www.akademijavjecnogproljeca.org
Bogo-Čovjek
Svijest Novog Jeruzalema
1. 'O čovječe, O čovječe! Što li si mogao biti za ljubav vječno svetoga Oca, da te tvoja vlastita slobodna volja
nije učinila ne-čistim/ne-svetim pred Njim! Kako li si beskrajno dobar, O Nebeski Oče, - i kako li smo duboko
morali propasti pred Tobom da je Tvoja vječna ljubav bila prisiljena, i u stanju, spasiti nas jedino uz pomoć
beskrajno velike milosti!
Da, - jedino sada, sada spoznajem što si Ti, O naj-svetiji Oče, učinio, činiš i dalje i zauvijek ćeš činiti za nas!
Dopusti mi da vičem tako da polovi zemaljski čuju moj glas; dozvoli mi da razglasim/objavim, - dozvoli mi da
razglasim poput kozmičkog groma svim stvorenjima, svim svjetovima i svim nebesima, beskonačno veliku stvar
koju je Gospodin, neizmjerno sveti Bog, učinio za nas grešnike koji su toliko beskrajno propali ispred Njega!
Slušajte, sva nebesa i sunce, mjeseče i ti zemljo, poslušajte to iz mojih ustiju: Bog, vječni, beskonačni, sveti,
svemogući Bog – O srce, ti moje srce, ne dopusti da me izda sada moj glas; dopusti mi da sada vičem svom
svojom snagom! – On, On, ispred Koga tisuće puta tisuće godina nisu nego prolazni trenutak, - On, ispred Čijeg
daha beskrajni prostori drhću a beskonačnosti propadaju u ništavilo od potpunog štovanja, - On, Koji sa jednim
jedinim pogledom može stvoriti ili uništiti tisuću puta tisuću sunaca, - On, On Osobno je iz Svojih najsvetijih
dubina, zaboravivši Svoju beskrajnu svetost, pogledao na nas, najbezvrednije figure. Pošto smo mi kroz našu
ogromnu zloću/pokvarenost propali toliko duboko pred Njim, On nam je želio ukazati Svoju veliku milost i stoga
je napunio cijelu vječnost sa bezbrojnim stepenicama uz pomoć kojih bi se iznova mogli popeti ka Njemu!
Ipak, Njegovoj beskrajnoj ljubavi i milosti se ovaj/taj put učinio pretežak za 'propale'. Stoga se je On, čak
još više zaboravljajući Svoju beskrajnu svetost, na širokim krilima Svoje svemoći osobno spustio kroz sve vječne
nivoe/stupnjeve do nas, kao što Ga sada vidimo ispred nas, čovjek baš kao i mi, bojom i izgledom, prvo, da nas
poštedi za navijeke ne-prolazne (ili 'one kojom se ne možemo uspeti') ceste i da postane za nas, najniža i
najbezvrijednija od svih Njegovih stvorenja, koji smo se u našoj zloći/pokvarenosti svjesno okrenuli od Njega, za
nas jedino koji smo propali toliko duboko, najdublje, nezamislivo duboko –
Čujte, počujte svi vi eoni života koji ste proizašli iz Njega! – da postane za nas – O Bože, O Bože, O Bože! Ti
veliki, sveti Bože, moj slabi smrtni jezik jedva da se usudi to izgovoriti! – da postane za nas grešnike nad
grešnicima JEDINI ISTINSKI, NAJOMILJENIJI, SVE-MILOSNI, SVETI OTAC!
Nije Mu bilo dovoljno da bude, kao što je sada pred nama, Otac, već će – kako to moj duh shvaća, jednog
dana iz Svoje neizmjerne ljubavi prema nama, najnižim stvorenjima, uzeti tada vječnu, grešnu formu našega
mesa/tijela u kojoj smo propali pred Njime, Koji je jedini Vječan & Svet, tako da bi nas privukao jos bliže k Sebi,
- da postane za nas Spasitelj, Vodič, i naj-mudriji Brat!'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Božje Domaćinstvo - 2/115:2-10' J.Lorber
2.
Skoro na samom početku Božanske Objave, u knjizi Postanka 1:26,27 & 5:1,2, čitamo (nam je objavljeno) kako
je Bog, kao krunu svega stvaranja, stvorio biće, na Svoju sliku & priliku, Sebi nalik ('savršenu repliku' kako to kaže
E.Swedenborg u svojim 'Nebeskim Tajnama – 472'), kojeg nazva – ADAM/ČOVJEK (Adam i 'Čovjek' su na
originalnom/hebrejskom jeziku jedna te ista riječ = Mda, i to zato što je 'u najvišem smislu Gospodin Sâm jedini
ČOVJEK, pa se zbog toga Božanska Crkva, na koju se ovaj tekst odnosi/koja je unutarnji subjekt ovog dijela
Postanka, s obzirom da je na Gospodinovu sliku i priliku, naziva 'Čovjek/Adam' feat: E.Swedenborg 'Nebeske
Tajne – 477').
3.
Trideset duhovnih r-evolucija je moralo proći, riječ je E.Swedenborga, dok se na ovoj Zemlji nije
pojavila/odgojila svijest (um) koja bi u sebi mogla spoznati/koja bi mogla u sebe primiti veličanstvenu istinu ovih riječi
(jer, imajte to na umu, istina nije u slovu riječi, u njihovom poznavanju ili pak izgovaranju, ne, istina je u našoj ideji o
tim riječima, tako reći u percepciji onoga što te riječi obuhvaćaju/sadržavaju), trideset crkava se izmjenilo od stvaranja
čovjeka pa do dolaska/spuštanja Kraljevstva Božjeg na Zemlju, trideset sukcesivnih otkrovenja da bi se čovjekova
svijest pripremila za konačno otkrovenje o Bogu (Njegovom Božanskom Ljudskom) & o Njegovu stvaranju, da bi
spoznala pravu istinu o sebi.
4.
Nakon što se na nebesima 1757-e godine izvršio Posljednji sud nad tadašnjim Kršćanskim crkvama
(Ortodoksnom, Rimokatoličkom kao i nad onima koje su iz nje proizašle, što su Reformirane crkve; vidi E.Swedenborg
'Posljednji Sud – 45'), Gospodin je napravio, baš kao što je i obećao (Izaija 65:17-25), novo nebo (Otkrovenje 21; 'Novo
nebo je započelo!' uzvikuje William Blake, kao vjerni sljedbenik Crkve Novog Jeruzalema, u svom 'Vjenčanju Raja &
Pakla'), nebo koje se na Zemlju spustilo & spušta (vidi 'Novi Jeruzalem – silazak') u vidu nove i 'konačne' Kršćanske
Crkve (što je duhovno značenje riječi 'nova zemlja'), crkve čija će doktrina ('Jeruzalem', što na originalnom jeziku znači
'vlasništvo/possesion ili temelj/foundation mira/peace', u Riječi Božjoj predstavlja 'doktrinu' Gospodinove istinske
Crkve) objaviti čovječanstvu veličanstvenu istinu o totalnom jedinstvu (fuziji) između Božanskog i ljudskog, istinu
koja otkriva kako je Bog, Vrhunsko Svemoguće Biće, Stvoritelj & Održavatelj duhovnog i materijalnog
stvaranja/svemira, u sebi ČOVJEK, i kako smo mi, ljudi, ali dobro shvati ti što čitaš, svi mi ljudi koji smo iz
Njegova krila proizašli, Njegova djeca i samim time (određeni da budemo) Bogovi (kada se na ovom mjestu kaže za
crkvu Novog Jeruzalema da je 'konačna', onda te riječi ne treba shvatiti u smislu kako svako daljnje razvijanje ili pak
usavršavanje čovjeka nije moguće/time prestaje, jer to bi bilo kontradiktorno Božanskim atributima koji su prisutni u
svem stvaranju, ne, tu riječ treba shvatiti na način/tako da nije moguće zamisliti 'prisniju' vezu između Boga i čovjeka
od one u kojoj su oni JEDNO, štoviše, POTPUNO JEDNO, i to ne samo u povijesnom liku Gospodina Isusa Krista,
već i u svakom čovjeku, bez obzira kojoj religiji/vjeroispovijesti on pripadao ili pak koje boje kože bio, ukratko,
u cijeloj ljudskoj rasi).
5.
Divine Image
'Božja Slika'
To Mercy, Pity, Peace and Love
All pray in their distress;
And to these Virtues of delight
Return their thankfulness.
Milosti, Sažaljenju, Miru & Ljubavi
U nevolji svojoj mole se svi;
I tim Vrlinama radosti
Zahvalnost uzvraćaju svoju.
For Mercy, Pity, Peace, and Love
Is God, our Father dear,
And Mercy, Pity, Peace, and Love
Is Man, his child and care.
Jer Milost, Sažaljenje, Mir i Ljubav
To je Bog, voljeni naš Otac,
I Milost, Sažaljenje, Mir i Ljubav
Je i Čovjek, Njegovo dijete i briga.
For Mercy has a human heart,
Pity a human face,
And Love, the Human form divine,
And Peace, the human dress.
Jer Milost ima ljudsko srce,
Sažaljenje pak ljudsko lice,
A Ljubav, Ljudsko Božansko obličje,
A Mir, ljudsko ruho.
And all must love the human form,
In heathen, turk or jew;
Where Mercy, Love, & Pity dwell
There God is dwelling too.
I svi moraju voljeti ljudsku formu,
Bilo u pogana, turčina ili židova;
Jer gdje su Ljubav, Milost, Sažaljenje & Mir
Tamo i Bog također živi.'
William Blake 'Songs of Innocence' ('Pjesme Nevinosti')*
*(Cjelokupno djelo Williama Blakea na Engleskom jeziku možete pronaći na:
www.english.uga.edu/nhilton/Blake/blaketxt1)
6.
Naravno, spoznaja/ideja o ljudskosti Boga (ili o Božanstvenosti čovjeka) je oduvijek postojala u Božjem umu no
njezino postepeno ostvarivanje u umovima ljudi je obuhvatila (i obuhvaća) period od više tisuća godina. Taj 'višetisućljetni vremenski period', u kojem se ljudski um postepeno navikavao/pripremao za spoznaju te 'konačne istine', ili
bar 'svjesnost/ideju' o njoj, je u vremenu i prostoru, ili povijesti, materijaliziran/predstavljen kroz ciklus od 30 crkava,
gdje je svaka 'crkva', ili da budemo precizniji, njezin lider, počevši od Najstarije ili Drevne Crkve zvane 'Adam', pa
preko Noe, Abrahama, Mojsija, Solomona, i tako sve do Kršćanske ere i crkava koje nose Pavlovo ili pak Luterovo ime
(ova doktrina tj. ovo 'računanje' je po E. Swedenborgu čije je otkrovenje bilo 27-o po redu), u stvari predstavljala novu,
sukcesivnu (ili 'onu koja se nastavlja na prethodnu') svjesnost o prirodi odnosa između Boga & čovjeka (tako reći 'bližu'
ovoj 'konačnoj' istini svjesnost/percepciju/spoznaju). Ovaj proces 'ostvarivanja/spoznavanja' je kulminirao u 'kruni' svih
2
Crkava, Novom Jeruzalemu, u kojoj postoji svijest o ovoj velikoj 'tajni', tajni nad tajnama koja otkriva kako se Našem
Nebeskom Ocu svidilo da uđe sa nama u najintimniji mogući kontakt, da nam dozvoli da postanemo kao i On, da i sami
budemo Bogovi.
7.
William Blake, moj brat po maču, je ovaj 'proces' vidio kao kružni put progresivnog zamračivanja svijesti ili
rajske vizije proizašle iz Adamovog jedinstva sa Bogom, zamračenja koje je trajalo sve do pojave Isusa Krista i
progresivne restauracije iste koja se ispunjava Njegovim drugim dolaskom u našim 'unutarnjim' prostorima, što je
događaj koji kompletira ovaj krug, tj. vraća ga na početak, ponovno ujedinjuje čovjeka sa Bogom, ili Boga sa čovjekom,
te čovječanstvo vraća u rajsko stanje iz kojega je jednom davno propalo (feat: K.Reine 'Ljudsko lice Boga našega' – 'The
Human face of God').
8.
'Sada svi vi, koji ovdje na visinama stojite oko Mene, znate da sam Ja Bog (vidi Ivan 20:28), Jedan Jedini
Vječni Bog (vidi Izaija 44:6-8; 45:5,14,21; Matej 28:18), Koji govori sa vama kao Otac Kojeg možete vidjeti (vidi
Ivan 1:18; 12:45; 14:6-11) i Koji vas naučava. Međutim, ako je Otac Bog, Njegova djeca zasigurno neće biti psi,
mačke, volovi, krave, telad, magarci i njima slični, već će biti ono što njihov Otac jeste, biti gdje On jeste i činiti
ono što On čini.
9.
Pazite, to je Moj vječni red, imenom, da sve i u svemu, sa bilo kojom stvari, sa bilo kojim bićem djeca
moraju biti savršena kao što je njihov otac savršen ('i sveta kao što je njihov Otac svet'; Matej 5:48; Levitski
Zakonik 11:44,45; 1 Petrova 1:16)! Zbog toga razloga je u svakom plodu sadržano sjeme u čijim je temeljima svo
očevo savršenstvo. Stoga će ovo sjeme kada ga posadimo u zemlju postati ista trava, ista biljka, isti grm ili isto
stablo, iz kojega je proizašlo kao sjeme ili klica ('Sjeme Božje je u nama. E sad, sjeme kruškina stabla izrasta u stablo
kruške, dok sjeme lješnjaka izrasta u stablo lješnjaka; sjeme Božje izrasta u Boga.' Meister Eckhart 'Meditacije sa
Meister Eckhartom').
10.
Ili je slučaj možda drugačiji sa životinjama? – Ja smatram da je lavlji otac ili onaj koji ga je začeo bio i
sam cijelo vrijeme lav, baš kao što je otac od ptice bila ptica, i tako sve do čovjeka, gdje će očev sin, poput oca,
postati čovjek potpunih sposobnosti i potencijala a kćer, baš kao majka i otac, posvećeno polje za sadnju plodova
vječnoga života, čak plodova koje sam Ja Sam posijao.
11.
Ako je ovakva situacija (ili 'situacija koja se nikako ne može izokrenuti/opovrgnuti') već u prirodnom i
materijalnom svijetu, u duhu to isto mora biti slučaj ali (još više) beskonačno umnoženo.
12.
Stoga, kada vam kažem, kada vas naučavam i kada vam objavljujem da ste Moja djeca, - recite Mi, recite
Mi Moja draga mala dječice: Što to znači? Sa kojim ciljem i zašto Me vi nazivate svojim Ocem, i sa kojom
svrhom vas Ja nazivam Svojom djecom? Sa kojom svrhom i zašto Ja od vas očekujem u svoj pravdi i poštenju da
prepoznate Mene i nikoga drugoga kao svoga istinskoga Oca (vidi Matej 23:9), da Me volite, da Mene jedino
slijedite, slavite, štujete i hvalite Jedino Mene i budete u svemu potpuno poslušni jedino Meni? – Zar i dalje ne
razumijete?
13.
Što sam Ja još i Tko, osim vašeg istinskog Oca? Pa – Ja sam također jedan jedini vječni, beskonačni,
svemoćni, istinski Bog!
14.
Ali ako sam Ja, kao vaš jedini istinski Otac, u suštini Bog od vječnosti u vječnost, što ste onda Vi kao
Moja djeca?
15.
Uistinu, Ja vam govorim, vi ste također Bogovi, baš kao što sam Ja, vaš Otac, Bog (vidi Psalam 82:6; Ivan
10:34-36), - jedina razlika je ta, a to je već i na Zemlji, bar što se tiče fizičkog smisla, neoboriva činjenica, što će
otac uvijek ostati otac svom sinu što se pojave/vanjštine tiče (where appearance is concerned), dok sin nikad ne
može biti otac svoga oca, ili recimo reći svome ocu: 'Ja sam te začeo/stvorio,' ne više nego što bi mogli
pretpostaviti da će iz sjemena nekog drveta izrasti isto drvo koje je prije toga dalo to isto sjeme.
16.
Stoga otac uvijek ostaje otac a sin uvijek sin. To je nepromjenjiv odnos.
17.
I zato, ovo je velika razlika između Mene i vas, jer Ja jedini sam Otac, dok vi ne možete nikako biti išta
drugo do Moja draga djeca, za koje je u velikoj Očevoj kući pripremljeno (ili 'koje čeka') ogromno nasljedstvo.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Božje Domaćinstvo – 2/80:5-21' J. Lorber
3
Ljudsko dostojanstvo
18.
'Nije prošlo mnogo dana od kada je mlađi sin skupio sve svoje i krenuo na put u daleku zemlju, gdje je
potrošio svu svoju imovinu provodeći vrijeme u razvratnostima/živeći razvratno. Kad potroši sve (što je imao)
nasta ljuta glad u onoj zemlji te on počne oskudjevati. Tada ode i pridruži se jednom građaninu te zemlje, a taj
ga posla u polje da hrani svinje. I bio bi on presretan da može napuniti trbuh sa ljuskama što su ih jele svinje, ali
mu ih ni jedan čovjek nije davao/htio dati.' Luka 15:13-16
19.
Kada je Gospodin (na ovom mjestu treba razumjeti da je Gospodin Riječ, tj. učenje koje je objavljeno u Riječi
ili, ako tako hoćete, 'ono o čemu/što Riječ naučava/objavljuje'), Koji je kako već više puta rekosmo došao u djelu i riječi
ukazati 'odakle smo došli', 'Tko nas je poslao' i 'zašto', tj. 'gdje idemo', 'Tko nas poziva' i 'što nas tamo čeka', izjavio (a
svaka Gospodinova izjava je u sebi 'vječna priroda stvari' ili 'istina vjere/zakon'): 'Ja i Otac jedno smo!' (vidi Ivan
10:30-39), Židovi (= u negativnom smislu te riječi predstavlja materijalne ljude/umove koji su zbog samo-ljublja i
ljubavi prema stvarima od ovoga svijeta izgubili svako dostojanstvo i vezu sa Bogom/duhovnim svijetom/percepcijom
istine & dobra ljubavi prema bližnjem) su Ga htjeli kamenovati [um takvih ljudi, zbog zamračenosti koja je uzrokovana
zlim ljubavima prema sebi & svijetu, ne može shvatiti/spoznati/percipirati tu istinu pa je u sebi tako reći uništava, što je
u Riječi reprezentirano sa 'kamenovanjem'; 'kamenovanje', o kojem je često bilo riječi u Starom Testamentu i koje je
spadalo pod dozvoljeno kažnjavanje unutar reprezentativne Židovske crkve (vidi Levitski Zakonik 24:11, 14, 23;
Ponovljeni Zakon 17:3,5), u sebi reprezentira 'istinu koja uništava neistinu' ili, u obrnutom smislu, kada je subjekt kao
ovdje neistina, 'neistinu koja uništava istinu'; ta cijela 'povijesna slika', kada je preselimo u naš duh, tj. kada je, kako nam
i priliči, otključamo najsvetijom naukom o korespondencijama, u sebi prikazuje što se događa u umu prirodnog čovjeka,
koji je, kako više puta rekosmo, iz nužnosti u zlu i neistini, sa objavom o istinskom čovjekovom porijeklu i njegovoj
svetoj sudbini/onime što on mora činiti da bi bio dostojan svoga porijekla & nasljedstva; Riječ Božja u sebi ne govori/ne
objavljuje ništa drugo, ne naučava ništa drugo, te od čovjeka ne želi napraviti ništa drugo nego Sina Božjega/Bogu u
svemu nalik ljudsko postojanje; to naime stoji na kraju regeneracije, a regeneracija je, kako znamo, centralni subjekt
unutarnjeg duhovnog smisla Riječi Božje].
20.
Sasvim ista stvar se događa i u današnje vrijeme, vrijeme Gospodinovog drugog dolaska, što je najprije dolazak
u Riječi i slavi Božanske duhovne istine. Baš kao što su ondašnji Židovi htjeli 'kamenovati/ubiti' Gospodina, Čije riječi
ne samo da nisu podržavale već su prijetile i uništiti njihov dotadašnji način života i razmišljanja, tako i današnji
'Židovi', tj. 'u-materiju-i-samoljublje-propali-te-od-svega-duhovnog-odvojeni-ljudi', čiji um je preplavljen iluzijama i
neistinama, žele 'kamenovati/uništavaju u sebi' Gospodinovo duhovno tijelo, tj. Njegovo duhovno učenje/svjetlo
Njegove Riječi (koja/Riječ u svom 'unutarnjem' smislu ne naučava ništa drugo nego da čovjek treba odustati od
samoljublja/požuda & stvari od ovog svijeta koje su takvoj kvaliteti ljudi neobično prirasle k srcu).
21.
Diskusiju koju smo započeli u jednom od ranijih učenja, imenom 'Čovjek-unutarnji & vanjski', bi ovime htio
'vratiti' na jedan specifičan i izuzetno važan dio te rasprave koja se, kako svi znamo, prije svega odnosila na onu etapu
naše regeneracije/duhovnog obnavljanja koja se zove POKAJANJE (vidi 'Čovjek-unutarnji & vanjski 124-153'). Dio je
to u kojem nas Riječ upozorava u kojoj mjeri/koliko prirodni, a samim time ne-regenerirani/ne-obnovljeni i, tako reći,
'samo-izgledom-čovjek', u svojem samoljubnom ludilu i materijalističkom snu, može 'potrošiti' svojih 'duhovnih
vrijednosti' (Luka 13:14) te na taj način 'propasti' u najniže moguće, u čulno (Luka 13:15) gdje, odvojen od svoga
Nebeskog Roditelja (porijekla), prazan i jedva živ, pati iz dana u dan mrzeći prvo sebe pa onda i sve oko sebe,
uništavajući prvo svoje zdravlje pa onda i cijeli svijet u kojem živi (Luka 13:16; vidi posebice 'Čovjek-unutarnji &
vanjski 126-132').
22.
Ovo učenje ('Bogo-Čovjek'), stoga, ima za cilj zapitati, prije svega vas koji ste 'pozvani' da budete za primjer
ostalima (da budete 'svjetlo koje svijetli na brdu i osvjetljava sve u dolini'; Matej 5:14-16), a onda i sve ostale ljude koji
će čitati ovo učenje, 'koliko ste uistinu svjesni svojih početaka, svoje prave vrijednosti & uloge u Božjem stvaranju/da li
znate zašto ste na ovom svijetu i tko vam je stvarni Otac & Roditelj?! Cilj ove rasprave je da vam se OPET I IZNOVA
skrene pažnja na to da velika većina od vas 'direktno' pozvanih to i dalje ne vidi/spoznaje/razumije, da vam se OPET I
IZNOVA ukaže na to da su vam iluzorne i prolazne stvari od ovoga svijeta (vidi 'Doktrina o uplivu Božanskog životaInflux & Doktrina o stupnjevima 167-172') i dalje bitnije od duha i istine, te da vam se OPET I IZNOVA napomene
kako i dalje veliku većinu svojih dana i noći živite samo da bi ugodili svom trbuhu i svojim genitalijama, ne mareći ni za
Boga ni za bližnjeg/jadnike u nevolji .
23.
Svrha ove rasprave je upitati svakog čovjeka, a posebice vjernika, da li je dostojan imena 'Čovjek', da li je
uistinu vrijedan ogromne, neizmjerne & svete ljubavi našeg Nebeskog Oca? Svrha ovog učenja je zapitati sve vas koji
ovo čitate da li su vaši dani u Njegovu slavu, da li je vaš život molitva Gospodinu, te da li od vašeg tijela, koje je Hram
4
Božji (1 Korinćani 3:16,17), vi gradite svetište ili ga pak pretvarate u svinjac i smetlište?!!
24.
Vidite, riječ 'Würde' ('dostojanstvo', ‘vrijednost’ = 'biti vrijedan svoga poziva'; originalno otkrovenje je
na Njemačkom jeziku stoga su, da bi što bolje shvatili 'igru riječi' kojom se Gospodin koristi pri ovom
tumačenju, uz prijevod zadržane i Njemačke 'izvorne' riječi) je izvedena od 'Werden' (postajanje), a riječ
'Werden' (postajanje) je u stvari riječ (koja izvire) iz Moje stvaralačke misli koja je, kao baza Moga Bića, bila
dana cijelom vidljivom svijetu, jer bez 'Werden' (postajanja, dolaska u postojanje) ne bi bilo ni sunca ni planeta,
niti velikog materijalnog niti velikog duhovnog carstva, pošto sam Ja animirao/oživio cijelu beskonačnost samo
sa riječima: 'Es werde!' (Neka bude!) za blagostanje/zbog blažene ekstaze stvorenih bića, i za blaženstvo Moga
vlastitog sebstva/ja, koje je personificirana ljubav. Taj izraz 'ljubav/voljeti' bi, međutim, trebao značiti SAMO (!)
djelovati i nastojati učiniti sve za druge, i pronaći vlastito ushićenje/blaženstvo (bliss) i vlastitu sreću u
razumijevanju i usavršavanju drugih.
25.
Sa riječju 'Es werde! (Neka bude!) su također bili dani zakon i put za svakog duha ili duševni proizvod,
ili stupanj savršenstva za kojeg je bio stvoren, gdje su naravno utjelovljeni duhovi zatvoreni u materijalnom
svijetu morali krenuti drugačijim putem od onog kojeg prolaze slobodni duhovni stanovnici Mojeg beskonačnog
duhovnog svijeta u svojoj (potpunoj) duhovnoj svjesnosti.
26.
Dakle, sa 'werde’ (Neka bude) se naravno također pojavilo i pitanje oko toga da li su pojedinačni
oslobođeni duhovi, koji su bili ostavljeni svojoj vlastitoj volji, uistinu postali ono što su trebali postati, drugim
riječima, DA LI SU ZNALI KOJI JE BIO MOJ CILJ SA NJIMA!?
27.
Kroz riječ 'wurde' (postaje) je započelo stanje koje bi, u slučaju da korespondira Mojoj namjeri, bilo
istoznačno tituli 'würde' (dostojanstvo) ili ‘würdig’ (dostojan/vrijedan), baš kao što (i) vi u svijetu da(ru)jete
nekome 'würde' (titulu, zaposlenje, dostojanstvo) ili ga nazivate 'würdig' (dostojnim/vrijednim), ako je on,
zahvaljujući njegovim atributima (koje ima) kao duhovan čovjek (što znači onaj koji svojim djelovanjem
potvrđuje ideju svoga zaposlenja), zaslužio tu službu ili predikat 'würdig' (= onaj koji je vrijedan titule koju
nosi).
28.
Stoga, ono što vi izražavate/označavate kao 'würde' (dostojanstvo, zaposlenje, titula) u stvari izražava da
ta osoba, koja je ili zaposlenik/izvršava službu (holds an office) ili zaslužuje da bude nazvana 'würdig' (vrijedna
svojega zaposlenja/titule), posjeduje sve one kvalitete koje oplemenjuju čovjeka kao duhovno biće i koje bi ga,
kao nešto boljega, razlikovale od njegova bližnjeg (razlika se odnosi na ono što je njemu, u odnosu prema
bližnjem, bilo moguće postići).
29.
Tu ideju o dostojanstvu (würde) kakvu vi generalno imate, Ja također imam u odnosu na bića koja sam
stvorio, jedino što ju Ja primjenjujem na drugačiji način (applied with different yardstick).
30.
Kada sam stvorio prvog čovjeka na vašoj Zemlji, Ja sam ga instalirao na način kako vi odjenete višeg
službenika sa titulom, tako što mu dajete moć da vlada nad mnogim stvarima i da bude superiorniji svim ostalim
stvorenim bićima na Zemlji (Postanak 1:28). Po vrlini svojih duhovnih atributa, kao Moj potomak, Ja sam ga
odjenuo sa punim autoritetom da postane ono što sam Ja od njega u stvari htio napraviti, naime, 'Gospodar nad
Zemljom'. Na taj način je on trebao koristiti svoje mogućnosti za svoje vlastito dobro i za napredak/boljitak
cijeloga svijeta oko sebe.
31.
Da bi on mogao razumjeti svoju vlastitu vrijednost/dostojanstvo na način kako sam Ja htio da ga
razumije, Ja sam ga oslobodio (dobio je potpuno slobodnu volju), dozvolio Sam mu da koristi sve svoje
težnje/sklonosti koje su bile postavljene u njega, bilo za dobro bilo za zlo. Ja sam prema tome želio da on shvati
kako se dostojanstvo/vrijednost koju Sam mu darovao sastoji jedino u tome da on, kao slobodno biće koje
neovisno djeluje (= sam od sebe), ne kao mašina (!), zna kako kontrolirati svoje karakterne kvalitete, sklonosti i
želje, i da on može ostvariti duhovno dostojanstvo jedino kontrolirajući svoje strasti. Sva moguća sredstva da bi
to postigao i postao dostojan posredni član između ograničenog (= materijalnog) i potpuno slobodnog duhovnog
svijeta, su mu od Mene bila dana.
32.
Ja sam ga pozvao da 'postane' (werde), a on je postao, što? To sada možete vidjeti svuda oko vas; jao, ne
ono za što sam ga pozvao, jer umjesto slobodnog vladara/gospodara on postade rob svojih strasti (Luka 15:13-16;
to stanje ‘robovanja vlastitim životinjskim strastima’ se u Riječi naziva još i ‘Kuća ropstva’; Izlazak 20:2;
Ponovljeni Zakon 6:12; Jošua 24:17; Suci 6:8), stoga je on, suprotno svom pozivu, osramotio i zloupotrebio
samoga sebe kao i prirodu koja ga okružuje. Odatle sve nesreće koje sada duhovno ali i materijalno progone
čovjeka zajedno sa raznoraznim nevoljama/opakostima i patnjama. Jer, u suprotnosti sa svojom uzvišenom
sudbinom, umjesto da učini sebe vrijednim/dostojnim Mene, on je skrenuo sa pravoga puta, postao je 'unwürdig'
(ne-vrijedan/ne-dostojan) da se naziva 'čovjekom' (ovdje se ujedno otkriva priroda/pozadina imena kojim se u
5
ovim spisima naziva takva kvaliteta postojanja, imenom ‘čovjeku-samo-izgledom-nalik-stvorenje’; vidi 21), u
kojeg sam Ja jednom ulio Svoj duhovni dah sa željom da ga učinim djetetom Svoga velikoga duhovnog
kraljevstva. To duhovno kraljevstvo on može sada dohvatiti samo putem velikih zaobilaznica, boreći se sa
raznoraznim nevoljama i patnjama.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Tajne Života – 20’ G.Mayerhofer
33.
Vratimo se sada uvodnim stihovima ovog pod-subjekta ('Ljudsko dostojanstvo'), stihovima koji nas kroz
priču/parabolu o 'razmetnom sinu' upozoravaju/upoznaju sa ovom za čovjeka današnjeg vremena nikako radosnom
situacijom. U toj paraboli, na naj-generalnijem/univerzalnom nivou tumačenja, 'razmetni sin' predstavlja cijelo
materijalno stvaranje/vidljivi svemir ('stariji sin' predstavlja 'duhovno stvaranje'), koje je, kako rekosmo, duh 'pod
sudom' (= materijalizirani duh = 'krenuti u svijet'), i koje se jednoga dana također mora & hoće vratiti svome Ocu
Stvoritelju odakle je i proizašlo, no tada oslobođeno/produhovljeno i usavršeno.
34.
Generalno gledano, 'stariji sin' jesu duhovi koji su od početka bili uz Boga, tj. oni duhovi koji nisu zastranili od
Očeve volje i koji nisu bili 'kažnjeni' ograničenom egzistencijom kakvu duša iskušava kada joj se 'doda' materijalno
tijelo ovoga svijeta. 'Mlađi sin' u toj paraboli, generalno gledano, jesu oni duhovi koji su se rodili i koji žive na ovoj
Zemlji (o tome kako je 'duša' zemljanina stvorena od dijelića tog 'suđenog duha', tj. 'praha zemljanoga', te kako je njezin
put do savršenstva baš taj 'povratni' o kojem govori ova parabola, će biti riječi nešto niže u pod-subjektima 'Planeta
Zemlja', 'Stvaranje-Evolucija formi' i 'Prah Zemljani'; vidi Postanak 2:7), to su oni koji su prisiljeni doći nazad do svojih
početaka težim i mučnijim putem (nešto niže će biti govora i o 'prednostima' te situacije, tj. niže ćemo objasniti 'zašto se
Otac više raduje povratku takvoga sina nego li ostanku onog drugoga!!'), kroz bolesti & patnje, kroz bijedu i oskudicu
kakva vlada na ovom svijetu.
35.
No, kada tu sliku tumačimo na duhovnom i za nas i našu regeneraciju najzanimljivijem nivou Riječi
(pojedinačno gledano), onda je 'razmetni sin' naš prirodni čovjek (koji je u sebi 'slika' ovoga svijeta; vidi 'Čovjekunutarnji & vanjski 154-171') koji reprezentira nas same kada smo 'udaljeni' ('daleka zemlja') od svega duhovnoga i
Božjega, kada dane provodimo tako što služimo samo svome tijelu, njegovim strastima, požudama & apetitima, kada
gledajući samo svoje zadovoljstvo ne marimo za nevolje naših braće & sestara (tako reći kada nam ništa nije 'sveto').
Takvo stanje/ponašanje, kojeg ćete lako prepoznati samo ako se malo osvrnete oko sebe, je ono što se u Evanđelju po
Luki predstavlja 'odlaskom u daleku zemlju sina razmetnoga koji je svu svoju imovinu/duhovnu supstancu potrošio
razuzdanim zivotom' (Luka 15:13). Taj 'sin' je, možemo također reći, naš 'vanjski/niži duhovni čovjek' u neregeneriranom stanju, tj. dok još nije podređen unutarnjem čovjeku i preko njega Gospodinu Bogu (drugim riječima, to
je 'naš život kada nad nama vlada tijelo'; u tom stanju čovjek ne samo da nema nikakvu percepciju o Bogu već i negira
Njegovo postojanje).
36.
Njegovo duševno stanje, točnije stanje njegova duhovnog/unutarnjeg života je predstavljeno sa 'glađu'. 'Glad' u
Riječi Božjoj (recimo Izaija 5:12,13: Jeremija 14:12,13,15,16,18) predstavlja 'oskudicu znanja/spoznaje o dobrima i
istinama', a samim time i 'oskudicu dobrote i vjere' u životu pojedinca, što uzrokuje žaljenja vrijedno stanje duše koje se
u današnje vrijeme manifestira kroz raznorazne bolesti, patnje, nesreće i jad (čovjekov 'ne-spokoj' & 'ne-zadovoljstvo' u
sebi nisu ništa drugo!). Takav čovjek je sebe zaokupio/on je po cijeli dan zaokupljen 'poslovima u ovom svijetu' (preambiciozan je), 'brine ga' materijalna sigurnost, obično je 'pohlepan' te ubrzo postaje 'tvrdica/škrtac' (čitamo, 'gluh &
slijep na potrebu & jauke svoga bližnjega'). Sve te karakteristike su prikazane sa jednom od najprljavijih životinja u
životinjskom carstvu, sa onom u kojoj su oslikane sve ove 'najprljavije čovjekove strasti', poimenice sa SVINJOM (u
Riječi Božjoj su čovjekovi osjećaji, bilo dobri bilo loši, prikazani sa raznoraznim životinjama/zvijerima). Rad u 'polju'
sa 'svinjama' predstavlja život vanjskog ili prirodnog čovjeka opsjednutog tim naj-nižim i najviše-uništavajućim za dušu
strastima (prije svega su to 'pohlepa' & 'tjelesne požude').
37.
Ovdje ujedno imate tumačenje ili duhovnu 'pozadinu' razloga zbog kojeg je u reprezentativnoj Židovskoj Crkvi,
baš kao i u Islamu, zabranjeno 'jesti' 'svinjsko' meso (čitaj: 'živjeti na gore opisani, svinjoliki način'), tj. zašto se to
smatra 'nepravdom' u očima Božjim i zašto su se ljudi koji su uživali tu vrstu 'mesa' smatrali a i dan danas smatraju
'nečistima' (vidi recimo Levitski Zakonik 11:7,8; Ponovljeni Zakon 14:8; Izaija 65:4; 66:3, 17; usporedi sa Koran 5:3; na
kraju ovog učenja, točnije u podsubjektu 'Riječ dvije o Jelu & Piću', ćemo se opet vratiti ovoj ne tako nevažnoj situaciji,
poimenice, štovanju Gospodinovih odredbi pri unošenju hrane u naš organizam).
38.
'Ljuske' kojima se on čeznuo nahraniti (originalni Grčki tekst na tom mjestu = keration,
keration kojeg moderni
prijevod Riječi tumači kao 'ljuske', u stvari govori o Ceratonii siliqui, Mediteranskom drvetu iz porodice mahunarki čiji
se plodovi ne koriste samo kao hrana za svinje već se njime hrane i niže, tj. siromašnije kaste ljudi; mahune tog ploda,
koji pak naliči na mali rog i slatkasta je ukusa, nalikuju skakavcu pa je on u narodu poznat i pod imenom 'Kruh Ivana
Krstitelja', pošto se Ivan Krstitelj, dok je živio u pustinji, hranio sa plodovima ovog stabla), točnije 'sa kojima je on
mislio napuniti svoj trbuh', no 'zadovoljstva' ili 'umirenja svoje gladi' nije našao, jesu 'izvanjske' ili 'čulne' istine ili
6
spoznaje kojima se njegov um (prirodnog čovjeka) hrani, one su u sebi pričine i kao takve ne mogu zadovoljiti
čovjekovu istinsku glad, glad unutarnjeg čovjeka i njegovu suštinsku potrebu za spoznajom duhovnih istina (doslovan
prijevod ove duhovne stvarnosti, koja uključuje i riječi, - 'ali mu ih ni jedan čovjek nije davao' -, na svakodnevno
iskustvo, predstavlja stvarnost u kojoj 'svinjoliki' čovjek, u kojem je Božji red izvrnut, zbog prevladavajućih
nižih/životinjskih strasti ne osjeća upliv Božanskog svjetla ili istine, istine koja je u Riječi predstavljena sa 'čovjekom'; u
Riječi Božjoj se takav čovjek, tj. njegovo stanje, stanje kad nad njime vladaju zle ljubavi sa proizlazećim strastima,
naziva 'neobrezani'; 'obrezivanje' je, stoga, otklanjanje ili podređivanje tih ljubavi/nižeg, prirodnog čovjekova uma u
procesu regeneracije; vidi recimo Postanak 17:14; Levitski zakon 26:41; Jeremija 4:4; 9:26; Ponovljeni zakon 30:6).
Dosljedno tome, 'ne-dobra koja proizlaze iz takvih 'istina', pošto/s obzirom da je u njima čovjek, tj. njegova samoljubav, u sebi nemaju nikakva života & čovjeku ne donose spokoj/mir.
39.
'Trbuh' u Riječi Božjoj, riječ je E.Swedenborga ('Apocalypse Explained/Apokalipsa Objašnjena – 622'),
predstavlja 'duhovno razumijevanje unutarnjeg čovjeka', i to iz razloga što trbuh iz/unutra pohranjuje hranu, a hrana u
Riječi Božjoj predstavlja sve ono što hrani dušu, a kako je trbuh, baš kao i ostatak organa, unutra, ili u sredini tijela,
stoga, u Riječi, ‘trbuh’ baš kao i ostali organi, predstavlja unutarnje stvari (vidi recimo Jeremija 4:14; Psalam 5:9, gdje
se ‘misli’ čovjekova razumijevanja pripisuju ‘trbuhu’!; Hrv. Biblija-KS 1999 na tim mjestima ‘trbuh’ prevodi kao
‘grudi/srce’).
40.
S druge strane, ‘napuniti trbuh’, kao što recimo ukazuje Riječ u Psalmu 17:14, predstavlja ‘instrukciju’ sa
istinama iz Riječi koje su na tom mjestu predstavljene sa ‘blagom’. Odavde se (razumijevajući sliku na ovaj način/s ove
strane) još bolje vidi zašto se ‘razmetni sin’ nije mogao uistinu ‘nahraniti’, tj. ‘napuniti svoj trbuh’, sa ‘iluzijama čula’ &
‘pričinama’ koje su predstavljene sa ‘ljuskama’.
41.
Čovjek današnjeg vremena, nije se u to teško uvjeriti, pokušava na raznorazne načine 'umiriti' tu 'iskonsku'
potrebu u sebi/glad (potrebu za 'stvarnom/duhovnom' hranom), koja, baš kao i sve ostale potrebe, u slučaju da je se ne
umiri, biva sve jača, što u efektu prouzrokuje da se on, očajnički pokušavajući zadovoljiti taj impuls, neprestano trpa
raznoraznim opijatima (drogama, cigaretama, alkoholom, tabletama za smirenje) ili, ako toga nema pri ruci, onda
neumjerenim/neprestanim žderanjem (otud se u narodu kaže 'jedeš kao svinja').
42.
Takvo stvorenje je, iskustva nedvojbeno ukazuju, nesposobno (o uzrocima te 'nesposobnosti' nešto niže u
podsubjektu 'Riječ dvije o Jelu & Piću'), o-formiti bilo kakvu duhovnu ideju (vidi 'Sinovi ovoga svijeta-Crv koji nikad
ne spava 30:2') ili pak ostvariti bilo kakav duhovni cilj, te ubrzo postaje, što se tiče kvalitete vlastitog duha (već u
najranijoj mladosti), gore i od životinje, pošto životinja, kako već više puta rekosmo, u svom 'nezadovoljstvu' ne
uništava ni sebe, ni živote drugih životinja a bogme ni prirodu koja ju okružuje.
43.
Takav čovjek 'omrzne' & 'tjera' od sebe svakog tko mu donosi Riječ Božju, jer ona od njega ne traži ništa drugo
nego da odustane od svojih najnižih strasti & požuda, strasti & požuda koje su njemu život, i da krene put Kraljevstva
Božjega, te, baš kao i Židovi onoga vremena, 'kamenuje' (popušta pred lažnim idejama koje mu njegove zle strasti
serviraju u umu) ili ako hoćete, 'obezvređuje' Božansku istinu (i svakoga tko ju donosi), proganja je/ih i odbacuje od
sebe (= za Nju nema vremena).
44.
Takvo je eto u velikoj većini slučajeva stanje današnjeg čovjeka, i toliko je on 'udaljen od Boga' i 'slavne slike'
na koju je bio stvoren, u to gleda ova rasprava, i 'to je eto svrha ove riječi, imenom, da vam jasno & na svjetlu ukaže
u čemu se sastoji 'čovjekovo dostojanstvo' tako da svaki onaj koji traži (Luka 11:9,10), svaki grešnik, kao i onaj
koji dvojbi, mogu spoznati koliko su se udaljili od njega/dostojanstva i gdje trebaju tražiti sredstva uz čiju pomoć
će povratiti izgubljeni Raj.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Tajne Života – 20' G.Mayherhofer
7
Božja djeca
45.
'Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovno budete u
strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno sa našim duhom da
smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja trpimo
sa Njim – da sa Njim budemo i proslavljeni. Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne
usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama (koju ćemo vidjeti u budućnosti). Ta cijelokupno stvaranje sa
žudnjom očekuje da Bog objavi tko su Njegova djeca.' Rimljanima 8:14-17; Galaćanima 4:6
46.
Nakon svega ovoga bi nam se pitanje, - U čemu se uistinu sastoji pravo ‘sinovstvo’ (čovjekovo
‘dostojanstvo’) i što se od nas potražuje/što moramo učiniti da bi se jednoga dana mogli sa punim pravom
nazvati Božjom djecom, djecom za koju je naš Nebeski Otac pripremio ‘nasljedstvo’ o kojem ni jedno ljudsko
čulo nema predodžbu i koje ni jedan ljudski jezik ne može nazvati?, - trebalo nametnuti samo od sebe. Zaista, mi bi
se sa najvećom ozbiljnošću morali zapitati kakve kvalitete (što se od nas potražuje da postanemo/da 'uđemo' u tu
kvalitetu) su ta postojanja i tko su ti o kojima u Evanđelju po Ivanu Gospodin Isus Krist, Koji je utjelovljeni Jehova
Stvoritelj i Održavatelj svega stvorenog te Jedini Bog te Jedini Bog i naš Vječni Otac, naučava: ‘A svima koji Ga
primiše dade vlast da postanu DJECA BOŽJA: onima koji vjeruju u Njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni
od volje čovjekove nego – od BOGA!’ Ivan 1:12,13
47.
Uistinu, što u najjednostavnijem i nama najrazumljivijem (praktičnom) obliku u sebi predstavlja Sinovstvo (ovo
se naravno odnosi i na kćeri) Božje i kako se ono (najlakše i najbrže) postiže? Gospodin Isus Krist Jehova, Jedini Bog te
Stvoritelj & Održavatelj svega stvorenoga, naučava:
48.
‘Ali morate dobro zapamtiti Moj odgovor i zabilježiti ga duboko u svoje srce; jer mnogo toga o njemu
ovisi, da, na kraju SVE (O NJEMU OVISI), da ste u potpunosti upoznati sa uvjetima koji su nužni za
postizavanje istinskog Božjeg sinovstva, pošto su oni nužni u skladu sa nepromjenjivim Božanskim redom.
49.
Vi znate da se svaki čovjek mora slobodno, sam od sebe (= bez ikakve vanjske prisile), neovisno o
svemogućoj volji Božjoj, u skladu sa prepoznatim Božanskim redom, razviti i rasti tako da na taj način može
postati slobodno dijete Božje.
50.
Preporučeni, najsnažniji i, stoga, najefikasniji način da se to postigne je ljubav prema Bogu i u istoj mjeri
ljubav prema bližnjem, bez obzira da li je riječ o muškarcu ili ženi, starom ili mladom, to nije važno.
51.
Uz sam bok ljubavi su istinska blagost/pitomost (meekness = ponizno trpljenje nepravdi od strane
drugih), nježnost (gentleness) & strpljenje, jer istinska ljubav bez ova tri atributa ne može postojati i (u sebi) nije
istinska i čista ljubav.
52.
Ali kako čovjek može otkriti u sebi da li je on uistinu u čistoj ljubavi u skladu sa Božanskim redom?
53.
Neka čovjek sebe stavi na test i neka provjeri da li je on u svom srcu potstaknut da daje darežljivo i
radosno, zaboravljajući sebe u potpunosti, u vrijeme kada vidi siromašnog brata ili siromašnu sestru ili pak kada
mu oni priđu tražeći pomoć. Ako on to osjeća u sebi ali, naravno, u svoj iskrenosti i u potpunoj istini, on je već
zreo/(mora biti zreo) i spreman da bude istinsko dijete Božje, a data (Gospodinova) obećanja koja čekaju tako
pripremljeno dijete Božje (tada) postaju stvarnost i ukazuju se u djelu i riječi na jedan veličanstven način, i vi
ćete na taj način kao učitelji biti opravdani dok budete stajali ispred svojih učenika.
54.
No, oni učenici kod kojih (Gospodinova) obećanja nisu postala evidentna/očigledna će morati djelovati sa
time u skladu i moraju samo sebe kriviti ako se dana obećanja još nisu počela ispunjavati nad njima; jer oni još
nisu u potpunosti otvorili svoja srca svojim siromašnim bližnjima.
55.
Ljubav prema Bogu i samo-voljno ispunjavanje Njegove prepoznate volje su onaj istinski nebeski element
(ili ‘element koji čini nebo’) u ljudskom srcu. To je ona odaja i dnevna soba (living-room = soba u kojoj Božanski
duh obitava/živi) Božanskoga duha unutar svakog ljudskog srca; ali ljubav prema bližnjem su vrata (kroz koja
se ulazi) u ovu svetu dnevnu sobu.
56.
Ta vrata moraju biti širom otvorena tako da Božanska punina života može ući u tu sobu, a blagost,
nježnost i strpljenje su tri široko otvorena prozora kroz koja je Božja sveta dnevna-soba (= soba u kojoj Bog živi)
u ljudskom srcu sjajno osvjetljena najmoćnijim nebeskim svjetlom i ugrijana sa bogatim nebeskim životom (= u
smislu, ‘sa nebeskim životom kojeg ima u izobilju’).
8
57.
Sve prema tome ovisi o slobodnoj i najdarežljivijoj ljubavi prema bližnjem; (a baš) najveće moguće
samoodricanje je otkrovenje samih (Božjih) obećanja. – Ovdje sada imate ispravan odgovor na ovo najvažnije
vitalno pitanje. Dobro razmislite o njemu i djelujte sa time u skladu i bit ćete opravdani pred sobom, pred
svojom braćom i pred Bogom. JER ŠTO GOSPODIN OSOBNO SADA RADI TO ĆE LJUDI ISTO MORATI
ČINITI DA BI POSTALI KAO I ON I, STOGA, NJEGOVA DJECA. – Jeste li razumjeli sve ovo!?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/241’ J.Lorber
58.
Vratimo se sada na trenutak stihovima iz Ivanova Evanđelja (Ivan 1:12, 13), te zagledajmo ‘duhovnim očima’ u
ono što nam Božja Riječ otkriva o kvaliteti bićâ koja će jednog dana sa pravom nositi dostojanstvo imena - ČOVJEK.
Drugim riječima, (i) tamo nam Gospodin ukazuje što u stvari znači/što u sebi uključuje titula DIJETE BOŽJE, te kako
se i na koji način ona ostvaruje.
59.
‘Oni koji vjeruju u Njegovo Ime’ su oni ljudi koji žive po svakoj riječi ili istini koja izlazi iz Gospodinovih usta
ili pak Riječi Božje, što dođe na isto. ‘Oni koji su rođeni od volje mesa/tjelesne’ su oni čija djela, tj. čiji život je
proizašao/sazdan od ljubavi prema sebi i svijetu, dok su ‘oni koji su rođeni od volje čovjekove’ oni čiji je um sazdan od
potpuno krivih vlastitih ideja/neistina & iluzija. ‘Biti rođen od Boga’ znači biti ‘duhovno obnovljen/regeneriran’, a
‘duhovno obnovljen’ je onaj čovjek koji je kroz život vođen ne svojim ljubavima/dobrom već od strane Gospodina
objavljenom kvalitetom dobra/ljubavi/života, a ta kvaliteta, imenom, poniznost u trpljenju nepravdi koje nam počinjava
bližnji, blagost, stpljivost, opraštanje, samoodricanje & poniznost u izvršavanju zapovijedi ljubavi/volje našeg Nebeskog
Oca, zapovijedi koje su sve, od prve pa do posljednje, o tome kako čovjek svoj život mora živjeti u ljubavi koja za cilj
ima ne svoju vlastitu već dobrobit bližnjega. To je kvaliteta volje ili dobra koju je Gospodin objavio i koja je u stvari
ono ‘Ime’ u koje vjeruju Njegova Djeca, tj. to i ništa drugo je kvaliteta ljubavi i života takve djece.
60.
Ukratko, biti ‘Dijete Božje’ ili ‘biti začet od Boga’, kako nas to uči ‘proces regeneracije’, znači biti/postati ‘u
ljubavi isti kao i naš Nebeski Otac, to je sinovstvo, drugo nije i ne može biti.
61.
Drugim riječima, ‘Djeca Božja’ su SAMO ona postojanja u čijim srcima ili životima (= oni koji imaju samo
znanja o tome, tj. kojima je Gospodinovo dobro samo u razumskom dijelu uma, oni su još jako daleko od Djece Božje)
je Gospodinova ljubav (= kojima je ‘Gospodinova’ ljubav postala priroda!), koji žive tu ljubav, tj. u kojima je
On/Njegova ljubav i koji jesu u Njemu/koji žive u toj ljubavi (vidi Ivan 14-17 poglavlje).
62.
To ‘sjedinjenje’ (= recipročan ili uzajaman ljubavni odnos) ili pak ‘postajanje jednim’ između Gospodina &
čovjeka, kako nam je to u djelu ukazao utjelovljeni Jehova, Gospodin Isus Krist (Čiji zemaljski život je ‘model’ toga
sinovstva, tj. ‘način & put kako se do njega stiže’), se postiže kroz ‘kušnje’ (o čemu, Gospodinu ako se svidi, u posebnoj
raspravi o kušnjama; otud čitamo u Otkrovenju: ‘Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog a on će Mi biti Sin.’
Otkrovenje 21:6,7; gdje POBJEDNIK pretpostavlja onoga/onu osobu koja je u kušnjama, koje su pak u sebi borbe/rat
između dobra/istine i zla/neistine, odbacila od sebe zlo & neistinu), tj. neprestanu borbu protiv svoje nasljeđene prirode
te strasti, požuda, neistina i iluzija koje iz nje izviru.
63.
Samo na taj način, nikako drugačije, se Gospodinove istine vjere usađuju u čovjekovo srce/život/ljubav, tj. samo
na taj način Gospodin ulazi u čovjeka i samo na taj način čovjek počinje živjeti svoj život u Bogu (feat: E.Swedenborg
‘Nebeske Tajne – 1737’). ‘Kušnje’ su pak neizostavne, tj. nezaobilazne na čovjekovom putu regeneracije, i one također
spadaju pod stvarnost koja se u Riječi, točnije u Ivanu 1:12, opisuje riječima, ‘… a onima koji Ga primiše’ jer, kako to
ukazuje E.Swedenborg:
64.
‘Sjedinjenje između Gospodina i čovjeka se ostvaruje usađivanjem istina vjere u čovjekovo srce, što se
ostvaruje kroz kušnje, a sve dok vjera ili istine vjere, nisu ugrađene u čovjekovo srce, tj. dok čovjek uz pomoć
stvari koje pripadaju istinama vjere ne primi život vjere, što je ljubav prema bližnjem, sjedinjenje nije moguće.
Jedino to znači ‘slijediti Gospodina’, imenom, biti sjedinjen (= biti JEDNO/ISTI U LJUBAVI) sa Njime, baš kao
što je On s obzirom na Svoju ljudsku suštinu bio sjedinjen sa Jehovom (a to ‘sjedinjenje’ se dogodilo na način
da je Gospodin izvršavao ili postao u djelu sve ono što naučava/objavljuje Riječ, znači ugradio je u svoj
život/svoju volju istine vjere objavljene u Riječi, što je bilo popraćeno kušnjama, pa sve do posljednje kušnje, one
na križu, koja je ujedno označavala i završno sjedinjenje ili ti ga ‘postajanje-kompletno-jedno-sa Ocem’). Iz istog
razloga se svi takvi ljudi nazivaju SINOVIMA BOŽJIM – zbog Gospodina koji je jedini Sin Božji – postajući
tako Njegova slika (images of Him).
65.
Gospodinovi sinovi ili nasljednici su stoga svi oni koji u sebi imaju Njegov/u život/ljubav, jer od Njega
njihov život dolazi (ne od vlastite volje & razumijevanja), i od Njega/Njegove vjere i ljubavi su bili rođeni, tj.
regenerirani (biti regeneriran znači ‘primiti novi život’ od Gospodina, a ‘primiti novi život od Gospodina’ znači
9
postati Njegov nasljednik ili dijete, a ‘biti Njegovo dijete’ znači imati u sebi Njegovu volju/kvalitetu
ljubavi).’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne - 1737, 1799:1’
66.
E sad, ako dobro razmislimo o ovoj ‘tajni’ (vidi opet Ivan 14-17 poglavlje), tajni sasvim neshvaćenoj u
Kršćanskom svijetu i vladajućim doktrinama koje, morat ćemo se složiti sa divnom primjedbom C.G.Junga (‘Psihologija
& Alkemija’), od Krista napraviše ‘izvanjski objekt obožavanja’, ili ti ga ‘idol’, sasvim slično poganima i njihovom
obožavanju ‘polu-bogova’, tj. svi ti ljudi/’vjernici’ tako reći imaju Krista na usnama, neko znanje i predodžbu o Njemu,
no njihova srca i životi su u većini slučajeva daleko od ideala kojega je sa svojim dolaskom došao predstaviti Gospodin
Isus Krist Jehova. Na žalost u vladajućim Crkvama nema prave spoznaje/učenja ni o Gospodinoj istinskoj prirodi ni i o
onome što bi čovjek trebao činiti da bi opravdao svoje postojanje na ovoj Zemlji.
67.
‘Mi možemo optužiti Kršćanstvo zbog toga što je spriječilo razvoj čovjekova duha (samo) ako smo
odlučni u nastojanju da opravdamo svoje vlastite propuste/promašaje (ovo je divan uvod, jer nitko, ama baš
nitko nam nije kriv za naš duhovni nemar, traljavost i posljedičnu zloću). Stoga ako govorimo ne o najdubljem i
najboljem razumijevanju Kršćanstva već o najpovršnijem i katastrofalnom nerazumijevanju kakvoga je izuzetno
lako za vidjeti/uočiti, zahtjevi kakve pred vjernika postavlja Imitatio Christi – da mi moramo slijediti ideal i
postati kao On – trebaju dovesti do uzdignuća/usavršavanja unutarnjeg čovjeka (= čovjekove volje i
razumijevanja, tako reći čovjekova života ljubavi prema bližnjem i vjere).
68.
No u stvarnosti, bilo kako bilo, ideal (ovdje ‘ideal’ treba shvatiti na već objašnjeni način, naime kao
Gospodina koji je u tijelu/djelu ispunio sve ono što objavljuje Riječ, ukazavši nam tako svojim svijetlim
primjerom ‘jedini’ put ka Ocu ili ti ga k Sebi; to je ‘ideal’ kojeg mi moramo slijediti u životu/svojim djelima ako
hoćemo postati u ljubavi/životu kao i On, te se na taj način, jedini mogući način, sjediniti sa Njime u ljubavi i
tako spasiti) je pretvoren (ili ‘bio je okrenut’) u izvanjski objekt obožavanja, i točno to je bilo uzrokom, imenom
obožavanje objekta/lika, što čovjeka sprečava da dosegne do samih dubina svoje duše i da je na taj način
transformira u cjelokupnost (wholeness) u skladu sa idealom. Dosljedno tome Božanski Posrednik stoji izvan
čovjeka kao slika, dok stvaran čovjek ostaje rascijepljen i nedodirnut u svojim najdubljim djelovima postojanja.
69.
Stoga se lako može dogoditi da Kršćanin koji ‘vjeruje’ u sve ‘svete’ likove (!) u sebi ostaje potpuno
(duhovno) nerazvijen (čitamo – ‘prirodan’ i stoga, po vrlini ljubavi kojima je prirodni čovjek prožet, u
potpunosti ispunjen neistinom i iz nje proizlazećom zloćom!!) i nepromijenjen u svojem najunutarnijem dijelu
duše pošto on ‘cijeloga Boga ima izvan sebe’ i ne iskušava/osjeća Ga u svome srcu/duši … ipak, sve se može
pronaći izvan čovjeka – u slikama i u riječi, u Crkvi i u Bibliji – ali nikad unutra … premalo (too few) ljudi je
iskusilo Božanski lik kao najunutarnije vlasništvo svojih duša. Krist ih susreće jedino iz vani, nikad iz
unutrašnjosti vlastite duše.’ C.G.Jung ‘Psihologija & Alkemija’
70.
S druge strane, pripadnik Istinske Gospodinove Crkve, Novog Jeruzalema, se prema ovom ‘problemu’ odnosi
potpuno drugačije, pošto um Istinskog Kršćanina, predstavljenog u Riječi Božjoj sa apostolom ‘Ivanom’ [Otkrovenje
1:9; ‘Ivan’, učenik kojeg je Gospodin posebice ‘volio’ (Ivan 19:26,27), predstavlja dobro ljubavi prema bližnjem po
uzoru na Gospodina; o tome da imena u Riječi predstavljaju/ukazuju na kvalitetu ljubavi & mudrosti onoga što je
nazvano, će biti govora, Gospodinu ako se svidi, u jednoj od posebnih rasprava koja će se zvati ‘Imena & Brojevi’]
itekako spoznaje da ‘ni na ovoj a ni na nekoj drugoj planeti u svemiru/u beskrajnim nebeskim duhovnim prostorima
nema ništa veće, silnije & uzvišenije od ljudskog postojanja koje sa pravom može nositi dostojanstvo imena – Dijete
Božje. Svijest Novog Jeruzalema spoznaje kako onaj koji postigne sinovstvo Božje [a on zna/spoznaje da se ono
postiže, da ponovimo, tako što čovjek, kroz najveću moguću samo-negaciju i najaktivniju nesebičnu ljubav prema
bližnjem, ‘postaje u duhu’, znači unutra/u svojoj volji/životu, istoznačan ili jedno sa Gospodinom; tako što je ‘Božja
volja u njemu te on, tako reći živi po/u njoj’; 'Mojom djecom se mogu smatrati samo oni koji (u svemu) budu
slijedili Moj primjer te dobrovoljno nosili svoj križ (Matej 10:38; 16:24; Marko 8:34; Luka 9:23; 14:27) i koji,
kao što sam to Ja učinio, da bi dokazali svoju blagost i samo-negaciju/odricanje, ostave sve ovosvjetske užitke
daleko iza duhovnog te usvoje kao vodilju Moj princip koji je izražen riječima: 'Moje Kraljevstvo nije od ovog
svijeta!' Moja djeca ne smiju biti djeca ovoga svijeta! Oni moraju težiti najvišim moralnim standardima koje
čovjek može postići. Oni moraju nadvladati svoje strasti kao što sam i Ja to učinio i prihvatiti sa vjerom ono što
im pošaljem za njihovo dobro. Oni neće bježati od svijeta kao od opasnosti, već će suditi njegove putove, njegove
užitke i kušnje prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, tako da ne pokleknu/podlegnu pod njima. Pri mislima,
riječima i djelima, oni moraju imati čistu savjest, tako da drugi mogu ne samo vjerovati u njihove riječi, već iste
vidjeti i u akciji/djelu. Oni moraju, kako je opisano u Evanđelju (Matej 5:14-16), sijati poput lampe koja izlijeva
svoje umirujuće svjetlo daleko iznad svih poteškoća ljudskoga života, - svjetlo ljubavi, povjerenja i opraštanja.
Jer jedino ako su oni sami pravedniji, puniji ljubavi (loving) i povjerenja nego mnoga druga grešna (erring)
djeca, mogu ostalima služiti kao vodiči/vođe, i jedino na ovaj način mogu, nakon što se kurs njihova života i
kušnji završi, potraživati/zahtjevati/polagati pravo na to da ih usvojim i ući u Moje vječno, veliko duhovno
kraljevstvo, u Moja nebesa.' Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Gospodinove Propovijedi – 31’ G.Mayerhofer] u sebi ima tj. postiže/ima mora biti više nego što sva nebesa
10
sadržavaju, štoviše, on u sebi (naglasak na ‘u sebi’) ima beskrajno više.
71.
Jer oni koji U SEBI imaju Gospodina (mi ovdje čitamo – NJEGOVU LJUBAV), Boga, vječnoga,
beskonačnoga, uistinu iznad svega najuzvišenijeg Boga punog moći, snage i svetosti, kao najvoljenijeg, jedinog
istinskoga Oca, su stoga potpuno U NJEMU, naime, u svoj Njegovoj savršenosti, koja je Njegova beskrajna
ljubav, milost, mudrost i sila.
72.
Vjernik Novog Jeruzalema zna da je to (i ništa drugo) Sinovstvo Božje i da nam je to (i ni jedno drugo)
Sinovstvo Gospodin, spuštajući se na ovu zemlju, došao dati.
73.
‘O djeco (govori Gospodin), da li bi vi sada bili u stanju/mogli uzeti išta veće/uzvišenije od Mene?
74.
O zaista, zaista vam govorim, vi to nikad ne možete (= u smislu ‘to je najviše što se od Boga može
dobiti/uzeti; ovdje se ponovo otkriva smisao riječi ‘konačno’ otkrovenje/konačna crkva; vidi 3, 4); jer Moja djeca
su više od (svih) anđela nebeskih!
75.
O djeco, da ste bili Moja braća, onda bi bili puno manje nego što ste kao Moja draga djeca; jer gdje je taj
otac koji bi imao radije svoga brata blizu sebe nego svoga sina? Ili možda brat, također, prima nasljedstvo od
svoga brata kada uzima ženu?
76.
Pošto čak i vi više cijenite svoju djecu nego svoju braću, također i Ja, kao najistinitiji i najsavršeniji Otac,
(zasigurno) moram znati koliko su (u stvari) Moja djeca vrijedna.
77.
Vi vašoj djeci za miraz dajete jedino težak rad/trud (ili ‘umor’) vaših ruku; ali Ja vam dajem sve Svoje,
što (= a to ‘sve’ što vam dajem) je Moja ljubav ili sam Moj suštinski, praiskonski-vječni život u (svem svojem)
savršenstvu. Sada uistinu/u svoj stvarnosti u sebi znate što znači biti MOJA DJECA, - ali još jedna stvar vam
nedostaje, a to je da naučite tko su oni kojima je dano da postignu sinovstvo od, i iz, Mene.
78.
[ ovaj dio je neobično važan jer ukazuje na razliku između stvorenja koje je proizašlo iz Boga i koje je kao
takvo određeno da jednog dana postane Dijete Božje, te samih Sinova Božjih, onih postojanja koja su to već postala ili
su na najboljem putu da to postanu; ‘Jer sve dok si Ti za mene samo Stvoritelj, jedan vječni, beskonačni Bog, odnos
između mene i Tebe mora uvijek biti onaj između potpune ništavnosti/nothingness na mojoj strani u usporedbi
sa Tvojom beskonačnom univerzalnom suštinom u svoj svemoćnosti Tvoga Božanskoga Bića u usporedbi sa
mojim – kako rekoh prije – potpunim ništavilom. Međutim, kada te zovem ‘Oče’, onda se, O sveti Oče, naš odnos
mijenja u potpunosti; onda je moje srce ushićeno/blaženo, a moj duh drhti zahvaćen neopisivo velikim
predznanjem, i ja imam sve-prožimajući osjećaj, a to je ljubav, jedina, čista ljubav posvećena u Tebi, O Oče, sveta ljubav koja je jedino sposobna voljeti samo Tebe, Ti Sveti Oče!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo - 2/69:11, 12 J.Lorber]
79.
Gledajte, naučiti ovo je od najveće važnosti; jer uistinu, nisu svi oni koji Me zazivaju i govore: ‘Dragi,
sveti Oče, počuj nas, Tvoju djecu!’, Moja djeca, dok njihova srca uvijek ostaju hladna, baš kao da su se
spomenuli/kao da su izgovorili najtrivijalniju stvar, (jer) njihovo povjerenje je u skladu sa njihovim srcima.
80.
Ovakva djeca, određena da budu takva/čija je sudbina da budu takva (destined to be such), niti žele biti,
niti jesu, istinska djeca. Njihova pažnja ne samo da je usmjerena – nedovoljno precizno – na tu stranu nego: oni
samo žele Moju moć i snagu, kako bi si raznoraznim demonstracijama sile (lit. igranjem silom, ili sl.) ubili
vrijeme, bez obzira na to da li će njihove raspuštene/raskalašene akcije biti od štete ili koristi.
81.
Ali Ja vam govorim: takva djeca su i dalje toliko udaljena od istinskog sinovstva koliko je jedan kraj
nebesa udaljen od drugog; uistinu, između njih i Moje istinske djece i dalje zjapi beskrajan bezdan!
82.
Mišljenja/ideje drugih o sinovstvu se pak protežu toliko daleko da oni na sebe i sva ostala bića gledaju
kao na Moju djecu.
83.
Bilo bi vam sasvim nepotrebno objašnjavati u detalje kako su oni pod još većom iluzijom
(misapprehension = krivo razumijevanje neke stvari) nego ovi prethodni/prethodno spomenuti, pošto vi sada već
znate što su Moja djeca u duhu ljubavi i sve istine koja izvire iz nje.
84.
Ali vi kao istinska djeca Božja trebate samo (spo-/prepo-)znati da postoji velika razlika između onih koji
priznaju (jednog) Boga i Tvorca, i onih čije srce čim Boga ljubavno (ili ‘u ljubavi, ljubavlju’) obuhvati/shvati,
nikada Ga više ne ispušta niti vodi brigu o ičemu drugome doli o tome kako bi Boga obuhvatilo sa sve više
11
ljubavi.
85.
Prijašnji će kada spoznaju Boga reći: ‘Bože, Ti svemogući, veliki, sveti, uzvišeni Stvoritelju, kako li su
velika i veličanstvena sva Tvoja djela; stoga ćemo Te mi uvijek slaviti, hvaliti i uzdizati nad Svima!’
86.
No oni potonji će reći: ‘O Bože, kako li prepun ljubavi moraš biti, jer usprkos svoj Tvojoj beskrajnoj
veličanstvenosti i svetosti mi ne možemo a da Te ne volimo iznad svega. O kako li dobar moraš biti budući da nas
Tvoja ljubav privlači k Sebi tako snažno!
87.
Gledajte, ovdje se prvi čude/dive svome spoznatom Bogu, dok ovi drugi nestaju (= u smislu, ‘rastaču se’,
‘gube se’) u suzama za najintenzivnijom ljubavi čim ih nešto, u njihovom pred-osjećaju da se iza njihova dobroga
Boga krije naj-voljeniji Otac, podsjeti na Mene!
88.
Vidite li ovdje ogromnu razliku? Vidite, prva vrsta je sastavljena samo od slugu koji rade za nagradu,
dok druga kategorija djece ne želi ništa drugo do/osim svoga Oca.
89.
Gledajte, ovo je ta velika razlika koja vam ukazuje u čemu istinska djeca moraju biti superiornija (= u
čemu moraju nadmašivati druge, u čemu se moraju isticati) nad drugima, od čega se istinsko sinovstvo sastoji i
tko su oni koji će ga postići!’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Božje Domaćinstvo – 2/83’ J.Lorber
12
DODATAK - 1:
'Deifikacija bića u djecu
djecu'
cu'
Bertha Dudde, br. 5233, 12 Listopad 1951
DEIFIKACIJA BIĆA U DJECU
Zakon je od vječnosti da Ja vladam nad svim duhovima na nebu i na Zemlji, - nad svim bićima u kraljevstvu svjetla
kao i tame: nad svime što sam stvorio iz ljubavi, mudrosti i punine sile. Zakon je da je sve podređeno Meni, i da
sam Ja prema tome Gospodar/Vladar, Čija je sila bez ograničenja, i Koji bi također mogao uništiti ono što je
Njegova volja pozvala u postojanje. Ali mudrost je bila dio stvaranja isto koliko i ljubav, i zato Ja ne uništavam
proizvoljno, već puštam/dozvoljavam da svako biće koje Mi je podređeno traje zauvijek, pokušavajući ih ipak
transformirati u bića koja mogu stvarati i oblikovati sa Mnom i tako postati Moje slike i prilike, pošto sam Ja
ispunjen neizmjernom ljubavlju prema onome što sam stvorio.
Ja osobno želim moći biti aktivan unutar tih bića tako da bi ona postala svjesna njihove božanstvenosti i vječno
živjela u sjajnom blaženstvu. Ja sam Bog ljubavi i pristupam svim Mojim bićima u ljubavi; međutim Ja sam također
svjestan svačije voljnosti da prihvati Moju ljubav, i Moja ljubav djeluje na bića shodno tome. Gdje je ljubav, tamo
biće teži ka Meni (doslovni prevod sa Njemačkog: izlazi Mi u susret), ali gdje ljubav nedostaje biće se okreće od
Mene, i Moja ljubav ostaje bez učinka, što znači, ona ne prisiljava na uzvraćanje (ljubavi).
Ali biće se nalazi u stadiju ljubavi kada Me u stanju slobodne volje, kao čovjek, traži, Meni teži, dakle čezne za
svojim Gospodinom i Stvoriteljem od vječnosti.
Onda Moja ljubav može obasjati takvo biće, i ona nailazi na odgovor/uzvraćanje. Čovjek svjesno traži vezu sa Mnom,
svjesno Mi sebe podređuje, i time transformacija može početi, tj. obrazovanje bića sličnih Meni, - deifikacija
‘djela’ koja su proizašla iz Moje ruke kao ‘djela’, ali trebaju postati Božanska djeca; što se međutim može postići
jedino pomoću čovjekove slobodne volje. Onaj koji shvati ovu tajnu – razvijanje u bogove (ili ‘postajanje
bogovima’) >djelovanjem Moje sile, se može ubrojiti među one u kojima se (ta) transformacija već događa, jer to je
onda vec određeni nivo spoznaje kojeg čovjek posjeduje a koji je opet znak Božanske moći, koja se tada vec nalazi u
čovjeku. I taj stupanj spoznaje raste što više napreduje proces promjene, što više Božanskih svojstava ono (=
stvorenje) dobija kroz samo-inicijativno oblikovanje u ljubav, jer Božansko jeste i ostaje ljubav.
Blaženstvo jednog Božanskog bića – Moje slike i prilike, se sastoji u tome da je prožeto svjetlom i silom, - da je
puno mudrosti i snage, koje će ono uvijek koristiti u Mojem duhu ljubavi, jer je i samo postalo čista ljubav, inače
bi ostalo bez svjetla i snage (ili ‘inače bi mu nestalo svjetla i snage’).
Božansko Biće je savršeno Biće, Kojem ništa ne nedostaje. Svako ograničavanje i omeđenje je znak nesavršenstva. A
koji stupanj biće postigne ... proporcionalno s porastom ljubavi će mu rasti i spoznaja, jer to dvoje obavezno idu
skupa. Dakle, duhovni uspon predstavlja jedino ono što je učinila/prouzročila ljubav, jer ona sa sobom donosi i
spoznaju, znanje koje biva primljeno od čovjekova srca i razuma.
Ljubavna akcija predstavlja ljestve u visinu, prema gore, i čovjek se penje (s obzirom na silinu; isto tako,
‘postaje sve više čovjek’) u fazama ako sebe transformira u ljubav i na taj način sebe neprestano prilagođava
Božanskom praiskonskom Biću. Od vječnosti je praiskonski zakon da je ljubav bila sila koja je sve dovela u
postojanje, omogućavajući na taj način čin Stvaranja ali da je ona također i sila koja deificira stvorenog,
proces/razvoj kojeg Moja bića moraju sama ostvariti, što su ona to također (i) u stanju, pošto u njima također
obitava praiskonska sila, kao iskra, jedino treba zapaljivanje sa ciljem dolaska u posjed iste svemoći po/do-kazane
od strane Mojeg praiskonskog Bića.
Moja bića sebe mogu deificirati kroz ljubav. Vi ljudi nećete shvatiti ovu izjavu dok niste postigli stanje gdje će
vam se kao rezultat života ljubavi svi među-odnosi/među-veze (radi se o među-povezanosti detalja - poput npr.
mozaika - prilikom višeg stupnja spoznaje) manifestirati kao blistavo svjetlo, kako vam je duh (pr)osvjetljen, što
međutim samo ljubav može prouzročiti. Onda vi sve bliže prilazite Mojem praiskonskom Biću. Onda Ja više nisam vaš
Stvoritelj, vaš Gospodar/Vladar, kojem morate biti podređeni, već sam vaš Otac Koji vas, Svoju djecu, prepun
ljubavi privlači k Svome srcu, pronalazeći Svoju volju opet unutar vas, osjećajući neizrecivo blaženstvo, koje
također donosi/prenosi vama. Onda se ispunio zakon, na kojem je utemeljeno cijelo zemaljsko i duhovno stvaranje.
AMEN
***
13
DODATAK - 2:
'Postajanje Božjom djecom... Sinovstvo Božje'
Božje'
Bertha Dudde, br. 7907, 1 Lipanj 1961
POSTAJANJE BOŽJOM DJECOM… SINOVSTVO BOŽJE
Ja vam nikad u vječnosti neću uskratiti Moju ljubav, čak ako vi dobrovoljno ostanete daleko od Mene… jednog dana
ćete Mi se ponovno vratiti pošto vas Moja ljubav neće napustiti. I uvijek ću vam davati dokaze Moje ljubavi, Ja ću
vas čuvati i starati se o vama kada na Zemlji živite kao ljudska bića, pošto Ja želim pridobiti vašu ljubav koja
vas sa Mnom veže/spaja kao na početku. Stoga vi nikad ne bi trebali dvojbiti Moju ljubav… Ali vaša ljubav određuje
stupanj vašeg približavanja/zbližavanja sa Mnom, jedino o vašoj ljubavi ovisi da li će se i kada sjedinjenje sa
Mnom dogoditi. A vi demonstrirate vašu ljubav prema Meni stupnjem vaše ljubavi prema bližnjem, kojeg vi trebate
neprestano povećavati ako želite postati savršeni. I to, zauzvrat, zahtjeva da se u potpunosti odreknete vaše
sebične ljubavi, da težite postati obuzeti/zauzeti ljubavlju prema vašem bližnjem, da nesebično pomažete vašem
bližnjem… Onda ćete Mi se uvijek približavati, jer vi Me sa svakim djelom ljubavi povlačite ka vama, vi se penjete
sa svakim djelom ljubavi i ostvarujete vezu sa Vječnom Ljubavlju… Onda Ja Osobno mogu biti u vama, Moja će vas
ljubav biti u mogućnosti prožeti kao na početku, vi ćete postati i ostati Moja djeca za svu vječnost…
A svrha vašeg zemaljskog života je da vi, koji ste jednom proizašli iz Mene kao ‘žive kreacije’, sebe oblikujete u
‘djecu’. Pošto ste uzeli put kroz ponor i postali potpuno lišeni ljubavi kao rezultat vašeg prošlog odmetništva od
Mene, težak je zadatak vlastitom voljom sebe ponovno oblikovati u ljubav. To potražuje snažnu volju koja treba biti
stavljena u akciju. Za to učiniti snaga treba opetovano biti stjecana kroz ljubav ili zatražena od Mene kroz
iskrenu molitvu… Stoga nije dovoljno samo Mi davati ljubavne izjave, već to također zahtjeva djela ljubavi sa
ciljem da bi se primila ova snaga, ali onda ona također rezultira u sigurnom kretanju ka Meni.
Čim čovjek dobrovoljno otvori svoje srce sa ciljem da sebi dozvoli da bude prosvjetljen snagom Moje ljubavi njegovo
srce će sve više biti voljno voljeti, i jednog dana će on postići svoj cilj: on će postići sinovstvo Božje čim je
njegov život neprekidna aktivnost ljubavi u potpunoj nesebičnosti.
Ali samo nekolicina će postići/ostvariti ovaj stupanj ljubavi na Zemlji, pošto čovjekovo vlastito Ja/Sebstvo i
dalje dolazi na prvom mjestu, pošto odustajanje od svih želja i žudnji zbog bližnjega zahtjeva od ljudskog bića
veliki trud; pošto duša sebe mora pročistiti u potpunosti za vrijeme zemaljskog života, a to zahtjeva visok stupanj
ljubavi i često također značajnu mjeru patnje, tako da je duša u potpunosti pročišćena kada napusti ovu Zemlju.
Onda će oni odrasti/sazreti u istinsku djecu Božju i već ovdje na Zemlji će pronaći sjedinjenje sa Mnom, oni će
njihovom vlastitom voljom sebe oblikovati u ‘djecu’, koju Ja nisam mogao stvoriti za Sebe… Ali svatko tko ozbiljno
teži ka ovome, tko opet i iznova u dubokoj poniznosti preklinje za Moj blagoslov, koji se već osjeća kao Moje
dijete, on neće usporiti u njegovom nastojanju i postići će svoj cilj…
Ali on mora biti ispunjen ljubavlju prema Meni, ne željom za najvišim blaženstvom… i njegova ljubav prema Meni će
onda također neprestano uzdizati stupanj ljubavi prema bližnjem… Međutim, on jedino demonstrira svoju ljubav prema
Meni kroz svoju ljubav prema bližnjem… Ja vas svih želim podučiti da postanete Moja djeca, i svi vi bi također
trebali osjećati kao da ste bili Moja djeca, inače nećete ustanoviti pravu vrstu odnosa sa vašim Ocem od Vječnosti,
iz Čije ste ljubavi proizašli. Samo ne bi trebali zaboraviti da ste na Zemlji kako bi postali Moja djeca, i da vi
prema tome neprestano trebate ulagati trud… Ali jednom kada ste Moja djeca onda vas Ja mogu i hoću uzeti sa Zemlje,
pošto ćete onda vi postići cilj zbog kojeg sam sve stvorio… potpuno savršenstvo u slobodnoj volji…
Ja vam opetovano moram predočiti ovu razliku sa ciljem da bi vas motivirao ka najvišem stremljenju, jer sve dok
hodate preko ove Zemlje Moj protivnik također ima utjecaj na vas, i sve dok Moj protivnik i dalje može utjecati na
vas on će također znati kako vas zaustaviti da u potpunosti postanete zauzeti/obuzeti ljubavlju prema bližnjem, jer
sve dok su neduhovne supstance i dalje u vama, vaše tijelo i dalje ima zemaljske težnje, vaša sebična ljubav još
nije bila u potpunosti pobijeđena, i ljudsko biće se protiv ovih mora boriti. Ali potpuno uzdignuće iznad njih (u
smislu ‘svladavanje’) mu također osigurava visoki stupanj ljubavi, i onda se sjedinjenje sa Mnom može dogoditi,
onda će Otac privući Svoje dijete ka Sebi i više ga nikad u vječnosti neće napustiti.
AMEN
***
14
Oče NAŠ!
90.
Vratimo se sad na trenutak uvodnoj riječi (vidi 1-17) te kroz prizmu do sada rečenog ponovno razmislimo o
‘totalnom/potpunom jedinstvu između ljudskog i Božanskog, razmislimo o veličanstvenoj doktrini/istini koja
naučava/otkriva kako je Bog, Vrhunsko Svemoguće Biće, Stvoritelj i Održavatelj duhovnog i materijalnog
stvaranja/svemira, u sebi ČOVJEK, i kako smo mi, ljudi, ali dobro shvati ti što čitaš, svi mi ljudi, bez obzira
kojoj religiji/vjeroispovijesti pripadali (bez obzira na boju kože), koji smo iz Njegova krila proizašli, Njegova
(buduća) djeca i samim time (određeni da postanemo) Bogovi'.
91.
Kada je Gospodin, propovijedajući na Maslinskoj gori (Matej 5-7-o poglavlje), objavio praktična 'uputstva' ['U
toj propovijedi sam Ja postavio ideal za duhovno superiornog čovjeka dokazavši Svojim vlastitim
primjerom/načinom života da čovjek može živjeti na taj način, samo ako hoće!' Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Gospodinove Propovijedi – 31' G.Mayerhofer] za sve one
koji će na svoja leđa 'uzeti križ' odricanja od onoga što im je ponajviše vlastito (Matej 10:37; 'otac' & 'majka'
predstavljaju ono od čega je prirodni čovjek sastavljen, ono što mu tako reći sačinjava život, a to su ljubav prema sebi i
proizlazeće požude i strasti, od čega je sastavljena njegova volja/otac, te ponos prema vlastitoj inteligenciji sa
proizlazećim neistinostima i pričinama/iluzijama, od čega je konstruirano njegovo razumijevanje/majka), za sve one koji
su, prepoznavši u Njemu voljenoga Oca, okrenuli leđa ovom svijetu i svim njegovim varavim bogatstvima te ponizno
krenuli za Njegovim primjerom kroz trnovite i uske puteve najvećeg opraštanja, blagosti i samilosti, pokazujući se tako
uistinu dostojni svojeg nebeskog Roditelja [Matej 10:38; 'Bog sâm je svjetlo; a vječna ljubav u tom svjetlu je vječni
život i Otac. Uistinu, uistinu vam govorim, Ja sam jedini istinski Otac, a vi ste svi Moja djeca ako Me prepoznate
kao svoga Oca! Ali onome koji Me ne prepozna kao svoga Oca – i to sa svim svojim srcem -, Ja ću biti ono što
sam i kamenu, imenom, vječni sudac, Bog & Stvoritelj. Moja snaga, moć & sila su beskrajne – tako govori Bog o
Sebi -, tko Mi se može & tko Mi se hoće suprotstaviti? Ali Otac grli Svoju djecu, skrivajući od njihovih
prestrašenih očiju svemogućeg Boga, tako da mogu posegnuti za Njime u svojim srcima i slijediti Njegov istinski
Očev poziv. Pazite, Ja Osobno (govori Gospodin Isus Krist Jehova) sam Otac i zovem vas da Me slijedite! I zato
nemojte oklijevati, vi Moja mala dječice, nego Me slijedite, jer Ja sam uistinu sveti i najdraži Otac sviju vas!
Poslušajte, i slijedite Me. Amen, Amen, Amen.' Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini
Bog i naš Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo - 2/51:22-29' J.Lorber], On je istovremeno objavio i molitvu (Matej 6:9-15),
molitvu koja je u sebi i otkrovenje (o Bogu/Sebi), i put (do Njega), i savez/sjedinjenje (sa Njim), i svjedočanstvo (o
tome da li su čovjekova djela u Bogu ili ne), i koja po Njegovim vlastitim riječima obuhvaća 'cjelokupno čovjekovo
hodočašće na ovoj Zemlji, baš kao i svih 10 Zapovijedi, uključujući i Gospodinova dva velika zakona ljubavi
(zakoni o kojima je riječ su zakon ljubavi prema Bogu i bližnjem; vidi Matej 22:36-40; Marko 12:29-31).' feat:
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Tajne Života – 21'
G.Mayerhofer
92.
Već prva riječ te molitve, Kršćanske molitve, - OČE!, ukazuje na znakovitu, ogromnu razliku u odnosu/prisnosti
između Boga i čovjeka kakve ne pronalazimo skoro ni u jednoj drugoj religiji ili religijskoj praksi u/na svijetu [izuzetak
je Hinduizam u kojem postoji 'Avatar' ili 'potpuno Božansko utjelovljenje u čovjeku', tj. 'Bogo-Čovjek'; prema
Hinduizmu se tim/takvim utjelovljenjem Apsolutno Božanstvo 'spušta' do čovjeka (Bog tako reći postaje 'vidljiv' i
'opipljiv') tako da bi čovjek spoznao/uvidio odakle dolazi i do kojih visina se mora/može 'uzdignuti', tj. da bi spoznao
kako je i on sam Bog; u Hinduizmu se naučava: 'Kada čovjek dođe na svijet, prva riječ koju izgovori je 'Koham, Koham'
ili 'Tko sam ja?' On bi se i dalje neprestano trebao pitati ovo pitanje sve dok ne spozna/shvati svoj istinski identitet
(svoju istinsku osobnost). On bi trebao spoznati svoju istinsku prirodu i, prije nego napusti svijet, uzviknuti/izjaviti,
‘Soham, Soham’ ili ‘Ja sam Bog’)], pošto vjernici koji zazivaju Boga na takav jedan način premošćuju onaj velik i jeziv
bezdan između Boga i čovjeka (prisutan u onih religija u kojima se, naravno prema trenutnoj kvaliteti njihovih vjernika,
štuje nevidljivo, neobuhvatno, nedohvatno i nedodirljivo Božanstvo na visinama, Kojem se čovjek u najvećem
strahopoštovanju mora klanjati do zemlje, i Koje ne-rijetko poput okrutnog i tvrdog Suca vlada nad Svojim stvaranjem i
svim onim što je u njemu sadržano) omogućavajući Mu (tako) da za nas postane ono što je oduvijek i bio, brižni i
voljeni Otac, čovjek kao i mi, jedan od nas, sa nama i u radosti i u tuzi/patnjama [ova svjesnost (misli se na svjesnost o
tome da je Bog Čovjek, a čovjek, kao Njegovo dijete, Bog) karakterizira/je karakteristična za vjernika Novog
Jeruzalema].
93.
Ta tko je od ljudi, a pogotovo od ondašnjih Židova koji su vjerovali (a nemali broj i dan danas vjeruje) kako
čovjek ne može vidjeti Boga i ostati živ (Izlazak 33:18-23) ikad mogao zamisliti i tko će u današnje vrijeme [kad kažem
'današnje' vrijeme pri tome ne mislim samo na ortodoksne Židove već i na sve 'prirodne' ljude širom svijeta (koje takvi
Židovi reprezentiraju) čija kvaliteta im ne dozvoljava da štuju Boga na drugi način do kao 'nedohvatnost'] povjerovati
(Izaija 53:1-12!!) da se Jehova od vječnosti, Jedini Bog i Stvoritelj, nama, a preko nas Istinskih Kršćana i svim ostalim
ljudima/narodima u/na svijetu (Matej 24:14; Marko 13:10), objavio kao Otac, da nam se objavio u vidljivoj i 'opipljivoj'
formi Isusa Krista, Koji je ČOVJEK isto KAO I MI, doduše BESKRAJNO SAVRŠEN ČOVJEK, u svoj Svojoj
uzvišenosti, blagosti i neograničenoj milosti.
15
94.
'Gledaj, ti si ranije u svom valjanom/dobrom govoru izjavio kako je ovaj siromah ovdje (ne zaboravite da
je Gospodin 'razočarao' Židove koji su čekali kralja/mesiju sveg u zlatu, moćnog i silnog, koji će ih osloboditi
Rimskog jarma te im pokoriti sva ostala kraljevstva na svijetu; njima 'siromašni i skromni tesarev sin', koji im je
umjesto zemaljskog kraljevstva nudio nebesko, i nije bio baš po volji, te nikako nisu mogli prihvatiti da je u tom
'tijelu', u takvom obličju, 'sakriven' Jehova, veliki i strašan Bog, Bog nad svim bogovima o kojem ih je Mojsije,
prema njihovoj trenutnoj kvaliteti obaviještavao i kojeg ni jedan od ljudi ne može vidjeti u Njegovoj slavi i ostati
živ), istinski, jedini Bog i Stvoritelj neba i zemlje, isti Bog i Stvoritelj svih stvari Kojeg smo mi upoznali kroz
tvoju braću i kojeg je Farak (mi čitamo 'Mojsije') jednom propovijedao (Matej 28:18).
95.
To mi ne možemo vidjeti i razumjeti a prema tome ni povjerovati ('jer čovjek', riječ je E.Swedenborga,
'ne može vjerovati u ono što ne razumije'). Jer Farak je naučavao/govorio ljudima o beskonačnom Bogu (ili
‘naučavao ljude da upoznaju beskonačnog Boga’), Koji sa Svojom desnom rukom obuhvaća nebo i zemlju a sa
Svojom lijevom rukom doseže do tamo gdje sâmo Njegovo Biće nema kraja.
96.
Nadalje je naučavao/govorio: Bog je Duh i kao takav sveprisutan poput vječne, beskonačne misli koju ni
jedno stvorenje (= stvoreno biće) ne može promatrati/gledati/opaziti jer je beskonačna.
97.
Veliki učitelj je naučavao dalje: Zbog svoje prirođene beskonačnosti Bog je također i neopisivo svet;
stoga, ništa Mu se ne može približiti a, pošto On jedini može Sebe (u)gledati/promatrati, On obitava/živi u
zauvijek nepristupačnom svjetlu.
98.
Ako sada usporediš ovo Farakovo (mi čitamo 'Mojsijevo') učenje, koje je kao takvo vrijedno Boga, sa
ovim siromahom koji bi prema tvojem ranijem govoru trebao biti baš taj uzvišeni Farakov Bog, kako onda On
izgleda?
99.
(Gospodin na to odgovara) Farak vas je naučavao da upoznate jednog nepristupačnog Boga i njegovo
učenje je bilo sasvim ispravno/apsolutno pravedno; jer u tom vremenu (!) je Bog neba i zemlje za vas bio
nepristupačan/nedohvatan, pošto bi vas tada/u tom vremenu i hijena posramila što se tiče ljubavi.
100.
Uistinu, samo nekoliko mjeseci je prošlo od kada sam iz Svoje velike milosti, a spontano pod Meduhedom
i Sihinom, odveo vašu djecu jer se u njima počela ukazivati/pojavljivati sićušna iskrica ljubavi. Ja sam ih izvukao
sa Svojom desnom rukom da ta mala iskrica uskoro ne bi bila uništena u ovoj dubini ove baruštine.
101.
I gledajte, Ja sam vodio Sihina u pustinju dajući mu tamo hijenu kao učitelja, dao sam ga podučiti kroz
lava, onda kroz medvjeda, tigra i vuka; jer u to vrijeme su te divlje životinje imale u sebi više ljubavi i obzira
nego čovjek. Pošto je čovjekovo srce bilo takvo prije samo nekoliko mjeseci, kakvo li je tek bilo prije nekoliko
stoljeća u doba Faraka?
102.
Vi ćete reći: 'Mi znamo da do Lameha ljudska krv nikad nije bila prolivena; prema tome, ljudi mora da
su bili bolji.'
103.
Da, reći ću ti Ja, oni jesu bili bolji; međutim, ne kao slobodni ljudi, već jedino kao ljudi pod sudom koji su
jedino mogli djelovati u skladu sa Mojom svemogućom voljom. Oni su na taj način bili prisiljeni djelovati i
njihova akcija nije bila rezultat njihove slobodne volje već djelo Moje svemoći. Ali sa očima svoga srca, da ne bi
bili uništeni/da ne bi propali (!), oni su morali vidjeti Boga kao neosjetljivog Suca.
104.
Kada su ljudi vršili zapovijedi vječnoga Suca iz najvećeg straha pred Njime, Ja sam se sažalio nad
ljudima i oslobodio ih. I gledajte, tek što su oni, zarobljenici Moje moći, bili oslobođeni, - sve su divlje životinje
pobjegle pred njima; jer su one u oslobođenim ljudima vidjele samo zmije otrovnice.'
105.
Ovo sam Ja vidio od vječnosti; ali Ja sam također znao Moje vrijeme i znao sam – a itekako dobro znam i
sada – zašto plodonosnoj kiši mora prethoditi oluja. I činim što činim, znajući zašto. Ali tko od Mene može
zahtjevati da mu položim račun zbog toga? A ako on to i zatraži, da li ću mu ga Ja dati?
106.
Gledajte, tako je bilo a tako je i sada. A kako će biti od sada na dalje? Ja to jako dobro znam; a da li ću
vam reći? – Ne, vi Me nikada ne možete na to natjerati/nagovoriti; jer Ja sam zauvijek slobodan i činim ono što
Me je volja činiti!
107.
Danas ću učiniti da za vas zemlja bude bijela dok će sutra sve oko vas biti crno; jer Ja sam Gospodar i
nitko Mi ne može reći što da činim.
16
108.
Vi sumnjate u Mene jer sam siromašan ovdje. Stvarno vam govorim, Gospodin i Bog nije siromašan; niti
sam Ja. Ali Gospodin vam je ukazao milost i učinio vas slobodnima tako da može postati vaš voljeni Otac; a Otac
je iz Svoje velike ljubavi dao sve sa ciljem da bi vas pridobio kao (Svoju) djecu, i stoga/zbog toga je On onakav
kakvog Ga vidite ispred sebe.
109.
Ne vjerujte Mi, već Me volite, i prepoznat ćete Me kao istinskog Oca. Ljubav će izliječiti i uništiti sve vaše
sumnje. Amen.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Božje Domaćinstvo - 2/256:3-7; 2/257:7-21' J.Lorber
110.
Način na koji ljudi/vjernici vide Boga i kako Mu se obraćaju stoga u potpunosti ovisi o njihovom trenutnom
stupnju evolucije duhovne svijesti, tj. o njihovoj relativnoj kvaliteti ljubavi i iz nje proizlazećoj mudrosti/percepciji.
111. Tome u prilog [da Ga svako biće spoznaje u skladu s njegovom trenutnom kvalitetom & percepcijom (bez obzira
da li govorimo o jednom čovjeku ili pak o narodu/ima), te da svatko iskušava jedini život (jer u Bogu je život/ljubav,
samo u Njemu, a mi istoga/istu primamo/oblikujemo u skladu s našom kvalitetom) i posljedična blaženstva baš u skladu
sa svojom kvalitetom ljubavi i proizlazeće mudrosti], naš Nebeski Otac, Isus Krist Jehova, naučava slijedeće:
112.
'Ali Ja vam govorim da se Ja tako pojavljujem (appear) (ili ‘Ja tako izgledam’) siromašan samo
siromašnima, ali beskonačno bogat bogatima. Vi ste bili siromašni u vašim srcima, pošto je malo ljubavi
obitavalo u njima, tako da sam se Ja vama mogao prikazati jedino kao siromah (ili ‘tako da sam Ja vama mogao
izgledati jedino kao siromašan i) u najvećoj potrebi/oskudici, baš kakvoga ste Me vi nosili/imali u vašim srcima.
113.
Jer siromašna je bila vaša spoznaja i siromašna vaša ljubav; prema tome, Ja sam se u svoj istini mogao
pojaviti pred vama (ili ‘Ja sam vama mogao izgledati jedino’) samo onako kako ste vi u vašim srcima bili
raspoloženi (disposed) prema Meni (= jer svaki čovjek vidi i percipira, osjeća i voli svijet i sve ono što je u njemu
i iznad njega, prema svojoj kvaliteti ljubavi i mudrosti, tako mu se svijet pričinjava).
114.
Da ste bili bogati, zaista, vi bi Me ugledali kao bogatoga! Jer Ja sam siromašan siromašnima, bogat
bogatima, samilostan (merciful) samilosnima, blag (gentle) onima koji su blagi, mek (mild) prema onima koji su
meki, pravedan pravednima, pun milosti (grace) onima koji žude za svjetlom, najdraži Otac onima koji Me vole,
silan silnima, jak jakima, Sudac sucima, Život živima, smrt onima koji su mrtvi, Vatra vatri, Oluja oluji, Bijes
bijesu, Sud sudu, Nebo za nebesa, Stvoritelj za stvorena bića, Otac za djecu, Bog mudrima, a istinskoj braći Sam
čak Ja Osobno istinski Brat!
115.
Stoga Ja sam sve u svima/svemu! Čovjek Me vidi u skladu sa prirodom svog vlastitog srca; i Ja se čovjeku
nikad neću prikazati u drugačijem obliku od onog kakvog Me on vizualizirao/zamislio (ili ‘sebi predočio’) u svom
vlastitom srcu. Jer nitko nema snagu a ni životnu silu u sebi do one sa kojom sam ga Ja obdario/ospskrbio (=
koju dobija od Gospodina Koji je, kako rekosmo, sâm život i izvor svega životnoga); ali zbog čovjekove
neovisnosti Ja sam mu iz Sebe također dao i potpuno slobodnu volju te sam učinio da sve te vitalne sile budu
subjektom njegove slobodne volje koja je kao takva, kao drugi Bog, potpuno odvojena od Moje
temeljne/fundamentalne Božanske volje. Ali baš kao što je volja slobodna, također su i njezina ljubav i onda sva
njezina spoznaja slobodne.
116.
Zašto sam Ja čovjeka udesio/aranžirao na ovaj način? – Zato što sam ga postavio da bude Moja savršena
replika (perfect image) da bi se onda pored Mene razvijao neovisno (= koji mora sam od sebe postati ono za što je
stvoren & predodređen), što hoće reći, oblikovati Me u sebi prema svojoj vlastitoj mjeri, baš kao što sam i Ja
njega na početku oblikovao prema Svojoj mjeri.
117.
Tako Me čovjek formira/oblikuje u sebi prema vlastitoj mjeri, no on često iskrivljuje/deformira (distorts)
bazičnu/osnovnu mjeru koju sam mu dao tako da ovo 'novo stvaranje' u čovjeku ne naliči ni najmanje Mojoj
originalnoj/početnoj mjeri (ideji/obliku).
118.
Zato Me jedna osoba formira, zauvijek vječnu Ljubav, u suca, druga u Boga osvete, treća u raskalašenika
(wanton), četvrta u jedinog mudraca, peta u nesmještenu vječnu svemoć, šesta u sudbinu, sedma u vladara
svjetova, osma u čudovišno uzvišenog velikog kralja koji je Gospodar nad nebom i zemljom, deveta u vatreni
bijes, deseta u vječnu, beskrajnu energiju, jedanaesta Me zakopava u materiju – a dvanaesta čak u svoj trbuh!
119.
Stoga Me jedan formira u ovo a jedan u ono; no samo nekolicina su se dovoljno potrudili i formirali Me u
svojim srcima kao svetog i vječno i zauvijek najvoljenijeg Oca.
17
120.
Sada slušajte, Moja mala dječice! Pošto čovjek ne može i neće živjeti vječno na ovoj Zemlji, i morat će
jednoga dana ostaviti iza sebe ovu prljavu podlogu, ubrzo će postati očigledno u što Me je i kako sa svojim
duhom formirao u vremenu njegova boravka na Zemlji.
121.
Onda će samo oni doći k Ocu koji će Ga donijeti sa sobom dobro-oblikovanog u svojim srcima, i samo oni
će biti u stanju ugledati istinsko praiskonsko lice vječnoga Oca.
122.
Kako (ili ‘na koji način’) su Me svi drugi pogrešno/krivo formirali u sebi (u smislu, ‘osim kao voljenog
Oca’), tako će Me na taj način imati i ubuduće, i ljubav će vjerno pronaći ljubav, milost – milost, mudrost –
mudrost, bijes – bijes, sudac – suca, sud – sud, smrt – smrt, vatra – vatru, pakao – pakao, i tako dalje (mi čitamo:
'što smo napravili sa mjerom ljubavi i mudrosti koju nam je Gospodin dao, to će nas čekati u vječnosti').
123.
Vi ste svi bili siromašni stoga Sam vam Ja došao siromašan, jer siromašan Sam bio u vama; postanite
bogati u ljubavi prema Meni i svoj svojoj braći i sestrama, i Ja ću biti bogat u vama!
124.
A kada onda dođete k Meni, pronaći ćete izuzetno bogatoga Oca; a kada vam Ja budem dolazio, Ja vam
neću doći kao osoba koja nema ništa svoje (pauper), već također kao izuzetno bogat Otac.
125.
Jer zaista, Ja vam svima kažem: Nema ni jednoga koji nije pozvan s Moje strane (= svi su ljudi
predodređeni da budu/postanu Božja djeca i da uživaju rajska blaženstva), ipak, ponovno vam svima govorim: U
budućnosti ni jedan od onih koji su pozvani neće doći u Moje krilo (bosom) ako ne dođe sam od sebe u svoj
ljubavi i poniznosti te kao takav u svome srcu bude svjedočio za Mene da Sam Ja njegov Otac!
126.
Uistinu, svima vam govorim: Tko god Me ne prizna u svome srcu/kroz svoju ljubav (through his heart)
kao svoga Oca – što znači, jedinog, istinskog Oca -, neće doći u Moja njedra/zagrljaj (vidi Dodatak – 1 ovog
podsubjekta, 'Za istinsko Bogoštovlje je nužan odnos Otac-dijete')!
127.
Ali kada zazivate: 'Oče', zazivajte u svome srcu, u poniznosti, ljubavi i svoj istini koja izvire iz nje, i Ja ću
vas čuti/saslušati.
128.
Međutim, koji će od vas djece cijelo vrijeme zazivati: 'Gospodine, Gospodine, Bože sve pravednosti, Bože
milosti, Bože ljubavi i samilosti!', iako ga Ja neću odbiti i oduzeti mu život, - ipak, bit će mu jako teško da ikad
dosegne ovu točku najblaženijeg i najslobodnijeg života.
129.
Jer Bog ne može biti prigrljen (embraced) i, zahvaljujući Svojoj beskrajnoj univerzalnoj svetosti,
Gospodin sve pravednosti ne može nikad dopustiti da Mu se tako pristupi (= takav pristup), već jedino Otac, Koji
u Svojoj beskrajnoj ljubavi prema Svojoj djeci sve obuhvaća, omogućavajući im i ohrabrujući ih da Mu pristupe
u potpunosti, i u duhu čak neopisivo više intimno nego ih vidite ovdje, tako da bi zauvijek uživali na Njegovu
Očevu srcu sve ono što je Očevo.
130.
Dobro obratite pažnju na sve ovo u svim Vremenima koja će doći (Times of times), da jedino Otac ima
život i daje život; i Otac jedini je vječni život u Bogu. Sam Bog nije život. On je samo Očevo svjetlo, baš kao što je
Otac jedini život u Njegovom svjetlu. Niti Gospodin ima život; već je život jedino Očev, - jer Gospodin je samo
Očeva beskrajna moć, koja je zauvijek jedino Njegova.
131.
Stoga, tko god se ne okrene u potpunosti Ocu, on u svoj istini neće doći k Ocu; a onaj koji ne dođe k Ocu
će percipirati u sebi jako malo života! Jer postoji beskrajna razlika između života i života!
132.
Kamen je također živ, ta/jer ovdje je; postojanje i život su jedna te ista stvar, - jer sav dani život je
neprestani konflikt/sukob između dvije sile, jedne koja teži destrukciji/uništenju i druge koja teži očuvanju; ali ni
jedna od njih ne može pronaći željeno stanje mira/počinka – osim u Meni, Ocu.
133.
Stoga, i kamen je također živ; ali koja, za vas, nezamisliva razlika postoji između života jednoga kamena i
života jedne male mikroskopske mušice (mite), - a koja razlika ako bi taj život usporedili sa životom u ljubavi
usavršenog, najblaženijeg i najslobodnijeg anđeoskog duha!
134.
Prema tome, svi će imati život također i u Bogu i u Gospodinu; ali jedini istinski život u potpunoj samosvjesnosti je jedino u Ocu, a u usporedbi sa takvim/tim životom sav drugi život je ništa drugo nego smrt.
135.
18
Dobro na ovo obratite pažnju, svi vi, i okrenite se ka Ocu ako želite za sebe postići istinski život.
136.
Enoch i Lamech, obratite pažnju (= pobrinite se) da i vaša djeca čuju ovu lekciju; jer ona je istinska, živa
škola prema vječnom životu. Stoga podučavajte ljude i djecu, učite ih da u/s-poznaju Oca, ne Suca, i Zemlja će
biti očišćena od Sučeva prokletstva.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Božje Domaćinstvo - 2/259:5-19; 2/46:2-13; 2/259:20' J.Lorber
137.
'Ali što u stvari znači DOĆI/PRIĆI K OCU [u 'prostorima' gdje je 'Bog sveprisutan' i gdje 'pomicanje' označava
'promjenu u kvaliteti ljubavi i mudrosti', u svijetu gdje 'primicanje' znači 'otvaranje kapija našeg srca tako da Nebeski
Kralj može ući u svoj Svojoj slavi (Psalam 24:7,9) i napraviti Svoje obitavalište u nama?!'], trebao bi se čovjek zapitati
(vidi 131), tko su i kakvi su oni ljudi koji u sebi 'imaju Očev život' (isto je reći 'imaju u sebi Očev život' ili 'On se
nastanio u njima'; Otkrovenje 21:3)?
138.
Da bi na to pitanje zadovoljavajuće odgovorili, obratimo pažnju na ono što nas uči i što nam otkriva 'druga' riječ
Gospodinove molitve, riječ 'NAŠ'.
139.
Ta riječ nam ukazuje/otkriva (ili 'nas naučava') kako bi temeljni/osnovni princip našeg života i djelovanja na
ovoj Zemlji, koje bi (djelovanje) moralo biti po uzoru na život i djelo Gospodina Isusa Krista Jehove, našega Vječnoga
Oca, trebalo biti SVEOPĆE ZAJEDNIŠTVO, 'uzajamna' ili nesebična ljubav prema bližnjem kakve obično nalazimo u
članova najbliže porodice (koje nazivamo 'svojima'!!), ljubav u kojoj i kroz koju je, jedino kroz nju, moguće ispunjenje
naše svete sudbine ('sudbina' ovdje obuhvaća naše nasljedstvo na koje polažemo pravo kao Božja djeca, te sva iz njega
proizlazeća stanja blaženstva & mira) kao i opravdanje našega života na ovoj Zemlji ['Standard kojeg Sam postavio
kao jedini vodeći princip ljudskog života je ljubav prema bližnjem/milosrdnost/dobročinstvo & opraštanje. Samo
pod ovom zastavom i samo sa ovom sveobuhvatnom ljubavlju, sa kojom Ja, kao Bog & Stvoritelj brinem/držim
sva Svoja stvorena bića, samo sa tom ljubavlju vi ljudi možete postati stanovnici duhovnog kraljevstva,
stanovnici Moga neba!' Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Gospodinove Propovijedi - 31' G.Mayerhofer; vidi Ivan 15:9-17].
140.
Zar nam nije sâm Gospodin i naš Vječni Otac ukazao kako Mu možemo i moramo pristupati svakoga dana, ne,
svakoga sata i trenutka ovog kratkotrajnog pripremnog perioda/života na Zemlji, kada je rekao: 'Jer bijah gladan, i (ne)
dadoste Mi jesti; bijah žedan, i (ne) dadoste Mi piti; bijah putnik, i (ne) primiste Me; go, i (ne) obukoste Me,
bolestan i u tamnici i (ne) pohodiste Me. Tada će Mu (i) oni reći; Gospodine kada Te vidjesmo gladna, ili žedna,
ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo Ti u pomoć? On će im odgovoriti: 'Zaista, kažem
vam, (ni) Meni (ni)ste učinili koliko (ni)ste učinili jednomu od ovih najmanjih!' Matej 25:34-45
141.
'Božansko ljudsko', koje je Naš Vječni Otac došao proslaviti u liku Isusa Krista nije, kako to uzvikuje W.Blake,
samo Gospodinovo prirodno tijelo, već je 'Božansko ljudsko' i Njegova cijela 'obitelj', cjelokupno čovječanstvo, SVI SU
LJUDI NAŠA BRAĆA ILI SESTRE, SVI SU ONI ČLANOVI ISTE OBITELJI (ova spoznaja, ako je emotivne prirode,
uistinu mijenja naš odnos prema svijetu koji nas okružuje!) pošto su svi ljudi, ne samo jedan, stvoreni na Božju sliku i
priliku, svi u sebi nose iskru Boga živoga, svi se ovim ili onim putem Njemu vraćaju (najbolje što mogu i umiju) i svi su
(vidi Psalam 82:6), uostalom, pozvani da budu djeca Božja, tj. Bogovi. Utjelovljenje stoga nije bilo i neće biti samo u
jednom već u svakom tijelu u svima, u cijelom čovječanstvu, i zato se Jehova Koji ...
.... stoji na Žrtvenim Kapijama, pojavljuje kao
uplakano Dijete na Kapijama Rođenja posred
Nebesa.
... maleno uplakano dijete koje se odražava
Mnogostruko u ogledalu Enitharmona ..'
('Enitharmon' = ogledalo prirodnog svijeta')
.... stood in the Gates of the Victim, & he appeared
A weeping Infant in the Gates of Birth in the midst of
Heaven.
... a little weeping infant pale reflected
Multitudinous in the Looking Glass of Enitharmon ...'
W.Blake 'Jeruzalem'*
*(Cjelokupno djelo Williama Blakea na Engleskom jeziku možete pronaći na:
www.english.uga.edu/nhilton/Blake/blaketxt1)
19
142.
Svakog dana nam sâm Gospodin, naš Otac, prilazi u liku 'prokletih' i 'odbačenih', živi među nama u liku 'gladnih
ljubavi' i 'žednih mudrosti', u liku 'slijepih/preplavljenih neistinama' i 'gluhih/porobljenih sa zlim strastima' (= 'onih čija
je volja gluha na glas ljubavi & istine'), a mi umjesto da 'Ga' prigrlimo 'Očevom ljubavlju', brižnom i samilosnom,
postajući tako kao i On, upoznajući Ga na jedini mogući način, kroz ljubav, mi okrećemo glavu od 'Njega/njih' (=
nemamo vremena!!), toliko zasljepljeni u našem samoljublju da u jadnoj braći i sestrama ne pronalazimo nikakve
'koristi' za sebe. Svakoga dana, ne, svakog trenutka u danu imamo priliku otkupiti naše prevelike grijehe, opraštajući,
pomažući, su-osjećajući sa patnjom bližnjeg u nevolji i potrebi, sa siromahom na cesti i sa očajanjem zlog i bijesnog
čovjeka, no naša srca su otvrdla, mi ih sudimo i odbacujemo, odbacujući tako Gospodina i Njegovu Očinsku ljubav,
stvarajući tako od ovog svijeta sudnicu a od svoga srca, ispunjenog prezirom i ohološću, razbojničko leglo ili jamu
mrtvačku.
143.
U svakom od naše 'proklete' braće i sestara živi Gospodin ['Taj potomak Kaina sam Ja, sada živ i vidljiv
među vama! Ja sam Onaj Kojeg ste prije zvali 'Ocem' bez da ste imali prava na to i Ja, Kainov
potomak/prokletnik vam sada dajem aktivno pravo da budete Moja djeca, pošto Sam Ja vaš jedini istinski Otac.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo - 2/85:7-9'
J.Lorber], i pati (!), mi Ga svakodnevno možemo gledati i dodirnuti, da, mi možemo osjećati Njegovu bol i razmišljati o
Njegovim mukama, možemo sa Njime jecati ili se pak smijati. I tek tada, tek kada u svoj svojoj poniznosti budemo
primili pod svoj krov (čitaj: 'u naše srce') takvu braću i takve sestre (odbačene i prezrene), kada naše srce bude plamtilo
ispunjeno sa Njegovom nesebičnom ljubavlju, tada uistinu 'molimo' Njegovu molitvu (vidi Dodatak – 2 ovog
podsubjekta, 'Aktivna ljubav prema Bogu i bližnjem – (o)življeni OČE NAŠ'), tada postajemo istinska djeca Božja,
postajemo JEDNO sa OCEM i, - Bogovi.
144.
To je 'Novi savez' (Jeremija 31:31-34) kojeg je Gospodin objavio sa Svojim dolaskom, i svatko tko se bude
njega držao, svatko tko postigne takvu ljubav, postići će i sinovstvo, jer, 'onaj koji postigne ljubav postiže i sinovstvo,
pošto su ljubav i sinovstvo jedna te ista stvar, i samo tada Ga mi sa punim pravom možemo zazivati 'Oče', baš
kao što će On tada reći: 'Moja draga djeco'! To je savez koji je Gospodin napravio i koji će trajati u vječnost.
Tko god ostane u tom savezu/tko se bude držao toga saveza, njemu će Gospodin biti Otac a on će biti Njegovo
dijete. Tko god se pridruži ovom savezu će jako brzo postići sinovstvo. No onaj koji napusti/odbaci ovaj savez,
također napušta/ostavlja i Gospodina i gubi sinovstvo sve dok ostane odvojen od ovog svetog Saveza.' feat:
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo - 2/85:1013' J.Lorber
145.
Više puta sam rekao i sada ponovno govorim, odbacujući, ne mareći za Božji život u svakom od naših nesretnih
braće i sestara (= gledajući samo na sebe), uništavamo vlastiti život i vlastitu sreću, jer 'odbacivši bližnjeg odbacili smo
Gospodina (1 Ivanova 3:10-17; 4:7-21!), a odbacivši Njega odbacujemo svu sreću, blagoslov & mir (Mudre Izreke
14:21; 19:17; 21:13) jer, kako to W.Blake, moj brat po maču, divno ukazuje: 'Lice Božje je ...
...u ljubavima i suzama braće, sestara, sinova, očeva i
prijatelja
koje ako čovjek zanemari, prestaje živjeti.'
'In loves and tears of brothers, sisters, sons, fathers and
friends
Which if Man ceases to behold, he ceases to exist.'
W.Blake 'Jeruzalem'*
*(Cjelokupno djelo Williama Blakea na Engleskom jeziku možete pronaći na:
www.english.uga.edu/nhilton/Blake/blaketxt1)
146.
Samo kada osjećamo patnju našeg bližnjega onako kako ju je osjećao Gospodin dok se usprkos zlu koje su Mu
(u)činili molio za njih (Luka 23:34), mi Mu pristupamo, mi uistinu zazivamo Njegovo Ime, samo tada usne našega srca
izgovaraju te velike, te svete, te najuzvišenije riječi: 'OČE NAŠ ... !'
147.
Samo tada, kada budemo voljeli ljude (i svijet koji nas okružuje) ljubavlju Našeg Nebeskog Oca, ćemo postati
Njegova istinska djeca, djeca dostojna naših nebeskih početaka ('... KOJI JESI NA NEBESIMA!'; Matej 6:9), jer tada
(i samo tada) se u stvari 'začinjemo', tada Gospodinov Duh 'ulazi' u nas i tada mi 'započinjemo živjeti naš život' u
Njemu:
148.
'Vi ste uistinu Moja djeca, baš kao što sam Ja uistinu vaš Otac, jer sam vas sada Osobno začeo ['Bethlehem', mjesto na kojem se rodio naš Gospodin, na originalnom hebrejskom jeziku znači 'Kuća kruha' (Mxl tyb) te
predstavlja, kada te riječi otključamo najsvetijom naukom o korespondencijama, a znajući da svako 'mjesto' u
20
duhovnom svijetu predstavlja određeno 'stanje', 'dobro ljubavi prema bližnjem'; ‘djevica’ predstavlja ‘osjećaj te ljubavi’;
kada se vjera u Isusa Krista Jehovu, Spasitelja, u nama tako reći vjenča sa osjećajem ljubavi prema bližnjem, to je onda
'inkarnacija Svetog Duha' u našoj duši i stvaran početak regeneracije; Matej 1:18-25; 2:1] kao Svoju istinsku djecu, u
duhu ljubavi! Ranije, prije ovog Mog silaska k vama, vi ste se također običavali nazivati Mojom djecom, baš kao
što ste Mene običavali nazivati vašim Ocem, i činili ste ispravnu stvar, jer to je ono što Me privuklo da dođem k
vama (= da se 'utjelovi'), naime, da vas sada svih začmem ispočetka u duhu ljubavi kao Svoju istinsku djecu, neobično rijedak primjer u vječnosti!
149.
Iako ste vi, tako reći, prisvojili to ime zazivajući Me 'Oče', vi u stvari/stvarnosti nikad niste bili Moja
djeca; tada ste bili djeca jedino po imenu, baš kao što sam Ja bio Otac jedino u vašim ustima.
150.
Međutim, pošto Sam Ja došao k vama bez obzira na vaš grijeh, i pošto ste Me vi pozvali, Ja vas sada
začinjem kao Svoju istinsku djecu u duhu i u vašim srcima. Zato Me ubuduće više nećete zazivati 'Oče' jedino
ustima, već ćete Mi sa svetim, živim pravom u vašim ljubavlju ispunjenim srcima reći: 'Dragi Oče, naš jedini
istinski Oče!'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Božje Domaćinstvo - 2/85:2-5' J.Lorber
21
DODATAK: 'Za istinsko Bogoštovlje je nužan odnos OtacOtac-dijete'
Bertha Dudde, br. 8673, 14 Studeni 1963
ZA ISTINSKO BOGOŠTOVLJE JE NUŽAN ODNOS OTACOTAC-DIJETE
Mnogi ljudi vjeruju kako razmišljaju i djeluju na religiozan/vjerski/pobožan način, ali (nj)im(a) nedostaje
ispravan odnos prema Meni... Oni zasigurno misle o Meni kao o svome Bogu i Stvoritelju, ali ne kao o njihovom Ocu,
i tako ne uspostavljaju/ostvaruju odnos djeteta sa njegovim ocem. Kao rezultat oni Mi se ni u molitvi neće
povjeriti, oni u Meni vide jedino udaljenog svemogućeg Boga Kojem su kao ljudska bića podvrgnuti (= u smislu,
'Kojem su pokoreni') i Kojeg se prije plaše nego Ga vole... pošto i dalje nisu u stanju prepoznati/uvidjeti Moju
istinsku prirodu.
I opet treba biti objašnjeno da stupanj čovjekove ljubavi određuje njegov ispravan odnos prema Meni... da će ljubav
prepoznati Oca, Koji je (i) Sâm ljubav, i da će ljudsko biće onda težiti za Mnom sa ljubavlju i zazivati Me kao
Moje dijete. Jedino tada (= kada čovjek uspostavi sa Bogom ovakav, 'prisan' odnos) se može govoriti o
'religioznom/pobožnom' načinu života, pošto će ovaj/ovakav način života zasigurno voditi nazad do Mene (= 'religio'
= povratak Bogu, ponovno uspostavljanje izgubljenog odnosa između palog čovjeka i Boga). Ali sve dok sam Ja i dalje
čovjekov udaljeni Bog i Stvoritelj Kojeg se, zahvaljujući Njegovoj moći, treba bojati, postoji jako malo izgleda da
će Mi čovjek prići sa ljubavlju. On će samo ispuniti, formalno, stvari koje od njega zahtjeva njegova crkva. Njega
jedino njegov odgoj motivira da se ponaša u skladu (sa ckrvenim zahtjevima) ali to neće garantirati promjenu
njegovog unutarnjeg bića što je svrha i cilj (ovo)zemaljskog života.
Posljedično tome, ako vi ljudi doživite teške udare sudbine njihova namjera je jedino da vas učine živima (= da vas
pokrenu), da napustite same formalnosti (= isprazne ceremonije i rituale) i počnete više razmišljati o Bogu, Koji
vas je stvorio... da počnete razmišljati zašto živite na zemlji, i onda se dobrovoljno podredite sili Kojoj
dugujete svoj život: pošto vaš ravnodušan/nezainteresiran odnos prema Meni neće rezultirati vašim duhovnim
napretkom... Međutim, ako najozbiljnije želite saznati što vaš Bog i Stvoritelj od vas zahtjeva za vrijeme vašeg
zemaljskog života, vi ćete to zasigurno i otkriti. Najprije trebate razmišljati o prirodi svoga Boga i Stvoritelja,
i poriv da djelujete sa ljubavlju će se pojaviti (= u smislu, 'biti će uzdignut') u vama... jer to je Moj glas sa
kojim Ja govorim vašoj savjesti i početno vam se objavljujem/obznanjujem.
Prateći glas vaše savjesti vi ćete Mi se približiti, i onda ćete također uspostaviti sa Mnom vrstu odnosa/veze
koji/koja korespondira sa odnosom između djeteta i oca... Moj nježni glas će vas uvijek usmjeravati k akcijama
ljubavi koje će vam donijeti svjetlo znanja i sa njime razumijevanje Moje prirode, Koja je sâma ljubav... Onda ćete
ostaviti 'isprazne ceremonije' iza vas i postati živi u vašoj suštini i djelima. Vi više nećete obavljati/izvoditi
formalna djela već ćete pored zemaljskog života započeti voditi drugi život... Vi ćete se zaputiti duhovnim putem,
pošto ćete zahvaljujući svom novom životu ljubavi iznutra biti upravljeni k Meni.
I stoga vi znate kako je sve ono što teži ljubavi, što je poučeno od ljubavi i jeste aktivnost ljubavi, dobro i
Meni prihvatljivo. Jer ljubav je pokazatelj istine a također i pokazatelj duhovne zrelosti čovjeka koji, kao Moj
predstavnik, želi voditi svoje bližnje nazad k Meni. Sve dok i sam nema ljubavi njegove će propovijedi također biti
bez snage: biti će to formalna, beživotna služba koja (ili 'formalno, beživotno služenje koje') nikome ne donosi
dobrobiti pošto sam mu (= propovjedniku) Ja Osobno udaljen, pošto bivaju izgovorene samo isprazne riječi koje nikad
ne mogu dosegnuti Moje uho. Samo će bliska veza sa Mnom uspostavljena/ostvarena kroz ljubav učiniti vaše
razmišljanje, htjenje i djelovanje živima. Jedino tada ćete i sami postići život, jer sve dok ste bez ljubavi vi
ste i dalje mrtvi.
I prema tome, sudjelovanje u 'crkvenoj službi' (= ceremoniji) je uvijek samo izvanjska formalnost, i tamo ne može
biti ni govora o Mojoj prisutnosti sve dok vi ljudi jedino vjerujete samo u Boga i Stvoritelja ali ne pronalazite
ispravan odnos prema Meni... Najprije morate doći/prići k Ocu kao djeca i sa povjerenjem pričati sa Mnom, jedino
onda možete biti sigurni da sam vam blizu. A onda će i vaša vjera također oživjeti, pošto će 'dijete' uvijek
težiti/nastojati ispuniti volju svoga oca. Ono neće više samo ispunjavati (= pridržavati se) izvanjske formalnosti
već će svim svojim srcem žudjeti za Mojom prisutnošću, koju će također zasigurno i dobiti.
Ja jedino želim da oživite, da ostavite/napustite (ili 'da se odreknete') beskorisne navike i običaje koje su vas
naučili da ih se pridržavate ali koje jesu i ostaju potpuno beskorisne za vašu dušu. Vi ćete Me biti u stanju
voljeti jedino kada Me prepoznate kao svoga Oca, i jedino onda ćete ispuniti svrhu vašeg (ovo)zemaljskog života...
jedino onda možete sazreti (= usavršiti se), što je uvijek postignuto jedino s ljubavi.
AMEN
***
22
DODATAK - 2: 'Aktivna ljubav prema Bogu i bližnjem – (o)življeni OČE NAŠ'
Aktivna ljubav prema Bogu i bližnjem – (o)življeni 'OČE NAŠ'
Isus Krist svodi i obuhvaća sav Zakon u dvostruku Ljubav i tako vam ga predaje u ugodnom, privlačnom, radosnom
odijelu Ljubavi: 'Ljubite Boga, ljubite bližnjega (Matej 22:36-40; Marko 12:29-31).'
Ljubiti je lakše nego klanjati se, nego častiti, nego sebi nešto braniti. Ljubljenje Boga približava Boga čovjeku i
čovjeka Bogu. Ljubljenje više mami nego strah. Ono je i ljestve za uspinjanje do klanjanja.
Čovjek ne može u jednom času stići do vrhunca klanjanja. U tome ga sprečava sama beskrajna veličina Božja koja
zajedno sa strahom pred Bogom, koji je bio zajednički starim Židovima, i sa slabostima naravi tvori okove što ga
drže daleko od Boga. A ljubav sa svojim žarom odrješuje te okove i daje duši vatrena krila te se ona može dizati,
sve više dizati, kako se uvijek sve više zalijeće ne misleći na ono što ostavlja: bijedu kukavne časti,
ograničenost, prolazno bogatstvo i ljubav, nego misleći samo na ono do čega stiže i što postizava: Boga, Nebo.
Nikakav formalan čin bogoštovlja ne sjedinjuje ga s Bogom kao svojevoljan i neprestan čin ljubavi.
Plod sjedinjenja s Bogom je mudrost. A mudrost vodi k ostvarivanju pravednosti u svim stvarima.
Čovjek sjedinjen s Bogom radin je i radostan. U radosti koja mu dolazi odatle što je Bog zadovoljan s njegovim
djelovanjem čovjeka koji ljubi Boga, čovjek nalazi poticaj za sve veću aktivnost u dobru. Jer sjedinjenje s Bogom,
premda daje preduboki mir, nikada ne daje neaktivnog mira.
U Bogu nema nikakve neaktivnosti; On vječno djeluje. Nema nikakve neaktivnosti u čovjeka koji je sjedinjen s Bogom
po ljubavi. On radino ljubi Boga. Aktivno je od Njega i ljubljen. A ta dvostruka aktivnost proizvodi prelijevanje i
zračenje vatre ljubavi na stvorove. Jer čovjek nije u stanju da u sebi zadrži beskrajnu Ljubav koja se, za podršku
njegovoj ljubavi, izlijeva, u njega kao u posudu dostojnu i željnu da je primi. I čovjeku koji je ušao u žarki vir
Božanske ljubavi nije dovoljno ljubiti samo Stvoritelja. Jer oči njegova duha, i duh njegove duše motreći
Stvoritelja u Stvoritelju vide sve stvorove. I stoga se čovjek osjeća sklonim da ih sve na svet način ljubi jer su
djela njegove predrage Ljubavi.
I rađa se eto ljubav prema bližnjemu, izvire, razlijeva se kao sveta i neizbježna posljedica svete ljubavi Božje.
Ljubav prema bližnjemu prakticirana pravedno, gledajući svako stvorenje u njegovom pravom redu, tj. uvijek nižem od
Boga pa bilo i najdraže po vezi krvnoj, rodbinskoj ili najsvetijoj zbog pravedna života, i stoga ne
pretpostavljajući ga nikada Bogu, nego gledajući i ono kao novi Božji dar koji je dan da učini lakšim, ugodnijim,
milijim i zaslužnijim život onomu koji živi na zemlji.
Po ljubavi čovjek eto postizava i divnu slobodu od zasjeda svoga Ja, svijeta, zloduha, od prinuda koje potječu od
istočnoga Grijeha.
Ljubav je živa vatra. Živa vatra je plamen. Plamen je slobodan i diže se prema nebu. Ipak ižaruje toplinu i
svjetlost, dobrotvoran je i onomu koji mu se približi. Doista eto i čovjek koji je raspaljen ljubavlju diže se sa
svojim plamenom prema Bogu, središtu svake vatre ljubavi, i u isto vrijeme ižaruje svoju žar na braću, pomaže im u
bijedi, rasvjetljuje njihovu tminu, razveseljuje je unoseći u nju svjetlost koja je Bog, čisti njihovu nečistoću.
Jer svaki je svetac, a svetac je tko ljubi Boga i bližnjeg čitavim bićem, čistitelj braće, s uzvišenim suosjećanjem
čini dobro žalosnima, siromašnima, bolesnima na tijelu i duši, tako propovijeda i ustanovljuje kraljevstvo Božje u
sebi samome i svijetu.
Jer Kraljevstvo Božje u čovjeku jest ljubav, Kraljevstvo Božje u čovjeku i u svijetu jest ljubav, suprotno
kraljevstvu Sotone koje je mržnja, sebičnost i trostruka požuda.
Kraljevstvo Božje!
To jest življeni 'OČE NAŠ', što ga pravednici čine živim, što ga čine trajnim 'djelovanjem' a ne neplodnom riječi
koja se mrmori više ili manje rastreseno. 'OČE NAŠ' koji se doista proživljava, sveteći presveto Ime Božje dajući
Mu najistinskiju hvalu: hvalu klanjanja u duhu i istini, radeći da bi Mu se i drugi klanjali po dvostrukoj ljubavi
koje je poslušnost Zakonu koji je dan zato da bi se čovjek usmjeravao k pobožnosti, tj. k sjedinjenju s Bogom i s
braćom, gledajući ih u Bogu, i k strahopoštovanju prema pravima Božjim i k bratskom poštovanju prema pravima
bližnjega.
'OČE NAŠ' što ga čini živim prianjanje uz Volju Božju, kakva god bila, po dvostrukoj ljubavi koja čini da se
prihvaćaju iz ruke Božje sa smirenim posluhom kušnje, patnje, umiranje, žalosti za umrlima, i da se podnosi bližnji
u trpljenju što nam ga može zadati smatrajući ga 'sredstvom' za postizavanje vječnih zasluga, po trajnoj
strpljivosti što treba da je imate s onima koji vas stavljaju na kušnju a koji su vaša siromašna braća koja su u
krivnji protiv ljubavi, za koju je potrebno milosrđe i molitva da bi se povratili na put Života.
'OČE NAŠ' što ga čini živim ljubav prema bližnjemu koju je najteže ostvarivati: Ljubav praštanja svojim
uvrediteljima prikazana Bogu Ljubavi da vam otpusti vaše dugove prema Njemu.
Od Gospodina Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
dna. 29 Svibnja do 3 Lipnja 1948 u viziji primila Marija Valtorta
(objavljeno u knjizi 'Pouke na temelju Pavlove poslanice Rimljanima')
***
23
Ideja o Bogu
151. 'Mi, Tvoja stvorena bića, ne možemo nikako formirati savršeniju sliku o Tebi nego onu čovjekovu,
veličanstvenu i slavnu, svaki drugi koncept koji bi imali o Tebi bi Te postao manje vrijedan u onoj mjeri u kojoj
bi se udaljio od ljudskog lika.' feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš
Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo - 2/32:7' J.Lorber
152.
‘U ovome se sastoji pravilo ljubavi i sve mudrosti koja proizlazi iz nje, imenom, da za onog koji je
konačan, sve mora biti održavano u određenim granicama; jer, za konačno, beskonačno znači smrt. Vi Me ne
možete voljeti kao (beskonačnog) Boga, već jedino kao čovjeka; jer, koje bi konačno srce moglo u sebi držati
beskonačnog Boga, ili beskrajnu vatru Božanske ljubavi, i koji konačan duh Božansku mudrost u njezinoj
beskonačnoj punini?’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje
Domaćinstvo - 2/24:15,16’ J.Lorber
153.
U učenju pod imenom ‘Molitva Gospodnja’ (‘Molitva Gospodnja – 1-7’), smo skrenuli pažnju na to kako je
ideja o Bogu kičmena kost religije (religio = ponovno uspostavljanje izgubljenog odnosa sa Božanstvom) i kako bez
nje/ispravne ideje o Bogu čovjek nikako ne može ostvariti zadovoljavajući odnos/kontakt a samim time ni sjedinjenje sa
Božanstvom, tj. kako je samo sa ispravnom idejom o Bogu moguće spasenje' ('Molitva Gospodnja – 1').
154.
U istom tom subjektu u učenju smo naglasili kako 'svaka ideja kojoj nedostaje definicije/forme ubrzo prestaje
biti ideja, ili drugim riječima, ako netko, recimo, upućuje molitvu Bogu, a o Njemu nema nikakvu mentalnu predstavu
(ideju), ne zanemarujući prirode stvari koje kažu kako ‘ideja mora biti’, on je onda prisiljen reducirati/degradirati tu
ideju na nešto osobno, ili nešto vezano za prirodu (energiju), sve dok naposlijetku njegova ideja o Bogu, više i nije
(prestaje biti) ideja o Bogu' ('Molitva Gospodnja – 2').
155.
Moja naj-skorija istraživanja ukazuju kako se prosječni vjernik današnjeg vremena i dalje odnosi prema (=
obraća) nevidljivom Božanstvu, Ocu (Jehovi), tj. kako on, usprkos tome što u ruci drži Riječ, o stvarnom Bogu i dalje
nema ispravnu ideju, što će reći da sa Njime ni dan danas ne može uspostaviti potreban/zadovoljavajući kontakt te je,
posljedično tome, i dalje poprilično daleko udaljen od spasenja o čemu, ako ništa drugo, svjedoči žaljenja vrijedno
stanje u kojem se nalazi ne samo Kršćanski svijet već i čovječanstvo u cjelini.
156.
'Pošto je beskonačna Božanska suština = beskonačno Božansko Biće (zvano Otac ili Jehova; 'Jehova' na
originalnom jeziku znači 'Ja Jesam' ili 'Biće', tj. 'jedino Biće', od glagola 'biti') potpuno nezamislivo za sva
konačna/stvorena bića, što je isto kao da kažemo NE-POSTOJEĆE (vidi E.Swedenborg 'Istinska Kršćanska Religija
– 18'), dosljedno tome je takav Bog za njih dobar/od Njega imaju koristi isto kao da Ga i nema.' feat: Gospodin
Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo – 2/138:15' J.Lorber
157.
Anđeli nebeski su u velikom čudu, prenosi E.Swedenborg, kada čuju da većina današnjih ljudi, a ovdje krivnja
ekskluzivno pripada Kršćanima koji su u posjedu Riječi koja pak o tome, štoviše, samo o tome govori, i dalje nije
upoznata sa veličanstvenom istinom kako je to ne-pristupačno ['Pristupiti Beskonačnom Ocu bi bilo isto kao kad bi
se netko htio fizički približiti ne-postojećoj granici beskonačnosti. Čak i kad bi putovao sa najvećom mogućom
brzinom kroz beskonačne prostore u samo jednom trenutku te se nastavio tako kretati sve do vječnosti, - koliko
bi se on primakao nepostojećoj granici beskonačnosti?' Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj,
Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo – 2/138:2' J.Lorber] i beskonačno Božansko Biće (Jehova) uzelo
materijalnu formu Božanskog ljudskog, kojeg je proslavilo u tijelu Gospodina Isusa Krista, 'pristupivši' tako reći k nama
['Ali Ja zasigurno mogu pristupiti svima i postaviti se na takav način da Mi svatko može prići = približiti se!'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Božje Domaćinstvo – 2/138:4'
J.Lorber] te za nas postalo 'vidljivi' i 'osobno prepoznatljivi' Bog ['Jer mi smo za suštinski beskonačnog Boga isto kao
i da ne postojimo, te dosljedno tome On nikako ne može biti Bog za ono što je u usporedbi sa Njime
potpuno/pravo ništavilo.' Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Božje Domaćinstvo – 2/138:23' J.Lorber], omogućavajući tako, ne samo Kršćanima već i svim ostalim (ljudskim)
bićima bilo na Zemlji bilo u beskrajnom svemiru (koja će se u budućnosti inkarnirati na ovoj zemlji sa ciljem
postizavanja sinovstva Božjeg), najintimnije moguće sjedinjenje sa samim Sobom a samim time i istinsko spasenje.
158.
Baš zbog toga je Ljudsko Gospodina Isusa Krista, Koji je u sebi nitko drugi do Jehova, ili Beskonačno
Božansko Biće u 'nama-spoznatljivoj-konačnoj-formi', tj. za nas konačne ljude shvatljiva/konačna Božanska
manifestacija, sve i sva na nebu, bez Kojeg, znači tog 'Božansko-ljudskog' ob-lika, ni jedan jedini anđeo nebeski, čak ni
oni koji obitavaju u najvišem i najunutarnijem trećem nebu, kako to izvješćuje sa lica mjesta E.Swedenborg ('Nebeske
24
Tajne - 7211'), ne bi mogao formirati mentalnu sliku/ideju o samom Božanstvu, Jehovi ili Ocu (jer, kako naučava Riječ,
'Nitko nikad nije vidio Boga, niti je čuo Očev glas!' Ivan 1:18; 5:37), a samim time ni uspostaviti kontakt (= sjediniti
se sa Njime u ljubavi/voljeti Ga), bez čega, kako već više puta rekosmo, istinsko spasenje nikako nije moguće.
159.
Anđeli nebeski su, baš kao i ljudi, konačni, a što je konačno, kako već rekosmo, ne može o-formiti mentalnu
ideju/sliku o Beskonačnome. I stoga, da na nebu ne zamišljaju Boga u ljudskom obliku oni ne bi imali nikakvu mentalnu
ideju o Njemu, ili bi pak imali sasvim ne-odgovarajuću, što bi onemogućilo bilo kakvu vezu sa Božanstvom, bilo kroz
vjeru bilo kroz ljubav. Baš zbog toga (that being so), svi na nebu percipiraju/spoznaju/zamišljaju Božanstvo
(Jehovu/Oca) u ljudskoj formi (Gospodina Isusa Krista), što objašnjava zašto je Božansko Ljudsko na nebu SVE U
SVIM ANĐEOSKIM MISLIMA I OSJEĆAJIMA, baš kao što je Božansko Ljudsko Gospodina Isusa Krista sve u
njihovoj vjeri i ljubavi, čega je posljedica da su anđeli sjedinjeni sa Njime i na taj način spašeni (saved by Him; feat:
E.Swedenborg 'Nebeske Tajne - 7211').
160.
Istina o tome da na nebesima (mi čitamo također i – 'duhu obnovljenog čovjeka') ništa od Božanstva nije
spoznato (acknowledged) i obožavano osim Gospodinovog Božanskog Ljudskog, tj. lika Gospodina Isusa Krista Jehove,
Jedinog Boga, naučava dalje E.Swedenborg ('Nebeske Tajne – 10067'), postaje očigledna iz samih Gospodinovih riječi
koje su zabilježene na više mjesta u Evanđelistima, kao na primjer,
'Sve Mi je predao Otac Moj.' Matej 11:27; Luka 10:22
'Otac je predao sve stvari u Moje ruke.' Ivan 3:34,35
'Otac je dao Sinu vlast/moć nad svim ljudima/tijelima.' Ivan 17:2
'Bez Mene ne možete učiniti ništa.' Ivan 15:5
'Oče, sve Moje je Tvoje, i sve Tvoje je Moje.' Ivan 17:10
'Dana Mi je sva moć na nebu i na Zemlji.' Matej 28:18
'Isus reče Petru, dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskog, i što god zavezeš na Zemlji bit će zavezano i na
nebu, a što god odvežeš na Zemlji bit će odvezano i na nebu.' Matej 16:19
161.
Bez Gospodinovog Božanskog Ljudskog (= materijalne ideje o Bogu) nitko ne može biti sjedinjen sa
Božanskim Bićem kroz vjeru i ljubav, pošto je našem umu nemoguće o-formiti bilo kakvu ideju o Božanstvu (samom
Božanskom Biću) koje se još zove Otac, i to iz prostog razloga što je On kao takav za nas, stvorena i konačna bića,
sasvim nepojmljiv, a ono što je nemoguće pojmiti/zamisliti ne sačinjava i ne može sačinjavati dio čovjekove vjere a
samim time ni onoga što voli. A ipak, najvažniji dio obožavanja je vjerovati u Boga i voljeti Ga iznad svega drugoga
(Matej 22:36-38; Marko 12:29, 30).
162.
Da je beskonačno i nepojmljivo Božanstvo, zvano još Otac ili Jehova, spoznatljivo jedino kroz Njegovo
Božansko ljudsko, naučava sam Gospodin:
‘Nitko nikad nije vidio Boga, no Njegov jedino-rođeni, koji je u Očevim grudima, Ga je objavio.’ Ivan
1:18
‘Tko vidi Mene vidi Onoga koji Me je poslao.’ Ivan 12:45
‘Ako bi znali Mene znali bi i Moga Oca također, i od sada pa na dalje Ga poznajete i vidjeli ste Ga. Onaj
koji vidi Mene vidi Oca.’ Ivan 14:6-11
‘Nitko ne zna Sina osim Oca, niti itko zna Oca osim Sina i onoga kojemu Sin to poželi otkriti.’ Matej 11;27
163.
Iz svega ovoga je očigledno, zaključuje E.Swedenborg (‘Nebeske Tajne – 10667’) kako je Božansko suštinsko
Biće na nebesima (= ideja o Bogu u umu regeneriranog čovjeka ili pak u člana Istinske Kršćanske Crkve, Novog
Jeruzalema, je) Božansko Ljudsko Gospodina Isusa Krista Jehove.
164.
‘Ljudsko biće je takvo da u svome umu ne može formirati nikakvu ideju o apstraktnim (čistim
duhovnim) stvarnostima osim ako sa njima ne asocira neko prirodno obličje (natural imagery) koje je došlo do
njega iz svijeta putem osjetila; jer bez takve jedne slike njegova misao tako reći postane izgubljena u ponoru i
(posljedično tome) raspršena. Stoga, da bi spriječio da se ideja o Božanstvu izgubi u slučaju osobe koja je
25
potpuno zaokupljena tjelesnim svjetovnim interesima, i da bi spriječio onečišćenje te ideje, a samim time i svega
nebeskog ili duhovnog iz Božanstva, putem prljavih misli u slučaju svih ljudi kod kojih se sačuvala, Jehovi se
svidjelo da Sebe obznani onakvoga Kakav je u suštini (as He exists essentially) i Kakav se manifestira na
Nebesima, naime, kao Božanskog Čovjeka. Jer cijelo nebo se sakuplja/ujedinjuje u jednu cjelinu i sebe
predstavlja u ljudskom obliku. To Božansko, tj. Jehovina Sebe-manifestacija na nebu, je Gospodin od vječnosti
(Ivan 8:58!!). To, znači Božansko Ljudsko (Bogo-Čovjek), je također i oblik/pojava koju je Gospodin uzeo kada
je proslavio, tj. učinio Božanskim, Ljudsko u Sebi, što je također prilično očigledno iz forme u kojoj se On
pojavio pred Petrom, Jakovom i Ivanom nakon Svoje preobrazbe (Matej 17:1, 2), i u kojoj se više puta pojavio i
pred prorocima.
165.
Poradi toga (ili ‘odatle’) svatko može misliti o samom Božanstvu kao o Čovjeku, i istovremeno o
Gospodinu u Kojem boravi/prebiva cijelo Božansko i savršeno Trojstvo (Kološanima 2:9); jer sâmo Božanstvo
unutar Gospodina je Otac, Božansko koje Sebe manifestira je Sin, a Božansko koje otud proizlazi (= aktivnost) je
Sveti Duh – iz čega je jasno da su ovo troje JEDNO, kako i ON Sam naučava (širom Riječi).’ E.Swedenborg
‘Nebeske Tajne – 5110:3’
166.
Čini se potpuno nevjerojatno da je Židovski narod, velikom većinom, baš kao i Kršćanski narod u današnje
vrijeme, opet velikom većinom, i dalje u neznanju o ovoj suštinskoj istini, jer svi oni u svojim rukama drže Riječ, a
svaki se marljivi čitaoc Riječi, naravno uz malo truda, može lako uvjeriti da se Jehova ili Otac ljudima oduvijek
predstavljao u ljudskom obliku, o čemu svjedoče ‘bliski susreti te vrste’ kakve možemo pronaći diljem Starog
Testamenta (recimo Suci 6:12, 14, 16, 22, 23, ili pak Postanak 18 poglavlje), i to baš zbog toga da bi o Njemu mogli
formirati mentalnu predstavu/ideju, što je pak preduvjet, kako već više puta rekosmo, za bilo kakav odnos/bilo kakvo
sjedinjenje, bilo kroz misao, što je aktivnost razumijevanja, bilo kroz osjećaj, što je aktivnost volje, o čemu pak, kako
već više puta rekosmo, opet ovisi spasenje (jer svaki čovjek koji je osjećajem i mišlju ‘odvojen’ od Boga, je ‘duhovno
mrtav’ ili ‘proklet’ čovjek).
167.
Iako je sve ovo ovdje rečeno ne samo potvrđeno Riječju koja izlazi iz Božjih usta (o ovome svjedoči cijela
Riječ), nego je još uz to i kristalno jasno rastumačeno kroz otkrovenja E.Swedenborga, J.Lorbera i G.Mayerhofera i
Berthe Dudde, i to, za svaki imalo racionalan um, na lako shvatljiv način, prirodni Kršćani današnjeg vremena i dalje
odbacuju ovu i njoj slične istine, tj. one su za njih i dalje potpuna ne-vjerojatnost. Stoviše, oni se umjesto toga
zadovoljavaju sa ‘matematičkom glupošću’, kako ideju o Nevidljivom Ocu, Njegovom ‘pola-pola’ Sinu, te ‘golubici’,
naziva sâm Gospodin [‘Sa ovime u svezi bi htio nešto dodati, naime duhovi sa vaše zemlje jako često dolaze u posjetu
Saturnjanima, što im je uvijek dopušteno, posebice kada imaju takvu potrebu. Ono što se obično događa je da zemljani
duhovi, koji o sebi misle da su neobično mudri/obrazovani, budu skroz na skroz ismijani te ukoreni od strane Saturnjana
zbog svojeg izuzetno glupavog vjerovanja, jer duhovi sa zemlje ne znaju čak ni to da je Gospodin kao Stvoritelj neba i
svih nebeskih tijela potpuni Čovjek. Ta činjenica je poznata samo nekolicini ljudskih bića i Kršćana na zemlji, i stoga
mnogi takvi duhovi imaju najkomičnije i najapsurdnije ideje o Meni; što je pak razlog zbog čega su neki od njih
naslikali takve besmislene portrete o Meni. Na nekim slikama Sam prikazan kao hijerarh. Drugi Me pak oslikavaju u
formi leteće golubice, te kao takav moram uvijek lebdjeti iznad dvoje ljudi ispod Mene, imenom, iznad hijerarha i iznad
golog Isusa sa križem na leđima. Drugi Me pak smještaju u sve ove tri slike istovremeno, kroz što Ja, s obzirom da sam
prikazan kao tri osobe od kojih su samo dvoje obdareni ljudskom formom a trećoj je dan životinjski oblik, postajem
‘matematička glupost’. S druge strane te tri različite osobnosti moraju prikazati samo jednu Božansku osobu koja se
sastoji od jednog hijerarha, jednog golog Krista i jedne golubice. Bilo kako bilo, na cijeloj planeti Saturn ne postoji ni
jedno jedino ljudsko biće koje o Meni ima drugačiji koncept do da sam Ja potpuno ljudsko biće, baš kao svako drugo
ljudsko biće, iako sa jednom razlikom: Ja sam najpotpunije i najsavršenije ljudsko biće, što će reći, Ja sam ljudsko biće
u kojem Božanstvo živi tjelesno u svoj Svojoj punini. Ako budete imali problema sa shvaćanjem ove istine, okrenite se
ka materiji, jer ona će vam (materija) reći odakle dolazi i što je (u sebi). Ona vam je uostalom to već i rekla. Nakon toga
vam neće biti toliko teško razumjeti ili spoznati što znači da u Meni, kao najpotpunijem ljudskom biću, živi punina
Božanstva tjelesno. Pazite, kada Saturnjani, tako reći, ‘postave stvari na svoje mjesto’ (set the record straight), ti
uobraženi/oholi zemljani duhovi postanu jako iziritirani i bijesni te, u osveti, žele napasti Saturnjane ne bi li im, pod
prisilom, nametnuli drugo vjerovanje. No Saturnjani se, iako izuzetno krotki/ponizni, pokažu/predstave istovremeno i
kao izuzeno čvrsti u svom vjerovanju, tako da se duhovi sa zemlje ubrzo počnu osjećati mizerno u svojoj napuhanosti, te
ubrzo, pošto više ne mogu izdržati sferu Saturnjana, dobrovoljno odu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Saturn - 10:12-15’ J.Lorber], ne spoznajući da (izvješće Emanuela
Swedenborga sa ‘lica mjesta’) ‘oni unutar crkve koji su negirali Gospodina (kao jedinog trojedinog Boga) na način
da su priznali samo Oca, ustvrdivši svoj život u takvoj vjeri (and have confirmed themselves in that belief), nisu u
nebu/raju; a kako su oni kao takvi u nemogućnosti primiti bilo kakav upliv/influx (svjetla) sa nebesa, gdje se
JEDINO GOSPODIN OBOŽAVA/ŠTUJE, oni postepeno izgube svaku mogućnost misliti ono što je istinito o bilo
kojem subjektu; te naposlijetku postanu glupi/ne-inteligentni, ili pak govore glupavo/ne-inteligentno, te tumaraju
unaokolo ispuštajući neartikulirane zvukove dok im ruke mlataraju unaokolo kao bez snage. A drugi, koji su,
poput Socinjana, negirali Božanstvo Gospodina te priznali samo Njegovo ljudsko, također žive izvan neba; oni su
dovučeni naprijed i nešto desno te završavaju dolje duboko gdje su u potpunosti odvojeni od drugih iz
26
Kršćanskog svijeta koji dolaze na nebo. I na kraju, oni koji govore da vjeruju u nevidljivo Božanstvo, koje zovu
duša svemira, iz koje sve stvari potječu, i koji odbijaju bilo kakvu vjeru u Gospodina, spoznaju da ne vjeruju u
Boga; pošto je nevidljivo Božanstvo za njih vlaništvo prirode u njenim prvim principima, a to ne može biti objekt
vjere i ljubavi, jer kao takvo nije objekt misli. Sudbina takvih je među onima koji se zovu Naturalisti.’
E.Swedenborg ‘Raj & Pakao – 3’
168.
Stoga se mi, a sve to sa ciljem da bi ovu raspravu uspješno doveli do kraja (dok ovo pišemo mi gledamo u ovu
stvarnost: ‘Ako bilo tko ne pristupa Samom Bogu neba i Zemlje, on ne može ući u nebo, jer baš taj jedan Bog čini
da nebo bude nebo, a taj Bog je Isus Krist, koji je Jehova Gospodin, Stvoritelj od vječnosti, Iskupitelj u vremenu,
i Obnovitelj do u vječnost. Stoga je On u-jedno Otac, Sin i Sveti Duh; ovo je Evanđelje koje treba propovijedati!’
