SADR@AJ 6 FOTOinfo novosti iz svijeta fotografije 67 MONOkut 14 FOTOreport 68 TEST 20 PUTOPIS 71 MONOkut 26 SLOBODNI STRIJELCI 72 TEST 32 TEMA BROJA 74 TEST 44 TEST 78 TEST 50 TEST 81 MONOkut 54 PUTOPIS 82 FOTOsavjeti 46TEST 83 POPIS FOTOstudija - partnera 62 DIGIškola 86 Cjenik Foto Opreme Salon fotografije Osijek 2002 Irska izbor najboljih pristiglih fotografija Makro fotografija Fuji S2-pro Hasselblad X-pan Madagaskar, 2. dio Sony DSC-P9 Škola digitalne fotografije FOTOmag br. 2. 09/2002. www.fotomag.net tel/fax: +385 1 3640-112 [email protected] IZDAVAÈ: RT 2000 d.o.o. Fallerovo Šetalište 70 tel/fax + 358 1 3012-615 [email protected] GLAVNI UREDNIK: Igor Leskovar SURADNICI:Nikolina Silla, Ivona Denk, Darko Horvatiæ, Damir Tiljak, Vlado Šantiæ, Igor Savatoviæ Pentax Optio 230 Epson Stylus Photo 950 Olympus Camedia E-20 P Canon PowerShot A-100 TAJNICA REDAKCIJE: Nina Lièina LEKTURA: Rajna Golubiæ PRELOM: Igor Gorkiè SKENIRANJE I IZRADA FOTOLITA: RT 2000 d.o.o. TISAK: Z. T. ZAGRAF FOTO NA NASLOVNICI: Damir Tiljak Poštovani FOTOmagovci! Kao što smo najavili, drugi je broj pred vama! Primili smo puno vaših mailova i pisama – svima najljepše zahvaljujem u svoje ime i u ime ostalih èlanova redakcije. Takoðer se nadam da æe projekt prodisati punim pluæima i da je ovo poèetak duga druženja. Isto tako zahvaljujem i onima koji su uputili konstruktivne kritike, te se nadam da æe veæ od ovog broja uoèiti neke sitne ali bitne promjene. Zahvaljujem svima koji su poslali svoje radove, uz napomenu da ste premašili sva oèekivanja, te se nadam da æe odaziv ostati ovakav i dalje. Od ovoga broja nadalje objavljivat æemo dosta vaših fotografija, a, kao što sam obeæao, svi objavljeni radovi bit æe simbolièno nagraðeni. Takoðer bih molio da pokušate pratiti prilièno stroge kriterije po kojima objavljujemo fotografije, te da nam ne šaljete radove po principu “možda proðe”. Ako vam rad ne bude objavljen odmah , ne gubite nadu – fotkajte dalje, napredujte uz nas, radite na sebi, rezultat neæe izostati. Osobno sam viðao dosta ljudi koji su isprva prilièno loše fotkali, ali su uèili, èitali, išli na izložbe i, ono najvažnije – puno fotkali i s vremenom veoma napredovali. Nasuprot tomu, znam ljude èije je prvi ispucani film izgledao bolje nego trideseti, jer su tvrdoglavi, prepotentni, smatraju da ne trebaju savjete i kritike jer su prirodno nadareni i nesuðeni majstori fotografije koje nitko ne shvaæa. Savjet je: treba puno fotkati, ali o svakom okidanju treba promisliti i ne treba slikati baš sve što vam se naðe u vidokrugu. Nedavno sam bio svjedokom prepucavanja dvaju fotografa: jedan je izjavio da je u relativno kratkom vremenu ispucao više od deset tisuæa fotografija. Poslužit æu se primjerom, kako bih iznio svoj pogled na takvu hiperprodukciju: Zamislimo da imamo golemu memorijsku karticu od 100 Gb. Nema je u proizvodnji, niti u najavama, ali je samo pitanje vremena kad æe se pojaviti. Imamo i robustan foto-aparat koji dozvoljava da ga privezanog sajlom vuèemo iza auta od Zagreba do Splita (možda ipak malo manje vjerojatno nego kartica, ali nikad se ne zna). Umetnemo karticu u aparat, podesimo na kontinuirano okidanje i krenemo prema Splitu. U ta èetiri sata (vožnja se odvija u kasno proljeæe, a ne u špici turistièke sezone) aparat klaparajuæi cestom iza auta, uz brzinu od cca 1 slike u sekundi okine otprilike èetrnaest tisuæa fotografija. Spreman sam se okladiti da æe od tih èetrnaest tisuæa fotografija otprilike 20 biti odliènih! Postavlja se pitanje je li to bit igre? Naime, sluèaj ne èini majstora i bio bih sretniji rezultatom da je netko od 50 ispucanih fotografija napravio 5 dobrih. Silna želja da slikate sve što vidite smanjuje vam koncentraciju i pažnju usmjeruje samo na nervozno pritiskivanje okidaèa. Postajete stroj za okidanje koji bezglavo juri okolo i broji sedam tisuæa petstopedest dva, sedam tisuæa petstopedest tri... Savjet: ogranièite se na neku razumnu kolièinu fotografija koju u jednom danu možete ispucati (npr. 20). Pokušajte se kritièno odnositi prema izboru motiva, pogledajte s koje strane vam pada svjetlo, kadrirajte, razmislite još jednom i okinite. Nemojte zlorabiti digitalni medij zato jer je fotkanje digitalcem “besplatno”. Takoðer sam generalno primijetio da je kvaliteta radova koji nam stižu mailom lošija od radova koji pristižu poštom. Pretpostavljam da to nema veze s tehnikom uz pomoæ koje su fotografije snimljene, nego s èinjenicom da je puno lakše file poslati mailom nego razviti fotku, strpati u omotnicu, napisati adresu, odnijeti na poštu, ispuniti obrazac za preporuèenu pošiljku i to još platiti. Iznenadila me i èinjenica da je više radova pristiglo poštom u obliku fotografija ili CD-a nego mailom. Onima koji šalju fotke savjetujemo da budu najmanje formata 10 x 15 cm, a preporuka je 13 x 18 cm. Ako fotke šaljete mailom, a slikane su digitalcem, pošaljite nam izvorni file bez mijenjanja rezolucije. Skeniranje vam ne bih preporuèio, ako nemate prilièno mnogo iskustva, a iskusni æe skeneristi znati podesiti i parametre skeniranja za reprodukciju u našem èasopisu. Nikako nemojte datoteke koje su izvorno bile u JPEG formatu obraðivati i ponovo spremati kao JPEG, jer æe gubitak kvalitete biti prilièno vidljiv. Stiglo je nekoliko omotnica naslovljenih na FOTOmag – za foto natjeèaj. Naglašavam da u FOTOmag-u (zasad) nije raspisan nikakav natjeèaj, te da su sve objavljene fotke jednako rangirane i nagraðene. U vezi s pretplatom mogu jedino reæi da æe u nekom od sljedeæih brojeva izaæi kupon za preplatu, pa vas molim da se do tada strpite. Poziv za suradnju je upuæen ljudima koji imaju novinarskog znanja i talenta, te su svoje golemo fotografsko znanje spremni na struèan i duhovit naèin podijeliti s drugima. Ako putujete svijetom i pritom fotkate, javite nam se, pa se možemo dogovoriti za objavu putopisa. Tema sljedeæega broja je noæna fotografija – oèekujemo vaše radove na tu temu. Šaljite pitanja za rubriku mali savjeti, ona je namijenjena baš tom vidu komunikacije. Izaðite iz kuæe, fotkajte, razmišljajte o tome što i kako slikate. Teško je oèekivati da situacija i foto-aparat bez fotografa èine dobru fotku. Vi ste baš onaj/ona tko odreðuje što æe, kada i kako biti na fotki, pa maksimalno iskoristite tu priliku. Puno sreæe, potražite nas sljedeæi mjesec s novostima iz Photokine. Igor Leskovar Poziv na suradnju Ako ste vièni fotografiji, i imate volje svoje znanje i umijeæe podijeliti s drugima, pozivamo Vas na suradnju. Javite se na mail [email protected] i iznesite svoje ideje i primjedbe. Ako niste internetizirani, javite se na tel 01 3640-112 i ostavite svoje podatke, adresu i broj kontakt telefona. Javiti æemo vam se èim uzmognemo. Šaljite nam svoje fotografije za rubriku SLOBODNI STRIJELCI, kao i za temu broja. Tema slijedeæeg broja je fotografiranje krajolika. Sve objavljene fotografije biti æe nagraðene. Isprika Isprièavamo se autoricama Nikolini Silli i Ivoni Denk èija su imena greškom izostavljena u potpisima njihovih radova: INTERview- Nikolina Silla i Putopis Madagaskar - Ivona Denk. Niti jedan dio ovog èasopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku bez pismenog odobrenja izdavaèa. Ne odgovaramo za istinitost podataka o autoru fotografija. Ne odgovaramo za kupnju ostvarenu na bazi informacija iz FOTOmag-a. Ne odgovaramo za materijale ošteæene prilikom dostave. Pristigle materijale ne vraæamo, osim uz izrièit zahtjev i frankiranu kovertu za povrat. Za rubriku FOTOinfo korišteni su foto materijali slijedeæih proizvoðaèa: Canon, Nikon, Hesselblad, HP, Rollei, FujiFilm, Leica, Kodak, Foveon, SIgma, Kamio, Ky ocera. U sve cijene navedene u èasopisu uraèunat je PDV, osim ako nije navedeno drugaèije. 4 FOTOinfo EISA nagrade Svoju je listu objavila i EISA (European Imaging and Sound Association), udruga 50 razlièitih magazina iz 20 europskih zemalja. Svake se godine krajem srpnja èlanovi udruge EISA okupljaju u Ženevi na izboru i dodjeli “European Awards” proizvodima koji su se pojavili na tržištu u proteklih 12 mjeseci. Nagrade se dodjeljuju najboljim proizvodima u skupinama: audio, fotografija, video, kuæno kino i mobilna elektronika. Znaèaj nagrade oèituje se i u èinjenici da je pristup vrlo fleksibilan. Unutar skupina postoje kategorije, no one se ne popunjavaju automatski – ako izborna komisija zakljuèi da se u protekloj godini nije pojavio proizvod koji zaslužuje nagradu u nekoj kategoriji, nagrada se neæe dodijeliti. “European Awards” imaju i dugu tradiciju, ove je godine bila dvadeset i prva dodjela nagrada. Proizvodi nagraðeni u skupini fotografija su: Najbolji fotoaparat: Minolta Dynax 4 Iako pripada cjenovnom razredu ekonomske klase, ovaj 35 mm SLR aparat ima sve moguænosti prvoklasnih foto-aparata. U vrlo malo i lagano kuæište (samo 315 g) ugraðen je napredan sustav automatskog izoštravanja izuzetno brzog i preciznog djelovanja s tri senzora. Uz razlièite naèine automatskog odreðivanja ekspozicije Dynax 4 nudi i ruènu korekciju ekspozicije, grupnu ekspoziciju (exposure bracketing), spot mjerenje i dvanaest korisnièkih funkcija. Zahvaljujuæi izuzetno svijetlom tražilu, automatskom premotavanju filma brzinom od 1,7 slika u sekundi i sigurnosnom zatvaranju stražnjeg poklopca pravi je užitak koristiti najnoviji europski foto-aparat godine. Najbolji kompaktni foto-aparat: Nikon Lite Touch Zoom 140 ED Jednostavno rukovanje, velik raspon zooma i izuzetna kvaliteta slike razlog su što je Nikon Lite Touch Zoom 140 ED porazio konkurenciju u ovoj kategoriji. Objektiv 38-140 mm daje oštru sliku s minimalnim vinjetiranjem pri svim žarišnim duljinama. Kljuène karakteristike su i širina polja automatskog izoštravanja, ugraðe6 no svjetlo koje pomaže sustavu automatskog izoštravanja pri lošim svjetlosnim uvjetima, bljeskalica koja ima dobro pokrivanje pri najširem kutu objektiva od 38 mm, te dobar i pouzdan sustav odreðivanja ekspozicije. Ovaj fotoaparat košta nešto više od prosjeka, ali još uvijek predstavlja izuzetno dobru vrijednost za uloženi novac. Najbolji profesionalni foto-aparat: Leica M7 Leica M7 savršen je partner modernog fotoreportera. Tradicija legendarne M serije zadržana je prigodom dizajniranja moderne izvedenice koja korisniku nudi niz novih moguænosti: automatsku ekspoziciju s prioritetom zaslona i informacijama bogato tražilo. M7 je DX kompatibilna u rasponu ISO 6 do 6400, ekspoziciju je moguæe korigirati od –3 do + 3 E.V. u koracima od 1/3 E.V. Tu je i moguænost korištenja prestižnih objektiva, a uz posebnu bljeskalicu zatvaraè je sinkroniziran do brzine od 1/1000 sekunde. Najbolji objektiv: Tamron 28-300/3,5-6,3 XR Ovaj Tamronov model najlakši je i najkompaktniji 28-300 zoom objektiv s automatskim izoštravanjem na svijetu. Iako je dugaèak samo 84 mm i težak 420 g, napredni naèini konstrukcije i kvalitetno staklo jamèe performanse bez kompromisa. Nevjerojatan raspon žarišnih duljina – od širokokutnih 28 do uskokutnih 300 mm – zadovoljava gotovo sve potrebe, a minimalna udaljenost izoštravanja je zapanjujuæih 49 cm kroz cijeli raspon žarišnih duljina. Najbolji film: Konica Centuria Super serija Novom serijom Centuria Super kolor negativ filmova Konica je znaèajno podigla standarde vjernosti reprodukcije boja. Njihova jedinstvena proizvodna tehnologija omoguæuje nastajanje velikih plosnatih Super MMC kristala, koji u klasi kolor negativ filmova postavljaju nove standarde sitnoga zrna. U tom pogledu osobito su impresivni filmovi osjetljivosti ISO 400 i 1 600. Perfektno zasiæenje i odlièna vjernost boje te dobar potencijal skeniranja sve èlanove ove obitelji (ISO 100, 200, 400, 800 i 1 600) èini pravim pobjednicima. Najbolji kompaktni digitalni fotoaparat: Minolta Dimage X Minolta Dimage X moderno je dizajniran foto-aparat razluèivosti 2 MP koja se od konkurencije razlikuje ekskluzivnim ultra kompaktnim dizajnom i munjevito brzim poèetkom rada od samo 1,8 sekundi nakon ukljuèivanja. Zahvaljujuæi neobiènoj periskopskoj konstrukciji zoom objektiva koji ne izlazi izvan gabarita foto-aparata, Minolta Dimage X ima upravo èudesan dizajn. To je i razlogom što aparat ostaje jedinstveno tanak, iako objektiv ima raspon od 37 do 111 mm. Najbolji digitalni foto-aparat: Canon Powershot G2 Canon Powershot G2 je najrobusniji i najsvestraniji digitalni fotoaparat u klasi od 4 MP. Aparat je doslovce nakrcat raznim moguænostima i specifiènostima kao što su rotirajuæi LCD, izuzetno oštar trostruki zoom objektiv i moguænost korištenja dodatne bljeskalice. Kvaliteta slike je impresivna, a baterije velikog kapaciteta omoguæuju dugotrajnu uporabu. Jedino bismo mogli poželjeti brže ukljuèivanje. Najbolji profesionalni digitalni fotoaparat: Canon EOS D60 S rezolucijom od 6 MP i zapanjujuæim karakteristikama Canon EOS D60 je ekstremno atraktivan profesionalcima i svim fotografskim entuzijastima. To je prvi digitalni SLR foto-aparat koji uz razumnu cijenu nudi kvalitetu slike jednaku kao kod najboljih profesionalnih aparata. Najbolji pisaè foto kvalitete: Epson Stylus Photo 2100 Ovo je jedini tintni pisaè koji koristi tintu na bazi pigmenta, omoguæujuæi tako ispis koji ima trajnost od 80 godina. To ga èini savršenim izborom profesionalnih fotografa. Poboljšane su i Epsonove UltraChrome tinte – sada imaju korisne karakteristike: instantno sušenje i bolji sjaj. Za svaku pojedinu boju postoji odvojena tintna patrona. Ispisane slike su prvoklasnih boja, oštrine i detalja. Najbolji skener: Epson Perfection 2450 Photo Ovaj ureðaj izuzetan je po tome što ima ugraðena èak dva sustava za brz prijenos podataka – Firewire i USB 2.0. Uz to, oštrinom skena i lakoæom korištenja pripada vrhunskoj klasi. Jedna od odliènih osobina je automatsko podešavanje velièine slike za razlièite formate negativa i dijapozitiva. Pouzdan i povoljan stolni ureðaj za skeniranje fotografija, ilustracija i filmova. Najbolja inovacija: Foveon X3 senzor Foveonova troslojna tehnologija obilježila je osvit nove ere digitalne fotografije. Dar koji ova tehnologija nudi fotografima oèituje se u poveæanoj rezoluciji i slici s manje neželjenih smetnji nastalih kao posljedica interpolacije tradicionalnih trobojnih senzora. Najbolji proizvod za obradu slike: Adobe Photoshop 7.0 Sedma verzija ovog programa donosi niz novih moguænosti. Sada Najbolji fotografski proizvodi 2002. – 2003. korisnik može sam dizajnirati neke alate i pohraniti ih za kasniju upotrebu. Za profesionalne korisnike tu su slike zaštiæene lozinkom, kako bi se onemoguæila njihova ilegalna upotreba, i Auto Color – alat koji æe automatski podesiti odnose boja. Kad se u razmatranje uzmu svi èimbenici, Photoshop 7.0 je ne samo izuzetno koristan, nego gotovo obavezan za sve koji se bave digitalnom fotografijom. Najbolji multimedijski ureðaj: Panasonic SV-AV10 Iz Panasonicovog “ewear” proizvodnog programa dolazi zapanjujuæi SA-AV10. Iako malih dimenzija ( 28 x 50 x 87 mm i 98 g), ovaj ureðaj može digitalno snimati audio, video i fotografiju. Takoðer ima moguænost digitalne audio guæiti da sasvim ovladaju svim njegovim moguænostima. – Najbolji prestižni foto-aparat: Leica M7 TIPA (Technical Image Press Association) je objavila listu najboljih fotografskih proizvoda na europskom tržištu za godinu 2002. – 2003. – Najbolji 35 mm SLR foto-aparat: Minolta Dynax 5 Minolta Dynax 5 je odlièan izbor za poèetnike i napredne fotografe. Aparat ujedinjuje lakoæu upotrebe i velik izbor moguænosti, od potpuno automatskog do potpuno ruèno kontroliranog djelovanja, a sve to u izuzetno kompaktnom i laganom kuæištu. Kontrolne su tipke postavljene tako da je Dynax 5 izuzetno ugodan za upotrebu. – Najbolji kompaktni 35 mm fotoaparat: Fujifilm Zoom Date 1300 Fujifilm Zoom Date 1300 najbolji je primjer novog dizajna kompaktnih aparata – osim modernog, uglaðenog metalnog kuæišta, tu je vrlo kvalitetan zoom objektiv. Ono što izdvaja ovaj aparat je izuzetno jednostavan naèin upotrebe, koji æe i potpunim poèetnicima omo- 8 reprodukcije. Zahvaljujuæi onscreen displayju sve su funkcije jednostavne za upotrebu. Podaci se spremaju na SD karticu, a USB suèelje omoguæuje jednostavno povezivanje s raèunalom. Panasonic je za ovaj ureðaj dizajnirao i prateæi pisaè SV-P10 koji mu savršeno odgovara i jedan je od najmanjih pisaèa u boji. SV-AV10 je pronašao svoj put do korisnika multimedije ponudivši toliko mnogo moguænosti u tako malom i elegantnom paketu. (D.T.) S rodovnikom kojeg je moguæe pratiti sve od poèetaka 35 mm fotografije, Leica M7 omoguæuje novu razinu spontanosti pri fotografiranju. Ne dovodeæi u pitanje kvalitetu po kojoj su Leica fotoaparati èuveni, u M7 su ugraðeni dragocjeni pomoæni sustavi: automatska ekspozicija s prioritetom zatvaraèa, èitanje DX koda i TTL mjerenje ekspozicije pri radu s bljeskalicom. – Najbolji objektiv: Canon EF 400mm f/4 DO IS USM Canon EF 400mm f/4 DO IS USM je prvi objektiv na tržištu koji u dizajnu koristi “Multi-Layer Diffractive Optical (DO) Element”. Tako je napravljen nevjerojatno kompaktan i lagan objektiv s kromatskim aberacijama svedenim na minimum. – Najbolja nova tehnologija: Foveon X3 èip Razvoj ovoga èipa proglašen je novim probojem u tehnologiji digitalne fotografije, te mu je, sasvim logièno, dodijeljena nagrada u ovoj kategoriji. – Najbolji dizajn: Minolta DiMAGE X Inovacija je neophodna u dizajnu foto-aparata koji u sebi objedinjuje velike moguænosti i kompaktnu formu. Da bi dostigli taj ideal, dizajneri kompanije Minolta morali su razviti potpuno novi koncept objektiva i unutrašnji raspored komponenata. Ovo je omoguæilo trostruki optièki zoom u izuzetno malom foto-aparatu. – Najbolji profesionalni proizvod: Sinar p3 S ovim su foto-aparatom profesionalni fotografi dobili spretan alat, posebno dizajniran za rad i s klasiènom i s digitalnom fotografijom. Manji od ostalih tehnièkih aparata, ovaj u švicarskoj maniri precizno napravljen ureðaj, potpuno je integriran u Sinarov modularni sistem koji omoguæuje upotrebu klasiènog 4 x 5 filma ili digitalnih leða Sinarback, za koje je posebno optimiziran. – Najbolji film: Kodakovi unaprijeðeni T-Max filmovi Poboljšani 100TMX i P3200TMX filmovi proglašeni su znaèajnim unaprjeðenjem u odnosu na veæ ionako odliènu obitelj crno-bijelih filmova. Ovo je dokaz da je Kodak posveæen razvoju tradicionalnih fotografskih proizvoda – zakljuèila je komisija za dodjelu nagrade. – Najbolji digitalni foto-aparat u potrošaèkoj klasi: Canon PowerShot S40 Kombinacija instantne slike digitalne fotografije i velikih moguænosti potrebnih fotografimaentuzijastima jamèi da ovaj fotoaparat može ponuditi svakomu HP Photosmart 850 Tvrtka Hewlett-Packard Company predstavila je HP Photosmart 850 – novi digitalni foto-aparat koji ima sliku ukupne razluèivosti od 4,13 MP i osmerostruki optièki zoom (ekvivalentne vrijednosti za 35 mm objektiv: 37 – 300 mm). Elektronièko tražilo HP Photosmart 850 modela oponaša tražilo SLR foto-aparata. Nakon snimanja autor može pregledavati, revidirati i ureðivati fotografije i video isjeèke na komfornom 5 cm (2 inèa) LCD zaslonu. Uz to, korisnici svoje fotografije mogu pohranjivati na 16 MB Secure Digital (SD) memorijskim karticama. ISO osjetljivosti, boja, ravnoteže bijele boje, prioriteta brzine i otvora zaslona. Osim statiènih fotografija, HP Photosmart 850 omoguæava i bilježenje uspomena i zvuka u obliku video i zvuènih isjeèaka u trajanju do 60 sekundi. Ovaj foto-aparat nudi i širok raspon intuitivnih ruènih kontrola koje korisnicima pružaju priliku za prilagoðavanje postavki i osiguravaju preciznu fotografsku kontrolu. Ruène kontrole omoguæavaju korisniku definiranje ekspozicije, 9 ponešto. Visoka rezolucija, svestran objektiv, odlièan grafièki LCD panel, te sofisticirani sustavi izoštravanja i mjerenja svjetla, usavršeni tijekom godina razvoja, osiguravaju prvoklasne rezultate u najrazlièitijim uvjetima snimanja. – Najbolji digitalni foto-aparat u “prosumer” klasi: Olympus Camedia E-20P Nekadašnja srednja klasa dobila je novo opisno ime “prosumer”. Naziv skovan od rijeèi professional i consumer trebao bi nam objasniti da su aparati iz te klase na granici profesionalnog ureðaja i ureðaja široke potrošnje. Evo što kažu èlanovi komisije: slika najviše kvalitete u kombinaciji s integriranom SLR platformom èini ovaj aparat svestranim alatom entuzijasta i profesionalaca podjednako. Konstruktori su prepoznali važnost brzog rada i uspješno ga realizirali u praksi. Kvalitetan zoom objektiv osigurat æe èiste i jasne slike, a širok spektar funkcija omoguæuje fleksibilnost djelovanja u svim uvjetima. – Najbolji SLR digitalni foto-aparat: Canon EOS 1D EOS 1D je najbrži ikad napravljen digitalni SLR i prvi koji zaista omoguæuje brzinu snimanja koja je kompatibilna snimanju filmom. Brzina od 8 snimaka u sekundi i zanemarivo kašnjenje prigodom okidanja omoguæili su korištenje digitalnog foto-aparata sportskim fotografima koji rade u takmièarski orijentiranim sredinama. Datoteka velièine 12 MB zadovoljit æe i najviše standarde kvalitetne reprodukcije. Brzina i kvaliteta slike podržani su efikasnim programskim rješenjima i vrhunskom konstrukcijom preuzetom iz Canonovog najboljeg profesionalnog foto-aparata EOS 1V. Ovim je aparatom Canon postavio nove standarde digitalnog snimanja. Novi HP mat papiri Tvrtka HP predstavila je nove, unaprijeðene inaèice HP Premium Plus mat fotografskih papira A4 formata. Zahvaljujuæi novom mat premazu, papir odbija manje svjetlosti od sjajnih papira, što ga èini idealnim za uokvirivanje i druge oblike prikazivanja. Ove su moguænosti dodatno osnažene iznimnom otpornošæu na blijeðenje: pri ispisu na novim HP-ovim šesterotintnim pisaèima i s HP No. 57 trobojnim i No. 58 fotografskim ulošcima s tintom, kako tvrde iz HP-a, slike na ovom papiru odolijevaju blijeðenju dulje od 10 – Najbolji profesionalni digitalni proizvod: digitalna pozadina Kodak ProBack 645 Ovaj proizvod omoguæuje profesionalnim fotografima koji koriste digitalnu fotografiju dosad neviðenu kombinaciju slobode rada i kvalitete slike. Više nema ogranièenja u preuzimanju posla bilo koje vrste. Kodak ProBack 645 prva je digitalna pozadina koja omoguæuje potpunu portabilnost, dopuštajuæi tako rad na terenu bez posebnih spajanja na dodatne vanjske ureðaje. Kvalitetan dizajn omoguæuje potpunu integraciju s Mamiya i Contax 645 sustavima. Jednostavnost upotrebe podržana je velikom rezolucijom koju osigurava Kodakov pouzdani senzor od 16 MP. – Najbolji kamkorder: Sony DCR-TRV40/50 Zahvaljujuæi kvalitetnom CCD-u rezolucije 1,5 MP i Carl Zeiss objektivu s deseterostrukim rasponom zooma, ovaj kamkorder nudi