KULTURA - POVIJEST - ZNANOST - DRUŠTVO
Studeni 2013.
godina izdanja I
Obnovljena Srijemska biskupija
Guske u Magli
Specifičnosti crkvenih prilika u
Hercegovini u XVII. stoleću
Duhovni kompas
INTERVJU dr. sc. ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ,
PREDSJEDNIK HRVATSKOG
ŢRTVOSLOVNOG DRUŠTVA
broj 4
ISSN 2334-8216
HRVATSKE NOVINE
HRVATSKE NOVINE
KULTURA - POVIJEST - ZNANOST - DRUŠTVO
SADRŢAJ
Studeni 2013.
IMPRESUM
Osnivač:
Udruga Hrvatska nezavisna lista
Izdavač:
Udruga Hrvatska nezavisna lista
Glavni i odgovorni urednik:
Antun Horvat
Uredništvo:
Ivan Stipić, Stipan Vojnić, Donko
Balažević, Mirko Vidić, Šime Peić
Tukuljac
Uredničko vijeće:
Ivan Tumbas
Dipl ing Marijeta Beloševac
Zlatko Ifković
Lektorica :
Ruža Alaga
Tisak :
Za sadržaj članaka odgovara autor
Članak sa ličnim stavom odražava
stajalište autora
Hrvatske novine izlaze jednom mjesečno
Hrvatske novine su glasilo Udruge
Hrvatska nezavisna lista
web: www.hnl.org.rs
e mail:
[email protected]
Telefon: 060/562-7570
24000 Subotica Ivana Sarića 85
Svi autorski tekstovi podliježu zakonu o zaštiti
autorskih prava Republike Srbije i
međunarodnom zakonu zaštite autorskih
prava.
Svako objavljivanje teksta u cijelosti ili
njegovog dijela bez suglasnosti uredništva
Hrvatskih novina ili autora teksta podliježe
djelu zlouporabe autorskih prava.
https://www.facebook.com/hrvatskenovine.su
http://hnl.org.rs/broj4/hrvatske4.html
Kontakt: [email protected]
325-9500700031188-42, OTP Banka, Novi
Sad
Broj raĉuna i naziv banke/IBAN i SWIFT
RS 35325960170005176289, OTP Banka
Srbija AD NOVI SAD,
EUR 325960170005176289
SWIFT CODE>COBADEFF, SWIFT
CODE>OTPVRS22
Grafička i tehnička obrada:
Horvat Antun
2
3.
Uvodnik
4. - 5.
Obnovljena Srijemska biskupija
6.
Guske u Magli
7.
Svijest
8.
Izazov decentralizacije
9.
Smrt je samo prvi let leptira
10. - 11. Kriminal...
12. - 13.
Intervju: dr. sc. Zvonimir Šeparović, predsjednik
Hrvatskog ţrtvoslovnog društva
14. - 15.
Specifičnosti crkvenih prilika u Hercegovini u
XVII. stoleću
16. - 17. Duhovni kompas
18. - 19. Ţivko Bertić zaboravljeni hrvatski knjiţevnik...
20. - 21.
Projekt Biografski leksikon Hrvata istočnog
Srijema
22.
Jesenja idila kraj Palićkog jezera
23.
Poništavanje osobnih iskaznica
24.
Kriţ krajputaš
Studeni 2013
COBISS.SR-ID
280313351
Hrvatske novine br. 4
Hrvatske novine br. 4
UVODNIK
Poštovani ĉitatelji! Proteklih mjesec
dana se dogodilo mnogo lijepih stvari za
našu zajednicu. Posjetio nas je Hrvatski
predsjednik dr. Ivo Josipović. Koliko me
sjećanje sluţi takvu posjetu hrvatskoj
zajednici nije upriliĉio niti jedan
predsjednik drţave, a pogotovu što su
posjet hrvatskom selu Tavankut kraj
Subotice upriliĉili oba naša predsjednika.
Predsjednik naše matiĉne drţave
Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović i
predsednik Republike Srbije, drţave u
kojoj ţivimo Tomislav Nikolić. Što to znaĉi
za našu zajednicu to ćemo vidjeti. Po
mojem skromnom mišljenju ipak je to
jedan veliki dogaĊaj za našu zajednicu.
