radi se o tome da dopustimo da nam ona nastavi govoriti nakon što smo je poslušali, a da se ne izgubimo u zaglušnoj
buci života u koju smo uronjeni, već naprotiv, ona ima sposobnost da nas vodi u središte života.
14
U konkretnoj situaciji je važno znati izaći iz razmatranja uz pomoć Riječi, jednog stiha, jednog prizora ili jasne slike u kojoj se naslućuje Gospodinov dar i poziv za taj dan. Razmatranje
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
je više trenutak prihvaćanja nego li slušanja, trenutak u kojem se dopušta da Riječ uđe u naše
srce, kako bi tamo bila čuvana i sačuvana poput blaga tijekom dana, iako nije bila “razumljena”
u cijelom svom smislu: kao Marija, Djevica koja sluša, koja ne zloupotrebljava Riječ da bi je razumjela, niti da bi je razumjela odmah (usp. Lk2,19.51).
Ta ista čuvana i sačuvana Riječ trebala bi na konkretan način tijekom dana postati korijen
svake geste i misli, osjećaja i želja, tako da svaka stvar koju činimo pronađe u njoj vlastiti izvor i
snagu, kao što je mladica vinove loze povezana s trsom (usp. Iv 15); ili kao vjernik koji u svakoj
situaciji daje Isusu riječ, pouzdajući se u evanđelje te ide preko zdravog ljudskog razuma i vlastitih osobnih rješenja.
Proročko čitanje
Iz kontinuiranog čitanja rađa se duboka i strastvena povezanost s Pismom, dok Riječ ostaje u
srcu i razumu, tako se u vjerniku stvara onaj proces koji dovodi do utjelovljenja Riječi u životu.
Mi redovnici, zapravo, nismo pozvani da bismo ponavljali riječ shvaćenu u razmatranju.
Naša zadaća nije da budemo jednostavni podučavatelji Riječi: istinski izazov koji nas očekuje
jest živjeti od Riječi i životom je navještati. To je činio Franjo Asiški i zbog toga su ljudi koji su
ga susretali u njemu prepoznavali Alter Christus.
Danas, kao i onda, svijet očekuje da u nama susretne svjedoke, proroke koji će govoriti Božjim jezikom, koji će znati protumačiti svijet Gospodinovim očima. Prorok nije onaj koji poznaje
i priopćava budućnost, već je to čovjek koji govori namjesto Boga, na Božji račun; on je onaj koji
je postao toliko prisan s Riječju Božjom da ne govori na drugačiji način nego s njom, ne zato
da bi je mehanički ponavljao, već zato jer je postala njegova vlastita riječ, njegov vlastiti jezik,
njegov vlastiti način razmišljanja.
Franjo Asiški je presvijetli primjer onoga o čemu govorimo. Ako čitamo njegove spise, ako
analiziramo molitve koje nam je ostavio, otkrit ćemo kako Riječ Božja ne dolazi k njemu izvana:
ona je unutar njegovog bića tako da kada govori to čini s Riječju. Njegov jezik je biblijski, tako
prirodan, bez napora i prisile. Franjo razmišlja i govori s Riječju, ili bolje rečeno, Franjo govori
Riječ, misli Riječ. Ako čitamo njegove psalme (usp. UffPas; FF 279-303), možemo naslutiti ovu
njegovu sposobnost: njegova bliskost s Riječju je toliko duboka da umije ponovno sastaviti nove
psalme, iznova miješajući riječi Pisma, može autentično moliti Gospodina upotrebljavajući na
najosobniji način njegovu Riječ, može izreći ono što mu je u srcu izgovarajući Riječ Božju.
Zadnji korak na tom putu je izravno obraćanje Riječi, kada je potrebno donijeti neku odluku.
Radi se o tome da Riječ koju nam je Bog dao učinimo istinskim kriterijem rasuđivanja i uporišnom točkom izbora koje trebamo učiniti, bilo malih bilo velikih; Riječ se uistinu razumije samo
i onda kada prožima svaki plan, kada ga profiltrira i pročisti; i samo onda kada ta ista Riječ postaje jedini motiv, jedini temelj, jedino objašnjenje same odluke.
Franjo nas i u ovom slučaju uči da budemo istinski slušatelji, autentični slušatelji Riječi kako
bismo je, nakon što smo je čuli, učinili djelotvornom (usp. Jak 1,22). Svaki njegov izbor je vođen
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
15
46/2009, 1-2
Čitanje koje dovodi do izbora
Iz Generalne Kurije
Riječju Božjom, svaka se njegova odluka rađa iz susreta s Pismom: tako se događa pred Raspelom (LegM II,1; FF 1051) i tako tijekom cijelog njegovog života. Franjo s tolikom ozbiljnošću
uzima Riječ Božju da oko nje gradi svoj život. I kada je tolikima trebao primjerom svjedočiti i
pokazati svoj život, neočekivano za njega, slijedili su ga i nije mu preostalo ništa drugo nego ponuditi samu Riječ: “Pravilo i život manje braće je ovo, slijediti sveto Evanđelje Gospodina Našega
Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći” (Rb I,2; FF 75).
Kada se poput Franje ima hrabrosti sve uložiti na Riječ, onda se Riječ ispunja i naše oblikovanje dovršava, postaje permanentno. Štoviše, postaje se Riječ koja sluša. Dovršava se kao što se
Mariji navršiše dani da porodi i da na svijet donese Isusa.
Poticaj i čestitka
Crkva i Franjo Asiški pozivaju nas, dakle, da bez straha i bez pretvaranja razmišljamo o našem odnosu s Riječju koja je Tijelom postala, s Onim koga se spremamo proslaviti u liturgiji
Božića. Možda bismo se trebali ozbiljno zapitati o vezi koju ovaj nevjerojatni događaj, Bog koji
je odlučio ući u dijalog s čovjekom, stvarno ima s našim svakodnevnim životom; koji je uistinu
temelj naših izbora, naših odluka; kojim jezikom komuniciramo međusobno i s onima kojima
smo poslani.
Neka nas ovoga Božića Gospodin nađe spremne primijetiti njegovu Riječ koja se diskretno
približava našem osobnom i zajedničkom životu i čeka da je prihvatimo da bismo bili obnovljeni
i da bismo je navijestili svima onima koje susrećemo na svom putu. Tako ćemo i mi biti “(Gospodinove) majke, kada ga nosimo u našem srcu i našem tijelu posredstvom ljubavi i straha Božjega i
čiste savjesti, te ga rađamo svetim djelovanjem koje mora kao dobar primjer svijetliti drugima” (1
Lf I,10; FF 178/2).
Neka vas Gospodin u vrijeme Božića ispuni Svojim blagoslovom u zajedničkom slušanju i
spremnom prihvaćanju Riječi koja je Tijelom postala.
Rim, 25. prosinca 2008.
o.Michael J. Higgins, TOR
Generalni ministar
o. Bernard Nebot Llinas, TOR
1. Generalni vijećnik
o. John Kochuchira, TOR
Generalni vikar
o. Amando Trujillo Cano, TOR
2. Generalni vijećnik
fra Mark McBride, TOR
3. Generalni vijećnik
o. Pierangelo D’Aiuto, TOR
16
p. José Antonio Martorell, TOR
4. Generalni vijećnik
Generalni tajnik
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci
Consilum Generalis
Pismo Generalnog ministra
i Generalnog vijeća
Svoj Braći i Sestrama
Franjevcima Trećeg samostanskog reda
prigodom Uskrsa 2009.
Slavlje Riječi
vodi k slavljenju Uskrsa
Predraga braćo i sestre,
i ove godine se pripremamo za slavljenje i življenje Uskrsa Našeg Gospodina Isusa Krista,
središta našeg kršćanskog života. To je milost Božja koja nastavlja doticati naš život posvećenih
kršćana, tražeći od nas sve više da joj se suobličimo u autentičnom življenju Uskrsa, koji nas
vodi u „novi život“ koji nam je Krist zaslužio svojom Mukom, Smrću i Uskrsnućem.
„Franjo Asiški se spontano kretao u uskrsnoj atmosferi. U njoj se osjećao kao kod svoje kuće, budući da ga je njegovo poistovjećivanje s Kristom vodilo k življenju vlastitog života koji je bio sličan
Isusovom životu i ponašanju“.1
Pashalni misterij se čini toliko temeljnim u iskustvu vjere Serafskog Oca, da u trenutku u
kojem je odlučio sastaviti neku vrstu časoslova, za osobnu upotrebu i upotrebu njegovih sljedbenika, nije pronašao ništa bolje nego se prepustio nadahnuću Muke i Smrti Našeg Gospodina (Časoslov Muke): u ovom izboru možda možemo vidjeti poziv, danas kao i jučer, da Uskrs
smatramo povlaštenim mjestom našeg odnosa s Bogom, s braćom, sa stvorenjima. Povlaštenim
mjestom jer ga je Bog koji je pobijedio smrt darom života svojim djelom otkupio i obnovio. I mi
smo pozvani da uđemo u ovu novost, kao redovnici i kao braća, ponovno rasvjetljujući tim tako
važnim događajem sav naš osobni život.
Franjo je toliko snažno živio Pashalni misterij te njime jasno nadahnjivao odnos s vlastitim
konkretnim životom, sa svojim životom hodočasnika u ovom svijetu, pažljivo razlikujući znakove prisutnosti Ljubljenoga za kojim je čeznuo svim svojim snagama.
1
Ménard A., Pasqua, u Caroli E. (ur.), Dizionario Francescano, Padova 1995., r.1317.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
17
46/2009, 1-2
Slušanje riječi u liturgiji
Iz Generalne Kurije
Ova svijest se razvila u njemu zahvaljujući stalnom i
životnom dodiru koji je imao s Riječju Božjom, u kojoj je
više nego igdje drugdje susretao prisutnost Oca nebeskoga koji vodi i podržava život svakog čovjeka.
Danas smo i mi pozvani ponovno proživjeti isto iskustvo vjere preko stalnog i životnog slušanja Riječi Božje.
Već u našem prethodnom Prigodnom pismu o Božiću
napomenuli smo kako je jedan od najočiglednijih i najvažnijih plodova II. vatikanskog sabora za kršćanski život
i duhovnost, bio obnovljeni odnos vjernika prema Svetom pismu.
Svakako povlašteno mjesto tog ponovnog otkrića je
upravo liturgija, zahvaljujući i samoj liturgijskoj obnovi
koju je Sabor promicao. Želja koja je vodila Crkvu u tom
pregledu vlastitog modus celebrandi imala je namjeru obnoviti u svetim slavljima „…obilnije, raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma“ (SC 35.1) brižno nastojeći
to učiniti tako „…da bi se vjernicima pripravio što bogatiji
stol riječi Božje“ (SC 51).
Kao pravi franjevci ne možemo ne djelovati u prihvaćanju mišljenja Crkve i njezine smjernice
učiniti našima, bilo unutar naših redovničkih zajednica, bilo izvan njih preko propovijedi. Stoga
je ponekad potrebno provjeriti istinitost načina na koji smo prihvatili pojedina traženja univerzalne Crkve u posebnosti našega života, bilo osobnog bilo zajedničarskog.
Svakako možemo predati i vratiti stečeno vrijedno blago Svetoga pisma u ruke vjernika. Naime, možemo ga potvrditi u obilju svetopisamskih tekstova koji obilježavaju nove Lekcionare
za slavljenje Euharistije i sakramenata, kao i prisutnost u preuređenim biblijskim tekstovima u
liturgiji časova. To djelo, uređeno posljednjih godina, dopustilo je Crkvi da slijedi „…vjerno u liturgiji onaj način čitanja i tumačenja svetih tekstova, koje je upotrebljavao i sam Krist, koji počevši
od svog današnjeg događaja potiče na temeljno istraživanje Svetoga pisma“ (OLM br. 3).
Svi dokumenti nastali liturgijskom obnovom bilježe kako je Kristov pashalni misterij, objavljen u Svetom pismu, isti onaj događaj koji slavi i liturgija, dakle ne može biti liturgijskog slavlja
bez navještanja Riječi: „…isto liturgijsko slavlje, koje je utemeljeno na Riječi Božjoj, i iz nje crpi
snagu, postaje novi događaj koji obogaćuje samu riječ nekom novom djelotvornom interpretacijom“ (isto).
18
Ako u ime Crkve možemo predati toliko brižno stečeno blago, barem u dokumentima i sredstvima koja imamo u svojim rukama, ne možemo se ipak osloboditi obveze vjerodostojnosti i
prijema koji je taj napor imao u našim redovničkim bratstvima i povjerenim nam zajednicama.
Uska veza koja postoji između liturgijskog slavlja i navještanja Pisma, na koje nam ukazuje Učiteljstvo, mora nas navesti da se pitamo o našem načinu življenja upravo sadašnjeg trenutka i navještanja Riječi (Euharistija, sakramenti, služba Riječi, liturgija časova), vrlo često instrumnetaliziranim, kada su naprosto stavljeni u stranu zbog praktičnih razloga ili tobožnje jednostavnosti.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Trebali bismo vjerojatno priznati da, iako možemo unatoč svemu uočiti znatni napredak u
našem odnosu sa Svetim pismom, u prosjeku prisutnijim u našem životu nego prije nekoliko
desetljeća, ostaje još dugi put koji moramo zajedno proći. Vrlo često se Riječ još uvijek smatra
više sredstvom koje se upotrebljava u propovijedi, u katehezi, čak i u pripremi nekog lijepog slavlja… više nego što je izvor na kojem tažimo našu žeđ za smislom, ogledalo u kojem se ogledaju
naši odabiri, mjera kojom provjeravamo kvalitetu našeg kršćanskog života.
Riječ je možda više u središtu naših riječi… nego što je stvarno u središtu našega života. U
Božićnom pismu, prisjećajući se u Prijedlozima iskustva Franje Asiškoga, primjetili smo da „…
Riječ Božja u njemu ne izvire izvana: ona je toliko unutar njegova bića tako da kada govori to čini
Riječju Božjom. Njegov jezik je biblijski, tako, naravno, neusiljen i jednostavan. Franjo misli i govori Riječju, ili bolje rečeno, Franjo „govori“ Riječ, „misli“ Riječ“ (Prot. 63/ 2008, I Riječ je tijelom
postala).
Kao učenici u Emausu
Ako postoji mjesto i vrijeme u kojem možemo naučiti
ovo Franjino držanje, onda je to upravo mjesto i vrijeme liturgije, koju je mudrost Majke Crkve znala obogatiti i obnoviti oko središnje važnosti Riječi Božje. Naime,
upravo u liturgiji, svakodnevno nam je otvoreno dragocjeno blago Svetoga pisma, kako bismo mogli u njemu
uživati i njime se hraniti: kada molimo časoslov obraćamo se Bogu njegovim istim riječima, učeći tako svakodnevno gramatiku njegovog jezika; kada slavimo Euharistiju, Riječ je Božja ta koja nam objašnjava i svaki puta
ponovno aktualizira smisao dara Sina Božjega, pokazujući nam put kako bismo u našem životu ostvarili poziv
svakog slavlja: „…ovo činite Meni na spomen“.
U biti, i mi smo pozvani ponovno prijeći put kojem je Uskrsli poučavao dva najčarobnija lika
prisutna u evanđeljima Uskrsa, učenike iz Emausa. Upravo ta evanđeoska ikona (Lk 24,13-35)
pokazuje nam metodu čitanja Pisma do koje liturgija želi dovesti vjernika.
Tako smo i mi, kao i učenici iz Emausa koji ponovno otkrivaju prepričanu Riječ, pozvani na
isto životno iskustvo, da dopustimo da nam Pismo tumači, da sve više otkrivamo Kristov danas
koji se ostvaruje u liturgijskom slavlju, pronalazeći u njemu one kriterije koji nam dopuštaju da
tumačimo stvarnost te koji od „pisane riječi čine… ponovno živu riječ“.2
2
Papinska biblijska komisija, Interpretacija Biblije u Crkvi, br. 111
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
19
46/2009, 1-2
Kao što se u tom tekstu Isus, tajanstveni hodočasnik, približava dvojici putnika u njihovom
žalosnom i razočaranom povratku kući, tako nam se, zapravo, liturgija diskretno približava i
vodi nas, dajući nam da ponovno proputujemo kroz Povijest spasenja, započevši od Mojsija i
Proroka, dok ne prepoznamo Krista Uskrsloga u lomljenju kruha života, u daru sebe samoga, u
daru bratstva.
Iz Generalne Kurije
Takva povjerljivost s Riječju, koju treba pronaći i osobno hraniti prije i bez obzira na bilo
kakvu drugu upotrebu koju od Pisma traži pastoralna zadaća, omogućit će i nama uskrsno iskustvo učenika u Emausu: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (Lk 24,32).
Dopustit će nam prije svega da budemo zajednica koja pripovijeda susret s Uskrslim, svjedoči
ga… više nego što mehanički ponavlja činjenice bez stvarnog iskustva.
Jedan poznati učitelj duhovnosti našega vremena ovako se izrazio o zajednici vjernih koja se
rađa iz slušanja i čuvanja Božje Riječi: „Kada osobe ozbiljno, ali u isto vrijeme mudro i pažljivo
pripovijedaju što su iskusile na vlastitom putu i kako su to protumačili i sami razumjeli, najednom
je sam Uskrsli među njima. Tada razgovor postaje iskustvo uskrsnuća“3 .
Čestitka
Draga braćo i sestre, vrijeme u kojem živimo sigurno od nas traži da budemo autentični svjedoci, koji žive ono što govore i zbog toga su vjerodostojni.
Ipak, jamačno smo i mi uvijek više pozvani da vodimo računa da svijet ima potrebu i za
našom jasnom riječju, ne toliko za našim
osobnim gledištem koliko za vjernim i kreativnim razmišljanjem koje proizlazi iz Riječi Božje. Ne dopustimo da nas nadvlada
kušnja sudjelovanja u velikom globalnom
talk showu u kojem se traži i religiozni pogled… realno samo zato da bi ga se zanijekalo i bolje neutraliziralo u beznačajnoj
buci u kojoj suvremena komunikacija uživa…riskirajući između ostaloga da Riječ
Božju izjednači s drugim riječima.
Isus je uvijek izbjegavao bilo kakve rasprave, nije nikada izražavao svoje osobno viđenje ili mišljenje. Njegove su riječi
oduvijek bile ili samo-objava ili objava Oca
(usp. Iv 1,1) koje su siromasima donosile
radosnu vijest, oslobođenje sužnjima, vid
slijepima (Lk 4,18). Nije nikada oklijevao
objaviti Očevu volju, niti onda kada ga je
mogao spasiti od smrti. Njegovo hrabro
prianjanje uz volju Očevu pokazuje nam što uistinu znači biti poslušan volji Božjoj.
Dakle, i mi bismo trebali sve više rasti u tom skladu, utjelovljujući u našem životu ne neko
osobno mišljenje o životu već Božji plan, koji je središte našeg života. Ovo nije više ili manje
dostižan ideal: to je uzak ali siguran put Njegove volje; ne neki kompromis sa životnim putem,
20
3
Anselm Grün, Slaviti uskrsnu radost
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
već sjaj istine.Ne radi se niti o nečemu što možemo ostvariti upotrebljavajući ljudske strategije
i sposobnosti, već se čini mogućim kada se dragovoljno i svjesno otvaramo milosti Božjoj u
svjetlu živuće Riječi.
Liturgija, koja svakodnevno prati i određuje ritam naših dana, ne samo da nam dopušta
slušati Pisma na najobilniji način, već nas poučava i čitati Pisma onako kako ih je čitao Krist,
čija jedina i prava briga nije bila kako ih objasniti i aktualizirati za one kojima se obraćao, već
aktualizirati samoga sebe s Očevom Riječju (usp. Lk 4,21).
Ako i mi budemo ovo znali ostvariti, onda će riječ koja će izlaziti iz naših ustiju biti uistinu
djelotvorna, moćna, neće se izgubiti u moru često ispraznih riječi koje više ne priopćavaju već
se zadovoljavaju ugodno odzvanjati bez pravoga cilja.
Neka nas Uskrsli Krist nauči da budemo njegovi istinski svjedoci
Sretan Uskrs!
Rim, 12. travnja 2009.
o.Michael J. Higgins, TOR
Generalni ministar
o. Bernard Nebot Llinas, TOR
1. Generalni vijećnik
o. John Kochuchira, TOR
Generalni vikar
o. Amando Trujillo Cano, TOR
2. Generalni vijećnik
fra Mark McBride, TOR
3. Generalni vijećnik
o. Pierangelo D’Aiuto, TOR
p. José Antonio Martorell, TOR
4. Generalni vijećnik
46/2009, 1-2
Generalni tajnik
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
21
Kanonska vizitacija Generalnog ministra
Generalni ministar Higgins posjetio nadbiskupa Devčića
Unutar provincije već se nekoliko godina
razmišlja o pokretanju postupka, a fra Michael je želio čuti mišljenje nadbiskupa Devčića
o biskupu Badurini i uputnosti pokretanja te
inicijative. Ukoliko se provincija odluči za taj
korak, pojedinosti će trebati dogovoriti sa šibenskim biskupom Ante Ivasom, koji je naslijedio biskupa Badurinu i u čijoj je nadležnosti
pokretanje postupka.
Na susretu se govorilo o mogućnosti pokretanja postupka za proglašenje blaženim blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine
Rijeka, (IKA) - Generalni ministar trećeg
samostanskog reda sv. Franje fra Michael J.
Higgins posjetio je 12. siječnja riječkog nadbiskupa Ivana Devčića u sklopu vizitacija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima. Na susretu u Nadbiskupskom domu u Rijeci bilo je riječi o mogućnosti
pokretanja postupka za proglašenje blaženim
blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine. Kao franjevac trećoredac u samostanu
sv. Franje Asiškog na Pehlinu te profesor na
Visokoj bogoslovnoj školi i duhovnik sjemeništa, biskup Badurina ostavio je neizbrisive
tragove u Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji.
To su potvrdili i trećoreci fra Milan Šokčević, sadašnji župnik na Pehlinu, te fra Zvonimir Brusać, vikar provincije i tajnik vizitacija.
O glasu svetosti pokojnog biskupa mnogi su
spremni svjedočiti, a koliko su ga cijenili njegovi suvremenici pokazao je i simpozij održan
prije dvije godine.
U razgovoru s nadbiskupom Devčićem, fra
Michael je govorio o franjevačkim redovima
i suradnji redovnika u dijecezanskom pastoralu. U pohodu zajednicama trećoredaca fra
Michael će u Hrvatskoj boraviti do 9. veljače
i posjetiti dijecezanske (nad)biskupe u Splitu, Zadru, Šibeniku, Krku, Zagrebu i Đakovu.
Podsjetio je kako je pri kanonskim vizitacijama samostanima trećoredaca uobičajeno
da generalni ministar posjeti i dijecezanskog
biskupa, jer, kako je rekao, redovnici moraju
surađivati i stalno produbljivati odnose s mjesnim biskupom.
Generalni ministar reda ima obvezu u tijeku četiri godine posjetiti sve samostane svoje
braće kako bi im dao potporu u radu i smjernice za djelovanje u sljedećem četverogodišnjem ciklusu. U travnju ove godine u Zagrebu će se održati generalni kapitul franjevaca
trećoredaca kojim će fra Michael predsjedati.
“Mi moramo uvijek biti franjevci i živjeti kao
franjevci kako bi očuvali naš identitet unutar
Crkve i društva”, zaključio je fra Michael.
22
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
General franjevaca trećoredaca u ogulinskom samostanu
Ogulin, (IKA) - U sklopu posjeta provinciji
franjevaca trećoredaca glagoljaša u Hrvatskoj,
generalni ministar trećeg samostanskog reda
sv. Franje fra Michael J. Higgins posjetio je u
četvrtak 15. siječnja samostan Sv. Franje Asiškog u Ogulinu, gdje franjevci trećoreci djeluju
više od 80 godina. Generala Higginsa dočekali
su gvardijan samostana mr. o. Petar Runje kao
i župnik ogulinske župe bl. Alojzija Stepinca o.
Marijan Jelušić. Na susretu se razgovaralo o pastoralnom djelovanju franjevaca trećoredaca na
tom području.
Deseta obljetnica prvih obećanja Franjevačke mladeži u Zadru
ži polaganjem obećanja da će živjeti u bratstvu
franjevačke mladeži, opsluživati Evanđelje i
izvršavati kršćanski poziv. Uz to mjesno bratstvo sv. Ivana u Zadru
djeluju još bratstva na
Voštarnici i kod franjevki u Arbanasima. U svečanosti su sudjelovali i
Lovro Sučić iz Zagreba,
predsjednik Hrvatskog
nacionalnog bratstva franjevačke mladeži, i Katarina Pećar, predsjednica
područnog bratstva franjevačke mladeži za zadarsko i šibensko područje, koji su prigodno darivali o. Michaela.
U obraćanju mladima o. Michael podsjetio je na Franjino traženje Božje volje kad je
pred križem sv. Damjana molio “Gospodine,
što želiš da učinim?” Božju riječ “Idi, popravi moju Crkvu” Franjo je doslovno shvatio i
kamenjem počeo obnavljati crkve oko Asiza.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
23
46/2009, 1-2
Zadar, (IKA) - Deseta obljetnica od polaganja prvih obećanja franjevačke mladeži u Zadru proslavljena je 4. veljače u zadarskoj župi
sv. Ivana Krstitelja na
Relji, gdje je prije više
od deset godina sve i
počelo. Misno slavlje u
župnoj crkvi predvodio je fra Kristijan Kuhar, duhovni asistent
franjevačke mladeži u
Zadarskoj nadbiskupiji
i duhovni asistent Nacionalnoga hrvatskog
bratstva. Svečanosti je pridonijela i prisutnost
dr. fra Michaela Higginsa, generalnog ministra Franjevaca trećoredaca koji je u kanonskoj vizitaciji franjevačke provincije u Hrvatskoj a ovih dana boravi u Zadru u pratnji fra
Zvonimira Brusača, tajnika svoga kanonskog
pohoda. U tijeku mise devetero mladih i službeno je postalo članovima franjevačke mlade-
Kanonska vizitacija Generalnog ministra
Obnavljajući te crkve Bog je obnavljao i sv.
Franju. U tijeku obraćenja i pronalaska Božje volje spoznao je da “Obnovi moju crkvu”
znači obnoviti Crkvu kao zajednicu vjernika.
“U Zadarskoj nadbiskupiji u tijeku je Godina
mladih. To je prilika i primjer svim zajednicama mladih u nadbiskupiji u onome što je
bitno: stvoriti bratstvo, zajednicu. Zajednica je
klica pastorala, apostolata i rada s mladima. Ti
mladi iz različitih župa grada i različitih krajeva Hrvatske, npr. studenti iz Slavonije, koji su
primljeni u članstvo, stvaraju bratstvo među
sobom, prihvatili su se kao braća i sestre. Bitno nam je zajedništvo, družimo se, zajedno
molimo i činimo djela ljubavi. Ono što molimo konkretno prikazujemo u okolini, posjetili
smo vrtić djece s posebnim potrebama ‘Latica’,
skupljali boce za siromahe a prikupljen iznos
dali u župni caritas”, rekao je fra Kristijan.
Bratstvo na Relji susreće se svakog četvrtka
navečer i okuplja 16 članova, a kako ga vode
franjevci ujedno je i podmladak franjevačkog
svjetovnog reda. Bratstvo mladih koje je prije
deset godina stupilo u Framu sv. Ivana dalo je
jednog bogoslova i redovnika.
FRAMA je u Hrvatsku došla iz Italije početkom 90-ih godina, a u Zadru se Franjevačka mladež počela okupljati 1994. Službeno su
prva obećanja dali u veljači 1999. g., kad je
FRAMA u Hrvatskoj i službeno priznata. Tada
su i prvi framaši u župi sv. Ivana dali obećanja pa klica franjevačkih bratstava u Zadarskoj
nadbiskupiji potječe upravo s Relje, a njihov
desetogodišnji jubilej blagoslovio je i sam generalni ministar Higgins. Srdačno im je čestitao i oko vrata stavio tau.
Dan posvećenog života u Zadru
Propovijedao je generalni ministar franjevaca trećoredaca dr. fra Michael Higgins koji boravi u
vizitaciji franjevaca glagoljaša u Zadarskoj nadbiskupiji
24
Zadar, (IKA) - Dan posvećenog života svečano je proslavljen na Svijećnicu, 2. veljače,
u svetištu Sv. Šimuna
u Zadru. Misno slavlje
je okupilo redovništvo
iz zajednica djelatnih u
Zadarskoj nadbiskupiji,
a predvodio ga je prior
benediktinskog samostana na Ćokovcu o. Jozo
Milanović. Propovijedao
je generalni ministar
franjevaca trećoredaca
dr. fra Michael Higgins koji boravi u vizitaciji
franjevaca glagoljaša u Zadarskoj nadbiskupi-
ji. Evanđelje pokazuje dva divna primjera posvećenog života, rekao je dr. Higgins. Šimuna
koji je bio otvoren poticaju Duha Svetog i Anu
koja nije napuštala hram,
u njemu je služila danju
i noću, moleći i posteći.
“Šimun i Ana svjedoče
koliko je važno da čovjek bude svjestan Božje prisutnosti i da tome
odgovori. Već od svoje
najranije povijesti to je
ono što bi posvećeni život trebao biti: odgajati
i formirati muškarce i žene kao ljude otvorene
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
poticajima Duha Svetoga, željne slijediti Božju
volju životom molitve i žrtve. Posvećeni život
treba ojačati u tome da se bude svjedok Božje
stvarnosti”, poručio je dr. Higgins, stavljajući
pred osobe posvećenog života pitanje ‘Kakvu
vrst svjedočanstva ti daješ?’ Svijet treba jasne
primjere stvarnosti Božje ljubavi i njegove prisutnosti u svijetu. “Jedini način na koji možemo pokazati taj primjer je ispravno živjeti svoj
posvećeni život”, poručio je dr. Higgins, dodavši da se jasno svjedočanstvo pruža ljubavlju punom poštovanja. “U konačnici to je ono
što ljudi traže u dubini svog bića. To je temelj
i posvećenog života. Siromaštvo je poštovanja
puna ljubav za svijet i njegova dobra. Ono traži da svijet vidimo i volimo onako kako ga Bog
vidi i voli. Čistoća je, u svojoj biti, poštovanja
puna ljubav za ljude. Traži da ljude vidimo i
volimo onako kako ih Bog vidi i voli. Poslušnost je ljubav puna poštovanja i slušanje Božje volje - i kao kod Šimuna vodi nas do Božje volje u našem životu”, rekao je dr. Higgins,
zaključivši da svijet žarko želi svjedočenje tih
vrijednosti - to je jasno svakome tko ima oči
da vidi, srce da osjeća i um da misli. “Dajmo
svijetu primjer koji je potreban živeći ispravno
i dobro svoj posvećeni život”, potaknuo je nazočne dr. Higgins.
Završila kanonska vizitacija generalnog ministra
franjevaca trećoredaca
Dr. fra Michael Higgins, generalni ministar franjevaca trećoredaca od 6. siječnja do 9. veljače
boravio je u Hrvatskoj u kanonskoj vizitaciji triju regija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima
550 godina potječe iz Zadra, iz zajednice eremita Trećeg reda sv. Frane kod crkve Sv. Ivana
na Relji, gdje su brinuli o gubavcima.
Tome je Redu pripadao i pokojni šibenski
biskup Srećko Badurina. Na susretu s hrvatskim biskupima dr. Higgins razgovarao je i o
mogućnosti pokretanja procesa beatifikacije
biskupa Badurine. “Želimo slaviti spomen na
njega, da njegov primjer franjevca, biskupa i
osobe posvećene Evanđelju ne bude izgubljen.
Svaki put kad dođem u Hrvatsku primijetim
nastojanje da se sačuva živom njegova uspomena. Razgovarao sam u provinciji, s biskupima i kardinalom Bozanićem o mogućnosti
pokretanja procesa koji bi mogao voditi beatifikaciji i kanonizaciji. Svi su me jako podržali.
Bilo bi važno za nas kao red prikupiti sve što
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
25
46/2009, 1-2
Zadar, (IKA) - Dr. fra Michael Higgins, generalni ministar franjevaca trećoredaca, od 6.
siječnja do 9. veljače boravio je u Hrvatskoj u
kanonskoj vizitaciji triju regija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv.
Jeronima: zagrebačke, kvarnerske i zadarske u
kojoj franjevci glagoljaši djeluju u samostanu
sv. Mihovila u Zadru, župi sv. Ivana Krstitelja na zadarskoj Relji, samostanima u Zaglavu na Dugom otoku, sv. Pavla na Školjiću te
sv. Josipa u Splitu. U Hrvatskoj 65 svećenika
trećoredaca djeluje u 15 samostana i opslužuju
11 župa. Brojem od 1000 samostanskih redovnika u svijetu najmanja su grana franjevačke
obitelji, no s redovnicama i laicima trećorecima najveća su duhovna obitelj u Crkvi. Jezgra
hrvatske franjevačke provincije nastale prije
Kanonska vizitacija Generalnog ministra
26
znamo o njemu i proslaviti njegovu uspomenu kao člana reda, da ga ljudi upoznaju”, rekao je Higgins, kojeg je pratio fra Zvonimir
Brusač, tajnik kanonskog pohoda generalnog
ministra franjevaca trećoredaca Hrvatskoj.
Osamsto godina franjevačkog reda protumačio je u svjetlu papinske dozvole sv. Franji da
javno propovijeda i poziva na pokoru. Dozvolu najvišeg crkvenog autoriteta smatra snažnom činjenicom. “Franjevci su članovi Crkve
i kao takvi želimo surađivati s biskupima. To
je naše poštovanje njih kao pastira i naše uloge suradnika s njima u brizi za ljude”, rekao je
o. Michael. U susretu sa subraćom poručio je
da je izazov živjeti Evanđelje tamo gdje jesi, u
kulturi u kojoj jesi. U našem narodu identifikacija tog reda je s glagoljaškom tradicijom.
