MUCANJE JE ČUĐENJE U SVIJETU Mucanje je zasigurno

Ove pričice nastale su iz rada s predškolskom i školskom djecom, a objavljivane su u dječjem književnom
časopisu "Radost" od 2007.-2008. godine.
MUCANJE JE ČUĐENJE U SVIJETU
Mucanje je zasigurno najprepoznatljiviji govorni poremećaj, poznat još od davnih vremena i
Demostena koji je sam sebi otklonio mucanje i postao najpoznatijim govornikom svih
vremena. Demosten nije koristio nikakve posebne metode i tehnike, jer ih u to doba, staroga
vijeka nije bilo, već se domislio, te stavio nekoliko kamenčića u usta i tako govorio
vježbajući. Potom je ošišao jednu polovicu glave, zatvarao se u posebno sagrađenu podzemnu
sobu gdje je uporno vježbao po nekoliko mjeseci sve dok mu kosa ne bi ponovno narasla kako
bi mogao bez srama izaći među ljude. Neke Demonstenove tehnike i mi danas koristimo u
malo modernijem i tehnički opremljenijem ruhu kako bismo pomogli djeci prevladati i
otkloniti mucanje. Mucanje predstavlja poremećenu ritmičnost i brzinu govora, pri čemu se
čini kao da dijete ne može izgovoriti riječ, pa nekoliko puta ponavlja početno slovo ili slog, a
istovremeno podiže ramena, žmirka očima, zabacuje glavu, krivi se na jednu stranu ili izvodi
slične pokrete glavom i tijelom kako bi pomogao sam sebi. Najčešće se muca na suglasnicima
(npr.p, t, k, m, n), a djeca koja mucaju znaju često izbjegavati riječi koje su im duže i
nepoznate, za koje unaprijed predvide da ih neće moći izgovoriti, oklijevaju za vrijeme
govora, čine predugačke pauze, često zastajkuju, koriste poštapalice (ovaj, onaj, pa). Nerijetko
se pri govoru znoje, gutaju «knedle», znoje im se ruke, i jednostavno, boje se govoriti. Radi
se o pravom, sekundarnom mucanju, i potrebno je potražiti pomoć logopeda, ali i drugih
stručnjaka poput psihoterapeuta koji će im pomoći kako savladati strah, steći samopouzdanje,
biti uporan i čvrst kao Demosten. Mucanje nije rijedak poremećaj, nije ni ne otklonjiv, postoje
brojne metode i načini za njegovo otklanjanje, pa više niti ne izaziva čuđenje. Čak štoviše
brojni su poznati ljudi kao mali mucali i kako bi ga svladali počeli u ili pjevati, poput
Gibonnija ili igrati nogomet poput Slavena Bilića. Zbog pjevanja i nogometa postali su
poznati i popularni, a mucanje je samo nešto što im je pomoglo da otkriju svoju darovitost i
spominju se toga samo da bi ohrabrili djecu u svom naumu da budu uporni i ustrajni.
Oliver ide u četvrti razred, uvijek je nasmijan i dobre volje mada muca i svjestan je toga.
Uporan je u namjeri da se oslobodi mucanja, dva puta tjedno odlazi kod logopedinje, vrijedno
radi. Bez pogovora, mada vidno nevoljko, sluša i Mozarta i njegov klavirski koncert od 6
minuta i 30 sekundi znajući da će poslije toga biti opušteniji i spremniji za slijedeće vježbe.
Napreduje sve bolje, i tome se veseli. Oliver se voli kupati i plivati, roditelji ga često vode na
Ove pričice nastale su iz rada s predškolskom i školskom djecom, a objavljivane su u dječjem književnom
časopisu "Radost" od 2007.-2008. godine.
bazen pri čemu vodi računa o tehnici plivanja i disanja, a pravilno disanje je jako važno u
otklanjanju mucanja i inače za pravilno i lijepo govorenje. Plivanjem se jačaju pluća i vježba
koncentracija, mišići se istovremeno opuštaju i jačaju, a sve to će Oliveru, uz logopedske
vježbe, pomoći da prevlada i pobijedi svoje mucanje. I što je najvažnije, Oliver se ne srami, ni
sebe ni svoga govora, voli djecu, ima prijatelje, duhovit je, razdragan, i pored svega dobar
učenik. Često se sam javlja da pred cijelim razredom pročita štivo, a nerijetko to čini bez
greške, za što ga cijeli razred i učiteljica, nagrade velikim pljeskom!