kombinaciju izuzetno velikog raspona moguænosti i nevjerojatno kvalitetne slike. Sony DCRTRV40/50 ima prvoklasne moguænosti editiranja, DV i AV ulaze i izlaze, te USB streaming. Ekran velièine 3,5 inèa s kontrolama na dodir omoguæuje iznimno dobro pregledavanje snimljenog materijala u samoj kameri. Tu su i Super SteadyShot i Super NightShot koji omoguæuju snimanje u vrlo teškim uvjetima. Izrazito povoljna cijena i sve navedene karakteristike osigurali su ovom kamkorderu sigurnu pobjedu. – Najbolji skener: Nikon Super Coolscan 8000 ED optièkoj rezoluciji od 4000 dpi, skenirane slike su izvrsnih detalja i oštrine. Moguænost korištenja DigitalICE tehnologije u skeneru srednjeg formata drastièno smanjuje vrijeme u postprodukciji, pa je proces skeniranja znatno ubrzan. – Najbolji pisaè: Epson Stylus Photo 2100 Ovim je pisaèem Epson ponudio dobitnu kombinaciju koja, osim ispisa u boji, omoguæuje i pravi crnobijeli ispis s pigmentnim tintama otpornim na blijeðenje. Konstruktori su uveli èak sedam tintnih patrona s razlièitim nijansama sive boje, izbjegavši tako potrebu emulacije raznih nijansi sivog uz pomoæ tinte u boji. – Najbolji softver: Apple iPhoto 1.1 Organiziranje dobrog kataloga izuzetno je važno pri radu s digitalnim foto-aparatima. Bez takvog programa korisnici se brzu naðu zatrpani gomilom digitalnih datoteka, èija se imena razlikuju samo u nekom od brojeva. Apple iPhoto 1.1 rješava taj problem na vrlo jednostavan naèin: intuitivnim suèeljem moguæe je organizirati katalog velike kolièine slika sa samo nekoliko poteza mišem. Novi Konica digitalci – Najbolji papir za tintne pisaèe: Tetenal Premium Fine Art Glossy Paper Papir za tintne pisaèe ubrzano postaje važan fotografski proizvod. Tetenal – jedan od najznaèajnijih nezavisnih proizvoðaèa papira, novim je proizvodom predstavio papir pogodan za realistiène ispise, koji daje bogatstvo detalja i suptilne nijanse boje. (D.T.) Ovaj skener postavio je nove standarde stolnog skeniranja filmova do formata velièine 6 x 9 cm. Zahvaljujuæi 42-bitnoj obradi i tradicionalnih fotografija. Otpornost na blijeðenje poveæana je zahvaljujuæi višeslojnom premazu papira, koji pri upijanju tinte bubri i blokira njezino širenje, štiteæi je od oneèišæenja iz zraka koja uzrokuju blijeðenje, te zahvaljujuæi novim patentiranim kemijskim formulama tinti i ekskluzivnom novom kolorantu koji se koristi u ispisnim ulošcima za HP-ove šesterotintne ispisne sustave. Uz poveæanu gramažu od 240 g/m2, novi HP Premium Plus mat fotografski papir je vrlo robustan, što mu daje istinski dojam tradicionalne fotografije i olakšava višekratno rukovanje. Papir je dizajniran tako da ima jedinstvenu, posebno teksturiranu poleðinu koja onemoguæava da se listovi u izlaznoj ladici pisaèa meðusobno slijepe. Stoga korisnici mogu ispisivati veæi broj primjeraka bez nadzora i bez brige da æe se ispisani primjerci oštetiti. Poleðinski premaz takoðer onemoguæava kovrèanje papira pri izlasku iz mehanizma pisaèa. Korisnici dobivaju glatke fotografske ispise kojima mogu bezbrižno rukovati, te ih spremati u okvire ili foto-albume. Papir æe se prodavati u paketima od 20 listova. Konica je izbacila na tržište dva nova digitalna foto-aparata: Digital Revio KD-400Z i KD-310Z. Njihova je posebnost u tome što podržavaju i SD/MMC i Sony Memory Stick medije za pohranu. Ovo su ujedno prvi digitalni fotoaparati koji nisu proizvod tvrtke Sony, a podržavaju Sony Memory Stick medije. KD-400Z ima rezoluciju od 4 MP i trostruki optièki zoom, a KD-310Z ima rezoluciju od 3 MP i isti objektiv. Najmanji najlakši u svojim klasama, aparati imaju kuæište od nehrðajuæeg èelika i kvalitetan Hexanon zoom objektiv koji nakon prestanka rada ulazi u kuæište. Novi Kodakovi kolor papiri i filmovi Iz Kodakovih proizvodnih pogona u svijet je krenuo novi film iz obitelji Portra – ISO400 Ultra Colour (UC). Film je namijenjen komercijalnoj fotografskoj upotrebi koja zahtijeva vrlo zasiæene boje. U Kodaku tvrde da ovaj film, iako daje vrlo intenzivne boje, ima prirodnu reprodukciju boje kože i vrlo sitno zrno. Kodak je predstavio i dva nova papira za fotografije u boji. Portra Endura je papir niskoga kontrasta koji je, kažu, idealan izbor za portrete, studijske fotografije i vjenèanja. Supra Endura je papir veæeg kontrasta i zasiæenja boje; vjeruje se da æe biti dobar izbor za dokumentrane i komercijalne fotografije. Nova generacija papira ima poboljšanu stabilnost slike – trajnost na njima izraðene fotografije procijenjena je na oko 200 godina. Meðu ostalim karakteristikama navodi se poboljšano zasiæenje boje, veæa kompatibilnost fotografija napravljenih na optièkim i digitalnim printerima, manja osjetljivost na varijacije u procesu i manja potrošnja kemikalija prigodom razvijanja. Ovi papiri daju najbolje rezultate s Kodak Professional Portra filmovima, iako su potpuno kompatibilni sa svim ostalim filmovima. 11 REPORT Salon fotografije Pojedinaèna fotografija, 1. nagrada: Tomislav Hajek ILUZIJA Osijek 2002. Fotografiranje je vrlo raširen hobi, mnoštvo amatera ga ozbiljno i sustavno prakticira. Rezultat toga je velika kolièina fotografija. Koja je njihova sudbina, što autori s njima rade? Vjerovali ili ne – izlažu ih, šalju na razlièite salone. U nizu kvalitetnih salona fotografije u Hrvatskoj je i Salon fotografije Osijek. Ove je godine 95 autora poslalo 419 radova, od kojih je odabrano 120 najboljih. Tematika je raznovrsna, a po broju poslanih i odabranih oèita je dominacija fotografije u boji. Odabrani radovi bili su izloženi u Gradskoj galeriji Waldinger i otisnuti u popratnom katalogu. Predstavljamo vam dio odabranih radova. Možda vas potaknu da dogodine pošaljete poneku fotografiju. (D. Tiljak) Pojedinaèna 14 fotografija, 2. nagrada: Pojedinaèna fotografija, 3. nagrada: Adriana Tošiæ HOME SWEET HOME Ana Bakiæ U MREŽI 15 Kolekcija Kolekcija Kolekcija 16 fotografija, 1. fotografija, nagrada: 1. nagrada: Irena Mato{eviæ FORMA 1 Irena Mato{eviæ KROVOVI Kolekcija fotografija, 1. nagrada: fotografija, 2. nagrada: Eduard Strenja DVA SVIJETA Kolekcija fotografija, 2. nagrada: Eduard Strenja JULIJAN ISTRIJAN Irena Mato{eviæ FORMA 2 Kolekcija fotografija, 2. DOMINGA nagrada: Eduard Strenja PRIJATELJ IZ SANTO Kolekcija fotografija, 3. nagrada: Hrvoje Petriæ TIMELESS CYCLE 17 Kolekcija Kolekcija 18 fotografija, fotografija, 3. 3. nagrada: nagrada: Hrvoje Petriæ PETROVAC 2 Hrvoje Petriæ SNOW WAVES Kolekcija fotografija, Pohvala: Vesna Pleše GEOMETRIJA BOJA Kolekcija fotografija, Pohvala: Vesna Pleše MORE SANJA Kolekcija fotografija, Pohvala: Vesna Pleše NE DIRAJ ME Kolekcija fotografija, Pojedinaèna Pojedinaèna fotografija, Pohvala: Pohvala: fotografija, Vesna Pleše ULAZ U PROŠLOST Pohvala: Dražen Bota PROCES III Goran Antiæ TRAGOVI 19 PUTOPIS IRSKA Zemlja trave i vode piše: Silvia Ferenac snimila: Romina Dušiæ Što to zemlju prilièno jednoliènog pejzaža i æudljivog neba èini tako privlaènom sve veæem broju turista? Promišljena turistièka ponuda temeljena je na bogatoj prošlosti, ali i prirodi. Cijeli otok izgleda poput nepregledna travna tog tepiha obrubljenog grebenima, izmeðu kojih se nerijetko pružaju duge, pješèane plaže, ljenèare stada ovaca, goveda i konja, uživaju ljubitelji golfa. Kad ugledate napušteni dvorac na pješèanom sprudu, tristo metara visoke hridi o koje romantièno udara ocean, popijete piæe u lokalnom pubu i ugodno se iznenadite kad se raspitivanje za neko mjesto razvije u srdaèan razgovor, ili kad vas Dubliner zaustavi na ulici i ponudi pomoæ a da to niste ni tražili, reæi æete: “Ovamo se valja vratiti!” Osjeæat æete se kao kod kuæe, bez obzira na visoke cijene roba i usluga, jer – irski je standard ravan skandinavskom, a stopa nezaposlenosti vrlo niska. To je posljedica velikog ekonomskog porasta koji je uslijedio posljednjih nekoliko godina, nakon smanjenja poreza i inflacije što je Irsku uèinilo privlaènom velikim multinacionalnim tvrtkama, posebice informatièkim i kemijskim. Republika Irska broji oko 3,5 milijuna stanovnika, a u glavnom gradu Dublinu živi gotovo treæina njih (dubh linn, irski “crna bara”, zove se još i Baile Atha Cliath). Grad, gotovo bez nebodera, posljednjih je godina poprimio kozmopolitski duh prihvativši mnogobrojne useljenike 21 iz cijeloga svijeta. To financijsko i politièko središte Republike Irske ima tek nekoliko impresivnijih graðevina: zgradu Custom House, Four Courts, Dublin Castle, Trinity College, St.Patrickís Cathedral. Svakako treba posjetiti muzej srednjovjekovnog Dublina – Dubliniu, moderan Guinessov muzej i trgovinu unutar tog ogromnog kompleksa gdje se proizvodi najpoznatije crno pivo na svijetu. A u ulici pubova i kulture – Temple Bar – zajamèen je dobar provod. Okolica Dublina nije manje zanimljiva. Prigradska željeznica može vas povesti na jug do zaljeva Killiney i istoimene bajkovite plaže, ili na sjever do slikovitog ribarskog gradiæa Malahide. Megalitne grobnice i keltska svetišta Newgrange, Knowth i Dowth smješteni su samo sat vremena vožnje od Dublina, uz rijeku Boyne, poznatu i po bitki u kojoj su Englezi 1690. godine pobijedili Irce i zavladali otokom. Tu pobjedu svake godine obilježavaju tzv. naranèasti redovi protestanta u Belfastu. Belfast je grad tužne sadašnjosti i prošlosti, u kojem se živi ignorirajuæi bombe u susjedstvu. Centar je lijepo i moderno ureðen, a popularni crni taksi odvest æe vas u opasnije dijelove, gdje se dogaða ono o èemu ste slušali u vijestima – u èetvrti sumorna ugoðaja, gdje usred sivila strše žarko obojene ideološke “freske” katolièkih republikanaca, koji zagovaraju pripojenje Sjeverne Irske Republici Irskoj, i protestant skih lojalista odanih engleskoj kruni. “Smrt je ovdje stvarnost, a mržnja dio života.” Tim je rijeèima taksist opisao irski politièki problem, tzv. the Troubles, koji je izgubio na žestini otkad je 1997. potpisan mirovni sporazum. U Sjevernoj se Irskoj (koja od Republike nije odijeljena fizièkom granicom) od zanimljivosti istièu pravilni šesterokutni stupovi vulkanskog podrijetla – the Giantís Causeway, te poznata distilerija whiskeyja Bushmills iz 17. stoljeæa. Keltsko naslijeðe živo je na zapadnoj obali, gdje se i danas govori jednim od najstarijih indoeuropskih jezika keltske grupe – irskim. Iako se njime koristi samo 10 posto stanovnika, zemlja je službeno dvojezièna, pa se valja pripremiti na mnoštvo natpisa na irskom. Na zapadnoj su obali popularne turistièke destinacije otoci Aran, nacionalni park Connemara, prekrasan gradiæ Galway, stotinu metara visoke klisurine Cliffs of Moher, poluotok Dingle s istoimenim ribarskim mjestom i poznatom, kilometrima dugom pješèanom plažom Inch Beach, te turistièkim putem, tzv. Ring of Kerry, kroz podruèje šuma i jezera na samom jugu. U blizini grada Corka je dvorac Blarney, gdje se za nekoliko eura prodaje dar elokventnosti (ljubi se dio zidina), nešto sjevernije Rock of Cashel – najljepši srednjovjekovni dvorac, te grad Kilkenny, u kojem se može uživati u tradicionalnoj irskoj glazbi. Turistièke agencije preporuèit æe vam zapadnu obalu i, dakako – Dublin. No, odluèite li se za neki drugi dio zemlje, neæete pogriješiti, jer jedinstven irski duh, britki smisao za humor i duboko poimanje života prožimaju cijeli otok, tu malu zemlju koja je odgojila Oscara Wildea, Jamesa Joycea, Georgea Bernarda Shawa, Williama B. Yeatsa, Samuela Becketta i mnoge druge velike umjetnike. 25 SLOBODNI STRIJELCI Dalibor Marinkoviæ A-JOJ Alen Nemeèek Božica Radinoviæ U POKRETU Alen Božièeviæ MLADOST 2 26 27 Velimir Trnski ISPOD EIFFELA Vlado Šantiæ KETI Bojan Bonifaèiæ BRODIÆI 28 29 Damir Martinoviæ POSAVSKA SVINJA Zvonimir Kišiæ Robert Bogolin 30 Marija Hajdiæ MURVA 31 TEMA BROJA Oprema za krajolike KRAJOLICI FOTO: Alen Nemeèek pišu: Nikolina Silla, Damir Tiljak Fotografije krajolika mogu biti impresivne slike prirode, oda prostranstvima koja nas okružuju, ali èesto se zadrže tek na puno puta viðenim motivima s razglednica. Tko voli snimati krajolike, neæe štedjeti na vremenu – on æe promatrati vrijeme! Ovisno o svjetlu, isti æe motiv u razlièito doba dana izgledati drukèije. Znalci promatraju motiv, bilježe kut pada svjetla na motiv, vrijeme i mjesto gdje su bili i – èekaju, jer propustiti trenutak znaèi propustiti dobru fotografiju. Samo strpljiv promatraè može uoèiti mijene prirode koja se pred njim otvara i može uhvatiti ugoðaj odreðenog krajolika. S obzirom da to znaèi provesti dan, a možda i više, u prirodi, fotograf mora biti dobro opremljen. Sva potrebna tehnièka sredstva moraju uvijek biti pri ruci. Širokokutni objektiv neizbježan u stvaranju perspektive i dubine krajolika, ali i drugi objektivi, filtri èija je namjena najznaèajnija upravo u snimanju krajolika, dobar stativ i mnoga druga tehnièka pomagala možda æe opteretiti ramena i leða, ali bez njih je nemoguæe. Nemojmo zaboraviti èinjenicu da je i fotograf samo ljudsko biæe, pa bi mu se moglo dogoditi da u èekanju na pravi trenutak ogladni. A kad je sve spremno i pustolovina zapoène, izbrišite iz glave pravilo da su krajolici iskljuèivo ravnice horizontalno postavljene u kadar i snimljene širokokutnim objektivom. Krajolik mora odražavati ugoðaj mjesta, a detalji nerijetko sadrže izražajnija obilježja od pustihtotala. I budite spremni na sve, na nepregledne travnjake pune sitnih životinjica i kukaca, na blato, tumaranje po stijenama i na dobro provedeno vrijeme. (N.S.) 32 Što ponijeti sa sobom? – neizbježno je pitanje prije polaska na put. Odgovor ovisi o tome kamo ste se zaputili, koje prijevozno sredstvo koristite, koliko dugo ostajete na odreðenom mjestu i kakve rezultate želite postiæi. Za snimanje atraktivnog krajolika èesto se treba zaputiti u nedirnutu prirodu, daleko od gradova i utjecaja èovjeka. Boravak u prirodi ponekad donosi spoznaju da smo zapravo samo malen dio veæe cjeline. Kako tu velièinu prenijeti na fotografiju? Kako napraviti inverziju i nešto veliko, što nas okružuje, staviti na komadiæ papira kojeg držimo u rukama? Odgovor leži u formatu. Za krajolike je, osim kvalitetne fotografije, poželjan i velik format papira, a na tom se papiru mora vidjeti svaka travka ili cvijet, svaki detalj. Zato su za snimanje krajolika najbolji foto-aparati velikog formata. Tako je snimao i Ansel Adams, vjerojatno najpoznatiji fotograf krajolika svih vremena. Putovao je u svom karavanu s aparatom velikog formata i gomilom opreme. Kad se dalje nije moglo automobilom, natovario je opremu na magarca, mulu ili konja, što god se našlo u blizini, i nastavio svoje fotografsko hodoèašæe. Teško da æemo danas naæi nekog tko je tako opsjednut kvalitetom da je spreman nositi opremu velikog formata na magarcu. Vjerojatnije je da bi ga na lokaciju spustili helikopterom. No tu postoji zamka, odvojenost od prirode. Adams je vrijeme provodio u prirodi, upijao je i prenosio na svoje fotografije. Fotografiranje iz automobila nije baš najbolji naèin uspostavljanja odnosa s motivom. Pokušajmo ipak biti malo realniji. Postoje fotografi koji žive iskljuèivo od fotografija što ih prodaju preko agencija (stock photography). Oni potroše i više od 100 tisuæa dolara godišnje na fotografije za koje ne znaju hoæe li ih itko kupiti. Daju ih posrednièkim agencijama, koje ih uvrste u svoje arhive i kataloškim putem prodaju krajnjim korisnicima. Fotografije moraju biti umjetnièki i tehnièki besprijekorne, jer se nikad ne zna za što æe biti korištene, za kalendar ili foto-tapetu. Za takve je fotografije standard srednji format, a fotografi dobro znaju što ponijeti sa sobom i kako to transportirati. Za kraj nam ostaje format od 35 mm. To je ujedno i najèešæi izbor veæine fotografa. Naoružani dobrom optikom, kvalitetnim filmom i èvrstim stativom oni se uzdaju da æe krajnji ishod biti povoljan i dovoljno kvalitetan. Kao što smo veæ rekli, što nositi sa sobom ovisi o nizu èimbenika. Za snimanje FOTO: Dario Jurjeviæ krajolika širokokutni je objektiv najèešæi izbor veæine fotografa. On æe, bez žrtvovanja dubinske oštrine, grandioznu scenu pred aparatom u cijelosti prenijeti na film. Možemo, dakle, zakljuèiti da uz foto-aparat kao minimalan dodatak treba ponijeti jedan kvalitetan zoom objektiv širokog kuta, kao što je npr. 20-40 mm i èvrsti stativ. Ako pripadate onima kojima je važan svaki gram, kao što su alpinisti, slobodni penjaèi, biciklisti ili planinari, obradovat æe vas vijest da je fotografska oprema lakša no ikad prije. Minolta je upravo predstavila dva nova ultra lagana foto-aparata: Dynax 5, težine 335 g, i Dynax 4, koji je s težinom od samo 315 g trenutno najlakši SLR foto-aparat u svijetu. U svakom sluèaju smanjite potrebnu opremu na minimum. Ako idete na duži put, ponesite dva kuæišta i dva-tri kvalitetna zoom objektiva, npr. kombinacije 24-70 i 75-300 ili 20-40, 35-135 i 100-300 trebale bi zadovoljiti sve vaše potrebe. Volite li više oštrije primarne objektive, žarišne duljine od 20, 35, 50 i 105 ili 135 mm trebale bi biti dovoljne. Ponesite barem jedan objektiv koji možete koristiti za makrosnimanje. Iako idete snimati krajolike šteta je propustiti odliène prilike za dobre makrofotografije koje æe vam se ukazati u prirodi. Baš zbog toga nije naodmet ponijeti i neku manju bljeskalicu, ako nije ugraðena u kuæište. Bez obzira na kvalitetu koja je u zadnje vrijeme sve bolja, ponesite bar dva paketa rezervnih baterija. Meni se jednom dogodilo da je u potpuno novom paketu poznatog proizvoðaèa jedna baterija bila neaktivna. Filtri su obavezni: za fotografiju u boji ponesite UV (ili skylight) i polarizacijske filtre,a 33 za crno-bijelu polarizacijski i naranèasti ili svjetlo crveni. Ne zaboravite sjenila za objektive i kvalitetan ali lagan stativ. Filmovi su posebno poglavlje. Procijenite koliko filmova mislite potrošiti, a zatim ponesite dvostruku kolièinu. Bolje je donijeti kuæi nepotrošene filmove nego ostati bez dobrih fotografija. Kako biste smanjili nepotreban volumen filmove izvadite iz kartonskih kutijica, a na plastiènim kutijicama oznaèite koji je film unutra. Ponesite filmove razlièitih osjetljivosti, možda æete se iznenaditi koliko malo svjetla ima za vrijeme sutona tmurnog dana. Imate li na objektivu još i neki filtar, a zaslon smanjite na f/16 zbog dobre dubinske oštrine, osjetljivi film i stativ su neophodni. Problem je što su zbog sitnog zrna, koje omoguæuje veæ spomenuta oštra poveæanja, nisko osjetljivi filmovi najbolji za snimanje krajolika. Stativ i duga ekspozicija pomažu ako snimate nepokretne objekte, primjerice planine, no ako u kadru imate drvo za vjetrovita dana ili možda rijeku koja brzo teèe, ostaje vam odluka kako snimati. Najèešæe æe odluèiti film kojeg imate u aparatu. Ovo je još jedan dobar razlog da nosite dva kuæišta, u jednom možete imati nisko osjetljivi dijapozitiv, a u drugom npr. srednje osjetljiv negativ. Putujete li avionom imate problem više. Nakon teroristièkog napada u New Yorku na svim su letovima, a osobito na meðunarodnim, uvedene strože sigurnosne mjere. One se oèituju na dva naèina. Prvi je bitno manja kolièina ruène prtljage koju smijete unijeti u avion, što znaèi da æete možda svu opremu morati transportirati kao obiènu prtljagu, a oni koji dosta putuju znaju da se s prtljagom postupa vrlo grubo i da se èesto zagubi. Drugi su problem pojaèani skeneri za provjeru prtljage. Buduæi da oni skeniraju prtljagu X zrakama, na koje su filmovi osjetljivi, dobre su šanse da završite s osvijetljenim filmom. Zato filmove zapakirajte posebno, a na aerodromu tražite da ih pregledaju bez prolaska kroz ureðaj s X zrakama. Kupovina filma na odredištu jedna je od moguænosti, no nikada ne znate hoæe li biti baš onih filmova koje koristite i u kolièini koja vam treba. Ako je odredište poznata turistièka zona, i cijena æe vjerojatno biti viša. Filmovi su osjetljivi na zraèenje i nakon ekspozicije, sve dok ih ne razvijete, zato u povratku ponovite èitav postupak. Možete dati razviti filmove i prije povratka, no svakako provjerite kvalitetu procesa, dajuæi kao žrtveno janje na razvijanje neki manje važan film. Ostali pribor 34 Od ostalog pribora u foto-torbi bi se svakako trebao naæi pribor za èišæenje objektiva i najlon ili folija kojom možemo zaštititi opremu u sluèaju kiše. Ne zaboravite da je i torba u kojoj to nosite važan dio pribora: njezina kvaliteta može biti od presudnog znaèaja ako vas na terenu uhvati kiša ili se pokliznete i padnete. Torba treba biti dobro podstavljena i otporna na vodu. U èemu zapravo nositi opremu? Obièna foto-torba nije baš spretno rješenje – dok preskaèete s kamena na kamen ili se probijate kroz gustiš, ruksak je puno bolji izbor. Dobro rješenje može biti i foto-prsluk. U džepove možete natrpati popriliènu kolièinu opreme, no prsluk nije tako siguran u sluèaju kiše ili pada. Provjera opreme Idete li na manji izlet u okolici mjesta u kojem stanujete neke pripreme možete preskoèiti, no putujete li dalje od mjesta boravka svakako testirajte opremu koju nosite sa sobom. Uzmite dijapozitive te svako kuæište koje nosite testirajte u što je moguæe raznovrsnijim uvjetima snimanja. Frustrirajuæe je kad se nakon napornog puta vratite kuæi i ustanovite da su dijapozitivi podeksponirani jer je baterija u svjetlomjeru bila na izmaku, ili da je oprema koju ste 6 ili više sati nosili na leðima, penjuæi se po brdima, zapravo bila nepotreban teret, jer je foto-aparat uz rub vratašca za film propuštao svjetlo. Provjerite takoðer da sjenila na širokokutim objektivima ne uzrokuju vinjetiranje, te oèistite objektive i filtre. Svakako ponesite rezervno kuæište ili, ako ništa drugo, barem kompaktni foto-aparat (ili, kako ga èesto volimo nazivati – "idiot"). S njim neæete snimiti spektakularne fotografije, ali æete barem za svoju dušu imati uspomenu na naporan put zakaže li glavna oprema ili je sluèajno putem oštetite. (D.T.) FOTO: Zorko Vedrina Savjeti Planirajte put Postoji bezbroj lokacija na koje možete otputovati, važno je biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Idete li na poslovni put ili godišnji odmor, možda kakav izlet ili obiteljsko okupljanje, prouèite mjesto u koje putujete. Turistièki vodièi, monografije ili posjet stranicama na Internetu mogu vam pomoæi da se bolje pripremite. Idete li na more, raspitajte se kad je npr. lavanda u cvatu, možda je termin vašeg putovanja dovoljno pomaknuti za tjedan-dva da napravite nezaboravne fotografije. Na odredištu porazgovarajte s ljudima koji tamo žive, raspitajte se o znamenitostima i prirodnim ljepotama. Da biste mogli odabrati najbolje svjetlo za vrstu snimanja koje želite, saznajte vrijeme zalaska i izlaska sunca, te mjesto na horizontu s kojeg se