To su redovnici koji žive vrlo blizu ljudima,
čuvari su kulture. U Hrvatskoj je to bilo izraženo i prenošeno preko glagoljaštva. U drugim zemljama se izražavalo drugačije, npr. u
Irskoj su imali mnoge redovnike i prije razvoja tamošnje Crkve. Njihov glavni rad tada bio
je zaštita irskog jezika. Red trećoredaca ima
izraženu narodnu karakteristiku, ostajali su
u vlastitim državama i radili u svojim gradovima, živjeli blizu njih i činili djela milosrđa.
Higgins je izrazio priznanje čuvanju povijesti
razvijene prije više stotina godina, da je još
uvijek postojana. “U Zadru, župi sv. Ivana gdje
je bilo mjesto rođenja franjevaca trećoredaca
u Hrvatskoj, još uvijek se mogu vidjeti tragovi
gradskih zidina i mjesto gdje su živjeli franjevci. Zanimljivo je vidjeti da su još živi, i nakon
stotina godina vidi se njihova vjernost karizmi”, rekao je o. Michael. Evanđelje mora biti
dio toga kako se ophodimo sa svijetom, rekao
je, dodavši da se nekad uhvate i u strujanje
svijeta: sekularizaciju, individualizam, utjecaj
medija. “Mi smo članovi društva pa možemo
biti time i zahvaćeni. Vrijeme nam je izazov:
dati što imamo i čemu smo posvećeni u su-
očavanju s onim što je popularno. Glavno je
ispravno živjeti ono što propovijedamo. Kad
kažem subraći ‘Budite franjevci’ znači da se ne
trebamo opravdavati to da smo ljudi Evanđelja, da živimo u bratstvu, molitveno. Poseban
način na koji postojimo u svijetu određuje tko
smo. Kad nas čovjek sretne da ne pita ‘Je li on
franjevac?’ On treba znati ‘To je franjevac’”, rekao je o. Michael.
Dr. Higgins diplomirao je psihologiju, sudjelovao je u Vijetnamskom ratu a u svojim
20-im godinama poželio je biti redovnik.
“Potraga za zvanjem je osobna potraga koju
svatko ima. To je potraga za nalaženjem svog
mjesta u svijetu. Mislim da svatko ima želju za
traženjem onoga čemu pripada”, istaknuo je i
subraći u Hrvatskoj poručio da zapamte tko su
- franjevci: toga se drže, to proslave i ne izgube
to što jesu; da znaju svoju povijest, identitet i
ispravno ga žive. “Isti savjet mogu dati Hrvatima: Znajte tko ste, proslavite to i budite svoji!”
rekao je dr. Higgins, generalni ministar reda
čija je karakteristika izrazita bliskost svom
narodu i podrška njegovom duhovnom i kulturnom razvoju. Ta je kanonska vizitacija treći
boravak Higginsa u Hrvatskoj, koju je prvi put
posjetio 1998. g., a drugi put 2002. g., na proslavi 400 godina od ujedinjenja hrvatske provincije franjevaca trećoredaca s talijanskom.
U Europi trećoreci imaju dvije provincije u
Italiji, jednu u Hrvatskoj i jednu u Španjolskoj;
dvije u Americi i dvije u Indiji. Imaju više viceprovincija, tri delegacije, u osnivanju su nove
provincije u Filipinima i Peruu. Posljednjih 70
godina razvijaju i misijsku djelatnost koja prvotno nije bila dio njihove karizme. Trećoreci
pridonose i razvoju akademske zajednice. O.
Michael doktorirao je upravljanje visoko obrazovnim ustanovama. Njegova provincija vodi
Sveučilišta u Pensilvaniji i Ohiju. Utemeljili su
i predaju na više od 20 sveučilišta u SAD-u.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Ivan Uldrijan
Dr. o. Michael Joseph Higgins, generalni ministar Trećega samostanskog reda sv. Franje
Svoju vrijednost pronalazimo samo u odnosu s Bogom
Generalni ministar franjevaca trećoredaca dr. o. Michael Joseph Higgins od 6. siječnja do 9.
veljače boravio je u kanonskoj vizitaciji Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša
sv. Jeronima. Tom prigodom obišao je zagrebačku, kvarnersku i zadarsku regiju, a susreo se i s
dijecezanskim (nad)biskupima na tim područjima.
O. Higgins rođen je 1951. godine u Bostonu u Sjedinjenim Američkim Državama kao najstariji od petorice sinova u obitelji irskoga podrijetla. Redovničkoj zajednici franjevaca trećoredaca
pristupio je 1978, a za svećenika je zaređen 1985. godine. U američkoj provinciji Presvetoga
Srca Isusova i samome redu obnašao je mnoge značajne dužnosti, posebno u odgoju i formaciji,
a od 2007. godine generalni je ministar. Diplomirao je psihologiju na Državnom sveučilištu u
Framinghamu i teologiju na Sveučilištu u Torontu, te specijalni studij o duhovnosti u odgojnom
procesu na Sveučilištu Duquesne u Pittsburghu. Doktorat iz teologije postigao je na Papinskom
učilištu Antonianumu u Rimu 1999. godine, a 2007. doktorirao je i iz područja odgojnih znanosti na Sveučilištu Capella u Minneapolisu. Tijekom posjeta Hrvatskoj rado je progovorio za
Glas Koncila.
Prepoznati potrebe Crkve i – djelovati
Možete li u kratkim crtama predstaviti Treći samostanski red sv. Franje?
Franjevačka duhovnost danas daje primjer istine. Mnogo se puta trudimo stvari učiniti previše kompleksnima. A poruka franjevaštva je zapravo vrlo jednostavna: prigrlite evanđelje, postanite »evanđeocentrični« ljudi.
U SAD-u dopuštamo da nam društvo oblikuju mediji, američki filmovi, glazba... Prikazuje
se tzv. »američki način života«, koji je zapravo sanjivi ideal, a ne stvarnost. Mjesto gdje stvarnost
dolazi do izražaja je obitelj.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
27
46/2009, 1-2
O. HIGGINS: Treći samostanski red sv. Franje ogranak je franjevačke obitelji osnovan u ranome 13. stoljeću. Izvorno je izrastao iz zajednice laika koji su slijedili sv. Franju Asiškoga.
Naime, mnogi su muževi i žene počeli živjeti po nadahnućima sv. Franje, a ostali su u svojim
obiteljima i obavljali su svoje svakodnevne svjetovne poslove. Tako je nastao Treći ili Franjevački svjetovni red. Neki od njih već su se za svečeva života povlačili u samostane i polagali
redovničke zavjete te je nastao i Treći samostanski red. Jedne od najranijih samostanskih zajednica bile su upravo ovdje - u Hrvatskoj. Treći samostanski red već je tada bio poznat po djelima
milosrđa u mjestima u kojima su djelovali. Dok su fratri prvoga reda bili propovjednici koji su
putovali i propovijedali u misijama, trećoreci su nastojali ostajati blizu svojih zajednica. Živjeli
su životom punim molitve, a tijekom dana radili su sa siromašnima i bolesnima u gradu. Živjeli
su među ljudima i blizu ljudi.
Kanonska vizitacija Generalnog ministra
Danas u svijetu postoji osam provincija i pet viceprovincija Trećega samostanskog reda sv.
Franje. Četiri provincije nalaze se u Europi - dvije u Italiji, te po jedna u Hrvatskoj i Španjolskoj. Dvije su u SAD-u i u Indiji, a viceprovincije se nalaze u Šri Lanki, Južnoj Africi, Paragvaju,
Brazilu i Meksiku. Postoje i manje zajednice, delegacije, u Švedskoj i Bangladešu. Budući da je
danas Treći samostanski red sv. Franje međunarodna organizacija, glavne aktivnosti razlikuju se
od kulture do kulture u kojoj djelujemo. Provincija iz koje ja dolazim, primjerice, najviše se usredotočila na odgoj i obrazovanje. Upravljamo dvama sveučilištima: u Lorettu u Pensilvaniji i u
Steubenvilleu u Ohiju. Iako ih vodi franjevački red, to su svjetovna sveučilišta. Ljude izučavamo
u različitim disciplinama, kao što su pedagogija, ekonomija, medicinske znanosti, sestrinstvo i
dr. Trudimo se uspostaviti zdrav ugođaj kojim najbolje možemo izraziti identitet franjevačke
karizme i ljubav prema Crkvi. Budući da studenti dolaze iz društva i vraćaju se u društvo, moramo im dati oruđe koje mogu ponijeti sa sobom kako bi mogli biti kršćani u društvu u punom
smislu te riječi, a to je velik izazov.
Dakle, fokusiramo se na identificiranje onoga što lokalna Crkva treba i pokušavamo popuniti
te potrebe - to može biti obrazovanje, socijalni rad, rad u župi i sl. Smatram kako je to izazov i
za trećorece u Hrvatskoj: truditi se zadržati stoljetno duhovno nasljeđe te istodobno težiti prepoznati potrebe ljudi.
»U njemu nema ničega lažnog«
U godini smo proslave 800. obljetnice franjevaštva. Što ta važna obljetnica znači za Crkvu,
a napose za franjevački pokret?
O. HIGGINS: Ponajprije, za franjevce, to je divna proslava papina odobrenja franjevačkog
načina života. Franjo je sa svojom prvom subraćom u Asizu živio načinom života kakav je propovijedao prije negoli je ta malena skupina od dvanaestorice pošla svetome ocu u Rim tražiti
odobrenje za takav način života. Prije papina odobrenja oni su, na neki način, bili ograničeni na
Asiz. Premda su imali potporu asiškoga biskupa Guida, da bi propovijedali izvan Asiza, trebala
im je dozvola pojedinih biskupa u svakoj biskupiji ili papino odobrenje koje bi im omogućilo
ulazak u svaku biskupiju i pružilo veću vjerodostojnost. Papa Inocent III. godine 1209. svojim
je usmenim odobrenjem pravila franjevačkom pokretu otvorio vrata - ponajprije da postane europski, a zatim i međunarodni pokret. Da nije bilo toga dopuštenja, franjevaštvo je moglo ostati
samo mali regionalni izričaj. Ono je posebno značajno za franjevaštvo u cjelini jer je omogućilo
nastanak triju franjevačkih redova: najprije prvoga Reda manje braće, a zatim i klarisa te Trećega reda koji se razvio u svjetovni i samostanski ogranak. To je bio taj katalitički trenutak koji je
označio rođenje franjevačkog pokreta kakav danas poznajemo i bez kojega se vjerojatno nikada
ne bi razvio do današnjih okvira.
U kontekstu promišljanja o tome važnom jubileju, postavlja se i pitanje aktualnosti franjevačke duhovnosti u današnjem povijesnom trenutku.
28
O. HIGGINS: Ako promatramo sv. Franju, vidimo nekoga tko teži biti istinski sljedbenik
evanđelja, nekoga tko je svoj identitet pronašao kao kršćanin koji vrlo čvrsto i strogo slijedi
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
evanđeoske poruke. Mislim da upravo to i danas privlači ljude k njemu. U njemu nema ničega
lažnog. On se samo trudi biti uistinu ono što je pred Gospodinom i pronalazi se u potpunom
prihvaćanju evanđelja. To je ta poruka koju danas trebamo. Sv. Franjo je zapisao da je »čovjek
samo ono što je pred Bogom, ništa više«. Svoju vrijednost kao ljudska bića pronalazimo samo u
odnosu s Bogom - prepoznajući tko smo. I nije važno što posjedujemo, kako izgledamo ili što
društvo prikazuje kao važno. Puno je važnije biti uistinu ono što smo pred Bogom. Biti stvarni
i istiniti - to nas uči sv. Franjo.
Franjevačka duhovnost danas daje primjer istine. Mnogo se puta trudimo stvari učiniti previše kompleksnima. A poruka franjevaštva je zapravo vrlo jednostavna: prigrlite evanđelje, postanite »evanđeocentrični« ljudi. U svoj toj kompleksnosti ljudi se ponekad osjećaju izgubljenima, ne znaju tko su i, na neki način, izgube ravnotežu, postanu zbunjeni i traže neku stabilnost.
A osnovna poruka franjevaštva je ona evanđeoska: Bog te voli, okreni se od grijeha i djeluj na
način na koji je vidljivo da je Bog stvarnost u tvome životu. To je u načelu jednostavno, ali ujedno i teško. No, daje utemeljenje i usmjerenje životu.
Potrebno je potpunije se ucijepiti u Crkvu
Koliko redovništvo, koje je nekoć u duhovnom smislu bilo nositelj radikalnoga preporoda i
obnove Crkve, to može biti i danas? Postoji li uopće ta potreba?
O. HIGGINS: Mislim da potreba postoji. Pogledamo li pomnije sv. Franju kao reformatora
- kako ga se mnogo puta prikazuje zbog njegova radikalnog življenja evanđelja i izazova Crkvi
- on je uvijek sve radio zbog ljubavi i brige prema Crkvi, a nikada iz opozicije. To je vrlo jasno
u Franjinim spisima, kao i u tekstovima o sv. Franji. Mislim da nam to daje model i za današnje
vrijeme. Ne stajati u opoziciji ili izvan Crkve i urlati pogrde ili kritike na Crkvu, nego je potrebno potpunije ući u Crkvu i voljeti je do te mjere da se pomogne u njezinoj izgradnji. To je dio
Franjina osobnog iskustva u crkvici sv. Damjana kada mu se Raspeti obraća riječima: »Franjo,
pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!« Franjo se našao u crkvici koja se
počela urušavati, pa ju je počeo ponovno izgrađivati. Izgrađujući tu crkvicu, on je pronašao sebe
kao dijete Božje. Ja to volim protumačiti tako da kažem: Dok je Franjo izgrađivao crkvu, Bog je
izgrađivao njega. To je ta divna suradnja. Mislim da se na isti način i mi, ako i sami želimo biti
dijelom bilo kakve crkvene obnove, trebamo potpunije ucijepiti u Crkvu, zavoljeti je i raditi za
nju iznutra. Za to treba mnogo žrtve, strpljenja i predanja. No, u središtu toga procesa je naša
obnova Crkve i Božja obnova nas.
Dolazite iz SAD-a, zemlje o kojoj najčešće slušamo kao o državi pluralizma, slobode, mogućnosti i blagostanja, ali i društvu suočenom s relativizmom, individualizmom i materijalizmom. Zanimljivo je da se u SAD-u tek nešto više od 15% stanovništva deklarira nereligioznima. Koliki je interes za redovništvo u američkom društvu i kako suvremenom čovjeku
približiti redovnički život?
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
29
46/2009, 1-2
Postoji potraga za autentičnim duhovnim životom
Kanonska vizitacija Generalnog ministra
O. HIGGINS: Postoji interes za redovništvo u SAD-u. Premda nije kao nekada, imamo novih
zvanja. No, pravi je izazov hoće li danas mladi pronaći vrijednost u postojećim redovničkim zajednicama. Ako pogledaju, primjerice, franjevce, dominikance ili benediktince i zapitaju se žive
li oni uistinu u skladu s onime kako kažu da žive ili kako bi trebali živjeti, i ako misle da tomu
nije tako, onda je njima vrlo lako utemeljiti drukčiji način života. Mnogo je mlađih vjerskih
udruga i zajednica osnovano u SAD-u kao rezultat toga. Smatram da to pokazuje kako još uvijek postoji duboka želja za življenjem autentičnog i snažnog duhovnog života. Izazov je, dakle,
tradicionalnim redovničkim zajednicama privući ljude. I jedini način na koji to možemo učiniti
jest pokazujući da smo još uvijek vrijedna opcija duhovnog života.
Možete li malo detaljnije prokomentirati nastanak novih duhovnih pokreta i sekta u SAD-u?
O. HIGGINS: Mislim da i to pokazuje kako postoji potraga za smislom. Kao što sam već
kazao, zanimljivo je da ljudi, ako ne vide vrijednost u već utemeljenim vjerskim zajednicama,
vrlo lako odlaze i postaju otvoreni za različite oblike novih utjecaja. Nažalost, Katolička Crkva u
SAD-u u proteklih nekoliko godina prošla je teško razdoblje i kao rezultat toga u očima mnogih
ljudi izgubila je moralni integritet i mnogi su se udaljili od Crkve. Pa ipak, iako se udaljavaju od
Crkve, još uvijek imaju snažnu potrebu za duhovnim uporištem pa postaju otvoreni za razne
druge utjecaje. Zbog toga se povećava broj sekta, ali i različitih drugih praksa, kao što je tarot
ili astrologija. U SAD-u je vidljiv i porast vračanja, kao i nekih drevnih indijanskih molitvenih
rituala, istočnjačke duhovnosti i meditacije, duhovnosti New agea... Sve to govori da postoji glad
ljudi za vjerskim identitetom i uporištem.
Laici prepoznali svoju snagu
No, s druge strane, u SAD-u su vrlo aktivne laičke udruge...
30
O. HIGGINS: Dugo vremena prije Drugoga vatikanskog koncila Crkva se identificirala kao
stvarnost vrlo hijerarhijske prirode s papom na čelu, zatim kardinalima, biskupima i svećenicima te laicima, koji su na neki način bili na dnu te piramide i njihova je zadaća bila u biti slušati
naputke koje su dobili od hijerarhije. Drugi je vatikanski koncil to počeo mijenjati premještajući
fokus na Crkvu kao na narod Božji. Umjesto trokutastoga hijerarhijskog oblika nastao je kružni
oblik s Kristom u središtu. To je dalo veće uporište i energiju laičkim skupinama koje su počele
više cijeniti sebe kao one koji imaju ulogu u tome da su dio Crkve. Njihova zadaća nije samo slušati nego biti aktivno uključeni u ono što Crkva uistinu jest. Kada je u Crkvi u SAD-u bilo problema s pedofilijom i seksualnim zloporabama, neke skupine laika nisu željele sjediti u pozadini
i šutjeti te čekati biskupe da im kažu što im je činiti već su se suprotstavile biskupima poručujući
im da ne rade ono što bi trebali raditi. To se prije Drugoga vatikanskog koncila nije moglo čuti i
u tome smislu on je dao temelj koji omogućuje laičkim pokretima da budu aktivniji i glasniji, da
ne sjede po strani čekajući što će reći biskupi već da govore biskupima koje su njihove potrebe.
To ima svoje dobre, ali i neke loše strane. Dobro je da se ljudi osjećaju snažnima u smislu da se
mogu uključiti u život Crkve i u promjene za koje smatraju da su potrebne. To može biti loše
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
ako dođe do te mjere da se sakramentalne funkcije svećenstva počnu svoditi na nevažnost i da
se svi vide na istoj razini.
Izbor Obame pokazuje sazrijevanje američkoga društva
Sjedinjene su Države dobile novoga predsjednika - Baracka Obamu. Koje je značenje njegova izbora za američko društvo?
O. HIGGINS: Teško je to opisati. Potrebno je biti upoznat s američkom poviješću i mjestom
koje Afroamerikanci zauzimaju u američkoj povijesti da bi se to u potpunosti moglo shvatiti.
Naime, u dijelu američke povijesti ropstvo je bilo nešto prihvatljivo, a Crnci nisu smatrani
u potpunosti ljudima, što je vodilo do mnogobrojnih problema, među ostalim i do velikoga
Građanskoga rata između Sjevera i Juga 1861. godine. Kada je 1960-ih godina počeo djelovati
veliki pokret za ljudska prava na čelu s Martinom Lutherom Kingom, još je u nekim američkim
državama bilo pravila, primjerice, da se Crnci ne smiju voziti s bijelcima u autobusu ili, ako se
voze, moraju biti straga, ili pak da ne smiju koristiti iste toalete... U jednome trenutku, kada
sam ja odrastao, postojala je čak opasnost da će između bijelaca i drugih rasa izbiti rat. Neredi
kasnih 60-ih godina, atentat na Luthera Kinga i Kennedyjevo ubojstvo, kao i rat u Vijetnamu,
sve to postavljalo je pitanje hoće li američko društvo uopće opstati. To je nešto što je još u mome
sjećanju! Sada kada gledam što se događa s Obamom, sve mi se to čini nevjerojatnim. Ljudi su
možda mogli zamisliti da će se nešto takvo dogoditi za stotinjak godina, ali ne i u našem životu.
Mislim da to pokazuje zaokret u američkom društvu. Obamu nisu izabrali samo Afroamerikanci, već svi, što pokazuje sazrijevanje u društvu. U američkoj svijesti uvijek smo nosili ideju da su
svi jednaki, ali to nije bilo baš ukorijenjeno u stvarnosti, i mislim da ovim izborom pokazujemo
da taj ideal još ima mogućnosti za ostvarenje. Nije da se slažem sa svime za što se Obama zalaže,
ali sama činjenica njegova izbora pokazuje da SAD još ima energije, još ima nekog uporišta i
potencijala. Mislim da se ovim izborom pokazuje da još ima nade za nas.
O. HIGGINS: Predviđam da će to biti vrlo plodonosan dijalog. Kao što sam već kazao, ne
slažem se sa svime za što se Obama zalaže.. I katolički su biskupi bili vrlo jasni da se ne slažu sa
svime, ali cijeni se to što je on pošten čovjek s kojim se može razgovarati. Razlika je imati nekoga
s kime možete razgovarati i raspravljati i nekoga s kime se to ne može. Obama djeluje kao netko
tko je otvoren za dijalog i za pronalazak kompromisa. Mislim da njegov izbor katolika Joea Bidena za potpredsjednika pokazuje da je otvoren za slušanje različitih mišljenja. To ne znači da
će Katolička Crkva dobiti sve što želi, i sigurno će biti stvari koje će razljutiti biskupe i Crkvu,
ali mislim da ga vide kao nekoga tko je pristupačan. Nekoga tko će slušati, a ne samo praviti se
da sluša.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
31
46/2009, 1-2
Američki biskupi načelno su podržali novoga predsjednika izjavom da su spremni aktivno
pomoći vladi u borbi za opće dobro i zaštitu života. Predsjednik Obama član je Demokratske
stranke u kojoj su poznate liberalne struje. Kakva je mogućnost dijaloga novoga predsjednika s
Katoličkom Crkvom u SAD-u.
Kanonska vizitacija Generalnog ministra
Obitelj je jezgra društva i odgoja
U Vašem bogatom životopisu važno mjesto zauzima i angažirano djelovanje u odgoju i
formaciji. Je li danas teže odgajati mlade nego nekada? Kakav je položaj obitelji u američkom
društvu, koliko odgajaju škola, Crkva i samo društvo?
O. HIGGINS: Ne znam je li ikad bilo lako odgajati mlade... Ključna je svakako uloga obitelji.
Treba također reći da je odgoj mnogo više od predavanja informacija. Velika je razlika između informacije i formacije. Formacijom se bavite cjelovitošću osobe. Za to treba nevjerojatno
mnogo predanja, ljubavi i strpljenja. Upravo je zato važna uloga obitelji - primarnoga mjesta
u kojemu pojedinac može izrasti u punu osobu. Ako to netko ne pronađe u obitelji, započinje
tražiti drugdje i često je to upravo na područjima koja neće pružiti mogućnost izrastanja u puni
potencijal koji određena osoba ima. Riječ je primjerice o bandama ili pak nekim stanjima koja
nisu dobra za zdravlje kao što su droge, seks, alkohol i druge stvari. Obitelj mora biti mjesto u
kojemu svatko može pronaći ukorjenjenje i izrasti u potpunosti u osobu kakvu je Bog stvorio.
Obitelj je svakako jezgra, no golemu ulogu ima i društvo. U SAD-u dopuštamo da nam društvo oblikuju mediji, američki filmovi, glazba... Prikazuje se tzv. »američki način života«, koji je
zapravo sanjivi ideal, a ne stvarnost. Mjesto gdje stvarnost dolazi do izražaja je obitelj. Upravo
zato jedna od najvažnijih uloga društva je pomagati i štititi obitelj. I škola je itekako važna!
Škola treba biti produžetak onoga što se događa kod kuće. Ona nije samo mjesto na kojemu se
informira i stječe disciplina, već je mjesto na kojemu ljudi mogu shvatiti da stvarno odrastaju. To
pokušavamo činiti i u vjerskom životu, u vjerskoj formaciji. Ne samo davati ljudima informacije
o sv. Franji ili o Crkvi, već ih uistinu formirati kao osobe.
Glas Koncila, broj 8 (1809), 22.2.2009.
32
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Provincijski Kapitul
Izvješće s Provincijskog kapitula 2009.
Redovni provincijski kapitul održan je u Samostanu sv. Franje Ksaverskog od 21. do 24.
travnja 2009. pod predsjedanjem generalnog ministra fra Michaela J. Higginsa. Uz njega su na
Kapitulu bili članovi nove provincijske uprave provincijal fra Ivan Paponja, provincijski vikar fra
Zvonimir Brusač, provincijski vijećnici fra Marko Medo, fra Božo Sučić, fra Miroslav Barun i fra
Božo Rimac, član dosadašnje uprave fra Ivo Martinović te izabrani članovi Kapitula fra Antun
Badurina, fra Branko Lovrić, fra Petar Grubišić, fra Vice Blekić, fra Anto Garić, fra Nikola Barun, fra Marijan Jelušić, fra Ivan Široki, fra Josip I. Vrdoljak, fra Ilija Živković, fra Vlado Rožić,
fra Milan Šokčević, fra Petar Bašić, fra Petar Runje i fra Dragutin Mikulan.
Generalni ministar je do izbora moderatora povjerio vođenje kapitula fra Zvonimiru Brusaču, predsjedniku Povjerenstva za pripravu kapitula. Na prijedlog Generalnog ministra za tajnika
Kapitula izabran je fra Matej Jovanovac, bogoslov pete godine, a za njegove pomoćnike đakon
fra Branko Janjić i fra Danijel Gornik, bogoslov pete godine. Pomoćnici su bili i na raspolaganju
Generalnom ministru kao prevoditelji kako bi on mogao obavljati svoju funkciju predsjedika.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
33
46/2009, 1-2
Kapitul je počeo euharistijskim slavljem kojim je predsjedao fra Ivo Martinović, gvardijan
na Ksaveru, zazivom Duha Svetoga i Jutarnjom u crkvi. Generalni ministar je u uvodnoj riječi
podsjetio na svoje sudjelovanje na «Međunarodnom kapitulu na rogožinama» u Asizu prošlog
tjedna povodom 800-obljetnice odobrenja franjevačke karizme. «Na tom se kapitulu, rekao je,
slavio odgovor na Božji poziv, slavilo se naše poslanje koje se sastoji u vjernom življenju evanđelja, slavilo se okupljanje braće nakon iskustva naviještanja i svjedočenja. Kapitul je prilika za
iskren razgovor, međusobno ohrabrenje i popravljanje. Želimo, nastavio je, da se slično događa
i među nama koji smo se okupili na ovom provincijskom kapitulu».
Provincijski Kapitul
Nakon proziva članova fra Zvonimir je predstavio Pravilnik Kapitula i okvirni program koji
su zatim bili i prihvaćeni. Slijedio je izbor kapitulskih dužnosnika. Za brojitelje glasova izabrani
su fra Ivan Široki i fra Branko Lovrić, za provjeru ekonomskog vođenja provincijske kurije kroz
proteklo četveroljeće ispitatelji fra Miroslav Barun i fra Josip I. Vrdoljak., a za sudce, čija je zadaća da ponude rješenje u slučaju spornih pitanja u vezi s odvijanjem kapitula, fra Vlado Rožić,
fra Milan Šokčević i fra Ivo Martinović. Na kraju su izabrani moderatori rada fra Petar Grubišić
i fra Marko Medo. Oni su, kao delegati Predsjednika Kapitula vodili pojedine sjednice.
Moderator rada prvog dana bio je fra Petar Grubišić. Najavioje izvješće Generalnog ministra
kojega je on pripremio poslije kanonskog pohoda u siječnju i veljači. «Za najveći dio braće, kaže
se u izvješću, mogu reći da su dobri, predani molitvi, iskreni i stručni u svojim službama». U
jednom dijelu izvješća govori o «slabljenju duhovnog utemeljenja Provincije» te u zaključku tog
dijela kaže: «Čini se da postoji stvarna želja među brojnom braćom u Provinciji da se usredotoče na ona područja koja su bitna za redovnički život i istinski franjevački identitet. To podrazumijeva snažnije i jasnije isticanje bratskih odnosa, molitvu, duhovnost i otvorenost za nove
inicijative u službama koje nisu vezane uz rad u župi». Njegove se preporuke, između ostalog,
odnose se na poboljšanje odgojnog rada u Provinciji i na izradu dugoročnog strateškog plana za
život i apostolat Provincije. Zatim je Generalni ministar na traženje braće objasnio neke dijelove
izvješća.
U nastavku je provincijal fra Ivan Paponja podnio vrlo informativno izvješće o životu i djelovanju braće u Provinciji, o aktualnim problemima te o radu provincijske uprave u prošlom
četveroljeću. Nakon njega je provincijski ekonom fra Božo Rimac podnio detaljan i pregledan
izvještaj o financijskom poslovanju u proteklom razdoblju i o sadašnjem ekonomskom stanju
Provincije.
34
U nastavku su podnesena izvješća članova dosadašnje uprave o područjima života i rada koja
su oni pratili i koordinirali tijekom četiri godine. Fra Marko Medo je podnio izvješće o pastoralu
zvanja, o radu s bogoslovima te opširno izvješće o odgojnom radu u sjemeništu. Fra Zvonimir
Brusač, koordinator za trajnu formaciju i redovničku duhovnost, podnio je izvješće o aktivnostima i događajima na tom području, posebno o duhovnim vježbama, sastancima provincijske
uprave i gvardijana, regionalnim bratskim susretima, Saboru Provincije, provincijskom seminaru za trajnu formaciju, te o sudjelovanju naše braće u inicijativama Vijeća franjevačkih zajednica
i u promicanju «Tečaja franjevačke misijske karizme». Vijećnik fra Ivo Martinović govorio je o
aktivnostima na području apostolata i pastoralnog rada. U osvrtu na nedovoljno sudjelovanje
braće i vjernika s naših župa na provincijskim susretima za mlade i za obitelji fra Anto Garić
je istaknuo da na tim susretima mogu i treba da sudjeluju i vjernici s kojima su povezana naša
braća i u samostanima koji nisu u službi župe, a fra Vice Blekić i fra Ivan Široki su predložili da
se takvi susreti održavaju na regionalnoj razini, u nadi da bi to moglo olakšati dolazak sudionika. Fra Božo Sučić, dosadašnji provincijski vikar, je podnio izvješće o brizi za kulturnu baštinu
naše Provincije, donoseći podatke o tome što je učinjeno u pojedinim samostanima. Fra Božo
Rimac, provincijski ekonom, je u tom kontekstu podnio detaljan izvještaj o građenju i obnovama
u samostanima te posebno o financijskom vidu tih aktivnosti. Uvečer prvog dana članovi kapitula su pošli na kratko hodočašće u Svetište Majke Božje Remetske. Nakon Večernje u Svetištu
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
župnik je govorio o povijesti crkve i samostana, a zatim je bio susret s braćom karmelićanima
u njihovu duhovnom centru. Dr. Jure Zečević nam je u toj prigodi prikazao Karmelski studij
duhovnosti i suradnju braće iz cijele Provincije u ostvarivanju duhovnih programa za vjernike,
u svim njihovim samostanima.
Drugi dan kapitula počeo je euharistijskim slavljem kojim je predsjedao provincijal fra Ivan
Paponja. Moderator rada bio je fra Marko Medo.
Na početku je inženjer g. Radomir Popović, član Povjerenstva provincijske uprave za ekonomiju, građenje i kulturnu baštinu, predstavio idejno rješenje za obnovu samostana i duhovnog centra na Glavotoku koje je izradila prof. Olga Magaš s Arhitektonskog fakulteta u Rijeci.
Prema tom rješenju prvi kat samostana uredio bi se za primjeren životni prostor redovničke
zajednice a na drugom katu bi
se uredile sobe za goste samostana. Samostan bi imao svoj
ulaz s dvorišne strane. Duhovni centar bi se, s poboljšanim
standardom smještaja, uredio
za primanje pedesetak gostiju. Uz sadašnju blagovaonicu
uredila bi se multifunkcionalna dvorana, itd.
Nakon njega je fra Zvonimir Brusač, delegat provincijala za asistenciju Franjevačkome svjetovnom redu, podnio izvješće o bratstvima FSR-a kojima asistira naša Provincija, o radu naših
asistenata i o svom radu u Konferenciji nacionalnih duhovnih asistenata FSR-a. Fra Zvonimir
smatra da Provincija treba pružati kvalitetnu asistenciju bratstvima FSR-a za koje je sada odgovorna a da bi joj osnivanje novih bratstava donijelo nove obveze na koje ne bi mogla odgovoriti.
Fra Branko Janjić, pomoćnik tajnika, pročitao je izvješće fra Kristijana Kuhara, delegata provincijala za asistenciju Franjevačkoj mladeži i nacionalnog asistenta Frame u ime naše Provincije.
On je izvijestio o tri bratstva Franjevačke mladeži u našoj Provinciji i o potrebi sustavnije asistencije Frami i suradnje s FSR-om u animaciji Frame. Tim je izvješćem završen prvi dio kapitula posvećen životu i radu u protekle četiri godine.
Nakon stanke fra Miroslav Barun je predstavio rezultate rada «Povjerenstva za razradu načela
i kriterija redukcije naših kuća», kao što je bilo predviđeno u programu kapitula. Nekoliko članova kapitula iznijelo je mišljenje da se radi o argumentiranom razmišljanju koje treba uvažavati
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
35
46/2009, 1-2
Fra Dragutin Mikulan, ravnatelj Doma za starije i nemoćne u Odri je u nastavku
podnio izvješće o radu Doma
u prošloj godini i izvještaj o
financijskom poslovanju tijekom posljednje tri godine u kojima je ostvarena potpuna popunjenost Doma.