E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 26’), svakako moramo zapitati koji je glavni razlog koji prirodnom umu
onemogućava da u sebi spozna te dosljedno tome prihvati u svoj život prvu i osnovnu istinu Istinske Kršćanske Crkve,
Novog Jeruzalema, istinu koja kaže kako je Gospodin Isus Krist nitko drugi nego Jehova Otac, Stvoritelj i Održavatelj
cijelog svemira, Koji je uz to ČOVJEK, štoviše, JEDINI/SAVRŠEN/POTPUN ČOVJEK na čiju smo sliku i priliku i mi
‘zamišljeni’, a sve to sa idejom da jednoga dana, slijedeći Njegov uzvišeni primjer, postanemo i sami ‘Ljudi’, Njegova
voljena djeca, što će reći BOGOVI (vidi Psalam 82:6; Ivan 10:34, 35)??!!
169.
Mudrost nas uči (= ili ‘će reći’) kako je glavni problem ili uzrok tog ‘ne-razumijevanja’, a samim time i
‘odbijanja’ ove istine (neprihvaćanja iste u umu prirodnog čovjeka; ‘jer čovjek, mudrost dalje naučava, ne može/nije u
stanju vjerovati u ono što ne razumije’) sama priroda prirodnog uma/čovjeka koji, rekosmo već više puta, razmišlja o
Božanskim i duhovnim stvarima ‘iz/od’ dole, tj. od materijalnog svijeta (pripisuje prirodne atribute duhovnoj i
Božanskoj dimenziji), što je sasvim protiv reda, te na taj način za sebe formira u potpunosti krive i štetne ideje ne samo
o Božanstvu i duhovnom svijetu, već i o svemu što ga okružuje baš kao i o sebi samome.
170.
Drugim riječima, um prirodnog čovjeka jednostavno ne može shvatiti/izmiriti u sebi situaciju u kojoj (se)
beskonačno ili neograničeno postaje (manifestira kao) konačno ili ograničeno, tj. on, po vrlini svoje perspektive, ne
nalazi zadovoljavajućeg rješenja o tome kako u nešto konačno može ‘stati/ući’ nešto što je beskonačno
razmišljajući/zaključujući, prirodno/logično (!), kako bi misliti i vjerovati u tako nešto bilo isto kao i sasvim negirati
njegovu beskonačnost.
171.
‘Jer – razmišljajući na prirodan način – zasigurno je savršena/očigledna glupost smatrati
mogućim/izvodljivim cedrovo drvo staviti u slamčicu trave, ili planinu pomaknuti u jajašce malih mušica, ili
možda cijeli ocean stisnuti u usku lješnjakovu ljusku, te druge tome slične stvari.
172.
A ipak, prema Tvojim riječima, jednog će dana ova djevica začeti Tebe, beskonačnoga Boga, da bi Ti
Sebe u njoj ogrnuo/obukao u meso i krv (Izaija 7:14!!)! Ti Koji nosiš i cijelom beskonačnošću vladaš Svojim najbeskrajnijim/bezmjernijim Duhom, bi trebao sa tim/takvim Duhom imati ‘mjesta’ (ovdje, točnije u ovom
argumentu, sam potcrtao ‘mjesto’ da bi ukazao/naglasio da prirodan um razmišlja o Duhu na način da mu pripisuje
materijalno-prostorne kvalitete koje njemu, po samoj vrlini duhovnog svijeta, nikako ne pripadaju/ne mogu biti
pripisane) u tijelu jednog takvog djeteta?
173.
Ne, ne, - to je potpuna besmislica. Ja bi prije shvatio ako bi mi netko rekao: ‘Jedan atom može obuhvatiti
cijelu Zemlju/u njega stane cijela Zemlja!’, nego da će tijelo takve djevice obuhvatiti Tebe u svoj punini Tvoga
beskonačnoga Duha. Stoga, ja Te iz dubine srca preklinjem da mi kažeš, kao i ostalima također, kako to treba
shvatiti/kako to mora biti shvaćeno?’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš
Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/123:9-13’ J.Lorber
174.
Pogledajmo sada najprije kako se prema tom ‘prostornom’ problemu [‘Gdje i kako bi se beskrajno
prostorno/endless spatial trebalo započeti skupljati/stezati/contract u konačno biće? Kako nema granica, gdje i
kako bi ono trebalo započeti, tj. kako beskonačni Bog, postaje za nas i sve druge vidljivi i osobno prepoznatljivi
Bog?! feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 2/138:11, 12’
J.Lorber] odnosi utemeljitelj Istinske Kršćanske Crkve, Novog Jeruzalema, Emanuel Swedenborg:
Božanstvo nije u prostoru (& vremenu)
175.
‘Da Božanstvo, ili Bog, nije u prostoru, iako je svuda prisutan, i sa svakim (je) čovjekom u svijetu, i sa
svakim anđelom na nebu, te svakim duhom ispod neba, ne može biti shvaćeno samo sa prirodnom idejom, ali
može sa duhovnom idejom. To ne može biti spoznato prirodnom idejom, jer prirodna ideja u sebi ima/sadrži
prostor (= u prirodnoj ideji je sadržana ideja o prostoru); pošto je [tak(va) prirodna ideja] formirana od onakvih
stvari kakve nalazimo (ili ‘jesu’) u svijetu, a u svim tim stvarima i svakoj od njih kakve ih vidi naše oko (=
27
kakve se ukazuju našem oku), se nalazi prostor. U svijetu je sve, veliko i malo, prostorno; sve dugo, široko i
visoko je prostorno; ukratko, svaka mjera, oblik i forma je prostorna. Baš zbog toga je bilo rečeno kako ideja da
Božanstvo nije u prostoru, kada se recimo kaže kako je Božanstvo sveprisutno/svugdje, ne može biti
spoznata/razumu dostupna jedino/prosto sa prirodnom idejom. Ipak, čovjek to može razumjeti svojom
prirodnom mišlju, samo ako u nju (= prirodnu ideju/svoj prirodan um) prihvati/propusti nešto duhovnog svjetla.
Iz ovog razloga će nešto najprije biti rečeno o DUHOVNOJ IDEJI, i o misli koja iz nje proizlazi. Duhovna ideja
ne izvodi/izvlači ništa (= u smislu, ‘ne proizlazi’) iz prostora, već sve svoje izvodi/izvlači iz stanja ['Razmišljati
duhovno/uz pomoć duhovne ideje znači razmišljati bez korištenja vremena i prostora; razmišljati prirodno/prirodna ideja
uključuje vrijeme i prostor. Jer svaka ideja prirodnog razmišljanja/prirodne misli, za razliku od duhovne misli/duhovnog
razmišljanja, ima nešto od vremena i prostora što prianja uz nju. To je zbog toga što duhovni svijet nije u prostoru i
vremenu, kao što je to prirodni svijet, iako se oboje (= prostor i vrijeme) u njemu pojavljuju (= u smislu ‘prividno su
tamo’). Misli i percepcije se također razlikuju po ovome pitanju. Iz ovog razloga vi možete razmišljati o Božjoj suštini i
sveprisutnosti od vječnosti, što će reći, o Bogu prije stvaranja svijeta, pošto razmišljate o Božanskoj suštini bez ideje o
vremenu, i o Njegovoj sveprisutnosti bez ideje o prostoru. Na taj način spoznajete ideje koje su daleko iza ideja
prirodnoga čovjeka. Nakon toga sam rekao anđelima kako sam jednom razmišljao o Božjoj suštini i sveprisutnosti od
vječnosti, što će reći, o Bogu prije stvaranja svijeta, ali kako tada još nisam mogao izbaciti/protjerati prostor i vrijeme iz
ideja o kojima sam mislio, postadoh zabrinut, pošto je ideja o prirodi ušla u moj um na mjesto Boga. No bilo mi je
rečeno: ‘Protjeraj/izbaci ideje o prostoru i vremenu pa ćeš vidjeti.’ Onda mi je bila dana moć da ih protjeram, i vidjeh.
Od toga vremena na ovamo sam bio u stanju razmišljati o Bogu od vječnosti, bez da razmišljam o prirodi od vječnosti,
pošto je Bog ne-vremenski/van-vremeno u svem vremenu i ne-prostorno/van-prostorno u svem prostoru, dok je priroda
vremeno u svem vremenu i prostorno u svem prostoru. Priroda sa svojim vremenom i prostorom mora neizbježno imati
početak, ali ne i Bog, Koji nije u vremenu i prostoru. Stoga je priroda od (from) Boga a ne od vječnosti, ali postoji u
vremenu zajedno sa svojim karakteristikama/svojstvima vremena i prostora.’ E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska
Religija - 280:9, 10’]. Stanje je kao takvo predikat ljubavi, života, mudrosti, osjećaja te proizlazećih užitaka;
generalno, dobra i istine. Uistinu duhovna ideja o ovim stvarima nema u sebi ništa zajedničko sa prostorom; ona
je uzvišenija, i gleda na prostorne ideje ispod sebe kao što nebo gleda na zemlju. Ali pošto anđeli i duhovi gledaju
sa svojim očima baš kao i ljudi na zemlji, a kako objekti ne mogu biti viđeni osim u prostoru, stoga se u
duhovnom svijetu gdje su anđeli i duhovi, pojavljuju prostori slični onima na Zemlji, a ipak oni u sebi nisu
(stvarni) prostori već ‘pojave’ (appearances = ono što se pričinjava da je tu a u stvari nije; princip je ovdje
sasvim isti kao i u snovima!); pošto nisu fiksirani & stalni, kao što su to prostori na zemlji; jer oni mogu biti
produženi ili pak skraćeni; mogu se promijeniti i mogu varirati. I stoga, pošto ti prostori (i sve što sačinjavaju) ne
mogu biti određeni sa mjerom, oni tamo (= u duhovnom svijetu) ne mogu biti spoznati sa prirodnom idejom, već
jedino sa duhovnom idejom. A duhovna ideja u svezi udaljenosti u prostoru je poput ideje o udaljenostima dobra
ili udaljenostima istine (poput različitih kvaliteta dobara & istina), što su naklonosti i sličnosti u skladu sa
stanjima dobra i istine (u subjekata pod razmatranjem).
176.
Iz ovoga se može vidjeti da čovjek nije u stanju, samo sa prirodnom idejom, shvatiti/spoznati kako je
Božanstvo svugdje/sveprisutno, a ipak n(ij)e u prostoru; ali anđeli i duhovi to spoznaju/razumiju sasvim jasno;
posljedično da čovjek također može isto spoznati samo ako u svoju misao/um prihvati/propusti nešto duhovnog
svjetla; i to iz razloga što nije tijelo ono što misli, već njegov duh, stoga ne njegovo prirodno, već njegovo
duhovno.
177.
No mnogi ovo ne uspijevaju razumjeti zbog svoje ljubavi prema prirodnom/materijalnom, koja ih
sprečava/čini nevoljnima da uzdignu misli svoga razumijevanja iznad prirodnog u duhovno svjetlo; a oni koji su
to nevoljni učiniti (= uzdignuti se iz materijalnog u duhovno) mogu razmišljati jedino iz prostora, čak kada je
riječ i o Bogu; a razmišljati o Bogu prema prostoru je razmišljati o produženju prirode. Ovoliko treba reći
unaprijed, pošto je bez (sa)znanja i neke percepcije o tome da Božanstvo ne postoji u prostoru i vremenu,
nemoguće išta shvatiti o Božanskom Životu, koji je Ljubav i Mudrost, i stoga malo, ili ništa, o Božanskoj
Providnosti, Sveprisutnosti, Sveznanju, Svemogućnosti, Beskonačnosti i Vječnosti.
178.
Bilo je rečeno kako se u duhovnom svijetu, baš kao i u prirodnom, pojavljuju prostori, a dosljedno tome i
udaljenosti, ali da su to pojave u skladu sa duhovnim naklonostima koje pripadaju ljubavi i mudrosti, ili dobru i
istini. Poradi toga se Gospodin, iako je prisutan svugdje na nebu sa anđelima, ipak pojavljuje visoko iznad njih
kao Sunce. Nadalje, pošto primanje Njegove ljubavi i mudrosti uzrokuje/donosi afinitet/sličnost sa Njime, ona
nebesa u kojima žive anđeli sa po primanju (Njegove ljubavi i mudrosti) višim afinitetom prema Njemu se
pojavljuju bliže Njemu od onih u kojima su anđeli po afinitetu/sličnosti udaljeniji. To je, također, razlog zašto su
nebesa, kojih ima tri, udaljena/razdvojena jedna od drugih (‘udaljenost’ je stoga određena ‘sličnošću’ ili pak
‘sličnim afinitetima u ljubavi’), također i zajednice u svakom nebu, i razlog zašto su paklovi ispod ovih još više
udaljeni sukladno njihovom odbijanju Gospodinove ljubavi i mudrosti. Isti slučaj je i sa ljudima, u kojima i sa
kojima je Gospodin prisutan širom zemlje; I to jedino zbog toga (misli na tu sveprisutnost) što Gospodin nije (=
ne živi) u prostoru.
28
Bog je pravi/istinski (very) Čovjek
179.
Na cijelom nebu ne postoji druga ideja o Bogu od one da je On Čovjek (ili ‘osim ideje o Čovjeku’). Razlog
tome je da je nebo (i) kao cjelina i u svim svojim djelovima, u formi poput čovjeka, a pošto je Božanstvo koje je
sa anđelima ono što formira nebo i budući da misao rezultira/pritječe u skladu sa nebeskom formom, anđelima je
nemoguće misliti o Bogu na bilo koji drugi način (= osim kao o Čovjeku). Iz ovoga proizlazi da svi oni u svijetu
koji su sjedinjeni sa nebom misle o Bogu na isti način (= kao o Čovjeku) kada misle u svojim unutrašnjostima (ili
‘iznutra u sebi’), tj. u svome duhu. Iz ove činjenice, da je Bog Čovjek, svi anđeli i svi duhovi, u svojoj potpunoj
formi, jesu ljudi. To pak rezultira/uzrokuje nebeska forma, koja je poput sebe u svojim najvećim baš kao i u
svojim najmanjim dijelovima.
180.
Poznato je iz Postanka 1:26, 27 da su ljudi bili stvoreni na Božju sliku i sličnost. Bog se također
pojavljivao u ljudskom obliku (ili ‘kao čovjek’) pred Abrahamom i drugima. Drevni ljudi, od najmudrijih među
njima pa sve do najprostijih/najglupljih, nisu razmišljali o Bogu na nijedan drugi način nego kao o Čovjeku; a
kada su vremenom počeli obožavati mnoštvo bogova, kao recimo u Ateni i Rimu, oni su ih sve obožavali kao
ljude. Što je ovdje rečeno može biti ilustrirano sljedećim izvatkom iz malog, već objavljenog djela.
181.
Pogani, posebice Afrikanci, koji spoznaju/priznaju i obožavaju jednog Boga, Stvoritelja svemira, imaju u
svezi Boga ideju da je On Čovjek, te izjavljuju da nitko ne može imati drugačiju ideju o Bogu. Kada čuju da postoje
mnogi koji misle kako je Bog nešto ‘oblaku-nalik’ (magličasto) usred svih stvari, oni se pitaju gdje su ti ljudi; a kada
ih se uputi da su oni među Kršćanima, oni izjavljuju da je to nemoguće. Međutim, oni su nakon toga informirani da
su ti Kršćani tu ideju dobili/usvojili iz činjenice da se Bog u Riječi naziva ‘Duh’, a oni pak o duhu nemaju drugu
ideju nego (ili ‘a oni o duhu misle jedino’) kao o komadiću oblaka, ne znajući da je svaki duh i svaki anđeo također
čovjek/osoba. Istraživanje je, ipak, bilo sprovedeno, u svezi toga da li je duhovna ideja takvih ljudi bila ista kao i
njihova prirodna ideja, no rezultati su ukazali da to nije slučaj kod onih koji su u svom duhu priznali Gospodina kao
Boga nad nebom i zemljom. Čuo sam od određenog Kršćanskog starješine kako ni jedan čovjek ne može imati ideju o
Božanskom Ljudskom; nakon toga sam ga vidio kako prolazi kroz razne nebeske zajednice, prvo kroz one u kojima
su Pogani, sukcesivno sve unutarnije i unutarnije, te zatim iz njih u njihova nebesa, te konačno dolazi do Kršćanskog
neba; I svugdje mu je njihova unutarnja percepcija u svezi Boga bila komunicirana/predana (po prirodi
komunikacije u duhovnom svijetu gdje se misli, tako reći, ‘vide’), pa je stoga on uvidio/primjetio da svi oni nemaju
drugu ideju o Bogu osim kao o Čovjeku, što je istovremeno ideja o Bogo-Čovjeku ili Božanskom Ljudskom
(E.Swedenborg ‘Nastavak Posljednjeg Suda – 74’).
182.
Uobičajena ideja o Bogu među običnim/prostim Kršćanima je ona da je Bog čovjek, pošto se Bog u
Atanasijevoj doktrini o Trojstvu (koja je opće prihvaćena u cijelom Kršćanskom svijetu!!) naziva ‘Osobom’. Ali
oni koji su više obrazovani od prostih/običnih ljudi izjavljuju kako je Bog nevidljiv; a to je zbog toga što oni sa
svojim razumom ne mogu shvatiti kako je Bog, kao Čovjek, mogao stvoriti nebo i zemlju, te napuniti svemir sa
Svojom prisutnošću, te još mnoge stvari uz to, koje ne mogu ući u čovjekovo razumijevanje sve dok je istina da
Božanstvo nije u prostorno-vremenskoj dimenziji zanemarena. Oni, međutim, koji prilaze jedino Gospodinu,
razmišljaju o Božanskom Ljudskom, stoga o Bogu kao Čovjeku.
183.
Koliko važno je imati ispravnu ideju o Bogu može biti znano iz istine (koja kaže) da ideja o Bogu
sačinjava ono što je najunutarnije u mislima svih onih koji (u sebi) imaju religiju, pošto su sve stvari od religije i
sve stvari od obožavanja usmjerene (literalno: ‘gledaju’) prema Bogu. A pošto je Bog, univerzalno/generalno i
pojedinačno, u svim stvarima od religije i obožavanja, bez ispravne ideje o Bogu je komunikacija sa nebesima
nemoguća (!!!; vidi 153, 154). Odatle u duhovnom svijetu svaki narod ima dodijeljeno svoje mjesto u skladu sa
njihovom idejom o Bogu; jer u toj ideji, i u ni jednoj drugoj, je ideja o Gospodinu. Da je čovjekovo stanje nakon
smrti u skladu sa njegovom idejom o Bogu koju je on kao takvu u sebi potvrdio (in which he has become
confirmed) za života u svijetu, postaje očigledno iz suprotne varijante, imenom, da negiranje Boga, i, u
Kršćanskom svijetu, negiranje Gospodinovog Božanstva, sačinjava pakao.
U Bogo-Čovjeku su Bît/Biće (Esse) i Bitak/Manifestacija tog Bića (Existere) JEDNO ali
ZASEBNO/RAZLIČITO (distinctly) JEDNO
184.
Gdje postoji Bît (Biće) (Esse) tamo mora postojati i Bitak (Njegova manifestacija/izražaj) (Existere) u
kojem se ta Bît (to Biće) (Esse) manifestira; jedno bez drugoga nije moguće. Jer Bît (Biće) (Esse) postoji uz
pomoć/putem (is by means) Bitka (‘kroz Manifestaciju’) (Existere), i nikako bez njega. Ovo svaki racionalan um
percipira kada razmišlja da li je ikako moguće da postoji ijedna Bît (ijedno Biće) (Esse) koja ne uzima formu
(koje ne postoji), i da li je ikako moguće da postoji ijedna forma (da se išta manifestira) a da nije proizašla iz Bîti
29
(što nije manifestacija Bića) (except from Esse). I pošto je jedno moguće uz drugo (ili ‘pošto jedno postoji zajedno
sa drugim’), a nikako (jedno) bez drugog, zaključak je da su oni jedno, ali zasebno (distinctly) jedno. Oni su
zasebno/različito jedno, kao ljubav i mudrost; u stvari, ljubav je zaista Bît (Biće) (Esse), a mudrost je Bitak
(manifestacija tog Bića) (Existere) koje dolazi u postojanje iz te Bîti (koja je forma tog Bića); jer ljubav ne može
postojati do u mudrosti, niti može biti mudrosti do iz ljubavi; dosljedno tome, kada je ljubav u mudrosti onda
ona POSTOJI (ili ‘ona JESTE’). Ovo dvoje su jedno na takav način da se mogu razlikovati u misli ali ne i u
djelovanju/akciji, i pošto mogu biti razlikovani u misli ali ne i u djelovanju/akciji kaže se da su oni jedno, ali
zasebno/različito jedno. Bît (Biće) (Esse) Bitak (Manifestacija tog Bića) (Existere) u Bogo-Čovjeku su također
zasebno jedno poput duše i tijela. Ni jedna duša ne postoji (ili ‘ne može postojati ni jedna duša’) bez svoga tijela,
niti pak tijelo bez svoje duše. Božanska duša Bogo-Čovjeka je ono što se naziva Božanska Suština/Bît (Božansko
Biće = Jehova/Otac), a Božansko tijelo je ono što se podrazumijeva pod Božanskom formom/bitkom
(Manifestacija Božanskog Bića = Isus Krist/Sin). Da duša može postojati bez svoga (ili ‘odvojena od’) tijela, te da
može razmišljati i biti mudra je greška koja izvire iz obmane/pričine; jer svaka ljudska duša je (ili ‘se nalazi’) u
duhovnom tijelu nakon što odbaci materijalne pokrivače koje je nosila po ovome svijetu.
185.
Bît (Biće) (Esse) nije Bît (Biće) (Esse) dok ne Postoji, pošto do tada nije u formi, a ako nije u formi onda
nema kvalitetu/karakter; a ono što nema kvalitetu/karakter u sebi nije ništa. Ono što Postoji iz Bîti (ono što je
došlo u postojanje iz Bića), zbog razloga da je došlo u postojanje iz Bîti (iz razloga da je iz Bića), čini jedno sa
njom (je jedno sa Bićem). Zbog toga/odatle njihovo sjedinjenje u jedno; i zbog toga/odatle su jedan u drugome
uzajamno i naizmjenično (mutually and interchangeably), i oboje su sve u svemu (svim stvarima) od onog drugog
kao u samom sebi.
186.
Iz ovoga se može vidjeti da je Bog Čovjek, te dosljedno tome da je On Bog-Koji-Postoji; ne Koji postoji
IZ (from) Sebe već U Sebi. Onaj Koji ima postojanje u Sebi je Bog iz Kojeg proizlaze sve stvari (ili ‘iz Kojeg sve
ostalo izvire’).
U Bogo-Čovjeku su beskonačne stvari zasebno jedno
187.
Da je Bog beskonačan svi vrlo dobro znaju, jer On se naziva beskonačnim; a On se naziva beskonačnim
zato što On jeste beskonačan. On je beskonačan ne samo zbog toga što je On Bît (Biće) (Esse) i (Manifestacija
Bića) Bitak (Existere) u Sebi, već zato što su u Njemu beskonačne stvari. Beskonačno koje u Sebi nema
beskonačnih stvari nije beskonačno osim u/po imenu (ali ne kvalitetom). Ne može se reći da u Njemu ima
beskonačno mnogo stvari, niti da je u Njemu sve beskonačno (ili ‘ne može se reći za Beskonačne Stvari u Njemu
da su beskonačno mnoge, niti da su beskonačno sve’), zbog prirodne ideje o ‘mnogo’ i ‘sve’; pošto je prirodna
ideja o beskonačno mnogo ograničavajuća, dok je ideja o svemu beskonačnome, iako ne-ograničena, proizašla iz
ograničenih stvari u svemiru. Stoga čovjek, pošto su njegove ideje prirodne, nije u stanju bilo kakvim
usavršavanjem/istančanošću (refinement) ili aproksimacijom percipirati beskonačne stvari u Bogu; a jedan
anđeo, iako je on u stanju, pošto je on u duhovnim idejama, uzdići se u usavršenosti/istančanosti i aproksimaciji
iznad čovjekovog nivoa, također nije u stanju postići tu percepciju.
188.
Da su u Bogu beskonačne stvari, svatko se može uvjeriti tko vjeruje da je Bog Čovjek; jer, s obzirom da
je Čovjek, On ima tijelo i sve ono što tom tijelu pripada, što će reći, lice, grudi, trbuh, udove i stopala; jer bez
njih On ne bi bio Čovjek. A pošto ima sve to, onda On također ima i oči, uši, nos, usta i jezik; a također i dijelove
unutar čovjeka poput srca i pluća, kao i svega što ih okružuje, koje uzete zajedno, čine čovjeka čovjekom. U
stvorenom čovjeku je tih dijelova puno i gledano iz perspektive njihovih strukturalnih detalja, nebrojeno; ali u
Bogo-Čovjeku su one beskonačne, ama baš ništa ne nedostaje, i zbog toga je On kao takav beskonačno savršen/u
beskonačnoj savršenosti. Ovakva je usporedba između nestvorenog Čovjeka koji je Bog te stvorenog čovjeka,
pošto je Bog Čovjek; I On Sam kaže da je čovjek na ovom svijetu bio stvoren na Njegovu sliku i Njemu nalik
(Postanak 1:26, 27).
189.
Da u Bogu postoje beskonačne stvari je anđelima još očiglednije po nebesima u kojima žive. Cijelo nebo,
koje se sastoji od mirijada i mirijada anđela, je u svojoj univerzalnoj formi poput čovjeka. Isto tako i svaka
zajednica na nebu, bila ona velika ili pak mala. Otud je (ili ‘iz tog razloga’), također, svaki anđeo čovjek, jer
anđeo je nebo u najmanjem/minijaturnom obliku (da je takav slučaj može se vidjeti u knjizi ‘Raj i Pakao – 5187’). Nebo kao cjelina, u svojim dijelovima, i u pojedinačnom obliku (u ‘pojedinačnom obliku’ pretpostavlja
jednog ‘stanovnika’ neba = ‘u pojedinačnim stanovnicima’), je u tom obliku/formi (čovjek) zbog Božanskog
karaktera kojeg (ili ‘vrline Božanstva koju’) anđeli primaju u sebe; jer u onoj mjeri u kojoj anđeo prima u sebe
Božanskog karaktera u toj mjeri je on čovjek u savršenom obliku. Zbog toga se kaže da su anđeli u Bogu, i da je
Bog u njima; također, da je Bog njihovo sve. Koliko stvari postoji na nebu se ne može prepričati; a pošto je
30
Božanstvo ono što sačinjava nebo, te su dosljedno tome te neizrecivo mnoge stvari od Božanstva, sasvim je jasno
da u Samom Čovjeku, koji je Bog, postoje beskonačne stvari.
190.
Pošto u Bogo-Čovjeku postoje beskonačne stvari koje se pojavljuju na nebu, u anđelu i u čovjeku, kao u
ogledalu, a pošto Bogo-Čovjek nije u prostoru i vremenu, može se, do određene mjere/u određenoj mjeri, vidjeti i
shvatiti na koji način je Bog Sve-prisutan, Sve-znajući, te Sve-Providan; I kako je On, kao Čovjek, mogao stvoriti
sve stvari, te kako On kao Čovjek može držati sve stvari koje je stvorio u njihovom pravilnom redu do u
vječnost.
191.
Po čovjeku se također, kao u ogledalu, može vidjeti da su beskonačne stvari u Bogo-Čovjeku zasebno
jedno (one distinctly). U čovjeku postoje mnoge i nebrojene stvari, kako je bilo rečeno gore; ali ih čovjek u sebi
ipak osjeća kao jedno. On na osnovu čulnog iskustva nema nikakvu posebnu senzaciju/on ne zna ništa o radu
svoga mozga, svojeg srca ili pluća, svoje jetre, gušterače; ili pak o nebrojeno puno stvari u svojim očima, ušima,
jeziku, stomaku ili organima za reprodukciju, baš kao ni o ostalim dijelovima svoga tijela; a pošto on o svim tim
stvarima nema nikakvo čulno iskustvo on je sam sebi kao Jedno (ili ‘on se sebi čini kao jedinstvo’). Razlog tome,
tome jedinstvu, je taj što su sve te stvari u takvoj formi da ni jedna ne može/smije nedostajati; pošto je ta forma
(misli se na ljudsku formu) ono što prima život od Bogo-Čovjeka. Kao rezultat reda i povezanosti svih stvari u
takvu formu proizlazi osjećaj, a iz njega i ideja o tome kako ne postoji mnogo i nebrojeno mnogo stvari/dijelova
koji sačinjavaju čovjeka već da je on u sebi JEDNO. Iz svega ovoga možemo zaključiti kako su mnoge i
nebrojene stvari koje čine čovjeka naizgled jednim, Samog Čovjeka koji je Bog, u sebi JEDNO ali
ZASEBNO/RAZLIČITO JEDNO, da, naj-različitije.
Postoji samo jedan Bogo-Čovjek, iz Kojeg proizlaze sve stvari
192.
Sve stvari/sastavnice ljudske mudrosti se ujedinjuju, i tako reći centriraju u ovome (= fiksiraju na ovo),
da postoji (samo) jedan Bog, Stvoritelj svemira: posljedično tome čovjek koji ima razum, iz generalne prirode
svoga razumijevanja, ne može i ne misli drugačije. Recite bilo kojem čovjeku zdravog razuma da postoje dva
Stvoritelja svemira, i primjetit ćete njegovo gnušanje (= kako mu je ta misao odbojna), i to, najvjerovatnije, na
sam pomen te rečenice (ili ‘na sam zvuk te rečenice u njegovu uhu’); iz svega toga se nameće zaključak (= vidi se)
kako se sve stvari koje sačinjavaju ljudski razum ujedinjuju i centriraju u ovome, da je Bog jedan jedini. Postoje
dva razloga zašto je to tako. Prvi, sam čovjekov kapacitet racionalnog razmišljanja, ako ga gledamo samog u
sebi, nije čovjekov, (ili ‘sama čovjekova sposobnost racionalnog razmišljanja, ako ju gledamo u sebi, ne pripada
čovjeku’) već je Božja u čovjeku (proizlazi iz Boga; čovjek prima tu mogućnost u svoje razumijevanje zajedno sa
mudrošću/svjetlošću koja emanira iz Boga, Nebeskog Sunca); o ovoj mogućnosti (govori o racionalnosti kao
sastavnom dijelu mudrosti koju dobijamo od Boga, naravno svatko od nas prema svojoj kvaliteti recepcije) ovisi
ljudski razum ako govorimo o njegovoj generalnoj prirodi, i baš ta generalna priroda/percepcija razuma
uzrokuje da čovjek vidi kao od sebe da je Bog jedan jedini. Drugo, uz pomoć ove sposobnosti je čovjek ili na
nebeskom svjetlu, ili pak iz tog svjetla prima/dobija/izvlači ono što je generalno u njegovim mislima; a
univerzalno/najgeneralnije od nebeskog svjetla (koje je u sebi mudrost) je ideja da je Bog jedan jedini. Sasvim
druga stvar se događa kada je čovjek sa tom sposobnošću izvrnuo niže dijelove svoga razumijevanja; takav
čovjek je, uistinu, obdaren sa tom sposobnošću (racionalnošću), ali izvrnućem tih donjih dijelova razumijevanja,
on ju okreće u potpuno drugom pravcu, te stoga on postaje ne-razuman/ne-racionalan.
193.
Svaki čovjek, čak nesvjesno, razmišlja o zajednici ljudi (body of man) kao o jednom čovjeku (vidi ‘Sinovi
ovog svijeta-Crv koji nikad ne spava – 2-12’); stoga on trenutno percipira značenje kada čuje kako je rečeno da
je kralj naroda glava dok su njegovi subjekti/podanici tijelo toga čovjeka, a također (trenutno percipira) kada se
kaže da ta ili ta osoba zauzima takvo ili takvo mjesto (ili ‘ispunjava tu i tu funkciju’) u generalnom tijelu, što
znači, u kraljevstvu. I sa duhovnim tijelom je ista situacija kakva je sa političkim/civilnim tijelom. Duhovno tijelo
je crkva; njezina glava je Bogo-Čovjek (= Ljudski Bog); a iz ovoga se jasno vidi kako bi crkva, koju gledamo kao
čovjeka, izgledala ako bi se umjesto jednoga Boga, Stvoritelja i Održavatelja svemira, naučavalo/mislilo o
nekoliko njih. Crkva bi onda (= pri ovakvoj percepciji) izgledala kao jedno tijelo sa nekoliko glava; stoga ne kao
čovjek već kao čudovište. Ako bi se reklo da te glave imaju jednu suštinu, te da na taj način čine jednu glavu, to
možemo onda jedino zamisliti kao jednu glavu sa nekoliko lica ili nekoliko glava sa jednim licem; takva bi crkva,
gledano u cjelini, izgledala deformirano. Ali u svoj istini, jedan jedini Bog je glava dok je crkva tijelo, koje
djeluje pod komandom glave, a ne od sebe; baš kao što je slučaj u (svakom) čovjeku; odatle proizlazi činjenica da
u kraljevstvu može postojati samo jedan kralj, pošto bi nekoliko kraljeva rasturilo kraljevstvo, no jedan je
(vladar/kralj) u stanju sačuvati njegovo jedinstvo (ili ‘dok ga jedan kralj može držati zajedno’).
194.
Isto bi se dogodilo sa crkvom koja je raspršena po cijelom svijetu, i koja se zove ‘religijska zajednica’
(communion = grupa osoba koje dijele istu vjeru), pošto je ona poput jednog tijela kojim vlada jedna glava (ili
31
‘pod jednom glavom’). Dobro je znano da glava vlada nad tijelom koje je pod njezinom voljom; jer
razumijevanje i volja imaju svoje sjedište u glavi; a tijelo je usmjereno onako kako to hoće razumijevanje i volja
čovjekova, i to do te mjere da tijelo nije ništa drugo do čista poslušnost. Pošto tijelo ne može učiniti ništa od sebe,
tj. ništa bez razumijevanja i volje u glavi, tako ni čovjek koji je pripadnik crkve ne može učiniti ništa od sebe, tj.
ništa što nije od Boga. Tijelo samo izgleda da djeluje od sebe, baš kao što se pri čovjekovoj kretnji čini da njegovi
udovi djeluju sami od sebe; ili pak da usta i jezik vibriraju sami od sebe, dok, u stvari, oni ni u najmanjoj mjeri
ne djeluju sami od sebe, već jedino iz osjećaja volje i dosljedne misli razumijevanja u glavi. Pretpostavite, sada,
da jedno tijelo ima nekoliko glava i svaka od njih ima slobodu djelovati prema svom razumijevanju i svojoj volji,
zar bi takvo tijelo moglo ostati u postojanju? Pošto bi među nekoliko glava jedinstvenost svrhe, kakva je moguća
u slučaju jedne glave, bila nemoguća. Kako u crkvi tako i na nebesima; nebo se sastoji od mirijada i mirijada
anđela, i ako svi oni i svaki od njih ne bi gledali u jednog Boga, onda bi se razišli jedni od drugih i nebo bi se
raspalo. Posljedično tome, ako anđeo nebeski razmišlja o više bogova on trenutačno bude odvojen iz nebeske
zajednice; jer on je izbačen/otjeran na najudaljeniji dio nebesa, i propada prema dolje.
195.
Pošto cijelo nebo i sve stvari na nebesima odnose prema jednom Bogu, nebeski/anđeoski govor je takav
da se putem određenog jedinstva/harmonije, koje/a tako reći utječe iz jedinstva/harmonije cijelog neba, zatvara u
jedinstvenu kadencu (=taktni signal) – dokaz da je za anđele nemoguće razmišljati drugačije nego da postoji
jedan Bog (ili ‘nego o jednom Bogu’); jer govor proizlazi iz misli.
196.
Koja osoba koja ima zdrav razum ne vidi (ili ‘neće percipirati’) da Božanstvo ne može biti podijeljeno?
Također da množina Beskonačnosti, Nestvorenosti, Svemogućnosti, i Bogova, nije moguća? Pretpostavimo da
postoji takva osoba koja je potpuno lišena zdrave pameti (vidi ‘Sedmi dan-Božanski čovjek – 197-235’ i ’70
godina zarobljeništva u Babilonu-Tužaljka – 282-311’) koja će izjaviti da je množina Beskonačnosti,
Nestvorenosti, Svemogućnosti, i Bogova moguća, samo ako imaju jednu te istu suštinu, što bi onda od njih
napravilo jednog Beskonačnog, Nestvorenog, Svemogućeg, i Boga, zar ne bi onda jedna ista suština bila isto kao i
jedan indentitet? A jedan identitet nije moguće pripisati nekolicini osoba. Ako bi se (na to) reklo kako je jedan
iz/od drugog (one from the other), (onda) onaj koji je (proizašao) iz ovog drugog ne bi bio (ili ‘nije’) Bog sam u
Sebi; a ipak, Bog u Sebi je Bog iz Kojeg sve stvari proizlaze (u potvrdu ovome vidi Izaija 43:11; 44:6, 8; 45;5, 6,
21; 47:8, 10; Hošea 13:4; Sefanija 2:15).
Gospodin od vječnosti, tj. Jehova, ne bi mogao stvoriti svemir i sve stvari koje su u Njemu da nije bio
ČOVJEK
197.
Oni koji o Bogu kao Čovjeku imaju tjelesnu prirodnu ideju, su potpuno u nemogućnosti
razumjeti/spoznati kako je Bog, kao Čovjek, mogao stvoriti svemir i sve stvari koje su u njemu; jer oni se misle u
sebi, ‘Kako je Bog kao Čovjek mogao lutati cijelim svemirom, od jednog prostranstva do drugog, i stvarati?’ Ili,
‘Kako On može, iz Svog obitavališta, reći jednu riječ, po kojoj su (= prilikom čijeg izgovaranja su) stvari bile
stvorene?’ Takve su misli koje se pojavljuju unutar ideja onih koji misle o Bogo-Čovjeku kao o bilo kojem
drugom čovjeku na svijetu, i koji razmišljaju o Bogu iz prirode i onog što prirodi pripada, što su prostor i
vrijeme. No oni koji ne misle o Bogo-Čovjeku kao o drugom čovjeku u svijetu, niti iz prirode i njoj svojstvenih
vremensko prostornih dimenzija, zasigurno jasno uočavaju/percipiraju kako Bog, da nije bio Čovjek, nikako ne
bi mogao stvoriti svemir (= u smislu, ‘da Bog nije bio Čovjek, svemir ne bi mogao biti stvoren’). Uzdignite vašu
misao u anđeosku ideju o Bogu kao Čovjeku, odbacujući, koliko god možete, ideju o prostoru, i u vašim mislima
ćete doći jako blizu stvarnoj istini. I zaista, neki od učenih ljudi imaju percepciju o tome kako duhovi i anđeli
nisu u prostoru, pošto imaju percepciju duhovnog kao nečeg što je odvojeno od prostora. Jer duhovno je kao i
misao koja, iako je u čovjeku, ipak je čovjek uz pomoć nje u stanju biti prisutan tako reći bilo gdje (ili ‘negdje
drugdje’), u bilo kojem prostoru koliko god da je on udaljen. Takvo je stanje duhova i anđela, koji su ljudi, čak i
s obzirom na svoja tijela. U bilo kojem prostoru/mjestu da se nalazi njihova misao, tamo se oni pojavljuju, pošto
su u duhovnom svijetu prostori i udaljenosti pojavne/pričin(javajuć)e (appearances), koje čine jedno s mišlju,
točnije sa osjećajem koji formira tu misao. Iz svega ovoga se može vidjeti da se o Bogu, Koji se iznad duhovnog
svijeta pojavljuje kao Sunce, i Kojem se stoga ne može pripisati (literalno: ‘Kojem ne pripada’) ništa od
pričinjavajućih prostora, ne može razmišljati iz prostorne dimenzije. I tek onda može biti shvaćeno da je On
stvorio svemir iz Sebe (out of Himself), a ne iz ničega; I također da se Njegovo Ljudsko tijelo ne može zamisliti ni
veliko ni malo (ili ‘da se o Njegovom Ljudskom tijelu ne može razmišljati kao o velikom ili malom’), ili bilo kakve
konstitucije (stature), pošto to također pripada (= ima vezu = odnosi se prema) prostoru; posljedično tome, da je
On u svim stvarima, prvim i zadnjim, u velikim i malim, sasvim isti; I još dalje, da je Ljudsko (Humanum) ono
što je najunutarnije u svakoj stvorenoj stvari, iako odvojeno od prostora.
198.
Da Bog, u slučaju da nije bio Čovjek, ne bi mogao stvoriti svemir zajedno sa svim stvarima koje su u
njemu sadržane, inteligentna osoba može shvatiti na ovaj način/iz ove činjenice, da on ne može negirati da su u
32
Bogu Ljubav i Mudrost, Milost i Suosjećanje, a također i sâmo Dobro i sâma Istina, pošto oni izviru u Bogu (ili
‘iz Njega’). A pošto on to ne može negirati, on onda također ne može negirati ni činjenicu da je Bog Čovjek; jer
ni jedna od ovih kvaliteta ne može postojati apstrahirano/odvojena od čovjeka, jer čovjek je njihov subjekt, a
odvojiti ih od njihova subjekta bi bilo reći da ne postoje (= da nemaju stvarnosti = da nisu stvarni). Ramislite o
Mudrosti, i smjestite je izvan čovjeka – da li je išta/nešto? Da li je možete zamisliti kao nešto eterično ili pak
plameno? Ne, ne možete; osim ako kojim slučajem ne zamišljate da je unutar njih; a ako je unutar njih, mora
biti mudrost u formi kakvu ima čovjek; mora biti u potpunosti u njegovoj formi, kojoj ništa ne nedostaje da bi
mudrost bila u njoj. Riječima, forma mudrosti je čovjek; a pošto je čovjek forma mudrosti, onda je on također i
forma ljubavi, milosti, suosjećanja, dobra i istine posto ovi čine jedno sa mudrošću (vidi 5!).
199.
Da su ljubav i mudrost čovjek je nadalje očigledno iz činjenice da su anđeli nebeski onoliko lijepi ljudi
koliko u sebi/koliko u njima ima Gospodinove ljubavi i mudrosti (ili ‘u onoj mjeri u kojoj se nalaze u
Gospodinovoj ljubavi i mudrosti’). Isto je očigledno iz onoga što je u Riječi rečeno o Adamu, da je bio stvoren na
sliku i sličnost Božju (Postanak 1:26), pošto je bio stvoren u formi ljubavi i mudrosti. Svaki čovjek na zemlji je
anatomski gledano rođen u ljudskom obliku (= tijela njegova što se tiče), i to iz razloga što je njegov duh, koji se
još zove duša, čovjek; a duša je čovjek pošto je receptivna za ljubav i mudrost od Gospodina; a u mjeri u kojoj su
ljubav i mudrost prihvaćeni/usvojeni/primljeni od strane čovjekove duše ili duha, u toj mjeri ona postaje čovjek
nakon smrti materijalnog tijela kojim je bila omotana; isto tako, u onoj mjeri u kojoj duša ne primi u sebe
ljubavi i mudrosti od Boga, u toj istoj mjeri ona postaje monstruozna/čudovište koje zadržava nešto ljudskosti (i
to samo) zbog same sposobnosti/mogućnosti da ih (= ljubav i mudrost od Gospodina) primi u sebe.
200.
Pošto je Bog Čovjek, cijelo anđeosko nebo u agregatu (skupljeno na jedno mjesto) izgleda kao jedan
čovjek, te je podijeljeno u regije i pokrajine u skladu sa čovjekovim dijelovima tijela, njegovim organima i
udovima. Stoga postoje nebeske zajednice koje sačinjavaju provinciju svih stvari koje su u mozgu, svih stvari
facijalnih organa, i svih stvari trbušnih organa; a te provincije su udaljene/različite jedna od druge, baš kao i
sami organi u čovjekovom tijelu. Stoviše, anđeli znaju u kojoj provinciji Čovjeka se oni nalaze. Cijelo nebo ima
takvu sličnost, pošto je sam Bog Čovjek. Bog, također, je nebo, pošto su anđeli, koji sačinjavaju/od kojih je
sastavjeno nebo, prijemčivi za ljubav i mudrost od Gospodina, a primaoci su slike/odrazi (recipients are images).
201.
Iz svega ovoga se može jasno vidjeti koliko su isprazne ideje onih koji misle o Bogu na bilo koji drugi
način do kao o Čovjeku, te o Božanskim atributima kako nisu u Bogu kao Čovjeku, pošto su ovi, odvojeni od
čovjeka, samo fantazije ljudskog razuma.’ E.Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi & mudrosti
– 7-19, 21-27; 285-289’
202.
Ono što Emanuel Swedenborg ovdje otkriva, tj. ono što on ovime hoće reći, je jedna jako stara i u svim
religijskim tradicijama poznata istina, imenom, da um ili čovjekov duh, kao ‘mali’ duhovni svijet ili ako hoćete Bog u
malom, nije u vremenu i prostoru, tj. da se ne može ‘ograničiti/omeđiti’ vremenom i prostorom (što se čini kada se o
duhu razmišlja od dole/prirode), već da su svi prostori u umu, tj. da čovjekov duh ili, još bolje, Božanski duh u čovjeku,
sadržava u sebi sve prostore koji su u sebi, pazi sad, ništa drugo nego jedna od manifestacija/funkcija duha i kao takvi
podložni prostorno vremenskom ‘obračunu’.
203.
Jedino ako razmišljamo na takav način ili, još bolje, ako smo u stanju razmišljati na takav način, koji je doduše
sasvim suprotan onom načinu razmišljanja kakvog ‘civiliziranom’ čovjeku današnjeg vremena predstavljaju ‘znanosti’,
koje usput rečeno ‘stvarnost’ identificiraju sa Prirodom, tj. materijalnim redom koji je tako reći ‘izvan’ uma, mi
možemo uspješno riješiti ovaj problem, drugačije nikako ne.
204.
Sve dok čovjek u sebi ne spozna kako je sve materijalno ništa drugo nego ‘fiksirano’ duhovno, tj. jedna od
manifestacija duhovnog (što je moguće ako razmišljamo ‘od gore’, tj. ‘od duhovnog prema materijalnom’), i to sa
određenom idejom/svrhom (o čemu odmah niže u pod-subjektu ‘Stvaranje-evolucija formi’), te da će se to ‘materijalno’
prije ili poslije vratiti u svoje prvotno/originalno duhovno stanje, naravno bolje i savršenije, on u sebi neće pronaći
toliko željeni mir ove situacije.
205.
‘Jer ako je Bog čovjek/osoba/netko kao i mi, i pored toga je istovremeno i vječan i djeluje/radi kroz Svoju
ogromnu moć i snagu u (cijelom) beskrajnom prostoru, ponovno se nameće pitanje: da li je On sa tom Svojom
voljom mada (= čak i ako) vječnostima proizlazi/izvire iz Njega, možda već ispunio svu beskonačnost beskrajnog
prostora? Meni to izgleda nezamislivo pošto beskonačno nikad ne može biti ispunjeno?!
206.
Gospodin: ‘Ono što vi nazivate beskonačnost prostora, je Duh Moje Volje, koji je od vječnosti stvorio taj
isti beskrajni prostor ispunjavajući ga bićima svakojake vrste. Taj Duh ima svoju osobnu centralnu točku u
kojoj je sva sila tog beskonačnog Duha ujedinjena u jednu aktivnost, a taj centar energije beskonačnog
Božanskog Duhovnog Bića je Ljubav, kao život tog istog Duha; i Ja sam od vječnosti ta Ljubav.
33
207.
Iako se Božji Duh može aktivno manifestirati bilo gdje, kao osoba se ne može manifestirati bez ljubavi; ali
kad se Bog manifestira kao osoba onda se On manifestira tako da je spoznatljiv konačnim bićima i to kroz Svoju
ljubav, koja je osnovna suština u Bogu i ujedinjujuća točka sve moći, snage i svetosti beskonačnog Duha.
208.
Gledajte, to je Božanska suština u svoj istini i može biti shvaćena jedino sa srcem, ali nikad sa
razumom/intelektom. Jer jedino je ljubav mjerilo za Moje Božanstvo, i Ja ne mogu biti izmjeren ni sa jednom
drugom mjerom, jer Ja sam uistinu beskonačni Bog. Što se moje prostorne beskonačnosti tiče ona je samo
manifestacija koja je subjektom vremena, - ali u duhu je to prosto apsolutni autoritet Moje volje i Moje ljubavi i
mudrosti; ali izvanjska forma je jedna i jedina prema kojoj ste svi vi bili stvoreni kao Moje osobne slike i prilike.
209.
Zato, dragi Moj, ostani takav kakav jesi, i vjeruj Mi: nitko Me nikad neće vidjeti u drugačijoj formi (riječ
je naravno o ljudskoj formi) od ove u kojoj Me svi vi sada gledate u duhu! Amen.’ Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/139:14, 15, 20-22; 2/138:26, 27’
J.Lorber
210.
A da je ovaj argument bio aktuelan i u vremenu Gospodinove trogodišnje putešestvije po našoj Zemlji ukazuje
slijedeća rasprava:
211.
‘Govori Philopold: ‘Ako razmislim o odredbama koje Si nam dao u kući starog Markusa, vrijeme i
prostor na ovoj Zemlji su ograničeni i mjerljivi sa određenim razdobljima i podacima/faktima, a to vrijedi
također i za forme koje postoje/obitavaju u prostoru. U sebi su one vječne i beskonačne, što je u stvari jedna te
ista stvar.
212.
Međutim, pošto su vrijeme i prostor takvi, Ja apsolutno ne uspjevam razumjeti spise starih teologa i
mudraca koji su čvrsto držali da Bog, kao praiskonsko biće svih bića i postojanja, postoji izvan vremena i
prostora. Kako je to moguće ako je vrijeme mjerljivo u terminima beskonačnosti, bez početka ili kraja, i ako
tamo postoji beskonačni prostor koji također nigdje nema ni početka ni kraja?
213.
Prema tome, ako Bog u Sebi postoji aposlutno izvan vremena i prostora, čak ni najčišći ljudski razum ne
može ni u kojem slučaju imati drugačiji koncept o Bogu doli da ili Boga uopće nema, pošto ništa ne može
postojati izvan vječnog vremena i izvan vječno-beskonačnog prostora, ili Bog postoji, baš kao i svi mi, u vremenu
i prostoru, a drevni učenjaci Božanske nauke (teolozi) su, formirajući svoje definicije, napisali najveću
besmislicu.
214.
Čak mi Ti/Tvoje postojanje poslužuje u stvaranju ove tvrdnje, jer nitko tko Te čuo govoriti i vidio
djelovati ne može negirati kako tu u Tebi leži Božanstvo u svoj Svojoj punini. A ipak, koji bi učitelj Božanske
nauke (teolog) mogao sada ustvrditi (maintain) da Ti nisi sa nama u vremenu i prostoru? Stoga bi ja htio, u svezi
ovoga, čuti istinu iz Tvojih usta.’
215.
Gospodin (na to) reče: ‘Ti si svoje pitanje formulirao jako dobro i stvar si predstavio ispravno i istinito, u
onoj mjeri u kojoj je to čovjek sa ispravnim razmišljanjem uopće u stanju učiniti. Unatoč tomu, Ja ti kažem kako
su drevni mudraci bili isto tako, čak i više od tebe, u pravu! Zar ti ne vjeruješ da čovjek može biti i postojati na
najsavršeniji mogući način unutar vremena i prostora, a ipak istovremeno izvan njega?’
216.
Na to će Philopold: ‘Ono što me buni/zbunjuje je Tvoje (tekst u kurzivu je parafraziran sa ciljem da se dva
udaljena poglavlja povežu u jednu cjelinu) najsavršenije Božansko prisustvo ovdje (među nama), o kojem ja sada
očigledno mogu samo reći: Ako si Ti, prije Tvojeg utjelovljenja, živio kao Jehova negdje u
najunutarnijem/najuzvišenijem nebu zajedno sa Svojim čistim anđelima, izvan vremena i prostora, to nebo sada
mora biti lišeno Tvojeg, tako reći, ljudskog-osobnog prisustva, pošto Ti sada živiš sa nama u potpunosti unutar
prostora i vremena. Kako Ti sada možeš postojati unutar vremena i prostora ali, kao Bog, istovremeno također i
izvan vremena i prostora? Gospodine, ovo za moj intelekt i dalje predstavlja ogromnu pukotinu/jamu, koju ja
sam ne mogu premostiti. Ja te stoga molim za istinsko svjetlo također i u ovom slučaju.’
217.
Reče Gospodin: ‘Pošto si ti istinski svjetovni mudrac iz Platonove, Sokratove i Aristotelove škole, Ja sa
tobom moram djelomično pričati na njihov način, tako da bi Me što lakše mogao razumjeti .
218.
Gledaj, u stvarnosti zaista nema nikakve razlike između ‘od vječnosti’, ‘nekada’ i ‘sada’ kada se govori o
Mom postojanju, baš kao i o Mom biću ili pak prisutnosti (literalno: ‘kada se to koristi u svezi sa Mojim
postojanjem, a također i Mojim bićem ili pak prisutnošću’), ukoliko se to tiče Mojeg čistog Božanskog sebstva
(self). Da to nije bilo tako, uistinu, Ja u ovom ljudskom tijelu ne bi imao nikakve moći i sile nad cijelim
materijalnim stvaranjem. Jer svako stvoreno biće, uključujući i njegovo vrijeme i prostor, se subjektivno odnosi
34
jedino prema Meni, svom objektu, pošto je sve proizašlo iz Mene, a ne Ja iz svega toga.
219.
Ja sam, prema tome, uvijek jedini prethodnik (precedent) i praotisak (archetype), i stoga vječni objekt, i
ne mogu nikad i nigdje Sebe staviti sa stvorenim bićem u subjektivan odnos.
220.
Međutim, pošto sve jeste proizašlo iz Mene i Ja, kroz Moju volju, jesam u svemu ono najunutarnije kao
sve-održavajući, vodeći, određujući, regulirajući i oživljavajući princip, Ja sam, što se tiče Moje volje i Moje
mudrosti, također i subjekt i, prema tome, Alfa i Omega ili početak i kraj, kao i prvo i posljednje u svakom
stvorenom biću. Zahvaljujući ovom Mojem objektivnom i, istovremeno, u svemu također i subjektivnom
obilježju Ja mogu, s obzirom na moć Moje volje i Moje mudrosti, sasvim dobro živjeti/postojati kao čovjek ovdje
među vama a isto tako biti istovremeno vječni, jedini živući i stvaralački objekt u odnosu na svako stvoreno biće.
221.
Kao subjekt koji je trenutno utjelovljen u ljudskom tijelu Ja sam Osobno manji po važnosti (lesser =
‘nižeg značaja’) i kao takav sam subjektom svojeg vlastitog vječnog objekta unutar Sebe, mada (sam) kroz ovo
Svoje striktno podređivanje (jako važno!!) u stvari potpuno jedno sa vječnim objektom. Bez takve najstrožije
subjektivnosti ove Moje vanjske osobnosti ova/takva najintimnija veza nikada ne bi bila moguća.
222.
To je ostvareno (ta najintimnija unija) kroz Moju neizmjernu ljubav prema objektu i njegovu posve
jednaku ljubav prema Meni, i prema tome smo Ja i Otac jedna ljubav, jedna mudrost, jedna volja, jedan život i
jedna moć, pored koje nema i ne može biti druge u cijeloj vječnoj beskonačnosti.
223.
Prema tome, Ja sam prisutan ovdje i unutar prostora i vremena i izvan prostora i vremena.
224.
Ti zaista vidiš da Ja sada postojim zajedno sa tobom unutar vremena i prostora. Moja djela te to
naučavaju, a tamo gdje se tiče Mojeg najunutarnijeg bića, Ja postojim istovremeno/paralelno izvan vremena i
prostora. Ja ne bi mogao učiniti ova djela da sam Ja u odnosu na Moje Božanstvo također bio jedino unutar
vremena i prostora. Jer vremeno i prostorno jeste i zauvijek ostaje ograničeno i, prema tome, nije savršeno i
potpuno. Jedino ono što je izvan vremena i prostora je u svemu neograničeno i, stoga, savršeno i potpuno. Pošto
je to tako i nikad u nikojem slučaju ne može biti drugačije, Ja ću ti objasniti ovu teoriju uz pomoć nekoliko
drugih primjera, i zato obrati potpunu pažnju.
225.
Gledaj, ovdje je zrno žita u svom njegovom jedinstvu i jednostavnosti. Njegov zadatak je očigledno
dvojak. Prvo, služi čovjeku kao hrana i, drugo, budući da je zrno žita, služi svojoj vlastitoj svrsi, naime, svojem
vlastitom rasplođavanju i reprodukciji. Kao hrana ono dodjeljuje (imparts) svojih mnoštvo sastavnica ljudskom
tijelu i kroz njega također i formalnom-supstancijalnom tijelu duše, u kojem (= u tom duševnom
supstanicionalnom tijelu) raste preko u viši i slobodniji život.
226.
Istražimo sada ovo zrno žita ovdje samo kao sjeme i otuda vidimo kako je Božansko-duhovno, iako
izgleda tako reći kao subjektivno, ipak temeljno prisutno u ovom istom zrnu žita objektivno i izvan vremena i
prostora.
227.
Gledaj, ako postaviš ovo zrno žita u dobru zemlju, ono ti u sljedećoj žetvi mora dati 100 žitnih zrna istog
roda i vrste kao nagradu za tvoj trud. Ako bi uzeo tih novo-ubranih 100 žitnih zrna te ih ponovo postavio u
dobru zemlju, pri sljedećoj žetvi bi ti očigledno postigao/dobio već 10 000 istih pšeničnih zrna.
228.
Ti sa lakoćom možeš izračunati kako bi se ovom brzinom reprodukcije žitna zrna mogla umnožavati
beskonačno, i otkrio bi kako nakon samo stotinjak godina više od milijun planeta ne bi bilo dovoljno da
osiguraju tlo/zemlju za ogroman veliki broj žitnih zrna. I vidi, ova reprodukcija se može nastaviti do u vječnost.
Da li bi to bilo moguće da u ovom jednom zrnu, baš kao i u svom drugom zrnovlju, nije već bio prisutan ovaj
beskrajan broj kroz nastanjujuće Božansko-duhovno koje je izvan prostora i vremena? Zasigurno ne!
229.
Ono što je prisutno u ovom zrnu žita je isto tako prisutno i u svom sjemenju i biljkama, u svim
životinjama a posebice u čovjeku gdje se približava Bogo-sličnosti/Božanstvenosti. Prema tome, on može biti
obdaren sa razumom i intelektom, ima jezik i može u Bogu inicijalno pretpostaviti svoga stvoritelja i kasnije Ga
sve jasnije i jasnije spoznati, voljeti Ga i u potpunosti podrediti svoju vlastitu volju prepoznatoj Božanskoj volji.
230.
Ovo je, onda, kao čisto duhovno u čovjeku i kao Bogo-sličnost (godlikeness), također izvan vremena i
prostora; jer kad bi bilo nešto vremeno i prostorno, čovjek nikad ne bi mogao prepoznati sebe ili Boga i bio bi
sasvim nesposoban za bilo kakav razvoj/napredak, nikad ne bi dobio razum i intelekt, nikad ne bi imao ni
najmutniju ideju o Bogu i, pored toga, nikad Ga ne bi mogao prepoznati i voljeti te svoju volju podrediti Njemu.
Onda bi on bio samo vanjska, mrtva ljuska od jajeta, bez života unutar i, najmanje od svega, vječnog života
35
izvan prostora i vremena.
231.
Ja mislim da sam ti sada učinio ovu za tebe tako problematičnu stvar dovoljno jasnom, u onoj mjeri
koliko se ona može objasniti samo čovjekovom intelektu.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 6/26:10-14; 27:1; 31, 32’ J.Lorber
36
Planeta Zemlja
232.
'Od svih nebrojenih perioda stvaranja, i onih koji su prethodili i onih koji će tek doći nakon našeg, jedino
je ovaj bio određen da bude onaj u kojem će se On Osobno (= Sâm Gospodin od Vječnosti, tj. Jehova Otac)
utjeloviti kao čovjek i, štoviše, jedino je ova nebeska planetarna školjka (shell globe) sa sunčevim sistemom Sirius
bila odabrana, i od 200 000 000 sunaca koji se okreću oko nje ni jedno drugo nego naše, i među planetama našeg
sunčevog sistema, OVA ZEMLJA je bila odabrana.
(Gospodin:) 'Jedino je ovaj period stvaranja bio određen, na malom svijetu poput ove Zemlje, da ima Mene u
Mojem vječnom praiskonskom Božanskom Biću - za sva stvaranja koja su bila baš kao i za ona koja će zauvijek
slijediti – utjelovljenog u konačnoj formi i da bude podučavan od Mene Osobno. Moj cilj nije bio samo stvoriti za
sva buduća vremena i vječnosti za Sebe djecu koja će Mi u svemu naličiti, već ih uistinu obrazovati (educate)
kroz Svoju Očevu ljubav, tako da bi oni onda bili, zajedno sa Mnom, vladari cijelog svemira. Sa ovim ciljem sam
Ja, vječni, beskonačni Bog, odjenuo praiskonski životni centar Mojeg Božanskoga Bića u čovječje tijelo tako da
bi vam se mogao ukazati, Mojoj djeci, kao vidljivi i (ruk)opipljivi Otac, te vas Mojim vlastitim ustima poučavati
istinskoj Božanskoj ljubavi, mudrosti i sili.''
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/255:1-4’ J.Lorber
233.
Razmišljajući o izuzetnoj važnosti naše Zemlje i njezinoj jedinstvenoj ulozi u Božjem stvaranju (a gledajući u
’žaljenja-vrijedno-stanje’ u kojem se većina ’zemljana’ nalazi), u učenju pod nazivom ’Itus et reditus’, točnije u
njegovom drugom dodatku, sam najavljujući ovaj subjekt uzviknuo: ’Ne malo puta sam ponovio kako je trenutak u
kojem živimo neobično važan i kako se pred nas, dragi moji (prijatelji), izlijeva velika Gospodinova milost, jer ne samo
da smo imali tu čast roditi se na planeti koja je od svih ostalih planeta u cijelom beskonačnom svemiru bila odabrana
da se na njoj jednom u cijeloj vječnosti utjelovi Gospodin Bog, naravno ne bez razloga, već smo imali tu čast da živimo
na prostorima gdje se On svojoj djeci objavio u najintimnijem mogućem obliku, kao Brižni Roditelj, kao Otac i Brat, da,
Kršćanstvo je ni više ni manje do ’srce’ religijskog tijela ove Zemlje (koja je pak ’srce’ cijelog svemira!), i kroz njega je
čovjeku omogućeno da ostvari sinovstvo Božje, da postane u svemu nalik Bogu postojanje, samo kroz njega (razlog
tome je da Kršćani imaju/njima je bila objavljena Riječ, koja je ’kruna svih Božjih otkrovenja’, a kroz nju, ’znanje o
Gospodinu i posljedična spoznaja kako ’u Njemu punina Božanstva živi tjelesno’ Kološani 2:9; ispravna
kontemplacija ove misli je moguća jedino ako čovjek zna da bez otkrovenja od strane Božanstva, Koje se pak svim
ljudima na Zemlji otkriva/objavljuje prema njihovoj kvaliteti, čovjek nije u stanju niti saznati nešto o Bogu a bogme Ga
ni spoznati! Feat: E.Swedenborg ’Istinska Kršćanska Religija – 11’ ). Na svim drugim mjestima (u svim drugim
religijama) čovjek može postići duhovno savršenstvo, tako reći se preporoditi, ali samo na jednom mjestu on može
postati Božje dijete, samo na jednom mjestu on može postati Bogolik, a to je Kršćanstvo (ako i sam prođe putem kojeg je
Jehova u tijelu, Gospodin Isus Krist, prošao za života na ovoj Zemlji; taj put je, lako je shvatljiva matematika, objavljen
i poznat samo Kršćanima).
234. Da, ljudima ove Zemlje je bila ukazana tolika milost, da na sam njezin pomen, Gospodin obavještava, duhovi na
drugim planetama (koji su čuli za nju), odmah saginju svoju glavu te, u dubokom strahopoštovanju, drhte sa cijelim
svojim postojanjem [Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Saturn – 42:16’ J.Lorber].
235. Još dalje, dragi prijatelji i braćo, vi imate tu privilegiju da ste usred ’pustoši kakve nikad nije bilo niti će je ikad
više biti’, koja prevladava među ’sagorenim’ crkvama današnjeg Kršćanstva, imali tu čast da vam se predstavi
’kraljica’ svih Božjih crkava, Gospodinova vjerenica, Istinska Kršćanska Crkva, Novi Jeruzalem, da, vama što ovo
čitate je upućen 'poziv', pozvani ste da se ’popnete’ na ’Svetu Planinu’ (’Sion’ = Božja volja) i da ’slavodobitno’ uđete u
’Sveti Grad’, ’Nebeski Jeruzalem’ (’Jeruzalem’ = doktrina proizašla iz Gospodinom ukazane ljubavi). Stoga/gledajući u
sve to vas ja sada na ovom mjestu (ponovno) pitam, svih vas, kako se vi prema svemu tome odnosite, i da li je u vašim
životima (osjećajima i mislima, djelima i riječima) prisutna ova spoznaja, da li se na vama vidi veliko, štoviše, ogromno
i neizrecivo strahopoštovanje prema trenutku u kojem živite?! Ja ću vam opet otvoreno reći – Ne!!’
Itus et reditus
236.
Baš zbog toga je glavna svrha ovog subjekta/učenja (misli se na’Bogo-Čovjeka’) da ljudima današnjice, a
posebice onima koji su zbog ’svinjolikog’ ponašanja (Luka 15:15,16) izgubili svoje ljudsko dostojanstvo, ukaže na
veličanstvenost uloge koja im je dodjeljena, na njihovu ’svetu obavezu’ i ’zadatak’ koji ih, riječ je Gospodinova, uzdiže
nad svim ostalim stvorenjima u stvorenom svemiru [’Ja sam odabrao vas, ljudska bića, među toliko mnogo drugih
bića (u svemiru) da Me prepoznate ne samo kao Najuzvišenijeg Duha, već također i kao Oca te da sa Mnom i
kroz Mene pomognete također i ostalim svjetovima pri usavršavanju donoseći im tako nova blaženstva i nove
istine. Na taj način (giving of these) će se vaše vlastitio ushićenje povećati, i jedino kao djeca Moje ljubavi ćete
37
iskusiti što znači biti privilegiran od strane svemogućeg Stvoritelja i Gospodara cijelog svemira.’ Gospodin Isus
Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Gospodinove Propovijedi – 41’ G.Mayerhofer].
237.
Isto će čovjeku današnjice skrenuti pažnju na to da se Gospodin od Vječnosti, Jehova Stvoritelj, nije ’slučajno’
ili pak bez razloga utjelovio baš na ovoj zemlji, već da je iza svega toga, baš kao i iza svega ostaloga što je učinila
Božanska ruka našeg Vječnog Oca, stajao neobično dobar, mudar i uzvišen razlog.
238.
Čujmo stoga što nam Gospodin sâm ima za reći o tom ’sićušnom’ detalju, naime o razlogu zbog kojeg se baš na
ovoj planeti, od svih nebrojenih planeta u cijelom svemiru, utjelovio centar Božanske praiskonske suštine, postavši na
taj način, za sve ljude koji žive i koji će tek živjeti na njoj, vidljivi, opipljivi i prepoznatljivi Bog.
239.
’Ja (= govori Božjim duhom ’nadahnuti’ Philopold) sam mišljenja da svaki (pa i) naivan čovjek mora
imati neki razlog za kakvu god aktivnost bez obzira koliko ona bila jednostavna, ili on (uopće) ne bi napravio
pokret (= ili se on uopće ne bi pokrenuo). Koliko više, onda, čovjek mora očekivati da je Bog, kao vječno jedini
istinski i najčišći Svemogući Duh, imao izuzetno važan/relevantan (cogent) razlog da Sebe prisili (ući) u
ograničenu tjelesnu formu ljudskoga tijela (flesh) i, prema tome, kao Stvoritelj svih stvari, da postane sudrug
Svojim stvorenim bićima poput nas ljudi.
240.
Budući da je već kod nas ljudskih bića jedino ljubav moćna poluga (Njemačka riječ ‘habel’ označava
‘polugu’ ili ‘oprugu’ no njome se u stvari opisuje ‘sredstvo uz pomoću kojeg se nešto postiže’) koja nas
nagoni/potiče na koju god akciju, tako je ljubav u Bogu zasigurno bila jedina velika motivacija kroz koju je On u
Sebi bio prisiljen to napraviti. Ti, o Gospodine, kao najsvetiji rezultat toga, sada hodaš među nama poučavajući
nas da slobodno prepoznamo Tvoju volju u nama, da ju u potpunosti usvojimo/prihvatimo kao naše osobno
vlasništvo i onda da djelujemo nezavisno na Tebi prijatan način, o Gospodine.
241.
Ali ovo je ono što ja sasvim prirodno i ljudski osjećam u svom srcu: Ti si jednom, vječnostima unazad,
postavio/iznio (set forth) ispred Sebe Svoje ideje/misli kao istinski čvrste forme (o ’stvaranju’ odmah niže u
podsubjektu ’Stvaranje-evolucija formi’). Najprije su te forme bile ukočene i krute, poput svega što se sada
pojavljuje pred našim osjetilima prividno (kaže ’prividno’ pošto se to tako pričinjava našim ’nesavršenim
čulima’) kao potpuno bez života (= misli recimo na kamenje). Iz razdoblja u razdoblje si Ti iz ovih velikih i
prividno mrtvih formi razvijao sve mekše životne forme sa više samo-svjesnosti i sa više ili manje slobodnim
kretanjem i aktivnošću (i o ’evoluciji formi’ opširnije odmah niže u pod-subjektu pod imenom ’Stvaranjeevolucija formi’). Sve to jesu i bile su samo pripremna škola i preliminarna proba koje vode do potpuno
slobodnog života u otuda/iz toga proizašlom potpuno slobodnom čovjeku kojeg si Ti, o Gospodine, obdario sa
najvažnijom/glavnom i temeljnom/osnovnom (fundamental) formom Svoga vlastitog temeljnog/osnovnog
(fundamental) Bića.
242.
Čovjek je sada bio tu, prepoznavajući sebe i svoju Božansku slobodu, uvelike uživajući u svojem
postojanju, svojoj krasnoj formi, i mogao je razlučiti/raspoznati i izbrojiti stvari koje su ga okruživale.
243.
No uskoro je on također počeo tražiti svoje vlastito ishodište (= svoj iskon/izvor) baš kao i (ishodište)
stvari koje su mu služile. A kada si Ti, o Gospodine, to vidio, u Svome Božanskom srcu si osjetio radost i dao si
mu mogućnost da Te osjeća i da o Tebi misli sve više i više.
244.
Kroz unutarnje tiho i tajno otkrovenje unutar srca sada slobodno postojećeg čovjeka, koji je u svemu bio
Tvoja slika/predodžba, Tvoj vječni duh ga je najprije vodio da prepozna kako on, baš kao i sve što ga okružuje,
mora biti djelo svemogućeg najuzvišenije mudrog i dobrovoljnog/blagonaklonog Bića. Novi, odličan/izvrstan
čovjek je kroz takvu vječno povećavajuću i sve jasnije rastuću spoznaju trebao postati ispunjen ne samo sa
najvećim mogućim štovanjem i zadivljenošću prema sve snažnije zapaženom Stvoritelju svih stvari, već također i
čeznutljivom ljubavlju za Njime unutar svoga srca i željom da Ga vidi i sa Njime jednom porazgovara, pri tom
vjerno spoznajući da njegova velika, poštovanjem i ljubavlju ispunjena ideja o postojanju takvog Najuzvišenijeg
Bića nije bila samo isprazna maštarija.
245.
Ta velika čežnja je rasla sve više i više, a sveta želja za Tobom, o Gospodine, je u Tvom duhu unutar
čistih i tada još potpuno neiskvarenih srdaca prvog ljudskog para postala sve veća i veća (= pošto svaki čovjek u
sebi, u svom najunutarnijem dijelu bića/duše, ima iskru/dijelić Božanskog duha ljubavi).
246.
Ta prva ljudska bića su zasigurno voljela jedno drugo; ali jedno drugo nisu prepoznavali i, stoga je,
njihova ljubav prema Tebi, o Gospodine, sjedinjena, stvorila unutar njih uvijek povećavajuće i još sigurnije
uvjerenje da mora postojati veliki, sveti i svemogući Stvoritelj, Koji je čovjeka odredio da bude gospodar nad
38
cijelom Zemljom i nad svim stvarima, pošto su se sva druga stvorenja na Zemlji podredila njegovoj volji.
247.
Kada je želja da Te upoznaju, tako reći osobno, dosegla svoju najveću jačinu/intenzitet, Ti si također
postao uskomešan (stirred) unutar Svoga Božanskog srca i otvorio si čovjekovo unutarnje oko, stvarajući za
trenutak za Sebe eteričnu ljudsku formu pokazujući se na taj način čovjeku koji je žudio za Tobom (= na taj se
način, kao anđeo-čovjek, Gospodin ukazivao drevnim ljudima, Židovskim ocima i prorocima sve do materijalnog
u-tijelo-vljenja u liku Isusa Krista).
248.
Jedino onda je čovjek vidio veliku svetu istinu i potpunu stvarnost onoga što je osjećao i u Tebi je
pronašao veliki užitak, ali također i istinski strah od Tebe Koji si njemu i svim drugim stvarima dao njihovo
postojanje.
249.
U to vrijeme je čovjek bio dobar i čist kao sunce; ništa nije uznemiravalo njegova osjetila, a ono što se
danas naziva strašću je bilo daleko od njegovog srca.
250.
Ali Ti si, O Gospodine, itekako dobro znao da je samo čovjekova (izvanjska) forma bila oživljena kroz
dah Tvoje volje i da je on sada bio u mogućnosti/u stanju započeti rad na svojem unutarnjem razvoju sa ciljem
postizavanja slobodne neovisnosti (za vrijeme čitanja, i to ne samo ovog teksta, ne bi trebalo, ako je to ikako
moguće, ispuštati iz vida glavni cilj svega stvaranja, a to je ’bogoliko postojanje’ zvano još Dijete Božje, što je
postojanje, kako i samo ime govori, koje je u svemu Bogu nalik; kada se na taj način razmišlja, znači ’od centra’
prema ’krajevima’, tj. ’od svrhe’ prema uzrocima i efektima, onda svaki sljedeći uzrok ili pak efekt ’svijetli’ sam
od sebe i otkriva svoju pravu suštinu i smisao).
251.
Ti si ga podučio i ukazao mu oba puta, - onaj koji vodi u bogoliku, najslobodniju neovisnost, i drugi koji
vodi u postojanje pod sudom koje je, prema tome, u potpunosti ovisno.
252.
Bila je to zapovijed, vjerni putokaz i upitna dvojbena cesta. Da bi zapovijed za novog čovjeka bila ono što
je trebala biti, Ti si mu morao dati i kušača koji će ga dražiti/huškati na ne poštivanje zapovijedi, i on bi onda
morao iz svoje vlastite najčvršće volje vršiti zapovijed i vjerno je se pridržavati.
253.
Ovo je radilo/funkcioniralo jedno određeno vrijeme; ali Ti Sam si vidio da čovjek kroz striktno
poštovanje/izvršavanje ove jedne zapovijedi na kraju ipak ne bi mogao postići taj visoki stupanj potpune
neovisnosti kojeg si Ti ispred njega postavio kao gol/cilj.
254.
Da to postigne, čovjek je prije toga trebao biti još dublje i u još većoj mjeri (ili ’još šire’) odvojen od
Tebe; on je morao sagriješiti i (potpuno) propasti i jedino onda, u velikoj izoliranosti/odvojenosti od Tebe,
marljivo/mučno i pod svakojakim kušnjama i trudovima po/na-novo se sakupiti/oporaviti/ojačati (rally afresh) i
potražiti Te sa svojim depresivnim i pokajničkim srcem.
255.
Kada je ovako pali (fallen) čovjek počeo marljivo težiti ’gore’ prema Tebi iz svoje najdublje dubine, Ti si
mu ponovno izašao u susret, ukazujući mu Sebe u puno čvršćoj formi naučavajući ga kroz još shvatljivije
otkrovenje. Dao si mu veliko obećanje (Izaija 7:14; ’Emanuel’ znači ’Bog sa/među nama’) koje si Ti sada pred
našim očima ispunio tako što si postao čovjekov istinski sudrug, tako da on u svim budućim vječnostima može
stajati ispred Tebe kao potpuno neovisno biće. Tako bi i Ti Osobno imao veći, uzvišeniji i zasigurno blaženiji
užitak da budeš uvijek ispred Svoje djece ali ne kao razasut kroz cijelu vječnost i, stoga, nikad vidljiv i
perceptibilan Bog, Gospodin i Otac, već kao vidljivi, dragi Otac Kojeg djeca mogu voljeti, i Koji će osobno voditi
svu dobru djecu u Tvoja čudesna nebesa.
256.
Kakva bi to vrsta blaženstva bila za beskonačnog Boga gledati Svoju dragu djecu, dok Ga ona
istovremeno nikad ne bi mogla vidjeti na drugi način do kao beskonačno more svjetla? No na taj način si Ti
zasigurno pripremio najveće moguće blaženstvo za čovjeka i stoga kao istinski, jedini i naj-voljeniji Otac Svoje
djece također i za Sebe.
257.
Jer kakav užitak bi Ti Osobno mogao imati u najboljoj i najčišćoj (ili ’najčišćeg srca’) djeci, znajući da
Te oni nikad ne mogu vidjeti ili pak čuti kako govoriš [’I kada je otac više otac, kada on sebe naziva ocem ili kada
ga njegova djeca nazivaju ocem? Drukčije, onaj koji bi o sebi rekao: ’Ja sam otac!’, a još nema djece koja bi Ga
prepoznala i zvala ocem, ili netko tko dođe svojoj kući a djeca njegova potrče prema njemu zazivajući Ga i
govoreći: ’O oče, oče, oče, O dragi oče!’ Recite mi: ’Koji od ova dva oca je po vašem mišljenju VIŠE otac? Vi
kažete u vašim srcima: ’Onaj kojeg njegova djeca zovu ocem’. Dakle vi vidite, vi koji ste i dalje jako bedasti, da
budući da je otac kojeg njegova djeca adresiraju kao oca VIŠE otac nego onaj koji sebe naziva ocem, riječ ’otac’
iz ustiju djece je zasigurno više vrijedna i zasigurno snažnija i moćnija nego ona iz usta očevih osobno! Ili kada
39
ste vi više poučeni i zadovoljni riječju, - kada vi sami sebe nazivate ’ocem’ pred vašom djecom, ili kada vas tako
nazivaju vaša djeca, sretna i prepuna najsnažnije ljubavi te potpunog povjerenja? Pošto već i vi u ovome
primjećujete/percipirate ogromnu razliku, - što mislite: ’Jesam li Ja možda manje Otac nego što ste to vi?’ O vi
koji ste i dalje bedasti, zar još ne uspjevate shvatiti kako vam Ja, po vrlini slobode koja vam je dana za sve
vječnosti (Eternities of eternities), želim i priželjkujem jedino najsilnije i najbolje?’ Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Božje Domaćinstvo – 2/82:8-15’ J.Lorber]?
258.
Stoga si ti, O Gospodine, zbog Svoje vlastite i zbog čovjekove koristi/prednosti učinio sve što je u Tvojoj
moći da bi čisti (pure) postigli najveću moguću sreću u Tebi i da Ti u njima, također, možeš uživati najveće
moguće blaženstvo i sreću [’Ja posjedujem svu moć! Ja sam Gospodin i Stvoritelj, i istovremeno sam Ja vaš Otac,
vaš voljeni, uvijek strpljivi Otac Koji jedino u radosti, duhovnim zadovoljstvima i blaženstvu Svoje djece
pronalazi Svoje vlastite užitke proslavljene.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini
Bog i naš Vječni Otac ’Gospodinove Propovijedi – 27’ G.Mayerhofer].
259.
I ako bi se sada svi nebeski anđeli spustili sa nebesa i (ako bi) bili u stanju objaviti drugačiji
osnovni/primarni razlog Tvojeg trenutnog, potpunog i čak materijalno formalnog utjelovljenja, Ja više ne bi htio
biti ljudsko biće i zaželio bi nestati, ili pak zauvijek biti neka životinja.
260.
Da ti, O Gospodine, nisi imao ljubavi u Sebi, Ti nikad ne bi pozvao u vidljivo i formalno postojanje ni
jednu jedinu od Tvojih uzvišenih ideja. Međutim, pošto si Ti u Svome Božanskom srcu u Svojim čudesno
uzvišenim i velikim idejama pronašao veliko zadovoljstvo, ljubeći ih čak prije nego su uz pomoć Tvoje beskrajne
mudrosti i moći bile pozvane u ’izvanjsko’ vidljivo i formalno postojanje fiksirane kroz Tvoju moć (ponovno
otkriva ’tajnu’ stvaranja ’unutar-a-kao/naizgled-izvan’ Božanstva), Ti si bio prisiljen od strane Svoje ljubavi,
koja je postala sve više i više usijana i aktivna, dati tim Svojim idejama također postojanje kao neovisno o Tebi i,
prema tome, život.
261.
No ovaj život zasigurno nije ništa drugo nego Tvoja najviša, najmoćnija i najčišća Božanska ljubav. Sva
stvorena bića dišu izvan i unutar te Tvoje ljubavi, da, njihovo cijelo biće nije ništa drugo nego Tvoja ljubav, i sve
forme također nisu ništa drugo nego Tvoja ljubav. Sve što mi čujemo, vidimo, percipiramo, doživljavamo,
osjećamo i kušamo nije ništa drugo nego Tvoja ljubav. Bez toga ni jedno sunce nikad ne bi dalo svjetla ijednoj
zemlji i grijalo njezina polja tako da ona mogu uroditi plodom.
262.
Ali ako je to sve bilo učinjeno jedino pomoću Tvoje ljubavi sa njezinim uzvišenim praiskonskim idejama,
zašto onda da ona (= ta ljubav) ne učini nešto za sebe tako da, u svim bićima stvorenim kroz nju, može u
potpunosti ostvariti ono čime je u sebi na samom početku bila prisiljena dati idejama formu i slobodan, neovisan
život?
263.
Ja sam sada mišljenja da sam rekao potpunu istinu, iz čega se jasno vidi (= proizlazi) da si Ti, Bog od
vječnosti, od Samog Sebe prisiljen, morao iz nužnost postati vremeni čovjek poput nas. I ja takođe vjerujem da
sam ovime, u onoj mjeri koliko to dozvoljava ljudska mudrost, odgovorio na Tvoje pitanje u generalnom
obliku.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/182:3-5; 183:2-28’ J.Lorber
264.
Samom procesu ’stvaranja’ (= fiksiranja/materijalizaciji Božanskih misli i ideja) te posljedičnoj ’evoluciji
formi’ ili ’procesu u kojem te Božje ’odvojene’ misli napreduju od stanja potpune ovisnosti, zvanog još ’stanje-podsudom’, prema Sinovstvu Božjem ili sasvim samostalnom i neovisnom Božjem postojanju, o čemu generalno gledano
govori ovo ’otkrovenje’ (Gospodin kroz usta Philopoldova), ćemo se vratiti nešto niže u pod-subjektu pod nazivom
’Stvaranje-evolucija formi’, ovdje ćemo se za sada koncentrirati na ulogu, karakter kao i na uvjete koje nalazimo na
planeti za koju Gospodin od vječnosti, Isus Krist Jehova, IZRIČITO kaže kako je JEDINA među svim zemljama koje
postoje u cijelom beskrajnom svemiru odabrana da se na njoj ustanovi ’Škola-za-Božju-djecu’, škola koju će svi oni, bez
obzira sa koje planete dolazili, tj. bez obzira da li potječu sa ove planete ili su pak došli/bili utjelovljeni sa neke druge
planete, morati proći ako žele ući u to najblaženije moguće stanje, stanje potpune slobode i neovisnosti kakvo mogu
uživati samo bogolika postojanja, ili ti ga Djeca Božja.
40
Uvjeti na ’ovoj’ Zemlji
265.
‘Htio si da se rodim u svijetu koji Te više ne poznaje, na goloj, hladnoj planeti od željeza i gline, u
okruženju lopova koji tonu u kontemplaciji vlastitog seksa, gdje smrad masakra biva praćen sa idiotskim
laskanjem varalica ljudi. Bacio si me u najcrnju vrućinu vječnog užasa, gdje se čovjek osjeća proboden zubcima
strašnog harpuna, te tako proboden visi u besmislu savršene praznine. U svijet gdje je tama odsutnost drugog
sunca, gdje su uništene radosne zlatne elipse; Gdje su svjetla jarosna. Gdje je sve sama srž nepravde. Gdje je
misaona operacija jedna i beskrajna, te započinje u sumnji a završava u ničemu. Gdje ljudi nisu usamljeni, već
su samoća, nisu lišeni/bijedni, već su lišenost/bijeda, nisu prokleti već su prokletstvo. Ja nemam riječi kojima bi
opisao nepravedne ponore ovog svijeta, stvorenog Tvojom vlastitom svemogućom negacijom, ovog izoliranog
mjesta, drugačijeg, gnusnog, ovog neizmjernog, bunovnog Luciferskog mozga.’ O.V.deL.Milosz ‘Kantik
saznanja’
266.
Svakom čovjeku današnjice, ili bar onima koji prate ’vijesti’ (bilo na radiju, bilo na TV-u ili pak čitajući novine
☺), će izjava kako je mjesto sa toliko bijede, užasa, pokvarenosti, bezobzirnosti, zla, okrutnosti, krvoprolića, siromaštva,
bolesti, nepravde, ružnoće i besmisla, kakvo je zasigurno i bez ikakve dvojbe ova naša Zemlja, odabrano za naj-svetiji i
naj-veličanstveniji mogući zadatak, morala u najmanju ruku biti čudna, da, tako ta izjava mora izgledati svakome tko na
dati problem gleda svojim prirodnim očima.
267.
No, gledano s druge, nešto duhovnije strane, svaka ’specijalna’ uloga, a posebice ’jedinstveno’ mjesto u Božjem
stvaranju kakvog uživa ova planeta, zasigurno pretpostavlja i mora pretpostavljati i ’specijalne’ uvjete, ’posebne’
okolnosti i, tako reći, ’jedinstveno’ uređenje u usporedbi sa ostalim planetama u cijelom Božjem stvaranju.
268.
Poslušajmo zato sada što o tim i takvim ’nepodnošljivim’ uvjetima i ’ne-milim’ okolnostima na ovoj Zemlji ima
za reći naš brižni Nebeski Roditelj, Gospodin Isus Krist Jehova (treba imati na umu kako je baš takva izvanjska situacija
bila uzrokom da mnogi prirodni ljudi (p)ostanu ateisti, da, baš takva ’okrutnost’ i ’nepodnošljivost’ kakvu svakodnevno
srećemo u svijetu je bila uzrokom da mnogi u svojim srcima negiraju postojanje ’dobroga’ Boga):
269.
’Rekoh Ja: ’Da, da, zaista bi moglo biti drugačije (= misli se na upravo spomenute uvjete na ovoj Zemlji),
kao što je drugačije na mnogim drugim svjetovima; ali onda Zemlja ne bi mogla imati sudbinu (= ne bi bila
određena) da daje/stvara ona ljudska bića (koja su) odabrana i pozvana da postanu Moja djeca [’Vi, ljudi, zbog
čije sam dobrobiti Ja Osobno došao na Zemlju, imate ispred vas veću/važniju misiju nego milijuni ostalih duhova
na drugim svjetovima. Jer ne bez razloga i svrhe sam Ja odabrao baš vašu Zemlju i na njoj Moje vlastito
poniženje kao primjer Mojem cijelom kraljevstvu duhova. To je razlog takvim uvjetima na Zemlji = razlog zašto
ste vi ovdje okruženi sa više kušnji, pošto je cijena vašeg budućeg postojanja veća nego one u mnogih bića na
drugim planetama koja kroz njihov proces pročišćavanja i transformiranja idu sporo dok vi, obdareni sa velikim
svjetlom Moje Riječi i (Mojim) primjerom (!), možete – uz snažnu volju – jako brzo postići ono za što drugim
bićima trebaju nezamislivo duži vremenski periodi.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj,
Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Gospodinove Propovijedi – 29’ G.Mayerhofer].
270.
Može li istinska, moćna/silna ljubav ikad postati u potpunosti svjesna sama sebe među ljudskim bićima
koja su sama čista ljubav? Koji bi objekt za vježbanje strpljenja, poniznosti i blagosti, mogao biti dan ljudima
koji su ispunjeni ljubavlju od rođenja?
271.
Da sam Ja obdario prirodu svakog čovjeka sa najvećim mogućim savršenstvom od rođenja, da (on za
postizavanje savršenstva) ne mora upotrijebiti svoj vlastiti napor, kakva praksa u životu i kakvo samo-razvijanje
bi za njega bilo moguće zamisliti? Za kakvu aktivnost bi se takvi duhovi na kraju mogli koristiti?
272.
Zamislite čovjeka, potpuno razvijenog u fizičkom pogledu koji uvijek uživa stol na kojem su bogato
postavljeni najizvrsnija hrana i piće tako da on nikad ne bi patio od gladi ili pak žeđi. Štoviše, on ima i
najraskošnije obitavalište i pored toga mentalnu sposobnost gledati, percipirati, uživati i komunicirati sa svime i
svakim do u najsitnije detalje, i u svojoj blizini i na velikoj razdaljini, ne susrećući se nikad sa nikakvim
poteškoćama (ako malo zastanete na ovom mjestu, neće vam biti teško zaključiti kako je to, ovdje opisano, baš
ono čemu svi prirodni i od Boga odvojeni ljudi teže u svojoj prirođenoj ljenosti; u nastavku teksta Gospodin
otkriva razloge zbog kojih se takvim ljudima, u njihove ’udobne’ domove, ’ubaci’ pokoja bolest ili pak nesreća;
stoga, tko ima uši neka čuje!).
273.
Ja vam govorim: Takav čovjek bi sa Mojim najvećim čudima bio dodirnut kao sa snijegom koji je u
Adamovo vrijeme prekrivao planine sa pokrovom vječne nevinosti. Ili možda mislite da bi Meni Moje
41
bezgranično i vječno savršenstvo života išta koristilo i donijelo blaženstva? Zasigurno ne!
274.
Ja osjećam Moje najveće blaženstvo kada imam udjela u unutarnjem napretku/rastu Svoje bezbrojne
nesavršene djece, ono počiva u njihovoj rastućoj spoznaji i savršenstvu i proizlazećoj aktivnosti. Ja uvijek dijelim
njihovu radost nad bolno postignutim napretkom, i jedino onda kada je Moja beskrajna savršenost sve više i više
imitirana i postaje u njima djelomično vidljiva ona dobija/ima svoju ogromnu vrijednost. Znaš/vidiš li ono što ti
ovdje pokušavam reći?
275.
Zar misliš da bi Ja ikada stvorio svijet i na njemu živa bića da stvari ne stoje tako? Od vječnosti je to u
Meni bila duboka unutarnja potreba, i bez nje ni jedna zemlja ne bi došla u postojanje niti bi bila nastanjena sa
svakojakim bićima.
276.
Prema tome, stvari moraju ostati kakve jesu. Ja nisam došao donijeti na Zemlju mir i mrtvu tišinu, već
sam došao dati joj mač, borbu i sa njima povećanu aktivnost (!; Matej 10:34). Jer jedino kada je suprostavljena
mržnji se ljubav okreće/pretvara u istinsku i živu energiju pred kojom tiha smrt mora pobjeći. Čovječanstvo
postaje aktivno i postepeno strpljivo, blago i pokorno Mojoj volji kroz raznorazne nevolje koje ga
spopadaju/okružuju sa svih strana. Da neistina zajedno sa svojim gorkim posljedicama nije postojala, kakvu
vrijednost bi istina kao takva imala? Tko pali svjetlo usred bijela dana i tko cijeni lampu koja gori dok sunce
sjaji na nebu?
277.
Što god je bilo dopušteno i stoga postoji mora služiti (i služi) za napredak čovječanstva. Ipak, svaki
proces/tok razvoja pretpostavlja i aktivnost a ona, naizmjenice, motiv i utjecaj (= riječ ‘habel’ koja se ovdje
koristi u Njemačkom originalu, u stvari govori o ‘poluzi’ a pri tome se misli na akciju ‘podizanja nečega uz
pomoć poluge’; kada to prevedemo na naš jezik i prebacimo u smisao, onda se ovdje radi o ‘utjecaju kojeg netko,
ovdje Gospodin, vrši na nekoga, ovdje na čovjeka, da bi ga promijenio = usavršio/pročistio, tj. ‘podignuo’ =
uzdignuo na viši nivo postojanja) koji, međutim, cijelo vrijeme moraju biti u potpunom skladu stilom/modusom
aktivnosti.
278.
Stoga, sve što je (na ovoj Zemlji) opisano kao suprotno moralnom zakonu ili, drugim riječima, kao loše i
zlo, mora biti smatrano kao dozvoljena poluga/dozvoljeni utjecaj (’Kada se, prema tome, kaže da Bog nešto
dozvoljava/dopušta, recimo bolest, patnju i preranu smrt ljudi, to ne znači da On to i želi, već da On to ne može
spriječiti/otkloniti/izbjeći zbog krajnjeg cilja, koji je ljudsko spasenje. Što god da je učinjeno poradi kraja,
naime, spasenja, je u skladu sa zakonima Božje Providnosti. Jer, kako je bilo rečeno/objašnjeno ranije, Božanska
Providnost se, imajući ovaj cilj neprestano u vidu, kreće putevima koji su različiti i suprotni čovjekovoj volji.
Prema tome, u svakom trenutku njezinog djelovanja i na svakom koraku njezinog napretka/progresa, kada
percipira da čovjek odstupa od ovog kraja, ona ga usmjerava, savija i raspoređuje u skladu sa svojim zakonima
izvlačeći/povlačeći ga iz zla i vodeći ga ka dobru. To se ne može učiniti bez da se dozvoli zlo.’ feat: E.Swedenborg
’Božanska Providnost – 234’; oni koji žele znati više o ovoj temi mogu nastaviti čitanje ove knjige sve do 284-og
poglavlja) i, posljedično tome, čistome je sve je čisto i dobro. Onome koji je slab i nečist mora biti/izgledati
drugačije, pošto je on i dalje u potrebi za mnogim aktivirajućim polugama/utjecajima (hoće reći kako su takvi
uvjeti nužni baš zbog ’slabih’ u duhu & ’nečistih’ u ljubavi ne bi li se ’ojačali’ & ’pročistili’, tj. ’usavršili’).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje - 5/157, 158’ J.Lorber
279.
’Ti možeš obići cijelu Zemlju i nećeš otkriti, iz-vanjske pojavnosti što se tiče, ništa drugo osim
neprijateljstva među stvorenjima.
280.
Pogledaj na sunce, koje je zasigurno najveći dobročinitelj i za Zemlju i za sva njezina stvorenja, jer kroz
njegovo svjetlo i toplinu sve ponovno oživljava, raste i postaje snažno. Vegetacija (u proljeće) niče iz tla kao nova,
dajući plodove, svaka biljka po svom redu i svojoj vrsti, a drveće postaje prepuno sokova te daje pupoljke, lišće i
cvijeće na čije mjesto će postepeno doći zreo plod.
281.
Jedan ogroman broj letećih insekata najrazličitije vrste je polegao svoja jaja. Sunčevo svjetlo i toplina ih
legu i ona ispunjavaju zrak sa nebrojenim malim i većim stvorenjima.
282.
Isto je i sa pticama, ribama u vodi te bezbrojnim životinjama u ovom elementu, a čak i druge životinje i
ljudi neizmjerno uživaju sunce. Stoga je sunce, kao što rekoh, zasigurno najveći dobročinitelj ove Zemlje i svih
njezinih stvorenja, - no istovremeno je ono također i najveći neprijatelj ove Zemlje i njezinih stvorenja.
283.
42
Jer gledaj, ne zadugo nakon što je sunce dalo život svemu na Zemlji, ono povećava svoju toplinu i svjetlo,
i to do takve mjere da ono u ljeto ponovno ubije/uništi sve što je stvorilo u zimu i proljeće. Tvoja oblast ovdje je
sama po sebi jedan primjer za ovo. U drugoj polovici zime sve do prve polovice proljeća, sve pozeleni, i tvoja
oblast izgleda kao raj. A što je sada? Jedva da je polovica jeseni a ona je stepa u kojoj rijetko možeš pronaći
nešto zeleno. Sve je uvenuto i mrtvo. A ako odeš u Afriku, ili u južni dio Arabije, onda ćeš morati putovati mnogo
dana prije nego ćeš pronaći nešto živo, pošto sunčeva toplina ubija sve što je u zimu možebiti donijela u život. U
tzv. umjerenim zonama Zemlje, stvari su više hvale vrijedne, ali onda zime traju puno duže nego ovdje, i biljke i
životinje više ne rastu u takvom obilju/mnoštvu kao što to čine u toplim predjelima Zemlje. I tako ćeš svugdje na
Zemlji vidjeti da je sunce u jednu ruku najveći dobročinitelj Zemlje, ali u drugu ruku njezin najveći neprijatelj.
Čak je more u toplijim zonama manje popunjeno sa ribama i drugim morskim životinjama kada sunce razvije
svoju najveću snagu. Oni bježe dalje na sjever ili više na jug, u ovisnosti da li sunce razvija svoju najveću toplinu
u ovoj ili onoj hemisferi.
284.
I gledaj, u kakvom je odnosu sunce prema Zemlji, u takvom su međusobnom odnosu više manje sva
stvorenja (ili ‘relacija/odnos kakvog imate između sunca i zemlje prevladava više manje među svim stvorenjima’)
na ovoj Zemlji.
285.
Takav je na primjer slučaj već i kod prirodnih elemenata. Zar nije voda, pored sunca, jedan od najvećih
dobročinitelja na Zemlji? Zar svaki farmer ne žudi za blagoslovljenom kišom kada njegova polja, livade i vrtovi
postanu suhi? A kada dođe, cijelo stvaranje (i sva stvorenja), tako reći, kliču od radosti.
286.
Ali ako umjesto blagoslovljene kiše jedan za drugim dođu teški prolomi oblaka, onda nitko na cijeloj
Zemlji neće slaviti njihovu korisnost pošto će oni sa moćnim bujicama voda uništiti sve što im se nađe na putu,
ostavljajući iza sebe velika prostranstva neplodne/nekorisne zemlje koja se ni za stotinu godina neće moći
okrenuti u plodno tlo, čak ni uz najveće moguće napore.
287.
Također, različiti vjetrovi su veoma veliki dobročinitelji za tlo ove Zemlje i fizičko zdravlje svih
stvorenja; ali kada se oni okrenu (= kada degeneriraju) u velike oluje i orkane, oni mogu donijeti jako malo
koristi čovjeku te čine samo štetu, bar sa stajališta ljudskog razuma (= ako gledamo sa ljudske strane/ljudskim
razumom) koji nije u stanju vrednovati/procjeniti koliko su ove silovite pojave/fenomeni od velike koristi.
288.
Ovo važi također i za biljke, među kojima ima jako puno plemenitih, no još više običnih (= ne-plemenitih)
koje vi nazivate ‘korovom’. Netko tko je posadio pšenicu i ječam u svoje čisto polje će otkriti da se ove dvije
plemenite vrste žita razvijaju/da rastu dobro i čisto. Međutim ako neprijatelj dođe za noći te posadi jako puno
trave u pšenično i ječmeno polje te se korov rascvjeta/raširi/pojavi među plemenitim žitom, on će ga uskoro
uništiti i ugušiti.
289.
Postoje, pored toga, i takve vrste biljaka koje, jednom kada puste korijenje u manjoj ili većoj oblasti, ne
dozvoljavaju ni jednoj drugoj vrsti biljke da raste.
290.
Istu stvar možeš vidjeti pred svojim očima kako se događa u životinjskom carstvu. Što se tiče njihova
tijela/mesa, jedna životinja služi drugoj za hranu i održavanje. A čovjek, određena vrsta životinje njegova tijela
što se tiče, je bio i ostaje najgori predator. Jer gazela ili ovca će pobjeći kada ugledaju vuka, medvjeda, lava, tigra
ili neku drugu proždrljivu životinju kako im se približava, ali čovjek, kada je osiguran sa raznoraznim oružjem
koje je izmislio uz pomoć svojeg intelekta, ne bježi od takvih opasnih životinja, već ih pohlepno goni da bi
posjedovao njihovo krzno, i ponekad će uz pomoć vatre također transformirati njihovo meso u jako ukusan
komad pečenog mesa.
291.
Tvoje pitanje je u stvari: Zašto Ja dozvoljavam takvo neprijateljstvo na planeti poput ove Zemlje? Ovdje
ti moram reći da u svemiru, pored ove Zemlje, postoji još bezbrojno mnogo većih nebeskih tijela, na kojima ćeš
među stvorenjima pronaći jako malo ili nimalo ovakvog neprijateljstva.
292.
Da, zašto onda baš na ovoj Zemlji? Ja ti govorim: Jer ljudi ove Zemlje su, strukture njihove duše i duha
što se tiče, u takvoj poziciji da mogu postati djeca Božja putem čega bi onda također bili u stanju činiti ono što Ja
mogu učiniti. To je razlog zašto je vašim precima bilo rečeno kroz usta proroka: ’Vi ste Moja djeca i prema tome
bogovi, baš kao što sam Ja, (kao) vaš Otac, Bog (Psalam 82:6)!’
293.
Ali da bi se duša dovela u tu poziciju ona mora, nakon izuzetno dugog vremenskog perioda, na određeni
način biti kombinirana/sjedinjena od ogromnog broja duševnih sastavnica (particles) iz kraljevstva svih
stvorenja na ovoj Zemlji (ili ‘ove Zemlje’). I to kombiniranje/sjedinjavanje tih često bezbrojno puno dušâ
stvorenja (ili ‘najčešće ogromnog broja dušâ stvorenjâ’) je od strane drevnih mudraca, koji su za to znali, bilo
43
obično nazvano – ’seoba duša’ (o ovome odmah niže u pod-subjektu ’Stvaranje-evolucija formi’).
294.
Izvanjske materijalne forme zemaljskih stvorenja uistinu požderu jedna drugu, no na taj način se mnoge
u tom tijelu nastanjene duše oslobađaju od tog stvorenja, nakon čega one (koje su) slične prirode sebe
’sjedinjuju’ pa se onda iznova (tako ujedinjene i savršenije) ponovno začmu u materijalnoj formi sljedećeg, višeg
reda/nivoa, i tako sve do čovjeka (i o ovom ’fenomenu’ opširnije odmah niže u podsubjektu ’Stvaranje-evolucija
formi’).
295.
A što se primjenjuje na dušu, primjenjuje se također i na (= što važi za dušu važi također i za) njezinog
duha sa onog svijeta, koji je u stvari onaj koji začinje, koji dalje vodi, razvija i održava duše na ovom putu do
ljudske duše, koja će tek tada (u toj formi/kvaliteti, ljudskoj formi/kvaliteti) ući u sferu svoje potpune slobode te
će kao takva biti sposobna za svoj daljnji moralni razvoj.
296.
Tek nakon što je duša sebe uzdignula do određenog nivoa duhovnog savršenstva, će se njezin duh svjetla i
ljubavi od Boga sjediniti sa njom, nakon čega/od tada pa na dalje će čovjek postajati sve više i više u svemu Bogu
nalik. I kada će tijelo onda biti oduzeto od duše, duša je već potpuno bogoliko biće i biti će u stanju sama od sebe
pozvati u postojanje/stvoriti što god ju je volja te isto mudro održavati u životu.
297.
Ovo što sam vam sada rekao se događa SAMO NA OVOJ ZEMLJI i na ni jednom drugom nebeskom
tijelu u tolikoj mjeri/toliko obilno kao na ovoj Zemlji, a tko je mudar će to shvatiti zbog slijedećeg razloga; pošto
ova Zemlja korespondira sa Mojim srcem, a pošto Ja Osobno također imam samo jedno srce, nikako više njih,
tako također može postojati samo jedno nebesko tijelo/svijet određen s Moje strane koji/da korespondira u
potpunosti sa Mojim srcem, naime, sa ’njegovom najunutarnijom točkom života (= životnim-fokusom).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/183-184’
298.
’U Gospodinovom beskrajnom kraljevstvu, kao i ovdje (= na Zemlji), moraju postojati bezbrojne
različitosti, u suprotnom ni jedno biće, jednom kada je doseglo veće savršenstvo, ne bi moglo osjećati blaženstvo i
ushićenje/oduševljenje pred čudesima koje je stvorio Bog. Također, među vama ljudima na Zemlji postoje
bezbrojne različitosti tako da možete služiti jedni drugima kad god se za to pojavi potreba. Što/kakve ima veze da
li ili ne duh u drugom svijetu u potpunosti dovrši ono što je ovdje započeo? Vječnost za njega traje dovoljno dugo
da nadoknadi stvari koje je on ovdje samo naočigled zanemarivao učiniti.
299.
Povrh toga – obratite pažnju na Moje riječi! – baš zbog toga što je Bog odabrao i odredio Zemlju kao
jedino mjesto gdje se može postići sinovstvo Božje, tamo postoji tolika ogromna različitost/raznovrsnost među
ljudskim rasama i osobinama. Takva ogromna različitost/raznovrsnost se ne može pronaći ni na jednom drugom
od bezbrojnih svjetova u cijeloj beskonačnosti.
300.
Pošto je samo ovdje moguće postići istinsko i jedino (sole) sinovstvo Božje – činjenica koja je jako dobro
poznata u svoj svojoj dubini (in its profundity) svim praiskonskim duhovima u cijeloj vječnosti – vi možete
itekako dobro zamisliti da mnogi duhovi donose duše iz drugih svjetova na ovu Zemlju, tako/sa ciljem da bi duša
iz drugog svijeta također mogla pročistiti u materiji ove Zemlje. Dakle, mnogi su uspjeli u tome još u prvom
pokušaju, ali mnogi su također podbacili/omašili. Ako izvanzemaljska duša utjelovljena u ljudskom tijelu ove
Zemlje ne može izdržati težak pritisak ove materije odmah pri svom ulasku u nju, ona je od strane svog duha
trenutno vraćena nazad na mjesto odakle je i došla.
301.
Mnoge duše, posebice one iz drugih svjetova, ne mogu izdržati pogled na ovaj jako siromašan svijet koji
je (od svih svjetova u svemiru) najmanje lijep. Ti su oni čija su osjetila obično slabo razvijena. Oni obično izdrže
jedno prilično vrijeme, imitirajući u nekoliko stvari istinske ljude sa ove Zemlje. Međutim, nakon takvog obično
kratkog, ali za njih izuzetnog značajnog, života se oni vrate, obično nakon nekoliko desetljeća, svojoj domovini,
naravno, neprepoznati od strane ljudi na ovoj Zemlji – često uspješni u svom velikom nastojanju, te postignu sa
sigurnošću ono što su pokušali prvoga puta.
302. Često, te izvanzemaljske duše čak prije putuju kroz mnoge druge svjetove prije nego se, vođene od strane
njihovih duhova, naposlijetku usude doći na ovu Zemlju. Neke od njih dolaze sa solarnih svjetova; od njih,
(samo) nekolicina jako brzo dosegne savršenstvo. No neke od njih postanu jako bijesne na sve na ovoj Zemlji.
One se onda okrenu u jako zločeste karaktere koji pljačkaju, ubijaju i kradu što god nađu. Isto tako, one obično
ne vole (= ne sviđaju im se) ljude na ovoj Zemlji te ih im na svakojake načine nastoje nauditi. Oni zbog svojih
prekršaja protiv civilnog zakona rijetko izbjegnu zasluženu kaznu. Poprilično često se oni vrate u svoju staru
domovinu, gdje stvari za njih isto tako nisu baš bajne, jer ih njihov duh često disciplinira na užasno oštar i bolan
44
način, i što je duša ponosnija, tvrđa i sebičnije-tvrdoglava, to će takav proces duže trajati.
303.
Ponekad se ista stvar dogodi građanima ove Zemlje koji su od takvih stranaca zavedeni počiniti mnoga
zla djela. Takve duše, kojih na žalost ima jako puno, su one koje zovu ’vragovi’. Te će kasnije biti mučene od
strane njihovih duhova od Boga koji će onda biti njihovi vodiči sve do njihovog potpunog poboljšanja. I gledaj, to
objašnjava veliku različitost/raznovrsnost na ovoj Zemlji i posebne/čudnovate/osebujne uvjete koji prevladavaju
među ljudima ove Zemlje.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje - 5/188:12-17’ J.Lorber
304.
‘(Govori Gospodin:) To (= čovjekova slobodna volja) je stvar od najveće nužnosti na planeti na kojoj su
ljudi određeni da svojim vlastitim naporima postanu istinska Božja djeca. Ako bi Ja i najmanje ograničio
čovjekovu slobodnu volju, to bi u potpunosti uništilo Moju svrhu.
305.
Prema tome, na ovoj Zemlji se čovjeku uvijek mora dati najširi opseg za njegov napredak, koji će ga
voditi ili u krajnju pokvarenost/izopačenost daleko ispod najgoreg pakla ili do najviše vrline koja seže iznad
najviših nebesa; u suprotnom nitko ne bi mogao postići sinovstvo Božje na ovoj Zemlji koja je specijalno
određena baš za tu svrhu.
306.
A u tome leži i tajni razlog zašto se čak i najdivnije Božansko učenje u procesu vremena pogazilo u
najprljavijem blatu.
307.
Nitko neće moći reći da Moje učenje zahtjeva bilo što neprirodno, nepošteno ili nemoguće. Ipak, u
procesu vremena će mnoge striktnosti i nemogući za izvršavanje dodaci biti nadodani koje ni jedan čovjek neće
moći izvršiti u cijelom njihovom opsegu.
308.
U svojoj prenaglašenoj/pretjeranoj gorljivosti će oni klati na stotine tisuća ljudi, gore od najgorih
šumskih životinja, misleći istovremeno kako na taj način služe Bogu na najprijatniji mogući način.
309.
Da, Ja Osobno ću morati dopustiti ljudima, ako tako budu htjeli, da Me uhvate i na kraju čak fizički
ubiju, sa ciljem da im pri tom dam/omogućim najslobodniji i najpotpuniji opseg za vježbanje njihove slobodne
volje. Jer jedino iz ove najviše i potpuno neograničene slobode će se ljudi ove Zemlje onda biti u stanju potpuno
uzdignuti da bi postali istinska i u svemu bogolika djeca i samî bogovi.
310.
Baš kao što sam Ja Osobno jedino kroz Moju potpuno neograničenu snagu volje i moć Bog od vječnosti
do vječnosti, također i djeca Moje ljubavi to moraju postati za vječnost.
311.
Ali da bi to postali nužno je proći kroz potpuno isti duhovni razvoj koji vam se za/do sada nikako ne
sviđa (misli se na ’put križa’ ili ’Gospodinom ukazan put sjedinjenja čovjekove duše sa Božjim duhom u njoj’;
’Ja sam velikom kraljevstvu duhova demonstrirao kako se Moje Sinovstvo može postići, postavljajući primjer –
kao živo ljudsko biće koje se bori i koje pati – kako i pod koju cijenu se sjedinjenje sa Mnom može ostvariti.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Gospodinove
Propovijedi – 7’ G. Mayerhofer). Razmislite na trenutak o ovome i otkrit ćete da stvari nikako ne mogu biti
drugačije.
312.
Tamo gdje je moguće postići najviše tamo također i najniže mora biti dostupno!
313.
Ovdje je Kornelijus malo razmišljao te je nakon nešto vremena rekao: ’Da, da, Gospodine, u mome srcu
malo sviće. Ja bi uistinu trebao razumjeti ovu stvar poprilično dobro, ali i dalje postoje neki oblaci i magle koji
ne propuštaju istinsko svjetlo u moju dušu. U određenim trenucima Ja uistinu primjećujem kako u meni postaje
svjetlije, i onda razumijem mnoge stvari. Stoga, Ja razumijem savršeno da protiv ovoga nikako ne bi mogao
podići nikakve sumnje, ali ja sam i dalje jako daleko od toga da se u potpunosti i jasno osjećam kao kod kuće u
ovoj sferi istine koja do sada zasigurno nije bila poznata ni jednom ljudskom biću.
314.
Ti bi, O Gospodine, zasigurno i u ovoj sferi mogao također postaviti nešto snažnije svjetlo u moje srce.’
315.
Rekoh Ja: ’To bi Ja zasigurno mogao učiniti, - ali onda snažnije svjetlo ne bi bilo djelo tvojih ruku već
isključivo Moje i, stoga, nešto u tebi u potpunosti strano: ti onda ne bi morao tražiti, pitati ili kucati na neka
vrata.
45
316.
Ali Ja to želim i moram to željeti na takav način da svaki čovjek napreduje na cesti koju sam Ja ukazao,
zarađujući kroz svoje vlastite napore i samo-žrtvovanje ono što mu treba za ovaj život i za onostrano, jer u
protivnom on svojom voljom (= jer on to sam želi) nikad ne bi postao potpuno aktivan i, stoga, nikad (ne bi
postao) neovisan.
317.
(!).
A potpuna neovisnost (ili sloboda) je jedan od najvažnijih preduvjeta za najviše moguće stanje blaženstva
318.
Motri jednog slugu koji je dobro smješten/zaposlen. Budući da je sa svojim gospodarom, on ima skoro
sve što njegov bogati gospodar posjeduje; on može jesti najbolju hranu i piti najbolje vino sa gostoljubivog stola
njegovog gospodara. Ako njegov gospodar putuje morem ili kopnom, on pored sebe uzima svoga slugu (= njegov
sluga je cijelim putem uz njega), i što god da gospodar uživa isto to će uživati i njegov sluga.
319.
Ali njihova sreća je ipak različita.
320.
Sluga se često misli u sebi: ’Ja imam gospodara koji od mene nikad ne traži nešto nepošteno, i ja sam
dobro cijenjen i čuvan; ali ako bi ja ikad prekoračio crtu, on bi mi mogao reći: ’Slugo moj, Ja sam te čuvao kao
svoga vlastitog sina i, prema tome, sam od tebe tražio samo laku i razumnu službu. Ali ti si prekoračio crtu i
počeo si se igrati gospodara, i stoga te ja više ne mogu koristiti kao slugu. Prema tome, napusti moju kuću.’ Ja bi
onda bio prisiljen otići kao prosjak, ali moj gospodar bi i dalje ostao vlasnik svoga velikog bogatstva.
321.
Gledaj, prijatelju Moj, ova misao prečesto kvari/uništava sreću toga sluge. Ali gospodar je uistinu sretan,
i iako je zadovoljan sa svojim vjernim slugom, on se nikad ne mora bojati ako ga njegov sluga napusti, jer on u
zamjenu za ovoga sa lakoćom može pronaći stotinjak drugih slugu. On ostaje bogati gospodar i neovisni vlasnik
mnogih posjeda i pored toga ogromnog bogatstva. Njegova sreća, stoga, ne može biti uništena/pokvarena, dok se
ona slučajna u sluge može završiti u jednom trenutku. I gledaj, ista stvar vrijedi i ovdje.
322.
Sve dok Ja, kao Gospodar nad svim životom i svjetlom, moram neprestano ulijevati/usađivati život i
svjetlo u vas, vi ste samo Moje sluge. Jer Ja vas mogu podupirati/hraniti sa životom i svjetlom sve dok god Mi to
odgovara (= dok Mi se to sviđa). Odakle bi vi još mogli uzeti svjetlo i život? Zar i sama pomisao na takvu
mogućnost ne stvara u vama znatnu nelagodu?
323.
Međutim, ne može biti nikakvog govora o uzvišenom blaženstvu sve dok se bilo kakav strah, loši
predosjećaji ili nelagoda mogu pobuditi/potaknuti u vašem srcu.
324.
Ali ovo je pravi razlog zašto sam Ja Osobno došao na ovu Zemlju koja je određena da bude rodno mjesto
Moje istinske djece; naime, da vas oslobodim od okova/spona prinude stvorenih bića (= okova/spona kojima su
okovana stvorena bića) i da vam riječju i djelom ukažem put ka istinskoj, neovisnoj slobodi vječnog života i da
vam ga pripremim i poravnam/uglačam sa Svojim svijetlim primjerom.
325.
Samo na ovaj način će biti moguće ući u neizmjerljivu slavu Boga Koji je Moj i vaš Otac.
326.
Jer kao čovjek Ja sam čovjek poput vas, ali unutar Mene boravi u svojoj savršenoj punini Božanska slava
Oca, Koji je u Sebi čista ljubav. I ne govorim vam ovo sada Ja kao vaš bližnji, već je riječ koju vam govorim riječ
Očeva, Koji je U meni i Kojeg Ja zasigurno jako dobro znam, za razliku od vas (= ali vi Ga ne poznajete); jer da
ste Ga poznavali, Moja misija bi bila uzaludna/beskorisna. No baš zato što Ga vi ne poznajete niti ste Ga ikad
poznavali, Ja Osobno sam došao ukazati vam Ga i naučiti vas kako da Ga prepoznate.
327.
Ovo je, međutim, volja Očeva, da će svi koji vjeruju u Mene, Sina Čovječjeg (Ivan 3:36; 6:40; ’Istinska
Kršćanska Religija – 2:1-3’ E.Swedenborg), (koji vjeruju) da sam Ja bio poslan od strane Oca, imati život vječni
i slavu Očevu u sebi sa ciljem da postanu – i zauvijek ostanu – djeca Svevišnjega.
328.
Da bi se to postiglo (znači, ‘potpuno neovisno i slobodno Bogu nalik ljudsko postojanje koje je cilj svega
stvorenog’ ili ti ga ‘kraj Božjih nastojanja’), Raj i Pakao na ovom svijetu moraju biti postavljeni pod isti krov
(vidi 'Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima – 339-352'). Nema pobjede bez
sukoba/konflikta! Gdje je moguće postići najviše (a najviše je biti ‘kao’ Bog ili Božje Dijete), zbog toga se mora
ući u najvišu aktivnost; da bi se postigao jedan ekstrem/krajnost, čovjek se prvo mora
odvojiti/ispetljati/osloboditi iz/od suprotnog ekstrema/krajnosti.
329.
Kako bi bilo koja najviša krajnost bila zamisliva bez najniže? Ili, zar netko među vama može zamisliti
planine bez dolina među njima? Zar nisu planinske visine izmjerene od najnižih predjela dolina? Prema tome
46
moraju postojati jako duboke doline i tko god živi u dubinama dolina se sa velikim poteškoćama mora penjati na
vrh planine da bi imao najslobodniji i najbolji pogled (= pogled koji najdalje seže). Ali bez dolina ne bi bilo (ni)
planina, i nitko se ne bi mogao popeti do visina na kojima je pogled bolji od uobičajenog.
330.
Naravno, ovo je samo materijalna metafora, ali ona ipak sadržava ono što je slično i korespodentno u
neizmjerno velikoj, duhovnoj stvarnosti. A za onoga koji može i bude razmišljao, ona će postati sve značajnija i
značajnija.
331.
Vi ste pozvani i odabrani da postignete najviše u sferi unutarnjeg života. Prema tome, ispod vas mora
nalaziti najniže, a vi posjedujete potpuno slobodnu volju i snagu kojom se možete boriti protiv najnižeg (ili
‘suprotstaviti najnižem’) u vama, zahvaljujući moći koju vam je Bog zauvijek dao kao vašu vlastitu.
332.
Vidiš li (sada), moj dragi Kornelijuse, da su stvari i uvjeti na ovoj Zemlji onakvi kakvi moraju biti. I Ja se
nadam da ćeš sada teško doći sa još jednim pitanjem u svezi ovog.
333.
Ja bi te u duhu mogao odvesti na jednu drugu planetu gdje bi pronašao sve u savršenstvu koje je slično
jedinstvenom (= onom-koje-se-ne-može-oponašati) savršenstvu djelovanja životinja; ali kakve koristi oni imaju
od savršenstva koje se neprestano ponavlja? Takvo savršenstvo zadovoljava samo njihov jako siromašan i
monoton život, no tamo nećete pronaći ništa što 'odskače' (= ništa izvanrednije) od toga ni za jednu vlas.
334.
Zar bi se djeca Božja mogla ikako iznjegovati/odgajati/izdizati pod takvim uvjetima?
335.
Unutar vas ljudskih bića leži beskonačno, ali ono je nerazvijeno. Zbog toga novorođeno dijete ne može (ili
‘nije u stanju’) učiniti ništa (= ne zna ništa) i daleko je ispod novorođene životinje bilo kakve vrste.
336.
Ali baš zbog toga što je tako golo, slabo i potpuno bespomoćno i, radije više poput polipa u moru, skoro
bez ikakve svjesnosti, potpuno prazna posuda, ono se može uspeti do najviše Božanske svjesnosti i očekivati da
dosegne/postigne najveće moguće savršenstvo.
337.
Obrati, stoga, dobru pažnju na sve ovo što Sam ti sada rekao i djeluj sa time u skladu, pa ćeš bez ikakve
sumnje dosegnuti ono zbog čega ste svi bili pozvani i odabrani za vrijeme i vječnost. – Reci Mi, Kornelijuse
prijatelju, što sada misliš o ovoj Zemlji i njezinim ljudima na svjetlu i tami u tebi?'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/177, 178' J.Lorber
338.
Nastavak Gospodinovog otkrovenja će ukazati kako naša mala zemljica i nije bila baš bez ’konkurencije’, tj.
kako je Gospodin, u ’vremenu’ kada je birao planetu koja će svjedočiti o Njegovoj najvećoj milosti i Njegovom
najsavršenijem djelu, ispred Sebe imao ne tako mali izbor.
Veliki Nebeski Čovjek
339.
’Naše sunce je točno tisuću puta veće nego naša Zemlja, no već sljedeće centralno sunce (oko kojeg se
naše sunce ili naš sunčev sistem okreće) ima veći volumen nego tisuću milijuna planetarnih sunaca (poput ovog
našeg) zajedno sa njihovim zemljama, mjesecima i kometama. Oni od njih koji su posebice udaljeni (hoće reći,
čiji je krug, a samim time ciklus, veći), bez obzira na njihovu veliku brzinu, često trebaju milijun naših
zemaljskih godina da kompletiraju svoje široke krugove.
340.
Ovakve cijele solarne regije/sfere zajedno sa svojim centralnim suncima se kreću u još beskrajnijim i
prostranijim krugovima oko centralnog sunca slijedećeg višeg reda, a najudaljenijim solarnim regijama treba
eon (bilijun) zemljanih godina da zaokruže samo jednom drugo centralno sunce (kojem ovo prije spomenuto
pripada). Takvo drugo centralno sunce formira, zajedno sa svojih milijun solarnih regija, solarni svemir.
341.
Isti ogroman broj takvih solarnih svemira ima u svojim dubinama i daljinama, sasvim neizmjerno za
ljudsko razumijevanje, centralno sunce čija veličina premašuje deset milijuna puta veličinu svih nebeskih tijela
svih solarnih regija koje ga okružuju.
342.
Taj solarni svemir, opet, čini zajedno sa svojim centralnim suncem solarni super svemir kojih opet ima
bezbroj; a svi oni u svojim beskrajnim dubinama imaju praiskonsko centralno sunce takve nezamislive
47
veličine oko kojeg se oni kreću/vrte poput jednog tijela (na isti način kako se naša Zemlja o-kreće oko našeg
planetarnog sunca), bez ikakvog uplitanja u njihove mnoge pojedinašne putanje, i to u vrtnji koja je mjerljiva
samo anđelima. Takav sistem sunaca i svjetova koji se okreću oko praiskonskog centralnog sunca ćemo nazvati
’nebeska planetarna školjka’ (shell globe) sunaca i svjetova. Taj koncept je za čovjeka razumljiv pošto prije
spomenuti super-svemiri predstavljaju ogromnu sferu koja, zahvaljujući svojem ’poput-misli-brzom’ kretanju te
posljedičnoj projektilnoj (projectile) sili, formira određenu vrstu školjke koja je debljine otprilike poput
atmosferskog zraka.
343.
Sve što formira jednu cjelinu, od najvećeg pa do najmanjeg, ima određenu koru/školjku ili omotač oko
sebe da prekrije i zaštiti njegovu unutarnju inteligentnu strukturu [’Ta čvrsta školjka, koju fizička materija ne
može probiti, se sastoji od ’dijamantu-nalik’ prozirnog materijala koji je na svojoj unutarnjoj površini gladak
poput stakla. Svo svjetlo koje sada emanira/izvire iz bezbrojnih sunaca i koje nije prihvaćeno od nijedne zemlje
ili pak sunca, će biti primljeno od strane ove školjke te iznova reflektirano.’ Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’R.Blum – Od pakla do raja – 2/300:6’ J.Lorber]. Taj
omotač služi također i za jako važnu svrhu eliminiranja nečistoga (kao) i apsorbiranja iz unutarnje strukture
animiranog tijela onog što je čisto, tj. eliminiranja onog što je nečisto ili ne-korisno za organski život i, umjesto
toga, apsorbiranja iz vani pročišćenih životnih-sastojaka, predavajući ih unutarnjem organskom mehanizmu
tijela za njegovo snaženje. To će vam pojasniti zašto Sam taj cijeli kompleks sunaca, svjetova i univerzuma
nazvao ’nebeska planetarna školjka’.
344.
Sad zamislite izvan te ogromno-prostrane školjke ili vanjskog omotača tog nebeskog tijela (= misli na
cjelokupni sistem koji se vrti oko praiskonskog centralnog sunca), kako je već opisano, ogromni beskrajni
prostor koji se proteže u svim pravcima; i to do takve udaljenosti da bi netko tko ima najoštriji pogled mogao od
te cjelokupne, ogromne nebeske planetarne školjke vidjeti ne više do sićušnu, jedva svjetlucajuću točkicu, i druga
(takva točkica), gledano u suprotnom pravcu, bi, naravno, također bila jedna nebeska planetarna školjka. To bi
vam otprilike moglo dati ideju o udaljenosti između dvije takve nebeske planetarne školjke koje su iste veličine, i
koje su, zbog neizmjerne daljine, nestale u jedva uočljivu svjetlucavu točkicu; ovime smo se upoznali sa
udaljenošću dviju susjednih nebeskih planetarnih školjki .
345.
Što bi sada rekli ako bi vam rekao da u beskrajnim svemirskim prostorima stvaranja postoje za vaš
ljudski razum neizračunljiv broj takvih nebeskih planetarnih školjki koje u njihovoj kompletnoj formi (total
outline), u skladu sa Mojim redom, predstavljaju potpunog čovjeka?
346.
Kako veliki taj čovjek mora biti, ako samo uzmemo u obzir ogromnu veličinu samo jedne planetarne
nebeske školjke te eon puta eon vremena veliku udaljenost od jedne takve planetarne nebeske školjke do druge.
347.
Taj čovjek je također, njegovog vanjskog omotača što se tiče, okružen sa određenom vrstom kože, baš
kao i svaka druga nebeska planetarna školjka. Ta koža je po vašim standardima u beskrajnoj mjeri deblja – da
bi se izrazili što je razumljivije moguće – nego ona od nebeske planetarne školjke, te u generalnom smislu služi,
tj. ispunjava istu svrhu kao i koža jedne nebeske planetarne školjke (= eliminiranja nečistog te apsorbiranja
čistog i organizmu potrebnog). Sada ćete se sigurno pitati što se događa izvan tog velikog nebeskog čovjeka, i na
čemu taj beskrajno veliki nebeski čovjek stoji, tj. što on, kao čovjek, radi?!
348.
Iza ovog kozmickog čovjeka se proteže, zauvijek u svim pravcima, slobodni eterični prostor kroz kojeg
ovaj čovjek, vođen Mojom voljom, leti za vas neshvatljivom brzinom u uistinu beskrajnom krugu, a sve to zbog
hrane iz beskrajnog mora etera kroz kojeg (i u kojem) on pliva kao riba. Pošto u slobodnom, velikom eteričnom
prostoru, nema ni gore ni dolje, te ni jedno biće ne može pasti na ovu ili na onu stranu, taj čovjek stoji poprilično
čvrsto na tom eteričnom prostoru kao da stoji na ovoj Zemlji, na suncu ili pak na svim bezbrojnim (ili
’eoni/bilijuni puta eoni/bilijuni’) suncima u nebeskoj planetarnoj školjci.
349.
Njegovo aktivno odredište je da odgaja za buduću slobodnu i neovisnu sudbinu duhovnog života sve
velike Božje misli i ideje koje su u njemu sadržane.
350.
Bezbrojna ljudska bića će, baš poput vas, tek proizaći iz njega, i taj će se proces nastaviti sve dok se sve
ono što je u njemu ’zarobljeno pod sudom’ (= misli se na materiju koja je u sebi ništa drugo do suđeni ili
ograničeni duh!) ne unaprijedi u najslobodniji duhovni život; a sve dok se ovaj cijeli kozmički čovjek u
potpunosti ne rastvori/razloži (dissolve) te pređe u slobodno i neovisno stanje, će sud i pakao nastaviti svoje
postojanje. Stoga, nitko se od vas ne mora brinuti da će možda najgori od duhova izbjeći patnju i mučenje koje
su sami za sebe osigurali.
351.
48
Ovo sunce (= naše sunce) se okrene oko centralnog sunca u periodu od otprilike 28 000 zemaljskih
godina, što je period koji predstavlja jednu sunčevu godinu.
352.
Prije nego je ova Zemlja postojala, sunce je već opisivalo taj krug nebrojeno mnogo puta po vašim
standardima, no, ona je taj isti krug opisivala i sa ovom zemljom toliko puta da vi (po zemljanim mjerilima) ne bi
mogli pronaći dovoljno veliku (brojčanu) figuru kojom bi izrazili broj tolikih sunčevih godina, a kamoli onih
koje će tek morati napraviti dok ne završi svoj užasno-ogroman krug prije svoje totalne rastvorbe. Eoni puta
eoni vremena takvih solarnih godina bi se u odnosu na takav broj mogli smatrati kao ništica.
353.
Međutim, što li je dob planetarnog sunca ako je usporedimo sa dobi centralnog sunca solarne regije, koje
je postojalo beskrajno prije no što je planetarno sunce počelo davati svjetlo planetama koje se okreću oko njega!
A čak je i životna dob ovoga sunca praktično ništa ako je usporedimo sa dobi praiskonskog centralnog sunca u
jednoj nebeskoj planetarnoj školjci, koje je u stvari prvi pra-roditelj (ili ’baka’) svih sunaca i svjetova unutar te
školjke.
354.
Ni jedno računalo nije u stanju izračunati trajanje toga praiskonskog centralnog sunca i koliko ono tek
treba ostariti ili koliko puno centralnih sunaca i cijelih solarnih regija je već proizašlo iz njega, koji su već
odavno bili rastvoreni (dissolved) nakon nezamislivo dugog vremena, i koliko novih će (tek) doći na njihovo
mjesto.
355.
To praiskonsko centralno sunce će se jednoga dana, nakon što se sva ostala sunca koja su proizašla iz
njega rastvore u periodu od beskrajno puno vremena, također rastvoriti, ali Veliki Nebeski Čovjek neće još
poduže vrijeme nakon toga. Jer baš kao što je proces starenja i smrti postepen proces kada je u pitanju čovjek,
isto je i sa Velikim Nebeskim Čovjekom.
356.
Zašto tijelo osobe koja stari postaje postepeno slabije i slabije? Zato što određena tkiva (fibres) i živci
unutar njega umiru s vremena na vrijeme te postaju neaktivni, što posljedično uzrokuje starenje i slabljenje
tijela. Ipak, bez obzira na ovaj proces, čovjek može živjeti još mnogo godina bez da izgubi bilo koju od svojih
mentalnih sposobnosti, posebno ako je oduvijek živio po Božjoj volji. A tako će jednoga dana biti i sa Velikim
Nebeskim Čovjekom. Čak i ako se eoni/bilijuni nebeskih planetarnih školjki u njemu budu već razložili, on će i
dalje biti u stanju nastaviti svoje postojanje i to po vašim standardima neizračunljivo dugo, jer nebeske
planetarne školjke u njemu su ono što su u vama, ljudima, tkiva i živci.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/245, 246’ J.Lorber
Srce Velikog Nebeskog Čovjeka
357.
Dakle, u cijelom tom prostranstvu postoji, kako smo se mogli uvjeriti iz Gospodinovih riječi, nebrojeno mnogo
nebeskih planetarnih školjki koje u sebi nose eone puta eone sunaca i sunčevih svemira (sa pratećim planetama,
mjesecima i kometama), i sva ta sunca i sve te planete su, reći će Gospodin, ’zasigurno nastanjene sa neizbrojivim
brojem ljudskih bića. Ovi su ili još u svom fizičkom tijelu ili su već čisto/u potpunosti duhovni te su, na svoj
vlastiti način, obično obdareni sa vrlo oštroumnim razumom i intelektom suptilnog proračunavanja (= suptilne
prosudbe), i često ostvaruju pronicljivost koja bi vas posramila.
358.
Ponekad ta ljudska bića imaju snu-nalik obavijesti da se negdje tamo (u beskrajnom svemiru) nalaze
djeca najuzvišenijeg, vječnog Duha, i oni prilično često potajno žele postati Moja djeca bez obzira na cijenu, no u
većini slučajeva to nikako nije moguće, jer (u Velikom Nebeskom Čovjeku) sve mora ostati i postojati u svom
vlastitom redu baš kao što je slučaj sa (prirodnim) čovjekom; različiti dijelovi i organi u zglobu njegova koljena
ne mogu biti transformirani u dragocjene oči njegove glave, niti prsti njegovih stopala u uši. Svi dijelovi tijela
moraju ostati ono što jesu; i bez obzira koliko bi jako ruke možda željele vidjeti, to im neće pomoći, - one zdrave i
sretne ostaju slijepe ruke koje, ipak, dobijaju više nego dovoljno svjetla kroz dragocjene tjelesne oči.
359.
Za Zemlju, stoga, nema potrebe da bude sunce da bi osvjetlila svoje inače tamno tlo, jer ona prima
dovoljno svjetla od svoga sunca. Svi dijelovi čovjekova tijela, uključujući i oči i srce, moraju na svoj vlastiti način
biti hranjeni putem/kroz hranu koju on jede. No jedino najčišće supstance, naime, one koje su najbližem
srodstvu sa svjetlom, su odabrane kao hrana za oči. Duševne substance koje su u najsrodnijem odnosu sa
ljubavlju i životom se asimiliraju sa životnim supstancama srca, dok sve nečistije/grublje supstance pripadaju
različitim sastavnim dijelovima tijela. Vodilo bi do najozbiljnijih posljedica za oko ako bi u njega ušle
49
sastavnice/supstance koje su jedino prikladne za hranjenje kostiju.
360.
Stoga, ako bi Ja prihvatio/priznao/primio/propustio ljudska bića iz drugih svjetova kao djecu Moga
vlastitog srca, to bi nepovoljno utjecalo na veliki univerzalni red (cijelog) stvaranja. Da, ponekad (ili ‘s vremena
na vrijeme’) je moguće primiti nekoga; no za to učiniti se potražuju velika pročišćavanja i snažne/žestoke
pripreme zajedno sa predostrožnim mjerama. Oni koji će najvjerojatnije postati primatelji takve milosti su ili
duše sa našeg sunca ili prvobitni arhanđeli, čija dužnost je da vladaju nad cijelim nebeskim planetarnim
školjkama i da ih, pod sudom, vode i održavaju u najboljem redu. Ali bez obzira koliko su oni užasno veliki po
svakom pitanju, oni se ovdje (na ovoj Zemlji), moraju zadovoljiti da budu maleni, baš kao i Ja, i sebe
poniziti/ponižavati u svim stvarima,
361.
Duše koje žele postići sinovstvo Božje mogu također biti premještene na našu Zemlju iz centralnog sunca
našeg sistema koje također uključuje naše sunce, baš kao i sa centralnog sunca naše super galaksije i onog naše
super-super galaksije. Ali duše mogu doći ovdje (još) jedino sa super-super galaksije koja uključuje našu Zemlju,
- ne tako lako duše sa univerzalnog praiskonskog centralnog sunca, jer duše njegovih iz nužnosti džinovskih ljudi
imaju previše duševne supstance da bi ih sadržalo (ili ’da mogu biti sadržani u’) malo tijelo jednog zemaljskog
čovjeka.
362.
U nekim predjelima tog ogromnog solarnog svijeta, postoje ljudska bića koja su toliko velika da je samo
njihova glava bar tisuću puta veća nego cijela ova Zemlja. Međutim, najslabiji među Mojom djecom je, ipak, po
vrlini Moga Duha u njegovom srcu i njegovoj duši, beskrajno moćniji nego mirijade tih ogromnih ljudi sa
praiskonskog centralnog sunca.
363.
Prema tome, imajte (neprestano) na umu što znači biti dijete Najuzvišenijeg Boga, i koji ogroman, neosuđen i ne-povrediv/prekršiv test slobodne volje je potreban da bi se duša mogla ujediniti sa Mojim Duhom u
vama, - (što je) jedini način na koji vi možete postati MOJA DJECA!!’
364.
Sada ste vi bez ikakve sumnje opravdani zapitati, znajući naravno da u beskrajnim nebeskim prostorima
postoje ne-izbrojni i veličanstveni svjetlosni svjetovi, od kojih je svaki daleko više prikladan da odgaja/hrani/nosi
Božju djecu te da ih jako dobro osigurava, ZAŠTO SU OD SVIH MJESTA BAŠ OVA MALA ZEMLJA I
NJEZINI MALI LJUDI zadobili takvu milost i čast? Zasigurno bi ljudi veličine ovog svijeta kakvi žive na
praiskonskom centralnom suncu bili dostojanstveniji/veličanstveniji kao Božja djeca nego crvi ove male zemlje. –
Naravno, gledano s izvanjske strane (= prirodnim očima), to bi izgledalo ispravno, ali s obzirom na prave
okolnosti životnih stvari (= gledano duhovnim očima) to bi čak bilo nemoguće.
365.
U blizini centra srca ljudskog organizma je smješten/lociran vitalni živac, sićušna grudica/loptica (clot)
koja oživljava cijeli fizički organizam. Dijelovi ove sićušne kardialne živčane loptice su tako uređeni da privlače
vitalni eter iz krvi i iz udahnutog zraka. Na taj način oni, najprije, ostaju izuzetno živi i aktivni i, drugo,
pružaju/dodjeljuju tu vitalnost/živost cijelom organizmu, oživljavajući tako na odgovarajući način cijelo tijelo.
366.
Ako bi vam Ja odrezao stopalo ili ruku, vi bi nastavili živjeti, kao što možete vidjeti na primjeru ratnih
veterana koji su u borbi izgubili ruke, noge, uši ili noseve, i koji su i dalje živi, iako jedino kao bogalji. No i
najmanja ozljeda na srcu, gdje je sićušni vitalni živac smješten/lociran, rezultira u trenutnoj fizičkoj smrti.
367.
Što vrijedi za uređenje unutar ljudskog tijela i onog u toplokrvnih životinja vrijedi također i za uređenje
unutar ogromnih svemirskih prostora. Skupno gledano, bezbrojne nebeske planetarne školjke predstavljaju
džinovskog, po vašim standardima, beskrajno velikog, ČOVJEKA. Unutar tog čovjeka, naša vlastita nebeska
planetarna školjka (shell globe) predstavlja srce, a baš ova Zemlja predstavlja izuzetno sićušni vitalni živac
cijelog Velikog Nebeskog Čovjeka, koji je smješten ne u centru srca, već nešto više na lijevoj strani.
368.
Postoji, da budete sigurni, u centru srca također i jako veliki živčani pleksus; međutim, ovaj ne sadržava
glavni centar života već je on jedino skladište gdje se vitalna hrana iz krvi i iz zraka sakuplja i posprema/čuva.
Jedino od tamo (= iz tog nervnog pleksusa u srcu) ju (= tu vitalnu hranu iz krvi) vitalni živac uzima, oplođavajući
ju ili ju, radije, blagoslivljajući tako da je ona sada životo-dajna supstanca, što će reći, za sadašnji prirodni
životni vijek duše. Da nema ovog živca, duša ne bi imala nikakvu vezu sa fizičkim organizmom.
369.
Prema tome, ovaj upitni vitalni živac, koji je smješten negdje na lijevoj strani srca, je jako
neatraktivna/nesimpatična, sićušna bradavica (’wart’ = neprirodna ružna izraslina), slična sićušnim senzorskim
bradavicama na svakoj od nižih kuglica nožnih prstiju. Prekivene samo sa vanjskom kozicom, te senzorske
bradavice su glavni senzorski provodnici stopala, - ali tko na njih obraća pažnju ili tko zna da je to ono što oni
50
jesu?
370.
Nekome tko je toliko nesretan da izgubi svoje male prste na nogama bi kasnije bilo jako teško hodati, puno teže nego da je izgubio palčeve. Tko se, onda, može ustati i pitati: ’Ali zašto Ti, O Gospodine, obično
obdariš najmanje stvari u Svom beskonačnom stvaranju sa najvećom efikasnošću/učinkovitošću?
371.
Ovdje vam Ja uzvraćam sa pitanjem te kažem: ’Zašto je kod vas ljudi temeljni kamen kuće, naposlijetku,
često više od tisuću puta manji nego cijela kuća, čiji je glavni oslonac u stvari dobro postavljeni kamen temeljac?
Zašto ima toliko puno laži, a realno samo jedna temeljna istina iz kraljevstva istine? Zašto je hrast tako veliko
stablo ali je klica/sjeme u njegovu plodu, koja/e u sebi sadrži bezbrojno mnogo hrastova ogromne veličine,
malena/o poput najmanjeg zrnca pijeska?
372.
Moja draga djeco a sada i prijatelji, u beskrajnim prostorima stvaranja postoji još mnogo stvari za koje
bi, da poznajete sve u stvaranju, kada je riječ o njihovoj svrsi i prirodi mislili kako su prilično čudne. Ako bi vam
Ja pokušao skrenuti pažnju na neke od tih čudnovatih stvari vi to za sada ne bi mogli shvatiti.
373.
Ali kada ću se, u danima koji dolaze, Ja uzdignuti i poslati vam Svoga Duha, taj Duh će vas voditi/uvesti u
svu istinu, i više nećete morati pitati: ’Gospodine, zašto je ovo a zašto ono?’ Povez će biti skinut sa vaših očiju, i
ono u što sada nejasno sumnjate će vam se ukazati na najsjajnijem svjetlu. Stoga, budite za sada zadovoljni sa
onime što ste čuli. To je samo sjeme posađeno u vaša srca, i jedino kada sunce Moga Duha zazori u vama ćete
ubrati njegov zreo plod.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/113, 114’ J.Lorber
374.
Odgovarajući na isto pitanje (vidi 364) Gospodin na jednom drugom mjestu dodaje: ’Stvaran razlog dolazi
naravno iz Moje mudrosti i Moje volje. Činjenicu da svako ljudsko biće, kao i svaka toplokrvna životinja, ima
srce, o kojem ovisi njegov fizički život, vi svi zasigurno znate, no kako je to srce uređeno, vi to ne znate. Međutim,
Ja to znam vrlo dobro baš kao i na koji način/uz pomoć čega to srce živi.
375.
U srcu su dvije izuzetno male komorice/odajice koje korespondiraju sa dvije velike krvne komore. Vašim
očima bi te dvije komorice izgledale samo kao jako male točkice. ali bez obzira koliko su male te točkice, od
(njihova) uređenja ovisi na prvom mjestu život srca a putem toga također i život cijelog tijela i njegovih
nebrojenih dijelova i organa.
376.
Jedna, prva, i prema tome najvažnija mala komorica korespondira sa onim što pripada duhu i stoga sa
aktuelnim/stvarnim životom, i mi ćemo nazvati pozitivnom i stoga istinskom (true one). Druga, na određeni način
manje važna – iako apsolutno nužna za prirodni život tijela – korespondira sa materijom, stoga ćemo je nazvati
negativnom. Ova u sebi nema života već je jedino posuda za život kojeg sa svakim novim otkucajem srca mora
tako reći iznova crpiti iz pozitivne male komorice (chamber) i dalje ga putem krvi davati ostatku tijela.
377.
Iz ove predožbe koja je sasvim lako razumljiva, vi zasigurno možete zaključiti kakve je srce temeljne
prirode i kakvo mora biti, sa ciljem da bi moglo dati život cijelom tijelu. Pored toga, činjenica da srce ima i
također mora imati jedan širok, i izuzetno umješan i krajnje mudar organičko-mehanički organizam za
neprestano/kontinuirano prebacivanje života koji se unutra razvija je očigledno te ne zahtjeva nikakva daljnja
objašnjenja. Jer ako nešto treba negdje dalje prebaciti, da bi se ta svrha ostvarila nužne su dobro popločene
ceste, i sredstva prijevoza moraju biti prisutna. Međutim, za ilustraciju našeg subjekta nama najviše/uglavnom
trebaju samo dvije male komorice, a od njih mi u stvari trebamo jedino malu pozitivnu komoricu.
378.
Gledajte, baš kao što je svako ljudsko biće uređeno na određeni način na maloj skali zbog svoje kratke
fizičke probe, tako je također u punom opsegu/obimu/širini korespodentno uređen i veliki Nebeski Čovjek
Stvaranja.
379.
Sada vi trebate shvatiti kako ova nebeska planetarna školjka, u kojoj se mogu pronaći ova Zemlja sa
mjesecom, suncem i svim bezbrojnim ostalim suncima i nebeskim tijelima, pripada uređenju srca velikog
Nebeskog Čovjeka Stvaranja, i da baš ovo sunce sa planetama koje se vrte oko njega reprezentira malu pozivitnu
komoricu, i da je unutar ove životne komorice života baš ova Zemlja ona koja osigurava korespodentno stvarni
osnovni duhovni životni element, što je nešto čemu ovosvjetski naučnici nikad neće percipirati ni kako ni zašto.
Ali Ja, kao Stvoritelj beskonačnosti iz Sebe samog, Ja to znam, i prema tome vam Ja također mogu reći kakva je
situacija.
51
380.
Ja sam, međutim, od vječnosti temelj sveg života i svega što postoji, i stoga sam Ja također inicijalna
pozitivna životna komora u vječnom srcu života beskonačnosti.
381.
Stoga, kada sam Ja u skladu sa Mojom ljubavlju, mudrošću i redom u Sebi odlučio Sebe odjenuti u tijelo
ljudskog bića, Ja sam mogao postići samo ono što je u skladu sa vječnim redom u velikom Čovjeku Stvaranja, i
to na takav način da – čak i ako je Stvoreno iz Mene – mora korespondirati u potpunosti sa Mojim
incijalnim/početnim Bićem.
382.
Sa ovime, međutim, nije rečeno da baš ova Zemlja na kojoj smo mi sada, mora reprezentirati stvarnu
centralnu pozitivnu točku. To također može biti druga zemlja koja pripada ovom suncu – i u stvari je druga i
bila namjenjena za to, ali su se njezini stanovnici ponašali čak još nedostojnije nego sada stanovnici ove Zemlje, i
prema tome je ta zemlja bila odbačena i uništena zajedno sa njezinim stanovnicima.
383.
No pošto je – od Adamova doba – ova Zemlja bila odabrana, i Ja sam sada na njezinom tlu prihvatio ono
što je fizički ljudsko, ona će to i ostati sve do kraja vremena osuđenih duhova u svoj materiji, a vi ćete u svom
duhu također ostati oni koji će širiti originalni život iz Mene u svu vječnost i beskonačnost, i iz tog razloga ste vi
Moja istinska djeca.
384.
Gledajte, razlog zašto sam Ja mogao prisvojiti jedino iz čiste ljubavi prema onima koji su sada Moja
djeca, fizičko ljudsko postojanje na ovoj Zemlji a ne na nekoj drugoj zemlji, bez obzira koliko ona bila velika ili
savršena, vam je sada bio objašnjen jako kratko i što je jasnije bilo moguće.
385.
Međutim, odmah do ovog najvažnijeg razloga postoje još drugi razlozi koji su također bili određeni
Mojom voljom u skladu sa vječnim redom. No ti razlozi od manje važnosti su jedino nužni rezultati stvarnog
glavnog razloga, i stoga njih što se tiče ne moramo zalaziti u detalje.
386.
Jedan od tih razloga je na primjer potpuna poniznost i poniženje bez kojih također ni uzvišeni duh sebe
ne može odjenuti u meso ovog probnog života i onda ponovno prijeći ili se vratiti u najslobodniji i najneovisniji
život. I ovo također reflektira ovu Zemlju.
387.
Pozitivna mala komorica života u srcu je među dijelovima tijela zasigurno također i najbeznačajniji dio
cijeloga tijela. Ona je tamna i sunce ju nikad ne osvjetljava, a čak je i ljudima, kojima daje život, sasvim
nepoznata i ne cijene ju. Da, ako bi čovjek pričao o njoj sa svjetovnim naučnicima, oni bi onda samo slegnuli
svojim ramenima i rekli: ’Kako bi silni moćni generalni život ljudskog bića ikad mogao biti ovisan o jedva
vidljivoj maloj točkici?’ Iz ovog je očigledno da čak i najveći naučnici, a kamoli jednostavno ljudsko biće, ni
najmanje ne poznaju svoj vlastiti temeljnji način postojanja.
388.
A ipak, svako ljudsko biće koje uistinu želi (spo)znati sebe i Boga, mora ući u ovu izuzetno beznačajnu
malu komoricu života u svome srcu putem izuzetne poniznosti i popustljivosti, i duhovno vratiti nazad život koji
je na taj način dobio. Kada se ljudsko biće tako ponaša, ono čini tu malu komoricu života većom i osvjetljava ju
sve više i više. A kada se to dogodi, onda cijelo srce, a od srca cijelo ljudsko biće, postaje prosvjetljeno i spoznaje
sebe, a na taj način također i Boga. Jer jedino tada on postaje svjestan i može vidjeti kako život od Boga ulazi u
ovu malu komoricu, sakuplja sebe i razvija se u slobodan neovisan život.
389.
Kao posljedica toga, u toj maloj komorici živi stvarni Duh iz Boga, i ako duša ljudskoga bića uđe u ovu
malu komoricu putem prave poniznosti i popustljivosti – kao što ljubav istinskog ljudskog bića ulazi u vječnu,
nestvorenu ljubav Božju – onda se time duša sjedinjuje sa vječnim Duhom iz Boga i taj se Duh ujedinjuje sa
nestvorenom dušom, i to je ponovno rođenje duše u Duhu iz Boga.
390.
Baš kao što stvarno ljudsko biće mora djelovati na ovaj način sa ciljem da bi u sebi ušlo u potpunu slavu
života, Ja sam to sada učinio Osobno da bi vam dao istinski primjer i jako pouzdan putokaz na cesti u velikom
Čovjeku Stvaranja. I Ja sam došao na ovu Zemlju jer ona – kako je već bilo rečeno – u skladu sa Mojim vječnim
redom korespondira sa pozitivnom malom komoricom, da bi ušao u potpunu moć na Nebu i na svim zemljama za
Svoju a također i za vašu najveću slavu.