Naravno bez kulturnih dogaĊaja ni
protekli mjesec nije bio. Dani „Balinta
Vujkova“ u Subotici, „Konzularni dani“ u
Somboru, i mnogi dagaĊaji vezani uz
c r k vu .
P r o sl a va
na
Te k i j a m a
Petrovaradin, knjiţevna veĉe u
Zemunskoj ţupi, dani groţĊa u Sonti i još
mnogo toga lijepog, ne bi mi bilo dovoljno
prostora ni na dvije strane sve da
napomenem.
Kroz razgovore i priĉu, uz pomno
slušanje, našem puku je potrebno
buĊenje iz uĉmalosti. Uljuljkani u neki
svoj svijet promatramo kako sve prolazi
kraj nas. Jeste da su nas uĉili „što mi tu
moţemo i onako će biti kako Oni hoće“.
Da li je baš tako?, ta apatija i depresija
nas je donijela tu gdje jesmo, na rub
izumiranja i nestanka. Ako ova posjeta
presjednika Josipovića i predsednika
Nikolića našoj zajednici nije znak da
treba da otvorimo oĉi i da se probudimo
ja ne znam što bi onda bio taj znak za
buĊenje. Kada se pogleda popis
stanovništva iz 2011. godine da se vidjeti
da smo po brojnosti ĉetvrta nacionalna
manjina po brojnosti. A da li se tako
ponašamo? To je već jako upitno.
Iako imamo po popisu toliku brojnost
još uvijek nemamo dovoljan broj upisanih
pripadnika hrvatske zajednice u biraĉki
spisak nacionalnih manjina. Zašto je to
tako vaţno? Iz jednostavnog razloga
kako netko moţe nešto traţiti i moliti i
„diĉiti“ se pripadnošću jednom narodu, a
3
ujedno ne ţeli da se upiše u registar da
svima stavi do znanja da ono što priĉa na
pijaci, placu, vašaru, kavani, bircu i tko
zna gdje sve „Ja sam Hrvat i ponosit sam
zbog toga“. Da li ta reĉenica ima smisla
ako se povodimo onom prije
izgovorenom „što mi tu moţemo...“. Puno
moţemo uĉiniti, jer svaki pojedinac je
djelić naizgled beznaĉajan ali veoma
snaţan i potreban. „I najveća lavina
poĉinje sa jednom pahuljom snijega“.
Razmislite dragi ĉitatelji o tome.
Pribliţava se 2014. godina, godina kada
su izbori za nacionalna vijeća, ujedno i za
Hrvatsko nacionalno vijeće. Pošto nas
nema dovoljno upisanih u biraĉki spisak
n a c io n al n i h
m a nj i n a,
s a d aš n j e
rukovodstvo HNV-a moţe da odluĉi kako
će se ići na izbore. Postoje dva zakonski
dozvoljena vida izbora i to, elektorski i
direktni, a na HNV-u je da donese odluku
po kom principu će se ići. Ako se pitate u
ĉemu je razlika pa i onako će opet biti
isto ništa se neće promijeniti. Dok god
tako razmišljamo ništa se i neće
promijeniti.
Da li se sadašnji čelnici HNV-a
boje ocjene
Da vam malo pojasnim razliku.
Elektorski izbori su oni koji su bili za
prijethodni saziv HNV-a, da li je valjalo to
sami zakljuĉite. Znaĉi svaki elektor ili
kandidat za HNV treba da prikupi 100
jedinstvenih potpisa pripadnika hrvatske
nacionalne manjine, da bi mogao da
uĉestvuje u utrci za neku poziciju u HNVu. Naravno tu su i razne grupe i grupacije
koje se organiziraju i po principu trgovine
i većine izabiru izmeĊu sebe tko će što
obavljati u HNV-u, to je upravo onaj
princip „što ja tu mogu...“. Moj je stav da
je za cjelokupno stanovništvo hrvatske
nacionalne manjine najbolje da se ide na
direktne izbore za vijećnike u HNV-u.