Provincijski Kapitul
i koje može biti od pomoći u dugoročnom planiranju života i apostolata Provincije. Pri kraju
prijepodnevnog rada članovi Kapitula su pozvani da prouče primljeni «Pravilnik upravljanja
vremenitim dobrima» jer je bilo u planu njegovo prihvaćanje na kapitulu.
Na bratskom objedu u samostanskoj blagovaonici bio je s članovima kapitula i kardinal Josip
Bozanić, zagrebački nadbiskup. U prigodnom govoru je zaželio blagoslovljen rad novoj upravi
te trajan napredak «ovoj dragoj Provinciji». Generalni ministar je odgovarajući na Kardinalov
govor zahvalio za njegov dolazak te podsjetio kako je asiški biskup Guido povezao sv. Franju s
Papom te se tako mogla očitovati Franjina ljubav i poslušnost prema crkvenim pastirima. «Drago nam je, nastavio je, da se takva ljubav i poštovanje može očitovati i u ovom našem susretu s
Vama».
Na početku poslijepodnevnog rada fra Zvonimir je na poticaj fra Antuna Badurine prikazao
rad u novicijatu. Kao predsjenik Povjerenstva za pripravu Kapitula fra Zvonimir je u nastavku,
na početku drugoga dijela Kapitula, prikazao «Prijedlog tema za raspravu na Provincijskom
kapitulu 2009.», plod konzultacija na regionalnim bratskim susretima u studenom i ožujku.
Generalni ministar je napomenuo da Kapitul ima vrhovnu vlast te da članovi Kapitula mogu za
raspravu predložiti i teme koje se ne nalaze na navedenom «Prijedlogu».
Radne skupine oblikovane prema glavnim područjima života i rada u Provinciji (1. Briga za
zvanja i početni odgoj, 2. Trajna formacija i redovnička duhovnost, 3. Apostolat i pastoralni rad,
4. Ekonomija, građenje i kulturna baština) imale su zadatak da od predloženih tema izaberu one
za koje žele da se obrađuiju u daljnjem radu Kapitula.
Nakon Večernje bio je u crkvi «Obred uvođenja u službu nove provincijske uprave» kojem
je predsjedao Generalni ministar. Primivši pečat provincijal fra Ivan Paponja je održao svoj nastupni govor.
36
Treći dan kapitula počeo je
euharistijskim slavljem kojim je
predsjedao bivši provincijal fra
Petar Grubišić. On je tog dana
bio i moderator rada. Na početku je fra Josip I. Vrdoljak pročitao izvješće o ispitivanju vođenja ekonomije u kojem je potvrđeno da se financijske knjige
slažu s izvještajem provincijskog ekonoma. U nastavku su
zapisničari iz skupina izvijestili
koje je teme skupina izabrala za
daljnju razradu na Kapitulu. Uz
ta izvješća iz skupina bila je i kratka rasprava o nekim izabranim temama. Nakon rasprave o
pitanju uvođenja prvoga privremenog zavjetovanja na jednu godinu na Kapitulu je prevladalo
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
stajalište da se ostane na dosadašnjoj praksi, ali da se u «Provincijskom odgojnom planu» i u
praksi istakne nužnost pažljivog praćenja napredovanja zavjetovanika iz godine u godinu.
Budući da je cijeli Kapitul potvrdio izbor tema, skupine su u daljnjem radu imale zadatak
prirediti prve verzije tekstova budućih odluka odnosno preporuka iz svoga područja.
U poslijepodnevnom plenarnom radu, dobivši na stol prvu verziju odluka i preporuka, članovi Kapitula su u svojim interventima davali sugestije za njihovo sadržajno poboljšanje i jasnoću.
U vezi s predloženom odlukom o premještanju sjemeništa u Samostan sv. Josipa u Splitu
razvila se široka i živa rasprava u kojoj je sudjelovala većina kapitularaca. Većina braće koja
su govorila bila je za premještanje sjemeništa sa Ksavera smatrajući da bi to moglo pridonijeti
boljoj odgojnoj atmosferi i za sjemenište i za bogoslove. Govoreći o Samostanu u Splitu kao o
mjestu u koje se sjemenište premješta nekoliko je braće, s jedne je strane, izrazilo bojazan da
prostor predviđen za sjemeništarce i gradski okoliš samostana nisu baš ono što bismo željeli, a
nekoliko braće je, s druge strane, izrazilo nadu da bi odgojna atmosfera u samostanu, atmosfera
u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu i rad odgojitelja mogli djelovati pozitivno.
Rasprava o predloženim formulacijama za odluke i preporuke nastavila se do kraja radnog
dana. Odluke i preporuke izrađeni u drugoj skupini (Trajna formacija i redovnička duhovnost)
naišle su u cjelini na podršku i prihvaćanje.
Uvečer drugoga dana je g. Božo Prka, predsjednik uprave Privredne banke Zagreb, održao
izlaganje «Gospodarska situacija u svijetu i Hrvatskoj nakon financijske krize – šanse i izazovi
koje ona pruža». Izlaganje je bilo vrlo dobro primljeno što se pokazalo i u kasnijoj raspravi.
Četvrtog dana je euharistijskom slavlju predsjedao bivši provincijal fra Božo Sučić. Moderator rada bio je fra Marko Medo. U raspravi o predloženim tekstovima odluka i preporuka koje
se odnose na apostolat i pastoralni rad dana je podrška nastavku našeg rada u Župi bl. Alojzija
Stepinca u Ogulinu i nastavku, na taj način, naše prisutnosti u tom gradu.
Kapitul se u preostalom vremenu vratio, kao što je bilo i odlučeno, dvjema važnim temama
iz prvoga područja (Briga za zvanja i početni odgoj): 1) raspravi o projektu niza susreta na području pastorala mladih i pastorala zvanja; projekt je spreman koordinirati fra Marko Medo i 2)
nastavku rasprave o premještanju sjemeništa.
Već su sada neka braća spremna uključiti se u spomenuti projekt susreta za mlade. Cilj je projekta pomoć mladima i približavanje Provincije mladima u nadi da bi takav rad s njima mogao
biti plodonosan i u brizi za nova zvanja.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
37
46/2009, 1-2
U nastavku rada su iznesene formulacije odluka i preporuka koje je doradila četvrta skupina (Ekonomija, građenje, kulturna baština). Najprije je fra Ilija Živković predstavio «Pravilnik
upravljanja vremenitim dobrima». Dokument je prije kapitula prošao temeljit proces poboljšanja i korekcija, dorađen je na sastanku provincijske uprave i gvardijana i u drugim prigodama a
i u radnoj skupini na Kapitulu. Nakon rasprave o posljednjoj verziji «Pravilnik» je jednoglasno
prihvaćen «ad experimentum» na četiri godine. U raspravi o odlukama najviše je pozornosti
posvećeno stanju i planovima obnove samostana na Školjiću. Time je završena rasprava o pripremljenim tekstovima odluka i preporuka.
Provincijski Kapitul
U nastavku rasprave o premještanju sjemeništa u Split nekoliko braće je izrazilo nesigurnost
da li će premještanje biti na dobro sjemeništaraca a nekoliko nadu da bi promjena mogla poboljšati odgojnu atmosferu, odnosno nadu da je u Splitu kvalitetnija klasična gimnazija, to jest i
intelektualna dimenzija i odgojni ambijent škole. Generalni ministar fra Michael Higgins naglasio je važnost pažnje koju Provincija treba posvećivati odgoju mlade zavjetovane braće i u tom
smislu izrazio nadu da bi premještanje sjemeništa sa Ksavera moglo biti pomoć u toj nakani.
Rasprava o sjemeništu nastavila se i na početku poslijepodnevnog rada a zatim se prišlo glasovanju. Na pitanje «Jesi li za premještanje sjemeništa u Samostan sv. Josipa u Splitu, od dvadeset i
tri člana Kapitula petnaestorica su bila «za», dvojica «protiv» a šestorica «suzdržana».
Na posljednjoj plenarnoj sjednici Kapitula glasovalo se o prihvaćanju pojedinih odluka i preporuka. Sve su odluke i preporuke prihvaćene s vrlo velikom većinom glasova. Osim već spomenutih odluka o premještanju sjemeništa i o stupanju na snagu «Pravilnika upravljanja vremenitim dobrima» ad experimentum na četiri godine Kapitul je s područja «Briga za zvanja i početni
odgoj» donio odluke o izradi i provedbi programa sureta za pastoral mladih i pastoral zvanja te
odluke o priređivanju provincijskog molitvenika i provincijskog odgojnog plana u roku od jedne
godine; s područja «Trajna formacija i redovnička duhovnost» donio je odluke o čitanju Pravila
i Ustanova petkom, o održavanju godišnjeg provincijskog seminara za trajnu formaciju, o priređivanju obrazaca za primopredaju službi i dužnosti, o prikupljanju domumentacije o biskupu
fra Srećku Badurini i drugoj zaslužnoj braći te važnu smjernicu, motiviranu zapažanjima Generalnog ministra na kanonskom pohodu, o daljnoj pozornosti «onom osnovnom u redovničkom životu kako to propisuju Ustanove i Generalni statut Reda»: zajedničkoj euharistiji i Službi
časova, meditaciji-razmatranju, mjesečnoj duhovnoj obnovi, sastancima samostanskog vijeća i
zborovima bratstva; s područja «ekonomije, građenja i kulturne baštine» donesene su tri odluke
i pet preporuka, kao što se vidi u priloženom cjelovitom popisu odluka i preporuka Kapitula.
U kasnim poslijepodnevnim satima Generalni ministar je zaključio rad Kapitula čestitajući
novoj upravi, zahvaljujući dosadašnjoj upravi na njezinu radu a svoj braći na dobrodošlici i
bratskoj susretljivosti te pozivajući članove kapitula na molitvu: «Ostanimo zajedno u molitvi».
38
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Odluke i preporuke
Provincijskog kapitula 2009.
I. BRIGA ZA ZVANJA I POČETNI ODGOJ
Odluke
1. Neka Povjerenstvo za zvanja i početni odgoj izradi duhovno-pastoralni program s naznakom sadržaja, mjesta i vremena te osoba koje će sudjelovati u njegovu ostvarivanju. Što se tiče
mjesta održavanja prednost se daje Samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, duhovnom
centru na Glavotoku i Samostanu sv. Pavla Opata na Školjiću.
Neka ti sadržaji s područja pastorala mladih i pastorala zvanja budu namijenjeni prije svega
mladima obuhvaćajući osobito odgoj za kršćanske vrijednosti i kršćansko svjedočenje, franjevačku duhovnost s naglaskom na duhovnost Trećega samostanskog reda, Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži te odgoj mladih za sudjelovanje u animaciji župne zajednice.
2. Neka se u roku od godine dana priredi provincijski molitvenik za zvanja; neka se odredi
dan molitve za zvanja u svakom mjesecu u svakoj našoj kući (usp. 4. preporuka Generalnog
ministra i Ustanove, 11).
3. Neka se u roku od godine dana izradi Provincijski odgojni plan koji će uzeti u obzir našu
franjevačku trećoredsku karizmu i baštinu te današnje crkvene i društvene okolnosti.
Prvi nacrt će izraditi sadašnji odgojitelji zatraživši sugestije braće koja su radila u odgoju. O
tom nacrtu neka se raspravi na proljetnim regionalnim susretima 2010. Nakon toga neka provincijska uprava uz sadašnje odgojitelje imenuje i druge članove radne ekipe koja će zaključiti
redakciju dokumenta do 30. lipnja 2010.
4. Neka se sjemenište naše Provincije premjesti u Samostan sv. Josipa u Splitu.
II. TRAJNA FORMACIJA I REDOVNIČKA DUHOVNOST
1. Neka samostanske zajednice čitaju svakoga petka, osim svetkovina, Pravilo i Ustanove,
kako to propisuje Generalni statut u čl. 229. Mjesečne duhovne obnove su također prikladna
prigoda za upoznavanje duha i sadržaja našega Pravila i Ustanova.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
39
46/2009, 1-2
Odluke
Provincijski Kapitul
2. Neka se obnovi održavanje godišnjeg provincijskog seminara za trajnu formaciju s raznolikim i odgovarajućim franjevačkim, teološkim i pastoralnim temama.
3. Primopredaja službi i dužnosti važan je čin njegovanja kontinuiteta redovničkog života i
rada. Kapitul određuje da uprava doradi ponuđeni obrazac o primopredaji gvardijanske službe.
Neka sastavi također odgovarajuće smjernice za primopredaju drugih službi i dužnosti (provincijala, odgojitelja, ekonoma, asistenata FSR-a i Franjevačke mladeži...) kako bi u njima došla
do izražaja ne samo tehnička urednost i potpunost, nego i predaja iskustva, bitnih informacija i
duhovne specifičnosti pojedinih službi, dužnosti i mjesta.
4. Na putu prema mogućoj kauzi biskupa fra Srećka Badurine Kapitul potiče da se u ovom
mandatu tiska njegova preostala pisana građa, uredi osobni arhiv te prikupe svjedočanstva o
njegovu liku, djelu i krepostima. Neka se za to odrede pogodna braća.
Slična istraživanja neka se promiču i za ostalu našu zaslužnu braću, posebice za fra Stjepana
Sorića i fra Petra Turkalja.
5. Kapitul određuje da se čl. 37 § 3 Statuta Provincije uskladi s čl. 64 § 1 Generalnog statuta,
što znači da se „za svakoga preminuloga brata drugih provincija našega Reda namijeni po jedna
misa u svakom samostanu“.
Preporuka
1. „Veću se pažnju treba posvetiti onom osnovnom u redovničkom životu, kako to propisuju
Ustanove i Generalni statut Reda. Moramo na osobit način:
• okupljati se svakoga dana zajedno kao bratstvo na slavljenju euharistije (Ustanove, 65) i
Službu časova (Ustanove 69);
• „svakoga dana barem pola sata provesti u meditaciji“ (Generaln statut 44);
• okupljati se svakoga mjeseca na duhovnoj obnovi (Generalni statut 46);
• gvardijani se moraju jednom mjesečno susretati sa samostanskim vijećem (Ustanove 231)
i redovno zakazivati samostanske zborove (Ustanove 232)“ (5. preporuka Generalnog ministra)
Svaka pojedina zajednica, pri svome konstituiranju na početku četveroljeća neka uvrsti ove
propisane zajedničke čine u svoj dnevni red.
Koordinator za redovnički život neka šalje građu za mjesečne duhovne obnove.
40
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
III. APOSTOLAT, PASTORALNI RAD
Rad braće u župama
Odluka
1. Neka Povjerenstvo za apostolat i pastoralni rad izradi Smjernice za rad braće u župama
polazeći od modela iz španjolske provincije. Nakon obrađivanja prvog nacrta na jesenskim regionalnim susretima 2009. neka se redakcija dokumenta zaključi do 31. ožujka 2010.
Preporuke
1. Sva braća u samostanima i župama neka se trude u apostolatu. Gvardijani i župnici u pojedinim samostanima, ako su različite osobe, neka budu suradnici te, ako je prikladno i potrebno,
neka budu imenovani i za međusobne zamjenike i pomoćnike.
Bratstvo u Ogulinu
2. Prihvaćamo želju i molbu gospićko-senjskog biskupa i nastavit ćemo, s Božjom pomoću, s
radom u Župi Bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu II. Kada se steknu uvjeti, braća iz Samostana Krista Kralja u Ogulinu, Nova cesta 7, preselit će se u župnu kuću u Župi Bl. Alojzija Stepinca. Želja
nam je da, uz odobrenje gospićko-senjskog biskupa, u toj župnoj kući bude mjesno bratstvo koje
će biti nastavak naše samostanske prisutnosti u Ogulinu.
Proširenje kapaciteta Doma za starije i nemoćne
3. Podržavamo prijedlog proširenja Doma za starije i nemoćne osobe - Kuće sv. Franje u
Odri. Neka uprava Provincije izvidi naše materijalne i druge mogućnosti.
Pomoć Provincije potrebitima
4. Dužnost je naše redovničke zajednice, kako cjeline tako i pojedinih samostana, pomagati
potrebne, ali uvijek u skladu s mogućnostima samostana i Provincije.
Asistencija FSR-u i Franjevačkoj mladeži
Uključivanje vjernika laika
6. Neka braća koja rade u župama i apostolatu, surađujući s vodstvom mjesne Crkve, rado
uključuju vjernike laike u pastoralni rad i apostolat i osposobljavaju ih za to poslanje.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
41
46/2009, 1-2
5. Neka sva braća njeguju svijest da su članovi franjevačke trećoredske obitelji i da su dužni
u svom apostolatu unositi franjevački duh, osobito asistirajući Franjevačkom svjetovnom redu
i Franjevačkoj mladeži.
Provincijski Kapitul
IV. EKONOMIJA, GRAĐENJE, KULTURNA BAŠTINA
Odluke
1. Provincijski pravilnik upravljanja vremenitim dobrima stupa na snagu ad experimentum,
na četiri godine.
2. Neka se priđe obnovi samostana i duhovnog centra na Glavotoku kad se za to steknu potrebni uvjeti.
3. Neka se do kraja 2010. godine završi obnova Samostana sv. Pavla Opata na Školjiću.
Preporuke
1. Kad se steknu opći ekonomski i financijski uvjeti, neka se nastavi s obnovom Samostana sv.
Mihovila u Zadru (dogradnja krila za knjižnicu) te neka se priđe obnovi crkve.
Neka se pristupi također obnovi Samostana sv. Marije Magdalene na Portu i Samostana sv.
Jeronima u Martinšćici.
2. Neka uprava Provincije što hitnije zaštiti crkvu sv. Marije u Osoru od daljnjega propadanja.
3. Daje se dopuštenje za uređenje kuće uz Samostan sv. Franje na Pehlinu prema pripremljenom projektu.
4. Neka se nastavi s uređenjem samostanskih arhiva i uređenjem muzeja u svakom samostanu koji posjeduje građu i predmete prikladne za izlaganje.
Podržava se ideja o gradnji galerije uz provincijalnu kuću, Naumovac 9a, u Zagrebu.
5. Neka se u suradnji s regionalnim zavodima za zaštitu spomenika kulture nastavi registracija kulturne baštine naših samostana kao preduvjet za izradu cjelovitog kataloga kulturne baštine
naše Provincije.
42
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Braća Javljaju
Vidikovac zaslužnih u Zaglavu
Idejni začetnik Vidikovca, projektant i radnik bio jer naš fra Frane Stipan Šešelja. Mukotrpno je skupljao novce u Austarliji nekoliko mjeseci i organizirao sav posao i slavlje otkrivanja
Vidikovca. Istaknuti znalci života i rada zaslužnih, čija su poprsja u
Vidikovcu, govorili su o njima: fra Izak Špralja o fra Stjepanu Soriću,
dr. Cvjetko Milanja o Jakovu Čuki, a fra Frane Šešelja o dr. Franji Tuđmanu. U ime redodržavnika fra Ivana Paponje pred zborom naroda krasnoslovio je fra Božo Sučić, u ime zadarske županije dožupan
profesor Đani Bunja, a u ime mještana gospodin Krešo Šešelja. Svaka
riječ bila je topla, ljudska. Nakon slavlja uz Vidikovac, Zaglavci su
nas pred samostanom u vrtu počastili pršutom i sirom, slanim srdelama i inćunima, čašom pića i grlatom pjesmom. Slavlje je trajalo od
12 do 16 sati. Među dvjestotinjak sudionika u selu od oko 130 žitelja
koji u Zaglavu jedu i spavaju svakodnevno, našlo se fra Franjinih prijatelja Hrvata iz Australije, šesnaest naših redovnika i župnik iz župe
Sali. Došli su naši fratri iz Zagreba: fra Izak Špralja i fra Božo Rimac,
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
43
46/2009, 1-2
o. Stjepan Sorić
U Zaglavu na Dugom otoku uz naš samostan s pogledom na otoke prema Zadru, otvoren je
10. listopada ove godine Vidikovac zaslužnih u obliku parka s dvije stotine kvadratnih metara.
U Vidikovcu su poprsja dr. Franje Tuđmana, don Jakova Čuke i fra Stjepana Sorića. Dr. Franjo
Tuđman, umro prije deset godina (10. prosinca 1999), tvorac je suvremene demokratske Republike Hrvatske i njezin prvi predsjednik. Njegovo poprsje izradio je akademski kipar Kruno
Bošnjak. Na Vidikovcu je i poprsje Jakova Čuke iz Zaglava, umro prije osamdeset i jednu godinu
(1. studenoga 1928), poznatog i
po pseudonimu Jakša Čedomil. On je bio svećenik Zadarske nadbiskupije, stručnjak u
kanonskom pravu i osnivač
hrvatske moderne književne
kritike. Njegovo poprsje izradio je akademski kipar ratko
Petrić. Uz njih dvojicu je i naš
fra Stjepan Sorić, umro u Splitu
na glasu svetosti prije četrdeset
i jednu godinu (11. studenoga
1968). U vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredni iza rata
bio je župnik u Zaglavu. Spašavao je ljude svih ideoloških
usmjerenja i bio pravi duhovni
pastir. I njegovo poprsje izradio
je Ratko Petrić.
dr. Franjo Tuđman
Braća Javljaju
iz Krka fra Danijel Mihatov, fra Damjan Šešelja i fra Joso Živković,
iz Ogulina fra Vice Blekić, iz Splita fra Petar Grubišić, iz Sv. Ivana u
Zadru fra Grgo Sikirić i fra Branko Lovrić, iz Sv. Mihovila u Zadru
fra Miroslav Barun, fra Alojzije Duvnjak i fra Edi Ricov, sa Školjića
fra Božo Sučić i domaćini iz Zaglava fra Frane Šešelja, fra Šime Antonina i fra Jakov Teklić. Bili smo lijep vijenac u habitima.
Sve ovo izmaštao je i stvorio fra Frane Šešelja, zaglavski “naš Stipan”. Hvala mu i Bog ga poživio sretna i zadovoljna. Naš redovnički “ubogi Frančisk”, nije siromah koji jadikuje nad bijedom,
nego bogataš koji prosiplje zlatna zrnca sreće i tako bogati mnoge. E baš lijepo i plemenito.
fra Vice Blekić
44
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
dr. Jakov Čuka
Vidikovac u Zaglavu uz crkvu, samostan i groblje, posut bijelim pijeskom, a
okolo cvijeće i sadnice-grmovi. Tri poprsja zgodno raspoređena: u sredini dr.
Franjo Tuđman, nekoliko metara lijevo
fra Stjepan Sorić, a nekoliko metara desno don Jakov Čuka. Izvrsno izmaštani, šuteći rječito govore. Na rubu zidića
prema moru stijeg s hrvatskom zastavom: vije se i smije s vjetrom i
galebovima, sa cvrčcima i ljudima. Hrvatska zastava na stijegu, razvijorena radosno maše i pjeva hrvatsku slobodu. Vidikovac zaslužnih
u Zaglavu, visoko nad morem otvara vidike mještanima i posjetiteljima na prošlost i budućnost Hrvata koji vole svoje zaslužne ljude,
na čijim temeljima grade svoju sadašnjost i budućnost. Ne znam ima
li igdje takav park, takav vidikovac, na koji su stali, gledaju i govore
čovjek politike, čovjek kulture i čovjek svetosti. Politika, kultura i svetost zajedno. Da, istinske
vrijednosti su uvijek zajedno i na zajedničkom poslu za zajedničko dobro.
Komemoracija 60. obljetnice smrti fra Petra Turkalja
te predstavljanje knjige i komemoracija 40. obljetnice
smrti fra Stjepana Sorića.
Predstavljanje je obavljeno u samostanskoj crkvi sv. Josipa u Splitu,
Sukoišanska 8, 21000 Split, dana 11. studenoga 2008. od 16,00 sati do 18,00 sati.
Poslije toga je slijedila sveta misa.
1. Na početku je fra Petar Grubišić, gvardijan samostana sv. Josipa u Splitu i župnik župe sv.
Obitelji pozdravio prisutne i najavio dvije spomenute komemoracije – smrti pok. fra Petra Turkalja i smrti fra Stjepana Sorića. On je vodio obadvije komemoracije.
2. Slijedila je pjesma zbora časnih Školskih sestara franjevki s Lovreta.
3. Poslije toga je fra Petar Runje iznio kratak život i mučeničku smrt pok. fra PETRA TURKALJA. (trebalo bi da se obratiš njemu za njegovo predavanje koje je imao napisano).
4. Časne sestre su zapjevale drugu pjesmu.
5. Slijedilo je predstavljanje knjige o životu oca Stjepana Sorića: Fra Josip Marcelić, ZALJUBLJENIK U KRISTA – otac Stjepan Sorić. Gvardijan je najavio sljedećih troje predstavljača te
knjige:
a) Najprije je iznio svoj osvrt fra Antun Badurina, (trebalo bi da se obratiš njemu za njegovo
predavanje koje je imao napisano).
b) Zatim je govorila č. sestra Judita Čovo, (trebalo bi da se obratiš gvardijanu fra Petru – jer ju
je on zamolio za tu uslugu - da je zamoli da Ti pošalje svoje predavanje koje je imala napisano).
c) Na kraju se na knjigu i na život oca Stjepana osvrnuo fra Josip Marcelić, autor knjige. (Ja Ti
u nastavku donosim svoj osvrt na knjigu i na život o. Stjepana).
6. Zbor časnih sestara je na kraju otpjevao treću pjesmu.
7. Slijedila je sveta misa koju je predvodio o. Provincijal, fra Ivan Paponja, uz koncelebraciju
fratara i nekoliko biskupijskih svećenika, a na misi je pjevao župski zbor.
Preko svete mise u homiliji se Provincijal osvrnuo na naša dva fratra i njihov život i smrt kao
svjedočanstvo za Boga i putokaz i poticaj nama na našem životnom putu. (trebalo bi da se obratiš
njemu da Ti dostavi svoje predavanje koje je imao napisano).
8. Poslije svete mise mogao se nabaviti životopis oca Stjepana Sorića. Pjevači su i neki vjernici
navratili na malu zakusku, a svećenici su ostali na zajedničkoj večeri.
N.B. Možda bi bilo prikladno, budući da tu ima dosta materijala i sadržaj je znakovit, sve to
izdati kao poseban broj Provincijskog Vjesnika !
Uz bratski pozdrav
Fra Josip Marcelić
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
45
46/2009, 1-2
Na komemoraciji je sudjelovao veliki broj vjernika (oko 150-200). Mnogi od njih su se poslije svete mise interesirali za knjigu i nabavili ju, tako da više nije bilo raspoloživih primjeraka
za druge potražitelje.
Braća Javljaju
Predstavljanje knjige od strane fra Josipa Marcelića:
Fra Josip Marcelić: Zaljubljenik u Krista
– o. Stjepan Sorić, Zagreb 2008.
Uvod
Fra Josip na početku kratko zahvaljuje svim sabranima što su došli iskazati štovanje pok. o.
Stjepanu, povodom 40. obljetnice njegove smrti. Zahvaljuje fra Petru Runji na njegovu izlaganju, zatim prisutnim časnim sestrama iz raznih samostana te vjernicima štovateljima pok. o.
Stjepana Sorića, te prisutnoj redovničkoj subraći i braći svećenicima, naročito zboru Časnih
sestara s Lovreta, kao i predstavljačima knjige: č. s. Juditi Čovo, fra Antunu Badurini, o. gvardijanu, fra Petru Grubišiću. Zahvaljujemo provincijalu, fra Ivanu Paponji i Prov. upravi na tiskanju
knjige u Zagrebu u izdanju Provincijalata.
U svojem kratkom osvrtu na knjigu – ističe nekoliko točaka. Zbog kratkoće vremena nije
mogao izreći cjelinu svoga osvrta koji je pripremio, a ovdje ga u cjelini donosi.
Evo njegovog izlaganja.
1. Ponajprije bih se osvrnuo na naslovnu stranicu korica knjige koja na zgodan način donosi
vitraj iz crkve sv. Josipa, na kojemu se inače nalaze dvije slike pok. o Stjepana te uz Svetu Nazaretsku obitelj i naše obitelji, što posebno odgovara župi sv. Obitelji, rad našega umjetnika prof.
Ive Dulčića (1975. god.).
Tako na koricama prikazan vitraj zgodno simbolizira znak KRIŽA: naime, VERTIKALU,
koja povezuje s Nebom, i HORIZONTALU, koja povezuje s ljudima, s obiteljima, s konkretnim
životom. Tako se na zoran način prikazuje i temeljno usmjerenje knjige i života o. Stjepana: O.
Stjepan kao zaljubljenik u Krista, u Boga, u Nebo, ali ujedno posve predan obiteljima, ljudima oko
sebe. To ujedno povezuje dvije temeljne Božje zapovijedi: Ljubi Boga nadasve, a bližnjega kao
samoga sebe.
To otkriva temeljno usmjerenje života i duhovnosti o. Stjepana, koji je posve bio uronjen u
Krista, i to Krista Raspetoga. On je poput svetog Pavla mogao govoriti – „ne poznam nikoga do
Krista, i to Raspetoga“.
Slika je dakle znakovito obilježje života o. Stjepana. Ostali pak dijelovi vitraja gube se u maglovitoj obojenoj sjeni u kojoj se naziru naše obitelji, kao i same slike s o. Stjepanom. Sjaj Kristova križa obasjava i osmišljava sve.
2. Iz života o. Stjepana istaknuo bih dva perioda u kojima mislim da je on posebno sazrio
duhom, i djelo proveo u životu.
Dimenzija Križa Kristova došla je do izražaja u životu o. Stjepana u Krku i na Školjiću –
kako se to može vidjeti u njegovim duhovnim zapisima iz god. 1937./38.
46
Tu o. Stjepan jasno opisuje Križ Kristov. Očiti su njegovi brojni paradoksi koje iznosi govoreći
o Križu kao znaku Božje i Kristove ljubavi, kao sredstvu ljubavi i očitovanja ljubavi prema Kristu
i prema braći.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
(Kao osvjetljenje toga vida, gosp. Branko Šunjić je pročitao kratak odlomak iz same knjige /
usp. str…./, koji donosi same riječi o. Stjepana).
3. Što je u Krku i na Školjiću (god. 1937./38.) sazrelo u njegovoj duši, o. Stjepan je praktično
ostvarivao u sljedećem periodu svoga života i pastoralnog rada na Zaglavu i u Splitu.
O. Stjepan je po svojem duhovnom usmjerenju bio pokornik i pustinjak, klanjatelj i molitelj
pred Bogom - poput naših prvih franjevaca trećoredaca glagoljaša.
On živi jednostavan redovnički život u pokori i molitvi, u radu i teškoćama, u osami svojega
srca, u pustinji i odijeljenosti života od svjetskih zbivanja i briga, u uronjenosti u Boga. To je bila
njegova duhovna struktura. Njemu nije bila bliska neposredna službena pastoralna angažiranost
među ljudima. Redovnik trećoredac je tu da se Bogu moli i pokoru čini, govorio je on, i tako
bude u Crkvi – poput ranih pustinjaka i pokornika.
Zbog toga reče za njega don Mate Meštrović, koji je lektorirao životopis o. Stjepana, a napisao ga fra Bona Mazić: „Pa o. Stjepan je za jedno tisućljeće zakašnjeli pustinjak.“ No, budući
da je on posve predan Bogu i u svemu želi vršiti volju Božju, - što se jasno vidi iz njegovih već
spomenutih duhovnih zapisa iz 1937./38. – kada su ga poglavari stavili da vrši službu župnika u
Zaglavu i kasnije u Splitu, on se posve predao toj službi, kao da je za njom čeznuo. Ostaje dakle
u svojoj duši i postupcima pokornik i molitelj, a u pastoralnom se djelovanju posve razdaje vjernicima – kao da mu je to biti s ljudima i za ljude – „biti ljudima sve“, kako reče sv. Pavao – cilj i
čežnja života. I to je vrst pokore koju on prihvaća iz ljubavi prema Raspetome i prema vjernicima.
4. U mnogočemu njegov život na Zaglavu sliči životu i radu sv. Arškog župnika: on provodi
vrijeme u molitvi i pokori, u postu i molitvi. Pokoru prilagođuje tamošnjim okolnostima: u radu
na polju, kao i u radu s djecom i s vjernicima. On je pri tome ujedno i pustinjak, i benediktinac:
geslo benediktinaca njegov je nutarnji stav: „Ora et labora“!
Pokora Arškog župnika vidi se u njegovoj jednostavnoj i mršavoj ishrani, u dugim molitvama, u postovima i bdjenjima.
A predanje benediktinca vidimo u njegovoj raspjevanoj duši, u pjesmi i hvali Gospodinu u
koju uvodi djecu i odrasle.
Njegov proročki poziv i poslanje vidimo posebno u njegovim propovijedima i pozivu na potpuno predanje Gospodinu, u revnosti za slavu Božju i za krepostan život kod vjernika.
5. U Splitu o. Stjepan nastavlja svoje pokorničko i pastoralno djelovanje iz Zaglava, uz prilagodbu novim gradskim prilikama i neprilikama – poslijeratnim, u siromaštvu vjernika u agresivnosti komunizmu.
Naime u toj nastupnoj propovijedi za župnika, početkom siječnja 1947., na blagdan Sv. Obitelji, koja se u to vrijeme slavila u prvu nedjelju poslije Bogojavljenja bilo je olujno nevrijeme
koje je sav pripremljen ukras na vratima kapelice i pred njom – raznijelo, a ostao je goli KRIŽ.
Na početku propovijedi – povjerio je nekim svojim prijateljima sam o. Stjepan – posve je zaboravio sve što je pripremio za reći vjernicima. I zastao je u šutnji, slomljen, bez ideje misli u pameti.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
47
46/2009, 1-2
Nastupna propovijed o. Stjepana u Splitu pri preuzimanju župe veoma je značajna. U njoj
zapažamo jasno spomenute dvije dimenzije KRIŽA: vertikalu i horizontalu.