391.
Istina je da Ja još od vječnosti posjedujem u Sebi svu moć i slavu, ali ipak, Ja nisam bio vidljivi i
perceptibilni Bog za ni jedno ljudsko biće, čak ni za najsavršenijeg anđela. Ako sam Ja, do određene mjere Sebe
htio učiniti vidljivim za nekog poput Abrahama, Izaka ili Jakova, onda se to zbilo zato što sam Ja ispunio anđela
sa tolikim stupnjem Duha Moje volje da je u određenim trenucima on predstavljao Moju osobnost. Ali od sada
pa na dalje sam Ja vidljivi Bog za sve ljude i anđele i postavio sam temelje potpuno savršenog, vječnog i neovisno
slobodnog i posljedično tome istinskog života, i od toga se također sastoji Moje vlastito veliko proslavljivanje a
52
sa time također i vaše.
392.
Jer kako bi čak i najsavršeniji anđeli a također i najpobožniji ljudi ove i svih drugih zemalja slavili Boga
u istini sa istinskom i živom ljubavlju prema Njemu, Kojeg nikad nisu vidjeli i prema tome (Ga) nikad
razumjeli? Jer uvijek je bilo rečeno: ’Boga nitko ne može vidjeti i ostati živ (= zadržati život), jer čisto Božanstvo
je u Sebi proždiruća vječna vatra.’ Ta vatra u Meni je sada prekrivena i ublažena/moderirana sa ovim Mojim
tijelom, i sada: ’Nitko ne može vidjeti Boga i ostati živ’, više nije važeće već: ’Od sada pa na dalje će svaki anđeo i
svako ljudsko biće biti u stanju vidjeti Boga i živjeti, i tko god ne vidi Boga će imati jako jadan i osuđen život.’
393.
Što sam vam rekao i ukazao sada je dakle zasigurno jedan važan razlog zašto sam Ja prisvojio ljudsko
tijelo jedino na ovoj Zemlji.
394. Kako ćete vi sada iz ovoga objašnjenja jednostavno jasno razumjeti zašto sam Ja mogao prisvojiti ljudsko
tijelo na ovoj a ne na nekoj drugoj zemlji, vi ćete prema tome također biti u stanju razumjeti i percipirati
slijedeće:
395.
Vidjeli ste kako je ta određena izuzetno beznačajna pozitivna mala komorica života srca kao stvarni
temelj čovjekova života također jedina sposobna za najjasniju i najistinskiju inteligenciju, i stoga je ona već u
sebi svjetlo, istina i život. Takav je slučaj također sa ljudima na ovoj Zemlji. Izvorno, u usporedbi sa ljudima na
drugim zemaljskim kuglama, oni su također vrlo beznačajni, slijepi, mračni, mali, slabi i bespomoćni. U stvari,
duhovi sa drugih nebeskih tijela ne znaju za njih (ili ‘ih ne poznaju’), baš kao što ni ljudi ove Zemlje naposlijetku
ne poznaju sami sebe. Ali u skrivenoj unutarnjoj jezgri njihova života su oni iz Mene osnovni/fundamentalni
životni centar cijelog velikog Čovjeka Stvaranja i mogu onda također razviti iz sebe jako visoke životne
sposobnosti, što ljudi sa drugih zemaljskih tijela mogu samo jako jednostrano i na inferiornijem stupnju.
396.
Zahvaljujući takvim jako uzvišenim i bogolikim mogućnostima ljudi ove Zemlje, kojima također
pripadaju: naime, vrlo dobro artikulirani unutarnji i vanjski jezik, umjetnost pisanja i aritmetike te mnoge
druge stvari, oni su stoga također jedini koji su u stanju razumjeti Riječ objavljenu iz Božjih usta, na primjer
najprije u izvanjskom smislu slova i slika a onda od toga također i u istinskom duhovnom smislu i konačno
također u najdubljem smislu nebeskog života.
397.
Ova mogućnost je nešto neprocjenjivo veliko i izvanredno, baš kao što su mogućnosti života i inteligencije
male pozitivne komorice života srca neusporedivo najsavršeniji i najplemenitiji dio cijeloga ljudskoga bića. I
opet, također iz ovog razloga sam Ja mogao doći samo k vama i nikome drugome na nekoj drugoj zemaljskoj
kugli.
398.
Gledajte, to je onda opet jedan takav razlog zašto sam Ja mogao prisvojiti ljudsko tijelo jedino na ovoj
Zemlji. I ovo su otprilike najvažniji razlozi Mojeg utjelovljenja na ovoj Zemlji.
399.
Na ove Gospodinove riječi Rimljanin reče: ’Iz ovog Tvog predivnog i velikog otkrovenja je više nego jasno
kako je put do istinskog, slobodnog i neovisnog života jako uzak i tijesan, i čovjek također može vidjeti da to
mora biti tako i da nikad ne može biti nikako drugačije.
400.
Onaj koji uistinu želi pronaći sebe i na taj način/time i Tebe, mora penetrirati/prodrijeti kroz ova
izuzetno tijesna mala vratašca u sebi, inače će ostati izvan male komorice života svoga srca. Jedino ljubav prema
Tebi i bližnjem čini ova mala vratašca, koja su inače jako tijesna, širima. Duša, koja u većini slučajeva sebe
zamišlja tako velikom, će se umanjiti putem istinske poniznosti, dok će ju stvarna blagost učiniti savitljivom. I
jedino tako pripremljena duša može prodrijeti kroz tijesna mala vratašca u malu komoricu života svoga Božjeg
duha i tamo postati jedno sa duhom i time će se ponovno roditi ili preporoditi. Iz Tvog velikog/krasnog
otkrovenja sam sada zaključio da su te stvari apsolutno nužne za praksu našeg probnog života na ovoj Zemlji, i
prema tome sam također otkrio istinski i stvarni razlog zašto si nam Ti posebice tako hitno naglašavao ljubav
prema Bogu i bližnjem, poniznost i blagost.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje - 8/56:4-7; 8/57:1-21; 8/58:3, 4’ J.Lorber
53
Zemlja i njezina ’djeca’
401.
’Na ovoj Zemlji postoje dvije vrste ljudi, većina kojih je sasvim sa ove Zemlje zbog sistematskog
postepenog napretka duše kroz različita kraljevstva prirode, i može ih se nazvati ’djeca ovog svijeta’.
402.
Međutim, puno manji broj ljudi ove Zemlje je sa Zemlje samo tijela što se tiče, dok su njihove duše ili sa
različitih zvjezdanih svjetova ili su, ponekad, oni čak čisti anđeoski duhovi iz duhovnih nebesa, i može ih se
nazvati ’djecom Božjom’.
403.
Ti su oni koji su u stanju spoznati/shvatiti tajne Kraljevstva Božjeg i predati ih djeci ove Zemlje kroz
učenje, tako da i oni također mogu postati djeca Božja i stanovnici Njegovog Kraljevstva.
404.
Naravno, svjetovni ljudi kao takvi su i dalje vrlo senzualne vrste, pošto njihove duše još nisu prošle kroz
školu gdje su bili pripremani za slobodan ljudski život u samo-odlučnosti. Stoga, oni na početku mogu jedino biti
vođeni do spoznaje vječnog Božjeg duha i duhovnog života u ’onom’ svijetu, kroz čulne slike.
405.
Nakon odbacivanja tijela se život duše polako razotkriva/razvija/razmotava, jer ona jedino postepeno
može primiti i spoznati beskrajnost prostora i vremena i svemogućnost Božanskog Duha.
406.
Što je viša unutarnja moralnost čovjeka već na ovoj Zemlji, to će skorije njegova duša doseći visoki nivo
savršenstva slobodnog života i biti u stanju napredovati sve više i više.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/225:2-9’ J.Lorber
407.
Na ovom mjestu će se svatko zasigurno zapitati: ’Ali po čemu ćemo prepoznati duše koje su sa ove Zemlje a po
čemu ’pridošle’ duše sa ostalih manje ili više udaljenih planeta? Gospodin na to odgovara:
408.
’Duh u vama će vam to obznaniti, ako se pojavi nužnost. Međutim, postoji također i izvanjski
nepogrešivi/nesumnjivi znak koji ukazuje odakle je čovjekova duša. Pazite, čak i u svom iz nužnosti neobavještenom (ili ’onom koji nema znanja/ne-svjesnom’) tijelu duša zadržava određeni osjećaj o svojim počecima
(= instinktivno znanje o tome odakle dolazi) te naginje prema tome da okrene svoje fizičke uši i, iznad svega, oči
u tom pravcu. Ljudi koji vole svoj pogled usmjeriti uvis, koji se vole popeti na vrh planine i čije uši vole čuti zvuk
koji dolazi sa visina, su zasigurno od gore. Međutim ljudi koji usmjeravaju svoj pogled prema zemlji, i koji
kopaju po njoj u potrazi za svojim blagom, su definitivno od dolje. Ovo će vam pomoći da poprilično lako
prepoznate sa kime imate posla.
409.
Ljudi od gore su obično inventivni i dobri u umjetnosti te barataju raznoraznim vještinama; ali oni su
više skeptični i vole imati jasne dokaze za sve. Grk, Filopold, u Kani blizu Kisa nije vjerovao sve dok mu nisam
ukazao solarnu planetu na kojoj je on jednom nosio tijelo; i ovo važi za skoro sve cinike. Vi bi mogli ispred
njihovih očiju stvoriti cijeli svijet, ali će to jedva kod njih proizvesti efekt kao kad recimo kažete čovjeku koji
potječe sa ove Zemlje: ’Idi i učini ovo ili ono?’ On vas najvjerojatnije neće pitati: ’Zašto bi to morao učiniti?’, već
će on to i učiniti ispunjen povjerenjem pošto mu je mudar čovjek to rekao. ’Zašto’, on se nada, će doći sa
vremenom samo. Čovjek koji je od gore, međutim, će se suočiti sa vama lice u lice te će vas čvrsto i ozbiljno
pitati: ’Zašto bi ja to morao učiniti? Bez razloga ja neću učiniti ništa. Daj mi jasno objašnjenje pa ću ja vidjeti
što se može učiniti.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/178:7-10’ J.Lorber
Prednosti djece ’ovog’ svijeta u odnosu na anđeoska bića sa drugih planeta
410.
’Govori Arhanđeo (odgovara na pitanje: ’Pošto vi moćni duhovi uistinu postojite i pošto je vaše biće
očigledno istinitije od našeg, zašto nam se onda češće i ne ukažete te nas podučite i utješite?’): ’Mi uvijek
izvršavamo u potpunosti Gospodinovu volju; jedino što On želi je dobro, i mi to činimo.
411.
Ako bi kojim slučajem za ljude na ovoj Zemlji bilo korisno/dobro i nužno da smo mi non-stop pred
njihovim očima, mi bi to i učinili; no kako to nikako nije slučaj, mi ih možemo voditi jedino na za njih nevidljivi
način sa ciljem da njihova slobodna volja ne bude prisiljena. U stvari, nitko ne može postojati ispred Boga ako
54
nije, u određenom vremenskom periodu i potpuno odvojen od nas, prošao potpuni test slobodnog života u tijelu.
To je Gospodinova ljubav, mudrost i volja, i sve se mora dogoditi, biti i postojati u skladu sa njom; u suprotnome
sve to ne bi ništa vrijedilo. Ako bi vi ljudi od sada pa ubuduće živjeli i djelovali u skladu sa Gospodinovom
voljom, vi bi također, nakon što odbacite svoje tijelo, postali ono što smo mi sada; jer i mi smo također, jednom
bili na nekoj zemlji ono što ste vi sada u ovom trenutku.
412.
Međutim, posljednji/najgori čovjek na ovoj Zemlji je već u svojoj kolijevci puno više nego što smo mi u
svoj našoj veličini, mudrosti i moći, jer istinski ljudi sa ove Zemlje su djeca vječne ljubavi Božje, dok se uzvišena
mudrost i moć moraju kod njih razviti spontano i to iz njihove ljubavi prema Bogu, njihovom istinskom Ocu. Mi
smo međutim proizašli iz Njegove mudrosti kao stvorena bića, i mi moramo stvoriti ljubav prema Bogu iz nas od
naše velike mudrosti, što je neshvatljivo teže nego pronaći uzvišenu ljubav i moć u sebi za ljubav Božju.
413.
Pošto ste vi ljudi na ovoj Zemlji proizašli iz same ljubavi u Bogu i stoga ste vi sami ljubav u Bogu, nama,
mudrosnim bićima, nije dozvoljeno miješati se na bilo koji način u vaš slobodni razvoj iz vaše praiskonske
ljubavi Božje unutar vašeg bića i ti, moj zemaljski brate, ćeš sada zasigurno razumjeti u svoj jasnoći zašto se mi
anđeli Božji vama ne možemo vidljivo ukazivati. Jer nama je jedino dozvoljeno da u vama probudimo mudrost i
moć koje spavaju u vašoj ljubavi prema Bogu, nježno i neprimjetno, te u vas ne smijemo dahnuti čak ni iskricu
naše prirođene mudrosti pošto to nikako ne bi probudilo već bi štoviše ugušilo vašu vlastitu mudrost.
414.
Ovo pravilo važi i među vama ljudima, jer što bi postalo od jednog djeteta ako bi ga uzeli od dadilje i
doveli direktno u visoku školu gdje izuzetno mudri i jako obrazovani učitelji predaju svojim dobro
pripremljenim studentima o najuzvišenijim i za običnu osobu poprilično nerazumljivim naučnim principima i
tajnim vještinama? Takvo dijete bi eventualno moglo ponavljati učiteljeve riječi ali ono ne bi nikad bilo u stanju
spoznati njihov duboki smisao i uzvišeno značenje. Stoga, pustite da mala djeca prvo budu trenirana od strane
dadilje te kroz raznorazne igrice navođena prema svom prvom dječjem razmišljanju. Iz godine u godinu će to
dijete postati sve zrelije i zrelije i kao takvo u stanju primiti višu instrukciju.
415.
Ono što vi ljudi činite sa svojom djecom to mi anđeli činimo sa vama.
416.
Da si ti nekad bio rođen na svijetu gdje smo mi živjeli u tijelu, ti bi u taj svijet sa samim rođenjem donio
svu nužnu mudrost te praktično ne bi trebao nikakve druge instrukcije do one koja bi ti pomogla da pronađeš
ljubav Božju u svjetlu svoje velike mudrosti.
417.
Pogledaj sve životinje na svojoj Zemlji. One su također stvorenja Božje mudrosti i, stoga, ne trebaju
nikakvu instrukciju uz pomoć koje bi uz tešku muku trebali za sebe postići znanje o tome što, u skladu sa
njihovom sposobnošću i prirodom, moraju činiti. Umjesto toga oni već sa svojim rođenjem dobijaju sva svoja
znanja te su već tada poprilično usavršeni aktivisti u svom specifičnom polju. Tko je ikad naučio pčelu nauku o
biljkama, tko joj je ikad ukazao gdje se u cvijetu nalazi nektar a gdje vosak? Tko ju je naučio da gradi košnicu te
da iz najslađeg nektara u svojim mednim saćama priprema med? Gdje je pauk naučio raditi svoje niti te da od
njih za sebe radi jako korisnu mrežu? Gledaj, sve to su stvorenja primila od mudrosti Božje čiji su i sami
proizvodi. Jer oni su inicijalno samo to, oni također posjeduju, što god da imaju, u najvećem savršenstvu, no oni
tome ne mogu dodati ništa pošto im skoro u potpunosti nedostaje ljubavi i slobodne volje.
418. Postoje također životinje koje u sebi već imaju nadodane određene simptome uvišene ljubavi zbog čega su
u stanju primiti dodatnu instrukciju od ljudi i, stoga, mogu biti trenirani za raznorazne aktivnosti. Što više
ljubavi određena životinja posjeduje, kao na primjer pas ili neke ptice, to su te životinje više u stanju primiti
bolji trening te izvršavati raznorazne aktivnosti (performances).
419.
Sa ljudskim bićima na ostalim nebeskim tijelima je potpuno ista situacija i to u najvećoj mogućoj mjeri,
pošto su oni došli na svijet već obdareni sa svim mogućim sposobnostima. Oni ne moraju pohađati školu da bi
nešto naučili. Međutim, pošto se ljubav u njima polako razotkriva (= polako postaje vidljiva) jedino kao proizvod
njihove mudrosti, oni također imaju škole gdje se naučavaju kako čovjek može postići slobodnu ljubav i
slobodnu volju također i iz čiste mudrosti. Jedino kada je takav čovjek to postigao uz jako puno napora, on bude
u stanju pristupiti Bogu poput Njegove djece na ovom svijetu.
420.
Ovo tumačenje će ti objasniti zašto vi istinski ljudi na ovoj Zemlji ne smijete ostati u stalnoj vidljivoj i
perceptibilnoj vezi sa nama za vrijeme razvijanja vaše mudrosti. Ukratko, vaša je životna obaveza/dužnost da
tražite i razvijete mudrost iz ljubavi, dok je naša dužnot bila da tražimo i razvijemo ljubav prema Bogu iz
mudrosti.
421.
Neopisivo velika razlika leži u činjenici da vi ljudi na ovoj Zemlji možete postati poput Boga a mi to ne
55
možemo nikad, - osim, uzimajući tijelo/meso na ovoj Zemlji. Da bi to i učinili mi za sada ne osjećamo posebnu
želju pošto smo svi mi izuzetno sretni sa našom sudbinom te sa radošću zaboravljamo na bolju.
422. Onaj koji može postati savršeno dijete Božje – što nije lako postići – će, naravno, biti beskrajno sretan; no
mi smo u potpunosti zadovoljni sa našom sudbinom i ne treba nam ništa ni veće ni bolje.
423.
Među ovim nebrojenim ’gostima’, koji su i dalje vidljivi pred tvojim očima, doduše na kratko, ima
nekolicina istinske Božje djece, - ali ti si, koji si sada bio podučavan i vođen od strane Najuzvišenijeg od vječnosti,
neopisivo bolji od njih (= misli se na čovjeka koji je provodio vrijeme u Gospodinovom prisustvu u periodu
Njegove trogodišnje aktivne službe na ovoj Zemlji). Jer zasigurno nije ista stvar da li je netko sin u nekom
domaćinstvu ili pak samo sluga. Djeca imaju sve što veliki Otac ima a sluge samo ono što im je Gospodar voljan
dati. – Da li si ovo razumio, moj dragi Agrikola?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/190’ J.Lorber
Budućnost Zemlje
424.
’Ali konačno će doći vrijeme kada će čovjek postići veliko znanje i umješnost u svim stvarima i
konstruirat će mašine koje će, poput živih, umnih ljudi i životinja, izvršavati sve ljudske zadatke. Međutim, tako
će mnoge ljudske ruke postati besposlene/beskorisne a trbusi siromašnih, nezaposlenih ljudi će ogladnjeti.
Ljudska bijeda/mizerija će tada dosegnuti izuzetno visoki stupanj. Onda će s Moje strane biti ponovno probuđeni
ljudi koji će u sljedećih dvjesta godina i više propovijedati istinu u Moje ime. Sretni su oni koji budu slušali, iako
će ih biti samo nekolicina!
425.
Međutim, jednom kada se broj čistih i dobrih ljudi bude sve više i više smanjivao (= kada dobri i čisti
ljudi sve više budu nestajali) kao u Noino vrijeme, Zemlja će ponovno biti posjećena od strane univerzalnog suda
u kojem niti ljudi niti životinje neće biti pošteđeni. Ponosnim ljudima njihovo ubojito oružje koje ’izbacujevatru’ više neće biti od ikakve koristi, niti njihove utvrde i ceste od metala po kojima će se kretati brzinom
strijele. Jer doći će neprijatelj iz zraka i uništiti sve one koji su uvijek činili zlo. To će uistinu biti vrijeme
trgovaca i mjenjača novaca (Ivan 2:13-16; vidi ’Sinovi ovog svijeta-Crv koji nikad ne spava – 85’).
426.
Ono što sam nedavno učinio mjenjačima novaca i prodavačima goluba u Jeruzalemskom hramu, to ću
učiniti i na većoj skali širom/preko ove Zemlje i uništit ću šatore/štandove svih trgovaca i mjenjača novaca kroz
neprijatelja kojeg ću poslati na Zemlju iz širokih nebeskih prostranstava potput bljeska munje i velikog
gromovitog huka. Uistinu, protiv takvog (neprijatelja) će se sve zemaljske vojske boriti uzalud [’I sve ovosvjetske sile neće biti u stanju oduprijeti se prirodnim silama kroz koje ću pro-govoriti!’ Gospodin Isus Krist (Koji
je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Bertha Dudde, br. 3773, 17 Svibanj 1946’]. Međutim,
veliki nevidljivi neprijatelj neće naškoditi/ozlijediti Mojih par prijatelja [= znani u Riječi kao ’Ostaci’; vidi ’70
godina zarobljeništva u Babilonu (Tužaljka) – 109-122’] već će ih poštedjeti za novo odgajalište koje će stvarati
nove i bolje ljude.
427.
Dobro ovo shvatite! Ali ni u kojem slučaju nemojte misliti da Ja ovo želim tako i da je prema tome sve to
predodređeno. Ništa ne bi moglo biti dalje od Mene i vas! Ipak, biti će isto kao i prije Noinog vremena. Ljudi će i
dalje upošljavati svoje ovosvjetsko/naučno znanje i postignute vještine u pravcu sve lošijih i pokvarenijih ciljeva i
tako, svojom vlastitom slobodnom voljom, donijeti na sebe i, konačno, na cijelu Zemlju, svakojake
sudove/presude iz dubina Mojeg stvaranja.
428.
Gledajte, to je slijepa obijest/slijepo bludničenje, i njezine/njegove zle posljedice nisu zbog Moje volje, već
zbog nepromjenjivog zakona Mojeg vječnog reda, koji se ne može obustaviti niti na određenim/specifičnim
lokacijama niti na ikoji način generalno.
429.
Gledajte planine koje su prepune šumâ i žbunjâ. Pazite, one apsorbiraju prikladan broj svih prirodnih
duhova (elektricitet; magnetski fluid) koji su kompatibilni sa njima. Idite i očistite sve planine od šuma i uskoro
ćete postati svjesni najstrašnijih posljedica. Na taj način će mase slobodnih, jako sirovih prirodnih duhova početi
sve više i više ispunjavati atmosferu iznad cijele Zemlje. Pošto oni ne pronalaze zadovoljavajuće stanište i sferu
aktivnosti, oni će se početi grupirati u velikim masama i, potstaknuti svojom glađu i žeđu (asimilativni instikt),
uzrokovati najgore, sve-uništavajuće oluje koje će uništiti cijele zemlje do takve mjere da u slijedećih stotinjak
godina ništa neće rasti na tim predjelima osim tu i tamo poneki lišajevi. Na ovaj način su do dana današnjeg
56
nastala mjesta koja zauzimaju veliki proctor a koja su vegetacije što se tiče potpuno ogoljela poput napuštenih,
ogoljelih sedimentnih stijena na obalama Mrtvog Mora u Donjoj Palestini u koju utječe rijeka Jordan.
430.
Dakle, da li je to možda Moja volja? O ne! Gdje ljudi moraju imati slobodnu volju i slobodu djelovanja
tako da mogu i u duhu također postati ljudska bića, Ja Osobno se ne miješam/uplićem – bez obzira koliko
budalasto oni djelovali. Sve što Ja činim je da im dopustim da dosegnu, neometani, ono čemu su toliko gorljivo
težili kao da im njihova cijela životna sreća ovisi o tome. Meni ne predstavlja neku razliku da li su posljedice
dobre ili loše. Ono što stvore to će i dobiti. Iako Ja znam što će se poslije dogoditi, Ja neću – i ne smijem –
intervenirati sa Svojom svemoći; jer ako bi Ja to učinio, čovjek prestaje biti čovjek. On onda nije ništa drugo
nego animirana mašina i kao takav zauvijek nema nikakve vrijednosti, niti za sebe niti za Mene.
431.
Naravno, volja može biti regulirana kroz svakojake odredbe i zakone; ali niti odredba niti zakon ne mogu
spriječiti slobodnu volju da izvrši ono što je naumila. Ako čovjekova volja želi prihvatiti odredbu ili zakon kao
vodilju za svoje djelovanje, on će ga poslušati spontano bez ikakve unutarnje prisile; ali ako on to ne želi učiniti,
ni jedna sila na Zemlji i na nebu ga ne može – i ne smije – na to prisiliti. Jer, kako rekoh, bez slobodne volje
čovjek više nije čovjek (a ČOVJEK, točnije njegovo formiranje, je cilj svega stvaranja ili ono što Božja
Providnost neprestano ima u vidu) već obična animirana mašina. U procesu vremena će čovjek također izmisliti
mašine koje će izvršavati jako visoko umješne zadatke koje je u današnje vrijeme (prije 2000 godina) jedva netko
u stanju vršiti.
432.
Ali čovjek može, iz sebe, činiti što god ga je volja, i nitko ga u tome ne može spriječiti. Stoga čovjek može
činiti što ga je volja sa Zemljom koja nosi i hrani njegovo tijelo; i jedino će ga posljedice naučiti da li je njegova
volja bila dobra ili loša.
433.
Prema tome, svako ljudsko biće posjeduje razum i iz njega proizlazeći intelekt. On putem odredbe,
ovosvjetskog zakona i kroz svakojaku vrstu iskustva može biti prosvijetljen i onda spontano odlučiti što je dobro,
pravedno i istinito pa onda prema tome odrediti pravac svoga djelovanja. Na taj način se on ne prisiljava (= ne
narušava mu se slobodna volja), pošto on osobno slobodno odabire ono što je prepoznao kao dobro, pravedno i
istinito.
434.
Svakodnevno nas iskustvo uči (!!), i to u tisuće primjera, kako ljudi, obično da bi za sebe postigli neku
privremenu korist, jako često preziru ono što su prepoznali kao dobro, pravedno i istinito te djeluju sa time u
suprotnosti. To je daljnji dokaz da sloboda ljudske volje ne može biti stavljena u opasnost ili pak ičime
reducirana. Sasvim je moguće da će ljudi vremenom izmisliti velike izume i na taj način početi utjecati na
prirodu Zemlje, što na kraju mora stvoriti (spring) stvarnu pukotinu (= riječ obuhvaća ‘rupu prouzrokovanu
oštećenjem kroz koju nešto istječe’). Naravno, rezultat ovog neće biti ugodan no pojavit će se kao
zaslužena/sigurna kazna za krivo primjenjenu slobodnu volju; ipak, sve to neće biti Moja namjera već će to biti
posljedica čovjekove volje.
435.
Ako ljudi žele još jednu Poplavu, neka crpe (ili ’sišu tekućinu kroz cijevi’) – kopaju kroz – planine, pa će
na taj način otključati podzemne vodene rezervoare. Ako žele vidjeti cijelu Zemlju u plamenu, neka unište sve
šume. Kao posljedica toga će prirodni duhovi (elektricitet) porasti, u tolikoj mjeri da će Zemlja uskoro postati
obavijena sa oceanom vatre i munja. Hoće li to onda također biti Moja želja da Zemlju kaznim kroz vatru?
Stoga, učite ljude da budu mudri, da ne bi na sebe navukli svoj vlastiti sud. Ali, iako Ja znam da se ovi događaji
hoće zbiti, Ja neću i ne smijem intervenirati kroz Moju svemogućnost, već jedino putem odredbe/upute/pravila.
436.
Nikad nije prošlo više od 50 godina - i ponovno su se pojavljivali ljudi koji su narodu ukazivali pravi put.
Sada sam Ja Osobno, kao čovjek, sišao na ovu Zemlju koja je određena za tako velike stvari. A nakon Mene, sve
do kraja svijeta, ljudi će biti opet i iznova biti poslani djeci ovoga svijeta i mnoge će obratiti ka istinskom svjetlu.
437.
Ni jedna jedina jota ovog učenja koje vam je sada predano se neće izgubiti. Ipak to će biti od male ili
nikakve važnosti čovječanstvu u cjelini (= čovječanstvo će mu, generalno gledano, pridavati malu važnost) koje
će, sve dok je ovdje – i dok ovdje mora biti – materija, biti u neprestanom sukobu sa čistim duhovnim
elementom. Međutim, neka se nitko ne plaši zbog toga; jer uvijek će biti mnogo koji su pozvani, ali samo
nekolicina odabranih među njima.
438.
Zemlja će uvijek imati sigurno mjesto za one koji slijede odbranike; ali oni koji su previše gluhi i slijepi u
svojim srcima će s vremena na vrijeme biti prosijani, poput pljeve iz čista žita.
439.
Prema tome, Zemlja će nastaviti postojati kao što je postojala još od Noe, i nosit će Moju svjetliju djecu.
Jedino će nečistoća koja je previše porasla biti otklonjena i ući će u drugu vrstu ’pročišćavajuće’ ustanovu kojih
uistinu nikad nije, i neće nedostajati u Mojem vječnom velikom Kraljevstvu. Ipak, takva bića nikad neće
57
postati Moja djeca, jer prije nego što netko postane Moje dijete, on Me mora jako dobro poznavati i voljeti iznad
svega.
440.
Sada ne govorim kao čudotvorni iscjelitelj Isus iz Nazareta, već kao Onaj Koji je u Meni obitavao od
vječnosti. Ja vam govorim kao Otac prepun ljubavi i milosrđa i kao Jedini Bog Koji kaže: ’Ja sam Alfa i Omega,
vječni početak i beskonačni, vječiti, konačni cilj sve beskonačnosti; osim Mene nigdje nema drugog Boga!’
441.
Prema tome, Ja vam kažem: Onaj koji će Me, već ovdje, ili bar u onostranom, tražiti, pronaći, prepoznati
i onda ljubiti iznad svega a svog bližnjeg strpljivo i svom svojom moći/snagom kao samog sebe, će biti Moje
dijete, što će reći, Moj sin i Moja kćerka. Međutim, onaj koji Me ne bude tražio, pronašao, prepoznao i ljubio je
također bez ljubavi za svog bližnjeg, i nikad neće postati Moje dijete. Jer Moja djeca moraju biti savršena baš
kao što sam savršen Ja, kao njihov istinski Otac.
442.
Ali djeca ovog svijeta, koja će kasnije (= u Posljednja Vremena) vrlo vjerojatno biti ’pročišćena’, će ostati
stanovnici onih svjetova i zajednica za koje su prikladni i u kojima su bili pročišćeni. Ipak oni nikad neće biti
slobodni ući u kuću vječnog Oca (koja se nalazi) u centru najuzvišenijeg neba kao što su (to slobodna) Moja
djeca koja će zajedno sa Mnom, suditi cijelu beskonačnost za navijeke.
443.
Nakon predviđenog posljednjeg, velikog čišćenja će Zemlja, kao i sada, nositi mnoštvo ljudi. Ipak ta
buduća ljudska bića će biti puno bolja nego ova današnja i uvijek će imati Moju živu riječ.
444.
Ali kada, nakon eona vremena, Zemlja oslobodi sve svoje zarobljenike, ona će u sunčevom moru svjetla
biti transformirana u duhovnu Zemlju. Jer najniža ljuska i kora u kojima su ranije bili smješteni živi duhovi i
duše su poput plovučca/šljake (Njemački = ’bimsstein’, Engleski = ’pumice’; plovučac/šljaka je vrsta plutajućeg
kamena) koji, iako nije više stvaran životni element, i dalje jeste teška i izlomljena organska tvar/materija koja
skriva najnižu vrstu duhova pod sudom.
445.
Što se događa sa tom podlogom/nižim slojem jednom kada je sav inteligentni život sebe oslobodio od nje?
Hoće li ona plutati unaokolo u beskrajnom prostoru poput istrošenog grumena plovučca/šljake, potpuno mrtva i
bez neke daljnje sudbine? Ili bi trebala – i mogla - biti i dalje od neke koristi u sferi živih duhova koji se
usavršavaju na raznorazne načine? Da, biti će od koristi, jer ništa ne može biti mrtvo i bez sudbine u
beskrajnosti prostora koji je isto tako i Moje Kraljevstvo i Moje vječno obitavalište. Međutim, govoreći o
sudbini, čovjek mora bez greške govoriti o duhovno-vječnoj sudbini (ili ‘čovjek mora točno označiti duhovnovječnu sudbinu’), pošto ne može postojati tako nešto kao što je materijalno-vječna sudbina.
446.
Pošto je sva materija nešto prostorno i (pri)vremeno odvojeno te ograničeno, ona može zasigurno imati
samo (pri)vremenu sudbinu. Međutim, jednom kada je, za vrijeme određenog vremenskog perioda, ispunila
svoju sudbinu te kao medij poslužila uzvišenu životnu svrhu ali je sada postala tvrda, porozna i prepuna rupa,
stoga potpuno beskorisna za drugu, sličnu svrhu, iako je prije bila korisna i zdrava posuda koja služi određenu
svrhu, pitanje je: Što će sada postati od plovučca/šljake?
447.
Pogledajte u vedro pored izvora koje je mnogo godina služilo da se njime vadi voda. Što će se sa njime
dogoditi (ili ‘što će od njega postati’)? Može li ono i sada kada je potpuno istrošeno i prepuno rupa i dalje biti
korišteno za vađenje vode? Ne, ono će biti maknuto i spaljeno. Ono je na taj način potpuno razgrađeno u dim,
zrak i nešto pepela koji je, međutim, kroz vlažnost atmosfere također razložen u jednostavniju vrstu zraka.
Jedino tada ono može ponovno služiti kao dobra podloga za stvarnu duhovnu suštinu. Čak ako ono ne postane
opet jedno te isto vedro ono može, ipak, ponovno biti pretvoreno u jako nježnu i laganu ljusku koja može postati
nosioc žive vode koja izvire iz Mene.
448.
Ono što se kroz čovjekovo rasuđivanje događa – ili će se sigurno dogoditi – sa starim vedrom za vodu, će
se u dalekoj budućnosti također dogoditi sa ovom Zemljom kao i sa drugim svjetovima, čak i sa praiskonskim
centralnim suncima. Oni će postati potpuno duhovni svjetovi koji nose i daju utočište blaženim duhovima.
Međutim, takvi svjetovi onda neće biti nastanjeni samo na površini, već u velikoj mjeri u unutrašnjosti, naime, u
unutranjim životnim hramovima koji korespondiraju sa svim njihovim prijašnjim organsko-materijalnim
formama.
449.
Jedino onda će ljudi, kao usavršeni duhovi, potpuno/temeljito naučiti o unutarnjoj prirodi svjetova koji
su ih jednom nosili; i tamo neće biti kraja njihovoj radosti i čuđenju nad njihovom izuzetno prekrasnom i
kompleksnom unutarnjom organskom strukturom od najmanjih do najvećih organa.
450.
58
Male planete koje nemaju svojeg vlastitog svjetla, poput recimo ove Zemlje, njezinog mjeseca, tako zvane
Venere, Merkura, Marsa, Jupitera i Saturna, i još drugih sličnih planeta koje pripadaju ovom suncu, uključujući
i mnoge komete – koje kasnije također postaju planete koje nose ljudska bića, dijelom kroz zbiljno sjedinjenje sa
planetom koja već nosi ljudska bića, a dijelom i svojim vlastitim pravom kao sazrele planete -, sve one će se
rastvoriti (dissolve) u suncu, nakon – po vašim računanjima – eona vremena.
451.
Sunce i njegovi mnogi drugovi će se rastvoriti (dissolve) u njihovom specijalnom centralnom suncu. Ova
centralna sunca, koja mogu biti ogromne starosti i za koje je jedan eon zemaljskih godina ono što je za ovu
Zemlju jedna godina, će se rastvoriti u centralnim suncima super galaksija, suncima koja su, u svoj njihovoj
veličini – ako bi se izrazili Arapskim brojevima –, naravno 1 000 000 x 1 000 000 puta ponovno veća. Ta
centralna sunca super galaksija će se opet rastopiti/raspustiti u centralnim suncima super super galaksija, koja
su pak opet u istoj toj mjeri veća (od prethodnih sunaca). Ta centralna sunca super-super galaksija će se konačno
rastvoriti u jednom praiskonskom suncu čije su fizičke dimenzije, po vašim standardima, uistinu neizmjerne.
452.
Ali gdje će, onda, to praiskonsko sunce pronaći svoje konačno rastvaranje? U vatri Moje volje! I iz tog
konačnog rastvaranja (!) će se svi svjetovi vratiti, iako duhovno, svojem prijašnjem redu i služenju nakon čega će
duhovno trajati u vijeke vjekova u svom njihovom veličanstvu, ogromnoj širini i čudesnosti.
453.
Naravno, vi ne smijete zamišljati da će se sve ovo dogoditi sutra, ili preksutra; već zamislite u svojoj glavi
(mind’s eye) sva zrnca pijeska na Zemlji i zamislite da je svako (to zrnce) jedna zemaljska godina, pa bi
proizlazeće godine jedva mogle biti dovoljne da bi se izračunalo materijalno trajanje ove Zemlje. Nemoguće je
zamisliti puno duže trajanje sunca, još manje ono centralnih sunaca prvog reda, centralnih sunaca drugog reda,
a ponajmanje za vas neizmjerno trajanje centralnih sunaca super-super galaksija, ili čak praiskonskog
centralnog sunca, - a sve to još manje pošto će sunca rađati nove svjetove, centralna sunca nova planetarna sunca
a praiskonska centralna sunca cijele legije sunaca svake vrste.
454.
Ali iako su ovi veliki svjetovi postojali eonima vremena, u dalekoj budućnosti će ovo vrijeme završiti i
drugi period stvaranja će započeti svoj kurs i biti završen. Nakon toga, novo stvaranje će započeti u beskrajno
udaljenom predjelu prostora stvaranja. A vi ćete u njemu imati aktivnu ulogu, baš kao i u bezbroj ostalih
(stvaranja) koja će slijediti, - no jedino kao Moja istinska djeca.
455.
Jer onaj koji neće, uzimajući zadanu/određenu cestu, postići Sinovstvo Božje, će kao usavršeno, mudro i
naposlijetku blaženo stvorenje, ostati na svojoj vlastitoj duhovnoj zemlji, živjeti tamo i biti aktivan te čak
posjetiti ostale susjedne duhovne svjetove -, ali on neće biti sposoban učiniti više od toga i neće osjećati aktivni
poticaj prema nečem više uzvišenijem.
456.
Ali Moja djeca će uvijek biti oko Mene, te će razmišljati, osjećati, željeti i djelovati u skladu/složno sa
Mnom. U ovome će ležati ogromno velika razlika između Moje istinske djece i blaženih bića koja su obdarena sa
razumom i intelektom. Prema tome, dobro pazite da u danima koji dolaze vi budete smatrani dostojnima (=
dovoljno vrijednima) i prikladnima da budete Moja djeca!’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/108-112’ J.Lorber
59
Stvaranje-Evolucija formi
457.
’U prvobitnoj/praiskonskoj suštini, ili također, u suštinskom centru jedinog Bića, Jehovi, Koji je sâm
život ili život sam u Sebi te kao Takav prvi/jedini uzrok svega stvorenog, je od vječnosti postojala velika sveta
stvaralačka misao (= egzistencijalna ideja), ili Riječ, iz koje je sve što postoji nastalo, a ta Riječ, to svjetlo, nije
bila/o samo ’u’, već također i ’sa’ Bogom, tj. svjetlo je izašlo (came forth) iz Boga kao (= postalo je)
supstancijalno vidljivo, te se, s obzirom da nije samo bilo ’u’, već također i ’sa’ Bogom, tj. s obzirom da nije
došlo/ušlo u postojanje ’poslije/nakon’ praiskonskog Božjeg Bića (te u sebi nema i ne može mu se pripisati ništa
od procesa ’dolaska u postojanje’, pošto ’dolazak/ulazak’ u postojanje pretpostavlja ’ne-postojanje’ tj.
’stvaranje/nastanak u vremenu’), već je vječno baš kao i sâm Bog, širilo/rasprostiralo oko praiskonske Božanske
suštine.
Ta Riječ, ta Božanska sveta promisao ili ideja je od-uvijek bila jedno sa Bogom, tako reći ’u’ praiskonskom
centru sveg života i u svemu postojećem, u ulozi Prvog Uzroka ’sa’, ’u’ i ’iz’ Boga, stoga i sâma Bog skroz-naskroz (vidi Mudre izreke 8:22-31). Sve duhovno i materijalno je po njoj postalo, i ništa što je postalo nije bez nje
postalo. Bog je stoga bio, od vječnosti, najsavršeniji osnovni/temeljni život ’u’ i ’izvan’ Sebe (in and out of
Himself) skroz-na-skroz, i to svjetlo, ta Riječ ili život je pozvalo van iz Sebe (called forth out of itself) svo
stvaranje i sva stvorena bića, i to svjetlo, ta Riječ ili život je također i život unutar svih stvorenja, baš kao i
unutar ljudskih bića koja su došla u postojanje ’iz’ Njega. Stoga su ta stvorenja i ljudska bića potpuna
predodžba praiskonskog svjetlosnog života Koje im je dalo njihovo postojanje, svjetlo, i život jako sličan Svom
vječnom praiskonskom postojanju i životu.’
Ivan 1:1-4, 10 & Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje - 1/1:6, 13’ J.Lorber
458.
Da bi sljedeća neobično važna objava [istraživanja ukazuju kako su istine ovog učenja (’Stvaranje-Evolucija
formi’) većma neznane u današnjem svijetu; drugim riječima, skoro cjelokupno čovječanstvo je i dalje u neznanju i
mraku što se tiče ’stvaranja’ svijeta/svemira i ’postanka’ čovjeka što, potpomognuto sa krivo rastumačenim naučnim
’činjenicama’, samo doprinosi sveopćem ateizmu i očajanju modernog doba; ’Mnogi ateisti tvrde da su ateisti baš
zbog teorije o evoluciji.’ J.D.Sarfati ’ Pobijanje evolucije - 1’], koja će otkriti veliku tajnu ne samo Božjeg stvaranja
već i cijelog vidljivog svemira, baš kao i svih bića koja ga nastanjuju zajedno sa ’krunom’ stvaranja, - čovjekom, bila
razumljiva/prihvatljiva umu koji je već toliko razvijen da u sebi ima mogućnost racionalnog razmišljanja, mi prije svega
trebamo, po već uhodanoj taktici, tom istom umu dati određene ’alatke’ koje će mu pri ovakvoj jednoj mentalnoj
egzibiciji biti sasvim nužna pomagala [’Prije nego što čovjek započne neki rad on najprije mora znati koji mu je
alat za to potreban, i tek nakon toga će on/majstor, ispravnom upotrebom ove ili one alatke, moći dokazati svoju
vještinu/umješnost.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 16’
G.Mayerhofer].
459.
Tri stvari su nužne da bi se ta ’mentalna operacija’ mogla zadovoljavajuće izvršiti (drugim riječima, da bi
čovjek mogao ’pratiti’ ovu raspravu on mora istovremeno biti u posjedu slijedećeg), prvo, ’sposobnost duhovnog
razmišljanja’ (vidi 175), zatim/drugo, spoznaja ’su[tinske kvalitete’ ili ’dimenzije’ praiskonskog jedinog bića, Jehove (o
čemu odmah niže), te na kraju/treće, spoznaja o tome kako je Bog Čovjek, te da smo mi, ljudi, napravljeni/stvoreni na
Njegovu sliku i priliku, tj. spoznaja o tome kako smo mi u sebi ’umanjena’ replika (microcosmos) ’velikog’ svemira
(’macrocosmos’) i naposlijetku Boga (’Čovjek je od strane drevnih ljudi bio nazvan ’mikro-svemirom’ zbog toga
što on predstavlja/reprezentira/oslikava makro-svemir ili svemir u cjelini; a svemir u cjelini, kako smo ustvrdili,
predstavlja ili reprezentira samog Boga.’ feat: E.Swedenborg ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti
– 319’). Ovo potonje (spoznaja o tome da je čovjek slika i prilika Božja ili pak 'umanjena' replika ’ogromnog’ svemira)
je pak nužno zbog toga da bi mogli zamisliti, tj. pratiti ’proces’ stvaranja i evolucije, kao i ’neprestane promjene’ u
Bogu ili pak ’svemiru’, naravno analognim putem. Na taj (i samo na taj) način će/bi nam one postale tako reći
’opipljive’ i ’razumljive’. Do sada smo već više puta naglasili kako čovjek bez odgovarajuće ’mentalne’ predstave
nikako ne može razumjeti apstraktne i duhovne stvarnosti (vidi 156-159).
460.
Tek onda, nakon što postavimo takve ’čvrste’ temelje, mi možemo krenuti dalje prema ’otkrivanju’ tajne
(kako?) i svrhe (zašto?) Božjeg stvaranja (što?) bez bojazni o neuspjehu te operacije.
461.
U današnjem svijetu, generalno gledano, i dalje prevladavaju dvije besmislice u svezi ‘stvaranja’ ili
‘početka/nastanka’ svijeta/svjetova pa tako i čovjeka (ljudi koji nastanjuju te brojne svjetove). Jedna od tih besmislica je
naučna, naime ona o ‘pra-kaosu/neredu’ ili ‘kozmičkom jajetu’ iz kojeg se svemir tako reći ‘izlegao’ sam od sebe, tj.
60
slučajno [ova teorija isključuje postojane Vrhovnog Bića; ‘Okvir koji se nalazi iza takve, evolucionističke
interpretacije stvari se zove naturalizam – pretpostavlja se da su stvari same sebe napravile, da nije postojala
nikakva Božanska intervencija, te da nam Bog nije otkrio znanje o prošlim događajima, (ovdje stvaranju).
Evolucija je nastala deduktivnim putem iz ove pretpostavke, te je u suštini ideja kako su stvari same sebe
napravile. U sebi uključuje ove nedokazane ideje: ‘ništa’ je, u navodnom ‘velikom prasku’, bilo uzrokom nečega,
iz ne-žive materije je nastao život, iz jedno-staničnih organizama su nastali (give rise to) više-stanični organizmi,
od bez-kralježnjaka su nastali kralježnjaci, od majmunolikih postojanja su nastali ljudi, od ne-inteligentne i nemoralne materije je nastala inteligencija i moralnost, iz čovjekovih težnji je nastala religija, itd.’ J.D.Sarfati
‘Pobijanje evolucije - 1’], a druga pak teološka (ova teorija pak uključuje postojanje Vrhovnog Bića i drži se teksta iz
Knjige Postanka doslovno ili literalno), i zastupa mišljenje kako je Bog stvorio svemir/svijet iz ‘ničeg’ (i to, kako piše u
Knjizi Postanka, u 7 dana, doslovno).
462.
Svatko imalo razuman mora nakon kraćeg razmišljanja doći do zaključka da tako veliki svemir, znači
beskonačan svemir, u svoj svojoj savršenosti izvedbe, tj. sa svim svojim zakonima na velikom i malom planu, nije
mogao doći u postojanje iz kaosa, tj. ‘slučajno’. Drugim riječima, zdrav razum nam govori kako svaki ‘red’
pretpostavlja ‘nekog’ tko je stvari po-stavio u red, znači ‘u-rednika’, baš kao što svaki zakon pretpostavlja ‘nekog’ tko je
taj zakon postavio, znači ‘zakonodavca’, što će reći (kada govorimo o izvedbi i uređenju svemira), nekog izuzetno
mudrog ili pak savršenog koji je u stanju postaviti takve zakone, a to je, svako dijete na nebu zna, Gospodin Bog.
Razmišljati kako iz ‘kaosa/nereda’ pukom ‘slučajnošću’ može nastati ‘red/zakon’ je protiv zdrave pameti, tj.
kontradiktorno je i kao takvo u suštoj suprotnosti sa duhovnom percepcijom i inteligentnom spoznajom (‘Spontana
pojava reda jednostavno nije zamisliva.’ ‘Današnji fizičari znaju’, kaze Ducroiq, ‘da ne postoji takva stvar poput
potpune slučajnosti.’ Kurt Eggenstein ‘Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo –
1’, pozivajući se na - Ducrocq, Albert: NOVEL. ibid nap. 22, str. 84; vidi također moje učenje ‘Nevidljivi Bog’; isto
tako vidi ‘Zapis u prirodi’ i ‘Evanđelje jednog sjemena’).
463.
U svezi druge besmislice (u svezi doslovnog tumačenja Knjige Postanka, tj. u svezi tvrdnje/teorije kako je Bog
stvorio svijet/svemir ‘baš’ u 7 dana (doslovno), će biti govora niže u ovom subjektu; vidi 605-745), naime one koja kaže
kako je Bog stvorio svijet/svemir iz ‘ničeg’, tj. da je svijet/svemir nastao iz ničeg, svaki imalo razuman čovjek će, nakon
kraćeg razmišljanja, morati doći do zaključka, samo ako sebe zapita ‘da li iz NIČEG može nastati NEŠTO?’, kako
‘svijet’ nikako nije mogao nastati iz ničeg pošto iz ničeg ništa ne može nastati/iz ničeg ništa ne nastaje. Na ovu temu
E.Swedenborg naučava slijedeće:
464.
‘Svatko tko razmišlja sa čistim/zdravim razumom vidi da svemir nije bio (= mogao biti) stvoren iz ničeg,
pošto vidi da iz ničeg ništa ne može biti napravljeno/stvoreno. Jer ništa je ništa, a stvoriti nešto iz ničeg je
kontradikcija/proturječno, a što je kontradiktorno/proturječno je suprotno svjetlu istine koje je od Božanske
mudrosti (iako je ovdje riječ o ‘ništa-nešto’ odnosu, ista logika vrijedi također i za ‘nered-red’, ‘ne-inteligentno –
inteligentno’ te ne-živo – živo’ odnose). A sve što nije od Božanske mudrosti nije od Božanske svemogućnosti.
Svatko tko misli sa zdravim/čistim razumom također vidi da su sve stvari (koje vidimo baš kao i one koje ne
vidimo) bile stvorene od/iz supstance koja je Supstanca u sebi ili sâma Supstanca, jer to je sâma Suština, iz koje
sve stvari koje imaju svoje biće mogu postojati (ili ‘doći u postojanje’). A pošto je Bog jedini Supstanca sâma u
sebi, i posljedično tome sâma Suština (ili ‘sâma Bît’), očigledno je da postojanje stvari nema drugog izvora.
Mnogi ljudi su ovo vidjeli/razumjeli pošto im njihov razum to omogućava. No oni se to nisu usudili i potvrditi iz
straha da ne bi možda došli do pomisli kako je stvoreni svemir – Bog, pošto je od/iz Boga, ili da je priroda došla u
postojanje sama od sebe, stoga da je ono ‘najunutarnije’ u prirodi ono što se naziva Bogom [‘Da ljudski umovi
nisu formirali ideju (ili 'da se u ljudskim umovima nije začela ideja') o tome kako je Bog prva supstanca i forma, te
da je Njegova forma istinska Čovjekova forma (ili ‘a o Njegovoj formi da je ona istinska Čovjekova forma’), oni bi
jako lako propali u fantastične, prikazi-nalik ideje o Samom Bogu, čovjekovim počecima i stvaranju svijeta. Oni
ne bi mogli izbjeći mišljenje o Bogu kao o prvobitnoj prirodi svemira (ili ‘oni ne bi imali o Bogu drugačije
mišljenje nego da je On priroda svemira u njezinim prvim počecima’), te dosljedno tome kao prirodnom prostoru
(expanse), ili kao nečemu što je prazno i poput ništavila (ili ‘kao o praznini i ništavilu’). Oni bi razmišljali kako je
čovjek nastao kao posljedica slučajnog gomilanja atoma, pretvarajući se u ljudski oblik; o stvaranju svijeta, da
duguje svoje supstance i forme geometrijskim točkama i linijama, koje su, pošto im nedostaje karakteristika, u
sebi nepostojeće. U slučaju takvih ljudi sve što ima veze sa crkvom je poput rijeke Styx (u Grčkim mitovima,
rijeka kojom su duše umrlih plovile do podzemlja) ili pak poput tame Tartara (podzemnog svijeta).’ E.Swedenborg
'Istinska Kršćanska Religija – 20:2']. Kao rezultat toga, iako su mnogi ljudi vidjeli kako ishodište svih stvari nije
(i ne može biti) iz drugog izvora do Boga i Njegove suštine/bîti, ipak se oni nisu usudili napredovati iza/preko
svoje prve misli o ovom subjektu, iz straha da se njihovo razmišljanje ne bi zaplelo u tako-zvani Gordijski čvor,
iz kojeg ga na kraju ne bi mogli izvući/osloboditi. Oni ne bi mogli izvući njihovo razumijevanje iz razloga što su o
Bogu i o Božjem stvaranju svemira razmišljali u terminima/uvjetima vremena i prostora, koji su vlasništvo
prirode [koji pripadaju prirodi; hoće reći da čovjek upada u ‘Gordijski/nerazmrsivi čvor’ ako o stvaranju
svemira razmišlja na prirodan način, tj. uključujući u mentalnu operaciju ideju o ‘početku’, što je sasvim
‘prostorno-vremenska’ ideja; baš zbog toga je bilo rečeno da bez ‘duhovne ideje’ slijedeće otkrovenje
61
(‘Stvaranje-Evolucija formi’) nikako nije ‘racionalno/razumski’ shvatlljivo!], a nitko nije u stanju imati
percepciju o Bogu ili pak o stvaranju svemira od/iz perspektive prirode (= iz prirodne ideje koja uključuje
‘početak’ i ‘kraj’). U drugu ruku, svatko čije razumijevanje je na (ili ‘u bilo kakvom’) unutarnjem/duhovnom
svjetlu (ili ‘posjeduje određeno unutarnje svjetlo’), može shvatiti prirodu i njezino stvaranje iz Božje perspektive,
pošto Bog ne postoji u prostoru i vremenu.’
E.Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti – 283’
465.
Kada je Mojsije, na Horebu [’Horeb’ (moderni naziv Jebel Musa) je planinski masiv koji obuhvaća planine
između Sueskog i Akabskog kanala i na originalnom hebrejskom jeziku znači ’pustinja’ ili ’osušeno tlo/dryness’; ovdje
reprezentira stanje Židovske crkve u to vrijeme, znači odsustvo ljubavi prema Bogu/bilo kakvog duhovnog
života/pustinja i posljedično tome, nedostatak ’percepcije/mudrosti/vode’ u svezi prirode i kvalitete Božanstva; jedan od
vrhova Horeba, kojeg su nazivali Božja planina, je i Gora Sionska ili Sion], zapitao Boga za ime (’ime’ u Riječi Božjoj
predstavlja ’suštinsku kvalitetu’ ili ’karakternu osobinu’ imenovanog), iz gorućeg grma se začuo glas: ’JA SAM koji
JESAM! Tako reci djeci Izraela, ’JA JE-SAM’ me poslao ka vama, i dalje reci, ’JEHOVA, Bog vaših očeva me
poslao ka vama.’ Izlazak 3:13-15
466.
Ime ’Jehova’, što je JEDINO ISPRAVNO ’IME’ ZA ORIGINALNO PRAISKONSKO BOŽANSKO BIĆE
(vidi moje učenje 'Bog, kako Mu je ime?'), samu Suštinu/Bît koja je ujedno i UZROK ILI IZVOR SVEG
POSTOJANJA, na originalnom jeziku znači ’Onaj koji postoji’ ili ’Biće/Bît’, tj. Onaj Koji ’jedini’ postoji/jedino/a
Biće/Bît, i izvodi se od glagola ’biti’. Još preciznije, a uzimajući u obzir do sada rečeno, svako biće, ovdje ’jedino’Biće,
da bi ’bilo/postojalo’ mora sebe manifestirati ili doći u postojanje, koje se tada zove ’bitak’, stoga se/imajući tu prirodu
stvari u vidu Jehova objavio Mojsiju riječima: ’Ja SAM, ili Ja Sam jedino Biće’, Koji JESAM, ili Koje ’postoji’, tj.
Koje se manifestira (čitamo: ’sve što se manifestira, sve vidljivo jeste i mora biti dio Moga Bića!!).
BOŽANSKO BIĆE (ESSE=BÎT, BIĆE) JE BIĆE SAMO U SEBI (SAMO-OPSTOJEĆE BIĆE), ALI
ISTOVREMENO I BIĆE-KOJE-POSTAJE U SEBI (EXISTERE = MANIFESTACIJA TOG BIĆA)
467.
Jehova Bog je Biće samo u sebi, jer On je JA JE-SAM, istinski, jedini i prvi izvor, od vječnosti u vječnost,
svega što postoji, koji tome/svemu što postoji omogućava postojanje (ili ‘bez Kojeg to što postoji ne bi moglo
postojati’). U ovom i ni jednom drugom smislu je On Početak i Kraj, Prvi i Zadnji, Alfa i Omega. Čovjek ne
može reći kako je Njegovo Biće iz/od Sebe, pošto ‘iz/od Sebe’ pretpostavlja ono što je bilo ranije i stoga vrijeme
(na taj način se upliće materijalna ideja); a vrijeme je nespojivo sa beskonačnošću, za koju se kaže da je ‘od
vječnosti’. To (‘iz/od Sebe’) bi također pretpostavljalo i drugog Boga, koji je Bog u Sebi, i stoga Boga koji
proizlazi iz Boga; drugim riječima, to bi značilo da je Bog formirao Sebe, tako da On (prema tome) ne bi mogao
biti nestvoren i beskonačan, pošto bi na ovaj način (ili ‘u tom slučaju’) on Sebe razlikovao ili od Sebe ili od
(nekog) drugog.
468.
Iz činjenice da je Bog Biće samo u Sebi slijedi da je On Ljubav sama u Sebi, Mudrost sama u Sebi i Život
sam u Sebi, i da je On, Koji je uzrok svega, točka prema kojoj se sve odnosi da bi moglo (ili ‘ako želi’) postojati
(Who is the point of reference of everything, if it is to exist). Da je Bog Bog pošto je On Život u sebi je očigledno iz
Gospodinovih riječi u Ivanu (Ivan 5:26) i u Izaiji (gdje čitamo):
Ja sam Jehova Koji stvara sve stvari, Koji sâm rasprostire nebesa, Ja zemlju protežem bez ičije pomoći.’
Izaija 44:24
Te da je ‘On jedini Bog i da osim Njega drugog Boga nema.’ Izaija 45:14, 15, 21, 22; Hošea 13:4
469.
Razlog zašto Bog nije samo Bît/Biće samo u sebi, već također i Manifestacija te Bîti/Biće-kojepostaje/Bitak (Coming-into-Being) sam u sebi leži u tome što Bît/Biće, ako ne dođe u postojanje (ili ‘ako ne
postane’ ili pak ‘bez bitka’), uopće ne postoji; a također Biće-koje-postaje/Bitak može nastati samo od Bića/Bîti.
Stoga jedno pretpostavlja drugo. Na posve isti način forma ne može postojati bez suštine; jer ništa ne može biti
pripisano supstanci dok ona ne uzme (ili ‘dok nema’) formu, a što je lišeno kvalitete (ili ‘čemu se ništa ne može
pripisati’) u sebi nije ništa. Ovdje su korišteni pojmovi/termini Biće/Bît (Esse) & ‘Biće-kojepostaje/Bitak/Manifestacija Bića/Bîti’ (Existere), a ne suština (essence) i postojanje/egzistencija (existence), pošto
treba praviti razliku između Bića/Bîti i Suštine, i stoga između Bića-koje-postaje/Bitka/Manifestacije Bića/Bîti i
Egzistencije/Postojanja, slično kao i između onog što je bilo prije i onog što je bilo poslije, jer ono što je prije je
univerzalnije od onog što je poslije. Beskonačnost i Vječnost se mogu pripisati Božanskom Biću, dok se
Božanskoj Suštini i Božanskoj egzistenciji mogu pripisati Božanska ljubav i Božanska Mudrost, te kroz njih
62
svemogućnost i sveprisutnost. Ali o ovim subjektima će se raspravljati na prikladnom mjestu.
470. Da je Bog, zvan još Biće/Bît i Biće-koje-samo-u-Sebi-postaje/Bitak, istinski i jedini pra-izvor svega što ima
biće i postojanje, je prirodnom čovjeku uz pomoć njegovog vlastitog razuma sasvim nemoguće doznati/otkriti.
Jer prirodan čovjek svojim vlastitim razumom može shvatiti jedino stvari koje pripadaju prirodi, pošto se one
slažu (ili ‘pošto se to slaže’) sa esencijalnom prirodom njegova razuma, u kojeg, još od djetinstva i dječačkog
doba, (osim prirode) ništa drugo (i) nije ušlo/entered. Ali čovjek je bio stvoren na taj način da bi mogao biti
također i duhovno biće, pošto mu je određeno da živi nakon smrti, a kako će taj život biti (ili ‘kako će on taj život
imati’) među duhovnim bićima iz drugog svijeta (ili ‘u njihovom svijetu’), Bog je osigurao (ili ‘dao čovjeku’)
Riječ, u kojoj On nije otkrio samo Sebe, već također i postojanje neba i pakla, u kojima će, u jednom ili drugom,
svako ljudsko biće živjeti do u vječnost, u ovisnosti o tome kako je živio i u što je vjerovao (za života na ovoj
zemlji). Bog je u Riječi također otkrio da je On JA JE-SAM ili Biće, istinski i jedini samo-opstojeći (self-existent)
izvor, i stoga prvi ili početak iz kojega sve ostalo proizlazi.’ E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 21, 22:1’
BESKONAČNOST ILI NEIZMJERNOST I VJEČNOST BOGA
471.
Postoje dvije osobine/svojstva karakteristične/a za prirodni svijet koje/a čine sve u njemu konačnim.
Jedna/o je prostor, a druga/o vrijeme. Pošto je Bog stvorio prirodan svijet, i zajedno sa njime prostorne
udaljenosti
i
vremenske
razmake/periode
koji
služe
da
bi
ga
definirali,
nužno
je
razmotriti/obraditi/prodiskutirati o njihova dva izvora/ishodišta (= početne točke), naime, neizmjernost i
vječnost. Jer neizmjernost Boga se odnosi prema prostoru, a Njegova vječnost prema vremenu, dok Njegova
beskonačnost obuhvaća zajedno i neizmjernost i vječnost. Ali pošto beskonačnost prevazilazi/nadmašuje
konačno, i kao takva je za konačan um neshvatljiva, da bi se omogućila kakva takva percepcija beskonačnosti,
raspravit ćemo seriju slijedećih teorema (ili ‘tvrdnji’):
(1) Bog je beskonačan, pošto On jest i dolazi u postojanje u Sebi, a sve u svemiru jeste i dolazi u
postojanje od/iz Njega.
(2) Bog je beskonačan, pošto je postojao prije nego je svijet postojao, i stoga prije nego su prostor i
vrijeme došli u postojanje.
(3) Od stvaranja svijeta je Bog ne-prostorno u prostoru i van-vremeno u vremenu.
(4) Beskonačnost Boga se u odnosu na prostor zove neizmjernost, dok se u odnosu na vrijeme zove
vječnost. Ali bez obzira što su oni u takvom odnosu, Njegova neizmjernost je potpuno lišena prostora a
Njegova vječnost je potpuno lišena vremena.
(5) U svijetu postoji mnoštvo stvari koje prosvjetljenom umu omogućavaju vidjeti/spoznati beskonačnost
Boga Stvoritelja.
(u ‘Istinskoj Kršćanskoj Religiji’ se nalazi i šesti stavak no mi ga, zbog potreba ovog učenja, na ovom
mjestu preskačemo)
Ovi teoremi (ili ‘ove tvrdnje’) će biti objašnjeni po redu (ili ‘jedan po jedan’).
(1) BOG JE BESKONAČAN, POŠTO ON JEST I DOLAZI U POSTOJANJE U SEBI, A SVE U SVEMIRU
JESTE I DOLAZI U POSTOJANJE OD/IZ NJEGA
472.
Do sada je bilo ukazano (misli se na prethodna poglavlja ‘Istinske Kršćanske Religije’) kako je Bog Jedan
i kako je On istinsko (very) i prvo(tno) Biće svega što postoji, te da sve stvari koje jesu/postoje, dolaze u
postojanje te opstaju/žive u svemiru, proizlaze iz Njega. Iz toga slijedi kako je On beskonačan. U nastavku teksta
će biti dokazano da ljudski razum može vidjeti istinu te stvari iz jako puno stvari u stvorenom svemiru. No iako
te stvari mogu dovesti ljudski um do spoznaje kako je prva Suština (Ens) ili prvo Biće (Esse) beskonačno, on i
dalje ne može poznavati/spoznati Njegovu prirodu, te Ga stoga ne može definirati do kao totalno beskonačnog,
Koji je samo-opstojan (subsisting in itself) te je stoga prava/istinska (very) i jedina (sole) supstanca; a kako ništa
ne može biti pripisano/rečeno (predicated) o supstanci bez forme, On je stoga prava i jedina forma. No gdje nas
ovo sve skupa vodi (ili ‘ali što to sve skupa znači’)? To i dalje ne ukazuje kakvo je u sebi beskonačno (ili ‘što je
63
beskonačno’). Jer ljudski um je, usprkos sveg svojeg dostojanstva i izvrsne analitičke moći (ili ‘čak i kada je u
najvećoj mogućoj mjeri analitičan i uzvišen’), ipak konačan, te kao takav ni u kojem slučaju ne može
prikazati/predočiti/iskazati bilo što do konačno (ili ‘i njegova je konačnost neodvojiva od njega’). Prema tome (ili
‘iz tog razloga’), ljudski um nikako nije u mogućnosti vidjeti Božju Beskonačnost kakva je sama u sebi, a samim
time vidjeti Boga; no ljudski um može, tako reći, vidjeti Boga odostraga, (kao) u sjenci, kako je bilo rečeno
Mojsiju kada je preklinjao da vidi Boga; on je onda bio postavljen u pukotinu stijene odakle je vidio Njegove
stražnje dijelove (Izlazak 33:20-33). ‘Stražnji dijelovi Boga’ je ono što je vidljivo u ovom svijetu, a u konkretnom
slučaju ono što se može (od Njega) percipirati u Riječi.
473.
Ovo će dokazati (ili ‘sve ovo ukazuje’) kako je uzaludno pokušavati spoznati Boga kakav je u Svom Biću
ili u Svojoj Supstanci; no dovoljno Ga je (ili ‘i da Ga je dovoljno’) priznati/spoznati po (Njegovim) konačnim
stvarima, što će reći, Njegovom stvaranju, u kojem On beskonačno obitava. Osoba koja hoće ići dalje od toga (ili
‘koja time nije zadovoljna’) naliči na ribu (koja je) izvan vode, ili pticu u vakumiranoj prostoriji, koja se, pošto je
zrak iz sobe ispumpan, guši i naposlijetku umire.
474.
Takvu osobu možemo također usporediti i sa brodom kojeg je zahvatila oluja i koji, s obzirom da ga
kormilo više ne sluša, biva nasukan na stijene ili pješčane sprudove. To se događa onima koji iznutra žele
shvatiti/znati beskonačnost Boga, te nisu zadovoljni sa (ili ‘time što ju mogu spoznati po’) čistim/jasnim
izvanjskim znakovima. Postoji priča o određenom filozofu među drevnim ljudima, koji je skočio u more pošto
mu njegovo mentalno prosvjetljenje (ili ‘svjetlo vlastitog uma’) nije omogućilo vidjeti ili razumijeti vječnost
svemira; što bi on tek učinio da je kojim slučajem želio vidjeti ili spoznati/shvatiti beskonačnost Boga?
(2) BOG JE BESKONAČAN POŠTO JE POSTOJAO PRIJE NEGO SVIJET, I STOGA PRIJE NEGO SU
PROSTOR I VRIJEME DOŠLI U POSTOJANJE
475.
Prirodan svijet sadržava vrijeme i prostor, ali ne i duhovan svijet, iako se tako čini (ili ‘ali u duhovnom
svijetu oni ne postoje u stvarnosti već samo naočigled’). Razlog zbog kojeg su vrijeme i prostor bili
unijeti/uvedeni u svemir je da bi se jedna stvar mogla razlikovati od druge, velika od male, mnogo od
malo/nekoliko; stoga da bi se jedna kvantiteta razlikovala od druge i time jedna kvaliteta od druge; i da bi prema
tome uz njihovu pomoć tjelesna čula mogla razlikovati/prepoznati svoje objekte, a mentalna čula pak svoje
objekte, i tako osjećati, misliti i vježbati slobodu izbora (ukratko, ‘usavršavati se’). Vrijeme je došlo u materijalni
svijet (ili ‘vrijeme je u prirodnom svijetu bilo ustanovljeno’) rotacijom Zemlje oko njezine osi, kao i putovanjem
ovih rotacija od jedne do druge točke zodijaka. Izgleda kao da je sunce odgovorno za ove varijacije (ili
‘kretanja’), pošto je ono izvor topline i svjetla na cijeloj površini planete. To uzrokuje periode u danu, jutro,
podne, večer i noć, baš kao i godišnje sezone, proljeće, ljeto, jesen i zimu. Periodi u danu uzrokuju varijaciju
između svjetla i tame, a godišnje sezone između topline i hladnoće. Prostor je bio uveden u prirodan svijet time
što je Zemlja bila napravljena u obliku lopte (ili ‘tako što se od Zemlje formirala kugla’) te ispunjena sa
raznoraznom materijom čiji pojedinačni dijelovi su uzajamno različiti te imaju dužinu, širinu i visinu (and have
extension). Duhovni svijet ne posjeduje materijalni prostor i vrijeme koji mu korespondiraju. Tamo se vrijeme i
prostor pričinjavaju, a te pričine ovise o različitosti među stanjima koja afektiraju umove duhova i anđela u tom
svijetu. Vrijeme i prostor tamo su stoga određeni osjećajima njihove volje i posljedičnim mislima njihova
razumijevanja; no te pričine su stvarne u tom smislu da su one dosljedno/konzistentno ovisne o (ili ‘da su
konstantne u skladu sa’) njihovim stanjima (uma).
476.
Generalno mišljenje o stanju duša nakon smrti, (i) stoga (također) o anđelima i duhovima, je da oni nisu
u nijednom prostoru i stoga ne u prostoru i vremenu. Ova ideja dovodi do izjave (leads to saying) kako su duše
nakon smrti u (nekom) ‘Pu’ ili ‘Gdje’ (‘Pu’ na Grčkom znači ‘gdje’), da su anđeli i duhovi poput daška vjetra (tj.
da nemaju određeni oblik/formu), o kojima se ne može razmišljati drugačije do kao o eteru, zraku, dahu ili
vjetru. Istina stvari je da su oni osobe koje imaju supstancu, te među sobom žive život baš kao i ljudi u
prirodnom svijetu čiji je život baziran na prostoru i vremenu, koji je (misli se na život anđela), kako već rekoh,
kontroliran njihovim mentalnim stanjima. Ako to ne bi bilo tako, drugim riječima, u nedostatku prostora i
vremena, taj svemir u kojeg pristignu umrle duše i gdje žive anđeli i duhovi, bi se mogao provući kroz iglene uši
ili bi se pak mogao komprimirati toliko da stane u jednu vlas kose. To bi bilo moguće da tamo ne postoji širenje
supstance. No pošto ono postoji, anđeli žive u odvojenim grupama odvojeni jedni od drugih, u stvari i više
udaljeni nego ljudi koji imaju materijalni prostor između sebe. No periodi dana tamo nisu podijeljeni u dane,
tjedne, mjesece i godine, pošto tamo sunce ne izlazi i zalazi, niti putuje preko neba, već ostaje nepomično na
istoku na pola puta između zenita i horizonta. Oni imaju (i) prostor pošto je sve ono što je u prirodnom svijetu
materijalno u tom svijetu supstancijalno.
64
477.
Iz svega ovoga se može razumjeti kako prostor i vrijeme uzrokuju da svaka i sve stvari u oba svijeta budu
konačne; i stoga ljudi nisu konačni samo u svome tijelu već isto tako i u duši, a isto tako i anđeli i duhovi. Iz svih
ovih činjenica možemo izvesti zaključak kako je Bog beskonačan, što će reći ne-ograničen (ili ‘nije konačan’). Jer
On je kao Stvoritelj, Onaj Koji oblikuje, i Tvorac svemira, ograničio sve stvari (ili ‘dao konačnost svim
stvarima’), a to je On učinio uz pomoć Svoga Sunca, u čijem središtu On sam obitava, i koje se sastoji od
Božanske Suštine, koja emitira/proizlazi iz Njega poput sfere. Ondje i u tome je početak/uzrok ograničavanja; no
u svom napredovanju se ono proteže sve do naj-konačnijih formi u prirodi. Iz toga slijedi da je On u Sebi
beskonačan, pošto On (jedini) nije stvoren. Beskonačno se, ipak, čovjeku pričinjava kao ne-postojeće, pošto je
čovjek ograničen te razmišlja uz pomoć ograničenih ideja. I zato ako bi ograničenje, koje je neodvojivo od
njegove misli, bilo otklonjeno, on bi percipirao/osjećao ostatak kao ne-postojeći. Istina je ipak da je Bog
beskonačno sve, a čovjek u usporedbi sa njime ništa.
(3) OD STVARANJA SVIJETA JE BOG NE-PROSTORNO U PROSTORU I VAN-VREMENO U VREMENU
478.
Ideja kako Bog i Božansko koje proizlazi (proceed) direktno od/iz Njega nije u prostoru, iako je On
sveprisutan, prisutan sa svakom osobom na svijetu, svakim anđelom na nebu i svakim duhom ispod neba, ne
može biti shvaćena čisto prirodnim razmišljanjem, ali može do određene mjere sa duhovnim razmišljanjem.
Čisto prirodno razmišljanje ju ne može shvatiti jer je u njemu sadržan prostor, pošto je formirano od objekata u
svijetu koji nas okružuju; a u svakom od tih oku vidljivih objekata je prisutan (ili ‘uključen’) prostor. Prostor
(misli se na prirodan i našem oku vidljiv svijet) čini sve veliko ili malo, sve što ima dužinu, širinu i visinu.
Ukratko, svaka mjera, oblik ili forma ondje ovisi o prostoru. Ipak čovjek do određene mjere može dokučiti ovu
ideju sa prirodnim razmišljanjem pod uvjetom da u nju propusti/admits nešto duhovnog svjetla (u što pak gleda
naše učenje!). Ali ja prije svega moram nešto reći o ideji duhovnog razmišljanja. Ova u nikojem slučaju nije
ovisna o prostoru (ili ‘u njoj nema ničeg prostornog’ ili pak ‘ona se ne izvlači iz prostora’), već svu svoju
kvalitetu dobija iz stanja. Stanje je ono što se može pripisati ljubavi, životu, mudrosti, osjećajima, užicima, i
generalno dobru i istini. Svaki uistinu duhovni koncept ovih stvarnosti (ili ‘svaka uistinu duhovna ideja o ovim
stvarima’) nema ništa zajedničko sa prostorom, ona je na višem planu (ili ‘ta ideja je superiornija prostornim
idejama’) te gleda ‘dolje’ na prostorne ideje, kao ‘ispod’ sebe, baš kao što nebo gleda dolje na zemlju.
479.
Činjenica da je Bog ne-prostorno prisutan u prostoru i van-vremeno u vremenu objašnjava zašto je Bog
uvijek isti iz vječnosti u vječnost, i stoga isti nakon stvaranja svijeta kakav je bio i prije tog stvaranja; i(sto
objašnjava) zašto prije stvaranja svijeta prostor i vrijeme nisu postojali u Bogu ili u Njegovoj prisutnosti, ali
nakon ovog događaja jesu. Prema tome, pošto je On isti, Njegova prisutnost u prostoru je van-prostorna a u
vremenu van-vremenska. Iz toga slijedi da je priroda odvojena od Njega, a ipak je On sveprisutan u njoj. Stvar
je sasvim slična onoj u kojoj je život prisutan u svakoj supstanci i svoj materiji koja sačinjava jednu osobu, a
ipak nije izmiješan sa njima. Isto možemo usporediti sa svjetlom u oku, zvukom u uhu, okusom u jeziku, ili pak
sa eterom na kopnu i moru, koji sve drži na okupu te omogućava rotaciju planete zajedno sa kopnom i morima
na njezinoj površini, itd. Ako bi ovi agensi/činioci bili otklonjeni, stvari koje su sastavljene od supstance i
materije bi istoga trenutka kolabirale i raspale se. Zaista, ljudski um bi se, ako Bog ne bi bio prisutan u njemu na
svakom mjestu i u svakom vremenu, raspuknuo poput mjehurića vode; I svaki od dva mozga, koji služe kao
početni izvor akcije, bi se pretvorio u pjenu, tako da bi sve karakteristično za čovjeka/ljudsko postalo poput
prašine i mirisa rasturenog po atmosferi.
480.
Baš zbog toga što je Bog van-vremeno u svem vremenu se u Njegovoj Riječi koristi sadašnje vrijeme kada
se govori o prošlosti i budućnosti (ovo je naime jako važno znati pri studiranju Riječi!!), kao recimo u Izaiji:
‘Dijete nam se rodilo, Sina smo dobili, Čije ime je Junačina, Princ Mira.’ Izaija 9:6 [ovaj tekst, koji je
pisan otprilike 700 godina prije Krista (Izaijina služba je trajala od 762 do 698-e godine prije Krista), se
odnosi na Gospodina koji je tek trebao doći!]
481.
U Davidovim Psalmima:
‘Donijet ću novi dekret, reče mi Jehova, Ti si Moj Sin, danas Te začeh.’ Psalam 2:7 (prijevod u Hr.Bibliji
je na ovom mjestu nešto ‘iskrivljen’); baš zbog toga/tih ‘vremenskih’ uvjeta u Riječi isti autor kaže:
‘Tisuću godina je u Tvojim očima kao jučer.’ Psalam 90:4
482.
Oni koji pažljivo gledaju i koji to žele, mogu razumjeti/vidjeti iz mnoštva drugih odlomaka iz Riječi kako
je Bog prisutan svugdje u svijetu, a ipak ništa od onoga što pripada svijetu, što će reći, ništa prostorno ili
65
vremeno, nije prisutno u Njemu; kao recimo iz ovog odlomka u Jeremiji:
‘Zar nisam Ja Bog Koji je blizu, a ne udaljeni Bog? Zar se čovjek može sakriti u skrovištu tako da ga Ja
ne vidim? Zar Ja ne ispunjavam i nebo i zemlju?’ Jeremija 23:23, 24
(4) BESKONAČNOST BOGA SE U ODNOSU NA PROSTOR ZOVE NEIZMJERNOST, DOK SE U ODNOSU
NA VRIJEME ZOVE VJEČNOST. ALI BEZ OBZIRA ŠTO SU ONI U TAKVOM ODNOSU, NJEGOVA
NEIZMJERNOST JE POTPUNO LIŠENA PROSTORA A NJEGOVA VJEČNOST JE POTPUNO LIŠENA
VREMENA
483.
Božja beskonačnost se u odnosu na prostor (ili ‘kada je predikat prostor’) zove neizmjernost, zbog toga
što se pojam ‘neizmjerno’ koristi kod (ili ‘aplicira u slučaju’) velikog i dugačkog, a također i u slučaju onog što se
širi te po tom pitanju prostornog. Ali razlog zbog kojeg se Božja beskonačnost u odnosu na (ili ‘kada je
predikat’) vrijeme zove vječnost je što se ‘u vječnost’ koristi za progresivne faze, koje su mjerljive sa vremenom,
bez kraja. Na primjer: planeta sa svojim kopnenim i morskim površinama je u sebi ono što omogućava da se
objekti gledaju/smatraju prostornima; a njezina rotacija i kretanje u orbiti je ono što im omogućava da se na
njih gleda kao na vremene. Ti pokreti stvaraju periode vremena a površina planete stvara udaljenosti, i oni su na
taj način percipirani kroz čula u umu onih koji reflektiraju o njima. Ali, kako je bilo ukazano gore, u Bogu nema
prostora i vremena, a ipak prostor i vrijeme počinju od Njega. Od tuda slijedi da neizmjernost predstavlja
Njegovu beskonačnost kada je predikat prostoru (ili ‘u odnosu na prostor’), a vječnost Njegovu beskonačnost
kada je predikat vremenu (ili ‘u odnosu na vrijeme’).
484.
Anđeli nebeski razumiju pod Božjom neizmjernošću Božanstvo u odnosu na Njegovo Biće (Esse), a pod
Njegovom vječnošću Božanstvo u odnosu na Njegovo Postajanje/dolazak-u-postojanje (Existere); pod
neizmjernošću oni također razumiju Božanstvo u odnosu na Njegovu Ljubav a pod vječnošću Božanstvo u
odnosu na Njegovu Mudrost. To je zbog toga što anđeli izbacuju prostor i vrijeme iz svojih ideja o Božanstvu,
čega su ovakvi koncepti rezultat. Ali pošto ljudska bića nisu u stanju razmišljati osim uz pomoć ideja koje su
formirane uz pomoć prostorno vremenskih koncepata, oni ne mogu oformiti nikakvu ideju o neizmjernosti Boga
prije nego je postojao prostor ili Njegove vječnosti prije nego je postojalo vrijeme. U stvari, kada ljudski um želi
formirati takvu ideju, on tako reći pada u nesvjest, skoro poput mornara brodolomnika koji je pao u vodu, ili
pak nekog koga za vrijeme zemljotresa progutala zemlja. Zaista, ako bi ljudski um inzistirao u pokušajima da
penetrira/prodre u ove misterije, on vrlo lako može upasti u delirij, i stoga biti doveden do toga da negira
postojanje Boga.
485.
Ja sam također jednom bio u takvom stanju, kada sam razmišljao o tome što je Bog radio od vječnosti, ili
prije nego je svijet bio stvoren; da li je On razmišljao o stvaranju i razrađivao red kojeg će trebati slijediti? Da li
je promišljena misao bila moguća u totalnom vakumu? i ostale beskorisne špekulacije. Ali da bi spriječio da me
takve špekulacije dovedu do ludila, Gospodin me uzdignuo u sferu i svjetlo kojeg uživaju unutarnji anđeli; I
kada je ideja o prostoru i vremenu koja je prije ograničavala moje razmišljanje bila u neku ruku (ili ‘u manjoj
mjeri’) otklonjena, bilo mi je dozvoljeno/dano shvaćanje/spoznaja kako vječnost Boga nije vječnost vremena, i da
je pošto vrijeme nije postojalo prije stvaranja svijeta bilo u potpunosti beskorisno sebe zamarati takvim
špekulacijama o Bogu. Štoviše, kako Božansko od vječnosti, što će reći, odvojeno od sveg vremena, ne uključuje
postojanje dana, godina i stoljeća, već su oni za Boga jedan trenutak (ili ‘već su za Boga svi oni sadašnjost’), ja
sam zaključio da Bog nije stvorio svijet u vremenu, već da je vrijeme bilo uvedeno zajedno sa stvaranjem.
(5) U SVIJETU POSTOJI MNOŠTVO STVARI KOJE PROSVJETLJENOM UMU OMOGUĆAVAJU
VIDJETI/SPOZNATI BESKONAČNOST BOGA STVORITELJA
486.
Ja ću navesti neke od stvari koje čovjekovom umu/razumu omogućavaju vidjeti beskonačnost Boga.
487.
(1) U cijelom stvaranju se ne mogu pronaći dvije identične/istovjetne stvari. Naučnici su uvidjeli, te isto
razumski (ili ‘racionalnim putem’) potvrdili, da takva istovjetnost ne postoji (= ili ‘se ne može pronaći’) među
istodobnim stvarima (ili ‘stvarima koje su istovremeno prisutne’), iako je supstancijalnih i materijalnih
stvari/objekata u svemiru, pojedinačno gledano, bezbroj. Rotiranje Zemlje može dokazati da se u sukcesivnom
vremenu ne mogu proizvesti dva istovjetna efekta u svijetu, pošto ekscentričnost zemljinih polova osigurava da se
ista situacija nikad ne ponovi. Isto je očito (ili ‘se jasno vidi’) na primjeru ljudskih (ili ‘ako razmotrimo ljudska’)
lica; širom svijeta nema ni jednog lica koje je u potpunosti nalik i istovjetno sa drugim, niti ga može biti do u
66
vječnost. Ovakva beskonačna različitost može proizaći (arise) jedino (ili ‘bi bila nemoguća osim’) iz
beskonačnosti Boga Stvoritelja.
488.
(2) Nemoguće je da uvjerenje/dispozicija/mišljenje jedne osobe bude sasvim poput
uvjerenja/dispozicije/mišljenja neke druge osobe, zbog toga i postoji poslovica, ‘sto ljudi, sto ćudi’ (literalno:
‘many men, many minds’). Isto tako je nemoguće da jedan čovjekov um, što će reći, njegova volja i
razumijevanje, bude potpuno istoznačan sa umom drugog čovjeka. Posljedično tome ni jedan čovjekov govor,
bilo tonom bilo mišlju koju izražava, niti čovjekove akcije, bilo u njegovovim gestama ili pak osjećajima koji ih
motiviraju, ne mogu biti potpuno istovjetni sa onima druge osobe. Takva beskonačna različitost je određena
vrsta ogledala koja ukazuje na beskonačnost Boga Stvoritelja.
489.
(3) U svom sjemenju, životinjskom i biljnom, je također usađena/inherentna određena vrsta
neizmjernosti i vječnosti; neizmjernost u tome što to sjeme ima mogućnost/kapacitet beskonačnog umnožavanja;
a vječnost u tome što se taj proces umnožavanja nastavljao bez prekida (ili ‘neometano’) od stvaranja svijeta sve
do dana današnjeg, a i dalje se neprekidno nastavlja (ili ‘a nastavljat će se bez prekida i dalje’). U životinjskom
kraljevstvu, uzmite recimo ribe u moru: ako bi se one razmnožavale u skladu sa količinom njihovih jajašca, one
bi u roku od dvadeset ili trideset godina napunile sve oceane, tako da se oni ne bi sastojali od ničeg drugog osim
riba, pa bi posljedično tome njihove vode poplavile i uništile zemlju. Ali da se to ne bi dogodilo, Bog je providio
da neke ribe služe kao hrana drugima. Isto bi se dogodilo i sa sjemenjem biljaka. Ako bi svo sjemenje koje biljke
proizvode izraslo u nove biljke, unutar dvadeset ili trideset godina te biljke bi prekrile površinu ne samo ove
jedne zemlje, već mnogih. Jer ima grmova, čije svako pojedinačno sjeme stvara na stotine ili tisuće novih biljaka.
Pokušajte umnožiti te brojeve na dvadesetu ili tridesetu potenciju pa ćete se uvjeriti i sami. Iz oba ova primjera
čovjek moze uočiti obrise neizmjernosti i vječnosti Božje, koji neizbježno moraju stvarati sebi slične efekte.
490.
(4) Prosvjetljeni um može također spoznati (ili ‘vidjeti’) nešto od beskonačnosti Boga iz odsustva
ograničenja rastu/razvijanju bilo koje znanosti, a samim time i rastu/razvoju individualne inteligencije i
mudrosti, pošto su se i inteligencija i mudrost u stanju razvijati poput stabla koje raste iz sjemena, i poput šumâ i
vrtova od stabala, jer ovdje nema ograničenja/granica. Ljudska memorija je tlo u kojem su usađene,
razumijevanje medij u kojem klijaju, a volja u kojem daju plod. Te dvije sposobnosti, razumijevanje i volja, su
takve da su sposobne biti kultivirane i usavršavane kroz cijeli život na ovom svijetu kao i poslije do u vječnost.
491.
(5) Beskonačnost Boga Stvoritelja se također može vidjeti iz beskonačnog broja zvijezda, od kojih je
svaka sunce i ima svoj vlastiti planetarni sistem. Da među zvjezdama na nebu postoje i druge planete koje su
nastanjene ljudskim bićima, životinjama, pticama i biljkama, je bilo demonstrirano u maloj knjizi sa opisima
viđenih stvari (= gdje su viđene stvari bile opisane; E.Swedenborg govori o svojoj knjizi ‘Planete u svemiru’).
492.
(6) Još očigledniji/jasniji dokaz o beskonačnosti Boga su mi priuštili anđeosko nebo a također i pakao; I
nebo i pakao su organizirani i uzajamno podijeljeni/raspoređeni u nebrojene zajednice ili grupe što ovisi o svim
različitostima/varijacijama ljubavi prema dobru ili zlu u njima. Svakoj osobi je određeno njezino mjesto prema
prirodi njegove ljubavi. Jer tamo su okupljeni na jednom mjestu svi članovi ljudske rase od stvaranja svijeta na
ovamo; i tamo će se oni nastaviti okupljati u vijeke vjekova. Ipak, iako svaka osoba ima svoje vlastito mjesto
stanovanja, sve tamo je tako povezano da anđeosko nebo u cjelini predstavlja jednog Božanskog čovjeka, a cijeli
pakao (, s druge strane,) jednog čudovišnog/monstruoznog vraga. Ovo dvoje, zajedno sa bezbrojnim čudima koja
su u njima sadržana proviđaju/osiguravaju čisti dokaz o neizmjernosti a također i o svemogućnosti Boga.
493.
(7) Dalje, da li ima i jedna osoba koja ne razumije, sa samo malim uzdignućem u stupnju silâ svoga
razuma, da je vječni život, koji je sudbina svakog čovjeka nakon smrti, jedino moguć kao dar jednog vječnog
Boga?
494.
(8) Kao dodatak svemu ovome postoji određena beskonačnost u mnogim stvarima koje padaju u doseg
ljudskog prirodnog ili duhovnog prosvjetljenja (ili ‘svjetla’). Na prirodnom nivou, postoje razne geometrijske
serije koje napreduju do u beskonačnost. Zatim, u tri stupnja visine također postoji napredovanje do u
beskonačnost; prvi stupanj, koji se zove prirodni stupanj, ne može biti tako/toliko usavršen da se uz-digne do
savršenstva drugog stupnja, koji se zove duhovni stupanj; niti taj duhovni može biti uzdignut do savršenstva
trećeg, koji se zove nebeski stupanj. Postoji sličan odnos između svrhe/cilja, uzroka i posljedice; ni jedna
posljedica ne može biti toliko usavršena da postane svoj vlastiti uzrok, niti uzrok da postane svoja vlastita svrha.
To također može biti ilustrirano na primjeru atmosfera, kojih ima tri stupnja. Najviša je aura, ispod nje je eter, a
ispod zrak; niti kvaliteta zraka ikad može biti uzdignuta do kvalitete etera, niti eter do kvalitete aure; a ipak, u
svakoj od njih je neprestano usavršavanje moguće do u beskonačnost. Na duhovnom nivou, prirodna ljubav,
koju iskušavaju životinje, ne može biti uzdignuta do stupnja duhovne ljubavi, koja je u ljudska bića usađena od
samoga/njihovog stvaranja. Ista je stvar sa prirodnom inteligencijom životinja ako je usporedimo sa duhovnom
67
inteligencijom ljudskih bića. No kako ove stvari do sada nisu generalno poznate, one će biti objašnjene na nekom
drugom mjestu.
495. (9) Ovi primjeri će utvrditi/dokazati da su univerzalne stvari na ovom svijetu permanentni modeli
beskonačnosti Boga Stvoritelja. Ali kako određeni/specifični sadržaji oponašaju generalne, i reprezentiraju
beskonačnost Boga, to je jedan bezdan ili jedan ocean po kojem ljudski um tako reći može ploviti, ali mora biti
na oprezu od oluja koje mogu nastati u prirodnom umu, oluja koje mogu potopiti brod zajedno sa njegovim
jarbolima, jedrima i prvom krmom gdje prirodan čovjek stoji u svoj svojoj samouvjerenosti.’
E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 27-32’
496.
Do-sada-šnji dio rasprave u ovom pod-subjektu (‘Stvaranje-evolucija formi’) je kao svoj zadatak imao
postavljanje temelja na kojima će biti izgrađena ideja ili misao o tome kako je Božanski Duh, Stvoritelj svega
stvorenoga, pa tako i nas, u sebi vječan i beskonačan, te da u cijeloj vječnosti i beskonačnosti, znači nikad i nigdje, nema
i ne može biti prostora za nešto što nije proizašlo iz Njega i što, mudrost dalje naučava, u sebi ne nosi Njegove
karakteristike. Posjedovanje ove percepcije je sasvim nužno da bi se daljnji dio rasprave, onaj o stvaranju svjetova
zajedno sa ljudima i svim njihovim životinjsko-biljno-mineralnim stanovnicima, mogao shvatiti na pravi način.
497.
Nastavak ove preliminarne rasprave će imati za cilj ‘podržavanje’ druge neobično važne temeljne ideje
(‘temeljno’ = ono na čemu sve ostalo stoji/na čemu se gradi, tj. bez čega bi se sve ostalo srušilo) o stvaranju svemira i
svega u njemu, naime one koja će otkriti kako su sve stvorene stvari (čitaj: ‘supstancijalno vidljive/opipljive’ stvari)
ništa drugo nego Božanske misli/ideje (Njegova mudrost ili Riječ) koje su kao takve manifestacije (u-formljenje)
Božanskog osjećaja ljubavi (Njegove volje; spoznavanje ove prirode stvari je nužno zbog toga da bi čovjek shvatio kako
je sve u svemiru istkano rukom ljubavi našeg Nebeskog Oca te da je sve u njemu, bez obzira na privid, tu da nas učini
boljima, duhovno savršenijima, i samim time što bližima Njemu i obećanom nasljeđu; Kološanima 3:24; 1 Petrova 1:4)
kojima je dana potpuna neovisnost i samostalnost te sveto odredište, naime, Bogo-Čovještvo!
498.
‘Gledaj, Njegove misli u njihovom neiscrpnom bogatstvu/izobilju su od vječnosti u vječnost stvarne
praiskonske supstance i materijal iz kojeg je sve što postoji na zemljama i na nebesima nastalo (znači, ne iz
NIČEG, kako se to obično uzima zdravo za gotovo u svijetu, svijetu koji za duhovne supstance/materijale/tvari, za
suštinske i tako reći ‘stvarne’ materijale, misli, s obzirom da/samo zato što nisu oku vidljive, kako su u sebi NIŠTA)
zahvaljujući nepodijeljenoj Božanskoj moći Božanske volje/ljubavi. Bez Božje volje ni jedna misao ni jedna ideja
ne bi nastala ili čak postojala u Bogu. On, tako reći, misli te Svoje misli/ideje u najčišćem svjetlu Svoje samo
spoznaje želeći da one postanu stvarnost, i onda one već jesu ono što su morale biti u svojim praiskonskim
počecima.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje –
6/226:8; 7/17:2, 3’ J. Lorber
499.
Svako tko misli da je bilo što o Bogu i onome što iz Njega proizlazi (činu stvaranja kao i onome što se nakon
toga čina dogodilo i događa) razumljivo bez da prije toga nisu spoznate ove ‘duhovno-prirodne’ stvari, tj. bez da su
postavljeni ‘čvrsti’ temelji na kojima se može izgraditi kuća racionalnog spoznavanja prirode Božanstva (= onog što je o
Božanstvu moguće spoznati racionalnim putem) Koje prožima cijeli stvoreni svijet (bez ispravne ideje o Prvom Uzroku
ili Izvoru), je u velikoj zabludi. Štoviše, svaka takva ideja (lišena ove spoznaje/percepcije), u prirodnog čovjeka koji o
Božanstvu razmišlja pripisujući Mu osobine stvorenog bića i prirodnu dimenziju, je u sebi neistinita, kriva i štetna za
duhovni razvoj pojedinca a samim time i za njegovo spasenje (Ivan 3:12).
BOŽANSKA SUŠTINA, ŠTO JE BOŽANSKA LJUBAV I BOŽANSKA MUDROST
500.
Napravili smo razliku između Božjeg Bića (Esse) i Njegove Suštine, pošto postoji razlika između Božje
Beskonačnosti i Njegove Ljubavi, i pojam beskonačnost je primjenjiv na Božje Biće (ili ‘se može aplicirati
Božanskom Biću’) a pojam Ljubav Njegovoj Suštini. Kako je gore bilo rečeno, Božje Biće je univerzalnije nego
Njegova Suština; i na isti način je Njegova Beskonačnost univerzalnija nego Njegova Ljubav. Iz tog razloga je
pridjev ‘beskonačno’ prikladan suštinskim stvarima (u Bogu) i Božjim atributima; svi oni se nazivaju
beskonačnim, tako je Božanska Ljubav beskonačna, Božanska Mudrost je beskonačna, a isto tako i Božanska
Moć/Snaga. Nije da je Božje Biće postojalo prije Njegove Suštine, već ono ulazi u Njegovu suštinu kao pomoćni
element (adjunct) koji je neodvojiv, koji vodi, stvara i istovremeno ju uzdiže na viši nivo/stupanj. Ova sekcija
poglavlja će, baš kao i prethodne sekcije, biti razmatrana pod sljedećim naslovima/zaglavljima:
68
501.
(1) Bog je sâma Ljubav (Ljubav sama u sebi) i sâma Mudrost (Mudrost sama u sebi), ovo dvoje
yyyyyyysačinjavaju/čine Njegovu Suštinu.
(2) Bog je sâmo Dobro i sâma Istina, pošto se Dobro odnosi prema Ljubavi a Istina prema Mudrosti.
(3) Pošto je Bog sâma Ljubav i sâma Mudrost, On je sâm Život, ili Život (sam) u sebi.
(4) Ljubav i Mudrost u Bogu čine jedno.
(5) Suština ljubavi je voljeti druge a ne sebe (ili ‘druge izvan sebe’), željeti sjedinjenje sa njima (= biti
jedno sa njima), i sebe posvetiti njihovoj sreći.
(6) Ove karakteristike (ili ‘svojstva’) Božanske Ljubavi su bili razlog zbog kojeg je svemir bio stvoren, a
one su i razlog što se taj svemir održava u postojanju.
Ovi naslovi sada moraju biti obrađeni jedan po jedan.
(1) BOG JE SÂMA LJUBAV (LJUBAV SAMA U SEBI) i SÂMA MUDROST (MUDROST SAMA U SEBI),
OVO DVOJE SAČINJAVAJU NJEGOVU SUŠTINU
502.
Ljudi najranijeg doba su shvatili kako su ljubav i mudrost dvije osnovne stvari (essentials = suštinske
sastavnice) kojima se trebaju pripisati (ili ‘prema kojima se odnose’) sve beskonačne kvalitete koje su u Bogu ili
pak izviru/emaniraju iz Njega. Ali u vremenima koja su slijedila se ta vizija izgubila, pošto su ljudi dozvolili da
im umovi potonu sa neba te zarone u ovosvjetske i tjelesne afere/poslove. Oni su izgubili svjesnost o tome što je
ljubav u svojoj suštini, a tako i što je mudrost u svojoj suštini, pošto nisu znali da ljubav ne može postojati u
apstrakciji bez forme/oblika, već (da ona) djeluje u i kroz formu. E sad, pošto je Bog prava/istinita, jedina i prva
supstanca i forma, kojoj je suština ljubav i mudrost, i pošto su sve stvari koje su stvorene proizašle od/iz Njega,
slijedi kako je On stvorio svemir u svim njegovim dijelovima iz ljubavi uz pomoć mudrosti, i na taj način je
Božanska Ljubav zajedno sa Božanskom Mudrošću prisutna u svakom stvorenom objektu (jako važno!!!).
Ljubav isto tako nije samo Suština koja sve formira, već ih ona također ujedinjuje i spaja, držeći na okupu ono
što je bilo stvoreno/formirano.
503.
Kao ilustracija za ovo nam mogu poslužiti bezbrojne stvari u svijetu. Na primjer, sunčeva toplina i
svjetlost, koje su dvije osnovne i univerzalne stvari (essentials and universals) koje omogućuju svakoj pa i
najmanjoj stvari na Zemlji da dođe i ostane u postojanju. One su tu zato što korespondiraju sa Božanskom
Ljubavlju i Božanskom Mudrošću; jer toplina koja isijava iz Duhovnog sunca je u svojoj suštini ljubav, a svjetlo
iz tog izvora je u suštini mudrost. Druga ilustracija mogu biti dvije osnovne i univerzalne stvari koje
omogućavaju ljudskom umu da dođe i ostane u postojanju, naime, volja i razumijevanje. Svaki um je
sastavljen/sačinjen od ove dvije sposobnosti (faculties), i iste dvije su prisutne i djeluju u svakom njegovom
djelu/akciji. Razlog tome je što je volja primatelj i sjedište ljubavi, a razumijevanje na isti način mudrosti. Stoga
te dvije sposobnosti korespondiraju sa Božanskom ljubavlju i Božanskom Mudrošću, iz kojih originalno potječu.
Još jedna ilustracija su dvije osnovne i univerzalne stvari koje omogućavaju ljudskom tijelu da dođe i ostane u
postojanju, imenom, srce i pluća, ili sistolični i dijastolični pokret srca i disanje pluća. Vrlo dobro je poznato da
ove dvije djeluju u svakom dijeliću tijela; razlog tome je što srce korespondira sa ljubavlju a pluća sa mudrošću.
Ova korespodencija je u potpunosti dokazana u mojoj knjizi ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i
mudrosti’, koja je izdana u Amsterdamu.
504.
Bezbrojni primjeri u oba svijeta, duhovnom i prirodnom, mogu biti navedeni da bi se dokazalo kako
ljubav poput zaručnika ili muža stvara ili začinje sve forme, ali uz pomoć mudrosti kao zaručnice ili žene. No
ovdje ćemo spomenuti (samo) jednog: cijelo anđeosko nebo je organizirano/raspoređeno u svoju (nebesku) formu
i održava se u njoj od strane Božanske ljubavi koja djeluje uz pomoć Božanske Mudrosti. Oni koji zaključuju da
je svijet bio stvoren iz bilo kojeg drugog izvora, i koji nisu svjesni da Božanska ljubav i Božanska mudrost
sačinjavaju Božansku Suštinu, tonu iz vizije razuma u viziju oka. Oni prigrle prirodu kao stvaralačku silu
svemira, začinjući na taj način čudovišne himere i porađajući duhove. Njihove misli su pogrešne/zablude, iz kojih
oni argumentiraju/raspravljaju i izvlače zaključke poput jajašca koja u sebi nose noćne ptice. Takvi umovi ne
zaslužuju takvo ime (da ih se zove ‘umom’); oni su ne više od očiju i ušiju lišenih razumijevanja, ili misli lišenih
duše. Oni govore o bojama kao da bi mogle doći u postojanje bez svjetla, ili o stablima kao da bi mogla narasti
bez sjemena, o svemu na Zemlji kao da bi moglo doći u postojanje bez sunčeva svjetla. Što u stvari čine (njihova
mentalna operacija) je da zbunjuju/miješaju stvari koje su proizašle sa principima iz kojih su proizašle, i
69
uzrokovane stvari sa uzrocima. Kod njih sve stoji na glavi, a oni uspavljuju svoj budan razum, sve dok ne počnu
sanjati.
(2) BOG JE SÂMO DOBRO I SÂMA ISTINA, POŠTO SE DOBRO ODNOSI PREMA LJUBAVI A ISTINA
PREMA MUDROSTI
505.
Svatko zna kako sve ima odnos prema dobru i istini, što je znak/indikacija da sve duguje svoje postojanje
ljubavi i mudrosti. Jer dobrim se naziva sve što proizlazi iz ljubavi, pošto se tako osjeća, a užitak uz pomoć kojeg
se ljubav ukazuje je dobro svake pojedinačne osobe. Sve što proizlazi iz mudrosti se zove istina, jer mudrost je
sastavljena od ničeg drugog osim od istina i umiva/afektira svoje objekte u prekrasno svjetlo; ova ljepota, tako
percipirana, je istina koja izvire iz dobra. Ljubav je stoga sastavljena od svakojakih dobara, a mudrost je pak
sastavljena od raznoraznih istina. Ali oboje su od Boga, koji je sâma Ljubav i stoga sâmo Dobro, te sâma
Mudrost i stoga sâma Istina. Zbog toga Crkva ima dvije osnovne stvari (essentials = ‘suštinske sastavnice’), zvane
ljubav prema bližnjem i vjera, koje sačinjavaju njezinu cjelokupnu strukturu i koje su prisutne u svakom
njezinom dijeliću. Razlog tome je što su sve vrste dobara koja pripadaju crkvi dio, i nazivaju se ljubav prema
bližnjem, a sve njezine istine su dio, i zovu se vjera. Užici ljubavi, koji su također i užici ljubavi prema bližnjem,
su odgovorni za užitke koji se nazivaju ‘dobra’; a ljepote mudrosti, koje su također i ljepote vjere, su odgovorne
za to što se istine nazivaju istinama. Ti užici i te ljepote su ono što im daje život; ako oni nemaju život iz ovog
izvora, različite vrste dobra i istine su tako reći beživotne i ogoljele.
506.
No, imamo dvije vrste užitaka ljubavi, a također i ljepotâ koje izgledaju kao da pripadaju mudrosti.
Postoje užici ljubavi prema dobru i oni (užici) koji pripadaju ljubavi prema zlu, a također postoje ljepote vjere u
istinu i one od vjere u neistinu. Obje ove vrste užitaka ljubavi se zovu dobrim od strane ljudi koji ih posjeduju,
jer na taj način se one osjećaju; I obje ove vrste vjere se također nazivaju dobrima, pošto su one na taj način
percipirane. No pošto su one u razumijevanju one su u stvari istine. Ali one su ipak suprotne, i dobro jedne
ljubavi je dobro, a druge je zlo; a istina jedne vjere je istina, a druge je neistina. Ljubav čiji je užitak u suštini
dobar nalikuje na toplinu sunca, koje daje život i plodnost kada djeluje na plodno tlo, korisna stabla i žetvu.
Gdje se osjeća njegova moć, tamo nastaje raj, Jehovin vrt, određena vrsta zemlje Kananske. Ljepota njezine
istine nalikuje na sunčevo svjetlo u proljeće, ili svjetlo koje udara/pada na kristalnu posudu prepunu prekrasnog
cvijeća, koje širi unaokolo svoje mirise kada je otvoreno. Ali užici ljubavi prema zlu su kao toplina sunca koja
prlji/sprži i sasuši sve kako djeluje na neplodnu zemlju, iz štetna stabla, poput trnja i kupine. Gdje se njezina
moć osjeća, stvara se Arapska pustinja, prepuna otrovnica i strašnih zmija; a ljepota neistine je poput sunčevog
svjetla u zimu, ili svjetla koje udara/pada na kožnu bocu, prepunu crva koji plivaju u octu, i puzavaca
najodvratnijeg mirisa.
507.
Treba znati kako se svako dobro formira uz pomoć istina, uz čiju pomoć se ‘oblači’, tako da bi bilo
različito od bilo kojeg drugog dobra. Stoviše, dobra jedne porodice se grupiraju u svežnjeve, kojima daju
pokrov/omotač, ne bi li se međusobno razlikovali. Očigledno je, ako pogledamo sve dijelove ljudskoga tijela, da
su sve njegove strukture organizirane na taj način. Razlog što se ista stvar događa i u ljudskom umu je taj što sve
u umu neprekidno korespondira sa svim detaljima tijela. Posljedično tome je ljudski um iznutra organiziran od
duhovnih supstanci, izvani od prirodnih supstanci te naposlijetku od materije. Um, čiji užici ljubavi su dobri, je
iznutra izgrađen od određenih duhovnih supstanci kakve možemo pronaći u raju. Ali um čiji užici su zli je
iznutra izgrađen od određenih duhovnih supstanci kakve se pronalaze u paklu. Zloće jednih su sakupljene u
svežnjeve uz pomoć neistina, a dobra drugih uz pomoć istina. Pošto se vrste dobra i zla na taj način sakupljaju u
svežnjeve, Gospodin kaže da se kukolj treba sakupiti u svežnjeve te zapaliti, baš kao i sve stvari koje krše zakon
(ili ‘stvari koje uzrokuju zlo’) (Matej 13:30, 40, 41; Ivan 15:6).
(3) POŠTO JE BOG SÂMA LJUBAV I SÂMA MUDROST, ON JE SÂM ŽIVOT, ILI ŽIVOT SAM U SEBI
508.
Čitamo u Ivanu:
‘Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog; u Njemu je bio Život, i Život je bio svjetlo ljudima.’ Ivan 1:14
509.
‘Bog’ ovdje predstavlja Božansku Ljubav, a ‘Riječ’ predstavlja Božansku Mudrost; a Božanska Mudrost
je zaista život, a život je zaista svjetlo koje isijava iz Duhovnog sunca, u čijem središtu je Jehova Bog. Božanska
ljubav daje oblik životu, baš kao što vatra oblikuje svjetlo. Vatra posjeduje dvije karakteristike: da gori/gorenja i
da sjaji/sjajenja. Njezino gorenje isijava toplinu, njezino sjajenje svjetlo. Na isti način ljubav ima dvije
karakteristike; jedna kojoj gorenje vatre korespondira je nešto što djeluje direktno/intimno na čovjekovu
70
volju; druga, kojoj korespondira sjajenje, je nešto što djeluje direktno/intimno na čovjekovo razumijevanje. To
je uzrokom čovjekove ljubavi i inteligencije. Jer kako sam rekao nekoliko puta ranije, sunce duhovnog svijeta
isijava toplinu koja je u suštini ljubav, i svjetlo koje je u suštini mudrost. Ova dva oblika isijavanja/zračenja
padaju/udaraju na svaku stvar u svemiru i na njih intimno djeluju. U slučaju ljudi one djeluju na njihovo
razumijevanje i volju, koji su bili stvoreni da mogu primiti ovo zračenje, volja da primi ljubav a razumijevanje
da primi mudrost. Iz toga je jasno da čovjekov život počiva u njegovu razumijevanju i da je u skladu sa
njegovom mudrošću, i da ga (kao takvoga) oblikuje/modificira ljubav volje.
510
Mi također čitamo u Ivanu:
‘Kao što Otac ima život u Sebi, tako je On dao Sinu da ima život u Sebi.’ Ivan 5:26
511.
To znači da, baš kao što samo Božanstvo (Otac/Jehová), Koje je postojalo od vječnosti, ima život u Sebi,
isto tako Ljudsko (Sin), kojeg je On prisvojio (assumed) u vremenu, ima život u sebi. Život u sebi je stvarni
(very) i jedini život koji omogućava svim anđelima i ljudima da žive. Ljudski um ovo može shvatiti ako uzme u
obzir/razmotri svjetlo koje zrači iz sunca prirodnog svijeta. To svjetlo nije kadro biti stvoreno, ali su forme koje
ga primaju stvorene; na primjer, oči su napravljene/dizajnirane da u sebe prime svjetlo, i baš je svjetlo koje
isijava iz sunca ono što im omogućava vid. Ista stvar je i sa životom, koji je, kako smo rekli prije, svjetlo koje
zrači iz sunca duhovnog svijeta; ono nije kadro biti tvoreno, ali ono sa svojom neprestanom radijacijom tako reći
obasjava i daje život čovjekovom razumijevanju. Iz ovoga slijedi, - pošto su svjetlo, život i mudrost jedno,
mudrost također ne može biti stvorena; a isto je istinito i za vjeru, istinu, ljubav, ljubav prema
bližnjem/milosrdnost i dobro. Forme koje ih primaju su stvorene, naime, umovi ljudi i anđela.
512.
Neka se stoga svatko pazi da sebe ne uvjeri u to kako živi sam od sebe, ili da je mudar, da vjeruje, voli
percipira istinu, i želi i čini dobro, od sebe. U onoj mjeri u kojoj on sebe uvjeri u takve ideje, u toj mjeri on
propada sa svojim umom iz neba prema zemlji, i od duhovnog stvorenja postaje prirodno, čulno i tjelesno
stvorenje. Pošto on na taj način zatvara više predjele svoga uma, čineći sebe tako zasljepljenim za sve što ima
veze sa Bogom, nebom ili pak crkvom. Sve što on onda eventualno sudi, logički razmišlja ili kaže o ovim stvarima
je čista glupost, pošto je on u totalnom mraku; no ipak je takav čovjek istovremeno uvjeren kako je sve to
posljedica najveće mudrosti. Jer kada su viši predjeli čovjekova uma, gdje prebiva čisto/istinsko svjetlo života,
zatvoreni, onda se otvaraju predjeli uma ispod njih, koji su osvjetljeni jedino sa slabašnim ovozemaljskim
svjetlucanjem. To svjetlucanje, nepodržavano od strane svjetla uzvišenih predjela, je zavaravajuće osvjetljenje,
pod kojim neistine izgledaju kao istine, a istine kao neistine; razmišljanje od tih neistina izgleda kao mudrost, a
razmišljanje od istina kao ludilo/gluparija. Onda čovjek vjeruje za sebe da ima oštrovidnost jednog orla dok u
stvari on ne vidi ono što pripada mudrosti više nego što šišmiš vidi na podnevnom svjetlu.
(4) LJUBAV i MUDROST U BOGU ČINE JEDNO
513.
Svaki mudri čovjek koji pripada crkvi zna da sve dobro ljubavi (love) i milosrdnosti (charity; ili ‘ljubavi
prema bližnjem’) dolazi od Boga, a također i sva istina mudrosti i vjere. Ljudski razlog može vidjeti da je to tako
(ili ‘dostupno je ljudskom razumu’), sve dok zna da je izvor ljubavi i mudrosti sunce duhovnoga svijeta, u čijem
središtu je Jehova Bog, ili, što je ista stvar, da oni dolaze od Jehove Boga kroz sunce koje Ga okružuje, pošto je
toplina koja isijava iz tog sunca u svojoj suštini ljubav, a svjetlo iz njega je u svojoj suštini mudrost. Stoga je
jasno kao dan da su ljubav i mudrost u svom izvoru jedno; kao posljedica toga i u Bogu također, pošto je On
izvor toga sunca (vidi ‘Ja ću budan sanjati – 131, 139, 143-146’). Sunce prirodnoga svijeta može poslužiti kao
primjer za to (literalno: ‘da bi se to demonstriralo’): ono je u sebi čista vatra, čije vatreno svojstvo stvara toplinu
a blještavilo njegove vatre stvara svjetlo; tako su ovo dvoje jedno u svome izvoru.
514.
No u svojoj radijaciji toplina i svjetlo postaju odvojeni, kako ukazuju stvari (ili ‘kako se vidi po
stvarima’) na koje oni djeluju, od kojih neke primaju više topline a neke pak više svjetla. Ovo je posebice istinito
u slučaju ljudi, jer u tom slučaju je svjetlo života, koje je u sebi inteligencija, odvojeno od topline života, koja je
ljubav. To je zbog toga što osoba mora biti reformirana i duhovno obnovljena/regenerirana, što bi bilo nemoguće
ukoliko svjetlo života, što je inteligencija, ne ukazuje što treba željeti i voljeti. Treba, međutim, biti znano da Bog
neprestano radi da u osobi poveže ljubav i mudrost, iako on, ako ne gleda u Boga i vjeruje u Njega, neprestano
radi na tome da ih rastavi. Stoga, u onoj mjeri u kojoj su ovo dvoje, dobro ljubavi ili ljubav prema bližnjem i
istina mudrosti ili vjera, spojeni/povezani u osobi, ta osoba je u toj mjeri Bogu nalik/Božja slika, te je kao takva
uzdignuta prema i u nebu gdje anđeli žive. No u suprotnom slučaju, u onoj mjeri u kojoj ovo dvoje rastavljeni u
osobi, u toj mjeri osoba postaje Luciferu i Zmaju nalik, te je iz neba bačena na zemlju a onda i u pakao ispod
zemlje. Posljedica spajanja/sjedinjenja ovo dvoje je da čovjekovo stanje postaje poput onog u stabla u proljeće,
kada je toplina u jednakoj mjeri kombinirana sa svjetlom, što uzrokuje pupanje, cvjetanje i plodonosnost. U
71
suprotnom slučaju, kada su ovo dvoje rastavljeni u čovjeku, njegovo stanje je poput onog u stabla u zimu, kada
svjetlo gubi svoju toplinu, a stablo ostane ogoljeno i lišeno sveg svojeg lišća i zelenila.
515.
Kada je duhovna toplina, što je ljubav, rastavljena od duhovnog svjetla, što je mudrost, ili, drugim
riječima, ljubav prema bližnjem rastavljena od vjere, tada osoba postane poput smrdljive ili trule zemlje, u kojoj
se legu crvi; a ako proizvodi grmlje, njihovo lišće je prepuno gusjenica koje ih pojedu. Jer
zavodljivosti/mamljenja ljubavi prema sebi, koja su u sebi žudnje, izbijaju, nepripitomljena i neograničena od
strane inteligencije, već prije/radije potstaknuta, razmažena i njegovana od nje. Ukratko, razdvajanje ljubavi i
mudrosti, ili ljubavi prema bližnjem i vjere, dvije stvari koje Bog neprestano nastoji spojiti u čovjeku, su, da
upotrebimo usporedbu, kao lišavanje čovjekova lica crvenila, čime se na njemu stvara smrtno bljedilo; ili
oduzimanje bjeloće crvenilu, što čini lice poput goruće baklje. To razdvajanje je također poput uništavanja
bračne veze jednoga para, tako da žena (nakon toga) postaje kurva a muž preljubnik. Jer ljubav ili ljubav prema
bližnjem nalikuje mužu, a mudrost ili vjera ženi. Njihovo razdvajanje donosi duhovnu prostituciju i bludničenje,
što je falisificiranje istine i kvarenje (adulteration) kvalitete dobra.
516.
Treba također znati kako postoje tri stupnja ljubavi i mudrosti, a također i tri stupnja života: i ljudski
um je oformljen u tri regije/predjela koji korespondiraju sa tim stupnjevima. Život u najvišem predjelu je na
svom najvišem nivou/stupnju, u drugom je na manjem stupnju/nivou, a u posljednjem je na najnižem
nivou/stupnju. Ti predjeli uma su otvoreni postepeno kako osoba odrasta (vidi ‘Čovjek unutarnji & vanjski –
185’). Posljednji predio, gdje je život na najnižem nivou, se otvara od ranog djetinstva pa sve do dječačke dobi,
kada dijete stiče raznorazna znanja. Drugi stupanj, gdje je život na višem nivou/stupnju, se otvara od dječaštva
do adolescencije/mladosti, kao rezultat (ili ‘i posljedica je’) razmišljanja baziranog na znanju. Najviši stupanj,
gdje je život na najvišem nivou, se otvara od adolescencije/mladenaštva do rane zrelosti i nakon toga; to
otvaranje se događa tako što čovjek spoznaje moralne i duhovne istine (ili ‘spoznavanjem moralnih i duhovnih
istina’).
517.
Treba dalje znati da se savršenstvo života sastoji ne u misli/mišljenju već u percepciji istine na svjetlu
istine. Iz toga čovjek može zaključiti koliko su pojedini ljudi (ili ‘ljudski životi’) različiti. Postoje ljudi koji onog
trenutka kada čuju istinu percipiraju da je ona istinita; oni su u duhovnom svijetu reprezentirani sa orlovima.
Postoje i oni koji ne percipiraju istinu već dolaze do nje zaključivanjem na osnovu argumenata koji su bazirani
na pričinama. Ti ljudi su reprezentirani sa pticama pjevicama. Postoje i oni koji vjeruju u istinu na
zavjet/zapovijed autoritativnog govornika; takvi su reprezentirani sa svrakama. Postoje i oni koji ne žele baš kao
i oni koji ne mogu percipirati istinu, već jedino neistinu. Razlog tome je da takvi ljudi žive u/na zavaravajućem
svjetlu, a to svjetlo čini da neistina izgleda kao istina, a istina ili poput nečeg nad glavom što je omotano u guste
oblake, ili kao meteor, ili čak kao neistina. Njihovo razmišljanje je reprezentirano sa malim sovama a njihov
govor sa sovama vriskalicama. Oni među njima koji su sebe uvjerili u svoja kriva/neistinita vjerovanja ne mogu
podnijeti istinu (ili ‘ne žele ni čuti za nju’), i čim bilo kakva istina zakuca na vrata njihovih ušiju, oni se okreću i
odbacuju je, baš kao što stomak koji je pre-ispunjen ljutinom/želučanom kiselinom zbog mučnine povraća svoju
hranu.
(5) SUŠTINA LJUBAVI JE VOLJETI DRUGE A NE SEBE (ILI ‘VOLJETI DRUGE IZVAN SEBE’), ŽELJETI
SJEDINJENJE SA NJIMA/DRUGIMA, I SEBE POSVETITI NJIHOVOJ SREĆI
518.
Postoje dvije stvari koje čine Božju suštinu – ljubav i mudrost; ali postoje tri stvari koje čine suštinu
Njegove ljubavi – voljeti druge a ne samog sebe, žudnja da se postane jedno sa njima/drugima, te posvećivanje
vlastitog života sreći drugih ljudi. Isto troje čine i suštinu Njegove mudrosti, pošto su, kako sam ukazao gore,
ljubav i mudrost jedno u Bogu. Ljubav je ona koja želi te stvari, a mudrost ih realizira/ostvaruje (puts into
effect).
519. Prva suštinska osnovica/sastavnica ljubavi (essential), voljeti druge a ne samog sebe, se može prepoznati u
Božjoj ljubavi prema cijeloj ljudskoj rasi. Zbog toga Bog voli sve što je stvorio, jer sve stvoreno je način/sredstvo
koje vodi do krajnjeg cilja, a ako čovjek voli krajnji cilj/svrhu, onda mora voljeti i sredstva koja vode do njega.
Svatko i sve u svemiru je u odnosu na Boga ‘ostalo’, pošto su oni konačni a jedini je Bog beskonačan. Božja
ljubav izvire i proteže se ne samo na dobre ljude i stvari, već također i na zle ljude i stvari; dosljedno tome, ne
samo na ljude i stvari na nebu, već također na ljude i stvari koji su u paklu, ne samo prema Michaelu i Gabrielu,
već također i prema Vragu i Sotoni. Jer Bog je svuda, i od vječnosti u vječnost je isti. Također kaže kako On čini
da Njegovo sunce sjaji i dobrima i zlima, i kako šalje kišu i pravednima baš kao i nepravednima (Matej 5:45). No
greška je zlih ljudi i stvari da su zli, pošto oni ne primaju (u sebe) Božju ljubav kakva ona uistinu jeste, i kakva je
u (svom) najunutarnijem dijelu, već onako kakvi sami jesu (prema sebi samima). Oni to čine na isti način kako
72
trn ili kopriva primaju u sebe toplinu od sunca i kišu.
520.
Druga suštinska osnovica/sastavnica (essential) Božje ljubavi, želja da se bude jedno sa drugima, se
također može prepoznati po Gospodinovom povezivanju sa anđelima nebeskim, sa crkvom na zemlji i svim
ljudima koji su u njoj, te sa svakim dobrom i svakom istinom koji sačinjavaju i čine čovjeka i crkvu. Ljubav
sama u sebi nije ništa drugo nego želja za sjedinjenjem (ili ‘težnja za povezivanjem’). Stoga je Bog, da bi
realizirao/ostvario ovu suštinsku karakteristiku svoje ljubavi, stvorio ljude na Svoju sliku, Sebi nalik, tako da bi
se sa njima mogao povezati. Sasvim je jasno iz Gospodinovih riječi, kada kaže da želi biti jedno sa njima, On u
njima i oni u Njemu, i da Božja ljubav može biti u njima (Ivan 17:21-23), da Božanska ljubav kao svoj neprestani
cilj ima povezivanje/sjedinjenje.
521.
Treća suštinska osnovica Božje ljubavi, Osobno posvećivanje (ili ‘posvetiti Sebe’) sreći drugih ljudi, se
može prepoznati u vječnom životu, koji je blaženstvo, ushićenje i sreća bez kraja, koje On daje onima koji u sebe
primaju Njegovu ljubav. Jer baš kao što je Bog sâma Ljubav, On je također i sâmo blaženstvo. Jer svaka ljubav
izdiše/širi izvan sebe jednu auru radosti, a Božanska ljubav izdiše/širi izvan sebe najviše ushićenje, blaženstvo i
sreću za navijeke; stoga Bog čini da anđeli i ljudi nakon smrti budu sretni od/iz Njega (= On ih čini sretnima, tj.
On im daje sreću), što On čini tako da se povezuje/poveže sa njima.
522.
Da je ovo priroda Božanske ljubavi se može doznati iz njezine sfere koja prožima svemir i koja afektira
svaku osobu prema kvaliteti njezina uma (ili ‘mentalnoj kvaliteti’). Ta sfera posebice afektira roditelje, jer je baš
ona ono što čini da oni toliko vole svoju djecu, koja su drugo do oni sami (who are other than themselves), žele
biti jedno sa njima, te posvećuju svoj život njihovoj sreći. Ova sfera Božanske ljubavi afektira ne samo dobre već
također i loše ljude; I ne samo ljudska bića već također i životinje i ptice svakojake vrste. Što svaka majka ima
na umu nakon što porodi dijete nego da žudi njegovo (ili ‘da mu želi svako’) dobro i da se sjedini sa njime? Koja
ptica ima išta drugo u svom umu kada polegne svoje piliće nego da ih ugrije pod svojim krilima te da im
poljupcima stavi hranu u kljunove? Dobro se zna da čak zmije i zmije otrovnice vole svoje potomstvo. Ta
univerzalna sfera posebice afektira one koji u sebe primaju Ljubav Božju, a ti su oni ljudi koji vjeruju u Boga i
vole svoga bližnjega. Ljubav prema bližnjem je u njihovom slučaju slika (image) te ljubavi.
523.
Čak i prijateljstvo među onim ljudima koji nisu dobri oponaša takvu ljubav. Za svojim stolom osoba daje
svom prijatelju najbolju porciju, grli ga, dodiruje ga i drži mu ruku, te mu obećava svoje prijateljske usluge.
Osjećaj privlačnosti i težnje da se druže, kod ljudi koji su slični i koji su istog tipa, ne dolazi od nijednog drugog
izvora. Ta ista Božanska sfera djeluje također i na nežive stvari, kao što su stabla ili biljke, no ona to čini kroz
sunce ovoga svijeta i njegovu toplinu i svjetlo. Toplina ih prožima izvani, povezuje sebe sa njima, te čini da
pupaju, cvjetaju i daju ploda, što korespondira/odgovara životinjskoj sreći. To je rezultat te topline, pošto ona
korespondira sa duhovnom toplinom, što je ljubav. Čak i u različitim stvarima mineralnog carstva postoje
reprezentacije koje ukazuju na djelovanje ove ljubavi; primjeri (specimens) za to se mogu vidjeti u ‘uzdignuću’
(‘uzdignuće’ = termin koji se koristio u ranoj kemiji za transformaciju elemenata u druge forme, recimo
formiranje dijamanta iz ugljika) minerala u korisne oblike i formiranju dragog kamenja.
524.
Ovaj opis suštine Božanske ljubavi nam također omogućava uvidjeti i njezinu suprotnost, suštinu vražje
ljubavi. Vražja ljubav je ljubav prema sebi, i iako se naziva ljubavlju u sebi nije ništa drugo do mržnja, jer ne
voli nikog drugog do samog sebe, te ne želi biti ujedinjena sa drugima za njihovu sreću (ili ‘zbog njihove sreće’),
već jedino za svoju vlastitu (ili ‘već jedino zbog svoje vlastite’). Njezina najunutarnija priroda je neprestano
nastojanje da se vlada nad svima, da se posjeduje dobro svih ljudi, te naposlijetku da se bude obožavan poput
boga. Iz tog razloga stanovnici pakla ne priznaju Boga, već smatraju bogovima one koji su moćniji od drugih;
stoga oni imaju niža i viša, manja i veća božanstva, što ovisi o veličini njihove moći. Pošto je tamo srce svake
osobe takvo, ono je prožeto mržnjom svojeg vlastitog božanstva; a ono opet onih koji su pod njegovom
kontrolom. On na njih gleda kao na beskorisne sluge, sa kojima se uljudno razgovara samo dok ga ovi
obožavaju, a istovremeno je bijesno raspaljen protiv drugih, a iznutra u svome srcu i protiv svojih vlastitih
sljedbenika. Ljubav prema sebi je posve ista ljubavi među lopovima, koji se međusobno grle kada su u pljački,
ali nakon toga svim silama žude ubiti svoje partnere ne bi li im oduzeli sav plijen (ili ‘sve opljačkane stvari’).
525.
Ta ljubav je razlog zašto njezine žudnje u paklu, gdje je vladar, izgledaju iz daljine kao raznorazne divlje
zvijeri; neke kao lisice ili leopardi, neke kao vukovi i tigrovi, neke kao krokodili i zmije otrovnice. Pustinje u
kojima žive se sastoje samo od nakupina kamenja ili čistog šljunka, i ispresjecane su sa močvarama prepunim
kreketanja žaba. Iznad njihovih nastambi iznenada prelijeću tužne ptice ispuštajući zvukove slične jadikovki. To
su ochim, tziim i iyim koji se spominju u proročkim knjigama Riječi na mjestima gdje se opisuje žudnja da se
vlada nad drugima koja izvire iz ljubavi prema sebi (Izaija 13:21; Jeremija 50:39; Psalam 74:14).
73
(6) OVE KARAKTERISTIKE (ILI ‘SVOJSTVA’) BOŽANSKE LJUBAVI SU BILE RAZLOG ZBOG KOJEG
JE STVOREN SVEMIR, A ONE SU I RAZLOG ZAŠTO SE ODRŽAVA U POSTOJANJU (važno!!!)
526.
Iscrpna i duboka analiza te ispitivanje ove tri suštinske sastavnice Božanske ljubavi nas može dovesti do
toga da uvidimo kako su one bile razlog za stvaranje svemira. Da je prva, naime voljeti drugoga a ne sebe, bila
uzrok je jasno iz činjenice da je stvoreni svemir ‘drugo’ nego Bog, baš kao što je svijet drugo nego sunce, i nešto
(misli na svijet) na što se Božja ljubav može pružiti (extend) i na čemu može biti prakticirana te na kraju (= na
taj način/time) naći svoj mir/spokoj (and so come to rest). U to ime čitamo kako je Bog, nakon što je stvorio
nebesa i zemlju, odmarao, što je bilo uzrokom Šabata (Postanak 2:2,3; ‘Sabbath’ = odmor, počinak).
527.
Druga suštinka sastavnica Božanske ljubavi, želja da se bude jedno sa njima, je također bila uzrok
stvaranja što je jasno iz stvaranja čovjeka na sliku i priliku Božju. Pod time se misli da je čovjek bio stvoren kao
forma koja može od Boga primiti ljubav i mudrost, što će reći, postati netko sa kime će Bog Sebe
sjediniti/ujediniti, i na taj način i sa svakom ostalom stvari u cijelom svemiru, pošto su one ništa drugo nego
sredstvo/način do cilja. Jer biti povezan/sjedinjen sa konačnim uzrokom znači također biti povezan/sjedinjen sa
svim posrednim uzrocima. Jasno je iz Knjige o Stvaranju, ili Postanka (1:28-30), da su sve stvari bile stvorene
zbog čovjeka.
528.
Treća suštinska sastavnica Božanske ljubavi, posvećivanje njihovoj sreći, je također bila uzrokom
stvaranja, što se jasno vidi iz anđeoskog neba, koje je osigurano svakom ljudskom biću koje u sebe primi Božju
ljubav; svih u tom nebu usrećuje jedino Bog. Ove tri suštinske sastavnice (essentials) Božje ljubavi su također
razlog zašto je svemir sačuvan (preserved), pošto je očuvanje neprestano stvaranje, baš kao što je ostanak u
postojanju neprestano nastajanje (perpetual coming into existence); a Božanska Ljubav je iz vječnosti u vječnost
ista. Kakva je bila pri stvaranju svijeta, takva ostaje sada i u stvorenom svijetu.’
E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 36-46’
529.
Da prirodni/čulni čovjek (= čovjek koji razmišlja na osnovu čulne evidencije = čovjek čije razmišljanje je
bazirano na onome što mu prikazuju čula), kojeg Židovski narod (zajedno sa svime što mu se događalo kroz povijest)
reprezentira, ne spoznaje i ne percipira ove kvalitete Božanstva, a samim time i čovjeka (ovo do sada rečeno/ne
razmišlja o do sada rečenom na ukazani način), svjedoči Mojsije (ili ’Mojsijevo pitanje’) koji je, kao jedan od Židova, u
svom ne-znanju zapitao: ’Ako dođem k Izraelcima (’Izrael’ u Riječi predstavlja duhovnog čovjeka, a na ovom
specifičnom mjestu ’stanje unutarnjeg duhovnog čovjeka u prirodnom čovjeku’) pa im kažem: Bog vaših otaca poslao
Izlazak 3:13
me k vama, i oni me zapitaju: ’Kako Mu je ime?’, što ću im odgovoriti?’
530.
Iz ovoga se vidi da niti Izrael a bogme ni Mojsije u to vrijeme nisu poznavali Jehovu, jedinog Boga, a
posljedično tome nisu poznavali/znali ni Njegove karakteristike/kvalitete [a bez da se po-znaju nečije
karakteristike/kvalitete, ovdje Božje, mi tu Osobu ne možemo uistinu voljeti, što je u slučaju Boga prije i naj-više od
svega (Marko 12:29,30); u takvom slučaju (misli se na slučaj kada mi NE poznajemo osobu koju TOBOŽE volimo) mi U
STVARI ne bi voljeli tu, nama ne-poznatu Osobu, već našu ideju o Njoj/Njemu, a ’to’ što onda obožavamo ili čemu se
klanjamo, ’to’ što tako reći proizlazi iz naše vlastite ljubavi kroz vlastitu inteligenciju, jesu proizvodi našega uma, tj.
naših ’ruku’ djelo, ili ti ga IDOLI; vidi recimo Levitski Zakonik 19:4; 26:1].
Neka bude!!
531.
Božanstvo je od vječnosti bilo moć/sila koja prožimlje svu beskrajnost beskonačnosti, i bilo je, jeste i
uvijek će biti beskonačnost sama u sebi (sâma beskonačnost). U centru Njezine dubine sam Ja od vječnosti bio
Ljubav i istinski život u Njoj; ali gledaj, Ja sam bio slijep poput embrija u utrobi majke. Božanstvo je, međutim,
uživalo u Svojoj ljubavi te je snažno pritiskalo/navaljivalo na nju (pressed hard towards it). I Ljubav se osjećala
sve toplije i toplije u svom centru, kako su mase i mase Božanstva navaljivale i (kako su) sve snage i sile jurišale
prema njoj.
532.
Onda se začuo (ili ’podigao’) nerazgovjetan zvuk miješanih glasova i zvukova (hum), oluja i
huka/zavijanje (storming and roaring) i, gledaj, Ljubav se preplašila i (kako je) sa svih strana (bila) pritiskana
duboko iznutra zadrhti. I ljubav postade svjesna toga, i buka/vreva (hum) postade zvuk, a zvuk unutar Ljubavi
postade Riječ [Na pitanje ’što je riječ?’, bilo ljudska bilo Božja, Gospodin odgovara: ’Riječ je ništa drugo nego
utjelovljena misao koja se, s obzirom da je izrasla u koncept, samo manifestira kao riječ, te je baš iz tog razloga
stvarateljski čin. Ona također u sebi sadržava trojstvo, kao što je to slučaj/očigledno sa svim stvorenim stvarima,
imenom duh, dušu i tijelo, analogno sa mišlju, konceptom i riječju. Baš kao što u svemu stvorenome obitava duša ali,
74
dobro shvati ove Moje riječi, ne uvijek u potpunoj samo-spoznaji/svjesnosti, koja, vođena od strane Mog Duha,
formira, održava i mijenja materiju, riječ je utjelovljeni koncept/ideja, stvorena od strane misli. U stvaranju je
najprije bio duh, što će reći Moj Duh, koji je svemu dao svoju unutarnju stabilnost, svoje vrijeme i svoju
transformaciju. To nastojanje je njegova duša, koja, u sukladnosti sa praiskonskim zakonima, formira, održava i
nanovo uništava, usavršavajući tako i produhovljavajući sve više ili, ako hoćete, vodi nanovo nazad k Meni,
Primordijalnom/Praiskonskom Duhu. Stoga je misao poticajni princip koji se formira u koncept. Taj koncept
postiže/dobija formu, supstancu i značenje/smisao jedino kroz riječ, vidljivi znak nevidljivog stvaranja. I baš kao što
je Moja Božanska misao, koja se manifestira kao stvarateljska ideja ili koncept, tek u vidljivom svijetu dobila svoj
omotač/envelopment, bez obzira koliko tanak, tek kroz ovaj zadnji čin sve bijaše stvoreno, naučeno i shvaćeno, i ako
se uzme pojedinačno, postade jedno u jednom, a ipak zasebno/taken singly, is a whole in whole, yet existing
individually.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 25’ G.Mayerhofer],
i Riječ reče: ’Neka bude svjetlo!’ I plamen u srcu usijane/zažarene ljubavi počne plamtjeti i postade svjetlo u
svim prostorima beskonačnosti.
533.
I vidje Bog veliku slavu Svoje Ljubavi unutar Sebe, i Ljubav bijaše osnažena sa Božanskom silom, i na taj
način se Božanstvo zauvijek ujedinilo sa Ljubavlju i svjetlo je emitiralo/isijavalo iz topline.
534.
I gledaj, Ljubav je unutar Božanstva vidjela sve divote/slave, beskrajne u broju (glories whose number is
endless), a Božanstvo je vidjelo kako sve to utječe/uplivava u Njega iz Ljubavi, i Ljubav je vidjela svoje misli
unutar Božanstva te je u njima većma uživala (ili ’pronašla veliko zadovoljstvo’). Stoga se Ljubav iznova usijala i
sile Božanstva su se kretale oko nje i gledaj: Misli koje su izvirale iz Ljubavi su u sebi bile ljubav i bile su
bezbrojne (ili ’i bilo ih je bezbroj’).
535.
Božanstvo je vidjelo Svoju slavu i Ljubav je osjetila Svoju moć. I Ljubav unutar Božanstva progovori:
’Dajmo čvrstu formu (hold fast = čvrsto držimo, zadržimo) ovim slavnim mislima i učinimo da krenu/istupe
naprijed (go forth) tako da mogu postati slobodne i da Nas mogu percipirati/spoznati i postati svjesne kako ih Mi
percipiramo i vidimo i kako Smo ih percipirali i vidjeli prije nego je svjetlo osvjetljavalo njihove forme!’
536.
Nakon toga je Riječ prešla u (passed into) Božanstvo i postala Ljubav skroz na skroz, i pazi, Božanstvo je
po prvi puta progovorilo: ’Neka bude!’ I mnoštvo duhova, čiji broj je neizbrojiv, je bilo oslobođeno ’izvan’
Božanstva, i Ljubav je sebe vidjela beskonačno umnoženo i vidjela je Svoju beskonačnu ljepotu u savršenstvu.
537.
Bilo kako bilo, sva bića nisu još bila živa i nisu još percipirala i vidjela, pošto su još/i dalje bila
čvrste/fiksirane forme u Božanstvu izvan ljubavi.
538.
I Ljubav osjeti sažaljenje te se uskomeša, i pokret se pojavi/podigne unutar Božanstva, i Božanstvo
predade svoje zarobljenike Ljubavi i Ljubav prožme sve. I gledaj, forme postanu žive i gledale su jedna na drugu
u divljenju grijući se plamenovima koji izviru iz Božanske Ljubavi primivši na taj način neovisan pokret i
pokretljivost. No sebe još nisu poznavale.
539.
Onda Ljubav ponovno progovori: ’Učinimo da prepoznaju sebe tako da Me mogu upoznati, i kroz Mene
također i Tebe.’
540
Još jednom se unutar Božanstva uzdigne Riječ, i Riječ odjekne unutar Božanstva, i Riječ postade zakon,
a zakon bijaše Ljubav koja je utjecala u sve.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Božje Domaćinstvo 1/5:2-11’ J.Lorber
541.
Kada je Božanstvo, ’prisiljeno’ od strane svoje Božanske ljubavi (vidi 518-528), izgovorilo - ’Neka bude!!’, tj.
kad je Bog zaželio da Njegove svete misli i ideje postanu ’stvarnost’, u tom trenutku su se, tako reći, ’odvojili’ svi
pojedinačni dijelići Njegova Duhovnog Bića, kojima je istovremeno bio određen i cjelokupni razvojni period/evolutivni
ciklus (= bio im je dan zakon i put), baš kao i njihova trajnost i transformacija, tako da se nakon temeljnog/cjelokupnog
testa, pročišćeni i usavršeni, mogu ponovno vratiti Bogu, u Njegovu ’blizinu’. U toj ’blizini’ bi oni, iznova, trebali
započeti, naravno na višim nivoima, uz pomoć duhovnih potencija, novi život lutanja i vlastitog usavršavanja, koji,
vodeći sve više i više, nikad neće završiti [’I stoga, pazi, stvarno stvaranje nikad ne prestaje pošto Bog, također,
nikad ne može prestati misliti, željeti i voljeti u Svojoj zauvijek beskrajnoj ljubavi i mudrosti. Onome koji ovo i
dalje ne razumije u potpunosti, dodajem: Zamislite sebe kako besmrtno živite u svijetu zauvijek mladalačke
energije. Zar bi ikad prestali misliti ili željeti? Hoćete jednog dana postati sasvim neaktivni, ne želeći više ništa?
Zasigurno ne, umjesto toga vi ćete postati sve više i više aktivni te ćete učiniti sve što je u vašoj moći da za sebe
osigurate što veće životne pogodnosti. Jer to je karakteristika ljubavi, a pravi i istinski život ljubavi je da nikad
ne miruje već da je uvijek (ili ’da mora biti’) aktivna pošto je sam život ništa drugo nego neprekidni niz
75
aktivnosti.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje 6/226:14,
15’ J.Lorber] pošto je i Bog, njihov stvoritelj, također beskonačan [feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 25’ G.Mayerhofer].
542.
’U svakoj od tih Božjih misli i ideja, koje su tako reći bile postavljene ’izvan’ Njegove osobe, se nalazi/je
bila postavljena klijajuća (ona što uzrokuje da nešto raste i razvija se) iskra Božje ljubavi, koja ih animira (koja
im daje život) tako da one mogu postojati kao neovisna bića (!!!), te ih vodi do najvišeg mogućeg stupnja
neuništive (bogolike) samostalnosti kroz neprestan i stalno rastući Božanski upliv.
543.
Takva bića su onda i sama puna stvaralačke moći pošto su vođena i održavana od strane Božanske
ljubavi u njima. Ona se reproduciraju i mogu se beskrajno umnožavati, i sve što iz njih proizlazi je, poput djece
roditeljima – ne samo slično roditelju već također i obdareno sa istim kvalitetama. To čini mogućim da Stvoritelj
i stvoreno, zahvaljujući ljubavi koja se u njima lako povećava, konačno mogu napraviti prijelaz iz materije u
čisto duhovno i potpuno Bogu nalik stanje a ipak ostati zauvijek neovisne individue/jedinke.
544.
Na taj način se misli i ideje koje su jednom proizašle iz Boga u potpunosti vraćaju ka i u Bogu, no ipak
više ne točno kakve su bile originalno (kada su iz Njega ’izašle’, tj. bile ’odvojene’) već kao potpuno aktivna,
samo-svjesna i neovisna stvorenja koja mogu postojati, djelovati te sama stvarati kao potpuno neovisna o Bogu.
Zbog toga sam Ja rekao Svojim učenicima: ’Budite stoga savršeni kao što je vaš Nebeski Otac savršen (Matej
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje 6/226:8,
5:48)!’
9’ J.Lorber
545.
Ovo bi dakle bio generalni uvid u Božje stvaranje (o ’detaljima’ i ’specifikacijama’ odmah niže), koji nam,
uzimajući u obzir do sada rečeno (vidi 466-485) ukazuje kako se sve začinje u Bogu, potječe iz Njega, kreće se u Njemu
te mu se na kraju ponovno vraća (Djela Apostolska 17:28), naravno, savršenije i bolje (nego je bilo na početku), nakon
čega se isti proces ponovno ili u vječnost nastavlja.
546.
U predivnom Božanskom otkrovenju, imenom ’Muha’, Gospodin Isus Krist Jehova nam otkriva još jedan ne
tako lako uočljiv (’skriveni’) stvaralački motiv, ili ti ga svrhu Svoga stvaranja:
547.
’Najslobodniji život je jedino u Meni, ali taj život je tako sastavljen/konstruiran, i takve je preplavljujuće
(overwhelming) savršenosti da, u svojoj sferi, on nikad ne može biti shvaćen/razumljiv od bilo kojeg stvorenog
bića. Stoga, to je sveti život, a pošto je sveti život, onda je također vječni i beskrajni život.
548.
Zamisli (sada) beskonačnost (toga života) kao jedan prostor sa centralnom točkom iz koje se beskrajne
zrake žire u svim mogućim pravcima; početak svake zrake je centralna točka, ali se kraj iste nigdje ne može
pronaći. Unutar tog centra je ujedinjena sva moć beskonačnosti, i iz tog centra se širi (ili ‘će izaći’) u
beskonačnost.
549.
Da bi spriječio da se ova živa moć rasprši previše tako da bi eventualno postala slabija u sebi, ona je za
sebe stvorila, kroz cijelu beskonačnost, jedan beskrajan broj točaka u kojima se sakuplja život (life collection
points), u kojima se život presreće (ili ’u kojima je život prepriječen’) i nakon toga vraćen svom originalnom
centru.
550.
Sa ovime, najdraži Moji, Sam vam otkrio jako veliku tajnu! Da, kažem vam, tajnu koja je, od kako je
zemlja nastanjena sa ljudima, bila znana samo nekolicini, i to sasvim mutno/neodređeno. Ali ako ste razumijeli
ovu tajnu bar malo, odmah će se pojaviti pitanje, ’Da, ali zašto se to mora dogoditi? Zar Bog u svom (svetom i
beskrajno-vječno-savršenom) životu uistinu ikad može postati slabiji?’
551.
Ja vam na to odgovaram: Da postane slabiji je poprilično nemoguće, ako Bog želi ostati sam i ne želi iz
Sebe stvoriti ili oblikovati ništa. No ako je On, prateći (najdublju) potrebu Svoje ljubavi (vidi 518-528) stvorio, za
vaše razumijevanje i za cijelu vječnost, raznorazna bića, - od najsavršenijeg duha sve do najbeznačajnije
atomske životinjice, te je svim tim bezbrojnim stvorenjima dao život, svakom svoje vrste – recite Mi sada, sa
kojim životom je Stvoritelj animirao sva ta bezbrojna bića, sa kojim životom ih održava i sa kojim životom će ih
održavati do u vječnost?
552.
Da li bi negdje mogao postojati tajni/skriveni (private) život uz čiju pomoć On animira sva ta bića bez da
ih animira iz Svoga vlastitog života? Ja osjećam da čak ni kamen ne bi mogao doći do takvog zaključka. Pošto
Stvoritelj nema jedan takav skriveni/tajni život, jasno je da On sva ta stvorena bića animira/oživljava iz Sebe.
553.
76
Lako je razumljivo kako će, ako se sve te kreacije, sa svojim ’životom-kojeg-održava’, budu odmicale
beskrajno daleko od centra, Centralna Sila sasvim prirodno biti oslabljena. Iako Život kako takav nikad ne bi
mogao biti izgubljen, pošto je u sebi beskrajan Život, on bi mogao biti oslabljen, umjesto da neprestano bude
snažniji, pošto bi (prema do sada rečenom) bio subjektom beskrajnog djeljenja (energije/života).
554.
Da bi mogli što bolje shvatiti slabljenje te sile, uzmite u obzir beskrajno djeljenje same materije, pošto
čovjek čak i kada je slučaj (jedan) atom može i dalje zamisliti bezbrojno mnogo djeljenja. No, da li atom postaje
snažniji ili slabiji sa neprestanom podjelom? Iako se atom ne može izbrisati (tako da nestane) tim beskrajnim
djeljenjem, morate shvatiti kako beskrajno podjeljeni atom neće imati onakvu snagu kakvu je imao prije
podjele.
555.
Ako ste ovo shvatili bar djelomično, druga izjava će slijediti: ’Da, ali ako je to tako, za Stvoritelja bi bilo
bolje da uopće ništa nije stvarao!’ Umjesto da vam na to odgovorim, upitat ću vas nešto što je dobro znano
mnogim ljudima.
556
Zašto su ljudi, koji su od svoje rane mladosti teško radili – obično, ili bar prirodno – postali snažniji? To
je prvo pitanje.
557.
Drugo pitanje: Zašto se na magnet konjske potkovice može postepeno dodati sve veći teret?
558.
Pitanje broj tri: Kako određena osoba postaje umjetnik i virtuoz?
559.
Da li vidite svjetlo kako izvire iz ovih značajnih pitanja?
560.
Zašto je kovani metal čvršći i ima puno bolji elasticitet nego onaj koji nije bio kovan?
561.
Zašto je tvrđe i trajnije drvo onoga stabla koje je izdržalo veći broj oluja?
562.
Razumi i dobro zapamti: zašto je u vječnosti bilo ustvrđeno toliko mnogo sakupljajućih točaka života!
Sada, čitaj i shvati: Tako/zato da bi originalni vječni život mogao Sebe vježbati (tj. da bi mogao) sve više i više
(teže i teže raditi) i, dosljedno, povećavati svoju vječnu moć! Zbog toga se Život koji izvire iz centra vraća u
centar savršeniji i intenzivniji nego što je bio u samom trenutku napuštanja izvora.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Muha – 7:5-23’ J.Lorber
Izisov veo
563.
‘Prije nego što je Charles Darwin izdao svoje djelo ‘O postanku vrsta’, u godini 1859, on je od svoje žene,
duboko religiozne osobe, koja nije mogla prihvatiti njegovu odluku da pošalje izdavačima na štampanje tako
škodljivu knjigu, (zasigurno) morao čuti mnoga prekoravanja.
- Charles – ona bi rekla – Bog nam je rekao kako je stvorio čovjeka na Svoju sliku, Sebi nalik. On nije to
rekao za mrava, pticu, ili majmuna, ili psa ili mačku. On je postavio čovjeka iznad svega živoga podredivši
zemlju njegovoj prevlasti. Kojim pravom ti lišavaš dostojanstva stvorenje koje ima lice Božje i koje je jednako
anđelima nebeskim?
Njezin muž bi onda odgovorio, da ako on to nije učinio, Wallace (Alfred Russel Wallace, 1823-1913) bi,
pošto je i on došao na sličnu ideju.
- Charles – odgovorila bi ona – mi bi trebali biti svjesni naših motiva. Ti ne bi bio toliko uporan (intent) da
postigneš slavu kao naučnik, da nije bilo tvojih uzastopnih neuspjeha. Ja znam da ti ne voliš da te se na to
podsjeća, ali da si kojim slučajem uspio u pokušajima da postaneš doktor, kako si želio, pronašao bi dovoljno
ispunjenja u liječenju ljudi, umjesto da pokušavaš zadovoljiti svoju ambiciju po svaku cijenu. A da su ti one
godine kada si studirao teologiju na Cambridge univerzitetu dozvolile da postaneš svećenik u crkvi, tvoj rad u
ljudskoj zajednici bi te zasigurno zaštitio od avanturizma.
- Ti jako dobro znaš gdje si posudio svoju teoriju. Ti si ju pronašao u Malthusa (Roberth Malthus, 17661834). Zao je to čovjek, Charles, okrutan i ravnodušan prema sudbini siromašnih ljudi. Ja ne vjerujem u tvoju
teoriju, jer tvoja promatranja nisu bila učinjena sa dobrim namjerama.