sunce uzdiže ili ponire. Ti podaci ovisit æe o geografskom položaju i o dobu godine. Zapamtite da se smjer i kvaliteta svjetla prigodom izlaska i zalaska sunca vrlo brzo mijenjaju. Želite li iskoristiti najbolje svjetlo, bitna je svaka minuta. Deset minuta zakašnjenja može znaèiti da ste propustili prigodu za dobru fotografiju. Meteorološke prilike su takoðer bitne. Posljednjih je godina klima postala nepredvidiva, tako da æete za najbolje svjetlo možda trebati i nekoliko posjeta. Vodite bilješke Pokušajte biti što organiziraniji i voditi bilješke o snimljenom materijalu. Kad se nakon višednevnog putovanja vratite kuæi, ustanovit æete da su mnoge scene sliène, te da baš i niste sigurni gdje ste što snimili, no ono što vam je kao fotografu važnije jest da zabilježite uvjete pri kojima ste snimali. Tek kad usporedite fotografije i zabilješke moæi æete zakljuèiti kako koji film reagira u pojedinim svjetlosnim uvjetima, kako izgledaju fotografije snimane na jutarnjem ili podnevnom svjetlu, kada treba koristiti neki filtar, a kada ne. Putujte sami Ako je to ikako moguæe, putujte sami. Ovo nije dobro iz sigurnosnih razloga, no skupina ljudi koja nestrpljivo èeka da postavite stativ, odaberete objektiv i snimite što treba ne djeluje baš umirujuæe. Bitna je koncentracija, treba upiti atmosferu buduæe fotografije, donijeti odluke koje zahtijevaju mir, možda premotati film kako biste u aparat stavili neki drugi koji više odgovara sceni koju želite snimiti, napraviti zabilješke i na kraju svu opremu pažljivo vratiti u torbu. U takvim trenucima nije zgodno da vas itko požuruje. Brinite o svojoj sigurnosti FOTO: Mirko Sorak Ako izuzmemo organizirana turistièka putovanja, koja nisu osobito dobar izbor za snimanje krajolika, putovanje po prirodi može biti opasno. Dobro se opremite, pogotovo ako mislite hodati na duge staze ili kampirati. Uz fotografsku opremu svakako ponesite sve što vam treba za minimum udobnosti i sigurnosti. Nedavno smo bili svjedocima brojnih akcija spašavanja neopreznih turista. Neki od njih su pronaðeni tek nakon nekoliko dana. Stoga, prije nego krenete na put, obavijestite nekog o ruti kojom želite proæi i koliko se mislite zadržati. Svakako ponesite mobilni telefon, kako biste se mogli javiti, ako zalutate ili vas na terenu zatekne noæ. Boravite li u stranoj zemlji èiji jezik ne govorite, nauèite bar osnovne fraze koje vam mogu zatrebati ako se izgubite. Idete li na dugo hodanje, obujte kvalitetnu obuæu i ponesite rezervne èarape. Obuæa je važna ne samo zbog udobnosti, nego i zbog sigurnosti. Stanete li na zmiju otrovnicu dobra æe vas obuæa zaštititi. Ponesite i neki sprej ili kremu protiv insekata. Boca vode i nešto hrane nisu naodmet, rezervna topla odjeæa takoðer – noæi u prirodi èesto su vrlo hladne. Baterijska svjetiljka je obavezna. Ako vas je ikad zatekla noæ u šumi, znat æete zašto. S obzirom na nestabilnost meteoroloških uvjeta kojoj smo svjedoci, dobro je uzeti i kišnu kabanicu. Svakako pokušajte razgovarati s iskusnim planinarima koji dobro poznaju rutu kojom namjeravate proæi. Oni æe vas uputiti gdje se možete skloniti u sluèaju nevremena, na što morate osobito paziti i kuda se kretati. Naroèito je opasno kretanje terenom u blizini lovišta – raspitajte se u lovaèkom i planinarskom društvu kada su pojedine lovne sezone. Takoðer se raspitajte nalaze li se u blizini nerazminirana podruèja. Spremate li se ostati na terenu duže vrijeme, obavezno ponesite kartu, kompas, mali pribor za prvu pomoæ, nož i upaljaè. Veæina fotografa koji na terenu ostaju duže vrijeme nose sa sobom i mali komplet alata, te èvrstu platnenu ljepljivu traku kojom mogu zakrpati foto-torbu, odjeæu poderanu na trnju, èak i razderanu obuæu, ili je upotrijebiti na razne druge naèine. I u prirodi imamo neke fiziološke potrebe, pa je zgodno imati toaletni papir i vlažne maramice za pranje ruku. Svjetlo Prigodom snimanja krajolika ovisite iskljuèivo o dnevnom svjetlu. Ono stalno mijenja kvalitetu i intenzitet. Fotografu ne preostaje drugo nego mu se prilagoditi. Stoga je dobro znati karakteristike svjetla u odreðenom dobu dana. To je jedna od važnih komponenata uspješne fotografije. Dnevno svjetlo može biti direktno ili difuzno. Difuzno svjetlo nastaje raspršenjem sunèeva svjetla. To se dogaða kad oblak zakloni sunce, ili kad je u zraku magla ili izmaglica. Svjetline su manje izražene, a sjene umekšane, kontrast scene obasjane takvim svjetlom nije osobito izražen, a boje su prigušene i zasiæene. Kad je dan èist i sunèan, svjetlo je direktno, sjene su jake i izražene, kao i svjetline. Kontrast scene obasjane takvim svjetlom prilièno je velik. Fotografiramo li pri takvom svjetlu, sjene su tamne i bez detalja, a svjetline mogu biti posve bijele, takoðer bez detalja. Direktno svjetlo je i usmjereno. Ovisno o dobu dana osvjetljava krajolik pod razlièitim kutovima. Rano ujutro i kasno naveèer sjene su duge, dok su oko podneva, kad je sunce visoko, kratke i vrlo izražene. Tijekom dana mijenja se i temperatura svjetla. Dnevno se svjetlo sastoji od dva razlièita izvora. Prvi je direktno sunèevo zraèenje koje nakon prolaska kroz atmosferu ponešto promijenjeno dolazi do tla. Drugi izvor svjetla je nebo. Nebesko svjetlo je reflektirano i vrlo promijenjeno sunèevo zraèenje. 35 Priroda dnevnog svjetla ovisi o zemljopisnom položaju, dobu dana, dobu godine i meteorološkim uvjetima. (D.T.) Fotografski savjeti Iskušajte vertikalni format Krajolici se, po prirodi motiva, najèešæe fotografiraju u horizontalnom formatu. Napravite iznimku – pokušajte snimati u vertikalnom formatu. Kad ugledate spektakularnu scenu ispred sebe, uzmite malo vremena i napravite analizu kako biste saznali što vas je sceni privuklo. Pokušajte to što bolje prenijeti na film, a zatim iskoristite dugožarišni objektiv i izdvojite neki dio iz cjeline pred sobom. Kroz objektiv napravite studiju pojedinih komponenata i, ako vam se èini da zaslužuju, ovjekovjeèite ih pritiskom okidaèa. Kako izvuæi maksimum iz objektiva Sprijeèite refleksije Ako za vrijeme snimanja uperite objektiv u smjeru jakog svjetla ili svjetlo u njega uðe sa strane, doæi æe do jakih unutarnjih refleksija, na slici æe se pojaviti èudni višekutni oblici i svijetla podruèja smanjenog kontrasta. Na ovaj su problem osobito osjetljivi stariji objektivi, koji imaju manje kvalitetan antirefleksne slojeve, i zoom objektiv, buduæi da imaju puno više ugraðenih optièkih grupa pa tako i više graniènih površina zrak – staklo na kojima se lomi svjetlo. Najbolji naèin spreèavanja ove pojave je ne snimati s izvorom svjetla u kadru, odnosno snimati sa suncem za leðima, no tada smo osuðeni na uvijek iste monotono rasvijetljene krajolike. Nalazi li se sunce negdje sa strane, dobro æe doæi sjenilo za objektiv. Ono æe blokirati boèno svjetlo koje može doæi do prednje leæe; ako je aparat na stativu, dobro je dodatno zakloniti boèno svjetlo. Iskoristite ruku, šešir ili vlastito tijelo. Ako snimate u protusvjetlu, pokušajte sunce zakloniti iza neke stijene ili drveta. Uklonite s objektiva filtar kako biste smanjili broj graniènih površina izmeðu stakla i zraka. Snimajte pri optimalnom otvoru zaslona Svaki objektiv ima optimalan otvor zaslona pri kojem daje najoštriju sliku s najmanje izoblièenja. Ta je vrijednost obièno dva do tri koraka manja od najveæeg otvora. Kod kvalitetnih objektiva, koji su u pravilu i skupi, te su razlike minimalne i pri malim poveæanjima èesto neuoèljive, dok kod jeftinijih objektiva kvaliteta slike može veoma ovisiti o vrijednosti zaslona koju koristimo pri snimanju. Snimajte s primarnim objektivima Oni su, ako govorimo o istoj klasi objektiva, oštriji od zooma. To je stoga jer imaju manji broj optièkih elemenata, te je konstruktorima lakše napraviti korekcije izoblièenja i aberacije, a 36 FOTO: Igor Leskovar smanjena je i kolièina odbljesaka, što se oèituje kao poboljšanje kontrasta i rezolucije. Proizvoðaèi objektiva i tomu su, dakako, doskoèili, pa se koriste specijalna stakla, višestruki antirefleksni slojevi, napredne konstruktorske tehnologije i sl. Upotreba svih tih tehnika u primarnom objektivu poboljšat æe i njegovu kvalitetu, tako da razlika opet ostaje. Smanjite vibracije na minimum Ni najbolji objektiv ne može pomoæi, ako tehnika snimanja nije ispravna. Što vam vrijedi sva ta rezolucija, oštrina i kontrast ako prigodom snimanja zatresete foto-aparat. Stoga je najbolja stvar koju možete napraviti za svoje fotografije krajolika upotreba kvalitetnog stativa. Veæina fotografa æe vam savjetovati da nabavite što teži i veæi stativ, jer je masivniji stativ otporniji na vibracije. To zaista nije neophodno. Stativ može biti i lagan, ali definitivno mora biti èvrst. Ako je dovoljno èvrst, lako æete ga napraviti teškim objesite li na njega torbu s foto-opremom. Bilo kakav stativ je bolji nego nikakav. Fotografi koji se upute na višednevni izlet u krajeve nedirnute prirodne ljepote èesto nose èak i minijaturne stative koji inaèe služe za postavljanje bljeskalica. Takav stativ je lagan i zauzima vrlo malo mjesta, a moguæe ga je postaviti na kamen ili neku uzvisinu i tako snimati. Èak je i monopod dobro rješenje. Postoje štapovi za pomoæ pri hodanju, slièni skijaškim štapovima, koji na gornjem kraju imaju moguænost prièvršæavanja foto-aparata. Svaka pa i najmanja vibracija smanjit æe oštrinu. Koristite daljinski okidaè, žièani okidaè (ili njegov ekvivalent) ili samookidaè na foto-aparatu. Što mislite, zašto proizvoðaèi i dalje ugraðuju samookidaèe? Zato da ga možete ukljuèiti i onda se zatrèati pred objektiv kako biste snimili i sebe? Ako vaš aparat ima "mirror lock-up" moguænost, iskoristite i nju. Podignite zrcalo nakon kadriranja, prièekajte da se aparat smiri i tada aktivirajte daljinsko okidanje. Postoje i objektivi koji imaju ugraðenu stabilizaciju slike. Ako imate takve objektive, iskoristite i tu moguænost. Dubinska oštrina i hiperfokalno izoštravanje Osobe koje se bave fotografijom trebale bi imati foto-aparat koji može iskljuèiti sve automatske funkcije i koji ima moguænost kontrole dubinske oštrine. Ovo je osobito važno kod fotografiranja krajolika. Odreðivanje ekspozicije, otvora zaslona i izoštravanje u veæini sluèajeva nije poželjno prepustiti automatici. Naroèito je važno ruèno izoštravanje i kontrola dubinske oštrine. Za razliku od fotografija na kojima postoji središnja toèka interesa, pa neoštra pozadina može biti poželjna kako ne bi odvlaèila pažnju, fotografija krajolika najbolje funkcionira kad je svaki njezin dio potpuno oštar. Moderni foto-aparati omoguæuju mjerenje svjetla i kadriranje pri punom otvoru zaslona tek pritiskom na okidaè, zaslon se zatvori na unaprijed postavljenu vrijednost koju mu je odredio korisnik ili automatika. Što je otvor zaslona manji, veæe je podruèje koje æe na fotografiji biti oštro. Koliki je dio scene oštar moguæe je provjeriti ako aparat podržava provjeru dubinske oštrine. Pritiskom na za to odreðenu tipku zaslon æe se zatvoriti na postavljenu vrijednost i moæi æemo vidjeti kolika je dubinska oštrina. Prigodom provjere dubinske oštrine prièekajte da se oko prilagodi slabije osvijetljenoj sceni. Ako je otvor zaslona malen, a dan izrazito sunèan, prilagoðavanje oka može potrajati i do 30 sekundi. Na žalost, ovaj naèin ne funkcionira kad snimamo pri slabijem svjetlu. Kod malih otvora zaslona, kao što su f/11 ili f/16, scena u tražilu nije dovoljno svjetla da bismo mogli dobro vidjeti podruèje dubinske oštrine. U takvim se sluèajevima možemo poslužiti skalom dubinske oštrine koja je ugravirana na objektive. Objektivi za automatsko izoštravanje èesto nemaju takvu skalu. Tada pomoæ treba potražiti u tablicama u kojima su vrijednosti dubinske oštrine za razlièite kombinacije udaljenosti i otvora zaslona. Možda ste pomislili da je sve ovo nepotrebna gnjavaža – jednostavno treba zatvoriti zaslon na f/22 ili f/32 i problem dubinske oštrine je riješen. Ovakav je zakljuèak pogrešan. Kod izrazito malih otvora zaslona dolazi do ogiba svjetla (vidi FOTOmag br. 1, str. 28). Postoji bolje rješenje: pomoæu tablica treba pronaæi hiperfokalnu daljinu i izoštriti na tu udaljenost, a zadržati otvor zaslona na vrijednosti f/11 ili f/16. Hiperfokalna daljina Polje dubinske oštrine ovisi o žarišnoj duljini objektiva, otvoru zaslona i udaljenosti objekta od objektiva. Podruèje dubinske oštrine je veæe što je veæa udaljenost objekta i što je manji otvor zaslona. Za one koji koriste zoom objektive treba napomenuti da pri istoj udaljenosti snimanja i otvoru zaslona objektiv kraæe žarišne duljine ima znatno veæe podruèje dubinske oštrine. Od daljine postavljene na skali objektiva dubinska je oštrina razdijeljena tako da se 1/3 oštrog podruèja prostire prema foto-aparatu, a 2/3 prema beskonaèno sti. Kad objektiv izoštrimo na beskonaèno postoji udaljenost od fotoaparata kod koje poèinje oštrina prema beskonaènosti. Ta je udaljenost hiperfokalna daljina. To je ujedno i najbliža udaljenost na koju možemo izoštriti da objekti na beskonaènoj udaljenosti ostanu oštri. Jednostavno reèeno, izoštravanje na beskonaèno smanjuje nam podruèje dubinske oštrine. Evo i konkretnog primjera. Postavimo li na objektivu od 28 mm pri otvoru zaslona f/4 udaljenost na koju želimo izoštriti, beskonaèno prihvatljiva oštrina zapoèet æe na udaljenosti od 6,1 metara. To je ujedno i hiperfokalna daljina. Izoštrimo li sada objektiv na tu udaljenost, zona oštrine zapoèet æe veæ kod 3,8 metara i prostirat æe se do beskonaènosti. Sada je možda jasnije zašto je važna moguænost ruènog izoštravanja. Ako je vaš aparat Tablica hiperfokalnih udaljenosti ne podržava, ili ste u situaciji da morate brzo izoštriti – poslužite se trikom: kadrirajte scenu koju želite snimiti, pronaðite neki objekt na treæini visine od dna kadra i izoštrite na njega. Kako se dubinska oštrina proteže u odnosu 1/3 ispred naprama 2/3 iza toèke izoštravanja velika je moguænost da æe, uz objektiv nešto šireg kuta i otvor zaslona f/8 ili manji, cijela scena biti oštra. (D.T.) Oluja na otvorenom Ljetna oluja je situacija u kojoj se može naæi bilo tko od nas, a pogotovo fotograf koji u traganju za netaknutom prirodom odluta daleko od svih zaklona i zanesen ljepotom krajolika koju želi prebaciti na film, propusti sve znakove upozorenja. Što uèiniti zatekne li nas oluja na terenu? Za vrijeme udara groma stvaraju se izmeðu oblaka i zemlje naponi koji iznose milijune pa i milijarde volta. Izbijanje poèinje kad napon dostigne vrijednost od 10.000 V po centimetru, a munja može biti dugaèka i nekoliko kilometara. Svi znamo da grom udara u najvišu toèku, te da se nikako ne smijemo skloniti ispod drveta. Znaèi što dalje od drveta u koje æe udariti grom i sigurni smo. Jesmo li? A kolika je ta sigurna udaljenost? Što ako se nalazimo na ravnici i drveæa nema u blizini? Da li je tada pametno leæi na zemlju kako ne bismo postali nova najviša toèka? Kad grom udari u drvo ili zemlju, elektri citet djelomièno odlazi u tlo, a djelomièno se grana po površini. Ako udari u drvo mokro od kiše, struja æe poteæi kroz tanak sloj vode na kori drveta i kroz vodene tokove proširiti se površinom. Ako je drvo izvana suho, struja æe proæi kroz žile za dovod biljnog soka i veæim djelom završiti u tlu. U ovom sluèaju postoji opasnost od raspuknuæa drveta, pa èak i moguæe eksplozije koja æe kao posljedicu imati opasne drvene šrapnele. Hrast je najpodložniji ovakvom scenariju, jer ima krošnju i koru koje ga bolje štite od kiše nego drugo drveæe. Za vrijeme kiše hrast ostaje duže suh od ostalog drveæa, te ga udarac groma najèešæe raskoljuje. Kolika je dakle sigurna udaljenost? To zapravo nitko ne može sa sigurnošæu reæi. Munja je komplicirana pojava, a i situacija u kojoj se nalazite je poprilièno zapetljana. Sigurna udaljenost ovisi o snazi udara, vodljivosti površine, mjestu udara, naèinu odvoðenja elektriciteta (u tlo ili po površini) i o razmaku izmeðu vaših stopala u trenutku udara. Snaga i trajanje udara jako variraju. Snimanje munje ultrabrzom fotografskom kamerom pokazalo je da se ne radi o FOTO: Bojan Bonifaèiæ 37 jednom udaru, nego o više uzastopnih udara izuzetno kratkog trajanja. Nakon prvog udara u zraku ostane trag nabijenih èestica koji ima veæu vodljivost od okoline i to je kanal kroz koji nastaje niz pražnjenja. O broju tih udara (do sada ih je snimljeno do 42 u nizu) ovisi i snaga udara. Kad munja udari u tlo, s mjesta udara se cirkularno u svim smjerovima širi struja od barem 50.000 Ampera. Evo što su nas uèili u školi. Napon je razlika potencijala, struja je napon podijeljen s otporom (Ohmov zakon). Grom udara u najvišu toèku. Opasnost po život dolazi od struje koja æe proæi kroz nas, a ne od napona. Drvo je dobar izolator, ljudsko tijelo je dobar vodiè, pogotovo ako je koža mokra. Sve to znanje je dovoljno za spašavanje vlastitog života, no površno shvaæeno može biti opasno navodeæi nas na krive postupke. Grananjem elektriciteta površinom stvara se razlika potencijala koja ovisi o udaljenosti izmeðu mjesta ulaska i izlaska, dakle pogodit æe nas veæi napon ako ležimo nego ako stojimo. Prema Ohmovom zakonu veæi napon rezultirat æe veæom strujom. Znaèi nikako nije dobro leæi na zemlju, a nije dobro ni stajati, naroèito ako smo u ravnici. Kako smanjiti protok struje kroz tijelo, pogotovo buduæi da smo mokri mi i sve oko nas? Treba èuènuti, skupiti se u kuglu, zagnjuriti glavu meðu koljena i èekati da oluja proðe. U èuènju imamo najmanji dodir s tlom, a i glava nam je niže nego kad stojimo. Krave koje imaju veliki razmak izmeðu prednjih i stražnjih nogu u pravilu najèešæe stradaju u olujama jer se strujni krug zatvara na velikoj razlici potencijala, a kako nisu u školi uèile da grom udara u najvišu toèku, vole se skloniti pod stablo. Iz ovog slijedi još jedan zakljuèak - ako vas uhvati olujno nevrijeme nemojte trèati. Udari li grom blizu vas u trenutku kad ste u raskoraku, kroz vas æe proæi višestruko veæa struja nego ako su vam stopala blizu. Želite li se maknuti od drveta ili nekog drugog bliskog objekta preporuèa se tehnika brzog hodanja. Mali koraci mogu vam spasiti život. Zbog prolaska elektriciteta kroz vodu dobro je biti što dalje od vodenih tokova i sitnih potoèiæa. Pri izrazito visokim naponima, kao što su ovi kod udara groma, elektrièni luk æe lako premostiti udaljenost od vodenog toka do vašeg tijela tražeæi put bolje vodljivosti. Iako se preporuèa biti što niže, nikako se nemojte skloniti u neku rupu u tlu ili malu udolinu, jer æe ih kiša brzo napuniti vodom. Nekih se stvari možemo dosjetiti i sami. Fotografi u pravilu nose stative. Ako vas je oluja zatekla u ravnici, zabodite stativ u zemlju, ispružite ga 38 Prvi polarizator je rešetka okomitih linija i kroz njega, osim dijela nepolarizi ranog svjetla, prolazi i polarizirano svjetlo koje vibrira, kao što smo veæ spomenuli, u smjeru gore-dolje. Poklapanje linija polariziranog svjetla i rešetke polarizatora nazivamo os polarizacije. Polarizirano svjetlo nastavlja svoj put, dolazi do drugog polarizatora èije su linije postavljene vodoravno i biva blokirano. Dio polarizacijskog filtra koji se okreæe zapravo je instrument kontrole polariziranog svjetla. U prethodno opisanom položaju dvaju polarizatora polarizirano svjetlo je u potpunosti blokirano. FOTO: Nenad Medak koliko najviše možete u visinu i odmaknite se od njega što brže možete. Nakon što se na sigurnoj udaljenosti spustite u èuèanj on postaje najviša toèka u okolici i vaš priruèni gromobran u èijoj se blizini ne želite nalaziti. Ako gromovi veæ udaraju svuda oko vas, nemojte se igrati sa stativom, jer je dobra vjerojatnost da grom udari u njega za vrijeme dok ga postavljate. Još uvijek nismo dali nikakvu procjenu sigurne udaljenosti. Evo istinite prièe jednog fotografa. Za vrijeme dok je pokušao snimiti oluju grom je udario u drveni stup udaljen oko 20 metara. Djeliæ sekunde prije udara osjetio je nagli porast statièkog elektriciteta i èudno zujanje u zraku. Nakon toga je uslijedio udar. Posljedica udara bila je totalna dezorijentiranost i sljepoæa u trajanju od otprilike 10 minuta. Nikakve trajne posljedice nisu ostale, no iskustvo nije bilo ni malo ugodno. Dakle 20 metara i nije neka sigurna udaljenost. Stotinjak metara bi mogao biti optimum. Zapamtite, ako odete predaleko možete postati nova najviša toèka. Uzemljene metalne strukture kao što su dalekovodi dobra su zaštita, struja uvijek slijedi put najmanjeg otpora, te æe je uzemljenje sigurno odvesti duboko u tlo. Stoga ostanite blizu dalekovoda ako vam se pruži prilika, ali i tu važi naša sigurnosna udaljenost od stotinjak metara. Automobil je takoðer dobra zaštita, jer metal koji vas okružuje stvara zaštitni kavez. Ne vjerujte poslovici da grom nikada ne udara dvaput u isto mjesto. Snimanje za vrijeme oluja je pokazalo da je potpuno suprotno, odnosno da za vrijeme oluje grom èesto udara više puta u isto mjesto. Takoðer ne preporuèamo da se zbog poslovice "neæe grom u koprive" sklonite u koprive. Savjet nema veze s gromovima nego s èinjenicom da u koprivama baš i nije ugodno. Za kraj još jedna dokumentirana zanimljivost. Ako u blizini neke osobe udari grom, moguæe je da ju zahvati dio strujnog toka. Kako je mokra odjeæa odlièan vodiè elektriciteta, velika kolièina struje može u djeliæu sekunde uzrokovati naglo isparavanje vode u odjeæi i na koži, uzrokujuæi pri tome pravu malu eksploziju koja jednostavno raznese odjeæu u komadiæe. Pri tome se može dogoditi da samo manja kolièina elektriciteta prodre u tijelo, te da osoba kojoj se to dogodilo ostane neozlijeðena. Dakle, ako nakon ljetne oluje vidite golu osobu kako hoda poljem, nije nužno da se radi o nekom perverznjaku. Možda je to samo fotograf koji se vraæa sa snimanja krajolika. (D.T.) Filtri Polarizacijski filtar Svjetlo i polarizacija Svjetlo je oblik elektromagnetne energije koja se kreæe kroz prostor u obliku valova. Kad govorimo o polarizacijskom filtru, zanimaju nas dvije vrste svjetla: nepolarizirano i polarizirano. Nepolarizirano svjetlo vibrira u svim pravcima okomitim na smjer vlastitog kretanja: gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno. Svjetlo reflektirano od nemetalnih površina nazivamo polariziranim. Ono vibrira samo u jednom smjeru, poput vala vode putuje kroz prostor pokreæuæi se gore-dolje. Svako tijelo reflektira dio svjetla, a uzmemo li u obzir da su neka od tih tijela sjajne i nemetalne površine, znaèi da je svjetlo koje dopire do objektiva mješavina polariziranog i nepolariziranog svjetla. Polarizacijski filtar možemo zamisliti kao rešetku paralelno postavljenih linija. Polarizatori