Braća Javljaju
I najednom se iz njegova srca izvila snažna proročka riječ: STAT CRUX DUM VOLVITUR ORBIS. Stoji Križ dok se vrti svijet! Sve se vrti i prolazi, samo Križ je jedina čvrsta točka. Mislio je pri
tome na Križ pred kapelicom koji je sam ogoljen ostao, ali je u tom događaju jasno vidio simbol vertikalne dimenzije koju je duboko živio već godinama – u Krku i na Školjiću te u ratnim
godinama na Zaglavu, kada mu je više puta prijetila smrt u ratnom vihoru: od komunista zbog
njegove vjere i od okupatora jer je pomagao komunistima!
U toj propovijedi iznio je u dubokoj potresenosti i drugu proročku riječ prisutnim vjernicima
služeći se Isusovom riječi s Posljednje večere: UZMITE I JEDITE EVO VAM TIJELO MOJE, UZMITE I PIJTE EVO VAM KRVI MOJE! Doista te dvije riječi bit će stupovi njegovog pastoralnoga
djelovanja u Splitu gdje je njegova duhovnost sazrela do istaknutih dubina i visina. On će se dati
vjernicima „za jelo i za piće“ kroz pastoralno služenje, on će svjedočiti vertikalnu dimenziju
prema Gospodinu - vjernicima i nevjernicima.
6. Pastoralno djelovanje tog usmjerenja Križa – prema Bogu i prema bližnjemu – očitovat će
se na više načina i prema prilikama. „Ljubav je dosjetljiva“, reče sv. Pavao. U tom smislu i fra Stipica, kako su ga u Splitu zvali vjernici, a i oni drugi, nevjernici, komunisti, pristupa svima i svi ga
prihvaćaju. Rekao bih, dogodilo se njemu kao i sv. Franji. No, kako je o. Stjepan to ostvarivao?
a) Svojom evangelizacijom. Ponajprije trajno nosi svoje redovničko odijelo, zimi i ljeti; dapače
i ogrtač (deblji zimi, laganiji ljeti); tako ga već izdaljega uočavaju i djeca i odrasli: „Evo Stipice,
znali su reći čak odrasli muškarci jedni drugima. A on je svakoga pozdravljao sa svojim smiješkom i skidanjem šešira; uvijek upućujući koju riječ pozdrava, radosti, poticaja… Ako bi zapazio
nešto što nije bilo prilično ni čuti ni vidjeti, znao je u šali primijetiti i upozoriti na ljudsko dostojanstvo u riječima i u odijevanju. Ljudi su to prihvaćali bez uvrede.
Tako je bio u trajnom naviještanju Evanđelja u župi i u čitavom Splitu, kamo je po službi ili
potrebi išao. Bilo je to propovijedanje poput Franjinog kada je propovijedao jednostavno prošavši Asizom s bratom Egidijem.
b) Po ŽIVLJENOM KRIŽU. Svoju usmjerenost prema Bogu i Spasitelju, svoju VERTIKALU
KRIŽA, očitovao je na više načina:
••• kroz pobožnost prema Spasitelju u Presv. Euharistiji, kroz klanjanje pred njim – što su
vjernici dobro zapažali. Članovi samostana su znali za njegovo veoma rano noćno ustajanje, te
klanjanje Gospodinu u kapeli, uz razmišljanje Riječi Božje…
••• Kapela je uvijek trebala biti veoma čista, bez prašine na klupama, cvijeće svježe, svijeće
uspravne, kandiljeri u sjaju. Sve je to očitovalo živu vjeru u prisutnog Gospodina!
••• Svoju pokoru je vršio po postu, po bdijenjima, po trajnom radu, po radosnom primanju
vjernika, makar mu je to bilo izrazito teško. Znao je reći: „Ja sebe držim pod nogom“. Kao pokornik je izbjegavao sve suvišno, svaki luksuz; uvijek je posve šišao kosu; nosio je upotrebljavanu
odjeću; kao siromah sasvim malo je putovao.
48
••• U njegovim molitvama i pokorničkim činima, u klanjanju pred Presvetim - kao da gledam
župnika Arškog koji se klanja Svevišnjem, koji stoji pred tajnom Kristove ljubavi koja nam se
posve dariva te sa sv. Franjom vapije: „Ljubav nije ljubljena“! Poput njih i o. Stjepan kao župnik
moli i vapije pred Gospodinom za svoju župu, za vjernike i posebno za obraćenje grješnika.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
c) Svoju HORIZONTALU KRIŽA - očitovao je u svojoj povezanosti s vjernicima, u svojem
davanju vjernicima. Evo nekih od tih očitovanja:
••• U upoznavanju župe. Bilo je to po posjećivanju župe, sve do Brda i Dujmovače, načelno
svakoga tjedna, a po potrebi i češće. Ti susreti su bili jednostavni, neposredni, prijateljski, očinski. Kratak pozdrav, pitanje o obitelji, djeci, teškoćama, o pohađanju svete mise, vjeronauka, o
bolesnicima i sl. Bilo je to redovito upoznavanje župe – na njegov način.
••• Preko bolesnika i siromaha, njegovog načina vršenja karitasa. Oni su mu bili posebna
briga u to vrijeme siromaštva i teških životnih uvjeta. On ih je poznavao osobno, pomagao im,
tješio ih, odnosio, prema mogućnostima, i nešto hrane. Bolesnicima je nosio svetu pričest, posebno za prvi petak i za neke liturgijske blagdane.
••• Preko vjeronauka djece. To mu je bilo posebno na srcu. Uvijek je držao vjeronauk obučen u kotu. S djecom je vježbao pjevanje pjesama čime ih je smirivao i ujedno pripremao za
nedjeljnu misu i za crkvenu godinu. Nosio je često sa sobom i svete sličice te ih prema zgodama
darivao djeci.
••• U nedjeljnoj propovijedi i katehezi. U jutarnjoj nedjeljnoj propovijedi naviještao je Riječ
Božju poput starozavjetnih proroka: zanesen revnošću Božjom, duboko dirnut u srcu događajima koje je doživio kroz tjedan. Dok je naviještao Božju riječ – kao da su mu se riječi kidale iz
srca. Osjećalo se da Duh govori po njemu, da on to duboko živi, da je to njegov život. - U nedjeljnoj pak večernjoj katehezi jednostavno je i smireno uvodio u otajstva katekizma.
••• Preko nedjeljne pjevane župne mise. Otac Stjepan duboko proživljava otajstva vjere, posebno Euharistije. Tako njegovo pjevanje na misi i vođenje maloga zbora otkrivalo je nebesku
liturgiju, slavlje Neba koje se očituje na zemlji.
••• Po svagdanjoj večernjoj službi Božjoj. U njoj je o. Stjepan – po krunici, večernjem klanjanju te razmatranju poslije večernjega blagoslova – uvodio vjernike , nakon teškog dnevnog posla
i nevolja, u Božji mir. Učio je vjernike kako predati po Mariji Isusu svoje tegobe i križeve, svoje
siromaštvo i bolesnike. A preko razmatranja koje je predvodio – imajući u vidu konkretno prisutne vjernike – liječio je srca ranjena, prilagođujući riječi razmatranja i poticaje tim prisutnim
vjernicima, čije rane je poznavao.
••• Po slavlju Božića i blagdana. Na Božić i u božićno vrijeme kao da se nebo spustilo na zemlju. Kraj jaslica se pjevalo, djeca su recitirala pjesmice Isusu, roditelji su ostajali dugo s djecom
i sudjelovali u tom slavlju vjere. – Drugi blagdani su slično prenosili nebesko slavlje na zemlju.
Osjećalo se kako otajstva vjere prožimlju ljudski život i kako Križ Kristov postaje lagan i vodi k
Uskrsnuću. Rane Kristove su proslavljene.
••• Mjesec svibanj i listopad. Živa pobožnost prema Mariji, molitva svete krunice, pjevanje
Gospinih litanija vodili su vjernike Isusu, povezivali su zemlju s Nebom. S Marijom se uranjalo
u otajstva vjere – u radosti i nadi, uz pjesmu, propovijed i klanjanje.
••• Po pobožnosti Gospi Fatimskoj i prvih subota. O. Stjepan je posebno prihvatio i širio
pobožnost prema Gospi Fatimskoj. Najprije je nabavljena velika oltarna slika Gospe Fatimske
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
49
46/2009, 1-2
••• Po prvoj pričesti djece i po svetoj Krizmi. Bilo je to posebno slavlje za djecu, roditelje i rodbinu. Anđeli su zaista silazili među njih i unosili ozračje raja u kapelicu.
Braća Javljaju
s pastirićima, zatim kip Gospe Fatimske. Propovijedi o njoj, svibanjske pobožnosti, posebno
pobožnosti prvih subota bili su poticaj da se vjernici predaju Bezgrješnom Srcu Marijinu i nađu
utjehu i nadu. Prve subote su bile poticaj da se moli i razmišlja sveta krunica i da se prinose žrtvice života po Mariji Gospodinu za bolesnike, Crkvu, za narod i svijet.
••• Po pobožnosti Srcu Isusovu, po prvim petcima i slavljenju mjeseca lipnja. O. Stjepan je poučavao djecu i primjerom pokazivao svima kako se posve predati Srcu Isusovu, kako vjerovati
Božjoj ljubavi, kako u Euharistiji i klanjanju nalaziti lijek ranama srca, kako oblikovati svoja srca
Isusovu Srcu. Za prve petke je kapela bila puna kao u blagdane.
Možemo dakle reći da je o. Stjepan u svom pristupu prema vjernicima zaista postupao poput dobrog Pastira – koji je trajno uz svoje ovce, koji poznaje svoje ovce, njihove potrebe, boli i
radosti, koji liječi njihove rane, koji ih štiti od neprijatelja i vodi ih na obilne pašnjake duhovne
hrane i života.
7. U zaključku trebamo istaknuti da su komemoracije obljetnicâ smrti i oca Petra Turkalja i
o. Stjepana Sorića poticaj:
••• da zahvalimo Gospodinu na njihovoj ljubavi i predanju Gospodinu, na njihovu služenju
ljudima, na žrtvi života;
••• da ih nasljedujemo u punom predanju Bogu i u punom predanju ljudima našeg vremena.
••• da im se utječemo jer nas rado prate i žele nam pomoći.
Blagopok. papa sluga Božji Ivan Pavao II. preko 10 godina je pred svoju smrt pozivao na novu
evangelizaciju: novu u načinu, žaru, izričaju. O. Stjepan i o. Petar su nalazili načina kako, u
svojem vremenu, rata i poraća, u tadašnjim velikim teškoćama i opasnostima protiv Boga i ljudi,
protiv vjere i života – naći nove izričaje, kako se predati Bogu, kako služiti ljudima, kako naviještati Radosnu vijest - Evanđelje, kako ljudima prenositi Božje oproštenje, radost i mir, ulijevati
nadu i snagu, kako im liječiti srca ranjena.
O. Stjepan nije vodio računa o prilagođavanju modernom svijetu i mentalitetu, ali je bio
veoma domišljat i u svojim je pastoralnim postupcima anticipirao mnoge preporuke i zahtjeve
Drugog vatikanskog sabora. Upravo zato jer je ljubio ljude Kristovom ljubavlju. A Ljubav je
dosjetljiva! Ljubav se posve predaje, ona se do kraja žrtvuje. Ona traži Božje i ono što je za spas
ljudi!
U tome nam obojica naših pokojnih fratara – o. Stjepan i o. Petar – mogu biti ispit savjesti,
uzor i izazov! A svojim molitvama rado će nam pomagati s Neba! Tako budi!
50
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Iz sjemeništa
Mir i dobro!
Započelo je, zapravo već se bliži i kraju,
drugo polugodište školske godine 2008./2009.
Na Ksaveru smo se okupili u nedjelju 11. siječnja 2009. g. i započeli s drugim polugodištem.
Međutim, zbog svećeničkog tjedna nastava je
krajem siječnja bila prekinuta za tjedan dana
tako da je normalan sjemenišni život započeo
poslije sljedećega okupljanja 1. veljače 2009. g.
U prošla dva mjeseca imali smo itekako
puno posla. Za početak su sve negativne ocjene s polugodišta trebale biti ispravljene, a naš
prvaš Benedikt Nikpalj trebao je nadoknaditi
svo gradivo. Neki su u ispravljanju svojih negativnih ocjena uspjeli, a neki još uvijk nisu.
Nadamo se da će to napraviti ubrzo jer je kraj
školske godine sve bliži što se u našoj zajednici itekako osjeća.
Ova je godina od posebne važnosti za cijelu veliku Franjevačku obitelj. Naime, ove
godine svi franjevci i franjevke svijeta obilježavaju osamsto godina otkako je papa Inocent
III. usmeno odobrio sv. Franji njegov način
života, tj. obilježava se osamstota obljetnica
franjevačke karizme. Stoga smo mi ponosni
što smo upravo u ovako značajnom jubileju
sjemeništarci Trećega franjevačkoga reda koji
je na najautentičniji način tu Franjinu karizmu i sačuvao.
Početkom drugoga polugodišta imali smo
susret s generalnim ministrom Trećega samostanskoga reda sv. Franje o. fra Michaelom J.
Higginsom koji je bio u generalnoj vizitaciji
Provincije. U razgovoru koji je potrajao gotovo sat vremena postavili smo generalu mnoga
pitanja vezana poglavito za franjevaštvo i naš
red. General je istaknuo bitna obilježja franjevačke karizme i položaj našega reda unutar
velike Franjevačke obitelji. O. Higgins nas je
pozvao na postojanost i ustrajnost u slijeđenju
svoga poziva.
Tijekom ovoga polugodišta bili smo vrlo
aktivni u našem crkvenom zboru što se moglo
na poseban način vidjeti u korizmi, a dvojica
sjemeništaraca su nastavila pohađati tečaj sviranja orgulja na KBF-u.
Dana 25. veljače započela je korizma, četrdesetodnevna priprava za Uskrs. Korizma
je vrijeme ozbiljnosti u kojoj vjernici, pripremajući se proslaviti otajstvo Gospodinove
smrti i uskrsnuća, intenzivnije streme k svojem Gospodinu i Spasitelju. Iako se kod nas
korizma uglavnom promatra kroz neko svjetlo odricanja od nečega što volimo, ona nije
prvenstveno čista apstinencija od nečega materijalnoga. Korizma je u prvom redu vrijeme
u kojemu trebamo popraviti svoje mane, već
kako to prorok Joel znakovito kaže: „Razderite srca, a ne haljine svoje.“ Mi u sjemeništu
smo tu poruku ozbiljno shvatili te smo svaki
na svoj način, u sabranosti pred Bogom i pred
svojom savjesti, krenuli u popravljanje svojih
vlastitih, tajnih i javnih mana. Nadam se da
smo svi u tome uspjeli i da ćemo blagdan Kristova uskrsnuća dočekati čista srca i postojana
duha. Osim na taj unutarnji i osobni način,
za Uskrs smo se pripremali i javno. Najupečatljiviji dio te priprave svakako je pobožnost
križnoga puta na kojoj redovito sudjelujemo
svakoga petka u crkvi i svake nedjelje na ksaverskoj Kalvariji.
Tijekom korizme, točnije sredinom ožujka,
zajedno s bogoslovima organizirali smo izlet u
našu župu i samostan u Kotarima gdje smo se
odlično proveli.
Krajem ožujka imali smo susret i druženje
s mladima iz Velike Gorice. Upoznali smo ih
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
51
46/2009, 1-2
Hvaljen Isus i Marija!
Braća Javljaju
s našim životom i nadamo se da će ovaj susret
uroditi plodom.
Pred nama su najvažniji trenutci cijele godine u Katoličkoj crkvi: veliki tjedan i pashalno trodnevlje. Ovo su vrlo snažni trenutci liturgije i duhovnosti. Sve se više približavamo
samom danu proslave Kristova uskrsnuća.
Nadamo se da će Uskrs donijeti mir u naša
srca, da će svima napaćenima donijeti nadu
u bolji svijet, a u nama obnoviti naš poziv i
usmjerenost prema svojim pozivima.
Mirko Mišković, prvaš
Nagrada fra Josipu Marceliću
Među ovogodišnjim dobitnicima županijske nagrade, koja se inače dodjeljuje svake godine,
nalazi se i naš fra Josip Marcelić.
Na Danu Splitsko-dalmatinske županije, na svečanoj skupštini, inače zadnjoj u ovom sastavu
vijećnika, održanoj u Muzeju hrvatskih starina, 14. travnja 2009., Fra Josip je dobio Povelju za
izniman doprinos u promicanju moralnih i društvenih vrednota. Osim povelje nagrada ima i
svoj novčani prilog. Svakako je to lijepo priznanje fra Josipu za njegov dugogodišnji nesebični
rad s ljudima u ovom dijelu Dalmacije. Drago nam je da je to prepoznato i priznato. Fra Josipu
čestitamo na nagradi.
800. obljetnica franjevačke karizme
«Hod Križa iz sv. Damjana» u biskupiji Krk
52
U biskupiji Krk je jubilarnoj godini 800.
obljetnice franjevačke karizme, kao i u drugim biskupijama, organiziran «Hod Križa iz
sv. Damjana». Sv. Franjo je s tog križa iz crkvice sv. Damjana u Asizu u početcima obraćenja
čuo Isusov poziv «Franjo, idi, popravi moju
kuću koja se kako vidiš, ruši sva!» Franjo je
kasnije razumio da se nije radilo o popravku
ruševne kapele, nego o duhovnoj obnovi žive
Crkve. Uz repliku tog križa, koja se donosila
u franjevačke zajednice u Biskupiji, priređene
su duhovne obnove za franjevce i franjevke,
za članove Franjevačkoga svjetovnog reda i
za vjernike iz mjestâ u kojima žive i djeluju
franjevačke zajednice. Taj korizmeni duhovni hod počeo je 27. veljače u crkvi sv. Franje
u Krku, a završio 3. travnja u župnoj crkvi u
Malom Lošinju.
U crkvi sv. Franje u Krku održane su na
početku korizme, od 27. veljače do 1. ožujka,
«Večeri duhovne obnove». Svaka večer počela
je molitvenim susretom protkanim franjevačkom duhovnom baštinom, a nakon toga se
slavila euharistija s prigodnom propovijedi i
duhovnim razmatranjem. Polazeći od duhovnog iskustva sv. Franje razmišljalo se o izazo-
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Tradicionalni korizmeni križni put
vjernika župe Punat u franjevačkom
samostanu na Košljunu ove je godine 8. ožujka bio u znaku franjevačke
obljetnice. Više od stotinu vjernika, sa župnikom vlč. Antonom Depikolozvane, okupilo
se najprije u crkvi u kojoj je gvardijan fra
Klement Sršen prikazao život sv. Franje i početke Reda manje braće. Nakon toga se, idući
za Križem iz sv. Damjana po cijelom otočiću,
molio križni put.
U Samostanu sv. Marije Magdalene na Portu, u župi Dubašnica, održana je prigodna
trodnevnica od 13. do 15. ožujka. Prve večeri
molio se križni put u koji je uneseno i duhovno iskustvo sv. Franje, a druge večeri bilo je
razmatranje pred Križem iz sv. Damjana uz
tumačenje ikone s tog srednjovjekovnoga raspela. Trodnevnica je zaključena posljednjega
dana svečanom nedjeljnom euharistijom u
punoj samostanskoj kapeli. Trodnevnicu su
priredili franjevci trećoredci i milosrdne sestre sv. Križa s Porta u suradnji s fra Zvonimirom Brusačem koji je, kao u Krku, predstavio svetog Franju kao sveca koji nam svojim
dosljednim životom može pomoći u življenju
evanđeoskog siromaštva posred podijeljenosti između svijeta bogatih i svijeta siromašnih i u življenju evanđeoske
slobode posred
novih
oblika
zarobljenosti i
manipulacijâ u
današnjem svijetu razvijene komunikacijske tehnologije.
Uvečer 17. ožujka Bratstvo
Franjevačkoga svjetovnog reda
u Vrhu priredilo je u suradnji s
duhovnim asistentom fra Zvonimirom Brusačem i u dogovoru sa
župnikom vlč. Renatom Kučićem, duhovnu obnovu za župljane. Prije mise
bilo je razmatranje pred «Križem iz sv.
Damjana» s molitvama sv. Franje i izabranim korizmenim pjesmama, a u homiliji
je fra Zvonimr prikazao život i obraćenje sv.
Franje do okupljanja prve braće franjevaca i
odobrenja prvotnoga pravila. Za ovu su prigodu u Vrh posebno došli članovi Franjevačkoga
svjetovnog reda i Franjevačke mladeži s Trsata
s fra Lucijem Jagecom, gvardijanom trsatskog
Samostana. Franjevačka mladež je nakon svete mise održala koncert franjevačkih pjesama.
U crkvi sv. Franje u Skrpčićima, u župi Linardići, Bratstvo Franjevačkoga svjetovnog
reda je 18. i 19. ožujka, u suradnji s duhovnim
asistentom fra Zvonimirom Brusačem i u dogovoru sa župnikom vlč. Antunom Zazinovićem, priredilo duhovnu obnovu za župljane.
Prije euharistije održana su molitvena bdjenja
pred «Križem iz sv. Damjana», s tumačenjem
duhovne poruke toga Križa i s molitvama sv.
Franje.
Posebno je zanimljiv i bogat bio program
duhovnih susreta za vrijeme boravka Križa u
crkvi sv. Frane u Cresu, od 20. do 22. ožujka.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
53
46/2009, 1-2
vima i poticajima koje ono stavlja pred
vjernike našega vremena. Obrađene su
teme «Sv. Franjo
– primjer jednog obraćenja»,
«Sv. Franjo –
oduševljen Isusovom poniznošću i siromaštvom», «Sv. Franjo
– primjer kršćanske slobode».
Svake večeri bila je i prigoda za
svetu ispovijed. Voditelj je bio
fra Zvonimir Brusač iz samostana franjevaca trećoredaca u
Krku.
Braća Javljaju
Franjevci konventualci su u župnom biltenu
tri tjedna ranije obavijestili vjernike o franjevačkoj obljetnici i o dolasku franjevačkog
križa. Dolazak Križa najavljen je 20. ožujka u
10 sati svečanom zvonjavom zvona. Crkva sv.
Frane je sva tri dana bila otvorena za osobnu molitvu. Bilo je, doista, pojedinaca i malih
skupina koje su samoinicijativno dolazile. Jedan razred Osnovne škole u Cresu hodočastio
je svetom Križu sa svojom vjeroučiteljicom.
Isto su učinili svi radnici jedne tvrtke nakon
radnog vremena. Na blagdan Sv. Benedikta
Križ je dva sata bio u crkvi sestara benediktinki. Zajednički program prije euharistije
animirali su novaci franjevaca konventualaca.
Prvog dana su riječju i pjesmom protumačili
simboliku Križa iz sv. Damjana, a drugoga su
dana vodili križni put. U nedjelju 22. ožujka
creski župnik vlč. Anton Valković je, umjesto
uobičajenog poslijepodnevnog križnog puta
na Kalvariji, organizirao župsko hodočašće u
crkvu sv. Frane i osobno animirao jednosatno
klanjanje Križu. Crkva je bila puna.
Sljedeća postaja Hoda bila je u franjevačkom samostanu u Kamporu na otoku Rabu.
Prigodnu trodnevnicu od 27. do 29. ožujka priredio je župnik fra Nediljko Jerkan,
OFM, u suradnji s Bratstvom Franjevačkoga
svjetovnog reda iz Kampora. Trodnevnica
je završena trećega dana, u nedjelju, župnim
euharistijskim slavljem. I ovdje su prigodom
franjevačke obljetnice vjernicima prikazani početci franjevačkog reda i duhovnosti te
prisutnost i djelovanje franjevačkih zajednica
na otoku Rabu tijekom stoljeća. Uz članove
Trećega reda sv. Franje i župljane Kampora na
trodnevnici su sudjelovale i školske sestre sv.
Franje iz Raba te vjernici iz okolnih župa.
Posljednja postaja Hoda Križa sv. Damjana
u Biskupiji Krk bila je 2. i 3. travnja u župnoj
crkvi u Malom Lošinju. U njemu Bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda postoji još od početka djelovanja franjevaca u crkvi i kući sv.
Nikole. Bratstvo FSR-a je sa svojim duhovnim
asistentom fra Anselmom Sulićem, OFM i u
dogovoru sa župnikom vlč. Ivanom Brnićem,
priredilo duhovnu obnovu za župljane koju
je vodio fra Anselmo. Oba dana slavila se
u večernjim satima euharistija s prigodnom
propovijedi te je priređeno euharistijsko klanjanje. Osim toga prve je večeri predstavljen
Križ iz sv. Damjana i održan susret za mlade.
Drugoga dana bio je poseban susret Franjevačkoga svjetovnog reda te predstavljanje poruke sv. Franje i franjevačke duhovnosti svim
vjernicima.
Iz Maloga Lošinja Križ iz sv. Damjana vratio se u crkvu sv. Franje u Krku gdje će se u subotu 9. Svibnja održati središnja biskupijska
proslava franjevačke obljetnice.
Fra Zvonimir Brusač, TOR
54
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
U Krku održana biskupijska proslava 800-obljetnice
franjevačke karizme
Biskupijska proslava 800-obljetnice odobrenja franjevačke karizme održana je 9. svibnja u Samostanu sv. Franje u Krku.
U nastavku su sjemeništarci i bogoslovi
franjevaca trećoredaca izveli scensku kroniku
«Susret sv. Franje i Inocenta III.» koji je 1209.
usmeno odobrio prvotno franjevačko pravilo. Fra Stjepan Žužić, OFM, iz samostana na
otočiću Košljunu iznio je bitne poruke ove
obljetnice pozivajući se na pismo Konferencije Franjevačke obitelji «Živjeti po evanđelju»
kojim je najavljena jubilarna godina: «Čin
zahvalnosti za poziv da živimo po evanđelju
i čišćenje sjećanja kao priznanje tamnih strana u našoj obitelji treba nas dovesti do toga
da se suočimo s izazovom ‘’ponovnog utemeljivanja’’. Osamstoljetno iskustvo uči nas
da, poput Franje, uvijek iznova započinjemo
svoj put evanđeoske pokore, to jest obraćenja,
koje treba ostvarivati konkretnim djelima…».
Nakon njega je Mirko Mišković, sjemeništarac franjevaca trećoredaca, ukratko prikazao
povijest Prvoga franjevačkog reda i Trećega
samostanskog reda, od sv. Franje do danas te
franjevačku prisutnost i duhovnost u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Slijedilo je predstavljanje
franjevačkih zajednica iz Biskupije. Na početku su se predstavili franjevci konventualci
i njihovi novaci iz Cresa; fra Klement Sršen,
OFM, iz Franjevačke provincije sv. Jeronima
(Zadar), prikazao je povijest i sadašnjost samostana te provincije u Krčkoj biskupiji, sadašnjih samostana na Košljunu i u Kamporu
(Rab) te prijašnjeg djelovanja braće u samostanu u Nerezinama i u Malom Lošinju; sadašnje samostane franjevaca trećoredaca u
Krku, na Glavotoku i u Portu kraj Malinske te
u Martinšćici na Cresu prikazao je bogoslov
fra Marko Neretljak, spominjući i napuštene
samostane na Cresu, u Porozini i pred Osorom; u nastavku su se predstavile franjevke
od Bezgrješnog začeća iz Novalje, franjevke
misionarke iz Cresa te zajednica milosrdnih
sestara sv. Križa koje su prisutne i djeluju u
Krku, Portu i Velom Lošinju. Školske sestre sv.
Franje iz Raba, iz Mariborske provincije, javile
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
55
46/2009, 1-2
U prvom dijelu proslave bio je susret braće i sestara franjevačkih zajednica iz Krčke biskupije na kojem su bili krčki biskup
Valter Župan, župnici župâ u kojima žive
i djeluju franjevačke zajednice, redovnici i
redovnice s otoka Krka te vjernici iz Krka
i okolnih župa. Nazočne su na početku pozdravili domaćini proslave fra Vlado Rožić,
gvardijan i fra Ivan Paponja, provincijal, u
ime Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša kojoj je Vijeće franjevačkih zajednica povjerilo organiziranje proslave.
Braća Javljaju
su da ne mogu doći. Na kraju su se predstavila i bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda
iz Vrha, Skrpčića, Kampora na Rabu, Cresa i
Malog Lošinja. Predstavljanje je bilo protkano
franjevačkim pjesmama koje je izvodila glazbena skupina Franjevačke mladeži s Krnjeva
(Rijeka).
Svečanom euharistijskom slavlju u obnovljenoj crkvi sv. Franje predsjedao je biskup
mons. Valter Župan u koncelebraciji s dvadeset i osmoricom svećenika. Poslužitelji su bili
bogoslovi i sjemeništarci franjevaca trećoredaca te petorica novaka franjevaca konventualaca. Ističući sličnost izazova koje kršćanima
pružaju Franjino i naše vrijeme biskup je u
homiliji pozvao franjevce i franjevke da se pitaju što mogu učiniti za današnju Crkvu, ljude
i svijet. U našem svijetu, koji je obilježen traženjem sreće i smisla bez Boga i neostvarenim
obećanjima različitih ‘’humanizama’’, osjeća se
velika potreba za autentičnim, vjerodostojnim
kršćanskim životom kakav je ostvario sv. Franjo. Danas nam je doista potrebno radikalno,
to jest potpuno življenje evanđelja, naglasio je
biskup. U molitvi vjernika braća i sestre franjevačkih zajednica i nazočni vjernici molili
su za Božju pomoć «u uključivanju u zadaće
Crkve u naše vrijeme», za skore lokalne iz-
bore – da budu novi korak prema socijalnoj
odgovornosti, za prvotni franjevački zanos u
današnjem naraštaju franjevaca i franjevki, za
«vjernu bratsku ljubav koja podržava osobno
i zajedničko svjedočanstvo». Na kraju euharistije Marija Mrakovčić, ministra bratstva
FSR-a iz Skrpčića zahvalila je mons. Valteru
Županu za njegovu pažnju i podršku te mu u
ime nazočne braće i sestara, kao spomen na
obljetnicu, darovala zbornik Studijskih dana
o spisima sv. Franje. Nakon euharistije priređen je u klaustru samostana bratski domjenak
za sve sudionike slavlja.
Proslavu je organizirao odbor u kojem su
bili fra Zvonimir Brusač, TOR, iz Krka, fra
Alojzije Litrić, OFMConv, gvardijan u Cresu,
fra Stjepan Žužić, OFM, s Košljuna, s. Kristijana Kolić i s. Dominika Zec iz zajednice sestara sv. Križa u Krku i Marija Mrakovčić iz
FSR-a; braća Samostana sv. Franje u Krku sa
svojim vrijednim suradnicima i suradnicama,
sestre sv. Križa iz Krka i Porta te marljivi članovi Franjevačkoga svjetovnog reda iz Vrha i
Skrpčića dali su velik doprinos u neposrednoj
pripravi proslave i u stvaranju radosnog bratskog ozračja na proslavi.
fra Zvonimir Brusač
56
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Homilija krčkoga biskupa mons.Valtera Župana
Braćo i sestre!
Ako je vjerovati nekim privatnim objavama, što sam već jednom upravo ovdje, u ovoj
crkvi, spomenuo, sveti se Franjo do toga, dakle do njegova vremena, na najdublji i najautentičniji način suobličio Isusu Kristu. Kako
je on to ostvario? Ostvario je to stavljanjem u
djelo, u praksu, u život evanđelje Isusa Krista
onako kako su nam to sveti pisci prenijeli.
Karizma znači dar. Sveti Franjo je dobio
dar Duha Svetoga, Božjega. Ono što je sveti Franjo imao, živio i pokazao to je iskustvo
Duha Božjega. Franjo je, dakle, dobio to iskustvo Duha koji dijeli darove kako i kome hoće.
No Bog Duha ne daje na mjeru i škrto, nego
obilato, bez mjere. Bog je to dao svetom Franji,
a on je to iskustvo prenio svojim učenicima i
sljedbenicima da bi bilo življeno i produbljeno i razvijeno u Crkvi koja je Kristovo Tijelo,
u stalnom rastu. To iskustvo Duha Božjega je
duša svih institucija i prema tome je i duša, također, i franjevačke obitelji. To iskustvo onda
donosi posebni način i stil svetosti i apostolata, to jest djelovanja. Zato, po primjeru svetoga Franje, možemo se pitati, i možete se i
vi, braćo i sestre, pitati što, zapravo, možete
učiniti za Gospodina i njegovu Crkvu, jer se
je to upitao, i stalno pitao, sveti Franjo i onda
to nastojao činiti. Dakle, braćo i sestre, mislim
da se i danas možete pitati što učiniti za današnjeg čovjeka, što učiniti za stvoreni svijet.
To je upravo bila karizma svetog Franje. I on
je to otvorenih očiju spoznavao i dosljedno
slijedio. Što, dakle, učiniti za Gospodina i za
njegovu Crkvu? Što danas učiniti?
U današnjoj je civilizaciji prisutna sekularizacija, to znači posvjetovnjačenje, to znači gledanje i promatranje samo očima ovoga
svijeta, ne Božjim očima. Taj način gledanja,
razmišljanja, a onda i, jasno, takav način života, slabi osjećaj za sveto i poništava mogućnost razgovora čovjeka s Bogom. Tu ponestaje
onaj moj razgovor s Bogom, dijalog s Bogom,
ali upravo se u takvom svijetu pomalja, kod
nemalog broja ludi, zasićenost time. Ljudi
osjećaju prazninu toga, ništavilo toga i onda
se pomalja potreba za Bogom. I ta potreba za
Bogom se očituje u mnogim formama, pa i
u nekima koje su, ili nam se čine, ne baš prikladne, ne baš autentične. Recimo kada danas
neki ljudi stalno trče za nekim događanjima,
za nekim seminarima, za nekim duhovnim
obnovama, to je zapravo, mnogo puta, jedan
ne toliko dobro i ispravno artikuliran osjećaj
potrebe za jednim dubljim duhovnim doživljavanjem. Autentično, ako hoćemo i radikalno življenje evanđelja poput svetog Franje u
konkretnosti života i u odnosu prema svakom
čovjeku, zapravo uprisutnjuje Boga u ovom
današnjem svijetu. Dakle, autentično življenje
evanđelja, ono što je jutros ovdje naglašeno
upravo u početcima franjevaštva i u životu
svetog Franje.