Charles Darwin je imao prilike, poslije, razmišljati o njezinim riječima, iako je istovremeno bio poprilično
siguran da je njegova teorija o evoluciji bila točna. Utoliko gore za mene i za ljudski rod. Teologija koja se iz nje
može izvući je ona vražjeg kapetana. Koji dobri Stvoritelj bi mogao izmisliti/zamisliti takav svijet, arenu u kojoj
se, poput gladijatora, pojedinci kao i cijele vrste bore za svoj opstanak? Ako On to sve gleda, poput nekog
77
Rimskog cara koji sjedi u svojem specijalnom prijestolju, ja mu neću odati počast. Ali, sretni su oni koji su,
poput Emme, sačuvali sliku o Bogu kao našem Ocu i prijatelju.’ Czeslaw Milosz ‘Gospođa Darwin’ (iz knjige
‘Usputni psić’)
564.
Čitajući najnovije ’rasprave/svađe’ (na temu stvaranja) među evolucionistima [sljedbenici C. Darwina, zvani još
’neo-Darwinisti’, uglavnom negiraju dobrog Stvoritelja te, s obzirom na, recimo, fosilne evidencije ili pak proračune o
trajanju naše zemlje, brane teoriju o ’postepenoj/progresivnoj -bilijunima -godina -dugoj -evoluciji/transmutaciji od -atoma -do -molekule -preko -jednostavnih -organizama -zatim -sva -tri -carstva -naravno -☺
☺ -via -majmunski
-rod -i -tako -sve -do -čovjeka’, koja je, po njihovoj ’lišenog-zdravog-razuma-logici’, započela pukom slučajnošću;
vidi ’Evanđelje jednog sjemena’] i kreacionistima [kreacionisti pak brane/zastupaju ’trenutno’, tj. ’šesto-dnevno’
stvaranje, pad prvog ljudskog para, što je pak po njima u Božje stvaranje uvelo smrt (oni pak vjeruju/tvrde kako je
’smrt’ među životinjama, znači ’jedna-životinja-papa-drugu’, ’ušla’ u stvaranje tek nakon Adamova pada, znači prije
cirka 6 000 godina; do tada, po njima, nije bilo borbe za opstanak/mesožderstva već su sva stvorenja na zemlji bila
biljo-jedi), potop/uništenje ljudskog roda i svega živoga što nije našlo mjesto na ’preko-oceanskoj’ ARKI ogromnih
proporcija, kako je to opisano u Knjizi Postanka (doslovno shvaćenoj!!), te sasvim negiraju/odbacuju evolucionističku
ideju o ’postepenom/neprekinutom’ stvaranju/usavršavanju, tj. evoluciju formi’], nisam stekao dojam da današnji
’naučni’ svijet ima uvide u stvarne prirode stvari koje bi mu, bez obzira na aplikaciju, ovdje stvaranje svijeta/svemiraevoluciju formi, dozvolile da ove ’velike’ probleme ljudskoga roda konačno i riješi (najnovije rasprave na ovu temu se
mogu pratiti na www.answersingenesis.org, dok su knjige iz kojih sam ja osobno stekao uvid u spomenute ’svađe’,
knjige J.D.Sarfatija ’Pobijanje Evolucije 1 & 2’; iste se mogu ’skinuti’ sa www.onlinebible.org; ta ’svađa’ je u Sjevernoj
Americi, kako izvještava moja prijateljica sa lica mjesta, ’velika stvar’, pošto se obje ’filozofije’ nastoje ubaciti/nastoje
nadvladati jedna drugu u nastojanju da se baš ’njihova’ istina naučava u školama i univerzitetima!; čini se izlišno
tumačiti kako bi ’pobjednik’, kojeg po prirodi stvari neće i ne može biti, točnije njegova ’istina’, vidno utjecao na
formiranje ličnosti u mladih ljudi na tim prostorima).
565.
Kreacionistima, kao takvima, ipak ne treba previše zamjeriti pošto je njihovo ’naivno vjerovanje’, iako u sebi
’duhovno polu-mrtvo’ (2 Korinćanima 3:6), suštinski dobro (iako ’na-slijepo’, tj. bez duhovnog razumijevanja Pisma,
oni ipak vjeruju u Stvoritelja, Njegovu Riječ i sve ono što u Njoj piše), te su kao takvi samo ’istinom’ u krivu, dok
njihovo srce (pričamo generalno), iako lišeno pravog duhovnog izražaja, nije ispunjeno mržnjom prema Stvoritelju a
samim time ni prokletstvom. Njihovi motivi su stoga ispravni i kao takve ih treba odvojiti/razlikovati od (velike većine)
evolucionista.
566.
S druge strane, velika većina evolucionista, ’tvrdih’ naučnika (čitaj = ateista), kako bi ih mogli nazvati [kažem
’velika većina’ pošto nisu svi naučnici/evolucionisti nužno i ateisti, tj. postoji ’struja’ mišljenja koja spada u kategoriju
’teističkih evolucionista’, tj. onih koji zastupaju ISTINITU ideju o tome kako je Bog (koji IPAK postoji!!) za stvaranje
iskoristio dug evolutivni proces unutar kojeg su životinje uistinu ’papale’ jedna drugu, i kako je svijet uistinu ’star’
bilijune godina, što je ideja koje se kreacionisti, koji zemlji, koja je pak po njihovom doslovnom shvaćanju Knjige
Postanka nadasve mlada, daju par tisuća godina (!), užasavaju; J.D.Sarfati, kao jedan od vodećih kreacionista, u svojoj
knjizi ’Pobijanje Evolucije - 1’, izjavljuje: ’Žalosno je (!) da mnogi crkveni lideri u današnje vrijeme i dalje
promoviraju teističku evoluciju, tj. kako je Bog Božanski odredio evoluciju – borbu za opstanak i smrt ☺ - kao
Njegovu metodu stvaranja; a ipak Biblija je jako jasna (!!) u svezi toga kako je zemlja ’mlada’ (oko 6,000
godina), a događaji u Postanku 1-3 savršeno objašnjavaju kako Bog može biti dobar a ipak da zemlja bude
ispunjena sa smrću i patnjom. Bog nije ubacio smrt i patnju milijunima godina ranije – kako su mnogi crkveni
vođe govorili u Darwinovo vrijeme – već je umjesto toga patnja došla kao direktni rezultat Adamova grijeha
(Postanak 2:17; 3:19; Rimljanima 5:12-19; 8:20-22; 1 Korinćanima 15:21,22). Za svakog koji vjeruje u Bibliju,
ova istina povlači za sobom činjenicu kako je fosilni zapis – zapis smrti, bolesti i patnje – morao datirati nakon
Adamova grijeha (koji je bio, prema literalnom smislu Postanka, prije nekih 6 000 godina!)’; u istoj knjizi čitamo:
’Teistička evolucija uči kako je Bog iskoristio borbu za opstanak i smrt, ’zadnjeg neprijatelja’ (1 Korinćani
15:26), kao sredstvo za postizanje onog što je nazvao ’jako dobrim’ (Postanak 1:31). Biblijski kreacionisti nalaze
tu izjavu diskutabilnom.’], negiraju postojanje dobroga Boga (a priori kreću od te točke bez obzira na ’evidenciju’;
vidi Rimljanima 1:19,20; vidi također moje učenje ’Nevidljivi Bog’) po uzoru na svoga ’začetnika’ C.Darwina,
(vjerovatno) i ne znajući da je on Istoga odbacio tek (!!) nakon što mu je kćer, Ana, umrla, po njegovom ’zaključivanju’
prije-vremeno i ne-zasluženo, što je rezultiralo u tome da je on, razmišljajući o ’takvom’ Stvoritelju i ’takvom’ svijetu
(kakav se njemu pričinjavao) napravio filozofiju (’Stephen Jay Gauld i drugi su ukazali kako je Darwinov cilj bio
uništiti ideju o Božanskom Stvoritelju.’ J.D.Sarfati ’Pobijanje Evolucije – 1’) koja naučava kako se sve u prirodi događa
slučajno, tj. kako je sve posljedica sklopa okolnosti ili slučajnosti, te da takvi slučajevi sasvim dobro dokazuju nepostojanje dobrog Stvoritelja i, na kraju, da priroda nije i ne može biti ništa drugo nego okrutna mesarnica u kojoj samo
najsnažniji preživljavaju (survival of the fittest!).
567.
‘PBS 1 (Public broadcasting service) dramatizira prijelomni (turning) trenutak u duhovnom životu
Charlesa Darwina – bolest i smrt njegove voljene kćerke, Ane. Iako serija to javno ne izgovara, Darwinov biograf
James Moore jasno ukazuje (makes it clear) kako je ova tragedija uništila Kršćansku istinu u Darwinovom umu.
78
Kako može postojati dobri Bog kada je dozvolio da se tako nešto dogodi? Umjesto toga, Darwin odlučuje kako je
Ana bila nesretna žrtva zakona prirode, tj. izgubila je (kao slabija) bitku za opstanak.
568.
Anina smrt je podignula ozbiljna pitanja o Božjoj dobroti [C.Darwin je, doznajem čitajući esej koji je o
njemu napisao profesor antropologije na Kalifornijskom državnom sveučilištu, C.F.Urbanowicz
(www.csuchico.edu), imao itekako dovoljno materijala za ‘meditaciju’ o dobroti Boga Stvoritelja; od deset djece,
koliko su ih imali njegova žena Ema i on, samo sedmoro je doživjelo zrelost. Mary Eleonor, rođena 23.09.1842, je
umrla nakon tri tjedna, Ana, koja je bila rođena 1841, je umrla deset godina poslije, tj. 1851. godine, te
naposlijetku Charles Waring, koji je rođen 1856 a umro je 1858], a prevladavajuće mišljenje Darwinova doba –
kako je zemlja stara i kako je od davnina bila ispunjena sa smrću i nasiljem – nije davala adekvatne
odgovore.’
J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije - 2’
569.
No, budimo pošteni, tko se od prirodnih ljudi, znači od onih umova čije se razumijevanje, lišeno Božanske
vizije i duboke vjere u Našeg Nebeskog Oca, Stvoritelja svih stvari, ne bi ‘zgrozio’ i ne zgrožava iz dana u dan nad
onime što nam ‘okrutna’ Priroda, koja nas usput rečeno sa svih strana okružuje i koje smo i sami dio, prikazuje iz dana u
dan [‘O Gospodine i Učitelju, zar takve užasne scene, koje su svakodnevnica u svijetu prirode, mogu pridonijeti tome da
ljudsko srce postane blaže te da ga potstaknu na aktivnu ljubav prema bližnjem i milost? Ne, onda ću ja radije zadržati
svoje stare principe koje sam čuo nekoliko godina ranije iz ustiju jednog starog i mudrog Grka u Aleksandriji: ‘Cijela
zemlja je gnijezdo pljačkaša i dolina suza za plemenita čovjeka. Jer sve što on vidi da mu se događa je ispunjeno
vječnim prokletstvom bogova. To nije ništa drugo do trajno/kontinuirano postojanje i jadan i brz dolazak na svijet/u
život, dok je okrutna smrt uvijek rezultat takva postojanja. Zar čovjek, koji je mučen većinu svog postojanja, mora i
dalje živjeti dobar, plemenit, ljudski život i neprestano slaviti bogove koji ga proklinju? Ali kako to on može učiniti
kada oko sebe vidi samo okrutno divljanje cjelokupne prirode koja ga okružuje? Zato, neka čovjek također, zbog
prokletstva koje je bačeno na njega, postane lav, tigar ili orao i neka osveti sebe na svojim su-stvorenjima – bez obzira
da li se radilo o ljudima ili pak o životinjama. Neka dâ sve od sebe da postane kralj i da uživa ovaj život, koji je ionako
kratak, bez obzira na bogove.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo
Evanđelje – 10/19:13, 14’ J.Lorber]. Koliko li je samo ljudi, poput C.Darwina, gledajući u taj ‘spektakl’ odustalo od
vjere u voljenog Boga o Kojem su ih/im u djetinstvu učili/govorili roditelji, i koliko njih sada, kada su ‘odrasli’ i kada sa
svojim ‘vlastitim’ naporima moraju spoznavati svijet oko sebe, svijet u kojem životinje proždiru jedna drugu bez ikakve
milosti, svijet u kojem ljudska krv teče u potocima (‘Gdje je kruh života prepun plijesni i crviju, a vino života miriše na
jutro nakon pijanke.’ O.V. de L.Milosz ‘Posvećenje u ljubav’), a krik boli umirućih ljudi ili pak urlici kidanih zvijeri
kao da ne dosežu do ‘visina’, okreće svoju glavu i na sam pomen našeg Nebeskoga Oca (‘Kako može postojati dobri
Bog kada dozvoljava takva krvoprolića?! je jedno od najuobičajenijih ‘ateističkih’ pitanja)!?
570.
Gospođi profesorici, u odbranu časti (ne samo) moje mačke
(Czeslaw Milosz)
Moj hrabri pomagač, majušni tigrić
Slatko spava na mom stolu, pored kompjutera,
Nesvjestan da ste napali/uvrijedili njegovo pleme.
Mačka se igra sa mišem ili sa polu-mrtvom krticom.
U krivu ste, ipak: to nije iz okrutnosti.
One jednostavno vole stvari koje se pokreću.
Jer, naposlijetku, mi znamo kako se jedino naša svijest
Može na trenutak prebaciti u Drugog,
Su-osjećati sa boli i panikom jednoga miša.
A kakve su mačke, takva je cijela Priroda.
Indiferentna, teško meni, na dobro i zlo.
A za nas je to, bojim se, popriličan problem.
Prirodna povijest ima svoje muzeje,
No zašto bi naša djeca učila o
Monstrumima,
O zemlji zmija i reptila milionima godina
Unazad?
Priroda proždire, priroda je požderana,
79
Iz mesnice danonoćno suklja krv.
A tko je to stvorio? Da li je to bio dobri Bog?
Da, bez ikakve sumnje, oni su nevini,
Pauci, bogomoljke, morski psi, udavi.
Mi smo jedini koji kažemo: okrutnost.
Naša svijest i samo naša svijest je
U (cijelom) blijedom galaksijskom mravinjaku
Stavila svoju nadu u ljudskog Boga.
Koji ne može a da ne osjeća i misli,
Koji je nama srodan u svojoj toplini i
Pokretu,
Jer mi smo, kako su nam rekli, Njemu slični.
Ali ako je to ipak tako onda se On sažali
Nad svakim zatučenim mišem, svakom ranjenom pticom.
I svemir je za Njega onda poput Raspela.
Takav je ishod vašeg napada na mačku:
Teološka, Augustinova grimasa,
Koja hodanje po ovoj zemlji čini neobično teškim.
(iz zbirke pjesama ’Suočavajući se sa rijekom/Facing the river’)
571.
Zbog svega toga (zbog takve situacije) naša zadaća na ovom mjestu nije/neće biti samo ’odbraniti’ Dobrog Boga
i Stvoritelja, tj. objasniti/otkriti kako je On, Koji je sâma LJUBAV, mogao stvoriti ’takav’ ružan i okrutan svijet (gdje je
u svemu tome, u tom ’masakru’, Božja ljubav?!!), već i olakšati muke svakom takvom (prirodnom) čovjeku čiji su dani,
tj. hodanje po ovoj zemlji, ako uzmemo u obzir takav pogled na svijet i budućnost koja ga čeka (ideja o budućnosti
proizašla iz takvog pogleda na svijet), prožeti nespokojem i svakojakim nemirima.
572.
Mi ćemo stoga ovdje ’podignuti’ taj veo prirodnih pričina, ’Izisov veo’, kako ga nazvaše stari Egipćani [’Stari
Egipćani (koji su u vremenu prije nego propadoše u magiju bili u posjedu ovih uzvišenih istina) su slavili Izis kao
božicu istine, a za njezin veo su rekli kako ga ni jedan smrtnik ne može podići. I bili su u pravu; jer tko god, podižući
ovaj veo, bude i može gledati u lice Božanske istine, zna zasigurno da je, prvo, gledao u nešto besmrtno i da, drugo, s
obzirom da je besmrtan i sam, samo on može spoznati i razumijeti isto. Za njega je fizička materija prestala biti teret.’
Feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 23’ G.Mayerhofer], i otkriti
prirodnom umu kako se iza svega onoga što vidimo u prirodi, ovdje ’okrutne i krvave borbe za opstanak’, iza svega
onoga što se prikazuje našem prirodnom oku, ne krije ništa drugo nego posvemašnja ljubav i velika briga našeg
Nebeskog Roditelja, Isusa Krista Jehove, Jedinog Boga i Stvoritelja te Održavatelja svega stvorenoga.
Proročanstvo o Egiptu
573.
Gore spomenuta rasprava između Evolucionista i Kreacionista, koja je u sebi rasprava/rat/sukob između dvije
grupe prirodnih ljudi/umova (ili sukob ’religija’; ’Svaki razumni promatrač bi morao priznati kako je evolucija
izvedenica iz materijalističkog vjerovanja. To je filozofija/religija obučena kao ’nauka’. J.D.Sarfati ’Pobijanje
Evolucije - 2’; kažem ’prirodnih’ pošto i jedna i druga grupa/tip uma pristupa problemu ’prirodno’, jedni klasičnim
negiranjem Boga, a drugi polazeći od smisla slova jednog čisto duhovnog dijela Božanske objave, čime su ovi potonji
sebe lišili ’duhovnog’ razumijevanja stvari), kao i sam njihov među-odnos (te iz njega proizlazeće ’natezanje’,
’prepucavanje preko medija’, ’svađanje’ i ’uljudno vređanje’), je ’predviđen(a)’ u 19-om poglavlju proroka Izaije gdje
čitamo:
574.
’Proročanstvo o/u svezi Egipta (Izaija 19:1-4):
’Egipat’ = prirodni um ili ’znanje’, ili činjenice koje su dobivene/sakupljene čulnom/naučnom evidencijom te
pohranjene u memoriji; Egipat u Riječi predstavlja takav um i u dobrom, znači kada on služi višem umu, tj. kada su ta
znanja ’osvjetljena’ duhovnim svjetlom (o tome pak govori tekst iz Izaije 19:18-25, o čemu odmah niže), i u lošem
smislu, kao ovdje, kada je odvojen od duhovnog pa se ’rasprava’ vrši ’od’ takvih ’istina’, znači ’istina čula’; kada
80
čovjek ’od’ njih/takvih istina želi shvatiti duhovne stvari/istine vjere, a tako i Boga; onda se rasprava vrši ’od’ ili ’iz’
čovjeka; takvo ’izvrnuto’ razmišljanje se u Riječi naziva ’zmijin otrov’ (’zmija’ = čulno, najizvanskije u čovjeku’);
Jeremija 6:22-24; Job 20:16,17; vidi E.Swedenborg ’Nebeske Tajne – 195’.
575.
Gle Jahve sjedi na brzu/laganu oblaku u Egipat dolazi. Dršću pred Njim idoli Egipatski, u njedrima
premire srce Egipćana.
Označava ’posjetu/sud’ ili ’otkrivanje’ kvalitete prirodnog uma, što je Egipat, od strane ili u ’ogledalu’ duhovnoprirodne Božanske Istine; takva ’posjeta’ je recimo ovaj ’spis’, on je u sebi razumijevanje prirode stvari uz pomoć
svjetla Božanske istine, tj. otkrivanje Duhovnog smisla Riječi, što je ’Jahve jaše/duhovno razumijevanje na brzu
oblaku/literalnog smisla ili prirodnog svijeta’, što razbija ideje evolucionista o nepostojanju Stvoritelja baš kao i ideje
kreacionista o ’trenutnom’ stvaranju, što su pak ’idoli’ ili ’samo-njihove-ideje’ o stvaranju; kako je taj događaj također i
sud, uostalom kao i svako drugo ’prisustvo’ Božanske istine, to u efektu uzrokuje ’premiranje njihova srca’.
576.
Podbost ću Egipćane protiv Egipćana i brat će se sa bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom,
a kraljevstvo sa kraljevstvom.
Kada se prirodni čovjek raspravlja sa prirodnim čovjekom, tj. kada se sukobe dvije prirodne religije, a oboje raspravljaju
iz efekata o efektima, tj. iz činjenica o činjenicama, onda dogovora i mira nema, a istina, koja je kao takva uvijek u sferi
uzroka i svrhovitosti, se nikako ne može pronaći; evolucionisti i kreacionisti, od kojih su i jedni i drugi uglavnom
’činjenično’ u pravu a duhovno u krivu, tj. dobro vide a krivo zaključuju, unutar čega jedna prirodna istina/brat istupa
protiv druge/brat, jedan motiv/dobro/drug se sukobljava sa drugim/drugom, jedna filozofija/doktrina života/grad i jedna
kvaliteta života/crkva/kraljevstvo se sukobljava sa drugom/ateizam, su stvarno divan primjer za to; J.D. Sarfati i sam
kaže kako se u ’sukobu ova dva pogleda na svijet oni slažu u činjenicama ali ne i u interpretaciji istih!’ ’Pobijanje
Evolucije - 2’.
577.
Egiptu se pamet muti, Ja spriječavam njegove naume; oni traže idole i vrače, opsjenare i gatare.
Posljedica toga je da takvi umovi budu preplavljeni sa neistinama ili kontroverzijama/idoli i fantazijama/vrači,
neinteligentno zaključuju/opsjenari i formiraju sebi svojstvene/one što u njima izviru lude ideje o svemu/gatare. Drugim
riječima, takav način razmišljanja uništava u čovjekovom umu svaku duhovnu istinu
578.
Egipćane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu (’okrutni gospodar’ = zlo koje proizlazi iz krivih ideja/iz
neistine), kralj silovit (’kralj silovit’ = neistine koje proizlaze iz zla ljubavi prema sebi) će nad njima vladati – riječ je
Jahve nad Vojskama.’ Izaija 19:1-4
Ovaj stih, baš kao i nastavak ovog dijela proročanstva koji se proteže sve do Izaije 19:17 [Izaijino proročanstvo iz 19:517 na ovom mjestu nećemo detaljnije komentirati zbog samog prostora; tumačenje tih stihova se može naći u mom
učenju ’Gospodinova poruka za J.D.Sarfatija’, učenju kojeg sam poslao na sve adrese ’Answers in Genesis’ (=
’Odgovor je u Knjizi Postanka’) u svijetu], specificira do sada rečeno, tj. ukazuje na postepeno uništavanje svake istine i
izvrtanje/krivo apliciranje svake prirodne činjenice sve do trenutka potpunog uništenja racionalnosti i duhovnosti u
čovjeku (to je pak neizbježno tj. posljedično ovakvom krivom pristupu prirodi stvari). U slučaju ateističkih evolucionista
to rezultira u totalnom negiranju Boga i samim time/posljedično tome (opet neizbježno!) prokletstvu.
579.
Da bi ovo do sada rečeno ilustrirali, izdvajam jedan dio iz knjige ’Pobijanje Evolucije – 1’, J.D.Sarfatija, dio iz
8 poglavlja te knjige pod nazivom – ’Koliko je stara Zemlja?’:
580.
’Da bi se evolucija od atomskih čestica (particles) pa sve do ljudi mogla dogoditi, zemlja bi trebala biti
stara bilijune godina [očigledno je kako autor napada, tj. hoće ’pobiti’ ideju evolucionista o ’bilijun-godinadugoj-evoluciji-formi-od-atoma-pa-do-čovjeka’, koja se po njemu (!) kosi sa Biblijskim učenjem]. U to ime
Učenje o Evoluciji i Prioda Nauke predstavljaju ono što tvrde da su dokazi za ogromne vremenske raspone na
ovoj zemlji. Na grafičkom prikazu tih vremenskih raspona je čovjekova egzistencija, na kraju 5 bilijuna godina
vremenske linije, u tako sićušnom segmentu da treba biti dijagramatički uvećana da bi se ukazala.
581.
Na drugu stranu, ako čovjek bazira svoje ideje na Bibliji (!) on će o trajanju zemlje dobiti sasvim
drugačiju sliku. Biblija (ne zaboravimo, Biblija u literalnom smislu, tj. u smislu slova doslovno shvaćenom!!)
tvrdi kako je čovjek bio stvoren šest dana nakon stvaranja, prije nekih 6 000 godina. Prema tome, vremenska
crta ovoga svijeta konstruirana na Biblijskim podacima bi čovjeka trebala imati skoro na samom početku, ne na
kraju. Ako bi uzeli istu vremensku crtu od 15-inča (39 cm) kako to čini Učenje o Evoluciji, da bi sa njome
reprezentirali Biblijsku povijest Zemlje, čovjek bi onda bio oko 1/1000ti dio mm udaljen od početka! Također,
vjernici koji su po određenju/opredjeljenju Kršćani, uzimaju izjave Isusa Krista jako ozbiljno. On reče: ’Ali od
81
početka svijeta ih je Bog napravio muško i zensko’ (Marko 10:6), što bi sasvim imalo smisla u predloženom
Biblijskom vremenskom dijagramu, ali je dijametralno/sasvim suprotno vremenskoj crti Učenja o Evoluciji.
582.
Ovo poglavlje analizira formaciju/oblikovanje kamenja te metode mjerenja vremena (misli se na vrijeme
koje je bilo potrebno da se te naslage formiraju) u uvjetima/rokovima kako to predviđaju/predskazuju ova dva
takmičarska modela (This chapter analyzes rock formation and dating methods in terms of what these two
competing models would predict).
Stijene
583.
Ogromna debljina sedimentnih stijena po cijelom svijetu se obično koristi kao evidencija/dokaz za
ogromnu starost zemlje. Prije svega, Učenje o Evoluciji daje pogodnu definiciju: ’Sedimentne stijene se formiraju
kada se čvrsti materijali nošeni vjetrovima i vodom akumuliraju u slojevima nakon čega su komprimirani slijedećim
(overlying = one naslage koje dolaze na njih) naslagama. Sedimentne stijene ponekad sadrže fosile koji su se
formirali od dijelova organizama koji su bili položeni zajedno sa čvrstim materijalima.’
584.
Ideologija ’dubokog vremena’ (deep time = misli se na ’ogromni vremenski period stvaranja’) izjavljuje
(comes with the statement) kako te stijene/naslage ’često dosežu veliku debljinu u dugačkim vremenskim
periodima.’ Bilo kako bilo, ta izjava prevazilazi evidenciju/postojeće dokaze. Velika debljina tih stijena bi isto
tako uvjerljivo mogla biti stvorena ili sa malo vode kroz veliki vremenski period (što je stav ’evolucionista’) ili
pak sa puno vode u kratkim vremenskim periodima (što je pak stav ’kreacionista’; naravno, uzrok velike
količine vode bi u tom slučaju bila globalna poplava). Već smo prije diskutirali kako različita pristranost (ovoj ili
onoj ideji/filozofiji) može rezultirati u različitoj interpretaciji istih podataka, u ovom slučaju je riječ o naslagama
stijena. To je filozofska a ne naučna odluka, pretpostaviti/odabrati prvu a ne drugu interpretaciju. Pošto se
sedimentacija u današnje vrijeme obično odvija polako, pretpostavlja se da se ona oduvijek morala tako odvijati.
Ako je to tako, onda su se naslage stijena morale formirati u ogromnom vremenskom periodu (’deep time’).
Filozofija o procesima koji su se uvijek događali u više-manje postojanim brzinama/učestalostima se često naziva
uniformitarianizam.
585.
Uniformitarianizam je na ovaj način bio definiran na mom vlastitom sveučilištu, na satu geologije u 1983
godini, i kao takvome mu je bio suprotstavljen katastrofizam. U novije vrijeme je riječ ’uniformitarianizam’ bila
aplicirana i u drugim kontekstima gdje je predstavljala/označavala postojanost prirodnih zakona, nekad zvanih
’metodološki uniformitarianizam’, kao suprotnost onome što su neki nazvali ’nezavisnim uniformitarianizmom’.
586.
Treba biti ukazano da su uniformitarianistički geolozi već odavno dozvolili mogućnost povremene
(ograničene) katastrofe. Bilo kako bilo, moderna povijesna geologija je izrasla na ovom generalnom ’sporom i
postepenom’ principu, koji je i dalje prevladavajući i preferirani okvir tumačenja bilo kakve geološke formacije.
Ipak, dokazi o katastrofičnoj formaciji su toliko uvjerljivi da se pojavljuje/raste tijelo neo-katastrofista. No zbog
njihovog prirodnjačkog startnog uvjerenja (bias = pristranost), oni preferiraju, naravno, odbaciti objašnjenje o
(globalnoj) poplavi o kojoj govori knjiga Postanka.
587.
Bilo kako bilo, opća (ona koja bi prekrila cijelu zemlju) kataklizmička poplava bi nagrizla velike količine
sedimenta, odlažući ih na drugo mjesto. Mnogi organizmi bi tako u vrlo kratkom vremenu bili zakopani i
fosilizirani.
588.
Također, nedavne katastrofe ukazuju kako bi nasilni događaji poput poplave o kojoj govori Knjiga
Postanka mogli formirati mnoge kamene naslage veoma brzo. Erupcija Sv.Helene u Washingtonu je proizvela 25
stopa (7.6 metara) fino uslojenih sedimenata u jednom jedinom popodnevu! A brzo napumpani pijesak (sand
slurry) je, promatranja ukazuju, položio 3 do 4 stope (oko 1 metar) finih slojeva na plaži na području veličine
nogometnog igrališta. Eksperimenti sa sedimentima od strane kreacioniste Guya Berthaulta, koji ponekad radi i
sa ne-kreacionistima, su ukazali da se fine naslage/slojevi mogu formirati uz pomoć samo-razvrstavajućeg
mehanizma za vrijeme uređivanja dijelića različite veličine.
589.
U jednom od Berthaultovih eksperimenata, fino složeni slojevi pješčanika i diatomitske stijene su bili
razbijeni na njihove sačinjavajuće dijeliće/sastavnice, te im se dozvolilo da se samo-namjeste pod vodom koja
teče različitom brzinom. Istraživanje je ukazalo kako su se formirale naslage iste debljine bez obzira na brzinu
kojom je voda tekla. To sugerira kako je originalni kamen bio stvoren uz pomoć istog samo-sortirajućeg
mehanizma, nakon čega je slijedilo međusobno cementiranje pojedinačnih dijelića. Žurnal ’Priroda’ je izvijestio
o sličnim eksperimentima na strani evolucionista desetljeće nekon Berthaultovog prvog eksperimenta. Stoga,
kada krenemo od pretpostavke (bias) da je Biblija Riječ Božja i stoga istinita, mi možemo izračunati podatke na
82
razuman način. Ne da će se time riješiti svaki problem, ali mnogi jesu.
590.
Suprotno tome, što se događa sa ’polako i postepeno’ objašnjenjem? Razmislite koliko dugo mrtvi
organizmi obično traju. Crvi (scavengers) i truljenje obično izbrišu sve tragove u periodu od nekoliko tjedana.
Mrtva meduza se obično rastopi u nekoliko dana. Ipak, Učenje o Evoluciji ima na 36-oj stranici fotografiju
fosilizirane meduze. Ona zasigurno nije mogla biti zakopana polako već je morala biti zakopana brzo uz pomoć
sedimenata nošenih vodom. Ta voda bi također trebala sadržavati razložene minerale, koji bi uzrokovali da se
sedimenti međusobno cementiraju, i brzo stvrdnu.
591.
Knjižica ’Kamenja i Kosti’ (Carl Wieland, Stones and Bones, Green Forest, AR: Master Books, Inc.,
1994) ukazuje i na druge fosile koji su se morali brzo formirati. Jedan 2 metra dugački ichtyousaur, izumrli ribi
nalik morski gmaz je fosiliziran za vrijeme poroda (giving birth). Druga riba je pak fosilizirana za vrijeme/usred
svoga ručka. A tu je i okomito stablo koje se proteze kroz nekoliko naslaga kamenja (odatle naziv polistrati/višeslojevni). Ako su gornjim slojevima sedimenta uistinu trebali milioni ili čak stotine godina formiranja, onda bi
vrh toga stabla istrulio.
592.
Ironično, naučnici NASA-e su prihvatili kako su se na Marsu zbile ‘kastastrofičke poplave’ koje su
isklesale kanjone iako se u današnje vrijeme (na Marsu) ne mogu pronaći tragovi tekuće vode. No (isti ti
naučnici) negiraju da se globalna poplava dogodila na ovoj zemlji, na kojoj postoji dovoljno vode da prekrije
cijelu planetu do dubine od 2.7 kilometra ako bi (njezina površina) bila sasvim ravnomjerna, i koja čak i sada
prekriva 71 % zemljine površine! Da nije zbog činjenice da to Biblija naučava, oni vjerovatno ne bi imali
nikakav problem sa globalnom poplavom na zemlji. To ponovno demonstrira/ukazuje koliko
pretpostavke/preferences (biases) naučnika utječu na (njihovo) tumačenje dokaza.’
‘Evidencija/dokazi u prilog Mladog Svijeta’
593.
U stvari, 90% metoda koje su bile korištene ne bi li se prosudila/procjenila starost zemlje ukazuju na
starost koja je puno puno manja od bilijuna godina kako to tvrde evolucionisti. Neke od njih:
594.
Crvene krvne stanice i hemoglobin su pronađeni u nekim (otkopanim!) dinosaurusovim kostima. No oni
nisu mogli trajati duže od nekoliko tisuća godina – a zasigurno ne 65 miliona godina koliko je, po mišljenju
evolucionista, prošlo od vremena posljednjeg dinosaurusa.
595.
Zemljino magnetsko polje propada/nestaje tako brzo da ono ne može biti starije od 10, 000 godina.
Ubrzane promjene u godinama poplave kao i fluktuacije (neprestane promjene) koje su nastale odmah nakon nje
su uzrokovale da snaga magnetskog polja opadne još brže.
596.
Helij se izlijeva u atmosferu iz radioaktivnog otpada, ali ga od tamo jako malo nestaje (escaping). Ali
potpuna količina helija u atmosferi je 1/2000 od onog očekivanog ako je atmosfera uistinu stara bilijune godina.
Taj helij originalno bježi (escapes) iz kamenja. To se pak događa poprilično brzo, no ipak je u nekom kamenju
još toliko helija da nije imao vremena nestati – zasigurno ne bilijune godina.
597.
Supernova je eksplozija ogromne zvijezde – eksplozija tako svijetla da svojom svjetlošću trenutačno
zabljesne (outshines) ostatak galaksije. Ostaci supernove (OS) bi se, prema fizičkim proračunima, trebali
nastaviti širiti u sljedećih stotine tisuća godina. Ipak, ne postoje jako stari, široko rasprostranjeni OS ostaci, osim
nekoliko umjereno starih u našoj galaksiji, poput Mliječnog puta, ili u njezinim satelitskim galaksijama, poput
Mageljanovih oblaka. A to je baš ono što bi bilo očekivano ako te galaksije nisu trajale dovoljno dugo za širu
ekspanziju.
598.
Mjesec se polako udaljava od zemlje, i to nekih 1-1/2 inča (4cm) na godinu, a rata je u prošlosti mogla biti
i veća. No čak i ako je mjesec započeo svoje udaljavanje od zemlje sa kojom je prije bio u kontaktu, njemu bi, da
dosegne sadašnju udaljenost, trebalo ne više od 1.37 bilijuna godina. To daje maksimalnu moguću starost
mjeseca – ne njegovu stvarnu starost. To je pak puno mlađe od evolucije (i puno mlađe nego starost kamenja na
mjesecu koja se radiometrički izračunala).
599.
Sol se izlijeva u more puno brže nego se od tamo oslobađa (escaping). No more nije ni približno dovoljno
slano ako se taj proces odvija bilijunima godina. Čak i ako bi se evolucionistima velikodušno dozvolile njihove
generalne pretpostavke, mora ne bi mogla biti starija od 62 milijuna godina – što je puno mlađe od bilijuna
godina kako vjeruju evolucionisti. I opet, ovo ukazuje na maksimalnu a ne na stvarnu starost.
600.
Određeni broj procesa koji nisu koegzistentni sa bilijunima godina su objavljeni u Answer in Genesis
83
pamfletu ’Evidencija za Mlad Svijet’, Dr.Russell Humphreysa.
601.
Kreacionisti priznaju da ne mogu dokazati starost zemlje koristeći određenu naučnu metodu. Oni
shvaćaju da je sva nauka probna/pokusna pošto mi nemamo sve potrebne podatke, posebice kada se bavimo sa
prošlošću. To važi/je istinito i za naučne argumente kreacionista a također i evolucionista – koji su (u
međuvremenu) morali odbaciti mnoge ’dokaze’ za evoluciju. Na primjer, ateistički evolucionist W.B. Provine
priznaje: ’Većina od onog što sam naučio na ovom polju za vrijeme studija (1964-68) je ili pogrešno ili se
značajno promijenilo.’ Kreacionisti razumiju ograničenje ovih metoda određivanja vremena bolje nego
evolucionisti koji tvrde kako mogu iskoristiti neke sadašnje procese da ’dokažu’ kako je zemlja stara bilijunima
godina. U stvarnosti, sve te metode za utvrđivanje starosti zemlje (age-dating methods), uključujući i one koje
ukazuju na mladu zemlju, se oslanjaju/su zasnovane na nedokazivim pretpostavkama (!!).
602.
Naposlijetku (nakon svega toga/imajući sve to u vidu) kreacionisti određuju starost zemlje prema
kronologiji Biblije. To je zbog toga što oni vjeruju da je to točno/precizno izvješće (jedinog) očevica svjetske
povijesti, što se pokazuje kao dosljedno (ili ’u skladu’) sa mnogim podacima/informacijama/činjenicama.’
J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije – 1’
603.
Čini se kako je čitaoc ovime mogao dobiti dovoljan uvid u prirodu ovog konflikta stoga bi ovdje, ponajviše
zbog prostora, bilo izlišno prenositi nastavak/ostatak te diskusije. U nastavku ovog teksta će se ukazati kako se stvaranje
planete Zemlje, na kojoj eto živimo, ipak dobrano oteglo [bilijunima/milijardama godina; što bi bilo isto kao reći da ona
nikako nije ’mlada’ kako to tvrde kreacionisti: ’Koliko su vaši naučnici pisali o počecima zemlje, o njenoj strukturi,
njezinom dobu, itd., i što je tome konačni rezultat? Oni (na kraju) ne znaju ništa! Jer stvaranje ove zemlje je
postepeni proces/gradual development, njini stanovnici, počevši od najnižeg ljuskavca pa sve/završavajući sa
čovjekom, obuhvaćaju tolike vremenske prostore da bez obzira koliko geolozi kopali unaokolo po vanjskim
(literalno: ’najnižim’) naslagama zemljine kore, neće pronaći ništa od onih sadržaja/važnih stvari koje su
poznate samo Meni!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 13’
G.Mayerhofer], te da je duša čovjeka koji potječe sa ove zemlje uistinu nastala od ’čestice’ ili ’eteričkog atoma’ via svo
mineralno, biljno i životinjsko carstvo (tj. ’od praha zemaljskog’, kako to ukazuje Knjiga Postanka 2:7!; hoće reći kako
zemaljska duša u sebi sadrži sva tri prethodna carstva iz kojih je tako reći nastala procesom sakupljanja i kombiniranja
pojedinačnih duševnih inteligentnih čestica, no nikako ne trans-mutacijom i prirodnom selekcijom kako to tvrde neoDarwinisti i evolucionisti) iz čega će se vidjeti kako su (i zašto!!) kreacionisti u krivu u svemu osim u tome što vjeruju u
postojanje Gospodina Boga, ’dobrog’ Stvoritelja, te istinitost Njegove Riječi.
604.
Nastavak ovog učenja će također ukazati kako je Gospodin Isus Krist Jehova, JEDINI BOG, STVORITELJ i
ODRŽAVATELJ SVEMIRA BAŠ KAO I SVEGA ŠTO U NJEMU POSTOJI, Koji je uz to i naš Nebeski Otac, kakvim
Ga ’spoznaje’ vjernik Novog Jeruzalema, ipak ’ZA’ teističku evoluciju, tj. On Osobno tvrdi kako je ’prirodna smrt’ (ono
što oni zovu ’borba za opstanak’), kakve se užasavaju kreacionisti, prisutna na našoj planeti od samih početaka života i,
štoviše, da je kao takva bila, i dan danas jeste, prijeko nužna (o ovome odmah niže) u Božjem stvaranju.
605.
No, krenimo po redu. Pažljivom čitaocu ne bi trebalo promaći kako je cjelokupna filozofija kreacionista
bazirana na literalnom smislu/doslovnom razumijevanju onog što je objavljeno u Knjizi Postanka, tj. na prirodnom
razumijevanju jednog, kako će daljnji tekst ukazati, čisto duhovnog dijela Svetog Pisma (’Sva ljudska otkrića su možda
samo matematičke potvrde jednog pradavnog intuitivnog znanja koje je odgođeno/koje kasni zbog
nepromjenjivosti/nepokretljivosti pričine, ili je pak ugušeno nekom religijskom skrupulom, sličnoj onoj koja, u
Kršćanstvu, izrasta iz literalnog/doslovnog tumačenja jednog čisto duhovnog stiha Svetog Pisma.’ O.V.deL.Milosz
’Poslanica za Storge’). Stoga bi bilo sasvim nepotrebno suprotstavljati se ’učenoj’ gospodi na polju samih prirodnih
činjenica, kojima se oni koriste da potvrde taj svoj početni stav, kada se sam početni stav, samo tlo na kojem stoje, može
sasvim lako i bez nekog većeg napora ’obrušiti’ (a sa njime i njihova cjelokupna filozofija ili religija).
606.
Slijedeća objava ili ti ga ’duhovno-prirodno’ tumačenje Mojsijevih riječi, u sebi utjelovljuje proročanstvo
proroka Izaije o kojem smo govorili u poglavljima 573-578, te predstavlja onaj ’ulazak/upliv duhovnog svjetla u
prirodan um (Egipat) čime se jedna cjelokupna filozofija zivota/’kuća života’ ruši kao kula od karata (tamo izraženo
riječima - ’premire srce Egipćana’):
607.
’Ali iako su gore spomenuti bolji Židovi i Farizeji već bili Moji [Govori Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova, u vremenu Njegove trogodišnje aktivne službe na zemlji] poprilično čvrsti sljedbenici, oni
slegnuše ramenima na neka Moja objašnjenja o istinskom postanku ili stvarnom postepenom stvaranju zemlje i
svih stvari u i na njoj, kao i na ostalim bezbrojnim nebeskim tijelima govoreći među sobom (slijedeće preslikava
način razmišljanja kojeg utjelovljuju kreacionisti), ’Zar to nije sasvim suprotno Mojsiju (ili pak ’Mojsijevom
izvješću’ ili pak ’onome što naučava Mojsije/Knjiga Postanka u literalnom smislu’)! Gdje su šest dana Stvaranja
i gdje je Sabbath u kojem se Bog odmarao! Što je onda Mojsijevo izvješće o stvaranju svega što
84
sadržava/obuhvaća sve dijelove svijeta? Ako nam ovaj čudotvorac iz Nazareta sada daje sasvim
različito/drugačije učenje, izbacujući Mojsija iz upotrebe (ili ’čineći Mojsija zastarjelim’), što bi mi na to onda
trebali reći? Ali ako On napada/ukida/neutralizira Mojsija, onda On napada/ukida/neutralizira i sve ostale
proroke te konačno čak i Sebe, jer ako nema Mojsija, onda su i proroci ništa(vni) – a samim time i očekivani
Mesija, Kojim se On predstavlja! A ipak, ovo učenje je u suštini (basically) točno/ispravno a stvari sa stvaranjem
bi mogle biti jako lako ovakve kakve ih je On objasnio, prije/radije nego (onakve) kako (ili ’kakvima’) ih Mojsije
prikazuje.
608.
Gospodin nastavlja: ’Zar nije zapisano: U početku Bog stvori nebo i zemlju. I zemlja bijaše pusta i prazna, i
tama se prostirala nad licem bezdana. I Božji Duh je lebdio nad licem voda. I reče Bog: ’Neka bude svjetlost!’ I bi
svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlo od tame. Svjetlost prozva Bog Dan, a tamu prozva Noć.
I noć i jutro su bili prvi dan (Postanak 1:1-5).’
609.
Gledajte, ovo su Mojsijeve riječi! Ako ove riječi gledate/uzmete u njihovom prirodnom obliku/smislu
slova, morali bi istog trenutka vidjeti njihovu potpunu apsurdnost (što dalje znači kako je svaka filozofija koja se
nad-gradi nad njima iste kvalitete, naime, potpuna apsurdnost; vidi ’Sedmi dan-Božanski čovjek – 14-17’)!
610.
Što su uistinu nebo i zemlja za koje Mojsije kaže da su bili stvoreni u početku? U čovjeku (glavni subjekt
unutarnjeg duhovnog smisla je čovjekova regeneracija!), nebo je (njegovo) duhovno a zemlja (njegovo) prirodno;
ono (to prirodno) je i dalje (dok je čovjek ne-regeneriran) pusto i bez-oblično – kao u vašem slučaju. Vode su vaše
oskudno znanje o svim stvarima, nad kojima se Duh Božji uistinu kreće, ali još ne u njima.
611.
Pošto Bog uvijek (ili ’cijelo vrijeme’) vidi kakva je ogromna tama u vašoj materijalnoj svjetovnoj dubini,
Bog vam kaže,– što se sada dok vam ovo govorim manifestira (ili ’kao što je sad očigledno/očevidno’): ’Neka bude
svjetlo (Postanak 1:3)!’
612.
I nakon toga (misli se na ovu objavu istinskog stanja stvari) u vašoj prirodi polako počinje zoriti, i Bog
uistinu vidi kako je to svjetlo nad vašom tamom dobro; ali ga vi sami (ili ’ali vi ste oni koji ga’) ne želite
prepoznati. Iz tog razloga se događa podjela u vama, dan i noć su uistinu razdvojeni, a vi kroz dan u vama onda
možete prepoznati prethodnu noć u vašim srcima (Postanak 1:4).
613.
Kod čovjeka je njegovo početno prirodno biće kasna večer i stoga noć. Pošto mu Bog ipak daje svjetlo,
takvo svjetlo je za njega istinski izlazak sunca, i iz (te) čovjekove noći i izlaska sunca uistinu proizlazi čovjekov
prvi dan života (Postanak 1:5; ’dan’, baš kao i ostali vremenski periodi, u Riječi Božjoj predstavlja ’stanje’).
614.
Stoga gledajte, da je Mojsije, koji je zasigurno bio iniciran (ili ’upoznat’) u svu Egipatsku nauku,
namjeravao u svojim spisima označiti/navesti/ukazati na postajanje/nastanak prvog zemljinog dana (= u
prirodnom smislu), onda bi on (zasigurno), sa svom svojom naukom (ili ’znanjem’) i mudrošću, primjetio/vidio
da se nikakav dan ne može pojaviti iz večeri i jutra; pošto nakon večeri uvijek slijedi noć, a dan dolazi jedino
nakon jutra.
615.
Prema tome, ono što leži (ili ’što se nalazi’) između večeri i jutra je noć; samo ono što leži između jutra i
večeri je dan!!
616.
Da je Mojsije kojim slučajem rekao, ’... i bilo je jutro i večer, dan prvi’ (ili ’i potom je iz jutra i večeri
nastao prvi dan’), onda (!!) bi imali pravo njegove riječi uzeti/razumijeti literalno; no zbog jako važnog razloga
(koji leži u) korespodencija(ma), on je rekao potpuno suprotno, i to predstavlja čovjekovu večer i noć, što je
također sasvim razumljivo pošto nitko još nije vidio najvišu mudrost u maloga djeteta.
617.
Kada se dijete rodi, njegova duša se nađe u potpunom mraku i stoga noći. Dijete ipak raste, prima
raznorazne instrukcije, postiže s tim svakojake uvide; i gledajte, to je zora u usporedbi sa večeri.
618.
Vi kažete, zaista, da jutrom također zori, i Mojsije je stoga mogao reći: ’I od zore i jednog stvarno
blistavog jutra se pojavio prvi dan!
619.
Na to Ja kažem: zaista, ako se on koristio korespodencijama da bi čovječanstvu objavio najveću
(literalno: ’najgrublju’) glupariju! Ali Mojsije je znao da jedino večer korespondira sa čovjekovim zemaljskim
stanjem; on je znao da sa čovjekovim ovosvjetskim intelektualnim obrazovanjem stvari stoje baš kao sa
postepeno blijedećim svjetlom prirodne večeri.
620.
Što je veća potraga za stvarima od ovog svijeta kroz čovjekov razum/intelekt, to slabije postaje čisto
85
Božansko svjetlo ljubavi i duhovnog života u njihovim srcima. Zbog toga je Mojsije također nazvao takvo
ovosvjetsko (razumsko) čovjekovo svjetlo – večer.
621.
Tek/jedino kada Bog kroz Njegovu milost zapali majušno svjetlo života u čovjekovu srcu, čovjek počinje
shvaćati ništavilo svega onoga što je prije postigao kroz svoj intelekt – njegovu duhovnu večer, nakon čega on
dobija postepenu spoznaju o tome (ili ’postepeno vidi’) kako su ’blaga’ njegove večeri prolazna baš kao i to
svjetlo.
622.
Bilo kako bilo, pravo svjetlo što izvire iz Boga, zapaljeno u srcima ljudi je to jutro koje zajedno sa
prethodećom večeri donosi prvi istinski dan unutar čovjeka.
623.
Iz ovog Mojeg do-sadašnjeg objašnjenja vi morate (u)vidjeti kolika ogromna razlika mora postojati
između ta dva pojedinačna (respective) svjetla ili radije spoznaje; pošto je sva spoznaja na svjetlu ovosvjetske
večeri zavaravajuća i prolazna/kratkovječna. Jedino Istina traje zauvijek a prijevara/obmana se na kraju mora
ukazati bezvrijednom.
624.
(Gospodin nastavlja) ’No, ipak se može dogoditi da se Božansko svjetlo izlije preko večernjeg svjetla u
čovjekovu srcu čime bi bilo uništeno ili ’u najmanju ruku’ izmješano da na kraju više ne bi bilo moguće
razlikovati prirodno od Božanskog svjetla u čovjeku.
625.
Bog je onda razdvojio (literalni prijevod sa Njemačkog: ’Bog je onda napravio utvrdu, (utvrdio) svod –
’die Feste’- između) dvije vode, koje ukazuju/naznačavaju dvije spoznaje (= duhovna i prirodna/svjetovna, tj.
intelektualna spoznaja) sa kojima sam vas sada adekvatno upoznao, i On je stoga razdvojio vode od voda/te dvije
vode (Postanak 1:6, 7).
626.
Sâma podjela (’die Feste’) je stvarno nebo unutar čovjekova srca koje sebe izražava u istinskoj i živoj
vjeri i nikad u praznom, intelektualnom reflektiranju/meditiranju.
627.
Iz tog razloga sam onog koji je imao najmoćniju i najnepokolebljiviju vjeru nazvao stijenom, koju sam
sada postavio kao novu granicu (new divide) između neba i pakla, i taj grudobran/bedem nikakve sile tame neće
prevladati zauvijek.
628.
Kada je ovaj grudobran/bedem postavljen unutar čovjeka a njegova vjera je sve jača i jača, onda kroz
takvu vjeru ništavnost prirodne spoznaje postaje postepeno sve uočljivija. Prirodna spoznaja se onda polako
podređuje prevlasti vjere, i time, iz čovjekove večeri i jutra koje se razvedrava (= koje je sve svjetlije) sa
sigurnošću, se pojavljuje drugi i uz to puno svjetliji dan (Postanak 1:8).
629.
U stanju ovog drugog dana čovjek već prepoznaje ono što sebe mora zauvijek pokazati (= kao
prokušano), i potvrditi se kao konačna istina; ali u njemu i dalje nedostaje pravilnog reda (ili ’u njemu još uvijek
nije pravi red’). Čovjek i dalje stalno miješa prirodno sa čistim duhovnim, često previše produhovljavajući
prirodu i stoga gledajući (u) materijalno također sa duhom, prema tome on još uvijek nije čvrsto/odlučno na
strani pravog djela (= ispravne akcije/djelovanja).
630.
(Kao takav) on naliči na vodeni svijet koji je uistinu sa svih strana okružen sa čistim zrakom; međutim,
nije mu jasno (ili ’nije siguran’) da li je njegov vodeni svijet proizašao iz tog čistog zraka koji ga okružuje ili je
ovaj potonji pak proizašao iz vodenog svijeta, drugim riječima, on u sebi nije siguran da li se njegova duhovna
spoznaja razvila iz njegove prirodne spoznaje, ili je ova potonja proizašla nekim tajnim putem iz vjerojatno
tajnog pred-postojećeg i tajnovito aktivnog duhovnog saznanja u čovjeku; ili da budemo još jasniji, on ne zna da
li je vjera proizašla iz znanja ili je znanje proizašlo iz vjere, te koja je razlika među njima.
631.
Ukratko, on se ne može odlučiti da li je kokoš bila prije jajeta i sjeme prije stabla.
632.
Bog onda prilazi još jednom ne bi li pomogao čovjeku, naravno ako je čovjek, ovog drugog dana njegove
duhovne naobrazbe, sa silom koja mu je bila dana na posudbu, stoga svojom silom, učinio sve što je mogao. A ta
dodatna Božja pomoć se sastoji u osiguravanju obilatijeg svjetla, koje onda poput sunca u proljeće, ne samo sa
većim intenzitetom svjetla već i sa toplinom koja iz toga proizlazi, započinje oplodnju sveg sjemenja koje je
položeno u čovjekovu srcu.
633.
Ta toplina se, bilo kako bilo, zove ljubav, i duhovno sačinjava tlo unutar kojeg sjemenje započinje klijati i
izbacivati svoje korijenje.
86
634.
I gledajte, to je ono što je zapisano u Mosiju, da je Bog rekao: ’Neka se vode pod nebom sakupe na
određena razdvojena mjesta i neka se ukaže (ili ’tako da se može ukazati/vidjeti’) kopno, iz kojeg (i samo iz njega)
sjemenje može izrasti u živi i oživljavajući plod (Postanak 1:9)!’
635.
I kaže, ’... i Bog je nazvao suho kopno zemlja, a vode, sada sakupljene na određena mjesta, mora (Postanak
1:10).’
636.
Pitanje: za čiju dobrobit je Bog to tako nazvao? – (da to učini) zbog Sebe to uistinu ne bi bilo potrebno;
pošto bi zasigurno zvučalo presmiješno očekivati od najuzvišenije Božanske mudrosti kako joj je bilo posebno
zadovoljstvo, što je uspjela poput nekog čovjeka, suho nazvati ’zemlja’, a one na određenim mjestima odvojene
vode, ’more’.
637.
Ipak, Bog zasigurno nije mogao nazvati suho kopno i sakupljene vode za nečiju dobrobit (ili ’za dobrobit
nekog drugog’), pošto pored Njega u ovom periodu stvaranja nije bilo nikoga tko bi Ga mogao (ili ’nije bilo bića
koje bi Ga moglo’) razumjeti!
638.
Takvo Mojsijevo kazivanje stoga nikako ne može imati materijalni već jedino duhovni smisao, te ima
samo potencijalni retrospektivni duhovni smisao u odnosu na nekadašnje stvaranje svijetova – tj. od duhovnog
do materijalnog – što može razumjeti samo anđeoska mudrost. No, kako sada stoji, (to Mojsijevo kazivanje) ima
čisto duhovni smisao te označava/ukazuje kako se inicijalno razvija pojedinac ili cijela zajednica (!!!) u vremenu i
periodima od njihovog početnog i iz nužnosti prirodnog stanja do postepeno sve čišćeg duhovnog.
639.
Čovjek je stoga bio sortiran čak i u svom prirodnom stanju. Spoznaje imaju svoje (određeno) mjesto – što
će reći čovjekovo more, i ljubav se pojavljuje iz tih spoznaja kao zemlja koja je sposobna davati voće, u
potpunosti isprana sa sveukupnošću ispravnih spoznaja, čvrsto/sigurno obnovljena u svojoj snazi za donošenje
raznoraznog odabranog voća u još većoj mjeri.
640.
Stoga, kada čovjekove spoznaje okruže čovjeka sa svih strana te su postepeno osvjetljene i ugrijane
ljubavnim-plamenom kojeg su nahranile, onda čovjek korespodentno raste u snazi i sposobnosti djelovanja.
641.
U ovom stanju Bog ponovno dolazi k čovjeku – u Duhu naravno, i kao vječna ljubav govori čovjekovoj
ljubavi u njegovu srcu: ’Neka zemlja proklija sa zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako
prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme (Postanak 1:11)!’
642.
Na temelju takve Božje zapovijedi u srcu, čovjek postiže čvrstu volju, snagu i sigurnost te kreće u akciju.
643.
I gledajte! Njegove ispravne spoznaje se uzdižu poput kišnih oblaka iznad u-red-postavljenog mora i
kreću se iznad suhe zemlje, vlažeći ju i oplođavajući. I zemlja postaje zelena, te se pojavljuju svakojake trave i
biljke sa sjemenom, i svakojaka plodonosna stabla i grmlja sa sjemenjem. tj., ono što ispravan intelekt,
bistar/jasan zbog nebeske mudrosti sada smatra potpuno dobrim i istinitim, to hoće/želi i za time također i žudi
ljubavlju u čovjekovu srcu (Postanak 1:12).
644.
Jer baš kao što sjeme koje je postavljeno u zemlju uskoro klija, donoseći/dajući raznorazno voće, isti
takav je efekt ispravne/prave spoznaje ako se postavi u životodajno tlo srca.
645.
Sjeme međutim djeluje tako što budi ljubavnu silu koja spava u tlu, koja se onda sakuplja sve više oko
zrna sjemena, čime uzrokuje da se sjeme razvija/raste, i daje plod. Ukratko, ispravna spoznaja se pretvara u
akciju jedino u srcu, a iz akcije se onda pojavljuju svakojaka djela; i o ovome, iz duboke mudrosti, Mojsije
govori u Postanku, i to u već spomenutom tekstu prvog poglavlja, stihovi 11 i 12.
646.
Čovjekovo prijašnje veče, (koje je) kroz svjetlo uzdignuto do ispravne/pravilne spoznaje, tako vodi do
akcije, koja mora biti popraćena sa djelima; i to je treći dan u razvoju čovjekova srca kao i cijela čovjeka u
čovjeku, koji je duhovni čovjek oko kojeg se sve okreće, (i) zbog kojeg su Mojsije baš kao i svi ostali Božji proroci
došli na ovaj svijet, baš kao i Ja sada! Ovo bi vas sada zasigurno trebalo poučiti!?’
647.
Reče jedan od Farizeja, ’Uzvišeni i najmudriji prijatelju i učitelju! Ja se, što se mene tiče, slažem sa svim
Tvojim riječima (literalno: ’potpišem svaku Tvoju riječ’), koje si nam uputio/adresirao, pošto su one potpuno
istinite i moraju takve biti. Ali dođi/idi ti u Jeruzalem i objasni Postanak (svećenicima u) Hramu na ovaj način,
pa ćeš biti kamenovan zajedno sa svim Svojim sljedbenicima, osim ako se ne budeš (od)branio sa Svojom
očigledno Božanskom moći! No, ako bi se Ti suprostavio onima u Hramu sa tom moći, onda su oni unaprijed
87
osuđeni što bi se na prvom mjestu jako malo razlikovalo od njihova uništenja putem munje i vatre sa nebesa!
648.
Kao što rekoh, to bi u svakom slučaju bio najodvažniji zadatak, unatoč tako uistinu sve-mudrom i
prožimajućem objašnjenju prva tri dana stvaranja, kako ih opisuje Postanak, koje je poprilično direktno i bez
ijedne kontradiktorne riječi. No sada dolazi četvrti dan, u kojem je prema tekstu, Bog očigledno stvorio sunce,
mjesec i zvijezde! Kako ćeš to objasniti drugačije (od onog što piše u literalnom smislu)? A sunce, mesec i zvezde
postoje/’su tu’, i niko im inače ne zna porijeklo/uzrok, ni na koji su način ova mala i velika svjetla koja vidimo na
svodu nastala, osim onog o kojem čitamo u Postanku.
649.
Pitanje: gdje je ključ (za otključavanje) korespodencija uz pomoć kojeg se ovaj četvrti dan odnosi
ekskluzivno na čovjeka?!’
650.
’Prijatelju Moj, reci, zar nisi često čuo a i sam si mogao iskusiti kako postoje daleko-vidni i kratko-vidni a
također i polu ili pak totalno slijepi ljudi, (kao) i oni koji su, što se tjelesnog oka tiče, slijepi poput šišmiša?
Daleko-vidni vide dobro na udaljenosti ali ne vide dobro na blizu; kratko-vidni na drugu stranu, vide dobro na
blizu ali ne vide dobro na udaljenosti; sa polu-slijepima je pola noć a pola dan, tj., oni uistinu vide objekte sasvim
dobro sa jednim okom, no pošto je drugo oko slijepo očigledno je da takvi vidjeoci mogu vidjeti sve samo na polu
svjetlu. Potpuno slijepi ne vide više ni jedan objekt, niti za vrijeme dana niti za vrijeme noći, iako za vrijeme
dana postoji slabašno svjetlucanje tako da mogu razlučiti dan od noći. Oni koji su slijepi kao šišmiši nemaju (čak
ni to) svjetlucanje te više ne mogu razlučiti dan od noći.
651.
Pazi, baš kao što su ljudi tako različito konstituirani u njihovoj tjelesnoj viziji, isto tako ali čak još
izraženije se oni razlikuju/su konstituirani u svojem duhovnom pogledu. A čak i ti sam imaš snažan vizuelni
defekt i to puno jače u svom duševnom-vidu nego u oku svoga tijela. Stvarno, stvarno ti govorim: kratkovidnost
tvoje duše je izuzetna!’
652.
Na koji način čitaš Postanak? Zar nije zapisano ovako: ’I Bog reče, neka budu svjetla na svodu nebeskom
da razdvajaju dan od noći; neka daju znake, vremena, dane i godine i neka su/budu dva svjetla na svodu nebeskom
da sijaju na zemlju; I načini Bog dva velika svjetla – veće da vlada danom, a manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog
ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame; I vidje
Bog da je dobro. Tako bude večer i jutro – dan četvrti (Postanak 1:14-19).’
653.
dan.
Gledaj, ovo je ono što je rečeno o stvaranju četvrtoga dana, što prema Knjizi Postanka uzrokuje četvrti
654.
Ako bi rasvjetlio ovu stvar bar malo čak i sa svojom intelektualnom silom, onda bi se pred tvojim očima
na prvi pogled morala ukazati najveća besmislica, samo ako bi ove riječi shvatio doslovno (if you take the
wording as its meaning; u knjizi J.D.Sarfatija, ’Pobijanje Evolucije – 1’, pogl. 7 – ’Astronomija’, autor iznosi
’čvrsti’ stav/mišljenje o ovome/stvaranju četvrtog dana i kao takvog ga stavlja u kontrast sa idejom evolucionista
naučnika o ’velikom prasku’: ’Veliki prasak naučava kako je sunce baš kao i mnoge druge planete nastalo prije
zemlje, dok Postanak naučava kako su oni bili stvoreni četvrtog dana nakon zemlje, i jedino nekih 6 000 godina prije
radije nego 10-20 milijardi godina prije kako to tvrde evolucionisti. ’Veliki prasak’ također povlači sa sobom milijune
godina smrti, bolesti, i bola prije Adamovog grijeha, što je kontradiktorno jasnom učenju Svetog Pisma, te je kao
takvo neprihvatljivo za Biblijskog Kršćanina.’).
655.
Prema Knjizi Postanka, Bog je stvorio svjetlo već prvoga dana, te je od večeri i jutra postao/nastao prvi
dan. Reci Mi, kakvo/koje je to svjetlo koje je na adekvatan način prouzrokovalo dan i noć (u trajanju od prva) tri
dana? Četvrtog dana je Bog ponovno rekao, ’Neka budu svjetla na nebesima!’ Pitanje: kakva su to svjetla koja
bi trebala podijeliti dan i noć? Zar to (u periodu od tri dana) nije bio efekt svjetla koje je bilo stvoreno prvog
dana? Zašto četvrtog dana još svjetala za isti efekt? Povrh toga, ovdje je riječ samo o ’svjetlima’, no nema ni
najmanjeg spomena o mjesecu ili suncu! Ta svjetla također proizvode znakove – kakve znakove? Konačno
sezone – koje? – i dane i godine – koje dane i (koje) godine? Zar noć nije ništa? Zar se noć ne računa isto kao i
dan?
656.
A povrh toga, zemlja je okrugla te uvijek ima dan na jednoj strani i noć na drugoj. Prema zemljinoj
vrtnji od jutra prema večeri (od zapada prema istoku) oko njezine vlastite osi, tamo gdje se zemlje nađu na suncu
će uvijek biti dan, ili još preciznije, gdje sigurno okretanje zemlje gura zemlju tako reći pod utjecaj sunca.
657.
Ako je stoga i van ikakve diskusije/sumnje dan na zemlji omogućen njezinim osebujnim pokretom, gdje
sunce ne čini ništa drugo do sjaji u jednu točku (shine at one point), stvarajući svojim svjetlom dan gdje god
prodire njegovo svjetlo, i stoga na taj način ne može i neće vladati danom, pitanje: kako je Mojsije mogao pod
svojim ’svjetlima’ misliti na sunce i mjesec? A da je on mislio na prirodno sunce i prirodni mjesec, onda bi on
88
zbog veće jasnoće svojeg otkrovenja čovječanstvu sigurno imenovao ova dva svjetla, pošto su svi ljudi u
Mojsijevom vremenu već bili u stanju imenovati ove dvije sfere!
658.
Pored toga, Mojsije govori o nebeskom svodu koje u prirodnom (iz)vanjskom prostoru nigdje u
stvarnosti ne postoji, u njemu sunce, mjesec i sve zvijezde baš kao i ova zemlja plutaju/lebde slobodno u eteru,
bez ikakva ograničenja, dok ih u njihovoj svrhovitoj poziciji održava zakon koji je postavljen u njih, te kao takve
imaju slobodan pokret bez ikakva dodira/povezanosti sa nebeskim svodom!
659.
Jer postoji samo jedan nebeski svod u beskonačnom i slobodnom prostoru, a to je Božja volja, kroz koju
je ovaj prijašnji ispunjen sa nepromjenjivim zakonom skroz na skroz.
660.
Kad bi ono što je vašem oku vidljivo kao nepregledno rasprostrti plavi svod bilo utvrđeno/čvrsto, i kad bi
sunce, mjesec i zvijezde isto tako bili pričvršćeni na njemu, kako bi se (oni onda) mogli kretati, i pogotovo u
slučaju vama poznatih planeta, odjednom/neprestano mijenjati svoja mjesta/položaje.
661.
Druge zvijezde, koje vi nazivate fiksiranima, izgledaju naravno kao pričvršćene na određenu vrstu svoda,
ali to nije tako. One su samo toliko udaljene od zemlje dok su njihove kretnje tako velike da ih (te zvijezde) jako
često ne prođu ni u nekoliko stotina tisuća godina, pa se iz tog razloga njihova kretnja ne percipira čak ni kroz
stotinu ljudskih života. A to je ujedno i razlog zašto se one vama pričinjavaju kao fiksirane. No u stvarnosti je to
sasvim drugačije i u cijelom beskonačnom svemiru se nigdje ne može pronaći tako-zvani svod.
662.
Svod na kojeg je Mojsije mislio je čvrsta volja unutar Božanskog reda, proizašla iz ispravnog
razumijevanja i ljubavi, što je blaženo tlo života. Pošto takva volja može, bilo kako bilo, proizaći samo iz plodne
punine istinske Božanske ljubavi u čovjekovu srcu, baš kao što ona (= plodna punina istinske Božanske ljubavi u
čovjekovu srcu) proizlazi iz nebeskog svjetla koje je Bog izlio na čovjeka kada je razdvajao njegovu prijašnju
unutarnju tamu na večer i jutro, baš tako je nebo unutar čovjeka ova prava ljubav i pravi uvid i pravi intelekt,
koji se manifestiraju kao živa vjera. A čvrsta volja unutar Božanskog reda je nebeski svod u čovjeku, i u takav
svod, ako je on u skladu sa Božjom ljubavlju-voljom i ako je u pravilnom redu, Bog sada postavlja svjetla sa
Nebesa nad nebesima, što je ispravna Očeva ljubav u Božjem srcu. I svjetla onda osvjetljuju volju, uzdižući je do
uvida kakvog imaju anđeli u Nebu nad nebesima, i stoga uzdižu stvorenog čovjeka do nestvorenog, koji je sebe
transformirao, kao dijete Božje, kroz svoju vlastitu slobodnu volju unutar Božanskog reda.
663.
Jer sve dok je čovjek (samo) stvorenje, on je vremen, prolazan i ne može trajati; jer svaki je čovjek u
svom prirodnom stanju samo prigodna posuda unutar koje se pravi čovjek može razviti kroz neprestano Božje
učešće/sudjelovanje.
664.
Jednom kada je vanjska posuda dosegnula pravi nivo razvoja, zbog čega ju je Bog u izobilju obdario sa
svim suštinskim dijelovima i svojstvima, On onda budi ili radije razvija Svoj nestvoreni vječni Duh unutar
čovjekova srca, i baš ovaj Duh je u svom efektu ono što Mojsije razumije i što želi da bude shvaćeno pod dva
velika svjetla koja je Bog postavio na nebeski svod, a na taj način je to bilo shvaćeno, i nikad drugačije, od strane
svih otaca i proroka.
665.
Ovo vječno, nestvoreno, vječno-živuće svjetlo na nebeskom svodu čovjekova duha je tek tada stvarno
istinski vladar aktualnog dana unutar čovjeka, koji podučava prijašnju posudu da se u potpunosti transformira
u svoje nestvoreno Božansko biće i na taj način učini cijelog čovjeka istinskim djetetom Božjim.
666.
Svaki stvoreni čovjek, bilo kako bilo, ima (i) živu dušu, koja je zaista također duh, sa nužnom
sposobnošću spoznavanja onog što je dobro i istinito, zlo i neistinito, (sposobnošću) sticanja/postizavanja onog što
je dobro i istinito i odbacivanja onog što je zlo i neistinito; ipak, ona nije nestvoreni već stvoreni duh, i kao takva
sama od sebe nikad ne može postići sinovstvo Božje.
667.
No ako je ona u svoj poniznosti i skromnosti srca i slobodnom voljom koju joj je usadio Bog, prihvatila
ono što je dobro i istinito u skladu sa danim joj zakonom, onda je takva ponizna, skromna i poslušna volja
postala, da se izrazimo što je prostije moguće, nebeski svod, pošto je sebe razvila u skladu sa Božanskim koje je
bilo postavljeno u nju, postajući onda u potpunosti sposobna prihvatiti/prisvojiti nestvorenu Božansku prirodu.
668.
Čisti Božanski ili nestvoreni Božji Duh koji je sada trajno postavljen na takav nebeski svod je veliko
svjetlo; čovjekova duša, bilo kako bilo, koja je transformirana u skoro potpuno jednako veliko svjetlo kroz veliko
svjetlo je manje i slabije svjetlo, koje je, poput nestvorenog svjetla postavljeno na isti nebeski svod
transformirajući se tako u svjetlo istog stupnja (ili ’ (lit.) ’zum mitungeschafenen Licht’= su-nestvoreno svijetlo’),
bez da je izgubilo išta od svoje istinske prirode već je umjesto toga dobilo beskrajno u potpuno pročišćenom
89
duhovnom smislu. Jer ljudska duša sama od sebe nikad ne bi mogla ugledati Boga u Njegovoj najčišćoj
Božanskoj prirodi, a s druge strane ni najčišći nestvoreni Duh, ne bi mogao vidjeti prirodno, pošto za Njega ne
postoji ništa materijalno-prirodno. Ali kroz gore spomenuto potpuno sjedinjenje između najčišćeg Duha sa
dušom, duša sada može kroz pristigli novi Duh gledati Boga u Njegovom pra-duhovnom najčišćem Biću, i Duh
kroz dušu (može gledati/vidjeti) prirodno.
669.
Mojsije kaže ovo, kako veliko svjetlo treba vladati danom a slabije svjetlo po noći, da odredi znakove, tj.
da odredi iz sve mudrosti osnovu za sve pojave i za sve stvorene stvari, čime se istovremeno određuju vremena,
dani i godine, što je reći: prepoznaje Božja mudrost, ljubav i milost u svim fenomenima/pojavama.
670.
Zvijezde koje Mojsije spominje su bezbrojna korisna saznanja o svim pojedinačnim stvarima, koja
poslije sva izviru/proizlaze iz (one jedne) glavne spoznaje, i time su kao dva glavna svjetlila/svjetla postavljena na
isti utvrđeni nebeski svod.
671.
I gledaj, to je naposlijetku četvrti dan stvaranja o kojem Mojsije govori u Postanku, koji je ipak, baš kao
i prijašnja tri, proizašao iz iste večeri i jutra u čovjeku.
672.
Ali da Me vezano za ovo ne bi i dalje pitali u svezi petog i šestog dana stvaranja, reći ću vam ukratko da
proizlazeće stvaranje cijelog životinjskog svijeta, i konačno samog čovjeka, ne predstavlja ništa drugo nego
potpuno oživljavanje i sigurnu realizaciju (ili ’sigurno ostvarenje’) svega onoga što čovjek u svom prirodnom
dijelu u sebi obuhvaća.
673.
Njegovo more i sve njegove vode su oživjele i čovjek je postao svjestan te uočava unutar sada čisto
Božanskog, nestvorenog svjetla bezbrojnu i raznoraznu puninu kreativnih ideja i formi, i na taj način postaje
svjestan svojih potpuno Božanskih početaka. A kroz priču o stvaranju prvog ljudskog para je predstavljena
usavršena ljudskost (perfected humanisation) ili nasljeđivanje potpunog Božjeg sinovstva (Postanak 1:20-31).
674.
Naravno, vi se sada potajno zapitkujete u svome srcu: da uistinu, sve ovo je prilično dobro, mudro i
veličanstveno, i nitko ne može ni najmanje sumnjati u puninu ove istine: ali kako je onda ova zemlja, koja
zasigurno u ovom obliku nije mogla biti prisutna od davnina, nastala? Kako je obrasla sa travama, biljkama,
grmovima i stablima svakojake vrste? Kako i kada su životinje došle u postojanje?
675.
I kako je čovjek postao stanovnik ove zemlje? Zar je uistinu bio stvoren samo jedan ljudski par, kao u
Knjizi Postanka, ili su ljudi različite boje, forme i karaktera bili postavljeni na ovu zemlju simultano/istodobno?
676.
Na takva ne sasvim nerazumna pitanja mogu samo reći ono što sam već rekao ranije, naime: Da ste
obdareni/prožeti (imbued) anđeoskom mudrošću, onda bi u retrospektivnom smislu bili u stanju odrediti također
i cijelo materijalno stvaranje iz čisto duhovnog smisla u kojem Mojsije govori u Postanku, i onda bi otkrili da je
prirodno stvaranje, naravno u korespodentno produženim periodima, nastalo u skoro potpuno istom redu kako
je rečeno/opisano u Postanku; sa pojavom prvog ljudskog para koja spada skoro u isti period i njegovo
iskušavanje/kušanje/isprobavanje/test/proba i razmnožavanje na kraju, ali sa nekoliko izuzetaka (ili ’uz male
izuzetke’), koji su skriveni u korespodentnim slikama, slijedi baš taj red o kojem govori razotkriti tekst Knjige
Postanka.
677.
Ali kako rekoh, u odsustvu anđeoske mudrosti vi to nećete otkriti, čak i ako bi imali svu mudrost
ovosvjetskih mudraca, koji su o ovom subjektu već također izmijenili raznorazne poglede/ideje i mišljenja.
678.
Ali u ovom svijetu takvo znanje u nikojem slučaju nije od neke posebne koristi za nikoga, pošto se kroz
veliko znanje čovjek jako rijetko poboljšava u svome srcu, već se umjesto toga njegovo stanje često pogorša. Jer
ne rijetko obrazovan čovjek postane ponosan i ohol, te iz svojih zamišljenih visina gleda dolje na ljude sa
prezirom, poput lešinara koji gleda na vrabce i ostale male ptice, kao da ove postoje samo zato da bi ih on mogao
uhvatiti i rastrgnuti njihovo nježno meso.
679.
Tražite stoga prije svega Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost u vašim srcima, i ne zamarajte se sa
ničim drugim (ili ’previše sa drugim stvarima’); pošto vam sve ostale stvari zajedno sa anđeoskom mudrošću
mogu biti dane preko noći (Matej 6:33). Ja vjerujem da ste Me sada razumjeli u potpunosti!?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Veliko Ivanovo Evanđelje 1/156:5-162’ J.Lorber
90
680.
Da je mladi C.Darwin, koji je prije ukrcavanja na HMS Beagle sa svojih 22 godine bio poprilično religiozna
osoba (’Kada se ukrcao na HMS Beagle, kao mladić od 22 godine, Darwin je sebe smatrao za poprilično religioznu
osobu pa je često bio predmet ismijavanja nekolicini oficira svaki puta kada je citirao Bibliju kao konačni autoritet u
svezi određenih moralnih problema.’ Bern Dibner, 1964, ’Darwin na Beagle-u’, str. 82), kojim slučajem imao ovakav,
’duhovni uvid’ u smisao Knjige Postanka, on zasigurno ne bi u toku svoje petogodišnje (27.12.1831 – 2.10.1836)
ekspedicije, a za vrijeme promatranja fenomena u prirodi (, promatranja) koja su naposlijetku bila uzrokom da odustane
od svog uvjerenja (a to je, usput rečeno, bilo opće prihvaćeno vjerovanje u Darwinovo doba) ’kako je svaka vrsta bila
neovisno stvorena i to sa karakteristikama koje joj divno poslužuju u uvjetima u kojima joj je određeno da živi’ (Dov
Ospovat, 1981, ’Razvoj Darwinove teorije; Povijest Prirode, Prirodna Teologija i Prirodni odabir’, 1838-1859, str. 6;
Darwin je sa Beagla sišao kao ’nov’ čovjek, sa sasvim drugim uvjerenjem, naime sada je pak vjerovao u trans-mutaciju,
što će reći, kako je svaka vrsta potomak neke druge prethodno postojeće vrste čije su karakteristike u velikoj mjeri bile
određene sa nasljeđem) došao do sljedećeg zaključka: ’... Starom Testamentu sa njegovom očigledno lažnom
poviješću (!) svijeta, sa Kulom Babilonskom, dugom kao znamenom, itd. itd., i njegovom pripisivanju osjećaja
osvetoljubivog tiranina Bogu, ne treba više vjerovati nego svetim knjigama Indijaca, ili vjerovanju bilo kojeg
barbarina’ (Bern Dibner, 1964, ’Darwin na Beagle-u, str. 82,83’). No, pogledajmo što se ’uistinu’ zbivalo u ta ’pradavna’ vremena, tj. kakva je STVARNA povijest naše male i ne tako ’mlade’ Zemlje:
O POSTANKU (PERIODIMA STVARANJA) ZEMLJE
681.
’Sada naš Rimljanin Markus reče: ’Gledaj, Gospodine i Učitelju, Ti Sam si nam izričito rekao kako
čovjek ne može voljeti Boga u potpunosti iznad svega ako Ga ne pokuša upoznati – u onoj mjeri koliko je to za
njega moguće – i onda, nakon što sam o tome dugo vremena razmišljao, otkrih da mi još puno toga nedostaje.
682.
Gledaj, u Iliriji a također i u našim najudaljenijim oblastima (misli na Rimsko carstvo) ja posjedujem
nekoliko rudnika iz kojih dobijam svakojake metale, poput zlata, srebra, olova a također i veliku količinu željeza
koje nam može dobro koristiti.
683.
No ja sam kopajući u jednom takvom rudniku u planinama već (nekoliko puta) pronašao jako rijetke i
izvanredne stvari, a sve to je bilo jako duboko ispod uobičajene zemljine površine. Riječ je o kostima i kosturima
ogromnih životinja koje su jednom živjele na zemlji. Kada su one živjele na zemlji i na koji način su završile tako
duboko ispod - recimo – tako visokih planina? U Egiptu i Španjolskoj su također pronađene kosti kostura koje
jako naliče čovjekovim (kostima) – jedino što su one zasigurno bile 4 do 5 puta veće i snažnije nego u današnjeg
čovjeka. A također sam pronašao i još mnoge (druge) neobične stvari za koje ne vidim nužnosti da ih ovdje
iznosim u detalje.
684.
Premda, na planini si nam ukratko rekao kako je prije Adama bilo određenih ljudi koji su postojali u
jednom dugom vremenskom periodu koji su ipak imali malo slobodne volje, ali koji su živjeli baš kao i životinje,
više instinktivno, te su također i djelovali u skladu sa tim instinktom. Tek prije nekih 4.000 (danas 6.000) godina,
prema Židovskim Svetim Pismenima, se pojavljuje prvi čovjek, Adam, sa svojom potpuno slobodnom voljom i
jednako slobodnim razumom, koji je od sebe davao mudre zakone i odredbe svojim nasljednicima.
685.
Htio bi sada upitati jedno jako važno pitanje, a to je: da li je ova zemlja u vremenu Adama ovdje/tu ili
ondje/tamo i dalje bila nastanjena sa tim ranim ljudima, i da li ta generacija ljudi i dalje postoji, možda na nekim
dijelovima Zemlje, sve do današnjeg vremena, i da li će isto tako možda nastaviti svoje postojanje još dugo u
budućnost? I na koji način su kosti tih prethistorijskih životinja završile ispod temelja planina, baš kao i
džinovski ostaci pred-Adamovaca?
686.
Gospodine, molim te daj mi još neko objašnjenje u svezi ovoga, jer to što smo mi, Rimski istraživači,
otkrili do dana današnjeg, to – i zasigurno puno više – će u budućnosti otkriti naši potomci.
687.
Nama znane Mojsijeve knjige nam uopće ne daju odgovor u svezi uvjeta na zemlji prije Adama. Mosije
odmah započinje sa izuzetno tajnovitom pričom o stvaranju, koja bilo kako bilo na nikoji način nije povezana sa
onim što sada otkrivamo na Zemlji (!!!) – već samo donosi velike kontradikcije.
688.
Ako nam Ti sada u svezi ovog ne daš većeg/uzvišenijeg svjetla, to će stvoriti veliku zbunjenost kod
kasnijih potomaka, a Tvoje učenje će pretrpjeti velike podjele. Jer Tvoje učenje je bazirano na Mojsijevom.
Međutim kada je on mračan/nejasan po tom pitanju, onda ni Tvoje svjetlo ne može postati potpuno bistro/jasno.
Stoga, daj nam također i po tom pitanju (ili ’i u ovom slučaju’) još jasnije objašnjenje/tumačenje. Mi te
91
zamoljevamo za to.’
689.
Rekoh Ja: ’Slušaj, Moj Markuse, koji si Mi postao neobično drag. Već sam ti ukazao i rekao mnoge
stvari, a ukazat ću ti i reći također i to, ali sve što sam ti sada rekao i ukazao neće opstati dulje od jedne
generacije (ili ’tvojih prvih potomaka’), pošto ovosvjetski ljudi to neće shvatiti, neće razumjeti te stoga također
neće (u to) ni vjerovati. Ti si naveo jako dobar razlog zašto bi objašnjenje o stvarima i životnim okolnostima ove
Zemlje, za kojim ti žudiš, izgledalo posebice nužno da ljude još čvršće uvjeri u Moje učenje. No Ja sam ti također
rekao kako će Duh svih stvari koji je prisutan u Mome stvaranju, to otkriti svima koji će biti preporođeni u
svome duhu. Onaj kome će to Duh otkriti će onda također stvarno (i) na istinskom svjetlu razumjeti o stvarima
koje su za sada tebi skroz nerazumljive.
690.
Ti ćeš od Mene zasigurno prihvatiti ono što ću ti Ja sada reći usmenim putem, zato što ti Ja to govorim,
ali punu dubinu onoga što ću ti reći, ti nećeš razumjeti, a još manje bi bio u stanju dati ispravnu/točnu ideju o
tome drugim ljudima koji su za sada još u potpunosti slijepa duha. I stoga, ljudi će morati čekati još dugo
vremena trenutak u kojem će im se moći dati odgovor na tako zvana ’važna’ pitanja, na način da oni taj odgovor
mogu i razumjeti.
691.
Gledaj, Židovi su jednom bili najprosvjetljeniji narod na Zemlji, na stranu činjenica da je Mojsije osobno
sve objasnio kroz usta svoga brata Arona u dvije knjige koje su bile dodane poslije. Sada su oni dogurali tako
daleko da više ne znaju ili razumiju apsolutno ništa o takvim prethistorijskim stvarima. Sve takve ostatke koje
pronađu oni nazivaju ostacima Noine poplave koju više ne razumiju. A ako ih budete naučavali bilo što drugo
nazvat će vaš heretikom.
692.
U vašoj mitologiji vi pogani/neznabošci u stvari imate mit o dvije velike poplave na Zemlji, i njima se
pripisuju na prvom mjestu uzroci tih ostataka, i ljudi u to čvrsto vjeruju. Ako bi sada ljudima rekli istinu, oni bi
vam se smijali i u najboljem slučaju bi rekli: ’Tko to može znati? To jedino bogovi znaju.’ I što im onda možete
odgovoriti? Gledaj, to je razlog zašto će ljudi moći (ili ’biti u stanju’) shvatiti ove stvari (tek onda) kada se
(naj)prije budu izvježbali u raznoraznim naukama i drugo kada im to njihov probuđeni duh bude otkrio.
693.
Ali tebi Ja zasigurno želim dati neke nagovještaje o tome kako stvari stoje, iako znam jako dobro da ti sa
svojom sadašnjom mogućnošću razumijevanja to nećeš moći shvatiti u potpunosti. Na prvom mjestu zato što ti
nedostaje koncept izuzetno velikih brojeva, a na drugom mjestu zašto što ti jedino znaš i vjeruješ ono što sam ti
Ja rekao u svezi veličine, udaljenosti i kretanja zvijezda. No i ovo za tebe također ostaje samo izvanjsko znanje
sve dok u tvom duhu ne uzme oblik kao neovisna i samo-stvorena prosvjetljujuća istina.
694.
Činjenicu da je ova Zemlja toliko stara da ti ne bi mogao shvatiti/pojmiti broj (njezinih) godina – čak i
ako bi ti ga rekao – sam ti već ukazao na Maslinskoj Gori. No da skratimo: kao nebesko tijelo, Zemlja postoji za
vaše koncepte već skoro beskrajno dugo vrijeme i kao takva je morala proći (literalno: ’izdržati’) mnoge
promjene na svojoj površini dok nije prisvojila ovu svoju sadašnju formu. Vatra, voda, zemljotresi i ostale velike
oluje, posebice u njezinom početku, su bili pomagači koji su, u skladu sa Mojom voljom, učinili od nje ono što je
ona sada. A sa ciljem da bi mogla nastaviti svoje postojanje i da bi mogla postati još više pogodna za vremeno
održavanje/hranjenje još većeg broja ljudi i ostalih stvorenja, vatra, poplave, zemljotresi kao i velike i male oluje
su se morale događati na njoj i iznad nje kad god je to bilo neophodno.
695.
Kada je Zemlja u njezinim počecima bila tek toliko razvijena da se iznad njezinih voda počelo uzdizati
samo nekoliko većih i manjih otočića, koji su bili prekriveni sa morskim muljem, Ja sam vrlo brzo, iz Moje
mudrosti i Moje volje postavio raznorazne vrste biljnjih sjemenki u plodni mulj. I gledaj, tada su ti otoci postali
također vrlo brzo obrasli, prvo sa raznoraznim rijetkim travama, biljkama, te malim a na kraju također i sa
velikim stablima.
696.
Kada su ti otoci obrasli, onda sam Ja također postavio jaja ili sjemenje u njih za formiranje životinjskog
svijeta koji je bio podoban za Zemlju u tom stanju, i koji se najprije sastojao samo od raznoraznih malih a
poslije i velikih crva, onda insekata i naposlijetku, kada je suha zemlja već sadržavala hrane u izobilju, također i
ogromnih životinja. Njihov zadatak je bio hraniti sebe sa i dalje veoma grubim biljkama te granama drveća, i
ploditi zemlju sve više i više sa svojim đubrivom, a naposlijetku također i sa svojim uginulim ogromnim
tjelesima, od kojih su kosti ostaci koji se mogu pronaći u dubokim rupama i oknima Zemlje.
697.
Od truleži tih životinja se razvio, prema Mojoj volji, ponovno veliki broj novih životinja u obliku manjih
ili većih crviju a iz toga, opet, u obliku raznoraznih insekata.
698.
Nazovimo to sada (ili ’sada ovaj period’) odvojenim periodom razvoja Zemlje. Ali očigledno je naravno
kako je prije toga zemaljsko tijelo prošlo kroz raznorazne promjene već nebrojeni broj puta, pošto takvo
92
stanje nikad ne bi bilo moguće bez tih procesa/postupaka/promjena. No svi ti događaji, baš kao na primjer i ono
što se zbiva sa zrnom žita koje je bilo postavljeno u zemlju pa sve do trenutka dok se iz sjemena ne pojavi jako
koristan, potpuno zreo i blagoslovljen plod, vas se u stvari jako malo tiču. Ukratko, sad sam vam ukazao Zemlju
u njezinom prvom periodu oplođavanja i cvata u kojem su raznorazne sjemenke bilja i stabala bile postavljene u
najgornji sloj njezina tla, i jaja za sve/svakojake vrste životinja. A za sve to su temelji bili postavljeni u vodu već
odavno, pošto su određene i sasvim različite vodene biljke i vodene životinje u svakom pogledu jasno starije od
životinja na zemlji ili pak životinja u zraku.
699.
Kroz Moje riječi ste sada vidjeli prvo formiranje plodnoga tla, i iz toga ste morali zamisliti da za bolje
životinje – a još manje ljude – nije postojala mogućnost za život na ovom ranom plodnom tlu. No ovi ’kiseli’
uvjeti su ipak bili sasvim neophodni, jer bez tih uvjeta, ne bi mogla proslijediti druga i savršenija faza, ne više do
što bi zrelije i naposlijetku potpuno zrelo voće na stablu ikad proizašlo bez prethodećeg slabašnog i kiselog
pupoljka.
700.
No za dozrijevanje ploda na stablu su zasigurno potrebne, nakon formiranja slabašnog kiselog pupoljka,
još mnoge faze razvoja, koje naravno samo Moje oko može prepoznati sa preciznošću – a to je također apsolutno
nužno i za dozrijevajući proces jednog nebeskog tijela.
701.
Sada smo vidjeli razvoj zemlje do stanja slabašnog kiselkastog pupoljka. Što se u stvari događa sa
stablom u rano proljeće kada slabašni kiselkasti pupoljak potpuno nabubri i postane zelen i sočan? Gledaj, on se
rasprsne, potisnut iznutra, tako reći odbacuje svoj pokrov u more prolaznosti i razlaganja, usavršavajući se sve
više, tako da se onda, iz svoga centra, listovi, kao nužni pratioci slijedećeg cvijeta, mogu rastvoriti. Čak ako je
stablo, kako smo već primjetili, samo slabašna usporedba sa razvojem jednog nebeskog tijela, ono vam ipak
može dati dobru sliku iz koje vi, u jako pojednostavljenoj formi, mozete zaključiti koliko je bilo potrebno
vremena dok jedno nebesko tijelo nije postalo pogodno da (na svojoj površini) hrani/održava ljude vaše vrste.
702.
Ovaj prvi period ili prva faza/etapa i dalje grubog i nekultiviranog načina oplođavanja Zemlje završava
nakon mnogih tisuća godina kako se sada broje na Zemlji, jer u to vrijeme nikakve posebne sezone nisu postojale
na Zemlji, a one koje su postojale, su trajale nešto duže nego ove današnje.
703.
Ovaj prvi period kojeg smo vidjeli, je nestao (ili ’prošao’) u vatrenim olujama (koje su izbijale) iz
unutrašnjosti Zemlje koje su bile dozvoljene ili radije pažljivo određene, i (ili ’da bi se’) nakon velikog broja
zemaljskih godina kakve poznajemo danas, iz morskih dubina Zemlje uzdignuli veći dijelovi zemlje, već
opskrbljeni sa planinama i već jako plodnim muljem.
704.
Iz Moje mudrosti i Moje volje, su još savršenije sjemenke bile postavljene u ovaj mulj u pravo vrijeme, i
uskoro je na većem dijelu tla/zemljišta još mlade Zemlje, već sve izgledalo poprilično raskošno.
705.
Sada, kada je na tim različitim većim dijelovima tla/zemljišta opet postojala velika količina hrane, Ja sam
u najmudrijem redu trenutno osigurao da se pojavi veliki broj već više razvijenih, malih i velikih potrošača. Veće
životinje su nastanjivale zemlju između dijelova tla, a veći dijelovi zemlje su imali svoje velike životinje koje su
sada jele biljke, trave i stabla koja su rasla na podlozi.
706.
Trave, biljke (plants), bilje (herbs), grmovi, ogromna stabla su djelomično već davala/stvarala sjeme i
mogla su se reproducirati, no veći dio (njih) je i dalje rastao iz plodnih dijelova zemljišta/tla, baš poput gljiva.
Životinje su došle u postojanje na isti način kao vama dobro znani krokodili na rijeci Nil u Egiptu, još preciznije
iz jaja. One su bile u stanju živjeti u zraku isto kao i u vodi te su se mogle hraniti sa vodenim biljkama i biljkama
koje su rasle na dijelovima zemlje koji i dalje nisu bili dovoljno suhi.
707.
U ovom progresivnom periodu razvoja, koji je na određeni način bio važan za plodonosni život biljaka i
život životinja, na Zemlji nije moglo izgledati ugodno suho, baš kao ni u slučaju sve više i više rastvarajućeg
pupoljka stabla, jer ako bi on (taj pupoljak) bio suh, onda to ne bi bilo dobro ni za cvijet a ni za nadolazeći plod.
708.
Drugi prethistorijski period razvoja/sazrijevanja/usavršavanja je trajao opet – ako bi računali u
današnjim zemaljskim godinama – za vas neizrecivo/neizračunljivo dugo. No Zemlja je bila još jako daleko od
toga da bude spremna nositi toplokrvne životinje, a da ne govorimo o ljudskim bićima, bez obzira koliko ona (ta
ljudska bića) bila inferiorna/podređena. Stoga je i ovaj (period) nestao, baš kao i prvi, a nakon toga, prošlo je
izuzetno dugo vremena dok nije započeo treći pripremni period razvoja/sazrijevanja/usavršavanja.
709.
Naravno, između jednog i drugog prethistorijskog glavnog perioda je bilo također nekoliko jako
olujnih/burnih posrednih perioda kojima sam u početku samo Ja, kao Stvoritelj, najbolje znao značenje i
93
naposlijetku također i duh kojem sam to htio otkriti.
710.
Iz mnogih nužnih procesa razvoja/usavršavanja je proizašao treći period. Sada su se već velika kopna
uzdizala iz mora, potstaknuta unutrašnjom Zemljinom vatrom – i to naravno u skladu sa Mojom voljom.
Vegetacija je postala još bogatija/raznovrsnija (no) i dalje je ogromnih razmjera, a isto je i sa životinjama. No
također i ovaj period, koji je trajao izuzetno dugo i kojeg bi na određeni način mogli poistovjetiti sa cvijetom
jednog stabla, je baš kao i ona prethodna dva perioda bio još daleko od toga da bi mogao (po)služiti čovjeku kao
stanište. Stoga je i ovaj (period) nestao i zakopao svoje prethodnike, baš kao i prvi i drugi period u vegetativnoj a
također i u animalnoj sferi, no ne tako duboko kao prvi.
711.
Nakon toga je opet uslijedilo nekoliko posrednih perioda, te je nakon jako dugog vremena izbio četvrti
pripremni period razvoja/sazrijevanja/usavršavanja. Dijelovi zemlje su opet postali puno veći, vegetacija je
također opet postala raskošnija, a u vodi, na već suhim dijelovima zemlje a također i u zraku je postalo jako živo
sa raznoraznim malim a pored njih i velikim životinjama. Već je bilo i toplokrvnih sisavaca koji na ovaj svijet
više nisu dolazili putem jaja već putem prirodnog razmnožavanja te su posljedično rađali žive mlade, sa
iznimkom vodenih životinja, nekih velikih amfibija, ptica, crva i insekata.
712.
Ovaj četvrti prethistorijski glavni period je trajao izuzetno izuzetno dugo (extraordinary long). Već tada
je sunce s vremena na vrijeme sijalo na površinu Zemlje, a na nekoliko stabala je plod već postao vidljiv, kojeg vi
međutim ne bi smatrali ukusnim, no za životinjsko carstvo toga doba je svejedno služio kao dobra hrana.
713.
biću.
I u ovom četvrtom prethistorijskom periodu na Zemlji također nije bilo ničeg što je nalikovalo ljudskom
714.
Nakon toga su na Zemlji opet uslijedile velike transformacije koje su velikim dijelom zakopale sve ono što
bi vi u to vrijeme nazvali stvorenjem, i iz tog perioda pronalazite mnoge stvari koje su zakopane ispod površine
Zemlje, no mnoštvo od tih stvari je po mnogim pitanjima bilo temeljno/bazično drugačije od proizvoda prva tri
perioda.
715.
Nakon jako dugog vremena, kada je već postojao veći odmor i red na Zemlji, ali ipak nakon mnogo jako
velikih oluja na Zemlji, mi sada možemo vidjeti kako dolazi peti period u kojem će Zemlja biti pripremana.
Ponovo su se iz dubina mora digli veliki komadi zemlje koji su se sjedinili sa prethodnim dijelovima koji su već
postojali od prijeđašnjih perioda, formirajući na taj način već kompletne kontinente.
716.
U ovom petom periodu je većina najviših planina na Zemlji došla u postojanje. Njihovi najviši vrhovi su
uništeni sa munjama, nakon čega su ih ogromni zemljotresi i vodene struje koje su došle iz teških proloma oblaka
gurnuli u duboke doline i pukotine na Zemlji. Na taj način su se formirale prostrane ravnice i nešto manje široke
doline te ravni dijelovi zemlje na kojima sve može bolje rasti.
717.
Sa početkom ovog perioda je Zemlja dovedena u njezinu redovitu orbitu oko sunca. Dan i noć a također i
sezone se izmjenjuju pravilno, iako i dalje sa raznoraznim odstupanjima, pošto su fluktuacije (= neprestane i
nepravilne promjene) polova Zemlje i dalje – a takve i moraju biti – jako velike u ovom periodu.
718.
Za vrijeme ovog perioda, u kojem je već formiran trajni kontinent, započinju redovite oceanske struje od
14.000 do 14.000 godina. Uz pomoć tih struja će južna polovica Zemlje i nakon toga, opet sjeverna polovica biti
poplavljene sa ciljem formiranja plodnog tla preko često jako prostranih pustinja od kotrljajućeg kamenja. Jer
nakon otprilike 14.000 godina je more postavilo toliko plodnog mulja na ogromne ravnice kotrljajućeg kamenja i
doline (ili ’i u nizine’) da onda, kada se more ponovno povuče i kada mulj ostane da bi postao čvrsta zemlja, one
postaju izuzetno plodne.
719.
Za vrijeme ovog petog perioda je bilo potrebno više od 1.000 puta 1.000 godina prije nego su dobro
smješteni dijelovi površine zemlje bili potpuno podesni za novo stvaranje velikog broja najrazličitijih biljaka
(plants), poput trava, bilja (herbs), grmova i stabala, a također i raznoraznih životinja i pred-Adamovih ljudskih
bića.
720.
Za vrijeme ovog perioda već možemo vidjeti ogromnu različitost među plodonosnim stablima i ostalom
plodonosnom vegetacijom (= čiji plodovi služe kao hrana) za životinje i za u to vrijeme prethistorijska ljudska
bića. Ali i dalje nema nikakvog govora o agrikulturi, jer iako prethistorijska ljudska bića već koriste krda
određenih životinja i žive težak/grub nomadski život, oni nemaju odjeće i ne grade kuće ili kolibice, već grade
određene čvrste nastanbe i gnijezda za odmaranje na debelim granama stabala, baš poput ptica, a rade i zalihe
hrane iz kojih su tu i tamo prehranjuju. Kada je zaliha potrošena, oni u grupama ponovno odlaze u lov. Kada bi
94
postalo jako hladno – pošto se za vrijeme ovog perioda pojavljivao također i snijeg u značajnim količinama – ti
ljudi putuju zajedno u toplije krajeve sa svojim životinjama koje obuhvaćaju mamute, velike jelene, krave, koze i
ovce, a također i slonove, nosoroge i jednoroge, kao i svakojake majmune a također i ptice.
721.
Više pred kraj ovog perioda se pojavljuje magarac, kamila, konj i svinja, a ta su prethistorijska ljudska
bića mogla također i kontrolirati te životinje, jer oni posjeduju toliko instinktivnog razuma da su ih životinje
slušale a oni bi ih također mogu koristiti, dijelom kao nosače, dijelom za lov a dijelom za dobijanje mlijeka i
krzna sa kojima mogu dobro prekriti svoja gnijezda i za sebe pripremiti meke ležajeve.
722.
Oni u stvari nemaju jezik kakav sada nalazimo među ljudima, ali ipak imaju – pošto su jako usavršene
životinje – određene artikulirane zvukove, znakove i pokrete uz pomoć kojih mogu međusobno komunicirati
(literalno: ’učiniti da i drugi razumiju što im treba’), a također i pomoći jedni drugima. Kada bi netko obolio –
obično zbog starosti – onda on zasigurno poznaje ljekovitu travu koja mu može pomoći, a ako je on sam ne može
potražiti, onda će drugi to učiniti umjesto njega.
723.
Ali zapaliti vatru i koristiti se njome, to nisu znali/mogli. Međutim, da su oni mogli vidjeti kako su to
poslije činili Adamovci, oni bi ih imitirali pošto je poriv za imitiranjem kod njih prevladavao, a njihova
inteligencija sa određenom mjerom slobodne volje je već u velikoj mjeri iznad inteligencije jednog majmuna, bez
obzira koliko on savršen bio. Stoga su oni mogli naučiti i pričati na naš način, no sami od sebe nisu nikad mogli
izmisliti mudre riječi.
724.
Kao ljudska bića su oni međutim bili ogromni i izuzetno snažni, a imali su također tako snažne zube da
su ih mogli koristiti kao instrument za rezanje (riječ je o gigantopitekusu). Također su imali izuzetno jako
razvijeno čulo mirisa i osjećaja te su već na velikoj udaljenosti mogli osjetiti kada im nešto neprijateljski prilazi.
Sa svojim očima i sa svojom voljom su obuzdavali životinje a ponekad također i prirodne duhove.
725.
Iako je ovaj peti prethistorijski period trajao mnoge 1.000 puta 1.000 godine, među tim ljudskim bićima
se i dalje nije primjećivao nikakav napredak u njihovoj kulturi, već su oni nastavljali živjeti svoj monotoni
nomadski život, i stoga su bili samo pripremno đubrivo za današnju ljudsku generaciju koja u svakom pogledu
naliči Meni.
726.
Boja njihove poprilično gustom dlakom obrasle kože je bila između tamno i svijetlo sive. Jedino su na
jugu postojale rase bez dlake. Njihov vanjski izgled je jako nalikovao današnjim crncima. Do Adama su se
reproducirali i širili u nizinama i gustim šumama, ali se nikad nisu nastanjivali u planinama.
727.
Za vrijeme Adama, čime započinje šesti period, Zemlja je dijelom opet morala proći kroz velike
promjene uz pomoć vatre i vode, za vrijeme čega je opisana generacija pred-Adamovaca, zajedno sa njihovim
domaćim životinjama skoro u potpunosti nestala, baš kao i mnoge šume i druge životinje koje su bile u njima,
koje nisu mogle biti smatrane domaćim životinjama. Samo je nekoliko vrsta ptica preživjelo, a također i životinje
na planinama i u vodama Zemlje.
728.
Opisani prethistorijski ljudi su tu i tamo preživjeli, ali brojevno samo nekolicina, te su živjeli sa
Adamovcima u Aziji sve do vremena Noe. Bilo kako bilo, oni su polako izumirali pošto nisu mogli pronaći
odgovarajuću hranu za sebe. No ipak, u nekoliko predjela na dalekom jugu Afrike i na nekoliko velikih otoka
ogromne Zemlje se i dalje može pronaći nekoliko potomaka u propadanju iz tog petog perioda. Oni su bilo kako
bilo i dalje potpuno divlji, iako su tu i tamo prihvatili nešto višu civilizaciju od Kainovih potomaka. Oni mogu
biti uvježbani za raznorazne zadaće, ali u stvari ne mogu misliti ništa od sebe. Neki od njih su bolji, pošto su
proizašli iz miješanja sa Kainovcima a poslije i sa Lamehitima, ali i oni također nisu spremni za viši i dublji
duhovni razvoj.
729.
Ova vrsta ljudi će i daje ostati još dugo vremena na tim mjestima gdje su i sada i reproducirat će se te će
od Adamovaca konačno usvojiti od višu civilizaciju. No na taj način oni i dalje neće postati veliki ljudi. To su
sada pred-Adamovci iz petog pripremnog perioda razvoja zemlje.
730.
Na početku ovog perioda je Zemlja također dobila i mjesec kao svog saputnika i kao regulatora svoje
vrtnje oko sunca i oko svoje vlastite osi. Naravno, mjesec nije odmah imao oblik kakav ima sada. Prije nego je
poprimio taj svoj oblik, on je također morao proći kroz velike olujne periode, koji bilo kako bilo nisu trajali
toliko dugo kao oni na Zemlji.
731.
Ali ne pitaj Me zašto je za razvoj nebeskog tijela potrebno toliko nezamislivo puno vremena, pošto to leži
određeno u Mojoj volji i Mom redu. Ako bi Gospodar vinograda mogao završiti sav posao u jedan trenutak, što
95
bi on onda radio ostatak godine? Inteligentni vlasnik vinograda će podijeliti svoj rad tako da je zaposlen svake
godine, dok mu njegove dnevne aktivnosti uvijek daju novu radost. Gledajte, tako je slučaj i sa Mnom, jer Ja
sam u cijeloj beskonačnosti vječno naj-aktivnije, a stoga i naj-sretnije Biće.
732.
Kada u proljeće, djeca oca porodice vide cvjetove trešnjina, šljivina, kruškina i jabukova stabla u vrtu,
oni se onda uistinu raduju zbog toga, ali oni bi htjeli odmah vidjeti i kušati zreo plod umjesto samo uživati u
prekrasnom cvijetu. No mudri otac kaže svojoj i dalje nestrpljivoj djeci: ’Samo budite strpljivi moja draga djeco.
Sve na ovom svijetu treba svoje vrijeme prema Božjem redu, i sve u njemu sazrijeva. Zato i vi također budite
strpljivi. I ova stabla u cvatu će u periodu od nekoliko mjeseci biti puna zrelih i slatkih plodova, a mi ćemo ih
onda pojesti zajedno sa našim Ocem Nebeskim.’ To će onda uvjeriti djecu.
733.
A tako i vi možete biti uvjereni, čak ako svugdje na ovoj Zemlji i dalje ne možete vidjeti potpuno zrele
plodove Moga učenja. Oni će u pravo vrijeme zasigurno dozrijeti. Jer vi sa sigurnošću možete zamisliti kako Ja
nisam posadio među vama živo sjeme Moje Riječi za ništa i uzalud. Bilo kako bilo, potpuno dozrijevanje se ne
može dogoditi u jedan dan.
734.
Gledajte, kada je prema Mome redu, već i za stablo potrebno određeno vrijeme, onda je zasigurno,
prema tom istom redu, za zemlju potrebno još više vremena. Jer nije dovoljno da je planeta samo prisutna u
velikom eteričnom prostoru kao jako velika gomila kamenja, tla i vode, pošto bi takva masa bila u potpunosti
mrtva, i na njoj ništa ne bi moglo rasti i živjeti. Već planeta koja mora nositi i hraniti živa stvorenja mora i sama
prije toga postati živa. A ono što je za to sasvim nužno je da najprije ona – baš kao i velika životinja – unutarnje
organski bude u potpunosti razvijena uz pomoć svakojakih utjecaja i procesa.
735.
Iako je u svakom nebeskom tijelu koje se razvija – baš kao i u embriju u tijelu majke – već sve prisutno
za formiranje potpune i savršene životinjske-organske životne forme, no na početku toga razvoja sve leži kao
kaotički izmiješano. Jedino postepeno, dolazi red, a nakon toga i organska živa cjelina. Kako taj red djeluje, Ja
znam, jer Ja kao Jedini, u sve instaliram/postavljam temeljni red. Bilo kako bilo, kada budete potpuno u svome
duhu, onda ćete također uvidjeti/percipirati (sa svojim otvorenim duhovnim očima) kako taj red djeluje.
736.
Iz ovih perioda razvoja/sazrijevanja/usavršavanja, koje sam vam sada objasnio što je jednostavnije i
jasnije bilo moguće, možete ipak zaključiti i nešto drugo, još preciznije, koji je stvarni razlog zbog kojeg je
prorok Mojsije podijelio stvaranje u 6 dana.
737.
Stoga, tih 6 dana su 6 perioda koji su vam bili ukazani, kroz koje svako stvoreno biće mora proći, prvo
prirodno a onda dalje – kako je to slučaj sa vama ljudskim bićima – također i za dozrijevanje i usavršavanje
svoje duše i svoga duha.
738.
Tek nakon toga dolazi sedmi period odmora, a to je najsretniji vječni život. Taj sedmi period se zove
’odmor’ jer u njemu više nema prisile, nema više suda i nema više zabrinjavajućih briga koje vrše pritisak na
usavršeni duh. Njegovo se postojanje vječno mijenja u potpunu silu znanja, pronicljivosti i potpuno slobodne
volje.
739.
I reci sad, Moj dragi Markuse, kako si razumio ovo Moje objašnjenje?’
740. Na to Markus, koji je u potpunosti bio zaprepašten, reče: ’Gospodine i Učitelju od vječnosti, Ja, a nadam
se i drugi, smo jako dobro razumjeli Tvoje dobro-stivo/dobro-hotno (literalno: ’meka srca’) objašnjenje. Ali u
nas i dalje ne postoji potpuno-prožimajuće razumijevanje, pošto nam nedostaje točno ono na što si nam Ti
ukazao. No ipak, mi smo u sebe primili toliku jasnoću da sada na prvom mjestu znamo što nam je za misliti o
ostacima koji su bili pronađeni u dubini Zemlje i kako su oni dospijeli na tu veliku dubinu, naime, učestalim
periodičkim procesima promjene Zemlje i posljedičnim amo i tamo kretanjem mora, i drugo, bar sam razumio
što je veliki prorok Mojsije ukazao sa svojih ’zakritih’ 6 dana stvaranja. A to je za nas dovoljno u ovom
trenutku, i sad možemo čekati u tišini sve dok našim vlastitim duhovnim savršenstvom/usavršavanjem o tome ne
naučimo više. No ja također razumijem da je ovo učenje, a tako će i ostati, samo za manjinu.
741.
No ipak ostaje još jedno pitanje – bar što se mene tiče – i, Gospodine i Učitelju, budi molim te toliko
milostiv da te ovime još mogu gnjaviti ovaj jedan put.’
742.
Ja rekoh: ’Ti znaš da te Ja radosno slušam. Zato možeš jednostavno (iz)reći.’
743.
Rimljanin Markus reče: ’Gospodine i Učitelju, iako su spomenuti pred-Adamovci bili obdareni samo sa
određenom vrstom instinktivne inteligencije i sa samo malo slobodne volje, oni su također imali i duše koje kao
96
takve nisu bile smrtne, već može biti promjenjive. E sad, što je sa tim dušama? Gdje su i što su one sada u ovom
šestom periodu Zemlje, i što se sa njima nakon toga može dogoditi? Naravno, mi bi mogli reći kako ovo pitanje
doseže predaleko i kako je nepoželjno, ali pošto sam ja i dalje Rimljanin koji je gorljiv u želji da sazna, i nikako
nisam uspavani Židov, ja te tražim da također i ovo pitanje uzmeš u obzir kao pozitivno i da mi i na njega daš
kratak odgovor.’
744.
Rekoh Ja: ’O da, zašto to ne bi i učinio? Mi i dalje imamo dovoljno vremena za to. Stoga me slušaj (so
you can easily listen to Me). Gledaj, ako već i duše kamenja, biljaka i životinja nastavljaju živjeti, a u stanju u
kojem su slobodne od materije se mogu, recimo to tako, već promijeniti u ljudsku dušu na način da se ujedine
jedna sa drugom, te na taj način mogu postati istinski čovjek u tijelu ljudskoga bića, onda će i duše predAdamovaca zasigurno nastaviti živjeti, baš kao što će i duše ljudi svih drugih svijetova u beskrajnom svemiru
stvaranja nastaviti živjeti do u vječnost.
745.
Kao duše koje žive u duhovnom kraljevstvu, oni su dovedeni, na ovo ili ono veliko nebesko tijelo – što će
reći na mjesto koje im u duhovnom smislu korespondira – do dubljeg znanja o Bogu i Njegovoj moći i mudrosti.
I tako, oni nastavljaju svoj život jako sretni i mogu također postati sve sretniji i sretniji. No, bilo bi besmisleno
reći ti također gdje u ovoj nebeskoj planetarnoj školjci postoji takvo nebesko tijelo, pošto ti takvo nebesko tijelo
ne možeš vidjeti sa svojim čulima, a sve dok se u potpunosti ne preporodiš u svome duhu ne postoji način uz
pomoć kojeg bi ti za vrijeme tvoga fizičkog života sebe mogao uvjeriti da to nebesko tijelo zaista izgleda baš
onako kakvim bi ti ga Ja opisao. Stoga, do tog vremena, ti bi trebao biti sretan/zadovoljan sa ovime što sam ti
rekao: U kući Moga Oca postoji mnoštvo stanova (= mnoge škole usavršavanja; Ivan 14:2). Kada budeš u Mome
Kraljevstvu, sve će ti postati jasno. Da li si Me razumio?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/69:3-10/74:6’ J.Lorber
746.
Ovakva/e objava/e, tj. pojava ove/ovakve svjesnosti/kvalitete uma (duhovna pozadina ove situacije), čega je
(dosadašnji) tekst (kao i sam nastavak) ovog pod-subjekta utjelovljenje, je u nastavku Izajinog proročanstva o Egiptu
opisana na ovaj način:
747.
’U onaj će se dan (dan = stanje; ovdje kao i svugdje u Riječi ’ovaj dan’ ili ’u taj dan’ označava Gospodinov
dolazak, ovdje prisustvo Božanske istine u životu/umu pojedinca; vidi E.Swedenborg ’Doktrina o Gospodinu za Novi
Jeruzalem – 4’) u zemlji Egipatskoj (u prirodnom umu) pet (će mnoge; ’5’ = ’mnogo’ ili ’nešto’) gradova (doktrinalne
istine) što govori usnom Kananskom [biti sukladne, tj. slagat će se sa doktrinom duhovne crkve; ’Dogodit će se
promjena, i pojavit će se nauka oslobođena neistine koja će biti kompatibilna sa Mojim učenjem.’ Gospodin Isus Krist
(Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evandjelje – 11/90:11’ J.Lorber] zakleti Jahvi nad
Vojskama (to činjenično znanje će tada biti od koristi mnogim ljudima nakon što budu podučeni o Gospodinovim
duhovnim istinama/o istinskom stanju stvari), svaki od njih (Hrvatska Biblija, izdanje ’Kršćanske sadašnjosti – 1999’,
daje ’jedan od njih’ no to je krivi prijevod) će se zvati grad sunca (to znači da će nakon toga sve činjenice u prirodnom
umu, a samim time i prirodan um, biti ’obasjane’ ili ’prožete’ toplinom ljubavi prema bližnjem i svjetlom istina vjere
koje izviru iz Gospodina, Duhovnog Sunca; demonstracija ovoga, imenom, ’kako činjenice dobivene naučnim
istraživanjem mogu poslužiti da se u njih ’ulijeva’ duhovno i racionalno razumijevanje’ te kako da sve to bude prožeto
najdubljim štovanjem i ljubavlju prema Stvoritelju i svakom Njegovom stvorenju, slijedi odmah niže u nastavku ovoga
teksta).
748.
U onaj dan će oltar Jahvin biti usred zemlje Egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove (u
takvom stanju čovjek obožava/klanja se Gospodinu u ljubavi i vjeri/oltar sa svime što je u njegovu prirodnu umu;
primjerice, ’naučna činjenica’ da je životinjski svijet jedna ’mesarnica’, što je ideja dobijena čulnom evidencijom i
pohranjena u prirodnom umu, neće biti tumačena na način kako je to činio C.Darwin, ili kako to danas čine
evolucionisti, znači kao dokaz o nepostojanju Boga, štoviše, baš ta činjenica će biti iskorištena kao dokaz Božje ljubavi i
kao takova, znači duhovno shvaćena, uzrokom dubljeg i istinitijeg štovanja Gospodina; i o ovome odmah niže). To će
Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u Egipatskoj zemlji. Oni će plakati Jahvi zbog tlačitelja, a On će
im poslati Spasitelja i Princa da ih izbavi (predstavlja žalosno stanje prirodnog čovjeka/uma dok je lišen istina i
dobara, te recepciju Božanske istine koja ga oslobađa ili ti ga Gospodinov dolazak u čovjekov um koji žudi za svjetlom i
dobrotom u vidu ’duhovnog smisla Riječi’; prijevod u već spomenutoj Hrvatskoj Bibliji, KS- 1999, je ovdje sasvim
kriv). I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj dan će Egipćani spoznati Jahvu (prirodni um će biti obasjan
svjetlom Duhovne istine, u svemu što vidi će čovjek spoznati Gospoda, Njegovu ljubav i mudrost); služit će mu
žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete (nakon čega će čovjek služiti Gospodinu tako da živi po
istinama iz Riječi, tj. tako što će činiti/vršiti Njegove zapovijedi ljubavi). Jahve će teško udariti Egipćane, udarit će ih
i iscjeliti; obratit će se oni Jahvi, i On će ih iscjeliti (ukazuje na kušnje u/pri reformaciji i regeneraciji koje se
pojavljuju kao posljedica asimilacije duhovnih istina u život pojedinca, ovdje prirodni život/um te posljedična stanja
mira kod obnovljenih). U onaj će dan ići cesta od Egipta (’Egipat’ = prirodni um, čulna evidencija) do Asirije
97
(’Asirija’ = racionalni um, racionalno povezivanje u zaključke), Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju.
Egipat i Asirija će služiti Jahvi (na taj način, od takvih/na taj način spoznatih naučnih istina, će se formirati
inteligencija, što je Asirija, tj. čovjekovo racionalno).
749.
U onaj dan će Izrael (’Israel’ = duhovni čovjek/duhovni nivo čovjekova uma), treći sa Egiptom i Asirijom,
biti blagoslovljen usred zemlje. Jahve nad Vojskama blagoslovit će ga: ’Nek je blagoslovljen, reći će, moj narod
Egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael (onda/u takvom čovjeku naučne činjenice, tj. prirodni um,
njegovo povezivanje u zaključke/racionalni um te njegova vjera u istinitog Boga postaju jedno/bogolike, tj. djeluju kao
jedno; sve u takvom umu bude subjektom Duhovnog Svjetla Božanske Istine, čovjek je tada regeneriran i cijela priroda,
cijeli svijet, sve što vidi, bilo ’krvoločno’ ili pak ne, za njega postaje Edenski vrt; feat: E.Swedenborg ’Apokalipsa
Objašnjena – 654:7-10’).’ Izaija 19:17-25
750.
Drugim riječima, ovaj tekst/tekst ovog pod-subjekta je/će, u skladu sa Izajinim proročanstvom [ime Izaija, ili
Yesh’yahu (hyevy) na originalnom Hebrejskom, predstavlja ’Jehovino spasenje’; drugim riječima, u tom proroku je
glavni subjekt čovjekovo iskupljenje ili, redom, stanje koje je bilo uzrokom Gospodinove inkarnacije, Gospodinova
inkarnacija, iz toga proizlazeći čin otkupljenja ljudskog roda/regeneracija čovjeka, i na kraju spasenje], iskoristio/ti
marljivo sakupljene prirodne/naučne činjenice (naučni trud ☺), recimo mjerenja/podatke o starosti zemlje, fosilne
ostatke i sl. evolucionističke dokaze ’protiv’ a kreacionističke ’za’ Boga, te je/će od njih stvorio/ti ’racionalnu’
istinu/racionalne zaključke (takvo povezivanje i razmišljanje/teistička evolucija predstavlja ’cesta koja ide iz Egipta do
Asirije i obrnuto’; Izaija 19:23) baziranu/e naravno na vjeri i ljubavi u Boga (okupanu/e sa Duhovnim svjetlom
Božanske istine), što je ’oltar’ i ’stup’ posred zemlje Egipatske i blagoslov čovjekova prirodna i racionalnog uma te,
istovremeno, povezao/ti sva tri nivoa čovjekova uma (vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o
stupnjevima – 96-100’ te ’Čovjek – unutarnji & vanjski -181-188’), duhovni, racionalni i prirodni/naučni nivo, u jednu
kompaktnu i Bogu milu cjelinu [’Kada se pročisti, Moje će se životno učenje jako lako uskladiti/usaglasiti sa
naukom, dajući tako čovječanstvu potpuno svjetlo života.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/90:11’ J.Lorber].
Satan i njegov ’pad’
751. No, da bi ovaj (gore opisani) stvaralački čin (tj. stvaranje materijalnog svijeta te posljedičnu pojavu ’života’ ’u’ i
’na’ njemu) osmotrili/rastumačili na što racionalniji/naučniji način, mi ćemo se ipak morati vratiti nešto malo ’unazad’,
vratit ćemo se u ’vrijeme’ kada je u Božanstvu ljubav još ’spavala/bila slijepa’ (vidi 531), u ’vrijeme’ kada je u
beskonačnom eteru Božanske volje sve još bilo ’izmiješano’ (’sve’ ovdje obuhvaća ’supstance od kojih je sve što je
stvoreno postalo’), kada je sve, tako reći, ’čekalo’ na ’postanak’, vratit ćemo se u vrijeme kada još ni jedna ’forma’ i ni
jedno tijelo nije postojalo, u trenutak kada je Božanska volja dala prvi poriv/zamah (’Neka bude!’) i kada su, time (tom
naredbom) uzrokovanim zakonima privlačenja/pripijanja i odbijanja/odvajanja, sve te supstance iz beskonačnog etera
Božanske volje [’Taj beskonačni prostor/eter sa svim bićima koja se nalaze u njemu (ili ’sa svim njegovim bićima’) je
Moja atmosfera, (i) beskonačna (je) poput Mene (= kao što sam i Ja sâm beskonačan). U nju sve utječe iz Mene,
odlazeći tako u beskonačnost sa ciljem da prođe veliki proces pročišćavanja. Jer već je postalo donekle/djelomično
materijalno kroz ovu atmosferu. I taj beskonačni prostor Mi ponovno vraća sve ono Duhovno što je bilo
stvoreno/formirano/školovano u njemu, što je iskorišteno/potrošeno i što je prestalo biti materijalno (= materijalno
postojati), nadopunjavajući tako Moje duhovno Biće (ili ’nadodaje Mojem duhovnom biću’) time što Mi u
drugim/ostalim bićima svake vrste duhovno opet vraća Moju ljubav, Moj Duh u svim gradacijama/stupnjevima.
Čineći tako, on formira duhovno carstvo koje Me okružuje, gdje ljubav kao ideja, utjelovljena u figurama i formama,
stoji ispred Mene, koje sve duhovno izražavaju ono što im je jednom bilo dano (ili ’poklonjeno’) s Moje strane i što je
sada usavršen i produhovljen duhovni čovjek ili duhovno biće. Vidite, baš kao i cijela atmosfera koja vas okružuje,
tako je aura svake stvari ili bića, jedini lanac među-povezivanja i jedno može predati drugome ono što mu više ne
treba, tako beskonačni prostor gdje sva materija, rastvorena/razgrađena u najsitnijim atomima, uvijek/neprestano
ima kapacitet/sposobnost asimiliranja i spajanje/povezivanja istog sa istim. Kada se, prema velikom zakonu,
materijalni svijet formirao iz beskonačnog prostora, u svakoj pojedinačnoj stvari je klica neprestane transformacije
kao i sama sklonost ka njoj već bila prisutna/inherentna. Taj zakon je jednom bio postavljen u sve, i tako (sve) i dalje
slijedi svoj predodređeni/propisan put. Moja velika stvaralačka misao je uzviknula/kliknula ’Neka bude!’ u beskrajni
prostor samo jednom. I sve se počelo kretati, i Moj Duh je prožeo kaos, ili konglomerat svih materijalnih supstanci.
Tamo je bio život, privlačenje i odbijanje, započelo je formiranje i transformiranje, i tako će se nastaviti zauvijek. Jer
čim se atom vrati u eterični prostor, on mora tražiti nove kombinacije (ujedinjavanja ili razjedinjavanja).’ Gospodin
Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 30’ G. Mayerhofer], zahvaljujući
specijalnom dijeliću Božje inteligencije ljubavi koja je u centru svake od njih, započele svoj vječni ’povratak’ ka Izvoru,
svaka svojim putem i svaka prema vlastitoj kvaliteti i inteligenciji.
98
752.
Na ovom mjestu ponovno naglašavam, - kada govorimo o Božanstvu, tj. kada je subjekt Božanstvo, ovdje
Njegovo stvaranje, ništa neće biti shvaćeno na pravi način ako o Istome razmišljamo u okvirima prostorno vremenskih
dimenzija prirodnog svijeta, pripisujući Mu dužinu, širinu, visinu ili pak vrijeme/početak i kraj [tj. ako o Njemu i onome
što iz Njega proizlazi razmišljamo na prirodan način; vidi 175; ’Morate se naučiti razmišljati o Meni bez (ili ’kao o Biću
koje nema) početka. Jer u protivnom bi trebao biti stvoren od strane (nekog) drugog boga, taj pak od drugog (ili ’tog
drugog boga bi prema tome morao stvoriti opet neki drugi bog’) itd., gdje/čemu, prema vašoj ideji o stvaranju, nikad ne
bi bilo (ili ’nikad ne bi došli do’) kraja.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 30’
G.Mayerhofer]. Zato imajte na umu, kada govorimo o ’stvaranju’ ili ’vremenu/trenutku’ stvaranja, mi u stvari govorimo
o stanjima ili stupnjevima manifestacije unutar samoga Božanstva Koje je, baš kao i Njegovo stvaranje, beskonačno i
vječno [‘Ako je prostor započeo iz jedne točke koja se širila u svim pravcima u vječnost, onda bi on, kao prvo, bio u
najmanju ruku veličine velikog Nebeskog Čovjeka. Drugo, pitanje se postavlja/pojavljuje samo od sebe: što je bilo to što
je bez ikakve sumnje okruživalo taj prostor beskrajno daleko u svim zamislivim pravcima i iz čega se kasnije
beskonačni/beskrajni prostor stvaranja raširio/razvio/rastegnuo? Da li je to bio eter bez svjetla, ili je to bio poganski
kaos, ili je to bila potpuno čvrsta supstanca, ili pak zrak, voda ili vatra? Ako je to bila jedna od ovih navedenih stvari, na
koji način je onda ta točka u prostoru imala u sebi moć da iz sebe beskrajno puta izbaci (drive out of itself) toliko
beskrajno velike količine supstanci u beskonačno. I gdje su te supstance završavale ako je vječno beskrajni prostor
proizašao iz te izvorne/prvobitne točke (original point)? Onda nema druge mogućnosti osim da moraju biti izvan
beskrajnog prostora, baš kao i u početku kada su također bile izvan te točke iz koje je proizišao beskrajni prostor. Bilo
kako bilo, ako bi ovo (i) bilo na neki način zamislivo, onda bi prostor stvaranja ponovno bio ograničen, a čak i ako bi se
širio sve dalje/više i dalje/više u vječnost, onda on ipak ne bi mogao biti beskonačan. Iz ovoga možete vidjeti da je
prostor stvaranja bio iz nužnosti vječno beskrajan u svim pravcima i nikad nije mogao poznavati početak (= nije imao
početka). A pošto su Bog, prostor i vječnost identični/istoznačni (vidi 754), onda je Bog, Koji u Sebi ujedinjuje ova sva
tri koncepta, također bez početka, jer je početak Boga sasvim/isto tako nezamisliv baš kao i početak postojanja
beskrajnog prostora i istovremeno vječnog vremena.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini
Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/28:10-12’ (vidi također ‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 4/253:7 do kraja i 4/254’)
J.Lorber]!
753.
Dakle, naredbom ’Neka bude!’, kojom je Božanska volja Božanske ljubavi obdarila (ili prožela) ’kaos’ svih
nebrojenih supstanci zakonom privlačenja/spajanja i odbijanja/razdvajanja (’Moja volja/ljubav kao ’aktivna sila’, je
ono što kao magnetizam privlači, kao elektricitet odbija, kao svjetlo stimulira, kao toplina razvija i kao vatra
uništava, održavajući sve, zatim uništavajući pa onda nanovo stvarajući sa ciljem da sve dovede nazad na
duhovni put prema Meni na skali zamršenih procesa i transformacija.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 17’ G.Mayerhofer) je započelo ’postajanje’, tj. ’Biće/Bît’ (Ja jesam) je
postalo ’Bitak’ (koji Jesam), čime ’je započelo uzimanje formi (vidi 466-470). Ono što je do sada, i dalje rastvoreno
(dissolved), neograničeno širinom, dužinom i dubinom, počivalo u eteru (beskonačne Božanske volje/suštine) je
počelo uzimati formu/tijelo, (i) strukturirati se (structure itself). Pojedinačni elementi/supstance, potstaknuti/e
duhovnim silama (ljubavnom energijom koja se manifestira u ’odbijanju različitih’ i ’privlačenju sličnih’), su se
počeli/e odvajati ili kombinirati/spajati u skladu sa određenim redom koji korespondira Božanskim zakonima.’
feat: Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 8’ G.Mayerhofer
754.
Taj ’trenutak’, u kojem su se u stvaranju pojavile ’forme/tijela’ ili ’čvrsti oblici’, je ujedno bio i ’trenutak’ kada
se u stvaranje ’ubacilo’ vrijeme, prostor i materija (vidi 475), koji su nam, kako će to reći moj brat po krvi, zadnji od
svete i plemenite loze Don Quixotea, ’bili dani kao jedna trojedina cjelina, u zakonitosti pokreta [O.V. de L.Milosz
’Poslanica za Storge’; ’Gledaj, Bog, prostor i vječnost su istoznačni/korespodentni konceptu Oca, Sina i Duha. Otac je u
potpunosti Ljubav i dosljedno/posljedično tome jedno vječno nastojanje prema najsavršenijem postojanju uz pomoć
moći vječne volje te ljubavi. Prostor, ili Sin, je vječno postojanje koje rezultira iz toga vječnog nastojanja ljubavi.
Vječnost, ili Duh, kao beskrajna inicijalna moć u Ocu i Sinu je djelovanje i ostvarivanje (tih nastojanja) ljubavi u Sinu.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/28:9’ J.Lorber].’
755.
Ali što je to u stvari značilo, tj. što je ’pojava’ tijela/materijalnih oblika, a samim time i trojstva ’prostoravremena-materijalnog kretanja/pokreta’ u sebi predstavljala, objašnjava jedini ’očevidac’ tog velikog događaja, sâm
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova, Stvoritelj i Održavatelj svega stvorenoga: ’Međutim, ako želimo
razumjeti ovaj koncept ’materije’ ili ’tijela’, Ja vas prije svega pitam: Što u stvari riječ ’tijelo’ predstavlja? Riječ
’tijelo’ u stvari predstavlja odvojenu stvar određenu visinom, širinom i dužinom, koja je potpuna, odvojena od
drugih te samo-opstojna (complete and separate, self contained thing) stvar u beskrajnoj beskonačnosti.
756.
Prema tome, tijelo je nešto što okupira/zauzima prostor i ima omot/ovitak čime se njegovo individualno
biće odvojeno od cjelokupnog univerzalnog ’Sve-Bića’.
757.
Bez obzira na sve to, tijelo može iskusiti sve stupnjeve gustoće i težine, može biti beskrajno sićušno
(infinitesimally) fino, vama neshvatljivo, no također/u drugu ruku se može pronaći komprimirano u najčvršći
kamen kao što je granit, koji se zove originalna supstanca zemaljskog tijela. To uvijek ostaje tijelo, nešto
99
odvojeno, koje može poprimiti dimenzije koje su u voljnom stanju užasno velike no u čvrstom stanju izuzetno
male; oni onda mogu, kroz poriv privlačenja i pripijanja sličnih tijela formirati stijene, zemlje, svijetove, solarne
sisteme itd.
758.
Stoga, tijelo kao riječ je izražaj za nešto što fizički samostalno postoji i što je postalo, (pošto je) odvojeno
od Sve-Bića, jedan neovisno/zasebno postojeći entitet.
759.
Tijelo je djeljivo do u beskonačnost, gdje vam vaše oči i instrumenti ne mogu (ili ’nisu u stanju’)
(po)služiti. Pa ipak, ono i dalje postoji sa svojim dimenzijama na sve tri strane, iako više za vas neshvatljivo, baš
(kao što je za vas neshvatljiva) i granična crta gdje Duhovno (koje je) zarobljeno u njemu ima svoj početak.
760.
Bez tijela ne bi postojalo vidljivo stvaranje!
761.
Postoje tijela ili supstance koje su transparentne/prozirne te neprocjenjive (= koja se ne mogu točno
procijeniti), poput svjetla ili elektriciteta; međutim, one su takve (neprocjenjive) samo za vaše oči, ali ne i za oči
duhova.
762.
Za vaše oči je sve ono što transmitira/isporučuje zraku svjetla, a istu ne reflektira od svoje površine,
nevidljivo. Ali uzmite u obzir, vi ne vidite objekte/stvari ili svjetlo koje pada na njih, već ih vi vidite jedino kroz
zraku svjetla koja se odbija od njih. Vi ne možete vidjeti zraku svjetla koja leti/bježi (fleeing) u beskonačnost.
Stoga, kada nešto ima tijelo jako male gustoće, to je za vaše oči nepostojeće. I da nije kemije, koja vam ukazuje
na nekoliko ’elemenata’, vi bi vjerovali/mislili kako imate posla samo sa jednim, kao na primjer sa zrakom u
kojem živite, kojeg udišete, kemijski rastavljate u svojim plućima izdvajajući vitalne supstance koje se u njemu
nalaze, i onda izdišete ono što je iskorišteno ili karbonizirano (ugljični dioksid).
763.
Sve te komponente su nepostojeće za vaše oči dok ih vaše tijelo ipak percipira (= ono je svjesno njihova
postojanja). Jer, ako ’zračna sol’, ili kako vi kažete kisik, nedostaje, i ako je samo ugljik prisutan, život za vas
prestaje i svako živo biće koje udiše samo ovo potonje umire. Isto važi i za treći glavni element u zraku, dušik.
764.
No u zraku su sadržane još mnoge druge supstance od kojih svaka ima tijelo no koje su ipak za vaša čula
neperceptibilne (vidi Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 19’
J.Lorber). Ono što je u zraku već gušće se može pronaći u eteru u rafiniranijoj formi, a što je bliži zrak zemlji
koja ga okružuje, to su dijelići od kojih se sastoji sve gušći i grublji. U vodi se zgušnjava u tekućinu a čak i u led,
čime je kondenzirani zrak bez topline postao gusto, kompaktno tijelo.
765.
Počevši sa vodom, stupnjevi zgušnjavanja napreduju prema najčvršćim i najtežim metalima i stijenama
koje zemlja sadržava (vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx i Doktrina o stupnjevima – 95’). Te
stvari, izlučene i izdvojene od Sve-Bića te nazvane ’tijelima’, na jednoj u-rednoj skali (= misli se na skalu u kojoj
vlada red) reprezentiraju cjelokupno (materijalno) stvaranje Mojih fiksiranih misli, gdje sam Ja, počevši od
prvog (za vas) neshvatljivog a ipak fizičkog atoma (= hoće reći da atom isto tako ima dužinu, širinu, visinu i
težinu, tj. da ima ’tijelo’; vidi 771), konstruirao cijelu skalu stvari, jednu savršeniju od druge, sve do Sebe
Samoga, kroz sve solarne regione i nebeske planetarne školjke sve do Mog najvišeg neba, gdje čak i najfiniji
omotač Mojih stvaralačkih misli i dalje ima određenu dozu/količinu tjelesnosti/materijalnosti koja bi, bilo kako
bilo, ako bi je mjerili samo sa vašim čulima, bila nešto sasvim duhovno.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 5’ G.Mayerhofer
766.
Dakle, Vrhovno Biće, Jedino Biće, Jehova, Koji je od vječnosti u vječnost u sebi najsavršeniji Čovjek je, uz
pomoć ili kroz ’atmosferu/e’ koja/e Ga okružuje/u i koja/e se širi/e oko Njega, pozvao u postojanje cijelo Stvaranje
zajedno sa svim čudesima koja se u njemu nalaze. To stvaranje u stvari sačinjavaju od Božanstva odvojene ideje i misli
(kojima je kao takvima dana ’sloboda’ ili ’neovisnost’; jedno, ’sloboda’, pretpostavlja drugo, ’neovisnost’) u kojima se
nalazi Njegova ljubav i inteligencija i koje su kao takve, kako smo već više puta naglasili, bile ’odvojene’ od Boga i,
tako reći poslane ’izvan’ Njega na ’put’ sa kojeg bi se svome ’Roditelju’ trebale vratiti bolje, savršenije i uzvišenije.
767.
’Ako bi promatrali cijeli svemir sa duhovnim okom, prelazeći carstvo beskonačnog eteričnog-prostora sa
silom misli, sve što bi bili u stanju otkriti u njemu bi bili ’eterični atomi’, ili najfinije sastavnice materijalnih
supstanci. Međutim, vaši instrumenti, kao što su mikroskopi, elektrometri, itd., nikad neće biti u stanju prikazati
ih vidljivima vašem fizičkom oku.
768.
Sve te najfinije eterične čestice imaju u svom centru jedan izdanak Moje duhovne sadržine, Moga Bića,
koje na taj način utiskuje (imprint) na njih vječno (eternal) trajanje i vječiti (everlasting) poriv za razvojem,
100
očuvanjem i napretkom.
769.
U svakom atomu se nalazi jedan duhovni djelić Mene. Drugim riječima, u vašem organizmu postoji nešto
što, unutarnje a i izvanjski, poput senzacije u koži, doseže do krajnjih i najfinijih račvanja vašeg zivčanog
sistema. No s obzirom da je to psihički princip, on nema drugu svrhu do izgraditi, održati i produhoviti tijelo.
770.
Koja je priroda ovog atoma, koja je njegova misija i svrha njegova postojanja? Slušajte: Prema vašim
konceptima, jedan eterični atom je bestjelesan ili, da iskoristimo učeni izražaj, jedna neprocjenjiva stvar
(imponderable = stvar koja nema težine, koja se ne može procjeniti/izmjeriti). Bilo kako bilo, on je nešto
odvojeno, ograničeno, pošto bi se u neograničenom stanju iznova morao rastvoriti/razložiti u nešto drugo.
771.
Stoga, bez obzira na svoju sićušnost, takav atom ima dimenzije kao svako drugo tijelo, što znači širinu,
dužinu i visinu.
772.
U ovom atomu je zatvorena Moja iskra (iskra/djelić Božanskog života); jer, pošto sam je Ja stvorio, ona
mora u sebi sadržavati nešto Moje te iz tog razloga mora posjedovati jedino Moje atribute. Poriv (urge) za
daljnjim razvojen/napretkom joj je prirođen/prisutan je u njoj i svaki atom mora biti drugačiji od drugih atoma,
i količinski i kvalitativno, tako da bi mogao reprezentirati sve elementarne supstance koje su nužne za stvaranje
svemira. I tako se među atomima razvija, uz pomoć isparavajućih ovojnica (vaporous envelopments) koje ih
okružuju (sfera/aura), asimilacija i asocijacija, gdje onda (baš kao što to, u slučaju mnogih insekata, čine antene)
određene isparavajuće ovojnice (vaporous envelopments) privlače ono što im je homogeno istovremeno
odbijajući heterogeno [’Prema tome, u prvim počecima su, kao generatori topline, aktivni magnetizam/sila
privlačenja i elektricitet/sila odbijanja. Oni, kroz toplinu, razlažu/rastavljaju druge supstance, dovodeći, kroz
dekompoziciju onoga što je strano, do stvaranja vlastite supstance. Najprije je tu duhovni poriv, koji prožima
cijelo stvaranje i sačinjava Moje vlastito Ja/Sebstvo (self). Taj poriv, koji je vječan i beskonačan poput Mene,
jedino gleda kako će iz stupnja u stupanj usavršiti i upotpuniti i utjelovljuje duhovno najfiniju ’tekućinu’ (fluid)
u tekućinama. Te tekućine su kao takve samo najsitnije globule (kuglice) okružene finom membranom. One kao
svoje tjelesne dijelove u sebi sadrže inicijalne principe vječnoga života koji, što više ova transformacija
napreduje, iz jednog nivoa na drugi postiže sve više i više gustoće. Tako da one za vas ljude sa vašim
instrumentima postaju vidljive tek nakon mnogo transformacija.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 28’ G.Mayerhofer].
773.
Na ovaj način se od/iz atoma formiraju molekule a od/iz njih stanice i kristali. U njima se razvija toplina,
svjetlo i život, koji ubrzavaju formiranje velikih tijela [Prema tome, ono što je za vas nevidljivo, neperceptibilno i
nezamislivo, se zgušnjava u čvrstu masu i, stimulirano sa toplinom na aktivnost, postaje naizgled tečno. Onda se,
postepeno, ponovno zgušnjava u sukladnosti/suglasno sa kohezivnom potrebom (ili potrebom pripijanja) na
kraći ili duži period, sve dok nije dosegnut/postignut nivo gdje inicijalne stanice moraju ustupiti mjesto drugim,
kompliciranijim stanicama.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 28’
G.Mayerhofer].
774.
Nakon formiranja kozmičkih tijela započinje organski život, od/iz istoga duhovni život a od/iz duhovnog
života težnja za oponašanjem Božanstva, čime se konačno Božanska iskra koja je prisutna u najmanjim atomima
mora vratiti korak po korak do onog mjesta iz kojeg/odakle je jednom proizašla [’Stoga je ovaj proces, koji se
neodoljivo/nezaustavljivo i neprestano odvija u cijelom duhovnom i materijalnom carstvu, prvi stimulans svega
što je stvoreno da bi se to i kretalo prema svome cilju. I taj poriv je ono što vi zovete ’rastom’, ali Ja to nazivam
’duhovnim životom’, koji se, usred naizgled inertnog, ipak čvrsto drži duhovne, vječne ideje Stvoritelja i Oca
Koji blagoslivlja. Tako formira lanac, koji (pro)izlazi iz prve misli ili ideje, kao sastavnog djelića proizašlog iz
Mene, koji u sebi nosi vječnost, neuništivost, beskonačnost, i tako/što najbolje dokazuje kako čak i u najtvrđem
kamenu, baš kao i u najduhovnijem anđelu, prevladava ista sila i isti princip. U materijalnom carstvu ova sila
privlači isto ka istome i, prateći isti princip, ona također i u duhovnom carstvu teži sve izjednačiti, tako da iz
svega materijalno stvorenog, može proizaći nešto duhovno, i onda, napredujući sve dalje/više i dalje/više, čišće,
profinjenije, uzvišenije i sve ljepše, približavajući se svome Stvoritelju, da bi tako usavršena mogla ponovno
dosegnuti cilj/gol odakle je jednom, milijunima godina ranije, bila poslata na put u ogromne prostore stvaranja
kao jedinstvena zraka svjetla.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života –
28’ G.Mayerhofer].’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 31’ G.Mayerhofer
775.
Da bi nam ovaj veličanstven čin Božanskog ’stvaranja’, tj. sam trenutak ’postajanja/materijalizacije’ ili
’odvajanja’, bio i zamisliv, Gospodin Isus Krist Jehova ga našem racionalnom umu predstavlja na slijedeći način
(ovdje/na ovom primjeru se pak izuzetno dobro vidi razlog zbog kojeg je spoznaja o tome kako je čovjek mala ali
’savršena replika’ velikog Boga sasvim neophodna; vidi 459): ’Zamislite vremenski period u beskrajnom
101
prostoru kada ni jedno drugo biće, bilo duhovno bilo materijalno, nije postojalo pored Mene. Od/iz čega se, onda,
sastojao beskonačni prostor, i gdje/kuda je plovilo vrijeme u kojem je ovaj prostor postojao od vječnosti? Kakvo
je bilo Moje postojanje prije sveg postojanja, i kako je sve što postoji proizašlo iz tog Jed(i)nog Postojanja? Što je
taj tako-zvani prostor? Kakvo/što je u sebi Moje prvotno postojanje? I kakvo je vremeno (temporary) postojanje
u beskonačnom svemiru unutar Mene, iz Mene, i pored Mene? Gledajte, kako vam ova pitanja izgledaju izuzetno
teška da bi na njih dali zadovoljavajući odgovor, ali na njih je lako odgovoriti kada uzmete u obzir ono što će biti
objašnjeno.
776.
Mali primjer će rasvjetliti/razjasniti ova pitanja. Pretpostavimo da je jedan/netko od vas imao jedno duže
vrijeme na pameti (harbored) određenu misao nakon čega se, pošto (mu) je ta (prva) misao bila (jako) prijatna
(svidjela mu se), druga misao pridružila/sjedinila sa tom fundamentalnom/temeljnom mišlju. Ako se ta
fundamentalna/temeljna misao nije mogla ostvariti, onda je druga misao uskoro pronašla mogućnost (za to
ostvarenje). No, da bi se ideja mogla ostvariti (ili ’za ostvarenje ideje’), potražuje se i treća misao, koju prijašnje
dvije misli već sadržavaju (ili ’koja je već sadržana u prijašnje dvije misli’). A ta misao se ne sastoji od ničeg
drugog već od ’kako’.
777.
Pazite, ta tri pitanja su bila postavljena, i jedno je odgovaralo na drugo. No ovo ne riješava cijelu stvar.
Zbog toga su te tri glavne misli imale sastanak i jedna je (ili ’na kojem je jedna’) ispitivala drugu u svezi jako
važnog ’zašto’.
778.
Nakon kraćeg prosuđivanja/promišljanja/odlučivanja, prva fundamentalna/temeljna misao je rekla:
’Zato što je to nešto što Mi u potpunosti naliči!’ Onda je druga misao rekla: ’Razlog zašto to može biti izvedeno
(implemented) leži u tome što prva misao nije proturječna sama sebi.’ I treća misao reče: ’Zato što unutar
razloga koji se želi manifestirati počiva osnovno sredstvo za realizaciju/ostvarenje. A razlog tome je zato što
misao, u svojim temeljima, baš kao i sama u sebi i u svim svojim djelovima, sebi u ničemu/nigdje ne
proturječi/sebe ne osporava!’
779.
Ako bi, na primjer, vaša prva misao bila kako želite na nekom zemljištu izgraditi kuću, zar vi ne bi
najprije zamislili tu kuću u vašoj mašti, i kako bi ona trebala izgledati? Nakon što ste tu kuću izgradili u vašoj
mašti, što vam je (zamišljanje te izgradnje) pružilo vrlo mnogo užitaka, zar se ne bi zapitali da li postoje
mogućnosti da se ta fantazija ili kuća iz snova i ostvari (da postane stvarnost)? A ako ne želite (iz)graditi kuću u
zraku, druga misao bi vam ukazala na mogućnost ostvarivanja vaše misli o izgradnji kuće. Sa time bi se vi složili
u dvije točke, i sa ovim razlogom: Da prva misao ne sadrži u sebi (nikakve) proturječnosti, čime je druga misao
već bila određena/utvrđena.
780.
To je po-praćeno sa ’kako’; što znači, na koji način (= kojim sredstvima)? Prvi i glavni način/sredstvo je
sama mogućnost. Drugi način/sredstvo je onaj sa svrhom koja je povezana sa ostvarivanjem. Treći
način/sredstvo je materijal i energija koji su potrebni za stvaranje/formiranje. Ako sada imate sve sakupljeno, i
ako ste vlasnik zemljišta, što bi vas moglo spriječiti da vašu glavnu misao i ostvarite (literalno: ’da ona postane
vidljiva stvarnost’)? Gledajte, vi ćete, u vrlo kratkom vremenu, fizički vidjeti vaše misli permanentno ispred vas,
pošto ste pronašli sve uvjete za njihovo ostvarivanje.
781.
E sad, ako pogledate ponovno na/u Mene, Vječnog i Glavnog Nositelja Misli o Stvaranju, koje su ispunile
beskonačni prostor sa bezbroj velikih i umješnih zdanja, mora se pojaviti pitanje: ’Odakle je taj Veliki Glavni
Graditelj uzeo sav materijal za sve te bezbrojne stvari (= za izgradnju svih tih bezbrojnih stvari)?’
782.
Ako bi se pretvorili u svjetskog naučnika, on bi rekao kako je stvar/ovo pitanje stara(o) kao i Ja, i stoga
vječna/o. Jedina neobjašnjiva okolnost bi bila: Kada sam Ja u stvari započeo? Jer Ja sam održavao beskonačnost
sve do dana današnjeg. Zar svaki pojedini objekt ne zahtjeva početak? Zapitajte sebe, također, da li beskonačan
broj može imati početak nakon što ste jednu stvar izračunali iza druge (ili ‘Ali malo se zapitajte, da li, ako jednu
stvar računate nakon druge, beskrajan broj ima početak?!’)?! Međutim, to bi onda pretpostavljalo da Ja nisam
nikad ništa započeo stvarati. Ako bi to bilo tako, onda odakle dolaze sunca, svjetovi, i sve druge nebrojene stvari?
Gledajte, mi ne možemo slijediti ovu crtu vodilju (slijediti ovu crtu vodilju bi bilo pripisivati Božjem stvaranju
prirodne atribute što je, kako već više puta rekosmo, pogrešno) pošto je njezina prva fundamentalna/temeljna
misao puna proturječnosti, i, na osnovu toga, druga i treća, same od sebe propadaju.
783.
Netko može reći da sam Ja, sa jednom riječju, doveo/donio/stvorio vječni kaos; i iz toga onda formirao i
postavio u red sve ove stvari. Samo sa jednim pogledom bi trebali vidjeti potpunu sličnost između prve i druge
izjave. Onda bi kaos bio različit od vječne, trenutno postojeće materije, i onda Ja ne bi bio Stvoritelj već jedino
obrtnik. I kako bi se vječni kaos slagao (compatible) sa Mojim vječnim redom?
102
784.