Polarizator je naèinjen od fine rešetke kristala paralelno postavljenih linija, èija je karakteristika polariziranje svjetla koje proðe kroz nju. Danas su polarizatori opæerasprostranjeni – od sunèanih naoèala, LCD-a (liquid crystal display), satova do mikroskopa, a njihova povijest seže još u 1850. godinu. Tada je engleski fizièar Herapath otkrio spoj kinina (alkaloida iz kore kininovca) i joda kojeg èine crnosive ploèice, koji veæ u vrlo tankom sloju snažno polarizira svjetlo. No izrada je bila preskupa, te je ideja o polarizatoru neko vrijeme zamrla. Oko 1935. godine gotovo je istovremeno u Njemaèkoj i u Americi pronaðen novi spoj – jodokinonidisulfat. Sloj tog spoja umeæe se izmeðu dva stakla i tako nastaje polarizacijski filtar. Linearni i cirkularni polarizator Donedavno je linearni polarizator bio sasvim zadovoljavajuæ. On æe još uvijek dobro obaviti posao na starim tipovima foto-aparata. No poluposrebreno ogledalo, koje je sastavni dio svih autofokus SLR-a, u kombinaciji s linearnim polarizatorom rezultirat æe podeksponiranom, a vjerojatno i neoštrom fotografijom. FOTO: Marija Hajdiæ Cirkularni je polarizator konstruiran tako da se može koristiti uz sve foto-aparate, bez popratnih problema, no, dakako, cijena mu je gotovo triput veæa. Ako se ipak odluèite za linearni polarizator na SLR aparatu, prije nego stavite filtar na objektiv izmjerite svjetlo i uraèunajte u to filtar-faktor (oko 2), te ruèno podesite ekspoziciju na aparatu i za svaki sluèaj izoštravajte manualno. Èemu služi polarizator u fotografiranju krajolika? Osim UV filtra koji nikad nije naodmet, osobito kad je rijeè o snimanju u prirodi, polarizator je filtar koji æe puno uèiniti za vašu fotografiju krajolika. Njime možete: 1. nebo uèiniti tamnijim, 2. boje uèiniti zasiæenijima, 3. kontrolirati refleksije. Polarizacijski filtar koristi se u kolor, ali i u crno-bijeloj fotografiji. U oba sluèaja efekt æe biti tamnije nebo i kontrast u odnosu na bijele površine, što mogu biti oblaci, ali i drugi objekti na fotografiji. Polarizator æe ukloniti mnoštvo difuznih refleksija od lišæa. To æe u kolor fotografiji rezultirati zasiæenijim bojama, te dojmom kontrasta i oštrine na fotografiji. Voda æe takoðer poprimiti tamniju i puniju boju i bit æe neobièno transparentna. Polarizacijski filtar može zamijeniti tzv. haze filtar, odnosno ukloniti efekt izmaglice. Na taj æe naèin udaljeni prizori na fotografiji biti jasni, a u koloru neæe biti plavièastog štiha. Kao i ND filtar, može biti koristan kad želite dužu ekspoziciju, za sunèana dana, kad vam svjetlomjer nikako ne pokazuje željeno. To æe se pokazati izuzetno korisnim ako je na vašim krajolicima rijeka, potok i slièno, te želite dobiti onu apstrakciju razmuæene vode u njezinom neprestanom toku. Tamnije plavo nebo Polarizator potamnjuje plavo nebo, ali ne èini od sivog neba plavo. Najbolji efekt æe dati ako su na nebu oblaci. Polarizator æe zasititi plavu boju i uèiniti ju snažnijom, a bijele oblake vizualno izvuæi, što je rezultat kontrasta u odnosu na nebo. Sa SLR aparatima taj æe efekt biti oèit dok promatrate prizor kroz tražilo. Kako okreæete filtar, intenzitet boje æe se mijenjati od tamnoplavog, srednje plavog, do sasvim neprimjetne razlike. No, ne zaboravimo da je rijeè o djelovanju svjetla, odnosno refleksijama i u vezi s time polariziranom svjetlu. S obzirom na prirodu svjetla, neæe biti svejedno iz koje pozicije fotografirate. Efekt æe ovisiti o vašem položaju, odnosno položaju foto-aparata u odnosu na Sunce i o odnosu Sunca naspram Zemlje. Najbolji æete efekt dobiti kad ste u odnosu na Sunce okrenuti pod kutom od 90°, odnosno ramenima okrenuti prema Suncu. Ako se okrenete leðima ili licem prema Suncu, polarizator gubi na uèinkovitosti. Isto tako, ako je sunce visoko (obièno je tako oko podneva), samo malo podruèje iznad horizonta može biti potamnjeno. Zasiæenije boje Osim onih nama oèitih refleksija sa sjajnih površina, svako tijelo reflektira dio svjetla. To svjetlo može biti difuzno i stoga ga mi neæemo registrirati kao refleksiju, no film je puno osjetljiviji na svjetlo i njegove mijene nego naše oko. Polarizator æe umanjiti uèinak reflektiranog svjetla, a kada govorimo o krajolicima lišæe je dom mnoštvu refleksija. To æe rezultirati punijim bojama što je oku lijepo vidjeti. No, buduæi da nema tih refleksija, ponekad se može izgubiti na živosti prizora. Lišæe može biti zasiæenijih boja, ali i pomalo zagasito, osobito ako je u sjeni. Refleksije Prvobitna namjena polarizacijskog filtra bila je upravo kontrola, odnosno uklanjanje refleksija s nemetalnih površina (svjetlo koje je reflektirano od metalnih površina nije polarizirano). Najèešæe se upotrebljava za uklanjanje refleksija sa stakla, npr. kod snimanja izloga ili slika pod staklom i sl. No taj dio nas manje zanima kad je rijeè o krajolicima. Ubijanje refleksija bitno je za efekt zasiæenijih boja i za izgled vode. Voda je izvor mnogih refleksija i to je osnovnim razlogom zašto ne možemo prodrijeti pogledom u njezine dubine. Pomoæu polarizatora možemo pogledati u njene, refleksijama skrivene, dubine i na fotografiji je uèiniti èarobno kristalne boje i transparentne površine. Kao i kod stakla, najbolji kut foto-aparata u odnosu na površinu vode iznosi oko 35°, te æe u toj poziciji veæina odsjaja 39 no što se penjemo više, UV zraèenje je jaèe. Zato se skijaši s planina vraæaju preplanuli. Ali, ako vaš cilj nije preplanuo ten, nego korektna fotografija, ti uvjeti uopæe nisu povoljni. Što je jaèe UV zraèenje plavi æe sloj kolor filma, koji je prvi na udaru, biti eksponiraniji, a to æe na fotografiji rezultirati laganom dominacijom plave boje, tj. plavim štihom. Kod krajolika æe taj efekt biti najoèitiji, jer plavièasti štih raste s udaljenošæu objekta. Djelovanje UV zraèenja oèitovat æe se i u padu kontrasta, te neoštrini slike. Sljedeæa vrlo èesta pojava je preekspo nirano, odnosno isprano bijelo nebo. Na fotografijama krajolika nebo obièno zauzima velik dio slike i u sluèaju djelovanja UV zraèenja svjetlomjer æe biti prevaren – nebo æe biti presvijetlo, a ostatak slike pretaman. FOTO: Ana Palavra biti neutralizirana polarizatorom. Upotrijebiti ga ili ne, pitanje je sad! Tekstom o polarizacijskom filtru vas ne uvjeravam u njegovu neophodnost za dobivanje kvalitetnih fotografija krajolika. Kvaliteta ovisi o osobi iza aparata, a ne o sredstvima, to nam je svima dobro poznato. U nekim situacijama svijetlo plava boja neba æe mnogo bolje pristajati ostatku motiva nego tamnija. Cirkularnim polarizatorom možete kontrolirati uèinak, pa i ne morate iæi do maksimalnog zasiæenja – filtar možete zaustaviti na sredini i srednje plavom nebu. Promatrajte nebo i ostale boje, što je manje uoèljivo ali promjena ipak postoji, bez filtra i u njegovim razlièitim položajima i fazama promjene boja, pa odluèite koja vam se varijanta najviše sviða. Ista stvar je i s refleksijama u vodi. Ponekad fotografija motiva u kojem se ogledaju refleksije izgleda puno zanimljivije nego bez njih. Izbor ovisi o vašem trenutaènom dojmu i ukusu. UV filtar UV ili ultraljubièasto svjetlo predstavlja oku nevidljiv dio spektra, a proteže se od kraja vidljivog nam plavog svjetla (400 nm) do podruèja x-zraka (100 nm). Postoje tri tipa UV svjetla: UV-A, UV-B i UV-C. UV-A je opæe popularno svjetlo zvano "blacklight", UV-B je ono dobro poznato, ali ne i omiljeno koje zadaje opekline, a UV-C do nas i ne dopire. Iako mi ne vidimo UV svjetlo, film ga "vidi", odnosno osjetljiv je na taj dio spektra. Uèinak UV zraèenja veæina æe ljudi primijetiti kad razvije filmove i poveæa fotografije s mora. Uzrok nešto jaèeg zraèenja na plaži je reflektiranje UV zraka od vode. Planine su izvrsno mjesto za snimanje krajolika i njihova velièina æe uvijek djelovati impresivno, 40 UV filtar uklanja neoštrinu i sve popratne pojave eliminiranjem nama nevidljivih valnih duljina. Sigurno ste primijetili da je UV filtar obojen u vrlo svijetlo žuto. Poznata je karakteristika filtra da apsorbira komplementarnu, a propušta vlastitu boju. Tako æe UV filtar apsorbirati plavo-ljubièasti, odnosno UV dio spektra, a propustiti ostale valne duljine i riješiti muke fotografu. Veæ su ove èinjenice sasvim dovoljne da, kamo god išli, sa sobom nosite UV filtar, osobito u vrijeme kad nas ozon sve manje štiti. S obzirom da uz UV filtar nema produljenja ekspozicije, neæe inkomodirati niti ako je stalno na objektivu. Osim što æe štititi film od UV zraèenja, i objektiv æe štititi od mehanièkih ošteæenja. U svakom sluèaju, manja je šteta izgrebani filtar, nego izgrebani objektiv. Kolor filtri Boja je vrlo bitna u našem doživljaju svijeta. Ona je prvo što opažamo i ono što najlakše pamtimo. Simbolizira raspoloženja i utjeèe na njih. Manipulacijom boja na fotografiji možete utjecati na doživljaj viðenog. Plava æe pojaèati doživljaj hladnoæe, naranèasta ili crvena toplinu sunca, smeða ugoðaj pustinje… To možemo postiæi filtrima za kolor fotografiju. Jednobojni filtri Kolor filtri variraju u zasiæenosti boje. Kreæu se od sasvim lagano obojenih, koji æe uèiniti samo suptilnu filtraciju, do veoma tamno obojenih, koji æe apsorbirati sve ostale boje osim vlastite i proizvesti monokromatsku fotografiju na kojoj æe detalji naprosto nestati. Izbor ovisi o vašoj procjeni prizora i tomu da li i u kojoj mjeri treba filtrirati svjetlo. Sepia filtrom možete simulirati starinski izgled motiva i stvoriti subjektivnu stvarnost, ali isto tako zelenim filtrom izgled neba možete uèiniti prizorom iz nadrealistièkog sna. Lagani plavièasti štih na fotografiji samo æe nagovijestiti sanjiv i melankolièan izgled. Kolor polarizacijski filtri Ovi filtri zapravo sadrže tri kolor filtra, te su stoga ekonomièan izbor. Dolaze u kombinacijama crveno-plavo, naranèasto--zeleno, itd. Okretanjem prednjeg elementa filtra, boje æe se izmjenjivati. Miješanjem crvene i plave, proizvest æete magentu. Graduirani filtri Graduiranim filtrima možete postiæi ugoðaj na prijelazu izmeðu stvarnosti i iluzije. Oni neæe stvoriti nadrealistiènu sliku svijeta obojenog u jednu boju, nego – puno prihvatljivije realnom doživljaju – tek podariti ugoðaj fotografiji. Kao i kod dvobojnih filtara, polovica graduiranog filtra je obojena, a polovica "èista", no boja na graduiranim filtrima postepeno nestaje stvarajuæi sofisticiraniji izgled fotografije. Boje neba Graduirani filtar najèešæe se koristi u bojenju neba. Pojaèavanje ili stvaranje ugoðaja zalaska sunca ili tek naglašavanje neba nekom bojom rezultirat æe efektnijom fotografijom. No ne treba se previše zanijeti filtrima, ponekad je i postojeæa boja neba, primjerice za zalaska sunca, sasvim zadovoljavajuæa. Odluèite li se ipak za filtar, nemojte svjetlo mjeriti na podruèju neba blizu sunca, jer æe svjetlomjer biti prevaren sto posto, a slika podeksponirana. Radije napravite varijacije u ekspoziciji uz jednu blendu gore-dolje kako biste bili sigurni. Manje svjetla, veæa osjetljivost filma Igrajuæi se s kolor filtrima, nemojte zaboraviti da svi zahtijevaju produljenje ekspozicije. Ovisno o dobu dana kada snimate i o maksimalnom otvoru blende kojeg vam dopušta vaš objektiv i žarišna duljina, ako se radi o zoomu, taj vas gubitak svjetla može ili ne mora koštati oštrine fotografije. Prijeðe li ekspozicija dozvoljeni prag za snimanje iz ruke, morat æete koristiti film veæe osjetljivosti ili stativ. (N.S.) Krajolici u crnobijelom Crno-bijela fotografija lišena je šarolikosti i kontrasta boja, te njihovog vizualnog uèinka na našu psihu. Njezina se zanimljivost zadržava na formi, linijama, te odnosu svijetlih i tamnih površina. Nije lako prevesti široku paletu boja u puno siromašniju skalu sivih tonova. Subjektivan doživljaj boja èesto se ne poklapa s crno-bijelim prikazom istog. Unatoè sve naprednijim tehnologijama proizvodnje filmova, emulzija je osjetljivija na plavu i UV svjetlost. Crno-bijeli film æe plavo-ljubièastu boju registrirati kao svjetliju, dok æe našem oku ona izgledati tamnije. Otud onaj dobro poznat problem predivnog plavog neba i bijelih oblaka u prirodi, koje se na crno-bijeloj fotografiji oèituje kao sivilo bez kontrasta u odnosu na oblake. Odgovarajuæim filtrom možemo pojaèati kontrast izmeðu neba i oblaka. Fotografija æe automatski izgledati snažnije, a uèinak može biti i krajnje dramatièan. Tamno žuti filtar pojaèat æe opæi kontrast jer æe potamnjeti plavu, a posvijetliti žutu, te djelomièno zelenu i crvenu. Osim što ima svojstvo stvaranja kontrasta na slici, ovaj filtar umanjuje djelovanje atmosferske izmaglice, što je važno ako želite “èistu” i oštru fotografiju krajolika. Naranèasti i svijetlo crveni filtar svrstavaju se u kontrast filtre. Njihov uèinak pojaèavanja kontrasta izmeðu oblaka i plavog neba bit æe puno izraženiji nego kod žutog filtra. Oblaci æe iskoèiti i stvoriti osjeæaj dubine u odnosu na nebo, te pridonijeti dramatiènosti prizora. Osim kontrasta oblaci – nebo, filtri æe pojaèati i kontrast vode. Ti filtri æe biti najkorisniji u foto-torbi ako ste se odluèili za snimanje crnobijelih krajolika, no možete otiæi i korak dalje – prijeæi u podruèje infracrvene fotografije, što æe dati vrlo zanimljive rezultate. (N.S.) Kompozicija Kompozicija je struktura likovnog djela, odnosno raspored elemenata po odreðenom redu. Simetrija ili asimetrija, ravnoteža, statika ili dinamika, vodoravan ili okomit raspored – sve su to elementi kompozicije. Komponirati bi stoga znaèilo slagati elemente u slici. U fotografiji kompozicija oznaèuje odnos ploha, boja, svjetla i sjene i raspored linija. Mogli bismo reæi da kompozicija u fotografiji poèinje odreðivanjem kadra – èinom omeðivanja motiva. Na taj naèin iz okoliša izuzimamo djeliæ i smještamo ga u kadar odreðena oblika i velièine. Njegov oblik æe utjecati na dojam steèen promatranjem motiva na fotografiji. površinama i uèiniti ih zanimljivima, samo naprijed! Poslužite se rasponom sivih tonova, te sjenama kako biste modelirali prizor i uèinili ga oku zanimljivjim. Linije Linije mogu biti dugaèke ili kratke, isprekidane ili kontinuirane, ravne ili zavojite, otvorene ili zatvorene, horizontalne ili vertikalne, mogu tvoriti razne oblike. Ako ih gledate, prepoznat æete ih u formi horizonta što dijeli more od neba, u drveæu što se proteže u visine i vijugavim puteljcima. One su važan dio kreiranja kompozicije unutar širokih kadrova prirode. Osim što krajolike najèešeæe instinktivno smještamo u horizontalan format, i linije unutar prizora su èesto horizontalne. Ima li to ima veze s osjeæajem smirenosti i sklada koji se pojavljuje unutar nas kad se malo odmaknemo od buènog grada? Možda, no horizontalne linije u svakom sluèaju daju slici dojam statiènosti, mira i širine. Iako je uèinak horizontale na psihu èovjeka smirujuæe ugodan, fotografija ispunjena horizontalnim linijama ima tenziju da postane dosadna gledatelju. Vertikalne linije su dobro prokušano sredstvo za izražavanje velièine i uzvišenosti. Da, to je onaj dojam kad se naðete u šumi, okruženi impozantnim stoljetnim hrastovima što ponosno streme prema visinama. Paralelno nizane okomice stvaraju ritam. Vozeæi se pored simetriènih drvoreda primijetit æete veselu igru paralelnih linija koje se izmijenjuju tvoreæi našem sporom oku zanimljiv prizor. Fotografija je statièan medij, no u tom sluèaju oko æe biti aktivno i kretati se po navici slijeva nadesno, slijedeæi tako linije koje se nižu jedna za drugom. Dojam prostora, a ne plohe dobit æete snimite li prizor boèno tako da se pomalo kreæe po dijagonali. Dakako, korištenje širokokutnog objektiva pojaèat æe osjeæaj dubine i perspektive. Dijagonalna linija najbolje æe izraziti kretanje, te napetost na slici koja raste paralelno s nagibom kosine. Cijenjena je u kompoziciji kao element koji slici daje dinamiku. Potez dijagonale iz donjeg lijevog kuta do gornjeg desnog sugerira kretnju oka prema gore, gdje je ujedno i toèka interesa i povezat æe se s udaljavanjem i obratno; linija koja vodi u suprotnom pravcu, navest æe pogled da klizi prema dolje uz sugestiju približavanja. Iskoristite onda sve one dijagonalne poteze planina, liniju mora koje se stapa s pješèanom plažom umjesto u horizontalu postavite dijagonalno u kadar, ako želite postiæi živost prizora. Vijugave linije puteljcima išaranih brda pobudit æe zanimanje za fotografiju. Takve linije nazivamo “S” linijama. Kipari i slikari ih èesto koriste u prikazivanju tijela, ali ništa manje nisu zanimljive niti na fotografiji krajolika. Voðenje oka Kad promatamo krajolik opažamo komad prirode kao cjelinu unutar svojeg vidnog polja pod kutom od 45°. U djeliæu sekunde registrirat æemo velike površine i njihove boje. Uslijedit æe velik broj fiksacija, tj. vrlo brzi pokreti oka koje istražuje sliku. Pažnju oka privuæi æe neka promjena koja se dogaða u okviru našeg vidnog polja, a najèešæe je rijeè o pokretu. Govorimo, dakako, o dinamiènoj slici stvarnoga svijeta u kojem se neprestano dogaðaju FOTO: Stjepan Vidièek Forma Formu nekog predmeta tvore njegove tri dimenzije: visina, širina i dubina. U fotografiji ostajemo bez dubine. No, odnosom ploha, te svjetla i sjena moguæe je stvoriti vizualni dojam dubine. Velike jednoliène plohe plijenit æe manje pažnje nego male s više detalja. To treba imati na umu u fotografiranju krajolika. Ponekad æe uži kadar biti bolji izbor. Ako ipak mislite da se možete izboriti i s velikim 41 FOTO: Alen Nemeèek promjene. U fotografiji pokret ne postoji. No, za viðenje je, osim kretnje objekta, nužno i kretanje oka. To je izuzetno bitno kad govorimo o fotografskoj slici koju odreðuje kadar, dvodimenzionalnost i statiènost. U tom sluèaju oko luta po slici tražeæi tzv. kompozicijsko središte. Što je kompozicija jednostavnija, odnosno broj ploha unutar slike manji, oko æe lakše uèiniti selekciju i fiksirati se na bitnome. Uvjet je da na slici postoji bitno, tj. da postoji neki element koji æe privuæi pažnju oka. Prenatrpani ili suviše jednolièan kadar rezultirat æe uvijek iznova defiksacijom oka i èovjek æe izgubiti zanimanje za fotografiju. Stoga uvoðenje nekog samotnog drveta, osobe ili nekog drugog objekta može odigrati ulogu u dinamici slike i zadržavanju pažnje oka. Žmirite! Žmirenje se u fotografiji pokazalo multifunkcionalnim. Osim što nam je to instiktivna reakcija dok gledamo kroz tražilo foto-aparata, žmirenje je vrlo korisno u previzualizaciji. Dvodimenzionalnost Dok promatramo neki predmet u svakom oku nastaje jedna slika, a one se meðusobno presijecaju u vidnoj osi. Lijeva slika viðena lijevim okom i desna slika viðena desnim okom pod nezamjetno razlièitim kutovima u jednom se dijelu viðenog predmeta poklapaju. Dvije razlièite slike oèni živac kao podražaj simultano prenosi u mozak, gdje se one procesiraju i nastaje informacija o jedinstvenoj trodimenzionalnoj slici. Dakle, iako su slike predmeta u mrežnici oka dvodimenzionalne, njihovim poklapanjem mi vidimo treæu dimenziju, tj. dubinu. Ako zažmirimo na jedno oko, ne dolazi do poklapanja i vidimo dvodimenzionalno, odnosno nemamo osjeæaj za udaljenosti predmeta. 42 Fotografija je dvodimenzionalan medij – slika kakvom je mi doživimo u prirodi neæe tako izgledati na foto-papiru. Ako želite vidjeti kako æe izgledati, zatvorite jedno oko, palce i kažiprste obje ruke složite u pravokutnik i drugim okom promatrajte motiv kroz okvir. Sada – kad imate dovoljno informacija o tome kako æe izgledati moguæa fotografija, možete odluèiti pritisnuti okidaè ili ne, a takoðer æete se bolje snalaziti u komponiranju motiva. Kontrast Kontrast je definiran razlikom izmeðu najsvjetlijih i najtamnijih dijelova motiva. Naše se oko relativno brzo prilagoðava i jakim kontrastima izmeðu svijetlih i tamnih ploha. Pogled se kreæe po promatranom prizoru, pri èemu se zjenica sužuje i širi – oko se prilagoðava razlièitim jaèinama osvjetljenosti. Za razliku od oka, foto-aparat u trenutku okidanja može biti podešen na samo jedan otvor zaslona, jednu brzinu zatvaraèa i osjetljivost filma. Da biste stvorili dojam kako æe izgledati kontrasti na fotografiji, lagano zažmirite. Kako smanjujete kolièinu svjetla koje dopire do oka, gubite sposobnost prilagoðavanja. Sjene æe postajati dublje i kontrast veæi, što je sukladno naèinu na koji foto-aparat oslikava scenu. (N.S.) Neobièni krajolici Ako ste negdje vidjeli neobiène fotografije krajolika na kojima lišæe izgleda bijelo, a nebo izrazito tamno, bile su to fotografije snimljena u bliskom infracrvenom podruèju. Ljudsko je oko osjetljivo samo na neke valne duljine elektromagnetnog zraèenja. Tim valnim duljinama dali smo skupno ime svjetlo. Postoji dio elektromagnetnog spektra koji ne vidimo, ali ga osjeæamo kao toplinu. To je infracrveno ili IC zraèenje (èešæe se, od izvornog “infra red”, koristi kratica IR). Izmeðu toplinskog zraèenja i crvenog svjetla postoji dio spektra kojeg ne osjeæamo kao toplinsko zraèenje, niti ga vidimo. To je blisko infracrveno podruèje. Ono se proteže od 70 do 1200 nm (nanometara). Infracrvena fotografija temelji se na dvije pojave. Prva je da postoji naèin kako crno-bijele filmove napraviti osjetljivima na blisko IC zraèenje, a druga – da je refleksija zraèenja u IC podruèju razlièita od one u vidljivom. Kombinacijom tih dviju pojava nastaju fotografije koje se razlikuju od uobièajenih. Tako, recimo, lišæe jako reflektira blisko IC podruèje, stoga je ono na IC filmu bijele boje, jer ga film registrira kao jak izvor zraèenja. Voda pak apsorbira veæi dio IC zraèenja koje do nje dospije, stoga je na takvim fotografijama najèešæe crna. Da bismo snimali u bliskom IC podruèju, potrebno je ukloniti veæi dio ili èak sve vidljivo zraèenje. To je stoga što je udio vidljivog zraèenja u sunèevom spektru znatno veæi od udjela IC zraèenja. Kad bismo sve to svjetlo pustili na film, slika nastala ekspozicijom filma u vidljivom dijelu spektra prekrila bi onu nastalu djelovanjem višestruko slabijeg bliskog IC zraèenja. Za te se potrebe koriste tamnocrveni filtri ili IC filtri. Tamnocrveni filtri koji imaju filtar faktor x6 u veæini su sluèajeva dovoljni za snimanje u IC podruèju. IC filtri potpuno blokiraju vidljivo svjetlo i propuštaju samo blisko IC zraèenje. Kroz njih ne vidimo, pa aparat treba postaviti na stativ, odrediti kadar, namjestiti filtar na objektiv i tek tada pritisnuti okidaè. Problem se javlja i kod odreðivanja ekspozicije, jer ne postoje svjetlomjeri koji rade u bliskom IC podruèju. No tu je pomoæni sustav koji se zove digitalni foto-aparat. On se može koristiti kao ureðaj za previzualizaciju kolièine bliskog IC zraèenja u svjetlu koje obasjava scenu i kao pomoæ pri odreðivanju ekspozicije. Naime, CCD senzor je prilièno osjetljiv na IC svjetlo. Ta osjetljivost u prosjeku ide do valnih duljina od otprilike 900 nm. Vrijednosti se, dakako, razlikuju – neki su CCD senzori osjetljivi do 750, a neki sve do 1000 nm. Za usporedbu treba navesti da je Konica IR film osjetljiv do 750 nm, Maco (Fotokemika) IR 820c do 820 nm, a Kodak HIE do 920 nm. Ono što vlasnike digitalnog foto-aparata može sprijeèiti da rade IC fotografije je IR filtar kojeg pojedini proizvoðaèi ugraðuju u svoje digitalke. Kupujete li digitalni foto-aparat s namjerom da ga koristite i za IC snimanje, obavezno provjerite je li osjetljiv u bliskom IC podruèju. Test je vrlo jednostavan. Uzmite neki daljinski upravljaè, uperite ga u objektiv ukljuèenog aparata i pritisnite neku od komandi. Buduæi da daljinski upravljaèi emitiraju u IC dijelu spektra, ako na LC ekranu vidite svjetlo koje se pojavljuje na daljinskom, znaèi da je taj aparat podesan za snimanje IC fotografija. Ako svjetla nema, u aparat je ugraðen filtar koji blokira IC zraèenje. Kupovinom digitalnog foto-aparata osjetljivog u bliskom IC podruèju možete se poigrati snimanjem infracrvenih fotografija, bilo obradom slike u Photoshopu, bilo snimanjem s IR filtrima. Odluèite li se za drugi pristup ili digitalni foto-aparat koristite kao svjetlomjer za snimanje filmom, svakako pripazite da aparat kojeg kupujete ima navoj za montiranje filtra.