Kršćanstvo se je, kao što znamo, na početku našlo u poganskom okruženju. Ono je
niklo u židovskom svijetu koji je imao poznavanje pravoga Boga, ali se ubrzo širilo u
poganskom svijetu. Istina, to nije bilo bezbožno, ateističko okruženje kakvo je naše
danas. To je bilo pogansko, ali ne možemo
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
57
46/2009, 1-2
U ovom obilježavanju 800. obljetnice potvrde franjevačke karizme želim se najprije
pridružiti svima vama u želji da ovo ne bude
samo manifestacijsko i svečano slavlje i obilježavanje, nego da, u duhu sv. Franje, ova obljetnica poprimi duh i život kojim je bio nadahnut i ispunjen sveti Franjo.
Braća Javljaju
kazati bezbožno. No u praksi se, zapravo, to
svodilo na isto. Sumnje, strah, neizvjesnost,
bezizlaznost, nemogući međuljudski odnosi, ono što je prisutno u bezbožnom svijetu,
to je bilo prisutno i u poganskom svijetu, jer,
zapravo, pravoga Boga tamo nije bilo. Sveci
su govorili da su pogani žrtvovali zlodusima,
dakle đavlu; pravoga Boga tu nije bilo. Krivi
bogovi uvijek dovode čovjeka u bezizlazne situacije i, zapravo, neizdržive poteškoće.
58
Evo, u takvom se okruženju nalazimo. Što,
poput sv. Franje, činiti u takvom svijetu? Jednostavno svjedočiti za evanđelje Božje i to, rekao bih, radikalno, ne u lošem smislu što se
danas upotrebljava – radikalizam, što poprima
negativne konotacije, nego radikalno u smislu
potpuno, nepolovično. Ne živjeti evanđelje
šezdeset posto, četrdeset posto, nego ga živjeti
u cjelovitosti, potpuno ostvarivati evanđelje.
Pitamo se, dakle, što učiniti danas za čovjeka,
što učiniti konkretno za ljude? Biti blizu svakome i ljubiti svakoga, i onoga tko te ne voli.
Briga svetog Franje okreće se prema onima
koji su potrebni u tijelu i u duhu. Franjo uči
od Krista ljubav prema ljudima, za njih troši
svoj ne dugi vijek zemaljske egzistencije. Živio
je kratko, relativno vrlo kratko, ali je za ljude
dao čitav svoj vijek. Danas preuzetnost bezbožnih humanizama koji su prisutni svagdje
pokazuje svoj slom. Svi govore o čovjeku, riječ
‘humanizam’ je stalno na ustima: humanizam,
humanost… Međutim, pokazuje se kako je to
isprazno i kako se zapravo pod krinkom humanizma vrlo često i najviše skrivaju vlastiti
interesi, vlastiti probitci. Kada čovjek promatra dublje život među tim ljudima, zapravo
među nama, onda vidi da ljubavi, one prave
Božje ljubavi, što je jedina prava ljubav prema čovjeku, nema i nestaje, nego se samo pod
krinkom lijepih riječi i pojmova zapravo kriju
samo vlastiti interesi ili interesi grupe kojoj ja
pripadam, a ja pripadam toj grupi samo zato
da bi meni bilo bolje. I to je uvijek onaj uski
interes, u smislu da bi meni bilo bolje; nije to
ono moje pravo istinsko dobro, nego je to ono
dobro koje ja mislim da je za mene dobro, a to
je lažno dobro. Jer čim tu nije prisutno Božje
dobro to je lažno dobro koje onda dovodi do
razočaranja. Nadaš se, nadaš i što se više nadaš, kada budeš prevaren, to je prijevara veća.
Ako se malo nadaš, pa te netko prevari, nije ni
žalost tako velika. No, ako se puno nadaš i sve
stavljaš u to i na koncu te netko do kraja, kolosalno prevari, onda je i prijevara i razočaranje gorko. A to se upravo danas događa. Nade
koje su zatvorene samo u zemaljski obzor
neizlječivo su razočarale suvremenog čovjeka. To upravo u ovom vremenu, u posljednju
godinu dana možemo lijepo, opipljivo iskusiti:
do čega nas je dovela ekonomska kriza. A na
koncu svega toga je pohlepa i varanje.
Prema prvotnom Božjem planu trebao bi
postojati sklad između Boga, čovjeka i svijeta. To je Božji plan. Taj je sklad razbijen grijehom, istočnim grijehom. No Bog ga je htio
obnoviti u Kristu. Međutim, taj plan koji Bog
želi obnoviti u Kristu pao je i pada na milost
i nemilost čovjeka koji zlostavlja stvari što ih
je Bog stvorio i onda pomirio po Sinu. Čovjek je ugrozio smisao odnosa između njega
i prirode, jer je čovjek napao prirodu i onda
postao prestrašeni promatrač nepredvidivih
i opasnih posljedica toga. Ono što je čovjek
sam prouzročio, sada se počinje toga bojati:
što će biti od ekonomske krize, što će biti od
zatopljenja… a to je zapravo čovjek sam prouzročio svojim neredom. Poremećen je i odnos
prema tijelu koje čovjek, zapravo, obeščašćuje.
I temeljne vrijednosti ljudskog života su izopačene. To vidimo. Franjo, naprotiv, pogledajte, preporučuje braći i ovako kaže: kad braća
sijeku drva za svoje potrebe, neka ne posijeku
stablo do kraja nego tako kako bi ono moglo
izbaciti nove mladice. Tako ćeš za dvadeset
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
godina opet imati isto stablo i od toga stabla
ćeš imati koristi. Dakle, kada siječeš stablo,
nemoj biti egoist pa posjeći sve do kraja, nego
ostavi malo, kako bi se stablo moglo obnoviti, pa ćeš od toga imati koristi i od toga ćeš
živjeti. Koliko toga treba naučiti čovjek današnjeg vremena upravo od svetog Franje!
Članovi franjevačkih redova na poseban način se trebaju osjećati nositeljima ove poruke
današnjem čovjeku koji se treba naučiti od
svetog Franje kako se treba vladati prema prirodi i prema njezinim raznim pojavama. To
je jednostavno: ne biti egoist, ne gledati samo
na svoju korist, nego gledati na stvari onako
kako Bog hoće da gledaš. Tako ćeš imati sve
za sebe, jer je Bog sve stvorio za tebe, čitav je
svijet stvoren za tebe. No nastoj poštivati taj
svijet onako kako ti je Bog stavio na srce, a ne
kako si ti izopačio to svoje vlastito srce pa uništavaš i sebe i sve oko sebe.
Braćo i sestre, danas može biti osigurana i
zaštita prirode, ali s onom osjetljivošću prema
kršćanskoj viziji koju je sveti Franjo tako dobro tumačio i tako uspješno pretvarao u djelo.
Karizma svetog Franje je itekako i danas aktualna jer je to, zapravo, karizma evanđelja; treba je samo uistinu provoditi u djelo, treba je
živjeti što je moguće više po uzoru sv. Franje.
Dvadeset i peta obljetnica
svećeničkog ređenja fra Zvonimira Brusača
Fra Zvonimir je ovu svetu misu želio proslaviti s vjerničkom zajednicom iz koje potječe i s braćom zajednice kojoj pripada zahvaljujući za Božji poziv, za roditelje i obitelj, za
učitelje i odgojitelje koji su ga pratili na putu
priprave za ovo zvanje te za svu stariju i mlađu braću s kojom je dijelio i dijeli redovnički
i svećenički život. Dan proslave bio je u župi i
dan molitve za nova duhovna zvanja.
Fra Marko Medo, odgojitelj bogoslova,
propovjednik na slavlju, prisjetio se životnog
puta fra Zvonimira i njegovih službi u Provinciji kao odgojitelja sjemeništaraca, bogoslova
i novaka, provincijskog tajnika, vijećnika i
vikara Provincije te asistenta Franjevačkoga
svjetovnog reda na mjesnoj, područnoj i nacionalnoj razini. Prisjetio se i njegovih službi
u Rimu, u Generalnom vijeću Trećega samostanskog reda i u Konferenciji generalnih duhovnih asistenata Franjevačkoga svjetovnog
reda. „Danas smo Bogu zahvalni za dar tvojeg života i dar svećeničkog poziva u koji je
udahnuo velike ljudske i nebeske darove koje
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
59
46/2009, 1-2
U duhu franjevačkog zajedništva proslavljena je 19. srpnja 2009. u župnoj crkvi
sv. Josipa Radnika u Belišću dvadeset i peta
obljetnica svećeničkog ređenja fra Zvonimira
Brusača sina ove župe. Fra Zvonimir je prvo
redovničko i svećeničko zvanje iz ove župe
Đakovačko-osječke nadbiskupije poslije njezina osnutka 1966. godine. Na svečanoj euharistiji sudjelovala su trinaestorica svećenika iz
naše Provincije, naši bogoslovi i sjemeništarci,
redovnice porijeklom iz župe, sestre Družbe
Kćeri Milosrđa iz susjednog Valpova i brojni
vjernici župe.
Braća Javljaju
si znao nesebično davati i ugrađivati u našu
Provinciju i hrvatski narod. Želim ti da uvijek
osjećaš divljenje pred onim što si kao svećenik pozvan živjeti, divljenje koje postaje hvala
Bogu koji te pozvao i koji ti je povjerio veliku
službu, divljenje koje će te pokretati da neprestano živiš u radosti unatoč neizbježnim
teškoćama na putu rasta
Crkve“, rekao je između ostalog fra Marko u
prigodnoj homiliji. Pri
kraju slavlja fra Zvonimiru je za njegovo služenje u ime Provincije i
župe u Belišću zahvalio
župnik fra Josip Vrdoljak
prisjećajući se prvih susreta
s njim u sjemeništu u Odri 1976.
godine.
U riječi zahvale fra Zvonimir se prisjetio početaka svog
odgoja za redovničko i svećeničko zvanje, podrške prijatelja
iz Belišća, roditelja te napose svoje
sestre Lee Brusač, redovnice Družbe
Kćeri Milosrđa kojoj je prvoj povjerio svoju želju da postane svećenik.
Prisjetio se i svojih odgojitelja u
sjemeništu, fra Alojzija Duvnjaka i fra Antuna Badurine, fra Jerka Penave, učitelja novaka, fra Vlatka Badurine, odgojitelja u vrijeme
studija te fra Jose Živkovića koji ga je uvodio
u odgojiteljski i svećenički rad prvih godina.
„Moje geslo prigodom mlade mise bilo je
‘Posla me blagovjesnikom biti siromasima’ (Lk
4,18). Ono je tada izražavalo moju živu svijest
o uključivanju u poslanje koje me nadilazilo,
svijest da ulazim u službu po kojoj će Bog donositi drugima ohrabrenje i nadu“,
rekao je u zahvali fra Zvonimir
dodajući da su ga godine i
iskustvo redovničkog života i svećeničke službe i sadašnje njegovo
osjećanje „doveli do
gesla izabranog za ovu
prigodu, a to su riječi
koje je od Boga čuo sv.
Pavao: ‘Dosta ti je moja
milost jer snaga se u slabosti usavršuje’ (2 Kor 12,9).
To iskustvo, sada u prvom planu,
izraženo je također jednostavnim riječima
molitve sv. Franje ‘ Bože moj,
dopusti mi mira tvog da budem glas’“. Na kraju je zahvalio
svojoj obitelji, braći i sestrama,
vjernicima i braći franjevcima trećoredcima za podršku, razumijevanje i
molitvu u proteklom razdoblju njegova
života.
Proslava se nastavila na prigodnom objedu u restoranu Emaus, ustanovi
Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije na
Satničkom Ribnjaku, na kojem se šira fra Zvonimirova obitelj susrela s braćom i bogoslovima iz Provincije te s njegovim suradnicima i
prijateljima.
Fra Kristijan Kuhar
60
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Naši Pokojnici
Obavijest o smrti fra Stjepana Mikulana
Dana 15. lipnja 2009. nakon dulje bolesti umro je u bolnici na Rebru okrijepljen svetim sakramentima naš brat i član samostana Sv. Franje u Odri
fra STJEPAN MIKULAN
u šezdeset i devetoj godini života, četrdeset i devetoj godini redovništva i četrdeset i drugoj
godini svećeništva.
Fra Stjepan Mikulan rodio se 19. prosinca 1940. godine u
Donjoj Dubravi u Međimurju kao četvrto od devetero djece
Franje i Veronike rođ. Mustač. Godine 1953. došao je u našu
zajednicu. Maturirao je 1959. u klasičnoj gimnaziji za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu. Iste godine započeo je
novicijat u Krku, a prve redovničke zavjete položio je 13. rujna
1960. Dvogodišnji vojni rok odslužio je u Kičevu u Makedoniji. Teologiju je studirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu,
a svečane zavjete položio je 21. kolovoza 1965. Red đakonata
primio je 1966., a svećeništva 29. lipnja 1967. u zagrebačkoj
prvostolnici. Mladu misu proslavio je u Donjoj Dubravi 9.
srpnja 1967. godine. Uz fra Stjepana, obitelj Franje i Veronike Mikulan dala je Crkvi još jednoga
svećenika, našega brata fra Dragu i redovnicu Milosrdnici sv. Vinka Paulskog Želimiru.
Naš brat fra Stjepan tijekom svećeničkog i redovničkog života trudio se obavljati svoje poslanje jednostavno, pošteno i primjereno. Kao i druga naša braća u SR Njemačkoj uložio je sve
svoje sile u vrijeme Domovinskog rata da pomogne Hrvatskoj. Samo Bog zna koliko je dobra
učinio. A s braćom je uvijek bio brat u pravom smislu riječi: ugodan u razgovoru, raspjevan,
domoljuban, športaš, druželjubiv. Takvoga ćemo ga pamtiti.
Dan prije pogreba, 18. lipnja u samostanu u Odri od fra Stjepana su se oprostili i pomolili se
za nj na svetoj misi u 18 sati članovi samostana, Kuće sv. Franje i prijatelji. Misi je predsjedao i
propovijedao fra Ilija Živković.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
61
46/2009, 1-2
Svoj svećenički život fra Stjepan je manjim dijelom proveo u domovini, a veći u SR Njemačkoj. Od 1968. do 1969. bio je kapelan u Preku na Ugljanu, a potom je poslan u biskupiju Essen
u Njemačku, gdje je četiri godine radio u njemačkoj župi u Oberhausenu, zatim u istom gradu
u Hrvatskoj katoličkoj misiji, a potom u Freiburškoj nadbiskupiji u Bad Säckingenu u Hrvatskoj
katoličkoj misiji do 1983. Vrativši se u domovinu radio je kao župnik u Belišću od 1984. do
1985. Kratko vrijeme bio je u Zadru u samostanu Sv. Mihovila, a od 1989. do 2005. ponovno u
Njemačkoj u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Duisburgu. Stekavši uvjete za starosnu mirovinu vratio se u domovinu ozbiljno narušenog zdravlja i smješten je u samostan Sv. Franje u Odri. Iako
jer češće i jače pobolijevao pomagao je u Kući sv. Franje koliko je mogao. Stanari i mnogi drugi
vjernici koji su dolazili u samostansku kapelu, posebno su ga voljeli kao ispovjednika.
Naši Pokojnici
Pogrebne obrede na Mirogoju u Zagrebu predvodio je provincijal fra Ivan Paponja uz asistenciju župnika iz Donje Dubrave Mirka Pilaja i prečasnoga Blaža Horvata, njegova mještanina i
rektora varaždinske katedrale. Na grobu posljednje riječi s mnogo ljubavi uputili su fra Miroslav
Barun i prečasni Blaž Horvat. Koncelebriranoj misi zadušnici nakon pogreba u crkvi Sv. Franje
Ksaverskoga predsjedao je i izrekao homiliju pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić. Na
kraju mise u ime samostanskoga bratstva u Odri zahvalio je fra Ilija Živković medicinskom
osoblju u bolnici, mjesnoj liječnici dr. Starčević i svima koji su olakšavali boli pokojnom fra
Stjepanu te pozvao sve prisutne da s nama i rodbinom pokojnika ostanu na agapama u dvorani
“Srećko Badurina”.
Našega brata fra Stjepana ispratilo je mnogo svećenika, redovnika, redovnica i vjernika. Od
naše braće bili su fra Ivan Badurina, fra Vlatko Badurina, fra Josip Baričević, fra Miroslav Barun, fra Vice Blekić, fra Alojzije Duvnjak, fra Anto Garić, fra Lovro Jelušić, fra Tomislav Kero,
fra Mirko Kralj, fra Branko Lovrić, fra Ivo Martinović, fra Marko Medo, fra Drago Mikulan, fra
Nikola Nižić, fra Ivan Paponja, fra Mladen Pejić, fra Stojan Ravić, fra Božo Rimac, fra Bernard
Rubinić, fra Petar Runje, fra Ivan Široki, fra Izak Špralja, fra Josip Vrdoljak Marijanov, fra Marko
Vrgoč, fra Ilija Živković, fra Joso Živković te naši bogoslovi i gimnazijalci.
Neka se samostanski poglavari pobrinu da se slave svete mise za pokojnog fra Stjepana Mikulana kako propisuju naše konstitucije.
fra Marko Medo, provincijski tajnik
62
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Obavijest o smrti Marije Mišerde
U srijedu navečer 14.siječnja 2009. u svom domu u Rudinama, Dolac Gornji, u poznatim
Poljicima, u 83. godini života preminula je skromna žena, majka brojne djece i uzor kršćanskoga pouzdanja i svjedočenja, Marija Mišerda, majka našeg pok. subrata fra Marka. Doživjela je
lijepe godine što se pak ne bi moglo reći i za život koji je proživjela. U škrtom kamenjaru s pok.
Jozom nije škrtarila velikodušnošću prema Crkvi i hrvatskom narodu. Rodila je osmero djece i
odgajala ih za plemenite ljude i solidne vjernike. Očito je da se pok. Mara znala prepustiti Bogu
da je nadahnjuje i vodi kroz život. Poznato nam je po Isusu kako on vodi svoje ljubljene – preko
križeva. I ona je njima obilovala, ali je isto tako obilovala i snagom da ih može nositi, a da ju
nisu slomili. Snagu je dobivala u Kristovim otajstvima i u molitvi. Ostati bez muža dok sva djeca
nisu došla do kruha u rukama pa onda pokopati tri mlada sina (među njima i naš fra Marko!)
te ostati uspravna i ne klonuti duhom, doista mogu samo osobe s velikom vjerom. Godinama
je o godišnjici fra Markove smrti dolazila u Zagreb i na Mirogoj. Zadnjih nekoliko godina je
to postalo teže pa sam redovito ljeti dolazio k njima. Skupila bi se sva njezina djeca sa svojim
obiteljima kao i bliža rodbina i nakon mise u crkvi nastavili bismo druženje u kući. Njima je to
stvarno bio doživljaj kojem su se radovali. Pok. Mara bi prije nas bila u crkvi na molitvi. Nije
propuštala pobožnosti, a pogotovo ne mise koje su bile u njihovoj filijalnoj crkvi. I sama je
često molila krunice. Redovito je pitala za fratre koje je poznavala gdje su i kako su. Vezu su s
njima još od naših fratara redovito održavali fra Božo Rimac i fra Andrija Štajduhar. Usprkos
takvim životnim okolnostima, ostala je vedra i nepokolebljiva u pouzdanju u Boga. Prije dvije,
tri godine slomila je kuk. Nakon bolnice, posve se oporavila da je normalno hodala. Tek je ovih
zadnjih dana osjetila slabost da nije mogla slobodno hodati, ali nije bila ni zalegla. Pomalo se
kod nje gasio život i kao da je njezina lampa postupno dogorjevala. Nije se bojala smrti. Umrla
je, kako bi se reklo, lijepom smrću. To znači da ju je Bog poštedio patnje na kraju života. Utrnuo
se njen život dok joj je snaha Jadranka pomagala da nešto pojede. Patnje i nevolje preobražavale
su njezin život i tkale ga u vječnost gdje neće biti ni patnje, ni boli…
Po lijepom i sunčanom vremenu sprovod je bio 16. siječnja 2009. u Rudinama. Uz njezine
sinove Nediljka, Vicka i Matu te kćeri Zdravku i Jozu sa svojim obiteljima, na njezin se ispraćaj
okupo velik broj ljudi. Od naših su fratara došli: provincijal fra Ivan Paponja, fra Božo Rimac,
fra Andrija Štajduhar i fra Petar Grubišić. Bilo je još deset svećenika, uglavnom onih koji su
službovali u njihovoj župi što kazuje koliko su svi poštivali i cijenili nju i njezinu obitelj. Sprovod je vodio njihov župnik, a misu gen. vikar mons. Ivan Čubelić. Provincijal se također zahvalio pok. Mari na svemu, a napose za vrijednoga našega subrata pok. fra Marka.
46/2009, 1-2
fra Petar Grubišić
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
63
Naši Pokojnici
Obavijest o smrti Ruže Bašić, majke našega fra Petra
Dana 11. srpnja 2009., u 98. godini života, preminula je Ruža Bašić, majka našeg subrata fra
Petra. S pok. mužem Franom rodila je 7 djece od kojih je troje izabralo duhovno zvanje. Uz člana naše provincije, fra Petra, dvije su njegove sestre redovnice, s. Suzana i s. Mila, isto franjevke
članice crnogorske provincije. Osim što je nadživjela svoga muža, nadživjela je i svoja dva sina:
Ivana i Vinka. Uz sina Nevenka i kćer Ivu pokojnicu su na grob otpratila unučad i praunučad,
te brojna rodbina i župljani. Očito je da u svom dugovjekom životu nije bila pošteđena križeva
i patnji. Za duhovna zvanja svoje djece i te kako su zaslužne njene molitve. Odlikovala se jednostavnošću, požrtvovnošću i skromnošću. Podnosila je životne poteškoće s krunicom u ruci i
velikim pouzdanjem u Boga.
Pogreb je bio na Bašića groblju u Broćancu, 12. srpnja 2009. Misu je predvodio provincijal
fra Ivan Paponja zahvalivši posebno pokojnici na daru sina fra Petra našoj provinciji. Obredne
molitve ukopa vodio je mjesni župnik fra Mladen Vukšić. Uz fra Petra Bašića i provincijala fra
Ivana, od naših fratara bili su nazočni još: fra Ilija Živković, fra Božo Rimac, fra Jerko Penava,
fra Josip M. Vrdoljak, fra Božo Sučić, fra Antun Badurina, fra Branko Lovrić i fra Petar Grubišić.
Koncelebrirala su još i dvojica hercegovačkih franjevaca. Lijepi broj časnih sestara je također
došao na sprovod izražavajući sućut djeci pokojnice.
Neka je Gospodin nagradi vječnošću u svojoj ljubavi za svu vjernost u ovom životu.
Neka poglavari samostana učine kako nalažu naši propisi u slučaju smrti roditelja našega
brata.
Dobri Bog, komu je pokojna Ruža cijelog svog života bila ponizna službenica, neka joj bude
vječnom nagradom. Počivala u miru Božjem.
64
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Obavijest o smrti p. NICOLE TERRANOVE,TOR
iz Provincije sv. Joakima i Ane
U petak navečer 19. prosinca 2008.godine u 21,15 sati u Samostanu Gesù Ecce Homo u Calvarusu (Messina), praćen ljubavlju i molitvama subraće i brata Michelangela, nakon dva i pol
mjeseca velike patnje, prihvaćene s vjerom i mirnoćom, pozvan je u kuću Očevu
p. NICOLA TERRANOVA, TOR
u 74. godini života, 52. godini redovništva i 43. godini svećeništva.
P. Nicola je rođen u Montalbanu Elicona 30.9.1934. od Salvatora i Marije Provvidenze Salvie.
U Red je ušao 3. studenoga 1950. u gradu Sciacca gdje je završio gimnaziju. Privremene zavjete
je položio 4. listopada 1956. te je ostao u Calvarusu kako bi završio višu gimnaziju i studirao
filozofiju. Godine 1958. poslan je u Koledž “S. Maria” u Siracusi kako bi nastavio studij. Tamo je
boravio jednu godinu, a studij je zatim dovršio u Rimu. Dana 4. listopada 1961. položio je Svečane zavjete pred oltarom Gesù “Ecce Homo”. Dana 13. ožujka 1965. u Rimu je zaređen za svećenika. Na Provincijskom Kapitulu 6.10.1966. premješten je iz Calvarusa u Sciaccu u Serafsko
sjemenište kao viceprefekt i profesor. Na definitorskoj sjednici 27.6.1968. vraćen je u Calvaruso.
Na Kongregaciji 1969. premješten je u Corleone gdje je ostao gotovo godinu dana, a zatim se
ponovno vratio u Calvaruso. Od 1972. do 1976.godine obitavao je u našem samostanu u Messini
dobivši svjedodžbu srednje škole za solfeggio na Glazbenom konzervatoriju u Avellinu. Godine
1976. je poslan u Rim u Casa di S. Paolo alla Regola, kao predstojnik i ekonom nakon čega se
1977. konačno vratio u Calvaruso. U početku se brinuo o odgoju iskušenika, a zatim je 1980.
imenovan župnikom Rapana u Sv. Andrije u Rometti.
Zdušno, raspoloživo i s velikim entuzijazmom je obavljao svoju svećeničku službu u povjerenoj mu župi, u Svetištu za prihvat hodočasnika te kao ispovjednik. Među narodom je uživao
veliku simpatiju zbog svog mirnog i vedrog karaktera. Bio je velika potpora mladima u formaciji koje je uvijek hrabrio svojim vedrim duhom i raspoloživošću za slušanje, uvijek spreman
na duge šetnje kako bi ohrabrio (osokolio) tijelo i dušu mladih. Na misi zadušnici, slavljenoj
u Svetištu Gesù “Ecce Homo” 22. prosinca, kojoj je predsjedao ministar Provincije p. Massimo
Cucinotta, prisustvovali su: generalni vikar Nadbiskupije, brojna subraća pristigla iz svih kuća
Redovničke provincije, svećenici dijecezanskog klera, župljani, prijatelji i poštovatelji. Tijekom
homilije prečasni Predsjedatelj je istaknuo poniznost i vedro svjedočenje redovničkog i svećeničkog života p. Nicole. Tijekom svete mise dirljiv pozdrav p. Nicoli Terranovi uputili su p.
Gaetano La Maestra, predstojnik bratstva i jedna župljanka.
Milosrdni Gospodin udijelio p. Nicoli obećanu nagradu pravednika.
Neka se namjene mise zadušnice predviđene Generalnim statutom (GS 61-67)
Bratski,
p. Pierangelo D’Aiuto TOR, Generalni tajnik
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
65
46/2009, 1-2
Njegovi posmrtni ostaci počivaju na groblju u Calvarusu.
Članci
Samostani franjevaca trećoredaca
u krčkoj biskupiji
U Krčkoj biskupiji franjevci trećoredci su
prisutni u četiri samostana: u Krku, na Glavotoku, Portu i u Martinšćici na Cresu.
Samostan i crkva sv. Franje u Krku su s
kraja 13. stoljeća. U njemu su do 1780. živjeli
franjevci konventualci. U samostanu i crkvi
ostala je bogata kulturna baština iz tog razdoblja. Nedavno su uređeni vrijedna samostanska knjižnica i arhiv. U prvoj polovici 17.
stoljeća ovdje je živio fra Matej Frkić Krčanin,
generalni ministar, filozof i dugogodišnji profesor teologije u Padovi.
Mletački dužd Pavao Renier predaje 1783.
samostan i crkvu franjevcima trećoredcima te
u nj dolaze redovnici s Glavotoka i Porta.
Od franjevaca trećoredaca iz ovog samostana treba izdvojiti o. Ignacija Radića, ispovjednika biskupa Antuna Mahnića i kasnijih biskupa, koji je napisao i životopis biskupa Mahnića.
Samostan je aktivno sudjelovao u osnivanju i
66
radu Staroslavenske akademije u Krku. U samostanu je živio i fra Srećko Badurina, kad mu
je 1987. stigla vijest da je izabran za šibenskog
biskupa.
U samostanu je novicijat Provincije već
više od 70 godina, a na početku 20. stoljeća
u njemu je nekoliko godina bio i bogoslovni
zavod Provincije.
U samostanu su sada šestorica braće. Oni
u samostanskoj kapeli i crkvi slave liturgiju
s narodom i propovijedaju, cijeli su dan na
raspolaganju za svetu ispovijed i pastoralno-duhovno savjetovanje vjernicima iz Krka
i okolice, pomažu okolnim župnicima. Braća
su duhovni asistenti zajednicama Franjevačkoga svjetovnog reda u Vrhu i u Skrpčićima.
Uz samostan je i veliki vrt koji se obrađuje i
donosi plodove.
Samostan franjevaca trećoredaca na Glavotoku osnovan je potkraj 15. stoljeća, uz
ljetnikovac i kapelu krčkih knezova Frankopana. Na početku 16. stoljeća bilo je u njemu
19 redovnika. Crkva sv. Marije, sagrađena
u to vrijeme, bila je u prošlosti poznato
marijansko svetište u koje su dolazili hodočasnici s cijelog otoka. U samostanu
su se odgojili mnogi vrijedni redovnici i
svećenici Provincije. Generalni poglavar i
pohoditelj o. Antun de Silis iz Rima uvjerio se početkom 17. stoljeća, nakon sjedinjenja hrvatske Provincije s provincijama
u Italiji, u nesebičan i pokornički život
redovnika na Glavotoku, ispunjen molitvom i radom. U to vrijeme održan je na
Glavotoku niz kapitula hrvatske Provincije. Polovicom 18. stoljeća u samostanu su
desetorica, a polovicom 19. stoljeća petorica redovnika. Kao sveti redovnici pamte
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
prikladno mjesto za sabranost i odmor i za
duhovne vježbe, obnove i susrete te na Glavotok rado i često dolaze mnogi redovnici,
vjernici, obitelji, mladi, vjeroučitelji, djeca,
ministranti i drugi gosti željni mira, odmora
i duhovne okrepe.
Redovnici su u prošlosti, kao i danas, pastoralno djelovali u tom dijelu otoka slaveći
svetu misu i dijeleći sakramente. I danas slave
nedjeljnu euharistiju u selima Brzac i Milohnić. I danas rade u velikom gospodarstvu koje
okružuje samostan.
Na Glavotoku se
školovao poznati jezikoslovac o. Dragutin Parčić. Tamo je
od 1871. do 1876. vodio tiskaru Serafinski
tisak, s latinskim i
glagoljskim slovima.
Samostan
ima
vrijednu knjižnicu
s knjigama od svog
osnutka do danas.
Najveći dio samostanske
glagoljske
baštine čuva se u Arhivu Provincije.
Krčki biskup u svojoj pohvalnici samostanu 1774. navodi da redovnici, uz vrijedan
redovnički život i
obavljanje
svetih
čina, drže vjeronauk
za tri susjedna sela
koja su daleko od
župe, pružaju usluge
umirućima, dijele sakramente ispovijedi i
pričesti.
Samostan i duhovni centar te priroda i okoliš vrlo su
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
Bogata
redovnička, umjetnička i
kulturna baština sačuvana je u vrijednom samostanskom
muzeju, knjižnici i
arhivu. Za ilustraciju spomenimo samo
samostanske knjige
67
46/2009, 1-2
se o. Maksim iz Dubašnice, iz 16. stoljeća, i o.
Ivan Crvarić iz 18. stoljeća.
U samostanu na Portu franjevci trećoredci su prisutni od druge polovice 15. stoljeća.
Početkom 16. stoljeća obnavljaju i proširuju
samostan koji u to vrijeme ima devet redovničkih ćelija. Sredinom istog stoljeća krčki biskup Dujam svečano je posvetio crkvu i oltar.
Najplodnije razdoblje u životu samostana bilo
je od polovice 17. do polovice 18. stoljeća. U
jednom razdoblju bila su u samostanu osmorica redovnika i dva redovnička kandidata.
Samostan se sam brinuo za pomladak i njegov
odgoj. Iz same Dubašnice bilo je tijekom povijesti u Provinciji više od stotinu redovnika.
Članci
izdataka i primitaka od 1602. do 1840., pisane
glagoljicom.
Od zaslužnih redovnika iz posljednih dvaju
stoljeća treba spomenuti o. Josipa Dujmovića,
obnovitelja Provincije, tri puta provincijala, o.
Stanka Dujmovića, posrednika u sjedinjenju
američkih franjevaca trećoredaca s Redom
koje je ostvareno 1907. i generalnog poglavara
o. Pija Dujmovića, s početka prošlog stoljeća.
U Samostanu sv. Marije na Bijaru
pred Osorom franjevci trećoredci su bili prisutni od 1470. do 1841., a u Samostanu sv.
Nikole na Porozini, na Cresu, od kraja 15.
stoljeća do polovice 19. stoljeća.
Danas su na Portu trojica redovnika. Oni
su, uz rad u samostanu i u pastoralnoj službi
vjernicima Porta i Vantačića, koji dolaze na
bogoslužje u samostansku crkvu.
U Samostanu sv. Jeronima u Martinšćici na Cresu franjevci trećoredci su prisutni
od 1479. godine do danas. Samostan i samostanska crkva dovršeni su 1525. godine.