Dok bi netko drugi mogao reći/izjaviti kako smo materija i Ja jedna te ista stvar! Ova izjava i nije sasvim
bez temelja. Ali tu bi postojala jedna stvar koja ne bi imala previše smisla. Pošto Me vi prepoznajete/spoznajete
kao Duha Koji je pun energije, moći i života, Koji u Sebi mora biti najveći u svoj slobodi (= u najvećoj mogućoj
slobodi), kako bi onda ovaj najviši i najslobodniji od svih duhova, prepun energije i života, Sebe manifestirao u
životu, i u bespomoćnom kamenju, i u ostaloj mrtvoj materiji? Ali kako te stvari i Ja nismo jedno te isto, i Ja
sam, kao Bog od Vječnosti, stvorio te stvari iz Sebe, unutar Sebe, i pored Sebe, bilo bi vrijedno truda naučiti na
koji način su te stvari bile stvorene.
785.
Vaše misli su subjekt(om) beskonačnog broja (’Ipak, svi naši nemiri izviru iz naše potrebe da smjestimo
ovaj prostor i vrijeme; a mentalna operacija uz pomoć koje, u nedostatku nekog drugog zamislivog mjesta ili
kontejnera, mi samom prostoru i vremenu pripisujemo mjesto, množeći ih i dijeleći ih beskrajno, ni najmanje ne
umanjuje ove užasne nemire – ove nemire ljubavi, Storge, koji nas prate do samih granica Doline Sjenki Smrti.’
O.V.de L.Milosz ’Poslanica za Storge’), baš kao i vi sami. Međutim, Moje su misli došle u postojanje u (jednom)
trenutku (i to) u najvećoj jasnoći. Kad god zaželim da Moje misli ostanu (= da se zadrže), djelo je već ostvareno.
Stoga, sva vama vidljiva djela, baš kao i vi sami, u sebi nisu ni materija, niti su formirani kaos, niti su Bog u
materiji, već su Moje misli koje sam zadržao.
786.
Prema tome, zar nisu Moje misli koje sam zadržao iz Mene, unutar Mene i pored Mene? Iz Mene, pošto
ni vi osobno ne možete misliti na drugi način do iz sebe, a koliko je to onda manje moguće Meni, pošto pored
Mene drugog boga nema?
787.
Da su te misli unutar Mene (ili ’u Meni’), i da je nemoguće da budu u nekome drugome, ne zahtjeva
nikakvog dokaza (očigledno je samo po sebi). Da te aktivne misli postoje pored Mene možete zaključiti iz
činjenice da, u svezi vaših misli, morate priznati da vi i vaša misao niste jedno te isto. Iz tog razloga, također,
Moje misli nisu Ja, već su one jedino Moje misli.
788.
Ali ono što nije Ja (to) je iz(van) Ja. A pošto je to samo ono što je bilo (pro-)izvedeno iz Ja, i sa njime nije
istoznačno, onda je ono dakle i u tom istom pokraj tog istog. Ali to ‘pokraj/pored’ si ne morate zamišljati kao (što
recimo zamišljate jedno) drvo pored (drugog) drveta, što je jako neispravno, pošto je (to) jedno drvo zaista
jedino izvan drugog. Drugačiji je slučaj kod onoga koji misli (mislioca) i njegove misli, jer je mislilac stvaraoc
misli, što znači da on iz svojih/vlastitih prirođenih sposobnosti i njima korespondentnih savršenosti/genijalnosti,
stvara jednu svrhovitu, već prema redu oformljenu ideju i time on, kao aktivni stvaraoc, i ona, iz njega proizvedena ideja, nisu jedno te isto, već su kao stvoritelj i stvoreno (= pro-izvođač i pro-izvedeno), i na taj način se
nalaze jedno uz drugo.
789.
Ono što održava ili, još preciznije, ’zadržava’ Moje misli je Moja vlastita rukovodeća/upravljajuća
(guiding) volja. Ona upravlja cijelim stvaranjem, te održava formu i, u skladu sa redom, aktivnost svakog vama
vidljivog bića. Vi sami ste joj uvijek subjekti u skladu sa vašim stvorenim bićem. Ali u vama je više do samo
Moja beskonačna sve-učinkovita volja. Taj ’Amore’ je da ste vi Moje omiljene misli. To je razlog zbog kojeg
Moja ljubav prelazi prelazi u vas kao Moj osnovni fundamentalni/temeljni život, i razvija vas u neovisna bića
nalik Meni. Vi možete, ako prihvatite Moju volju kroz silu (ili ’silom’) vaše slobodne volje, koja vam je dana,
doći u vaše osobno vlasništvo potpune slobode.
790.
Snaga Moje volje je velika veza koja međusobno povezuje i koja nosi sva nebeska tijela. Ona je pozitivna,
pošto djeluje aktivno, i negativna u nepromjenjivom samo-opstojanju/očuvanju (self-preservation) što je sam
vječni red. Toliko ’daleko’ se proteže zakon vječnog neprekidnog efekta, i ’nimalo dalje’ ne doseže negativni pol
ili zakon očuvanja vječnoga reda.
791.
Moja polarizirana volja je stoga istovremeno i fundamentalna/osnovna supstanca svih stvari (odgovara
na uvodno pitanje), kakve god da one jesu. Ako su velike, male, čvrste, tvrde, meke, teške ili lagane, čak i ako
nisu Moje najmudrije misli, one postižu svoje vidljivo fizičko postojanje kroz polaritet Moje vječne volje, koja
vam je sada bila razotkrivena.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i
Mjesec – Mjesec - 6’ J.Lorber
792.
Sve što se događalo ili se pak događa u svemiru, bilo na velikoj (Bog, tj. svemir u cjelini) ili pak na maloj skali
(njegovi pojedinačni dijelovi), a samim time i ovo stvaranje, je u sebi (bilo) moguće jedino između dvije suprotne sile,
jedne pozitivne ili duhovne i druge negativne ili materijalne, jedne unutrašnje druge vanjske, (a kada je riječ o ’palom
kraljevstvu u kojem mi živimo), jedne dobre a jedne ’loše’, jedne istinite a druge lažne (feat: Gospodin Isus Krist (Koji
je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Muha – 3:3’ J.Lorber; ’Ni jedna sila ne može djelovati/bilo što učiniti ako
joj se ne suprotstavlja druga sila; te sile/ti kontrasti su u neprestanom/vječnom konfliktu, ali uvijek na takav način da
neprestana pobjeda jedne služi kao podrška, tako reći, pobjeđenoj sili, kako što smo vidjeli sa neprestanom pobjedom
čvrste zemlje nad dinamičnom silom našeg diva.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini
103
Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje - 2/228:6 i 2/229:3’ J.Lorber; ova zakonitost = priča o divu je objavljena u ’Doktrina o
uplivu Božanskog života-Influx i Doktrina o stupnjevima – 344-349’), što je odnos kojeg, iz nužnosti, nije pošteđen ni
sam Bog, tj. i u Njemu kao takvome postoji (štoviše, On je uzrok da taj ’zakon’ postoji u cijelom stvaranju!)
pozitivno/muško i negativno/žensko, tj. unutarnje/duhovno i vanjsko/materijalno, s tom razlikom što je u Bogu odnos
između tih polova u najsavršenijem i najistinskijem mogućem obliku, dok ih svaki čovjek, slobodnom borbom i tako
reći sam od sebe, tek mora dovesti u pravilan odnos.
Ništavnost neke sile bez njezine protu-sile
793.
(Gospodin:) “Kad bi postojao netko takve divovske snage, tko bi bio u stanju, golim rukama, iz korijena
iščupati najčvršće bukve i cedrove, ali ne bi imao (našao) otpor (pod nogama), već samo mulj i vodu oko drveća,
da li bi on bio u stanju iščupati drvo koje je ukorijenjeno samo par pedalja u čvrstom tlu? Ja kažem: ne; jer kako
god bi se namjerio svojim snažnim rukama iščupati drvo iz tla, potonuo bi u dubinu mulja i vode koji okružuju
drvo i tako čak i sa svom svojom divovskom snagom ne bi mogao baš ništa postići.
794.
Ako dakle naš div želi da velika snaga njegovih mišića zaista bude djelotvorna, njegova stopala također
moraju imati vrlo čvrsto tlo kao neophodan oslonac, što će svakom od vas zasigurno biti jasno. Ovdje ću dodati
još jedan Meni lako moguć primjer, koji bi vam ovo dodatno pojasnio.
795.
Recimo da se tu pred nama nalazi nekih stotinjak najsnažnijih boraca, što sa jedne, što sa druge strane.
Kada krenu jedni na druge, Ja ih svojom unutarnjom moći dižem visoko u zrak te ih uz pomoć snažnog vjetra
raspršim na sve strane u svim mogućim pravcima. Pitanje: Kako će oni moći, bez ikakvog čvrstog uporišta,
započeti i u djelo sprovesti svoju borbu? Da li će se čak i onaj sa najčvršćim stopalima uspjeti pokrenuti te učiniti
snažan zamah rukom, a da pritom u zraku zadrži svoj uspravan položaj?
796.
Vidim da sad već počinjete pomalo studirati na koji način bi to bilo izvodljivo. U Mojoj je moći da
jednom od vas to i praktično pokažem, samo Mi recite tko bi se od vas htio podvrći tom eksperimentu!? Da li se
ti, Epifane, želiš uvjeriti u istinitost moje tvrdnje, podignut iznad zemlje za visinu čovjeka?”
797.
Epifan: ‘Gospodine i učitelju; nemoguće je da mi se pod Tvojom zaštitom išta loše dogodi! Tako da jesam spreman na to.’
798.
Rekoh Ja: “Dobro. Podigni se onda na tu visinu iznad zemlje u zrak i ispričaj ostalima kako se osjećaš!”
799.
Epifan se sad već nalazio u zraku, lebdeći i to skroz mirno u uspravnom položaju i Ja mu rekoh: ‘Sada
napravi nekakav pokret, te učini kao da bi negdje krenuo i kao da se želiš odbraniti od nekakvog neprijatelja, pa
nam ispričaj što osjećaš i kako ti je!’
800.
Epifan to pokuša, pritom naravno odmah izgubi udoban uspravan položaj i što je više pokretao ruke i
noge, utoliko mu je položaj postajao neudobniji. Na kraju se okretao u zraku poput lebdećeg lista a skroz lagani
povjetarac ga po Mojoj volji započne nositi prema Azionovoj kući, na čijim zidovima je našao čvrsto uporište uz
pomoć kojeg se iz neudobnog položaja ponovo prebacio u udobniji, uspravni položaj, te se na određeni način
‘dogurao’ do tla.
801.
Presretan kad je nogama ponovo dodirnuo tlo, Epifan je, hvaleći Me, brzo došao do našeg stola i rekao:
“Gospode, sve je u redu osim ovakvih očajnih eksperimenata! Mogao sam vam još iz zraka opisati što i kako sam
se osjećao! Da, to sam mogao iz uspravnog položaja koji je bio popraćen osjećajem ugode, ali kada su mi se po
Tvojoj volji položaji počeli smjenjivati, nisam bio u stanju na njih utjecati te ih po svojoj volji promijeniti, onda
mi već više nije bilo do priče. Da me nije bilo sram mogao sam početi sa zapomaganjem, ali mogućnosti
razumljive riječi nije bilo! Bio sam zahvaćen tisućama vrtoglavica i osjećao se nemoćnijim od muhe,- možda bi tu
netko i htio govoriti, ali za mene je to bilo skroz nemoguće!
802.
Samo za visinu čovjeka podignut u zrak i čovjek je već biće lišeno moći i snage! I najfiniji povjetarac koji
inače jedva da je u stanju pomjeriti mali listić na drvetu, odnese te bez mogućeg otpora i to u obično vrlo
neugodnom položaju. Kako rekoh- sve, sve samo bez ovakvih pokusa! A rečenica iz Tvojih usta, o Gospode, da i
najveća snaga, bez čvrstog uporišta, koje ja ‘cijenim’ kao neophodno, isto kao da i nije snaga, je ovim potvrđena
kao sjajna istina. To je sada moje najživlje i najistinitije uvjerenje.
803.
104
Što je i iz čega se sastoji Ork(us), Tartar(us) ili pakao sam po sebi kroz Tvoje ranije objašnjenje mi je sad
već prilično jasno; ali sa Satanom i njegovim prijateljima, tzv. vragovima, još uvijek ne znam (ili ’nije mi baš
sasvim jasno’) ‘što bih započeo’. Pošto si nam Ti, o Gospode, tu istinu potpuno čestito i razumno objasnio,
objasni nam još i ovo, ako je to po Tvojoj svetoj volji!”
Bogu (na-) suprotan pol
804.
Kažem Ja: “Primjere sam vam i dao baš zato da bi predstojeća objašnjenja o Satanu i njegovim anđelima
bili u stanju lakše shvatiti; stoga, čujte Me onda dalje!
805.
Iz sada i vašeg iskustva vam je lako za uvidjeti da ni najsnažniji div bez vrlo čvrstog uporišta, kojeg ćemo
zvati protu-snaga ili protu-pol, nije u stanju djelovati, to vam je sada izuzetno lako shvatljivo. Isti odnos se
proteže, iako doduše u beskonačno veliko, i do najvišeg Božanskog bića!
806.
Da Taj vječni, najslobodnije najmudriji i svemoćni duh Božji nije još od vječnosti iz Sebe postavio jedan
protu-pol, ne bi Mu, kao čisto pozitivnom Bogu, nikada ni bilo moguće prizvati u postojanje sva ta sunca,
svjetove i sva ta bezbrojna na njima živuća bića.
807.
Ali kako taj Bogu na-suprotan pol izgleda i iz čega se sastoji? Da li je to jedan, pozitivnom, slobodnom
polu moći i Božanskog života skroz stran ili na određeni način istovrstan pol? Da li je on ‘sam-svoj-gospodar’ ili
on u svim svojim sastavnim dijelovima ovisi o pozitivnom polu Božje moći?
808.
Vidite, ta toliko važna pitanja ću vam sada što je moguće više rasvjetliti i uskoro ćete uvidjeti tko je taj
tzv. Satan i tko su u stvari njegovi vragovi! Zato, obratite sada pažnju!
809.
Ako jedan čovjek želi nešto predstaviti, on počne razmišljati i (nakon čega) određena količina
promjenjivih misli u obliku slika počne juriti kroz njegovu dušu. Kad se mislilac duže vrijeme pozabavi
promatranjem svojih unutarnjih duhovnih slika koje nazivamo ‘mislima’ i kad ih sve više i više počne
‘zadržavati’, ubrzo lako može primjetiti da su se neke bolje misli već međusobno privukle i na određeni način već
spojile u jednu svjetliju ideju. Takvu jednu ideju kao jasnu/izraženu sliku duša onda zadržava u svojem
memorijskom sklopu/sistemu i nju bi sada mogli nazvati temeljnom/osnovnom idejom.
810.
Ali let/tok misli se nastavlja, poput riječne struje, stoga ako se u toj struji pojavi nešto valjano, to onda
odmah biva privučeno osnovnom idejom i sa istom se spaja prilikom čega ta osnovna ideja postaje još svjetlija,
određenija i izraženija.
811.
To se tako nastavlja jedno određeno vrijeme, dok se pored osnovne ideje ne stvori još određeni broj
sporednih ideja koje se usklađuju/harmoniziraju sa prvom i time već predstavljaju pojam jedne konkretne stvari
ili postupka/radnje i onoga što iz nje slijedi.
812.
Kad je mislilac jednom došao do tako jednog izraženog i jasnog pojma, u njemu pronalazi zadovoljstvo i
obuhvaća ga i prožima odmah sa živom vatrom njegove ljubavi. Ljubav budi njegovu volju i snagu djelovanja i
tako unutarnji pojam nesmetano biva uzdignut do materijalnog ostvarenja.
813.
Sada dakle raniji, čisto duhovni pojam nije više samo kao skroz jasan duhovni pojam zadržan u memoriji
duše već postoji i kao (doduše) ‘osuđena’ čvrsta slika unutrašnje, duhovne slike u materijalnoj prirodi i stavljena
je na respolaganje onome koji ju je ranije o-smislio.
814.
Zasebne/pojedine misli i ideje od kojih je bio sastavljen određeni sasvim konkretni pojam, su još skroz
duhovne prirode i istog su pola kao i duh kojeg ćemo mi nazvati glavnim ili životnim polom.
815.
Konkretni, od više različitih misli i ideja sadržan/sastavljen skupni pojam- iako još samo kao čista
duhovna slika u duši- zbog toga što već ima određeno fiksirano postojanje ne pripada više glavnom nego
suprotnom polu, jer se na određeni način već kao za sebe izdvojena cjelina nalazi nasuprot duše spreman na
razmatranje/kontemplaciju u svim njegovim dijelovima i koji daljnjim djelovanjem/djelanjem može biti ‘izložen’
(ili ‘isturen’) u skroz materijalno postojanje koje kao takvo, osuđeno i fiksirano, više ne može pripadati sferi
duha i duše. –Sada me slušajte još dalje!”
105
Oba pola postojanja
816.
(Gospodin:) “Ti si Epifane dakle mislio da jedna od više zasebnih misli sastavljena ideja pa čak i jedna za
sebe i u sebi (po)stojeća sasvim izražena misao može biti slika pojma i time već pripadati suprotnom polu! Imaš
skroz pravo; ako je tako onda tako fiksirana misao i isto tako takva ideja više u stvari ni nisu ideje, već za sebe
(po)stojeći zasebni pojmovi, jer se već kao sasvim oblikovane slike ili kao već sređene radnje nalaze nasuprot duši
i time formiraju suprotni pol polu života.
817.
U prvom (pozitivnom) polu je život, radinost i sloboda, u drugom (negativnom) ili suprotnom polu je
smrt, tromost i sud (’Pošto taj veliki suprotni pol sačinjava sâmo stvaranje, on, da bi ispunio svoju svrhu koju mu je
odredio Stvoritelj, mora biti fiksiran, čvrst te inertan i nepokorljiv.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje - 5/230:1’ J.Lorber); i vidite, od toga se i sastoji pakao, Satan i
vragovi, - to su dakle odgovarajući nazivi baš za ono što sam nazvao suprotnim polom!
818.
Vidite, cijelo stvaranje (sve stvoreno) i sve što (god) osjetite vašim čulima, su fiksirane Božje misli, ideje i
pojmovi, -pa i vi ljudi s obzirom na vaše osjetilno tijelo; i (u)koliko je duša pomoću živčanog i krvnog etera
spojena sa tijelom, (u)toliko je u sudu i njemu ‘prikačenoj’ smrti, od kojeg se (= time što), svojom slobodnom
voljom, po Božjim zakonima težeći čisto duhovnom, može osloboditi i postati skroz jedno sa svojim duhom iz
Boga, kroz što prema tome samodjelatno i samostalno prelazi iz svoje stare smrti u slobodni, vječni život.
819.
Ali obratite pažnju na nešto jako bitno! – Spoznaja i ljubav ‘određuju’ čovjeka za bilo koju dobru ili lošu
djelatnost. Ako je spoznaja duhovna i prema Bogu usmjerena, tako će i ljubav težiti duhovnom i time Bogu i isto
tako biti aktivna, i ta aktivnost je onda dobra i njene posljedice su blagoslov iz neba života.
820.
Bude li pak čovjek od kolijevke bogaćen sa ničim drugim do samo sa onim što služi tijelu, tako će se i
njegova ljubav skroz okrenuti materiji i činiti sve da si sakupi što više materijalnog blaga, kojim bi svome mesu
pružila što više ugode. Pri tome duša skroz ‘ulazi’ (prelazi) u materiju, što je suprotni pol slobodnom Božjem
duhu, tvoreći/postajući sa suprotnim polom, od kojeg biva zatočena, jedno. Neizbježna posljedica toga je sud sam
po sebi, prokletsvo iz života u smrt i time na određeni način vječna smrt. I tko je tome kriv- nego sam čovjek, koji
si je to sam učinio putem svog spoznavanja, ljubavi, htjenja i djelovanja!
821.
Zapamtite to! Kada budete pričali sa ljudima, istražite da li išta znaju o duši u sebi i o njenom vječnom
životu! Ako samo sliježu ramenima i kažu: “Da, čuli smo već više puta kako o tome pričaju; ali da u tome i nema
baš puno istine nas uči svakodnevno iskustvo,- to je samo prazna priča nekih ljenčina!”, sa sigurnošću možete
izvući zaključak da su duše takvih ljudi već gotovo sasvim pojedene od strane materije mesa i da se već
kompletno nalaze pod sudom.
822.
Tu će oslobađanje iz njihovog suda i njihove zarobljenosti u suprotni pol, - na ovom svijetu biti prilično
mukotrpno i vrlo teško, a na onom svijetu još teže, iako ne nemoguće. Ali za to će biti potrebno/a vrlo dugo
opustošenje/osama u njihovom vlastitom sudu i smrti dok to sićušno-preostalo duhovno duše ne pojede svo svoje
materijalno koje je (onda) često veličine cijelih svjetova i konačno putem gladi biva prisiljeno osjetiti potrebu za
duhovnom hranom. To će se događati, ali u vama nepojmljivim vremenskim razdobljima.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/227-229’ J.Lorber
823.
Taj ’negativni Božji protu-pol’, taj ’ženski dio Božanstva’ (’To fizičko stvaranje je Vjerenica iz Pjesme nad
Pjesmama, Ženstvenost Manifestacije, stvarateljske kozmičke tvari, duhovno oplođeno u samim počecima bez pomoći
prvog sjemena. To je univerzalna i zemljina Priroda rođena od Boga poput Eve koja je bila rođena od Adama.’ O.V.de
L.Milosz ’The Arcana/Tajna – komentar na stih 24’; ’Taj duh je, kao Satana, stajao ispred Božanstva kao žena
ispred svog muža.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 56’
J.Lorber), kako bi ga sa pravom mogli nazvati, ta kreativna/stvaralačka misao/ideja ili svjetlost/mudrost koja izvire iz
Božanstva i koja se pruža u svim beskrajnim pravcima oko Božanske ljubavi se, kada je subjekt njegov protu-pol,
naziva Satana (= Božanski protu-pol) a kada je subjekt njegovo svjetlo, Lucifer (= nositelj svjetla).
824.
’Božanstvo bi propagiralo u njegovo biće svoje bezbrojne vječne ideje, tako da bi one mogle
maturirati/sazrijeti u njegovu koncentriranu svjetlu. Na ovaj način (ili ’kroz ovo’) bi iz svjetla ovog duha
stvaranje bića proizašlo u najvećoj mogućoj jasnoći. Cijela vječnost bi bila sve više i više nastanjena iz ovog
svjetla. U beskonačnom području (realm) ima prostora za beskonačno, i vječnosti bi mogle ispunjavati ovo
područje bez da se ono ikad prenatrpa.
106
825.
Ali pošto je taj duh imao tako uzvišeno odredište (high destination), da bude odmah pored Mene drugi
Bog, on je morao proći, u skladu sa njegovim imenovanjem, test slobode (= slobodne volje). I kao što znate, on
(taj test) nije prošao, pošto se želio uzdići iznad Božanstva.
826.
Bilo je to u svezi/oko položaja (rank) da se ovaj duh suprotstavio Božanstvu. Kako ovom duhu nikad ne
bi bilo dozvoljeno vladati, on je postao bijesan začevši namjeru da uništi Božanstvo. Njemu ne bi nedostajalo
moći da tu namjeru i sprovede u djelo da Božanstvo nije, u Njegovoj vječnoj mudrosti, u pravo vrijeme
strogo/oštro (severely) zarobilo ovog pobunjenika i sve njegove dijelove. Može se činiti nevjerojatnim da je takva
moć postojala u ovom duhu tako da mu omogući uspješno suprotstavljanje vječnom Božanstvu. Ali stvar će biti
lakše (= sa više spremnosti) shvatljiva ako se uzme u obzir da je Božanstvo postavilo u ovaj duh Svoje potpuno
drugo ’Ja’, koje je, iako stvoreno u vremenu, bilo postavljeno kao Božanstvu na-suprotno sa identičnom
snagom/moći u svim prostorima beskonačnosti.
827.
Ovaj duh, u kojeg je Božanstvo osobno koncentriralo svoje svjetlo, je bio propagiran kroz cijelu vječnost.
I zato bi za njega bilo moguće posegnuti i svugdje uništiti Božanstvo. Obmana kako posjeduje silu/snagu
(dellusions of power = obmana kako je moć njegova) je u njemu probudila ogromnu taštinu i samo-dovoljnost u
njegovu svjetlu i u njegovoj beskonačnoj uzvišenosti i sili. On je stoga zaboravio svoga Stvoritelja, vječno
Božanstvo, te je, postavši uspaljen u svojoj drskosti, otvrdnuo. U tom trenutku je Božanstvo uhvatilo/zahvatilo
(seized) njegovo specifično biće (ili njegovu ’dušu’), formiralo od njega nebeska tijela kroz cijelu beskonačnost, te
eventualno okovalo/sputalo njegov duh na naj-ograničavajući način, protjeravši ga u dubinu (ove naše) Zemlje
[’Duh nije djeljiv. Gdje god da je postavljen, u veliku ili malu dušu, on tamo ostaje kao jedinstvo/jedinica/unity.
Ako je Luciferova duša čak jednom i bila izuzetno velika, jedino je bilo moguće da u njoj živi samo jedan duh. I
taj jedan duh, koji je propao/pao vlastitom voljom, ne može živjeti/obitavati u bezbrojnim djelićima svoje
prijašnje praiskonske duše. Njegovo obitavalište je ograničeno samo na ovu Zemlju, na kojoj vi živite (misli na
našu Zemlju!). Sva druga nebeska tijela su, iako su dijelići njegove prijašnje duše, oslobođena od ovog
stanovnika. To je razlog zašto ljudska bića na tim nebeskim tijelima, iako su bolje prirode nego ljudi na Zemlji,
nikad u potpunosti ne mogu doseći bogolike visine, poput djece ove Zemlje. U Božjem Duhu je ova Zemlja
najudaljenija i posljednja, i to je razlog zašto, ako se obnovi/reformira, ona može postati najviša i najviše Bogu
nalik. To je razlog zbog kojeg sam Ja, Gospodin, odabrao ovu Zemlju kao scenu Moje najveće milosti, i na
njezinoj zemlji nanovo/iznova izgradio sva nebesa. Svako ljudsko biće koje je rođeno na Zemlji prima Duh od
Mene, i može, u skladu sa propisanim redom, postići savršeno/potpuno sinovstvo Božje. Ljudska bića sa drugih
planeta primaju svoje duhove od anđela, pošto je svaki anđeo Dijete Božje. Stoga svaki mora izdržati ’put mesa’
(= utjelovljenje) na ovoj Zemlji, baš kao što sam to učinio i Ja i svaki arhanđeo. Zbog toga svaki anđeo ima u sebi
stvaralačku moć, koju on može uzeti iz obilja svoje ljubavi i svjetla te ju postaviti u nova, ona-koja-se-tektrebaju-razviti ljudska bića na drugim planetama; i on na taj način može odgajati djecu u svoje ime, poput boga.
Ta djeca su stoga samo imitirana/emulirana, a ne istinska Djeca Božja. No ona mogu postići Božje sinovstvo kroz
inkarnaciju na ovoj Zemlji. Gledajte, za ljudska bića je jako nepogodno/nezgodno živjeti na ovoj Zemlji, pošto
(na taj način) žive jako blizu najopakijeg od svih duhova, koji uzrokuje ljudskim bićima jako puno boli/muke.
No, na drugu stranu, ljudska bića (na ovoj Zemlji) imaju beskonačnu prednost/pogodnost: oni posjeduju moćni
Božji duh, sa kojim mogu, samo ako to hoće, pobiti/odbiti njegovu zloću/opakost i na taj način postati
savršena/potpuna Djeca Božja.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i
Mjesec – 53’ J.Lorber].
828.
U toj poziciji, ovaj duh više nije Satana (Božja ženska strana, Njegov negativni protu-pol), već Sotona,
pošto je on sebe oslobodio (= nije mu se htio potčiniti) vječnog Božanskog reda. To dalje znači da je on sada imao
isti pol kao i Božanstvo. Vi ste zasigurno svjesni činjenice da se isti polovi odbijaju. Ovdje leži razlog zbog kojeg
je ovo biće sada najudaljenije i Božanstvu naj-oprečnije (= koje Mu se najviše suprotstavlja).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Zemlja i Mjesec – 56’ J.Lorber
829.
I na drugom mjestu: ’(Gospodin:) Kako li je kratko vremensko razdoblje od Adama do nas, u odnosu na za
ljudske pojmove gotovo beskrajno trajanje perioda od prvog temeljnog postanka ‘pra-stvorenih’ duhova pa do
one točke/momenta gdje istima biva dana potpuna slobodna volja; i nadalje, koji neizmjerni vremenski rasponi
se nalaze između njihovog prvog pada i Adama i nas!
830.
Vidi, u nepreglednom stvorenom prostoru postoje određena pra- i time ’glavna centralna sunca’, koja
zbog svoje ogromne udaljenosti odavde, iako neizrecivo puno puta veća od ove naše zemlje, izgledaju kao jedva
vidljive svjetleće točkice - i to samo ljudima koji imaju vrlo oštro oko! Starost tih ‘pra-sunaca’ je približno
jednaka periodu od pada ‘praduhova’ na ovamo do našeg vremena. I vidi, ako bi čovjek po mjerilu zemaljskih
godina htio odrediti starost tih sunaca, ne bi bio u stanju izraziti toliku množinu godina čak i da taj broj napiše
oko čitave zemlje! I kad bi za tisuću puta tisuću godina ove zemlje uzeo najsitnije zrnce pijeska iz čije se
107
bezbrojne količine ova naša zemlja može sastojati po svojoj veličini, širini i debljini, i to bez da izostavimo mora,
na taj način izračunata starost ranije spomenutog sunca bi bila još jako kratka.
831. Takav jedan period traje tako dugo, pa ipak, jedva da se može nazvati nečim (= jedva da je nešto) u
poredbi sa trajanjem onih ‘pra-perioda’ u kojima je Bog iz svojih misli i ideja počeo stvarati prve duhove te ih
činiti samostalnima. Što se sve događalo u tom beskrajno dugom periodu stvaranja potpuno slobodne volje
‘praduhova’!
832. Pa ipak, na kraju jednog takvog beskrajno dugog perioda stvaranja/razvoja ’praduhova’ se našla
prevelika količina takve vrste, koja bi iako shvaćajući/poznavajući prave ili pravilne razvojne puteve Božje, a
ipak ne želeći znati ništa o slobodnom kretanju tim putevima, već zbog brze i samo kratkotrajne koristi odstupila
od zapovjeđenog i jasno ukazanog Božjeg reda i sunovratila se u svoju sopstvenu propast (o ovim događajima
govori Izaija 14:4-20!).
833.
Jer glavni duh svjetlosti, u kojem su bili sadržani bezbrojni drugi duhovi svjetlosti, od kojih je svaki bio
bogato obdaren inteligencijom, reče sam u sebi: ‘Što mi je još više potrebno? U meni su prisutne sve vrline kao i
u Boga i Bog je svu Svoju moć uložio u mene. Sad sam jači i moćniji od ikoga i ičega. On je sve što je u Sebi imao
dao i ja sam sve uzeo. Sad Bog više ništa nema, ali ja imam sve; i sad ćemo vidjeti hoće li ta korist koja slijedi
prekoračenje dane zapovijedi, zaista biti samo kratkog vijeka. Mi mislimo kako ćemo sa našom sadašnjom
svemoćnom silom biti u stanju produžiti trajanje te kratke koristi do u vječnost. Tko će nas biti u stanju u tome
spriječiti? Beskrajni prostor koji je nama ispunjen nema niti veće sile a ni inteligencije nego što je naša; tko će
nam biti u stanju osporiti našu korist?”
834. Vidite, tako mišljaše i govoraše duh svjetla sam sebi i time i sebi podređenom mnoštvu zasebnih/odvojenih
duhova. Rečeno - učinjeno i posljedica je bila samo-zarobljavanje u sopstvenu tromost u kojoj se (on) sve više i
više zgušnjavao čega je opet posljedica bila stvaranje materije, takodje potpuno putem Božjeg reda; jer sigurni
uspjeh/slijed/razvoj iz nepoštivanja Božje zapovjedi je također bio određen i predviđen kao i najslobodnije stanje
onih duhova koji su Božju zapovjed ‘na’ i ‘u’ sebi ispunili.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 2/231:1-6’ J.Lorber
835. I još na drugom mjestu: ‘Kada se Božanstvo (pro)našlo, u procesu evolucije koji će za vas ostati zauvijek
tajna/misterija, i kada je prepoznalo u Sebi stvaralački i sve-obuhvatni svijet-duh, u Njemu se snažno uzburkalo,
velika nužda, te je progovorilo u Sebi: ‘Ja ću (po)staviti Svoje ideje izvan Sebe, tako da u njima mogu (u)gledati
što su Moje sile u stanju postići.’ Jer sve dok se ne razvije aktivnost, Božanstvo može Sebe prepoznati jedino u
jako maloj mjeri/stupnju. Samo u Njegovim djelima ono može prepoznati Svoju moć sve više i više te u njoj
uživati (baš kao što majstor zanata mora gledati svoje proizvode da bi percipirao što se u njima nalazi, da bi
uživao u njima).
836. Božanstvo je stoga željelo djelovati u stvaranju, te nadalje reče Sebi: ‘U Meni leži moć (svih) vječnosti;
stvorimo stoga biće koje će biti opskrbljeno sa svom moći kao i Ja, tako da ono u sebi može nositi kvalitete kroz
koje Ja mogu prepoznati Sebe.’ I duh je bio stvoren koji je bio obdaren sa svom moći koja izvire iz Mene (=
Mojom moći), tako da bi predstavio Božanstvu Moje sile koje počivaju u Meni, tako da ih se može ugledati.
837. Kada vam sada kažem da se taj prvi stvoreni duh zvao Lucifer (tj. ‘Svjetlonoša’), vama će također biti
jasno zašto se on zvao tako a ne drugačije. On je u sebi nosio svjetlo znanja te je bio prvo duhovno biće koje može
uistinu prepoznati (ili ‘sposobno spoznati’) granice polariteta unutar duha. On je, snabdjeven sa Mojom punom
moći, onda pozvao i druge u život koji su mu bili u potpunosti slični, koji su također bili svjesni Božanskog
unutar sebe, koji su poput njega vidjeli isto svjetlo saznanja kako raste u njima, i koji su također bili kreativni te
snabdjeveni sa svom moći Moga duha.
838. Lucifer, znajući vrlo dobro da je u sebi trebao reprezentirati suprotni pol Božanstva, se tada počeo misliti
kako bi bio u stanju apsorbirati Božanstvo u sebe, ako tako možemo reći, te je (za)pao u grešku, s obzirom da je
stvoreno a samim time i konačno biće, da može u sebe primiti beskonačnost; jer i ovdje zakon da nitko ne može
vidjeti Boga te ostati živ, također vrijedi. On je stoga itekako bio u mogućnosti biti svjestan prirode Božanstva, i
čuti Njegove zapovijedi sve dok se nalazio u pravom centru, no Božanstvo u osobi nije nikad smio vidjeti.
839. Stoga konačno biće nikad ne može i nikad neće zahvatiti beskonačnost te ono stoga u ovoj točci lako
zapada u grešku te ostaje u toj grešci u svom padu/silasku (descent). Bez obzira na sva upozorenja, Lucifer je pao
u zabludu da se može uzdignuti te zahvatiti Božanstvo. Sa time je on napustio svoju zakonsku (ili ‘onu koja mu je
bila određena’) poziciju, udaljio se od centra Moga srca propadajući sve više i više u pogrešnu želju da oko
108
sebe okupi svoja stvorenja koja su u postojanje došla kroz njega, ali iz Mene, (i) da (za)vlada prostorima koji su
nastanjeni bićima svake vrste.
840.
Sad je nastao sukob, što će reći, dioba strana, konačno dosežući točku gdje Sam oduzeo/povukao silu
kojom je Lucifer bio obdaren pa su on kao i njegovi sljedbenici postali bespomoćni i lišeni sve stvaralačke moći.
Nakon toga se neizbježno nameće pitanje: Što se učiniti sa ovim mnoštvom koje je palo i koje se sada pričinjava
(ili ‘koje je naizgled’) mrtvo, tj. koje je u nemogućnosti djelovati?
841.
Samo su se dva puta ukazala. Prvi je bio: uništiti Lucifera i njegove sljedbenike te onda stvoriti drugog
Lucifera, koji bi onda najvjerojatnije učinio/pao u istu grešku, pošto nije bilo moguće stvoriti savršenog duha
kojeg bi mogao postaviti izvan Sebe u slobodi i koji stoga ne bi bio ovisan o Mojoj volji. Stvaranje mašina koje
nemaju svoju volju i koje čine ono što Ja kažem nije bio nikakav problem. Ali ako se želi postići svjetlo samospoznaje onda je put kojeg smo do sada slijedili jedini. Što se ostalih duhova tiče, koji su Mi ostali vjerni, koji su
također bili stvoreni kroz, tj. uz Luciferovu pomoć, i oni pripadaju ovoj sferi. Iznenadno uništenje Lucifera bi
također značilo i uništenje svih živih bića.
842. Ipak, kako bi Lucifer, čiji je pad bio posljedica samo jedne greške i koji, posljedično, također ima i
potencijal da tu grešku ispravi, to zaslužio? Kako su bića koja su Mi ostala vjerna mogla zaslužiti uništenje, i
konačno: Gdje bi bila moja mudrost ako Ja ne bi uvidio i predvidio od početka mogućnost takve greške
(possibility of falling away), tako da se proces stvaranja može (ili ‘da bi se mogao’) nastaviti? A iznad svega: Gdje
bi bila Moja ljubav, ako se Ja ne bi odlučio protiv uništenja, te umjesto toga radije potražio sredstva, kroz Svoju
mudrost, uz pomoć kojih ću izgubljene vratiti svjetlu spoznaje, tako da oni time ostanu u pravilnom balansu
polarnih kvaliteta?
843.
Prema tome, samo je drugi put ostao, kojeg vi imate ispred sebe u materijalnom stvaranju.
844. Zamislite osobu koja apsolutno neće prihvatiti da je kralj u toj zemlji moćni vladar, čemu je razlog da iako
obdaren svom moći i autoritetom od strane toga kralja, on ga ipak nikad nije vidio! I zato se on buni protiv
kralja te želi zauzeti njegovo mjesto. Kralj će ga, ne želeći da njegov vjerni podanik bude uništen, zarobiti i lišiti
sjajne odore te će mu oduzeti sav autoritet i baciti ga na sigurno mjesto, onoliko dugo koliko će biti potrebno da
se on urazumi, a isto će učiniti i sa njegovim sljedbenicima. Oni će biti oslobođeni u skladu sa svojim pokajanjem
i spoznajom vlastite greške nakon čega će se čvrsto držati kralja koji im se sada također ukazao da ga i njihove
oči vide.
845. Ova slabašna zemaljska slika vam ukazuje Moj čin; jer utamničenje predstavlja fizičko stvaranje (=
materijalni svemir). Ipak da bi postigli ispravno razumijevanje ovoga vi ćete morati nastaviti sa njegovanjem
(literalno: ‘hranjenjem’) osjećaja vaše duše, pošto je ljudski intelekt prekratak da to shvati.
846. Vaša duša je napravljena od nebrojeno mnogo djelića/čestica (particles), a svaka od njih reprezentira ideju
koja se začela u Meni. Jednom kada se sastavi, ona ne može biti ništa drugo do ono što jeste, pošto će tada
izražavati karakter koji joj je bio dan. Jednom kada se kristalizira kristal ne može više promijeniti svoju
prirodu, kristalizirajući se kao rombohedron, heksahedron, jedan oktahedron itd., u ovisnosti koja forma
korespondira sa njegovom suštinskom prirodom, tj. nagomilavanjem djelića/čestica oko centra njegova života.
847. Ako se želi postići promjena, pošto se ispostavilo kako kristali nisu sasvim čisti, oni će se morati razložiti
kroz toplinu (ljubav), ne bi li se onda ponovno kristalizirali kako se topla voda ljubavi bude hladila, što je
istoznačno sa oslobađanjem njihove volje. Nakon toga se formiraju prekrasni novi kristali, a svaki pažljivi
kemičar će znati kako postići najljepše moguće kristale, velike i prozirne, tako da mogu poslužiti njegovoj svrsi.
848. Vidite, Ja sam takav kemičar! Ja sam razložio kristale koji su jednom postali nečisti (Lucifer i njegovi
sljedbenici) u toplim vodama ljubavi, i onda sam ih pustio da se ponovno kristaliziraju, tako da bi mogli postati
čisti kristali. Vi znate da se to događa putem uzašća (ili ‘u uzašću’) kroz mineralno i biljno kraljevstvo do čovjeka
(o čemu opširnije nešto niže u podsubjektu ‘Prah zemaljski’). Međutim, kako Luciferova duša obuhvaća cijelo
materijalno/fizičko stvaranje, ona također mora naći svoj izražaj u formi čovjeka. Tako su sve duhovne grupe
(assemblies) uvijek kombinirane u jednu osobu koja svoj izražaj pronalazi u vođi te grupe, formirajući ono što se
naziva sfera. U cijelom fizičkom svijetu ne postoji ništa tome slično čime bi se ovo moglo jasno izraziti, i zbog
toga vam govorim: Otvorite osjećaje u vašoj duši!
849. Sada ćete mnogo jasnije vidjeti kako Lucifer vjeruje da je on morao djelovati na taj način (the way it
happens), tako da je fizička materija mogla biti stvorena – što je greška utoliko što nije fizička materija ono što je
krajnji cilj/konačna svrha Mojeg stvaranja, već je cilj/svrha za bića koja su postavljena izvan Mene da postignu
slobodnu spoznaju (ili ‘raspoznavanje’), ljubav i shvaćanje Božanstva, uz fizičku materiju koja tu nije više do
109
smicalica. Lucifer je ustrajao u toj drugoj grešci te se pogubio u ekstremima svoje polarne kvalitete, zavaravajući
sebe da sa time mora održavati materiju. Bila mu je dana sloboda potrebna za penetriranje materije, tj. da bi ju
promatrao svjesno unutar sebe, tako da on, kao originalno stvoreni duh, može spoznati patnju koju je uzrokovao
svojim prijateljima, te se na taj način eventualno promijeniti (be brought to turn about). Ali on to nije učinio,
želeći da vlada još više kao princ materijalnog svijeta, za kojeg je osjećao da pripada njemu. On je stoga
zamračio ponovno formirane ljudske kristale, što je više mogao, ne bi li održao svoju kneževinu; jer njemu se
borba protiv Boga činila kao nešto veliko, nešto uzvišeno i životodajno.
850. Ljudski kristali, koji su također trebali biti oslobođeni ako se glavni cilj želi postići, su bili u mogućnosti
naginjati prema njemu ili prema Meni, i uistinu, u toku života su mnogi upali u njegovu mrežu. Pogledajte
pogansku kulturu gdje se on štovao kao kralj a njegove polarne kvalitete, unutar kojih također leži velika
mudrost, kao bogovi!
851. Sada se pojavljuje pitanje: Zašto sam Ja dozvolio takvo ponašanje? To pitanje će ostati nerazumljivo ako
čovjek ne uzme u obzir konačni cilj (sveg stvaranja), a to je slobodno prepoznavanje vlastitog bića/postojanja
(self) u Bogu.
852. Kada veliki vladar među ljudima uživa u perverzijama te za sobom povlači svoje sljedbenike, kako se
najbrže postiže cilj donošenja svjetla za sve njih? Sigurno tako da sam vladar odustane/prestane sa
perverzijama; jer njegovi sljedbenici će ga jako brzo oponašati. Ako bi, u drugu ruku, čovjek krenuo okretati
svakog ponaosob od njega, sve dok on na kraju ne bi ostao sasvim sam, cilj bi bio izuzetno daleko. Što se Mene
tiče, Ja prvo idem do same suštine, a ako se ona ne može promijeniti, tek onda idem obilaznicom!
853. Za vrijeme zarobljeništva – vratite se u mislima ponovno na onu sliku sa kraljem – neprestano
prigovaranje je išlo ovako: ’Da sam bio u stanju vidjeti kralja, Ja bi vjerovao u njega!’, a to je onda vodilo do
toga da Ja postanem čovjek; na prvom mjestu za one koji su pali, i drugo, da bi Božanstvo učinio vidljivim za one
koji nisu pali i tako okrunio njihovu vjeru.
854. U ovome leži tajna Mog postajanja čovjekom, koji je morao probiti fizičku materiju koja bi u protivnom
postajala sve tvrđa i tvrđa, ako bi se Lucifer gubio sve više i više u tvrdoći suprotnoga pola. Moje postajanje
čovjekom je stoga to zaustavilo, te precizno ukazalo na put oslobađanja od veze sa lažnim bogovima kao i
štovanjem polarnih kvaliteta, a sada također treba osigurati/urediti dokaz da prvo – kao najviše što se može
postići – smrt, kroz koju su ljudi vezani uz materiju i njezine užitke, može biti prevladana, i drugo, da život nije
u materiji, već u duhu, dok je ovo prijašnje samo zatvor za ovo potonje.
855. Duhovi koji su otpali, koji su se odmicali od Mene i koji su time, vlastitim izborom, uzeli krivi put, nisu
mogli, ili nisu htjeli, znati ništa o savršenstvu, o progresu. Da se njihov put ne bi u potpunosti zablokirao, oni su
morali biti postavljeni u poziciju gdje bi se oni, bez da se njihova vlastita sloboda dovodi u pitanje, mogli vratiti
nazad kad god požele.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 11/41- 46’ J.Lorber
856.
Ovo otkrovenje našu priču ponovno vraća do već spomenute parabole iz Luke 15:11-32, parabole o ’dva sina’
[’Vjerojatno ne postoji ni jedan drugi stih, ni jedno drugo poglavlje u Svetim Pismima koje je od veće važnosti nego
parabola o Sinu Razmetnome. Isto tako, vjerojatno ne postoji ni jedan drugi stavak koji je teže razumijeti od ovoga. Ime
Lucifer obuhvaća cijeli, beskrajni sadržaj Razmetnoga Sina, sadržaj kojeg vi nikad nećete biti u stanju razumijeti.
Uzmite u obzir da je skoro cijelo današnje čovječanstvo ništa do dijelovi tijela ovog jednog ’izgubljenog’ ili ’razmetnog
sina’, a to se posebice odnosi na (one) članove ljudskog roda koji su proizašli iz Adamove neposvećene linije. Ovaj
’Razmetni Sin’ je uzeo svo bogatstvo koje mu je pripadalo te ga je proćerdao kroz eone koji se za vaše koncepte protežu
za-uvijek (for ever and ever). Razmetni Sin međutim predstavlja svako ljudsko biće kao takvo. Naposlijetku on
predstavlja i cijelokupni svemir sa milijunima i milijunima galaksija od kojih svaka ima 50 ili 100 000 milijuna sunaca.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Nebeski darovi – 1/23.03.41 – 25.03.41’
J.Lorber]. Mi se na ovom mjestu nećemo toliko zanimati sa ’starijim sinom’, tj. sa onim ’duhovima’ ili Božjim
emanacijama unutar Božanstva koji su ostali u okvirima Božje ’pozitivne’ zapovijedi (o toj ’zapovijedi’, tj. o ’njoj kao
nužnom uvjetu za vježbanje slobodne volje od Boga odvojenih ’duhovnih inteligencija’ vidi ’Doktrina o uplivu
Božanskog života-Influx & Doktrina o stupnjevima – 354-363’!), tj. koji nisu ’prekršili’ Božje ograničenje (ili ’koji su
mudro iskoristili svoju slobodu’) i koji kao takvi od početka ’napreduju’ ili se ’usavršavaju’ te, tako reći, idu neprestano
prema ’gore’, ne, mi ćemo se na ovom mjestu koncentrirati na ’mlađeg sina’, na ’kretanje’ onih duhova koji su svome
’Roditelju’ rekli ’NE!’, koji su se u svojoj zamišljenoj veličini ’pobunili’ (koji su tako reći ’prekršili pozitivnu zapovijed
Božje ljubavi’, koji su ’istupili izvan Božjeg reda’) i u toj pobuni ’odvojili’ od Njega sa čime je započelo njihovo
propadanje/udaljavanje od Boga ili ’materijalizacija’ (nastanak ’materijalnog stvaranja’, tj. sunaca, planeta, mjeseca i
110
kometa).
857.
’Pošto je jako puno duhova istupilo izvan reda, nakon čega su oni, u stalno povećavajućem otporu
(’otpor’ se odnosi na Božju zapovijed ljubavi, tj. bio je usmjeren ’protiv’ nje), tako reći postajali sve tvrđi i tvrđi
te su, stoga, postali uzrokom za stvaranje materijalnog svemira. Najprije su (od tih duhova) došla u postojanje
centralna sunca a onda iz njih (po istom principu) i sva druga nebrojena sunca i nebeska tijela sa svime što
nalazimo na njima. Stoga je sve materijalno izvorno bilo (a i dalje jeste) duhovno koje je iz svoje vlastite slobodne
volje istupilo izvan Božjeg reda, utvrdilo sebe u krivim konceptima i, stoga, postalo solidno/očvrsnulo; i to je ono
što je formiralo/što sačinjava materiju (koju mi vidimo ili pak dodirujemo), koja, stoga, nije ništa drugo do
suđeno i iz sebe očvrsnuto duhovno; još preciznije, to je najgrublji i najteži omotač ili paket za duhovno (’Priroda
nam nudi analogiju/podudarnost koja može učiniti da transformacija duha u materiju bude lakše shvatljiva također i
laiku/neukom čovjeku. Smrznuto jezero/bara se sastoji od leda, koji je jako tvrd; u proljeće se taj led razlaže/rastvara u
meku vodu; na ljetnjem suncu/toplini se bara isuši i voda postaje vidljiva u formi finog/delikatnog oblačka. Oblak se
također rastvara/razlaže u molekule vodika, nakon čega za oko prestaje biti vidljiv. U sljedeću jesen i zimu se cijeli ovaj
proces ponavlja ali obrnutim redom. Iz naoko ’ničega’ se ponovno stvara tvrda/čvrsta forma materije. Te progresivne
promjene u stanjima agregacije/skupljanja materije graniče sa nevjerovatnim/čudesnim. A ipak nam one ni u kojem
slučaju ne izgledaju apsurdne, i mi ih uzimamo ’zdravo za gotovo’ do te mjere da jedva da ikad razmišljamo o njima. Mi
smatramo mnoge čudesne procese koji se pojavljuju u prirodi ne-dostojnim naše pažnje, pošto ih vidimo iz dana u dan te
ih ne možemo negirati, iako ih nismo u stanju razumjeti. Zar ćemo pretpostaviti kako su Božje kreativne/stvaralačke
moći prestale tamo gdje naša sposobnost razumijevanja doseže svoje krajnje granice?’ Kurt Eggenstein ’Prorok Jakob
Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 3’).
858.
Bilo kako bilo, duhovno, bez obzira koliko tvrd i grub bio omotač, nikad ne može postati materija već
nastavlja svoje postojanje u materiji bez obzira koje ona bila vrste. Duhovno je zarobljeno u onoj proporciji u
kojoj je materija otvrdnula, te u istoj proporciji sebe ne može ni izraziti, ni osloboditi, bez da mu je dana pomoć
iz vani.
859.
Stoga, život se u čvrstom/tvrdom kamenu ne može izraziti sve dok u procesu vremena kamen ne bude
omekšan sa kišom ili drugim elementima koji čine da on postane sve krtiji i lomljiviji. Kod tvrdog kamena će
život doći do izražaja (ili ’ispoljit će se’) tek nakon što kamen tokom dugih vremenskih perioda kiše, snijega,
rose, tuče, munja i drugih elemenata omekša i postane sve ’truliji’ i ’truliji’. Time nešto života isparava u zrak u
obliku etera, jedan dio stvara za sebe novi lakši omotač, na početku u obliku finih plijesni pa onda mahovina; ali
uvijek nezadovoljan sa novim omotačem, započinje sve slobodniji život i ubrzo se stvara novi omotač u kojem se
ovaj može slobodnije i ne-ovisnije kretati.
860.
Dokle god je novi omotač fin i mek, zarobljenom duhovnom (principu) je dobro i ne zahtjeva ništa bolje.
Ali početno skroz nježna/fina opna/omotač unutarnjim djelovanjem duhova koji sve više i više počinju
odstranjivati sve materijalno što im smeta, postaje sve tvrđa i grublja; zbog toga duhovni život stremi/teži ka
gore, stvarajući tako stabljiku trave i tokom kasnijeg razvoja deblo drveta te se putem sve užih prstenova i ureza
pokušava zaštititi od otvrdnuća od dole. Ali kako putem ovog djelovanja na kraju (krajeva) ni ne može očekivati
spas od potpune ukočenosti, donji dijelovi debla bivaju (od strane tih istih duhova) koliko god je to moguće,
suženi i oni nadalje utiču u grančice, vlakna, listove, dlačice i naposlijetku u cvijet; ali kako i sve to nakon
kratkog vremena biva sve tvrđe i tvrđe i duhovi u-viđaju da im je sav trud uzalud, počinju se na izvjestan način
’upupavati’ i pohranjivati u mahunice/ljušturice koje onda obavijaju njima odgovarajućom boljom materijom.
861.
Ovim putem nastaje svakojako sjemenje i voće. Ali najsebičniji dio sad već slobodnijeg života jedne biljke
ne dobija ni time baš puno; jer to što se zatvorilo u tvrdu čahuricu mora tako često proći isti put koji prolazi
sjeme kada dospije u vlažnu zemlju. Drugi, strpljiviji životni dio, koji je sebi dozvolio zadržavanje u donjim
dijelovima materije na čuvanju/straži i kao nosač žustrijeg, bojažljivijeg i nestrpljivijeg života, ubrzo trune i
prelazi u još višu i slobodniju sferu života ogrćući se doduše još uvijek, ali ovoga puta već sa njemu
odgovarajućom životinjskom formom; a ono što od strane životinja ili čovjeka biva pojedeno u obliku plodova,
što se tiče grubog dijela, biva iskorišteno za izgradnju i ishranu mesa, što se tiče njegova plemenitijeg dijela, to
postaje duh koji jača i oživljava živce, a skroz plemeniti dio prelazi u duševnu supstancu.
862.
Ako bi sada malo pobliže pogledali na ovaj proces, uistinu bi odmah primjetili odakle niče korov na
čistom polju života.
863.
Sve ono što sebe naziva svijetom i materijom je nešto izokrenuto/izopačeno (perverted) što se uvijek, iz
nužnosti, suprotstavlja istinskom, duhovnom redu koji proizlazi iz Boga, jer je izvorno moralo biti postavljeno u
ideju koja se materijalizirala izvan Boga u obliku neovisnih bića, tako da se slobodna volja u njima može
aktivirati/probuditi, te, stoga, mora biti shvaćeno kao korov na čistom, duhovnom polju života.
111
864.
Iako je korov u osnovi nužan, njega čovjek ipak treba prepoznati kao takvog te se od strane slobodnog
ljudskog bića mora spontano eliminirati, pošto pored njega nikakav duhovan život ne može uspijevati. Dakako
da korov služi kao sredstvo za postizanje svrhe/cilja, ali nikada ne može postati jedno sa samom svrhom.
865.
I mreža je neophodno sredstvo za hvatanje ribe; ali tko bi je bacao u more pa je ponovo iz mora izvlačio
zbog nje same, pržio je na vatri i poslužio ju kao jelo?! Mreža je dakle potrebna samo za hvatanje ribe; i kad smo
jednom uz pomoć nje ribu izvukli iz vode, odlažemo je i koristimo (samo) ono što smo uz njezinu pomoć uhvatili
(literalno: ’dobili’).
866.
Prema tome, podražaj za prekoračenjem (ili ’gaženjem’) zapovijedi mora postojati; jer to je ono što budi
moć spoznaje i slobodnu volju. On ispunjava dušu uživanjem i radošću dokle god duša taj podražaj prepoznaje,
ali mu nije vjerna, već mu se neprestano suprotstavlja svojom slobodnom voljom, koja je baš tim podražajem i
probuđena i oživljena; slobodna duša ga onda koristi kao sredstvo, ali nikako kao u njemu postignuti/ostvareni
cilj/svrhu.
867.
Ni mijeh ne može nikako biti isto što i samo vino, već je samo posuda za čuvanje vina. Tko će biti tako
budalast pa zbog ugodna mirisa zagristi u mjeh i na taj način ga oštetiti, pritom znajući da se ovaj otvara samo
na jednom određenom, pravom mjestu da bi se dobilo čisto vino?!
868.
Korov ili ti ga podražaj za kršenjem zakona je dakle ono što je podređeno i nikako i nikada ne bi smio
postati glavna stvar; tko god ovo skroz podređeno učini glavnom stvari, sliči luđaku koji se želi nasititi loncima u
kojima su bila kuhana dobra jela, bacajući pri tome sama jela!
869.
Ali u čemu se sastoji korov, čijim raspadanjem bi život trebao biti po-gnjojen? Koji naziv, prema tome,
ima onaj suprotni podražaj koji se nalazi u oživljenoj formi? On se zove samoljublje, sebičnost,
bahatost/nadutost/oholost/ponos i na kraju vlastoljublje. Putem samoljublja oživljena forma tako reći ‘ulazi u
sebe’, ali sa takvom jednom pohlepom primajući/upijajući sve u sebe, zadržavajući/zatvarajući i čuvajući
zauvijek, kako nitko drugi osim nje ne bi imao koristi i sve to iz straha da ona sama ne bi ikada imala premalo!
Tim zatvaranjem u sebe svega onoga što putem sve-hranećeg i sve-održavajućeg Božjeg reda neprestano u sebe
upija, u tom biću neizbježno dolazi do zgušnjavanja i izvjesne povremene ‘pre-potencije’ i time do jednog
posebnog zadovoljstva samim sobom,- i to je u potpuno pravom smislu i značenju riječi sebičnost, koja onda
svoje VLASTITO/JA, kao nešto izuzetno veliko, svim raspoloživim postojećim snagama i sredstvima (makar ova
bila i najgore vrste) pokušava izdići iznad svakog drugog sebstva (ili ‘osobnosti/vlastitosti’).
870.
Ako je sebičnost postigla što je htjela, izdiže se iznad svega (njoj) sličnoga, te na izvjestan način opijena
(sobom) promatra sve ispod sebe sa nekim prezirom; i taj prezir je onda jednak gađenju prepunog trbuha prema
jelima koja su pred njim i to je ono što se naziva nadutost/ponos/oholost/bahatost. U tome je već puno materije i
cijelo polje najgoreg korova.
871.
Ali nadutost je sama u sebi nezadovoljna jer još uvijek primjećuje kako joj i dalje sve ne služi onako kako
bi to ona željela. Ona onda ispituje sva svoja raspolagajuća sredstva i ostale snage i nalazi da bi si sve mogla
podrediti (sebi) ako politički odigra živahno/bezbrižno i darežljivo. Osmišljeno, preispitano i učinjeno! Kako
gladnih uvijek ima više nego sitih, živahna nadutost ima skroz laku igricu. Uskoro se oko nje sakupljaju sve
gladne ‘snagice’ i dopuštaju da im se strogo zapovijeda, jer i one se sada uspijevaju dokopati nečega od bogatstva
nadutosti/oholosti. Sad se već podano pokoravaju nadutosti/oholosti, povećavajući time njenu silu i nadutost sad
već nastoji puno toga ili najradije sve staviti u svoju službu i zadužiti. I to nezasitno nastojanje je onda ono što se
u punom smislu može nazvati najpokvarenijim vlastoljubljem, u kome više ne vlada ljubav.
872.
U takvom vlastoljublju je već izražena ‘najdeblja’ materija; (sa) njime je jedna sve do granita otvrdnuta
planeta sa svim zlim elementima odlično snabdjevena. Ali da je vlastoljublje i s njim zaista nespretna vladavina
jednaka najgušćoj materiji, dokazuju čvrsti zamci i utvrde iza kojih se ukopavaju/osiguravaju vladari. Bedemi
moraju biti nekoliko hvata debljine, čuvani snažnim borcima kako nitko ne bi bio u stanju probiti najgrublju
materiju i ugroziti vladara u njegovom oholom miru. Jao si ga slabom koji bi se usudio mrdnuti samo kamenčić
na utvrdi vladara; ubrzo bi bio smrvljen i uništen!
873.
Na ovom mjestu ne mislim na one vladare i namjesnike koje je Božji red ovdje načinio stupovima i
održavateljima poniznosti i skromnosti, ljubavi i strpljenja, a u svrhu smanjenja vlastoljublja svakog pojedinca;
jer ti Bogom postavljeni namjesnici/vladari moraju biti to što jesu i ne mogu drukčije nego onako kako za
poboljšanje naroda bivaju na-gonjeni i vođeni voljom svemogućeg Boga. Ovdje se radi (ili ‘se govori’) samo o
općem istinskom vlastoljublju svakog pojedinog duha i čovjeka i prikazano je što je ono samo po i u sebi. Da,
itekako je bilo i vladara koje možemo nazvati opakim/zlim vladarima! Ti su se izdigli iz naroda i pobunili protiv
Bogom postavljenih vladara, kao što učini Ašalom protiv svog vlastitog oca Davida. Takvi vladari nisu
112
postavljeni Bogom nego samim sobom i zbog toga su loši i pravi su korov i odgovarajuće forme ‘najdeblje’
materije.
874.
Ali ti, Moj Cireniuse i tvoj car to niste, već ste ono što ste po Mojoj volji, iako još
pogani/neznabošci/mnogobošci! Ali meni ste kao pogani/neznabošci/mnogobošci draži nego mnogi kraljevi koji
su za Djecu Božju trebali biti vođe, ali kojima su kao pravim tjelesnim i još više duhovnim ubojicama iste te
djece, stari tronovi, krune i žezla oduzeta zauvjek i predana vama mudrijim poganima. – Ovo Sam morao (ili
‘ovo je bilo neophodno’) naglasiti, kako ti Cireniuse ne bi pomislio da ti i tvoj nećak kao uzurpatori sjedite na
vladarskom tronu preda Mnom. – No, da se ponovo vratimo našoj refleksiji o korovu i dobroj njivi!
875.
Pazite, baš kao što danas ljudi kroz samobljublje, sebičnost, ponos i iz toga proizlazeću žudnju za
vlašću/moći postaju izuzetno materijalistični, tako su jednom postojali praiskonski duhovi koji su, popustivši
pred kušnjom, postali samo-ljubni, zatim pohlepni za moći, da bi se na kraju pretvorili u materiju.
876.
Oni su sebe izolirali u neizmjerno velike grozdove/ili jata (opet po osnovnom i sveprožimajućem zakonu o
’privlačenju-među-sličnima’) na za vas nezamislivim udaljenostima, tako da se mogu (literalno: ’budu u
mogućnosti’) odavati svome samo-ljublju. Naposlijetku, kako su postali u potpunosti pohlepni za moći skroz na
skroz, bezbrojne životne forme takvog jednog grozda/jata su se u skladu sa zakonom gravitacije stisnule u jedan
neizmjerno veliki grumen/u hrpu, formirajući na taj način materijalno praiskonsko sunce jedne nebeske
planetarne školjke.
877.
Vidite, u beskrajnom prostoru postoji neizmjeran broj takvih sistema i nebeskih planetarnih školjki, sa
jednim primarnim centralnim suncem koje služi beskrajne svemire kao zajednički centar a ta ‘pra-centralna’
sunca (baš je-) su skupljene/stisnute pra-duhovne zajednice iz kojih su sa ‘vremenom vremena’ proizašli svi
ostali solarni svemiri, solarne regije, sporedna centralna sunca, planetarna sunca, planete, mjeseci i komete.
878.
Ali kako se to zbivalo? Vidite, u pra-centralnom suncu je za mnoge velike duhove pritisak postao
prevelik! Oni su se žarko za-palili i time se oslobodili od ‘pra-pritiska’. Odletjeli su bukvalno beskrajno daleko
od svoje prve zajedničke grude. Jedno vrijeme su se skroz slobodno i bezopasno rojili/tumarali u svoj nevezanosti
beskrajnim prostorom i izgledalo je kao da će od sebe preći u čisto duhovni red; ali kako se nisu mogli osloboditi
elementa samoljublja, ponovo su se započeli sakupljati u čvrstu grudu i iz toga su nastala centralna sunca drugog
reda u jednoj kao i u bezbrojnim ostalim nebeskim planetarnim školjkama.
879.
U tim centralnim suncima drugog reda, s ’vremenom vremena’ glavni duhovi su se (raz)jarili zbog stalno
rastućeg pritiska, te su se, zapalivši se, počeli masovno odvajati od zajedničkih gruda drugog reda. Opet je
izgledalo kako bi mogli izvršiti čisto duhovni ’prelazak’, ali kako su ipak i nakon određenog vremena bili ništa
manje ’samo-dopadljivi’ i kako se nisu htjeli pustiti/’okaniti’ samoljublja, ponovno im je rasla materijalna težina
i opet su se zgušnjavali u velike grude čime su nasta(ja)la centralna sunca trećeg reda.
880.
Ubrzo se opet dogodilo isto što i kod prijašnjih centralnih sunaca. Viši duhovi su, kao manje brojni, bili
postupno izloženi sve snažnijem pritisku još uvijek bezbrojnih podređenijih duhova, razjarivši se ponovno, pa su
se na tisuće tisuća tih duhova opet otrgnuli velikom silom od zajedničke grude, ovaj puta sa čvrstom namjerom
kako će ovaj puta konačno preći u čisto duhovno. Nezamislivo dugo vremena su tako lebdjeli kao široko
razvučene mase eterične pare ogromnog stvorenog prostora.
881.
Pri sjećanju na silni pritisak koji su morali trpjeti, sadašnja sloboda im se sviđala. Ali u toj pasivnoj
slobodi su s vremenom počeli osjećati glad pa su u prostoru počeli tražiti hranu,- dakle nekakvo zasićenje od bilo
kuda izvana. To su onda i našli i morali su ga naći, jer požuda je jednaka onom nordijskom magnetnom kamenu
koji nezadrživom silom privlači svo željezo kao i sve one minerale koji sadrže željezo.
882.
Ali što je bila neizbježna posljedica toga? Njihovo biće se uslijed toga malo po malo počelo
zgušnjavati/skupljati se; time je bilo probuđeno i samoljublje sa njegovom pratnjom i neizbježna posljedica toga
je opet bila zbijanje u zajedničku grudu, za što je opet naravno bilo potrebno bezbroj zemaljskih godina.
883.
Pa opet, što je jedno takvo trajanje pred vječnim Bogom?! Jedan vidovnjak iz pra-vremena jednom reče:
’Tisuću godina pred Bogom su kao jedan dan!’ Ja vam kažem: tisuću puta tisuću godina zaista jedva da su jedan
trenutak pred Bogom! Tko je besposličar, njemu će se od silne dosade sati činiti danima, a dani godinama.
Vrijednom i radišnom će pak sati postati trenuci, a tjedni dani. Ali Bog je iz/od vječnosti beskrajno ispunjen
marljivošću i neprestano je beskrajno radišan i blažena posljedica toga je da se Njemu, vama nezamislivo dugi
vremenski periodi moraju činiti kao samo trenuci,- tako da čak potpuno stvaranje jednog sunca pred Njegovim
113
očima traje sasvim kratko.
884.
Iz zadnje opisanih zgušnjavanja/sabijanja/stezanja/skupljanja su nastala i još nastaju planetarna sunca,
kao što je i ovo što svijetli ovoj zemlji. Te vrste sunaca su doduše u svom biću mnogo nježnije i blaže nego
centralna sunca, ali ipak imaju golemu masu teške materije koja je posljedica samoljublja njihovih eona i eona
duhova, iz čijeg samoljublja baš jedno takvo sunce i jeste zgusnuto. Plemenitijim i boljim duhovima u toj
svjetlosnoj grudi/kugli s vremenom vremena pritisak od strane prostijih duhova koji su se skroz pretvorili u
materiju, postaje pretežak i nepodnošljiv; posljedica toga je kao i kod ranijih sunaca silovitost, erupcija na
erupciju i oslobađanje plemenitijih duhova.
885.
Tu se u njima ponovno javlja skroz ozbiljna volja za prelaskom u čisto praduhovno uz pokoravanje
istinskom Božanskom redu. Mnogi se bore sa podražajem koji je ’stavljen’/usađen unutar njih i postaju
prastvorenim anđelima bez da su (zasad) bili inkarnirani i prošli ’put mesa’. Ali onima, koji se žele podvrći tom
putu, direktno na suncu ili pak na ovoj zemlji to biva i dozvoljeno, što je slučaj – da se podsjetimo - i kod ranije
opisanih centralnih sunaca, međutim ipak ne tako često kao što je to slučaj kod o v o g planetarnog sunca koje
ovoj zemlji da(ru)je svjetlo koje najčešće potiče od velike aktivnosti njegovih duhova.
886.
Ali poneki duhovni skupovi, koji se i sa najboljom namjerom oslobode/otrgnu, opet se ne uspijevaju skroz
osloboditi samoljublja i tako malo po malo opet započinju služiti/udovoljavati usađenom pra-podražaju; od
jednog su ubrzo postala dva i tako neprimjetno sve dalje i više!
887.
Uskoro su materijalno postajali vidljivi kao komete sa dugim repom koje su širile isparenja oko sebe. Što
nam govori taj rep? On nam pokazuje glad duhova koji već postaju materijalni i njihovu veliku lakomost za
materijalnim zasićenjem. Ta lakomost iz etera izvlači njoj odgovarajuće/korespondentno materijalno i takva
jedna kometa kao skup duhova koji su već poprilično materijalni, luta ogromnim eteričnim prostranstvom
mnoge tisuće godina tražeći hranu poput krvoločnog vuka.
888.
Tim stalnim usisavanjem i žderanjem postaje sve gušća i gušća, i teža i teža. S vremenom će od sunca od
kojeg je potekla opet biti toliko privučena tako da opet mora za-početi, već prema redu, kružiti oko njega. Ako si
dozvoli takav jedan red (poredak), postaje planetom kakva je ova zemlja, zvijezda Danica i Venera ili kao Mars,
Jupiter i Saturn i kakav je još čitav niz vama nepoznatih planeta.
889.
Sad već imamo planetu i ona je stalno užasno gladna, a kako se sad kao planeta bliže nalazi suncu nego
što je to bila kao kometa, od njega dobija dovoljno hrane, koja je istovremeno i mamac kojim bi onoga koji bi
stalno bježao neprestano privlačilo sve bliže i bliže i kojeg bi nakon dugog vremena napokon u sebe skroz i
pokopalo,- hvale vrijedna želja prastvorenih duhova u suncu, koja s obzirom na velike planete u koje možemo
ubrojiti i ovu zemlju na taj način nikad neće biti ispunjena; jer iako su duhovi zatočeni u planetama još uvijek
vrlo materijalni, poznavajući materiju sunca, oni više nikad nemaju posebnu potrebu niti želju da bi se sa
suncem potpuno sjedinili. Iz sunca (njima) pristižuće duhove i male duhove oni kao okrijepu i hranu rado
primaju, ali o udruženju/spajanju sa suncem ne žele znati ništa.
890.
Tu i tamo se dogodi da jednom odbjegli duhovi u svojoj skupnoj grudi budu namamljeni i skroz
privučeni u blizinu sunca; ali silna gorljiva aktivnost slobodnijih duhova sunca koji okružuju sunce, kojima
uglavnom možemo zahvaliti za svjetljenje sunca, prouzrokuje momentalnu najvišu moguću aktivnost svih
duhova koji su bili sabijeni u grumen/grudu, na taj ga način razlažući i pri tome čineći da svakog od tih duhova
počne privlačiti daljina, kako običavamo reći.
891.
Posljedica takve razbuđene aktivnost duhova koji su dugo bili zgusnuti u planetama ili bar u zrelijim
kometama je iznenadno i potpuno raspadanje grumena i oslobađanje mnogih tisuća i tisuću puta tisuća duhova
od kojih se većina ovakvom lekcijom opamećena i naučena odmah vraća u pravi(lni) životni poredak i postaje
’prastvorenim anđeoskim duhovima’ i korisnim čuvarima svoje manje slobodne životne braće kao i onih koji su
zatočeni u tvrdim grumenima/grudama, pridonoseći dosta njihovom bržem oslobađanju.”
892.
(Gospodin:) ’Ali jedan dio tih oslobođenih duhova hoće još proći ’put kroz meso’ na nekoj od postojećih
planeta. Neki ga prolaze i na suncu, naravno u onom pojasu koji im najviše odgovara; samo na ovu zemlju se
upućuju vrlo rijetki, jer im se taj put (’kroz meso’) čini vrlo teškim, pošto se ovdje moraju odreći čak i svojih
sjećanja na njihova ranija po-stojanja/stanja započinjući ovdje sasvim novi oblik postojanja, što nije slučaj na
ostalim nebeskim tijelima.
893.
Jer, tamo inkarniranim/utjelovljenim duhovima prvo ostaje snu slično sjećanje na ranija stanja i
posljedica toga je da su ljudi na ostalim planetama i nebeskim tijelima već iz temelja mudriji i trezveniji nego na
ovoj zemlji. Ali baš zato ni nisu u stanju učiniti napredak u viši stupanj slobodnog života. Oni više sliče, kako
114
već jednom rekosmo, životinjama ove zemlje, koje već prirodno imaju usađene određene instinkte, u kojima su
toliko usavršene da im čovjek sa svim svojim razumom umnogome zaostaje. Ali pokušajte životinju van/osim
toga nečemu naučiti i nećete baš biti u stanju postići zapaženije rezultate!
894.
Dakako da ima i onih koje mogu biti toliko obrazovane, tako da u slučaju nužde mogu biti upotrebljene
za skroz jednostavne i grube poslove, kao vol za vučenje, konj, magare ili kamila za nošenje, pas za traženje, lov i
tjeranje; ali ih izvan/preko toga nećete puno toga uspjeti naučiti, a o jeziku da i ne govorimo. Jednostavni razlog
je u tome što ih jedno tupo sjećanje na njihova ranija stanja na određeni način drži zarobljene, pa time
zaokupljene životinjske duše na izvjestan način žive (svoj život) omamljene.
895.
Ali samo kod svih ljudi ove zemlje imamo jedinstveni slučaj gdje im se oduzimaju sva sjećanja i time
ispočetka započinje novo životno stvaranje i poredak koji su tako uređeni da uz pomoć njih svaki čovjek (na ovoj
zemlji!) može dorasti do potpune sličnosti s Bogom.
896.
Ali zbog toga na ovu zemlju može biti usađena (inkarnirana) samo ona duša koja potječe iz jednog sunca
sa svim prisutnim pra-elementima, koja je tamo već bila inkarnirana i koja bi time unutar sebe
sadržala/obuhvaćala već sve specifične duševne inteligentne sastavnice nužne za usavršavanje najvišeg duhovnog
života, - ili duša koja potječe neposredno sa ove zemlje i koja je već prije prošla sva tri takozvana prirodna
carstva i to od najgrublje materije kamena kroz sve mineralne slojeve, odatle kroz sav biljni svijet i naposlijetku
kroz čitav životinjski svijet u vodi, na zemlji i u zraku.
897.
Ali čovjek ovdje ne uzima materijalno tijelo, već onaj duševno-duhovni princip sadržan u njegovoj ljuski;
jer i ljuska je doduše u daljnjoj analizi duševno-duhovno, ali sama po sebi je još pre-prosta/ne-plemenita, pretroma, pre-gruba i još je pre-teški izraz samoljublja, sebičnosti, nadutosti/ponosa i najtromijeg, trulog
užitka/naslade/slasti najpohlepnijeg, škrtog smrtnog ljutog vlastoljublja. Takva materija mora tek višestrukim
raspadanjem biti ‘primljena’ u čišću duševnu supstancu koja služi za oblačenje i ovijanje; međutim, za stvarnu
duševnu supstancu od toga/nje nikad ne bude nikakve koristi.
898.
Ali zato na ovoj zemlji postoji u-toliko više vrsta minerala, biljaka i životinja nego na svim ostalim
planetama i suncima, naravno svakom zasebno. Zbroj vrsta na svim planetama bi naravno premašio broj vrsta
na zemlji, ali na svakom drugom zasebnom planetu nema niti sto-tisućiti dio vrsta kao ovdje na ovoj zemlji u
svakom od njena tri carstva. Baš zbog toga je samo ova zemlja, u potpunom smislu, određena za nošenje Božje
djece.
899.
Kako je i zašto to tako? Ova zemlja je pod skroz neobičnim okolnostima. Ona kao planet doduše pripada
ovom suncu; ali strogo uzeto ona nije iz ovog sunca kao sve ostale planete- sa iznimkom jedne planete između
Marsa i Jupitera koja je iz određenih loših/zlih razloga bila uništena sama sobom zbog ponašanja svojih vlastitih
stanovnika, još prije šest tisuća godina (vidi ‘Uništena planeta’)- već svoj nastanak izvorno vuče još iz pracentralnog sunca i na određeni je način za vas nezamisliv broj godina starija od ovog sunca. Međutim, tjelesno je
započela svoj postanak tek nakon što je ovo sunce kao već dugo izgrađena gruda svijeta, započelo prvu putanju
oko svog centralnog sunca, tako da je svoje materijalno/tjelesno sebi ipak privukla/navukla od/iz ovog sunca.’
900.
(Gospodin:) ‘Prije mnogo tisuća puta tisuća zemaljskih godina zemlja je bila tjelesno umnogome teža i
njezini duhovi su bili pod velikim pritiskom. Tu je došlo da razjarivanja gorih duhova koji su se pritom od nje
odvojili sa dosta grube materijalne mase, zanoseći se/tumarajući tisućama godina vrlo neurednom putanjom oko
ove zemlje.
901.
Ali kako su pak, osim par grudvi, svi dijelovi bili skroz meki i napola tečni i kako se čitava masa nalazila
u rotaciji, tako se ta čitava masa naposlijetku pretvorila u veliku kuglu, čiji je okret oko vlastite osi s obzirom na
mali promjer bio prespor, da bi na svojoj ne baš tako maloj površini uspjela ravnomjerno zadržati tekućinu, jer
je njezino okretanje oko zemlje suprotno tome bilo prilično hitro, čime se događalo da se sve tekuće na zemlji
povlačilo na njezinu suprotnu stranu, s obzirom na silu koja ga je zabacivala.
902.
Ali tako se je stvarno težište tog okruglog grumena malo po malo sve više prebacivalo na onu stranu na
kojoj se nalazila sva ta tekućina, i rotacija samog grumena oko vlastite osi je konačno - zbog sve veće
kompaktnosti grude i sve manje mogućnosti vode da se probija, curi i stvara valove dovoljnom brzinom- skroz
prestala, tako da je (od) tada cijeli grumen, zemlji, od koje je bio izbačen, počeo pokazivati samo jedno te isto
lice.
903.
I to je isto bilo u redu, kako bi tvrdokorniji/tvrdoglaviji duhovi mogli uvidjeti koliko je dobro biti zatočen
u skroz suhu te od hrane skoro potpuno oslobođenu materiju. Istovremeno ovaj dio mjeseca služi (grumen/gruda
o kojoj čitavo vrijeme govorimo jeste baš naš mjesec), od kad je zemlja nastanjena ljudima, i za slanje onih
115
ljudskih duša koje su najzaljubljenije u (ovo-)svjetsko [‘Zato će ljudi ove vrste (= 'prijatelji mrtvih bogatstava ovog
svijeta – prijatejli njegova Mammona... prodavači, mjenjači novaca, trgovci... su poput svinja koje nikad ne smijete
hraniti sa Nebeskim biserijem') morati ispirati svoje smrtne grijehe na ogoljelom mjesecu, i oni će uvijek biti
poprilično udaljeni od Kraljevstva Božjeg, jer njima nikad neće biti dopušten dolazak/ulazak u Novi Jeruzalem.
Ljudi koji su otuđeni od svake ljubavi prema Bogu i prema svom bližnjem, su također otuđeni i od Kraljevstva
Božjeg u sebi. Tako da oni moraju ostati u/na svojem crnom prividnom svjetlu. Njihov stan će biti na mjesecu, ali
jedino na onoj strani gdje se (mjesec) neizmjenjivo i nepokretno okreće prema materiji ove Zemlje.’ Gospodin
Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/78:10, 11’ J.Lorber], koje
bivaju obučene u tanku prozračno-materijalnu kožicu, i svoju lijepu zemlju odande mogu sa jedne udaljenosti od
tisućama tisuća sati puta, gledati do mile volje nekoliko tisuća godina i mogu žaliti što više nisu njeni škrti
stanovnici. Ali da se i pored sve svoje pohote ne mogu više vratiti na zemlju, to je organizirano. Nekoliko eona
zemaljskih godina će malo po malo i najtvrdokornije (od njih) opametiti!
904.
Sada ste, eto, vidjeli kako je nastao cijeli stvoreni svijet, sve do planetarnih mjeseca, koji su skoro svugdje
gdje postoje, nastali na isti način, te imaju istu prirodu i služe istoj svrsi.
905.
Ali na koji način je i iz kojeg razloga prvobitno iz duhova koji su upali sami u sebe proizašao cijeli
stvoreni svijet, sve dolje do mjeseca, baš na taj isti način su sa vremenom na tvrdim i teškim nebeskim tijelima
stvorena brda kao prve džinovske biljke jednog svijeta i kasnije svakojake biljke, životinje i naposlijetku i sam
čovjek.
906.
Bolji duhovi se nasilno otimaju sve većem pritisku materije, na taj način snagom svoje volje rastvarajući i
vlastitu materiju. Tako su mogli odmah preći u red čišćih duhova; ali stari podražaj još uvijek djeluje istom
starom silom. Samoljublje se ubrzo opet budi, biljka siše, životinja ždere i čovječja duša, jedva tek iznova
stupajući u staru Božansku formu, lakomo/proždrljivo traži materijalnu hranu i isto tromo zadovoljstvo; zbog
toga se opet mora ubrzo zaogrnuti materijalnim tijelom, koje je pak finije od stare, griješne materije. Ali i pored
finog tijela, jadnoj duši koja živi u istom samoljublje toliko raste, i opet bi se pretvorila u najtvrđu materiju da
joj Ja nisam u srce (po)stavio/usadio jednog čuvara, jednu iskricu Moga duha ljubavi.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/103-107’ J.Lorber
907.
Nakon ovog veličanstvenog Gospodinovog otkrovenja postaje vidljivo (ili ’jasno se vidi’) u kojoj su zabludi oni
(recimo kreacionisti) koji stvaranje materijalnog svemira (baš kao i ove naše zemlje) zamišljaju kao trenutan
događaj/trenutnu (ili, u slučaju naše zemlje, ’šesto-dnevnu’) ’akciju’, dok je u stvari taj proces ’udaljavanja’ (u ljubavi)
od Božanstva (duha) i posljedično ’zarobljavanje/materijalizacija’, koje našim čulima postaje perceptibilno kao
’formiranje’ svjetova, kao i sve drugo (bilo i jeste) jedan jako dugotrajan proces [’Čin stvaranja se nije dogodio u
trenutku (= nije bio trenutačno djelo), iako bi to/tako nešto bilo u Mojoj moći, ali onda bi stvaranje promašilo (tj.
ne bi ispunilo) svoju svrhu. Stvaranje mora garantirati polagan razvoj prema gore, koji treba (= za kojeg su
potrebne) vječnosti. Morate razumijeti da opis, kojeg nalazite u Svetom Pismu, Knjizi Otaca, daje samo slikovito
objašnjenje, pošto ljudi (u to vrijeme) nisu mogli shvatiti ništa dublje. Oni ne bi bili u stanju shvatiti istinsku
prirodu ovih događaja, ali ih je trebalo podučiti da su stvaranja djelo Mojih ruku, da su bila i jesu djelo Moje
volje i Moje moći.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac, diktirano
Berthi Dudde, 4 Ožujka 1964, poruka br. 8770].
908.
’Zar ste vi, djeco Moja, mišljenja da je cijeli svemir došao u postojanje odjednom, zajedno sa udaljenim
nebeskim planetarnim školjkama/shell globes, koje su vašem oku jedva i uz najveću muku vidljive uz pomoć
najsnažnijih (= onih koji najviše prodiru) teleskopa, a koje se vama pričinjavaju kao slabašne iz-maglice/mrljice,
pa sve do vašeg planetarnog sistema sa svojim suncem i planetama, mjesecima i kometama koji se oko njega
vrte? Na to vam Ja moram odgovoriti da je također i stvaranje cijelog svemira nastupilo (proceed), i zauvijek će
tako nastaviti nastupati (and will forever proceed), jedino postepeno i u jako dugačkim vremenskim periodima.
Drugim riječima, da vam dam primjer za to, baš kao što se danas biljka formira iz sjemena i onda opet iz tog
sjemena nastaje biljka.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 29’ G.Mayerhofer
909.
Isto tako bi bilo pogrešno zamišljati/misliti kako je Bog Onaj koji ’zarobljava’ neposlušne inteligencije ili ih pak
’kažnjava’, to nikako, one same, zahvaljujući svojoj slobodnoj volji, a u skladu sa nepromjenjivim Božanskim
redom/zakonom, sve više i više sebe udaljavaju od Izvora (’Što se duh, zbog strasti u vlastitoj duši, sve više udaljava od
Mene, on postaje sve više i više materijalan, sve dok na kraju ne postane ’vidljiv’ u materijalnom svijetu u formi koja
korespondira jednoj od njegovih strasti!’ feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Zemlja i Mjesec – 31’; ta strast, to uzdignuće samo-ljubavi, se u Riječi naziva ’Babilon’), ’hladeći se u ljubavi
116
prema njemu’, otvrdnjivajući sve više i više sve dok na kraju ne postanu ono što mi percipiramo (mi taj duhovni proces,
to duhovno kretanje percipiramo) kao (atmosfere, tj. eter, zrak, vodu i naposlijetku) materiju (vidi ’Doktrina o uplivu
Božanskog života (Influx) & Doktrina o stupnjevima – 95’) o kojoj Gospodin nad Vojskama, Isus Krist Jehova, na
jednom drugom mjestu govori:
910.
’Vidljiva materija (ili materijalni svijet) u suštini nije ništa drugo do zavezana/zarobljena/ograničena i
fiksirana duhovnost (= zavezan/zarobljen/ograničen duh).
911.
Sva materija je djeljiva pošto se sastoji od dijelova, a među njima (ili ’između tih dijelova’) su još manji
razmaci/prostori, zvani pore. Nitko stvarno ne može reći koliko daleko je najmanji dio materije konačno djeljiv.
Na primjer: Uzmite malo zrnce mošusa i postavite ga u veliku sobu, pa će u vrlo kratkom vremenu cijela soba
biti ispunjena sa mirisom mošusa. Vi to zrnce mošusa možete ostaviti da leži u sobi mnogo godina i ono se neće
vidljivo smanjiti u volumenu ili pak težini. A ipak svake sekunde, milijuni dijelića moraju napustiti to zrnce da bi
tu cijelu sobu mogli ispuniti sa svojim mirisom. Ako je sva materija djeljiva sve do skoro beskonačnog
minimuma, ovo ukazuje izuzetno jasno (this makes it abudantly clear) da je ona iz nužnosti sastavljena od svih
tih dijelova (odvojenih pri djeljenju; jedno uključuje drugo!!).
912.
Što je ono što drži/vuče sve te dijelove zajedno i sjedinjuje ih tako čvrsto jedne sa drugima tako da oni
postaju/da izgledaju (= se pojavljuju) kao čvrsta materija? To je prvi stupanj na kojem započinje duhovno (=
gdje duhovno ima svoj početak).
913.
Ti beskonačno mali dijelići originalno (= u suštini) nisu ništa drugo nego jedino snaga ideja koje izviru iz
Mene (mere power of ideas flowing from Me), Stvoritelja svih stvari. Takva ideja postiže/dobija formu, a forma
prima život iz Tvorčeva života. On od Sebe daje novo-oživljenoj formi njezinu slobodu, i daje joj Svoje vlastito
svjetlo iz Svoga praiskonskog svjetla, i, (zajedno) sa tim živim svjetlom, svoju vlastitu inteligenciju, kroz koju ta
novo-oživljena forma prepoznaje sebe te na taj način postaje svjesna sebe kao neovisnog bića.
914.
Kada je forma prepoznala sebe kao takvu, onda joj je dan red, zakon sveg postojanja. A zajedno sa tim
redom joj je darovana i najunutarnija vatra Božanstva, iskra vječnoga života, iz čega proizlazi volja. Sada kada
novo-oživljena forma ima svjetlo, samo-spoznaju, samo-svjesnost, red, i volju, ona može djelovati sa svojom
voljom u skladu sa zakonskim redom, ili pak može odlučiti djelovati protiv njega.
915.
Kada se novo stvorenje/biće ponaša/kreće u skladu sa redom, onda će se ono pojaviti u velikom carstvu
stvaranja, za svoje vječno bivstvovanje (ili ’za svoje vječno postojanje/vječni život’), kao savršeno, slobodno biće,
pošto je njegovo cijelo biće izvučeno/stvoreno iz Mene, Koji sigurno vječno Jesam a to ću vječno i ostati (ili
’vječno ću biti’).
916.
To je razlog zbog kojeg je ljudsko biće ’stvorenje’, pošto je svo njegovo biće stvoreno iz Mene, i njegova
sudbina ne može biti drugačija od Moje vlastite. (Kao) kad netko izvlači vodu iz bunara, voda u vedru je iste
vrste i ima istu svrhu ili sudbinu kao i voda u bunaru iz kojeg je bila zahvaćena/izvučena.
917.
Međutim, kada novo biće, zbog svoje slobodne volje, ne slijedi danu zapovijed (vidi ’Doktrina o uplivu
Božanskog života-Influx & Doktrina o stupnjevima – 354-363’), ono će susresti (ili ’ono na taj način priziva’)
svoju vlastitu propast i razvrgnuće/rastavljanje. Ako uzmemo, na primjer, biljku koja ima svoju vlastitu
slobodnu svijest, i ako bi ona bila u stanju odlučiti da li uzeti vodu, svjetlo i toplinu (ili ne) – što bi se dogodilo sa
biljkom ako bi ih onda odlučila ne uzeti? Ona bi se osušila i nestala.
918.
Kao Stvoritelj, Ja nisam ravnodušan/indiferentan na to da li biće koje je bilo stvoreno iz punine Moga
Božanskoga Bića postoji samo na određeno vrijeme (period of time) ili vječno. Ako bi njegovo postojanje bilo
samo privremeno, onda bi bilo očigledno da bi jedan dio Mene morao biti uništen, a to je nemoguće. Prema tome,
jednom kada biće postoji, onda ono postoji zauvijek.
919.
Ali takvo biće se može dobrovoljno udaljiti od Moga reda, a to za Mene znači isto kao i da ono više ne
postoji. Na taj način bi se, a kao dodatak Meni, vremenom formirala jedna suprotna sila koja bi (kao takva)
mogla razrušiti Moje slobodne aktivnosti. Ja, (kao) Najveća Savršenost, bi morao biti ne-savršen da bi takvu nesavršenost dozvolio pored Sebe (ili ’da takva nesavršenost postoji pored Mene’). Pošto je tako nešto nemoguće,
takvo stvorenje se mora trenutno ’zarobiti’ te držati na jednom mjestu. Gledajte, ta imobilizacija je ono što vi
vidite i percipirate kao materiju!!
920.
U beskonačno mnogo dijelova materije počiva inteligencija sada-zarobljenog bića. Njegova inteligencija
nikad ne može biti uništena. Ali ona ostaje zarobljena sve dok ne postigne/dosegne duhovnu zrelost, i kada takvo
117
biće počne prihvaćati božanstvenost u svim svojim dijelovima. Jedino tada je dovoljno zrelo da se vrati odakle je
i krenulo/došlo.
921.
Iz ovog razloga sva materija mora biti razložena do u najmanje dijelove, tako da ni jedan dijelić ne
postoji koji u sebi nema mogućnost osigurati/u sebe primiti sliku Vječnog Sunca. I u prijemu/prihvaćanju
vječnog izvornog obličja leži novo stvaranje, u kojem se inteligencije koje su postale slobodne pretvaraju/okreću
u biće, vraćaju svojoj izvornoj formi, i postaju ponovno ono što su morale biti na samom početku.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Zemlja i Mjesec – 27’ J.Lorber
118
Prah Zemljani
922.
‘I Jahve Bog napravi čovjeka od praha zemljanog, nakon čega mu u nosnice udahne Svoj Božanski Duh.
Na taj način čovjek postade živa duša.’ Postanak 2:7
923. ‘Glavni duh, a onda sa njim i svi njemu srodni duhovi su, zbog ‘pada/udaljavanja od Božanstva u ljubavi’,
sami od sebe na najtvrdoglaviji i najgorči način bili zarobljeni (tj. postali su ‘materija’ = zarobljeni duh). Koliko
dugo će se njemu svidjeti da ostane u jednom takvom zarobljeništvu, osim Boga nitko u čitavom beskraju ne zna,
pa ni anđeli. Ali sigurno je da iz tog izgubljenog sina svjetla Božjom moći/silom pojedinačni duhovi ponovo
bivaju probuđeni i kao djeca (ovog) svijeta budu ‘usađeni’/stavljeni u meso/tijelo, i njima je isto kao i djeci od
gore pružena mogućnost dosezanja najvišeg savršenstva Božjeg djeteta. Sva materija je zbog toga pojedinačni
duh koji kao ljudska duša u svom duhu može biti preporođen/ponovno rođen za vječni život.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 2/231:7-10’ J.Lorber
924. Ako smo na pravi način razumjeli istinu kako je sve materijalno (sve ono što možemo opipati ili ’dodirnuti’ bilo
kojim od naših tjelesnih čula) u sebi ništa drugo do zarobljeno duhovno (= jedno ’trenutno’ stanje duhovnog života), tj.
ako smo uistinu razumjeli kako se u onome što se našim čulima predstavlja kao materija kriju ’grupirane’ (ili
’sjedinjene’) duhovne inteligencije, te da ta materija, naoko ’mrtva’, u stvari, baš kao i sve drugo, itekako živi, te da se
te duhovne inteligencije, po već više puta spomenutom sveprožimajućem zakonu ljubavi (ili ’zakonu privlačenja i
odbijanja’), baš kao i posljedičnom, međusobnom povezivanju/formiranju/dolasku u postojanje, transformiraju u druge,
više forme, ’urođeno’ žudeći za svojim boljitkom ili ti ga napretkom, onda nam neće biti teško usvojiti ideju kako je
cijela Zemlja (ovo tlo po kojem hodamo = prašina!), zajedno sa svim fenomenima koji su vidljivi/se pojavljuju na njoj,
u sebi ništa drugo nego Satanina ‘otvrdnula’ duša (to naime ne važi samo za ovu Zemlju, već i za cijelo materijalno
stvaranje, no nas u ovom trenutku ponajviše zanima naša Zemlja), tj. (drugim riječima), lako ćemo percipirati kako je
sve ono što se događa ili pak što postoji na Zemlji, u sebi neka od ‘aktivnosti’ te pale i ‘od Boga udaljene i podijeljene
Satanine duše’ koja, zbog ‘neugodnosti’ u koju se svojom voljom postavila, teži ‘oslobođenju’ ili povratku u ranije
stanje slobode i slave.
925. Dijelom je već bilo indicirano, prilikom opisa mineralnog i biljnog carstva, kako se teluridne/zemne
specifične sastavnice neprestano uzdižu u bezbrojnim količinama koje se zahvaćaju, sjedinjuju i sebe u-ređuju u
skladu sa voljom duhova koji su (kao nadglednici) postavljeni nad njima. I, tako reći (in the manner of speaking),
svi fenomeni (ili ‘sve pojave’) na Zemlji su pojedinačni dio Satanine duše.
926. Ta podjela/dioba dakle, što će vam zasigurno zvučati tajanstveno, je uređena po (jednom) tajnom zakonu,
koji na određeni način možemo nazvati Božanskom politikom, uz pomoć koje sâm Satan biva prinuđen da
postane prvi pomoćnik pri toj podjeli/diobi. Kroz svoju silu, on želi osloboditi svoju dušu, i dati joj njezinu
prijašnju širinu ili doseg/domet. To je razlog zašto, iznutra, on neprestano/konstantno gori u svojoj
komprimiranoj, zemljanoj, specifičnoj duši. Kroz to neprestano izgaranje, on želi promijeniti naizgled čvrstu
materiju nazad u potpuno profinjenu supstancu. Taj pokušaj će biti dozvoljen pod zakonskim ograničenjem
(orderly restriction), i u tu svrhu je organizam ove Zemlje tako uspostavljen, i postavljen u takav red, da zločesti
duh mora ostati neprestano podjednako aktivan u svojoj istrajnosti/upornosti.
927. On radi (ili ‘se trudi’) pod iluzijom da je kroz ovu aktivnost skoro u potpunosti oslobodio svoju zarobljenu
dušu, i iz tog razloga on neprestano izbacuje psihičke (ili ‘duhovne’) sastavnice (specifica) iz unutrašnjosti
Zemlje. On zna malo ili ništa o činjenici da su te sastavnice presretnute od strane moćnih duhova i postavljene u
red u novim potpunim/savršenim/besprijekornim ljudskim formama.
928. Sastavnice (specifica) koje dolaze sa tog/takvog mjesta su, naravno, skroz/sasvim paklena karaktera (ili
‘vrste’) i fundamentalno (= u osnovi) su zle. To je razlog zašto se moraju uzdizati kroz ogroman broj stupnjeva
redova stvorenja/bićâ, i u potpunosti fermentirati prije nego postanu pogodne za organiziranje ljudskog tijela i
ljudske duše. Pakleni atributi (ili ‘karakteristike’ = otrovi) ovih sastavnica (specifica) sebe jasno ukazuju u
mnogim bićima koja prethode ljudskom biću (!). Promatrajte otrovnu prirodu skoro svih metala, toksine u
biljkama, otrov u životinjama, veliki bijes, pogotovo kod životinja mesojeda, te užasnu podmuklost otrovnog crva
– i paklena zloća ovih stvorenja vas neće zaobići. Da, čak i među ljudskim bićima ovaj čisto pakleni
element/atribut sebe izražava u jako visokom stupnju, toliko da često postoji mala ili pak nikakva razlika između
mnogih ljudskih bića i Princa Tame.
119
929. Ovo čisto pakleno zlo je bilo, kroz spuštanje/silazak najmoćnije sastavnice (specificum), ‘Riječi Božje’,
prvo/najprije izloženo novoj fermentaciji kojom pakleno zlo biva promijenjeno u nebesko dobro. Ali to se ne
događa odjednom.
930. Sastavnice (specifica) u suštinskoj duši ljudskoga bića su, u trenutku kada je duh prožeo/penetrirao dušu,
zaista već nebeski čiste. Međutim tijelo ili meso ljudskoga bića je i dalje opako/zlo u svim svojim dijelovima, i
dalje (je) pakleno. Tako da to meso mora izdržati još mnoge ponižavajuće ispite, sve dok postepeno ne postane
asimilativni dio duše, koja je još od prije postala čista.
931. To je razlog zbog kojeg tijelo mora umrijeti, sa ciljem da se razloži. Tijelo mora preći u svim svojim
dijelovima u svakojake crve i, kao takvo, ponovno umrijeti i razložiti se (ili ‘rastaviti na sastavnice’; ne treba
zaboraviti da se ne samo svako tijelo, već i svaka duša, koja je isto tako sastavljena od mnogobrojnih sastavnica,
naravno zbog istog razloga, što će reći ‘pročišćavanja’, ponovno može razložiti; ‘Ovo razlaganje/dijeljenje je
znatno više izraženo u duhovnom svijetu, i sebe manifestira kroz bezbrojne čudnovate fenomene/pojave. Duša
čije ponašanje nije u dovoljnoj mjeri trenirano u skladu sa Evanđeljem se u duhovnom svijetu pojavljuje u
najrazličitijim formama, protežući se sve do gnusnih životinjskih formi, pošto je duša u svom zemaljskom životu
proćerdala/rasula dijelove specifičnih sastavnica (specifica) koje su bile nužne za njezino potpuno formiranje. Te
specifične sastavnice (specifica) više nisu prisutne u trenutku kada duša napušta tijelo. To je razlog zašto forma
duše, izvan tijela, može biti jedino sasvim nepotpuna. Takve duše tada u duhovnom svijetu, čim se nađu izvan
tijela, dobij(aj)u ogroman broj najčudnijih i obično najjezivijih izraslina.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 53:5’ J.Lorber), te, nakon toga, prijeći u bezbrojne
infuzorije/naljevnjake (infusoria = različiti mikroskopski organizmi koji se nalaze u infuziji raspadajućih
organskih tvari). Ti infuzoriji uđu u biće biljaka. Biljka se onda rastavlja/raspada u najrazličitijim stanjima;
dijelom u zemlji, dijelom u vatri, dijelom u (životinjskim) želucima. To/ovaj proces se nastavlja sve dok i
posljednji atom ne bude razložen i slobodan; u slučaju nekih ljudskih bića to uzme nekoliko stoljeća, a u slučaju
nekih više obmanutih – onih budalâ koje vole svoje tijelo – čak i više tisuća godina, sve dok se tijelâ koja ostave
za sobom u potpunosti ne razlože.
932. Suštinski, čisti pakleni kvasac svakoga tijela će ostati neraspadljiv za sva vremena kao Satanino najsuštinskije glavno vlasništvo, tako da će on ostati sa trajnim tijelom. Što god se od duševne supstance moglo
priljubiti uz njega, bez obzira koliko sićušno, će biti uzeto i utjelovljeno u dušu ljudskog bića.
933. Na taj način će cijela Satanina duša postepeno uskrsnuti kroz mnoga ljudska bića, od kojih je svako
ponaosob potpunije/savršenije/besprijekornije nego cjelokupni raniji veliki duh, što će reći, Satan. Da bi svaka
duša mogla po-primiti potpune Božanske razmjere, Bog će u nju usaditi novi duh iz Sebe (Postanak 2:7). Duša
može, kroz ovaj proces, postati u potpunosti novo biće. To je novo stvaranje koje je sasvim iznova formirano u
vatri Božanske ljubavi. Ali staro stvaranje će se vratiti u (svoj) prah i u svoju sve više rastuću nesvijest/nemoć, i
otvrdnut će se i postat će podloga i podnožak ovog novog (stvaranja).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 54’ J.Lorber
934. Ovaj cjelokupni proces ‘uzdizanja duševnih sastavnica palog duha’ (ili ‘fermentacije’), tj. ovo, s jedne strane,
Satanino nastojanje da svojoj duši ponovno vrati prijašnju kvalitetu, snagu i domet, te, s druge strane, Gospodinov
vječni red koji, silinom nepokolebljive Božanske volje, izvrće to njegovo nastojanje u Svoju korist, tako da on, i ne
znajući (!), služi ostvarenju Njegova svetog cilja (što je stvaranje BOGO-ČOVJEKA ili ‘bogolikog ljudskog postojanja
zvanog DIJETE BOŽJE’), ta ‘težnja prema gore’ (‘želja/nastojanje cijelog stvaranja da postane Čovjek’; vidi
Rimljanima 8:19), se u prirodnom svijetu/našem oku predstavlja kao ‘evolucija formi od atoma preko molekule, via
svo mineralno, biljno i životinjsko carstvo pa sve, tko bi reko’, do ČOVJEKA’.
935. Emanuel Swedenborg, ponizni sluga Novog Jeruzalema, objašnjava tu ’prirođenu’ težnju prema ’gore’, prema
’Izvoru’, tj. ’Bogo-Čovjeku’, na primjeru ’svrhovitosti’ svih triju carstava (na primjeru onog u što gledaju svrhovitosti
svih/kome koriste/poslužuju sve stvari unutar tri carstva): ‘Najniže stvari (ili ‘najniže stvorene forme’), kako je bilo
rečeno gore, (je)su sve pojedinačne stvari koje možemo pronaći u mineralnom carstvu (ili ‘koje sačinjavaju
mineralno carstvo’), što su pak različite tvari kamenih, slanih, uljnih, mineralnih ili metalnih supstanci (ili ‘što su
supstance raznoraznih vrsta, sastavljene od kamenih, slanih, uljnih, mineralnih ili metalnih materijala’)
prekrivene sa zemljom/tlom (soil) nastalom (ili ‘koje rezultira’) od biljnih i životinjskih tvari koje su
dezintegrirale (= se raspale) u najsitniju/najfiniju prašinu. U njima leže prikriveni i kraj i početak svih
svrhovitosti (‘use’ = korisnih funkcija) koje su izvedene/koje izviru iz života (ili Boga). Cilj svih svrhovitosti (ili
‘korisnih funkcija’) je nastojanje/napor u pravcu njihovog ostvarivanja (= ostvarivanje svrhe = postizavanje
koristi), a početak je sila koja djeluje iz (ili ‘kao rezultat’) tog nastojanja (The end of all uses is the endeavor to
120
produce uses, and the beginning is the acting force from that endeavor). Oni pripadaju mineralnom carstvu.
936. Posredne stvorene stvari/forme su sve pojedinačne stvari koje možemo pronaći u biljnom carstvu (ili ‘koje
sačinjavaju biljno carstvo’), (š)to su trave i biljke svake vrste, stabljike i grmovi svakojakih vrsta i stabla svake
vrste. Njihove svrhovitosti/korisnosti (= korisne funkcije) postoje da bi služile svakom pojedinačnom sastavnom
dijelu u životinjskom carstvu (ili ‘svakom pojedinačnom pripadniku životinjskog carstva’), i savršenom i
nesavršenom. Njih one hrane i oživljavaju, u njima životinje uživaju. Oni hrane njihova tijela sa svojom
vlastitom materijom (ili ‘svojim biljnim supstancama’), pružaju uživanje njihovim čulima sa ukusom, mirisom i
ljepotom, te oživljavaju njihove osjećaje. To nastojanje u njima je također od života.
937. Prve stvari (ili 'najviše stvorene forme') su sve pojedinačne stvari u životinjskom carstvu. Najniže od njih
(ili ‘najniže forme u tom carstvu’) se nazivaju insekti i crvi, srednjem/posrednom nivou pripadaju ptice i zvijeri,
a najvišem nivou čovjek/ljudska bića. Jer u svakom od tri carstva postoji najniži, srednji/posredni i najviši
sastavni dio, najniži služi srednjem (ili ‘postoji da bi služio posrednog’), a srednji pak najvišem (ili ‘a posredni
postoji da bi služio najvišem’). Na taj način se korisne funkcije/svrhovitosti svih stvorenih stvari uspinju po redu
od najnižih stvari sve do čovjeka koji je prvi/najviši po redu.
938. Postoje tri stupnja uspinjanja u prirodnom svijetu i tri stupnja uspinjanja u duhovnom svijetu. Sve
životinje su primatelji života. Savršenije životinje su primatelji života u sva tri stupnja prirodnog svijeta, manje
savršene su primatelji života u dva stupnja tog svijeta, a nesavršene su primaoci samo jednog njegovog stupnja.
Ali jedino je čovjek primatelj života ne samo tri stupnja prirodnog svijeta već također i tri stupnja duhovnog
svijeta. Zbog toga čovjek, za razliku od životinje, može biti uzdignut iznad prirode. Čovjek može analitički i
racionalno razmišljati o civilnim i moralnim stvarima koje su u domeni (literalno: ‘unutar’) prirode, a također i
o duhovnim i nebeskim stvarima koje su iznad prirode. Zaista, on može biti tako/toliko (ili ‘do te mjere’)
uzdignut u mudrost da čak vidi Boga. Iz ovog sažetka se međutim može vidjeti kako se sve stvorene stvari
uspinju do/prema Najvišem Biću, u Kojem Jedinom je (u smislu, ‘jedino to Biće jeste’) Život, i da su svrhovitosti
(= korisne funkcije) svih stvari – i stoga forme tih svrhovitosti/korisnih funkcija - pravi/istinski primatelji života.’
939. SVE STVARI U STVORENOM SVEMIRU (ili ‘STVORENOG SVEMIRA’), AKO IH GLEDAMO
KROZ NJIHOVU SVRHOVITOST (‘SVRHA’ = ZAŠTO JE NEKA STVAR STVORENA/OVDJE, ČEMU
SLUŽI?!), U SLICI REPREZENTIRAJU ČOVJEKA (= NJEGOVU SLIKU), ŠTO POTVRĐUJE/SVJEDOČI
DA JE BOG (IZ KOJEG JE SVE PROIZAŠLO I KOJEM SE SVE VRAĆA) ČOVJEK.
940. Drevni ljudi su čovjeka nazvali ‘svemir u malom’ (microcosm), zbog toga/činjenice što je on reprezentirao
‘veliki svemir’ (macrocosm), tj. svemir kao cjelinu’ (= u cijelom kompleksu); no u današnje vrijeme nije poznato
zašto su drevni ljudi tako nazivali čovjeka, pošto se u njemu ne manifestira više ništa od makrosvemira osim što
on iz životinjskih i biljnih kraljevstava dobija hranu a samim time i život svoga tijela, i to što je održavan u (za
njega) životnim uvjetima uz pomoć njegove topline, (što) vidi zbog njegova svjetla, te čuje i diše uz pomoć
njegove atmosfere (a sve je to dio tog makrosvemira). Ali ipak, te stvari ne čine čovjeka mikrosvemirom,
pošto/kako je svemir sa svim stvarima koje sadržava/su u njemu ‘makro-svemir’. Drevni ljudi su (prije/radije)
čovjeka zvali mikro-svemir ili svemir u malom, na osnovu istine koju su izvukli/dobili iz znanja o
korespondencijama, znanja koje je bilo svojina/su poznavali (ili ‘u kojima su bili’) najstariji ljudi, a također i iz
njihove komunikacije sa anđelima nebeskim; jer anđeli nebeski znaju po stvarima koje vide oko sebe da sve
stvari u svemiru, gledane kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija (viewed as to uses), reprezentiraju jednog
čovjeka (represent man as an image; imaju čovjeka za svoj cilj, njemu služe = u slici predstavljaju čovjeka).
941. Ali istina da je čovjek mikro-svemir, ili svemir u malom, pošto je stvoreni svemir, ako ga gledamo kroz
prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija, čovjekolik (in image, a man = u slici, - čovjek), ne može pasti na pamet
(literalno: ‘pojaviti se u mislima’) a samim time ni postati dio znanja bilo koga na zemlji iz ideje o svemiru kakva
se dobija (as it is viewed) iz duhovna svijeta. Nju (tu istinu) može posvjedočiti samo anđeo nebeski, koji je u
duhovnom svijetu, ili netko kome je bilo dozvoljeno/omogućeno da bude u tom svijetu i da vidi stvari koje se
tamo nalaze. Kako je to meni bilo omogućeno/dozvoljeno, ja sam u stanju, na osnovu onog što sam tamo vidio,
razotkriti tu tajnu.
942. Treba znati da je duhovni svijet u svojoj (iz)vanjskoj pojavi, u potpunosti nalik prirodnom svijetu. Tamo
se mogu vidjeti kopna, planine, brdašca, doline, ravnice, polja, jezera, rijeke i potoci vode, baš kao i u prirodnom
svijetu; stoga (i) sve stvari koje pripadaju mineralnom carstvu. Predivni vrtovi (paradises), vrtovi (gardens),
lugovi, šume i u njima stabla i grmovi svih vrsta koja daju plodove i sjeme; tamo se također mogu vidjeti biljke
(plants), cvijeće, bilje (herbs) i trave; stoga sve ono što pripada biljnom carstvu. Tamo se također mogu vidjeti
zvijeri, ptice, i ribe svake vrste; stoga sve stvari koje pripadaju životinjskom carstvu. Čovjek je tamo anđeo
121
ili duh. Ovo je bilo rečeno tako da se zna (ili ‘tako da bi se znalo’) da je svemir duhovnog svijeta u potpunosti
poput/nalik svemiru prirodnog svijeta, sa tom razlikom što stvari u duhovnom svijetu nisu fiksirane i utvrđene
poput onih u prirodnom svijetu, pošto u duhovnom svijetu ništa nije prirodno već je svaka stvar duhovna.
943. Da svemir tog svijeta u slici predstavlja/reprezentira čovjeka/ljudsko biće se sasvim jasno može vidjeti iz
ovog, da se sve upravo spomenute stvari (pogl. 321) vidljivo pojavljuju i uzimaju formu oko jednog anđela i oko
anđeoskih zajednica, kao da su bile stvorene ili proizvedene sa njihove strane; one/te stvari su oko njih stalno
(permanently), i ne prolaze. Da su one kao (da su) stvorene ili proizvedene od strane anđela se vidi po tome što se
one više ne pojavljuju kada anđeo ode, ili kada zajednica pređe na neko drugo mjesto; također, kada drugi
anđeli dođu na njihovo mjesto, pojava svih stvari oko njih (ili ‘izgled njihova okruženja’) se promijeni – u
rajskim vrtovima se promijene stabla i plodovi, u cvjetnim vrtovima cvijeće i sjemenje (u smislu, ‘u vrtovima se
može pronaći drugačije cvijeće i sjemenje’), u poljima biljke i trave, a također se mijenjaju i životinje i ptice. Te
stvari (ili ‘ti fenomeni’) se događaju i mijenjaju na ovaj/opisani način, pošto sve te stvari uzimaju formu/dobijaju
svoj oblik/postoje u skladu sa anđeoskim osjećajima i posljedičnim mislima, jer one su korespodencije (= jer riječ
je o korespondentnim formama).
944. A pošto su stvari/forme koje korespondiraju podudarne sa onim sa čime korespondiraju, one su prema
tome oblika koji reprezentira tu stvar (they are in image representative of it = reprezentativna slika te stvari).
Sam (ili ‘ovaj’) oblik se ne vidi (ili ‘nije vidljiv’) kada se ove gledaju u njihovim formama, on se vidi samo kada se
na njih gleda s obzirom na njihove svrhovitosti/korisne funkcije. Bilo mi je dozvoljeno percipirati da anđeli, kada
su im oči otvorene od strane Gospodina, i kada vide ove stvari od njihovih svrhovitih korespodencija, prepoznaju
i vide sebe u njima.
945. Dakle, pošto stvari koje postoje oko anđela, koje su kao takve korespondentne (ili ‘pošto fenomeni koji se
pojavljuju oko anđela, koji kao takvi korespondiraju’) sa njihovim osjećajima i mislima, reprezentiraju svemir,
u kojem se pojavljuju kopna, biljke i životinje, a oni sačinjavaju sliku koja je reprezentativna za toga anđela,
očigledno je zašto su drevni ljudi čovjeka zvali mikro-svemirom.
946. Da stvari ovako stoje je bilo u izobilju potvrđeno u Nebeskim Tajnama (Arcana Caelestia), a također i u
knjizi Raj i Pakao (Heaven & Hell), a povremeno također i na prijašnjim stranicama kada je riječ bila o
korespodencijama. Tamo je bilo ukazano da u stvorenom svemiru ne postoji ni jedna jedina stvar koja nema
korespondenciju sa nečim u čovjeku, ne samo sa njegovim osjećajima i njegovim mislima, već također i sa
njegovim tjelesnim organima i unutrašnjostima (viscera); ipak, ne sa ovima kao supstancama već sa njihovom
svrhom/njihovim korisnim funkcijama. Zbog ovoga se u Riječi Božjoj, gdje se spominje/govori o crkvi i čovjeku
u crkvi, često spominju stabla, poput ‘masline’, ‘vinove loze’, ‘cedra’; govori se o ‘vrtovima’, ‘lugovima’,
‘šumama’; i o ‘zvijerima zemaljskim’, ‘pticama nebeskim’ i ‘ribama morskim’. Oni su tamo spominjani jer
korespondiraju, i putem korespondencija čine jedno, kako je već bilo rečeno gore; dosljedno tome, kada čovjek o
takvim stvarima čita u Riječi, anđeli ne percipiraju te objekte, već umjesto toga crkvu ili ljude od crkve s
obzirom na njihova stanja (ljubavi i mudrosti).
947. Pošto sve stvari u svemiru u slici načiče na čovjeka/ljudsko biće, Adamova mudrost i inteligencija su
opisane sa ‘Edenskim vrtom’, u kojem je bilo svih vrsta drveća, također rijeka, dragog kamenja, i zlata, i
životinja kojima je on dao ime; a sa svime time su se predstavljale stvari koje su bile u Adamu, koje sačinjavaju
biće koje mi nazivamo (ili ‘ono što se naziva’) Čovjek (Adam = Čovjek). Skoro ista stvari su rečene o Asiriji,
kojom se predstavlja crkva s obzirom na inteligenciju (Ezekiel 31:3-9); i o Tiru, kojim je predstavljena crkva s
obzirom na znanje o dobrima i istinama (Ezekiel 28:12, 13).
948. Iz svega ovoga se može vidjeti kako sve stvari u svemiru, ako ih gledamo kroz prizmu svrhovitosti (ili
‘gledane od korisnih funkcija’), imaju odnos u slici prema čovjeku, a to svjedoči da je Bog čovjek. Jer takve
stvari kakve su gore bile spomenute se formiraju oko anđeoskog čovjeka, ne od anđelâ, već od Gospodina kroz
anđele. Jer one uzimaju svoju formu od upliva/utjecaja Gospodinove Božanske Ljubavi i Mudrosti u anđela, koji
je primatelj, i pred čijim očima je sve to predstavljeno/doneseno poput stvaranja svemira. Iz toga oni znaju da je
Bog Čovjek i da je stvoreni svemir, ako ga gledamo kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija, Božja slika.
122
949. SVE STVARI KOJE JE STVORIO GOSPODIN (JE)SU OBLICI SVRHOVITOSTI/KORISNIH
FUNKCIJA. ONE SU OBLICI SVRHOVITOSTI/KORISNIH FUNKCIJA PO REDU, STUPNJU I S
OBZIROM DA SE ODNOSE PREMA ČOVJEKU, I KROZ ČOVJEKA PREMA GOSPODINU, IZ KOJEG
PROIZLAZE
950. U svezi ovoga/na ovu temu (ili ‘u svezi ovih tema/subjekata’) je gore bilo ukazano; Da iz Boga Stvoritelja
ništa ne može proizaći osim nečeg svrhovitog/korisnog/nečeg što za kraj ima određenu Božansku svrhu (pogl.
308); da svrhovitosti svih stvorenih stvari uspinju po stupnjevima od najizvanjskijih/najnižih stvari prema
čovjeku, i kroz čovjeka ka Bogu Stvoritelju, iz Kojega proizlaze (pogl. 65-68); da kraj (Božjeg) stvaranja uzima
svoju formu (ili ‘nalazi svoj izražaj’) u naj-izvanjskijem/naj-udaljenijem (outmost), a taj kraj jeste, da se sve
stvari mogu vratiti Bogu Stvoritelju, i da se ostvari sjedinjenje (pogl. 167-172); zatim, stvari su svrhovite u onoj
mjeri u kojoj gledaju (have regard) u Stvoritelja (pogl. 307); da Božanstvo iz nužnosti mora imati biće i formu u
drugim stvarima koje je samo stvorilo (pogl. 47-51); da su sve stvari u svemiru primatelji (Božanske ljubavi i
mudrosti) u skladu sa svojom svrhovitošću, i to u skladu sa stupnjevima (pogl. 58); da je svemir, gledano kroz
prizmu svrhovitosti, Božja slika (pogl. 59); I mnoge druge stvari pored ovih. Iz svega toga je jasna ova istina, da
su sve od strane Gospodina stvorene stvari svrhovite (uses = korisne funkcije), i da su one svrhovite (ili ‘oblici
korisnih funkcija’) u onom redu, stupnju i s obzirom da se odnose prema čovjeku (koliko služe čovjeku), i kroz
čovjeka prema Gospodinu iz Kojeg proizlaze. Sada nam još preostaje reći neke detaljnije stvari u svezi
svrhovitosti (ili ‘oblika korisnih funkcija’).
951. Pod čovjekom, prema kojem se svaka svrha odnosi (= koji je svrha svega), se ne misli samo na pojedinačnu
osobu već također i na skupinu ljudi, također i na veću ili manju zajednicu, poput federacije, kraljevstva, ili
carstva, ili na tu najveću zajednicu, cijeli svijet, jer svaka od ovih je čovjek. Također i na nebesima, cijelo
anđeosko nebo je ispred Gospodina jedan čovjek, a također i svaka zajednica na nebu; iz toga proizlazi da je
svaki anđeo čovjek. Da je to tako može se vidjeti u djelu ‘Raj & Pakao – 68-108’. To pojašnjava ono što se
podrazumijeva pod čovjekom u onome što slijedi.
952. Konačni kraj svega stvaranja/cilj svega što je stvoreno jasno ukazuje što je svrhovitost (ili ‘što je forma
korisnosti’). Konačni kraj svega stvaranja/svemira je postojanje anđeoskog neba; a kako je anđeosko nebo kraj,
kraj je također čovjek ili ljudska rasa, pošto je nebo sastavljeno od ljudi/iz ljudske rase. Iz toga slijedi kako su
sve stvorene stvari posredni krajevi, i da su one svrhovitosti u onakvom redu, stupnju i s obzirom da se odnose
prema čovjeku i kroz čovjeka prema Gospodinu.
953. Pošto je konačni kraj svega stvaranja anđeosko nebo od ljudske rase, i stoga sâma ljudska rasa, sve druge
stvari su prema tome posredni krajevi koji se, pošto se odnose prema čovjeku, odnose prema ovim trim stvarima
u njemu, njegovu tijelu, njegovom racionalnom, i njegovom duhovnom, sa ciljem njegovog sjedinjenja sa
Gospodinom. Jer čovjek ne može biti sjedinjen sa Gospodinom ako nije duhovan, niti može biti duhovan ako nije
racionalan, niti može biti racionalan ako njegovo tijelo nije u zdravom stanju. Te tri stvari su poput kuće; tijelo
je poput temelja, racionalno je poput nadgradnje, a duhovno poput onih stvari koje su u kući, dok je sjedinjenje
sa Gospodinom poput njegovog obitavanja/nastanjivanja u toj kući. Iz ovog se može vidjeti u kakvom redu,
stupnju i na koji način svrhovitosti (uses; koje su posredni krajevi u stvaranju) imaju odnos prema čovjeku,
poimenice (1) održavaju njegovo tijelo, (2) usavršavaju njegovo racionalno (um), (3) i primaju ono što je duhovno
od Gospodina.
954. Forme svrhovitosti za održavanje tijela su u svezi sa njegovom ishranom, njegovim oblačenjem, njegovim
stanovanjem/mjestom gdje živi, njegovom rekreacijom i uživanju, njegovom zaštitom i održavanjem uvjeta
njegova života. Forme svrhovitosti koje su stvorene za prehranu tijela su sve stvari iz biljnog kraljevstva
podobne za hranu i piće, poput voća, grožđa, žita, povrća i bilja; u životinjskom kraljevstvu sve stvari koje se
jedu poput, volova, krava, junaca, jelena, ovaca, kozlića, koza, jagnjadi, kao i njihova mlijeka; također i ptice i
ribe razne vrste. Forme svrhovitosti stvorene za oblačenje tijela su razni drugi proizvodi iz ova dva kraljevstva;
na isti način, svrhovitosti za njegovo stanište, također za rekreaciju, uživanje, zaštitu te održavanje uvjeta
njegova života. Oni nisu spomenuti na ovom mjestu jer su svima jako dobro poznati, a samo nabrajanje bi
zauzelo pre-više stranica. Da budemo sigurni, postoje mnoge stvari koje čovjek ne koristi; no ako nešto nije
direktno korisno za čovjeka to ne znači da nije svrhovito (= da nema korisnu funkciju), ono osigurava njihovo
postojanje. Krivo korištenje svrhovitih stvari je također moguće, no ni krivo korištenje ne umanjuje njihovu
svrhovitost, baš kao što ni falsificiranje istine ne umanjuje istinu osim kod onih koji ju falsificiraju.
955. Oblici svrhovitosti/korisnih funkcija za usavršavanje čovjekove racionalne sposobnosti su sve discipline
koje daju/omogućavaju instrukciju o gore navedenim subjektima, i koje se zovu nauke i istraživačke grane, te
pripadaju prirodnim, ekonomskim, civilnim i moralnim poslovima, koje čovjek nauči ili od roditelja ili od
učitelja, ili iz knjiga, ili iz druženja sa drugim ljudima, ili pak vlastitim reflektiranjem na te subjekte (= osobnim
razmatranjem tih stvari). Te stvari usavršavaju racionalno u onoj mjeri u kojoj su korisne na najvišem nivou,
123
dok su trajne u onoj mjeri u kojoj su primjenjivane u životu. Prostor nam ne dozvoljava nabrajanje svih tih
svrhovitosti, iz dva razloga, prvo zbog njihovog velikog broja i drugo zbog njihovog različitog odnosa prema
općem dobru.
956. Forme svrhovitosti za recepciju duhovnog od Gospodina su sve stvari koje pripadaju religiji i otud
obožavanju Boga; prema tome sve stvari koje naučavaju spoznaju i znanje o Bogu te znanje i spoznaju o
dobrima i istinama, i stoga vječnom životu, koje čovjek dobija na isti način kao i druga znanja, od roditelja,
učitelja, rasprava, i knjiga, a posebice tako što primjenjuje u životu ono što je naučeno; a u Kršćanskom svijetu,
od doktrinâ i razgovora iz Riječi, i kroz Riječ od Gospodina. Te forme svrhovitosti u njihovom dometu i dosegu
mogu biti opisane istim izrazima kao forme svrhovitosti za tijelo, kao ishrana, oblačenje, stanište, rekreacija i
uživanje, te očuvanje uvjeta života, samo ako se apliciraju duši; ishrana odgovara dobrima ljubavi, odjeća
istinama mudrosti, stanište (odgovara) nebesima, rekreacija i uživanje (odgovaraju) radosti života i veselju
nebeske radosti, zaštita (odgovara) sigurnosti od zla koje navaljuje/napada, i održavanje uvjeta života vječnom
životu. Sve te stvari su dane od strane Gospodina u skladu sa spoznajom kako su sve tjelesne stvari također od
Gospodina te da je čovjek jedino sluga i upravitelj kuće kojem su bila povjerena Gospodinova dobra (Matej
24:45-51; 25:14-30; Luka 12:42-48).
957. Da su takve stvari bile dane čovjeku na korištenje i da uživa u njima, te da su one besplatan poklon, je
očigledno iz stanja anđela na nebesima, koji imaju, baš kao i ljudi na zemlji, tijelo, racionalnu sposobnost, i
duhovni karakter. Oni se hrane besplatno, jer hrana im se daje svakodnevno; oni se oblače besplatno, pošto im je
odjeća također dana; njihova obitavališta su također besplatna, jer kuće su im dane; niti oni imaju ikakvu brigu
oko ovih stvari (Matej 6:25-34; Luka 12:22-32); I sve dok (ili ‘i u onoj mjeri u kojoj’) su racionalno-duhovni, (u
toj mjeri) oni uživaju razna zadovoljstva, zaštitu, te očuvanje nihovog stanja (= tih uvjeta života). Razlika je u
tome da anđeli vide kako su te stvari Gospodinovi darovi – pošto su stvari u duhovnom svijetu stvorene u skladu
sa njihovom ljubavlju i mudrošću, - kao što je bilo ukazano u prethodnoj raspravi (pogl. 322); ali/dok ljudi to ne
vide, pošto je njihova žetva godišnja i nije u skladu sa njihovim stanjem ljubavi i mudrosti već je u skladu sa
količinom truda kojeg su uložili u nju.
958. Iako se kaže da su ove stvari svrhovite (= korisne funkcije), pošto kroz čovjeka imaju odnos sa
Gospodinom, ipak se za njih ne smije reći da su one svrhovite od čovjeka za Gospodina, već/prije od Gospodina
za čovjekovo dobro (ili ‘da izviru u Gospodinu za dobro čovječanstva’), pošto su u Gospodinu sve svrhovitosti
beskonačno ujedinjene u jedno, dok u čovjeku nisu svrhovite osim od Gospodina; jer čovjek ne može učiniti
dobro sam od sebe, već jedino od Gospodina, a dobro je ono što se naziva svrhovitošću. Suština duhovne ljubavi
je činiti dobro drugima, ne zbog vlastite koristi već zbog njihova dobra; beskonačno više je to suština Božanske
ljubavi. Ona je poput ljubavi koju roditelji imaju prema svojoj djeci, iz koje roditelji čine dobro njihovoj djeci iz
ljubavi, ne zbog vlastite koristi već zbog dobra djece. Ovo se posebice može vidjeti na ljubavi koju majka ima
prema svojoj djeci. Pošto je Gospodin Onaj Kojeg treba obožavati, Kome se treba klanjati i Kojeg treba slaviti,
pretpostavlja se da On voli obožavanje, klanjanje i slavu zbog Svoje vlastite koristi; no On ih voli zbog
čovjeka/čovjekove koristi, pošto se uz njihovu pomoć čovjek stavlja u stanje u koje Božanstvo može utjecati i kao
takvo biti percipirano/spoznato; jer uz njihovu pomoć čovjek odbacuje ono što mu je vlastito, što spriječava upliv
i recepciju, jer ono što je čovjekovo, što je ljubav prema sebi, stvrdnjuje srce i zatvara ga. To se otklanja tako da
čovjek spozna da od njega ne dolazi ništa osim zla a od Gospodina ništa osim dobra; ovom spoznajom se
čovjekovo srce smekšava i on postaje ponizan, iz čega izvire obožavanje i klanjanje Bogu. Iz svega ovoga slijedi
kako je svrhovitost koju Gospodin izvršava za Sebe kroz čovjeka ta da Čovjek može biti u stanju činiti dobro iz
ljubavi, a pošto je to Gospodinova ljubav, njezina recepcija je uživanje Njegove ljubavi. Stoga neka nitko ne
vjeruje kako je Gospodin sa onima koji Ga samo obožavaju, On je sa onima koji vrše Njegove zapovijedi, stoga
koji čine ono što je svrhovito (who perform uses); sa takvima On ima svoje obitavalište, a ne sa prethodnima (tj.
sa onima koji Ga ‘samo’ obožavaju).’
E.Swedenborg ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi
& mudrosti - 65, 66 (vidi pogl. od 61-68’) & 319-335’
959. William Blake, još jedan od Gospodinovih vjernih slugu, (koji je, usput rečeno, na svojim policama imao
Swedenborgovu knjigu ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti’!!), je u trenutku objavljivanja svoje
ponajveće poeme, ’Four Zoas’ (’Četiri Života’), bio itekako svjestan činjenice kako cijelo stvaranje u sebi žudi/vapi za
‘Čovjekom’ (vidi Rimljanima 8:19):
124
960.
’Man looks out in tree & herb & fish & bird & beast
Collecting up the scatter’d portions of his immortal
Body
Into the Elemental forms of every thing that grows.
...
In pain he sighs, in pain he labours in his universe
Screaming in birds over the deep, & howling in the
Wolf
Over the slain, & moaning in the cattle & in the winds
...
And in the cries of birth & in the groans of death his
Voice
Is heard throughout the Universe; wherever a grass
Grows
Or a leaf buds, The Eternal Man is seen, is heard, is felt
(’Čovjek se zagledâ u stablo & biljku & ribu & pticu & zvijer
Sakupljajući rasute/raspršene dijeliće svog besmrtnog
Tijela
U elementarne forme svake stvari koja raste.
...
U boli on uzdiše, u boli on radi u svemiru svom
Kričući u pticama nad ponorom, zavijajući u
Vuku
Nad plijenom, & stenjući u stoki i u vjetrovima
...
I u plaču rođenja i u jecajima smrti njegov
Glas
Se čuje/prožima Svemir: gdje god da trava
Raste
Ili list pupa, Vječni Čovjek se vidi, čuje, osjeti
I sve njegove boli, sve dok ponovno ne prisvoji svoje drevno blaženstvo.’
W.Blake ’Four Zoas’ (’Četiri Života’)
961.
A da su ovog od davnina bili svjesni ’mudri’ ne samo u Kršćanstvu, svjedoči divna pjesma Perzijskog mistika,
Jelal ed Din Rumija (1207-1273), ’Umro sam u kamenu’:
962.
"I died from minerality and become vegetable
And from vegetativeness I died and become animal.
I died from animality and became man.
Why fear then? Have through death I ever lost?
Next time I shall die,
That angels' wings I thereupon shall bear.
Yet angel, too, I'll not forever be,
God's face alone goes through eternity.
Far beyond angels' spheres my wings away
Will carry me to heights beyond mind's reach.
Oh, let me not exist!
For like a harp's sweet strains
The knowledge sounds within me that we shall to Him return.’
(‘Umro sam u kamenu i izniknuo u biljku/i postao sam biljka,
I u biljci sam umro i postah životinja,
Umro sam kao životinja i onda čovjekom postah,
Zašto onda strah (od nestajanja kroz smrt)? Zar sam kroz smrt ikad izgubio?
Umrijet ću i sljedeći put
Tako da anđeoska krila mogu nositi.
125
Ali ni anđeo, također, neću zauvijek biti,
Božje lice se jedino prostire kroz vječnost.
Daleko iza anđeoskih sfera moja će me krila
Odnijeti, do visina iza granica uma.
Oh, neka me nema!
Jer poput slatkih melodija harfe
U meni odzvanja znanje da ćemo se Njemu vratiti.’)
963. Sljedeće što ćemo razmotriti je način na koji se ‘zarobljena’ Satanina duša ‘uzdiže’ prema Bogu, tj. otkrit ćemo
kako to/na koji način i kojim putem Gospodin Bog, od ‘praha zemljanog’, ili ti ga sasvim zarobljene i malo-brojne
duševne inteligencije (‘Individualne inteligencije, ili ‘Božanske iskre’ sa ustrajnom psihičkom voljom’, su u sebi uvijek
iste, jedino se razlikuju po tome što u mineralima još jako malo inteligencija nastupa (= pojavljuju se) udruženo, dok je
kod biljaka i posebno u već formiranom životinjskom carstvu već na djelu prisutna veća količina istih. Mineral broji
osam, devet, deset do najviše dvadeset inteligencija, dok su to recimo kod nekih biljaka više tisuća, kod nekih životinja
više milijuna i milijuni milijuna, a kod ljudi su to bezbrojne inteligencije iz svih zvijezda i svih atomskih čestica zemlje.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 46:7’ J.Lorber),
inteligencijekoja u tom trenutku, u ‘materijalnom’ svijetu, za nas postaje vidljiva kao ‘prah zemljani’ ili
materija/kamen/mineral, stvara Čovjekovu dušu (ili ‘Bogoliko-postojanje’), dušu koja je u sebi
konglomerat/koncentracija/sastavljena od nebrojeno mnogo istih takvih ‘zasebnih individualnih inteligencija’ (‘A broj
različith vrsta životinja u vodama, na zemlji i u zraku je bio poput broja čovjeka koji je bio napravljen od tog broja i koji
je bio kao broj Ljubavne milosti i kao broj budućeg spasenja i ponovnog rođenja koje iz njega proizlazi.’ Gospodin Isus
Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo - 1/7:6’ J.Lorber), inteligencija koje su,
prije sjedinjenja/formiranja najuzvišenije i najsavršenije forme, ljudske duše, morale proći izuzetno dugotrajan put
pročišćavanja/fermentacije i usavršavanja.
964. ‘U osnovi, niti biljno niti mineralno kraljevstvo ne postoje u čistoj formi pošto su, u stvarnosti, oba ta
kraljevstva također životinjska kraljevstva. Svaki se mineral sastoji od mnogo mikroskopskih životinjskih vrsta;
a unutar tih životinjskih vrsta (= mikroskopskih životinjica) se može pronaći isto toliko puno individualnih
psihičkih inteligentnih sastavnica. Onome koji ima bar malo istinske mudrosti duha neće biti teško utvrditi
osnovne inteligentne specifične sastavnice u svakom mineralu baš kao i u svakoj biljci.
965. Sve što morate učiniti je ustanoviti karakteristike minerala ili biljke; onda ćete također pronaći mnoge
različite vrste osnovnih specifičnih sastavnica (specifica), od kojih je svaka jedinstvena i stoga, sa jednom
inteligencijom, ispunjava jednu pojedinačnu svrhu u mineralu. Sa ciljem da bi mineral mogao postati ono što
jeste i ono što bi trebao biti, različite vrste specifičnih sastavnica (specifica) koje pripadaju mineralu se moraju
ujediniti da bi formirale pojedini mineral što je nužno(st) u skladu sa redom. Kako bi ovo dobro shvatili,
poslužiti ćemo se jednim primjerom. Ako istražimo/promotrimo željezo, i ako nabrojimo pojedinačne
karakteristike ovog metala, vidjet ćemo što je nužno za njegovu formaciju. S jedne strane, željezo je teško. Što
prouzrokuje tu težinu? Specifična sastavnica koja se izdiže iz najunutarnjijih zemaljskih komora, iako ovdje
zavezana za ovaj metal, još uvijek kurs svoje inteligencije usmjerava ka tamo gdje je toliko dugo vremena bila
protjerana/prokleta. Ljubav u ovoj sastavnici kao da je prema dole.
966. Uočavate nadalje čvrstinu željeza. Ova karakteristična specifična sastavnica sakriva u sebi odvojenu
inteligenciju potpune sebičnosti, a sa njom, naravno, tvrdoću (= neosjetljivost) prema bilo kakvoj ljubavi prema
bližnjem. Ova specifična sastavnica (specificum) je također od dolje.
967. Nadalje, mi otkrivamo kako je željezo savitljivo, što već predstavlja višu psihičku inteligenciju, ponizno
popuštanje. To je ujedno razlog zbog kojeg je ova specifična sastavnica moćnija od prethodne dvije. Prve dvije ne
gube ništa od svoga karaktera kroz prisustvo ove specifične sastavnice, no moraju djelovati u skladu sa njom. To
je razlog zašto željezo postaje više savitljivo i kovno/duktilno kada se ugrije.
968. To stanje korespondira sa ljudskom poniznošću. Što se više popustljiva poniznost i volja testiraju kroz
vatrena iskušenja, to oni postaju sve više prilagodljiviji/popustljiviji. Ova specifična sastavnica je, bilo kako bilo,
ipak od dole, ali je već od dobre vrste jer je naučila poslušnost.
969. Sljedeća razlikujuća karakteristika (specificum) je rastvorivost, razriješivost. Željezo se, kako znate, može
otopiti bilo kiselinom bilo vatrom. Inteligencija slobode leži unutar ove specifične sastavnice; ako ona pronađe
mogućnost za svoje oslobađanje, ona vuče sa sobom sve ranije spomenute specifične sastavnice. Ova specifična
sastavnica po prirodi također korespondira sa centrifugalnom silom (od centra), koja bi se širila do
beskonačnosti ako ne bi imala svoje ograničenje.
126
970. Pored toga, ima još jedna karakteristika koja spriječava da se to dogodi: jedna inteligentna sastavnica
koja izražava nepokolebljivu čvrstinu. Ova specifična sastavnica se želi povući u sebe te je stoga protusila
prijašnje. Ova specifična sastavnica ograničava onu koja teži širenju, dok prijašnja centrifugalna kontrolira
potonju centripetalnu (prema centru).
971. Opet primjećujemo još jedan atribut ovog metala; to je lakoća uz pomoć koje postaje užareno crven u
vatri. To je uzrokovano sa specifičnom sastavnicama bijesa u željezu, koji je obično u stanju mirovanja. Kada se
stimulira, on uništava sve druge specifične sastavnice te ih promijeni/premjesti u svoje vlastito stanje. Sve
specifične sastavnice koje su do sad bile opisane dolaze od dole, i ni u kojem smislu ne bi, same od sebe,
sačinjavale stvarno željezo. Sastav/sklop željeza postaje moguć jedino uz pomoć zasićenja plemenith specifičnih
sastavnica koje dolaze sa zvijezda. Kako se te specifične sastavnice mogu prepoznati?
972. Kada se željezo (pro)trlja, ono postiže metalni, kiselkasti miris. Ovaj miris je specifična sastavnica sa
inteligencijom koja već svjedoči o aktivnoj ljubavi, baš kao što je u svim ostalim kiselinama i u slobodnom kisiku
prisutan dobro poznati životni zrak. U duhovnom smislu je to aktivna ljubav, koja je u stvarnom smislu sâm
život. Ova sastavnica je ujedinjujući princip specifičnih sastavnicâ željeza. Ne samo da ta specifična sastavnica
prožimlje željezo u potpunosti, već ga ta specifična sastavnica (aktivna ljubav) zaokružuje (željezo) sa svojom
vlastitom školjkom kisika. Otud izvire/tu su izvori mirisa željeza.
973. Još jedan atribut ovog metala je njegova ogromna želja da prihvati elektricitet. Uzrok tome je ista
specifična sastavnica (specificum) u ovom metalu; to je inteligencija pokretljivosti, a sa njom i želja za
društvenim sjedinjenjem. Ova specifična sastavnica nije ograničena poput ranijih, već je to specifična sastavnica
koja prožimlje i okružuje (encompassing) ovaj metal, isto kao i ranije spomenuta specifična sastavnica. Ali pošto
je povezana sa ranijim specifičnim sastavnicama, ona će činiti/ulagati neprestane napore da ih oslobodi te
pridobije za sebe.
974. Obično se(be) ukazuje u obliku rđe, koja u procesu vremena izmjeni (literalno: ‘izokrene’) i razloži cijelo
željezo. Rđa po sebi u stvari nije električna sastavnica koja neprestano ostaje slobodna, već su to ranije specifične
sastavnice koje su spojene sa ovom slobodnom specifičnom sastavnicom, a ova specifična sastavnica (rđa) teži da
postane poput ove električne sastavnice. Ova specifična sastavnica (specificum) je prema tome također od gore.
975. Još jedan od atributa željeza je njegov sjajni omotač (luster) bijelo-sive boje. Ova specifična sastavnica
nosi u sebi kvalitetu ‘mirnoće’. Jedino se u mirnoći sve može balansirati, i kao rezultat toga se pojavljuje glatka
površina koja je receptivna za svjetlo poput površine ogledala. Ova specifična sastavnica je osobita/svojstvena
svom željezu ali nije čvrsto spojena sa njim. I ova sastavnica se ujedinjuje sa njime samo kada je njegova
površina očišćena, poravnata i ispolirana. Bilo kako bilo, ako bi njegovi dijelići – koji se u potpunom miru
odmaraju na površini – bili uništeni kroz trenje, i koroziju, sastavnica bi istog trenutka napustila tu točku. Duša
je jedino prijemčiva za svjetlo kada uđe u mirnoću svoga duha, pošto je u duhu glavni princip mirnoća
(peacefulness). To je ujedno razlog zbog kojeg drevni mudraci svoje umrle nisu ispraćali sa ničim do željama za
mirnoćom i svjetlom.
976. Kada se metal željezo kuje, on postaje elastičan. Ta elastičnost je također specifična sastavnica od gore, i
istoznačna je sa sređenom/organiziranom/usmišljenom (orderly) snagom volje koja se ne mijenja iz dana u dan.
Ako bi ova sila bila otklonjena (ili ‘ako bi odstupala’) bilo kojim putem (ili ‘na bilo koji način’), ona bi se odmah
(po)vratila svojoj ranijoj upravi (ili ‘smjeru’). Ova specifična sila je jedna od najraširenijih u najnižoj sferi
zraka, i prožimlje svaki atom zraka; to je razlog zbog kojeg je sam zrak elastičan u najvećoj mogućoj mjeri.
977. Iako ova sila dolazi od gore, ona prožimlje cjelokupnu zemaljsku kuglu, te je glavni razlog za sva
kretanja/pomicanja unutar i na njoj. Ona je stvarni/aktuelni princip koji uzrokuje kretanje i elasticitet svih
tijela. Ona jedino u vatri slabi/opada, pošto je tada potaknuta na pre-veliku aktivnost – no ova najvažnija sila
nikako ne može nestati/biti uništena. Kada ju crveno-užareno željezo naizgled izgubi, elastična sila se vrati čim se
željezo ohladi i čim ga se ponovno kuje.
978. Ova specifična sastavnica (specificum) je povezana sa svjetlom, pošto se sastoji od svjetlosnih atoma. Ona
se drži u izuzetno malim prozirnim mjehurićima koji penetriraju/prodiru u sve pore materije. Ako su te pore
smrvljene i zatvorene kovanjem tako da ti elastični mjehurići sa specifičnim sastavnicama ne mogu pobjeći, onda
one ukažu svoje snažno prisustvo kada se željezo savija. One ga trenutačno prisiljavaju da se vrati u onom
pravcu koji najbliže korespondira sa njihovom pozicijom pod pritiskom.
979. Nekoliko prirodnjaka je nazvalo ove atome svjetla ‘eterične svjetlosne monade’. Ova oznaka je korektna,
jer se izrazom ’monada’ na određeni način u svojoj vrsti označava jedno zasebno ili pojedinačno. Pošto ova
specifična sastavnica ima svoj izvor u svjetlu, ona je izuzetno posebna/čudna/osebujna, posebice u svojoj
127
intelektualnoj sferi. Ona voli mir (ili ‘mirnoću’) te ju traži sa najvećom upornošću. A s obzirom da sam princip
mirnoće leži u njoj samoj, bilo kakvo ograničenje uzrokuje da ona traži svoje prethodno stanje mirnoće, stoga
kada je izvan svoga ekvilibrijuma/ravnovjesja ona pokazuje (excercises) najveću silu motivacije, kojoj ništa ne
može stati na put.
980. To je još jedna nova specifična sastavnica (specificum), nova inteligencija, u ovom metalu. Ona se
dokazuje/potvrđuje na isti način kako to čini u biljkama i životinjama, što vodi do zaključka kako je za željezo
nemoguće da je mrtvo tijelo, jer kada je stimulirano na pravi način/pravim sredstvima ono sadržava istu
inteligentnu moć/silu koja je aktivna i u životinjama.
981. Od čega se, u stvari, ova specifična sastavnica sastoji? Jedna izuzetno mala iskra svjetla u već spomenutom
mjehuriću. Ova mala iskrica je inteligencija sa čvrstom/ustrajnom (ili ‘onom koja ne odustaje’) psihičkom
voljom koja mirno ostaje u svom zatvoru sve dok nije stimulirana sa potiskom ili pritiskom. Ako je, bilo kako
bilo, ona spriječena kada utječe u mjehurić, onda se budi unutar svoje školjke te ruši/probija zidove, kao što to
čini zrak sa zidovima balona. Ako bi pritisak ili potisak bio premali, ona otkriva svoju prisutnost kroz drhtanje,
kroz koje obično izvire zvuk (ili ‘što obično uzrokuje zvuk’). Ako bi, međutim, pritisak ili udarac bio jači, onda
ona dere svoju školjku i iskri/svjetluca se kao svijetleća iskrica vatre. To je razlog zbog kojeg ova specifična
sastavnica izgleda slobodno aktivna u vatri i uništava sve čega se dotakne.
982. Sada kada ste se upoznali sa specifičnim sastavnicama ovog zasebnog metala, a kako su ove također
prisutne i u biljnom i u životinjskom kraljevstvu, što će nas spriječiti da prihvatimo kako i u metalima i
mineralima također postoji animalni život?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 45, 46’ J.Lorber
Sunčevi svjetlosni atomi
983.
‘Vi ćete vjerovati kako je voda majka životinjskog svijeta. Ali to nije tako. Prva kategorija u životinjskom
svijetu su beskonačno mali stanovnici etera. Unutar ovog su oni više manje ono što vi u vašem jeziku nazivate
‘atomima’. Ako te male mikroskopske životinjice želite vidjeti sa vašim očima, trebate uvećati takvu točkicu
trilijun puta - nešto što vi najvjerojatnije nikad nećete postići u zemaljskom životu. Ni jedno smrtno oko neće biti
u stanju vidjeti stvari kakve one uistinu/u stvarnosti jesu, jedino oko duha je to u stanju učiniti.
Te životinjice su u formi sferne/okrugle, (a) njihova površina je izuzetno glatka. Njihova hrana je
suština/esencija svjetla. Njihov životni vijek je trilijunti dijelić sekunde, nakon čega se one sjedinjuju u njihovim
triljunima da bi započeli formirati drugu kategoriju živih bića, iako se ova ne razlikuju previše od svojih
prethodnika što se same veličine tiče. Njih se može nazvati ‘monade’. Ovaj tip životinje za/kao svoje stanište ima
planetarnu sferu. (Njihov) životni vijek traje tisuću bilijunti dijelić sekunde. Na isti način je jedna kategorija
životinja, skoro potpuno istih u obliku, formirana nakon druge, svaki puta sa životom na višoj potenciji. Životni
vijek ovih entiteta će postepeno rasti do tisuću milijuntog dijelića sekunde.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Nebeski Otac
‘Nebeski Darovi – 1 knjiga, str 82’ J.Lorber
984. Da bi što bolje shvatili cjelokupan proces ‘nastajanja’ ili ‘stvaranja’ ljudske duše, mi ipak moramo krenuti od
‘početka’, od Sunca, tj. mi ćemo kao našu početnu ili izvornu točku uzeti naše Sunce (treba imati u vidu kako ovaj
proces, o kojem je bilo riječi u 880-886 pogl., ne započinje u/na našem Suncu, no mi moramo uspostaviti ovaj odnos, tj.
locirati/ustvrditi relativnu početnu točku da bi sam proces, koji je uvijek i svugdje isti, mogli na zadovoljavajući način i
shvatiti) koje i dan danas, lako se u to uvjeriti, svojim zrakama topline i svjetlosti, tj. onim što iz njega zrači ili izvire
(onime što Sunce ‘ejakulira’; točnije bi bilo reći ‘onime što to što iz sunca izvire u sebi sadržava’; vidi E.Swedenborg
‘Anđeoska ljubav u svezi Božanske ljubavi & mudrosti – 12’), stvara/daje i održava život na našoj Zemlji.
985. ‘Što je, onda, samo (u sebi) Sunce? Sunce je, kao entitet, planeta u usavršenom stanju, a sve planete su
‘sateliti’ ove velike i usavršene planete. Ali koji je izvor takvog izuzetnog svjetla koje okružuje takvu usavršenu
planetu?
986.
128
Svjetlo dolazi/izvire iz duhovne ljubavi-radosti duhova koji okružuju tu usavršenu planetu. Da li su ti
duhovi već potpuno usavršeni? Ovo pitanje mora ponovno biti podijeljeno i to u sedam različitih točaka koje,
usprkos tome, neće biti preteško u potpunosti shvatiti, pošto se one jedna pored druge nalaze u najljepšem
mogućem redu.
987. Tih sedam točaka su sedam različith vrsta duhova koje nalazimo u Suncu, koji zajednički određuju veliko
sunčevo svjetlo.
988. Ako želite bolje naučiti koja je unutarnja priroda ovih sedam duhova, pogledajte sedam zapovijedi
milosrdne ljubavi (= ljubavi prema bližnjem) i tri zapovijedi koje služe kao temelj ovih sedam, kroz koje bi
čovjek trebao spoznati svoj odnos sa Bogom, svojim Ocem i Stvoriteljem. Onda imate dovršeni krug duhovnog
saveza/društva na Suncu. I dugine boje također omogućavaju čovjeku da prepozna ovaj red.