(D.T.) Panorama Za kreiranje panoramskih fotografija postoje dvije moguænosti: korištenje panoramskog foto-aparata ili spajanje pojedinaènih fotografija u panoramski prikaz. Panoramski foto-aparati Panoramski foto-aparati razlikuju se u izvedbi i glomaznosti. Najglomazniji – cirkularni foto-aparat samo æemo spomenuti, jer ga doista malokad možemo vidjeti u pogonu. On pokriva kut do 360°, odnosno puni krug. Eksponiranje filma se odvija kroz raspor koji putuje duž filma. Puno jednostavnija i dostupnija varijanta je 35 mm panoramski foto-aparat koji obièno pokriva kut do 140°. Praktièan je za teren, a kao sastavni dio nerijetko uz njega dolazi i malena libela, veoma korisna u snimanju panorame. Treæa su moguænost obièni foto-aparati unutar kojih su, iza zatvaraèa, dvije ploèice koje mehanièkim putem sprjeèavaju prodor svjetla do negativa, te tako sužuju format slike i stvaraju izgled panoramskog snimka. To znaèi da æe fotografija zapravo biti uobièajenog formata, ali æe u njezinom donjem i gornjem dijelu biti neosvijetljeno podruèje, tj. na pozitivu æe se to oèitovati u dvjema crnima trakama koje sužuju sliku. Ta funkcija foto-aparata može biti korisna u vježbanju komponiranja panoramske fotografije. Panorama dobivena spajanjem Za izradu panorame ne moramo nužno imati panoramski foto-aparat. Moguæe je koristiti obièan foto-aparat i naknadno spajati pojedinaène fotografije u panoramski prikaz. Da bismo to mogli uèiniti, potreban nam je stativ s rotirajuæom glavom. Navoj za stativ mora biti na sredini foto-aparata (na digitalkama je to više rijetkost nego pravilo), jer se aparat mora okretati u osi okomito na optièku os. To znaèi da mora biti postavljen pod kutom od 90° u odnosu na tlo i toèno u horizontali, èemu služi libela na glavi stativa. Slike se moraju preklapati za oko 30 mm, ako fotografirate normalnim objektivom; što je žarišna duljina objektiva kraæa, preklapanje treba biti veæe. Ekspozicija treba biti jednaka za svaki snimak, što može predstavljati problem s obzirom na odreðeni vremenski razmak i rotaciju, te u vezi s time promjenjivu prirodu svjetla. Najbolje je za snimanje panorame izabrati oblaèan dan kad je svjetlo ujednaèeno. Ako se ipak odluèite za sunèan dan, neka to bude u podne, kad je sunce visoko. Pravilo za dobru fotografiju koje kaže: uvijek budi okrenut leðima suncu, ovdje ne vrijedi, jer foto-aparat okreæete oko njegove osi i u jednom trenutku više neæete suncu biti okrenuti leðima, nego licem. Ako snimate krajolike, najbolje bi bilo iskljuèiti autofokus i oštrinu podesiti na neizmjerno. Tako æete biti sigurni da æe oštrina slike na svim fotografijama biti ista. FOTO: Igor Leskovar Pri izradi poveæanja pazite da sva budu jednako procesirana. Gustoæa i kontrast moraju biti na svim fotografijama jednaki, a ako fotografije izraðujete u foto-studiju, pazite da vam naprave identiènu korekciju ili tražite izradu poveæanja bez korekcije. Svako odstupanje æe biti oèito, osobito na jednoliènim površinama poput neba koje zauzima veæi dio slike krajolika. Kad spajate slike, pripazite na prijelaze. Fotografije nemojte izrezivati, nego ih spajajte tako da se preklapaju i motivi tvore homogenu cjelinu. U doba digitalne revolucije možete se poslužiti i programima za izradu FOTO: Igor Leskovar 43 TEST FUJI S-2 PRO Poèetkom kolovoza dobili smo informaciju da kod lokalnog zastupnika možemo podiæi primjerak S2 za potrebe testiranja. Teško je bilo prikriti uzbuðenje dok sam otvarao kutiju koja je sadržavala jedan od najmoænijih digitalnih foto-aparata današnjice. srednjeformatnih aparata, ali tamo se podrazumijeva da se radi u studiju, i èesto takva skalamerija ne radi bez pripadajuæeg raèunala. Krenimo dalje, pa recimo da je CCD u S2 zamalo velièine APS formata, pa æe tako množitelj žarišne dužine biti 1,5. Oni kojima to nije jasno, neka pogledaju Horvatiæevu DIGIškolu – sigurno æe u ovom ili sljedeæem broju biti rijeèi o tome. Ukratko æu reæi da, zbog manjeg formata CCD-a od klasiènog leica formata, dolazi do mijenjanja odnosa žarišne dužine za faktor 1,5. Znaèi da æe nam se objektiv od 50 mm na S2 ponašati kao što bi se ponašao objektiv od 75 mm na leica formatu. To je super dok govorimo o teleobjektivima, kad æe se skupi zoom 70-200mm f 2,8 pretvoriti u još skuplji 100-300mm f 2,8. Situacija je nešto drukèija kad je u pitanju širokokutno podruèje i kad se vaš prekrasan objektiv 15-30mm pretvori u sasvim obièan 22-45mm. Vrlo èesto na terenu radim s objektivom 28-135mm f3 s velikom prednjom leæom od 72 mm, da bi taj objektiv u ovom sluèaju postao prilièno upitno upotrebljiv 42-200mm. Ako bih želio ekvivalent onoga na što sam navikao, morao bih potražiti objektiv 18-90mm f3, no ni jedan proizvoðaè ne nudi ništa ni približno tomu. Kod Fujija je situacija relativno dobra, jer neki drugi proizvoðaèi koriste još manje CCD-e, pa im je množitelj još veæi (npr. 1,7). Neki æe ustvrditi da sam možda lijen i da umjesto zooma mogu lagano mijenjati objektive fiksne žarišne dužine. Njih moram upozoriti da mijenjanje objektiva kod digitalnog aparata nije bezopasna stvar! Naime, prigodom svakog skidanja objektiva u prostor oko pomiènog zrcala i zatvaraèa ulazi prašina, koja s vremenom neizbježno doðe do CCD-a. S obzirom da se CCD ne kreæe poput filma, nego stoji na jednom mjestu i bulji u fotone koji izlijeæu iz objektiva, na njega pada prašina koju ništa osim riziènog postupka èišæenja neæe odstraniti. To znaèi da æete od tog trenutka nadalje na tom mjesu dobiti crnu toèkicu veæeg ili manjeg promjera, koju æe pri svakoj daljnjoj obradi trebati retuširati. Kako se toèkice tj. prašina s vremenom množe, retuširanja je sve više. Tek toliko da ne biste mislili da je tehnologija digitalnih refleksnih aparata s izmjenjivim objektivom savršena i nedodirljiva, te da nema mane. Sigma je najavila refleksni digitalac koji æe imati kompletan prostor Sprijeda: AL lampica, kotaèiæ ekspozicije, tipka za probu dubinske oštrine, mod autofokusa Odozgo: dugme okidaèa, dugme za ukljuèivanje, kotaèiæ za odabir moda rada, info LCD, šine za bljeskalicu, poklopac bljeskalice Odozdo: navoj za stativ, poklopci baterija Super CCD treæe generacije, slika teška 12 mp iz 6 mp senzora, kuæište bazirano na Nikonu F-80, cijela gama Nikon kompatibilnih objektiva i pribora – sve su to bitne znaèajke koje nijednog zaljubljenika u fotografiju i digitalnu tehniku koja ide uz to ne mogu ostaviti ravnodušnim. S obzirom da nam za testiranje nije dovoljno samo tijelo, od drugog uvoznika posudili smo dva Sigmina ponajbolja zooma: jedan 20-40mm f 2,8 i drugi 70-200 f 2,8. Za potrebe testiranja koristili smo takoðer i stari MF Nikonov objektiv 50mm f1,8. Pri upoznavanju s ureðajem, prva stvar koja je èudna i zagolica jest da S2 traži dva seta razlièitih baterija. Jedan set su uglavnom standardne dvije litijske CR123A baterije, koje služe za pogon F-80 dijela ove simbioze, dakle – za napajanje mehanièkog zatvaraèa, bljeskalice, odnosno 44 svega što pogone i kod obiènog Nikona F-80. Drugi set baterija sastoji se od èetiri standardne AA baterije i služi za napajanje digitalnoga dijela aparata. Ne znam pravi razlog takvomu rasporedu baterija, ali moguæe objašnjenje bi bilo da je F-80 prilièno osjetljiv na napon, a – buduæi da 4 NiMh akumulatora daju 4,8V, a ne 6V, nije ih moguæe iskoristiti za napajanje “mehanièkog” dijela aparata. Možda se mogao napraviti nekakav elektronski pretvaraè, ali to bi vjerojatno prilièno zakompliciralo stvari, pa je bolje ostaviti provjeren sistem koji radi. Dakle, ako deèki iz Fujija kažu da je bolje s dva seta baterija, vjerujmo im. Pogledamo li aparat sa svih strana ustanovit æemo da sve vrvi od displayja. Sa zadnje strane su veliki kolorni LCD monitor i manji jednobojni info LCD, koji sadrži informacije s digitalnog dijela. S gornje strane èini se kao da gledate obièan F-80, jer gornji display sadrži samo one informacije koje sadrži i F-80. Dakle, i tu je podijeljenost na digitalni i mehanièki dio prilièno izražena. Jedino èinjenica da se, primjerice, naèin rada sistema za autofokus bira na digitalnom dijelu aparata, govori u prilog ideji da je povezanost tih dvaju dijelova mnogo veæa nego se nasluæuje. Na kraju krajeva, kad bi bilo tako jednostavno spojiti CCD s klasiènim aparatom, sigurno bi se veæ našao netko tko bi poèeo proizvoditi CCD-e nakalemljene na nešto slièno poklopcu s data backom (zamjenski poklopac za film, odnosno leða aparata, koji na sebi ima element za ispisivanje datuma i vremena na film) i tako nam prištedio mnogo novca pri prelasku na digitalnu tehniku. Nešto slièno tomu koristi se kod Straga: tražilo, kurzorske tipke za kretanje po menijima / kontrola zooma, funkcijske tipke, glavni i pomoæni LCD Sa strane: USB prikljuèak, prikljuèak za vanjsko napajanje, prikljuèak za vanjsku bljeskalicu 45 nekomprimirana slika ima u sirovom stanju skoro 23 Mb, pa to pomnožimo s osam, dolazimo do prilièno interesantne velièine meðuspremnika. Ako još uzmemo u obzir da za obradu, Super CCD interpolaciju na 35 Mb aparat potroši još oko 1,5 sekunde, te za kompresiju tih 35 Mb i pohranu na karticu još otprilike èetiri sekunde, dolazimo do rezultata da S2 sadrži prilièno moæan procesor za obradu fotografija. Za rad imamo programski mod, mod prioriteta blende ili zatvaraèa i ruèni mod, kod kojeg i otvor blende i brzinu zatvaraèa podešavamo ruèno. Mjerenje svjetla je višesegmento u deset toèaka, istovjetno kao i kod F-80, odnosno F-100. Od osjetljivosti CCD-a na raspolaganju su nam sve standardne vrijednosti izmeðu 100 i 1600 ASA. Moram priznati da je fenomenalno iskustvo slikanje 300mm objektivom uz rasvjetu noæne svjetiljke iz ruke, bez stativa. Preporuka: ako koristite osjetljivost CCD-a veæu od 400 ASA, upotrebljavate dnevni balans bijele toèke, a korekciju napravite naknadno. Tako æe šum koji nastaje zbog tjeranja CCD-a u krajnje granice znatno manje doæi do izražaja. Brzina zatvaraèa je u rasponu od 30 sekundi i 1/4000 sekunde. Za ljubitelje noæne fotografije na raspolaganju je i “bulb”. Sistem redukcije šuma u kombinaciji s novim S-CCD-om tu dolazi do izražaja i, generalno gledajuæi, S2 daje vjerojatno najljepše noæne snimke od svih digitalnih aparata s kojima sam radio. Odlièna saturacija, fenomenalno niska razina šuma, kvaliteta objektiva dolazi do punog izražaja (SIGMA 70-200 f2,8) zrcala, zatvaraèa i CCD-a hermetièki zatvoren zaštitnim staklom, a Contax ima digitalac èiji je CCD površine klasiènog leica formata. Sada nam još samo treba èarobni štapiæ da pomiješamo ta tri aparata i dobijemo najbolji digitalni foto-aparat današnjice. Šalu na stranu, posvetimo se dalje našem S2. 46 Èudan je osjeæaj kroz tražilo gledati u relativno malu sliku, manju nego smo navikli kod aparata te klase – zbog manje površine senzora višak slike u tražilu jednostavno je zacrnjen. Neki drugi proizvoðaèi to drukèije rješavaju, ali oni kreæu od vlastitih tijela aparata, pa su stoga skloniji preinakama. Moram unaprijed reæi da je to jedna od karakteristika koja me relativno neugodno iznenadila te da sam veæinom ostalih bio impresioniran. Ukljuèimo li aparat, shvatimo da ne postoji “vrijeme ukljuèivanja”. U trenutku kad ste prebacili prekidaè iz položaja OFF u položaj ON, aparat je spreman i okida. Brzina autofokusa je osrednja, ako ga usporeðujemo s kemijskim tijelima cjenovnog razreda do šest tisuæa kuna, a fascinantno brza ako ga usporeðujemo i s nekim digitalcima koji debelo prelaze deset tisuæa kuna. Opæenito smatram da bi svakom tko je fotografsku karijeru poèeo digitalnim aparatom vrijednosti otprilike èetiri pa do više od deset tisuæa kuna trebalo u ruke dati klasièan kemijski aparat s pripadajuæim objektivom otprilike istog cjenovnog razreda, da se zapita što tu zapravo s tim digitalcima nije u redu. Nakon okidanja prve slike moguæe je okinuti drugu, pa sljedeæu i tako osam njih u nizu brzinom nešto manjom od dvije slike u sekundi. Uzmemo li u obzir da svaka Zgodna je moguænost provjere dubinske oštrine, koju smo imali na starim mehanièkim tijelima, a izgubila se pojavom autofokusa i ponovno nam se vraæa na klasièna AF tijela i na njihove digitalne inkarnacije. Lampica koja služi za pomoæ sistemu autofokusa u uvjetima slabe rasvjete radi odlièno i moguæe je izoštravanje u potpunom mraku. Moguæ je odabir dva naèina rada autofokusa: prvi u kojem ruèno biramo jedan od pet senzora koji æe izoštriti, ili drugi koji æe automatski odabrati onaj senzor na kojem se nalazi objekt najbliži aparatu. Za balans bijele toèke na raspolaganju su nam standarde postavke: auto, dnevno svjetlo, oblaèno, fluorescentna rasvjeta i tungsten, te dva ruèna moda u kojima možemo sami napraviti kalibraciju pred bijelom ili 47 Balans bijele boje Tehnièki podaci Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete Dnevna rasvjeta, automatski balans Tungsten rasvjeta, balans tungsten Tungsten rasvjeta, automatski balans Udaljenost cca 20m, vidljive su zakovice na prijenosnom lancu bicikla (SIGMA 70-200mm f 2.8) one koje se odnose na transport filma, brojevi su im ponešto drukèijeg redoslijeda nego kod kemijskog brace. Dobro je što puni naziv svake funkcije možete proèitati na kolornom displayju aparata, isto tako i njihovo stanje, te moguæ izbor, pa ih nije potrebno uèiti napamet ili nositi šalabahter kao za F-80. Prijeðimo na kraju na najvažnije – na kvalitetu slike. To je ono što mi je dalo misliti i mogu reæi da smo blizu granice kad æemo reæi “zbogom emulzijo”. Nije da nema mjesta za dodatna poboljšanja i da se ne vidi razlika izmeðu filma i snimke s CCD-a, ali æete se morati veoma pomuèiti želite li, na primjer, dijaè te kvalitete nepromijenjen prenijeti na raèunalo. Pritom mislim da, osim vrhunskog tijela i objektiva (što nam treba u oba sluèaja), kod kemije još potrebujete vrhunski film, nepogrešiv studio za razvijanje i vrhunski skener vrijedniji od svega navedenoga da biste dobili tu oštrinu, taj raspon boja i tu dinamiku. Dakako da u sluèaju projekcije dijapozitiva bez digitaliziranja trošak skenera otpada, isto je i prigodom izrade fotografija na klasiènom printeru iz 48 sivom ploèom. Za pohranu su na raspolaganju dva utora – jedan za CF type II, a drugi za smartmedia kartice. Takoðer su moguæa dva prikljuèka na raèunalo: standardni USB i, za tu klasu aparata standardni – IEEE 1394, poznatiji kao firewire. Preko oba je moguæe prebacivanje podataka iz aparata u raèunalo, dok je preko firewirea, uz kupnju dodatnog programa, moguæe kontrolirati aparat iz raèunala, te slikati odnosno okidati iz programa, u koji æe slika preko brzog suèelja biti gotovo trenutno prebaèena. Šteta što nismo dobili i taj dodatni softver na probu. Još jedna stvar koja bi mogla biti zanimljiva profesionalcima koji bi aparat koristili za studijske potrebe jest da, za razliku od F-80, S2 ima standardni prikljuèak za vanjsku bljeskalicu, odnosno studijsku rasvjetu. Takoðer je zanimljiv detalj da za “bulb” mod nije potreban nikakav skup daljinski okidaè – preporuèujemo da u ormaru potražite standardni stari mehanièki žièani okidaè koji se da uviti u dugme okidaèa. Svaka èast! Postoji još petnaest posebnih funkcija, istovjetnih onima na F-80, pomoæu kojih možete dodatno utjecati na neke vitalne funkcije aparata. S obzirom da su izbaèene usluge (u nekom foto-studiju), ali mi ipak govorimo o digitalnom foto-aparatu i s njime ga usporeðujemo. Dakle, sažeto: ugodno sam iznenaðen kvalitetom koju isporuèuje S2 i vrlo rado bih ga koristio u svakodnevnom radu. Preporuka svima koji ga misle nabaviti jest da veoma paze kakve objektive stavljaju na njega, te da objektiv 35-80mm za tisuæu kuna definitivno nije par ovom aparatu. To æete možda u ovom sluèaju primijetiti i više nego kod klasiènog aprata, jer nije jednostavno (niti jeftino) sve fotografije napraviti na dimenziji veæoj od 10 x 15 cm, ali je tako jednostavno stisnuti ctrl + Vlastita bljeskalica, dobra ekspozicija, dobra rasprostranjenost Minus •Držak nije gumiran •Nema blokade ogledala •Traži dvije vrste baterija •Premala slika u tražilu •Opasnost od ulaska prašine pri mijenjanu objektiva •Cijena Plus •Odlièna rezolucija •Vrlo nizak nivo šuma •Prima cijeli raspon Nikon objektiva •Velik raspon (upotrebljivih) osjetljivosti •Ugraðen prikljuèak za vanjsku flash rasvjetu •Izuzetna brzina rada •USB i Firewire prikljuèci •Niska potrošnja akumulatora •Preuzete “custom” funkcije s F-80 Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije 49 TEST HASSELBLAD X-PAN Mnogi æe se pitati zašto smo za predstavljanje odabrali aparat koji je na tržište izašao prije skoro èetiri godine, nema autofokus, nije refleksni i izgleda prilièno nespretan za upotrebu. Tema ovog broja su krajolici i to razne vrste krajolika, od urbanih preko morskih do industrijskih. To je upravo tema u kojoj ova kamera najbolje diše, plijeni svojim jedinstvenim izgledom, konstrukcijom, naèinom rada, briljantnim detaljima i vrhunskom izradom. Na tržištu nema aparata koji bi konkurirao X-pan-u, on je jednostavno usamljen u svojoj klasi, nièemu slièan, jednostavno unikatan. Nakon hvalospjeva, nameæe se pitanje: u èemu je kvaka? X-pan je aparat koji se hrani standardnim filmom sa oznakom 135 još poznatim pod imenom “leica format”. Dakle, u pitanju je klasièan perforirani film kakav 50 koristi veæina današnjih aparata, od idiota do skupocjenih profesionalnih makina. Zajednièko svim tim aparatima je da na taj fim snimaju slièice 24 x 36 mm. Ono što X-pan razlikuje od ostatka ekipe je da je na film u stanju snimiti slièicu formata 24 x 65 mm, što ga širinom zapisa svrstava u rang srednjeformatnih aparata i èini fotoaparatom snova za panoramske fotografije. Prebacivanjem sklopke aparat postaje klasièan 24 x 36 mm aparat sa optièkim tražilom. Ono što iznenaðuje je to da je prebaèaj s jednoga formata na drugi moguæe izvesti u bilo kojem trenutku na bilo kojem dijelu role filma i to onoliko puta koliko to želimo. Krenimo malo u opis vanjštine. Cijelo kuæište je prilièno konvencio nalnog izgleda, pomalo spartanski napravljeno na prvi pogled. Korišten je vrlo sofisticirani materijal, titan, cijela zadnja strana aparata je Tema ovoga broja – krajolici – upravo je tema u kojoj ova kamera najbolje diše, plijeni svojim jedinstvenim izgledom, konstrukcijom, naèinom rada, briljantnim detaljima i vrhunskom izradom. gumirana, gumeni ergonomski držak je od velike pomoæi. Masa aparata sa objektivom od 45 mm je skoro jedan kilogram, i veæina ljudi se iznenadi nakon što primi aparat u ruke. Objektiv je izmjenjiv i na raspolaganju su vam tri objektiva: 30 mm f 5.6, 40 mm f 4, 90 mm f4. Zatvaraè je lamelarni, vertikalnoga tipa, pomiènog ogledala nema, tako da je okidanje vrlo tiho i bez ikakvog trzaja. Priznajem da sam oèekivao centralni zatvaraè smješten u objektivu, ali sam daljnjim prouèavanjem došao do zakljuèka da to jednostavno ne bi bilo moguæe napraviti, a da ne bude na uštrb nekih drugih stvari. Naime, iako nije refleksni aparat, X-PAN mjeri ekspoziciju kroz objektiv, što bitno olakšava rad, naroèito s filtrima. Kako je to riješeno bez ogledala? Jednostavno! Vanjska strana lamela zatvaraèa (ona prema objektivu) je premazana kolièinu svjetla koja se odbije od te površine. Priznajem da sam bio oduševljen jednostavnošæu tog rješenja. Ne znam je li se itko prije toga dosjetio, ali takva originalna i jednostavna rješenja su me uvijek fascinirala. Od modova rada na raspolaganju su ruèni mod i mod prioriteta blende. Osjetljivost filma se automatski oèitava sa DX koda na filmu, ali ju je moguæe i ruèno podesiti na gumbu s prednje strane. Od modova okidanja, možemo odabrati pojedinaèni i neprekidni. Korekciju ekspozicije moguæe je izvesti u podruèju od +2EV. S gornje strane još nalazimo okidaè i kotaèiæ za podešavanje brzine zatvaraèa, LCD s brojem ekspozicija do kraja filma, te glavni prekidaè za ukljuèivanje i iskljuèivanje. Na samoj sredini gornje strane su šine za bljeskalicu. Sa zadnje strane je okular optièkog tražila, LCD s informacijama o osjetljivosti filma i brzini zatvaraèa ukoliko je u pitanju mod prioriteta blende. Ako radite u tami, oba display-a možete osvijetliti pritiskom na tipku sa simbolom žaruljice. Na zadnjoj strani nalazimo i prekidaè panoramskog i normalnog moda rada. S donje strane je prostor za baterije i navoj za stativ koji je, iz nekog meni misterioznog razloga, postavljen uz lijevu stranu kuæišta, a ne u osi objektiva. X-pan je opskrbljen motorom za transport filma, a brzina okidanja je tri slike u sekundi za normalni format i dvije slike u sekundi za panoramski format. Nije baš kao stvoreno za sportsku fotografiju, ali iznenaðuje za aparat ove namjene. O samom radu nema se što previše lamentirati. Kvaliteta objektiva je vrlo dobra, oštrina zavidna. Vrlo tihi zatvaraè iznenaðuje, pa tek sada postajemo svjesni koliko buke zapravo proizvodi pomièno ogledalo u refleksnim aparatima. Motor je takoðer vrlo tih, potpuno u skladu renomea proizvoðaèa. Naišao sam na Internetu na nekoliko komentara u stilu: kome je to uopæe potrebno, nije li isto fotkati sa 6x7 aparatom, pa onda rezati sliku gore i dolje, kome to rezanje uopæe treba i sl. Ono što mene privlaèi kod ovog aprata je to što daje potpuno drugaèiji pogled na svijet. Meni osobno je to vrlo bitno, jer mi daje moguænost da na jednostavan naèin izaðem iz klišea svakodnevnice pa motive – koji su mi veæ otrcani, dosadni i monotoni – gledam, a samim tim i prezentiram u sasvim drugaèijem svjetlu.