Neka sami biraĉi koji su se upisali i koji
se ne boje i ne srame istaknuti svoju
pripadnost hrvatskoj zajednici odluĉe i
ocijene dosadašnji rad svakog pojedinca
ili grupe koja predstavlja hrvatsku
zajednicu u Vojvodini i R. Srbiji. Da li se
sadašnji ĉelnici HNV-a boje ocjene. Ja to
Studeni 2013
ne znam. Polazim od sebe zašto bih se ja
plašio da me netko ocjenjuje ako sam
dobro i kvalitetno radio za dobrobit i
napravio pozitivne pomake koji se oĉituju
po ostvarenim rezultatima. Ja dragi
ĉitatelji uistinu ne vidim što je tu problem.
Naravno direktni izbori zahtijevaju ne
samo prikupljanje potpisa, nego i
predizbornu kampanju i pripremanje
planova za buduće djelovanje, a ujedno i
analiza prethodnog djelovanja HNV-a.
Naravno uvijek bez obzira tko koliko
dobro i kvalitetno radio napravi neke
propuste i omaške. Naravno to se
podrazumijeva da će uvijek netko biti
nezadovoljan, ne postoji nitko tko je
cijelome svijetu ugodio.
Da ja sam Hrvat i ponosit sam
zbog toga
Da li ovo ima neki smisao dragi ĉitatelji,
naravno da ima. Sada dolazi zima duge
noći za razgovore i razmišljanje.
Iskoristite to vrijeme da se bez straha ili
nekog drugog samo vama znanog
razloga upišete u biraĉki spisak
nacionalnih manjina kao Hrvat. Da li će te
imati koristi od toga? To je upitno niti ja
ne znam odgovor na to pitanje ali jedno
znam, od toga će imati koristi naši
nasljednici naša djeca koja će vidjeti da
su njihovi oĉevi isto kao i njihovi djedovi
bili ponositi i hrabri. Da svoje porijeklo
ponosito nosimo ka jednome cilju da
ţivimo onako kako smo slušali da su
ţivjeli naši preci. Sa punim srcem i
dušom Hrvatskom. Kako pogledati u oĉi
svojem nasljedniku i priĉati mu o ponosu i
hrabrosti naših hrvatskih predaka koji su
stvorili mnogo toga lijepog i dobrog, a ne
pocrvenjeti od srama kada nas upita „što
si ti uĉinio za tu našu hrvatsku zajednicu
sa kojom se toliko ponosiš“. Da li ćemo
ostati bez odgovora ili ćemo izmišljati
neke priĉe koje nemaju osnova niti
vrijednosti. Zato da bi smo izbjegli da nas
naši potomci ocjenjuju negativnom
ocjenom, treba da se sjetimo što bi naši
stari uĉinili u ovakvoj situaciji. Da li bi
sagnuli glavu i skrili se ili bi istupili i rekli
„Da ja sam Hrvat i ponosit sam zbog
toga“.
Antun Horvat
Hrvatske novine br. 4
OBNOVLJENA SRIJEMSKA BISKUPIJA
Marko Kljajić
Papa Grgur IX. (1227. - 1241.) obnovio
je Srijemsku biskupiju 1. veljaĉe 1229.
godine na molbu kaloĉkog nadbiskupa
Ugrina (1218. - 1241.). Vjerojatno se
sjedište tadašnje biskupije nalazilo na
Dunavu, istoĉno od Iloka, u
benediktinskom samostanu sv. Stjepana
Prvomuĉenika, koji je bio zaduţbina
hrvatskog bana Beloša Vukanovića
(1135. - 1145.). Po banu se samostan i
naselje prozvalo Banoštor.1
U doba tatarske provale u 13. stoljeću
stradao je Banoštor, pa je sjedište
biskupa i kaptol preseljeno u
benediktinski samostan sv. Ireneja kraj
Mitrovice. Nakon minule pogibelji stolna
crkva sv. Stjepana Prvomuĉenika,
biskupski dvor i kanoniĉke kurije u
Banoštoru bili su popravljeni.
Uspostavljen je novi kaptol, ali je zadrţan
i kaptol sv. Ireneja. Na taj je naĉin ta
mala biskupija dobila dva kaptola. Biskup
je stanovao i provodio jedan dio svog
vremena u Banoštoru, a drugi je dio
vremena boravio u samostanu sv.