989. Ali sad, što slijedi nakon ovih pri-sjećanja? Ništa drugo ne slijedi nego da je sunce, u svojoj unutarnjoj
sferi, mjesto sakupljanja za sedam vrstâ duhova. Među njima su oni koji su najprije poslani na planete zbog
testa, a također i oni koji su se već vratili usavršeni. Prva, klasa duhova koji tek moraju biti usavršeni, formira
sunčeve unutarnje sadržaje, a drugi, već usavršena vrsta/klasa, formira sunčev sjajni/svijetli/blistavi omotač.
990. Gledajte, da ste bili malo oštro-vidniji, kamen spoticanja bi već bio otklonjen; ali, pošto bolujete od slabog
vida i također nešto slabije i čujete, Ja moram dodati da su ti duhovi oni koji, kroz njihove vibracije ljubavi i
radosti, uzrokuju stvarno osvjetljenje Sunca.
991. Što se tiče razmnožavanja/širenja tog svjetla, Ja ću vam skrenuti pažnju na te ‘tek-se-trebaju-usavršiti’
duhove, koji se (sa tim ciljem) moraju odmaknuti od Sunca. Ovim vam je sada objašnjena priroda vama već
spomenutih atomskih životinjica koje izlaze iz Sunca, kroz što se vibracije već usavršenih duhova, daju kao
snažeći dar, nesavršenim duhovima koji napuštaju Sunce i kreću na putovanje do svojeg savršenstva.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Muha – 10:18-29’ J.Lorber
992. Dakle, ti ‘duhovi’ ili te ‘zrake’ su u sebi eterični svjetlosni atomi, ili ‘inteligencije’ u najmanjoj mogućoj formi,
koji/e su/se, kako Gospodin otkriva, bili ‘poslati’/šalju iz Sunca na put ‘pročišćavanja’, i koji su u sebi itekako ‘živi’, tj.
oni su u sebi, ako bi ih mogli ‘zagledati’ izuzetno snažnim mikroskopom, male životinjice atomskih proporcija.
993. Ti odaslani sunčevi atomi, ili ‘duševne inteligencije atomske veličine’, se po već više puta spomenutom
(univerzalnom) zakonu privlačenja međusobno ‘sjedinjuju’ ili ‘povezuju’ sa sebi sličnim ‘duševnim atomskim
inteligencijama’, te se na svom ‘putu’ usavršavanja sve više i više zgušnjavaju, prelazeći najprije iz etera u, za naše oko
i dalje nevidljivi zrak te naposlijetku, daljnjim procesom ‘grupiranja/sjedinjavanja/zgušnjavanja’, i u našim čulima
spoznatljivu vodu (vidi 764, 765).
994. ‘Kad bi imali takav mikroskop koji bi predmete mogao povećati šest milijuna puta, uz pomoć tog
mikroskopa bi u jednoj jedinoj kapi vode mogli otkriti neopisivu količinu najčudnovatijih životinjskih oblika. Ti
oblici nisu ništa drugo do nosači različitih pojedinačnih inteligencija, koje se neprestano neprijateljski susreću,
međusobno hvataju u koštac i naizgled uništavaju; ali na njihovo mjesto onda ubrzo stupa novi oblik (čitatelj na
ovom mjestu treba zastati na trenutak te kontemplirati izuzetno važnu ideju, naime, ideju kako ‘uništenje’ kao
takvo u stvari ne postoji već jedino ‘prelazak iz jednog duševnog stanja/forme u drugo/u’, što će reći, da je samo
‘uništavanje’, o kojem Gospodin ovdje govori, istovremeno ‘stvaranje’ ili ‘nastanak’ novih duševnih formi!), koji
sve ove ranije u sebi apsorbira (¡!) i istovremeno ih proždire/konzumira. Kad se je takav jedan oblik dovoljno
zasitio, umiruje se i tone na dno.
995.
Ali kada se jedan ogroman broj ovakvih oblika smirio i potonuo, kao usko srodna bića u miru se
sljepljuju čvrsto jedna na druge, i vidi, iz toga za vaše oko nastaje naizgled mrtva materija. Ali to nikako nije
tako; to je samo (z)broj zarobljenih zasebnih inteligencija, koje, opet rastvorene postaju žive (živahne) i mogu
biti spojene/udružene u neku drugu formu, rad koji – kao što već znate – vrše već dobro nam poznati duhovi i to
onakvom aktivnošću kakvu smo već opisali u biljnom kraljevstvu (‘Materija se sastoji od duša, i prema tome od
inteligencija, koje se u/sa prekidima drže zarobljene od strane viših energija i inteligencija u skladu sa zakonom i
nužnošću. Kada je, međutim, rok zarobljeništva istekao, individualne inteligencije se ponovno probude kao prasupstance u biću koje je bilo stvoreno iz Mene, Stvoritelja, u početku. Ovo ponovno sjedinjavanje je dijelom rad
same inteligencije, a dijelom rad viših duhova.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini
Bog i naš Vječni Otac ‘Zemlja & Mjesec – 41’ J.Lorber).’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj,
Jedini Bog i naš Vječni Otac‘Zemlja & Mjesec – 46:9, 10’ J.Lorber
129
996. Ovime smo otkrili na koji način se formira Zemljina kora, tj. od čega je sastavljena Zemlja ili ti ga njezin ‘prah’
od kojeg će Gospodin Bog ‘podignuti’ ljudsku dušu u koju će postaviti Svoj duh (‘Vi niste započeli sa vašim rođenjem,
o ne, vi ste također postojali i puno prije, čak od vječnosti, ali/samo ne kao ljudska bića, ili pojedinačna postojanja, već
kao materija, sa istom neuništivom supstancom kao i sva materija.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 30’ G.Mayerhofer) .
997. No, pitanje koje se sada nameće/postavlja samo od sebe je, ‘Kako se iz tog ‘neživog’ zemljanog praha (ili
‘materije’), kako se od tih ‘malenih atomskih životinjskih leševa javlja/pojavljuje ono što mi percipiramo kao život (i
naposlijetku ‘Čovjek’)? Gospodin dalje naučava:
998. ‘Ti izlazeći (ili ‘oni koji izlaze/odlaze’) svjetlosni atomi su, kao što znate, također i prvi korak i iskon/izvor
malih svjetlosnih životinjica. Vidite, te nakupine takvih zračnih atoma koji će kasnije postati planetarna masa su
naime istovremeno i nakupine životinjskog života u takvoj jednoj planetarnoj masi.
999.
Ali kako se animalni život manifestira na takvoj novoj planeti?
1000. Animalni život sebe iz nužnosti manifestira/izražava dvojako i to, prvo u ‘negativnom’ životu, što je tamo
‘život biljaka’. Jednom kada se taj život dovoljno zasitio i više nije u stanju u sebe primiti sav prisutan polarni
život, onda se tamo, prirodno i iz nužnosti, razvija ‘pozivitni’ polarni život i, zbog prezasićenosti negativnog
života da, onda ima dovoljnu nabavku hrane za sebe.
1001. Ali u kojem obliku se ‘pozitivni’ pol života najprije izražava/manifestira [da bi što bolje shvatili ovu
manifestaciju temeljnog ‘pozitivno-negativnog’ odnosa koji prožimlje cijelo stvaranje (vidi 794), vratit ćemo se
malo unatrag, točnije do Sunca: ‘Što je to što nagoni duhove prve vrste, koji su još nesavršeni, iz Sunca napolje u
široke, beskrajne prostore? Ja vam (na to pitanje) ovo dajem kao odgovor: Ništa drugo do Moj vječni red, uz
pomoć kojeg ti iz Sunca putujući duhovi doduše imaju pozitivno-polnu zasićenost, ali su u osnovi (principu/biti/iz
temelja) sami po sebi samo negativni! Ali što se događa kad se dva pola približe jedan drugome? Oni se odbijaju
sve dok samo pozitivno nabijen, ali u osnovi sam po sebi ipak negativan pol, nije predao sve pozitivno. Vidite
sada, tako su te nama poznate atomske životinjice u osnovi negativna bića i u Suncu mogu ostati toliko dugo dok
su takvog karaktera. Ali, ako one pre-pohlepno preuzimaju zasićenost svjetlom iz pozitivnog pola sunčevih
duhova, tako da se 'po suštini svjetla' tada slabo razlikuju od stvarnih pozitivno-polnih duhova, koji su već
savršeni, tada će one, male atomske životinjice, biti istjerane od strane pozitivno-polnih bića, i to uistinu brzinom
duha. Dakle, ti prognani duhovi su u stvari to svjetlo koje sunce zrači, koje se pri nailasku na neko nebesko tijelo
(planet) s obzirom na svoj pozitivni dio, istom (tijelu) i manifestira, i koje prema tome i jeste to poneseno svjetlo
ili prije još trajuća vibracija radosti savršenih duhova. Kad prema tome ti brzi nositelji svjetla iz Sunca, nalete
na određenu formu, tada ta forma na sebe preuzima – u skladu sa svojim unutarnjim sadržajem – odgovarajuće
joj djelove, a raspušta najvećom mogućom brzinom u svim mogućim pravcima ono što joj je nepotrebno.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Muha – 11:1-5, 8’
J.Lorber]? Samo dohvatite mikroskop i pogledajte ili u kapljicu vode promiješanu sa nekom gnjilom biljkom u
truljenju, ili promatrajte izlučeni biljni sok, i na vaše veliko iznenađenje/zaprepaštenje, ugledat ćete horde sitnih
životinjica; putem ovog objašnjenja i uz samo malo truda, postat će vam jasno kako se negativni pol okreće i
prelazi u pozitivni polaritet života!
1002. Razumite, Moji dragi mališani, kako se animalni život počinje razvijati, on više nikad ne može stagnirati,
već postepeno započinje svoj povratak originalnom/iskonskom centru sveg života.
1003. Ali kako se s obzirom na vječni red svugdje primjećuje sukcesivno napredovanje, koje samo po sebi nije
ništa drugo do sve savršenije i veće zgušnjavanje života – što se i skroz prirodno može uporediti sa zrakama koje
se vraćaju svome izvorištu postajući naravno sve intenzivnije što su bliže toj izvornoj točci -, tako da je po tome i
prirodno da se život ne može približiti svome izvoru u toj rasutosti, već se neprestano sakuplja u sve gušće oblike
i na taj način vraća svome vječnom Izvoru.
1004.
Ali koji je onda sljedeći korak u kojem ovaj prvi pozitivni život sebe konsolidira?
1005. A sada dragi Moji, neka nastupi muha! Vidite, to je prva životinja koja će nastaniti novo-formiranu
planetu; jer, kako znate, čak i danas ova životinja uzima takvu hranu iz koje trilijunski život postaje ‘jedan’
život (vidi Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Muha 4:3-13’
J.Lorber)! I sada ćete razumjeti zašto sam ranije rekao: Samo malo strpljenja, i uskoro ćemo čuti našu muhu
kako zuji iznad moćnog pištanja našeg novog planetarnog grumena.
1006. Na taj način ćete također razumjeti višu konsolidaciju (= više sjedinjenje), kako je muha postala
sakupljajuća točka života (‘Jednom kada se ovaj koncept razumije u potpunosti, Moji najdraži, onda će
130
pitanja ‘kako’ i ‘zašto’ muha živi biti odgovorena. Što se tiče ‘kako’ ona živi, odgovor je – ona je jedna određena
sakupljajuća točka za život koji dolazi iz centra, te stoga ona sakuplja i uzima život od velikog broja prethodnih
životinja. Stoga odgovor na prvo pitanje mora već biti očigledan i potpuno slijepom čovjeku. Sada, sigurno neće
biti teško bilo kome odrediti unaprijed ‘zašto’ ona živi, imenom: ‘Tako da bi suma njezinog života učinila
prijelaz, vratila se kao potpuniji, intenzivniji život, prosljeđujući naprijed i prema gore do čovjekove duše, koja
je onda u stanju primiti od Mene najintezivniji život, koji – kako znate – sada može ponovno potpuno ujediniti sa
Mnom u ‘jednu’ silu/moć kroz Ljubav!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš
Vječni Otac ‘Muha – 7:24-26’ J.Lorber).
1007. Ali da vam još dodam to da u ovom razmatranju, kao sakupljajuća točka života, jedna jedina muha
vrijedi više nego naš cijeli ranije stvoreni planetarni grumen! A kada (raz)mislite o ovome, onda ćete vidjeti
koliko puno je sam život iznad (u smislu, ‘koliko uzvišeniji je sam život od’) izvanjske materije, čak i u svojoj
prvoj iskri, a također ćete vidjeti koliko visoko iznad svih sunaca i svih planeta stoji život jedne jedine osobe.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
Jedini Bog ‘Muha – 8:26-37’ J.Lorber
Izgubljene karike
1008. ‘I reče Bog, Neka iz vode izađu/neka voda dâ (let the waters bring forth) svakojaka živa bića (originalna
riječ uključuje i ‘bića što pužu/gmižu’) i leteća stvorenja (originalna riječ uključuje i ‘insekte’) koja mogu letjeti
nad zemljom, svodom nebeskim. I Bog stvori morske nemani (ili ‘ogromne morske životinje’) i svako živo
stvorenje koje se pokreće, koje su vode dale u velikom broju, svaka po svojoj vrsti, i svako leteće stvorenje po
svojoj vrsti: I Bog vidje da je bilo dobro.’ Postanak 1:20-22
1009. Voda ili vodena sfera je prvo (za nas perceptibilno) stanište u kojem se ‘život’ polako sve više i više ‘sakuplja’
ili usavršava (Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Saturn – 13:1, 8’
J.Lorber), predstavljajući se u toj svojoj ‘evoluciji’ [U drugom poglavlju svoje knjige ‘Pobijanje Evolucije – 1’,
J.D.Sarfati, stavljajući u kontrast evolucionističko i kreacionističko tumačenje pojma ‘evolucija’, izlaže: ‘Glavna točka
je uobičajena praksa ‘Učenja o Evoluciji’ i ‘Prirode Nauka’ da sve promjene u organizmu nazivaju ‘evolucija’.
To omogućava ‘Učenju o Evoluciji’ da tvrdi kako se evolucija događa i danas. Međutim, kreacionisti se nisu
nikad protivili tome da se organizmi mijenjaju; razlika je u vrsti promjene. Ključna razlika između ova dva
modela je da li su te uočljive promjene tipa ‘promjene čestica u ljude’. Evolucija, ili od ribe-do-filozofa tip
promjene zahtjeva da se ne-žive (!; vidite naravno u čemu je glavni problem naučnika) kemikalije organiziraju
same od sebe (!) u organizme koji se sami reproduciraju. Sve vrste života su navodno proizašle (descended),
prirodnim, neprekinutim procesom, od ovog ‘jednostavnog’ oblika života. Da bi to funkcioniralo, mora postojati
određeni proces koji može generirati genetičke informacije u današnjim živim stvarima.’] našim čulima kroz sve
savršenije i savršenije forme ‘biljnog’ i ‘životinjskog’ carstva.
1010. Kako se ta ‘genetička/inteligentna’ informacija, ako krenemo od vode, ili točnije oceana/mora,
umnožava/generira, tj. kako se te male atomske životinjice sjedinjuju iz klase/vrste u klasu/vrstu sve dok se na taj način,
preko sva tri kraljevstva, ne razviju u čovjeka, otkriva sâm Stvoritelj, Isus Krist Jehova [napomena: iako tekst ove
Gospodinove objave prati ‘evoluciju života/formi’ na Saturnu mi se prema njemu možemo odnositi kao da se događa-o
na našoj planeti pošto je red ili napredak, koji uvijek izvire iz = koji je slika/odraz jednog te istog REDA, uvijek i
svugdje isti kako Gospodin upućuje u Svojoj objavi ‘Saturn – 13:8’ via prorok J.Lorber]:
1011. ‘Prva klasa životinja se sastoji od bezbrojnih količina izuzetno malih bijelih crvića, koji su toliko sićušni
da ih jedna normalna kapljica vode može udomaćiti na milijune. Druga klasa je klasa nešto većih crva koji su već
opskrbljeni sa dvije ruke. Te mikroskopske životinjice drugog reda konzumiraju na tisuće životinjica prve vrste,
te tim putem (through this pattern) njihov život (a samim time i inteligenciju/informaciju) u svoj (jako važno!).
Treća klasa je klasa izduženih sivih crva veličine otprilike nematoda, poimenice anguillula aceti. Ta klasa
životinja je jako proždljiva te sebe hrani sa prethodne dvije klase crva i na taj način utjelovljuje njihov život u
svoj (ponovno jako bitna postavka kojoj ćemo se, u nešto drugačijoj aplikaciji, vratiti u pod-subjektu ‘Riječ dvije
o Jelu i Piću’). Četvrta klasa je vrsta crviju koji imaju dvije glave i dužinu od 2.14 to 2.25 mm; prema sredini su
nešto deblji tako da je njihov oblik sličan polumjesecu (crescent roll). Ta životinja samo konzumira svoje
prethodnike. Slijedeća klasa se već razlikuje od prethodnih po spolu. U prethodnim klasama nije postojalo
razlike među spolovima. Ta životinja je, bilo kako bilo, zbog svoje dvije glave, tako strukturirana da u sebi
ujedinjuje muški i ženski princip, naznačen (indicated) sa dvije glave. Slijedeća ili peta klasa se već sastoji od
131
određene vrste četvoro-rukih crvenkastih koleopterona. Ta životinja ima vidljivu dužinu od 4.28 do 4.50 mm i
tijelo širine oko 1.07 do 2.12 mm; ona je proždrljivac pošto jede sve prethodne klase životinja u bezbrojnim
količinama i stoga utjelovljuje njihov život u svom. To je način, u slučaju tisuću takvih nivoa živih bića, kako
jedan uvijek ulazi u drugi sve dok nisu prihvaćeni od klase ljuskavaca.
1012. Klasa ljuskavaca je isto tako bogata/izdašna; ono što se prvo pojavljuje je mušula (školjka), onda puž. U
vodi se nalazi na tisuće različith vrsta puževa koji su sukcesivno u takvom redu da, u biološkom odnosu, jedan
proizlazi iz drugog, iako bi bilo ispravnije/bolje reći ‘s obzirom na stvaranje života’.
1013. Ti ljuskavci su stoga istovremeno srednja životinjska klasa u kojoj se sakuplja život i kroz koje život
jednog puža prelazi, snažniji/na višoj potenciji, u život drugog. Između velikih životinjskih klasa/vrsta uvijek
postoji jedna manja životinjska klasa koja je neprijateljski raspoložena prema prethodnoj velikoj klasi, ali koja
je uskoro konzumirana kao ukusna hrana od strane slijedeće velike klase životinja.
1014. Puževa hrana se sastoji od određene/jedne vrste oceanske trave koja raste na obalama. U toj travi (vidi
1001) se nalaze bezbrojni sićušni zlatni crvići koji pužu služe kao dodatna hrana. Kroz ovu dodatnu hranu puž
stječe život svih prethodnih vrsta životinja.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Saturn – 13:1, 7-10; 14:1, 2, 13, 21’ J.Lorber
1015. Kao jednu od naj-ozbiljnijih primjedbi protiv Darwinove teorije o evoluciji, kreacionisti u svom ‘ratu’ protiv
evolucionista koriste ‘izgubljene karike’ ili ti ga ‘nedostatke fosilne evidencije’ o POSTEPENOM prelasku (ili
‘transmutaciji’) iz jedne vrste u drugu. U već spomenutoj knjizi J.D.Sarfatija ‘Pobijanje Evolucije - 1’, nalazimo ovaj
argument:
1016. ‘Učenje o Evoluciji i Priroda Nauke raspravljaju fosilni zapis na nekoliko mjesta. Kreacionisti i
evolucionisti, sa svojim različitim pretpostavkama (ili ‘različitim kodom za otključavanje postojećih činjenica’),
predviđaju različite stvari u svezi fosilnog zapisa. Ako su se živa stvorenja uistinu razvila (ili ‘nastala’) od drugih
vrsta stvorenja, onda bi trebalo postojati mnoštvo posrednih i tranzitnih formi, sa tako reći polu-strukturama.
Međutim, ako su različite vrste bile stvorene odvojeno (drugim riječima, ‘odmah i odvojeno’), fosilni zapis bi
ukazivao stvorenja koja se pojavljuju naglo i u potpunosti formirana.’
1017. U nastavku ovog argumenta a u potvrdu kreacionističkoj teoriji J.D.Sarfati navodi slijedeću ‘zabrinutost’
C.Darwina: ‘Zašto svaka geološka formacija i svaka naslaga/sloj nisu puni takvih prijelaznih vrsta/karika/veza?
Geologija zasigurno ne otkriva jedan takav fino/sitno (ili ‘precizno’) razvijen/razvrstan lanac; i to je
najočiglednija i ozbiljna primjedba koja se može podići protiv (moje) teorije.’
C.R. Darwin, ‘O postanku vrsta’,
šesto izdanje, 1872 (London: John Murray, 1902), str. 413.
1018. J.D.Sarfati nastavlja dodajući: ‘Da li je u današnje vrijeme išta promijenjeno? Pokojni Dr. Colin Patterson,
viši paleontolog Britanskog Muzeja Povijesti Prirode, je napisao knjigu, ‘Evolucija’. Kao odgovor jednom
pitaocu koji ga je zapitao zašto u svoju knjigu nije uključio slike prijelaznih formi, on je napisao: ‘Ja se u
potpunosti slažem sa vašim komentarima u svezi nedostaka direktne ilustracije evolucijskih prijelaza (iz jedne glavne
vrste u drugu!) u mojoj knjizi. Ako bi ja znao za neku, bilo živu bilo fosilnu, Ja bi ju sigurno uključio …. reći ću vam
u jednoj rečenici – ne postoji ni jedna takva fosilna evidencija na osnovu koje bi čovjek mogao napraviti čvrst
(literalno: ‘watertight’ = hermetično/i) argument.’’ C. Patterson, pismo Luther D. Sunderlandu, April 10, 1979, izdano
u Darwin’s Enigma (Green Forest, AR: Master Books, četvrto izdanje, 1988), str. 89.
1019. Renovirani evolucionist (i Marksist) Stephen Jay Gould je napisao: ‘Nedostatak fosilne evidencije za prijelazne
nivoe između glavnih tranzicija u ogranskom dizajnu, zaista, naša nemogućnost da čak i u mašti (!) konstruiramo
funkcionalne prijelazne vrste u mnogim slučajevima, je bio trajan i iritirajući problem za evolucionističku teoriju
o postepenom stvaranju.’ S.J. Gould, u; Evolucija Sada: A Century After Darwin, ed. John Maynard Smith, (New
York: Macmillan Publishing Co., 1982), str. 140.
1020. I: ‘Ja smatram nemogućnost pronalaženja jasnog ‘vektora napretka’ u povijesti života za najzagonetniju
činjenicu fosilnog zapisa.’ S.J. Gould, ‘The Ediacaran Experiment,’ Natural History, 93(2):14-23, Feb. 1984.
1021. I na kraju J.D.Sarfati zaključuje: ‘Učenje o Evoluciji izbjegava raspravljati o ogromnim rascjepima između
ne-žive materije (čitaoc je već mogao zaključiti kako je jedan od glavnih problema kod svih naučnika taj što oni
ne spoznaju pravu prirodu materije, naime da je ‘materija’ u sebi sve samo ne ‘ne-živa’!), i prve žive stanice,
jedno-staničnih i više-staničnih stvorenja, bez-kralježnjaka i kralježnjaka. Jaz/razmak/pukotina među njima bi
132
trebala biti dovoljna da ukaže kako je ‘molekula-do-čovjeka’ evolucija bez temelja.’
1022. Jedan od ‘najčvršćih’ kreacionističkih aduta u ovom argumentu (= ‘izgubljene karike’) jeste ‘nastanak/pojava
ptica’ ili ‘zračnih stvorenja’ u stvaranju. Evolucionisti pokušavaju, doduše neuspješno, dokazati kako su ptice nastale od
dinosaurusa ili pak gmazova, što je teorija koju kreacionisti lako pobijaju (J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije 1’, 3 pogl.
‘Evolucija Ptica’) dokazujući da ptice sa svoje dvije izuzetne karakteristike (riječ je naime o perima i ptičjim plućima),
nikako nisu mogle evoluirati od dinosaurusa ili pak gmazova. Da stvar bude ‘zanimljivija’, u oba ta slučaja (misli se na
pokušaje evolucionista da ‘pronađu’ prijelaznu vrstu) nema zadovoljavajućeg fosilnog zapisa koji bi mogao dokazati
nastanak ptica bilo od dinosaurusa bilo od gmazova.
1023. Kreacionisti se pak, kao i obično, pozivaju na Knjigu Postanka 1:20-22 po kojoj je, njihovo tumačenje, Bog
stvorio ptice petog dana kao sasvim neovisna o drugim stvorenjima kompletna stvorenja.
1024. Prije nego što pređemo na izuzetno važan dio ‘evolucije’ (ili ‘tranzicije’), naime onaj u kojem se u stvaranju,
kako to naučava Knjiga Postanka (!), nakon vodenih životinja pojavljuju ptice, što je prijelaz/dio stvaranja koji ne-malo
buni današnje naučnike, dodajemo, kao ‘zagrijavanje’ za glavnu ‘stvar’, Gospodinovo učenje na temu ‘izgubljenih’
karika ili ti ga ‘tajnovitih’ prijelaza iz jednog carstva ili iz jedne ‘glavne grupe/forme/vrste’ u drugu:
1025. ’Neki od vas su, a također i mnogi drugi, naprezali svoje mozgove zašto ili zbog čega postoji toliko mnogo
različitih vrsta životinja čiju svrhovitost vi, pošto ste ljudi, ne možete razumjeti čija (iz)vanjska forma, štoviše,
nije ni najmanje u skladu sa principima estetike te je sa vašeg gledišta ružna, dok se od Mene, Stvoritelja,
očekuje da stvaram sve dostojno Mene, što znači obučeno u najljepše forme.
1026. Tako vi sudite, tako mnogi ljudi i prirodni naučnici sude, koji svugdje očekuju pronaći stvari prema
njihovoj imaginaciji, a(li) ne kako sam Ja zaželio da budu u skladu sa Mojom mudrošću.
1027. No kako vaša izreka kaže: ’Svaka ptica pjeva u skladu sa oblikom svog kljuna’. Tako da čovjek mora
oprostiti toj ’učenoj’ gospodi i mnogim drugim pre-suptilnim misliocima i pronalazačima grešaka ako oni u
svojoj sljepoći govore o stvarima koje ne razumiju i koje nikad neće razumjeti.
1028. Stoga da bi vam dao još jedan dokaz Svoje suzdržljivosti (forbearing), kakav sam oduvijek bio prema
Mojoj nezreloj djeci, i da im opraštam također i ta besmislena i nespretna gledišta, Ja ipak želim, bar među
malim brojem Svojih sljedbenika, da prevlada bolje mišljenje. I stoga ću vam Ja opet – kao i u drugim
slučajevima – dozvoliti da pogledate iza Izisova zastora, dokazujući Mojim sljedbenicima i obožavaocima kako
nije sve od onog što sebe predstavlja u svijetu pred vašim očima kao nespretno napravljeno i uistinu tako; i da je
’stari Bog’ zasigurno odavno znao što čini, puno prije nego je postojala ideja o tome da li bi ljudsko srce trebalo
kucati ili ne! Stoga, pređimo na stvar.
1029. Vi vidite jako puno životinja čiju svrhu (= razlog njihova postojanja) ne razumijete (= niste u stanju
shvatiti), a istovremeno morate pretpostaviti – pošto sam ih Ja stvorio – da iza toga mora biti neki razlog (=
svrha).
1030. Gledajte, ako bi uistinu razumjeli vašu aritmetiku kako je Ja sprovodim u praksu a ne imali samo jedva
neodređenu majušnu ideju o dubljem značenju vaše matematike, bilo bi vam lakše shvatiti mnoge stvari.
1031. Istina je, matematika ili aritmetika vas uče zaključivati iz znane o neznanoj količini. Uče vas da uvijek
razmišljate logično, uvijek zaključujući od jednog prema drugome. Međutim, ovo neprestano (= opet i iznova)
razmišljanje i zaključivanje sadržava/daje naslutiti razliku između konačnog stvorenog bića i Boga. On, dok
razmišlja na isti način poput onog kojeg ste vi otkrili u matematici, računa, zaključuje i misli također na potpuno
različit način od vas slabe i nezrele djece moćnog Gospodina i Boga.
1032. Iz ovog slijedi da, kada vi primjenite vaš standard razmišljanja i zaključivanja na Mojim riječima, tu se
uvijek pojavljuju rupe/pukotine/jame gdje je ljudsko razmišljanje nedovoljno, pošto između njih leži Božanska
misao.
1033. Vi recimo znate (za) veliki broj insekata čiju korisnost/svrhovitost ne uspijevate razumjeti (whose
usefulness you fail to understand), osjećajući muku/pošast svakodnevno osim ako se od njih ne zaštitite sa svim
raspoloživim sredstvima. Vi poznajete i veliki broj ostalih životinja koje žive jedino da bi konzumirale druge
životinje ispod njih i, stoga, jedino žive sa ciljem/zbog lova.
1034. Vi znate jako puno drugih životinja koje vašim očima postaju bliske (= u smislu, ’oko ih može upoznati’)
133
jedino uz pomoć mikroskopa i koje su bile obdarene produktivnom energijom, životnim vijekom u odnosu na
kojeg onaj (životni vijek) u viših životinja, i čak u čovjeka, daleko zaostaje.
1035. Vi stoga u životinjskom carstvu vidite mnoge kontradikcije za koje nemate objašnjenja, ali ako temeljito
promotrite jednu od tih životinja pojedinačno, pokazuje se da je bila stvorena sa takvom prekrasnom/savršenom
formom i da je održavana sa tako velikom brigom zato da se njezina vrsta ne bi izgubila. To iz nužnosti vodi do
zaključka, uzimajući u obzir takvu jednu životinjsku formu, njezin život i ogromnu moć
razmnožavanja/reprodukcije, kako je morao postojati veliki/jako dobar razlog zbog kojeg je Stvoritelj, ili Ja,
obdario takvu sićušnu životinjicu sa atributima/karakteristikama, koje sam Ja Osobno odbio dati (= uskratio)
vama inteligentnim ljudskim bićima, Svojoj djeci.
1036. Vas stoga muče sumnje, i ne znate što da mislite o stvorenom ili o Stvoritelju.
1037. Gledajte, sa ciljem da vam pobliže rastumačim/razjasnim ovu anomaliju, moram vas odvesti u polje
sasvim drugačije od materijalnog. Jer mi moramo započeti sa duhovnim, kojem materijalno služi samo kao
pokrivač. Jedino sa duhovnim očima može biti ugledano ono što će zauvijek biti skriveno fizičkom oku a također
i oku intelekta. (ovaj dosadašnji dio Gospodinova teksta je bio nužan uvod, tako reći inicijacija u ono što slijedi i
što se direktno nadovezuje na našu raspravu).
1038. Ideja o Bogu, kao duhovnom Biću, pretpostavlja/uslovljava da Njegove tvorevine moraju biti duhovni
proizvodi. Međutim, ako Bog želi stvoriti svijet, ili vidljiv izražaj Svoje Božanstvenosti (’Svemir je Vizija ljepote
i ljubavi kakvu je vidio Jedini Vidjeoc.’ O.V. de L.Milosz ’The Arcana/Tajna – komentar na stih 33’), On
također mora u stvorenome postaviti određen stepenasti niz/po-red-ak, koji odgovara razmišljanju u skladu sa
zakonom, skalu koja korespondira sa regularnim/sistematskim/pravilnim razmišljanjem i koja mora postojati
kao temelj za postojanje i trajnost stvorenoga svijeta. Jedino onda je tamo život, težnja i kretanje prema gore od
najnižeg pa sve do najvišeg mogućeg, koji pronalazi svoju pravu svrhu izraženu u riječima ili pojmovima
’nastajanje, postojanje i usavršavanje (coming into being, existing, and perfecting).’
1039. Prema tome, sve što je stvoreno ima kao svoj temelj više ili manje duhovni princip; u svemu postojećem
je skriveno nešto od Mojeg Božanstva! Kako se to Božanstvo može, i mora (ras)prostirati/pružati na druge nivoe,
bilo Mu je (kao takvome) također određeno analogno tijelo (tijelo koje korespondira trenutnom duhovnom
stanju ’utjelovljenog’ djelića Božanskog Duha!), analogno unutrašnje uređenje i analogno trajanje
(materijalnog) života.
1040. U prirodi nema preskakanja, već uvijek prijelazi/tranzicije iz jedne životinje u drugu. (naravno, i
evolucionisti i kreacionisti imaju o tom ’prijelazu/nastajanju novih formi’ sasvim drugačije ideje, tj. oni na
sasvim drugačiji način obrađuju postojeće činjenice!). Ti prijelazi su onda zahtjevali mnoge kreacije, koje su,
pošto je riječ o karikama (links), učinile te pripreme mogućima za prijelaz/tranziciju iz jednog nivoa (duhovne
inteligencije; ovdje čovjek treba naučiti gledati na materijalne forme iz duhovne perspektive, tj. iz svrhe
’utjelovljenja’; ako će na taj način gledati na stvar onda će on lakše razumjeti i ’evoluciju’ i ’transformaciju’) u
drugi. A te posredničke vrste, shvaćene u duhovnom smislu, (je)su one iste životinje koje vas jako često toliko
muče (= prave neprilike) zbog toga što ne znate zašto su one u stvari ovdje (= koja im je svrha?).
1041. Kada vi izvlačite svoje zaključke vi u potpunosti zaboravljate kako su za napredak u duhovnom smislu, u
skladu sa razmišljanjem Stvoritelja Svemira, potrebni drugačiji i sasvim drugačiji od vaših nivoa logike. (naučne
logike; ovo posebice važi za evoluciju, tj. za ’smrt i patnju’ ili ’borbu za opstanak’ koje se svi ljudi užasavaju).
Međutim, u slučaju većine ovih životinja je postojao još i drugi razlog za njihovu formu i njihov život, naime, ne
samo da služe kao posrednička i prijelazna bića, već također da vrše uzajamno djelovanje za stimulaciju
duhovnog napretka bićâ koja su daleko superiornija od njih.
1042. Gledajte, bube/insekti, uši i muhe, i svi ostali insekti koji vas posebno muče, su za vas duhovni stimulatori
da pazite na svoje tijelo i na vaše obitavalište na način da bi prijašnje (= tijelo) moglo biti dostojno inteligentnog
duha a ovo potonje (= obitavalište), pridavanjem pažnje čistoći, također unaprijedilo vaše zdravlje tako da se ne
bi, poput svinja, spuštali u prljavštinu i blato, umjesto da se uzdižete nagore.
1043. Te životinje i mnogi drugi mučitelji čovjeka imaju mnogo uzvišeniju životnu svrhu nego što vi mislite. U
njima je ostvaren i obučen u tijelo posrednički nivo između niske i nešto više inteligencije, što je nešto što vi ne
možete shvatiti. Snagom i upornošću koja je daleko iznad vaše, oni bi vam mogli demonstrirati (samo ako bi
mogli gledati na duhovne nivoe stvaranja duhovnim očima) koliko je potrebno da bi se skromnu Božansku
iskricu učinilo prijemčivom za čak milijunti dijelić više inteligencije.
134
1044. Za tisuće i tisuće nižih životinja je napredak prema gore nemoguć i one moraju započeti svoj postepeni
uspon jedino služeći kao hrana višim životinjama kada se tisuću (tih malih životinjica) kombinira u jednu jedinu
višu životinju.
1045. Najmanji infuzorij/naljevnjak i monade, kako ih vi nazivate, baš kao i koraljski crvi i drugi ljuskavci, su
ovdje jedino da bi sa svojim tijelima pomogli izgraditi koru vaše Zemlje, čineći ju na taj način čvrstom, a također
da bi stvorili značajnu/priličnu količinu minerala i kamenja iz oceanskih voda, koju oni koriste da bi stvrdnuli
svoja vlastita tijela a koja su onda pretvorena u čvrste planine ili kamenje (kredu).
1046. Pošto vrlo često milijuni takvih mikroskopskih životinjica mogu živjeti u jednoj kapljici vode [’Zrnce
pijeska je očigledno najjednostavnije od svih minerala. Ono je umješno spojeno od velikog broja različitih
kristala koje čak ni najmjerodavniji matematičar ne bi mogao točno izračunati. Kada pažljivije
istražite/razgledate ove pojedinačne kristale, otkrit ćete kako su oni skupina/nakupina životinjskih leševa. Iako
su oni jedna određena vrsta infuzorija/naljevnjaka, oni su znatno manji nego ona više razvijena vrsta koja se
pojavljuje u fermentirajućoj kapi vode. Ako bi još dalje istražili/razgledali ove infuzorijske leševe, onda bi otkrili
ogroman broj sićušnih životinjica veličine atoma koje su sad sjedinjene/skupljene kao kristal, iako su za vrijeme
svoga života one služile kao hrana za infuzorije/naljevnjake. A ako bi za vas bilo moguće promatrati takvu
sićušnu atomsku životinjicu sa duhovnim rađe nego sa najboljim prirodnim očima, onda bi vi otkrili da je takva
sićušna atomska životinjica minijaturna nebeska planetarna školjka (shell globe), u kojoj je, na najmanjoj skali,
cijeli svemir reprezentiran u kopiji (!). Jedan od tih malih kristala je sastavljen od milijuna tih malih atomskih
životinjica i strukturiran od tisuće infuzorija/naljevnjaka, a zrnce pijeska je pak sastavljeno od stotine takvih
kristala. Sada eto imate bar malu ideju o visoko umješnoj strukturi ovog jednostavnog zrnca pijeska. Kako
zamršen mora biti mehanizam već u radionici gdje se samo zrnca pijeska proizvode, pošto su dvije generacije
životinja, od koje svaka životinja već posjeduje razvijen ogranizam, morale prethoditi svakom zrncu pijeska;
pošto takva životinja potrebuje oči, uši, i ostala čula, a također i slobodan pokret. A kakve sve vrste mudrih
sposobnosti su nužne da bi se strukturirale mnoge različite forme biljaka, i eventualno strukture različitih vrsta
životinja!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Zemlja &
Mjesec – 18’ J.Lorber], morate shvatiti da ondje produktivna moć mora biti izuzetna, da bi se unutar vremena
kojeg Sam odredio, izgradila zemaljska kora, uključujući i planine, koja sve na sebi nosi sa lakoćom te je u stanju
izdržati šireću silu isparavajućih elemenata unutar svoje unutrašnjosti.
1047. Gledajte, sa plaćom koja mu je određena vaš vojnik mora platiti svoju odjeću, uzdržavanje/prehranu,
čak i za sve svoje potrepštine. U vašoj zemlji ne postoji ni jedan auto-put čiji putnici ne moraju platiti za cestu i
njezino održavanje kroz samo-nametnute cestarine. Zaista, cijeli kompleks vašeg carstva živi i opstoji jedino
budući da svi njegovi stanovnici moraju platiti za potrebe cijele države sa njezinim službenicima i kraljevima,
čineći državu, koja kao takva nema novaca, jedino upraviteljem novaca koji joj je povjeren.
1048. Kao što vi postupate u državi, Ja činim u svjetovima. Jer svaki se svijet mora razviti, održavati i
usavršavati, tako da bi mogao pripremiti prijelaz u druge odnose koje će forme (koje žive na njemu) pod drugim
okolnostima zahtjevati (hoće reći kako savršenija bića zahtjevaju savršeniju zemlju po kojoj hodaju, npr,
materijalna bića materijalno tlo po kojem hodaju dok duhovna bića trebaju duhovno tlo po kojem hodaju).
1049.
Najmanje životinje, (koje su) jedva vidljive vašem golom oku, grade koru vaše Zemlje,
podržavaju/podupiru život milijuna drugih životinja i pomažu da se Zemljina kora uljepšava i učvrsti. Nešto više
životinje, u kojima Moja Božanska iskra, kao skoro razvijeno čulo, već može asimilirati druge stvari, moraju biti
nositelji i održavatelji opet drugih viših životinja, i tako sve dalje/naprijed u stupnjevima sve do čovjeka. Gdje
postoje velike produktivne sile, potrošači tih sila, koji zauzdavaju tu reprodukciju tako da ona ostane unutar
zakonom određenih granica, su blizu.
1050. Na taj način postoji (= se održava) sklad/harmonija cjeline. Od duha koji je zarobljen u čvrstom kamenu
sve do slobodnog čovjeka ’se proteže’ tiha veza asimilacije i time jedan može postojati kroz drugog, jedan može
sebe usavršiti kroz drugog i tako se, kroz čovjeka, ponovno vratiti u duhovno carstvo odakle je jednom
(pro)izašao (!).
1051. Godine ne bi bile dovoljne da vam objasnim razlog i ’zašto’, počevši od najmanjeg infuzorija pa sve do
slona, da vam na pravi način (dearly) demonstriram čak i jednu vrstu/klasu najnižih školjki i razlog zbog kojeg
sam ih takve stvorio; zašto su ti mali inteligentni dijelići vegetativnog života baš u toj formi, u tom elementu, bilo
da je voda, zemlja ili zrak, i zašto su takve transformacije nužne, tako da bi se takva očigledno zanemarena
životinja mogla formirati na taj a ne na neki drugi način da bi ispunila svoju svrhu.
1052. Prema tome, vi prvo morate prepoznati ova uređenja, i njihovo ’zašto’, prije nego postavite pitanje zašto
je cijela životinja tu, sa kojom svrhom, i na kojem dijelu (te velike) skale (važnost ispravne duhovne
135
doktrine!!)? Gdje je vaša nauka koja to može objasniti! Samo pogledajte na mali živčani centar u živućem tijelu,
što je to? Da li je vodič; da li je propagator organskog animalnog života? Da li je živ ili samo propagira život?
1053. Ako želite shvatiti cijelu životinju najprije sva ova pitanja moraju biti raspravljena. Gdje su knjige koje
bi bile dovoljne da vam dadu nit kroz ovaj labirint ’Zašto-pitanja’?
1054. Ovdje je čovjek, kao konačno biće, dosegnuo granice svojeg znanja, granice svoje intelektualne
sposobnosti. Ovdje počinje Bog, Stvoritelj, koji čovjeku jedino može reći: ’Nezrelo dijete! Što želiš učiniti sa
svojim ograničenim razumijevanjem onoga što je Bog, kao beskonačno Biće, stvorio? Živčano vlakno je, i ostaje,
za vas vječna zagonetka. Kako vi možete kritizirati i suditi stvoreno biće koje se sastoji od milijuna dijelova koje,
pod različitim formama, i dalje izražavaju jednu jedinu stvar, naime, trenutačni stupanj (ili ’trenutnu razinu’)
duhovne čestice, sićušnu česticu velikog Stvoritelja? Stvoritelja koji sva ta uređenja smatra nužnima da takva
majušna iskrica ne bi zauvijek bila lišena mogućnosti razvoja? Gdje je vaša mudrost, a gdje je Moja? Ja sam
vam dozvolio samo jednu stvar, a to je, da gledajući kroz Moje stvaranje sa duhovno otvorenim očima naučite
svemu pretpostaviti velikoga Stvoritelja i voljeti Ga kao vašeg duhovnog Oca! Međutim, razumjeti Ga je iznad
granica čak i cijelog duhovnog carstva. Jer Ja jedini sam u potpunosti beskonačan, nisam nikad bio stvoren, a vi,
ma kako blizu Meni, ste ipak kao stvorena bića zauvijek konačna i nesavršena!’
1055. To, Moja djeco, razumite! Shvatite to i onda ćete biti u stanju lako shvatiti da, baš kao u slučaju sporog
napretka duhovnih čestica u pojedinačnim bićima i vrstama, također i vanjska forma tih životinja mora biti
adaptirana potrebama duha baš kao i tijela koje mu pripada!
1056. Baš kao što u vama ljudskim bićima lice i cjelokupna forma dijelom izražavaju duhovnu unutrašnjost i
čovjek može djelomično biti prepoznat po svojim karakteristikama, koje daju izražaj ili plemenitoj ili običnoj
ljudskoj duši, također i forma čak i najnižih životinja sve gore do onih blizu čovjeka, naime majmuna, je izražaj
njihove urođene iskre. To je razlog zašto forme, sa i dalje ne-razvijenim čulima i sposobnostima, ne mogu
korespondirati sa estetskim konceptom najviše ljudske duhovne forme. Jer taj duh u svojoj nezrelosti
(nerazvijenosti) i dalje treba druge uvjete da bi ispunio svoju svrhu. Tamo je sam duh u svojoj duhovnoj formi i
dalje jedan embrio na najnižem razvojnom nivou i, prema tome može jednostavan kakav jeste, također i omotač
koji ga okružuje jedino biti jednostavan.
1057. Jedini faktor koji određuje formu životinja je regija/oblast u kojoj moraju živjeti, umnožavati se i
reproducirati. To u jednom slučaju zahtjeva tisuću a u drugom pak ni jednu jedinu nogu. Kod jedne životinje,
jedno oko, u drugih, mnogo. Ali uvijek je vanjska forma fizički izražaj stupnja/razine na kojem se nalazi
zatvorena duhovna iskra.
1058. To je razlog zbog kojeg vi često pronalazite životinje koje, sudeći potcjenjivački, proglašavate ružnima.
Međutim, ako bi duhovno mogli vidjeti (= duhovnim očima) sve vrste i stupnjeve/razine, počevši od samog dna,
kroz koje taj duh mora proći prije nego postigne veću samo-svjesnost (ili ’dođe do veće samo-svjesnosti’),
smatrali bi formu danu joj u njezinoj izolaciji najpogodnijom, koja može korespondirati sa njezinim duhovnim i
materijalnim potrebama jedino na taj način i nikako drugačije.
1059. Vi ste utvrdili/izveli sve vaše estetske koncepte prema čovjekovoj estetskoj formi, uzimajući/uzevši
ljudsku formu kao bazu, kao osnovni tip, pošto sam vas Ja jednom također stvorio na Svoju sliku. Ali životinjske
forme ne mogu biti suđene prema ljudskoj formi, jednostavno zato što u životinja unutarnja duhovna forma nije
usavršena, nije jasno izražena te joj i dalje treba mnoštvo dodataka da bi se mogla približiti ljudskoj formi
duhovno i fizički. I čak gdje se najviše približi čovjeku, kao što je to slučaj sa majmunom, životinji nedostaje
jedini, ali najviši atribut koji čini čovjeka čovjekom. To je oslobađanje od prirodne-niti-vodilje (= instinkta) i,
kao osnovni princip stvaranja, visoki duhovni dar slobodne volje, emancipiran (razvijen) od instinkta, da kao
slobodno biće oslobođeno i od svih okova i veza njegove njemu podređene prirode, može biti gospodar samog
sebe i duhovni gospodar stvaranja!
1060. Paukova forma, (forma) bube ili nekog drugog insekta, ptice ili nekog četvoronožca je također dana u
skladu sa estetskim principima koji su samo Meni znani i daje nam predznanje o raznoraznim praiskonskim
počecima ljepote, baš kao i njezinu kulminaciju u ljudskoj formi. Ona je, međutim, i dalje uveliko skrivena ispod
utjecaja koji na nju vrše faktori kao što su lokacija, prehrana i svrha njezina postojanja.
1061. Ondje skrivenoj duhovnoj formi nedostaje ljepote, i stoga također njezinom omotaču mora nedostajati
ljepote. Ali u ovo možete biti sigurni; lanac ideja se proteže kroz cijeli organski svijet, koji iz jedne forme polako
priprema drugu, uvodeći jednu u drugu. Uvijek je to dodavanje, uvijek usavršavanje, sve dok se u ljudskoj formi
ne dosegne/ostvari osnovni princip sveg nastojanja (= svih tih težnji). Počevši sa tvrdim kamenom pa sve do
čovjeka, potonji je razvio logičnu ili matematičku ideju o naj(uz)više(nije)m Biću, o Bogu, Koji je u čovjeku
136
želio stvoriti Svoju duhovnu (i fizičku) sliku u kojeg će svaka druga životinja gledati sa poštovanjem,
pretpostavljajući ako ne i prepoznavajući u njemu ne samo svoga gospodara već i prijatelja i najviši cilj. (jer
svaka duhovna čestica zarobljena u životinjskom tijelu će jednom, prije ili poslije, postati čovjekova duša ili
čovjek!).
1062. Međutim, ne razmatrajte (= ne uzmite u obzir) čovjeka kakav je sada, već mislite o čovjeku kakvog sam
ga Ja stvorio, kada je, čist i ne-iskvaren, proizašao iz Moje ruke, kao Moja slika, i konačni produkt duhovne
mogućnosti i najljepša materijalna forma. Stoga je ljudska forma jednom bila istinski izražaj njegova duha koji
je proizašao iz Mene; i on to opet mora postati!
1063. Jednom kada se on na taj način oplemeni, također će i životinjski svijet koji ga okružuje sudjelovati u
tom oplemenjivanju. Neće zaostajati (= misli se na životinjski svijet) tako da će čovjek, iako više oplemenjen,
ostati u istom odnosu sa životinjskim carstvom koje ga okružuje kao i onda kada je jednom bio stvoren.
1064. Jednom davno prije je čovjek razumio životinjski svijet puno bolje nego sada; potonji ga je više slušao i
nije bio njegov neprijatelj. Međutim, čovjek je sebe odvojio od svoje iskonske/prvotne (primal) forme. Postao je
drugačiji, dok je životinjski svijet ostao isti. Prema tome, pošto je većina životinja upoznala čovjeka jedino kroz
njegove neprijateljske namjere, životinjski svijet promatra današnjeg čovjeka uz više poštovanja i straha (no/ali)
kao svoga neprijatelja. Nježan odnos koji je među njima postojao na početku je uništen/upropašćen, mjesto
prijatelja zamjenio je neumoljiv i sebičan vladar. Sada je čovjek jako često prisiljen zaštititi svoj vlastiti život od
napada životinja koje su u najranija vremena mirno ležale pored njegovih nogu, izvršavajući samo njegove
zapovijedi. Time je čovjek zloupotrebio svoju slobodu i okrenuo miran svijet u leglo ubojica i razbojnika gdje,
naravno, ne više ljubav i povjerenje, već jedino mržnja i strah prevladavaju.
1065. Vama nekolicini, koji i dalje vjerujete u Mene, u Moje učenje, Ja šaljem ove redove/riječi tako da vidite
novi dokaz Mojeg nastojanja, bez da vam se dodiruje (= i tako narušava) slobodna volja koju sam vam dao, da
od vas opet napravim takva ljudska bića poput onog koji je jednom (pro)izašao iz Moje ruke i, paralelno sa
njime, ova Zemlja treba postati Raj, Edenski vrt za njegove stanovnike!
1066. Vama su upućeni ovi redovi kako bi iz njih mogli pr-očitati beskrajnu ljubav i dobrotu, koju Ja imam za
vas i sa vama, kako niti jedna duševna niti duhovna čestica ne bi bila bila izgubljena, čestica koju sam Ja jednom
odaslao u daleka/ogromna prostranstva Moga stvaranja, već kako bi se prije svega poštivale/kako bi se prema
njima odnosili kako im dolikuje i kako bi se za njihovo usavršavanje doprinjelo što je više moguće, kako bi sve –
jednostavne i komplicirane, infuzoriji, monade, životinje i ljudi – dugim putem usavršavanja opet bile pročišćene
i (kako bi) sazrele mogle ući u duhovno carstvo, odakle sam ih jednom odaslao, kako bi prošli svoj životni ispit (=
probu života) kroz sve stupnjeve Moga duhovnog i materijalnog carstva, i kako bi združeno/sjedinjeno sa
najvišim i najinteligentnijim duhom stvorene zemlje i svijeta u čovjeku mogli tvoriti/činiti Meni milu cjelinu.
1067. Što je sažetak do sada rečenog? Da je ljubav, jedino, odlučujući faktor koji, iako na početku odvaja
duhove, služi samo jednoj svrsi, naime, da ih na kraju vidi što intimnije (pošto su savršeniji/usavršeni)
ujedinjene.
1068. Međutim, da bi se ovo ujedinjavanje poštovalo, kako priliči duhovima, Mojim izdancima, za isto se treba
boriti, (mora se) zaslužiti, jer jedino ‘ispunjenje zaslužuje krunu!’
1069. Svjesnost o ispunjenju/dostignuću rezultira u blaženstvu posjedovanja. Prema tome, i vi bi također
trebali težiti postići ono što sam vam ukazao tako da vi, kao Moja naličja (images), budete dostojni i zaslužni
imena: ‘Moja Djeca!’
1070. Sva ova svjetla milosti koja vam šaljem s vremena na vrijeme služe da bi se ovo postiglo, naime, da vi
trebate sve više i više shvatiti da vam u najmanjoj monadi, baš kao i u vašem bližnjem, isti Bog nastavlja
propovijedati jednu te istu stvar koju vam priroda za vrijeme svake šetnje, svakog otkucaja srca kao vremenskog
intervala uzvikuje:
1071. ‘Nikad nemojte zaboraviti u koju ste svrhu bili stvoreni! Iskoristite svaku minutu i svaku Moju riječ da
bi ispunili tu svrhu!’, jer uskoro će doći vrijeme kada će se se pšenica odvajati od pljeve. Sretni će biti oni koji su
iskoristili vrijeme i riječ na takav način da oni, izrastajući poput žita za plodonosni, snažeći nebeski kruh, mogu
sa sigurnošću nastaviti put ka savršenstvu, kad ću Ja doći kao jedini Pastir, da sakupim Moje ovce pod Svoju
zaštitu, što će se zasigurno uskoro dogoditi! Amen.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj,
Jedini Bog i naš Vječni Otac‘Tajne Života – 18’ G.Mayerhofer
137
1072.
I na drugom mjestu:
1073. ‘Biolozi/prirodnjaci nisu, do dana današnjeg, bili u stanju zaključiti/odrediti gdje mineralno kraljevstvo
prelazi u biljno kraljevstvo, i biljno kraljevstvo u životinjsko kraljevstvo. Gdje prestaje jedno kraljevstvo i
počinje drugo? Gdje je zadnja i najsavršenija biljka, nakon koje više ne dolazi niti jedan biljni stupanj, već
istovremeno na njegovo mjesto stupa prva, naravno vrlo nesavršena životinja?
1074. Na površini Zemlje postoje mnoge biljke čija je priroda naizgled više životinjska nego biljna. Onda
postoje životinje koje više naliče biljkama nego životinjama. Postoje također i minerali koje bi mogli prije
svrstati u biljke nego u kamenje, i obrnuto. Mnoge životinje i dalje prikazuju biljo-like udove, a postoje biljke
koje izgledaju skoro kao jako dobro razvijene životinje.
1075. Stoga, treba shvatiti kako je jako teško odrediti preciznu granicu, pretežno zbog toga što postoji ogroman
broj vrstî životinja i biljaka koje su prirodnjacima sasvim nepoznate, pošto većina tih čudnovatih/osebujnih
biljaka i životinja raste i nastanjuje dubine oceana. A ogromne podmorske površine su botaničarima i zoolozima
malo teže dostupne, i zbog toga je teško upoznati se sa životinjama i biljkama na dnu. Pored toga postoji još
ogroman broj životinja i biljaka na samoj zemaljskoj površini, koje su prirodnjacima nepoznate, jer su te vrste
nastanjene na nedostupnim i istraživačima nepoznatim prostorima.
1076. Na primjer, još nije u potpunosti određeno da li koralj pripada mineralnom, biljnom ili životinjskom
carstvu. Mjerodavni prirodnjaci znaju da koralj formira određena vrsta jako malih crvića; oni prianjaju jedan
uz drugog da bi naposlijetku formirali koraljnu grančicu. Ti sitni crvići su sigurno životinje. Ali kada se stvrdnu,
njihova masa je tvrda poput dragog kamenja. Forma, međutim, koja se postepeno razvija međusobnim
sjedinjavanjem naliči na stablo lišeno lišća koje ima grane kao i male grančice. Dakle to raslinje je s obzirom na
organizaciju konglomerat sastavljen od bezbroj životinja, kao masa je mineral, a po izgledu i obliku je drvce. Što
je po tome koralj, bi jednim izrazom bilo teško odrediti/izraziti; ali da je koralj ono što smo malo prije utvrdili,
svatko može uvidjeti i prihvatiti: dakle dijelom životinja, dijelom mineral, i dijelom biljka.
1077. U oceanima postoji mnoštvo velikih i malih životinja koje očigledno pripadaju svim trima kraljevstvima, i
to u znatno većoj mjeri nego koralji. Uzmimo na primjer ogromnu hobotnicu. Ona je, bez ikakve sumnje,
najveća životinja na Zemlji; kad dostegne svoju punu veličinu, njezine mjere su 850 metara u dužinu te otprilike
170 metara u širinu i debljinu. Ta životinja nema određenu formu; ona ponekad, kada izađe na površinu oceana,
nalikuje nepravilno oblikovanom otoku, na kojem se mjestimično/sporadično može vidjeti obilna vegetacija. Na
njezinim leđima raste mahovina, morska trava, a učestalo izrastu čak i manja morska stabalca na kojima se često
nalazi okruglasti crveni plod, koji ste već često vidjeli i to kod nakita kod kojeg je taj plod optočen zlatom i koji
se tako prodaje kao ukras ručnim satovima. Taj plod, koji se često može pronaći kako pluta na obalama mora,
raste i zri obično na leđima naše hobotnice, koju samo loše podmorsko vrijeme tjera na površinu mora. A pored
toga ćete na leđima hobotnice često pronaći mnoga crvenkastoj stijeni nalik ispupčenja koja su učestalo
odbačena od strane hobotnice; ona onda plutaju na površini oceana i nalik su tamno crvenom kamenu,
šljaki/plovučcu (pumice stones).
1078. Taj polip onda stisne brod sa svojim užasnim rukama u svoje pretjerano/neumjereno široko ždrijelo i
konzumira ga; na taj način proždre/proguta čitav brod sa svim što je na njemu bilo. Njegov stomak posjeduje
probavnu moć kojoj se ništa ne može oduprijeti, čak ni kamenje, metali ili drvo; on konzumira apsolutno sve;
ništa ne ostaje, čak ni najmanji dijelići. A pošto ova životinja probavljuje toliko mnogo različitih stvari, to
objašnjava zašto se toliko mnogo parazita biljne i životinjske vrste pojavljuje na njezinoj površini.
1079. Ponovno se postavlja pitanje: Kojem će kraljevstvu biti pripisana ova životinja? S obzirom na njezinom
formu ona izgleda kao mineral, kao komad zemlje. Pošto nekoliko vrsta biljaka raste na ovom stvorenju, ona bi
također mogla biti smatrana za veliki oceanski biljni gomolj, ili pak za preveliku podvodnu biljku mesožderku.
1080. Nekome tko ove točke kritički razmatra će biti jako teško svrstati ovo stvorenje u pojedino kraljevstvo. A
kako bi samo bilo teško za bilo kojeg prirodnjaka (= prirodnog naučnika) smjestiti samu Zemlju u neku
pojedinačnu kategoriju! Zemlja je, u svoj vjerojatnosti, zasigurno mineral, pošto na svojoj površini
stvara/proizvodi mnoštvo minerala. Ali ona je istovremeno zasigurno i biljka, pošto na njoj raste toliko mnogo
biljaka; a još je sigurnije da je Zemlja životinja, pošto ona daje/donosi životinjski život u izobilju.
1081. Naposlijetku, međutim, ne postoji takva stvar kao odvojeno mineralno, biljno ili životinjsko kraljevstvo.
Postoji samo jedno kraljevstvo, a to je kraljevstvo stvorenja/bića sa svim njihovim različitim formama.
Originalno, sve je animalno (anima = duša), ne mineral ili biljka. U tome/ovdje leži razlog zašto se razlikujuće
značajke između navodno tri kraljevstva tako teško određuju. Različiti nivoi su prisutni jedino unutar reda
138
uspona/uzdizanja bića.’
Gospodin
‘Zemlja & Mjesec – 48’ J.Lorber
Isus
Krist
(Koji
je
utjelovljeni)
Jehova
Stvoritelj
Jedini
Bog
1082. Kako vidite, Gospodin (a tako razmišlja i svaki u duhu preporođeni čovjek), ne razmišlja o evoluciji (ili
‘formama’ u stvaranju) na opće prihvaćeni način, tj. na način da polazi od tjelesa koja možemo promatrati na osnovu
fosilnog zapisa, ne, On svoje razmišljanje zasniva na onome što se događa u pozadini tog procesa, On razmišlja o
‘neprestanom’ razvitku (evoluciji) svakog pojedinačnog djelića Svoga (ili, ako govorimo o čovjekovom razmišljanju,
Gospodinovog) bića, Božanske iskre ili inteligencije, kojoj je, zbog krajnjeg cilja ili razvoja/usavršavanja koje prethodi i
uvjetuje da se postigne krajnji cilj, bogoliko i stoga potpuno neovisno postojanje zvano ‘Dijete Božije’, dana
korespodentna ili najprikladnija materijalna forma.
1083. Ta materijalna forma, osim optimalne funkcionalnosti u prirodnom okruženju, za svoj cilj ima i pritiskanje i
tlačenje/ograničavanje u sebi sadržanog duhovnog života/Božanske iskre, čime ju/samim time ju prisiljavajući na
povećanu aktivnost, što će reći na razvoj i usavršavanje, što su aktivnosti koje će na određenom stupnju transformacije
pridonijeti ‘oslobađanju’ te iskre iz trenutnog tjelesnog omotača, što mi u vanjskom svijetu percipiramo kao smrt, bilo
‘prirodnu’ bilo ‘nasilnu’, sa posljedičnom ‘razgradnjom’ tijela i prelaskom/kombiniranjem u nove forme na višem ili,
kako je to slučaj sa i dalje nečistim/nedovoljno pročišćenim tijelom, nižem nivou, na kojima će joj, opet po istom
zakonu, biti dano korespodentno tijelo, koje će u sebi opet imati istu funkciju, baš kao i uvjete u kojima će se ta
‘zarobljena’ Božanska iskra dalje razvijati, samo na jednom drugom i za tu specifičnu ‘zarobljenu/ograničenu’
inteligenciju, najprikladnijem nivou.
1084. ‘(Gospodin: Kada ‘zasebna duševna potencija’ (duševni entitet) dosegne određeni stupanj neovisne
zrelosti, kida ljusku i trenutno (!) se spaja sa sličnim ili bar njoj odgovarajućim slobodnim zasebnim potencijama
i tada si iz odgovarajućih elemenata zraka, vode i zemlje trenutno počinje stvarati novi omotač, što svatko može
lako uočiti ako promatra zrnje biljaka, drveća i žbunja, i što je još ‘opipljivije’, kod jaja insekata, ptica i
naposlijetku kod vodenih životinja itd.
1085. Stvaranje ljuske/ovojnice/omotača (ili ‘tijela’) je uvijek samo jedno iz Božjeg reda proizlazeće fiksiranje
volje i samo po sebi i u sebi nema ništa ‘duševno inteligentno’, nego samo služi kao nužno sredstvo (!) uz pomoć
kojeg se jedna ‘duševna inteligencija’ naizgled sama od sebe u toj svojoj izoliranosti s vremenom može izgraditi u
potpuno slobodno i neovisno biće, što se zaista i događa.
1086. Materijalni svijet je zato sadržan od dobre dvije trećine duše, a jedna trećina je ‘bezdušni’ omotač kao
nosač/nositelj na početku čudnovatog, nadalje sve sabranijeg i naposlijetku skroz konkretnog i zrelog oblika
duševnog života. Materija omotača/ljuske ili ti očvrsnuta Božja volja je zbog toga ‘ustanova’ za
izbavljanje/spašavanje, kroz koju oni zasebni duhovi koji su Satanovim padom i sami bili povučeni, prema već
postojećem redu, ponovno mogu do- ili po-stići onu istu, potpunu i neovisnu slobodu, doduše, sada jednim
naravno dužim putem nego bi to bio slučaj u prvobitnom periodu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/232:1-4’ J.Lorber
1087. Vratimo se sada prirodnom svijetu ili ‘naučnoj’ evoluciji.
1088. Knjiga Postanka, ako je pažljivo promotrimo, ukazuje kako su ptice baš kao i sva ostala leteća stvorenja
(insekti) TAKOĐER ‘izašle’ iz vode (Postanak 1:20), te dalje specificira kako su leteća stvorenja nastala odmah nakon
ili ‘poslije’ velikih morskih stvorenja (Postanak 1:21). O tom, za naučnike ne samo današnjeg doba
misterioznom/tajnovitom ‘izlasku’ ili ‘pojavi’ letećih stvorenja u stvaranju odmah nakon ‘velikih morskih nemani’,
Gospodin u svom Novom Otkrovenju naučava:
1089. ‘Koja je onda stvarna svrha tog stvorenja (ili ‘ogromnih’ riba/morskih nemani)? Takva riba je posljednji
organ za prihvat/prihvaćanja svega što je duhovno astralno u vodenim životinjama, i ona distribuira to duhovno
astralno raznoraznim zračnim životinjama, pošto ne samo da se jedna vrsta zračnih životinja razvija u ovom
organu s obzirom na duhovno supstancijalni dio, već cjelokupne buduće vrste zračnih životinja ovog nebeskog
tijela imaju svoje početke u njoj, i bez te ribe bi zbog toga izumrle. Po tom pitanju ta riba nalikuje više na malu
planetu nego na životinju, koja je također trajni organizam kroz kojeg se razvijaju i prolaze bezbrojne duhovne
vrste, sve jedna različita od druge. To isto važi i za vašeg kita na Zemlji; Međutim, s obzirom na generalni efekt,
kit je daleko iza bisorhiohiohio (ime ogromne ribe na Saturnu o kojoj je ovdje riječ), pošto kit na zemlji samo
priprema krilate životinjske vrste u polarnim predjelima, dok Saturnjanski kit osigurava krilata stvorenja za
cijelu planetu – drugim riječima, unutar ove ribe se duše svih vodenih životinja transportiraju u različite vrste
duša krilatih stanovnika neba.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni
Otac ‘Saturn – 17:7’ J.Lorber
139
1090. Kako je ovakva vrsta ‘postanka’ vrstâ sasvim ‘čudnovata’ za prirodni naučni um, poslušajmo daljnje
Gospodinovo tumačenje u svezi ovakvih sasvim ‘neočekivanih’ formiranja stvorenja (ili još preciznije, ‘kombiniranja
različitih duhovnih inteligencija u jednu višu ili bolju duševnu formu, formu koja je tako reći savršenija i samim time
bliža čovjeku!’).
1091. ‘Prvi predio zraka, koji je prirodno najniži, nalazi se tamo gdje atmosferski zrak liježe (ili ‘odmara’) na
površini Zemlje, i u kojem žive biljke, životinje i ljudska bića. Tu je duhovno toliko usko isprepleteno sa
prirodnim, da bi onaj koji je mudar zasigurno morao ovako govoriti: Ja u ovom najnižem zračnom regionu ne
pronalazim ništa drugo do duhovno; samo, to što je fiksirano duhovnom akcijom, trenutačno ili postepeno,
jedino to ostavlja utisak prirodnog; ali u principu, sve to je ipak potpuno duhovno.
1092. Zašto se ovdje kaže ‘duhovno’ a ne kompletno ‘duh’? – Jer se u ovom regionu duhovne, time dakle i
duševne pojedinačne specifične inteligencije, postepeno obuhvaćaju, ujedinjuju u jednu cijelu, savršenu opet
kompletnu formu i gdje se moraju pronaći kao jedno biće svjesno samo sebe. Kako je ovo za shvatiti? Ja vam
kažem: lakše nego što mislite.
1093. Svugdje je određen/dan centar za potpuno ujedinjenje svih duhovnih specifičnih sastavnica (specifica).
Taj centar je u stvari najuže zarobljen/svezan pra-duh ili iskra ljubavi iz Mene (vidi dodatak ovom pod-subjektu
'Čisto duhovno'). On sebi silno privlači sve ono što je njegove suštine; koliko god da je to raspršeno, ono će se
tom duhovnom centru kojem pripada ipak priviti, i biti će, iako je iste kvalitete, kod svakog centra drugih
obilježja/karakteristika. Jedan primjer će ovo potpuno razjasniti; promatrajte, na primjer, obrazovanje
nekolicine studenata u školi. Recimo da stotinu studenata ima istog učitelja, uči iz istih knjiga, te piše prema
istom pravilu. Međutim, promatrajte te studente u kasnijem životu; ni dvojica od njih neće imati potpuno isti
način razmišljanja ili isti rukopis; a postojat će i mnoštvo drugih takvih različitosti. A ipak je duhovna hrana u
njihovoj naobrazbi bila ista. Svaki pojedinačni duh među ovim studentima je, iz opće instrukcijske hrane, uzeo
precizno ono što se posebice slagalo sa njim, bez ikakvog učiteljevog utjecaja.
1094. Ovaj primjer vam ukazuje kako svaki duhovni centar uzima, iz beskonačnog mnoštva inteligentnih
specifičnih sastavnica, baš (ili ‘precizno’) ono što mu nužno treba, baš kao što urođena centralna duševna
specifična sastavnica svakog sjemena pronalazi i privlači točno ono što joj je potrebno iz iste vode, istog zraka,
iste zemlje, i istog svjetla. Na taj način duševne inteligencije sebe organiziraju u red oko korespondentnog
duhovnog centra. One teku prema tom centru, uzimaju inteligentnu formu, te se oblikuju u skladu sa
temeljnom/osnovnom suštinom tog centra. Istinski duhovni centar se reflektira u formi ljudskog bića.
1095. Riječ je, kao ilustracija, također izvrstan primjer ovog procesa. Odmah nakon što je dana (= izgovorena),
riječ privlači sve što je nužno za razumijevanje njezine ideje. Uzmimo kao centar dobro poznatu riječ
‘zapovijed’; ta riječ je (jedan) centar, ali u trenu sjedinjuje u sebi ono što je za nju nužno da bi bila zapovijed.
Što pripada riječi ‘zapovijed’? Kao prvo, mudro biće koje postavlja zapovijed, koje ima ogromnu moć
uvida/proviđanja i prožimanja svih stvari kao i razlog zašto i kome dati zapovijed. Drugo, mora postojati
slobodno biće, obdareno sa razumijevanjem i voljom, sa ciljem da prihvati, razumije i izvršava tu zapovijed. Što
je potrebno da se stvori takvo biće i kakve kvalitete mora posjedovati Stvoritelj da bi mogao stvoriti takvo biće?
Treće, zapovijed mora biti sankcionirana; šta je opet potrebno da bi se jedna zapovijed mogla mudro, pravedno i
efektivno sankcionirati? Gledajte beskonačan broj spoznaja/pojmova, osnovnih ideja i silâ koje su istovremeno
povezane sa jednom idejom riječi ‘zapovijed’.
1096. Svaka riječ formira za sebe specifični duhovni centar. Ona privlači ogroman broj ideja i ujedinjuje ih sa
sobom, tako da u jednoj specifičnoj riječi iste ideje određuju nešto sasvim drugačije od onih u drugoj riječi.
Idejama riječi ‘ljubav’, ‘vrlina’, ‘poniznost’ i ‘Bog’ pripada isto toliko drugih ideja koliko i riječi ‘zapovijed’; ali
ono što zapovijed čini zapovijeđu, isto čini i ljubav ljubavlju, vrlinu vrlinom, poniznost poniznošću, Boga Bogom,
- isto kao što iste elementarne specifične sastavnice u djetelini postaju djetelinom, u repi repom, u lozi lozom itd.
1097. Ako ste do određene mjere razumjeli što je bilo rečeno, onda ćete shvatiti kako je donji predio (zraka)
radionica za obnavljanje/restauraciju i ponovno sjedinjenje duhovnih i astralnih specifičnih inteligentnih
sastavnica, koje u usavršenom duhu čine jedno. Ovdje je mjesto za sijanje, to je njiva na kojoj se u svakom
pojedinačnom duhovnom sjemenu sve podesne/prigodne povezanosti idejâ kondenziraju u jednu formu.
Sakupljanje svih raspršenih/rasturenih specifičnih sastavnica duše se odvija oko specifičnog duhovnog centra.
1098. Gdje god se velika korporacija mora održavati u pogonu, moraju postojati izvršni direktori (koji su)
zaposleni da bi sve održavali u najboljem redu. Ovo također važi i za najniži duhovni predio zraka, čak iako se
samo povremeno/rijetko nekoliko rasturenih duševnih inteligencija instinktivno sakupe oko duhovnog centra
kojeg su (ili ‘pošto su ga’) prepoznali kao svog vlastitog. Ova sakupljanja bi međutim bila besciljna, ako ne bi
bila u skladu sa određenim redom. Bilo bi to isto kao kad bi netko bacio sav građevinski material za
140
izgradnju kuće na jednu gomilu. Time bi kamenje, kreč, žbuka, drvo, crijep i sve što se koristi za gradnju jedne
kuće, bilo bačeno na jednu gomilu; a kakva bi bila razlika između takve hrpe građevinskog materijala i
pravilno/uredno uzdignute strukture, u kojoj je svaki materijal zauzeo svoje prikladno arhitektonsko mjesto a u
skladu sa građevinskom umjetnošću? Duševne specifične sastavnice i duhovni centri su u našoj nižoj duhovnoj
sferi konstrukcije prisutne u izobilju.
1099. Svaki dijelić (ili ‘svaka čestica’) je nastanjen(a) sa svojom vlastitom živom inteligencijom, a ipak material
se(be) ne može izgraditi u potpuno ljudsko biće, pošto svaka inteligencija prepoznaje unutar sebe samo jednu
stvar iz ogromnog mnoštva (out of multitude). Ne prije nego su mnogobrojne inteligencije nužne za biće (=
formiranje bića) povezane od strane duhovnog majstora/glavnog graditelja u jednu formu i jedno biće, može
takvo biće postepeno naučiti kako postići generalno razumijevanje koje nadgleda/nadzire cijeli red.
1100. Što se podrazumijeva pod ‘naučiti’? Ništa drugo nego probuditi pojedinačne duševne inteligencije, te ih
nakon toga povezati jedne sa drugima u svrhu jedne ili više zajedničkih aktivnosti. Što je više ovih inteligencija
koje su probuđene i spojene jedna sa drugom unutar sebe marljivošću i gorljivošću, to osoba postaje više učena i
više zna. No ovakvo obrazovanje ni u kojem slučaju nije mudrost. Mudrost se postiže potpunim buđenjem (ili
‘aktiviranjem’) duha, kada su sve inteligencije u duši trenutno/istovremeno prožete sa (Božjim) duhom. Kroz to
su one probuđene i ujedinjene u potpunu Božansku inteligenciju u ljudskom tijelu. Isto bi bilo ako bi netko bio
odveden po mraku u muzej bez osvjetljenja (ili ‘u kojem ne gori svjetlo’). Čak i ako bi mu bilo dozvoljeno da
dodiruje umjetnine, i ako bi mu bili dani detaljni opisi svakog objekta kojeg je dodirnuo, on bi i dalje, bez obzira
na sve to, imao samo blijedu percepciju samo jako malo stvari u muzeju; on, naravno, ne bi imao nikakvu ideju o
većini objekata. Takva osoba bi sa sigurnošću rekla: ‘Ako bi tu bilo svjetla, mogao bi sa lakoćom vidjeti mnoge
stvari u trenutku (ili ‘jednim pogledom’), dok ih sada pokušavam prepoznati sa velikim naporom i nesigurnošću,
koristeći svoje čulo opipa/dodira u mraku.’ I duh ljudskog bića sudi na posve isti način. Zbog toga je
učenjak/naučnik netko tko je bio podučen/podučavan u mraku jednog muzeja.
1101. Međutim, kada za onoga koji se nalazi u tom muzeju, odjednom izađe sunce i muzej rasvjetli u svim
njegovim prostorijama, da li će mu još biti nužno napipavati uokolo (riječ ‘herumtappen’ se odnosi na akciju
slijepca koji se uz pomoć čula dodira kreće kroz prostor) kako bi prepoznavao objekte? O ne, on ih sada
obuhvaća jednim pogledom i vidi sve što je u muzeju, i to ne samo djelomično. I ako su objekti u muzeju
posloženi, on će sa velikom lakoćom prepoznati glavnu svrhu umjetničkih djela postavljenih u tom muzeju, isto
kao i specijanu namjenu svakog pojedinog objekta.
1102. Vidite, tu je prva naobrazba jednaka mehaničkom učenju, i iz tog učenja moguće upoznavanje sa
eksponatima u muzeju predstavlja učenost svjetskog čovjeka. Mudrost je druga; ona beskrajnu množinu
sagledava odjednom na najjasnijem svjetlu, što učenost samo djelomično ‘opipava’ u mraku.
1103. Ali iz toga proizilazi da sa udruživanjem/skupljanjem, u skladu sa redom, svih onih duševnih sastavnih
inteligencija koje pripadaju (= spadaju u/čine) jednom biću, još ni izbliza nije povezana/prisutna ta razina
generalne spoznaje, koja je nužna kako bi se u našoj donjoj regiji stvaranja/izgradnje bića pojedinačne duševne
inteligencije slagale i udruživale na taj način da iz toga sa vremenom može proizaći zaista savršena/potpuna
spoznaja. Moraju biti prisutni pomagači, koji, nadgledajući red strukturiranja bića, moraju to također i voditi.
Tko su, međutim, ti majstori graditelji? U najnižem predjelu zraka su to mnogi anđeli. Ja Osobno sam Majstor
(Graditelj) nad njima. A gdje sam Ja, tamo mnogi ostaju koji žele biti u Mojoj prisutnosti. Uvijek kada nebo
razvija svoju najveću aktivnost, tamo pakao nije manje aktivan. Tako mora biti i u ovom predjelu, jer inače ne bi
bilo ravnovjesja i stoga mogućnosti slobodne odluke između dva pola(riteta).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 38, 39’ J.Lorber
1104. Ovaj isti princip, naravno, važi i za ostale sfere života, tj. uvijek postoje životinjske vrste koje u sebi tako reći
‘sakupljaju’ ili ‘koncentriraju’ jedan cjelokupni ‘evolucijski’ snop prethodnih oblika života te ih kroz sebe transmitiraju
u više i plemenitije oblike života. Slijedeće otkrovenje nam predstavlja jednu takvu životinju.
1105. ‘Što se tiče njezine korisnosti (misli se na životinju ‘zigst’) ona za Saturnjane nije važnija nego divokoza
ili pak antilopa za zemljane. No ipak ta životinja ima svoje mjesto u redu stvari, koje i ne znajući vrlo korisno
okupira. Tko zna korisnost divokoze na zemlji? Tko će vam dati razlog zbog kojeg se ova životinja penje po
planinama? No, svima onima koji to imaju želju, Ja ću sada otkriti razlog.
1106. Vi ste svijesni kako različite mahovine baš kao i vrste biljaka rastu na visokim planinama sa ciljem
razlaganja kamenja/stijena. Vi također znate da su mahovine i biljke proizvodi duhovnih potencija i duhovnih
inteligencija (vidi 860-862). To postaje sasvim jasno kada se, unutar njih, počinje
141
razvijati/izražavati/manifestirati određena vrsta inteligentnog života. Jednom kada se život započne
manifestirati, on se više nikada ne vraća u smrt, već umjesto toga sebe snaži razvijajući se u formu, sa ciljem da
napusti/ostavi tu formu i pređe u drugu.
1107. Koja životno-manifestirajuća forma je u Alpama ili planinama iznad ovih malih živih formi ili
mahovina? To su naravno planinske životinje. One su više životne forme u koje prelazi život biljaka sa visokih
planinskih predjela.
1108. Sigurno ćete lako razumjeti da je ovo pravilan slijed događaja, pošto se život tih životinja održava
utjelovljenjem života biljaka. I baš zato prehrana hranom koja je kompatibilna sa životinjskom prirodom u sebi
nije ništa drugo do apsorbiranje i ujedinjenje raspršenog života nižih manjih potencija u viši i potpuniji život.
Drugim riječima:
1109. Hraniti se znači skupljati i apsorbirati život u kontejner koji neprestano emanira iz Mene, tako da on
postaje snažniji i potpuniji iz nivoa u nivo na svom povratku do prvotnog izvora odakle je proizašao (ovom
izuzetno važnom principu ćemo se ponovno vratiti nešto niže u pod-subjektu ‘Riječ dvije o Jelu i Piću’).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Saturn – 23:8-12’ J.Lorber
1110.
I na drugom mjestu, govoreći o formiranju životinjske duše:
1111.
‘Dovoljno često je bilo spominjano kako duhovi u mineralnim i biljnim kraljevstvima
aranžiraju/raspoređuju/stavljaju u red/grupiraju inteligentne specifične sastavnice (specifica) u
odgovarajući/pravilan red, u jedno stvorenje/biće, i povezuju/sjedinjuju zvjezdano i zemljano. Što ostaje
ispitati/razmotriti je oblikovanje/stvaranje/formacija ili prijelaz/tranzicija jedne životinje iz prijašnjih
kraljevstava, i u čemu se u tom (= pri tome) sastoji zadaća duhova.
1112. U svakoj životinji je prisutna, do određenog stupnja, razvijena duša koja je aktivna uz pomoć tako
zvanog živčanog duha (nerve spirit) koji ju okružuje u njezinom tijelu, koje je i dalje od grube materije.
Životinjsko kraljevstvo je time/na taj način razlučivo (= po tome se razlikuje) od biljnog kraljevstva, a još više od
mineralnog kraljevstva. Životinja sada ima slobodnu dušu, dok je duša u biljnom kraljevstvu, a posebice u
mineralnom kraljevstvu, još izmiješana i podijeljena u materiji, baš kao duh vina u grožđu. Ali gdje se nalazi
ovaj vatreni eter? U grožđu je on i dalje previše podijeljen te ne može izraziti svoj efekt, pošto je u svakom
pojedinačnom grozdu, između tisuću specifičnih sastavnica (specifica), dodana samo jedna takva eterična
specifična sastavnica. Kada je, međutim, ova pojedinačna/zasebna sastavnica/karakteristika (specificum)
izdvojena uz pomoć destilacije i sakupljena iz velikog broja grozdova, onda ona jasno izrazi svoju silu.
1113. To također važi i za životinjsku dušu (a naposlijetku i za čovjekovu). Ona je nakupina/gomila (jedne)
količine eteričnih specifičnih sastavnica, koje već same za sebe tvore utoliko inteligentno slobodnije biće ukoliko
su se raznovrsnije baš u to biće združile. Kada se životinje razmnožavaju, duhovi upravljaju/tjeraju ove psihičke
duševne elemente u fizičke organe rasplođavanja te ih, u trenutku rasplodnje (ili ‘rađanja’), zatvaraju/oblače u
tanki materijalni ogrtač. U tom tankom ogrtaču, duša postaje aktivna, te sebe započinje stavljati u red u skladu
sa svojom inteligencijom.
1114. Kad je duša ili psiha u ovoj prvoj nastambi sama sebe organizirala, tada se duhovi pobrinu za to da ta
psiha kroz nove, posebno za to sagrađene organe dobije/primi iz majčinog tijela odgovarajuću hranu i time
građevni materijal za svoje buduće tijelo, koje bi trebala nastaniti i kroz koje bi trebala djelovati. Duša sama
formira ovo tijelo, naravno, pod neprestanim rukovođenjem duhova, koji doduše pri tome ne moraju djelovati
‘rukom’ već samo svojom voljom.
1115. Razvoj tijela se odvija na slijedeći način: Eterična supstancijalna psiha mora najprije dovesti svoje
inteligencije u red; to znači da te inteligencije sebe postepeno dovode u red u skladu sa zakonima
privlačenja/asimilacije koji prebivaju u njima. Međutim, svaka od tih eteričnih, a sada već fizičkih, inteligentnih
specifičnih sastavnica (specifica) nosi u sebi potpunu ideju koja se(be) materijalizira u određenu/pojedinu formu;
ova karakteristika duše prelazi na tijelo za vrijeme perioda formiranja/izgradnje tijela. Tijelo, kada je u
potpunosti razvijeno, nije ništa do tipičan oblik duše koja je bila dana maternici životinje u trenutku rasplodnje.
Kada je forma u majčinoj maternici/utrobi potpuno razvijena, i ako je duša korespondentno izradila tjelesnu
formu, duša se određeno vrijeme može odmarati. U međuvremenu, tijelo se nastavlja razvijati putem hrane koju
uzima uz pomoć majčine maternice; sljedeća aktivnost duše započinje u glavnim organima.
142
1116. Započinje kucanje srca, životni sokovi započinju svoju cirkulaciju, i hrana je prihvaćena od strane
želuca. I u ovom periodu fetus postaje živ u majčinoj utrobi/maternici.
1117. Kada je time tijelo putem ovog procesa bilo skroz uređeno, kada su svi organi otvoreni, kada su puls i
probava stupili u svoj uređeni tok/kretanje, kada su živci bili zasićeni i kada se u njima formirao duši srodan
živčani duh putem određenog vlastitog elektro-magnetskog procesa fermentacije, tada opet svojom voljom
pristupaju duhovi, labave veze između fetusa i majčinog tijela i tiskaju novo biće (iz)van majčinog tijela, i to je
rođenje.
1118. Nakon rođenja, novorođena životinja jedno kratko vrijeme mora biti hranjena od strane majčinog tijela,
baš kao što su, na primjer, sisavci hranjeni sa mlijekom ili pernate životinje iscjedkom sluzi preko njihove hrane.
Vodozemci su također hranjeni putem sluzi, koju ove životinje ispuštaju pod vodom u mlječnom obliku, i kod
gmizavaca na zemlji putem soka koji odrasli ispuštaju ili iz bradavica ili iz ždrijela. Kod ovog oblika hrane tijelo
biva (dalje) izgrađivano tako kako bi onda samostalno moglo tražiti, pronalziti i konzumirati odgovarajuću (mu)
hranu.
1119. Od ovog trenutka pa na dalje, duša koja živi u tijelu započinje, pod rukovodstvom duhova, mijenjati
materijalne specifične sastavnica tijela u supstancijalne sastavnice. Za vrijeme životnog vijeka tijela se specifične
sastavnice na taj način razvijaju u sve bogatiju (ili u slučaju ‘nepravilne’ prehrane, u sve ‘siromašniju’; vidi
‘Riječ dvije o Jelu i Piću’) dušu. Kada je duša dosegla najveći mogući razvoj, ona sve više i više zanemaruje svoje
tijelo.
1120. Tijelo se kroz ovaj proces troši sve dok ne postane jako teško za dušu, i postane u potpunosti nepogodno
za bilo koji daljnji zadatak. Kroz živčani duh, ono duši uzrokuje bol; međutim ti bolovi doprinose odbacivanju ili
oslobađanju duše od tijela. Duša je svejedno ponovno uhvaćena/’zarobljena’ od strane duhova te postavljena na
viši životinjski nivo; taj nivo je, naravno, kompliciraniji od prethodnog. Na ovom nivou duša postaje aktivna na
isti gore opisani način.
1121. Specifične sastavnice (specifica) pokojnog (departed) tijela moraju ponovo biti razgrađene, jer od strane
duše još uvijek nisu bile uređene u određen/konkretan/definitivan, već samo u ‘nužan’ red/uređenje. Ali putem
ponovnog razlaganja su postavljene u određeniji (konkretniji) red i tokom sljedećih životinjskih stupnjeva tvore
žensku psihu, dok je slobodna, stvarna psiha, koju smo sada razmatrali, muška: i tako ‘Eva’ svugdje
dolazi/nastaje iz rebara muškarca.
1122. Ovdje se može pojaviti pitanje; što se događa sa specifičnim sastavnicama odbačenih/odloženih ženskih
tijela? One su ujedinjene sa muškim specifičnim sastavnicama. To im pak osigurava mogućnost da razviju nešto
od muškog i nešto od ženskog unutar sebe na sljedećem nivou (postojanja). Ako majka nije, istovremeno,
ujedinila muške i ženske specifične sastavnice, sa čime/odakle bi razvila muško a odakle bi razvila žensko? Sve to
leži/počiva unutar reda duše, pošto duša postavlja/namješta svoje inteligencije u skladu sa redom zakonâ o
privlačenju.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 49’ J.Lorber
1123. Na ovom mjestu će se čitaoc sigurno zamisliti te sebe zapitati: ’Ali kako je nastala PRVA ptica, ili prva
divokoza (ili ’sisavac’), tj. odakle su se pojavili prvi ’primaoci’ ovim putem sakupljenih duša u čijim će se potomcima,
kroz čin rasplodnje, utjeloviti na ovaj način ’sakupljene’ duševne inteligencije?’ I eto nas opet do čuvenog pitanja o
’kokoši i jajetu’, pitanja koje čovjeka muči od pamtivijeka. Gospodin Isus Krist Jehova, naš Vječni Otac, u Svojoj
veličanstvenoj objavi, ’Zemlja & Mjesec’, otkriva:
1124. ’Zemlja (koja je ŽIVI organizam; o tome da je Zemlja živi organizam vidi ’Zemlja & Mjesec – 1-12’)
također i stvara/rađa (procreate = prokreativna je), iako na drugačiji način od bilo kojeg čovjeka, životinje ili
biljke. Na Zemlju, zbog njezine specifične prirode, treba gledati kao na jednu određenu vrstu hermafrodita (=
dvospolca): kao muškarca i ženu zajedno u jednom biću. U ovoj pojedinosti je Zemlja slična prvom ljudskom
biću, koje je originalno/u početku u sebi istovremeno bilo muško i žensko, poput savršenih nebeskih duhova, koji
su također jedno, muško i žensko.
1125. Pošto Zemlja ima mogućnost stvaranja/rađanja (procreate), postavlja se pitanje: Kako i što Zemlja
stvara, i gdje su njezini rasplodni/prokreativni organi?
1126.
Glavni prokreativni/rasplodni organ je visoko istaknuti Južni Pol. Zbog lokacije ovog prokreativnog
143
organa – u negativnom polaritetu Južnog Pola – Zemlja je žensko.
1127. Ako se Zemlja promatra na ovaj način, naime kao žena, onda je ona u prokreaciji jedino u stanju biti
primaoc. Tko onda oplođava Zemlju (= tko je Zemljin partner u toj prokreaciji)?
1128.
Sunce sa svojom suprotnom polarnom silom!
1129.
A što sunce stvara, ili što je sunce stvorilo?
1130.
Glavno dijete Zemlje, mjesec, najstarije dijete ove zemne žene, je bilo stvoreno na ovaj način!
1131. Zemlja ima nekolicinu slične djece: značajan broj kometa, koje su bile rođene tako što su bile izbačene u
veliki/široki eterični prostor. Nadalje, ta djeca su također i ’padajuće zvijezde’. One nisu ništa drugo nego kometi
nalik mali planeti koje je Zemlja rodila: njihova eliptična putanja i njihov okrugli/ovalni oblik su dokaz za to.
Nakon određena vremena, te male planete budu ponovno zahvaćene od Zemlje.
1132. Gdje i kroz što onda ta djeca bivaju od zemlje po-rođena? – Zemlja ima bezbroj takvih porođajnih
kanala. Ali glavni od njih na zemlji se nalazi u sredini velikog Tihog Oceana, nedaleko od Ekvatora, i to u
području otočke skupine tzv. Taiti i Otahaiti; od tamo se mjesec razdvojio od Zemlje, i nakon toga još i poprilični
broj drugih kometa. Ostali porođajni kanali su jezera, bare i pećine u planinama, iz kojih se takve male planete
katapultiraju do znatnih visina. Pošto one imaju jako malu težinu, nadmoć/prevaga Zemljine polarne sile uništi
njihovu malu količinu suprotnog polariteta te oni na kraju budu ponovno privučeni Zemlji, na koju onda padnu
u obliku šljake (slag), ili, ako eksplodiraju prije u eteričnom prostoru, u obliku razmrskanih komadića kamena.
To je dakle jedna vrsta stvaranja/rađanja pri kojem Zemlja nastupa samo kao žen(s)ka. Nadalje ćemo se
pozabaviti daleko čudnovatijim raznolikim stvaranjima/rađanjima, gdje je Zemlja istovremeno aktivna kao
muško i kao žensko.
1133. Svi minerali, baš kao i biljna i životinjska kraljevstva, vuku svoje materijalne početke od ove vrste
stvaranja. Kada Zemlju smatramo za jedno, muško i žensko, ona stvara i porađa na naj-obilniji način, na takav
način da Zemlja po-rađa žive mlade, kao što ptice ležu jaja, biljke daju sjemenje, a minerali proizvode cvjetove.
1134. Ovdje imamo četiri vrste Zemljina stvaranja u njezinoj muško-ženskoj formi.
1135. Naravno da bi ovdje neko mogao postaviti pitanje: Ako Zemlja čini sve to, čemu onda sila/snaga za
razmnožavanje u biljnom i životinjskom svijetu? I zašto mora biljka, kako god ona bila oblikovana, za
razmnožavanje imati vlastito sjemenje, zašto ptica jaje, zašto životinja sebi ravne i zašto vodozemci svoju ikru,
koja je u stvari isto (što i) jaja? Odgovor na ovo pitanje naravno nije tako jednostavno moguć kao što bi to sebi
pretpostavili; ali onome koji može zaviriti samo malčice dublje nije ništa manje potpuno izgovoren (prisutan) već
u cijeloj prirodi. Već na samom početku ove teme je rečeno kako je Zemlja ovdje istovremeno muško i žensko.
Kao žensko ona ne stvara, nego stvoreno samo preuzima i rađa; ali kao muško ona samo stvara i ne rađa, već to
stvoreno mora prvo u svojoj vrsti u koju je od Zemlje kao muškog bića bilo stvoreno, sazreti i biti rođeno.
1136. Sa ciljem da bi ovo razumjeli još bolje, pogledajmo u kakvom su recipročnom/uzajamnom odnosu stablo
i tijelo Zemlje. Pretpostavimo da sjeme mora postojati prije stabla – na kojem se sjeme onda ponono
razmnožava. Ta pretpostavka je istinita, pošto je u bilo kojem slučaju puno jednostavnije proizvesti u Zemlji
sjeme nego potpuno izraslo stablo. Već iz ovih par primjera svima bi lako trebalo biti u-vidljivo da je sjeme
moralo postojati prije stabla.
1137. U svezi životinja je slučaj obrnut. Ptica je morala postojati prije jajeta, pošto je da bi se izleglo (hatch)
jaje potrebna životinjska toplina. No, usprkos tome, ptica nije bila trenutno prisutna u samom početku, pošto je
u prvom periodu stvaranja/rađanja Zemlja postavila prvo jaje.
1138. Kad je prva ptica jednom bila rođena, ona je onda naravno položila jaje, koje je bilo uređeno nešto
drugačije nego ono prvo, i izlegla je iz tog jajeta drugu, njoj sličnu pticu. U slučaju pticâ a također i vodozemaca
(!; Karl Weiss je napisao kako su se: ‘U supsilurijskom periodu pojavili prvi kralježnjaci. Chamberlin je pak
rekao kako je pojava riba jedan od najiznenadnijih i najdramatičnijih događaja u ranoj povijesti. One se
pojavljuju u širokoj struji i sasvim nepoznata porijekla. Od samog početka su jedna pored druge bile prisutne
raznorazne vrste, morski psi, raže, himere (chimaeridae), dvodihalice (lung fish), plakodermi. Ptice su se pak
iznenada pojavile u Juri. Čuvena ‘prva/originalna ptica’, Arheopteriks, je u prošlosti bila opće smatrana kao
prijelazna vrsta od gmazova do ptica, no ukazalo se kako je ona prava ptica sa četiri prsta i stvarnim perima. Ne
postoji poznato stvorenje koje bi nam moglo dati naznaku na koji način su se rožnate ljuske jednog gmaza
144
pretvorile u ptičja krila. Sisavci su se iznenada pojavili na početku Tercijara, i to u mnogobrojnim redovima,
porodicama i vrstama. Ništa se ne može pronaći što ukazuje na prijelaznu formu, Weiss piše. ‘Ako bi bili uistinu
detaljni u filtriranju dokaza na logičan način, praktično ništa ne bi ostalo od veličanstvene strukture Darwinovog
stabla.’ Kurt Eggenstein ‘Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 5’),
prvo jaje treba biti smatrano kao sjeme, a, i u ovom slučaju također, je sjeme postojalo prije nego životinja koja
je proizašla iz njega. Jedino kad čovjek uzme u obzir temeljne/fundamentalne razlike između kvaliete Zemljina
jajeta i ptičjeg jajeta postaje očigledno da je ptica postojala prije nego je izlegla jaje. Ono je od Zemlje već bilo
rođeno onak(v)o kak(v)o ga biljka (onda) dalje stvara. Isti je slučaj sa svim drugim životinjama; svaka vrsta je
prvo od Zemlje bila rođena kao sisavac i dobila je sposobnost za vlastito razmnožavanje putem moći oplodnje.
1139. Mi smo, kako bi pojasnili stvaralačku i porođajnu silu zemlje uzeli drvo kao primjer. Ovo objašnjenje je
moralo imati postavljenu raniju gornju refleksiju, bez koje nam ova stvar ne bi bila/postala skroz jasna. Ali sada,
kako smo tu refleksiju već postavili, odjednom vam postaje jasno, kako s jedne strane Zemlja kao muško
stvara/oplođava, a sa druge strane kao žensko opet rađa, i kako se ona prema našem -za primjer uzetom- drvetu
odnosi sad kao žensko, sad kao muško. Uzmimo recimo jedno sjeme koje je sazrelo na drvetu i koje dospije u
zemlju; tu se Zemlja odnosi kao ženka koja prima (zatrudni) i primljeno putem svoje sile dovodi do sazrijevanja
i porođaja. Ali kada drvo već (po-)stoji, onda ono u odnosu na Zemlju preuzima ženski karakter, i Zemlja u
odnosu na drvo nastupa kao muško i stvara u drvetu novo sjeme za njegovu oplodnju.
1140. Ovaj primjer jasno ukazuje Zemljine muške i ženske aktivnosti. Dokazuje da Zemlja mora, iz nužnosti,
ujediniti u sebi obje prirode. U ovom primjeru, jedino Zemlja i stablo ulaze u recipročan/uzajaman odnos. No
samo to nije dovoljno; mi moramo također razjasniti/ustanoviti recipročnu akciju u samoj Zemlji.
1141. Kako što znate Zemlja ima Sjeverni i Južni Pol. U svezi glavnog efekta oba pola, oni neprestano ostaju
kakvi jesu, Južni Pol negativan a Sjeverni Pol pozitivan; jedan privlači a drugi odbija; Posljedica toga je da
polovi, sa svojim nasuprotnim atributima, mogu postojati jedan pored drugoga sasvim udobno, pošto je jedan
pol donator (= onaj koji daje) dok je drugi primatelj.
1142. Pošto ovaj polarni odnos postoji, recipročna/uzajamna akcija je od velikog značaja/važnosti. Na svojim
ustima je Sjeverni Pol primatelj, pošto unutra uzima cjelokupnu (pre)hranu za tijelo Zemlje. Južni Pol, u drugu
ruku, ne unosi ništa svojim ustima već samo eliminira. Međutim, u unutrašnjosti je Sjeverni Pol donator dok je
Južni Pol primatelj. Ovdje možete vidjeti kako se biće Zemlje, kroz svoju akciju, alternativno pojavljuje u oba
polariteta, djelomično muško a djelomično žensko.
1143. Još više je upadljiviji obrnuti polarni efekt kroz izmjenu ljeta u zimu, jer pola godine je na sjevernoj
hemisferi Zemlje zima, dok je istovremeno na južnoj hemisferi Zemlje ljeto; u sljedećih pola godine je situacija
obrnuta. To treba shvatiti na slijedeći način: zima je muški dio a ljeto je ženski dio. Zima stvara (oplođava) u
ženskom ljetu, i ono onda rađa što je zima stvorila (oplodila). Za vrijeme zime je prema tome jedna hemisfera
muška dok je druga skroz ženska, i ovdje inače ženski južni pol postaje muški u odnosu na sjeverni pol, koji je
postao žensko. Postoji, međutim, jedna primjetna razlika: Iako su plodovi na južnoj hemisferi Zemlje slađi,
mekši i puniji, oni nisu tako tvrdi kao oni na sjeveru, pošto je ženstvenost ono što prevladava na južnoj hemisferi,
dok je muškost prevladavajuća na sjevernoj hemisferi. to se može izraziti i na slijedeći način: na sjeveru je
Zemlja muško-žensko, a na jugu je žensko-muško.
1144. Iz ovog opisa je očigledno da Zemlja ima duplo/dvostruko biće. No sa ciljem da dobijete potpunu ideju o
ovoj stvari, vi morate znati da Zemlja mijenja svoje biće za vrijeme dana i za vrijeme noći. Noæ je uvijek ženska
a dan je uvijek muški. Što god da dan oplodi to će noæ roditi u svom tamnom krilu. Shodno tome, svako sjeme je
stvoreno i oplođeno od strane Zemlje kao muškog bića, te sazrijeva u (istoj Zemlji), i rađa se od iste Zemlje kao
ženskog bića.
1145. U stvarnosti, činjenica da Zemlja stvara sjemenje za biljke i životinje se može naučiti iz mnogih
okolnosti/pojava na površini Zemlje. Ovim pojavama pripadaju početno pošumljavanje planina i rast lišajeva i
trave na jednoj opustošenoj stepi gdje ništa nije raslo tisućama godina. Plijesan i spužve nisu nikad proizvele
sjeme. Ovom fenomenu, među ostalim, pripada također i kiša riba, zmija i žaba, iako se to rijetko događa; ne
postoji ni jedan prirodnjak koji može dokazati da ih je (= životinje) sa Zemlje usisao vihor te položio (deposited)
na neko drugo mjesto.
1146. On bi također morao dokazati da postoji takvo mjesto na Zemlji gdje su takve životinje prisutne u toliko
velikom broju. A i ako bi mogao to učiniti, onda bi početna prokretaivna sila Zemlje bila dokazana, naime, da
ona ima kapacitet stvaranja (ili ’proizvodnje’) takvih bića iz sebe.
145
1147. Ovi fenomeni se naizgled događaju tako da bi netko mogao povjerovati/pomisliti da se radi kao o
skupovima nekakvih vrtložnih vjetrova, koji se međutim onda u zraku sjedinjuju u nekakvo klupko i padaju
opet na zemlju, čim popusti sila vrtložnog vjetra koja ih nosi u zraku. Jedino što dubljeg istraživača ovo
objašnjenje neće zadovoljiti; jer, da bi podigao žabe, krastače i zmije, potreban je neobično jak vrtložni orkan ili
čak najžešći uragan. Nadalje, ako bi te vrste životinjskih tijela bile podvrgnute takvoj bijesnećoj oluji, bile bi
rastrgnute na komadiće prije nego što bi se mogle vratiti na Zemlju. Drugo, takav vihor, sa ciljem da bi mogao
uzeti sve te životinje iz jezera ili bara, bi trebao biti nekoliko sati u širinu i visinu, trebao bi biti ogromnog
promjera, i oslobađati takvu energiju da mu ni jedna planina ne bi odoljela. I treće, tako snažan uragan bi onda
također uzeo sa sobom i vodu iz jezera, i to do posljednje kapljice.
1148. Kada bi ’kišile’ takve životinje, onda bi također kišila i voda, mulj, blato, i mnoge ostale vodene životinje
i biljke, no ipak to nikad nije slučaj sa takozvanim amfibijskim kišama.
1149. Dakle, te pojave se događaju na slijedeći način. Zemlja kao dvostruko biće stvara iz svoje unutrašnjosti
jajašca ovih životinja u velikom broju; ta jajašca su jako mala, te sa lakoćom mogu biti iznesena vani kroz
Zemaljske pore i kanale. Što se više penju to se više šire kroz fermentirajuće supstance koje sadržavaju, i na
kraju su lakše od zraka. Uzdižu se iznad površine Zemlje u obliku ili formi tamne magle, poput zračnog balona.
Kada su dosegnuli određenu visinu, oni uđu u jako snažnu električnu struju. U toj struji oni sazrijevaju jako
brzo, te se obično rađaju u izuzetno velikom broju.
1150. Pošto te životinje iz zraka uz pomoć električne struje formiraju specifično tijelo koje je teže od zraka, one
sebe ne mogu održati na tim visinama; prema tome one se polako spuštaju na Zemlju. Na taj način se one
spuštaju jako dobro očuvane, i žive još nekoliko sati. Međutim, ovakvo formiranje predstavlja ’preskakanje’
(advancement) stupnjeva evolucije, i (kao takvo) nije u skladu sa uređenim/redovnim/urednim napredovanjem
duhovnih inteligencija iz zemljinog tijela tako da se one brzo povlače iz svog vidnog postojanja, od Zemlje bivaju
upijene/apsorbirane i bivaju prognane u biljno carstvo. Treba biti spomenuto kako je ovim specijalnim
porodima dozvoljeno ranije preći u fizički stupanj kojeg postižu životinje, i da oni ne moraju izdržati cijeli legion
biljnih života (=evolucija) prije toga.
1151. Stvari, naravno, stoje u potpunosti drugačije sa originalnim biljkama, koje kao takve ulaze u svoje prvo
postojanje. One moraju prvo napredovati kroz sve stupnjeve biljnog života prije nego budu mogle biti
prihvaćene u životinjski život. Postoji, naravno, velika razlika između biljaka (ili ’različitost među biljkama’),
naime, plemenite i ne-toliko-plemenite biljke, dobre i ne-tako-dobre biljke. Plemenite su jako blizu životinjskom
stupnju, a najplemenitije su jako blizu stadiju ljudskih bića (= na kojem se nalazi ljudsko biće) tako da uskoro
mogu biti prihvaćene u ljudsko/u biće/prirodu, a većim dijelom mogu biti primljene u plemenitiji dio životinjskog
svijeta. Takve biljke imaju kratku tranziciju, dok će manje plemenitim ili manje superiornim biljkama trebati
jako puno vremena dok nisu prihvaćene na stupnju plemenitih biljaka; ovo također važi i za životinje. Prije
spomenuti način uz pomoć kojeg se neke životinje direktno stvaraju iz Zemlje važi također i za sijanje biljaka,
posebice u kamenitoj Arabiji i u nekim dijelovima Afrike i Amerike. Velike pustinje i stepe imaju određene točke
rađanja sjemenja, i tamo ćete sigurno pronaći kako biljke rastu u izobilju. Gdje god takvi porođajni izvor ne
postoji, Zemlja ostaje opustošena i prazna.
1152. Otoci koji novo-nastaju trebaju zahvaliti Zemlji za sjemenje koje je bilo stvoreno za rast njihovih biljaka.
Jednom kada je ovaj rast biljaka dovoljno uznapredovao kroz niz stupnjeva, počet će se također razvijati i
životinje; međutim, jedino do vrlo nesavršenih gmizavaca i insekata, pošto se prirodna slobodna transformacija
ne proteže dalje.
1153. Da bi se stvorila savršena životinja, mora se pojaviti/nastupiti viša sila kako bi bila stvorena
odgovarajuća, na višem stupnju razvoja stojeća životinja, u koju bi prijašnji stupnjevi mogli preći, i tako ne
rijetko sve do čovjeka, koji međutim nikada ne biva stvoren na novo, već u pravo vrijeme biva doveden uz
pomoć seobe (duševnih inteligencija). Ova objašnjenja će intelektualcu biti dovoljna da bi razumio
prokreativne/stvaralačke sposobnosti i rasplodnu moć Zemlje. Vi ćete razumjeti da se te manifestacije u suštini
začinju u Zemljinim bubrezima (vidi ’Zemlja & Mjesec – 12’), gdje se uobičajena supstanca sjemena razvija i
oplođava za daljnje prigodno postajanje, na već opisani način.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Zemlja & Mjesec – 13-15’ J.Lorber
146
DODATAK: 'Čisto
Čisto duhovno'
duhovno
Čisto duhovno
U Velikom Ivanovom Evanđelju jedan anđeo govori učenicima o čistom duhovnom (= čistom duhu): 'U biljci on boravi u
jedva vidljivoj sićušnoj ljusci koja je latentna u stanici klice zatvorenoj u zrnu sjemena. Ovo čisto duhovno je
misao iz(van) (out of) Boga ispunjena sa ljubavlju, mudrošću i snagom volje u svojoj potpunoj odvojenosti od
bezbrojnih drugih jednako odvojenih misli.'
Na taj način odvojen duh u maloj ljusci klice, anđeo nastavlja svoje objašnjenje, zahvaljujući svojoj jasnoj/čistoj
inteligenciji i svjestan svoje sile/moći, lako postaje svjestan kada je sjeme, kao materijalno boravište koje je
izgradio za sebe, spremno da ono, čisto duhovno, započne svoju aktivnost. Jednom kada je sjeme bilo postavljeno u
vlažnu zemlju i izvanjski supstancijalni-materijalni omotač se omekšao, čisti duh bez odlaganja započinje na pravi
način koristiti svoju inteligenciju i snagu volje. On jasno prepoznaje one čestice u zemlji, vodi, zraku i u
svjetlu i toplini sunca koje mu korespondiraju, privlači ih i stvara od njih u pravilnom/odgovarajućem redu što
korespondira sa njegovom prirodom.
I tako čovjek vidi biljku kako raste iz tla zemlje sa svojim već tisućama godina nepromijenjenim karakteristikama.
Lišće ili, tako reći, izvanjsko tijelo biljke od korijena do vrha stabljike su proizvedeni jedino u svrhu da se
čisti duh može umnožavati stvaralački u novom sjemenju i tako beskonačno širiti svoje 'Ja'. Nakon ovog posla, duh,
zajedno sa privučenim duševnim česticama, započinje formiranje viših i više savršenih oblika i bića. (Veliko
Ivanovo Evanđelje – 7/73:9; 74; 75:7)
'I što sam vam rekao o biljkama', anđeo nastavi svoje tumačenje, 'važi (= u smislu, 'može se primjeniti') u većem
ili manjem stupnju takođe za mineralne i u višem stupnju za sve životinje i, iznad svega, za ljude. Što se tiče
njihovih početaka (ili 's obzirom na njihov iskon'), ovo važi također za sva nebeska tijela, sve planetarne školjke
(shell globes) i cijelu veliku strukturu stvaranja. Spomenuto pravilo je važeće za cijelu vječnost i za cijelu
beskonačnost. Jednom kada ste shvatili alfu, vi također shvaćate omegu!'
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/74:5)
Dr. Walter Lutz 'Temeljni Principi Života – 1/23'
***
147
Čovjekova duša i Božanski duh u njoj
1154. ‘Duša je u svojoj supstanci u potpunosti eterična, što znači – ako to možete shvatiti – jako puno
svjetlosnih atoma ili najmanjih čestica koje su sastavljene, u mudrosti i kroz sve-moguću Božju volju, tako da
formiraju savršenu ljudsku formu, a čisti duh (u njoj) je baš ova volja što izvire iz Boga, što je vatra čiste ljubavi
koja izvire iz Boga.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/66:15’ J.Lorber
1155. ‘Duh i duša nisu jedno te isto. Ljudska duša je duhovni proizvod iz materije, jer u materiji je (ili ‘se
nalazi’) jedino duhovno pod sudom, čekajući na svoje oslobođenje. Čisti duh, međutim, nikad nije bio pod
sudom. I svaki čovjek ima svoj (= taj jedan čisti) duh kojeg mu je Bog podario, koji se brine o svemu, koji
čini/vrši sve i vodi čovjeka koji se razvija/usavršava, ali se(be) sa stvarnom dušom sjedinjuje tek onda/jedino
kada je duša, svojom vlastitom voljom, potpuno prešla u sp/prep-oznati Božji red i tako sama postala potpuno
čisti duh (= potpuno duhovna).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Tri dana u Hramu – 21:19’ J.Lorber
1156. Dakle, da ponovno sumiramo: ‘Sve, i još više, što Zemlja sadrži, od njezinog centra pa sve do daleko iznad
najvišeg predjela zraka, je duševna supstanca (= dijelići Sotonine pale duše). Ali ta supstanca miruje jedno
određeno vrijeme sve dok nije oslobođena u jako različitim uvjetima suda, od krutog/tvrdog prema mekom. I
zbog toga ona postaje, za tjelesno oko a također i za osjećaj čovjeka na ovom svijetu, vidljiva i opipljiva, kao
potpuno mrtva materija, tvrđa ili mekša. Ovoj prije svega pripadaju sve vrste kamenja/stijena, minerala,
različitih vrsta tla, voda, zrak i sva još ne-ograničena materija u njemu.
1157. Onda je tu cijelo kraljevstvo biljaka, u vodi i na kopnu, zajedno sa njegovim prijelazom u životinjsko
kraljevstvo. U tom kraljevstvu, sud je već nešto blaži, i duševna supstanca stoji već više u stupnju određenog
oslobođenja u usporedbi sa njezinim prijašnjim teškim stanjem suda. Duševna supstanca koja je prije bila kao
kaotično izmješana je sada, u svrhu razvoja/usavršavanja inteligencije, sortirana i formirana kao neovisni
identiteti/entiteti, pa tako u ovom drugom kraljevstvu možete vidjeti velike raznolikosti.
1158. U vremenu dok duševna supstanca mora prolaziti kroz veće sortiranje u drugom kraljevstvu zbog
specijalnog razvoja njezine inteligencije, ona mora biti dovedena do jednog uvijek većeg ujedinjenja/sjedinjenja
odvojenih inteligencija u trećem kraljevstvu životinja – koje ima puno veću raznolikost – sa ciljem da bi došla do
jasnije i slobodnije individualne inteligencije. To je razlog zašto se u tom životinjskom kraljevstvu bezbrojne
duševne supstancijalne čestice svakojakih vrsta malih životinjica kombiniraju u jednu veću životinjsku dušu, na
primjer onu većeg crva ili jednog insekta.
1159. Jednom kada su izgubili svoj materijalni omotač/kućicu u kojem su bili zatvoreni, bezbrojne različite
vrste insekata se ponovno ujedinjuju u jednu životinjsku dušu veće i savršenije vrste. I to se tako nastavlja sve do
velikih i savršenijih životinja, koje su dijelom divlje a poslije dijelom pitome – i jedino nakon posljednjeg
ujedinjenja/sjedinjenja tih životinjskih duša će nastati (ili ‘će se pojaviti’) ljudska duša koja je (baš na taj način)
opskrbljena sa raznoraznim/svim mogućim inteligentnim mogućnostima.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 10/21:1-4’ J.Lorber
1160. Sudeći po onome što je Gospodin objavio u pero Jakoba Lorbera, na kopnu je uloga velikog ‘generalnog’
organa u kojem se svi prethodno ‘niži’ oblici životinjskog života, točnije njihove duhovno astralne sastavnice, tako reći
‘sakupljaju/prihvaćaju’ te ‘prebacuju’ u plemenitije, čovjeku direktno prethodeće životinje, pripala slonu. Čitamo u
‘Saturnu’: ‘Koja je svrha takve ogromne kopnene životinje bilo na ovoj (= Saturn) bilo na nekoj drugoj planeti?
Odgovor je bio dan u opisu ogromne ribe. Baš kao što ta riba formira generalni prijelaz/tranziciju iz vodene
životinje u životinju zraka (!), mud (‘mud’ je najveća kopnena životinja na Saturnu) je također jedna takva
životinja; on čini/formira tranziciju svih nivoa životinjskog i biljnog carstva u plemenitije vrste životinja koje su
bliže ljudskom biću.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Saturn – 23:15’ J.Lorber
1161. Na koji način se pak odvija sjedinjavanje tih plemenitih ili najsavršenijh i čovjeku najbližih životinjskih formi u
‘pojavljujuću’ ljudsku dušu, Gospodin je u svom ‘Velikom Ivanovom Evanđelju’ opisao na slijedeći način: ‘Vidjeli ste
148
kako je džinovski orao uhvatio šakala koji je pojeo gazelu, kako se uzdignuo visoko i onda ga pustio da padne na
kamenito tlo, prilikom čega je ovaj predator susreo sigurnu smrt. Ali onda je ponovno bio uhvaćen od strane orla
i odnešen na jug gdje je orao imao svoje gnijezdo i obitavalište među stijenama. Kada je došao do tamo sa svojim
plijenom, on ga je ponovno pustio da padne sa velike visine pošto je već postao pretežak za njega.
1162. No plijen se odbio od litice i propao dolje u poprilično dubok kanjon doline. Arapski pastiri su pasli svoja
oskudna/prorijeđena stada u tom kanjonu, i oni uskoro primjetiše kako se ogromni orao - poznati neprijatelj
pastirskih stada – spušta sve niže i niže kako bi pokupio svoj plijen koji je preduboko propao u dolinu. Kada su
pastiri to primjetili, oni su odmah napeli/zategnuli svoje lukove, i kada je on, prema njihovim proračunima, bio
dovoljno nisko, oni su pomoću svojih lukova ispalili oštre strijele. I gledajte, orao je bio dobro pogođen od strane
tri pastira, pao je mrtav u kanjon te je od strane pastira bio pokupljen kao istinski pobjednički trofej. Ali jadni
šakal sa svojom gazelom i dalje leži među kamenjem gdje je pao i tek nakon nešto vremena će ga ostale ptice
rastrgnuti/pojesti.
1163. A sada gledajte! Tamo izvan/pred vratima kuće već stoji jedna ljudska forma [‘Njezin = dušin čisti duh iz
Boga jasno vidi kada je duša u njezinom tijelu, bilo ono od biljke ili neke životinje, stekla potrebnu zrelost da se
uzdigne/popne do višeg oblika života. Odmah zatim duh aranžira za dušu da bude oslobođena od svojeg više nekorisnog tijela, tako da može, budući da je već obdarena višom inteligencijom, formirati za sebe drugo tijelo u
kojem je, unutar kraćeg ili dužeg vremena, u stanju raditi svoj put prema gore do više inteligencije života i
aktivnosti. Ovo se nastavlja sve do ljudskog stadija gdje je duša već potpuno slobodna i u svojem posljednjem
(materijalnom) tijelu ostvaruje punu samo-svjesnost, znanje o Bogu, čistu Božansku ljubav i na taj način
potpuno sjedinjenje sa svojim duhom iz onostranog. To sjedinjenje mi nazivamo ponovno rođenje duha.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje –
6/133:4’ J.Lorber], koja naliči na dijete, i čeka da bude začeta u utrobi majke (ili ‘i čeka slijedeće rađanje tako da
može biti uzeta u tijelo majke’). A iza ove duševne prikaze možeš vidjeti svjetlosnu formu. To je već Božji duh za
ovu dušu (ili ‘duh duše iz onostranog’), koji će se pobrinuti da ova – za sada – prirodna duša (= duša koja i dalje
pripada kraljevstvu prirode) bude postavljena u utrobu majke čim se za to ukaže prilika [‘Jednom kada je takva
usavršena (prirodna) duša u atmosferi (o ‘prirodnim dušama’ vidi prvi dodatak ovom podsubjektu ‘Anđeli i
duhovi kao sluge stvaranja’) dosegnula podesnu konzistentnost, ona se spušta do ljudskih obitavališta, prima (=
gdje dobija) određenu hranu iz izvanjske životno-eterične sfere koja okružuje svakog čovjeka i ostaje/zadržava se
tamo gdje je privučena afinitetom/srodnošću duše. Kada onda ljudski par osjeća prirodni poriv za sjedinjenjem
(coition/coitus), takva potpuno usavršena slobodna prirodna duša koja je u blizini para to sazna iz izvanjskog
životnog etera. Drugim riječima, ona je privučena povećanom energijom u izvanjskoj životnoj sferi (tog) para,
ulazi pod određenom prisilom u čovjekovu spermu za vrijeme koitusa i oplođava jajašce (vidi drugi dodatak
ovom podsubjektu ‘Začeće… san duše – ne-sjećanje… i buđenje’). I gledajte, sada se živa duša već može
usporediti sa zrnom sjemena koje je bilo postavljeno u tlo i, dok ne bude rođeno u svijetu, prolazi kroz sve stadije
sjemena u tlu sve dok ne izbaci izdanak/mladicu na površinu zemlje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/216:2 na dalje’ J.Lorber;].
1164. I sada ste također vidjeli kako se iz zadnje tri već usavršene životinjske faze [ili ‘od zadnja tri već
kompletirana životinjska nivoa’; ‘Jedna/pojedinačna životinjska duša nikad ne može postati ljudska duša. Prema
tome, kaže se kako životinjska duša umire sa životinjom, ali pod ovime treba razumjeti da duša jednog vola, na
primjer, nakon smrti te životinje u potpunosti prestaje biti duša te životinje pošto se ona napuštajući životinjsko
tijelo uskoro sjedinjuje sa mnogim drugim slobodnim životinjskim dušama da bi postala nova i više usavršenija
duša (= prirodna duša) koja kao takva nastavlja sebe regulirati i stabilizirati sve dok nije dovoljno usavršena/dok
dovoljno ne sazrije i podobna je da bude rođena u ljudskom tijelu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/165’ J.Lorber] – iako uz mnogo tisuća
prethodnika (ili ‘naravno nakon mnogih tisuća prijašnjih procesa) – pojavila/pojavljuje ljudska duša.
1165. Kao rezultat toga, muško dijete će se roditi na svijetu koje, naravno ako bude dobro odgajano, može
izrasti u velikog čovjeka. Nježnost gazele će vladati njegovim srcem, lukavost šakala njegovim razumom, a snaga
džinovskog orla njegovim intelektom, njegovom hrabrošću i voljom. Glavna osobina njegova karaktera će biti –
ratobornost, koju (ili ‘njegov karakter će uglavnom biti ratoboran, kojeg’), međutim, on može
ograničiti/smekšati/umiriti sa svojim srcem i sa svojom razboritošću uz pomoć kojih on može biti/postati jako
korisna osoba na bilo kojem mjestu u društvu (ili ‘u bilo kojoj službi’). Međutim, ako postane vojnik, on će biti
sretan na osnovu svoje hrabrosti, ali on će također biti ubijen smrtonosnim oružjem (ili ‘pasti kao žrtva
smrtonosnog oružja’) drugih ljudi (Gospodin nam u Svom ‘Velikom Ivanovom Evanđelju – 4/151:7, 8’ skreće pažnju
na to u kojoj mjeri su čak i prehrambene potrebe/navike u ljudi uvjetovane ovim pred-egzistencijalnim životinjskim
formama postojanja: ‘Čovjek je u stanju jesti toliko različitu hranu iz životinjskog, biljnog i mineralnog
kraljevstva tako da bi mogao, iz progutanih prehrambenih proizvoda, dostaviti/nabaviti korespondentnu
duševnu hranu svim inteligentnim česticama od kojih je sastavljena njegova duša. Jer supstancijalno duševno
tijelo je, poput fizičkog tijela, hranjeno/gajeno i usavršavano kroz progutanu prirodnu hranu. Štoviše, jako je
149
važno iz koje prethodne sfere postojanja je došla duša čovjeka ove zemlje u svom postepenom usponu. I, drugo,
posebice u djece, treba biti uzeto u obzir da njihova duša i dalje nosi tragove koji se protežu nazad do predegzistencijalnih vrsta iz kojih je ona napravila svoj prijelaz u ljudsku formu. Ako dijete od samog početka ima
dobar odgoj, pred-egzistencijalna (životinjska) forma uskoro u potpunosti prelazi u ljudsku formu,
konsolidirajući/pročišćavajući/učvršćavajući tamo sebe sve više i više. Međutim, ako je odgoj djeteta jako
zanemaren, uskoro pred-egzistencijalna forma postaje sve više i više dominantna u svojoj duši tako da je na
kraju čak i čvrsto tijelo izobličeno u tu formu. I postoji mnogo sirovih/grubih osoba kod kojih je lako prepoznati
kakva forma bez sumnje prevladava u njihovoj duši.’).
1166. Tako da bi mogli promatrati ovo dijete od samog rođenja, vaš ovosvjetski susjed će biti njegov otac već
sljedeće godine. Eto, sada znate sve, rekao sam vam i ukazao nešto što do sada nisam nikome ukazao i rekao
[ovime = ovom veličanstvenom Božanskom doktrinom se isto tako baca još malo duhovnog svjetla na već diskutiranu
‘okrutnost’ u prirodi, tj. na toliko od strane prirodnih ljudi kritiziranu ‘borbu za opstanak’ među životinjama (vidi 566571 i 604!)’; ‘Izvanjske materijalne forme stvorenja se sa obje strane međusobno uništavaju, ali time mnoge duše
koje žive u tim stvorenjima postaju slobodne. One koje su slične se sjedinjuju i ponovno su rođene u materijalnoj
formi na slijedećem, višem nivou, i tako sve do čovjeka.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj,
Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/184:4’ J.Lorber; ista doktrina objašnjava i tajnovitu misao
Kristova prosvjetljenog apostola iz Rimljana 8:19-22].’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/185’ J.Lorber
1167. Isto kao i u slučaju ujedinjenja ili ‘formiranja/sakupljanja/izgradnje’ životinjske duše, i ovdje su (misli se na
proces ‘ujedinjenja’ ili ‘formiranja/sakupljanja/izgradnje’ ljudske duše) prisutni ‘nadglednici’ ili duhovi i anđeli koji po
vrlini Božje volje koja je u njima ‘rukovode’ & ‘kontroliraju’ cjelokupan proces ‘stvaranja/nastanka’ (= ‘sakupljanja’
duševnih čestica u dušu) jednog ljudskog bića i njegova rađanja u svijetu:
1168.
‘Što se tiče materijalnog stvaranja postoji jako mala ili nikakva razlika između
rasplodnje/stvaranja/rađanja (procreation) ljudskog bića i životinje; razlika postoji više u
unutrašnjosti/unutarnjem. Naravno da duša mora biti (= postojati) kompletna već prije stvaranja/oplodnje, što
znači, ona mora ujedinjavati sve gradivne specifične sastavnice. To znači da mora ujediniti sve takve suštinske
specifične sastavnice koje su raspršene kroz cijeli svemir, a one joj moraju biti dostavljene (ili ‘ona se sa njima
mora opskrbiti’) sa svih strana (vidi treći dodatak ovom podsubjektu ‘Više sastavnice ljudske duše’). Takav
jedan kompletni/potpuni konglomerat gradivnih/suštinskih sastavnica tada je već duša; jedino što su te
sastavnice u njoj međusobno kaotično izmješane da se svakako može reći: duša je prije oplodnje jedan splet,
takozvani gordijski čvor, koji mora prvo biti otpleten kako bi došao do forme/kako bi dobio formu. Taj rasplet
započinje sa rasplodnim činom, jer tamo se taj duševni čvor postavlja u majčinu utrobu i omotava/ovija.
1169. Unutar tog omotača (ili 'te ovojnice') se inteligencije koje korespondiraju jedna sa drugom započinju
približavati i međusobno hvatati/zahvaćati (hold onto one another). Duhovi im osiguravaju svjetlo u njihovom
omotaču/ovojnici tako da mogu izvršiti ovaj zadatak. Suštinske specifične inteligencije prepoznaju jedna drugu
na ovom svjetlu, razvrstavaju se, obuhvaćaju i sjedinjuju. Sve ovo se događa na prisilan zahtjev volje tih duhova,
kojima je povjereno nadgledavanje. Ti duhovi su ono što bi vi nazvali ‘duhovi zašitnici’. Anđeli i viši anđeli će
također vršiti svoj utjecaj. Svako ljudsko biće ima bar tri duha čuvara, dva anđela i jednog visokog anđela; a
iznad njih stoji (ili ‘promatra’) Sedmi, Kojeg dobro znate/poznajete.
1170. Od trenutka stvaranja, ti se duhovi čuvari i anđeli postavljaju/organiziraju oko nove duše, te se neprestano
brinu (za to) da se njezin razvoj odvija u skladu sa redom. Jednom kada je duša, u svojem omotaču, postignula
ljudsku formu, majčina utroba će je opskrbiti (ili ‘će joj osigurati’) sa korespodentnim specifičnim sastavnicama.
Duša koristi/upošljava ove specifične sastavnice da bi što čvršće povezala svoje inteligentne sastavnice. Kada je to
postignuto, druge specifične sastavnice uplivavaju/utječu iz majčine utrobe na mjesto novog utjelovljenja, i
upošljavaju se u formiranju živaca. Živci na određeni način predstavljaju konopce i užeta koji od strane duše
mogu lako biti uhvaćeni i potegnuti, kako bi time tijelu baš uz pomoć tih konopaca i užeta mogla dati pokret.
Čim su ovi zadaci bili obavljeni, i u strukturi i u povezanosti, nove specifične sastavnice uplivavaju/utječu. Te
nove specifične sastavnice su postavljene u red za formiranje unutrašnjosti/utrobe (viscera). Kad je temeljni dio
utrobe predstavljen u prvim organskim osnovama, one se onda povezuju sa živcima.
1171. Sa dodavanjem drugih specifičnih sastavnica će se kompletirati/završiti cijela formacija
unutrašnjosti/utrobe. Većina živaca se povezuju u glavi, uglavnom na stražnjem dijelu glave, gdje duša također
ima svoju glavu, tako da istovremeno sa formiranjem utrobe započinje i formiranje glave, koja je
korespondentna slika (= ogledalo) duše, jer se kroz određeno glavno zračenje sva inteligencija duše koncentrira u
glavi. A pošto se inteligencija u najpotpunijoj formi ogledava u očima, ona se tamo može najbolje prepoznati.
150
Sve emanacije/zračenja pojedinačnih duševnih inteligencija duše uplivavaju/utječu u oči, i time formiraju svoju
prirodnu moć gledanja/vida (‘oči, kao ogledalo duše’). A kroz silu vida oči mogu u sebi formirati (iz)vanjski
svijet.
1172. Kada je duša kompletirala ovaj razvoj uz pomoć/asistenciju duhova, ona se opskrbljuje sa novim
specifičnim sastavnicama, koje će biti angažirane u formiranju mesa, hrskavice, mišića, tetiva/žila, vena i kostiju.
One stvari koje pripadaju jedne drugima se same zahvaćaju. Kada duhovi ne označe/pokažu specifičnim
sastavnicama inteligencije pravilan put kroz svoje mudro vođstvo/rukovođenje, smjer a također i forma
(ljudskog tijela) može biti kriva/loša/naopaka. Kada je žena koja nosi dijete sa svojim mislima i osjećajima u
paklu, gdje je Moji dobri duhovi i anđeli ne mogu pratiti, posljedica je obično pobačaj. Prema tome, od svake
žene bi trebalo najhitnije zatražiti da se u periodu trudnoće ponaša što je moguće bolje/plemenitije (virtuously).
1173. Kada je duša razvila hrskavicu, mišiće, kosti i žile, ona usmjerava svoja nastojanja (= svoju brigu; u
smislu, 'o tome se stara') ka vanjskim udovima tako što ih kompletira pravilnom aplikacijom sastavnica koje im
pripadaju. Kada je to jednom postignuto, duša se povlači u utrobu i započinje stavljati u pogon/pokret mišiće
srca, kroz koji pokret su, prvo, vlastitim, vodenastim sokovima organi otvoreni i na određeni način probijeni.
Kada se taj ‘proboj’ dogodio duša stavlja slezenu u pogon. To uzrokuje da slezena odmah započinje proizvoditi
krv, koja se sprovodi u srčane klijetke odakle se odvodi u organe.
1174. Jednom kada je krv završila svoj prvi krug, želudac je stavljen u pogon/aktivira se i započinje sa vrenjem
hranjivih sokova koji su sadržani u njemu. Kroz taj proces se odvajaju plemenitije specifične sastavnice. Grublji,
neprobavljivi sluzavi sokovi se izbacuju kroz prirodni otpadni kanal u amnijsku kesu (amniotic sac). I to na
određeni način predstavlja nečistoću/ekskremente djeteta koje je već fizički živo u majci.
1175. Kada je ovaj fetus proveo tri mjeseca u majčinoj utrobi živ, duša, čije se srce umirilo dosežući određenu
čvrstinu, će primiti vječni duh, koji će biti postavljen u njezino srce sa sedmerostrukom omotom/ovitkom (ili
‘oklopom’) od strane anđela. Nitko ne bi trebao začeti ideju kako je to materijalni omot/ovitak (ili ‘kako se ovdje
radi o materijalnom oklopu’); on je duhovan, koji je snažniji/čvršći i opstojniji od materijalnog, - što se iz puno
stvari može uočiti i u svijetu, gdje je lakše probiti materijlnu sponu nego duhovnu. Zamislite si jednog siromaha i
jednog jako bogatog čovjeka! Postavite siromaha pred zid i kažite mu da ga treba probiti, - i on će uzeti metalnu
polugu (za podmetanje i izdizanje) i moćan čekić i time će savladati jaki zid. Ali ako dođe kod bogatog čovjeka
tvrda srca, njegovo srce nećete savladati niti metalnom polugom (za podmetanje i izdizanje), niti čekićem, a još
manje molbama; jer srce ovoga je ovijeno duhovnim okovima, koje ne mogu probiti zemaljske sile. To jedino
uspijeva Duh nad duhovima!
1176. Jednom kada je duh bio postavljen u srce duše – to se u slučaju neke djece događa ranije, a kod neke pak
kasnije, a kod mnogih ne sve do tri dana prije poroda – onda tijelo sazrijeva brzo, i rođenje će uskoro uslijediti.
U ovom periodu majka bi se trebala posebno suzdržavati draženja i požude, jer te požude i draženje najčešće
potiču iz pakla, i kad god se majka u takvom uzbuđenom stanju 'dira', time se uzbuđuje/nadražuje kao
nasuprotni u dušu postavljeni/usađeni duh i obilježava dušu putem korespondencije na podraženom mjestu. A
taj biljeg duše se onda prenosi i na tijelo; to je porijeklo mladeža u djece. Da ovakav biljeg zauzima samo
ograničenu, malu površinu, a ne direktno cijelu dušu i posljedično tome cijelo tijelo, to uzrokuju duhovi, jer da to
nije slučaj, tim nepažljivim diranjem bi moglo uslijediti kompletno obilježavanje (od strane) pakla i potpuno
upropaštavanje duše iz čega bi proizašla smrt tijela, što bi baš i bio cilj pakla. Zato bi se svako trebao paziti
takvih ljudi koji na tijelu imaju puno upadljivih mladeža; jer, ne rijetko su u takvom biću budne paklene
specifične sastavnice, - i kad su budne, tada je taj pojedinac, koji više takvih upadljivih biljega nosi na svome
tijelu, ne-rijetko zao u ovoj ili onoj sferi. Takvi ljudi ili ništa ne vjeruju, ili su predani bludu ili kleveti, i na
određeni način i ovdje može glasiti upozorenje: 'Pazite se obilježenih!' Jer, pakao bilježi sve što daje, kako mu to
ne bi moglo biti oduzeto i kako ono što je njegovo nakon isteklog roka ponovo može biti prisvojeno. Tamo gotovo
da se događa isto kao i na svijetu. Nebeski ljudi isto daju od onoga što imaju svojoj braći i sestrama bez računa i
pečata; jer, oni daju ne da ponovno uzmu, - i to bez spora. Doduše svjetski ljudi isto daju, ali nikad bez računa i
ovjere, kako bi nakon isteka određenog roka ponovo mogli uzeti; i u slučaju da im dužnici ne mogu uz-vratiti,
dolazi do tužbe i spora, - i to je pakleno, jer pakao vječito tuži i parniči. Pa ipak, to sa mladežima ne morate
shvatiti baš točno tako; jer ako je tih mladeža samo malo i ako su sitni, tada imaju ili malo ili ni malo veze sa
gornjom slikom. Kao što je gore već bilo prikazano, duhovi koji štite i koji vode izgradnju, sprečavaju pakao u
njegovim zlim nastojanjima; pa iako jedno dijete prilikom borbe dobrih i loših duhova dobije par oznaka, to su
tada samo znaci koji sami u sebi nemaju posljedica, jer su paklene specifičnice sastavnice iz njih uklonjene.
Dakako da bi se na ovom mjestu psiholog mogao zapitati pa reći: 'Kako može Gospodin, ako Ga ima, sa svim
Svojim bezbrojnim mnoštvima anđeoskih duhova, koji su opremljeni svom silom i mudrošću, dopustiti, da
odvratni pakao izvede takvo što na nevinom plodu u majčinoj utrobi? To je lišeno svake mudrosti i zvuči više kao
nemoć!' Na to Ja kažem: Svakom svoje! Pustite korov nek raste sa žitom do vremena žetve; onda će sve pakleno
biti krajnje precizno odvojeno od nebeskog, nebesko će biti pripojeno nebu, a pakleno paklu. I zbog toga neće
151
biti izgubljena niti jedna duša, imala ona na sebi i tisuće paklenih oznaka; jer one će joj biti oduzete i biti će
vraćene paklu. Ali sve će zavisiti od toga što se duša putem poniznosti trudila osloboditi svoj duh. Oslobodi li ga,
tada će i ona putem njega biti slobodna od svega; ali ako to nije slučaj, ona će sama ostati zarobljena sve dok se
duh ne riješi svog sedmo(ro)strukog omotača postajući tada jedno sa dušom. Kada je dijete rođeno, pluća su
stavljena u pokret. Dijete sa svakim novim udahom započinje uzimati veliki broj specifičnih sastavnica, koje se
trenutno koriste za formiranje živčanog duha i snaženje duše, što se tiče supstancijalnog aspekta njenog bića.
Duša prima svoju unutarnju hranu specifičnih sastavnica i inteligencije kroz tjelesna čula, a sve je to uređeno od
strane dobrih duhova ove sfere (= misli se na najniži nivo zraka).
1178. Razumljivije ili potpuno (raz)otkrivanje nije moguće, pošto duhovno ne može biti oslikano u nužnoj
jasnoći (ili ‘sa nužnom jasnoćom’) sa zemaljskim riječima. No onaj koji ima mogućnost da uđe u duh u svezi
ovoga što je ovdje bilo rečeno će uskoro biti u potpunosti uvjeren u istinu, i postići će dublje/duboko
razumijevanje.
1179. Duša je receptivni organ za bezbrojne ideje Prvoga Izvora, iz Kojeg je proizašla kao dah. Duša je nositelj
formi, proporcija, i postupaka (= načina rada). Sve te ideje, forme i postupci (= načini rada/djelovanja) su u njoj
postavljeni/usađeni u najmanjim omotima/ovojima. Pravilna mjera svih ovih (formi, proporcija i postupaka),
sadržana u jednom biću, čini potpunu ljudsku dušu. Pošto se duša sastoji od mnoštva različitih dijelića
inteligencije, ona je kao takva složeno/sastavljeno tijelo, te se prema tome može ponovno razložiti/rastaviti. Da
zrak ima sposobnost rastavljanja na velike, manje i najmanje djelove, to vam dokazuje obična pjena, koja se ne
sastoji od ničeg drugog do samih zračnih mjehurića, koji su nastali pokretom jedne nešto viskoznije/ljepljivije
tekućine. Kad mjehurići nestanu, u njima zatvoreni zrak postaje jedno sa cijelom masom; ali dok god mjehurići
opstaju, u sebe zatvaraju dio zraka kojega od vanjskog zraka - kako vi kažete - hermetički odvajaju prozirnim
zidom/opnom. Cijeli svemir je ispunjen sa Božanskim idejama; čak se u jednoj monadi može sve pronaći – na
najmanjoj skali, naravno. Tako je isto i cijeli svemir, cijela beskonačnost ispunjena idejama Božanstva, koje
ispunjavajući cijelu beskonačnost, isto tako postoje i u jednoj monadi, ali naravno u manjem omjeru, isto kao što
zrak u mjehuru u sebi sadrži iste dijelove koji se generalno nalaze u zraku. – To bi bila duša.
1180. 'Dobro, šta bi onda bio duh?' pitat će psiholog. - Iako je duh bezobličan (= nema formu), on je ipak ono
biće/suština koje/a stvara forme, i tek kad su forme stvorene, može (se) baš u tim stvorenim formama
manifestirati/djelovati i sam kao forma, što znači: Svaka sila, ako se kao takva želi dokazati, mora sebi postaviti
protu-silu; tek uz pomoć ovog stvorenog oslonca se sila može očitovati i manifestirati. Prema tome, duh je kao
svjetlo koje, u sebi, vječno nastavlja biti svjetlo. No on može ostati neprimjetan kao svjetlo sve dok nema
objekata koje može osvjetljavati. Svjetlo emanira/zrači neprestano i konzistentno/dosljedno, sunce je najbolji
primjer za to. Svjetlo, kao što to na primjeru sunca vidite, iz njega neprestano ravnomjerno zrači; Ali bez jednog
objekta oko ne može primjetiti njegovo postojanje. Noć bez mjesečine ima isto toliko svjetla koje izvire iz sunca
kao i noć sa mjesecom. No u prvom slučaju svjetlo nema objekta u eteru, i to je razlog zašto ga nitko ne vidi, iako
je ono prisutno. Kada, međutim, mjesec, kao tijelo, za vrijeme noći okupira to mjesto, sunčevo svjetlo je trenutno
perceptibilno, pošto udara u sunce i osvjetljava ga.
1181. Vi već možete prepoznati/uvidjeti duhovni efekt svjetla u prirodi. Na Zemlji, u zraku, i u na-oko materiji
(= onome što izgleda kao materija), sve forme postojanja i razvitka/sazrijevanja leže zajedno bez ikakva pokreta.
Ali čim se pojavi svjetlo, forme koje leže zajedno kao da su mrtve primaju život i (pre)uzimaju drug(ačij)e forme.
Sada usporedite samo ljeto sa zimom, i duhovna aktivnost svjetla vam neće promaći! Sada znate što je u stvari
duh: on je svjetlo koje stvara samo sebe iz svoje vlastite topline od/iz vječnosti u vječnost, i poput topline je
ljubav i poput svjetla mudrost a ljubav je kao toplina, a mudrost je kao svjetlo. Čak kada ljudsko biće posjeduje
koliko god savršenu dušu ali ima malo ili nimalo svjetla, ono će pokazivati malo ili nikakvu aktivnost u svojoj
duši a također i u svojem tijelu. Međutim, uđe li svjetlo u dušu, ona postaje aktivna u skladu sa količinom svjetla
u njoj.
1182. Duša kretenastog ljudskog bića (= tupana) je isto tako potpuna kao i duša doktora ili filozofa. No tijelo ove
duše je predebelo te duši dopušta/propušta malo ili nimalo svjetla. Svjetlosna iskra koja je postavljena u dušu ne
može za-bljesnuti/blještati, pošto je previše stješnjena/stisnuta od (strane) čvrste mase tijela/mesa. Ali duša
filozofa, propušta više svjetla, jer je kroz mnoge studije tjelesna materija postala lakša, i ne pritišće duhovnu
vatru u jednoj točci. To je razlog zašto se u prvom slučaju može pronaći malo ili nimalo aktivnosti. Ipak, u
drugom slučaju će osoba, zbog previše/prevelike aktivnosti, pronaći malo ili nimalo mira.
1183. Mi zasigurno ne možemo govoriti o mudrosti kada u duši sve postane svjetlo. Ovdje mi možemo govoriti
samo o više ili manje svjetla. To vodi do zaključka kako je, bez duha ili svjetla, sve mrtvo, dok se na svjetlu sve
može živo/živahno i aktivno razvijati i usavršavati. Svjetlo u sebi nema formu, ali stvara forme, i kako ih stvara,
tako kao forma djeluje u formi. Forme mogu biti razdvojene/razdijeljene ili povezane, a nove forme se mogu
stvoriti u velikoj raznolikosti. Ali svjetlo se ne može razdijeliti; umjesto toga ono bez prekida prožima sve što je u
152
stanju primiti svjetlo. A ono što nije u stanju primiti svjetlo u sebi ostaje mračno i mrtvo, - jer stanje duše lišeno
svjetla je smrt. Podrazumjeva se da mi ovdje govorimo o vječnom, jednoobraznom/jednolikom svjetlu, koje sâmo
uvjetuje/određuje život; mi ne govorimo o svjetlu pucnja, groma ili bijesa, koje daje/omogućava sumnjivo
osvjetljenje (i to) samo na nekoliko trenutaka. To svjetlo je poput paklenog svjetla. U paklu također postoje takvi
bljeskovi, ali je svaki od njih popraćen deset puta većim (ili 'desetorostrukim') mrakom. Pošto mi sada u
dovoljnoj mjeri znamo razliku između duše i duha, trebali bi sa lakoćom shvatiti da Zemlja, u njezinoj čvrstoći,
pripada Sataninoj zarobljenoj duši, dok je njezin duh zatvoren i okovan u neuništive okove.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 50-52’ J.Lorber
Zašto se ljudska duša ne sijeća svojih prijašnjih iskustava na mnogim nižim nivoima postojanja?!
1184. Na ovom mjestu treba skrenuti pažnju na još jedno važno obilježje ljudske duše, naime njoj je u fazi uspona
‘čovjek’ oduzeto sjećanje na sve prethodne stupnjeve razvoja, tj. na sva prijašnja stanja života.
1185. Gospodin Isus Krist nam otkriva mudre razloge (vidi četvrti dodatak ovom pod-subjektu pod nazivom ‘O
nužnosti prikrivanja sjećanja na prijašnja iskustva duše’; isto tako vidi opet i drugi dodatak ‘Začeće… san duše –
ne-sjećanje… i buđenje’) tog ‘brisanja’ memorije: ‘Kada je čovjek rođen u ovom svijetu i još uvijek mora nositi
tijelo poradi (ili ‘u svrhu’) svog potpunog oslobađanja, onda je od strane Boga izuzetno mudro
aranžirano/sređeno da se on kao potpuna duša ne može sjetiti svih nužnih prethodnih/ranijih stanja/uvjeta života
u odvojenim formama postojanja kroz koja je on kao tranzicija morao prolaziti. On ih se može sjetiti toliko malo
koliko vaše oko može vidjeti i razlikovati odvojene kapljice u moru. Jer kada bi ovo bilo dano ljudskoj duši, ona
ne bi bila u stanju podnijeti sjedinjenje toliko beskrajno različitih dijelića duše i inteligencije, već bi sebe
nastojala razvrgnuti/razložiti što je prije moguće, baš kao što kapljica vode sebe razlaže/rastavlja na užarenom
željezu.
1186. U svrhu očuvanja/zaštite čovjekove duše, svako sjećanje na prijašnje oblike postojanja mora u potpunosti
biti oduzeto pomoću aranžmana/uređenja tijela koje ju obuhvaća/ograđuje, sve do vremena kada ona postaje
iznutra potpuno jedno sa svojim duhom ljubavi iz Boga [‘Živi duh u čovjeku je Moja vječna ljubav, mudrost i
sila/moć koja stvara, regulira i održava sve. Taj duh je u stvari istinski i kao takav već vječni čovjek unutar
čovjeka koji je, u skladu sa Mojim vječnim redom, poradi svoje neovisnosti sebe odjenuo sa dušom i
(materijalnim) tijelom uzevši na se tako izvanjski vidljivu formu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/85:10’ J.Lorber]. Jer taj duh je kao ljepilo
kojim su sve te beskrajne različite duševne sastavnice inteligencije čvrsto ujedinjene jedna sa drugom kao vječno
neuništivo potpuno biće. Onda će one sjajiti kroz, prepoznati i razumjeti jedna drugu u svoj jasnoći, i onda će
one slaviti i hvaliti/veličati Božju ljubav, mudrost i silu kao usavršeno biće koje je slično Bogu.’ Gospodin Isus
Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/21:5, 6
1187. Ovog ‘brisanja memorije’ nisu pošteđene (= ništa bolje ne prolaze) ni ‘pridošle’ duše (vidi 401-409), tj. duše
anđela koji su na ovu planetu došli po specijalnom zadatku (= zadatak je dvojake prirode, s jedne strane je to pomoć
palim dušama pri njihovom usponu a s druge pak ostvarivanje krajnjeg savršenstva, - Sinovstva Božjeg), naime i takve
anđeoske duše su također lišene sveg prethodnog iskustva: ‘Anđeo reče (odgovara na pitanje = otkriva jednoj
‘pridošloj’ duši razlog zašto joj je oduzeto sjećanje na njezin prijašnji život na jednoj od planeta u svemiru): ‘Jer
ovdje (= na planeti Zemlji) se radi (= u smislu, ‘sve se vrti oko’ = ‘samo jedna stvar je bitna’) o po/na-stajanju
potpuno novog stvorenja iz(van) Boga i u Bogu. Jednom kada ćeš postati potpuno novo stvorenje izvan Boga, i
ostvariš Sinovstvo Božje, sve (= sva sjećanja i sva prethodna iskustva) će ti biti vraćeno(/a) (= u smislu, ‘pribrojit
će ti se nazad’). Na svim drugim bezbrojnim svjetovima, vi ste izvanjski i unutarnje stvoreni kakvi trebate biti,
ali ovdje Bog predaje/prepušta izvanjsko formiranje duši, koja gradi svoje vlastito tijelo u skladu sa svojim
stvorenim redom. Ali zadatak duha postavljenog u svaku dušu, je prvenstveno da razvije dušu pomoću vršenja
Zapovijedi koje su mu dane izvani. Jednom kada je duša kao rezultat postigla pravi stupanj zrelosti i razvoja,
duh se proširuje/prostire u cijeloj duši, i cijeli čovjek je onda usavršeno, novo biće, i to temeljno izvan Boga,
pošto je duh unutar čovjeka ne manje nego minijaturni Bog, budući da je potpuno iz Božjeg srca. Ali čovjek je
onda to, ne kroz Božje djelo već u potpunosti kroz svoje vlastito, i iz tog razloga je istinsko dijete Božje. I ja ti
ponavljam u svoj kratkoći: u ni jednoj drugoj nebeskoj sferi ljudi sebe ne moraju oblikovati, jer oni su to (=
oblikovani) od Boga, ili, što dođe na isto, oni su to kroz Njegovu djecu. Ali ovdje se ljudi moraju sami potpuno
razviti, u skladu sa otkrivenim redom, ili nikako ne bi mogli postati Božja djeca. I tako je usavršeni čovjek na
zemlji, kao dijete Božje, u potpunosti istovjetan sa Bogom, mada je ne-usavršeni/razvijeni, suprotno tome, ispod
kraljevstva životinja.’’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/214:9, 10’ J.Lorber
153
DODATAK: 'Anđeli
Anđeli i duhovi kao sluge stvaranja'
stvaranja
Anđeli i duhovi kao sluge Stvaranja
(W.Lutz 'Temeljni principi života – pogl. 15')
U djelu 'Zemlja i Mjesec - 42', primljenom i zapisanom od strane Jakoba Lorbera u 1847 godini, pronalazimo ove
duboke mudrosne riječi: 'U stvari (mrtva, nene-duhovna) materija ne može postojati, pošto je sama materija rezultat
silâ. Taj rezultat postaje očigledan (ili 'vidljiv' = se vidi) u određenoj vrsti, prirodi i formi, ukazujući time
jasno da efektivne sile nisu bez inteligencije. Jer gdje god se u biću može otkriti određena forma, vrsta i
osobina, nitko ne može negirati da su u njemu aktivne inteligentne sile.'
Sva supstanca cijelog/cjelokupnog stvaranja se stoga sastoji – kao što to današnja nauka otkriva (= u smislu,
'došla je do točke u kojoj će to otkriti') – od inteligentnih sila, što će reći, sila koje posjeduju svjesnost i
volju. Drugim riječima: Sve je duhovne prirode; u svim postojećim stvarima, od atoma do solarnog sistema, od kamena
do čovjeka, žive i djeluju duhovi.