Berlinski glagoljski misal Bartola Krbavca i trećoredci glagoljaši
Uz do sada sačuvani Ivančićev zbornik koji
se nalazi više od šest stotina godina u posjedu franjevaca trećoredaca glagoljaša, važan je
i Berlinski misal, pisan godine 1402. koji je
također više stotina godina u posjedu franjevaca trećoredaca.
Postoji nekoliko sigurnih podataka koji
nam svjedoče o vlasništvu franjevaca trećoredaca ovoga Misala. Nedvojbeni podatak jest
zapis na samom Misalu od 1440. godine gdje
stoji: «..a to su knige fra Petra fratra tretoga
reda s(veta)go Frančiška ki staše u s(veta)go
Križa».1 Zatim fra Luka Mikulić, franjevac
trećoredac, (* 3. VIII. 1647.), na Misalu je
pribilježio jedan sitni podatak godine 1627.,
malo prije nego je Misal prenesen u Rim.
U gornjem kratkom zapisu imamo nekoliko vrijednih podataka, ovdje bih želio neke
posebno pojasniti na temelju arhivske građe.
Naime, tko je bio fra Petar franjevac trećoredac? Gdje je i koji je sveti Križ crkva ili hospicij gdje je bio nastanjen taj fra Petar franjevac
trećoredac? A može se govoriti i o vremenu
kada je ovaj Misal došao u posjed franjevaca
trećoredaca, isto tako vrijeme kada je udaljen
od franjevaca trećroedaca.
MARIJA PANTELIĆ, Hrvatskoglagoljski missal iz
godine 1402, u Slovo, Knj. 6-9, Zagreb, 1957, str. 381.
Ista, RADOVI Staroslavenskog Instituta .
1
68
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
O fra Petru Bogdaniću2 već sam nešto napisao, a ovdje želim samo pojasniti i nadodati
nekoliko važnih podatka.
Fra Petar Bogdanić franjevac trećoredaca
spominje se godine 1389. u leprozoriju sv. Lazara izvan grada i pokraj Zadra, a nastanjen
je uz crkvicu sv. Ivana Krstitelja u predgrađu
Zadra.3 O fra Petru i njegovoj subraći pustinjacima pokornicima sv. Franje doznajemo
nešto više na temelju oporuke Prima, rečenog
Jeronima, sina Luke Leonisova. Primo, rečeni
Jeronim, u bolesti, ležeći u leprozoriju kod sv.
Ivana, kojega u bolesti dvore siromašni eremiti, sastavio je oporuku. Pred smrt napisao je
oporuku 5. rujna 1387. godine i odedio neka
se uredi stan siromašnim eremitima pokraj sv.
Ivana i neka im se daju potrebni predmeti za
crkvu kao i nešto novca. U oporuci se poimenično spominju eremite fra Petar i fra Franjo
«pauperes heremitae» siromašni pustinjaci,
trećega reda sv. Franje.4
Nekoliko mjeseci kasnije 31. kolovoza
1388., rektor crkve sv. Ivana Krstitelja Mauro Rasol, svećenik i kanonik zadarski, kasnije
Petar RUNJE, Pokornički pokret i franjevci trećoredci
glagoljaši (XIII. Do XVI. st.), Zagreb, 2001, str. 63-65.
3
DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. II, svešč.
3, 16. I. 1388/89/. “..in confinio sancta Crucis in orto
leprosorum presens Cressolo filio Mladini Papratich civis Jadre et fratre Petro Bogdanich tertii orinis fratrum
minorum Sti Francisci habitans iuxta ecclesiam Sti Johannis Baptiste de prope Jadram testibus..”. Isti dan fra
Juraj Miršić i fra Petar Bogdanić, franjevci trećoredci
imenuje svojim zakonskim zastupnikom Ser. Cosu de
Benja. DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. II, svešč. 3, 16. I. 1388/89/. Fra Juraj Miršić “de Vasce de lica”,
sudrug fra Petra Bogdanića, kada godine 1389. imenuju svojim zakonskim zastupnikom Mateje de Benja
javlja se I u kansijim dokumentima. Doznajemo da je
pdorijetlom iz mjesta “Vasce de lica”. Nije mi poznato
gdje locirati to mjesto. Cfr. DAZd, SZN, Articutius de
Rivignano, sv. III, svešč. 8, 20. XI. 1401.
4
DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. V, svešč. 3,
5. IX: 1387.
2
osorski biskup, sudski dobiva presudu neka se
iz oporuke pokojnoga Prima, rečenog Jeronima, pokrije kuća siromašnih eremita kod
sv. Ivana, neka se kupi kalež i oltarnici kako
je oporučitelj u oporuci odredio.5 Petar, eremita nastanjen pored crkve sv. Ivana Krstitelja
23. ožujka 1389. godine primio je od izvršioca
oporuke pokojnoga Prima Luke Leonisova tri
zlatna dukata, jednu haljinu, jedan ogrtač «de
pano grixo», što mu je u oporuci pokojni ostavio.6 Pet godina kasnije još se nije u potpunosti
ispunila oporuka Prima, rečenoga Jeronima, i
sud dosuđuje neka se iz ostavštine pokojnoga
Prima, rečenog Jeronima, dade stotinu libara
Petru i Franji siromašnim eremitima.7 Zanimljivo je ni u ovom dokumentu se ne navode
kao trećoredci nego kao «pauperes heremitae» za fra Franju i fra Petra za koje znamo
da su franjevci trećoredci kako je već u samoj
oporuci rečeno.
U leprozoriju sv. Lazara pokraj Zadra 21.
veljače 1389. godine destak leproza izjavljuju
da su primili pedeset libara od Antona sina
pokojnoga Alegreta od pokojnoga Volcine.
Dokumenat je napisan u području sv. Dominice u vrtu hospitala u prisutnosti Ser Cose
pok. Mateja de Benja, plemića i građanina Zadra i Petra sina Bogdanova eremite kod crkve
sv. Ivana Krstitelja «de tertio ordine Sti Francisci» svjedocima.8
Godine 1428. fra Petru ostavlja u oprouci 5
dukata, i to baš da nabavi Misal. Nije nevjeroajtno da je Misal bio na prodaji i da se za njega
zainteresirao fra Petar i njegova zajednica, a
DAZd, Curia maior civilium Jadrensis, Kutija, 6,
Raymondus de Modiis, 31. VIII. 1388. “Sententia pro
ecclesia Sti Johannis Baptiste…”
6
DAZd, SZN, Raymondus de Modiis, sv. I, svešč. 2,
fol. 3, 23. III. 1388/89/.
7
Codex Diplomaticus, sv. XVIII. Zagreb, 1984, str.
615ss.
8
DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. I, svešč. 3,
fol. 2, 21. II. 1388/89.
5
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
69
46/2009, 1-2
Tko je fra Petar koji ima stroslavenski Misal u svojem posjedu?
Članci
vjernici u tu svrhu ostavljaju novac. Pet zlatnih dukata je sigurno dio novca koliko košta
Misal. Čini mi se da se baš i u oprouci naglašava «pro emendo unum misale..», za kupovanje
jednoga misala. To nije dovoljno da se pomogne kupiti Misal.
Godine 1436. u oporuci 12. lipnja Juraj
Ivanović iz Zadra sastavlja oporuku i imenuje
Pavla Filipova i druge za izvršioce. Svoje oporuke ostavlja sestri Ruži, a ženi Jurja iz Lapca
osam dukata zlatnih. Fra Petru koji stanuje
kod sv. Križa «extra et prope civitatem Jadre»
pet dukata neka se moli za njega.9 Dakle, tu
se ističe da fra Petar stanuje kod svetoga Križa. Eremitorij sv. Križa je izvan, a blizu grada,
na prostoru današnje nove pošte (na Relji). Tu
je bila crkva sv. Križa i eremitorij u kojega su
uselili franjevci opservatni godine 1442. Izričito se navodi da se oni useljuju u već postojeći eremitorij. Tu je već ranije bio fra Petar franjevac trećoredac eremita. To je onaj fra Petar
za kojega stoji na Misalu da je „Misal fra Petra
tretoga reda..“. Šest godina kasnije tj. godine
1442. fra Petar je još živ, ali se ne navodi da je
kod sv. Križa.10
Sv. Križ leprozorij, eremitorij – samostan
u zadarskoj luci
Već smo vidjeli da je fra Petar u više službenih dokumenata spomenut da je nastanjen
kod sv. Krriža. Sv. Križ hospicij i eremitski stan
nalazio se pored i izvan grada Zadra na mjestu današnje nove pošte na Relji. Taj sakralni
objekt često se spominje u javnim spisima kao
DAZd, SZN, Jacobus qu. Ostoye, sv. I, svešč. 3, fol.
3, 12. VI. 1436. “Item reliquit presbitero Petro heremite qui morat apud ecclesiam S. Crucis extra et prope
civitaem Jadre ducatos quinque auri ut oret Deum pro
anima sua”.
10
DAZd, SZN, Nicolaus Benedicti, sv. II, svešč. 3, 3.
XII. 1442. U oporuci Agnesina kćerka pokojnoga Grege Hreljina ostavlja fra Petru eremiti: “Item reliquit
fratri Petro heremite unam suam sclavinam pilosam ut
oret Deum pro anima sua”.
9
70
lokalitet. Uz crkvu sv. Križa, izvan Zadra, stanovali su leprozi od druge polovice 14. stoljeća. Ona se često spominje, a u oporukama
vjernici se sjećaju leproza i eremita uz crkvu
sv. Križa.11 U hospiciju kod sv. Križa, kod leproza, stanovao je svećenik redovnik trećoredac fra Fabijan 1414. godine.12 O fra Fabijanu
znamo da je glagoljaš, da je neko vrijeme bio
odgovorni tj. poglavar zajednice franjevaca
trećoredaca. Bio je izvršitelj opourke svećenika Volkacija i druge razne podatke donose
nam arhivski spisi.13
Još nešto s Berlinskoga misala, Martin
Radoević, pisac glagoljski
Na Berlinskom glagoljskom misalu, koji je
prepisao Bartol Krbavac godine 1402. po narudžbi Vitka, koprivskog opata, a za njegova
sinovca Vuka, nalazi se jedan glagoljicom pisan zapis iz godine 1457., koji je zapisao Martin pisac i prema tom zapisu doznajemo i za
podrijetlo Martinovo. Zapis glasi: “V ime B(o)
žie amen’ let’ B(o)žih č. I. u. I . l i ž (1457) tada
tečaše a to e pisal Martin’ pisac’ sin Radoe Sustipane Luke kada ja .. i vzveličeni i v zvišeni i
vsake časti...” 14 Iz toga doznajemo da je Radoje, otac Martinov, potjecao iz Sustipane Luke,
tj. Luke na Dugom otoku.
DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešč. 1, fol.
8. 17. VIII. 1392. u oporuci Petar de Giglardo medju
sotalim odredjuje “Item reliquit leprosies Ste Crucis de
Jadra libras decem pro anima sua..”. Leproza se siejća I
u oporuci svećenik Jakov glagoljaš koji služi u sv. Mariji
1398. “Item reliquit leprosies S. Crucis..” DAZd, SZN,
Petrus de Sercana, sv. I, svešč. 1, fol. 10, 7 ? 1398. U ovo
vrijeme vjernici ostalvjaju I robu neka se obuku leprozi
pokraj crvke sv. Križa I slično..
12
DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešč. 2, fol. 2,
str. 483r. 1414. (Nečitljiv oporučitelj radi trošnosti papira) “Item reliquit presbitero Fabiano qui habitat cum
leprosies S. Crucis libras centum parvorum ut roget
Deum pro anima ispisus testatoris..”
13
Petar RUNJE, o.c. str. 65-66.
14
Fotokopiju teksta dobio sam iz Zagreb, dobrotom
dr. Anice Nazor 15. rujna 2003. Uspio sam pročitati dio
koji dosada nije bio poznat, a to je “sustipane Luke...”
11
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
U Zadru se spominje 27. kolovoza 1462.
“Martin Radoevich scriptor littere sclave habitator insule Ezii”.15 Zanimljiva je veza između
Martina Radoevića, glagoljskog pisca, i Dobrice Skosnić, udove pok. Krešula iz Brbinja.
Naime, 13. ožujka 1464. Martin prima Dobricu na stan i hranu do kraja njezina života
i obećaje da će ju paziti kao majku, odijevati
ju i hraniti kako najbolje može, dakle, on ju
prima u stan na Ižu. Ona je imala sina Ivana,
koji je umro, i Martin je njemu zet!16 28. travnja 1469. Martin je svjedok u sv. Barbari, u sakristiji katedrale, u prisutnosti svih zadarskih
kanonika, kada odlučuju o obvezama celebriranja svetih misa u crkvi sv. Petra Staroga. Sve
obveze koje su bile u toj crkvi, neka se prenesu
u drugu crkvu.17
U isto vrijeme na Ižu živi i djeluje i Bartol
slikar. Godine 1474. u Ižu zemlja graniči s posjedom “de borea Bartholus pictor” i slično.21
Godine 1483. Bartol, “pintor de Insula Exii” u
zadarskom distriktu, na otoku Ugljanu, prodaje zemlju vlč. Franji Damjanovu, arhiđakonu zadarskom, za dvadeset i pet zlatnih dukata.22 Je li Bartol radio i na ukrašavanju glagoljskih kodeksa? Nemamo nikakvih tragova. No
svakako je značajno da u isto vrijeme djeluju
dvojica ljudi koji se bave tako profinjenim i
vrijednim poslovima.
Pomoću ovakvih sitnih arhivskih podataka
nadamo se da će izroniti iz duboke prošlosti
brojni marljivi glagoljaši.
Godine 1468. Martin Radoevich, “scriptor
literarum sclavorum”, nastanjen na Ižu, prodaje svoj teren na otoku Ižu Franulu, kapelanu leprozorija u predgrađu Zadra.18 Godine
1476. Martin Radoević, “scriptor litterarum
sclavorum”, nastanjen na otoku Ižu, prodaje
svoju zemlju na otoku gospodinu Bartolu de
Ho de Cremona.19 Godine 1475. Petar pok.
Krešula Hodulića iz Iža, prodaje svoju zemlju
u uvali sv. Petra na Ižu, na mjestu zvanom Rosino polje. Zemlja graniči sa zemljom Martina
Radojevića, glagoljskoga pisca.20
DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 9,
fol. 1, 17. VIII. 1562.
16
DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 9,
fol. 3, 13. III. 1463./64./
17
DAZd, SZN, Johannes de Salodio, sv. I, svešč. 9, 28.
IV. 1469. “Actum Jadre in predicta capella Ste Barbare
presentibus venerabili viro presbitero Matheo Stipanich de Jadra et magistro Martino Radoievich scriptore
literarum sclavorum habitatore Jadre...” etc.
18
DAZd, SZN, Simon Damiani, sv. V, svešč. 6, fol. 8,
13. II. 1467./68./
19
DAZd, SZN, Johannes de Salodio, sv. II, fol. 1, 10.
IX. 1476.
20
DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 2,
fol. 4, 23. VII. 1475. Nakon godinu dana ponovno se
spominju zemlje Petra Kršulića s kojima graniče sa sjeverne strane zemlje Martina Radojevića, glagoljskog
pisca. DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv.VI, svešč. 2,
fol. 5, 13. IX. 1476.
21
DAZd, SZN, Gregorius de Bosco, sv. V, svešč. 5, 13.
X. 1474.
22
DAZd, SZN, Johannes de Salodio, sv. II, svešč. 2, fol.
10, 30. X. 1483.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
71
46/2009, 1-2
15
Članci
Knjižnica samostanskih trećoredaca – Krk
(KNJIŽNICA SAMOSTANA SV. FRANJE U KRKU)
72
Kada sam na prošlom provincijskom kapitulu 2005. godine premješten u samostan sv.
Franje u Krku, pitao sam se, između ostaloga,
što ću tamo raditi, kako će izgledati moj život,
koji me izazovi čekaju i koje se mogućnosti
pružaju za dinamičan i plodonosan fratarski
život u ovom «tipičnom samostanu». Brzo
sam se izvukao iz ovih pitanja i razmišljanja
jednostavnom idejom da idem tamo živjeti
jer i u tom samostanu žive i djeluju fratri koji
imaju, kao i u svakom drugom samostanu,
dnevni ritam života, način djelovanja i izgrađene odnose. I kada sam došao i promotrio
novu životnu sredinu, odmah mi se i otvorilo područje aktivnijega rada, a to je uređenje
knjižnice. Samostan je temeljito obnovljen,
ali je knjižnica zbog uređenja prostora bila
neuređena. Knjižnična građa (knjige, časopisi, pisana građa i ostalo što pripada knjižnici)
bila je na više mjesta u samostanu (na koru,
u hodniku, u nekim sobama te i u prostoru
predviđenom za knjižnicu). Knjige i časopisi bili su u ormarima, na starim policama, u
kutijama i na podovima poprilično ispremiješani. U prostoru za knjižnicu nije bilo knjižničnoga namještaja (osim starih ormara koji
su dijelom bili obnovljeni). I tako se počelo
promišljati o dugoročnom poslu uređenja samostanske knjižnice. Nešto slično bilo je i u
samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu
nakon obnove samostana gdje sam više godina radio na uređenju i prostara za knjižnicu i
sređivanju knjižnične građe (na žalost posao
nije dovršen). Uz podršku samostanske zajednice i izdašnu pomoć tadašnjih novaka fra
Kristijana, fra Marka i fra Ivana započeo sam
radove na uređenju knjižnice. U prvoj godini
bili su to ovi radovi: postavljanje metalnih polica po sredini knjižnice, razvrstavanje knjiž-
nične građe i stavljanje knjiga na police. Posao
je išao dobro na opće zadovoljstvo, a ujedno
su se otvarale nove vizije i planovi za izgled
i organizaciju knjižnice. Trebalo je pribaviti
materijale za inventarizaciju, katalogizaciju i
obradu knjižnične građe (naljepnice za knjige, kartone – listiće za kartoteku, računalo i
nekakav program za unos i obradu knjižnične građe, štampač za ispis i još mnogo toga).
Makar je knjižnica imala Inventar i Kartoteku
(Abecedno autorsko kazalo i Stručni katalog)
zbog novog namještaja i rasporeda knjižnične građe trebalo je, gotovo, početi ispočetka.
I tako je posao napredovao iz dan u dan. Naš
prijatelj i nekadašnji član gospodin Pero Župarić darovao je naljepnice i kartice za unos
podataka (od kojih sam kasnije odustao),
prijatelji samostana su uredili, prilagodili i
kompletirali metalne stalaže i rasvjetu, a prov.
ekonom fra Božo Rimac priskrbio računalo i
štampač. U traženju programa za unos i obradu knjižnične građe pomogao mi je naš fra
Danijel Gornik koji mi je u daljnjem radu bio
tehnička podrška. Svakodnevni rad u knjižnici, bez radnog vremena i ograničenja, davao
je rezultate. Pa, evo i za provincijsku javnost
nekoliko informacija o nastajanju knjižnice i
radovima kroz ove protekle tri i pol godine na
uređenju knjižnice.
I. NASTAJANJE KNJIŽNICE I
PRIKUPLJANJE KNJIŽNIČNE GRAĐE
Nastanak, razvoj i sva ostala briga oko
knjižnice usko su povezani s ustanovom (samostanom) u kojoj se nalazi. A samostan ima
svoju dugu i burnu prošlost. Franjevci su se
nastanili u gradu Krku oko 1290. godine i sagradili crkvu sv. Franje. Samostan je podignut
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
ubrzo nakon crkve na samom kraju
grada sa sjeverne strane na gradskim
zidinama koje su mu služile kao obrana protiv neprijatelja.
Provincija franjevaca konventualaca bila je prisiljena sredinom osamnaestog stoljeća napustiti ovaj samostan
zbog pomanjkanja redovnika i politike venecijanske države prema redovnicima? Samostan i crkva sv. Franje u
Krku dani su na upravljanje Biskupijskom ordinarijatu u Krku.
I dolaskom fratara trećoredaca 1783. u posjed samostana i crkve sv. Franje započinje i
nastajanje knjižnice koja je u sastavu sasmostana (iz razdoblja prije njihovog dolaska nije
gotovo ništa pronađeno što bi bilo povezano
s knjižnicom). Nekoliko fratara iz okolnih samostana na Glavotoku i Portu (otok Krk) dođoše u darovani samostan sv. Franje u Krku i
sa sobom su donijeli liturgijske knjige i nešto
literature, propovjedničkog i duhovnog sadržaja. Djelatnosti fratara unutar i izvan samostana bitno su obilježili način prikupljanja
građe, osnovni opis fonda i sadržaj. Samostan
je u jednom povijesnom razdoblju bio i odgojno-obrazovna ustanova: studij teologije za
vlastite kandidate, kuća novicijata te malo sjemenište. Jasno je da je za funkcioniranje ovih
odgojno obrazovnih djelatnosti trebalo pribaviti i odgovarajuću literaturu za profesore
i odgojitelja kao i za školarce i odgajnike. Uz
ovo treba napomenuti da su svećenici krčke
biskupije bili dobri prijatelji samostana te su
neki od njih ostavljali dijelove svojih knjižnica na dar samostanu. Ostavštine pokojnih
fratara bile su vlasništvo samostana, tako je i
knjižnična građa koju su posjedovali ostajala
samostanskoj knjižnici, a i samostan je nabavljao određenu literaturu, osobito duhovnog i
teološkog karaktera.
U novije vrijeme značajan je broj knjižnične
građe iz Rima donio o. Marijan Šegulja (preko
700 svezaka teološke literature). Ostavština
pokojnog šibenskog biskupa o. Srećka Badurine koja je darovana ovom samostanu broji
preko 1200 svezaka tiskane građe (knjige iz
teološke literature, osobito moralne teologije,
pretežno na njemačkom i talijanskom jeziku).
Treba napomenuti da je i fra Alojzije Duvnjak,
koji je bio na misiji u Freiburgu, darovao dio
knjiga iz svoje knjižnice.
II. UREĐENJE KNJIŽNIČNE GRAĐE:
INVETARI I KATALOZI
O brizi za knjižnicu svjedoče nađeni Inventari i Katalozi koji su rađeni za organizaciju upotrebe knjižnice.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
73
46/2009, 1-2
Franjevci trećoredci, glagoljaši,
dolaze u posjed samostana 1783. godine zahvaljujući o. Antunu Juraniću
kojemu je mletačko Vijeće darovalo
samostan, a na preporuku dužda Pavla Ranierija, osobnog prijatelja o. Antuna, koji je kao
dužd uživao jus-patronatus na sve crkve i samostane.
Članci
1) Prvi Inventar i Katalog
74
Tako sam našao prvi «Inventar, popis knjiga» iz 1895. godine. Po mišljenju o. Anđelka
Badurine ovaj Inventar mogao je napisati o.
Ćiril Studenčić. Knjiga Inventara za upis knjiga tiskana je za samostanske knjižnice i nosi
naslov «Knjižnica Mostira sv.» (na vrhu svake stranice) te je dodano rukopisom «Franje
u Krku», a tiskana je u «Narodnom listu» u
Zadru brzotiskom. Dimenzije knjige su 38,5 x
27 cm s oko 250 listova uvezanih u tvrde korice koje su ojačane platnom, a hrbat i kutovi korica kožom. Stranice u koje se upisivalo
knjige imaju po jedanaest redova te po devet
kolumni. U kolumne je upisivan: broj redni;
spisatelj i naslov knjige; izdanje (podijeljeno u
još dvije kolumne: mjesto i godina); broj svezaka; veličina; položaj (u dvije kolumne: slovo
i redak) te opaske. Knjiga je popunjavana i s
jedne i s druge strane. S jedne strane je «Popis
knjiga Knjižnice Mostira sv. Frane u Krku alfabetičkim redom» i ima označenih 260 stranica
(između svakoga slova ostalo je po nekoliko
praznih stranica za upis novih knjiga). Popis
alfabetičkim redom završava rednim brojem
1453. (to je broj naslova popisanih knjiga). S
druge strane je «Popis knjiga polag predmeta
pojedinih knjiga Knjižnice Mostira sv. Franje
u Krku» i ima označenih 196 stranica. Predmetnice su ovako podijeljene: dogmatika; ćudoređe; filologija; mudroslovlje; računica; pjesništvo; romani i pripovijesti; mješovita djela;
pastirstvo; pravo; pobožne knjige; pripovijedanja; retorika; povijest; zemljopis i fizika. U
ovaj Inventar stavljeni su i popisi darovanih
knjiga na posebnim arcima. Tako su tu četiri popisa darovanih knjiga: «Popis knjiga postavljenih u krčkoj samostanskoj knjižnici od
prečasnog kanonika Drag. Parčića» s upisanih
388 naslova i 551 svezak; «Popis knjiga darovanih samostanu sv. Franje u Krku od vlč.
gospodina popa Josipa Vajsa kaplana u Pragi»
s upisanih 173 naslova i 307 svezaka; «Knjige
koje vlč. otac Dinko Šulina pridružuje knjižnici sv. Franje u Krku kao sin toga samostana»
i «Popis svih knjiga Jugoslavenske akademije
od svog početka do 1894. inclus. koje su bile
darovane od presjednika fr. Ljudevita Brusića
za nagradu na zasluge istoga u prilog akademije te isti ih poklanja knjižnici samostana
sv. Franje u Krku» s upisanih 85 naslova i 301
svezak (na dnu popisa je i datum darovnice
ili upisa «Samostan sv. Frane u Krku dne 14.
ožujka 1897.» te još «Ps. počam od god. 1895.
isti samostan upisao se je, kao član, na knjige Jugoslavenske akademije, te medju gore
upisanih ve se nahode knjige izdane godine
1895. i 1896.» ). Još je na jednom listu «Popis
školskih knjiga nahodećih se u Državnoj školskoj knjižnici sv. Frane u Krku koje pripadaju
Samostanskoj Knjižnici istoga manastira», 18
knjiga, ali ne piše iz koje godine. Po sjećanju
o. Danijela Mihatova izgleda da je bila i kartoteka na listićima, karticama, koji su ispisani
rukom (nisam to pronašao u knjižnici).
Kada se vidi koliko je pažnje i truda bilo
posvećeno ovom Inventaru i Katalogu za vjerovati je da su isto tako bili, na visokoj razini,
uređeni i opremljeni prostorija, namještaj te
police. U prilog ovome pothvatu kao veoma
uspješnom i na ovim prostorima jedinstvenom je pisanje tadašnjeg provincijala za vrijeme kanonskog pohoda na početku knjige
Inventara na prvom listu. «Broj 124. U ime
Krostovo. Amen. U drugom posrednom Državničkom pohodu učinjenom u ovom čast.
Samostanu sv. Franje u Krku prestavljena bi od
čast. otca Starješine ova knjiga koja sadržava
poduzeti popis knjiga nahodećih se u novoustrojenoj knjižnici istog Samostana; pregladav
ju dužnost nam pohvaliti red popisa, i skrb
za ustrojenje ovako važnoga faktora za naobrazu i napredak naših Redovnika kao što je
dobra Knjižnica. Preporučamo nuzgredno da
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Iz tog razdoblja je i mali Iventar, vjerojatno
interni, upisan u običnu bilježnicu (26x20 cm
s 22 lista te mekim koricama uvezanih spajalicama) s naslovom «Biblioteca ascetica per le
Terziari S. Francesco in Veglia». S jedne strane je popis knjige, a s druge popis posuditelja
«Chi prese il libro».
2) Drugi Inventar i novi kataložni listići
Potvrda da je knjižnica i kasnije ponovno
uređivana je bilježnica u kojoj je «Popis posuđenih knjiga iz samostanske knjižnice Trećoredaca u Krku ‘iza kako je uređena dne 30. III
1946’.» Prvi upisani posuditelj je Žic don Ivo
od 30. ožujka 1946., a posljednji fra Anđeklo
Badurina od 7. srpnja 1990. (stvarno se prestalo upisivati posuditelje 25. srpnja 1978.). Čini
se da su tada i napravljeni kataložni listići ispisani pisaćim strojem (ili je učinjena nadopuna
kataloga novim registriranim knjigama).
3) Treći Inventar i nadopuna kataložnih
listića
Zatim slijedi Inventar, popis knjiga, koji
nosi naslov «Inventar knjižnice samostana sv.
Franje u Krku» u tri sveska. Prva dva sveska
(29,5x22cm) su ispisana i završena 1972. godine. U jednom dijelu drugog sveska istim rukopisom kojim su inventarizirane knjige piše
«Ovaj Inventar knjiga u knjižnici sv. Franje u
Krku započeli su zapisivati, nanovo, novaci
od polovine rujna do 24. studenoga 1972.», te
opaska «Daljnje zapisivanje novih, dobivenih i
preostalih knjiga vršit će se na slijedećim stranicama». U ovom Inventaru upisano je 6610
naslova jednim rukopisom te je kasnije uneseno drugim rukopisom do red. broja 6670.
s naznakom da je taj popis knjiga i u trećem
svesku Inventara.
U trećem svesku «Inventer najnovih knjiga od 1945. knjižnice Samostana sv. Franje
u Krku» (kojeg slobodno možemo nazivati
i trećim sveskom jer se nadovezuje na prva
dva sveska Inventara) najprije se ponavlja registracija iz prva dva sveska onih knjiga koje
su tiskane od 1945. godine «s rednim brojem
Inventara onako kako je unesen u prvi odnosno drugi svezak.». U ovom Inventaru popis
knjiga započinje s brojem 6611 (uneseno je
onih šesdesetak knjiga iz drugog Inventara) i
završava unosom zadnje knjige iz 1985. s rednim brojem 8174.
Za vjerovati je da je tada napravljena nadopuna kartoteke na listićima, i to abecedni
katolog po autoru i stručni katalog.
III. DANAŠNJE STANJE KNJIŽNICE I
POSLJEDNJE UREĐENJE
Kao i svaka druga knjižnica i ova samostanska je ponajviše stradavala u reorganizacijama prostora i obnovama samostana pa je
nakon svake takve akcije ono što je bilo uređeno doživjelo i stanoviti nered. Osobito je to
bilo pri zadnjoj obnovi cjelokupnog kompleksa samostana devetesetih godina dvadesetog
stoljeća.
Radovi u knjižnici u ovoj etapi započeli su
krajem 2005. i kroz protekle tri godine dali su
već osjetno prepoznatljive i vidljive rezultate.
Sama prostorija izgleda kao prava knjižnica sa
zadovoljavajućim namještajem, opremom i što
je najvažnije smještenom, inventariziranom,
registriranom i katalogiziranom tiskanom
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
75
46/2009, 1-2
za uzdržavanje, popunjenje i ravnanje, točno
se oživotvori što je rečeno na poglavlju XVII.
naših Red. Ustanova glede knjižnica, te da se
u kreposti iste naredbe uzdrže. U čast. Samostanu svetoga Franje u Krku dne 21. prosinca
god. 1895.» Slijedi pečat provincijalata i potpis
državnika fra Jacinta Buića i tajnika fra Stanka
Dujmovića.
Članci
knjižničnom građom (tiskane knjige) i periodičnom građom (časopisi i ostala periodika)
te donekle i pisanom građom (arhivom).
Knjižnica je smještena na katu u prostoriji
10x6m (60 m2) na sjevernoj strani samostana.
Grijana je tako da je otklonjena opasnost od
vlage koja je najveći neprijatelj knjižnicama.
Knjige su smještene na nove metalne police
u četiri reda (ima oko 300 m polica-prostora
za knjige) i djelomično u stare ormare koji su
obnovljeni (preko 100 m prostora za knjige).
Odvojene su knjige iz starijih godina izdanja
(«Baštinska zbirka» koja obuhvaća građu do
1850. godine) i smještene su u obnovljene ormare. Časopisi su u starim ormarima i
na drvenim policama uza zid (tekući časopisi). A pisana knjižnična građa (Arhiv) posložena je u dva ormara i jedan ladičar.
76
Napravljeni su Inventari za tiskanu knjižničnu građu - knjige (dva Inventara: jedan za
sve knjige zajedno i drugi Inventar samo za
knjige iz «Baštinske zbirke»), Invetar za časopise i Inventar za pisanu građu (Arhiv) i
Katalozi. Katolozi su Abecedni za aturosko
kazalo i Abecedni po naslovu djela te je napravljen Stručni, a djelomično i Predmetni
katalog. Još se to tretira kao radni materijal.
Sve je to rađeno u kompjutorskom programu,
a također je i stavljeno na listove A4 papira
te uloženo u registratore (u obliku knjige),
tako da su Inventari i Katalozi u obliku knjige (a ne na karticama - listićima) i računalni.
Knjižnična građa obrađena je po Pravilniku
i priručniku za izradbu abecednih kataloga
te po UDK (universalna decimalna klasifikacija).
1) KNJIGE - Tiskana knjižnIČNa
građa
Knjige iz «Baštinske zbirke» (16., 17. i 18.
stoljeće) su u obnovljenim ormarima, razmještene su po stoljećima, a unutar toga po veličini, a knjige tiskane u 19., 20. i 21. stoljeću su
na policima metalnih stalaža, poslagana su po
veličini s tim da su donekle odijeljene knjige
tiskane u 20. stoljeću. Oznaka (naljepnice, etikete) za registraciju knjiga stavljana je na poleđinu knjige, na gornju vanjsku stranu zadnje korice
knjige, i to uz hrbat knjige. Na
oznaci je naziv knjižnice «Knjižnica samostanskih trećoredaca –
Krk» te ispod toga u drugom redu
«Reg. oznaka» te u trećem redu
«Tekući broj» (numerus currentis) knjige.
Knjižnični fond tiskane građe
je očišćen od većeg djela duplikata te posebno od triplikata i više, koji su stavljeni u kartonske kutije, popisani su i odvojeni u drugoj
prostoriji te od časopisa, ali ne i od ostale periodike (kalendari i drugo), a u staroj knjižnoj
građi registrarano je i obrađeno sve što je pronađeno bez obzira na vrstu i broj svezaka.