Ireneja. Podruĉje Srijemske biskupije,
iako prostorno malo, imalo je 4
arhidakonata: Morovićki (Bilin, Banoštor, Irig), Polje (Mandelos, Srijemska
Mitrovica), Obona (Petrovaradin,
Slankamen) i Posavlje (Nikinci, Zemun).
Veći broj ţupa (27) nalazio se uz Frušku
goru, jer je ondje stanovništvo bilo gušće
naseljeno.
Oko
donjeg
dijela
nekadašnjega rimskog zida bilo je 7
ţupa, a isto toliko uz Dunav od
Slankamena do Batajnice.2 Posjedi
srijemskog biskupa nalazili su se u
4
Banoštoru, kraj Mitrovice i Dubovcu
(danas Dumbovo kod Beoĉina). Biskupija
je obuhvaćala prostor izmedu Dunava i
Save od Banoštora i Mitrovice do
Zemuna.3
Prvi poznati biskup obnovljene
Srijemske biskupije zvao se Ivan. Bio je
sin bizantske carice Margarete. Iako je
pripadao templarima oglušio se na poziv
pape Honorija III. (1216. - 1227.) za
sudjelovanje u kriţarskom ratu protiv
bosanskih patarena.4 Medu istaknutim
biskupima obnovljene Srijemske
biskupije spominju se još Nikola I. de
Bathor i Ivan IV. Vitez. Obojica su bili
humanisti i ĉesto su boravili na dvoru
kralja Matijaša Korvina (1458. - 1490).5
Sluţbu srijemskih biskupa od
obnovljenja biskupije do prodora
Osmanlija u Srijem obnašalo je 36
biskupa, a to su bili: Ivan I. (1227.),
Inocent (1231. - 1233.), Oliverije (1247. 1262.), Ivan II. (1262. - 1274.), Pouka Pavao (1279. - 1291.), Ðuro I. Juraj
(1292.), Nikola I.(1299.), Ladislav I.
(1307. -1309.), Ðuro II. Juraj (1312. 1333.), Grgur (1334. - 1336.), Petar I.
(1336. - 1349), Toma I. (1349. - 1360.),
Dimitrije (1360. - 1366.), Stjepan I.
(1366. - 1374.), Ivan III. (1374. - 1387.),
Karta prikazuje podruĉje arhiĊakonata i župa u Srijemskoj biskupiji u 14. i 15. stoljeću 7
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
Grgur II. (1393. - 1397.), Ladislav II.
(1397. - 1399.), Stjepan II. (1399. 1402.), Toma II. (1406.), Pavao I.
(1410.), Petar II. (1416.), Franjo I.
(1419.), Jakob Blaţ (1420. - 1459.),
Urban (1460. - 1473.), Nikola II. de
Bathor (1473. - 1475.), Sigismund I.
(1475. - 1479.), Baltazar (1479. - 1482.),
Ivan IV. Vitez (1482. - 1490.), Stjepan II.
Cripus (1490. - 1499.), Nikola III. de
Baĉka (1499. - 1501.), Sigismund II.
Thurso (1501.), Gabrijel I. (1501. 1502.), Stjepan III. (1502. - 1505.),
Dominik (1505.), Ivan V. Orsag de Gut
(1505. - 1520.) i Ladislav III. Macedonius
(1520. - 1526.).6
Bitka na Mohaĉkom polju 1526. (Bertalan Sźekely, 1866.)
Naslovni srijemski biskupi od 1526. do
1678.
Nakon osmanskih prodora Srijemska
biskupija je imala svoje nerezidencijalne
(naslovne) biskupe. Bili su to: Stjepan IV.
Brodarić (1526. - 1536.) koji je 1526.
sudjelovao u Mohaĉkoj bitci i ostavio
dragocjen opis te bitke.8 Zatim Zaharija
(1578.), Petar III. Paulinus (1581.),
Martin Pethe de Heteš (1582.), Stjepan
V. (1589. - 1592.), Nikola IV. Stjepanić
(1593. - 1598.), Dimitrije II. Naprághi
(1596. - 1597.), Šimun Bratulić (1601. 1603.), Stjepan VI. Erdödy (1604.),
Ladislav IV. (1607. - 1624.), Grgur III.