Jedno nepodijeljeno Kraljevstvo Života
'U stvari, ne postoji ni mineralno
mineralno ni biljno kraljevstvo, jer oba (ta kraljevstva) su, u najistinitijem smislu
riječi, životinjsko/animalno carstvo. Svaki mineral se sastoji od onoliko vrsti infuzorija/naljevnjaka koliko u
njemu ima, duhu mudrosti razlikujućih, pojedinačnih, odvojenih inteligentnih elemenata duše.' 'Zemlja i Mjesec –
45' J.Lorber
U skladu sa mišljenjem naprednih naučnika, mi možemo dodati da sva prirodna kraljevstva zajedno tvore, sa carstvom
ljudi i anđela, jedno nepodijeljeno kraljevstvo života, u kojem mineralno, biljno i životinjsko/animalno
predstavljaju jedino određene stupnjeve evolucije, čiju prirodu i svrhu Gospodin objašnjava u 'Velikom Ivanovom
Evanđelju' sa slijedećim riječima:
'Bog Osobno je, u Svom centru, vječni praiskonski čovjek i praiskonski duh. On Svojim velikim mislima i idejama
ispunjava beskonačnost koja iz Njega neprestano izvire. Prožete Njegovom ljubavlju, one postaju vatra života; kroz
Njegovu mudrost one postaju određene forme; a kroz Njegovu moćnu volju one postaju odvojena, neovisna bića sa
mogućnošću vječnog razvoja i razmnožavanja, da bi se postepeno ujedinili na skali Božanskog reda i eventualno
uzdignuli do bogolikog stanja.'
'Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/72:9' J.Lorber (usporedi sa 6/226:8-10)
Služenje – generalni princip
Za sva duhovna bića je životni uzvišeni cilj postati što je moguće više poput Boga u njihovim naj-suštinskijim
osnovnim karakteristikama: Ljubavi, mudrosti ljubavi i uvijek aktivnoj snazi ljubavi. A pošto duh ne može
postići/doseći ove atribute kroz Božju stvaralačku Riječ – poradi slobode volje – već jedino kroz mudru instrukciju
i marljivu praksu, cijelo stvaranje nije ništa drugo do velika škola blagonaklonog služenja (= onog koje je
ispunjeno ljubavlju) i aktivnog sudjelovanja u djelu stvaranja.
Prema tome, generalni princip kroz sve sfere beskonačnosti – u ogromnom kraljevstvu prirode baš kao i u beskrajnom
carstvu duhova – je SLUŽENJE.
'Kroz služenje' kaže Gospodin u 'Velikom Ivanovom Evanđelju', 'je poniznost [ta kvaliteta srca koju je za samosamoljubav (= samoljublje)
samoljublje) duhova najteže postići, ali koja je ključna/neophodna za jedinstvo u Kraljevstvu Božjem]
najuspješnije primjenjivana/vježbana i promovirana. I što je služenje/pomaganje/opsluživanje podređenije, to je
ono često korisnije ka istinskom savršenstvu života. Poniznost (potpuno pokoravanje/podređivanje vječnoj
praiskonskoj sili) je jedno stalno/uvijekstalno/uvijek-povećavajuće skupljanje života, dok je ponos raspršivanje i gubljenje
života. U skladu sa Mojim vječnim redom, svaki duh, anđeo ili čovjek se mora, prema tome, udostojiti služiti (=
spustiti da bi služio).
služio). I u tom vječnom uvijek rastućem i širećem služenju/pomaganju/opsluživanju ljubavi, on će
onda pronaći najuzvišenije blaženstvo i sreću. Bez služenja nema života u Mojem Kraljevstvu, nema trajnosti, nema
blaženstva, nema istinske mudrosti niti sreće, bilo u životu na Zemlji ili/bilo u onostranom.
Tko god zamišlja nebo bez služenja, nebo lijenosti i besposlenog bančenja, ima krivu ideju. Blaženi duhovi
najviših nebesa primaju snagu i moć sličnu Mojoj vlastioj
vlastioj jedino sa ciljem da bi što djelotvornije služili Meni i
svim ljudima. Jer gdje god ima toliko toga za učiniti – kao u Mojem Kraljevstvu – tamo ima puno službi za
izvršiti, prema stupnju sposobnosti. Onaj koji razvije mnoge mogućnosti u Mojem redu, će biti
biti postavljen nad
mnogim stvarima, ali onaj koji ih razvije samo malo, (biti će postavljen) nad nekoliko. Duhu koji dobro vrši malu
službu, će biti povjerena važnija/odgovornija služba, ali ako on tu službu vrši loše, on će također izgubiti ono
što je već imao.
imao. Prema tome, svi vi bi trebali biti neumorno aktivni i gorljivi skupljajući prema tome za sebe
blaga koja će trajati zauvijek.'
'Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/95-97' J.Lorber
154
Praiskonski anđeli
Prvo-stvoreni i za početak stvaranja najvažniji Božji sluge, su praiskonski anđeoski duhovi koji nisu slijedili
Luciferov katastrofalan put, već su, sa prevladavajućom poniznošću kojom su bili obdareni, ostali u redu Božje
ljubavi, uvijek vjerni svojem Stvoritelju, Gospodinu i Gospodaru. Ti praiskonski anđeli su bili stvoreni puno prije
materijalnih stvaranja i, prema Lorberu, su 'primatelji' Božjih misli i ideja te 'promulgatori' Njegove volje
(Veliko Ivanovo Evanđelje - 5/106:9-12; 2/136:6; 4/119:1 na dalje).
Bez obzira na njihovo potpuno podređivanje Božjoj volji, praiskonski anđeli također posjeduju svoju vlastitu volju.
U 'Velikom Ivanovom Evanđelju' jedan anđeo govori učeniku: 'Ja jasno osjećam što želim i što Gospodin želi.
Međutim, ja percipiram/uočavam Gospodinovu volju puno lakše, jasnije i brže od vas ljudi
ljudi i trenutačno podređujem
svoju volju u potpunosti Gospodinovoj. Ipak ja sam u stanju, baš kao i svako ljudsko biće, suprotstaviti se
Gospodinovoj volji; ali to se u stvari ne može dogoditi pošto ja posjedujem tako visoki mudrosti da ja – kao
neovisno svjetlo
svjetlo iz praiskonskog svjetla – prepoznajem bezuvjetnu/nepromjenjivu pravednost Božanske volje kao
najveću imovinu u životu svih ljudi, anđela i svjetova i, prema tome, poprilično dobrovoljno uvijek djelujem u
skladu sa Božanskom voljom.'
Ta potpuna podređenost njihove volje je ono što te praiskonske anđele čini najkorisnijim i posvećenim (dedicated)
instrumentima i stvaralačkim Božjim slugama.
U svima njima je 'muški pozitivni princip prevladavajući a ipak je i ženski negativni princip prisutan sa njima (=
kod njih).'
njih).' I stoga svaki praiskonski anđeo predstavlja u sebi 'savršeno vjenčanje Božjih nebesa.' Ovisi u
potpunosti o njima da li se oni žele pojaviti u muškom ili ženskom obliku. 'Njihova dvojna priroda ih čuva od
starenja pošto oba pola u njima zauvijek
Veliko Ivanovo Evanđelje 2/156' J.Lorber
zauvijek podržavaju jedan drugog.'
Svaki veliki anđeo ove vrste ima bezbroj pod-duhova (koje je on osobno stvorio) kao sluge, uvijek na raspolaganju
njegovoj volji. 'Ako praiskonski anđeo želi nešto iz/prema Božjoj vo
volji,
lji, njegova volja istovremeno prožimlje
bezbroj podređenih slugu koji trenutačno postaju aktivni i izvršavaju zahtjevani čin bez odgađanja ('Veliko
Ivanovo Evanđelje – 5/2:4; 4/119:1' J.Lorber).'
.'
Na cesti poniznosti i ljubavi kroz materiju
Kada su prvostvoreni anđeli iz svoje čiste mudrosne sfere i tako reći svoje i dalje ovisne prirode željeli postići
istinsku, potpunu slobodu, neovisnost i savršenstvo Božjeg sinovstva, oni su trebali slijediti Gospodinov veliki
primjer i krenuti putem služenja u ljubavi kroz materiju.
'Cesta kojom je Gospodin osobno hodao (kao primjer za sve ljude i anđele), će i dalje biti cesta za sve
praiskonske anđele na svim nebesima; ipak to se neće dogoditi preko noći, već jedino postepeno tijekom beskrajne
vječnosti u kojoj se mi,
mi, iz Boga, penjemo i spuštamo u beskrajnom krugu bez da ikad dodirujemo vanjski rub kruga
('Veliko Ivanovo Evanđelje - 3/180:12' J.Lorber).'
.'
Sa njihovim pod-ređenim-duhovima ti prvostvoreni 'nosioci autoriteta' izvršavaju najvažnije zadatke kao
organizatori i vođe u svim sferama vječnosti. Oni aranžiraju, vode i nadgledaju razvoj materijalnih nebeskih tijela
i solarnih sistema baš kao i svog života na njima, kontroliraju također razvoj i život duhova u duhovnim sferama
stvaranja i svugdje su tako reći 'krila
'krila Božanske volje, u stvari, sama Božanska volja ('Veliko Ivanovo Evanđelje 2/136:6' J.Lorber).'
.'
Stoga su ti anđeli vrhovne vođe u strukturiranju/konstrukciji bića u prirodi od biljke do čovjeka. Viši i niži
duhovi iz onostranog su im podređeni i svugdje su aktivni prema pravilnom razvoju i sastavljanju duševnih
inteligencija koje pripadaju biću.
Prirodni duhovi
'Kada se duša, sakupljena/sastavljena iz materije putem čistih duhovnih sila, duhovno usavršila (u smislu,
'odrasla', 'postignula zrelost') u svome tijelu – bilo da je riječ o tijelu minerala, biljke ili životinje – i
postala sposobna za uzdignuće (= za uzlazak) do više forme života, njezin kontrolirajući duh iz duhovnog svijeta
aranžira za nju oslobađanje od njezina ne više korisna materijalnog tijela, tj., njezin duh odlazi iz materijalnog
tijela (ili 'napušta materijalno tijelo') zajedno sa duševnim česticama koje je privukao tako da nadalje može
životnu-formu.'
'Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/133' J.Lorber
obogaćivati i usavršavati svoju dušu u uzvišeniju životnu
Niža bića iz najjednostavnijih oblika života mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva, Lorber naziva
'prirodnim duhovima'. O toj vrsti duhova koji su obično uskoro apsorbirani od nekog minerala, biljke ili životinje,
vidjeoc u 'Velikom Ivanovom Evanđelju – 4/114' kaže:
'Mi smo često vidjeli zrak a također i vodè
kreću
ću u svim
vodè ispunjene sa raznoraznim grotesknim licima koja se kre
pravcima – neka brzo, neka polaganije. Ona su također lebdjela gore i dolje, okretala se, nekad polako, onda
iznenada
iznenada poprilično brzo. Neka su tonula u zemlju poput snježnih pahuljica, brzo se skrivajući u njezinim
brazdama. Neka su bila apsorbirana od strane biljaka poput rose, druga od strane tla, a opet druga od raznoraznog
kamenja. Ona koja su se sakrila u tlu i koja su bila apsorbirana od strane biljaka i kamenja, se nisu ponovno
pojavljivala.
Međutim, gdje je stablo, biljka ili nešto od životinje trulilo, različite nove forme – najprije nalikujući blijedo
svijetlucajućem isparenju – su se uzdizale akumulirajući se uskoro u broju od stotinu tisuća, zajedno se topeći u
već poprilično dobro razvitu formu. Jednom kada je ova bila spremna, nije joj trebalo previše vremena – obdarenoj
155
sa određenom vrstom vlastite svjesnosti – da se započne kretati, djelujući kao pas u potrazi za nečime što je
njegovo oštro čulo mirisa negdje pronašlo/otkrilo. Obično smo vidjeli kako ta bića lebde prema ovcama, kozama, i
stoci. Kada su dosegnuli krdo, ona su ostala sa njim i činilo se da stimuliraju životinje na parenje. Kako se to
događalo,
događalo, oni su od strane životinja bili apsorbirani poput rose sa trave koja vene i više se nisu pojavljivali.
Mnoge od ovih formi su također žurile prema vodi gdje su jedno određeno vrijeme lebdjele na površini. Neke su onda
odlučno poronile ispod površine; neke su se zajedno stisnule (pressed together) u isparavajuću masu i onda samo
podpod-ronile nakon što su se stopile u novu formu koja je često izgledala poput neke određene vodene životinje. Ali
najosebujnija stvar je bila da smo mi sada vidjeli kako se bezbrojna
bezbrojna groteskna lica i forme uzdižu iz vode,
nalikujući svakojakim letećim insektima i pticama različitih veličina. Sva ta bića su imala dobro razvijena krila,
noge i ostale udove. Međutim, oni ih nisu koristili poput ptica, već je sa njih sve visilo dolje
dolje i oni su lebdjeli
unaokolo po zraku poput plamenova ili pahuljica. Jedino kad bi im prišlo jato ptica, su te magličaste forme
pokaz(iv)ale znakove života. One su onda pratile ptice i bile su uskoro kao konzumirane od njih.
Sada smo sa vremena na vrijeme vidjeli kako pada kiša svjetlosne prašine različite gustoće. Najčešće se ovo moglo
vidjeti iznad površine vode. Gledajući iz bliza na tu prašinu, ukazivala je određenu formu, koja je nalikovala ili
sićušnim jajima ili malim vodenim životinjama. Ova prašina je obično odmah bila apsorbirana od strane vode.'
Prirodne duše
Viša vrsta takvih osebujnih bića dolazi u postojanje kada se (mnogo)brojni razvijeni prirodni duhovi sretnu i
ujedine, posebice kada ih je sila nekog fenomena istovremeno oslobodila iz/od njihove materijalne kreacijske forme.
Svi prirodni duhovi koji su oslobođeni za vrijeme takvog prirodnog događaja se u svom strahu sjedinjuju u određenu
vrstu 'duševne supstancijalne lopte' koja često lebdi unaokolo mnogo godina prije nego se originalno različiti
duševni elementi stope u novo duhovno biće. Mnoge takve koncentracije prirodnih duhova se događaju iz različitih
razloga naklonosti ili privlačnosti. U ovisnosti da li prevladavaju mineralni, biljni ili životinjski duševni
elementi, oni se mogu formirati u profinjeniju biljnu dušu, životinjsku dušu a ponekad čak i ljudsku dušu. Lorber
ove više entitete naziva 'prirodnim dušama' (Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/177).
Ti duhovi, nevidljivi ljudskom oku, žive – u njihovoj uvelike cijenjenoj slobodi – u tlu, vodama, šumama, poljima i
zraku. Oni već posjeduju značajnu inteligenciju i snagu volje i imaju najveće iskustvo u raznim stvarima vezanim za
prirodu. Oni su u stanju čuti i vidjeti sve što se događa ili što je izgovoreno na Zemlji te se također, kao što
možemo čitati u 'Zemlji i Mjesecu – 34', druže sa ljudima i služe im na raznorazne načine. Međutim, čovjek treba
biti oprezan da ne povrijedi njihove osjećaje, jer oni se jako lako razljute i u stanju su uzrokovati značajnu
štetu svakome tko ih provocira.
Mi ova osebujna bića znamo/poznajemo iz drevnih legendi kao gobline, vodene duhove, nimfe, elfove, gnome itd. Ako
su ovi duhovi dobro raspoloženi prema ljudima, ili bar nemaju zlih namjera, oni se obično pojavljuju kao sivi,
plavi ili zeleni patuljci. Njihova mala veličina ukazuje na to da su oni sebe spustili na razinu/do ljudi da bi im
pomogli pošto oni tako reći sažaljevaju duh koji je zarobljen u čovjeku. Međutim, ako se čovjek prema takvim bićima
ponaša neprilično, oni često porastu do ogromne veličine i onda je jako opasno ostati u njihovoj blizini bez da se
zaziva ime Božje (Zemlja i Mjesec – 34). U skladu sa njihovom inteligencijom i snagom volje, Gospodar svih duhova
povjerava ovim prirodnim dušama u domaćinstvu prirode raznorazne i važne obaveze, i u ovisnosti o njihovom staništu
i službi, mi razlikujemo duhove zemlje (= zemljane duhove ili duhove u zemlji; earth-spirits), duhove polja (=
duhove u polju; field-spirits) i zračne duhove (air-spirits).
Zemljani (= duhovi zemlje) ili Planinski duhovi
Zemljani ili planinski duhovi su odgovorni za akumuliranje metala i formiranje kristala i kamenja u mineralnom
svijetu. U 'Velikom Ivanovom Evanđelju' čitamo:
'Ti prirodni duhovi u planinskoj materiji koji su, na primjer, najsrodniji slobodnim zlatnim elementima
elementima u zraku,
izvlače sa svojom inteligencijom i snagom volje (snagom privlačenja) slobodno zlato iz zraka. Ako se to nastavlja
nekoliko stotina godina, na takvom mjestu će postati vidljiva poprilična količina zlata.'
'Veliko Ivanovo
Evanđelje – 7/16' J.Lorber
'Ako bilo tko sebe želi uvjeriti u postojanje takvih duhova, neka se upozna sa poštenim rudarima koji u sebi
nemaju predrasuda. Među stotinu takvih ljudi će on zasigurno pronaći devedeset koji su, u nekoliko prilika,
vidjeli tako zvane gnome. Ta vrsta
vrsta duhova ne izlazi često na površinu Zemlje, pošto oni svoj svijet aktivnosti u
unutrašnjosti Zemlje smatraju puno veličanstvenijim i više vrijednim od izvanjskog svijeta. Ali vi ne smijete
misliti da je materija njima prepreka u njihovim aktivnostima u Zemljinoj unutrašnjosti. Takav duh hoda sa većom
lakoćom kroz vodu, vatru ili kamen nego što to čovjek čini kroz zrak. Gruba materija njihovim eteričnom tijelu
nije nikakva prepreka, jer gdje god vidite materiju, oni vide jedino odgovarajuću duhovnu duševnu
duševnu supstancu.'
'Grossglockner – pogl. 8' J.Lorber
Duhovi u poljima i šumski duhovi
O aktivnosti ovih duhova koji služe vegetaciji u šumama i na poljima, čitamo u 'Zemlji i Mjesecu – 44): 'Rad ovih
bića je ograničen na određena područja. Duhovi najniže vrste imaju kontrolu (ili 'trebaju kontrolirati') samo nad
jednim jutrom zemlje. Takav duh posjeduje nužnu mudrost i snagu da vodi/upravlja pojedinačna mala (i) njima
podređena bića u potpunosti sa svojom voljom. Upoznat je sa specijalnim silama svakog zrna
zrna sjemena postavljenog u
zemlju i zna koliko tih sila je od zemlje a koliko od zvijezda. Kada je zrno sjemena postavljeno u tlo, duh dahne
svoju volju preko polja koja zahvaća sile u zrnu sjemena i stimulira ih na akciju u skladu sa planom Božjeg reda.
156
Onda
Onda ti mali činbenici započinju svoju aktivnost u zrnu sjemena i formiraju korijenje i pore. Drugi se uzdižu i
formiraju stabljiku sa njezinim žilicama/kapilarima, flaps, sisaljkama i ventilima. Drugi se opet – u skladu sa
njihovom inteligencijom i snagom – podižu kroz žilice/kapilare stabljike i formiraju grančice i lišće; drugi
pupoljke i cvjetove. A najsavršeniji duhovi, sami pročišćeni kroz ovaj rad, formiraju plod. Unutar ploda se
glavne/najvažnije duhovne inteligencije sjedinjuju da bi formirale klicu, sebe zamotavajući u mrežu kroz koju
drugi, manje pročišćeni mali činbenici ne mogu prodrijeti. Kada je na ovaj način bilo postignuto sazrijevanje,
rukovodeći duhovi polja su završili svoj posao i ostavljaju drugo ljudima i također drugim prirodnim duhovima koji
se trebaju pobrinuti za raspadanje onih dijelova biljke koji ne pripadaju plodu.
Postoji onoliko duhova koliko je poljâ i vrsta biljaka. Svaki duh ima svoju posebnu biljku lociranu na određenom
području i treba se brinuti da se ta vrsta nastavlja sa istim karakteristikama i formom. Najmanja nepažnja na
strani takvih duhova rezultira lošom žetvom ili siromašnim rastom. Takva bezbrižnost/nemarnost nije nečesta sa
takvim prirodnim duhovima pošto oni – koliko se to tiče točnosti njihova djelovanja – nisu pod prisilom, već imaju
u potpunosti slobodnu volju (jer se u volji koja je pod prisilom ne može prakticirati nikakva odgovornost). Prema
tome, ako se ljudi trebaju kazniti sa lošom žetvom, taj rad samo treba povjeriti u neku ruku indiferentnim
duhovima koji
koji svoj zadatak olako shvaćaju. Ako duhovi koji paze nad vegetacijom ne angažiraju na pravi način
oslobođene duševne sile prirode unutar pravilnog reda i broja, držeći ih pod striktnom kontrolom, onda se oni koji
nisu okupirani odmah uzdižu u zrak uzrokujući
uzrokujući loše vrijeme, isparenja i tome slično. Sve to ima loš efekt na rast
biljaka.
Da bi se učestalost ovog spriječila, duhovi polja su uvijek kontrolirani uzvišenijim i više usavršenim duhom, koji
je odgovoran za puno veće područje, koji nadgledava sve svoje podređene i određuje im njihov rad u skladu sa
njihovim talentima. Ali on se ne upliće u predio bilo kojeg drugog glavnog duha. – Međutim, da bi se isti red
osigurao u svim predjelima, nad glavama tih predjela je postavljen daljnji duhovni guverner, koji je u stanju
nadgledati i voditi cijelu zemlju. To više nije prirodni duh (prirodna duša), već anđeoski duh. I kraljevstvo
formirano od nekoliko zemalja je nadgledano od strane princa anđela. A nad svim kraljevstvima pazi Princ nad
prinčevima Koji – što ni jedan duh nije u stanju učiniti – promatra svaki pojedinačni atom i životnu iskricu.
Prema tome Gospodinovo oko vidi sve što jeste i što se događa.'
Druga grupa duhova poljâ (field spirits) nadgleda životinjsko kraljevstvo i treba se pobrinuti da svaka životinja
bude u skladu sa od Boga joj danom formom i karakteristikama i djeluje na odgovarajući način. Duhovi koji
nadgledaju životinjsko kraljevstvo jedino rijetko postaju vidljivi ljudima pošto su oni prezauzeti da bi sebe
nepotrebno pokazivali. 'Unatoč tome
tome u planinama ponekad ima pastira sa prostom vjerom koji povremeno vide takve
duhove. Oni će vam biti u stanju ispričati o slučajevima gdje su takvi duhovi učinili da se suha livada preko noći
zazeleni, gdje su oni zaštitili životinje za vrijeme teške gromovite
gromovite oluje i ostalih opasnosti, i spasili ih od
propadanja sa strmih litica u njihovu smrt.' 'Grossglockner – pogl. 8' J.Lorber
Zračni duhovi
Treća vrsta prirodnih duša su zračni duhovi čija su odgovornost zračne struje, formiranje oblaka i vremena.
'Kada promatrate skretanje vjetrova, posebice nakon zalaska sunca, u ponoć ili prije izlaska sunca, i primjećujete
njihov utjecaj na životinje i ljude, kako prouzrokuju njihovo drhtanje, možete biti sigurni da su takve
manifestacije uzrokovane duhovima zraka.
zraka. Ti duhovi su podređenog karaktera. Međutim, kada zagledate prema gore i
gledate oblake, primjetit ćete efekte nekako drugačije vrste. Takvi oblaci se ne sastoje uvijek od takvih duhova,
već njihov oblik uvijek ovisi o duhovima zraka i kako obrću/prelamaju
obrću/prelamaju jednu zračnu naslagu oko druge da bi
oblacima dali njihov različiti oblik. – Viša vrsta duhova zraka koji već obitavaju u eteru su odgovorni za
reguliranje još viših naslaga i zračnih struja.'
'Grossglockner - pogl. 8' J.Lorber
Mali čovjek u šumi
U svezi tih prirodnih duhova ili zemljanih- i zračnih-duhova, nam Lorberovi zapisi otkrivaju mnoge zanimljive
pojedinosti kao, naprimjer, slijedeće iskustvo Gospodinovih učenika:
U 'Velikom Ivanovom Evanđelju – 4/115' nalazimo Gospodina Koji se jednog dana zajedno sa Svojom dražesnom malom
sljedbenicom Jarah i ostalim prijateljima šeće planinama. Društvo se odmara na granici šume uživajući u raznoraznim
mudrim raspravama.
Iznenada Jarah, koja sjedi pored Gospodina, izjavi: 'Ali, Gospodine! Tko su po-Bogu oni mali ljudi tamo? Oni su
izašli iz šume i sada se skupljaju oko nas u velikoj gomili i u mnogim bojama. Neki čini se imaju magličastu
odjeću, ali većina od njih je potpuno gola i veličine su jedva dvogodišnje dječice.'
Na to će Gospodin: 'Oni su ljudske duše ove Zemlje koje su sazrele u kraljevstvima prirode i još nisu hodale u
tijelu. Za sada oni nisu revnosni (= nemaju posebnu namjeru) to i učiniti pošto se previše boje novog zarobljavanja
u materiju. Oni koji su odjenuti čak imaju određenu vrstu govora, iako i dalje nerazvijenog (= koji ne vrijedi
previše); ali svi oni posjeduju određenu majmunoliku inteligenciju.
Kaže Jarah: 'Da li bi me odjenuti razumjeli ako bi im nešto rekla?
Kaže Gospodin: 'Zašto ne pokušaš?'
Odmah zatim Jarah prikupi hrabrosti i zapita jednog koji je odjenut u svijetlo-plavu magličastu odjeću: 'Tko si ti
i što hoćeš ovdje?'
157
Mali čovjek u svijetlo-plavom priđe bliže Jarah, zuri u nju iskolačenim očima i onda kaže: 'Tko ti je
odredio/rekao, ti smrdljivo meso, da zapitkuješ nas čista bića? Osim jednog, i još jednog, svi vi odvratno smrdite
po materiji koja je najveći neprijatelj našim nosnicama! U budućnosti nas, ti smrdljivi lešu, ne zapitkuj sve dok
ti to ne dozvoli/kaže svemogući Duh nad svim duhovima – i radije se zaokupi time kako se najbolje osloboditi te
tvoje smrdljive vreće buha.'
Ovdje Gospodin zapita Jarah: 'Dakle, moja mala kćerkice, kako ti se sviđa ovaj odgovor?'
Kaže Jarah: 'Gospodine, Gospodine, kako užasno vulgarna i gruba su ova bića' Zar sam ja uistinu takav smrdljivi
leš? To me jako žalosti (ili 'od silne tuge sad ne znam što činiti'), mogla bi očajavati!'
Kaže Gospodin: 'Gledaj, Moja mala kćerkice, ovaj mali duh ti je u stvari učinio uslugu (= nešto dobro). Zašto te to
razdražljuje? Mali duh ti je naravno mogao lijepim riječima reći da skriveno duboko u tebi i dalje leži malo
taštine. Međutim, mali duh nije majstor lingvistike (= nije dobar jezikoslovac), u posjedu je jedino ograničenog
riječnika i u stvari govori iz svojih osjećaja radije nego razumijevanja (ili 'i u stvari izražava svoje emocije
radije nego razumijevanje'). Da li je mir tvoje duše bio uništen nakon što si razgovarala sa svijetlo-plavim? Da si
umjesto svijetlo-plavog isto pitanje pitala užareno-crvenog, on bi ti dao odgovor koji bi te prisilio da kloneš (=
padneš u nesvijest) od bijesa. Ali sada zahvali svijetlo-plavom za uslugu koju ti je učinio, onda će se stvari među
vama popraviti (ili 'i vidjet ćeš kako će se komunikacija među vama popraviti').'
Jarah je ovo uzela k srcu i odmah reče malom duhu koji je i dalje zurio u nju iskolačenim očima: 'Ja ti se
zahvaljujem, dragi mali čovječe, za uslugu/ljubaznost koju si mi učinio/ukazao svojim bespoštednim riječima, ali
molim te nemoj se ljutiti na mene zbog toga. Dragi mali čovječe, reci da se nećeš ljutiti na mene, eh?!.'
Ovdje mali čovjek prasne u smijeh i kaže, smijući se i dalje: 'Onaj koji ti je to rekao je sasvim u redu, ali ti
blesava mala gusko si još daleko od toga. Jer niti su misao niti volja da to kažeš izrasli na tvom smrdljivom tlu.
Ali sada mi se sviđaš više (= podnosim te više) nego prije, iako tvoja taština ni u kojem slučaju nije bila u
potpunosti eliminirana (= iako se ti još nisi u potpunosti riješila svoje taštine). Samo nemoj biti uobražena, jer
što god je tvoje (ili 'sve što imaš' = 'sve što je tvoje vlasništvo') je loše – ono što je dobro pripada nekome
drugome.'
Kaže Jarah: 'Ali reci mi, dragi mali čovječe, kako to da ti znaš sve ove stvari?'
Mali čovjek se ponovno smije i kaže: 'Što jedan vidi jedan ne mora znati. Ti, također, vidiš više nego si vidjela
prije (ili 'nego si obično mogla vidjeti'). Ali ja vidim čak više od tebe jer ja nemam smrdljivo meso ogrnuto oko
sebe. I prema tome ja vidim točno kakva si ti i drugi oko tebe (ili 'tvoju prirodu i prirodu ostalih oko tebe'). Ja
ti govorim, ne budi ponosna na svoje dobre kvalitete (ili 'nemoj se zavaravati zbog svojih dobrih kvaliteta'), jer
one su i dalje daleko od toga da budu tvoje vlastite (ili 'jer u tvom slučaju one uistinu pripadaju nekome
drugome').'
Kaže Jarah: 'Ali zašto (ili 'kako to')? Objasni mi to detaljnije (ili 'pojasni mi to')!'
Kaže na to mali čovjek: 'Ako/kada ti netko, tko je daleko putovao i prema tome je sa puno truda i rada postigao
svakojaka/mnoga znanja i iskustva, kaže ono (ili 'o onome') što je vidio i iskusio, onda ćeš i ti to znati (ili 'ti
ćeš onda znati koliko i on'). Ali kako ti možeš biti ponosna na to (ili 'možeš li ti onda biti ponosna na to')? Ne!
Jer tvoje ekstra znanje je u stvari jedino na dvostruk ugled onome koji je na prvom mjestu radeći sakupio sve te
činjenice i iskustva sa trudom i žrtvovanjem, i onda je bio dovoljno dobar da bi ti sve to vjerno rekao (= prenio).
Reci mi da li ti možeš biti ponosna na stjecanje takvih iskustava i znanja?
Gledaj, ti si onda samo poput knjige koja sadržava veliku količinu korisnog i dobrog znanja i iskustva, ali nikako
kao mudri pisac knjige. Čija je, onda, zasluga za sve dobre stvari zapisane u knjizi? Da li je to zasluga knjige
ili onog koji ju je napisao? Gledaj, ti si dobro napisana knjiga, ali si i dalje jako daleko od toga da budeš
pisac. Stoga nemoj sebe smatrati važnom!'
Odmah nakon ovog se mali čovjek ponovno nasmijao, zauzeo stav generala i rekao svojoj vojsci: 'Ako ste dovoljno
dugo buljili u društvo, nastavimo našim putem; za mene ovdje uistinu previše smrdi.'
Onda su svi oni iznenada otišli i nestali u šumi.
Prijelaz u ljudsku fazu (= u stadij čovjeka)
Sa ciljem da bi napravili daljnji napredak u svojoj evoluciji, sve te prirodne duše – čak i ako su bile slobodne
jedno određeno vrijeme – moraju ponovno krenuti (resume) svojim putem (ili 'ponovno započeti svoj put') kroz
materiju kojeg su započele u (razno)raznim životnim formama mineralnih, biljnih i životinjskih kraljevstava sa
ciljem da bi ga nastavili i završili u ljudskoj formi. Za sve njih postoji samo jedan put ka višem razvoju i
sinovstvu Božjem, naime, put kojeg je Otac hodio u Isusu kroz težak, ali najpoučniji (most educational) ljudski
život.
Ako se prirodna duša pokazala posebice aktivnom i korisnom u svom zemaljskom služenju u prirodi, ona može biti
pošteđena posebice teškog puta kroz tijelo/meso na ovoj našoj Zemlji. Umjesto toga takva prirodna duša može biti
postavljena na mjesec ili na neku drugu planetu gdje se utjelovljnje u ljudskom tijelu obično dobrovoljnije
prihvaća, pošto je na tim zemaljskim tijelima lakše i kratkotrajnije (more transient) nego na ovoj Zemlji. Ti
duhovi se nazivaju 'nomadski duhovi', i često ih određena znatiželja nosi od planete do planete da bi vidjeli i
upoznali cijelo stvaranje. Kada se oni, eventualno, umore od tog razgledavanja, oni se obično vrate na Zemlju i
konačno ovdje na sebe uzmu naporno/teško utjelovljenje (Zemlja i Mjesec – 34).
158
Prirodne duše sa naše Zemlje se ne odlučuju lako za utjelovljenje u ljudskom tijelu. One se posebice opiru (=
nevoljna su srca) to učiniti zbog gubitka memorije koji u skladu sa Božjim redom prati utjelovljenje u ljudskom
mesu. To oni smatraju kao smrt njihove sadašnje egzistencije. Na Zemlji ima prirodnih duša koje su dosegnule dob
skoro pet puta dužu od Metuzalema i još nisu krenule putem tijela. Jedino ohrabrene od strane viših duhova i Božjih
anđela i značajne količine znanja postignutog kroz iskustvo i također čvrste vjere da neće nikad ništa izgubiti,
već jedino dobiti na njihovom putu u ljudskom tijelu, oni eventualno naprave ovu suštinsku odluku da uđu u ljudski
stadij postojanja koji je od toliko najuzvišenije važnosti (Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/116).
Ljudski duhovi i anđeli
Sasvim jasno je da (it goes without saying that), u skladu sa redom Božanskog plana stvaranja, čovjek, formiran od
strane posebice moćnog i čistog Božanskog duha iz visoko usavršenih/sazrelih prirodnih duševnih elemenata, - kruna
materijalnog razvoja života – također mora ispuniti zadatke u stvaranju u skladu sa svojim sposobnostima, ne samo
za vrijeme svog smrtnog života, već također i kao duh nakon što odbaci svoju materijalnu odjeću. Univerzalna
temeljna zapovijed: 'Voli Boga iznad svega i bližnjeg kao sebe samog!' se na prvom mjestu tiče/odnosi na čovjeka.
Smisao i svrha ljudskog života, čovjekove obaveze i istinski putevi ka nebu će biti raspravljani detaljnije u
sekciji koja se tiče čovjeka.
Lorberov detaljni opis života i aktivnosti ljudske duše u duhovnom svijetu, nakon odbacivanja ljudskog tijela, i
eventualno u višim anđeoskim stanjima je u skladu sa Biblijom i znanjem do kojeg se došlo istraživanjem. Kasnije,
kada se budemo bavili učenjem o uvjetima u onostranom, ćemo shvatiti da se Božje nepodijeljeno carstvo stvorenih
bića nastavlja u takozvanom onostranom pod istim Božanskim zakonima uz pomoć istih inteligencija. Kako je incijalno
započelo u duhovnom i postepeno se razvija u vidljivom materijalnom svijetu, mi svugdje pronalazimo jednog Boga,
jedan život i jedan red, sazrijevanje/usavršavanje bića za bogoliku blagonaklonu i stvaralačku aktivnost.
'Moja je volja',
volja' kaže Gospodin u 'Velikom Ivanovom Evanđelju – 4/95:7', 'da se sve Moje misli i ideje, putem vas,
Moje djece, sprovode do potpunog ostvarenja/efekta već ovdje za duše i duhove vaše braće i sestara u onostranom u
svim velikim stvarnostima (realities), od njihovog najunutarnijeg postajanja do njihova najizvanjskijeg
materijalnog razvoja, i od tamo da se vrate u obogaćeni, čisti i neovisni, (kao) duhovno usavršeni život.'
Sve u Gospodinovo ime
'Mnogi pobožni smrtnici',
smrtnici' čitamo u Zemlji i Mjesecu, 'mogu uistinu reći: 'Sav ovaj rad/posao u prirodi i u
stvaranju je zasigurno djelo našeg dragog Gospodina Boga! Zašto bi tamo trebalo biti ikakvih drugih
inteligencija?' – To je, naravno, istinito, jer Gospodin kaže: 'Ja sam stvorio nebo i zemlju i sve što je u njima,
i Ja to i dalje činim!' Ali ako bi sa ovim 'stvaranjem' otišao predaleko, Ja bi trebao u svijetu učiniti mnoge
druge stvari koje Ja u stvari ne činim, već ih ostavljam ljudima tako da mogu biti aktivni. Prirodno, ljudi to
čine
čine jedino sa silom kojom sam ih Ja obdario. Stoga, Ja djelujem indirektno što je u stvari kao da sam Ja Osobno
to učinio. Na isti način na koji kroz ljudske ruke činim mnoge stvari na Zemlji, Ja dozvoljavam Mojim anđelima i
duhovima, kroz silu Moje ljubavi i mudrosti, da vrše takve poslove/djela na svim nebeskim tijelima što bi ljudima
bilo nemoguće. Ljudi su sposobni graditi kuće, činiti materijale za odjeću i proizvoditi alatke, ali oni ne mogu
stvarati materiju za te stvari. Oni ne mogu stvoriti travu, grmove
grmove ili stablo, a kamoli životinju, već duhovi i
anđeli, koji su potpuno aktivni, to mogu učiniti pošto su s Moje strane obdareni sa svom potrebnom moći sa ciljem
da bi to ostvarili/obavili u Moje ime.'
'Zemlja i Mjesec – 42' J.Lorber
***
159
DODATAK - 2: 'Začeće…
Začeće… san duše – nene-sjećanje… i buđenje'
buđenje
Začeće... san duše – nene-sjećanje... i buđenje
Kod svih životinja je čin začeća prosto jedno pobuđivanje/uzbuđivanje onog što se već nalazi (ili 'što je već
tamo') u tijelu ženke, jer biljne i životinjske duševne grudice/grumeni se u određenim brojevima i u skladu sa
određenim aranžmanima/uređenjima uvijek koncentriraju na određenom mjestu u materinskom tijelu. Jednom kada su
tamo, oni najprije nadražuju/pokreću/uzbuđuju ženku, koja naizmjenice (in turn) kroz svoje uzbuđenje
nadražuje/pokreće mužjaka, i ovaj onda oplođuje ženku, - ne kao da bi položio novo sjeme, već jedino da bi probudio
na aktivnost životnu grudicu/grumen koji već postoji u majke.
Ovo se događa na slijedeći način: muško sjeme, koje se sastoji od slobodnijih i više neovisnih životnih duhova, kao
takvo uzbuđuje/nadražuje ovisne životne duhove u maloj životnoj grudici/grumenu na pravu revoluciju, forsirajući ih
na aktivnost. Bez takve prisile oni bi ostali inertni i nikad se ne bi međusobno uhvatili/ščepali sa ciljem
formiranja i organiziranja bića.
Kad je riječ o ljudskom biću, žena također u sebi nosi prirodnu supstancu.; za vrijeme seksualnog čina koji se
odvija na dobro poznati način, grudica/loptica je oplođena i uzbuđena/nadražena/pokrenuta te je, poput bobice
otkinute sa grozda, transportirana do pravog mjesta, i jedna već potpuna duša stiže i njeguje/gaji ovu živu bobicu
jedno određeno vrijeme. Kada je supstanca u istoj spremna, sve više i više konsolidirajuća duša prodire u sam
fluidan, spužvast embrio, što je zadatak koji joj oduzima oko dva mjeseca. Kada je u potpunosti zahvatila embrio,
dijete postaje primjetno aktivno i brzo raste do pravilne/odgovarajuće veličine.
Sve dok nervi fizičkog djeteta nisu potpuno formirani i aktivni, duša, potpuno svjesna sebe, nastavlja raditi i
uređivati tijelo u skladu sa svojim potrebama. Ali čim su svi nervi potpuno formirani i sve više razvijeni nervni
duh (nerve spirit) postane kako treba aktivan, duša se postepeno povlači na odmor sve dok konačno ne ode na
spavanje negdje u predjelu bubrega. Sada ona više nije svjesna sebe i jedino vegetira, bez da se (pri)sjeća svojeg
prijašnjeg/nekadašnjeg stanja života kao gola prirodna duša. Ona se ne počinje buditi sve do nekih nekoliko mjeseci
nakon rođenja; to (njezino buđenje) postaje očigledno kroz djetetovu sve manju potrebu za snom. Ali poprilično
vrijeme je potrebno dok ona ne postigne/dobije nešto svjesnosti. Sve dok dijete ne progovori istinska svjesnost
neće prožeti dušu koja se, međutim, ne sijeća svoje pred-egzistencije; jer to nimalo ne bi unaprijedilo viši razvoj
duše.
Sada duša, postavljena/uložena/ugrađena u tijelo/meso i u nemogućnosti prepoznati bilo što drugo, vidi i prepoznaje
jedino što joj dostavljaju fizička čula i, zamračena kroz (= tim postavljanjem/ulaganjem/ugrađivanjem u)
tijelo/meso, često nije svjesna da postoji također i bez tijela/mesa. Dugo vremena ona sebe
identificira/izjednačuje sa mesom/tijelom, i potrebno je puno posla (and it takes some doings) prije nego duša u
tijelu/mesu počne biti svjesna svojeg vlastitog identiteta, - što je nužno u visokoj mjeri; jer bez toga ne bi
mogla prihvatiti duh niti ga probuditi unutra.
Tek kada se duh u duši počinje buditi u duši postane postepeno svjetlije; ona sebe počinje više prepoznavati i
otkriva skrivene stvari u sebi, iako bez znanja kako ih protumačiti. Ne dok se duh i njegovo moćno svjetlo potpuno
aktiviraju u duši duši bude vraćena memorija ali, naravno, na proslavljenom svjetlu. Tu onda više nema laži i
prevare, već jedino najjasnija, Božanska istina – duša sama je jedno sa svojim Božanskim duhom – i unutra i izvan
ništa osim uzvišene sreće i blaženstva.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
'Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/120:2, 3, 15-19' J.Lorber
***
160
DODATAK - 3: 'Više
Više sastavnice ljudske duše'
duše
Više sastavnice ljudske duše
Prema otkrovenjima kroz Jakoba Lorbera, naša duša se ne sastoji samo od gore spomenutih životnih iskrica od
zemaljskih prirodnih duša. Postoje još dva dodatna najvažnija izvora života na raspolaganju Božjim duhovnim slugama
za formiranje nove ljudske duše. Iz ovih oni po volji mogu crpsti naj-raznovrsnije životne iskrice sa ciljem da
duši u svakom pogledu dadnu određenu dispoziciju koju je isplanirao Bog, nebeski Izvor/Pokretač.
Duševni elementi od roditelja
Jedan od tih dodatnih izvora duševnih iskrica leži u roditeljima novog ljudskog bića koje će biti stvoreno.
Dugogodišnje iskustvo (experience of long standing) je ukazalo da su duševni elementi od oca i majke, ponekad više
od oca, onda opet više od majke, prebačeni na njihovu vlastitu djecu kao nasljedstvo. Ta činjenica je također
naglašena u Lorberovim djelima.
Mi čitamo u 'Zemlji i Mjesecu – 53': 'Da je pošteni/dobar dio dječjih duša bio uzet od duša njihovih
njihovih vlasitih
roditelja je često očigledno po njihovoj fizičkoj (i psihičkoj) sličnosti sa roditeljima. Jer, ono što u dječjim
dušama ima podrijetlo u njihovim praroditeljima sebe manifestira u sličnosti, i roditelji na taj način prepoznaju
svoju djecu.'
Naučno ustvrđeno nasljedstvo bolesti i sklonosti bolestima baš kao i talenati i sposobnosti u umjetnosti,
obrtništvu/rukotvorstvu, poslu, itd., su bazirani na ovoj mješavini duševnih iskrica od roditelja. Tako se
neprestana transmisija rasnih i prirodnih karakteristika iz generacije u generaciju često tisućama godina, također
događa na ovaj način.
A na kraju ovo također objašnjava 'prvobitni grijeh', kojeg naučava Biblija, a nevjernici negiraju nazivajući ga
bajkom. Prvobitni praroditelji ljudske rase na ovoj zemlji su, narušivši Božanski red u pokvarenoj/grešnoj požudi,
znatno i sa katastrofalnim posljedicama povećali samo-ljubav u njihovim dušama i u istoj mjeri oslabili istinsku
ljubav prema Bogu i bližnjemu. Prema tome, razumljivo je da se ova prepreka/mana mogla prebaciti na potomke sve do
današnjih dana kroz duševne-elemente transmitirane od rođenja do rođenja.
'Što je organska struktura duše jednom apsorbirala, to može zadržati tisućama godina (u potomcima), toliko dugo
dok to kroz duh nije ponovno vraćeno
vraćeno u svoj potpuni red. Ako je već jedna beznačajna crta (bila ona fizička ili
moralna) u prvotnom roditelju prepoznatljiva u svim njegovim potomcima nakon tisuće godina, koliko više mora (tako
važna) crta prvog čovjeka biti primjetna u svim njegovim potomcima
potomcima koji su bili začeti sa znakom oca u spermi
života u vremenu stvaranja.' (Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/224:6-11; 2/225:1- na dalje; 8/34:13 – na dalje)
Što se tiče grube naučne teorije o nasljedstvu, utješno je znati da je dobri Stvoritelj i nebeski Otac aranžirao
dispoziciju svake duše i njezino vođenje kroz život ovdje na zemlji i u onostranom tako prekrasno mudro da je
čovjek bio obdaren sa dovoljnom snagom i mogućnostima da kroz Božanski duh u njemu prevlada svaku nasljeđenu
fizičku ili moralnu slabost. Stoga svaka duša, pod uvjetom da je njezina volja dobra i iskrena, može kroz Božju
ljubav i milost prevladati čak i najgore nasljeđene slabosti, bilo u ovom ili u drugom životu.
Duševni elementi sa zvijezda
Nadalje, izuzetno efektivne i čiste duhovne sile, koje daju protutežu elementima izvedenim od prirodnih duša i
roditelja, su u svih ljudi primljene iz važnog trećeg izvora, naime, iz beskrajno bogatih životnih struja koje
neprestanu dotječu dolje na zemlju sa velikih kozmičkih skupljajućih/ujedinjujućih točaka, zvijezda cijeloga
svemira. Prosvjetljeni ljudi su promatranjem i unutarnjim otkrovenjem ovo oduvijek znali i u nauci istinske
astrologije su o ovom subjektu bile razotkrivene mnoge istine.
Kako velika i raznolika je ova neprestana vitalna radijacija iz bezbrojnih svjetova i sunaca svemira nam je kroz
Jakoba Lorbera jasno i uvjerljivo otkrio Otac Svjetla Osobno. Kroz Njega mi također znamo više o psihičko-duhovnoj
prirodi svjetla koje izvire iz zvijezda. A na temelju ovog znanja mi ćemo lako razumjeti da su za spajanje i
strukturu ljudske duše od izuzetne važnosti također i ove životne iskrice sa udaljenih svjetova i da one nude
Božjim slugama koji su odgovorni za spajanje ljudske duše uistinu neograničeno more životnih elemenata.
Prema Lorberu, ove zvjezdane energije su svjetlosni-atomi ili, u njihovoj bogatoj kompoziciji, zvane tada
svjetlosne monade, najsitnija mikro-bića svjetlosne materije – ne razaznatljiva putem ni jednog mikroskopa – i
sadržavaju izobilje čistih duhovnih energija. One izviru iz sunaca i neprestano su i pohlepno apsorbirani na
planetama od svih postojećih životnih formi od minerala do čovjeka kao glavna životna hrana. 'Zaista, sve što
planetama)', mi čitamo u 'Zemlji i Mjesecu – 21', 'je u stvari
tjelesno postoji na ili u Zemlji (i ostalim planetama)'
rezultat uzajamnog efekta zvijezda, i to zato što sam Ja, Stvoritelj, uredio veliki zemaljski mehanizam na ovaj
način.'
Svako stvoreno biće apsorbira iz bezbrojnih i beskrajno različitih 'zvjezdanih specifičnih sastavnica' kojima
obiluje svemir što god mu je potrebno ili nalazi prikladnim. I potreba jednog zemaljskog bića za jednom ili drugom
specifičnom sastavnicom je često toliko velika da jednom kada sunce koje isijava tu određenu specifičnu sastavnicu
nestane u svojoj velikoj orbiti, ta vrsta bića mora nestati. U drugu ruku, sa pojavom novog sunca se iznenada nova
bića pojave u postojanju na Zemlji (Zemlja i Mjesec – 21).
161
Na ovaj način bezbrojni zvjezdani elementi apsorbirani od strane minerala, biljaka i životinja, utječu u
pojavljujuću/nastajuću ljudsku dušu (nascent = koja tek počinje postojati) kroz već ranije spomenute sastavnice
prirodnih duša. Ali također za vrijeme začeća i trudnoće i, prije svega, pri rođenju, duhovne Božje sluge
dostavljaju duši takve svjetlosne- i životne-iskrice sa zvijezda.
Mi čitamo u knjizi 'Robert Blum - od pakla do raja – 2/265: 'Sve duše na ovoj zemlji sadrže nešto sa svih zvijezda.
Međutim, ono što su dobile iz prirode svijeta gdje su po prvi puta postale potpune ljudske duše, će ostati
prevladavajuće.'
prevladavajuće.' I promatranja astrologa da položaj zvijezda u vremenu čovjekova rođenja ima poseban utjecaj na
njegovu prirodu, mogu imati svoj dobar razlog u činjenici da je mlada ljudska duša kada napušta utrobu u određenoj
potrebi za snagom i da Božje sluge osiguravaju/proviđaju dušu sa suštinskim/neophodnim elementima sa zvijezda koje
su u prominentnoj/istaknutoj poziciji u to vrijeme. Ipak, astrolozi bi trebali uzeti u obzir da ljudska duša ne
potječe jedino sa zvijezda u vrijeme njezina rođenja, već također iz kraljevstva prirode na ovoj zemlji i iz duša
njezinih vlastitih roditelja i da se prema tome njezina priroda i najvjerojatnije sudbina ne mogu čitati jedino iz
zvijezda, već da su tamo i dalje poprilično drugačije sile i moći u kontroli (vidi poglavlje 24)
Obilje ljudske duše
Gledajući na ovo presjecanje (u smislu, 'kad netko nekome presjeca put') elemenata naše duše iz svih stadija i
formi života na našoj planeti i bezbrojnim drugim planetama i solarnim svjetovima, mi shvaćamo da je ljudska duša
zaista najbogatije sastavljeno biće. Bezbrojne mirijade životnih iskrica ili, kako ih Lorber naziva, 'specifičnih
sastavnica' (specifics) najrazličitijih vrsta su ovdje kombinirane u potpunu inteligenciju poput malih balončića
izmaglice u velikom oblaku ili iskrica u plamenu.
Rečeno nam je u 'Zemlji i Mjesecu – 46': 'Gdje mineral broji osam, devet, deset do najviše dvadeset inteligencija,
mnoge biljke recimo broje više tisuća, mnoge životinje više milijuna i milijuna milijuna, a ljudi imaju bezbrojne
inteligencije iz svih zvijezda i svih atomskih čestica zemlje.’
‘Svi ti duševni atomi su kroz mudrost i svemoguću volju Božju bili sastavljeni u potpunu ljudsku formu.’
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/66).
U djetinstvu je forma duše ona u djeteta i korespondentna je sa vidljivim tijelom (Veliko Ivanovo Evanđelje –
10/185). Ona postepeno raste zajedno sa tijelom do potpuno razvijene ljudske forme, ispunjavajući i prožimajući
cijelo ljudsko tijelo kao fina eterična supstanca.
‘Duša, kao duhovna supstanca, je potpuno čovjek s obzirom na svoju formu i sve njezine organe i dijelove tijela.
Da ovo nije bilo tako ona ne bi mogla na najpotpuniji način koristiti svoje tijelo. Ruke duše su unutar ruka
tijela, stopala unutar stopala i tako dalje; svi dijelovi duše u korespodentnim dijelovima
dijelovima tijela. Kada se tijelo
razboli duša koja boravi u oboljelim dijelovima tijela ulaže svaki napor ne bi li ga ponovno ozdravila. Ako ne
uspije, duša postane neaktivna u tim dijelovima i kao rezultat takav dio (tijela) izgleda osakaćen, ukočen i
neaktivan.’
neaktivan.’
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/218, 219)
Kao dokaz da duša okupira cijelo ljudsko tijelo, mi slušamo ovaj izvještaj jednog od Gospodinovih učenika (Veliko
Ivanovo Evanđelje – 6/219): ‘U Rimu sam ja znao čovjeka koji je u borbi izgubio nogu do iznad svog koljena. Kada
sam ga pitao da li je ikad na bilo koji način osjećao izgubljenu nogu, on me je uvjeravao da mu se često èinilo da
nikad nije izgubio nogu. Kao rezultat on je povremeno želio hodati na toj naizgled i dalje postojećoj nozi i imao
je nekoliko
nekoliko teških padova.’
Kroz duševne organe koji korespondiraju tjelesnim organima, duša naravno posjeduje svoja odgovarajuća čula.
‘Najoštrije fizičko èulo bi bilo beskorisno duši da ona sama nije posjedovala potpuno isto čulo u svom eteričkom
tijelu. Pošto duša ima ista čula kao i tijelo, ona lako i jasno percipira što su čula fizičkog tijela već
percipirala iz izvanjskog svijeta.’
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/51)
Aura ili izvanjska životna sfera duše
Zdrave, snažne i u Božanskoj dobroti dobro-razvijene duše također posjeduju (iz)van forme njihovog ljudskog tijela
više ili manje snažno zračenje mentalno-duhovnih životnih iskrica (= aure).
U Velikom Ivanovom Evanđelju Gospodin uspoređuje čovjeka sa gorećim/isijavajućim ugljenom. On kaže da je duša
materijalnog uma, koja je potpuno potonula u svoje meso/tijelo, poput jednog jedino slabo gorućeg/isijavajućeg
ugljena ukopanog u pepeo i da takva svjetovna duša treba svu svoju slabo isijavajuću vatru života za formiranje
tamne materije koja ju okružuje. Prema tome, izvanjska životna sfera se može jedva formirati i takva jako
materijalna duša ne može nikako doživjeti posebnu i višu duhovnu sposobnost.
Potpuno je drugačije kada je duša bila duhovno probuđena kroz instrukciju, kada je sebe uvjerila i kada je postala
živa poput blistavo gorućeg/isijavajućeg ugljena na snažnoj i svježoj promaji. Onda takva duša počinje prepoznavati
sebe u svojem biću i prirodi i svojem izvoru u Bogu. Što se na dušu više 'puše', njezino duhovno svjetlo postaje
sve svjetlije i njezina izvanjska životna sfera se nastavlja širiti. Što god onda uđe u takvu izvanjsku životnu
sferu svjetla je uskoro i savršeno prepoznato i ocijenjeno od strane duše. I jednom kada je duša postigla stanje
tako reći iskreće/svjetlucave bijele vrućine, ona će, zahvaljujući njezinoj moćnoj/utjecajnoj izvanjskoj životnoj
sferi, biti u stanju vladati svim stvorenima pošto ona kroz ovo životno zračenje može uspostaviti najefektivniji
odnos sa svim stvorenjima u njezinoj blizini. (Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/261)
162
Usput rečeno, sva bića i formacije u stvaranju, od atoma i kamena do anđela, posjeduju vitalno zračenje aure.
Međutim, ono razvija svoju punu snagu i efektivnost jedino u čovjeku sa njegovim duhovnim pre-porođenjem (spiritual
re-birth), tj., kada Božanski duh potpuno ispunjava i prožimlje dušu.
Dr. Walter Lutz 'Temeljni Principi Života – 1/25'
***
163
DODATAK - 4: 'O
duše'
O nužnosti prikrivanja sjećanja na prijašnja iskustva duše
O nužnosti prekrivanja sjećanja o prijašnjim iskustvima duše
9/177 [1] Potpuno zaprepašten Rafaelovom mudrošću, doktor reče: ‘Vrlo istaknuti prijatelju, ti si sada usmrtio
skoro sve stare sumnje u meni, i ja se osjećam svjetlijim, življim i više hrabrim u svojoj duši, za što ti
zahvaljujem iz dubine svoga srca, i također ću ostati zahvalan ostatak mog cijelog života. Ali ja te još moram
zapitati jedno pitanje u pogledu ovog što si mi sada objasnio o nemogućnosti ne-postojanja. Ako mi to možeš
objasniti u tvom odgovoru na isti razumljivi način, onda će sve moje stare sumnje u svezi ne-postojanja, koje je i
dalje zamislivo za nas kratkovidne ljude, biti u potpunosti otklonjene.
[2] Moje pitanje je: gdje i što su bila sva bića koja sada postoje, prije nego su post(oj)ala po Božjoj svemogućoj
volji? Gdje i što sam ja bio prije moga stvaranja i rođenja? Da li sam ja već bio negdje, i da li sam ja ikad bio
nešto? Zašto u mojoj duši nema memorije/uspomena o tome?
[3] Bez te memorije/uspomena, moj razum smatra svako očekivano postojanje u budućnosti baš kao i prijašnje
postojanje, za ne-postojanje, u poređenju sa mojim sadašnjim postojanjem kojeg sam ja jasno svjestan. Jer ako ja
više nisam što sam bio, i ako će mi svaka memorija/uspomena o bez obzira kojem prijašnjem postojanju biti u
potpunosti oduzeta u budućem postojanju, onda je svako postojanje za mene isto kao i potpuno ne-postojanje.
[4] Dakle, moja duša, koja sada živi u mojem tijelu, je mogla na primjer živjeti u jelenu ili u nekoj drugoj
životinji – kao što neki od naših mnogih antropologa vjeruju – koje se ja ni najmanje ne mogu sjetiti. Ali pošto
ja, u mojem sadašnjem stanju (ili ‘mojim sadašnjim uvjetima’) postojanja, ne posjedujem ni najmanje memorije o
takvim prijašnjim okolnostima/stanju postojanja, bez obzira kojem, za mene je takvo moguće prijašnje postojanje
potpuno ne-postojanje, ili ukratko, da drugačije formuliram: onaj koji sam sada, nikad prije nije postojao, i stoga
ja nisam postojao.
[5] I ako ću u budućem postojanju ja ponovno biti nešto jako različito nego što sam sada, pri čemu će mi također
sva memorija biti oduzeta, onda ja neću biti više isti kao što sam sada, i prema tome ja ponovno neću postojati.
Jer kakva je korist od lanca ako mnoge tisuće karika koje pripadaju zajedno nikad neće biti sastavljene zajedno kao
karike koje podržavaju jedna drugu? Sve dok one nisu sastavljene zajedno, i jedna zahvaća u drugu, ni jedna
prijašnja karika ne postoji za kariku koja dolazi nakon nje. I kad je ovo očito slučaj, onda postojanje lanca
također nije od koristi, i tako također postojanje svake odvojene karike u odnosu na drugu kariku (ili ‘u svezi sa
drugom karikom’) sa kojom nema priključka/spoja/povezanosti.
[6] Gledaj, vrlo istaknuti prijatelju, ovo pitanje sadrži puno od onog što je od izuzetne važnosti za čovjeka, koji
je siromašan u svojoj svjesnosti o punom životu i koji nastavlja živjeti na ovoj Zemlji, koji često jasno razmišlja
i koji je u vezi s tim mučen strahom od uvijek bolne i bliske smrti. I ja ti apsolutno nisam postavio ovo pitanje
sa namjerom da bi tvoju veliku mudrost postavio na teški test, već jedino sa namjerom da uz pomoć tvoje mudrosti
koja može vidjeti kroz sve osobno primim razjašnjenje. Vrlo istaknuti prijatelju, molim te govori sada.'
9/178 [1] Rafael reče: ‘Slušaj, prijatelju moj, da si stvarno obratio više unutarnje pažnje na primjer o izgradnji
velikog, jakog dvorca (9/176:7: ‘Da su forme, pojave i postojeće stvari i bića u materijalnom svijetu subjekti
promjena i prividne vremenosti je određeno Gospodinom, baš kao kod mudrog arhitekta koji treba izgraditi/sazidati
veliki snažni dvorac. U vezi s tim ćeš ti također vidjeti na početku konstrukcije mnoštvo i svaku vrstu neobrađenog
građevinskog kamenja, cigli, greda i još mnoštvo drugih stvari koje su nužne za konstrukciju, ali sve te stvari će
najprije odvojeno trebati biti podvrgnute velikim promjenama prije nego su prikladne da ih se iskoristi za
konstrukciju/izgradnju velikog dvorca, što ćeš ti biti u stanju jako lako zaključiti i shvatiti iz spomenute
predodžbe. Na potpuno isti način, sve stvari u prirodi, kojih je čovjek ugaoni kamen, su prethodeći
konstrukcijski/građevinski materijali iz kojih jedino onda stvarno/aktualno postojanje i neuništivost duhovnog
svijeta moraju i hoće slijediti.’), ti si me jedva trebao zapitati ovo pitanje. Kakva su briga oni materijali koji
su ranije postojali za dvorac koji još nije izgrađen/sazidan? Nek dvorac najprije bude u potpunosti
izgrađen/sazidan. Onda će za cijeli dvorac prethodni materijali imati itekako dobro spoznatljivu povezanost.
[2] Ako bi ti bio vrlo jasno svjestan onoga što je tvoja duša iskusila/doživjela ranije na mnogim različitim
nivoima na ovoj Zemlji sve do tvojeg sadašnjeg stanja, ti bi time postao toliko puno podijeljen i rastrgnut u svom
razmišljanju, ocjenjivanju i voljnosti u sebi da bi za tebe bilo nemoguće apsorbirati u tvoju dušu moralno
jedinstvo, moć/energiju i snagu od Duha Božje ljubavi, koji je sada u tvojem unutarnjem biću, koji je tvoj jedini
istinski život i koji to prouzrokuje. To znači apsorbirati ga na takav način da bi tvoja duša postala jedno u i sa
tim Duhom.
[3] Jednom kada duša postane jedno sa Njime, ona će, dok kontemplira sebe, primiti tu sve-pamteću (all-remembering)
jasnoću, iz koje će jako jasno prepoznati, sa blaženim osjećajem zahvalnosti, beskrajnu ljubav i mudrost tog
jednog, velikog Majstora Graditelja, i divit će Mu se zauvijek. Onda će mogućnost gledanja unatrag, koju sada
priželjkuješ, biti od dobrobiti za njezin (= dušin) vječni život, dok bi sada ona bila užasno štetna za tebe.
[4] Čak sada kada je Gospodin odlučio/riješio totalno prekriti (u smislu, ‘prekriti velom’) sjećanje prijašnjih
uvjeta duše (= okolnosti u kojima je živjela duša), ljudi i dalje prelako i često padaju u životinja-ma nalik
požude i strasti koje prianjaju uz dušu – bez obzira koliko skrivene – i predaju se njihovim požudama, ostavljaju
Boga i ponašaju se kao životinje. Koliko više bi oni postali takvi da Gospodin nije naj-mudrije i koliko god je to
moguće kao velom prekrio ta sjećanja?
[5] Izraelci, koji su bili Božji odabrani narod, su počeli mrmljati/prigovarati i bijesniti kada su im u pustinji
nedostajali njihovi Egipatski lonci puni mesa. Abrahamova djeca, koja su se u Egiptu vratila životinji-nalik
ponašanju, nisu voljela kruh (manna) sa Božjih nebesa, dok bi uživanjem tog kruha, njihovo tijelo moglo biti i
trebalo biti dovedeno više na nivo duše, a njihova duša više na nivo duha.
[6] Da je Izraelski narod, kojeg je Mojsije oslobodio od teškog ropstva u Egiptu, posjedovao povrh toga puno
sjećanje na uvjete/stanja postojanja i razvoja njihove duše, ja ti govorim: bijesna proždrljivost takvih ljudi bi
postala gora od one u svih proždrljivih (devouring) životinja, i puno gora nego u vaših svinja, koje, kada su
164
gladne, ne štede svoje vlastite najmanje.
[7] Da li se duhovni napredak i posljedično sjedinjenje sa Božanskim duhom ikad može zamisliti kod ljudi koji su u
takvoj vrsti stanja – od razmišljajuće, spoznavajuće i voljne duše koja je toliko puno opterećena i slomljena?
[8] Iz ovog što sam ti sada ukazao u skladu sa punom i očiglednom istinom, ti ćeš shvatiti da bi bilo jako štetno
za čovjeka ako bi se on potpuno i jasno sjećao svih prijašnjih stanja/ukolnosti svoje duše sve dok se on na ovoj
Zemlji i dalje nalazi u procesu postajanja jednim sa Božanskim Duhom u skladu sa Božjom voljom koja mu je bila
otkrivena, i također iz pune slobode njegove vlastite volje i razumijevanja.
[9] Zato budi jedno sa Božanskim Duhom u sebi, u skladu sa Gospodinovom voljom, koju sada jako dobro poznaješ i
razumiješ. Budi ti sam savršeni majstor graditelj samog sebe u skladu sa Gospodinovom voljom. Onda ćeš uskoro biti
jako jasno svjestan zašto je mudri, umješni i sposobni Graditelj velikog, snažnog dvorca, tako mudro odredio, na
ovaj i onaj način, Svoje ranije neuređene/neuredne (disordered) građevinske materijale, od najvećeg do najmanjeg, i
onda ih sjedinio i spojio, tako da mogu postati veliki, krasan i vječan dvorac.
[10] Ali sve dok ti sam nisi temeljito iskusan i stručnjak u spomenutoj umjetnosti gradnje, za tebe je besmisleno
gledati u takvu veliku građevinu sa takvim kritičkim pogledom, jer će te ona na kraju učiniti zbunjenim/smućenim u
svakom pogledu.’
9/179 [1] Kada ćeš, na primjer, u velikoj završenoj građevini, vidjeti kamen u zidu, i zatim također istaknutu
gredu, onda ćeš ti također razmišljati na ovaj način: ‘Dakle, zašto je majstor graditelj u stvari dopustio da ova
cigla bude postavljena u ovaj zid, i (zašto je dopustio) da se ova greda iznad njega ističe? Zar on nije mogao
također uspješno iskoristiti taj kamen na drugom zidu i uložiti tu gredu u drugi dio?’
[2] Majstor graditelj će ti reći: ‘Prijatelju, ti rasuđuješ o mojoj arhitekturi, u kojoj sam ja jako dobro potkovan
sa znanjem (knowledgeable) i umješan, kao slijepa osoba o boji. Gledaj, taj kamen koji te toliko iritira mora biti
postavljen baš na to mjesto zbog cijele strukture i trajnosti građevine. Baš kao što su tvoje oči efektivne na tom
mjestu u tvojoj glavi, koje je najprikladnije mjesto za njih. A to je također slučaj sa ovom istaknutom gredom.
Najprije, stekni iskustvo u arhitekturi, počevši od (njezinih) osnova, onda ćeš biti sposoban formirati ispravno i
istinito mišljenje o građevini i o njezinim odvojenim elementima, od prvog do posljednjeg i od najmanjeg do
najvećeg.’
[3] Što bi ti arhitekt, koji je iskusan u arhitekturi, trebao reći kao odgovor na tvoje mišljenje o građevini koju
je izgradio, isto ti govorim i ja kao odgovor na tvoje mišljenje o okolnostima/stanjima duše koja prethode njezinoj
konačnoj formi.
[4] Kako bi mi vrlo jasno objasnio tvoje pitanje meni, zasnovano na tvojoj Grčkoj mudrosti, ti si iskoristio sliku
lanca, čije su prstenasto-oblikovane karike zaista odvojene i kao takve prisutne, ali pošto one nisu bile međusobno
povezane, jedna karika u stvari nije postojala za drugu, i prema tome nije ni mogla imati uzajaman odnos sa njom.
Jer ako karika nije naj-prepoznatljivije obješena, vidljivo i osjetno o drugu, cijeli ne-pričvršćeni lanac je
potpuno beskoristan, i u stvari uopće ne postoji.
[5] Ali ja ti govorim: idi i promatraj jako dobrog kovača lanaca, kako on pravi lanac. Prvo, jedino su odvojene
karike napravljene. Jednom kada su one prisutne u pravoj količini, one se onda povezuju jedna sa drugom sa karikama
između, u skladu sa drevnim pravilima umjetnosti kovanja. I to na takav način da se iz toga, nakon prvog spajanja,
pojavljuju grupe od jedino 3 prstenasto oblikovane karike. Jednom kada je taj rad završen, 3 karike i 3 karike se
povezuju jedna sa drugom sa sedmom karikom među njima. Nakon toga, sa korištenjem nove karike između, tamo su grupe
od 15 karika, koje se ponovno povezuju jedna sa drugom. I ovo će se nastaviti sve dok cijeli, dugi lanac nije
spreman.
[6] Jednom kada je dugi lanac spreman/završen, od prve do posljednje karike, u skladu sa ovim drevnim načinom
kovanja, da li ćeš onda i dalje reći i pitati zašto je majstor kovač, koji je vrlo iskusan u svojem rukotvorenju,
najprije napravio samo odvojene, nepovezane, prstenasto oblikovane karike za pravljenje dugog lanca? Ili zar se
nećeš onda radije misliti: ‘Majstor kovač je bio potpuno u pravu raditi na taj način. Jer tako je on siguran u (ili
‘osigurao’) snagu svake pojedine karike. Jednom kada je svaka karika snažna u sebi, onda će nakon povezivanja
cijeli lanac također biti snažan i dugotrajan.’
[7] Iako se odvojene prijašnje okolnosti (života) duše za tvoje razumijevanje čine kao da su nepovezane, ipak u
očima velikog Majstora Kovača, one već postoje kao povezane. Jer koji bi majstor kovač na cijeloj Zemlji bio toliko
glup da neprestano pravi odvojene karike lanca, (i to) jedino za svoje izuzetno dosadno zadovoljstvo, bez da ikad
ima ideju i želju spojiti ih da postanu cijeli, jako koristan lanac?
[8] Ali ako jedan ovozemaljski kovač to neće napraviti, čije je razumijevanje, u usporedbi sa mudrošću Božjom,
dobro kao da ga i nema, onda kako možeš očekivati nešto tako od izuzetno blagonaklonog (= ljubavlju ispunjenog) i
više nego mudrog Boga? Kovač, koji bi bio glup i budalast, zaista ne bi bio sposoban napraviti najgori prsten
lanca, a kamoli cijeli lanac. Ali ako kovač uz pomoć razuma, umješnosti i snage može napraviti odvojene prstenove,
on će također biti itekako sposoban napraviti cijeli lanac od toga, pošto je on napravio odvojene prstenove prije
da bi dobio cijeli, jako koristan lanac.
[9] I utoliko više, Bog jedino dozvoljava postojanje odvojenih prijašnjih stanja/uvjeta duše, dopuštajući joj da
postane kao odvojeno postojanje, zbog dobrobiti njezinog konačnog potpunog spajanja/povezivanja.
[10] Međutim, ako Bog ne bi bio mudar, On također ne bi bio tako moćan da pozove nešto iz Sebe u život, što ima
formu, kao da postoji izvan Njega. Najviša moć i snaga međutim nisu zamislive bez najviše, čiste, naj-nesebičnije
ljubavi – i proizlazeći iz svoje vječne žive vatre, najvišeg i izuzetno živog svjetla mudrosti. I iz tog svjetla,
ni jedan čovjek, sa donekle pročišćenim ljudskim razumijevanjem, ne može ikad očekivati da će ljubav i mudrost
Božja dovesti svakojake vrste slabih i bespomoćnih bića u život koji je često izuzetno kratak, sa ciljem da bi na
taj način imao kratko zadovoljstvo – poput djece sa njihovim igračkama. Jer u tom slučaju, koji je kao takav
potpuno nemoguć, Bog bi u Svojoj ljubavi i mudrosti bio isto tako bespomoćan kao i ljudsko biće, i On snagom Svoje
165
volje ne bi bio u stanju dovesti u stvarno postojanje ni jedno biće.
[11] Iz ovog možeš zaključiti da, prvo, mora postojati jedini istinski i vječni, u Sebi nepromjenjivi Bog, bez
kojeg ni jedno drugo biće nije zamislivo. I drugo, da je taj jedan i jedini istinski Bog najviša, najčišća Ljubav,
i stoga također najviša Mudrost, o kojoj sva Njegova beskrajna djela svjedoče. I On mora prema tome također imati
moć nad svime. Jer bez toga, ništa ne bi moglo biti stvoreno. I treće, pošto je Bog u Sebi, kao vječni Red,
nepromjenjiv, onda je također i za Njegova stvorenja nemoguće drugačije nego da ostanu, baš kao i On, zauvijek
nepromjenjiva – to nakon planiranog perioda njihovog usavršavanja gdje neke očigledne promjene moraju prethoditi.
[12] E sad, ako ti ovo i dalje nije dovoljno, ti možeš vječno tražiti još više uvjerljive dokaze, ali njih ti nećeš
pronaći nikad. Da li si zaista i uistinu dobro razumio sve što sam ti sada rekao?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 177-179’ J.Lorber
***
166
DODATAK - 5: 'Duša
Duša I duhovna iskra u čovjeku'
čovjeku
Bertha Dudde, br. 1618, 18 Rujan 1940
DUŠA
DUŠA I DUHOVNA ISKRA U ČOVJEKU
Čovjekova duša je skup bezbrojnih duševnih supstanci, koje su ujedinjujuće/skupljajuće-točke duhovnih sila i tako
spremnici/spremišta duhovnog od/iz Boga. Svaka od tih bezbrojnih supstanci je ranije bila negdje utjelovljena, tj.
okružena/opasana sa izvanjskom formom u svrhu razvoja duhovnog prema gore i za mogućnost kasnijeg sjedinjenja sa
istovjetnom supstancom. Čovjekova duša je u svojim pojedinačnim supstancama prošla kroz cijelo djelo stvaranja i,
tako reći je sazrela za svoje posljednje utjelovljenje na Zemlji.
Duša uvijek (pre)uzima isti oblik kao i izvanjski omotač koji ju obuhvaća/zatvara. Kada bi nekome bilo moguće
kontemplirati sa duhovnim okom čovjekovu dušu u njezinom sastavu, on bi vidio nevjerojatno krasnu i
šaroliku/raznovrsnu sliku. To Božje stvaralačko djelo, čovjeku nevidljivo, je nemoguće opisati (is beyond
description), i u njezinoj strukturi i također u njezinoj prikladnosti. Ali čovjekovo razmišljanje bi samo bilo
zbunjeno opisom duševne formacije, je on ne bi razumio bezbrojna čuda koja se nalaze u ljudskom tijelu (= u smislu,
‘koje ljudsko tijelo sadržava’).
Ono što je ljudima poznato kao ‘duša’ je cijelo djelo stvaranja u minijaturi. Duša je najunutarnije u čovjeku i
uključuje cijelo stvaranje. Ona je bila određena da sebe preobrazi za vrijeme zemaljskog života, i da uživa nebeske
užitke slaveći Boga. Duša u sebi ima Božanski Duh. Pra-supstanca duše je u stvari isto tako duhovna u svim svojim
stupnjevima evolucije, ali Božanska duhovna iskra postavlja Boga Osobno u dušu, utjelovljujući Se u čovjeku. On
ulijeva u čovjeka Svoj dah. On postavlja u njega Božansko i pušta da se duša odluči, za vrijeme posljednjeg
postojanja na Zemlji, ili za Božansko ili za ljudsko.
Ako se duša, duhovno iz Boga, koje se nekada/jednom bilo suprotstavilo Bogu, sada voljna sjediniti sa Božanskim
Duhom, time započinjući preobrazbu onog što je jednom bilo daleko od Njega, u ljudskoj duši će biti svjetlo. A
ljudska duša se onda sjedinjuje sa Božanskim Duhom kada su sve ljudske želje koje prianjaju uz ljudsko tijelo kao
kušnja zbog iskušavanja i očvrsnuća volje nepokolebljivo prevladane – kada ona odbija sve što tijelo kao takvo
zahtjeva od nje, i dobrovoljno se podređuje onome što Božanski Duh želi. Onda duša konačno odustaje od svog
nekadašnjeg otpora protiv Boga, sa ciljem da bi povećala duhovno u sebi – pokušavajući ujediniti duhovno unutra, sa
duhovnim izvan sebe, i tako svjesno teži pristupanju k Bogu.
Ali ako tjelesna žudnja dominira, onda Božanska duhovna iskra drijema u najdubljem omotu u čovjeku. Nikakvo svjetlo
iz njega ne može zračiti i duša ostaje u potpunom mraku. Njezin zemaljski život prolazi bez najmanjeg uspjeha;
zemaljski put ne vodi do višeg razvoja/usavršavanja, umjesto toga je to vrijeme zastoja/prekida ili čak regresije.
Božanska duhovna iskra u čovjeku je bila zanemarena i prema tome se nije mogla manifestirati. Za silu Božanske
ljubavi nije bilo moguće dotjecati prema biću i tako se sjedinjenje sa Ocem Duhom od vječnosti nije dogodilo.
I stanje lišeno svjetla, koje je duša odabrala za sebe, je prenijeto na drugu stranu u vječnost, gdje u beskrajnom
bolu pokajanja ona pamti neiskorišteno vrijeme na Zemlji. I sada mora voditi puno naporniju bitku sa ciljem da
promijeni svoje stanje u ono koje ima više svjetla.
AMEN
***
167
Prvi ‘Čovjek’ na Zemlji
1188. ‘I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama
nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što pužu po zemlji. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku
Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.’
Postanak 1:26, 27
1189. Kada su svi uvjeti na Zemlji za to bili spremni, Gospodin je kroz Svoju volju, a u skladu sa Božanskim redom,
stvorio ili/tj. ‘zaželio da duhovi koji su pod sudom zarobljeni u materiji, za sebe izgrade tijelo od finije/mekše gline koje
korespondira njihovoj duhovnoj formi, uz pomoć kojeg se mogu slobodno kretati, prepoznati sami sebe, a na taj način
(ili ‘od toga’) i Boga, što bi im omogućilo da u potpunoj slobodi podrede sebe Božanskom redu te na taj način povrate
svoju izgubljenu praiskonsku duhovnu prirodu, tj. da postanu savršeni čisti anđeli, poput praiskonskih arhanđela [feat:
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje –
1/166:3’ J.Lorber; vidi 1084, 1085]. U tu svrhu i na taj način je eto stvoren/nastao prvi POTPUNI ČOVJEK, Adam
(znači, u nikojem slučaju ne kako to tvrde neo-Darwinisti ili evolucionisti, ‘prirodnom selekcijom’ ili ‘transmutiranjem’ od pra-ljudi, a isto tako ne ‘odjednom’ i neovisno o mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu kako to
zamišljaju kreacionisti!!!).
1190. O tom ‘novom’ stvaranju i formiranju Gospodin Isus Krist Jehova, Stvoritelj i Jedini Bog, na jednom drugom
mjestu objavljuje: ‘I vidi, iz tvrde zemlje su nicale travke, biljke, žbunje i drveće svakojakih vrsta, i mora, jezera,
brzaci, rijeke, potoci i izvori su vrvjeli od glista/crviju, riba i životinja raznih vrsta; i zrak je bio oživljen pticama
raznih vrsta. I broj svake vrste kako u vodama, tako i na čvrstom tlu i u zraku je jednak broju čovjeka, koji je
bio napravljen iz tog broja, i bio je jednak broju milosti ljubavi i bio je jednak broju budućeg
spasenja/izbavljenja i iz tog proizlazećeg i nastajućeg preporoda. A sada vidi i shvati ono što još od nikoga nije
viđeno ni shvaćeno: Vječna Ljubav je uzela taj broj iz Sebe i taj broj je bio red i vječni zakon u Njoj, iz i u kojem
je Ona vječno postojala, postoji i postojat će u svoj moći/sili i snazi Božje Svetosti. I onda je uzela glinu poput
vrhnja ukiseljenog mlijeka i rukom Svoje moći i rukom Svoje snage prema broju Svog reda oblikovala prvog
čovjeka i udahnula mu kroz nosnice životni dah. I dah je u njemu postao živom dušom i duša je skroz ispunila
čovjeka, koji je dakle bio napravljen po broju reda/poretka, iz kojega su bili stvoreni duhovi i bili stvoreni
svjetovi u prostorima i zemlja i sve što je na njoj, i mjesec i sunce ['Kada je u šestom periodu zemljinog
formiranja tlo Zemlje bilo potpuno pripremljeno/spremno, snažna prirodna duša (uzdignuta kroz prirodna
kraljevstva i potpuno sazrijela) je bila pozvana iz svojeg slobodnog stanja u atmosferi sa ciljem da za sebe formira
od najbogatijeg glinenog humusa tijelo u skladu sa arhetipskom Božanskom formom koja je latentna u njezinoj
duši. I prva, naj-savršenija/zrelija i snažna prirodna duša je slijedila ovaj unutarnji poriv (pro)uzrokovan
Božanskom silom. Stoga je prvi čovjek sa potpunom dušom ušao u novo snažno tijelo koje je njegova duša za
sebe jako dobro organizirala i sada je bio u stanju percipirati materijalni svijet i mnoga već postojeća stvorenja.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/215:12’
J.Lorber].
1191. I gledaj, taj prvi čovjek na zemlji, koji je proizašao iz moćne ruke i snage vječne Ljubavi, je bio nazvan od
strane (literalno: ‘iz ustiju’) Milostive Ljepote ‘Adam’ ili ‘Sin Milosti i Ljepote’.
1192. Taj Adam je(, stoga,) bio na mjestu prvog od palih duhova. Njemu nije bilo ukazano (ili ‘to mu se nije
dalo do znanja’), tko je bio (= tko on u stvari jeste). I pošto nije sebe prepozna(va)o i nije mogao pronaći ništa što
je bilo poput njega (= što mu je bilo slično), postalo mu je dosadno.
1193. I gledaj, neperceptibilno za i dalje slijepe oči njegove duše, vječna Ljubav je dahnula na njega i on je po
prvi puta zaspao unutar slatkoće milostive Ljubavi, nakon čega je milostiva Ljubav formirala u Adamovu srcu,
kao u ugodnom snu, figuru, sličnu njemu, velike ljupkosti i ljepote.
1194. I vječna Ljubav je vidjela koliku je radost Adam iskusio/doživio kroz unutarnju kontemplaciju svoga
drugog ja/bića (self). Onda ga je milostiva Ljubav dotakla po strani gdje mu je bilo dano srce, slično srcu
Božanstva, za primanje/prijem ljubavi i života iz ljubavi u Bogu. Na taj način je vječna Ljubav oduzela njegovu
samo-ljubav sa ciljem da za sebe pripremi obitavalište kroz budući zakon milostivog oprosta, te postavila ljubav
prema sebi, koja je Adamu da(va)la toliko užitka, izvan njega u materijalno tijelo nazvavši ju ‘Caiva’ ili, kako ste
vi običavali reći, ‘Eva’. To je bilo zbog pripreme (ili ‘kao priprema’) za oslobađanje od ljubavi prema sebi i
otuda/odatle rezultirajućeg ponovnog rođenja.
1195. I gledaj, milostiva Ljubav ga je dodirnula i probudila za kontemplaciju njegove ljubavi prema sebi izvan
njega i vidjela da on jako uživa u kontemplaciji svoje ljubavi koja je (sada bila) izvan njega [‘Čovjekovi
168
otporniji/žilaviji duhovni, čulniji/senzualniji, ponosniji i arogantniji elementi su Božjom mudrošću i snagom
eliminirani/odstranjeni iz njega i reprezentirani u ženskoj formi koja je, pošto potječe iz čovjeka, čovjeku nalik i
stoji u živoj korespondenciji sa njime.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš
Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/166:5’ J.Lorber], te da je izuzetno veseo. A ta ljubav, koja se sada zvala
‘Eva’, je uživala/imala zadovoljstvo u čovjeku Adamu, naginjala se prema njemu prateći svaki njegov korak.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Božje Domaćinstvo – 1/7:6-12’ J.Lorber
1196. O ovoj ‘diobi’ ili ‘raspodjeli’ Adamove duše, tj. o stvaranju Eve (vidi dodatak ovog podsubjekta – ‘Stvaranje
Eve'), u ‘Novom Otkrovenju’ čitamo slijedeće: ‘Mi već (od prije) znamo da duša, pošto je sastavljena od bezbrojnih
dijelića inteligencije, može biti ponovno podijeljena/raspoređena. To će se dogoditi ili zbog cjelokupnog/potpunog
razlaganja/raspuštanja (total dissolution) ili u specifičnim/određenim djelomičnim koncentracijama, u skladu sa
vrstama i raznovrsnim brojevima ujedinjenih individualnih inteligencija unutar duše, tako da bi mogla predati
korespondentne formacije.
1197. Na, a i u Zemlji, postoje mnogi primjeri ovog fenomena. Pogledajte na različite metale, biljke, i životinje,
koji vam jasno osiguravaju mnoštvo takvih primjera gdje psihičke ili astralne veze mogu sebe oblikovati u
najosebujnije oblike. Oni nisu ništa više do izvanjske materijalne slike unutarnjih duševnih formi, pošto
izvanjska forma može jedino korespondirati unutarnjoj; kakva je unutarnja sila formiranja takav je i efekt
prirodne forme.
1198. Takva podjela duše se dogodila kada je prvi ljudski par bio stvoren, kada su iz jedne duše nastale/postale
dvije duše, pošto se nigdje ne kaže kako je Stvoritelj udahnuo život u Evu; umjesto toga, Eva je proizašla iz
Adama sa tijelom i dušom. U tu drugu dušu je također bio postavljen besmrtni duh; tako je iz jednog ljudskog
bića i iz jedne duše nastalo dvoje, a ipak su oni bili jedno tijelo i jedna duša. Podjela duše se može lako
prepoznati u (= na primjeru) djece, pošto je djetetova duša dijelom (pre)uzeta od duše roditelja. Tome u prilog
govori sličnost djece sa njihovim roditeljima. A ono što je strano/tuđe (= dijelići duše koji ne pripadaju
roditeljima) je ono što je različito (= u čemu djeca ne sliče na roditelje)’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 53’ J.Lorber
1199. ČOVJEK je (govorimo u jednini pošto su Adam i Eva u svome duhu i dalje bili JEDNO) kao potpuno i sada
Bogu nalik biće bio obdaren i reprodukcijskom silom pa je od tog trenutka započelo i širenje/rasprostiranje ljudskih bića
po Zemlji, tj. naseljavanje naše planete sa ISTINSKIM ljudskim bićima. Sva ljudska bića su, stoga, proizašla ili nastala
od jednog jedinog ljudskog para [‘… to važi za sve planete a ne samo za Zemlju.’ Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Saturn 33:3’ J.Lorber; vidi Djela Apostolska 17:26], čemu u prilog govore i
zadnja naučna otkrića, naime, u knjizi J.D.Sarfatija, ‘Pobijanje Evolucije – 1’, čitamo: ‘Prema nedavnim dokazima –
baziranim na određivanju redoslijeda (sequencing) DNA u dijelu ljudske stanice znane kao mitohondrij – je bilo
ukazano kako je mala populacija modernih ljudi evolvirala u Africi prije oko 150 000 godina (?) odakle se
raširila kroz cijeli svijet zamijenivši arhaičnu populaciju Homo Sapiensa.
1200. Ti dokazi/ta evidencija se bavi uspoređivanjem DNA iz mitohondrija. Taj DNA je naslijeđen jedino kroz
majčinu liniju. Sličnosti ukazuju/upućuju na to da svi ljudi na zemlji vode porijeklo od jedne jedine žene, koju su
čak i evolucionisti nazvali ‘Mitohondrijska Eva’.
1201. Interesantno je da postoji slična procjena i u svezi muškaraca: dokazi u svezi Y-kromosoma, koji su isti
kod svih ljudi, ukazuju kako su svi ljudi nastali od jednog čovjeka.’
1202. Adam i Eva su se svojom unutarnjom kvalitetom vidno razlikovali od dotadašnjih čovjekolikih bića, pred-adamita
(o pred-adamitima je već bilo riječi u poglavljima 725-735), pošto su oni, za razliku od tih ljudi-životinja, u svojoj duši
imali Božanski Duh, a sa tim Duhom i osjećaj, tako reći svjesnost o postojanju Boga, te samim time i silu/mogućnost uz
pomoć koje njihova duša može prepoznati/spoznati svoga Stvoritelja, čime se ispred njih otvorio put ka ostvarivanju
Sinovstva Božjeg [‘Svako ljudsko biće koje je rođeno na Zemlji prima Duh od Mene, i može, u skladu sa
propisanim redom, postići savršeno/potpuno sinovstvo Božje. Ljudska bića sa drugih planeta primaju svoje
duhove od anđela, pošto je svaki anđeo Dijete Božje. Stoga svaki mora izdržati ’put mesa’ (= utjelovljenje) na
ovoj Zemlji, baš kao što sam to učinio i Ja i svaki arhanđeo. Zbog toga svaki anđeo ima u sebi stvaralačku moć,
koju on može uzeti iz obilja svoje ljubavi i svjetla te ju postaviti u nova, ona-koja-se-tek-trebaju-razviti ljudska
bića na drugim planetama; i on na taj način može odgajati djecu u svoje ime, poput boga. Ta djeca su stoga samo
imitirana/emulirana, a ne istinska Djeca Božja. No ona mogu postići Božje sinovstvo kroz utjelovljenje na ovoj
Zemlji.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac – Zemlja i Mjesec
169
– 53:12, 13’ J.Lorber], što je ‘mogućnost’ ili ‘napredak’, za koju/eg pred-Adamovci (baš zbog nedostatka tog
Božanskog Duha i tako reći/sa njime povezane više inteligencije) nisu bili i nisu mogli biti sposobni [‘Prije toga ljudska
bića na Zemlji nisu bila obdarena do te mjere da su mogli razmišljati i neovisno djelovati. Oni također nisu živjeli samosvjesno niti su imali ikakvu predstavu/koncept/ideju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedino biće koje je
opremeljeno/opskrbljeno sa intelektom se može nazvati ‘Čovjek’ i živjeti u skladu sa tim konceptom/idejom. Jedino od
tad (ili ‘tog vremena’) na dalje vi možete govoriti o svjesnom razvoju prema gore, u kojem je palim duhovima bila dana
mogućnost da Mi se ponovno vrate.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni
Otac ‘Bertha Dudde, br. 6295, 26 Svibanj 1955’]. Ovo ‘novo’ stvaranje, tj. postavljanje Božanskog Duha unutar duše
jednog stvorenja, koje je ujedno označilo i kraj petog i početak šestog perioda razvoja Zemlje, je uzrokovalo da se,
počevši od tog trenutka, lice Zemlje počelo ‘naglo’ mijenjati (vidi 725!!), tj. ‘odjednom’ su se, i to u vrlo kratkom
vremenu, pojavili gradovi i kraljevstva, zakoni i pravni sistemi, iznenada se počela razvijati literatura, a pojavila se i
arhitektura, tj. grade se piramide i hramovi. (feat: Kurt Eggenstein ‘Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće
katastrofe i Istinsko Kršćanstvo - 5’). U tom periodu razvoja zemlje započinje ono što mi danas znamo kao ‘ljudska
civilizacija/kultura’ (vidi 1242).
1203. Zemlja je prema tome sada konačno bila ‘spremna’ za bića sa jasnim/oštrim intelektom, dubokim rasuđivanjem i
najsilnijom slobodnom voljom, uvjeti na zemlji su bili pripremljeni tako da novostvorena bića mogu kontemplirati Boga
kroz Njegova djela, razumijeti Njegovu svrhu u njima, te razviti sebe do te mjere da postanu u potpunosti Bogu nalik
postojanja ili DJECA BOŽJA [feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni
Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/121:7; 221:4-6’ J.Lorber].
O čovjekovim majmunskim precima
1204. ‘Uistinu, naši pra pra unuci će, kada se budu spominjali naše epohe, imati sve moguće razloge da crvene
od srama. Lamarck, Darwin i Haeckel su počinili svetogrđe kada su našoj vrsti pripisali životinjske početke, ali
Nietzsche nije bio sasvim u krivu kada je svoje suvremenike tretirao kao majmune.’ O.V.de L.Milosz ‘The
Arcana/Tajna – komentar na stih 33’
1205. Iako je to široj publici ne znano, sve evolucionističke teorije/pretpostavke, pa tako i ona o tome kako je čovjek
evoluirao od majmuna (govorimo ‘teorije/pretpostavke’ pošto evolucionisti nikad nisu imali ‘dokaze’ o tome da je
čovjek nastao od majmuna’), u današnje vrijeme, kako je to Gospodin i predvidio, polako padaju u vodu (drugim
riječima, sada, pojavom genetike, već postoje i naučni DOKAZI da je tako nešto sasvim nemoguće!).
1206. Darwinova/evolucionistička teorija o prirodnoj selekciji i transmutaciji, koja kao takva sasvim isključuje
postojanje dobrog Boga i Stvoritelja, tj. ‘Božansku intervenciju’, te progresivni razvoj u prirodi, što će reći, razvoj od
nečeg nižeg prema nečem višem pripisuje mehaničkim uzrocima i zakonima za koje oni misle da su ‘ugrađeni’ u prirodi
(u ne malo slučaja takva učena gospoda nemaju ni toliko zdravog razuma da im, dok gledaju u prirodne zakone, padne
na pamet kako svaki zakon pretpostavlja i Zakonodavca!), je, iako i dalje opće prihvaćeno mišljenje, naučno
neprihvatljiva/neprihvaćena (‘Jako mnogo priznatih naučnika je shvatilo kako ne postoji ni jedna druga naučna
disciplina koja u sebi sadržava više kontradiktornih i nedokazanih izjava nego evolucionizam.’ Kurt Eggenstein ‘Prorok
J.Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo - 5’), tj. ne-dokaziva.
1207. Moderni znanstvenici su pronašli mnoštvo ‘ozbiljnih primjedbi’ na Darwinovu ideju o pojavi čovjeka (kad kažem
‘ozbiljne primjedbe’ pri tome mislim na dokaze koji Darwinovu teoriju čine neodrživom; vidi J.D.Sarfati ‘Pobijanje
Evolucije – 1, pogl. 6’), no mi ćemo se na ovom mjestu, ponajviše zbog prostora, zadržati na onoj o ‘izgubljenoj karici’
koja je, bilo kako bilo, i dan danas najozbiljnija. O njoj Kurt Eggenstein piše:
1208. ‘Stotinu godina aktivnog istraživanja/ispitivanja je donijelo mnoga (ili ‘je dovelo do mnogih’) otkrića, ali
je sada također dokazano (= moderna nauka je dokazala) da nema ‘izgubljene karike’ (da ne postoji ‘posredna
vrsta’) onakvog tipa kakvu je vidio Darwin zajedno sa svojim suvremenicima, (već) samo određeni broj
posrednih formi. Niti je ‘izgubljena karika’ bila pronađena između ribe i gmaza te gmaza i ptice.
1209. Teško je vidjeti zašto ova velika gomila kontradikcija i ozbiljnih defekata nije uspjela prigušiti/zamagliti
ogroman entuzijazam za teoriju o evoluciji. Darwinove knjige se prodaju poput toplih kolačića. Mi smo
vjerojatno u pravu u pretpostavci da su u tome emotivni činbenici igrali glavnu ulogu. Neprijateljstvo/mržnja
prema crkvama, zbog toga što su toliko dugo držali zatvoren poklopac nad naučnim istraživanjima, je trebalo
170
imati dugotrajan efekt – sve do današnjih dana.
1210. Prema teoriji o evolutivnom porijeklu (evolutional descent), čovjek se razvio od životinjskih predaka.
Enrst Haeckel, profesor na sveučilištu Jena, je pisao popularne knjige koje su raširile teoriju o tome kako je
čovjek nastao od majmuna, teoriju u koju su tada vjerovali svi slojevi (= koja je u to vrijeme bila opće priznata u
svim slojevima) društva. Haeckelova najvažnija knjiga se zvala (ili ‘je imala naslov’) ‘Generalna morfologija
organizama’ (1886; ‘morfologija’ = grana biologije koja se bavi formiranjem i strukturiranjem organizama). U
toj knjizi je on napisao: ‘Čovjek je bez ikakve sumnje nastao od katarina (‘catarrhines’ = čovjeku nalik majmuni
koje karakteriziraju skupljene nosnice) starog svijeta, te ovom podjelom mora biti postavljen u sistem sa pravim
majmunima.’ 7 Poslije je primjetio sličnosti između ljudskih embrija i gibona. U velikoj žurbi je postavio
hipotezu/pretpostavku kako je gibon, od svih čovjekolikih majmuna, najbliži (most closely related) čovjeku.
‘Čovjek je imao gibonu-nalik pretke’ (napisao je Haeckel).’ 8
1211. ‘Naučne istine’ koje je Haeckel predstavio milionima ljudi u to vrijeme su se pokazale kao sasvim
pogrešne/netočne/neistinite [“‘Učenje o Evoluciji’ na prvoj stranici ukazuje/navodi: ‘Kako se organizmi razvijaju
iz oplođenog jajeta u embrije, oni prolaze kroz mnoge slične razvojne faze.’ ‘Učenje o Evoluciji’ ne sadrži crteže
embrija. Bilo kako bilo mnoge evolucionističke knjige imaju dijagrame koji svjedoče kako embriji izgledaju jako
slično. One su bazirane na dijagramima embrija E. Haeckela, Darwinovog advokata u Njemačkoj, iz 1874
godine, čije su evolucionističke ideje bile instrumentalne u kasnijoj pojavi Nacizma. Bilo kako bilo, u 1997 je
detaljnja studija Mike Richardsona i njegovog tima, koja je uključivala i stvarne fotografije velikog broja
različitih embrija, ukazala da su embriji različitih vrsta jako drugačiji. Stoga je za Haeckela jedini način uz
pomoć kojeg ih je mogao nacrtati da izgledaju tako slični, bila PREVARA. Ova STUDIJA je bila svugdje
objavljena u naučnim časopisima i svjetovnim medijima, tako da knjiga koja je izdana 1998 godine (misli se na
‘Učenje o Evoluciji’) nema opravdanje kako je bila neupućena u to da je ideja o važnim embrio sličnostima
zastarjela i zasnovana na prevari. Richardson je ovo potvrdio u jednom pismu ‘Nauci’: ‘Suštinska naučna izjava
ostaje nepromijenjena: Haeckelovi crteži iz 1874 su sadržajno izmišljeni. Da bi podržao/potkrijepio ovaj stav, ja
napominjem kako je njegov crtež najstarije ‘ribe’ napravljen od komadića i dijelova različitih životinja – od
kojih su neke bile mitske. To nije nerazumno nazvati ‘prevarom’ … na žalost, baš ti crteži iz 1874, crteži koji su
izgubili svoj ugled, se koriste u mnogim Britanskim i Američkim biološkim knjigama današnjice.’’ J.D.Sarfati
‘Pobijanje Evolucije – 1, pogl. 6’]. Danas u naučnim knjigama možemo pročitati slijedeće: ‘Što se tiče četiri
antropoidne (čovjekolike) vrste – gibon, orang-utan, gorila i čimpanza – smatra se (= današnje naučno gledište
je) da gibon ukazuje najmanje sličnosti sa čovjekom u svezi stupnja organizacije …’ 9
1212. U to vrijeme je bilo samo nekoliko intelektualaca koji nisu čitali Haeckela. Mnogi studenti su njegova
djela smatrali otkrovenjem. Ateizam se počeo širiti. Nikome ne bi palo na pamet da će se u godinama koje dolaze
pojaviti bolje znanje, te da će jednog dana Du Bois-Reymond podsmješljivo usporediti Haeckelovo rodoslovno
stablo sa Homerovim junacima, koji su isto tako hipotetski. 10
1213. Haeckelovi studenti su napustili gibona, tvrdeći kako su drugi majmuni bili čovjekovi preci. Brandes je
predložio orang-utana, Keith gorilu, a A.H.Shultz, Američkog majmuna. A Weinert je konačno mislio kako je
vidio vezu (ili ‘naučavao kako postoji veza’) sa čimpanzom. Drugi su opet – Franz na primjer – smatrali da su
Propliothecus fraasi bili čovjekovi preci tvrdeći sasvim suprotno istini (against their better judgement = znajući
da je to što tvrde neistinito) kako je evolutivna veza od antropoida do čovjeka bila u potpunosti demonstrirana.
Beurlen, izuzetan stručnjak na ovom polju, je kasnije izjavio u svojoj ‘Evoluciji organizama’ kako je ta crta
(evolucije) u stvari bila ‘prepuna pukotina/razmaka’. Svatko je imao svoj vlastiti način demonstriranja
čovjekovog nastanka/postanka od majmuna, ali sve te teorije ipak nisu imale nikakvog temelja.
1214. Danas je generalno prihvaćeno mišljenje (= svi se generalno slažu u tome) kako čovjek ne vuče svoje
porijeklo (ili ‘kako čovjek nije mogao nastati’) od antropoidnih majmuna. U knjizi koju je 1965 izdao Gerhard
Heberer, ‘Teorija o Počecima Čovjeka’, Guenther Berger je napisao: ‘Pretpostavka ‘gorila’ stoji u kontradikciji
sa činjenicama koje su ustanovljene za druge organske sisteme, a ista stvar je i sa Weinertovom ‘čimpanza’
teorijom, koju će isti argumenti pobiti. 11 Heberer piše (Frankfurter Allgemeine Zeitung od 25.09.1965.):
‘Vulgarni kliše, koji je mnogim ljudima odvratan, o tome da je čovjek proizašao od majmuna, je zauvijek uništen
(misli se na Darwinovu teoriju o evoluciji).
1215. Izvanredna stvar je da sva najnovija naučna otkrića postepeno prilaze sve bliže i bliže istinama koje je
Gospodin otkrio kroz Jakoba Lorbera.
1216. Javnost je posljednjih desetljeća u određenim intervalima bila informirana od strane naučnika kako je
bila pronađena ‘izgubljena karika’ u evoluciji čovjeka od životinja.
171
1217. Kada je u 1880-tima, blizu La Chapelle sur Saints, bio pronađen prvi cjelokupan kostur Neandertalskog
čovjeka, direktor Instituta za Ljudsku palaentologiju u Parizu, Marcellin Bougle, je objavio izvještaj u kojem je
pisalo kako je to bila izgubljena karika između majmuna i čovjeka. Ova čudna informacija se ponavljala čak i u
udžbenicima, dok je lakovjerna publika zjapila u kostur koji je bio izložen na svim kontinentima.
1218. U 1894 je Eugen Dubois izazvao sličnu senzaciju kada je izdao svojeg ‘Pithecanthropus Erectusa’, tvrdeći
kako je ljudska prijelazna forma koju su pronašli na Javi bila stvarna izgubljena karika. Činilo se kako je
pukotina bila zatvorena, te da se sada teorija o evoluciji (konačno) mogla smatrati naučno dokazanom.
Paleontropolozi obdareni sa maštom su čak vjerovali da mogu razlučiti kapacitet za govor iz konformacije
lubanje, iako anatomija ne dozvoljava zaključke s obzirom na kapacitet mozga. No, i ta senzacija je uskoro bila
gotova. Dubois je morao prihvatiti mišljenje ostalih znanstvenika da Pitekantrop – što, usput rečeno, i nije
sasvim podoban naziv – kostur koji je star otprilike 500 000 godina, također nije bila ‘izgubljena karika’ koju
traže.
1219. Sljedeća senzacija je došla u 1911. i 1912. godini, i ovog puta su dokazi izgledali uvjerljivi. Lubanja
modernog čovjeka je bila pronađena u jarku na Piltdownu, blizu Lewea u Sussexu. Stanje pronađene lubanje je
sugeriralo kako je lubanja stara nekoliko stotina tisuća godina, a imala je također i zubne karakteristike
svojstvene ljudskoj lubanji. Prošlo je dosta vremena dok se prava istina nije otkrila. U 1948, fluorescentim testom
je ukazano da je ‘fosil’, koji je bio velika zagonetka, u stvari bila sofisticirana prevara. ‘U donju vilicu čimpanze
su bili ugrađeni ljudski kutnjaci tako što su se ispupčenja na zubima ostrugala, a ista se učinila ‘fosilom’ (= tako
da izgledaju kao fosil) tako što je bila tretirana kemikalijama poput potasij permanganata.’ 40 Ova prevara je
bila skoro savršena, a varalica nije ni dan danas pronađen.
1220. Kasnije se dugo vremena mislilo kako je Homo sapiens evoluirao od australpiteka koji su živjeli u ledenom
dobu, koje je pak trajalo oko millijun godina (nedavna istraživanja ukazuju da je ledeno doba trajalo mnogo
duže. Frankfurter Allgemaine Zeitung, 19.8.1970). Ta pretpostavka je morala biti odbačena prije par godina zbog
otkrića koje je Leaky jr. pronašao u Africi.
1221. Heberer je napisao: ‘… a što se tiče pitanja da li su pred-hominidni Afrički Australopiteci zauzimali
područje prijelaza između životinje i čovjeka, završnu notu hominizacije, - to je pitanje koje nije bilo odgovoreno
(= na koje nije bio dan odgovor’).’ 41 ‘Australopiteci su izumrli prije nego su mogli uspostaviti vezu (Frankfurter
Allgemeine Zeitung, 25.9.1968).
1222. Naučnici su sada bili prisiljeni povući taj događaj grananja (dichotomy) sve više i više unazad u Tercijarni
sistem. ‘Prema posljednjim paleontološkim otkrićima, linija koja vodi do razvitka čovjeka, od Ramapitekusa, se
vjerovatno granala za vrijeme Oligocene, srednje epohe u Tercijarnom sistemu, prije više od 25 milijuna godina,
iz korijena koji je zajednički i majmunima i ljudima. Prema tome bi pred-ljudi bili široko rasprostranjeni u
Miocenskom periodu Tercijarnog sistema, tj. nekih 10 do 25 milijuna godina ranije.’ 42 Heberer je morao
priznati da se mišljenja cijelo vrijeme mijenjaju jako brzo, dodajući: ‘Prije nepune tri godine, točka od koje je
ljudska linija postala neovisna se smještala u Pliocen, 10 milijuna godina ranije (Frankfurter Allgemeine Zeitung,
259.1968).
1223. Što čovjek više zalazi u Tercijarnu epohu, to su izjave sve mutnije. Slijedeće Hebererove riječi ukazuju do
koje su mjere sada evolucionisti postali nesigurni. ‘Ako uzmemo u obzir povijesni nacrt kojeg je moderna
genetička antropologija nacrtala za evoluciju hominida, mora se reći da je to uvijek sadašnje mišljenje, bazirano
na trenutnoj kvaliteti znanja.’ 43 Deset godina kasnije, u svojoj knjizi ‘Čovjek’ (‘Homo’, 1968), Heberer je
govorio samo o ‘teorijama’ i ‘pretpostavkama’. Jer desetljećima ranije su stručnjaci govorili protiv sigurnosti
koju je ukazao Heberer, dok mu je Gehlen napisao: ‘Klasična teorija simulira/pretpostavlja sigurnost i ne drži se
predmeta rasprave, i potrebno je jako pažljivo promatrati da bi se vidjelo gdje se pokazuju nesigurnosti.’ 44
1224. Mišljenja se jako razlikuju oko toga u kojem dijelu Tercijarnog perioda treba tražiti drevnog čovjeka,
pošto je sve bazirano na pretpostavkama. Heberer je točku grananja smjestio 25 milijuna godina ranije, ali
Američki antropolozi imaju o tome sasvim drugačije mišljenje. Wilson i Sarich govore o 4 ili 5 milijuna godina, a
C.O. Lovejoy (Sveučilište Kent State) i A.H. Burstein te K.G. Heiple (Sveučilište Case Western Reserve,
Cleveland) su mišljenja da se to grananje dogodilo oko 14 milijuna godina ranije. 45
1225. Švicarski naučnik, Johanes Huerzeler, se vraća u prošlost četiri puta više od Amerikanaca. On
pretpostavlja da zajednički korijen leži u Eoceni, 60 milijuna godina ranije. 46 Još jedan priznati stručnjak,
Koengiswald, konačno izgovara istinu na Njemačkoj radio emisiji (ZDF), 28 Siječnja 1970., govoreći: ‘Kada i
gdje se to grananje dogodilo nije znano. Sve prijelazne forme su izumrle prije oko 25 milijuna godina. Nama
zajednički predak nije poznat.’
172
1226. Bez pronađenih fosila od bilo kakve značajne vrijednosti u zadnjih 12 milijuna godina, čovjek ne može
govoriti o rodoslovnom stablu u pravom smislu te riječi. Postoji takav porast kritike na teoriju o evoluciji, kritike
koju izražavaju stručnjaci na tom polju, da su evolucionisti postali sve obazriviji također i u svojim napomenama
o rodoslovnom stablu. Heberer je, na primjer, sada govorio samo o ‘sistemu filogenetskih odnosa’. Njegove riječi
su literalno bile: ‘Rodoslovna stabla bi bilo bolje i opreznije nazivati sistemi koji ukazuju na filogenetske
odnose…’ 47
1227. Kako su antropolozi i dalje špekulativni, nije začuđujuće da na Čikaškom kongresu u 1965., na kojem se
sastalo trista uvaženih antropologa, biologa, zoologa i genetičara, nikakav zaključak nije mogao biti donesen u
svezi mnogih pitanja koja i dalje ostaju otvorena. 48
1228. Bilo je i drugih naučnih otkrića koja su teoriji stvorili jako velike poteškoće (= u smislu, ‘omeli, zbunili’).
Klasičan pogled na stvar je da linija čovjekove evolucije mora vremenom postepeno doći sve bliže i bliže
modernom čovjeku. To je karakteristika koja bi logično trebala biti prisutna/neodvojiva od evolucije. Na nesreću
fosili odbijaju poslušnost naučnicima po ovom pitanju. Swanscombe lobanja, koja je stara 250 000 godina, se
skoro ne razlikuje od one u moderna čovjeka, dok lobanja Spy čovjeka, koja je stara samo 40 ili 50 000 godina –
tipičan Neandertalski tip - ima nisko čelo i izražen čeoni rub. 49
1229. Ova otkrića se jednostavno ne uklapaju u evolucionističku mapu/nacrt/dijagram, kako je otvoreno rečeno
u Der Mench der Vorzeit (Rani čovjek, 1971): ‘Opći smjer razvoja Neandertalaca ovog perioda je uistinu
zagonetan. On izgleda kao da se razvija više ‘primitivno’ umjesto progresivno. Zadnji znani fosili iz Evrope su
čak još snažnije izgrađeni i glomazni, sa još izraženijim čeonim rubom nego u njihovih predaka.’ 50
1230. Svjetlucava slika postepenog prijelaza se pokazala nerealističnom u svom ključnom aspektu. Teorija sitnih
stepenica koja je trebala podržati monističnu teoriju o evoluciji, sjedinjena sa slučajnošću koja se pojavljuje opet
i opet, se kao oslonac pokazala beskorisnom. Heribert Nilsson je to odmah shvatio: ‘Mi ne možemo naprijed sa
Lamarkom, Darwinom i de Vriesom.’ 51 A sada čitamo u naučnim knjigama: ‘Ne samo da se iznenada više ne
mogu pronaći Neandertalci, već mi isto tako iznenada nailazimo na ljude naše vrste. Nema preklapanja (ili
‘nalijeganja’ = postepen prijelaz, trans-mutacijom, od majmuna do čovjeka’), nema postepenog prijelaza iz
jednog tipa u drugi. Čini se kako su moderni ljudi došli žurno, tjerajući Neandertalskog čovjeka, te su ga,
uistinu, možda i ubijali.’ 52
1231. Gottfried Kurz je rekao u djelu kojeg je izdao Heberer (1964): ‘U Evropi, klasični rani čovjek i prvi
klasični moderni čovjek se suočavaju bez ikakve tranzicije, oštro morfološki definirani, tako da subjekt
genetičkog grananja konačno mora biti odbačen.’ 53
1232. Neandertalskog Čovjeka je prije 35 000 godina naslijedio Kromanjonski Čovjek. Sasvim je nepoznato
odakle ova rasa potiče. Ona se naglo pojavljuje te čak stvara neke individue sa umjetničkim talentom. Generalno
govoreći, bilo kako bilo, dostignuća Kromanjonca su uvelike precijenjena. Neki autori su jako skloni projicirati
svoje vlastite izume na prirodu, poput jednog naučnika koji je pretpostavio kako je ‘Neandertalski Čovjek morao
biti na samom rubu da postane esteta i mistik.’ 55
1233. Stručnjaci kažu o Kromanjoncu da ‘smo za njega izmislili više talenata nego što ih u stvari zaslužuje. To
može objasniti zašto toliko mnogo slika i crteža koji pokušavaju rekonstruirati njegov dnevni život predstavljaju
pogrešnu sliku. On je prečesto prikazan kao ljubazna, filozofska osoba sa ničim do čistim motivima i mislima,
koji provodi većinu svoga dana naučavajući svijetlo-oke mladiće kako da proizvode alatke i crtaju pećinske slike.
No to je bez ikakve sumnje krivo zaključivanje. Mi ne znamo apsolutno ništa što bi moglo ukazivati na to da je
Kromanjonski Čovjek bio čist i plemenit. Čak suprotno, on je bez ikakve sumnje bio isto tako okrutan,
nepouzdan, emocionalan, nemiran i praznovjeran kao i većina nazadnih ljudi današnjice te mnogi koji sebe
nazivaju učenima/prosvjetljenima.’ 56 Neke od nožnih kostiju koje su pronadjene među Kromanjonskim fosilima
su imale otvoreni prelom, ‘kao da je netko tražio koštanu srž …’ ‘To bi sugeriralo kanibalizam …’ 57
1234. Sve do prije nekih par godina, antropolozi su bili jedino u stanju nagađati u svezi pra-čovjekove
mogućnosti/sposobnosti govora. ‘Mi ne znamo ništa o načinu na koji je Kromanjonski Čovjek komunicirao sa
svojim suvremenicima, niti o riječima koje je mogao koristiti. A to je nešto što nikad nećemo znati.’ 58
1235. Autor je može biti u krivu što se tiče toga. Profesor Liebermann, sa Sveučilišta Conneticut, je izjavio na
godišnjem sastanku Američke Akustične Zajednice u Washingtonu u 1971 da je Neandertalskom čovjeku, baš
kao i novorođenoj bebi te odrasloj čimpanzi, nedostajala faringealna šupljina a također i veći dio ždrijela koji
leži između ustiju i grkljana. Njegovo ždrijelo ne bi bilo u stanju proizvoditi normalni artikulirani govor te bi ga
bilo sasvim nemoguće naučiti govoru (‘Oni također nisu živjeli sa samo-svjesnošću niti su imali bilo kakav
173
koncept prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i
naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 6295, 26 Lipanj 1955’). 59
1236. Prije 120 godina je Jakob Lorber primio verbalnu inspiraciju koja ga je navela da o hominidima zapiše
mnoge stvari koje je nauka potvrdila kao točne. U svezi njihovog ‘govora’, Lorber piše: ‘Oni nemaju govor
kakav je sada uobičajen među ljudima, ali su njihovi zvukovi, znakovi i pokreti bolje artikulirani nego oni u čak
najrazvijenije životinje te su u stanju komunicirati ono što žele komunicirati.’ [Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 8/72:15’ J. Lorber]
1237. Sve do prije nekih nekoliko godina su naučnici vjerovali kako su hominidi postojali prije samo nekoliko
stotina tisuća godina. Lorber je u svoje vrijeme zapisao kako su pred-Adamovci nastanjivali zemlju ‘mnoge
milijune godina’ [Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko
Ivanovo Evanđelje - 8/72:18’ J.Lorber]
1238 U posljednjih se dvadeset godina linija predaka neprestano mijenjala, kad god su fosili hominida iz ranijeg
vremena bili pronađeni. Homo habilis je bio zamijenjen sa Sinantropusom koji je bio nešto malo stariji od 1.7
milijuna godina. U 1972-oj je Richard Leakey otkrio lobanju hominida na jezeru Lake Rudolf u Keniji koja je
datirala 2.6 milijuna godina unazad. 60 U 1974-oj je dr. Carl Johanson, antropolog sa Sveučilišta Cleveland,
izvjestio o novom pronalasku u Etiopiji za kojeg se vjerovalo da je star 3 milijuna godina. I naposlijetku je
Portman, poput mnogih, zastupao mišljenje kako su hominidi postojali ne manje od 10 do 12 milijuna godina. 62
1239. Prema tome, (i) u ovom specifičnom slučaju su se otkrića koja je objavio prorok Jakob Lorber, pokazala
istinitima. Sve teorije koje su se prije ili kasnije pokazale neodrživima su pronašle svoje pristalice, one koji
vjeruju u nauku, koji očevidno nisu nikad ni primjetili učestale promjene. A ipak, u Biblijsku objavu kako je Bog
stvorio životinje i ljude su ljudi vjerovali sve manje i manje. Izjava kako je takvo tumačenje stvari ne-naučno ima
skoro isti čaroban efekt u današnje vrijeme kao onda kada su srednjovjekovni svećenici znali reći, ‘I kako kaže
Pismo.’
1240. Postoje čak određeni intelektualni krugovi među Katolicima među kojima se aluzija na Boga u naučnoj
literaturi više ne smatra prihvatljivom. To je nagoviješteno u najmanju ruku sa određenim propustima: ‘U
šestom izdanju jedanaest-knjižnog Staatlexikona izdanog od strane Katoličke Goerres Zajednice, na primjer
kaže: ‘… Katolička teologija izričito govori o prilagodljivom ‘metodološkom ateizmu’ u pojedinačnim naukama
koje unutar svojeg područja djelovanja više ne trebaju Boga kao pretpostavku, faktor ili rezultat (1
dodatak/nadopuna).’ 63
1241. Evolucionizam negira da je Adama stvorila Božja ruka. A ipak postoji jedna činjenica koja u sebi nosi
najveće logično uvjerenje koje se tome suprotstavlja. Arheolozi su ukazali, i to je opće prihvaćeno mišljenje, da se
prije otprilike 6 000 godina dogodio jako iznenadan napredak u čovjekovom duhu (= čovjekova duha), i efekti
toga se pronašli odraz (ili ‘su se odrazili’) u najrazličitijim kulturnim dokumentima (‘iznenadna’ pojava
civilizacije; vidi 1202, 1203). Dobzhansky je napisao: ‘Prvi počeci zabilježene ljudske povijesti se pojavljuju prije
oko 6200 godina u dolini Nila’. Unutar samo nekoliko stoljeća se na mnogim različitim područjima dogodilo
kulturno buđenje.’ 64 ‘Ni jedno drugo otkriće’, izjavio je P.J.Wiseman, ‘nije uzrokovalo veće iznenađenje (ili
‘više iznenađenja’) do iznenadnost sa kojom je civilizacija došla na svijet (ili ‘sa kojom se civilizacija pojavila u
svijetu’). To je bilo sasvim suprotno onome što se izvorno pretpostavljalo.’ 65 Ta činjenica u potpunosti
poništava/ukida teoriju o postepenoj tranziciji (= Darwinovu/evolucionističku teoriju o postepenom prijelazu iz
jedne vrste u drugu, što će reći čovjekovo nastajanje od majmuna = teoriju da je čovjek evoluirao od majmuna).’
Kurt Eggenstein ‘Prorok J.Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo - 5’
1242. ‘Stvaralačko djelo ‘Zemlja’ je uzelo (= za stvaranje Zemlje je bilo potrebno) beskrajno vrijeme prije nego
je ona postala ono što je sada – Stvaranje koje bi trebalo omogućiti čovjeku da dosegne/postigne konačno
savršenstvo. I u tom beskrajno dugom vremenu su se pra-duhovi (= prvotni, praiskonski duhovi)
rastavili/razložili na najmanje čestice, i (= te tako razloženi, u obliku čestica,) kretali kroz bezbrojna stvaralačka
djela sa ciljem da se razviju uvijek više i na taj način je otvrdnuto duhovno polako došlo u život, kao što sam
(vam) otkrio puno puta.
[2] To je pokrilo beskrajno dug put u prisilnom stanju (= taj na-više/gore put duhovnih čestica, kojeg su one
prevaljivale u prisilnom stanju, je bio beskrajno dug), tj., sva stvaralačka djela su postignula svrhu i sudbinu
koju sam im Ja odredio. Ni jedno od ne-slobodnih, zavezanih bića nije moglo odlučiti o sebi, već je sazrijevalo
polako. Forme su bile stvorene za sve stupnjeve zrelosti duhovnog koje teži visinama. Svijet minerala, biljaka i
životinja je beskrajno varirao (= bio beskrajno raznolik) u njihovim Formama koje su sve bile donijete/dovedene
u život uz pomoć najsitnijih čestica tih palih pra-duhova koje su se opet i iznova sjedinjavale, i konačno
174
postale manja i veća bića. Nakon odbacivanja njihovih prijašnjih formi one su se ponovno sjedinile i naposlijetku
su bile dovedene u forme koje su sve više i više sličile čovjekovoj formi.
[3] Cijeli dugi put evolucije je stajao pod Mojim Zakonom ili: svi događaji su se dogodili (ili ‘sve okolnosti su se
zbivale’) u skladu sa prirodnim zakonom u tom stvaranju koji je izvirao (= dizao se) iz Moje volje. Pra-duhovi su
(= prvotni, praiskonski duhovi), kroz svoj(e) (pro)pad(anje) u dubinu, izgubili svoju samo-svjesnost i oni će ju
ponovno postići/dobiti i utjeloviti se u posljednjoj formi – kao čovjek – da bi ostvarili/ispunili/izvršili svoj
razvojni put na/ka gore.
[4] Posljednje forme u njihovom prinudnom stanju su prema tome postale sve više i više čovjeko-like ali oni i
dalje nisu imali samo-svjesnost. Oni su djelovali instinktivno, u skladu sa Mojom voljom, međutim, oni su vršili
funkcije koje su već bile slične ljudskima, ali još nisu bili u stanju razmišljati. Razum i slobodna volja su i dalje
bili odsutni i prema tome oni nisu bili svjesni ikakve odgovornosti. Njih su na djelovanje pokretale duhovne
inteligencije… poput svakog duhovnog bića koje je i dalje zavezano u formu (= ograničeno materijalnim tijelom),
vođene duhovnim pomagačima koji na neki način prebacuju Moju volju tom zavezanom/ograničenom duhovnom
biću, prema/u skladu sa prirodnim zakonom.
[5] I vrijeme je došlo kada se slobodna volja može vratiti nazad usavršenim (= onima koji su dovoljno sazrijeli)
pra-duhovima kroz koju bi trebali biti iskušani da li se žele vratiti k Meni ili ostati sa Mojim protivnikom… I za
te pra-duhove sam Ja stvorio ‘čovječju’ formu. – Sva stvaralačka djela (ili ‘sva djela stvaranja’), a posebice sve
obimnije građena živa bića, je Moja volja dala stvoriti, tako što su Moje misli uzele/uzimale formu. I prema tome
su ta živa bića bila reprezentirana u višestruko različitim formama, ali je svaka forma bila drugačija. Postojale
su najrazličitije vrste koje nisu imale sličnost jedna sa drugom, koje su se neprestano razmnožavale ali su uvijek
ostale ista stvorenja.
[6] Kako je čovječja forma sada postala nužna tranzicijom prvih do sada usavršenih pra-duhova, Ja sam kroz
Svoju volju postavio drugo stvaralačko djelo koje je uistinu bilo čudesno-djelo cijelog Mog stvaranja… biće koje
je na jedan izuzetno umješan način bilo sastavljeno… koje je bilo stvoreno u skladu sa Mojom voljom, i (koje je
bilo) u stanju ispuniti/ostvariti svoj zadatak na Zemlji. To biće sam Ja stvorio i ono nije nastalo iz do tada
postojećeg stvaranja (= od majmuna).
[7] Pošto je ta forma trebala štititi/dati utočište/skloniti jedan praiskonski duh, biće koje je jednom izašlo iz Mene
– koje je bilo Moja slika/odraz – i koje bi to ponovno trebalo postati… I prema tome je bilo nužno opskrbiti to
biće sa razumom, slobodnom voljom i samo-svjesnošću. Oni (= razum, slobodna volja i samo-svjesnost) nisu
nastali postepeno/polako od životinji-nalik bića (= čitaj, ‘majmuna kako to zamišljaju Darwin i njegovi
sljedbenici’), već su bili dodani čovjekovoj formi, kako je pra-duh uzeo u posjed prvu formu, i uvijek će biti dani
svakom čovjeku kao nešto što pripada njegovoj duši kad ga ova kao Božanski dah pri njegovom rođenju oživi.
[8] Poslije toga su se ljudi uistinu razmnožavali tako što su ponovno slijedili Moj prirodni zakon, ali oni će uvijek
ostati ista stvorenja kakva su bila još od prvog čovjeka – Adama. Oni se neće promijeniti u druga stvorenja,
pošto će ta promjena uvijek biti jedino djelo duše, koja na početku i dalje može odlučiti protiv Mene, ali za
vrijeme svojeg postojanja kao čovjek, može postići najveće savršenstvo. Ali ljudsko tijelo će ostati kakvim sam ga
stvorio kada ga je Adamova duša prisvojila/zaposjednula.
[9] Stvaralačko djelo Zemlja je uistinu zahtjevalo beskrajno dugo vrijeme za sve što je u, na i iznad Zemlje,
uključujući sva neživa i živa stvaranja. Ali je to, na određeni način, bila dionica evolucije prema gore za palo
duhovno, koja je završila kada su se svi najmanji dijelići jednog pra-duha ponovno sakupili i započeli posljednji
proces povratka ka Meni.
[10] I to postojanje na Zemlji kao čovjek, je od Mene također zahtjevalo novo stvaralačko djelo…. formu, koja
može zadovoljiti sve zahtjeve sa ciljem da bi mogla proći posljednji test u slobodnoj volji. Čovjek prema tome
sebe može smatrati posebnim stvaralačkim djelom sa Moje strane, pošto je on jedino biće na Zemlji koje je
obdareno sa razlogom, inteligencijom i slobodnom voljom… što su znakovi Božanskih početaka. Prema tome, on
je također u stanju prepoznati Boga i Stvoritelja iznad sebe… Koji mu je dao život, i čovjek stoga također ima
sposobnost postići posljednje savršenstvo na ovoj Zemlji … ako njegova slobodna volja za time ozbiljno žudi.
Amen.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Bertha Dudde, br. 8235, 9 Kolovoz 1962’
1243. 'Beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno palom duhovnom za njegov razvoj prema gore, i beskrajno dugo
vrijeme je bilo potrebno Mojim pojedinačnim kreacijama, koje su se istovremeno sa u njima fiksiranim
175
duhovnim (elementima) morale razviti, kako bi u sebe primile sve zrelije duhovno. Uvijek su iznova bile stvarane
nove forme i uvijek nanovo je tim formama bilo dano određenje.
[2] Dakle, zemaljsko stvaranje nije nastalo u trenu, već su prošli beskrajno dugi vremenski periodi, dok duhovno
u svim stupnjevima zrelosti nije pronašlo sebi odgovarajuću/potrebnu formu, jer je sve više rastuća zrelost
zahtjevala uvijek nova stvaranja/kreacije koje bi ga mogle prihvatiti/zaprimiti. Ali sve dok je duhovno bilo pod
zakonom prisile (morati), Moja kreativna/stvaralačka djelatnost se sastojala u stvaranju Zemlje kao
stanice/odjela za sazrijevanje jako nisko palog duhovnog, koje je time trebalo dostići zrelost, i koja bi
vezanom/fiksiranom duhovnom vratila slobodnu volju, koju je nekoć zloupotrijebilo.
[3] Tako da je onda morala biti stvorena i jedna vanjska forma/kalup za to sazrelo duhovno, kako bi u toj formi
ponovo moglo isprobati svoju slobodnu volju. To djelo stvaranja je bio čovjek, koji se od svih ranije
postavljenih/stvorenih kreacija razlikovao utoliko što je pored slobodne volje bio obdaren razumom i
racionalnošću .... sposobnošću razmišljanja, svjesnošću o svome Ja i sposobnošću jezične razmjene sa svojim
bližnjima, jer je suživot pružao nužne preduslove za ispit volje.
[4] Vanjska forma čovjeka je bila prisutna već u zadnjim stupnjevima prisilnog stanja i bila je određena za
prijem bezbrojnih sazrelih duševnih supstanci, međutim ta bića su još postupala/djelovala u stanju prisile, kao
što je to zahtijevao prirodni zakon i time nisu bila odgovorna za svoje postupke .... ona su u manjoj mjeri bila
sposobna razmišljati, međutim kao djela stvaranaja su služila poput posuda za skupljanje onog kroz beskrajno
dugo razvojno vrijeme sazrelog duhovnog, koje je za to duhovno bilo oblikovano od strane Moje mudrosti i
ljubavi.
[5] Ali ljudima mogu biti nazvana samo ona živa bića koja su bila u posjedu slobodne volje, razuma i Jasvjesnosti .... i tek tada je započeo plan produhovljavanja tih bića .... koji je zahtjevao da ta bića .... ljudi .... budu
naučavani od Mene .... koji svoju sposobnost razmišljanja, svoj razum i slobodnu volju trebaju koristiti s
obzirom na Moje podučavanje i koja uz pomoć svoje slobodne volje mogu živjeti i stvarati na zemlji .... koja se
mogu oblikovati u Bogove, ali koja mogu postupati i skroz nasuprotno Mojim poukama i Mojoj volji vraćajući se
u dubinu iz koje su se bili izdigli.
[6] Stvorio sam čovjeka .... duhovnom koje se nalazilo na određenom stupnju zrelosti sam dao vanjsku
formu/kalup, koji je opet odgovarao Mojoj mudrosti i Mojoj ljubavi kao i zadatku koji je čovjek sada imao za
ispuniti. Kalup je tek onda postao živim bićem kada se u njemu nastanilo duhovno .... kompozicija bezbrojnih
duševnih čestica, koja je sada kao 'duša' oživljavala kalup/vanjsku formu. Jer duhovno je neprestano djelujuća
sila i bila je prilikom ranijih stadija, tokom beskrajno dugog razvojnog procesa fiksirana i nesposobna za
neometanu aktivnost; ali u zadnjoj vanjskoj formi/obliku/kalupu, u čovjeku, ponovo može biti aktivna. Može
razviti svoju vlastitu snagu i može je uz pomoć saveza/sjedinjenja sa Mnom beskrajno umnožavati.
[7] Prvim ljudima je Moja sila/snaga/moć bila dana neograničeno; bili su opremnjeni na neobičan način, jer im je
njihov probni život na zemlji trebao služiti tome da kao potpuno produhovljeni napuste svoj zemaljski omotač i
vrate se kao prâva djeca u očinsku kuću. Međutim, morao im je biti postavljen ispit volje, koji sam zahtjevao od
svakog stvorenog bića; prolazak prvih ljudi na ovom ispitu svim sljedećim ljudima (bio) bi omogućio lakše
postizanje cilja.
[8] (1.11.1953.) U prvim ljudima sam Si stvorio bića koja su i pored svoje nedostatnosti .... znači nesavršenosti,
kao posljedice otpadništva od Mene .... mogla doći do spoznaje Mene, (i) koja su se sâma kao stvorenja
spoznavala .... koja su dakle svojom mogućnošću razmišljanja i svojom slobodnom voljom mogla prepoznati i
vršiti Moju volju. Stvorio sam Si stvorenja/bića kojima sam i pored rastojanja od Mene mogao biti razumljiv,
koja su mogla pojmiti Moju Riječ i na koja je ona mogla djelovati, što je prije, u stanju fiksirane volje bilo
nemoguće.
[9] Dakle čovjek je bio prvo zemaljsko djelo stvaranja koje je u sebi nosilo palog pra-duha i koje je tome praduhu trebalo pomoći i da se vrati u svoje izvorno stanje, kako bi opet kao slobodno duhovno u vječnom jedinstvu
sa Mnom moglo stvarati i djelovati. To je bio zadatak prvog stvorenog čovjeka, i to će do kraja i ostati zadaća
svih ljudi, (sve) do potpunog produhovljenja svega pâloga.'
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Bertha Dudde, br. 5800, 31 Listopad i 1 Studeni 1953’
176
DODATAK: 'Stvaranje
Stvaranje Eve'
Eve
Stvaranje Eve
1.
Kada je Adam vrlinom Moje volje a zahvaljujući iskustvu, postigao tu/takvu/onu snagu kroz koju se oko
njega formirala izuzetno snažna izvanjska životna sfera, i kada je jednog dana, umoran od rada i hodanja, zapao u
dubok san, bilo je vrijeme da se druga (ili 'još jedna') prirodna duša, sastavljena od svih kraljevstava prirode,
postavi u Adamovu izvanjsku životnu sferu.
2.
Ta duša
izvanjskih životnih
duše umrlih kada se
i Mojim redom, koje
je odmah/ažurno započela unutar Adamove izvanjske životne sfere, iz njegovih jako ugodnih
elemenata, što će reći, njegova obilna životnog isparavanja/isparenja (kao što i dan danas čine
žele ukazati ljudima na nekoliko trenutaka), za sebe formirati tijelo u skladu sa Mojom voljom
je bilo završeno u tri dana.
3.
Kada se Adam probudio on je sa zapanjenošću i radošću vidio svoj odraz pored njega koji mu je, prirodno,
bio jako odan – i morao je biti pošto je njegovo tijelo poticalo od njega.
4.
On je u predjelu svog srca osjetio određenu vrstu ugodnog pritiska. I ponekad je unutra iskusio određenu
vrstu praznine. To je bio početak seksualne ljubavi. I on se nije mogao odvojiti od ovog odraza koji ga je uskoro
učinio tako sretnim. Žena ga je slijedila gdje god bi otišao i kada bi ona negdje otišla, on je zasigurno ne bi
pustio samu. On je osjećao ženinu vrijednost i njezinu ljubav pa je, prema tome, u trenutku
prosvjetljenja/prosvjetljenosti rekao: 'Mi, Ja (jedan) čovjek i ti žena, smo jedno meso i jedno tijelo. Ti si najdražesniji/ljepši/privlačniji dio mog života a tako će i ostati!'
5.
Ako u Svetom Pismu kaže kako je Bog uzeo jedno od Adamovih rebara i prekrio ga sa mesom, nadam se da
nitko neće biti tako bedast da pretpostavi kako je Bog uistinu ozlijedio Adama uzimajući jedno od njegovih rebara
sa ciljem da bi od malenog rebra formirao odraslu ženu. To/ovo mora biti shvaćeno duhovno. Rebra su izvanjski
čvrsti zaštitni oklop za nježne unutarnje životne organe.
6.
Kada David kaže: 'Bog je naša utvrda i naš čvrst/snažan oklop! – da li to znači da je Bog (uistinu)
utvrda izgrađena od kamenja ili veliki željezni štit?
7.
Dakle takva je stvar i sa rebrom, iz kojega bi trebala poticati Eva! Ono, rebro je samo simbol za nešto;
a to je Adamov unutarnji, moćni/silni unutarnji život ljubavi. I zbog toga se Mojsije u Pismu poslužio rebrom kao
zaštitom tog života; prvo, jer (ono) štiti život i time što je vanjski štit života isti slikovito i predstavlja;
drugo, dobra, vjerna i mila žena se također može smatrati i zaštitom, štitom i zaklonom života muškarca te
korespondentno tome može i te kako biti smatrana rebrom muškarca; i treće, vanjski životni eter (= aura) je isto
tako i najmoćnija zaštita života duševne prirode, bez kojeg čovjek ne bi mogao preživjeti ni deset trenutaka.
8.
Ali kako je Eva s obzirom na nježno tjelesno biće/postojanje nastala iz pre-obilja tog adamskog životnog
etera, i kako taj životni eter isparava iz predjela rebara i prsnog koša (lit. jamice) i time čovjeka na sve strane
okružuje/obavija, tako je jedan Mojsije, koji je i te kako vješto baratao jezikom slikovnih korespondencija, Evu
sasvim ispravno 'dao stvoriti' iz Adamova rebra i od Boga Adamu ranu dao pokriti ili nadomjestiti mesom Eve. Jer
baš Eva je bila meso nastalo iz vanjske životne sfere Adama, s kojim je Bog Adamu nadomjestio
gubitak/manjak/rasipanje njegovog vanjskog životnog etera i njemu prema tome pokrio ranu mesom Eve, koje je u
stvari bilo i Adamovo meso.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
'Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/162:4-11' J.Lorber
***
177
KAZALO subjekta ‘Prvi ‘Čovjek’ na Zemlji’:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
8 Glowatzki, Georg: THOUSAND. ibid note 6, p. 45
9 Howell, FC.: MAN IN ANTIQUITY, "Life" 1971, p. 36
10 Spuelbeck, Otto: THE CHRISTIAN. ibid note 2, p. 154
11 Bergner, Guenther: HISTORY OF HUMAN PHYLOGENETICS SINCE 1900, in "Collected Work":
HUMAN ORIGIN OF SPECIES, Stuttgart 1965, p. 37
40 Glowatzki, Georg: THOUSAND. ibid note 6, p. 78
41 Heberer, Gerhard: NO BRIDGE FROM ANTHROPOID TO HUMAN, in "FAZ", August 21, 1962
42 Heberer, Gerhard: in "FAZ", September 25, 1968
43 Heberer, Gerhard: in "FAZ", August 21, 1962
44 Quotation by Kar1Weiss: IT'S THE. ibid note 2, p. 107
45 "Science" of May 19, 1972, and "FAZ" of July 5, 1972
46 "Christian and World", March 5, 1965
47 Heberer, Gerhard: HOMO. ibid note 18, p. 16
48 "FAZ" of April 6,1965
49 Howell, F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 143
50 Howell F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 126
51 Nilsson, Heribert: THE IDEA OF EVOLUTION - AND THE MODERN BIOLOGY, Leipzig 1941, p. 22
52 Howell, F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 143
53 Kurth, Gottfried: THE HOMINIDEN. An Actual-Picture after Knowledge-Basis of 1964
54 Heberer, Gerhard: HOMO. ibid note 18, p. 99
55 Howell, F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 130
56 Howell, F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 170
57 Howell, F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 152
58 Howell, F. Clark: MAN. ibid note 9, p. 153
59 "FAZ", April 28,1971
60 "FAZ", January 19, 1923
61 "FAZ", April 9, 1974
62 Portmann, Adolf. FROM ORIGIN. ibid note 29, p. 45
64 Dobzhansky, Theodosius: THE DEVELOPMENT OF MAN, Hamburg 1958, p. 15
65 Wisemann, RJ.: THE ORIGIN OF GENESIS, p. 31 63 "FAZ", October 28, 1971
***
178
Riječ dvije o Jelu & Piću
1244.
‘Kraljevstvo Božje se ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.’
Rimljanima 14:17
1245. U ovoj završnoj raspravi ja ne namjeravam ‘osuđivati’ ljude koji jedu meso, to nikako, jer kako apostol Pavle
ispravno ukazuje, ‘koji jede sve neka ne prezire onoga koji ne jede sve, a koji ne jede sve neka ne sudi onoga koji
jede sve’ (Rimljanima 14:3), uostalom, zar nije sâm Gospodin, proglašavajući čistim sva jela (Marko 7:19), naučavao
da ‘nema ništa izvan čovjeka što bi ga moglo onečistiti kad ulazi u njega, već da ga samo ono što izlazi iz njega, iz
njegova srca/volje/ljubavi, onečisti (ukazujući kako je baš to ono sa čime bi se čovjek morao po-najviše zanimati!!),
poput zlih misli, raznog bluda, krađa, ubistva, preljuba, lakomstva, opačine, lukavstva, razuzdanosti, zavisti,
psovanja, oholosti i bezumlja (Marko 7:14-23; Matej 15:10-20).’
1246. Jelo neće nikoga ni previše približiti a ni previše udaljiti od Boga, stoga niti čovjek nešto posebno dobija ako
jede meso niti što posebno gubi ako ga ne jede (1 Korinćani 8:8), drugim riječima, za čistoga je uvijek sve bilo, jeste a i
ostat će čisto (Rimljanima 14:14).
1247. Važnije od toga je da svaki čovjek, bez obzira koju vrstu hrane jeo, čini/živi po svom uvjerenju, jer svaki onaj
koji djeluje protiv svog uvjerenja, zbog ovog ili onog razloga, postaje samome sebi laž, te počinjava grijeh (Rimljanima
14:23). Svaki čovjek bi, upozorava apostol, također trebao itekako dobro obratiti pažnju na to da sam sebe ne osuđuje sa
svojim uvjerenjima/odlukama (Rimljanima 14:22), pošto čovjek koji sudi (ili ‘krivo gleda’) Gospodinovog slugu
(Rimljanima 14:4), a svoga brata, zato što ovaj jede ili pak ne jede ono što je njemu po volji, sam sebe osuđuje jer je
time odbacio od sebe onoga za koga je Gospodin umro na križu (Rimljanima 14:15; 1 Korinćanima 8:11; što je isto kao
da je odbacio sâmog Gospodina, drugim riječima, odbacujući na taj način od svoga srca onog kojeg je Gospodin
prigrlio, čovjek se sam odvaja od Gospodinove ljubavi, te tako biva osuđen istim sudom kojim je osudio bližnjeg
svoga!’ Matej 7:1,2; Rimljanima 2:1), razarajući tako zbog hrane Božjeg djela, žalosteći svog bližnjeg i ranjavajući time
njegovu savjest (Rimljanima 14:15; 1 Korinćanima 8:12).
1248. Cilj ove rasprave je stoga sasvim drugačije prirode, naime njezin cilj je da vas, koji bi trebali biti ‘živo kamenje’
(1 Petrova 2:4,5) Gospodinove duhovne Crkve, Novog Jeruzalema (vidi ’70 Godina zarobljeništva u Babilonu – 30,
31’), vas koji ste pozvani da budete ‘sol’ na ovoj Zemlji, ‘grad što stoji na vrhu brda, čije svjetlo se ne može sakriti’
(Matej 5:13-16; vidi 22), vas koji bi već morali znati kako je vaše tijelo hram Božji u kojem obitava Duh Božji (1
Korinćanima 3:16), upozna sa prirodom onog ŠTO jedete i pijete (ili ‘od čega se sastoje materijalna hrana i piće?’), te
KAKO bi (ili ‘na koji način i u kojoj količini?’) i ZAŠTO (ili ‘sa kojim ciljem?’) trebali unositi u svoj organizam jelo i
piće (ili ‘jesti i piti’), tako da vi, koji bi trebali biti ‘jaki u vjeri’, budete svijetao primjer drugima, da se zbog vas, koji
imate znanja, ne bi u vjeri spotaknuli i posrnuli oni koji tu/to vjeru/znanje (još) nemaju (ili ‘slabi u vjeri’; 1 Korinćanima
8:10-13; Rimljanima 14:21).
Emigranti iz pakla
1249. Počevši od rođenja, svaki čovjek, točnije njegova duša, za vrijeme uzimanja jela i pića u svoj organizam unosi
također i mnogobrojne specifične duhovne sastavnice (od kojih su ta hrana i piće, baš kao i sve materijalno, sastavljeni)
koje, sjedinjenjem sa samom dušom, pomažu duši da raste i da se razvije/a u sve savršeniju i Bogu miliju formu [‘Jer
supstancijalno duševno tijelo, baš kao i fizičko tijelo, se hrani i dorasta kroz probavljenu materijalnu hranu.’ Gospodin
Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje - 4/151:7’ J.Lorber; vidi 1109,
1119].
1250. ‘Sve što je prihvaćeno od stomaka kao hrana za tijelo i nije tako mrtvo kako na prvi pogled izgleda. Sva
hrana se sastoji od tri dijela: jedan grubi materijalni, jedan eterični, i jedan supstancijalni dio. Materijalni dio je
onaj koji je vidljiv te ga se može osjetiti, i koji se obznanjuje čulima u ustima i nosu kroz ukus i miris. Kada
hrana i piće stignu u stomak, onda će oni u njemu, do određene mjere, ponovno biti skuhani (ili ‘biti skuhani po
drugi put’). Tada se počinju razvijati dvije glavne komponente – jedna je gruba materijalna, koja je kroz krv
vođena kao hrana za tijelo, njegove organe i udove, crijeva i mišiće, gdje god stanice u tijelu zahtjevaju snaženje.
1251. Druga, finija, supstancijalna komponenta hrane će najprije biti eliminirana u donjem stomaku, koji je
podijeljen u dvanaest odjeljaka. Tamo se, svojim vlastitim fermentacijskim procesom, eterična supstanca hrane
179
odvaja od materijalne stanične ljuske (cell-husk), te služi kao stimulacija za živce. To je razlog zbog kojeg može
biti nazvana ‘živčani-duh’.
1252. Totalno izuzetno fino eterično, međutim, koje reprezentira stvarnu supstancu sve materije, (nakon
fermentacijskog procesa) će specifičnim putem biti usmjereno kroz slezenu u srce, odakle sasvim pročišćeno
prelazi u dušu ljudskoga bića [‘Kada se hrana u organizmu, za vrijeme probave, pretvori u tekućinu (chyle),
krvne posudice iz te tekućine izdvajaju svoju krv, živčana vlakna svoje sokove, a supstance koje su počeci
vlakana, svoj animalni duh.’ E.Swedenborg ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 66’). Dosljedno tome,
duša također privlači iz sve hrane ono što joj je analogno, te je kroz to hranjena i snažena u svemu što je u svojim
komponentama slično sa materijalnim tijelom.
1253. Jednom kada je hrana oslobodila/predala svoj najvažniji sastav tijelu, živcima i duši, onda se stvarne
nečistoće iz obnavljajućeg ‘unosa’ (taken in restoration) eliminiraju iz tijela kroz dva prirodna odvodna kanala.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/209:1-4’
J.Lorber
1254. Te specifične duhovne sastavnice su, doznajemo od Gospodina, u sebi djelići palog duha, Sotone, točnije,
izdanci njegove izuzetno zle i pokvarene duše koja se tim ‘uzašćem’, kroz sva tri carstva, pročišćava i ponovno vraća (ili
‘uspinje’), ovaj puta pr-očišćena, tamo odakle je jednom i proizašla, naime Bogu.
1255. Svaki čovjek koji na životinjsko carstvo pogleda ovakvim očima će se sa lakoćom uvjeriti kako u prirodi postoje
životinje u kojima je ovaj princip fermentacije ili ‘pročišćavanja (od) najvećeg zla’, na višem ili završnom nivou, baš
kao što u prirodi postoje i životinjske forme kod kojih je ovaj proces prošišćavanja ili fermentacije zla na nižem ili
početnom nivou.
1256. Najlakši način raspoznavanja je naravno samo ponašanje određene životinje, naime, one životinje koje su tako
reći ‘prijateljski’ raspoložene prema čovjeku (ili ‘koje žive u njegovom neposrednom okruženju’), koje mu direktno
koriste/služe, poput tzv. pitomih životinja, su one životinje u kojima su djelići duševne inteligencije već skoro sasvim
pročišćeni [‘Meso od životinja čiste i nježnije prirode, poput goveda, ovce, koze, kokoši i goluba, se najbolje slaže sa
prirodom ljudi koji su od ‘gore’, te pomaže da njihova duša ostane čista.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/111:4’ J.Lorber], i obrnuto, one životinje koje su
‘neprijateljski’ raspoložene prema čovjeku, koje mu mogu nauditi, znači divlje životinje/predatori, su forme ili organi
života u kojima je prisutnost ili koncentracija naj-paklenijih duhovnih inteligentnih specifičnih sastavnica još na jako
visokom nivou.
1257. Uzmimo kao (lako shvatljiv) primjer zmije, tj. zmiju otrovnicu koja je, svi znaju, ‘smrtonosna’ i za čovjeka i za
skoro sva ostala bića (ona je predator), što će reći, ona u sebi utjelovljuje zle duhove koji su ispunjeni ‘mržnjom prema
Bogu i bližnjem’, što je kvaliteta koja se u Riječi naziva 'ubistvo'. Otrov kojim zmija najprije paralizira a zatim ubija
svoje žrtve u duhovnom smislu predstavlja ponos prema vlastitoj inteligenciji i korespondira sa proizlazećim
‘neistinama’ ili ‘iluzijama’, i još preciznije sa ‘prevarom’ i ‘licemjerstvom’ (ili ‘onim što se iz vani pričinjava dobro a
iznutra je zlo, pokvareno’; vidi Psalam 58:2; 140:2,3; iz tog razloga, zbog takve njihove karakteristike, su Gospodin i
Ivan nazivali Farizeje i Saduceje ‘zmijskim porodima’; vidi Matej 3:7; Matej 12:34; Matej 23:33; Luka 3:7).Zmija isto
tako 'puže/gmiže', tj. kreće se 'pri-ljubljena uz zemlju, što ukazuje na prisustvo 'zemljanih' duhova koji su 'čulni',
'senzualni' ili priljubljeni uz tjelesno/zemaljsko i kao takvi imaju 'averziju prema svemu duhovnome', ukratko duhova
koji utjelovljuju ono što je 'materijalno/svjetovno' (Postanak 3:14). Ona se također i ‘skriva’ od čovjeka (‘čovjek’ =
istina/svjetlo), znači ‘mrzi’ svjetlo, mudrost, istinu, a svjetlo i njegove duhovne korespondencije, istinu i mudrost, mrze
samo oni duhovi čija su srca zla, čija djela su opaka a misli prijetvorne.
1258. Sve ove sastavnice, ili pak zle duhove te specifične kvalitete [‘Gospodin: Nečisti duhovi, dijelom oni koji su već
jednom živjeli u mesu na ovom svijetu, ali velikim dijelom oni prirodni duhovi, koji nikad nisu bili začeti u ljudskom
tijelu, su svugdje – u zraku, nad i u zemlji, u vodi i u vatri, u kamenju, metalima, biljkama, životinjama a također i u krvi
i mesu ljudskih bića. To je razlog zbog kojeg ljudi ne bi trebali jesti meso ugušenih i nečistih životinja. Meso predatora
je jako štetno za ljudska bića, pošto nečisti duhovi nikad ne mogu u potpunosti biti uklonjeni iz takve vrste mesa.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/54:1-3’
J.Lorber], će čovjek, u slučaju da konzumira zmiju (a posebice otrovnicu), unijeti u svoje tijelo te ih pripiti svojoj
vlastitoj duši koja, u ovakvom slučaju, ne samo da se ne snaži, tj. ne samo da ne postaje savršenija i Bogu bliža (a svaki
čovjek bi u svemu što čini trebao težiti samo jednoj stvari, imenom, da postane što više Bogu nalik!), već se sve više i
više slabi trošeći/uništavajući svoju finu duhovnu supstancu, što će joj u svijetu koji dolazi vidno otežati daljnji
napredak, a da ne govorimo kako postoje duše (izvješće Gospodina sa lica mjesta; vidi ‘Čovjek – unutarnji & vanjski –
229-254’) koje su svojim pretjeranim ‘zmijolikim’ težnjama privukle iz hrane toliko negativnih specifičnih sastavnica
da su ove najprije ugušile Božanski Duh u čovjekovoj duši a zatim i sasvim deformirale i uništile originalnu ljudsku
180
formu same duše (to su onda one duše koje se u duhovnom svijetu pojavljuju u liku raznoraznih životinja; vidi 931).