Fond tiskane knjižnične građe - knjiga je
negdje oko 17 500 svezaka. Od toga su dvije
inkunabule, 41 svezak iz 16. st., 135 svezaka
iz 17. st., oko 1200 iz 18. st. te oko 1000 svezaka do 1850. godine (što bi činilo fond iz
Baštinske zbirke). Ostale knjige su tiskane
od 1851. godine do danas.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Razvrstano po tablicama UDK (univerzalna decimalna klasifikacija), sadržaji knjiga po
strukama ovako su zastupljeni: 1. - Filozofija.
Psihologija - oko 500 naslova; 2. - Religija.
Teologija - oko 8500 naslova; 3. - Društvene
znanosti. (Statistika. Politika. Ekonomija. Trgovina. Pravo. Uprava. Vojni poslovi. Socijalna skrb. Obrazovanje. Folklor) - oko 1400
naslova; 4. - Matematika i prirodne znanosti i
5. - Primjenjene zanosti (Medicina. Tehnika i
tehnologija) - oko 600 naslova; 6. - Umjetnost
- oko 200 naslova; 7. - Jezici. Lingvistika. Književnost - oko 2200 naslova; 8. - Geografija. Biografija. Povijest - oko 600 naslova.
Iz ovog kratkog opisa može se zaključiti da
je najviše knjiga iz područja religije i teoloških
znanosti (biblija i biblijska teologija, dogmatska, moralna i pastoralna teologija, duhovnost, ekleziologija, crkvena povijest, crkveno
pravo, umjetnost, glazba...). Ne manjka ni
građe iz humanističkih i društvenih znanosti,
jezikoslovlja, književnosti, povijesti (osobito
hrvatske) te općih i stručnih enciklopedija,
leksikona, priručnika...
Kao što i priliči ovakvim samostanskim
knjižnicama koje su stvarane stotinama godina nabavljene i poklonjene knjige su pretežno
vjerskog, religioznog sadržaja. Zastupljena su
sva područja teologije. Pa, evo nešto naslova
poredanih po teološkim predmetima:
a) Biblija, biblijske znanosti, biblijski
rječnici i leksikoni imaju oko 600 naslova. Evo
nekoliko naslova:
Bibblia ad vetustissima exemplaria (Venezia 1549.); Bibbia sacra Vulgatae editionis
(Venezia 1621.,1740,41,45,47.); Biblia sacra
- variorum translationum (Venezia 1747.).
Prijevodi cijele Biblije ili samo pojedinih dijelova su zastupljeni na talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku. Evo nekih od najstarijih prijevoda iz ove knjižnice: VALENCIA,
Jacob de, Psalmi – Cantici (Venezia? 1506?);
MAITRE, Luigi Is. de Sacy, Sacra scrittura
(Venecija 177.3-79. u 46 svezaka); MARTINI, Antonio, Biblia sacra-Vecchio e Nuovo
Testamento (Venezia 1798-99.). Prijevodi na
hrvatski jezik također su zastupljeni: OCCHI, Scimun, Szivot gospodina Jesusa Christa...
(Mnezik 1764.); BERČIĆ, Ivan, Ulomci Svetog
pisma staroslavenskim jezikom (Prag 1871.);
SKARICH, Ivan Matija, Sveto pismo Staroga
i Novoga uvita (Beč 1858.); STADLER, Josip,
Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo 1895.);
JAGIC, Vatroslav, Proroci Staroga zavjeta (Vindobona 1897.); VAJS, Joseph, Liber Ruth, Iob...,
Propheta Ioel, Oseas, Habacuc... (Krk 1905.);
ČEBUŠNIK, Valentin, Sveto pismo Staroga zavjeta (Zagreb 1913.); GUDEK, Dominik, Sveto
pismo Novoga zavjeta (Zagreb 1914.); ZAGODA, Franjo, Sveto pismo Novoga zavjeta – Poslanice i Otkrivenje (Zagreb 1939.); ŠARIC,
Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta;(Sarajevo
1941-42.) i Sveto pismo Novoga zavjeta (Salzburg 1966.), te prijevodi Ljudevita Rupčića, Bonaventure Dude i Jerka Fučaka, kao i prijevodi
Daničića i Karadžića (na hrvatskom i srpskom
jeziku).
Mnogo je ovdje knjiga iz biblijske teologije
(uvodi, komentari, ekzegze, biblijska povijest,
razmatranja) te biblijskih rječnika i leksikona.
Donosim samo neke: CALESTINO, Simone a C.,
Pandecta legis Evangelicae (Pariz 1551.); BREDEMBACHII, M., Commentaria in Psalmos
Davidicos (Colonia 1560.); BARBARO, Daneile, Aurea in quinquaginta Davidicos Psalmos
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
77
46/2009, 1-2
Najviše knjiga je pisano na hrvatskom jeziku i izdano u Hrvatskoj te slijede knjige na
latinskom i talijanskom, njemačkom, francuskom i nešto malo na engleskom i drugim jezicima. Pismo je latinično, ali ima i gotice kao
i glagoljice.
Članci
(Venezia 1560.); EDERO, Georgio i drugi, Oeconomia bibliorum (Venezia 1572.); MENDOCA, Francisco, Comentarium in quatuor libros
Regnum (Lugduni 1647.); CALMET, Agostino,
La storia dell’Antico e Nuovo Testamento (Venezia 1752.); KNECHT, Friedrich Justus, Praktischer Kommentar zur biblischen Geschichte
(Freiburg 1881.); KLOFUTAR, L., Commentarius in Evangelia (Labaci 1892.); CALMET,
Augustino, Dictionarium historic.,criticum...S.
Scripturae (Venezia 1757.); AQUILA, Prospero, Dizionario portatile della Bibbia (Bassano
1805.); ROSEN-MUELLER, Vocabularium Veteris Testamenti hebraeo-chaldaicum (Magdeburg 1822.); ALLIOLI, Joseph F., Allgemeines
Woerterbuch den Heiligen Schrift (Regensburg
1845.); WILKE, Christiano, Lexicon graecolatinum in libros Novi Testamenti (Ratisbona 1858,); CERNOHOUS, J. N., Encyklopedie prigkladuv z Pisma sveteho...(Prag 1879.);
DHEILL,Y. J., Dictionnaire Biblique.
b) Iz dogmatske teologije (fundamentalna teologija, teodicije, kristologija, pneumatologija, mariologija, antropologija, soteriologija, eshatologija, sveci, apologetika...) ima oko
1000 naslova. Mnogo je priručnika i školskih
udžbenika, što je i razumljivo jer je u ovom
samostanu jedno vrijeme bila teološka škola
za naše bogoslove, a također i novicijat. Evo
nekoliko zanimljivih naslova:
78
CANISIUS, P., Summa (Roma 1583.); VERINO, Simplicio, De Trassubstantiatione (Hagipoli 1646.); GONET, Joanne Baptista, Clypeus theologicae thomisticae (Colonia 1677.);
SEGNERI, Paolo, L’incredulo senza scusa (Venezia 1687.); GLAVINICH, Francisco, Czvit
Szvetih to yeszt Sivot szvetih (Bnecich 1702.);
SYLVII, Francisci, Commentarii...S.Thomae
Aquinatis (Venezia 1726.); ANTOINE, Paulo Gabriele, Theologia universa speculativa et
dogmatica (Venezia 1743.); THOMA, ex Charmes, Theologia universa, Compendium theologiae universae (Venezia 1760, 1790.); PAULOVISCH LUCICH, Ivan J., Kratko iskazagne života... svetoga patriarke Josipa (Mletci 1808.);
SCHWETZ, Joanne, Theologia dogmatica catholica (Beč 1852.); LESCOEUR, Luigi, La teodicea cristiana (Firenza 1859.); DENZINGER,
H., Enchridion symbolorum et definitionum...
(Wieceburgi 1874.); IVEKOVIĆ, Franjo, Život
svetaca i svetica (Zagreb 1876.-86.); RUBETIĆ,
Cvjetko, Kratka katolička dogmatika... (Zagreb
1880.); HURTER, Hugo, Theologia dogmatica,
compendium (Oeniponte 1890.-93.); EGGER,
Francesco, Enchridion theol. dogmaticae (Brixinae 1890.); VIMER, Rudolf, Život sv. Pavla,
Isus Krist (Zagreb 190.7,1925.); DEVIVIERA,
W., Kršćanska apologetika (Split 1909.); TANQUEREY, A., Synopsis theologiae dogmaticae
fundamentalis, Brevior synopsis theol. dogmaticae (Rim 191.1, Paris 1931.); BUJANOVIĆ,
Ivan, Kristologija i soteriologija (Osijek 1922.);
LERCHER, L., Institutiones theol. dogmaticae
(Oeniponet 1934.), BAKŠIĆ, Stjepan, Presveto
Trojstvo (Zagreb 1941.); BRAJČIĆ, Rudolf, Troosobni Bog (Zagreb 1967.); MOLTMANN, J., Il
Dio Crocifisso (Brescia 1973.); KUENG, Hans,
Existiert Gott? (Muenchen 1978.); ANTOLOVIĆ, Josip, Duhovni velikani (Zagreb 1998.).
c) Iz praktične teologije (moralna teologija, spisi duhovne izgradnje, meditacije, razmatranja, molitvenici, religiozna književnost,
crkvene pjesmarice, crkvena umjetnost, asketska i mistična teologija i pobožnost) je oko
2500 naslova. Osobito je ovo područje obogaćeno ostavštinom biskupa Srećka Badurine.
Evo i nekoliko naslova:
SAUNAROLA, Confesionale pro instructione confessorum (1538.); FOLCO, Giulio, Effetti mirabili de la limosina et setenze (Roma
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
1827.); GURY, Joanne P., Compedium theologiae moralis, Cassus conscientiae...theologiae
moralis (Lugduni 1866., Torino 1881.); SCAVINI, P., Theologia moralis universa (Genova
1869.); FRASSINETTI, Giuseppe, Compendio
della teologia morale (Vindobona 1887.); MUELLER, Ernesto, Theologia moralis (Freiburg
1904.); LEHMKUHL, Augustino, Theologia
moralis (Friburgi 1914,); CATHREIN, V., Moral philosophie (Roma 1919.); TANQUEREY,
Adolfo, Synopsis theologiae moralis (Oeniponte
1953.); ŽIVKOVIĆ, Andrija, Božje i crkvene
zapovijedi; NOLDIN-SCHMITT, Summa theologiae moralis (Mediolani 1957.); ROBERTI,
Francesco, Dizionario di teologia morale (Brescia 1962.); HIDELBRAND, Dietrich von, Veri
e falsi principi di morale (Brescia 1964.); KUNIČIĆ, Jordan, Smjer u životu, kratki prikaz
kat. moralke (Zagreb); HAERING, Bernhaard, La legge di Cristo, Kristov Zakon (Zagreb
1973.); FRIES, H., Encyclopedie de la foi (Paris
1965-67.); ROSSI- VALSECCHI, Dizionario
enciclopedico di teologia morale (Roma 1973.),
HOERMANN, Karl, Lexikon der christlischen
Moral (Wien 1976.).
d) Iz područja pastoralne teologije (govorništvo, propovijedi, dušobrižništvo, svećeništvo...) je oko 700 naslova. Najviše je propovijedi (osobito kod starijih izdanja), što je i razumljivo jer su služile fratrima za pripremanje
njihovih nastupa. Evo i nekoliko naslova:
MUSSO, Cornelio, Libro delle prediche (Vinegia 1583.); OBICINO, Bernardino, Il paradiso della gloria dei santi (Brescia 1620.); DEDINGER, Ioanne, Annona annua - Prediche?
(Vienae 1668.); NICOLUCCI, Ioannis Dom.,
Novus tesaurus sacerdotum (Macerata 1676.);
ANICIO, Ivan, Ogledalo misnicko (Jakin
1681.); SEGNERI, Paolo, Quaresimale, Panegirici sacri, Besdjede kaerstjanske (Venezia 1690,
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
79
46/2009, 1-2
1591.); BERARDUCCIO, Mauro A., Somma
corona de’confessori (Venetia 1603.); AUGUSTINI, s. Aurelii, Meditationes, Soliloquia, Manuale (Lugduni 1607.); KASSICCH, Bartomeo,
Zarcalo duhovno (Rim 1614., Venezia 1706.);
GLAVINICH, Francisco, Cetiti poszlidnya clovika (Bnecich 1628.); KEMPIS, Toma, Od naslidovayna Isukarstova (Beč 1629.); LEVAKOVIĆ, Rafael, Ispravnik za jereje (Roma 1635.);
POSILOVIC, Pavle, Naslajenije duhovno
(Mleci 1682.), Brascno duhovno s molituami...
(Lubyane 1693.); GONZALEZ, Thyrso, Fundamentum theologiae moralis (Romae 1693.);
RODRIGUEZ, Alfonso, Esercitio di perfectione (Venezia 1706.); VULETICH, Petar, Ossip
pravedni (Venetiis 1707.); GARLICSICH,
Ivan, Puut nebeski -Nauk karstjanski (Parma
1711.); SALES, s. Francesco, Tutte le opere spirituali (Bologna 1726.); NERI, s. Filippo, Viva
Gesu. Ottavario spirituale e pratico (Bononiae
1729.); SEGNERI, Paolo, La manna dell’anima
ovvero Esercizio, Opere sacro-morali (Bononia
1729., Friburgi 1902.); KADCICH, Antonio,
Theologia moralis seu manuductor illyricus,
Theologia moralis-Boggoslovje dilloredno (Venezia 1732,33.); KRAGLICH, Ivan, Pribogoliubne molitve zgovarayuchie (Venezia 1745.);
ANTOINE, Paulo-Gabriele, Theologia moralis
universa... (Venezia 1758.); SALES, s. Franciscus, Philothea-Introductio ad vitam devotam
(Venezia 1774.); BANOVAC, Josipp, Blagosov
od poglia (Venezia 1774.); LIGUORI, s. Alfonso, Istruzione e pratica per li confessori, Opere
spirituali (Ancona 1782., Roma 1792.); ZORICICH, Mato, Uprava mnoggo korisna ispovidnika (Ancona 1782.); DOBRETICH, Marko,
Kratko skupgliegne chiudoredne - moralno bog.
(Venezia 1782.); ENDEMANN, Sam., Compendium theologiae moralis (Jakin 1785.); PAULOVICH, Ivan Jozip, Deset pokorni razgovora
za svigegne grisnik (Bassano 1786.); KAPUCINI u Rike, Poboxnost krixnoga putta (Bassano
Članci
80
Bologna 1730., Mleczijeh 1765.); GORLA, Simplicio, Prediche Quaresimali (Venezia 1691.);
BELLA, Ordelius, Razgovori i pripovjedanja
(Mletci 17??);
D I V KOV I Ć ,
M., Besjede duhovne (Mleci
1700?); VENEZIA, Pacifico
da, Panegirici e
sermoni (Venezia 1728.); BANOVAC, Josip,
Propovudagniah na svetkovine korizmene (Vleczi
1747.), Predike
od svetkovina
doscasctja Issukarsta (Mleczi
1759.); FILIPOVIĆ, Jerolim iz Rame,
Propovidagnie
nauka karstjanskoga (Mletczii 1750-59.); FILIP, iz Occhjevjae, Svetgodnjak - Govorenja od
svetie (Mletczii 1776.); REICHENBERGER, A.,
Institutio pastoralis (Viennae 1818.); HORVATH, Adalber, Korizmena govorenja od muke
i smerti Gospodina Isukersta (Budim 1824.);
PAVLICH, Barthol, Sveta govorenja za sve nedilje kroz cilu godinu (Budim 1827.); CAPELLMANN, C., Medicina pastoralis (Aquisgrani
1866.); SCHUECH, Ignaz, Handbuch der pastoral-theologie (Linz 1871.); CUCERA, Bernard Dubrovčanin, Besjede duhovne (Zagreb
1872.); KALIĆ, Arkangjeo, Propovijedi korizmene i besjede... (Dubrovnik 1872.); KUKAVICA, Anđeo, Svećeničke dužnosti (Zadar 1886.);
ŠTIGLIĆ, Martin, Katoličko pastirsko bogoslo-
vje, Propovijedi za sve nedjelje i za sve blagdane (Zagreb 1886-94.); ZOLLNER, I.-BUTURA,
S., Katehetičke propovijedi (Zagreb 1905.);
KNIEWALD, Dragutin, Pastirsko bogoslovlje
(Zagreb 1930.); VLAŠIĆ, Petar, Naši zaštitnici,
Zbirka propovijedi o svecima (Beograd 1940.).
e) Iz područja ekleziologije (ekumenizam, liturgika i bogoslužje, sakramenti, katehetika...) je oko 2000 naslova. Kod knjiga
starijih godišta prevladavaju one za svakodnevnu uporabu u bogoštovlju i molitvi (časoslovi, misali, obrednici, razni priručnici), a tek
naslovi iz kasnijih godina se ozbiljnije bave
liturgikom, sakramentima i katehetikom kao
teološkom disciplinom. Evo nekoliko, uglavnom, starijih naslova:
KRANKOV, Jakov, Časoslov na glagoljicićirilica (Venecija 1569.); BARONII, Caesaris,
Martirologium romanum (Roma 1584.); Pistule i evanyelya po sfe godiscie (Bnetcih 1586.);
DIVKOVIĆ, M., Nauk karstjanski (Mleci
1611.); LEVAKOVIĆ, Rafael, Ispravnik za erei
ispovidnici i za pokornici (Roma 1635.), Breviarium romanum (Roma 1648.), Missale romanum slavonico idiomate (Roma 1631.); ROSSI,
Giovanni, Decreti sinodali della dioc. di Ossero
e Cherso (Venetia 1660.); Sacrosanctum Concilium Tridentinum (Patavii 1701.); TERZICH,
Luka, Pokripglienye umiruchi (Mlecci 1705.);
BELLARMINO, Roberto, Istumacenge nauka
karstyanskoga (Rim 1708.); POLANKO, Ivann, Ispravnik za erei ali redovnizi ispovidnici...
(Venezia 1709.); GAUDENCZIO, Petar, Način
za dobro umriti /reprint izdanje/ (Rim 1709.);
Catechismus romanus (Bassani 1733.); KARAMAN, Missale romanum slavonico idiomate
(Romae 1741.); JEDAN REDOVNIK, Upravglanje griscnika k’ Boggu (Mletchig 1768.);
TURLOT Nikola, Blago nauka karstianskoga
(Mlezzi 1770.); GAVANTO, Bartholomaeo,
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
g) U dijelu iz Opće povijesti kršćanske
crkve je oko 1100 naslova. Jasno je da samostanska knjižnica ima naslova koja su obilježena trećoredstvom. Pa, evo nekoliko starijih
naslova:
ZON, Domenico, Santuario delle monache
(Venetia 1615.); SILLIS, Antonio, Statuta TOR
de poenitentia (1619.); Constitutiones generali romane dei frati del TOR; Decreta TOR in
Capitolo generali (Roma 1648.); Regola dei
frati di penitenzia di TOR di s.Franc. (Roma
1689.); BORDONIO, Francisco, Religiosa paupertas reformata (Venetiis 1664.); TARACHIA, Angelo, Il carcere illaminatto (Venezia
1690.); MACARII, a s. Elia F., Institutiones patrologiae ( Graecii 1783.); JURANICH, Anton
(prijevod), Regula tretoga reda S.O.Franciska.
(Rim 1788.); CIPRESSA, A., Regula sive modu
vivendi fratrum de poenitentia TOR.. (Roma
1865.); CERRI, Giovanni, La regola del TOR
spiegato con lezioni popolari (Torino 1914.),
IVANČIĆ-ŠULINA, La Provincia di Dalmacia
ed Istria TOR... (Roma 1903.).
Također ima zanimljivih naslova iz povijesti katoličke crkve:
Historia universalis - Chronologia principum (Colonia 1656,); GRAVESON, Ignatio
Hiac., Historia ecclesiastica (Venetiis 1738.);
CALMET, Agostino, Storia universale sacra e
profana, sv.1-10 (Venezia 1742-69.); Cronaca
veneta sacra e profana (Venezia 1751.); Tabula historico-cronologica... (Perusiae 1751.);
GODEAU, Antonio, Storia Ecclesiastica, sv.
1-4 (Venezia 1762.); ORSI, Giuseppe Agostino,
Della istoria ecclesiastica (Cividale 1770.); DUCREUX, I secoli cristiani-Storia del cristianesimo, sv. 1-9 (Venezia 1779.); ORSI, Agostino
Giuseppe, Storia ecclesitastica, sv.1-34 (Roma
1833-46.); Berault-Bercastel, Storia del cristianesimo, sv.1-37 (Venezia 1836-40.); RUBETIĆ,
Cvjetko, Kratka poviest Crkve Kristove (Zagreb
1880.); FABIANICH, Donato, Discorso storia
religiosa e civile della Dalmazia e popoli affini
(Firenze 1889.); DOBROVIĆ, Francesco, Cenni storici sulla origine i fonda. ... convent. di s.
Francesco in Cherso (Padova 1895.); JELENIĆ,
Julijan, Povijest Hristove Crkve (Zagreb 1921.);
STRGAČIĆ, Ante, Kršćanstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji do milanskog edikta 313. (Šibenik 1941.); BUTURAC,J.-IVANDIJA,A., Povijest katoličke crkve među Hrvatima (Zagreb
1983.).
Iz jezikoslovlja knjižnica, između ostalog, posjeduje i 200-ak rječnika. Evo nekih
naslova:
HABDELICH, Juraj, Dictionar ili Rechi
szlovenszeke (Nemski Gradez 1670.); CALEPINI, Ambrosii, Dictionarium septem linguarum
(Venetiis 1682.); CALDERINI, M. Caesar, Perfectis. Calepinus parvus... Dictionarium (Bassani 1727., Patavii 1731.); POMAI, Francisci,
Magnum dictionarium: latino-gallico-germanicum, Le grand dictionaire royal: francois-latin-allemand (Colonia 1740.); BELLA, Ordelius, Dizionario italiano-latino-illiroca (Ragusa
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
81
46/2009, 1-2
Compendio delle cerimonie ecclesiastiche (Venezia 1774.); MATOVICH, Joseff, Katekismo
rimski (Mlezieh 1775.); ČASOSLOV: Officia
sanctorum slavonico idiomate (Romae 1791.),
Oficij velike nedilje ilirskim jezikom..., Hrvatski bogoslužnik ili sbirka jutarnja i večernja...
(Zadar 1857,82.); Ordo et canon missae slovenskim jezikom (Romae 1881.); Liturgika ili
obredoslovnica za porabu gimnazija, realkah i
dr. (Zagreb 1862.); ŠTIGLIĆ, Martin, Kratka
katehetika za boslovske zavode i preparandije
(Zagreb 1882.); PARČIĆ, Dragutin, Missale
romanum slavonico idiomate (Romae 1893.,
1905.); MALI KATEKIZAM (Krk 1900.).
Članci
1785.); STULLI, Joakim Dubrovačanin, Rjecsoslovje illirico–italiano–latino, Vocabolario
italiano–illirico–latino (Dubrovnik 1806,10.);
MAŽURANIĆ-UŽAREVIĆ, Slovar-Woerterbuch nemačko-ilirski (Agram 1842.); DROBNICA, Josip, Ilirsko-nemačko-talijanski mali
rečnik (Beč 1846.-49.); PARČIĆ, A. Dragutin,
Rječnik slovinsko-talijanski, Vocabolario italiano-slavo/croato (Zadar 1874., Senj 1908.).
A tu su enciklopedijaska izdanja, leksikoni i priručnici:
GRISELINI, Francesco, Dizionario delle
arti e di mestieri u 18 svezaka (Venezia 1768.75.); Nouva encyclopedia popolare italiana u
23 sveska (Torino 1856-66.); SALDANHA, M.
Duca, Concorodanza delle scienza naturali e
principalmente... (Roma 1863); Allgemeine
Realencyklopaedie u 13 svezaka (Regensburg
1880.-90.); MANTEGAZZA, Paolo, Enciklopedia igienica (Modella 1911.); Hvatska enciklopedija (Zagreb 1941.-42.) u 3 sveska (Kada su
partizani 1945. upali u samostan nastradao je
i 2 svezak ove enciklopedije, propucan je puščanim metkom koji je sve donedavno bio u ovom
svesku); Leksikografski zavod je izdao: Enciklopedija u 7 svezaka (1955.-64.), Enciklopedija Jugoslavije u 8 svezaka (Zagreb 1955.-71.),
Enciklopedija likovnih umjetnost u 4 sveska
(Zagreb 1959.), Muzička enciklopedija (Zagreb
1958.) i Šumska enciklopedija (Zagreb 1959.);
NEMCIC, Milan, Medicinski rječnik (Zagreb
1913.); Medicinski leksikon (Zagreb 1970.);
Medicinska enciklopedija u 3 sveska (Sarajevo
1978.).
2) ČASOPISI - TISKANA KNJIŽNIČNA
GRAĐA
82
Časopisi su smješteni u dio ormara i na drvene stalaže uza zid (ovdje su tekući časopisi
koji se još primaju). Složeni su po naslovu, go-
dini izdanja i broju te su duplikati odvojeni i
smješteni u drugi prostor. Jednako kao i kod
knjiga napravljen je Inventar i obrada kako
računalna tako i u registratoru (u obliku knjige). Registrirano je oko 220 naslova. Preko
pedesetak je tekućih naslova (koji se, više manje, još primaju), a ostali časopisi su ili prestali
izlaziti ili se više ne primaju. Po jezičnoj pripadnosti prevladavaju časopisi na hrvatskom
jeziku, oko 150, zatim slijede na latinskom i
talijanskom (oko tridesetak naslova), na slovenskom (oko dvadesetak) te na njemačkom i
francuskom jeziku (oko dvadesetak naslova).
Časopisi su, uglavnom nabavljani za potrebe
pojedinih fratara (vjerojatno su ih oni sami
naručivali) tako da je sustavnog i kontinuiranog nabavljanja jako malo. To se vidi po godištima i brojevima pojedinih časopisa (nabavlja se određeni broj godina i naglo se prestaje
s nabavom). Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti časopisi koji su kompletirani, a jedan
od razloga je i taj što se u dosadašnjem uređenju i brizi oko knjižnice nitko nije pozabavio
kompletiranjem časopisa.
3) RUKOPISI – Pisana KNJIŽNIČNA
građa (arhiv)
I ovaj dio knjižnične građe do neke mjere
je uređen. Pisana građa (arhiv) smještena je
u prostor knjižnice na dvije drvene stalaže, u
dva drvena ormara i jedan ladičar. Osvježena
je novim arhivskim kutijama, mapama, košuljicama, fasciklima i registratorima. Onaj tko
je prije provirio u samostansku knjižnicu zna
da je arhiv bio u jednom ormaru, imao je popis arhivske građe (najveći dio posla uradio je
pokojni o. Vinko Pulišić) i sve je bilo skupa:
tiskane knjige, pisana građa u obliku knjiga,
bilježnica, rokovnika i listine. Sve sam to razvrstao po logičnom slijedu.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Ostavština naših pokojnih fratara (o. Bone
Mazića, o. Mije Tomašinca, o. Vilibalda Baričevića, o. Ignacija Radića, o. Teofila Radića, o.
Kerubina Sišula, o. Bone Zeca i drugih fratara) konačno je razvrstana i stavljena u arhivske kutije i na dvije drvene stalaže. Odvojene
su knjige i stavljene u obnovljene ormare ili na
police stalaža s ostalim knjigama.
B) Rukopisi - pisana građa
Pisanu građu razvrstao sam u dva ormara i
jedan ladičar.
U prvom ormaru smještena je građa u
obliku knjiga, bilježnica, rokovnika, i to ovim
redom:
a) kronike – ljetopisi
Iz ovoga posebno ističem:
BARTOLIJEV ZBORNIK, BARTOLI, Felice
Maria, Cattastico documentato del monastero
di Veglia dei Min.Conv. dal 1284. al 1781. u
dva sveska. U drugom svesku ovoga zbornika
nastavljeno je zapisivanje kronike samostana
i to od 1783. do 1813. godine s punim naslovom: Cattastico documentato del monast. di s.
Francesco in Veglia-Krk dell’epoco dei Terziari
Franacescani Claustrali, Libro nuovo. I ovim
se prekida pisanje kronika sve do 1911. godine
kada je odredbom iz našega provincijalata naređene da svaki samostan mora voditi knjige samostanskih kronika. Tako imamo četiri sveska
Kronika samostana od 1911. do 2009. godine
(od 1911.-1957., 1958.-1980., 1981.-1988. i od
2001.-2009. godine). Zapisnici samostanskih
zborova su isto tako u četiri sveska i prvi svezak
je od 1887. do 1912. godine. Dvadesetak godina
pisana je Pastoralna kronika od 1963. do 1987.
koja je još naslovljena «Ljetopis samostana sv.
Franje u Krku» te Zapisnik sa susretanja fratara kvarnerske regije od 1977. do 1984. godine.
b) Ekonomija
Kako je vođeno gospodarstvo, od čega i
kako su živjeli fratri ovoga samostana... može
se lijepo iščitati iz svezaka s ovom odrednicom. Tako možemo sveske svrstati u tri skupine: Blagajnički dnevnici samostana, Knjige
poslovanja samostanskim dobrima i ostalo.
Prijatje – Datje, Knjige prihoda i rashoda te
Blagajnički dnevnici spadaju u istu kategoriju.
Spomenut ću samo neke sveske koji se nalaze
u Arhivu:
Contratti di affitanza degli stabili e dei capitali dal 1687.-1737., 1739.-1805. (prihod -rashod), sv. 1-2; Prijatje - Datje od 186.1-1894.;
Knjiga prihoda i rashoda od 1894.-1909.;
Knjiga prihoda i rashoda od 1909.-1926.; Rashod - Pralje (za pranje) od 1913.do 1942. itd.
Zanimljivo je listati Knjige poslovanja samostanskim dobrima iz kojih se mogu čak i vidjeti mentaliteti određenih razdoblja te odnosi
prema ljudima, i skrb za zajednicu i konkretni život. Evo nekih od zanimljivijih svezaka:
Dužnici i kamate od 1741. do 1814.; Vacheta
dei livelli del 1770.-1774., Sirroka - Dužnici i
kamate od 1829.-30.,1836.; Intrade od 1867.1945.; Prihodi s posjeda samostana -Žitna
knjiga; Knjiga glavnica i Državnih obveznica
od 1889. do 1908.; Sijek samostankih šuma od
1900. do 1944. itd. Najstarija knjiga Inventara samostana je iz 1815. godine, slijedi Knjiga
Inventara koju je napisao o. Giovanni STASSICH 1819., te od o. Pavla Molinarija «Inventari
dobara častnoga mostira sv. Frane u Krku od
1827.-1913.».
c) Knjige misnih nakana
U Arhivu je sedamdesatak svezaka Knjiga
misnih nakana, a prvi i najstariji svezak je od
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
83
46/2009, 1-2
A) Ostavština fratara
Članci
1817. do 1841. godine. Stariji svesci pisani su
talijanskim i dijelom hrvatskim jezikom. Misne nakane su upisivane u službene knjige za
tu nakanu namijenjene ili u bilježnice različitog formata i rokovnike. Po naslovu razlikujemo sveske: Knjige misnih nakana za vezane
mise, Knjige misnih nakana za nevezane mise,
Legati (Knjige vječnih misa), Godovi po pravilu, Knjige misnih nakana za pokojne roditelje naših redovnika, Knjige misnih nakana za
redovnike našega reda (jedno vrijeme je ovdje
upisivan i kratki životopis pokojnog redovnika). Tu je i nekoliko svezaka Knjiga misnih
nakana pojedinih fratara, kao npr. o. Pavla
Molinarija.
d) Ostali sadržaj
U ovom dijelu su svesci različitog sadržaja;
konstitucije, škripta, razmatranja, prepisivani
spisi, predavanja... Za nas mogu biti zanimljive prepisivane Konstitucije našega reda i ostali svesci koji su vezani za naš red i provinciju:
84
Od Iacoba GUIDOTTI su rukopisi: Caeremoniale ecclesiasticum et domesticum ad usum
fratrum Tertii Ordinis santi Francisci iz 1691.
(Bononia) i 1734. (Roma); Constitutiones fratrum Tertii Ordinis s. Francisci Regularis...
Observantiae, te Regula fratrum Tertii Ordinis
s. Francisci Regularis... Observantiae pisane
u Rimu 1734. godine; od o. Ljudevita Brusića
su prijepisi: Pravilo i Ustanove Redovničkoga
Trećeg Reda sv. Otca Frančiska sa Dodatkom
(prijevod iz lat. i talijanskog jezika tiskanog
1889.), Godi umrlih fratar naše trećoredske države, Alfabetično kazalo umrših redovnikov s.
Reda o.F. Red. Obs., Mučenikoslovie rimskoje
preneseno ot latinskago v staroslavenskih jezik,
Prilog Svetih i Blaženih tretago čina sv. O. N.
Frančiska iz 1889.; od o. Danijela Zeca: Adnotatio - Povijest Reda i Provincija u Redu, Regula
fratrum Tertii Ordinis Claustralis... Francisci
(prijepis izdanja iz 1619. od A. de Sillisa); od
o. Ćirila Studenčića: Mučenikoslovje Rimskoje
preneseno ot latinskago v staroslovenki jezik za
porabu Tregiago čina sv.o.n.Frančiska u Istri i
Dalmaciji, 3 primjerka; od o. Pavla Molinarija:
Nauk Polnotežni? (poljoprivreda) iz 1826.; od
Ivana Fed. Scopinicha: Ličnik nebeski illi način
za pohoditi i pomagati nemochnike (izvadjen
iz Rituala rimskoga i iz drugih bogoljubnih
knjigah...) prepisano u Malom Lošinju 1860.
Tu su i službene knjige odgojnih zavoda i zavjetovanja: Libro del Noviziato tenuto in questo
convento s. Francesco in Veglia dall’anno 1865.1866., Atti di professione tanto dei voti semplici che dei solenni emessei in questo convento s.