(I.L.) 51 Sprijeda: kotaèiæ za odabir osjetljivosti, tražilo, kontakt za bljeskalicu. Odozgo: okidaè, kotaèiæ za odabir ekspozicije, izbornik moda rada, LCD, šine za bljeskalicu Odozdo: Navoj za stativ, poklopac baterije Straga: tražilo, sklopka za izbor formata, info LCD Plus •Kvaliteta izrade •Odabir materijala •Moguænost mijenjanja formata u letu •Mjerenje svjetla kroz objektiv •Izmjenjivi objektivi •Nešto sasvim drugaèije Minus •Težina •Kotaèiæ za odabir osjetljivosti je moguæe sluèajno pomaknuti ukoliko nije na DX položaju •Nije refleksni aparat • Pomalo èudan “prvi zub” okidaèa • Cijena Sa strane: bravica zadnjih vrata, navoj za žièani okidaè 52 53 PUTOPIS MADAGASKAR stopama kraljeva, pustolova i gusara napisala i snimila: Ivona Denk Antananarivo – nekad kraljevski grad, danas buèna prijestolnica Glavni grad Madagaskara Antananarivo raširen je na 12 brdašaca koja krase lijepo ukrašene kuæice kosih crvenih krovova odakle se uzdižu mnoge crkve. Kao tihi svjedok azijskog utjecaja, udoline prekrivaju rižina polja. Naziv glavnog grada nastao je iz dviju rijeèi; antanana – što znaèi selo i rivo – tisuæu. Tisuæu sela, nekad raštrkanih po brežuljcima, danas tvore prijestolnicu koja je ujedno i jedini velegrad na Madagaskaru. Pogled iz blizine otkriva otužnu sliku pretjerano zagaðenog i buènog grada. Poznata gradska tržnica prepuna improviziranih štandova od kojih se mnogi nalaze na podu, gdje obitelji od roditelja do najmanje djeèice zajedno prodaju po nekoliko komada voæa ili povræa, okruženi smeæem i smradom. Život u ovome gradu nije lak i da bi se pristojno živjelo neke obitelji moraju raditi i nekoliko poslova paralelno. Rova – glavni svjedok turbulentne povijesti, kraljevska je palaèa nekadašnje okrutne kraljice Ranavalone I. Danas je od nje ostao samo kostur, dok je unutrašnjost izgorjela u požaru 1995. Dodir divljine na zapadu kontinenta Madagaskar se baš ne može pohvaliti sa svojim prometnicama. Èak i glavne ceste više su nalik na lokalne sagraðene u nuždi. Vrlo je malo cesta asfaltirano i kao po definiciji prepune su ogromnih pola metarskih rupa. Put od nekoliko stotina kilometara može potrajati i do nekoliko dana, a to èesto ukljuèuje i nužnu kombinaciju rijeènih splavova, pješaèenja i sliènih “snaði se druže” varijanti. Naše je odredište bio nacionalni park Tsingy de Bemaraha gdje smo se uputili izvan svih uobièajenih ruta, duboko u neistraženi kontinent. U blizini našeg logora nije bilo nièega osim prirode, a prvo selo bilo je udaljeno nekoliko kilometara hoda. To je podruèje poput noža oštrih stijena oko kojih se protežu prostrane stepe. Stijene i rijetko drveæe uz njih udomljuju lemure koji svojim prodornim lupanjem djeluju vrlo temperamentno i svadljivo. Tišinu narušava i pjev i glasanje ptica posve razlièito od svega što sam do sada èula. Ljudi iz udaljenih sela bave se zemljoradnjom, uzgojem peradi i 54 55 stoke. Sela se sastoje od niza manjih obiteljskih naseobina. Svaka ima veliki ograðeni vrt u kojem je zasaðeno sve što je potrebno da bi se prehranili. Od stoke najviše uzgajaju zebu, madagaskarsko govedo koje je poznato po specifiènoj grbi na leðima. Za razliku od obiènog goveda jako dobro podnosi velike vruæine i otporno je na bolesti koje napadaju drugu stoku. Prema broju zebua mjeri se koliko je tko bogat u selu, a još uvijek æe biti spremni zamijeniti nekoliko zebua za lijepu ženu. Opasan i èudesan gusarski otok Otok Ile Saint Marie smjestio se uz istoènu obalu Madagaskara. Krajem 17-tog i poèetkom 18-tog stoljeæa, kao i istoèna obala Madagaskara, služio je pomorskim piratima kao sjedište u Indijskom oceanu. Danas je od tragova ostalo samo gusarsko groblje i pokoji miroljubivi potomci. Kanalom koji odvaja ovaj egzotièni otoèiæ od istoène obale Madagaskara svake godine, u periodu od srpnja do rujna, prolazi 56 500 do 700 kitova od kojih mnogi ostaju u potrazi za partnerom i kao bi na svijet donijeli pomladak. Iako se kaže da u tamo gdje su kitovi nema morskih pasa, kanal je na zlom glasu i jedan je od najopasnijih morskih prolaza na ovom podruèju. Stalni vjetrovi dižu velike valove, brodovi su loši i prenatrpani putnicima zbog èega se mnogi potapaju. Ljudi se utapaju, a tijela nestaju rastrgana u èeljustima morskih pasa. Koraljni grebeni okružuju èitav otok, a poèinju veæ u samom pliæaku pa se nije moguæe okupati, a da se ne ogrebeš na barem jedan od njih. Ove vode udomljuju i opasne stone fish i lion fish, ribe koje se kamufliraju, a vrlo su otrovne. Iako jedan dodir sa stone fishom može biti koban po život èovjeka, mnogi domoroci, èim nastupi oseka, bosi kreæu u potragu za rakovima, školjkama i drugim morskim plodovima što su se nasukali i nisu uspjele pobjeæi kad se voda poèela povlaèiti. Nešto doista posebno obuzme èovjeka kad vidi žuta svijetla baklji što se pomièu u noæi, dok ostali u svojim bungalovima uz more veæ spavaju. Snažni udarci valova o pješèano tlo u svakom trenutku bude strah u kostima i osjeæaj da æe novi iduæi val razoriti malo skromno skrovište. Kultura prehrane Prvi doseljenici sa sobom su iz Azije donijeli i kulturu prehrane. Riža je na jelovniku nezaobilazna i to u velikim kolièinama, posebno kad je rijeè o siromašnijem stanovništvu. Uz nju obièno se jede povræe, a od mesa zebu, piletina li patka. Uz more su riba i morski plodovi pravi specijaliteti, pripremljeni na roštilju ili u raznim slasnim umacima. Na zapadu, dublje u kontinentu puno se jede “kasava”, povræe koje ima okus poput našeg krumpira, a izgled korijena celera. Lijep je Madagaskar, otok za sebe, kontinent za sebe. Poseban je to svijet iz kojeg se èovjek vrati kao da se ponovno rodio sa željom da svoj život dalje živi s puno više poštovanja prema novom danu i svemu što ga okružuje. 57 TEST Sony DSC-P9 DSC-P9 je najjaèi model iz game Sony ultra kompaktnih kamera. Sa CCD-om rezolucije 4,1 megapiksela i vrlo sliènim dizajnom, na tržištu su mu direktni konkurenti Minolta DiMAGE F-100 i Canon PowerShot S40. Sva tri aparata imaju slièan raspon zooma, slièna su izgleda (jedino Canon ima klizni poklopac koji pokriva cijeli objektiv) i podjednake cijene. Zamjerka nekolicine ljudi kojima sam pokazao F-100 i DSC-P9 bila je da su ureðaji preslièni, te se automatski nameæe pitanje mogu li tako slièni ureðaji imati bitno razlièite perfomanse, te da li možda previše sliènosti stvara zbrku na tržištu. Ako za usporedbu èaskom pogledamo tržište klasiènih kemijskih SLR aparata, vidjet æemo da ne postoje bitne razlike u dizajnu kuæišta: rukohvat je s desne strane, objektiv u sredini, tražilo gdje mu je logièno i mjesto, kontakt za bljeskalicu iznad prizme, 58 film se umeæe straga – i to je to. Svi SLR aparati vrlo su slièni, od jeftinih do vrlo skupih, i to ne stvara zbrku, svaka marka ima svoje poklonike (iz nekog samo njima znanog razloga), svaki aparat ima svoje tržište i velika sliènost nikoga ne zbunjuje. Slièno æe se dogoditi i s digitalnim aparatima, koji æe se podijeliti (ili su se veæ podijelili) u nekoliko skupina, a P9 pripada onoj koju æemo nazvati ultra kompaktnom. Dimenzije od 114 x 53 x 36 mm i masa od 203 grama naoko ne ostavljaju dojam da je rijeè o ozbiljnom aparatu, ali tako je to i s konkurentskim proizvodima. Kad aparat uzmete u ruku, dojam ozbiljnosti raste i priznajem da sam bio impresioniran kvalitetom metalnog kuæišta i opæenito doraðenošæu svih dijelova i detalja. Misao kojoj se nisam mogao oduprijeti jest da se po nekim stvarima vidi da je DSC-P9 preporuèujemo svima koji traže malen, lagan i odlièno napravljen digitalac dobre kvalitete slike, a pritom nemaju ambicije ruèno podešavati parametre ekspozicije ovaj aparat proizvela tvrtka koja nije iz foto svijeta. To je subjektivan dojam i možda nema uporišta u èinjenicama, ali nešto u rasporedu komandi, naèinu kretanja kroz menije, logici cijelog softvera tjeralo me da tako mislim. No ne smatram to negativnim, dapaèe – èesto su promjene klišeja donosile napredak, dakle ne navodim to kao negativnu osobinu, nego kao subjektivnu impresiju koju možda neki drugi korisnici ne bi ni primijetili. Pogledajmo aparat sa svih strana: s prednje strane je objektiv s automatskim poklopcem, bljeskalica, lampica za pomoæ sistemu autofokusa i prednja leæa optièkog tražila. S gornje strane je kružni prekidaè, kojim se odabire mod rada, tipka za ukljuèivanje i okidaè. S desne strane je poklopac baterije i memorijske kartice. S donje strane nalazimo navoj za stativ, a na stražnjoj su strani LCD, kursorske tipke za kretanje po menijima, kontrola zooma, dvije sistemske tipke i poklopac koji skriva konektore. Tu su i svi potrebni ulazi i izlazi: USB izlaz, audio/video izlaz i konektor za napajanje. Medij za pohranu je, kao i kod ostalih Sony kamera, nezaobilazan Memory Stick, a dobra vijest je da su ga poèeli proizvoditi i svi veæi nezavisni proizvoðaèi memorijskih kartica, što æe sigurno pridonijeti padu cijena. Baterija koju aparat koristi je vlastita nestandardna LiIon, ali je za pohvalu funkcija koju je Sony prenio iz svojih video-kamera, pa tako na zaslonu imate konstantnu i prilièno preciznu informaciju koliko sati i minuta vam je na raspolaganju do ispražnjenja baterije. Prilièno je frustrirajuæa pojava kod koje vam kamera javi da su baterije pri kraju desetak sekundi prije nego se poène iskljuèivati. Ako još pritom aparat koristi nestandardnu bateriju ili akumulator, na èije punjenje treba prièekati koji sat, a vi ste zaduženi fotografirati striptizetu na momaèkoj veèeri najboljega prijatelja, evo razloga za oèaj. Dakle, svaka pohvala momcima iz Sonyja na implementiranju ove zgodne i korisne dodatne informacije. Krenimo sada s opisom rada. Kad aparat ukljuèite, objektiv izaðe iz kuæišta i otvore se lamele automatskog poklopca. Na LCD-u se pokaže slika i pregršt informacija: vrijeme do ispražnjenja akumulatora, rezolucija, mod bljeskalice, mod balansa bijele boje, broj slike / koliko slika stane na karticu, te osjetljivost. U meni se ulazi pritiskom na istoimenu tipku. Kretanje menijem pomoæu kursorskih tipaka na okrugloj ploèici dobro je riješeno, ali je vrlo problematièno potvrðivanje odreðenog odabira koje se obavlja pritiskom na sredinu kursorske ploèice. Trebat æe vam neko vrijeme da se na to priviknete i disciplinirate palac da ne klizne u stranu mijenjajuæi pritom vrijednost koju ste željeli odabrati. Osobno mi se više dopada tipka smještena malo sa strane i na kojoj piše OK! Na glavnom prekidaèu, koji je s gornje strane, birate izmeðu nekoliko modova rada. Prvi je setup mod (odabir rezolucije i vrste video zapisa, postavka datuma i vremena, gašenje digitalnog zooma, redukcija “crvenih oèiju”, gašenje AF iluminatora, naèin imenovanja i brojanja datoteka, odabir jezika, kontrast LCD-a, format video Sprijeda: objektiv s automatskim poklopcem, bljeskalica, lampica za pomoæ sistemu autofokusa i prednja leæa optièkog tražila Odozgo: kružni prekidaè, kojim se odabire mod rada, tipka za ukljuèivanje i okidaè Odozdo: navoj za stativ Straga: LCD, kursorske tipke za kretanje po menijima, kontrola zooma, dvije sistemske tipke i poklopac konektora Sa strane: poklopac baterije i memorijske kartice 59 izlaza – NTSC ili PAL, te neke druge manje bitne postavke). Drugi je mod video snimanja, treæi je mod reprodukcije, a èetvrti mod automatske programske ekspozicije. Na raspolaganju vam je i peti mod, koji sadrži unaprijed podešene parametre triju tipiènih vrsta scena za koje su u Sonyju pretpostavili da æete najèešæe slikati, a nisu podesne za rad s programskim modom. Te tri tipiène scene su: polutama, portret u polutami i krajolik. Pretpostavljam da vam je zapela za oko èinjenica da ne postoji ruèni mod ili barem prioritet blende ili zatvaraèa. Takoðer nema moguænosti ruènog mjerenja i podešavanja bijele toèke. Ono što je predpodešeno je sve što vam je na raspolaganju, a to je: automatski, dnevno svjetlo, oblaèno, fluorescentna rasvjeta, tungsten rasvjeta. Preko menija moguæe je birati naèin mjerenja svjetla (spot ili multisegment), odabrati naèin rada autofokus sistema, ruèno podesiti fokus na neku od pet moguæih vrijednosti, podesiti osjetljivost, korigirati snagu bljeskalice i odabrati neki od filtara koji æe “dotjerati” fotografiju prije spremanja na karticu. Na izbor su vam filtri po imenu: Negative art, sepia, B&W i solarizacija. Osobno ne vidim èemu to koristi, dapaèe – pretpostavljam moguæu štetu od nepotrebnog korištenja takvih filtara, jer nema moguænosti povratka na originalnu fotografiju. Što se tièe brzine rada, P9 je malo brži od prosjeka, pa mu od ukljuèivanja do prvog okidanja treba 3,5 sekundi i samo okidanje je gotovo trenutaèno. Brzina autofokusa je prosjeèna; ono što je iznad prosjeka je moguænost izoštravanja u potpunom mraku, uz pomoæ AF assist lampice koja prilièno jako osvijetli mjesto na koje bi aparat trebao izoštriti. Još jedan zgodan novitet u klasi – nadamo se da æe i drugi proizvoðaèi slijediti svijetao primjer. Snaga bljeskalice dostatna je za udaljenost do skoro èetiri metra. Kvaliteta slike je solidna, boje su opæenito možda pomalo presaturirane, dinamika je vrlo dobra, oštrina takoðer. Perfomanse koje današnji digitalci postižu su prilièno sliène, pa se pitam ne proizvodi li sve te elemente jedna tvrtka, a ostale samo pakiraju u vlastite kutije, imaju vlastiti raspored kontrola i softver. Šalu na stranu, probajmo nešto preciznije pozicionirati P9 u odnosu na konkurenciju. Ono što je najbitnije je kvaliteta slike – prosjeèno prema vrlo dobrom u nekim elementima. Rukovanje aparatom je takoðer jednostavno (ako zaboravimo epizodu s potvrðivanjem menija sredinom kursorske tipke), aparat donosi dosta noviteta koje bi ostali trebali slijediti. No uopæe mi nije jasno zašto je Sony na ovakvom aparatu zanemario potrebu za ruènim kontrolama blende i zatvaraèa i time ga uèinio relativno nezanimljivim osobama željnim pune kontrole. Vjerojatno je rijeè o nekoj nama nedokuèivoj tržišnoj politici, koja nam tako èesto nameæe kompromise umjesto proizvoda ultimativih perfomansi i moguænosti. Mi DSC-P9 preporuèujemo svima koji traže malen, lagan i odlièno napravljen digitalac dobre kvalitete slike, a pritom nemaju ambicije ruèno podešavati parametre ekspozicije. (I.L.) Balans bijele boje Tehnièki podaci Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete Dnevna rasvjeta, automatski balans Tungsten rasvjeta, balans tungsten Tungsten rasvjeta, automatski balans Vlastita bljeskalica Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije Minus •Koristi nestandardnu bateriju •Koristi memory stick medije za pohranu •Baterija se puni u aparatu •Nema moguænosti ruènog podešavanja blende i brzine zatvaraèa •Nema moguænosti ruènog podešavanja bijele toèke (samo nekoliko unaprijed podešenih) • Najduža ekspozicija u AE modu je 1/30 sec •Nespretna tipka za potvrdu (OK) 60 Plus •Odlièna izrada •Informacija o vremenu do ispražnjenja baterije •Autofokus radi u potpunom mraku (uz pomoæ AF assist lampice) •Ruèno podešavanje osjetljivosti •Dobar balans bijele boje unutar predpodešenih vrijednosti •Neogranièena dužina snimanja video zapisa (koliko stane na karticu) •Brzina startanja i autofokusa •Automatski poklopac objektiva 61 DIGI škola 2. dio NA PO^ETKU BIJA[E O[TRINA Napisao Darko HORVATIÆ, akademski snimatelj Veæina proizvoðaèa opreme, fotografa, naruèilaca... nastoji dobiti što oštrije fotografije kod snimanja i izrade pozitiva. Kao i uvijek, mi u Fotomagu ne mislimo kao veæina, “zato jer je to tako normalno”, nego analiziramo svaki sluèaj posebno. Zakljuèili smo da je veæina fotografija snimljena oštro, ali da su svjetsku slavu stekli i mnogo više novca zaradili oni koji su uspjeli prodati svoje neoštre fotografije. Ovo je prièa o ljudima koji snimaju neoštro. Kao što svaki danski kraljeviæ nije Hamlet, tako ni sve neoštre fotografije nisu one prave, kojima se ljudi dive. Postoje dvije vrste neoštrih fotografija: fotografije plitkog fokusa i potpuno neoštre fotografije. Prve prevladavaju u modnoj i sportskoj fotografiji, a druge su gotovo pravilo ratne fotografije (dakako ne one tipa “odmor ratnika”). Inaèe, kao što ste veæ sigurno primijetili, u Fotomagu se ne bavimo konceptualnim umjetnostima, eksperimentima i sliènim tipovima koji tvrde da su neshvaæeni umjetnici jer namjerno snimaju neoštro, pa ih nitko ne razumije. Neoštre modne fotografije snimaju se teleobjektivima od 300 do 400 mm, velike svjetlosne moæi, vrlo kratkim ekspozicijama i maksimalno velikih otvora blende. Na njima su obièno eksterijeri kod kojih je manekenka oštra, a sve ostalo neoštro, tu se dobiva fina poetiènost, ljudski lik se odvaja od pozadine, postiže se bogatstvo tonova i boja – paket koji potrošaèima sam izvlaèi novac iz džepa. Kako se takve fotografije snimaju? Teško je odgovoriti, no obièno je rijeè o veæ navedenom teleobjektivu, vrlo èesto se koristi Pentax 67 opremljen prizmom, fotograf se nalazi dosta daleko, toliko da model zauzme srednji plan, visinu 62 fotografskog okvira. Radi omekšavanja sunèeva svjetla iznad se napne desetak kvadrata bijelog platna koje ne ulazi u kadar, dakako, dodaju se prednja svjetla, reflektirajuæe površine i slièno. Fotograf koristi solidan stativ, a, osim šminkera i stilista, pomažu mu dva-tri pomoænika. To je stil Petera Lindberga u vrijeme dok je snimao naslovnice za èasopis “Marie Clare”. Snimao je obièno na pustim plažama. Druga vrsta modnih plitkofokusnih fotografija snima se u gradu, takoðer dugožarišnim objektivima, pomoæu stativa, bez dodatne rasvjete, ali s reflektirajuæim površinama, èesto rano ujutro subotom i nedjeljom, kad su ulice prazne. Tako se dobiva dojam da je modna kolekcija snimljena u realnom prostoru i vremenu. Ovdje ubrajamo i slike na uliènim stolovima francuskih kafea. Bit je neoštrine na tim fotografijama da se izbjegne pozadina i prejak dah stvarnosti. Èesto u ljekarnama pogled skreæemo prema prekrasnim velikim posterima-fotografijama zadovoljnih zdravih ljudi, nasmiješenih, u društvu... Mnoge su od njih snimljene za potrebe reklamne kampanje proizvoda koncerna Nivea. Nisu neoštre, ali ni oštre – èista poezija. Radi se, dakako, izmeðu ostaloga i o Prije nego i pomislimo fotografirati digitalnim aparatom, prije nego u njega stavimo baterije i memorijsku karticu, prije nego razmislimo o ekspoziciji i blendi, broju piksela i problemima koji nas tjeraju da se pitamo “što mi je to trebalo?” – razmislimo o oštrini. Vjerojatno æe nas svi dobronamjerni gnjaviti da slike moraju biti oštre. O namještavanju našega objektiva bit æe još rijeèi, zasad moramo shvatiti da sve baš i nije onako kako nam se u poèetku èinilo. Zašto nas svi gnjave s oštrinom, kad je glavni štos u fotografiji baš biti neoštar. Digitalni foto-aparati upravo su stvoreni da nam pokvare zadovoljstvo i serviraju nam oštrinu. S kratkožarišnim digitalcem danas je prava umjetnost snimiti neoštru fotografiju. Zato vam moramo pokazati primjere iz kemijske ili, kako neki vole reæi, analogne fotografije. obrnuta: stisne se blenda i snima uglavnom 1/4 sekunde. Bitni su, dakle, pokret i boje. Iako se èini jednostavnim, vjerujte da je mnogo lakše snimiti oštru fotografiju. Ovdje su korisni širokokutni objektivi, bez obzira na svjetlosnu moæ. U sportu su uobièajeni teleobjektivi, èesto se koristi èuveni 300mm f=2.8. Koristi se primjerice na teniskom terenu, na suncu gdje bi svi uredni fotografi koristili 400 ASA, blendu 8 i 1/1000sec. S takvim fotografijama Ivaniševiæeve pobjede na Wimbeldonu mogli biste zaraditi džeparac samo ako ostalima poplava otplavi filmove u hladnu i prljavu Temzu. Opet æemo koristiti modnu tehniku velikog otvora blende i kratke ekspozicije, ali ovoga puta u kombinaciji s najboljim autofokusom kojeg možete naæi na tržištu. Naime, plitki je fokus, snimamo s f=2.8 i 1/8000sec, èime zamrznemo našega Ivaniševiæa u pokretu, a od pozadine se vide samo neoštre pune tribine. To je uobièajena fotografija na reklamama sportske opreme. Ivaniševiæ ili bilo tko drugi je obièno više ili manje oštar, no 80 posto slike je neoštro. U reklamnoj neoštroj fotografiji prednjaèi automobilska industrija. Prošla su vremena kad se prodavao samo oštro snimljen automobil – danas on mora biti u pokretu, barem kotaèi. Obièno na fotografijama vidimo najnoviji model neke tvornice kako lagano razmazan juri prekrasnim krajolikom. Ako fotografija nije snimljena u totalu, dakle tako da je automobil manji od 1/6 fotografije, on je najvjerojatnije snimljen tamo gdje ga vidimo. Prevladava li na fotografiji automobil, sigurno je snimljen u studiju, velikom hangaru punom sofisticirane opreme za korištenju objektiva s vrlo velikim ili najveæim otvorom blende. Ti objektivi nisu izmišljeni i napravljeni za situacije kad nema dovoljno svjetla, nego upravo radi te poetiène mekoæe na najveæem otvoru. Znaèi da – ako imate rijedak i skup 200mm f=1.8 – morate snimati na blendi 1.8, inaèe je šteta novca (vrijedi kao novi automobil niže klase). Da ne bismo skrenuli s teme, spomenimo da se u modi èesto koriste i razmazane fotografije dugaèkih ekspozicija, kod kojih se gledaocu sugeriraju boje odreðenih konfekcionara. Tehnika snimanja je U zoru fotografije u Hrvatskoj, kada su se njome iz dokolice bavili uglavnom bogataši, grof imenom Janko Draškoviæ fotografirao je sama sebe kako preskaèe neku klupu. Za današnje poimanje sasvim obièna, ta je fotografija odredila put hrvatske fotografije sve do danas, a – ne budu li današnje generacije jako pazile, i u buduænosti. Grof je, dakle, snimljen u zraku dok preskaèe klupu, kratka ekspozicija – jednostavno – rekli bismo da nije rijeè o pretprošlom stoljeæu kada su zatvaraèi i osjetljivosti filma uvjetovali duge ekspozicije. Taj velik tehnièki problem, to se i vidi na fotografiji, izazvao je pobjednièki smiješak. No, fotografija danas izgleda bezvrijedno i smiješno, jer je veæina najjeftinijih kamera sposobna uèiniti isto. Da se naš grof bavio, primjerice, artom, umjetnošæu, pa snimio neki akt, mrtvu prirodu, portret, mi bismo se danas divili toj slici i zvali je umjetnièkom, a u ovom sluèaju tek mali broj ljudi zna da je rijeè o fotografiji mnogo znaèajnijoj od obiènog akta zgodne seljanke. Zašto govorim o tom davno umrlom grofu? Stoga što mnogi današnji fotografi tvrde da im više odgovaraju mehanièke kamere. Ovih dana, poèetkom digitalne ere, hvale