1259. Iz ovih mudrih razloga čitamo (ili ‘imajući sve to u vidu Gospodin objavljuje’) u Levitskom Zakoniku: ‘Svaka
životinja što po tlu gmiže odvratna je. Neka se ne jede! Ništa što puže po trbuhu, nikakve puzavce što po tlu
gmižu, nemojte jesti, jer su odvratni! Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima. Ta Ja – Jahve – Bog sam
vaš! Posvećujte se dakle, da sveti budete, jer svet sam Ja! Nijednim se puzavcem što po tlu gmiže ne prljajte!’
Levitski Zakonik 11:41-44
1260. Gospodin, stoga, Svojom Riječju upozorava/obavještava [sve Gospodinove tzv. ‘zapovijedi’ su u stvari samo
prijateljski ‘savjeti’ (ili ‘svjetlo u mraku’) koji bi čovjeku, kao potpuno slobodnom biću, trebali olakšati napredak prema
njegovom uzvišenom cilju] čovjeka da ‘zmija’ (i njoj slične vrste/gmizavci), kao ‘vidljiva manifestacija specifične
kompozicije duhovnih inteligentnih sastavnica’ [ako bi čovjek proučavao Riječ, ili još preciznije, mjesta u Riječi na
kojima se spominje ova životinja, on bi doznao kako ona utjelovljuje najveće a samim time za čovjeka najopasnije zlo,
štoviše, samo zlo, ili sam Sotona, je uzeo baš tu formu (Otkrovenje 12:9; 20:2) ne bi li zaveo čovjeka sa njegovog
svetog puta (Postanak 3)], u sebi obuhvaća najgore moguće duhovne specificne sastavnice/karakteristike (ili zle i nečiste
duhove), koji su kao takvi izuzetno štetni za razvoj i strukturu čovjekove duše.
1261. ’Kad god duša traži materijalnu hranu za njezino tijelo, i ista joj se preda, ona onda uvijek prima na taj
način i horde oslobođenih i još zlih i nečistih duhova u svoje tijelo (količina naravno ovisi o ’kvaliteti’ ili ’stupnju’
duhovne inteligencije unutar same hrane), koji joj onda moraju pomoći pri tekućem procesu izgradnje tijela.
1262. Ti duhovi postepeno posežu jedni za drugima (po već više puta spomenutom univerzalnom i
sveprožimajućem zakonu ljubavi, tj. zakonu privlačenja i odbijanja!), formirajući uskoro svoje vlastite duše,
inteligentne svaka po svojoj vrsti. Nakon što su se uzdigli na takav nivo, one onda ostavljaju/odbacuju dušu, kao
autoriziranog vlasnika tijela, te započinju vlastite organizacije/aranžmane unutar tijela koje/i će služiti njihovoj
zamišljenoj dobrobiti.
1263. Kada takvi duhovi dosegnu visoki stupanj svoje zamišljene dobrobiti, što se često događa (recimo) sa
grabežljivim/lakomim dušama unutar mladih tijela (misli se na malu djecu kojoj roditelji dozvoljavaju da u
svoja usta trpaju sve i sva!), onda se ovaj ili onaj fenomen mora manifestirati kod takve djece (ili ljudi; misli se
naravno na raznorazne ’zloćudne’ bolesti, tj. ’materijalne/vidne manifestacije takvih/na taj način osamostaljenih
duhovnih i od duše odvojenih inteligencija’; ’Djeca današnjeg doba sve više i više razvijaju bolesti, uključujući i
rak, od kojih su ranije oboljevali samo odrasli. Prije 50 godina se dječji rak u medicini smatrao raritetom. Danas je
rak drugi po redu najuobičajeniji uzrok smrti djece, nakon saobraćajnih nesreća.’ Kurt Eggenstein ’Prorok Jakob
Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 6’).
1264. Ta ’strana’ materija mora biti izbačena kroz, ili odgovarajuću bolest, naravno ako ne bi postojala namjera
da se djetetu dopusti da ga duhovi stvarno zaposjednu; ili, da se duša nekog slabijeg djeteta (ili čovjeka) ne bi
previše mučila, se dopusti da duša živi jadno u takvom polu-stranom tijelu jedno određeno vrijeme, ne bi li se
uzrokovalo, kroz instrukciju bilo iz vanjskog bilo iz unutarnjeg duhovnog svijeta, da duša postigne takav nivo
uvida u stvari (insight) nakon čega će ona započeti sasvim svoje-voljno, bilo kroz post bilo kroz raznorazna samonegiranja, tjerati od sebe svoje parazite; ili, tamo gdje su paraziti previše tvrdoglavi, se duši oduzme cijelo tijelo,
pa se onda nastavi sa njezinim razvojem, za vječni život, u drugom svijetu.
1265. Ovo je razlog koji često stoji iza povremene prerane fizičke smrti djece (ili pak odraslih u današnje
vrijeme, kada recimo umiru od zloćudnih tumora), tako gorke za roditelje; stoga bi roditelji, a posebice oni koji
imaju veliko zemaljsko blago, trebali posebice biti zabrinuti da njihova djeca dobijaju pravilnu
vanjsku/materijalnu hranu.
1266. Ako majka jede nečistu hranu, kako je to određeno kroz Mojsija (Levitski Zakonik 11), onda majka ne bi
trebala dojiti svoje dijete već bi trebala dopustiti da ga doji netko tko se hrani čistom hranom, ili će sa djetetom
imati velikih problema.
1267. Iz ovog razloga su, od Abrahamova doba, a uglavnom kroz Mojsija, čiste životinje kao i voće bili određeni
Židovima, i svi oni koji su se savjesno držali takvih zapovijedi [’Ja vam govorim: Da je čovječanstvo ostalo na hrani
koju je propisao prorok Mojsije, doktori sa svojom medicinom ne bi nikada imali posla. Ali ljudi su počeli, na isti način
kao epikurejci i pogani, trpati u svoje tijelo na stotine takozvanih delikatesa i baš zbog toga su pali, u jako kratkom
vremenskom periodu, pod raznorazne bolesti.’; i na drugom mjestu: ’Tko god živi u skladu sa Mojsijevim instrukcijama
u svezi njegova tijela, će svugdje i u svakom vremenu biti siguran od toga da ga zaposjednu zli i nečisti duhovi.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/210:4; 54:5’ J.
Lorber], nisu nikad imali bolesnu djecu a sami su doživjeli duboku starost, umirući od starosti (ili ‘slabosti
181
staračkog doba’).
1268. U današnje vrijeme, bilo kako bilo, kada čovjek grabi i najegzotičnije delikatese, čak ni ne razmišljajući
da li je taj ‘ugriz’ (‘morsel’ = mala količina hrane) čist ili pak ne, dok se u nekim zemljama u tijelo trpa skoro sve
što nije kamen ili glina, pravo je čudo da slijepo čovječanstvo još nije potonulo nazad u animalne/životinjske
forme koje korespondiraju sa onim što su, zasigurno, već odavno postali/postignuli u svojoj psihi.
1269. Ako su, trenutno, djeca u svojoj najranijoj dobi (ili ‘u svojim prvim godinama’) napadnuta sa
raznoraznim bolestima, onda je tome najočigledniji razlog nepravilna prehrana, kroz koju se ogromna količina
zlih i nečistih duhova dostavlja u tijelo, koje jako često mora biti otklonjeno za dobrobit duše; i stoga je za ranu
smrt djece odgovorna jedino neoprostiva roditeljska sljepoća, pošto bi takvi roditelji radije slušali bilo što samo
ne Božanski savjet iz Svete Knjige!
1270. Pazite, kroz Svoje anđele Ja godišnje čistim sva plodonosna stabla, ona stabla sa čijim se plodovima
čovjek hrani, na kojima ni jabuka, kruška ili neko drugo voće ne zrije, unutar kojeg je za vrijeme cvjetanja pa
sve do faze davanja ploda ušao neki nečisti duh. A takav plod je odbačen sa stabla ili grma dok je još sasvim
nezreo. Slično se događa sa svom vrstom sjemenja/žita i biljaka koje su određene za ljudsku hranu.
1271. Ali slijepi čovjek ne samo da to ne prepoznaje već, poput polipa, jede sve što mu se čini ukusno. Zar je
čudo što on uskoro postaje bolestan, trom/lijen/spor, tegoban/zamoran, osakaćen i stoga sasvim jadan?
1272. Zato su raznorazne vrste tako-zvanih krompira više nego loše, posebice za djecu i majke dojilje, a također
i za trudne žene, dok je od svega još naj-gora kava [vidi Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova
Stvoritelj Jedini Bog ’Sunčeva ljekovita energija – 4:2-5’ J.Lorber]! No sljepoća ne vidi ništa, pohlepno
konzumirajući sve što je ugodna ukusa. Ali djeca postaju fizički jadna/nikakva/mizerna, a na kraju (odrastaju
kao) žena ili čovjek (takve kvalitete). Ali to ne zabrinjava slijepce: zar on ne konzumira puno gore otrove? Zašto
on ne bi jeo ove dvije vrste manjih otrova?
1273. No, Ja namjeravam ponovno savjetovati koja je hrana podesna/odgovarajuća za čovjekovu potrošnju. Ako
će on te savjete poslušati, krenut će na dobro (ili ’ozdravit će’), biti će dobro i ostat će dobro. Međutim, ako on ne
bude obraćao pažnju na te savjete, onda će on također, poput divlje zvijeri u pustinji, biti i uništen.’ Gospodin
Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/242:1-14’ J.Lorber
1274. Vi bi, dragi moji braćo i sestre, nakon ovog učenja (ili ’ove objave’; misli se na ’Bogo-Čovjeka’) trebali itekako
postati svjesni opasnosti koja na čovjeka vreba svakog trenutka njegovog ovozemaljskog života, drugim riječima,
čovjek je za života na Zemlji sa svih strana okružen 'ne-dobronamjernim' duhovima koji samo čekaju 'pravi' trenutak ne
bi li 'ušli' u njega i 'zaposjednuli' njegovu dušu i tijelo.
1275. Jedan takav ’pravi’ ili ’najbolji’ trenutak, jedna takva ’vrata’, reći će Gospodin [Gospodin Isus Krist (Koji je
utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 58’ J.Lorber], se zlim duhovima širom otvore svaki puta
kada čovjek u svoje tijelo unosi jelo i piće bez da je prije toga od Gospodina zatražio Njegov blagoslov! Kakve to
dalekosežne posljedice ima za čovjeka, otkriva Gospodin sam:
1276. ’A jednom kada takav duh (ili ’duhovi’) zaposjedne čovjekovo srce on onda odmah istražuje kakve je to
srce kvalitete. Duh onda sa-zna čovjekovu slabost te u čovjeka udahnjuje svoje zle težnje, želje i požude. Kada se
one od strane čovjekova srca prihvate, zli duh ostaje po strani/na miru kao promatrač i gleda kako takvo ljudsko
biće postepeno započinje djelovati u skladu sa njegovim paklenim inspiracijama. Kada je ljudsko biće ispunilo
volju tog zlog duha u dovoljnoj mjeri, onda duh u tijelu obično uzrokuje smrtonosnu bolest. Na taj način/kroz to
taj zli duh nastoji/želi (seeks) snažno povući zaraženu dušu što je brže moguće iz fizičkog tijela te ju isporučiti
kao plijen svome gospodu i gospodaru (misli na Sotonu).’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj
Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 58’ J.Lorber
1277. Baš zbog toga bi svaki čovjek, za dobrobit vlastite duše, trebao prije svakog svog obroka zamoliti Gospodina da
blagoslovi i ’očisti’ jelo i piće koje će unijeti u sebe, jer oni tek na taj način, uz Gospodinov blagoslov, mogu pridonijeti
njegovu snaženju i zdravlju.
1278. ‘Dragi, sveti Oče! Ti blagoslivljaš sva ljudska bića na Zemlji sa hranom i pićem. Oni ljudi koji Ti pristupe
u svojim srcima prije nego počnu uživati svoj obrok, zahvaljujući Ti na njemu i umoljavajući Te, posebice za
Tvoj blagoslov, će uistinu biti osnaženi hranom koju će pojesti. A oni koji su mišljenja da to više nije potrebno,
pošto je hrana na stolu već blagoslovljena - te da je praznovjerna glupost blagosloviti je iznova – takva hrana
neće pridonijeti ničijem blagoslovu, fizički ili pak psihički. Jer Ti nikad ne možeš u dovoljnoj mjeri biti uzdignut,
182
voljen i slavljen, ili pak hvaljen, a punina Tvojih blagoslova ne može nikome donijeti štete. Stoga, blagoslovi nam
Tvoje darove, O najsvetiji Oče!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘R.Blum - od
pakla do raja – 2/254’ J.Lorber
1279. Drugi isto tako ’efikasan’ prolaz za zle duhove čovjek osigurava konzumiranjem alkoholnih pića. Na taj način,
reći će Gospodin, on u svoje tijelo ’ubacuje’ veliku količinu ’tjelesnih’ i ’senzualnih’ vragova koji žive u svim napicima
takve vrste (misli na sve alkoholne napitke ili pak napitke koji u sebi sadrže alkohol). Rezultat takve ’posjete’ je naravno
isti kao i u prvom slučaju:
1280. ’Kada ljudi piju te alkoholne napitke i postanu dobrano pripiti, oni su sa sigurnošću prihvatili bar jednog
ili više tjelesnih vragova u svoje tijelo. Jednom kada su ti tjelesni vragovi u tijelu/mesu, oni svrbe i muče
genitalije na tako grub/jak način da ljudsko biće ne može a da ne zadovolji taj podražaj čulnim zadovoljstvom
(misli se na seksualno zadovoljstvo).
1281. Ti tjelesni vragovi su ništa drugo do duše umrlih ljudi koji su za života bili jako ovisni ili o piću ili o
tjelesnim uživanjima. Razlog zbog kojeg oni uđu u meso živog ljudskog bića je zbog njihovog vlastitog
napretka/poboljšanja, pošto je meso/tijelo njihov element. No oni nastavljaju u svom novom tijelu znatno gore
nego što su to činili u svom vlastitom tijelu.
1282. Kada zaražene duše nastavljaju ovako previše neobuzdano te sve više i više zapaljuju svoje nečiste želje,
oni onda jako često uzrokuju mnoge opasne bolesti. Gdje god se takav emigrant iz pakla udomaći (ili ’napravi
svoj dom’), on ubija meso/tijelo u kojem živi.
1283. Gospodin kaže: ’Možete biti sigurni kako većina ljudskih bolesti ima svoj uzrok u njihovim paklenim
stanovnicima, kojima su oni sami popločili put u vlastito tijelo/meso; mnogi su već u svojoj mladosti započeli
paklenu školu, i to su istinska djeca/sinovi ovog svijeta.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj
Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 59’ J.Lorber
1284. Od alkoholnih pića bi čovjek trebao konzumirati jedino vino koje će, ako ga čovjek konzumira u pravoj
mjeri/umjereno, imati na njega oživljujući efekt, tj. snažit će njegove organe i poboljšati čovjekovo zdravlje (Efežanima
5:18). No ako se taj ’nebeski napitak’ konzumira u prevelikoj količini, do mjere u kojoj je čovjek pripit, onda on postaje
za čovjeka štetan, pošto budi zle duhove u čovjekovu mesu te zatupljuje njegova čula. Probuđeni zli duhovi onda bude
požudu tijela, koja se naziva bludnost/nečestitost i nepristojnost. Na taj način (ili ’kroz ovo’) cijela duša postaje nečista
jedno duže vrijeme, te posljedično iziritirana, svadljiva, lijena a često i sasvim mrtva (1 Korinćani 6:9, 10). Stoga bi
čovjek, ako želi mir u svom tijelu, trebao itekako obratiti pažnju na količinu vina koju pije.
1285. Čovjek također ne bi trebao piti mlado vino ili mošt, pošto takvo/nefermentirano vino još nije sebe očistilo od
svih nečistoća (u njemu i dalje ima nečistih duhova), te je u toj fazi štetno za ljudsko biće. ’Zbog toga bi’, reći će
Gospodin, ’trebali piti samo staro i čisto vino. Mošt mora ostati sve dok se u potpunosti ne očisti i mora biti star
bar dvije do tri godine.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo
Evanđelje - 6/187; 10/240’ J.Lorber
Umjerenost i jednostavnost (dijeta)
1286. ’Gledajte u Mene! Što se tiče Moga tijela i Ja sam također ljudsko biće, ali Ja uvijek jedem i pijem istu
hranu, te tažim Svoju žeđ sa čistim, dobrim i zdravim vinom – ali uvijek u umjerenim količinama.’ Gospodin
Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje - 10/210:2’ J.Lorber
1287. Iz Gospodinovog Novog Otkrovenja (J.Lorber i G.Mayerhofer) možemo naučiti/doznajemo kako su drevni ljudi
ili ljudi prve crkve, živjeli izuzetno dugo te u stvari nisu nikad oboljevali (nisu poznavali bolesti). Njihova je smrt bila
lagani i bezbolni prijelaz iz jednog u drugo, još uzvišenije stanje svjesnosti. Razlog tome je, Gospodin dalje otkriva, što
je njihova prehrana bila vrlo jednostavna i uvijek jedna te ista (ne jedan dan jedno a drugi dan drugo), dok su je oni
konzumirali najvećom mogućom umjerenošću. Njihovu prehranu su uglavnom sačinjavali kruh, mlijeko, med, svježe
povrće i zrelo voće, dok su svoju žeđ zadovoljavali sa čistom izvorskom vodom.
1288. Na taj način su njihova psihička/duševna tijela bila održavana/hranjena/snažena uvijek sa istim dobrim i
183
bezopasnim duševnim supstancama u kojima nije bilo nikakvih zlih i nečistih duhova.
1289. Zahvaljujući tome/takvom načinu života, drevnim ljudima su duhovne oči bile neprestano otvorene, tj. oni su
tako reći živjeli istovremeno u oba svijeta, što im je omogućavalo da budu u stalnom kontaktu sa duhovima i anđelima
od kojih pak nisu primali samo duhovne instrukcije (o Gospodinu i o usavršavanju vlastite duše) već i veoma korisna
životna uputstva i savjete (recimo, u svezi ljekovitih trava/biljaka ili pak upotrebe metala; vidi 940).
1290. No, u današnjem vremenu, vremenu ‘željeza i gline’ u kojem je čovjek sasvim izgubio svoje dostojanstvo, ljudi
u svoj organizam unose ogromne količine umjetne, sasvim nepotrebne i jako štetne hrane, što za posljedicu ima potpuno
gušenje Božanskog duha u čovjekovoj duši a sa njime i duhovnog života (= uzvišene ljubavi, bilo kakve inteligencije ili
duhovne spoznaje; u efektu to stvara potpunu nezainteresiranost za bilo što što ima veze sa religijom, tzv. ‘duhovnu
tromost/ljenost i smrt’), stoga ne treba čuditi što čovjek današnjice, koji ne samo da nema vezu sa duhovnim svijetom
već negira i svog Stvoritelja, Gospodina Boga, živi kratko te vrlo često umire u najstrašnijim mukama.
1291. ‘Ja vam govorim: Budite uvijek umjereni (postoje ljudi koji misle kako su riješili problem ‘hrane’ ako iz
svoje prehrane/dijete izbace ‘ne-zdravu’ hranu pa nastave sa neumjerenim uživanjem tzv. ‘zdrave’ hrane, no
takvi ‘svinjoliki’ ljudi su u principu ‘dalje’ od Božanskog ideala nego ‘umjereni sve-jedi’, tj. oni ljudi koji jedu
svu, čak i tzv. ‘nečistu’ hranu, ali u UMJERENIM količinama) u konzumiranju prirodne hrane, pošto u tome leži
velika kušnja. Možete Mi vjerovati u potpunosti što vam kažem: Kada jedete prirodni kruh i plodove zemlje,
morate biti izuzetno oprezni da tim putem ne ugušite besmrtni duh kroz ovaj teški, senzualni/čulni teret (ne
zaboravite, u SVOJ hrani su, u većem ili manjem broju, prisutni zli i nepročišćeni duhovi!!; vidi 1261)! Ovo se
jako jasno može vidjeti kod proždrljive djece, kako su ona kroz svoju silnu proždrljivost, postala izuzetno glupa
te sasvim nesposobna za bilo kakve duhovne zadatke (‘duhovno troma/otupljela’). Dok će, da usporedimo, djeca
koja su neprestano umjerena, uskoro postati jako fini mislioci. Kako je ovo očito već u slučaju djece, isto postaje
još očiglednije kada su slučaj odrasla ljudska bića, pošto su njihove strasti, djeci potpuno strane, znatno više
razvijene (Filipljanima 4:5).
1292. Unošenjem prirodne hrane čovjek unosi u sebe nešto prirodno. To neće biti produhovljeno u čovjeku,
umjesto toga će naturalizirati čovjekov duh. U prirodnoj hrani leže pokvareni duhovi. Kada ih čovjek unese
previše, oni postaju vladari nad njegovim vlastitim duhom te potkapaju/narušavaju/uništavaju njegovo
biće/suštinu, baš kao što bube i crvi nagrizaju drvo uništavajuci njegovu suštinu, vodeći ga naposlijetku u
smrt.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 2/245:11-17’
J.Lorber
1293. I na drugom mjestu: ‘Gozbe i pijanke čine samu dušu senzualnom i materijalnom. Ona postaje
prezasićena, tijelo (koje je u sebi ‘dušin izmet’) ne može u sebe primiti sav ‘izmet/otpad’, koji kao rezultat toga
ostaje u duši, tlači/ugnjetava/pritišće je i plaši, tako da ona napreže sve svoje snage ne bi li se riješila previše
akumuliranog izmeta. To ona i čini kroz raznorazne nečestitosti, bludničenja, preljube i tako dalje. Bilo kako
bilo, pošto ove stvari nude duši određeni stimulans za požudu ona postaje sve više i više požudna, okreće se sve
više i više gozbama i pijankama, te naposlijetku postaje sasvim čulna/senzualna, potpuno neupućena u duhovne
stvari te, kao rezultat toga, tvrda, bezosjećajna i na kraju, zla, ponosna i arogantna. Jer, jednom kada je duša
izgubila svoje duhovno dostojanstvo – a morala ga je izgubiti kroz ovdje opisan način života – ona sebi literalno
počinje uzdizati prijestolje od izmeta da bi na kraju čak u tome, u činjenici da je tako bogata sa izmetinama,
pronašla čast i autoritet. Ja vam govorim: Svi ljudi koji u svijetu uživaju stvari koje im udovoljavaju čulima (ili
‘koje udovoljavaju njihovoj senzualnosti’) su preko svojih ušiju i očiju u najvećoj (literalno: ‘najdebljoj’)
prljavštini i, stoga, duhovno potpuno gluhi i slijepi te više ne žele vidjeti, čuti i razumjeti ono/o onome što bi im
bilo od velike koristi. Stoga bi vi uvijek trebali biti umjereni u jelu i piću tako da izbjegnete ovakvu bolest vaše
duše i tako da ona ne bude uništena u vlastitom izmetu [ovakva kvaliteta ljudi se u Riječi naziva ‘svinjom’, tj. sa
ovakvom kvalitetom ljudi, ljudi koji ‘uživaju u vlastitom izmetu’, ta životinja korespondira; i dalje, duhovi
ovakve kvalitete su u mesu svinje koja je (vidi Levitski Zakonik 11:7, 8) baš zbog toga bila proglašena ‘nečistom’;
vidi 36, 37].’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje –
1/206:2-6’ J.Lorber
1294. Dušu današnjeg čovjeka, koji u svoj organizam dnevno unosi ogromne/sasvim nepotrebne količine (koji, kako
on voli reći, jede ‘više puta dnevno ali pomalo’) uglavnom umjetne i sasvim nezdrave hrane (recimo ‘brza’ hrana,
slatkiši, grickalice, gazirani sokovi itd.), reći će Gospodin, možemo usporediti sa pticom koja se upavši u zamku sa
lijepkom u potpunosti zaplela te joj je kao takvoj potpuno nemoguće dosegnuti bilo kakvu aktivnost i agilnost koja bi joj
omogućila slobodno uzašće ili pak slobodan let [feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini
Bog ‘Zemlja & Mjesec – 35’ J.Lorber].
184
Vegetarijanstvo & njegova duhovna korespodencija
1295. ‘Gospodin: ‘U nuždi, možete jesti meso bilo koje životinje, i ono će vam dobro služiti (usporedi sa Kuran
16:114, 115). Jer svaka hrana koju je ljudsko biće prisiljeno jesti zbog određene teškoće (ili ‘u nevolji’), biva
očišćena s Moje strane. No u tom slučaju (literalno: ‘ovdje’) čovjek mora biti još umjereniji nego inače. Meso
svinja je dobro/se također može jesti, ali se krv zaklane životinje mora dobro osušiti, dok se meso mora
marinirati sedam dana u soli, octu i timijanu. Nakon toga mora biti izvađeno iz marinade/rastvora te prvo dobro
osušeno na lanenoj krpi, a zatim dimljeno dobrim drvom i travama nekoliko tjedana sve dok ne postane sasvim
tvrdo i suho. Ako želite jesti ovo meso, prvo ga skuhajte u pola vode a pola vina, sa timijanom i peršinom. Na taj
način ćete na stolu imati dobru i sasvim zdravu hranu. Bilo kako bilo, ove životinje uvijek moraju biti zaklane u
zimu.
Na isti ovaj način (kako je objašnjeno da se čovjek mora odnositi prema svinji/svinjskom mesu) se morate
odnositi prema svim ostalim nečistim životinjama (vidi Levitski Zakonik 11). Ono što važi za kopnene životinje
također važi i za različite vrste koje su u zraku, te mnoštvo životinja u velikim oceanima!’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/239:7-9’ J.Lorber
1296. Drevni ljudi, ljudi koji su živjeli u tzv. ‘zlatnom’ dobu čovječanstva, nisu jeli životinjskoga mesa, tj. oni su se, da
ponovimo (vidi 1287), hranili uglavnom sa plodovima zemlje (žitaricama), biljkama, voćem, medom kao i mlijekom
svojih životinja. Kao takvi su u potpunosti živjeli u okvirima Božanskog reda, reda o kojem Knjiga Postanka kazuje
slijedeće: ’Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje
sjeme: neka vam budu za hranu!’ Postanak 1:29
1297. Oni su, zbog svojeg svakodnevnog ‘kontakta’ sa anđelima i duhovima (vidi 1289), itekako dobro znali da su u
životinjskom ‘mesu’ utjelovljeni duhovi zlih strasti i požuda (= svako ‘meso’ je u sebi prepuno zlih duhova koji su pod
sudom i koji, da stvar bude poetičnija, ne bi ni mogli biti/obitavati u tom mesu da nisu takve kvalitete!), dok samo
unošenje mesa u organizam (‘jesti’ = pripijati svojoj ljubavi), mesa koje kao takvo/po svojoj prirodi korespondira sa
tjelesnošću/ne-duhovnošću, u sebi korespondira sa zadovoljavanjem požuda prirodnoga čovjeka.
1298. No kako se čovjek vremenom sve više i više udaljavao od Boga i Njegova Božanskog reda unutar kojeg i prema
kojem je bio stvoren, tj. kako je on zbog ljubavi prema sebi i stvarima od ovog svijeta sve više i više propadao u mrak i
bijedu, čime je postao sve više i više materijalan i tjelesan/čulan, on je, posljedično tome, iz svijeta koji ga okružuje
počeo birati hranu koja korespondira sa njegovom unutarnjom kvalitetom [jer svaka duša/duševna inteligencija, bez
obzira koje kvalitete i na kojem stupnju razvoja bila (mineral, biljka, životinja ili čovjek), ‘vezuje/uzima’ na/u sebe iz
vanjskog svijeta ono što joj korespondira, tj. svaka duša/duševna inteligencija uzima iz vanjskog svijeta samo sebi
analogne sastavnice], hranu koju mu je Gospodin, zbog njegove specifične kvalitete dobra, morao i dozvoliti (vidi 278).
1299. O još jednoj takvoj ‘dozvoli’ čitamo u devetnaestom poglavlju Evanđelja po Mateju (vidi Matej 19:3-9) koje
nam otkriva kako drevni, neiskvareni ljudi, nisu poznavali drugačiji odnos između muškarca i žene do onog o kojem
govori Knjiga o Postanku 2:24 (da taj zakon vrijedi i danas za svu Gospodinovu istinsku djecu se vidi iz Gospodinovih
riječi u Mateju 19:3-6), odnos u kojem su čovjek i njemu obećana JEDNA žena sačinjavali/bili jedno i neodvojivo
postojanje/biće. Samim time oni ne samo da nisu poznavali preljuba već je tako nešto bilo toliko daleko od njihove
prirode da oni nisu imali ni pojam kojim bi isto i nazvali (vidi E.Swedenborg ‘Conjugial love/O bračnoj ljubavi – 75:6’).
Posljedično tome oni se nisu NIKAD rastavljali od svojih žena.
1300. No kako je u procesu vremena ljudsko srce bivalo sve tvrđe i tvrđe, tj. kako su ljudi postajali sve više i više
tjelesni i materijalni, a samim time zaraženi svakojakim zlim strastima i požudama (poput preljuba, bludničenja itd.),
Gospodin im je, zbog MANJEG ZLA, dozvolio da otpuštaju/da se rastave od svojih (ili da imaju više) žena, ALI SAMO
ZBOG TVRDOĆE NJIHOVA SRCA, što nije i nikad neće biti u skladu sa originalnim Božanskim redom a samim time
nije i nikad neće biti za čovjeka (i njegovu dušu) najbolje riješenje [Matej 19:8; duhovna degradacija stoga nije izvršila
utjecaj samo na čovjekove prehrambene navike već i na (sve) ostale aspekte njegova prirodna života].
1301. Da takvi prirodni/tjelesni (ili ‘duhovno degradirani’) ljudi (tu kvalitetu ljudi, tjelesnih i prema svijetu okrenutih
ljudi, u Riječi, naravno kada govorimo u negativnom smislu te riječi, predstavljaju Židovi), ljudi kojima vlada ‘meso’
(‘meso’ = ono što je čovjekovo, ono što proizlazi iz ljubavi prema sebi), više nisu bili u stanju ‘suzbiti’ svoje niže strasti
te živjeti duhovan život (život podređenosti Božjoj volji ili život unutar Božjeg reda, život samo-odricanja i aktivne
ljubavi prema bližnjem), ukazuje Knjiga Brojeva, jedanaesto poglavlje. U tom poglavlju se jasno vidi kako se Židovi
nisu slagali sa ‘dijetom’ koja se sastojala od nebeske manne, tj. sa hranom koju im je odredio Jehova ili, ako tu sliku
‘otključamo duhovnim ključem’, sa životom ljubavi kojeg naučava Božja Riječ/Istina/Mojsije (vidi Brojevi 11:7-9).
185
Njihov otpor i njihova pobuna su izražene ovim riječima: ‘Tko će nas nasititi mesom... život nam vene, nema ništa
osim manne pred našim očima (isto bi bilo reći, ‘ne pronalazimo zadovoljstva u Božjim odredbama, one ne hrane našu
dušu/one ne pružaju našim srcima zadovoljstva’).’ Brojevi 11:4, 6
1302. Posljedično prokletstvo, tj. uništenje njihova duhovnog života kao posljedica takvih strasti, je prikazano u
Brojevima 11:31-33, gdje se ukazuje kako su Židovi zbog ‘žudnje i zadovoljavanja svojih najnižih tjelesnih strasti’ (što
se u prirodnom svijetu manifestira kao ‘meso-žderstvo’) sami sebe prokleli ili duhovno uništili (to uništenje/mjesto na
kojem su pokopani se na originalnom jeziku naziva ‘grob požude’, tj. ‘grobnica onih koji su žudili za mesom’, te kao
takvo reprezentira ‘duhovnu smrt ljudi koji su zbog svojih lakomosti i tjelesnih požuda u sebi uništili sav duhovan
život’).
1303. E.Swedenborg u svojim ‘Nebeskim Tajnama – 999:2’ daje ovakav komentar na ‘pošast/zarazu’ od koje su pomrli
Židovi: ‘Svatko može vidjeti da se takva pošast nikako nije mogla raširiti među ljudima samo zato što su žudili
za mesom. Ona se nije raširila zbog žudnje za mesom, jer to je poprilično prirodno za nekoga tko je u jednom
dužem periodu bio bez hrane, kao što je to slučaj bio sa ljudima u pustinji. Postojao je dublji – duhovni – razlog
za pošast/zarazu, poimenice, da su ti ljudi bili takvi da su sasvim prezirali ono što je značila i predstavljala
‘manna’, što se također jasno vidi iz šestog stiha istog poglavlja. Oni su žudili samo za takvim stvarima koje
znače i koje su reprezentirane sa ‘mesom’, što će reći, stvarima koje pripadaju njihovoj vlastitoj volji, koja se
sastoji od zlih požuda i koja je u sebi bila profana (= nečista u smislu da je onečistila ono što je sveto) i
pokvarena. To se dogodilo zato što je ta Crkva bila reprezentativna Crkva, pa su ljudi iskusili strašnu
zarazu/pošast kao rezultat reprezentacije takvih stvari. Jer događaji koji su se zbivali među tim ljudima su na
duhovan način bili reprezentirani na nebu. Na nebu ‘manna’ reprezentira ono što je nebeski, a ‘meso za kojim su
žudili’ prljavštinu njihove vlastite zloće. Dosljedno tome, pošto je takva bila njihova priroda, oni su bili kažnjeni.
Iz ovog a i iz ostalih mjesta u Riječi postaje jasno da ‘meso’ predstavlja ono što pripada volji, ovdje samo
čovjekovoj volji (usporedi sa Kuran 2:61).’
1304. Gledano iz ove perspektive ne-mesožderstvo ili vegetarijanstvo u sebi utjelovljuje uzdignuće čovjekova duha
(unutarnjeg čovjeka) nad vlastitim tijelom (vanjskim čovjekom) i njegovim niskim požudama/strastima, tako reći
pobjedu više čovjekove prirode nad vlastitim ‘mesom’ (‘pobjeda nad vlastitim mesom’ = podređivanje vlastite volje
Gospodinovoj volji, ponovno rođenje), te predstavlja čovjeka čiji je duh prožet uzvišenom ljubavlju i kao takvo
označava ‘povratak’ u ‘rajsko’ stanje, u stanje prvotne nevinosti i integriteta kojeg je čovjek iskušavao sve dok ga
njegova samo-ljubav nije zavela, sve dok čulnost/tjelesnost nije pružila ruku prema ‘jabuci’, čime se, reći će moj
poočim C.Milosz (vidi ‘Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima – 59’), završilo zlatno
doba čovječanstva, doba u kojem je Adam živio u slozi i miru sa svime što ga okružuje, bilo to životinjskog, bilo to
biljnog ili pak mineralnog karaktera (ovdje naravno ne govorimo o onim ljudima koji ne jedu meso zbog ‘užeg struka’
ili pak zbog nekih drugih ‘iskrivljenih’ razloga, ovdje govorimo jedino o ‘kvaliteti/osjećaju čovjekova srca’).
1305. Gospodin je, istina je prava, sa ‘silaskom’ na ovu ‘prokletstvom’ prekritu/prožetu Zemlju blagoslovio Svojim
Duhom svu materiju, čime se, tim tako reći ‘posvećivanjem’, za čovjeka otvorila mogućnost da jede svu hranu (usporedi
sa Kuran 3:93), čak i onu koja je po Mojsijevoj odredbi proglašena ‘ne-čistom’ (Marko 7:19; Rimljanima 14:14; 1
Korinćanima 6:12, 13), no usprkos tome današnji ‘meso-jedi’ nikako ne bi trebali zanemariti slijedeće:
1306. ‘Svaka vrsta neprirodne smrti (‘ubistvo/klanje’) je čin nasilja kroz kojeg nastupa rastavljanje velikog
broja specifičnih duhovnih sastavnica koje, za vrijeme mirnog života životinje, bezopasno spavaju tako reći
vezane u tijelu i krvi životinje. Ali kroz nasilnu smrt se krv baš kao i tijelo životinje promijene, tj. započinju
procesi koji se doduše jednim dijelom otklanjaju kroz vatru za vrijeme pročišćavajućeg procesa kuhanja ili
pečenja, no koji nikad u potpunosti nisu otklonjeni. Zato je uistinu dobro/zahvalno da tijelo odmah (ili ‘što
prije’) nakon probavljanja (takvih supstanci) reagira sa određenom bolešću, posebice kada je riječ o
konzumiranju mesa divljih životinja koje su ubijene u strahu i uzbuđenju.
1307. Puno dublji razlog u svezi ne-konzumiranja mesa počiva u činjenici da su životinje svakojakih vrsta i
podvrsta isto toliko različite u svojoj dispoziciji kao i ljudska bića. Jer, postoje mirne ali i opake životinje,
svadljive a i one koje su dobre prirode, stoga je očigledno kako meso jedne životinje mora biti poprilično
drugačije nego meso druge životinje.
1308. Tko god je u stanju apstinirati od mesa, ili ga jede umjereno, štiti sebe na taj način od ogromnog broja
duhovnih specifičnih sastavnica ili elemenata, dok drugo ljudsko biće (koje jede isto to meso) ne razmišljajući
ispunjava svoj stomak sa njima. Što se tiče čovjekova duha, kroz vegetarijanstvo, on svojoj duši osigurava zdravo
tijelo, dok je drugo ljudsko biće (meso-jed) u većoj mjeri sklono bolestima i oboljenjima, čiji uzroci su njemu
samome zagonetka (wherein the cause presents a puzzle).
186
1309. Kada je čovjekovo srce prožeto sa predivnim osjećajem suosjećanja/sažaljenja prema drugom, slabijem
od sebe biću (ovdje ujedno otkrivam svoje vlastito uvjerenje ili razlog zbog kojeg ja, osobno, ne jedem meso: vidi
DODATAK ovom pod-subjektu 'Život na svjetlu Ljubavi'), pa on ne želi oduzeti život životinji (znači, ako se
čovjek uzdigne toliko iznad sebe da pretpostavlja život slabijeg bića svom vlastitom uživanju ili ‘dobru’), ili pak
biti sudionik u tom činu (što se događa kada čovjek jede životinju koju je netko drugi zaklao), onda on dobro
čini. Čovjek, kao duhovno biće, ne bi nikad trebao činiti nešto protiv svoga uvjerenja, pošto bi to imalo na njega
štetan efekt.
1310. No, zbog ovog razloga nije nužno sasvim zabraniti meso (vidi Levitski Zakonik 11!), te ga odbaciti kao
prehrambeni proizvod iz čovjekove dijete. Da sam Ja želio da stvari budu takve, onda bi organizirao vašu (ili
‘čovjekovu’) tjelesnu strukturu na takav način da vi, baš kao i vol, ili magarac, i konj ne bi mogli
tolerirati/podnositi ništa osim trave i biljaka, ili povrća, ili voća. Ali pošto sam Ja napravio čovjeka da bude
Gospodar Zemlje, dao sam mu tijelo koje je prilagođeno da živi u svakoj klimi, i od svakojakih proizvoda.
1311. No, očigledno je kako je sve u velikoj količini štetno. Stoga, čovjek, pored svoje mogućnosti/sposobnosti
da sve jede, treba zadržati/koristiti svoju inteligenciju sa ciljem da bi zadržao pravilnu mjeru. Ja sam dao
čovjeku sredstva i mogućnost (da sve jede), ali sam u njega istovremeno postavio i princip uz čiju pomoć se može
boriti protiv svojih žudnji i požuda, sa ciljem da svoj stomak/trbuh ne proglasi za Boga (= da ne služi svom
trbuhu)! Ova borba – koja je Meni duhovno gledano na prvom mjestu – čiji temeljni/osnovni princip leži unutar
vašeg vegetarijanstva (!), jača vašu dušu i održava zdravlje vašega tijela sa umjerenim obrocima, te na taj način
služi duši kao veoma stručna alatka/korisno sredstvo (‘This struggle - which to Me spiritually comes first - of
which the fundamental principle lies within your vegetarianism, strengthens your soul and maintains your body's
health with moderate meals, and so serves the soul as a proficient tool‘)!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni)
Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Gospodinova knjiga o Životu & Zdravlju – 5:13’ G.Mayerhofer
187
DODATAK: 'Život na svjetlu Ljubavi'
ŽIVOT na svjetlu ljubavi
(19 Ožujak 1873)
Na ovu temu sam vam (već) davao nekoliko riječi (= objava) i sa različitih aspekata vam je bilo ukazano što je
život, što on znači, a ipak ima puno više aspekata iz/sa kojih život zaslužuje pažljivo razmatranje (= da se uzme u
obzir). Čovjek onda konačno može napredovati i učiniti korak prema naprijed u spoznaji o smislu života, i kako taj
život vidljivo i nevidljivo jedino/isključivo reprezenitra Moje vlastito duhovno sebstvo (My own spiritual self =
Moje osobno duhovno Ja) i kako (taj) isti (život), iako sa različitim sredstvima i različitim putevima mora
(uvijek) voditi sve nazad k Meni!
Pod ’Životom Duhova i Kozmičkim Životom’ sam vam ukazao, kako se svaki (za)vezani/ograničeni/fiksirani život (ili
’oblik života’), postepeno se oslobađajući, tiska/gura (= žudi prema gore) ka uzvišenijim nivoima, čime sam vam
dokazao i objasnio uzrok i početak duhovnog carstva i svijeta, (baš) kao i nužan kraj potonjeg.
U toj riječi (= objavi) sam vam priuštio/pružio dubok/potpun uvid u Moje tajne stvaranja. Međutim, još jedan
čimbenik/faktor nedostaje, koji se možda može uvrstiti/dodati prilikom promatranja raznoraznih kontradikcija između
Mojeg stvaranja i Mojih riječi, koje sam vam u ono vrijeme dao i koje vam još i dan danas dostavljam/pružam; naime,
objašnjenje na koji način izmiriti (= u smislu ’tako da se rimuje’) rečenicu ’Bog je ljubav’ sa raznim
kontradikcijama u vidljivom stvaranju (= prirodi) koje svjedoče protiv toga/nje (= protiv rečenice ’Bog je
ljubav’)!
Svrha ove riječi (= objave) će biti to vam bolje razjasniti/rasvjetliti i objasniti, tako da bi mogli još jasnije
prepoznati da su Moje riječi uistinu riječi jednog Boga, uzvišenog Stvoritelja i Oca Koji zauvijek voli.
Vidite, u prijašnjoj riječi sam vam rekao da su svugdje u materiji jedino zarobljeni duhovi, izdanci Mojeg
vlastitog Božanskog Ja, ono što sačinjava cjelokupno vidljivo stvaranje (baš kao) i suštinski dio u onome što
postoji. Rekao sam vam da je materijalno od sekundarne važnosti, ili nužni omotač, tako da bi (uz njegovu pomoć)
pojedinačni duhovni dijelići u cijelom svemiru mogli biti izgrađeni u tako reći neovisna, odvojena bića.
To je bio prvi razlog zbog čega je sve bilo stvoreno. Drugi razlog je bio podrediti ono što je stvoreno
univerzalnoj svrsi i ustvrditi/ustanoviti duhovni razlog zbog čega je sve bilo omotano u materiju. To također
objašnjava postojanje vječnog poriva (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati, ubrzavati) u svim stvarima prema
promjeni, prema oslobađanju iz zatvora i prema uzdizanju na više nivoe gdje je dozvoljeno više slobode i više
duhovnih užitaka.
Otud potiče taj poriv (urge) i nagon u svemu što je stvoreno da probije svoju formu i da instinktivno
juri/navaljuje prema boljem postojanju. Baš to nastojanje i taj nagon je ono što se manifestira kao život i koji,
gdje se pojavljuje, baš iz tog razloga sačinjava tri faze stvaranja, što će reći dolazak u postojanje (coming into
being), postojanje (existing) i nestajanje (passing away).
Kroz ovo tro-jedinstvo, koje također u korespodentnom obliku izražava Moje stvarno osobno trojstvo, kao ljubav,
mudrost i Božanstvo, i koje je isto tako inherentno/prisutno kod svih stvorenih bića u obliku duha, duše i tijela,
se život manifestira kao vidljiva aktivnost. Ta aktivnost, postavljajući vidljivi pečat na Moje stvaranje, dokazuje
da mora postojati Biće koje je uzvišenije od svih ostalih stvorenih (bića), koje se jedino na taj način može
manifestirati svojim bićima. Ono pokušava učiniti razumljivim i spoznatljivim nevidljivo duhovno svim bićima koja
je obdarilo razumom, inteligencijom i srcem, jedino kroz vidljivi život. Na taj način bića mogu shvatiti odakle su
došla, zašto su ovdje i kakva je svrha njihova postojanja kao i cilj njihova života, bilo materijalnog bilo
duhovnog.
Međutim, pošto je ovaj život, kako sam vam već ukazao, začet/otpočeo (originated) u Meni te je određen da se
ponovno Meni i vrati, sve njegove vidljive manifestacije moraju imati pravilnu/odgovarajuću svrhu, duhovni razlog,
zašto tako a ne drugačije, koji ZAŠTO može voditi, i često je vodio, oštroumnog promatrača Mojeg stvaranja do
mnogih krivih zaključaka!
Svrha ponovnog nazivanja ove riječi (= objave) ’Život’ je riješiti sada te nesporazume i razmrsiti naizgled neharmonično, pošto ta riječ nije bila shvaćena od vas ni u svojoj svojoj dubini niti prema svojem opsegu i značenju.
(A) to je Moja briga (= ono što Me ovdje brine/zanima), pošto je blizu vrijeme kad Ja u Svojem stvaranju ne želim
nikakve neprosvjetljene ljude već jedino bića sa duhovnom vizijom koja razumiju i Mene i Moje stvaranje. Stoga, veo
će pasti sa naoko neshvatljivog i još jedan prekrivač će biti otklonjen koji je do sada prekrivao vaše duhovne oči.
Gledajte, Moja djeco, kada sam Ja stvorio svijet ili cijeli svemir, svrha zbog koje sam ’vezao’ duhovne čestice
nije bila da bi one, uz pomoć svojeg prirođenog poriva/nagona (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati,
ubrzavati), samo mijenjale materiju tako da bi dosegnule/postignule što bolje postojanje. Ne, to nikako. Dok
zarobljeni duhovi moraju pomagati/sudjelovati u produhovljavanju materije, oni se (istovremeno) trebaju pripremiti
za sljedeći nivo kroz drugačiju duhovnu školu, moraju se obrazovati kroz patnju, gubitke i sukobe raznoraznih
vrsta. Na ovaj način, oni ne bi samo pripremili materiju za bolji/viši nivo, već bi sebe privremeno duhovno
ojačali, približavajući se tako Njemu, Koji im je, kao simbol najuzvišenijih duhovnih atributa, poput ljubavi,
blagosti, milosti, u svemu pokazao put. Koji je baš sa Svojim silaskom na ovu malu zemlju u obliku sićušnog
zemaljskog Čovjeka prihvaćajući najnižu socijalnu poziciju, i pored toga u potpunoj skromnosti i najvećoj
poniznosti dao dokaz najvišeg duhovnog Božjeg karaktera, zapečativši to čak i sa Svojom zemaljskom smrću i Svojim
uskrsnućem!
Sve što sam iskusio za vrijeme Svog zemaljskoga života, počevši sa Mojim rođenjem i završavajući na križu, imenom,
Moje naučavanje, Moja patnja i sukobi, Moja ljubav i blagost, Moja milost i zaboravljanje sve Moje moći, Moja
ogromna/neizmjerna strpljivost sa griješnim čovječanstvom, sve to je u korespodentnom obliku bilo položeno u svaku
sićušnu duhovnu česticu. I ono što sam Ja, kao primjer (ili ’model’), iskusio, propatio i za što sam se borio na
zemlji, je odavno bilo utvrđeno/određeno u svakom stvorenom biću, u svoj materiji, gdje god je iskra iz Mene
188
bila sakrivena, tako da čak i najsitniji duhovni atom može konzistentno slijediti, zajedno sa svojim velikim
Stvoriteljem, isti kurs koji će naposljetku uzdignuti duhovno iznad materijalnog. Tako će pobjedničko uzdizanje iz
jednog nivoa na drugi u stvari dokazati kako, baš kao što postoje zakoni koji se odnose na materiju/materijalni
svijet, zakoni odbijanja i privlačenja, također postoje i moralni, uzvišeni duhovni zakoni koji, utemeljeni u Meni,
sačinjavaju/tvore Moje vlastito Biće kao i trajnost svega što je jednom bilo stvoreno.
Tako vi vidite kako duh koji je zarobljen u kamenu, čiji bi prvi princip bila inertnost/nepomičnost, biva uznemiren
(driven) u svojem ’odmoru’ kroz utjecaj elemenata, kroz životinjski svijet i čovjeka. Ako bi ga mogli shvatiti, vi
bi također vidjeli njegovu patnju, njegov otpor protiv svih stranih utjecaja sve dok, naposlijetku, on mora
slijediti poriv (urge). Dok njegova ’kućica’ (encasement), koja je neprestano u vibrirajućem stanju, promijeni
postojeće stanje kroz svjetlo, toplinu i vlagu, stoga razbijajući svoju formu, ona pomaže duhu, iako često protiv
njegove volje, u onome što mu je jedino nužno/potrebno i što mu je bilo određeno kao vitalni/životni princip.
Baš kao u kamenu ili čvrstoj materiji, tako je i u biljnom kraljevstvu, gdje se vegetativni život utjelovljenog
(indweling) duha, također, kroz raznorazne okolnosti vodi do konsolidiranja vlastitog duhovnog postojanja kroz
patnju i sukobe.
Jer u trenutku dok okrutno trgate/čupate biljku iz Majke Zemlje ili pak dok sječete drvo ili uzimate od biljke
njezin najdivniji ures, njezin ženidbeni život, cvijet, vi ne znate da li je biljni-duh uznemiren u svom uzvišeno
blaženom životu, da li također osjeća bol baš kao i vi kada vam se nešto neugodno dogodi.
Kada bi mogli vidjeti duhovni svijet sa duhovnim očima, odskočili bi unazad u stravi pred mnogim akcijama, jer vi
ljudi, koji sebe smatrate racionalnim bićima, počinjavate toliko mnogo okrutnosti koje drugo, niže biće mora
trpjeti (suffer) u tišini pošto nije bilo obdareno sa jezikom uz pomoć kojeg, kroz zvukove može izraziti svoju
radost i tugu.
Pogledajte na vječnu borbu elemenata sa tvrdim kamenom, na život biljaka i životinja, koje u sebi također nose
duhovne iskre. Svi oni se moraju boriti, moraju patiti, i plitak/površinski čovjek nema jedini pravo žaliti se kako
je ovaj zemaljski život život prevare i obmane, suhoparan do te mjere da često ne vrijedi truda živjeti samo da bi
se patilo!
Životinjski svijet, toliko gažen s vaše strane, često pati puno više nego vi. On često pati ne samo kroz prirodne
zakone, koji su također, zbog životinjskog napretka, isprepleli njihove kratke živote sa patnjom i borbom, već pati
uglavnom nevino kroz ono što mu čovjek nametne, i što u bez-osjećajnosti daleko premašuje vaše ropstvo i ostale
despotizme koje vi svugdje želite iskorijeniti!
Osim svojih vlastitih neprijatelja, kroz koje je uzdignuta na viši nivo, gdje potonjima služi kao hrana, životinja
je također bila obdarena sa atributima koji su od suštinske važnosti za reprodukciju i održavanje vrste. To su
majčinski instinkt, ljubav prema njihovim mladima i ljubav prema njihovom prirodnom i umjetnom staništu, ljubav
koju od životinja zahtjeva njihova priroda i koja bi u vama ljudskim bićima trebala biti uslovljena kroz vas etički
status/stanje, no koja je sada skoro pala do ništice, i gdje bi mnoge nijeme životinje mogle posramiti čovjeka,
koji je ponosan na svoju pamet/intelekt.
I gledajte, to je ova ljubav, koja, kao Božanska iskra koja izvire iz Mene, životinju čini pitomijom u odnosu sa
njezinom okolinom, emitirajući zrake radosti i dobrobiti u malu životinjsku dušu, tako da ona ne slijedi samo poriv
za hranjenjem i samo-očuvanjem već također (upo)zna i više duhovno zadovoljstvo, koje ne vezuje za materiju već
vezuje duh za duh.
Kad god je životinjski okot, njezino stanište, uništeno, gledajte njezin strah, njezinu bol, njezino nemirno
trčkaranje unaokolo; gledajte i neka vas bude sram zato što vi osobno jako često počinjavate takav čin okrutnosti,
umišljajući sebi da ste ’gospodari svjetova’.
Ako Ja dozvolim takve stvari, ne kažnjavajući ih kako zaslužuju biti kažnjene, to je zato što te patnje, grube i
gorke kakve jesu za nijemo stvorenje, moraju ipak pomoći u jačanju njezinog duševnog i duhovnog života.
Također ni životinja ne leži na krevetu od ruža!
Naravno, to vam ne daje pravo da mučite životinje, već vi, s obzirom da ste jači, trebate zaštititi slabijeg a ne,
iskorištavajući njihovu slabost, gubiti vrijeme na bezosjećajno ubijanje u vremenu lova, kao što ne bi trebali ni
sa forsiranim hranjenjem, udebljavanjem itd., zbog zadovoljavanja vašeg nepca/ukusa, mučiti jadne životinje, čiji
život, s obzirom da ga niste dali toj životinji, nemate pravo ni oduzeti!!
Vi ljudska bića bi trebali zapamtiti
ranija vremena je čovjek živio u
neprijatelja, niti se čovjek morao
povjerenje u ne-povjerenje također i
da Ja nisam stvorio svijet kakvog ga sada imate pred vašim očima. To nikako. U
skladu sa životinjskim svijetom. Životinja nije vidjela u čovjeku svoga
bojati životinje. Ali kako su sada ljudi iskvarili (= pretvorili) prvotno
prema životinjama, oni stoga moraju snositi posljedice takvog ponašanja.
Raj koji je nekoć postojao se sastojao u jedinstvu cijelog stvorenog svijeta, (i bio je) poput vječne molitve
zahvalnice Meni. I jedino je čovjek osobno (bio onaj koji je) u njega usadio nesklad samo-interesa, mržnje i
osvetoljubivosti, tako da više nije bio gospodar svijeta, već je svijet postao njegovim gospodarem!
Opasnost koja mu prijeti, zadaća zaštite vlastitog života i života svoje porodice, su dovoljni kao škola u kojoj će
se životinjsko carstvo probuditi iz ’smrti-nalik’ odmora/sna/počivanja. Vi ljudska bića ne morate dodavati još nove
okrutnosti Mojim životnim zakonima mučeći i nanoseći još više boli životinji koja je ionako, očigledno, daleko
ispod vas u svojoj životnoj sferi.
Međutim, iako je ta nijema patnja i mučenje životinjskog svijeta samo od koristi za (= potpomaže) njihov duhovni
napredak, u drugu ruku su vaše vlastito ponašanje, vaša okrutnost i povećani apetiti najveći i glavni razlog zašto
ste vi ljudska bića, koji želite biti gospodari svijeta, u tisuće slučajeva niži od životinjskog svijeta. Pored
189
toga, unoseći u organizam veliki broj elemenata koji su nepodesni za vaš organizam, vi ste skratili vaš životni
vijek i prizvali raznorazne bolesti i oboljenja koja su potpuno nepoznata toliko prezrenim životinjama koja vam ih
(= misli na boleštine), kao uspjeh (triumph) vaše nadmoćnosti, u potpunosti prepušta/predaje (leaves them all to
you) tako da bi, kroz greške koje su nastale vašim osobnim prekršajima, mogli iznova iskupiti okrutnosti koje ste
tako obijesno nanijeli onima koji su niži od vas.
Uzmite na primjer sve one životinje koje su vam korisne (= domaće životinje), koje rade za vas ili koje, kao
neophodnu hranu, vi smatrate neophodnima za vaše vlastito postojanje. Koje bezosjećajno ponašanje ovdje razdvaja
gospodara zemlje!
Kako on nagrađuje spremnost tih životinja da mu služe, životinja sa kojima se druži samo zato što bez njih ne bi
mogao postići ništa, ili bi pak postigao jako malo!
Pogledajte na konja, na vola, ovcu itd. Kakvu samo tužnu sudbinu ima ovaj prethodni, kako često pati u tišini pod
zlostavljanjem koje mu je nanijela okrutna ruka u znak zahvale za stavljanje svoje snage na njezino raspolaganje!
Gdje je u ovom slučaju čovjekova moralnost? Gdje se ovome slična okrutnost može pronaći u ljudskom životu? Takva
okrutnost ne postoji čak ni među životinjama!
Vol koji vuče vaše ralo, pomažući vam za kruh i hranu, dobrovoljno povlači vaš teret, što je njegova nagrada?
Oskudna hrana, i na kraju da postane vaša hrana!
Vi ljudi nazivate kanibalima one koji jedu ljudsko meso. Koliko ste vi bolji od njih, vi civilizirani stanovnici
gradova i sela?
Na koji način se ponašate prema drugim životinjama koje ste odabrali za svoju hranu, i to čak ne za nužnu hranu,
već radije za umjetno nadraživanje svoga nepca?
Kako bezosjećajno (hartlessly) ih hranite, kako bezosjećajno ih prodajete (ili ’kako bezosjećajno postupate pri
njihovu hranjenju, a kako bezosjećajno pri prodaji’)!
Gluhe su vaše uši na plač koji izlazi iz mučene životinje. Razmišljate samo o vašem trbuhu i zaradi, vi
zaboravljate da i životinja također osjeća bol, te da je bila stvorena s Moje strane za nešto drugačiju svrhu od
one za koju je vi koristite.
Stoga, vidite, velika škola patnje koju sam jednom Ja Osobno izdržao na vašoj zemlji sa ciljem da postavim primjer,
je simbolično, u skladu sa generičkim/općim stupnjem stvorenih bića, isprepletena u njihove živote (= sa njihovim
životima). I kada Ja strpljivo promatram kako se sve to događa, kako tisuće životinja puno prije nego im je vrijeme
bilo određeno sa Moje strane, biva uklonjeno sa ovog svijeta (= zemaljskog života), razlog tome/iza toga je da iz
svih skretanja ljudskog roda Ja ipak mogu napraviti/stvoriti duhovnu korist/dobrobit za Svoja manje nadarena bića a
kazna ili pak nagrada se onda odbija samo od vas samih i vi također, ljudska bića, iskušavate ono što ste
pripremili za nevine životinje. Tako ste vi za sebe pripremili svijet prepun patnje i sukoba, pun žudnji i
gubitaka, i to je, naravno, sasvim pogrešno ili suprotno od onoga što ste se vi nadali i čemu ste težili.
Tako se nit provlači kroz Moje cijelo stvaranje, ukazujući svim stvorenim bićima kroz patnju, konflikt, oskudicu i
ostvarenje duhovni put koji je jedini na kojem se mogu ostvariti duhovni život i duhovni napredak.
Zarobljeni duh kao blaženstvo traži odmor/ne-aktivnost u očvrsnutoj materiji. Životinjsko carstvo traži svoj odmor
i tiho ostvarenje svojih nagona o očuvanju, a gospodar zemlje, čovjek, traži svoj odmor/mir/ne-aktivnost i tihi
komfor u svom životinji nalik fizičkom zadovoljavanju.
Ali uzvišeni, veliki zakon duhovnog svijeta, koji bi taj odmor usporedio sa smrću i ne-postojanjem, nastavlja
uznemiravati taj odmor, neprestano prisiljavajući na borbu, na suprotstavljanje stranim osvajačima. Ta težnja je
duhovni život koji prisiljava Moje duhovne čestice, postavljene s Moje strane kroz cijelo stvaranje, prema promjeni
srca, prema poboljšanju njihova postojanja, prema savršenstvu.
Kao što sam jednom rekao Adamu: ’U znoju lica svoga ćeš zarađivati svoj kruh’, što znači: ’Ti nisi razumio značenje
odmora kakvo sam ti Ja želio dati, već si ga pokušao iskoristiti za usmrćivanje svoga duhovnog Ja, umjesto za
život. Taj odmor će ti sada biti oduzet da tvoje duhovno Ja ne bi usahnulo u kaosu životinjskih strasti, i jedino
uz borbu i patnju češ ti ponovno postići ono što ti je bilo slobodno ponuđeno iz Moje ruke a što si ti prezreo i
sasvim pogrešno shvatio.’
I kako (ovaj) svijet, ovakav kakav je sada, može vas ljude dovesti do nečeg boljeg jedino putem/kroz školu patnje,
koja je dakle bila/postala nužna/neizbježna, isto tako je bilo i jeste i u životinjskom carstvu, jedan
vlastiti/cijeli životni period, koji već s obzirom na uslove, nekom manje, nekom više daje da trpi i pati, već s
obzirom na duhovni stupanj koji bi trebao biti postignut (ili ’omogućavajući joj tako/na taj način da postigne
uzvišeni cilj i viši duhovni nivo postojanja’).
A što se tiče pretjerivanja i okrutnosti ljudske rase prema životinjama to je uz bok sa propadanjem/gubitkom
čovjekova vlastita duhovnog dostojanstva, i dovodi čovječanstvo, duhovno i fizički, do stupnja koji će se uskoro
također približiti svome kraju. Onda će ljudsko duhovno dostojanstvo ponovno zauzimati/zauzeti svoju odgovarajuću
poziciju/službu, koju će čovjek aktivno izvršavati ne samo prema svome bližnjem već također i prema svemu što je
inferiornije od njega. Onda će zemlja opet biti nastanjena sa duhovnim ljudskim bićima prema kojima će životinje
biti manje neprijateljski naklonjene, tako da će čovjek prepoznati prijašnji izgubljeni Raj u jedinstvu svih živih
bića kao veliku duhovnu školu života. Sve teži prema tome. Obnavljajući duhovni vjetar dolazi iz svih pravaca.
Čovječanstvo, bar većina, ga ne mogu protumačiti, ali neki od njih, a posebice vi, koje imam pod Svojom zaštitom,
ćete naučiti što znači duhovni život. Onda ćete svugdje/u svemu prepoznati znakove koji ukazuju na transformaciju
ljudske zajednice, uključujući i životinjsko i biljno carstvo koje ju okružuje, u ono što je nekad bila, naime, vrt
Moje djece, obitavalište Mojih stvorenih bića. Svi oni, stvoreni prema jednom zakonu ljubavi, su također bili
190
uzdignuti i odgajani prema tom istom jednom zakonu da Mi naposlijetku vrate sa visokim kamatama sve ono što sam
jednom poslao vani, tako da Ja, puneći Moje duhovno carstvo iz materije, mogu primiti nazad čak i ovo potonje
produhovljeno. Na taj način će Me okruživati duhovno carstvo, koje će, dostojno Mene i u skladu sa svojim vlastitim
životnim zadatkom, uz čiju pomoć će najmanji duh zarobljen u čvrstu materiju, baš kao i Meni najbliži anđeo,
spoznati svoju vlastitu sudbinu i naučiti kako Me prepoznati i voljeti, prepoznajući u svemu, čak i u tvrdom
materijalnom, jedino pred-školu ili probnu školu, i kako bića, stvorena od strane Jednog Boga, mogu postati Njegova
djeca.
Prema tome, i vi bi također trebali nastojati (= potruditi se) prepoznati/priznati i duhovno shvatiti
važnost/značenje duhovnog života, koji je bio postavljen kao cilj najmanjem crvu baš kao i vama, kao ljudima i
Božjim slikama. Naučite prepoznati vaše ljudsko dostojanstvo, kako bi se trebali ponašati prema naizgled beživotnim
ali također živim bićima ispod vas, tako da vi kao duhovna bića, sjećajući se svojih početaka (ili ’svog
iskona/podrijetla’), možete uvijek djelovati kao takva bića (= ponašati se poput duhovnih bića). Jer plemenitost
duše se ne manifestira kada čovjek djeluje na ispravan način samo tamo gdje od njega politički ili porodični zakoni
zahtjevaju plemenito djelovanje, već gdje ga, makar čovjek bio okrutan, ni jedan postojeći zakon ne kažnjava, osim
njegove vlastite savjesti. Jedino tamo gdje čovjek nema ni jednog drugog suca osim njegove slobodne volje, sa kojom
jedino stoji (= se pojavljuje) ispred svoga Boga i Stvoritelja, spontano/dobrovoljno, pokrenut uzvišenom unutarnjom
ljubavlju, ispoljava (djeluje, prakticira, čini) milosrđe/milost također prema najmanjoj/posljednjoj životinji ili
biću u kojoj/em se može pretpostaviti život; također i tamo djelovati velikodušno je poučno i nagrađujuće. Ne
činjenica da niste zgazili crva, već svjesnost da ste, pokoravajući se višim zakonima života, savladali svoje
strasti, je ono što vas izdiže iznad masâ (ili ‘ne to što niste pogazili crva, ne, nego to što ste pokoravajući se
višim životnim zakonima zagospodarili svojim strastima, ta svijest je ono što vas izdiže/uzdiže iznad mase), što
vježba vašu ljubav i milost/milosrđe, i tako će vam postati drugom prirodom, gdje vi onda (ni) vašem bližnjem
nećete uskratiti ono što ste ukazali (pribavili/priuštili) slaboj, nemoćnoj životinji.
Što je ono/to što Me čini velikim Bogom, velikim Stvoriteljem? Možda Moja moć? Moja svemogućnost? Ne, Ja sam
uistinu veliki jedino zato što Ja, kao ljubljeni Otac, vodim također i najsitnijeg infuzorija njegovim putem sa
istom ljubavlju i strpljenjem sa kojima sam postavio put za najuzvišenijeg anđeoskog duha, nikad ne
dopuštajući/dozvoljavajući da išta što sam stvorio osjeti Moju moć, već uvijek jedino Moju ljubav, Moju milost i
strpljenje.
To (je ono što) Me čini velikim ispred vas bića obdarenih razumom/razmišljanjem, čini Me (ili ’što Me čini’)
ljubljenim Ocem, Kojem se možete vatreno/strastveno obraćati/moliti/zaklinjati; ali ne Moja svemogućnost, ispred
čijeg bi se strogog/neumoljivog sudačkog pogleda, pošto ste griješnici, morali skrivati!
Postanite poput Mene, oprostite tamo gdje želite uzvratiti (zlo za zlo), oprostite tamo gdje želite kazniti, i
zaboravite gdje, iz ljubavi, ne želite podsjećati na nepravdu (= ono što je loše/krivo).
Na taj način se uzdignite iznad jurnjave/komešanja masâ. Gledajte na svijet sa duhovnim očima i nemojte dodavati
patnju neophodnim sukobima, koje sam Ja postavio u živote nedužnih životinja sa ciljem da se također i najmanji,
ali zavezani/zarobljeni, duh može vježbati, snažiti i konsolidirati u svojoj duhovnoj snazi, tako da na višem nivou
(postojanja) može lakše pronaći svoj put.
Tako će vaš vlastiti životni kurs postati lanac nevidljivih dobročinstava, koje darujete životinji ili čovjeku
pošto, sjećajući se Mog vlastitog primjera, vi želite prije svega sačuvati plemenitost vašeg vlastitog srca i onda,
kao Božja djeca, djelovati Božanski gdje god za to postoji prilika.
Na taj način, vi unapređujete/potpomažete duhovni život generalno i pojedinačno, u srcima drugih i u vašem
vlastitom srcu. Spoznaja takvih djela, koja su bazirana na milostivoj ljubavi i strpljenju, daju/dodjeljuju ovu
stabilnost/mir/spokoj, koji sam Ja Osobno kao Čovjek imao čak i na križu, tako da sam mogao uzviknuti: ’Oprosti im,
o Gospodine, jer ne znaju što čine!’
Mjera/opseg Božanske samo-spoznaje/svjesnosti, koja Me onda prisilila da uzviknem tako, vam u svoj svojoj dubini
može ukazati na moralnu uzvišenost ljudskog bića koje, posred nesreće i patnje, još može zaklinjati/zamoljevati za
oprost, umjesto da žudi za osvetom.
Shvatite ovaj duhovni život! Prakticirajte ga na maloj skali, i uzdignut će vas i dat će vam blaženstvo. Jer način
na koji sam Ja, kao čovjek, tretirao Svoje bližnje sa Svojom Božanskom moći, vi morate tretirati vaše okruženje,
čak i posljednje živo biće (ili ’postupao sa Svojim bližnjima, vi morate postupati sa vašim okruženjem, čak i sa
posljednjim živim bićem’). Drugim riječima, vi morate biti gorljivi zaštitnici slabih i branitelji onih koji pate!
Shvatite na taj način Moj zemaljski život, i zavit će vas zrake svjetla, koje vi, slijedeći Moj primjer, možete
također iskoristiti prema najvišem blaženstvu/ushićenju čineći jedino dobro, šireći jedino dobročinstva, tako što
ćete uzdizati vaše vlastito ja i približavati se Meni. Jer, prateći Moje korake vi činite istu stvar koju sam Ja
činio i koju uvijek činim. Drugim riječima, zadržavajući svoje ljudsko i duhovno dostojanstvo, uzdižete se do onog
što od vas želim načiniti - djecu (jednog) vječnog Boga i Oca Koji neprekidno/neprestano voli. Amen.
***
†***
191
DOPUNSKE LEKTIRE
1. Duhovni & materijalni ŽIVOT (Božanska pedagogija)
1.
Vidite, u prijašnjoj riječi sam vam rekao
duhovi, izdanci Mojeg vlastitog Božanskog Ja, ono što
kao) i suštinski dio u onome što postoji. Rekao sam vam
nužni omotač, tako da bi (uz njegovu pomoć) pojedinačni
izgrađeni u tako reći neovisna, odvojena bića.
da su svugdje u materiji jedino zarobljeni
sačinjava cjelokupno vidljivo stvaranje (baš
da je materijalno od sekundarne važnosti, ili
duhovni dijelići u cijelom svemiru mogli biti
2.
To je bio prvi razlog zbog čega je sve bilo stvoreno. Drugi razlog je bio podrediti ono
što je stvoreno univerzalnoj svrsi i ustvrditi/ustanoviti duhovni razlog zbog čega je sve bilo
omotano u materiju. To također objašnjava postojanje vječnog poriva (urge = navaljivati, tjerati,
zahtijevati, ubrzavati) u svim stvarima prema promjeni, prema oslobađanju iz zatvora i prema
uzdizanju na više nivoe gdje je dozvoljeno više slobode i više duhovnih užitaka [’Kada sam Ja,
sâmo/istinito Svjetlo, odlučio stvoriti također i izvan Sebe duhove koji će Me voljeti, razumjeti i
koji će postepeno postati kao i Ja, dan je bio prvi impuls postajanja/ulaska u postojanje (’Neka
bude!!’). Iz tog razloga čitate u Mojsijevoj knjizi: ’I zemlja je bila bez forme, i prazna, i
Gospodin je stvorio svjetlo!’ Sa svjetlom se je probudila aktivnost elemenata i duhovi su počeli biti
svjesni sami sebe, počeli su se privlačiti (slični duhovi) i odbijati (različit duhovi; ovaj ’zakon
ljubavi’ je prožeo stvaranje baš kao i sva bića u njemu onoga trenutka kada je izrečena naredba –
Neka bude!). Sa svjetlom je započeo život, jer i uništenje također, okrutno kako se često može
činiti, u svojem korijenu ima višu i bolju svrhu da se približi (što bli že) najuzvišenijem Svjetlu
odbacujući niže forme sa ciljem da uzme više, (koje su) bliže univerzalnom svjetlu. Prema tome, čim
su se svjetlo i život probudili, čim je stvoreno počelo uživati svoje postojanje u radijaciji/sjaju
vječnog praiskonskog nebeskog svjetla, treća misao je bila probuđena, (a ta misao je bila) ujediniti
sva ta bića vidljivog i nevidljivog svijeta. To je bila ljubav, temeljna/osnovna misao svjetla i
života, koja je željela vječno sačuvati i usavršiti sve ono što je sada uživalo svoje postojanje.
Onda su najčišći anđeli, utjelovljene ljubavi, bili obdareni sa najvećim svjetlom te su poradi
najintenzivnijeg života poslati da dijele sa svim ostalim živim bićima izobilje milosti koja im je
dana na raspolaganje u tako velikoj mjeri. Na taj način ojačana, prosvjetljena i ugrijana, druga bića
su se ujedinila, prepoznala svoj uzvišeni cilj te sada teže prema njemu, radujući se i boreći se.
Niži duhovi sa radošću razbijaju svoj ’omotač’ (literalno: ’školjku’; misli se na materijalno tijelo)
koji usporava njihov napredak. Uništava svoje vlastito postojanje sa ciljem da dosegne uzvišenije
gdje može apsorbirati više svjetla, života i ljubavi od jedinog praiskonskog izvora svih stvari.
Stoga, ono što vi slijepo nazivate uništavanjem u sebi nije ništa drugo do oslobađanje prema
uzvišenijem stanju, pošto je duh, već s vremena na vrijeme u svom zatvoru u formi (misli se na
materijalno tijelo), morao patiti pod materijom (has had to suffer matter) te čeka na trenutak kada
će ti okovi otpasti i on može, individualno ili kroz vezu ljubavi sa tisućom drugih kompatibilnih
bića, uzeti više mjesto u velikoj sferi stvaranja. Ljubav (!), (ta) blažena toplina koja
zrači/proizlazi iz praiskonskog svjetla, je ono što hrabrî duh da usavršava svoju vlastitu sudbinu i
tako/na taj način postepeno vrati praiskonskom izvoru svjetla iz kojeg (= u kojem) je potekao.’
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 2’ G.Mayerhofer].
3.
Otud potiče taj poriv (urge) i nagon u svemu što je stvoreno da probije svoju formu i da
instinktivno juri/navaljuje prema boljem postojanju. Baš to nastojanje i taj nagon je ono što se
manifestira kao život i koji, gdje se pojavljuje, baš iz tog razloga sačinjava tri faze stvaranja,
što će reći dolazak u postojanje (coming into being), postojanje (existing) i nestajanje (passing
away).
4.
Kroz ovo tro-jedinstvo, koje također u korespodentnom obliku izražava Moje stvarno osobno
trojstvo, kao ljubav, mudrost i Božanstvo, i koje je isto tako inherentno/prisutno kod svih stvorenih
bića u obliku duha, duše i tijela, se život manifestira kao vidljiva aktivnost (ovo je neobično bitan
raspored ideja; tek kada se spoznaju duhovne prirode stvari ’iza’ prirodne i nama ’vidne’ aktivnosti,
onda se na pravi način može shvatiti i sama prirodna aktivnost). Ta aktivnost, postavljajući vidljivi
pečat na Moje stvaranje, dokazuje da mora postojati Biće koje je uzvišenije od svih ostalih stvorenih
(bića), koje se jedino na taj način može manifestirati svojim bićima. Ono pokušava učiniti
razumljivim i spoznatljivim nevidljivo duhovno svim bićima koja je obdarilo razumom, inteligencijom i
srcem, jedino kroz vidljivi život. Na taj način bića mogu shvatiti odakle su došla, zašto su ovdje i
kakva je svrha njihova postojanja kao i cilj njihova života, bilo materijalnog bilo duhovnog
[’Vidite, svijet, i veliki duhovni svijet i materijalni svijet, koji je samo omotač/ovojnica ovog
prijašnjeg, je bio stvoren tako da vidljivo (ili ’na vidljiv način’) izrazi ono što, nevidljivo za
materijalna bića, već dugo vremena postoji i zauvijek će postojati u duhovnom carstvu, kao
praiskonski nositelj svega što je lijepo, istinito i dobro, kao izražaj Mene i Mojih atributa. Ovaj
vidljivi materijalni svijet, koji, samo omotavajući/ovijajući ono što je duhovno, mora služiti kao
vodič i kao sredstvo za usavršavanje ovog velikog materijalnog svijeta, počevši od centralnih sunaca
pa sve do najsitnijih infuzorija, ima stoga kao jednu jedinu svrhu da vodi duhovno koje je položeno u
njemu do višeg nivoa kroz materiju. Međutim, jedino je duhovno zarobljeno u materiji određeno da
uvijek stimulira materiju ka ovom usavršavajućem procesu, tako da jedino ono može ostati na kraju sve
pročišćene i produhovljene materije kao trajno, ono-što-nikad-neće-biti-uništeno vječno, svjedočeći
tako o Onome Koji ga je stvorio i Koji, kao vječni Bog, može stvoriti samo ono što je vječno, a nikad
ono što je prolazno. Gledajte sada, Moja djeco! Uzdignite se iznad materije i promatrajte (ili
’gledajte na’) sve što je stvoreno kao (na) duhovni proizvod pa će vašem duhovnom oku postati jasno
što je duhovni a što materijalni život. Jer duhovni život je vječni poriv (urge = navaljivati,
192
tjerati, zahtijevati, ubrzavati) duha koji je zarobljen u materiji, a materijalni život su promjene
koje se kroz taj poriv manifestiraju u vidljivom materijalnom svijetu, poput dolaska u
postojanje/nastajanja (coming into being), postojanja (existing) i prolaženja (passing away). Dakle,
cijela vječnost je prepuna duhovnih bića, pošto beskonačno sačinjava Mene, baš kao što vaše tijelo
vidljivo čini samu srž vaše duše. Sve duhovno u beskonačnosti napreduje/se razvija na
pogodan/prikladan način, sve ima svoju svrhu, svoje zašto, gdje mora biti ograničeno, gdje oslobođeno
i kada, ako je zarobljeno u materiji, može, nakon što sebe iznova oslobodi, postojati kao neovisno
Duhovno! Na taj način je nastao sadašnji svijet, na taj način će se uvijek pojavljivati novi svjetovi
od onih koji su se razložili i prošli, i na taj način se beskonačnost utvrđuje/uspostavlja kao
koncept shvatljiv također i konačnim bićima.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne
Života -23’ G.Mayerhofer; vidi 152].
5.
Međutim, pošto je ovaj život, kako sam vam već ukazao, začet/otpočeo (originated) u Meni
te je određen da se ponovno Meni i vrati, sve njegove vidljive manifestacije moraju imati
pravilnu/odgovarajuću svrhu, duhovni razlog, zašto tako a ne drugačije, koji ZAŠTO može voditi, i
često je vodio, oštroumnog promatrača Mojeg stvaranja do mnogih krivih zaključaka!
6.
Svrha ponovnog nazivanja ove riječi (= objave) ’Život’ je riješiti sada te nesporazume i
razmrsiti naizgled ne-harmonično, pošto ta riječ nije bila shvaćena od vas ni u svojoj svojoj dubini
niti prema svojem opsegu i značenju. (A) to je Moja briga (= ono što Me ovdje brine/zanima), pošto je
blizu vrijeme kad Ja u Svojem stvaranju ne želim nikakve neprosvjetljene ljude već jedino bića sa
duhovnom vizijom koja razumiju i Mene i Moje stvaranje. Stoga, veo će pasti sa naoko neshvatljivog i
još jedan prekrivač će biti otklonjen koji je do sada prekrivao vaše duhovne oči.
7.
Gledajte, Moja djeco, kada sam Ja stvorio svijet ili cijeli svemir, svrha zbog koje sam
’vezao’ duhovne čestice nije bila da bi one, uz pomoć svojeg prirođenog poriva/nagona (urge =
navaljivati,
tjerati,
zahtijevati,
ubrzavati),
samo
mijenjale
materiju
tako
da
bi
dosegnule/postignule što bolje postojanje. Ne, to nikako. Dok zarobljeni duhovi moraju
pomagati/učestvovati u produhovljavanju materije, oni se (istovremeno) trebaju pripremiti za sljedeći
nivo kroz drugačiju duhovnu školu, moraju se obrazovati kroz patnju, gubitke, sukobe raznoraznih
vrsta. Na ovaj način, oni ne bi samo pripremili materiju za bolji/viši nivo, već bi sebe privremeno
duhovno ojačali, približavajući se tako Njemu, Koji im je, kao simbol najuzvišenijih duhovnih
atributa, poput ljubavi, blagosti, milosti, u svemu pokazao put. Koji je baš sa Svojim silaskom na
ovu malu zemlju u obliku sićušnog zemaljskog Čovjeka prihvaćajući najnižu socijalnu poziciju, i pored
toga u potpunoj skromnosti i najvećoj poniznosti dao dokaz najvišeg duhovnog Božjeg karaktera,
zapečativši to čak i sa Svojom zemaljskom smrću i Svojim uskrsnućem!
8.
Sve što sam iskusio za vrijeme Svog zemaljskoga života, počevši sa Mojim rođenjem i
završavajući na križu, imenom, Moje naučavanje, Moja patnja i sukobi, Moja ljubav i blagost, Moja
milost i zaboravljanje sve Moje moći, Moja ogromna/neizmjerna strpljivost sa griješnim čovječanstvom,
sve to je u korespodentnom obliku bilo položeno u svaku sićušnu duhovnu česticu (jako jako važna
misao!!!). I ono što sam Ja, kao primjer (ili ’model’), iskusio, propatio i za što sam se borio na
zemlji, je odavno bilo utvrđeno/određeno u svakom stvorenom biću, u svoj materiji, gdje god je iskra
iz Mene bila sakrivena, tako da čak i najsitniji duhovni atom može konzistentno slijediti, zajedno sa
svojim velikim Stvoriteljem, isti kurs koji će naposljetku uzdignuti duhovno iznad materijalnog. Tako
će pobjedničko uzdizanje iz jednog nivoa na drugi u stvari dokazati kako, baš kao što postoje zakoni
koji se odnose na materiju/materijalni svijet, zakoni odbijanja i privlačenja, također postoje i
moralni, uzvišeni duhovni zakoni koji, utemeljeni u Meni, sačinjavaju/tvore Moje vlastito Biće kao i
trajnost svega što je jednom bilo stvoreno.
9.
Tako vi vidite kako duh koji je zarobljen u kamenu, čiji bi prvi princip bila
inertnost/nepomičnost, biva uznemiren (driven) u svojem ’odmoru’ kroz utjecaj elemenata, kroz
životinjski svijet i čovjeka. Ako bi ga mogli shvatiti, vi bi također vidjeli njegovu patnju, njegov
otpor protiv svih stranih utjecaja sve dok, naposlijetku, on mora slijediti poriv (urge). Dok njegova
’kućica’ (encasement), koja je neprestano u vibrirajućem stanju, promijeni postojeće stanje kroz
svjetlo, toplinu i vlagu, stoga razbijajući svoju formu, ona pomaže duhu, iako često protiv njegove
volje, u onome što mu je jedino nužno/potrebno i što mu je bilo određeno kao vitalni/životni princip.
10.
Baš kao u kamenu ili čvrstoj materiji, tako je i u biljnom kraljevstvu, gdje se
vegetativni život utjelovljenog (indweling) duha, također, kroz raznorazne okolnosti vodi do
konsolidiranja vlastitog duhovnog postojanja kroz patnju i sukobe.
11.
Jer u trenutku dok okrutno trgate/čupate biljku iz Majke Zemlje ili pak dok sječete drvo
ili uzimate od biljke njezin najdivniji ures, njezin ženidbeni život, cvijet, vi ne znate da li je
biljni-duh uznemiren u svom uzvišeno blaženom životu, da li također osjeća bol baš kao i vi kada vam
se nešto neugodno dogodi.
12.
Kada bi mogli vidjeti duhovni svijet sa duhovnim očima, odskočili bi unazad u stravi pred
mnogim akcijama, jer vi ljudi, koji sebe smatrate racionalnim bićima, počinjavate toliko mnogo
okrutnosti koje drugo, niže biće mora trpjeti (suffer) u tišini pošto nije bilo obdareno sa jezikom
uz pomoć kojeg, kroz zvukove može izraziti svoju radost i tugu.
13.
Pogledajte na vječnu borbu elemenata sa tvrdim kamenom, na život biljaka i životinja, koje
u sebi također nose duhovne iskre. Svi oni se moraju boriti, moraju patiti, i plitak/površinski
čovjek nema jedini pravo žaliti se kako je ovaj zemaljski život život prevare i obmane, suhoparan do
193
te mjere da često ne vrijedi truda živjeti samo da bi se patilo!
14.
Životinjski svijet, toliko gažen s vaše strane, često pati puno više nego vi. On često
pati ne samo kroz prirodne zakone, koji su također, zbog životinjskog napretka (zbog razvoja duhovne
inteligencije koja u tom trenutku živi i djeluje na animalnom nivou!), isprepleli njihove kratke
živote sa patnjom i borbom, već pati uglavnom nevino kroz ono što mu čovjek nametne, i što u bezosjećajnosti daleko premašuje vaše ropstvo i ostale despotizme koje vi svugdje želite iskorijeniti!
15.
Osim svojih vlastitih neprijatelja, kroz koje je uzdignuta na viši nivo, gdje potonjima
služi kao hrana, životinja je također bila obdarena sa atributima koji su od suštinske važnosti za
reprodukciju i održavanje vrste. To su majčinski instinkt, ljubav prema njihovim mladima i ljubav
prema njihovom prirodnom i umjetnom staništu, ljubav koju od životinja zahtjeva njihova priroda i
koja bi u vama ljudskim bićima trebala biti uslovljena kroz vas etički status/stanje, no koja je sada
skoro pala do ništice, i gdje bi mnoge nijeme životinje mogle posramiti čovjeka, koji je ponosan na
svoju pamet/intelekt.
16.
I gledajte, to je ova ljubav, koja, kao Božanska iskra koja izvire iz Mene, životinju čini
pitomijom u odnosu sa njezinom okolinom, emitirajući zrake radosti i dobrobiti u malu životinjsku
dušu, tako da ona ne slijedi samo poriv za hranjenjem i samo-očuvanjem već također (upo)zna i više
duhovno zadovoljstvo, koje ne vezuje za materiju već vezuje duh za duh.
17.
Kad god je životinjski okot, njezino stanište, uništeno, gledajte njezin strah, njezinu
bol, njezino nemirno trčkaranje unaokolo; gledajte i neka vas bude sram zato što vi osobno jako često
počinjavate takav čin okrutnosti, umišljajući sebi da ste ’gospodari svjetova’.
18.
Ako Ja dozvolim takve stvari, ne kažnjavajući ih kako zaslužuju biti kažnjene, to je zato
što te patnje, grube i gorke kakve jesu za nijemo stvorenje, moraju ipak pomoći u jačanju njezinog
duševnog i duhovnog života.
19.
Također ni životinja ne leži na krevetu od ruža!
20.
Naravno, to vam ne daje pravo da mučite životinje, već vi, s obzirom da ste jači, trebate
zaštititi slabijeg a ne, iskorištavajući njihovu slabost, gubiti vrijeme na bezosjećajno ubijanje u
vremenu lova, kao što ne bi trebali ni sa forsiranim hranjenjem, udebljavanjem itd., zbog
zadovoljavanja vašeg nepca/ukusa (ili pak sa ciljem da se poveća životinjska masa, sa ciljem da se
pri prodaji zaradi što više novaca!) mučiti jadne životinje, čiji život, s obzirom da ga niste dali
toj životinji, nemate pravo ni oduzeti!!
21.
Vi ljudska bića bi trebali zapamtiti da Ja nisam stvorio svijet kakvog ga sada imate pred
vašim očima. To nikako. U ranija vremena je čovjek živio u skladu sa životinjskim svijetom. Životinja
nije vidjela u čovjeku svoga neprijatelja, niti se čovjek morao bojati životinje. Ali kako su sada
ljudi iskvarili (= pretvorili) prvotno povjerenje u ne-povjerenje također i prema životinjama, oni
stoga moraju snositi posljedice takvog ponašanja.
22.
Raj koji je nekoć postojao se sastojao u jedinstvu cijeloga stvoreno svijeta, (i bio je)
poput vječne molitve zahvalnice Meni. I jedino je čovjek osobno (bio onaj koji je) u njega usadio
nesklad samo-interesa, mržnje i osvetoljubivosti, tako da više nije bio gospodar svijeta, već je
svijet postao njegovim gospodarem [’Teško meni, svugdje vidimo isti spektakl: predivnu prirodu –
dekoraciju snage, ljubavi & radosti – i unutar te dekoracije jednu drevnu, mučenu, bolesnu,
kukavnu/bijednu ljudsku dramu ... ja ne optužujem samo naše doba, jer su i Egejska pred-Helenisticka
civilizacija, a čak i Egipatski svijet, zasigurno poznavali ovaj kontrast, ovo ne-ravnovjesje između
onoga što sa radošću prihvaća zakon – stablo, voda, cvijet, kamen, životinja – i onoga što se protiv
toga zakona buni, te traži prljave užitke u određenoj vrsti postojanja koje je prokleto vlastitim
razlozima, jer – a to je uistinu izvanredna stvar – sve te izgubljene duše čije slike si mi naslikao,
itekako dobro znaju, baš kao i ti ili ja, put ka sreći te fizičkom i moralnom zdravlju pošto je zakon
života zapisan/upisan u samom pokretu/kretnji njihove krvi – no oni su Adamova djeca i ne vjeruju da
za njih postoji druga sloboda osim izgubljenog
izgubljenog Raja (ili ’ne vjeruju da mogu biti slobodni na drugi
način do ako izgube Raj’).’ O.V.de L.Milosz ’Posljednje pismo Leonu Vogtu’]!
23.
Opasnost koja mu prijeti, zadaća zaštite vlastitog života i života svoje porodice (’borba
za opstanak’!), su dovoljni kao škola u kojoj će se životinjsko carstvo probuditi iz ’smrti-nalik’
odmora/sna/počivanja. Vi ljudska bića ne morate dodavati još nove okrutnosti Mojim životnim zakonima
mučeći i nanoseći još više boli životinji koja je ionako, očigledno, daleko ispod vas u svojoj
životnoj sferi.
24.
Međutim, iako je ta nijema patnja i mučenje životinjskog svijeta samo od koristi za (=
potpomaže) njihov duhovni napredak, u drugu ruku su vaše vlastito ponašanje, vaša okrutnost i
povećani apetiti najveći i glavni razlog zašto ste vi ljudska bića, koji želite biti gospodari
svijeta, u tisuće slučajeva niži od životinjskog svijeta. Pored toga, unoseći u organizam veliki broj
elemenata koji su nepodesni za vaš organizam, vi ste skratili vaš životni vijek i prizvali raznorazne
bolesti i oboljenja koja su potpuno nepoznata toliko prezrenim životinjama koja vam ih (= misli na
boleštine), kao uspjeh (triumph) vaše nadmoćnosti, u potpunosti prepušta/predaje (leaves them all to
you) tako da bi, kroz greške koje su nastale vašim osobnim prekršajima, mogli iznova iskupiti
okrutnosti koje ste tako obijesno nanijeli onima koji su niži od vas (’Nauči od mene kako je svaka
bolest ispovijed tijela. Istinsko zlo je skriveno zlo; ali jednom kada ga je tijelo ispovjedilo
194
treba još samo malo da bi se podredio i sam duh, spravitelj tajnih otrova. ’
saznanja’).
O.V.de L.Milosz ’Kantik
25.
Uzmite na primjer sve one životinje koje su vam korisne (= domaće životinje), koje rade za
vas ili koje, kao neophodnu hranu, vi smatrate neophodnima za vaše vlastito postojanje. Koje
bezosjećajno ponašanje ovdje razdvaja gospodara zemlje!
26.
Kako on nagrađuje spremnost tih životinja da mu služe, životinja sa kojima se druži samo
zato što bez njih ne bi mogao postići ništa, ili bi pak postigao jako malo!
27.
Pogledajte na konja, na vola, ovcu itd. Kakvu samo tužnu sudbinu ima ovaj prethodni, kako
često pati u tišini pod zlostavljanjem koje mu je nanijela okrutna ruka u znak zahvale za stavljanje
svoje snage na njezino raspolaganje!
28.
Gdje je u ovom slučaju čovjekova moralnost? Gdje se ovome slična okrutnost može pronaći u
ljudskom životu? Takva okrutnost ne postoji čak ni među životinjama!
29.
Vol koji vuče vaše ralo, pomažući vam za kruh i hranu, dobrovoljno povlači vaš teret, što
je njegova nagrada? Oskudna hrana, i na kraju da postane vaša hrana!
30.
Vi ljudi nazivate kanibalima one koji jedu ljudsko meso. Koliko ste vi bolji od njih, vi
civilizirani stanovnici gradova i sela?
31.
Na koji način se ponašate prema drugim životinjama koje ste odabrali za svoju hranu, i to
čak ne za nužnu hranu, već radije za umjetno nadraživanje svoga nepca?
32.
Kako bezosjećajno (hartlessly) ih hranite, kako bezosjećajno ih prodajete (ili ’kako
bezosjećajno postupate pri njihovu hranjenju, a kako bezosjećajno pri prodaji’)!
33.
Gluhe su vaše uši na plač koji izlazi iz mučene životinje. Razmišljate samo o vašem trbuhu
i zaradi, vi zaboravljate da i životinja također osjeća bol, te da je bila stvorena s Moje strane za
nešto drugačiju svrhu od one za koju je vi koristite.
34.
Stoga, vidite, velika škola patnje (zvana od strane naučnika ’borba za opstanak’!) koju
sam jednom Ja Osobno izdržao na vašoj zemlji sa ciljem da postavim primjer, je simbolično, u skladu
sa generičkim/općim stupnjem stvorenih bića, isprepletena u njihove živote (= sa njihovim životima).
I kada Ja strpljivo promatram kako se sve to događa, kako tisuće životinja puno prije nego im je
vrijeme bilo određeno sa Moje strane, biva uklonjeno sa ovog svijeta (= zemaljskog života), razlog
tome/iza toga je da iz svih skretanja ljudskog roda Ja ipak mogu napraviti/stvoriti duhovnu
korist/dobrobit za Svoja manje nadarena bića a kazna ili pak nagrada se onda odbija samo od vas samih
i vi također, ljudska bića, iskušavate ono što ste pripremili za nevine životinje (toliko o
’okrutnom’ Stvoritelju koji, poput rimskog cara, sjedi u svom prijestolju i ’uživa’ u pogledu na
krvavi spektakl u areni ispod sebe!; vidi 563). Tako ste vi za sebe pripremili svijet prepun patnje i
sukoba, pun žudnji i gubitaka, i to je, naravno, sasvim pogrešno ili suprotno od onoga što ste se vi
nadali i čemu ste težili.
35.
Tako se nit provlači kroz Moje cijelo stvaranje, ukazujući svim stvorenim bićima kroz
patnju, konflikt, oskudicu i ostvarenje duhovni put koji je jedini na kojem se mogu ostvariti duhovni
život i duhovni napredak.
36.
Zarobljeni duh kao blaženstvo traži odmor/ne-aktivnost u očvrsnutoj materiji. Životinjsko
carstvo traži svoj odmor i tiho ostvarenje svojih nagona o očuvanju a gospodar zemlje, čovjek, traži
svoj odmor/mir/ne-aktivnost i tihi komfor u svom životinji nalik fizičkom zadovoljavanju (’životinji
nalik fizičko zadovoljavanje = prekomjerno uživanje hrane i pića, tj. trpanje svega i sva u usta, te
seksualno zadovoljstvo samo zadovoljstva radi).
37.
Ali uzvišeni, veliki zakon duhovnog svijeta, koji bi taj odmor usporedio sa smrću i nepostojanjem, nastavlja uznemiravati taj odmor, neprestano prisiljavajući na borbu, na
suprotstavljanje stranim osvajačima. Ta težnja je duhovni život koji prisiljava Moje duhovne čestice,
postavljene s Moje strane kroz cijelo stvaranje, prema promjeni srca, prema poboljšanju njihova
postojanja, prema savršenstvu.
38.
Kao što sam jednom rekao Adamu: ’U znoju lica svoga ćeš zarađivati svoj kruh’, što znači:
’Ti nisi razumio značenje odmora kakvo sam ti Ja želio dati, već si ga pokušao iskoristiti za
usmrćivanje svoga duhovnog Ja, umjesto za život. Taj odmor će ti sada biti oduzet da tvoje duhovno Ja
ne bi usahnulo u kaosu životinjskih strasti, i jedino uz borbu i patnju češ ti ponovno postići ono
što ti je bilo slobodno ponuđeno iz Moje ruke a što si ti prezreo i sasvim pogrešno shvatio.’
39.
I kako (ovaj) svijet, ovakav kakav je sada, može vas ljude dovesti do nečeg boljeg jedino
putem/kroz školu patnje, koja je dakle bila/postala nužna/neizbježna, isto tako je bilo i jeste i u
životinjskom carstvu, jedan vlastiti/cijeli životni period, koji već s obzirom na uslove, nekom
manje, nekom više daje da trpi i pati, već s obzirom na duhovni stupanj koji bi trebao biti postignut
195
(ili ’omogućavajući joj tako/na taj način da postigne uzvišeni cilj i viši duhovni nivo postojanja’).
40.
A što se tiče pretjerivanja i okrutnosti ljudske rase prema životinjama to je uz bok sa
propadanjem/gubitkom čovjekova vlastita duhovnog dostojanstva, i dovodi čovječanstvo, duhovno i
fizički, do stupnja koji će se uskoro također približiti svome kraju. Onda će ljudsko duhovno
dostojanstvo ponovno zauzimati/zauzeti svoju odgovarajuću poziciju/službu, koju će čovjek aktivno
izvršavati ne samo prema svome bližnjem već također i prema svemu što je inferiornije od njega. Onda
će zemlja opet biti nastanjena sa duhovnim ljudskim bićima prema kojima će životinje biti manje
neprijateljski naklonjene, tako da će čovjek prepoznati prijašnji izgubljeni Raj u jedinstvu svih
živih bića kao veliku duhovnu školu života. Sve teži prema tome. Obnavljajući duhovni vjetar dolazi
iz svih pravaca. Čovječanstvo, bar većina, ga ne mogu protumačiti, ali neki od njih, a posebice vi,
koje imam pod Svojom zaštitom, ćete naučiti što znači duhovni život. Onda ćete svugdje/u svemu
prepoznati znakove koji ukazuju na transformaciju ljudske zajednice, uključujući i životinjsko i
biljno carstvo koje ju okružuje, u ono što je nekad bila, naime, vrt Moje djece, obitavalište Mojih
stvorenih bića. Svi oni, stvoreni prema jednom zakonu ljubavi, su također bili uzdignuti i odgajani
prema tom istom jednom zakonu da Mi naposlijetku vrate sa visokim kamatama sve ono što sam jednom
poslao vani, tako da Ja, puneći Moje duhovno carstvo iz materije, mogu primiti nazad čak i ovo
potonje produhovljeno. Na taj način će Me okruživati duhovno carstvo, koje će, dostojno Mene i u
skladu sa svojim vlastitim životnim zadatkom, uz čiju pomoć će najmanji duh zarobljen u čvrstu
materiju, baš kao i Meni najbliži anđeo, spoznati svoju vlastitu sudbinu i naučiti kako Me prepoznati
i voljeti, prepoznajući u svemu, čak i u tvrdom materijalnom, jedino pred-školu ili probnu školu, i
kako bića, stvorena od strane Jednog Boga, mogu postati Njegova djeca.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 24’ G.Mayerhofer
***
196
2. O organskom ŽIVOTU/Što je Život (nedovoljnost
(nedovoljnost materijalističke nauke)?
nauke)?
1.
Pređimo sada na stvar; (naše) pitanje je: ’Što je život?’
2.
Gledajte, ako bi Ja uzeo stvar onako kako se ona predstavlja vašim čulima, ’život’ postoji
gdje god se manifestiraju transformacija, promjena i pokret. Vi kažete: Biljka, ova životinja, ova
osoba je živa. Gdje život nije vidljiv, gdje je ne-perceptibilan vašim čulima, kao u mineralnom
carstvu, vi više ne pretpostavljate/zamišljate život (= vi zamišljate da tamo više nema života), već
u najbolju ruku oksidaciju/sagorijevanje u skladu sa određenim zakonima prema kojima također i kamen,
iako polako ili neperceptibilno, doživljava/iskušava transformaciju koju je, međutim, prema vašem
vjerovanju, spontano uzrokovao utjecaj drugih elemenata (= na taj kamen).
3.
To je način na koji vi gledate život (ili ’ovako vi gledate na život’). Vaši botaničari
vam uz pomoć svojih marljivih studija dokazuju cirkulaciju sokova u biljkama, govore vam, u onoj
mjeri koliko im to dozvoljavaju mikroskopi i ostale kemijske analize, kako i od čega se sastoje
stablo, list, cvijet i plod, objašnjavaju vam vlakanca i kanale kao i samu srž stabala i biljaka.
Međutim, sa svim ovim vam oni objašnjavaju samo medij i vodič/sprovodnik života, ali ne i život sam.
4.
Vaši anatomičari seciraju žive i mrtve životinje, i traže među mučenjem prvih i neživim
stanjem ovih drugih, naravno na pogrešan način, kada je život otišao (= napustio tijelo), efekte
istoga. Objašnjavaju vam živce, bijelu i sivu masu, kao činbenike senzacije i pokreta. Oni vam
objašnjavaju organski i životinjski život u čovjeku a ponekad također pronađu i centar odakle život
izvire. Konačno, oni vam također objašnjavaju i mozak sa njegovim vijugama i račvanjima, njegovu
korespodenciju sa, i ovisnost o, ostatku živčanog sistema uz pomoć hotimičnih i nehotimičnih živaca,
te vam objašnjavaju strukutru živaca kao upraviteljâ volje i životne sile; međutim, sam život ne
uspijevaju shvatiti/dohvatiti. Oni ne znaju zašto živac, poput telegrafske žice, transmitira ljudskim
organima volju duše ili nastanjujućeg života (= koji je nastanjen u tim organima). Oni samo kažu:
Živac je tako izgrađen i stvoren da služi (ili ’može služiti’) kao vodič. Ali fluid koji oživljava
ovaj telegraf, životna potencija kao takva, im je nepoznata a takva će i ostati sve dok
istražuju/razmatraju samo sa svojim intelektom. Jer misao, koja je u moždanim vijugama transmitirana
sve do jezika ili pak pera (za pisanje), taj neizmjeran/neprocjenjiv faktor oni nikad neće biti u
stanju zahvatiti sa mozgom, iako se on kroz njega/mozak transmitira!
5.
Misao je duhovni proizvod, a nju (and this), i kako i zašto ona dolazi u postojanje,
jedino vidi i razumije/shvaća duboko i daleko-vidni (profoundly seeing) duhovni čovjek.
6.
Iz toga razloga je ovaj život, koji je iznad organskog i životinjskog života, još manje
objašnjiv. Jer niti moždana masa a niti živci koji iz nje izviru (= se u toj masi začinju) mu neće
nikad biti u stanju reći tko i što im je omogućilo da izvanjski svijet obavijeste o unutarnjem, ili
da unutra prime impresije iz vanjskog svijeta te da ih iskoriste za daljnji duhovni napredak
psihičkog čovjeka.
7.
Uzaludno se neki materijalisti muče/zamaraju sa pokušajima da sve pokrete i fenomene u
ljudskom a također i u životinjskom i biljnom životu poprate (u)nazad do zakona kemijske asimilacije;
to je, i ostat će ubuduće, krivi zaključak. Jer, kada vam vaši naučnici izrecitiraju sve elemente
koji formiraju vaše tijelo ili tijelo životinje ili pak biljke; kada vam dokažu da se to/ovo ili ono
sastoji od fosfora, vapnenca, soli, itd., Ja ću im samo reći: Uzmite sve ove prvobitne/osnovne
elemente i promiješajte ih, i vidite da li će se arterija, vena, živčano vlakno ili čak pulsirajuće
srce ikad formirati od njih.
8.
Gledajte vi slabi i slijepi naučnici, bez ikakve sumnje je da vi možete vidjeti kako se u
organskom životu određeni bazični elementi kombiniraju u sastavnice, stvarajući (tako) druge
supstance višega reda. Međutim, cijela kemijska laboratorija neće uspjeti u pokušaju da proizvede
jednu jedinu vlat trave od svih tih supstanci, a kamoli živo biće obdareno sa organskim životom!
9.
Da se to postigne je potrebna drugačija vrsta energije, koja posjeduje grube materijale
ovog svijeta kamenja i minerala prema drugačijim zakonima do što su zakoni privlačenja i odbijanja, i
formiraju od njih organe kao podržavatelje organskog života. Za to je potreban (= to potražuje) drugi
zakon, drugačiji život, i baš taj život je misterija za vas i za mnoge druge, te svrha riječî koje
vam danas govorim.
10.
Taj život, koji u kamenu pritiska/navaljuje prema njegovoj transformaciji, koji čini da
kamen dođe u postojanje, da prestane postojati ili da se razloži na druge elemente; taj život, koji u
biljkama izgrađuje organe, u živim životinjama sačinjava njihov ’onaj-koji-ih-vodi’ instinkt a u
čovjeku, kombinirajući cijelokupni prijašnji život kamena i biljke, od istoga razvija duhovno za
drugi, vječni život; taj život ne može biti pronađen i klasificiran kroz kemijsku analizu niti kroz
mikroskop ili kroz skalpel. Taj život je višeg reda nego što to vi slabi istraživači vjerujete, pošto
on nije proizvod materije, već ’izdanak Mojeg vlastitog, vječitog, ’onog-što-nikad-ne-prestaje’
života!’
11.
Kako vi konačna, slaba bića namjeravate izmjeriti život beskonačnoga Boga? Vi vidite kako
se Njegove akcije manifestiraju u svemu što vas okružuje (Rimljanima 1:19, 20), možete pretpostaviti
Njegovo postojanje samo ako dobro razmislite o vašem vlastitom sebstvu (= vlastitom ’ja’), koje je, i
197
koje će ostati prepuno zagonetki.
12.
Svugdje ćete pronaći da postoji još jedna druga potencija/sila pored/uz svakojake vrste
zraka, uz magnetizam (što je prirodna manifestacija zakona privlačenja) i elektricitet (što je
prirodna manifestacija zakona odbijanja). Jer svi oni postoje samo da bi propagirali život i da bi
izgradili i održali cijeli vidljivi svemir, vodeći ga na taj način prema duhovnom, višem cilju.
13.
Sve apsurdnosti na strani materijalističke gospode će jednoga dana biti, od njih osobno,
požaljene i proklete, jednom kada dođe trenutak u kojem se otvara poklopac na mrtvačkom sanduku a
toliko slavljeno nespretno djelo, tijelo, bude postavljeno u lijes te se, htjelo to ono ili ne, vrati
zemlji da ponovno postane ono iz čega je jednom proizašlo.
14.
Tamo, na tom ’mostu-koji-vodi-u-vječnost’ će drhtati pred opustošenim predjelom, kojeg su
oni za sebe i za druge pokušali učiniti nepostojećim, no koji ih također naposlijetku ipak sustiže!
15.
Međutim, onda će biti ’pre-kasno’, oni će ući ulaziti u nesretno/bijedno onostrano, u
’prazninu’, baš kako su zamišljali (= oni = bezbožnici/ateisti su naime zamišljali da nakon smrti
’nema ničeg’ = praznina). Tamo će im biti dano vrijeme sve dok, odbacivši svoj materijalistički
koncept stvaranja, postepeno ne budu u stanju trpjeti nešto malo duhovnog svjetla.
16.
To će biti njihova sudbina, sudbina koju su oni, a ne Ja, pripremili za sebe. Zar nije
jednom apostol Pavle rekao: ’Kako drvo padne tako i ostane ležati!’
17.
Bez vjere su pali i bez vjere će se iznova probuditi tamo. Bili su prisiljeni predati
zemlji život svoga mozga i intelekta, zajedno sa mehanizmom koji im je služio, a duhovni život, kojeg
su za vrijeme njihova zemaljskog putovanja poricali, je dosegnuo nulu. Vi, Moja djeco, ne shvaćate i
ne možete shvatiti nesretne/jadne okolnosti koje ih tamo čekaju (= sudbina ’tvrdih’ naučnika,
evolucionista-ateista i sl.)!
18.
No, dopustimo im da nastave raditi sa njihovom ponosnom mudrošću i vratimo se našoj riječi
’Život’, jer Ja vam ovdje ne želim opisivati sudbinu nevjernika, već vjernika. Imajte to u vidu; a
što se ovog prijašnjeg tiče, na svakom je pojedincu da za sebe pripremi, prema svome guštu, ono što
će ga (do)čekati (u vječnosti).
19.
Shvatite sada kako jedino život, kako sam vam ukazao, kao ’ono što izvire iz Mog vječnog,
neuništivog života’, koji, ispreplićući cijelo stvaranje, prožima u svjetlu najudaljenije prostore
gdje kroz vibraciju stvara toplinu. Taj život onda, u skladu sa Mojim neopozivim zakonima, najprije
sili/tjera iskonske elemente da se međusobno ujedine i onda, iz koraka u korak postignu više
stupnjeve anorganskog/neorganskog života, prelazeći naposlijetku polako u organski život. Tamo, uz
pomoć organa, svi prijašnji elementi, transformirani za druge svrhe i kroz drugačije procese/postupke
iz čvrstog u tekuće stanje, mogu jedino biti poslužni (= dobro poslužiti) novo formiranom životu.
20.
Na ovaj način, do sada prividno/naoko ’unutarnja supstanca’ postaje
okrećući/pretvarajući se u životinjama u duševnu-supstancu i konačno, u čovjeku, u duhovno.
živa,
21.
Ugodno(st koju stvara) proljetno udisanje zraka nije proizvod kisika i ugljika (= ne
prouzrokuju kisik i ugljik), kako ih vi nazivate, već je to duhovni život iznova probuđen iz svojeg
zimskog sna, koji dolazi preko jedne zemljine hemisfere (ili ’koji prekriva jednu zemljinu
hemisferu’), dok se druga žuri prema svojoj točci odmora koja će trajati nekoliko mjeseci.
22.
Nije (to) samo materijalni osjećaj zdravlja (well-being) ili snažeći materijalni utjecaj
kojim planine utječu na putnika kada on, planinareći među njima, ugleda planinske struje kako se
obrušavaju sa strmih litica ili vremenom oštećene planinske mase i snježne sprudove kako gledaju
dolje prema njemu iz svojih nepristupačnih visina. Ono što ga prožme/obuzme je daleko uzvišeniji,
duhovniji zamah (pull) duhovnog života, koji mu ulijeva pred znanje da, daleko iznad nijeme materije
u prirodi, struji drugačiji duh, koji mu prijateljskim tonom govori ove riječi: ’Gledaj, maleni
sićušni putniče! Ono što vidiš i osjećaš blizu mene je Božji glas koji ti govori, koji ovdje, za
tvoju dobrobit, kroz svoju vječnu upravu želi uz pomoć nekoliko smisalica raširiti među vama
zadovoljstvo, mir i blaženstvo te vam reći:
23.
”Nemojte se, o ljudi, izgubiti/pogubiti u materijalnim interesima koji se tiču jedino ovog
kratkog perioda zemaljskog života! Obratite više pažnje na vaš duhovni razvoj! Mi drevni svjedoci
prastare prirode, koja je postojala prije nego je vaša noga dodirnula ovu zemlju, vam uvijek
svjedočimo o Božjoj veličini, Njegovoj svemogućnosti, Njegovoj ljubavi! Postanite poput nas (close
ranks with us)! Budite jednostavni i uvijek u skladu sa prirodom, onda vaš fizički baš kao i vaš
duhovni život neće biti poput naših rijeka, koje bučeći/urlajući i pjeneći moraju pronalaziti svoj
put među kamenjem i pukotinama, već će polako i nježno, među poljanama u cvatu i hladovitim šumama,
krivudati prema svome cilju!’
24.
”Smatrajte da je život ono što izvire iz Stvoriteljeva Duha, kroz čiju smo najmoćniju
volju i mi također bili uzdignuti, da bi na kraju ponovno potonuli propadajući u dubine udaljene
budućnosti. Kao tvrdi kamen mi stojimo ovdje, prkoseći vjetru i vremenu, sve do vremena kada će
također naši elementi, naš život, s obzirom da je sazrio za viši nivo, preći u drugi, uzvišeniji
198
život!”
25.
Tako vam govore planine, tako duhovni život u njima govori vašem duhu, koji u vodi koja se
survava može čitati ne vodu, u snježnim vrhovima planina ne hladni snijeg, već duhovne
korespodencije, koje su hrana (food) za njegovu dušu i hranjiva materija (nutriment) za njegov duh
[’Ti znadeš da prastara stabla što ih oči tvoje vide imaju plodove. Ali znadeš li ti da stabla i
plodovi uspijevaju na zemlji da bi zadovoljili čula neznana? Stabla, životinje i ptice neznane:
Neznani, (ali) ne neprimjećeni, se protežu u beskrajnom mikroskopu, na mjestima koja putnici još nisu
posjetili, u svijetovima iza drugačijih mora, i u atmosferama neznanim.’ W.Blake ’Visions of the
Daughters of Albion/Vizije Albionovih kćeri’].
26.
Kultivirajte ovaj život, i stoga gledajte na život, koji vam, sproveden kroz posude i
živce, objavljuje da tamo postoji nešto uzvišenije, nešto veće od samog privlačenja i odbijanja ili
pak asimilacije sličnih kemijskih elemenata. Onda ćete puno lakše shvatiti da vaš mozak sa svojim
vijugama mora naravno biti tu da bi vam priopćavao život i da bi ga održavao; da su to sve samo
sprovodnici, posude i raspršivači višeg života, koji dodjeljuju životinji baš kao i organskom ili
neorganskom životu impuls prema manifestaciji, ali nisu sam život!
27.
Jadni su svi oni koji smatraju manifestaciju vegetativnog života njegovom suštinom i
odbijaju prepoznati uzvišeno Duhovno, koje je iznad svih nevolja/nesreća/propasti ovoga života! Jadna
stvorena bića! Oni se brinu za materiju, koja im ne može pružiti/dati ništa, koja ne može zamijeniti
ništa. Oni su prisiljeni propustiti mnoge blažene impresije/utiske i sate koje uživa onaj koji,
prepoznajući postojanje višeg života, može u njemu pronaći utjehu kada ga zemaljske, materijalne
situacije pokušavaju baciti u prašinu iz koje je bio rođen!
28.
Da, Moja djeco! Postoji uzvišeni život, život koji (do)seže puno dalje iza svega što je
prolazno i koji je beskonačan čak i u kamenu. Jer čak i kamen mijenja samo svoju formu i kemijsku
strukturu, no on također ne postaje ’ništa’, i što god da je beskonačno u kamenu, zahvaljujući tome
što je proizašlo iz Mene, što je u biljnom i životinjskom carstvu i u ljudskom rodu čak još više i
još jasnije izraženo, to neuništivo ’nešto’ je veza koja ujedinjuje materijalni sa duhovnim svijetom,
i oboje sa Mnom! (’Moje dijete! Dijete moje! Na ovoj zavedenoj zemlji, gdje kamen čeka sa svetim
strpljenjem dok mu ne kažeš da je živ, gdje je Adam iz dana u dan sve umorniji od svega, čak i od
moći da bude jedno sa Bogom, Moje dijete, Moje dijete, da li si ikad čuo kako savršeni sat svemira
odzvanja u tebi?’ O.V.de Milosz ’Memoria/Sjećanje’).
29.
Što više prevlada osjećaj kako ono što aktivira pulsirajuće srce, ono što nagoni dušu da
misli, nije mehanički napor, koji je (ili ’kao’) proizvod materijalnih čimbenika, to je više
uzdignuta svjesnost o višem, duhovnom životu, (svjesnost) koja se proteže čak puno dalje iza ovih
prolaznih manifestacija energije životinjskog i organskog života, nastavljajući se čak do tamo gdje
završava sva materija.
30.
Stoga razumite život, taj poriv ka napretku (urge to go forward), i otkrit ćete čak i u
najsitnijoj monadi ili mikroskopskoj životinjici nadmoćni život, neovisan o dijelovima koji
sačinjavaju ovo sićušno stvorenje. Razumite da su svi organi ove sićušne/mikroskopske životinjice
(animalcule), iako nevidljivi vašim očima, baš kao i veliki svjetovi, animirani/oživljeni i prožeti
istom energijom koja te male životinjice nagoni/tjera da se usavršavaju.
31.
Taj duhovni život se prirodno manifestira kroz vegetativni, organski život, pošto
drugačije to nije moguće. Bilo kako bilo, on nije isti, on je superiorniji i ima daleko više
trajnosti nego bilo što drugo.
32.
Organski život se manifestira samo dok su tu organi koji su u stanju ispunjavati svoje
funkcije. Jednom kada organi više nisu aktivni, život u njima naoko prestaje. Međutim, pokretačka
sila koja ih je nagonila na aktivnost nije nestala već je jedino nevidljiva zbog nemogućnosti organa
da ju prime u sebe/apsorbiraju (to take it up).
33.
Moj duhovni život nije prestao; jer, kada više ne može napredovati na ovaj način, onda on
vodi materiju, kroz rastvaranje iste, u nove kombinacije gdje na uzvišenim nivoima i u drugačijim
okolnostima život iznova počinje, tako da bi se približio svome krajnjem cilju, konačnom povratku k
Meni.
34.
Stoga je život, kao duhovna iskra koja vječno izvire/istječe iz Mene, ono što je dalo
prvim atomima u velikom eteru energiju da se zgusnu/stvrdnu/udruže (solidify), stvarajući od njih
svjetove i sunca, obdarivši ih sa svim čudesima stvaranja i nastanjujući ih. Ista iskra će ih konačno
voditi nazad istom cestom, tako da od ostataka nagradi iznova druga duhovna i nadmoćnija staništa za
slobodnije, veličanstvenije duhove.
35.
Život koji izvire iz Mene je beskonačan; a takav je i efekt kojeg stvara. Onaj koji ne
uspije shvatiti na ovaj način svoj vlastiti život ili život svijeta koji ga okružuje, ne uspijeva
razumjeti značenje Božjeg i Stvoriteljevog koncepta. On je u nemogućnosti shvatiti ideju o voljenom
Ocu, Koji čini sve, kao što je oduvijek činio, da bude voljen, štovan a također i prepoznat od Svojih
stvorenih bića. Niti on razumije zašto i kako vam Ja sada, više nego u bilo kojem drugom vremenu,
šaljem dolje jednu poruku iza druge, svjetlo na svjetlo, tako da ne bi hodali u mraku, da se ne bi
borili sa predrasudama i krivim razumijevanjem, već da bi mogli prepoznati pravo svjetlo istinskog
199
života. To je poziv koji vam je upućen i koji vam govori kako je svaki otkucaj vašeg srca milost,
izdanak tog Božanskog života koji je bez početka i bez kraja.
36.
Uzmite ove riječi k srcu. Tamo ih držite i svarite. Jer postoji mjesto gdje duhovni život,
podržan od strane organskog života, uplivava u vaše tijelo, gdje vam može predati zdravlje,
blaženstvo i mir.
37.
Tako će Moje riječi postepeno ispuniti sve pukotine i otkloniti sve sumnje i dati vam sve
više i više sigurnosti da ne živite u materijalnom već čak i sada u duhovnom svijetu, gdje je
materija samo grubi omotač, koji je subjekt raznoraznim promjenama, dok je stvarno Duhovno, Uzvišeno,
koje se manifestira kao život, uvijek i zauvijek trajno.
38.
Ne postoji apstraktna materija, već jedino zarobljeno Duhovno, i to je ono što nagoni
prema budućim transformacijama prijašnjeg, što se manifestira u formama, prvo neorganskim a zatim i
organskim, odakle prelazi u svoj originalni izvor, Duhovno.
39.
Stoga je u vidljivom svijetu sve ono što vidite ili osjetite sa vašim čulima sredstvo koje
vodi do cilja. Uzrok leži dublje i kao takav može jedino, kao duhovni život, biti pretpostavljen i
djelomično shvaćen sa duhovnim čulima.
40.
Tamo počiva ognjište nepresušnog izvora života. Tamo je velika električna baterija, koja
kroz svoje telegrafske žice šalje svoje impulse u svjetove, nagoneći (urge) sve prema napretku, prema
savršenstvu. Tamo počiva život, duhovni osnovni element koji, vječan poput Mene, ima samo duhovni
cilj, teži samo Duhovnome, iako mora iskoristiti materijalna sredstva koja ovise o organima.
41.
Ovaj duhovni život će koristiti ta (materijalna) sredstva onoliko dugo koliko su mu
potrebna. Jednom kada sve bude produhovljeno, njegova će aktivnost postati sve intenzivnija i moćnija
a ono što se sada mora dogoditi na sporoj materijalnoj cesti će onda biti izvedeno spontano i sa svom
silom, na način kao što Ja mogu stvoriti ili uništiti svjetove spontano/odjednom kad god to Moj
veliki plan zahtjeva i ako se ne želim držati ceste polaganog razvoja.
42.
Vi ne poznajete silu ovog duhovnog života iako o njoj možete imati nagovještaj. Ove riječi
će vam poslužiti da vas dovedu do njega, tako da možete uvijek biti svjesni da vi ’djeca duhovnog
svijeta’ uistinu posjedujete Duhovno koje morate razvijati i za koje morate učiniti više nego za
zemaljsko, prolazno materijalno, koje je samo kratkoga trajanja, dok će ovo drugo zauvijek ostati sa
vama vječnim stvorenim bićima.
43.
Tako vaše zemaljsko putovanje ima svoju svrhu a vaš konačni prijelaz u drugi život
određeni cilj, naime, da upotrijebite vrijeme za eksploataciju/iskorištavanje vašeg životnog kapitala
koji vam je dan na takav način da vam može donijeti stvarne kamate i plodove u drugom životu (=
onostranom)! Amen.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 19’ G.Mayerhofer
***
200
3. Energija
1.
’Sada kada toliko puno ljudi govori o ’energiji’, ’prirodnim silama’, ’pokretačkoj sili’
(propulsion), ’odbijanju’, ’gravitaciji’, ’pritisku’, ’privlačenju’, itd., pokušajmo najprije
formirati ideju o tome što je u stvari ’energija’; onda pogledajmo kako se ona manifestira u prirodi
i kako utječe na organski i anorganski život i koja daje život, uzima život, gradi i uništava
postavši na taj način održavalac svemira.
2.
Zato najprije – što je energija? Gledajte, energija nije ništa drugo do perceptibilna
manifestacija u (određenoj) stvari koja mora ili promijeniti svoje mjesto ili svoju formu
zahvaljujući drugom objektu koji na nju (= tu stvar) vrši utjecaj, što se događa na takav način da u
unutrašnjosti ili pak vanjštini jednog objekta čovjek može promatrati kretanje, povećavanje ili
smanjivanje u veličini, ili čak njegovo potpuno razlaganje (dissolution).
3.
Dakle, ova težnja (drive = ono što potstiče/nagoni) stranog objekta prema drugom objektu
je samo impuls, prirođen u drugom biću, da pobjegne od elemenata koji ga okružuju i koji na njega
utječu; to je impuls prema mirovanju, koje stoji u suprotnosti kretanju.
4.
Kamen želi mirno ležati, što će reći on želi ostati sjedinjen (ili ’u slozi’) sa svojim
osloncem (= tlom koje ga podržava, o koje se oslanja) gdje se (= u tom stanju, tj. dok je oslonjen o
tlo) svi njegovi dijelovi, sve do najmanjeg atoma, ne osjećaju uznemireni u svojoj veličini s obzirom
na dužinu, širinu i visinu.
5.
Stoga, čim neki drugi objekt vrši utjecaj na kamen da bi ga otrgnuo iz njegove udobne
inercije, njegova cijela priroda se tome protivi; svi njegovi dijelovi, prije gusto upakirani u
potpuno mirovanje, započinju ili širenje ili eventualno skupljanje, te započinju vibrirati. Ukratko,
kamen, zbog otpora prema drugom objektu koji sa njime dolazi u kontakt, više nije tvrd, beživotan
kamen kao što je bio prije, već ima život. Sve u njemu se pokreće i vibrira.
6.
Dakle, što se događa (= koji je rezultat) kada jedan inače inertan objekt započne
kretanje? Gledaj, rezultat je da taj objekt mora napustiti svoju prijašnju formu i njegova
konzistentnost je prisiljena postati nešto drugo, jer njegovi elementi više nisu tako čvrsto vezani
kao prije. Stoga, sila koja vrši utjecaj raste, lomi i mrvi kamen i, ako je to moguće, čak rastavlja
njegove sastavnice u prašinu.
7.
Stoga se sili gravitacije, ili sili privlačenja, kojom zemlja privlači svoje sastavnice,
uvijek suprotstavlja druga sila, naime, sila ili nužda (urge) koja želi uništiti sve što postoji i
onda od toga formirati nešto drugo.
8.
Energija, kako se manifestira i kako ju čovjek vidi da djeluje i osjeća, je stoga drugi
faktor koji je niti u kamenu niti u njegovu okruženju već je (kao takva) uzrokovana i stimulirana
drugim elementima, čini da ovi potonji mijenjaju svoju formu i svoje sastavnice, uzima i donosi/daje
(bringing forth) život i, stoga, uništava i ponovno gradi, osigurava vječno trajanje jedino ponovno
stvarajući dok istovremeno uništava.
9.
Ova energija se manifestira u svim mogućim pravcima i u različitim formama. Njezin uzročni
faktor je stoga viša sila koja je, u svojoj želji za manifestiranjem, jedino vidljiva kao sila. Zato,
energija kao neovisna stvar, kako to učeni materijalisti žele vjerovati, uopće ne postoji, i nikad
nije neovisan životni faktor, već je proizvod dva uzvišena faktora, imenom, mirovanja/inercije i
kretanja (što nas opet dovodi do ’osnovnog’ odnosa u cijelom stvaranju, naime, odnosa između dvije
sile, jedne pasivne a druge aktivne).
10.
Svijet postoji baš kroz ova dva važna osnovna/temeljna principa cijelog svemira, kroz njih
je bio stvoren, kroz njih je održavan a kroz njih će se ponovno transformirati u nešto novo.
11.
Mirovanje (= inercija) je također izraženo i u drugom imenu kojeg mu možemo dati, naime, u
supstanci. A životna aktivnost koja vrši utjecaj na nju (= supstancu), koja sve održava i oživljava,
je duh, koji je stimulator energije i koji drži supstancu zajedno, te je stoga glavni/najvažniji
činbenik života u svoj njegovoj punini. Jer bez duha nema ni života, bez života nema supstance, a
supstanci ne treba energija; jer energija je proizvod izveden iz ovih prijašnjih, a ako oni nedostaju
onda sve ostalo nedostaje.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 16’ G.Mayerhofer
***
201
4. Najuzvišenija sila, Bog, je Ljubav!
Ljubav!
1.
Pretpostavimo sada da netko (opet ’mikro-makro’ odnos!) želi započeti neki posao, koji će
prema razumijevanju te osobe, ako logično započne i ako se dosljedno obavlja (ili ’logično započet i
dosljedno obavljen/napravljen’), stvoriti određeni rezultat. No, sa ciljem da to i sprovede u djelo
(in order to affect this), on će prije svega začeti ideju, onda će o njoj dobro razmisliti (think it
over), reflektirati na nju i zatim će mentalno pregledati (= ponovno ispitati) etape/faze cijele
procedure od početka pa sve do kraja. Dalje, nakon što je marljivo/brižno uzeo u obzir/razmotrio i
duboko razmislio o svemu, on će nabaviti/osigurati potrebna sredstava i materijale pa će ih onda, pod
utjecajem početno/originalno začete ideje, prerađivati, miješati i spajati/povezivati sve dok se ne
pojavi konačni rezultat.
2.
E sad, ako bi htjeli vizualizirati (= sebi predočiti) ovaj proces poprilično jasno, vidjet
ćete kako je duhovna ideja, ili životna sila/snaga koja u sebi nosi svu energiju da napravi sve iz
svega prema svojoj volji, koju možete nazvati najunutarniji život, ta sila (moćna volja), i stoga
nositelj, promoter i stvoritelj cijelog njom začetog projekta. Sve što ova snaga/sila želi
iskoristiti u izvođenju svoje namjere ona mora prije svega prožeti svojom energijom, tako da se pod
utjecajem te cjelina postepeno sastavlja/sklapa u homogenu građevinu, koja onda u stvarnosti izražava
inicijalno začetu ideju.
3.
To produhovljavanje materije, ili korištenje materije u svrhu akcije, to uzdignuće
duhovnih elemenata koji se odmaraju u materiji do zajedničkog napora (ili ’ka zajedničkom naporu’),
je stvarni/aktuelni život, ili pokretačko kolo cijele mašine. Ta aktivirajuća životna/vitalna sila,
koja je iza/iznad svih zamislivih i nezamislivih elemenata, je prema tome u stvarnosti ’Duh’ koji
onda, nakon svih svojih gradacija naviše prema Meni, kao jedinom Stvoritelju i Gospodaru sveg
stvorenog, sadržava sve ono što ta sila u svojoj najvišoj mogućnosti (ili ’izražaju’) može biti.
4.
Pošto ta sila prirodno mora biti organizirana na takav način da može logično nešto
stvoriti, a vi tu LOGIKU prepoznajete kao PRIRODNI ZAKON, slijedi da, ako je nešto jasno stvoreno za
stalnost, taj prvi uzrok koji obavlja svoje stvaranje ne teži uništenju tog stvaranja, već njegovu
očuvanju. Stoga, ta duhovna sila/snaga mora imati ’užitak’ u stvorenom, koji je ništa drugo nego
’sklonost’, a što je ’sklonost’ ako ne ljubav? Baš kao što bi ne-sklonost, ili stimulans prema
uništenju stvorenog, trebala biti nazvana ’mržnja’.
5.
Iz ovog slijedi da je Praiskonski Duh, ili najuzvišenija sila, biće koje stvara, aktivni
princip i neuništivi život, ljubav, ili, drugim riječima: najuzvišenija sila/snaga/moć, Bog, je
Ljubav!
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 16’ G.Mayerhofer
***
202
5. Velika skala Gospodinovog stvaranja
1.
’Postojanje cijelog fizičkog svijeta je omogućeno na slijedeći način: Pošto se slični
duhovi preferiraju asocirati, tako i elementarne supstance ili tijela iste prirode također ne mogu
odoljeti snažnom porivu sile privlačnosti pa se u skladu sa Mojom utjelovljenom stvaralačkom mislju
(jer svako tijelo sadrži u sebi specifićnu Božiju stvaralčku misao a samim time i inteligenciju koja
je sa nekim mislima ili inteligencijama kompatibilna a sa drugima pak ne!) sjedinjuju zajedno u
određenoj mjeri, ponekad uzimajući određene/definirane forme koje sam Ja zamislio, a nekad opet
predstavljajući sebe fizičkom oku u nepravilnim oblicima.
2.
Tako je cijeli tjelesni svijet ujedinjen kroz istu vezu ljubavi iako je svako tijelo
odvojeno od drugog, te je vidljivi i nevidljivi nositelj Mojih misli, ili, iskre Moga Duha koji je u
većoj ili manjoj mjeri ograničen u njima.
3.
Ono što prisiljava ta tijela da se privlače ili pak odbijaju u skladu sa određenim
zakonima, da uzmu ovu ili onu formu je u njima nastanjen poriv kojeg su primili od Mene, i u
stvari/sebi je Duh zarobljen u materiju. Jer ’duh’ (na ovom mjestu – ’prirodni duh’) ili ’prirodna
sila’, kako vi to nazivate, je jedna te ista stvar.
4.
Duh je suštinski poriv (urge = ’ono što navaljuje, što tjera na nešto’) koji je prirođen
svakom tijelu da bi ono moglo sačuvati svoj oblik, koji se oblikovalo prema njegovoj (specifičnoj)
inteligenciji, sve dok postojanje fizičkog omotača (envelopment) korespondira sa duhom koji unutra
obitava. Baš taj zatvoreni/zapakirani duh je ono što, iza sve prolaznosti kakva je recimo vaša
prirodna sila, čini tijelo da bude ono što uistinu jest (’Jer taj duh je poput ljepila uz pomoć kojeg
su sve te beskonačno različite duhovne čestice inteligencije čvrsto ujedinjene jedna sa drugom kao/u
jedno vječno i neuništivo potpuno biće.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko
Ivanovo Evanđelje – 10/21:6’ J.Lorber).
5.
Ako se tijelo mijenja (ako se promijeni), onda prirodni duh koji obitava u njemu pobjegne,
rastavlja se na duhovne dijeliće ili pak ujedinjuje sa drugim duhovima slične prirode sa ciljem da
formira duh više kvalitete na skali Mojeg stvaranja, te u skladu sa svojom (novom) inteligencijom
sebe oblači u drugačije tijelo.
6.
Do tada vezana/kohezivna materija ili tijelo se u toj promijeni jednim dijelom uspinje (na
toj skali) a drugim dijelom pak spusta jedan korak. Ono što je Duhovno u tijelu potiče tijelo na
promjenu, a duh, koji slijedi taj poriv, se ponovno usaglasava sa drugom stvaralačkom mišlju na način
da materiju koja je pročišćena do (duševne) supstance vraća nazad njezinim počecima ili se,
ujedinjujući se sa ostalim tijelima koja su na višem nivou, kao obitavalište inteligentnih duhova,
primice sve bliže savršenstvu u Mom velikom Svemiru.
7.
Što je u stvari duh? Ako stavimo na stranu do sada/gore rečeno, pod ovim pojmom čovjek
razumije nešto uistinu bez-tjelesno. Također i neke tekućine kada su visoko rafinirane i rastavljene
razvijaju eterični fluid, ili prirodnim ili kemijskim putem, koji više ne može biti percipiran uz
pomoć grubih čula, već jedino ponekad kroz njuh.
8.
Ali to nije vrsta ’duha’ koju vam Ja želim objasniti, jer to je ipak tijelo, iako
rafinirane vrste. Što Ja mislim pod ’duh’ je ono što izvire iz Mene, jedan izdanak Moje Božanske moći
koji je, bez obzira koliko bio ograničen u svojoj sferi akcije, ipak nešto neuništivo, nešto što
nikad ne može nestati. To su ’prirodni duhovi’ koji drže na okupu cijelo stvaranje, osiguravajući
stvarno postojanje i vječnu trajnost, jer, s obzirom da su Moje emanacije/ono sto iz Mene izvire, oni
moraju biti besmrtni kao što sam i Ja besmrtan.
9.
Duhovi zarobljeni u materiju ili u tijela su temeljna razina/nivo stvaranja, njezini
temeljni stupovi, bez njih ne bi postojalo tijelo i sunčevo svjetlo bi se izgubilo u vječnosti. Jer
jedino uz sačuvanje tjelesnih postojanja i omogućavanje da ona predstave kompaktnu površinu za
svjetlo u svakoj mogućoj formi, oni ostvaruju uz pomoć djelomično apsorbiranog i djelomično
reflektiranog svjetla tisuće i tisuće divota takozvane nijeme prirode, u kontrastu sa živom i velikom
duhovnom (prirodom).
10.
Duh animira tijelo, dodijeljujući mu veliki životni princip, od najnižeg zarobljenog duha
postepeno rastući sve više i više gdje uz pomoć animirajuće duše, u više razvijenim tijelima, postaje
sve više i više svjestan svoga postojanja te je (kao takav) u stanju dijeliti radost života sa drugim
bićima.
11.
To je treći stupanj na skali stvaranja, klasa dušom obdarenih bića u kojima je duh, već
uvelike oslobođen, izgradio za sebe drugačije obitavalište u materiji koje mu služi kao tijelo uz
čiju pomoć može sebe izraziti još bolje, kao što ga može iskoristiti i više prema svojoj vlastitoj
želji.
12.
Duševni život započinje sa primitivnim životinjama, od kojih većina, ako zanemarimo
dovitljivo organizirano tijelo u skladu sa njihovom individualnošću, ima tu prednost da može uzivati
slobodu kretanja. Tu se tijelo već pojavljuje kao sluga, a ne kao gospodar, kao što je to slučaj u
mineralnom kraljevstvu. Duša se koristi sa njime kao svojom zaštitom i za ostvarivanje svojih
vitalnih potreba, naravno i dalje vođena od strane duha kao ’instinktom’ ili ’navodećom-prirodnom-
203
niti’ uz pomoć koje duh tjera dušu da čini ovo ili pak ono.
13.
Slobodan pokret uvijek uključuje viši stupanj inteligencije; jer, ako Ja dopustim da duša
slobodnije pomiće svoje tijelo, Ja ju zasigurno moram obdariti i sa impulsom koji ukazuje kako, kada
i sa kojim ciljem će to tijelo pokretati.
14.
Na ovoj skali tjelesnih bića koja se slobodno kreću je trenutno pokret usmjeren prema
’gore’, pokušava se dosegnuti onaj nivo gdje duh nudi tjelesnoj mašini ili tijelu najuzvišeniji dar
kojeg Stvoritelj moze napraviti, imenom, najveću moguću duhovnu inteligenciju. I, na kraju, duša,
svijesna svojeg mjesta u stvaranju, prepoznaje svoje početke i, s obzirom da je uzdigla (elevated)
sićušnu duhovnu, Božansku iskru, koja je nastanjena u posljednjem atomu, do sile u potpunoj samo
svijesnosti, sada gleda prema gore i jedino tada počinje razumijeti svoje početke i silazak od
Najuzvišenijeg.
15.
Završni kamen u izgradnji cijelog/sveg tjelesnog, duhovnog i duševnog svijeta je čovjek,
kojeg sam stvorio kao Moju sliku i priliku/odraz, i kojeg sam, kao sažetak svega, postavio kao točku
u kojoj se sve u oba svijeta, fizičkom i duhovnom, ogleda/sumira (compendium), zajedno sa porivom za
produhovljavanje sveg materijalnog svijeta uz pomoć svoje duše, čime si on otvara vrata najvišeg za
svoj duh koji je obdaren svim Božanskim sposobnostima, čime bi – kroz utjecaj duha – duša postala duh
dok bi tijelo, umjesto kao do sada materijalno, jednom postalo duhovno, koje onda u duhovnom
reprezentira sve ono što je tijelo posjedovalo u tjelesnom, i tako bi produhovljeno tjelesno
’vozilo’, kao najfinija supstanca, za najplemenitiji ljudski duh postalo najdivnija odjeća.
16.
Ovdje, Moja draga djeco, imate veliku skalu Moga stvaranja, počevši od rađanja prvog atoma
i najsićušnijeg jednostaničnjaka (monad) pa sve do čovjeka, Mojeg završnog djela, gdje isti proces
započinje duhovno, sve do Mojih najviših nebesa, gdje čisti duhovi u svojim finim svjetlosnim
tijelima koriste što je u njihovoj moći od fizičkih supstanci iz prostora stvaranja, pročišćavajući
ih do najvišeg mogućeg stupnja, kao izvanjski omotač svojih Bogo-likih duša, na isti način kako vi
koristite svoje tijelo koje je sastavljeno od najgrubljih supstanci.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Zivota – 5’ G.Mayerhofer
17.
Ovaj ‘unutarnji’ razvoj, tj. tu ‘unutarnju evoluciju’ Božanske iskre (što je pravilan red
razmišljanja, znači od unutra na van, tj. od gore prema dole) nam je Gospod predstavio u četiri
stupnja, uspoređujući isto, naravno sa punim pravom, sa četiri perioda u ljudskom (u istom otkrovenju
je isto bilo uspoređeno i sa četiri godišnja doba; vidi Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini
Bog ‘Tajne Života – 7’ G.Mayerhofer), životu, imenom, dječastvo, mladost, zrela dob i starost. Te
iskre, ako o njima raspravljamo na ovaj način, mogu stoga ‘živjeti’ svoj zivot na četiri jasno
odjeljena nivoa, imenom, na ‘prirodnom’ nivou, zvanom u otkrovenju koje slijedi ‘duhovni’ život.
Zatim na ‘duševnom’ nivou, onda na ‘anđeoskom’ i naposlijetku na ‘Božanskom’ nivou koji je ujedno
kraj ciklusa i ostvarenje svrhe samog ‘putovanja’. Život, točnije Iskre Božanskog života evoluiraju
od nižeg/neživih formi prema višem/živim & savršenijim formama, usavršavajući se sve više i više te
poprimajući sve više i više odlike i karakteristike svoga Stvoritelja, postajući Njemu nalik, tako
reći na Njegovu sliku i priliku, uživajući u sve većoj mjeri Njegova stanja blaženstva kao i Njegove
blagoslove.
18.
‘Pod duhovnim životom, Ja u stvari mislim na život svih onih duhova ili prirodnih sila
koje uzrokuju kontuitet postojanja cijelog materijalnog svemira, ili kontinuitet i stalnost svih
metala, kamenja i zemlje.
19.
Ti duhovi, koji u stvari čine aktualne/stvarne nositelje svih formi, svih proizvoda kao i
svih živih bića, osim stanovnika nebeskih tijela koji naliče Meni, su, iako u sebi čiste duhovne
iskre na različitom nivou u skladu sa stupnjem svoje inteligencije, svakako sve Božanske iskre, koje
sam Ja postavio u sve sto postoji, oni uslovljavaju opstanak stvari i njihovo usavršavanje, penjući
se s jednog stupnja/nivoa na drugi. Bilo kako bilo, oni još nemaju osobnosti, i inteligentni su do te
mjere da djeluju na materiju koja ih zarobljava sa ciljem njezine stabilnosti, postižući tako sve
više i više inteligencije na svakom višem nivou postojanja. Taj život se prvo pojavljuje kao nužda,
poslije toga kao animalna duša, nakon ćega postepeno prelazi u duhovno biće sa samo-svijesnošću.
20.
U velikom duhovnom carstvu, ti duhovi u dječaku korespondiraju sa uspavanim porivima
(urges) i strastima kao i sa embriom zakopanim pod zimskim snijegom gdje prvi počeci spavaju u
sjemenju biljaka a životinjske klice čekaju na prvi poticaj da započnu njihov život kao i aktivan rad
kretanja od najnižih nivoa sve dok ne dosegnu doba mladosti, gdje duše imaju više samo-svjesnosti
iako su i dalje vođeni uzicom-vodiljom univerzalnog velikog prirodnog duha. Čekajuci kroz sve
svjetove i prostore, on goni sva stvorena bića da ispune svoju svrhu a vi ga poznajete kao instinkt.
21.
Duševni život počinje u jednoj više ograničenoj, određenoj formi; on u sebi već ima
kvalitetu reprodukcije kroz spermu ili rađanje, a što su životinje sve više na višim nivoima ovog
životinjskog života, također više ili manje slobodan pokret. To je poput mladenačkog doba sa njegovim
porivima i kvalitetama-koje-tek-treba-postići u pripremi za zrelo doba, vrhunac njegova postojanja.
22.
Razvijeno drvo već ima više instinkte a nastanjujuća duša u njoj već teži prema nečemu
uzvišenijem, prema prijelazu u životinjsko carstvo, dok istovremeno ostaje čvrsto vezana za zemlju.
Bilo kako bilo, postoje neke biljke i biljke penjačice koje posjeduju čak i poticajni pokret
204
(pushing movement) i stoga su najbliži prijelaz u slobodno pokretljivo životinjsko carstvo. Duša
jedne životinje, počevši od najprimitivnije školjke i infuzorija sve do majmuna – životinje koja vam
nalići kada je vaša forma, ali jedino vaša forma, ne vaša duša slučaj – sve imaju poriv (urge) za
usavršavanjem. Do određenog nivoa oni imaju tu kvalitetu usavršavanja te su u stanju ostvariti isto,
posebice ako su u blizini čovjeka i ako sa njime dolaze u dodir.
23.
Oni oplemenjuju/usavršavaju/proćišćavaju svoju inteligenciju sve više i više te nakon
svoje smrti prilaze svojoj sudbini brzim putem nego duše (životinja) koje su od čovjeka više
udaljene, poput recimo onih životinja koje žive u dubinama oceana i jezera i u najgušćim šumama te
divljinama. Umjesto da osjećaju potrebu/poriv da pristupe/da se približe čovjeku, one su njegov
najveći neprijatelj koji, umjesto da uživa na suncu koje ih grije pored njega, žudi za njegovom
krvlju.
24.
Mnoge druge životinje (osim dobro poznatih ‘domaćih’ životinja) su obdarene sa dovoljno
inteligencije da pristupe k vama ljudskim bićima i samo ako bi znali koliko ljubavi i
privrženosti/odanosti jako često leži u životinjskoj duši koja se poput malog ptića zbija/gnijezdi uz
vas (nestling against you), i koja bi se osjećala sretnom ako bi uzvišeniji ljudski duh posvetio malo
svoje pažnje i njoj [would concern himself with it; svaki put kada razmišljam o izgubljenom odnosu
između čovjeka i životinje, na pamet mi padne slijedeća priča: 'U hotelu Egl Noar (Pariz), iz naklona
posluge sam pogodio da idem u posjetu ličnosti koju tu jako cijene. Pokucao sam i poslije duže pauze
stao sam na pragu, ne shvaćajući gdje sam, pitajući se nisam li pogriješio broj. Soba je bila puna
cvrkuta i lepršanja svijetlih krila. Mnoštvo kaveza sa afričkim pticama, dnevna svjetlost koja se
prelivala na sipkama, povjetarac od strane parka, koji je pomjerao zavjesu. Imao je krupne, povijene
obrve, visoko ćelo, progrušanu, nezaglađenu kosu - kosu po kojoj se moglo orati prstima. Visok, malo
pogrbljen, zauzimao je više mjesta nego njegovo tijelo. Vladalačkog držanja, pobuđivao je poštovanje
i drugima ukazivao poštovanje. Posluga je u njemu prije svega cijenila dar pažnje, ono podvlačenje da
postoji svijest o prisustvu drugog čovjeka. Ko je bio, pogađalo se po načinu držanja glave i po
očima, koje kao da su gradile neki krug oko njega, tako da je sav ostali dio njegove ličnosti ostajao
samo podloga. Kapci slični kapcima umorne, grabljive ptice otkrivali su goruću crnu lavu ili točnije
rećeno, usijani ugalj; time, uzdržanom silinom i ohološću, aurom pustinje, podsjećao je na sliku sa
stranica Biblije. Voljeti ljude starom ljubavlju, istrošenom milošću, samoćom i bijesom: to su riječi
iz njegove pjesme. Poznavao je jezik ptica i kada im je govorio, iduci alejama parka Fonteblo, one su
sa svih strana sletale i spuštale se na njegovu pruženu ruku.’ C. Milosz - susret sa O.V.de L.
Miloszem, iz knjige ‘Druga Evropa – pogl. ‘Mladi čovjek i tajne’], zasigurno bi bili zaprepasteni nad
kvalitetama koje se kriju u takvim životinjama, i koje bi zasramile mnoge ljude i prisilile čovjeka
da ponizno odbaci svoje ponosne ideje o tome kako je vladaoc nad svime što je bilo stvoreno.
25.
To cijelo duševno carstvo sa milionima i milionima gradacija je poput kraja mladenačkog
doba koje napreduje prema čovjekovoj zrelosti ili zrelosti muškog bića, gdje će pronaći svoje čvrsto
stanište (full stop) na svim zemljama konačno stvorenim, ali sa već čisto duhovnim mogućnostima što
će kvalificirati tako obdarenog čovjeka, kao sliku sve-obuhvatnog vječnog Boga.
26.
Ovdje, baš kao i u cijelom materijalnom stvaranju, čovjek zaključuje ovu duhovnu skalu i
kroz njegovu borbu te duhovno nastojanje (prema gore) – jer on mora produhoviti svoju dušu da bi
nastavio napredovati sve više i više kao duhovno biće –je on na najboljem putu ka anđeoskom životu,
životu koji duhovno korespondira sa zrelim dobom. Tamo veći, ozbiljniji zadaci moraju biti ostvareni,
ne više za njegovu korist, već u korist miliona drugih duhovnih bića za ciji duhovni razvoj se mora
preuzeti
briga.
To
korespondira
sa
čovjekovim
porodičnim
životom,
koji
je
veliko
odgajalište/uzgajalište Božanske djece.
27.
Za ovaj nivo anđeoskog života su posebice bili odabrani stanovnici vaše zemlje; sva druga
ljudska bića i stanovnici ostalih zemalja i solarnih svijetova, ako žele postati Moja djeca, moraju
proći/izdržati cestu utjelovljenja na ovoj zemlji. Jer osim te ceste nema druge ceste do Mene, što će
reći, do Mojeg najdirektnijeg prisustva gdje sam Ja, u korespodenciji sa ljudskom starošću, kao
najsavršeniji Duh koji živi jedino unutar Svoga najunutarnijeg bića, konačni cilj i točka kulminacije
za sve što je stvoreno, što postoji i živi.
28.
To je onda Božanski život, odvojeni/samostalni život, a ipak – kroz svih – za sve!! To je
centralnna, kulminacijska točka i, kako je prije bilo ukazano, točka početka, poput kruga koji
reprezentira Moj efekt i Moju moć, beskonačno, jer sve proizlazi iz Mene, prolazi kroz sve faze
mogućih promjena da bi se, onda, sve više i više proćišćeno, ponovno vratilo k Meni.
29.
Stoga ovdje imate četiri faze duhovnog života; u materiji kao nešto zarobljeno bez samosvijesnosti, u duši kao nešto aktivno u samo-svijesnosti, u duhu kao nešto čemu je ostavljena
slobodna volja (freely left to its own resources), i u Meni, kao Bogu, Stvoritelju i Gospodaru
cijeloga stvaranja kao ono što jedino djeluje/radi i vlada, među ostalim stvarima koje reprezentiraju
ovaj stupanj/nivo, kao najplemenitiji i najuzvišeniji, a ne kao nemilosrdni sudac koji u svojim
rukama drži uzde svega stvorenoga, već djelujući jedino sa najblažim atributima svoje osobnosti,
imenom, kao Otac i jedino kroz ljubav držeci sve na okupu, grleći/obuhvaćajući sve te vodeći sve
natrag kroz nježnost/blagost Svoga Očinskog srca.
30.
Zato, nakon što sam vam ovdje postepeno razotkrio poput ogromne panorame cijelo stvaranje,
shvatite, Moja djeco, koje mjesto zauzimate u ovom duhovnom carstvu živih bića i duhova. Razumite
svoju poziciju, ono za što ste bili odabrani, i uz koliku žrtvu sam vas Ja osobno ponovno stavio
(reclaimed) u situaciju da postanete ono za što vas je, među miljardama bića, Moja Očeva ljubav
205
odredila!
31.
Težite k tome; uhvatite Očevu ruku koja vas želi privući bliže k Njemu. Ta Očeva ruka vas
želi poštedjeti mnogih drugih teških i zamornih cesti tako da bi što prije mogli doći k Njemu, Koji
ne zna ni jednu drugu radost do da vidi kako se cijelo stvaranje Njegovih velikih ideja i misli
ogledava u duhovima i srcima Njegove djece, i Koji kao nagradu za sve što je učinio – jedino žudi da
Ga oni, žureci prema Njemu, priznaju i zazivaju po imenu: ‘Oče, što smo mi da bi nas se Ti sjetio!’
32.
Tako da bi Ja, kao Otac koji pruža Svoje ruke prema vama, mogao odgovoriti: ‘Ono, za što
sam vas stvorio, imenom, (djeca Moje ljubavi!) Moja djeca. Amen. Amen. Amen.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Tajne Života – 9’ G.Mayerhofer
***
206
†***

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

pogledaj pdf

Popratno pismo 1. 3 godina generacija 2011!

smrt nije kraj - Zupa

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

Prezentacija (pdf 2624KB)