Francesco in Veglia dall’anno 1866.-1907. U
dva velika registratora je prijevod dr. Karla
Turka «Život sv. Franje Asiškoga» (pisano pisaćom mašinom u Crikvenici 1950.) od Marije STICCO (ovaj prijevod je dr. Karlo ponudio
našem samostanu i provincijalatu za izdanje,
ali nikada nije izdano).
U drugom ormaru smješteni su registratori u kojima su službeni spisi samostana i
urudžbeni zapisnici iz 20. i 21. stoljeća, tj. od
1900. godine do 2007. godine te originalni računi zadnjih godina.
U ormaru - ladičaru smještene su sve
ostale listine iz ranijih razdoblja. Možemo ih
svrstati ovako: korespodencija i dokumenti, iz
ekonomije samostana te ostale listine.
a) Korespodencija i dokumenti:
Službeni spisi započinju kutijom iz vremena
od 1709. do 1830. god. i tako se redaju kutije sve
do 1900. godine. Zatim su kutije s dokumentima o. Alfonsa Volarića od 1809-1871.; Službeni spisi i pisma iz Generalne kurije, TOR, od
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
b) Ekonomija samostana
Listine iz samostanskog gospodarstva:
Agrarna reforma; Posjedovni listovi; Poreske i
taksene prijave od 1930. do 1945.; Kat. izvadci
iz gruntovnice; Ugovor o iznajmljivanju samostanskog zemljišt..., Prodaja “Bazajte” 1925.,
Ugovor o iznajmljivanju prostora krčkom Ordinarijatu iz 1940.
c) Ostale listine
Iz treće skupine izdvojio bih: Spisi opatije
sv. Maura (kod Dobrinja) od 1826. do 1866?;
Službeni spisi samostana na Porozini od 1845.46, 1880.,1882., 1905.; Papir iz 18. stoljeća O
vizitaciji ovoga samostana sa strane sv. Antuna i sv. Franje; Popis svećenika koji su misili u
Osoru od 10.XI.1655. do 4.I.1657.; Zapisnik
meteorološke stanice-Krk od 1938. do 1954.;
Oporuka - Obbligazioni... o. Benka Žgombića;
Franjevački svjetovni red u Krku (Popis članova, Zapisnik sjednica, članarina...) od 1911. do
1961.; Iz Parčićeve tiskare “Serafski tisak” na
Glavotoku 1875.- Otisci.
Sve je to kao i kod prethodna dva fonda,
donekle, obrađeno računalno i u oblike knjige. Ovdje još treba utrošiti mnogo radnih sati
da bude obrađeno, zaštićeno i jednostavno za
dostupnost.
C) Glagoljski rukopisi i isprave
I još ono najvažnije. GLAGOLJSKI RUKOPISI I ISPRAVE, koje ima ovaj samostan,
restaurirani su, konzervirani i nanovo uvezani u Zagrebu, zahvaljući o. Boži Sučiću. Ovu
pisanu građu sam odvojio i stavio u dvije arhivske kutije u posebni ormar. Mislim da je
dobro i ovdje donijeti popis ovih glagoljskih
rukopisa i isprava:
Knjiga bratovštine “Duše od purgatorija” na
Vrhu, g. 1732.-1824. Iz časoslova u sveščićima ili kao listine: Dodatak časoslovu (tri sveščića); Dodatak časoslovu (pet svezaka); Oficij
sv. Jeronima (jedan sveščić, 6 listova); Oficij sv.
Alfonsa Ligorijskog (list ispisan s obje strane u
dva stupca); Oficij sedam žalosti B.D. Marije petak prije Cvjetnice; Oficij sv. Kvirina (čitanje
4, 5 i 6, dvolist); Oficij sv. Ivana Kantie (dvolist). Liturgijski kalendari: Liturgijski kalendari (Žunta); Liturgijski direktorij i dr., g. 1761.;
Liturgijski kalendar-direktorij (Žunta) iz XVIII
st.; Liturgijski kalendar-direktorij iz XVIII st.;
Liturgijski kalendar - direktorij sa “Žuntom”,
g. 1752.. Obrasci misa i dodatci misama: Misa
sv. Alfonsa Ligorijskog; Misa sv. Josipa Kupertinskog; Misa svetaca čija su tijela ili moći u crkvi; Liturgijski dodaka: Molitve novim svecima,
g. 1766. Knjige misnih nakana i tabele: Registar vječnih misa - Legati g. 1791.-1852.; Tabela
vječnih misa – Legati; Polica misa popa Ivana
Volarića Mladoga iz 1765. god. Iz ekonomije samostana: Fitance 1835. (jedan svezak, 101 list);
Knjiga evidencije danih zajmova g. 1783-.1815.;
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
85
46/2009, 1-2
1864. do1899.; Službeni spisi iz Provincijatata
od 1850. do 1900. (Poslušni list, Obavijest o
smrti redovnika i posinjenju, Prov.sjednice..);
Dokumenti o. Augustina Bajčića (bilješke o našem Redu, Prov., Pravilu) 1904.; Dokumenti o.
Pavla Molinari od 1800. do 1863.; Dokumenti
o. Šime Žica od 1853.; Juranićevo pismo u Veneciju 1786.; RAINERIUS, Paulus «Povelja kojom mletački dužd Pavao Rainerij daruje krčki
samostan franjevcima trećoredcima 29.travnja
1783.»; od popa Mate Polonija «Povijest samostana sv. Franje u Krku» (ukratko prepisano iz
šireg rukopisa kojeg nema u Arhivu); Natpis
uklesan na predzadnjem stupu u klaustru samostana.
Članci
Knjiga evidencije zakupa samostanskih zemalja i šuma g. 1783.-1815.; Knjiga evidencije
zajmova g. 1816.-1850. – Vacheta; Knjiga prihoda ljetine g. 1783.-1849.; Knjiga prihoda ljetine g. 1850.-1866.; Knjiga računa od 1721. do
1746. g.; Konceptna knjiga primitaka i izdataka g. 1816.-1827. (“Datje-Prijatje”); Datje-Prijatje g. 1816.-1861. Slijedi: Inventar samostana
sv. Franje u Krku, g. 1789.-1827.; Ekscerpt (pouka) staroslavenske gramatike J. Dobrovskog
g. 1887. od o. Danijela Zeca; Konstitucije franjevaca III Reda od 1734. (sredina XVIII. st.);
Knjiga posinovljenja samostana sv. Franje u
Krku g. 1815.-1908.; Propovijed “Od griha” g.
1774.; Knjiga ukopanih u crkvi g. 1790.-1816.;
Knjiga umrlih redovnika g. 1824.-1838.
86
Uz ovaj popis glagoljskih rukopisa i isprava
koje posjeduje ovaj samostan, mogu nadodati
da knjižnica ima još naslova (knjiga, brošura,
studija i drugo) koji se odnose na staroslavenski jezik i glagoljicu. Već su neki naslovi (osobito misali i brevijari) spomenuti. I kada razmišljam samo o glagoljaštvu, nazivu naše provincije (u kojem je i ono «glagoljaša»), našem
odnosu prema ovoj baštini, dostupnosti ove
baštine općoj kultunoj javnosti u Hrvatskoj
i svijetu, nameće mi se misao da treba mnogo toga drugačije učiniti, nego što je do sada.
Naime, knjižnice naših starijih samostana
imaju mnogo registriranih i neregistriranih
rukopisa, isprava, dokumenata, knjiga, brošura, studija... iz glagoljske baštine, koji su u
svakakvom stanju, u neodgovarajućim uvjetima za pohranu (od prostora i namještaja), nedostupni i najupornijim tražiteljima, a da ne
govorim o kulturnoj javnosti. Zato razmišljam
da bi trebalo poraditi na zajedničkom centralnom prostoru za svu glagoljsku baštinu (prostor, namještaj, pohrana), jer nijedan samostan nije u mogućnosti ispuniti odgovarajuće
standarde. I ako se ostvare ovi uvjeti onda se
može jače i jasnije poraditi na obradi, obnovi,
dostupnosti i vrednovanju ove baštine. Tako
bismo ono «glagoljaša» u naslovu provincije
učinili istinitijim, aktualnijim danas i da nas
motivira za budućnost. Ideja o centralnoj
ustanovi vrijedi i za ostalu knjižničnu baštinu
kao i za svekoliku kulturnu baštinu koju imaju
naši samostani i provincija.
Od opreme knjižnica posjeduje gotovo sve
što traži rad u ovakvim knjižnicama: ima računalo s instaliranim programom za registraciju i obradu knjižnične građe, skener, digitalni fotoaparat (kamera), kopirni aparat i druga
pomagala koja su potrebna za rad u knjižnici.
Daljnji rad se nastavalja i uz ostale planove nužno je obaviti digitalizaciju pisane građe
(arhiva) te učiniti sve na registraciji zbirke kao
kulturnog dobra (ako ne sve građe, onda barem iz Baštinske zbirke i dijela iz pisane građe
(ono što je pisano glagoljicom i na staroslavenskom jeziku). Do sada je to učinjeno samo
za jednu inkunabulu i knjige iz 16. stoljeća.
Zanimljivo je da me svi pitaju o završetku
posla u našoj samostanskoj knjižnici. Često se
na to nasmijem i odgovaram: knjižničar nikada nije završio rad u knjižnici.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
fra Joso Živković
46/2009, 1-2
Fizionomija (lice) vjernika u vrijeme postmoderne
2.1. Božji nacrt (plan) o čovjeku nije prazan prostor koji treba popuniti s mnogo mogućih predmeta božanske volje, već, prema K.
Barthu, Krist sam, kao očitovanje i objava tajne (otajstva) poziva sve ljude da budu u Isusu
i za Isusa.
Ako je ovo istina, mislim da je onda najkorisniji način da shvatimo koji je Božji nacrt u
Kristu za nas onaj koji je sam Isus, preko evanđelista i Pavla, tražio od svojih učenika jučer
i danas. A biblijske kategorije koje izražavaju
Božji nacrt u Kristu za nas jesu iznad svega
sinoptičke teme nasljedovanja, onog pavlovskog o tijelu Kristovom, i onog ivanovskog o
životu.
2.2. Što se tiče teme nasljedovanja, kako izvješćuju evanđelja, sam Isus poziva nekolicinu
da ga slijede na poseban (osobit) način (Mk
1,17). Oni koji ga slijede, postaju njegovi učenici, ukoliko ulaze s Isusom u jedan odnos sličan onome koji su imali Ivanovi učenici i učenici rabina s njihovim učiteljima (Mk 2,18).
Ovaj odnos uključuje zajednički život (Mk
3,14), osobno služenje (Mt 26,17-19; Mk 14,
12-16; Lk 19, 29-36) te nasljedovanje učitelja.
Slijediti Isusa kao učenik donosi sa sobom
vrlo zahtjevne zadaće, izražene npr. u razgovoru u kojem Isus šalje svoje učenike da propovijedaju (Mt 10) i uključuje sudjelovanje u
patnji za ljubav evanđelja pa čak i mučeništvo
(2 Kor 4,10-12; Dj 7,54-60; 1 Pt 2,21; Dj 14,4).
Pouskrsne zajednice su proširile poziv na nasljedovanje Krista Uskrsloga na sve vjernike u
Kristu (Mt 28,19; usp. Dj 6,1-7).
Nasljedovanje Krista se prije svega sastoji
u osobnom sjedinjenju života i sudbine s Kristom, u potpunom i bezrezervnom podlaga-
nju vodstvu Kristovom Duhu, u nasljedovanju
Krista siromašnoga, progonjenoga i uslužnoga (LG 8,40; AA 4). Konkretni načini ovoga
nasljedovanja mogu se mijenjati prema subjektima koji su pozvani u različitim vremenima i različitim mjestima svjedočiti evanđeosku dimenziju kršćanskog života, ali korijen
(izvor) i nadahnuće ostaje uvijek zajedništvo
s Isusom.
2.3. Što se tiče teme Kristovoga tijela, sveti
Pavao smatra sav kršćanski život, od krštenja
do proslave, jedinstvom koje se umnaža s Kristom. Biti opravdan i sjediniti se s Kristom:
zapravo, svi oni koji su razapeti s Kristom (Gal
2,19), umrli s Kristom (2 Tim 2,11), ukopani
s njim, uskrsnuli na novost života s Kristom
(Rim 6,4); su vjernici koje Otac zajedno s njim
uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu (Ef
2,6), kako bi zajedno s njim proslavljeni i kraljevali (2 Tim 2,12). Sav život kršćanina, od
opravdanja sve do posljednje proslave, događa
se u Kristu Isusu”.
Pavlovska terminologija opisuje zajedništvo milosti kao prožimanje između Krista i
pravednika, čijom snagom kršćanin živi u
Kristu kao u svojoj vlastitoj atmosferi.
Savršeno jedinstvo između Krista i pravednika izraženo je i jednom osobitom upotrebom genitiva, ukoliko je točna, nalazi se
između onoga “koji su Kristovi” (1 Kor 15,23).
2.4. Prema ivanovskoj teologiji života za
spasenje je potrebno jedinstvo (sjedinjenje)
kršćanina s Isusom. Isus Krist, zapravo je, jedina vrata ovcama (Iv 10,17), put, istina, život
(Iv 14,6).
Onaj tko želi konkretno ostvariti ovo sjedinjenje s Kristom i posjedovati dar života vječnoga, (Iv 2,10,27-28) mora ga slijediti, postati
njegov učenik, biti njegov sluga. Učenik “osta-
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
87
46/2009, 1-2
2. Vjernik u događaju Isusa Krista
Članci
je” u Kristu na isti način na koji Krist “ostaje”
u učeniku, tj. ne zbog čisto vanjske ili moralne
obveze,već zbog primjera obostrane prisutnosti Oca u Sinu i Sina u Ocu (Iv 17,20-23). Kao
što je Otac prisutan u Sinu, tako je Krist prisutan u svojim učenicima. Kršćanin živi “za
Krista” (Iv 57-58). Tko ostaje u zajedništvu s
Kristom, može donositi plodove dobrih djela
(Iv 15, 4-5) te se otvara i zajedništvu sa svojom
braćom jer se spasonosno zajedništvo s Kristom izražava u bivanju (postajanju) ovcama
jednoga stada (Iv 10,1-18; 21, 15-17) i mladica
(vinove loze) jednoga trsa (Iv 15,1-11).
Zajedništvo s Kristom i s braćom, dok je
življena u vremenskom trajanju povijesti, je
lomljivo, nesavršeno, izloženo opasnostima,
ali kada se bude objavila slava sinova Božjih,
pojavit će se posvuda sjaj njegove potpunosti
(savršenosti) i djelotvornosti. (Dj 21,1-5).
2.5. Ovo osobno zajedništvo u Duhu s Kristom i Ocem je objektivna i živa stvarnost, zadaća i poslanje. Kršćanin u zajedništvu s Jednim i Trojstvenim Bogom ne može ne svjedočiti zajednički život i solidarnost s vlastitom
braćom, bliskom i dalekom. Crkva kao zajednica vjernika je prostor u kojem se bratstvo
među ljudima i zajedništvo u Duhu mogu u
potpunosti ostvariti. Može se reći da je Crkva
vjerna sama sebi i svojem poslanju u mjeri u
kojoj ostvaruje ovu ljubav i ovo bratstvo.
Svijest da je ovo zajedništvo postupno i
progresivno (u razvoju), s jedne strane, može
obeshrabriti ili razočarati, ali, s druge strane,
oslobađa kršćanina od shema (nacrta) i vrijednosti praktične učinkovitosti te ga otvara
eshatološkoj dimenziji Kristove ljubavi (milosrđa). Ova eshatološka dimenzija otkriva trajno skretanje (zaokret, isključivanje) između
djelomičnih i nesavršenih ljudskih ostvarenja
i božanskih ostvarenja u blaženom životu,
88
kada djelotvorni čin Kristove milosti konačno
preobražava srce čovjeka.
3. Vjernik u životu Crkve
3.1. Povlašteno mjesto ostvarenja Božjeg
nacrta (plana, slike), iako ne očito i isključivo
(jedino), je Crkva.
Ovo možemo tvrditi zbog činjenice da se
Božji nacrt (plan) ne odnosi (ne cilja) samo
na pojedinca i njegov osobni život i povijest.
Učenje Svetoga pisma i Tradicije isključuje
privatiziranje milosti i milosrđa Božjeg i apsolutizaciju potrebne osobne i individualne dimenzije spasenja. Božja ljubav i dobrohotnost
su predstavljene, gotovo uvijek, u obliku hitne
potrebe jednoga društva, eklezijalnosti i političkoga reda koji se slažu s Božjom voljom.
Suvremena teologija je vrlo osjetljiva na
ovaj društveni profil milosti, bilo kao određeni način njezinoga porijekla bilo kao neophodan zadatak njegovoga dinamizma i poslanja;
u njoj vidi poziv na bratstvo, na zajedništvo,
na solidarnost, projekt kršćanskog i sveopćeg
bratstva koji obistinjuje i ostvaruje plan Božjeg sinovstva.
Opisujući fizionomiju (lik) vjernika htio
bih osobito naglasiti da kao što nacrt pripada Bogu (kao što je nacrt Božji), tako je i Crkva Božja (pripada Bogu). To je Božja Crkva
za ljude, a ne zajednica ljudi za Boga. Crkva
je zajednica darovana odozgo u kojoj kršteni
kršćanin živi svoje stanje spašenoga čovjeka i
čovjeka kojem je oprošteno.
3.2. Prvo što treba uzeti u obzir jest polazak od ove stvarnosti: da Bog ne poziva nekog
krštenika da živi i radi u Crkvi onako kako se
živi i radi u nekoj humanitarnoj tvrtci (poduzeću, zavodu). Crkva je zajednica u kojoj se
kuša otajstvo i onostranost (transcendentnost).
Istinsko siromaštvo Crkve nije nedostatak
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Crkva je, dakle, dobra društvena ustanova
koja nadomješta nedostatke Države, a ne zajednica milosti koja utječe na kršćaninovu savjest i potiče ga na osobnu dosljednost.
3.3. Drugo mišljenje je da ako je Crkva zajednica darovana od Boga, u Duhu, ne postoje ljudski modeli koji ju mogu predstavljati
i provjeravati na izvanredan način. Može se
identificirati (uočiti) čitav niz od pet modela
ili slika Crkve, koji mogu biti korisni za opisivanje crkvene stvarnosti u Italiji. Pet utvrđenih modela Crkve su:
1) obredni (ritualni), prema kojem je pokretačka jezgra crkvenoga identiteta označena
sudjelovanjem na liturgiji i sakramentima
2) doktirinalni model, prema kojem se pripadnost Crkvi podudara s prijanjanjem uz
pravovjernost i navještanje poruke spasenja;
3) dijaloški, koji označava u ovozemaljskim stvarnostima i u modernom svijetu povlašteno polje (prostor) svjedočkog djelovanja, i u dijalogu i u suočavanju sa sljedećim
modelom;
4) djelatni, za koji služenje siromasima i
angažman u društvu sačinjavaju (čine) znak
koji ih razlikuje po crkvenoj pripadnosti;
5) model sudjelovanja (participiranja), koji
predlaže život kršćanske zajednice i sudjelovanje u njezinim organima kao izraz pripadnosti.
Vjernici često
žive i prakticiraju
ove modele kao
alternativne koji
se prema prilikama i isključuju.
Oni bi, naprotiv, trebali činiti
pet različitih dimenzija iste stvarnosti, iste skladne
istine.
Misterij
(otajstvo) ne isključuje navještaj,
a ovaj posljednji
ne isključuje dijalog, zajedništvo,
služenje. To su dimenzije koje mogu i trebaju biti zajedno na jednom jedinom mjestu ili
koje se mogu i trebaju iskusiti na različitim
mjestima i u različitim vremenima.
3.4. Treće promatranje (razmišljanje) Crkve kao zajednice darovane odozgo je ono
da je u njoj kršćanin pozvan uvijek sačuvati
jednu “drugu” dimenziju i pred opasnošću
da njegovo svjedočenje postane površno i bez
utjecaja. Možemo se pitati zašto je Crkva, unatoč svojoj velikoj posredničkoj ulozi, danas
malo značajna i malo utjecajna.
Čini se da je beznačajnost Crkve kao nadnaravne stvarnosti izravno proporcionalno
njezinoj prisutnosti u sredstvima javnog priopćavanja i u laboratorijima (uredima) konsenzusa (dogovora).
Prvi razlog ovog slabog društvenoga utjecaja Crkve bio bi fenomen sekularizacije. Ovaj
fenomen je protumačen, prema pesimistima,
kao nestanak svetoga, a prema optimistima
kao prijevod svetoga. Neki znanstvenici govore o “skrivenom kršćanstvu” (S. Burgalassi), o
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
89
46/2009, 1-2
društvene angažiranosti, već gubitak smisla za
otajstveno. U Italiji majke šalju djecu u katoličku školu jer se u njima ne štrajka i ne dila
se droga, ali se ne ustručavaju prevariti svoje
muževe, pokrasti imovinu, zanemariti autentičnu religioznu praksu. Devedeset posto majki izabire za svoju djecu učenje vjeronauka u
državnim školama, ali samo trideset posto se
protivi pobačaju ili razvodu.
Članci
90
“implicitnoj religiji” (A. Nesti), “raširenoj-rasprostranjenoj religiji” (R. Cipriani).
znaju niti sakupiti ova svjedočanstva koja im
život neprestano nudi.
Kakvo god bilo tumačenje talijanske crkvene stvarnosti, nama je bitno znati kako
se ponašati pred ovim fenomenom čiji je karakterističan znak sloboda: sloboda etičkoga
suda, sloboda političke odluke, sloboda religiozne pripadnosti. Osim toga, ne smije se
zaboraviti da je velika promicateljica slobode
bila upravo Crkva. Zbog toga, ako se danas
Crkva mora boriti protiv slobode i modernih
vremena, to je kao da se bori protiv svoga sina
(svoje djece). Crkva, pak, još i danas ne može,
a da se ne predstavi kao ona u kojoj vjerovati i
shvatiti, tražiti i pronaći postoji kao dužnost i
obećanje. Crkva se i ne boji kritike, bilo unutarnje, bilo vanjske. U Njemačkoj, npr. netko
je predložio isključivanje teologije iz državnih sveučilišta, a u Italiji su se mnogi pobunili protiv njezinog ponovnoga uključivanja
(uvođenja) u ista državna sveučilišta, kako bi
je vratili i držali na sigurnom, unutar zidova
sjemeništa, pod kontrolom hijerarhije. Ali
kritička svijest pomaže kršćaninu da tumači znakove vremena, koji su teološko mjesto,
među kojima je danas, bez sumnje, najvažnija
sekularizacija. Dei Verbum (br. 2) kaže da je
objava ekonomija događaja popraćena riječima. Ponekad postoji opasnost da za kršćanina
događaji ostanu ograničeni u prošlosti te da
mu nedostaju riječi za njihovo tumačenje i aktualizaciju.
Crkva se često može naći u situaciji nemoći, nesposobnosti, slabosti u odnosu na čovječanstvo koje danas pati. U ovim slučajevima,
kršćanin nikada ne može propustiti da donese poruku nade i pred dramom smrti. Drama
koja može biti rasvijetljena, i bez izravnog
svjetla vjere, daje tolike geste čovječnosti u kojima se sigurno nastanila Milost, izvršena po
rukama različitih vrsta osoba. Kako se prostor
nastanjuje, a ne osvaja, tako i crkva nastanjuje,
a ne osvaja prostore društva sa svojim institucijama. Ona prepušta mjesto djelovanju i mašti Duha Svetoga.
3.5. Četvrto promatranje Crkve kao zajednice darovane odozgo je da je kršćanin pozvan
svjedočiti ovo zajedništvo svojim životom. Jedan francuski biskup je, prije nekog vremena,
napisao da je partitura Crkve krasna,ali crkveni orkestar pogrešno svira. Tj. evanđelje
je uzvišeni i krasni (divni) ideal, ali kršćani
ne uspjevaju prevesti evanđeoske vrednote u
zemaljske vrednote. Oni ne samo što ne znaju dati svjedočanstvo evanđelja, već često ne
U krajnjem sažetku, iz analize komponenata uzete iz testa, može se reći da je kršćanin
krštenik koji je “pozvan” da živi u korjenitosti
i besplatnosti evanđelja svoj odgovor na Božji
poziv. Njegov život, kako je primjećeno, počinje u akuzativu, a ne u nominativu. Ime koje
označava i ocrtava njegov naravni identitet su
mu dali roditelji, tj. drugi. Ime koje označava i
ocrtava njegov nadnaravni identitet dao mu je
sam Isus, u Crkvi, u vjernosti vječnom nacrtu
Boga Oca. Isus je, dakle, ljudsko lice Boga, ti
svakoga vjernika, arhetip (prauzor, prvi uzor)
ostvarenog čovječanstva, onaj koji čini svakoga čovjeka Božjim sugovornikom. Mislim,
dakle, da je najuzvišenije poslanje i osjetljiva
odgojna zadaća kršćanske zajednice voditi
(upravljati) savjest svakoga vjernika da sluša
božanski poziv i u njemu otkrije svoj vlastiti
identitet koji započinje u dimenziji vremena,
a ispunja se u dimenziji vječnosti.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
fra Marko Medo
46/2009, 1-2
Ući (biti dio) u Isusovo razmišljanje (mišljenje)
Ulazna antifona
Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista.
(Usp. Fil 3,8)
Predslavitelj: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Skup: Amen.
P: Milost i mir Krista, Sina Djevice Marije, bio sa svima vama.
S: I s duhom tvojim.
Pjesma
Vi pak ne naučiste tako Krista), ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu.
(Usp. Ef 4,20-21)
Papa Benedikt nam kaže:
U Pavlovoj poslanici Efežanima čita se kako je važno “naučiti Krista” (4,21), dakle ne samo i
ne toliko slušati njegovo učenje, njegove riječi, koliko još više upoznati Njega osobno tj. njegovo
čovještvo i božanstvo, njegov misterij, njegovu ljepotu. On zapravo nije samo Učitelj, Prijatelj,
već štoviše, Brat. Kako ga možemo upoznati do kraja ako ostanemo daleko? Prisnost, povjerenje, navika otkrivaju nam pravi identitet Isusa Krista.
Kateheza, 6.9.06.
Čitanje
Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne
starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje
kao i u Kristu Isusu.
(Fil 2,2-5)
Krista se ne može nikada upoznati samo teoretski. Dugotrajnim učenjem može se sve znati o
Svetom pismu, a da Ga se nikada ne susretne. Sastavni dio upoznavanja Isusa Krista jest kročiti
(hodati) zajedno s njim, ući u njegov način razmišljanja (mišljenja), kako kaže poslanica Filipljanima (2,5). Pavao, ukratko, ovako opisuje ovo mišljenje: „Njegovati istu ljubav, biti jednodušni,
biti jedne misli, nikakvo suparništvo ni umišljenost, ne starati se samo svaki za svoje, nego i za
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
91
46/2009, 1-2
Razmatrajmo s Benediktom XVI:
Članci
ono što se tiče drugih.“ (2,2-4). Kateheza ne može nikada biti samo intelektualna izobrazba,
mora uvijek postati vježbanje zajedničkoga života s Kristom, vježbanje u poniznosti, pravednosti i ljubavi. Samo tako hodamo s Isusom Kristom na njegovom putu, samo se tako otvaraju oči
našega srca; samo tako ćemo naučiti razumjeti Pismo i Njega susresti. Susret s Isusom Kristom
traži slušanje, zahtjeva odgovor u molitvi i u vršenju onoga što nam On kaže. Upoznavajući
Krista upoznajemo Boga i samo polazeći od Boga razumijemo čovjeka i svijet, svijet koji inače
ostaje pitanje bez smisla.
Govor, 21.12.07.
(Ponavlja se pjesma)
Ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je u Isusu istina.
(Usp. Ef 4,21)
Molitva vjernika
• Živjeti Krista, kako kaže Apostol, znači prihvatiti njegovo mišljenje i djelovati zajedno s
Njim: da bismo dobili milost u potpunosti se suobličili, čuli i djelovali, kao naš ljubljeni
Spasitelj, molimo Te
Učini nas sličnima sebi, Gospodine.
• Biti “jedno” s Kristom zahtjeva život u dubokom zajedništvu i s braćom: da bismo znali
zauzeti pravedan odnos prema drugima smatrajući ih sa svom poniznošću većima od nas
samih, molimo Te
Učini nas sličnima sebi, Gospodine.
• Na putu života Isus postaje naš prijatelj, uvijek nam govori i poučava nas: da bi se u nama
umnožio duh vjere, raspoloživost slušanja i ponizna ljubav koja zna služiti Kristu prepoznavajući ga u bližnjima, molimo Te
Učini nas sličnima sebi, Gospodine.
Zaključna molitva
Isuse, sine vječnoga Oca,
koji si nas došao ljubiti srcem čovjeka kako bi nas naučio da živimo u zajedništvu, s osjećajima
duboke poniznosti,
obostranog poštovanja i iskrene ljubavi (milosrđa),
učini da nikada ne napustimo tvoju školu života. Slušajući tvoju Riječ
i moleći Oca u tvoje Ime,
možemo objaviti svijetu
ljepotu tvoje Crkve,
92
svetoga naroda nadahnutog tvojim Duhom na putu prema vječnom Kraljevstvu.
Amen.
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Iskustvo vjere
Ulazna antifona
A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega.
(Gal 2,20)
Predmolitelj: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Svi: Amen.
P: Milost i mir Krista, Sina Božjega i Djevice Marije, bio sa svima vama.
S: I s duhom tvojim.
Pjesma:
A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.
(Heb 11,1)
Papa Benedikt nam kaže:
Vjerovati znači predati se Bogu, povjeriti našu sreću Njemu. Vjerovati znači uspostaviti vrlo
osobnu vezu s našim Stvoriteljem i Otkupiteljem snagom Duha Svetoga, i učiniti da ova veza
bude temelj cjelokupnog života.
Homilija, 28.5.06.
Čitanje
Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu
Gospodinu našem.
(Rim 8,38-39)
Vjera nas treba održavati u trajnom stavu poniznosti pred Bogom, u stavu klanjanja (divljenja) i hvale njemu upućene. Zapravo, ono što mi jesmo kao kršćani, dugujemo (zahvaljujemo)
samo Njemu i njegovoj milosti. Jer nitko i ništa ne može zauzeti njegovo mjesto, potrebno je,
dakle, da nikome i ničemu ne dajemo štovanje koje dajemo Njemu. Nikakav idol ne smije zatrovati naš duhovni svijet, naprotiv, umjesto uživanja u stečenoj slobodi ponovno ćemo pasti u
jedan oblik ponižavajućeg ropstva. S druge strane, naša radikalna (korjenita) pripadnost Kristu
i činjenica da “smo u Njemu” mora u nama pobuditi stav potpunog povjerenja i velike radosti.
U konačnici, zapravo, moramo uskliknuti sa svetim Pavlom: “Ako je Bog za nas, tko će protiv
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
93
46/2009, 1-2
S Benediktom XVI. razmatramo:
Članci
nas?” (Rim 8,31). A odgovor je da nas nitko i ništa “neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu
Isusu Gospodinu našem.” (Rim 8,39) Naš kršćanski život, dakle, utemeljen je na najstabilnijoj i
najsigurnijoj stijeni koja se može zamisliti. I iz nje crpimo svu našu snagu, kako piše i Apostol:
“Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,13)
Kateheza, 8.11.06.
(Ponavlja se pjesma)
A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.
(Heb 11,1)
Molitva vjernika
• U trenutcima teškoća naša vjera je na kušnji: daj da ustrajemo oslanjajući se jedino na Božju
milost koju neprestano zazivamo, molimo Te
Učvrsti našu vjeru, Gospodine!
• Prava vjera nas uči da ponizno živimo u Božjoj prisutnosti: daj da znamo prepoznati kako
sve primamo od Njega i da Njemu moramo zahvaliti na svakoj stvari, molimo Te
Učvrsti našu vjeru, Gospodine!
• Kao Apostol, vjerujemo da nas nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu:
daj da po ovoj vjeri okusimo da sve možemo u Onome koji nas jača u dobru, molimo Te
Učvrsti našu vjeru, Gospodine!
Završna molitva
Gospodine Isuse Kriste,
Ti si čvrsta stijena na kojoj počiva naša vjera; Ti si Ljubav
od koje nas nitko ne može rastaviti: rasprši naše strahove
i daruj nam potpuno povjerenje u pomoć tvoje milosti,
kako bi svaki trenutak našega života
bio jasno svjedočenje
da sve možemo u Tebi koji nas jačaš.
Ti koji si Bog i živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova.
Amen.
94
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2
Novi telefonski brojevi u samostanu sv. Mihovila
023-3500 29
Samostan, sakristija
023-3500 20
Samostan, fax
023-3500 30
Fra Antun Badurina, gvardijan
023-3500 32
Fra Edi Ricov
023-3500 33
Fra Miroslav Barun
023-3500 21
Fra Alojzije Duvnjak
023-3500 26
Fra Nikola Nižić
023-3500 24
Fra Božo Bugarija
023-3500 27
Gostinjska, drugi kat
023-3500 22
Gostinjska, treći kat
023-3500 25
Gostinjska, iznad knjižnice
023-3500 31
Kuhinja 023-3500 28
Časne sestre, hodnilk
023-3500 38
46/2009, 1-2
Samostan, čitaonica
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
95
Bilješke
96
VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA
46/2009, 1-2

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

VJESNIK - Franjevci trećoredci glagoljaši

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

...što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu... Poslanica

Tvoj zadatak nije tražiti ljubav, nego u sebi tražiti i naći sve

Ljekarništvo u Franjevačkim samostanima Provincije

Glasnik svetog Ante broj 24 - Franjevački samostan i crkva sv. Ante

VJESNIK SVETIŠTA