crno-bijeli film, pa ako baš i nije crno-bijeli onda mora biti film. Za koju godinu nitko neæe njihova djela shvatiti ozbiljno, baš kao što ni mi ne shvaæamo grofa s poèetka prièe. No da grof i prijatelji nisu skakali preko klupe, mi danas ne bismo mogli snimati ni golube u letu, a kamo li auto-trke. Rješenja nema, ako ste to oèekivali. Ostaje nam da pogledamo ponudu svjetske foto-industrije u Hrvatskoj. Još je važnije da isti ti hrvatski fotografi budu još brojniji, još slavniji, da kupuju novu, a ne rabljenu opremu, da im se redovito isplaæuju honorari, po cijenama uobièajenim u ostatku svijeta i da plaæaju porez, naravno. Samo tako može napredovati i hrvatska fotografija i prateæe djelatnosti. Rijeè je, dakako, o profesionalcima, iako znamo da veæinu prihoda fotografskoj industriji donose amateri. No, da bi postojali amateri mora postojati jaka mreža profesionalaca: dobavljaèa, servisa, laboratorija. Govorimo o današnjoj situaciji, naravno. Pedesetih je godina Luis Malle snimio film "Lift za gubilište", u kome se rasplet radnje odvija u hotelskom foto-laboratoriju. Èovjek ubaci film u odreðeni pretinac ili ga preda na recepciji, a ujutro nakon doruèka dobiva fotografije, plaæa se kao i telefonski razgovor iz sobe, zajedno s ostalim raèunima izvanpansionske potrošnje. Do danas, koliko je meni poznato, 63 Kakve objektive koristiti ako želimo snimati neoštro? Najskuplje, dakle one s najveæim otvorom blende, s najboljom korekcijom oštrine i boje. Oštrina je, uvjetno reèeno, obrnuto proporcionalna skupoæi objektiva. Najjeftiniji objektivi, plastièni, imaju i najveæu relativnu oštrinu. Danas najèešæe korišteni AF objektivi za SLR kamere imaju otvore od 3.5 do 5.6. Amaterske kompaktne kamere imaju nerijetko, ako imaju zoom objektiv, i najveæi otvor blende 8. Najskuplji srednji objektiv na svijetu bez konkurencije ima najveæi otvor 1.0; rijeè je, dakako, o Noctiluxu firme Leica. Svijetle objektive osim Leice proizvodi i Canon. Najbolje æemo provjeriti što sve naš fotoaparat zna ako snimimo isti motiv (koji mora imati dubinu, perspektivu) srednjim objektivom 50mm s raznim blendama – 1.4, 5.6, 8, 16. Pogrešno je mišljenje da su veliki otvori blende izmišljeni za noæna i snimanja pri niskom svjetlosnom nivou. Tada se koristi rasvjeta, visoko osjetljiv film i slièno, dvije blende ne spašavaju situaciju u tim uvjetima. Toliko omiljeni zoomovi su ziheraški kod oštrog snimanja, a jeftino djeluju kod neoštrina. Usporedite ih s automatskim mjenjaèem na nizbrdici ako nemate koènice na automobilu. Igre s velikim otvorima blendi pale do objektiva od 24mm na 135 formatu. Širokokutniji objektivi uglavnom poništavaju taj efekt. Srednje, a pogotovo velikoformatni aparati samom svojom definicijom i glavnim razlozima postojanja poništavaju potrebu za neoštrinama. Neoštrine na srednjem formatu moguæe je postiæi Pentaxom, dok su ostali uglavnom predviðeni za maksimalnu oštrinu. Važno je napomenuti da najbolji fotografi èesto koriste neoštrinu, ali da ni jedna tvornica ne reklamira opremu kojom se može snimati neoštro. Nisu svi objektivi s velikim otvorom blende podesni za ovakva snimanja. Neophodno je da imaju odreðen stupanj opæe oštrine na najveæem otvoru. Paradoksalno, ali neoštrina o kojoj govorimo nije pogreška nego kontrolirani kreativni proces. Zbog snimanja u protusvjetlu objektivi moraju imati suvremene proturefleksne slojeve. Objektive istoène proizvodnje ovdje moramo zaboraviti. Moderne tehnike brzog snimanja uglavnom poništavaju ovaj efekt. Najbolji rezultati se postižu na 135 i nekim 120 formatima uz što nižu osjetljivost filma i savršenu obradu materijala. Automatska ekspozicija se obavezno mora namjestiti na prioritet blende koju onda otvaramo do kraja. Matrix i slièna mjerenja nisu u tim uvjetima pouzdana. snimanje neoštrih fotografija. Ako slike ipak ispadnu oštre, malo se zamute raèunalom. Ne šalimo se, zamislite oštru fotografiju najnovijeg mercedesa na naslovnoj stranici kataloga, ljudi bi mislili da je rijeè o eksponatu u muzeju, a ne o igraèki kojoj motor automatski poèinje koèiti pri 64 brzini od 250 km/h. Potpuno neoštre fotografije su obièno one ratne, koje smatramo realnima. Tako je Robert Capa snimao iskrcavanje u Normandiji, iskrcavši se, kažu, s prvim naletima saveznika – sve do jedne fotografije su mu neoštre. Sve su slavne i prepoznatljive, a on je honorar zakartao, kažu. Fotografiju kojom se proslavio snimio je ranije, za vrijeme Španjolskoga rata: poznatu prvu fotografiju èovjeka koji pada pokošen metkom. Neki kažu da se bacio na sijeno umoran poslije dugog marša. Pogaðate – i ta je fotografija neoštra. Robertu Capi moramo oprostiti jer je obišao sva znaèajna bojišta svoga vremena, a poginuo je u Indokini. Mnoštvo današnjih ratnih fotografija nema onog nekadašnjeg štiha: snimaju se posljedice rata, oèi istine i sliène stvari kojih se kasnije uglavnom ne sjeæamo. Iz nedavnoga rata u Hrvatskoj sigurno se sjeæate pomalo neoštrog èovjeka koji baca bocu benzina na tenk ispred zagrebaèke kasarne. Gomile fotografija ratnika dok jedu i èiste oružje su nestale, možda zato što su bile oštre. Industrijski odgovor na neoštre fotografije pojavio se krajem prošlog stoljeæa u plemenitim fotografskim tehnikama. Ovdje æemo se zadržati na mekocrtaèima, o kojima toliko mnogo prièamo, a tako malo znamo. Postoje, dakle, dvije vrste mekocrtaèa: oni koji èine sliku neoštrom i oni koji samo umekšavaju kontrast leæa, a slika ne gubi oštrinu. Prvi su svi jeftini objektivi koji nisu sposobni crtati oštru sliku iz bilo kojih razloga. Drugi objektivi su pak vrlo skupi i rijetki; oni omekšavaju opæi kontrast slike tako da se ne gubi njezina oštrina. Uglavnom postoje dvije vrste: oni koji to postiži pomoæu sistema leæa i oni koji koriste posebne blende što se nataknu na objektiv. Primjer ove druge grupe je poznati Rodenstockov “Imagon”. Autor ovog teksta je vrlo sretan što posjeduje jednog takvog. Još jeftiniji naèin omekšavanja slike je korištenje raznih filtra i najlonskih èarapa ispred objektiva; podjela je ista. Oni skuplji filtri omekšivaèi slike posebna su i vrlo rijetka optièka remek-djela. Ali to je sasvim druga prièa. Oštre i realne fotografije podsjeæaju nas na svakodnevnicu i ne gledamo ih dugo; neoštre i one plitkog fokusa tjeraju nas da ih gledamo i tražimo u njima svijet koji ne vidimo oko sebe. Taj bolji svijet je zapravo tu, ali ga ne vidimo jer je neoštar i mi u toj neoštrini zapravo tražimo sebe. To èesto iskorištavaju trgovaèke i marketinške kuæe kako bi nam O[TRINA PRIJE PIKSELA Bitna razlika izmeðu oštrina na digitalnoj i na kemijskoj fotografiji Kad u nekom katalogu vidite foto grafiju, reklamnu fotografiju nekog predmeta ili manekenku, odmah primijetite da je rijeè o profesionalnoj reklamnoj fotografiji, za razliku od primjerice novinske, takoðer reklamne, fotografije, koja je nešto drukèija. Veæina gledalaca, receptorska grupa ovakve fotografije, i nije svjesna o èemu je rijeè, ali zna da je to nešto skupo. No, jeftine predmete široke potrošnje i nije potrebno snimati na taj naèin jer djeluju previše nedostupno, preskupo. Trik je u žarišnoj dužini kojom se snima: reklamni fotografi uglavnom snimaju na formatu 13 x 18 cm, ili rjeðe na 4 x 5 inèa. Profesionalci koriste igraèke formata 18 x 24 cm. Slike i dijapozitivi dobiveni tim pilama nemaju praktièno nikakve veze s igraèkama koje ljubomorno èuvamo, a u usporedbi s ovima su jeftine. Meðu jeftine kamere ubrajamo razlièite Hasselblade, Bronice, Rolleiflexe, Mamyje i sl. Prave se igraèke zovu Cambo, Linhof, Sinar i sl. Da biste snimali tim kamerama potrebno je veliko predznanje, a za njih, rasvjetu i prostor u kojem æete ih koristiti treba izdvojiti pozamašnu novèanu svotu. Neupuæeni fotografi koji se vole hvaliti svojim znanjem tvrde da je bit ovih fotografija u velikoj razluènosti i moguænosti poveæanja. Potpuno krivo: erotski èasopisi poput amerièkog Playboyja koriste takve kamere za snimanje duplerice, iako je za to poveæanje dovoljno imati i neki Hasselblad. Bit tih fotografija je u velikoj dijagonali framea i, automatski, u maloj dubinskoj oštrini. Tu poèinje digitalna fotografija, ali i pada njezina moæ. Veæina digitalnih foto-aparata ima vrlo male CCD-e, obièno velièine 1/1,8 inèa do 2/3 inèa. Reporterski aparati su veliki gotovo kao 24 x 36 mm, ali nisu. Digitalni aparati ne grupiraju se po moguænosti razluèenja ili broju piksela, kao što možete èitati u popularnim èasopisima, nego po velièini CCD-a. Obièni – do velièine 1/1,8 inèa – imaju, ovisno o tržištu, popularnu cijenu do 1000 eura ili dolara. Njihova je razluèna moæ blokirana na 4,0 milijuna piksela. Dakako, ne stoga što nije moguæe više piksela smjestiti u mali prostor, nego zato što je kod takvih fotografija srednji objektiv približno jednak 10 mm, a poèetni širokokutnik ima žarišnu dužinu od 7,0 mm. Tvornice to, opet pogrešno, ali korisno, usporeðuju s leica formatom. Tako je srednji objektiv 50 mm, a širokokutnik koji se standardno isporuèuje 35 mm. Jasno je da su brojevi žarišne dužine za format leica predviðeni za puno veæu dijagonalu framea. Dubinska oštrina je sasvim druga prièa, no amatere zanima samo vidni kut koji æe postiæi. Njihove slike neminovno se žigošu amaterskima bez obzira koliko se oni trudili biti profesionalci. Velièina CCD-a je ekstremno mala i pritom se postiže jeftiniji sklop, izoštravanje se više ne obavlja u objektivu, nego se pokreæe CCD, tako da su i servo motori manji, lakši i jeftiniji. Objektivi su u pravilu fiksni i opet jeftiniji. Aparati se razlikuju po naèinu kontrole slike, vrsti memorijskih kartica i slièno, ali je to kvalitativno ista skupina. Sasvim je svejedno koristimo li 2,0 ili 4,0 milijuna piksela. Rezultati su isti, fotografski jasno. O velièini slike nismo razgovarali. Digitalci koji imaju 2/3 inèa predviðeni su za razluènost od 5,0 milijuna piksela naviše. Iako veæi od onih u prethodnoj skupini, to su još uvijek mali aparati. Namjena im se spominje kao profesionalna, ali cijenama teško prelaze cijene kompleta srednjeformatnog aparata. Praktièno svaka tvornica ima jednoga predstavnika iz ove skupine. Aparati velièine CCD-a 2/3 inèa predviðeni su za snimanja kataloga velikih robnih kuæa, za koje je potrebno snimiti mnogo fotografija, pa se posao pojeftinjuje digitalnom fotografijom. Kod ove skupine je nadalje važno i to da se maksimalna razluènost rijetko koristi jer slike velièinom malokad prelaze format A4. Osim robnih kuæa, takve su aparate nabavili muzeji, fotografi koji snimaju vjenèanja, filmski still fotografi, reklamni fotografi za jeftinije poslove, ilustratori knjiga… Sljedeæa su kategorija digitalci koji izgledom podsjeæaju na obiène SLR (eng. Single Lens Reflex – jednooki refleksni, klasièni reporterski aparati). Ti primjerci postižu cijene od oko 7 do 10 tisuæa eura bez objektiva. U pravilu, do modela firme Contax koji ima CCD velièine 24 x 36 mm, imaju problem s raspoloživim objektivima. Njihov CCD je manji od formata predviðenoga za te objektive – tako svi objektivi postaju teleobjektivi, a na tržištu nestaju širokokutnici. Namjena takvih aparata je snimanje novinske fotografije; pritom su jeftiniji od filmskih igraèaka jer prividno nemaju potrošnje filmova, laboratorija, skeniranja. Sljedeæa prednost je lakša obrada. Nisu potrebni zaposlenici u laboratorijima; ti ljude, ako su bili sreæe da ne dobe 65 otkaz, danas rade kao fotografi. Aparati su vlasništvo redakcija, a fotografi sve èešæe postaju najamnici. I ovdje se javlja pitanje razluènosti koja je tek zadnjih nekoliko mjeseci prešla 6 milijuna. Zapravo za novinski tisak i nije potrebno više od èetiri milijuna, ali ovi aparati imaju prednost i okidaju istoga trebutka kad pritisnete okidaè, što dosad nije bio sluèaj s jeftinijim aparatima. Njima se mogu snimati i protokolarne fotografije, razna rukovanja, bez bojazni da æete zakasniti na pravi trenutak. Prava reklamna fotografija poèinje s backovima koji se montiraju na srednje ili velikoformatne aparate umjesto kaseta za film. I kod njih je tendencija da se proizvodi manji CCD od realnoga framea, no taj je problem ovdje manje izražen jer se koriste relativno uskokutniji objektivi. Takvi backovi pak cijenom veoma nadmašuju raniju grupu, a uporaba im je mnogo specifiènija. U Hrvatskoj su backovi vrlo rijetki, praktièno i nema uporabe jer je malo proizvoda koji zaslužuju da ih netko snimi tako kvalitetnom opremom. Mnogi fotografi nemaju ni dovoljnu naobrazbu za ozbiljnija snimanja. Ovu grupu aparata posjeduju bogati fotografi koji uz to zapošljavaju i nekoliko asistenata, imaju vlastiti vozni park i slièno. Što možemo iz svega ovoga zakljuèiti? Jednostavno – za vrhunsku fotografiju danas je potrebna sve skuplja oprema, koja je opet u rukama specijalizirane industrije. Svi digitalni foto-aparati koje možemo nabaviti daju odliène, tonski izbalansirane fotografije, no svojim postavkama pokazuju da je rijeè o jeftinijoj opremi. Dalje, prividne pogreške, koje su zapravo kreativni elementi, poput neoštrina nije moguæe dobiti jeftinim aparatima, èak ni digitalnima, nego skupom i Sljedeæi put æemo pokazati kako je 99 % fotografija u profesionalnom i amaterskom snimanju krivo eksponirano, bile one digitalne ili ne. Sive su i tamne, a ostatak je previše svijetao. Užas! A baš se svi takvim fotografijama dive i svi snimamo fotografije kojima je veæina kadra krivo eksponirana. 66 Primjer plitke dubinske oštrine, prvi plan je oštar, pozadina, mutna Primjer male dubinske oštrine, samo je mali pojas oštar MONOKUT Martina Prohazka Denis Stošiæ 67 TEST PENTAX OPTIO 230 LCD-u su ispisane sve potrebne informacije za snimanje – naèin rada bljeskalice, datum i sat, brzina zatvaraèa i otvora blende. Jedina zamjerka LCD-u je da bi mogao imati malo oštriju sliku. Pentax Optio 230 je jedini digitalni foto-aparat na tržištu koji posjeduje 3D image mode! To je zapravo primjena veæ zaboravljene stereo fotografije Sa strane: pomièni display je detalj koji bismo željeli èešæe viðati na digitalnim aparatima Piše: Igor Savatoviæ otprilike tri sekunde. To znaèi da u Continuos Shooting modu Optio snima jednu fotografiju svake tri sekunde!? Kad sve zbrojite, za snimanje dviju fotografija – od ukljuèivanja foto-aparata do spremanja druge fotke na CF karticu – treba oko 18 sekundi. Što reæi nego SPORO! Razluèivost se kreæe od 640 x 480, 1024 x 768, do 1600 x 1200 piksela. Takoðer imamo tri stupnja JPEG kompresije. Svakako je pohvalna moguænost pohrane fotografija u nekomprimiranom TIFF formatu, rezolucije 1600 x 1210 piksela. Pohrana nekomprimirane fotografije na CF karticu traje oko 20 sekundi! Èetiri su vrste izoštravanja: nezaobilazni autofokus, Infinity-landscape koji koristimo za snimanje udaljenih objekata, autofokus ukljuèen. Macro mode koristimo za snimanja u makro podruèju, autofokus ukljuèen. Takoðer je vrlo pohvalno da multifunkcijskom tipkom imamo i moguænost ruènog izoštravanja. Èim izvadite svoj novi Pentax iz kutije, lice æe vam ozariti smiješak! Prekrasan mali foto-aparat srebrne boje, kompaktna tijela koje, iako plastièno, izgleda poput mnogo skupljih “metalnih” konkurenata. Na njemu nema nikakvih šarenih naljepnica s karakteristikama, tako uobièajnih za digitalne foto-aparate te klase. Sve što na njemu piše je Pentax Optio 230, 2.0 MegaPixel. I to je to! Objektiv Pentaxa ima 3x optièki zoom raspona od 5 do 17.4 mm (ekvivalent zoom objektivu od 38 do 117 mm kod SLR fotoaparata), maksimalnog otvora blende f1:2,6 do 5,0. Na gornjoj strani nalazimo on/off tipku, rotacijski izbornik naèina snimanja i – u sredini izbornika – okidaè. Na stražnjoj strani su nezaobilazni LCD i optièko tražilo. Kontrola 68 zooma, bljeskalice, tipke za aktiviranje bljeskalice, izbornika, displayja, izoštravanja i samookidaèa. Tu je još i multifunkcijska tipka za podešavanje postavki. Na donjoj strani aparata je utor za Compact Flash (Type I) karticu, poklopac prostora za dvije AA baterije i navoj za ploèicu stativa. S lijeve strane foto-aparata je USB konektor, kojim je na Pentaxu moguæe ostvariti video izlaz, te konektor za napajanje. Ergonomija je više nego zadovoljavajuæa. Iako aparat s prednje strane nema grip, zbog izboèenog ruba stražnje strane i zoom komandi, sasvim lijepo leži u desnoj ruci. Tomu, dakako, pridonosi i težina od samo 230 grama s baterijom i CF karticom. Nakon poèetnog ushiæenja dizajnom i ergonomijom, slijedi malo razoèaranje! Prigodom ukljuèivanja Optia 230 ne dogaða se prvih sekundu-dvije ništa! Zapitate se jeste li uopæe ukljuèili foto-aparat. Nakon toga èuje se zujanje karakteristièno za “izlazak” objektiva iz tijela foto-aparata, zatim se na LCD-u ispisuje logotip Pentaxa, a tek onda se pojavljuje slika. Za sve to potrebno je èak 7 sekundi, a da biste okinuli prvu fotku – desetak! Napominjemo da okidaè treba stalno držati stisnutim, sve dok aparat okine, a to je otprilike dvije sekunde. Nije dovoljno samo stisnuti okidaè i mirno držati aparat dok obavi svoje. Pohrana fotografije u JPEG formatu na CF karticu traje Osim automatskog balansa bijele toèke, Optio 230 ima i balans na dnevno svjetlo, umjetnu rasvjetu, fluorescentnu rasvjetu, balans bijele toèke u sjeni i ruèno odreðivanje balansa. Moguæe je izabrati izmeðu tri naèina za mjerenje ekspozicije: Multi-Area – ekspozicija se izraèunava na temelju srednje vrijednosti dobivene mjerenjem s èitave površine slike; Centar Weighted – ekspozicija se temelji na mjerenim vrijednostima sa sredine slike; Spot – svjetlo se mjeri u toèki na sredini slike. Kompenzacija ekspozicije je +/- 2 E.V. u koracima od 0.3 E.V. Navigacija kroz izbornike je intuitivna i ne zadaje probleme. Pohvalno je da imamo okretni display s moguænošæu inverzije slike, što vrlo dobro doðe pri fotografiranju “samoga sebe”. Na Snimanje video-snimaka moguæe je samo u rezoluciji 320 x 240, i to u trajanju od 30 sekundi. Kod playbacka video-snimaka, osim standardnih komandi play/stop, tu su još pause i reverse playback. Pentax Optio 230 je jedini digitalni foto-aparat na tržištu koji posjeduje 3D image mode! To je zapravo primjena veæ zaboravljene stereo fotografije. Stereo fotografije se snimaju posebnim kamerama s dva objektiva. Razmak meðu objektivima je otprilike 6 cm, koliko u prosjeku iznosi razmak izmeðu oèiju. Razvijene fotografije ili projecirani dijapozitivi gledali su se posebnim naoèalama, koje su èesto imale jedno crveno obojeno staklo, a drugo plavo. Tako snimljene fotografije davale su privid trodimenzionalnosti. Kod Pentaxa se privid trodimenzio nalnosti postiže na slièan naèin. Najprije snimimo jednu fotografiju, a zatim s malim pomakom udesno i drugu. Optio te dvije fotke smješta u jednu, koju poslije razvijemo u nekom digitalnom foto-studiju. Posebnim 3D naoèalama, koje u ovom sluèaju imaju prozirna, a ne obojena stakla i dio su standardne opreme Optia 230, gledanjem tako snimljene fotografije dobiva se privid trodimenzionalnosti! Kvaliteta slike je praktièno standard za digitalne foto-aparate razluèivosti 2.0 MegaPixela: normalne oštrine s jasnim obrisima, možda malo pretopla u bjelinama kad se snima na automatskom podešavanju bijele toèke. Optio to nadoknaðuje odliènim tvornièkim presetima za white balance. Takoðer postoji moguænost kontrole oštrine, zasiæenosti boja i kontrasta slike. Mi smo sve testove radili na deafultnim vrijednostima, jer Pentax Optio 230 isporuèuje korektne slike, koje po želji kasnije vrlo lako možemo korigirati tijekom digitalne obrade. Jedina zamjerka ide na raèun objektiva koji pri najširem podruèju rada daje “baèvasta” izoblièenja slike. Pohvalno je da hrvatski distributer Pentaxa uz standardnu opremu, koja dolazi u kutiji s foto-aparatom, daje još i torbicu, te punjaè s Sprijeda: objektiv, bljeskalica, tražilo Odozgo: tipka za ukljuèivanje, kotaèiæ odabira moda rada, okidaè Odozdo: navoj za stativ, poklopac pretinca za baterije, poklopac pretinca za memorijsku karticu Straga: pomièni LCD, kurzorske tipke, tipke za kontrolu zoom-a, tražilo, sistemske tipke Sa strane: poklopac USB konektora, poklopac konektora za vanjsko napajanje 69 MONOKUT Balans bijele boje Tehnièki podaci Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete Dnevna rasvjeta, automatski balans Tungsten rasvjeta, balans tungsten Tungsten rasvjeta, automatski balans Hrvoje Fiuri Vlastita bljeskalica, dobra ekspozicija, dobra rasprostranjenost Igor Ivankov Minus • • • • • dugo vrijeme startanja spora pohrana slika na CF karticu oštrina LCD-a Continous Shooting Mode topliji ton slike pri automatskom balansu bijele toèke • izoblièenja u slici prouzrokovana objektivom u najširem položaju Što je u kutiji? •digitalni foto-aparat •video kabel •USB kabel •zglobni remen •litijumska baterija CR-V3 •Compact Flash kartica od 16MB •3D image viewer •CD-ROM s prateæim softverom •upute za uporabu Plus • • • • • • dizajn ergonomija i kompaktnost okretni LCD s inverzijom slike pohrana TIFF datoteka intuitivnost izbornika moguænost podešavanja parametara slike • 3D imaging mode • uravnotežena slika • oprema 70 71 TEST EPSON ESP 950 je trenutaèno najjaèi i najskuplji photo printer A4 formata iz game Epson printera STYLUS PHOTO 950 Šest boja (sedam spremnika, crna je dupla) djeluje zaista impresivno Vrhunska izrada se vidi na svakom detalju, pa tako i na lakoæi izvlaèenja ladice uobièajene, pa je i tu usporedba sa zajednièkim spremnicima u korist pojedinaènih. Naèelno možemo reæi da je pravilo ovakvo: na skupom printeru cijena ispisa po stranici je bitno manja (èak do nekoliko puta) od cijene ispisa na jeftinom printeru. Stvar je samo u tome da pravilno procijenite koliko æete zapravo printati i prema tome odredite odnos cijene fiksnog troška (printera) i cijene potrošnog materijala. Isto tako je istina da æe skuplji tj. bolji printer bolje printati na jeftinijem papiru, pa su i tu uštede zamjetne. ESP 950 je trenutaèno najjaèi i najskuplji photo printer A4 formata iz game Epson printera. Koristi sedam glava sa šest uobièajenih boja, s tim da je crna boja dupla, odnosno dvije glave ispisuju istu crnu boju. Takva je situacija na europskom tržištu, dok se u Japanu i ostalim zemljama gdje prevladava žuta rasa umjesto jedne crne koristi još jedna žuta boja. Naime, teorija kaže da pripadnici žute rase (osobito Japanci) drukèije percipiraju žuti dio spektra, pa im je stoga zbog finijih tonskih prelaza potrebna dodatna žuta boja. Druga pak teorija kaže da žele perfekcionizam u reprodukciji boje kože (kao i svi mi; uostalom, 72 boja kože je nešto najkompliciranije za reprodukciju), pa im za to opet niije dovoljna jedna žuta boja. Printer dolazi u za svoj format prilièno velikoj kutiji, ali kad krenete vaditi dodatnu opremu, postanu vam jasni gabariti pakiranja. S printerom dolaze: elektrièni rezaè papira, ladica za isprint na CD-e, platnena vreæica za sakupljanje izrezanih fotografija s pripadajuæim nosaèem, kablovi, upute, driveri. Dakle, kao što sam veæ rekao, printer koristi sedam glava koje su fiksno vezane za njega, dok vi mijenjate samo spremnike s bojom. To, dakako, smanjuje troškove ispisa, jer se glave ne bacaju, a i èinjenica da je svaki spremnik s bojom zaseban zaista raduje. Naime, u zadnje vrijeme nije rijedak trend da prvo zamjena spremnika s bojom odnosno glava nadmašuje cijenu printera. Mnogi se pitaju u èemu je trik i kako glave tj. tinta mogu koštati skoro kao cijeli printer. Stvar je u tome da vas proizvoðaè namami sa niskom cijenom printera koja je èesto na granici isplativosti i onda vas nekoliko puta financijski “zadavi” promjenom tinte i tek tu ostvari zaradu. Kod devetstopede setice je cijena pojedinog spremnika cca 130 kuna i, dakako, mijenjate samo onaj koji je istrošen. Neka istaživanja pokazuju da kod zajednièkih spremnika bacate oko 35 % boje. Isto tako je velièina spremnika zamjetno veæa od nagli prijelaz na cijelom spektru razvuèenom na 30 cm dužine papira. Tekst je vidljiv i èitak do velièine od samo dvije toèke. Uz to Epson 950 ima ugraðenu PIM II (Print Image Matching II) tehnologiju koja je nasljednik PIM I tehnologije i u sebi sadrži i Exif 2.2 tehnologiju. Cijela prièa je u tome da printer, to jest njegov driver, iz kamere koja je kompatibila s nekom od navedenih tehnologija proèitaju dodatne podatke i tako ostvare najbolji moguæi ispis. Od utemeljenja PIM tehnologije 2001. godine, trinaest prolaz papira, tako da je i gramatura tj. debljina koja može proæi kroz printer jako podignuta. Uz printer se isporuèuje i caddy – ladica za ispis na CD-e, a o èemu je rijeè bit æe vam jasnije ako pogledate sliku ispod. Kad printer ukljuèite, a naroèito kada povuèe papir i krene s ispisom, postane vam jasno zašto ste dali toliko novca – rad printera, uvlaèenje i izvlaèenje papira je toliko tiho da se pitate radi li ta sprava uopæe. Vratimo se natrag našem Epsonu i pogledajmo što sve može ta makina. Maksimalna rezolucija je 2880 x 1440 dpi i pri toj rezoluciji toèkica je zaista golim okom neprimjetna. Tonski prelazi su savršeni i ne postoji niti jedan Da rezimiramo, Epson Stylus Photo je uz cijenu od 4.360 Kn, skup printer, koji nudi vrhunsku kvalitetu ispisa, niske troškove eksploatacije i vrijedi svake kune koju uložite u njega. Pitanje je samo koliko printate i koliko æe vam se inicijalni trošak isplatiti. Jednostavno rješenje za prihvat role papira podsjeæa na mnogo stariju i veæu braæu Prisutni su USB i paralelni prikljuèak. Caddy za ispis na CD je zaista dobra ideja je prizvoðaèa digitalnih foto-aparata pristupilo tom naèinu unapreðivanja tehnologije ispisa. Logièno, jer i njima je cilj da needucirani korisnik iz njihovog aparata izvuèe maksimum. Epson 950 prima papir u roli i naoružan je elektriènim rezaèem papira, pa je tako moguæa serijska proizvodnja fotografija bez puno muke. Uz to je moguæ i ravan Pogled na unutrašnjost, sprijeda je montiran elektrièni rezaè papira 73 TEST OLYMPUS E-20 P Usporedite li vanjštinu i naèin rukovanja s takozvanom konkurencijom, ostali “prosumer” aparati djeluju prilièno deplasirano. Jednostavno su premali, nespretni, plastièni – kao da spadaju u drugu klasu. E-20 je tu kralj! nespretne kontrole i, opæenito, osjeæaj da su to zapravo precijenjene video-kamere kojima je netko onesposobio moguænost da snimaju na video-traku bilo koje vrste. To kod E-20 nije sluèaj. Sve kontrole su logièno izvuèene, skoro svaki parametar je moguæe podesiti bez ulaska u meni i bez ukljuèivanja displayja. Velik dio informacija vidljiv je u optièkom tražilu – ono je zaista optièko i ne skriva nikakav LCD koji bi glumio pravo optièko tražilo. S obzirom da se Olympus nije želio odreæi moguænosti monitoriranja kadra na LCD-u, postavlja se pitanje kako je onda riješen sistem optièkog tražila. Klasièan sistem s pomiènim zrcalom otpada, jer – dok je zrcalo spušteno, CCD je njime zaklonjen i na displayju nema slike. Rješenje je naðeno u upotrebi prizme koja dio svjetlosti propušta do CCD-a, a dio preusmjerava do optièkog tražila. Optièko tražilo je prva stvar na koju imam prigovor! Postoji jedno malo podruèje u koje morate smjestiti zjenicu da bi vam slika u tražilu bila oštra. Malim pomakom lijevo ili desno i dalje vidite cijelu sliku, ali je ona mutna. Na raspolaganju su vam svi potrebni modovi rada: programski, prioritet blende, prioritet zatvaraèa i ruèni mod. Kad aparat ukljuèimo, slijedi prilièna pauza – više od pet sekundi – do trenutka kad možete okinuti prvu sliku. Kad pritisnete okidaè do prvog koljena, aktivira se autofokus sistem i relativno brzo izvrši fokusiranje. Autofokus kod ovog aparata zahtijeva još komentara, pa æemo mu se vratiti kasnije. Nakon što je aparat fokusirao, u dnu tražila, na informacijskom displayju, upali se zeleni kružiæ i aparat diskretno ispusti zvuèni signal da je fokus OK. Pritisnete li tada okidaè do kraja, aparat æe trenutaèno okinuti. Tada slijedi pauza od otprilike 4 sekunde i slika se prikaže na zaslonu. Nema moguænosti previewa, nakon kojega æete odluèiti da li spremiti sliku na karticu ili ne. Slika nakon okidanja biva automatski spremljena na karticu, preview je tu reda radi, i jedini naèin da sliku izbrišete, ako niste zadovoljni onim što ste vidjeli na LCD-u, jest da saèekate da se slika spremi na memorijsku karticu (prilièno dugo), preðete u mod za pregled slika, prièekate da se dotièna slika uèita i tek tada je izbrišete. Cijeli postupak traje otprilike dvadeset sekundi – smatram da bi jedan obièan YES/ NO prije spremanja na karticu bitno olakšao i ubrzao stvari. Koji put se pitam pokuša li itko iz Sprijeda: objektiv, tipka za balans bijele boje, IR lampica za pomoæ AF, lampica samookidaèa Odozgo: tipka za ukljuèivanje, kotaèiæ odabira moda rada, okidaè, šine za bljeskalicu, info LCD, kotaèiæ ekspozicije Odozdo: navoj za stativ, poklopac pretinca za baterije razvojnog odjela bilo kojeg proizvoðaèa aparata dati prototip na testiranje nekolicini fotografa, koji bi ga prije serijske proizvodnje temeljito isprobali u raznim uvjetima. Ili je možda razlog ovakvim naoko sitnim propustima to što je takvu stvar (naoko softversku) nemoguæe promijeniti kad je prizvod veæ u fazi prototipa. Isto tako je moguæe da to zapravo nikomu osim mene ne smeta, te da ljudi koji fotkaju digitalcem selekciju fotografija rade naknadno na raèunalu. Svejedno, moguænost odabira je skoro uvijek bolja od jedne jedine moguænosti. Vratimo se natrag sistemu autofokusa. Stvar savršeno radi pri više svjetla: sunèan dan, oblaèan dan, èak i rani sumrak. 74 Problemi nastaju pri slabijoj umjetnoj rasvjeti, kasnijem sumraku i mraku. Ako je svjetlo slabije, broj uspješnih fokusiranja se smanjuje. To samo po sebi ne bi bilo èudno da se u specifikacijama E-20 ne navodi da je aparat opremljen vrlo sofisticiranim sistemom infracrvenog pomoænog svjetla i istoimenim sistemom AF-a, koji je sposoban fokusirati pri vrlo slaboj rasvjeti, èak i u mraku. Èak ni to ne bi bilo tragièno kad bi aparat upozorio da nije u stanju fokusirati! Nasuprot tomu, dogaða se paradoksalna situacija: E-20 javlja da je fokus OK, bez obzira na to je li to istina! Potpuna kontrola blende i brzine zatvaraèa je stvar koja se kod ove klase aparata podrazumijeva. Bijelu Kad iz kutije izvadite E-20, postane vam jasno da je rijeè o malo drukèijoj zvjerci od onih “prosumer” digitalaca koje ste dosad imali prigodu držati u ruci. Potpuno metalno kuæište, masa od skoro 1 200 grama, odlièno ležanje u ruci, impozantan objektiv promjera prednje leæe više od 50 mm, ruèna kontrola zooma koji radi s lakoæom i preciznošæu na kojoj bi mu pozavidio i neki objektiv koji košta kao cijeli E-20. Ovdje moramo spomenuti da je testirana verzija aprata E-20 P, gdje P znaèi pal sistem video izlaza, za razliku od E-20 N verzije koja govori da se radi o NTSC sistemu. U svemu ostalom ne postoji nikakva razlika izmeðu tih dvaju aparata. Ono što mene smeta kod veæine digitalaca jest naèin na koji leže u ruci, Straga: pomièni LCD, kurzorske tipke, tražilo, sistemske tipke, kotaèiæ ekspozicije Sa strane: poklopac USB konektora, poklopac konektora za vanjsko napajanje, sistemske tipke 75 toèku je moguæe korigirati u pojasu od 3 000 K do 7 500 K. Ruèno podešavanje bijele toèke je vrlo jednostavno: pritiskom na tipku aparat okida i obavlja korekciju. Bitno je da za takav naèin podešavanja glavni izbornik temperature svjetla mora biti podešen na vrijednost -0-. Na izbor nam je prosjeèni naèin mjerenja svjetla, u više toèaka i spot. Zakljuèak je da je E-20 prilièno kontradiktorna kamera (isto vrijedi i za E-10, koji ima samo nešto nižu rezoluciju). Usporedite li vanjštinu i naèin rukovanja s takozvanom konkurencijom, ostali “prosumer” aparati djeluju prilièno deplasirano. Jednostavno su premali, nespretni, plastièni – kao da spadaju u drugu klasu. E-20 je tu kralj! Onda slijedi razoèaranje s vremenom buðenja, pa vremenom procesiranja i spremanja slike na karticu. Oèit je i problem s krivom povratnom informacijom AF sistema. Ono što se mora priznati jest neprijeporna kvaliteta slike kad aparat korektno izoštri. Slika je bogata detaljima, izuzetno oštra, vrlo korektnih i neutralnih boja. S obzirom na vrlo veliki otvor blende, moguæa su velika poigravanja s dubinskom oštrinom, što æe znalci koristiti u raznim situacijama. Jedina zamjerka kod slike je relativno ravnomjerno rasporeðen šum po njezinim tamnijim dijelovima. E-20 je kamera koja izvrsno radi u studijskim uvjetima (mi u redakciji koristimo blizanca E-10). Potpuna ruèna kontrola svih moguæih parametara, kontakt za sinkronizaciju s vanjskom bljeskalicom, logièan raspored tipaka i prekidaèa omoguæit æe profesionalcu prilièno kratko vrijeme prilagoðavanja na novi aparat. Isto tako ambicioznim æe poèetnicima omoguæiti lakše razmijevanje i uèenje. Prihvaæanje dvaju medija za pohranu (SmartMedia i Compact Flash) ne èini vas ovisnim o jednom standardu. Problema bi mogli imati oni koji E-20 žele nabaviti za potrebe sportske fotografije. Naime, èetiri slike, koliko stane u meðuspremnik, E-20 æe ispucati zavidnom brzinom, ali onda poèinje spremanje na karticu, a to traje dugo – otprilike 40 sekundi. Pritom je olakšavajuæa okolnost što ne trebate èekati da se cijeli buffer isprazni, nego vam jedna slika prebaèena iz meðuspremnika na karticu omoguæuje slikanje sljedeæe i simultano spremanje na karticu preostale tri. Dakle, preporuka onima koji ga misle koristiti u mirnijim uvjetima, “sportašima” preporuka da ga isprobaju prije odluke. S gornje strane su tipke za odabir rezolucije, balans bijele toèke, prekidaè za ukljuèivanje, kotaèiæ biraèa moda rada, okidaè, tipka za odabir medija za pohranu (smart media ili compact flash), tipka za odabir moda bljeskalice, informativni display i šine za bljeskalicu. Sa stražnje strane je LCD monitor koji po potrebi možemo nagnuti prema dolje ili prema gore, kursorske tipke, meni tipka, infotipka, tipke za brisanje i zakljuèavanje, tipka za zamrzavanje ekspozicije, LED indikator pristupa memorijskoj kartici. S lijeve strane je tipka za korekciju ekspozicije, tipka makro moda, prekidaè sistema autofokusa, prikljuèak za bljeskalicu 76 Balans bijele boje Tehnièki podaci Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete Dnevna rasvjeta, automatski balans Tungsten rasvjeta, balans tungsten Tungsten rasvjeta, automatski balans Vlastita bljeskalica Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije Minus •sporo startanje aparata •sporo procesiranje slike i zapisivanje na karticu •spor zatvaraè u normalnom modu rada (min 1/650 sec) •maksimalna osjetljivost od samo 320 ASA •nema moguænost provjere fotke prije spremanja •baèvasto izoblièenje pri najširem kutu zooma •nepouzdan autofokus u uvjetima slabog svjetla Plus •izvrsna kvaliteta izrade •odlièan raspored komandi •odlièna kvaliteta slike, neutralnost boja, oštrina •ruèna kontrola zooma •koristi standardne baterije •ima prikljuèak za vanjsku rasvjetu – bljeskalicu •koristi dva medija za pohranu •LCD s podesivim nagibom •pravo optièko tražilo 77 TEST CANON POWERSHOT A-100 Canon PowerShot A100 zadovoljit æe veæinu korisnika koji ne misle previše investirati u digitalni foto-aparat i imaju potrebu povremenoga snimanja roðendana, putovanja, tuluma, a ujedno žele iskoristiti sve prednosti digitalne fotografije. Digitalni foto-aparat, sada veæ “malih” 1.2 Mega Pixela, vrlo je dobar entry level u digitalnu fotografiju. Canon PowerShot A100 zadovoljit æe veæinu korisnika koji ne misle previše investirati u digitalni foto-aparat i imaju potrebu povremenoga snimanja roðendana, putovanja, tuluma, a ujedno žele iskoristiti sve prednosti digitalne fotografije. Izvana Foto-aparat je srednjih dimenzija, 110 x 58 x 36.6 mm, i težine 175 g bez baterije i Compact Flash kartice. Želi li tko canon manjih dimenzija, morat æe potražiti foto-aparat iz serije IXUS! U kutiji s foto-aparatom su: Compact Flash kartica (Type I), velièine 8 MB, dvije alkalne baterije tipa AA, USB kabel za spajanje foto-aparata s raèunalom, zglobni remen i, dakako – upute za uporabu i pripadajuæi softver. Nakon što smo PowerShot A100 izvadili iz kutije, najprije u njega stavljamo baterije i CF karticu. Jedan poklopac pokriva i utor za baterije i utor za CF karticu. Praktièno! Sa suprotne strane foto-aparata je utor za USB kabel. Ukljuèivanje foto-aparata vrlo je jednostavno. Oko objektiva nalazi se prsten na kojem je ruèica s oznaèenim smjerovima Open/Close. Pomicanjem ruèice u smjeru Open stupnja razluèivosti, kod PowerShota je moguæe izabrati i jedan od tri stupnja JPEG kompresije u kojoj želimo pohraniti svoje fotografije: Normal, Fine i Super Fine. Takoðer imamo i tri stupnja razluèivosti: 1280 x 960, 1024 x 760 i 640 x 480 piksela. Što se tièe White Balancea, uz uobièajne postavke za dnevnu i umjetnu rasvjetu, oblaèno vrijeme i automatiku, još su dvije opcije balansa za fluorescentno svjetlo, ovisno o tome snimamo li u zatvorenom prostoru s takvom rasvjetom po danu ili po noæi! Postoje i svojevrsne Photo Effect opcije. Opciju Vivid koristimo kad želimo naglasiti kontrast i zasiæenost boja. Opciju Neutral najbolje je opisati kao suprotnost Vivid modeu. Low Sharpening nam omoguæuje blage prijelaze na obrisima snimanog objekta. Tu su još opcije Sepia i moguænost snimanja crno-bijelih fotografija. A100 takoðer ima kompenzaciju 78 ekspozicije u rasponu od +/-2E.V. (Exposure Value) u koracima od 0.3 E.V. drivera, odnosno A100 je tada bliži skeneru nego digitalnom fotoaparatu. Ako želimo snimati Quick Time datoteke, odnosno video snimke, dovoljno je još jednom pritisnuti ruèicu Open i A100 prelazi u Movie Mode. Pri video snimanju su nam dostupne dvije rezolucije: 320 x 240 i 160 x 120 piksela. Zvuka, dakako, nema! Kvaliteta slike Priloženi software Najveæe razoèaranje u PowerShot A100 paketu je prateæi softver. Da bi raèunalo prepoznalo A100 kao eksterni tvrdi disk nije bilo dovoljno instalirati samo priložene drivere, nego je potrebno instalirati kompletan softverski paket, a manipulacija snimljenim fotografijama moguæa je iskljuèivo preko priloženog Canon ZoomBrowser EX programa. Na Windows Explorer ili AcdSee možete zaboraviti, jer raèunalo Canona prepoznaje iskljuèivo preko TWAIN Kad je o kvaliteti slike rijeè, dobivamo upravo ono što i oèekujemo. Boje su ponešto prezasiæene, tako da nema potrebe koristiti Vivid Photo Effect. Zbog poveæane oštrine slike oko obruba objekta pri uveæanju slike na monitoru vidimo male pomake obrisa objekta, karakteristiène za JPEG kompresiju, iako smo koristili najmanju moguæu. U svakom sluèaju, na fotografijama 10 x 15 cm, kakvima je i namijenjen ovaj foto-aparat, to ne bi trebalo zadavati ikakvih problema! Autofokus je izvrstan, èak i u makro podruèju rada. Na mjerenju i izraèunavanju ekspozicije PowerShotu A100 pozavidjeli bi i neki skuplji konkurenti. Automatski balans bijele toèke je odlièan pri dnevnom svjetlu, ali – kao i kod otvaramo zaštitni poklopac objektiva i ukljuèujemo foto-aparat. Pri ukljuèivanju se èuje zujanje kao da iz tijela foto-aparata izlazi zoom objektiv, kojeg u ovom sluèaju nema. To zujanje je prouzrokovano motorom autofokusa! Vrijeme ukljuèivanja je 3 sekunde. Objektiv je, s obzirom na namjenu foto-aparata, više nego zadovoljavajuæ – 5 mm f1 : 2,8. To bi bio ekvivalent 35-milimetarskom objektivu kod SLR foto-aparata. Canon PowerShot A100 u ruci leži pomalo nezgrapno, jer mu ergonomija nije baš najbolja. Stoga ga je preporuèljivo držati s obje ruke, ili oko desne ruke staviti zglobni remen, da foto-aparat ne bi sluèajno iskliznuo. Sprijeda: objektiv, bljeskalica, tražilo, kotaè za ukljuèivanje i iskljuèivanje Odozgo: okidaè Sa stražnje strane su brojne funkcijske tipke. Dobra stvar kod PowerShota A100 jest da se dosta funkcija može namjestiti ruèno, ali – da bi se došlo do pojedinih funkcija, treba pritisnuti i dosta tipaka! Iznutra Manualno podešavanje dostupno je za osjetljivost, koja u sluèaju A100 ima opseg od 64 do 400 ASA, i, dakako, automatsko podešavanje. Moguæe je postavljanje tipa autofokusa, želimo li da nam foto-aparat izoštrava u jednoj ili u tri toèke. Osim uobièajnog postavljanja Odozdo: navoj za stativ, Straga: LCD, kurzorske tipke, tipke za kontrolu zoom-a, tražilo, sistemske tipke Sa strane: poklopac USB konektora, poklopac baterija i CF kartice 79 MONOKUT Balans bijele boje Tehnièki podaci Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete Dnevna rasvjeta, automatski balans Tungsten rasvjeta, balans tungsten Tungsten rasvjeta, automatski balans Vlastita bljeskalica Što je u kutiji? Minus • • • • • dugo vrijeme startanja spora pohrana slika na CF karticu oštrina LCD-a Continous Shooting Mode topliji ton slike pri automatskom balansu bijele toèke • izoblièenja u slici prouzrokovana objektivom u najširem položaju •digitalni foto-aparat •zglobni remen •dvije AA alkalne baterije •USB kabel •Compact Flash kartica od 8MB •CD-ROM s prateæim softverom •upute za uporabu Plus •prezasiæenost boja •ergonomiènost •velièina •svjetloæa LCD-a •prateæi softver Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije 80 81 MALIsavjeti Piše Nikolina Silla Fotografirajte ujutro – u svom domu Ne morate uvijek otiæi van, ili èak u neke egzotiène krajeve da biste napravili dobru fotografiju. Pokušajte ostati kod kuæe. Jutro je, svi se polako bude (nekima doduše treba duže), bauljaju po stanu, piju prvu jutarnju kavu, umivanje, doruèak, maženje s kuænim ljubimcima i kako to veæ inaèe ide. To su èesto veoma zanimljivi prizori – pospano zijevanje djeteta, pranje zuba vaše bolje polovice, rašèupana bratova kosa, svrdlanje uha štapiæem, cimerica koja upravo stavlja leæu u oko. Zašto se oni ne bi našli u fokusu vašeg foto-aparata? Ako su voljni, bacite se u zapažanje prizora i trenutaka koji æe se pretvoriti u divne jutarnje fotografije. Jutro vas, dakako, ne odreðuje. Imate li dozvolu, fotografirajte u koje god doba dana želite. Crno-bijela tehnika možda æe vas odvojiti od obiènih obiteljskih fotografija. Tražite neobiène kadrove, fotografirajte iz najrazlièitijih kutova. Motive æete možda naæi i u stvarima koje vas okružuju. Krenite na putovanje vlastitim domom s foto-aparatom. Poslužite se kutnicima Zašto bi sve bilo u centru? Kutnici su zapravo dva kartonska L profila. Lako ih je izraditi, a mogu biti korisni u vježbanju kompozicije i odabiru izreza. Njima klizite po poveæanju tvoreæi pravokutnik. Promatrajte što je unutar tog pravokutnika i sviða li vam se to. To može biti vježba kompozicije za još nevješto oko, ali može dati i informaciju kako bi fotografija izgledala u nekom od izreza. Postoji teorija da je svaka slika izvor više njih. Neki æe detalj bolje funcionirati samostalno nego kao dio cjeline na fotografiji punog formata. S druge strane stoje pobornici punog formata bez kompromisa. Ja sam negdje u zlatnoj sredini. Djeliæi fotografije na nešto veæem formatu gube na kvaliteti, na oštrini, zrnu itd. Zapravo to i nije ono što ste snimili, zar ne? Iduæi put to æete znati. No ako se u kutu vaše, inaèe savršene, fotografije našao komadiæ ruke sluèajnog prolaznika ili bijeli papiriæ koji odvlaèi pažnju, izrez neæe biti grijeh. Snimili ste motiv u horizontalnom, umjesto u vertikalnom obliku koji vam je potreban. Uèinite izrez i dobili ste vertikalnu fotografiju. Neke naknadne intervencije mogu bitno poboljšati fotografiju, a ovo je jedna od njih. Je li smjestiti nekoga ili nešto u centar, tj. u sredinu slike, ispravno ili ne? Hoæe li privuæi više pažnje? O ispravnosti ne bismo puno: ispravno je i jedno i drugo, samo je stvar fotografa što æe u odreðenom trenutku izabrati. No o privlaèenju pažnje bi se moglo prièati. Na prvi pogled bi se sredina mogla uèiniti pravim rješenjem. Portret osobe postavljen u sredinu može djelovati neposredno, osobito ako osoba na fotografiji gleda ravno u “nas”. No, isti æe portret izgledati zanimljivije smjestimo li ga malo više u stranu. Ako je rijeè o širem kadru, postavlja njem u stranu dobit æete na dubini, u veæem æe se dijelu slike pojaviti linije, primjerice ulice, koje æe se vizualno sužavati i gubiti na oštrini tvoreæi dojam udaljenosti. Èak i zlatno pravilo kompozicije – podjela na treæine nalaže da se objekt snimanja postavi u stranu. Na kraju æu spomenuti zgodnu i istinitu misao koju sam negdje naèula: Kružiæ koji vidite u tražilu aparata dok oštrite na neki objekt nije ciljnik na pušci. Ne morate se stoga truditi naciljati objekt i postaviti ga toèno u taj kružiæ da biste mogli okinuti. Gledajte i kreirajte prizor pred sobom, oblikujte njegov izgled zapoèevši pogledom kroz tražilo. Kontrolirajte funkcije foto-aparata, one su otvoren put do tehnièkog savršenstva i U sljedeæem broju: TEMA BROJA: Noæna fotografija FOTOmag na PHOTOKINI 2002 izvještaj na 10 stranica o vruæim novitetima iz foto svijeta TEST: 15 Megapiksela fotoaparat sa izmjenjivim objektivima za 10.000 Kn!!! Šaljite nam Vaše radove za slobodnu temu, kao i za temu broja krajolici, Objavljeni radovi biti æe nagraðeni. Adresa redakcije je FOTOmag, Fallerovo Šetalište 70, 10000 Zagreb. [email protected], www.fotomag.net Informacije o pretplati: +385 1 3640-112, e-mail [email protected] tema broja 11/2002 - portret tema broja 12/2002 - zima 82
© Copyright 2024 Paperzz