(1624. - 1634.), Ðuro III. (1635. - 1638.),
Nikola V. de Boithe (1638. - 1640.),
Mihovil Kopcsanyi (1641. - 1643.),
Benedikt Kišdi (1644. - 1646.), Petar IV.
Mariani (1647. - 1649.), O. Andreas de
Franciscis (1650.), Petar V. Jurjević
(1654. - 1662.), O. Pavao de Tauris
(1662.), Ivan VI. Szasszy (1668. - 1674.),
Joakim Lušinski (1674. - 1676.) i Ivan VII.
Hery (1676. - 1677.).9
uvjerenjima.
Osobitu pozornost u povijesti Srijemske
biskupije zasluţuju redovnici, franjevci i
benediktinci koji su takoder djelovali u
Srijemu. Na razmedu svjetova i sudaru
naroda njihovi su samostani bili ne samo
molitvene kuće, nego i prosvjetna
ţarišta. Posebice se istiĉu redovnici
Jakov Markijski i Ivan Kapistranski u
borbi protiv patarena, husita i Osmanlija.
Djelovanje Jakova Markijskog protiv fidei
catholicae contrarios (protivnika katoliĉke
vjere) i Ivana Kapistranskog koji je
takoder bio zelator fide, persecutor
haereticorum, lumen vitrum, exterminator
Turcarum... (Branitelj vjere, progonitelj
krivovjeraca, svjetli primjer, istrebljivaĉ
Turaka)10 O Jakovu Markijskom govori se
kao o inkvizitoru na podruĉju Baĉke,
Srijema i Slavonije u borbi protiv husita i
patarena.11 Oba su redovnika djelovala u
ono doba prema svojim shvaćanjima i
Razmatranje o povijesti drevne
Srijemske biskupije, opsegom veoma
omedeno, upućuje na zakljuĉak da je na
tom podruĉju, dijelu nekadašnje Ilirije,
veoma rano, u prvim stoljećima
kršćanstva ustanovljena i ustrojena
crkvena oblast. U povijesnom razdoblju
od
S v.
An dr onik a
do
I vana
Kapistranskog na podruĉju Srijema
izmijenili su se brojni gospodari. O
vjerskom ţivotu ljudi u ţivopisnom
Srijemu malo je podataka, dok su o
redovništvu brojniji. No zasigurno je
vjerski ţivot prolazio kroz razdoblja
slabosti, kad su svećeniĉke i redovniĉke
stege popuštale, a zablude (hereze) se
širile. Za obiĉnog ĉovjeka koji je ĉinio
većinu, najĉešće šutljivu i patniĉku, ţivot
je ĉesto bio nesiguran i pogibeljan.12
1
Marko Kljajić
M KLJAJIĆ, Slankamen kroz povijest, str. 80.; vidi i: E. GAŠIĆ, Kratki povijesni pregled biskupija Bosansko-Ðakovaĉke i Srijemske,
Osijek 2000. str. 44.
2
M. KLJAJIĆ, isto, str. 78. - 80.; vidi i: A. SEKULIĆ, "Pregled povijesti drevne Srijemske biskupije do dolaska Turaka", str. 162.
3
M KLJAJIĆ, isto, str. 162.
4
Patareni su srednjevjekovna katarska sekta u Lombardiji (12. - 13. stoljeća). Zapadna latinska vrela patarenima nazivaju bosanske
krstjane. "Patareni", Opći religijski leksikon, A - Ţ, Zagreb 2002., str. 696.
5
M KLJAJIĆ, isto, str. 162.
6
A. JARM, isto, str. 17. - 18.
7
Karta fruškogorskog podruĉja: A. DEVIĆ, Ţupe Cerević i Beoĉin, Jarmina 2008. str. 450.
8
U kolovozu 1526. godine poĉeli su prvi sukobi izmedu turskih i kraljevskih vojnika. Sulejman II. došao je sa svojih 200 000 ljudi na
Mohaĉko polje, gdje mu se pokušalo suprotstaviti tek nešto više od 20 000 vojnika koje je kralj Ludovik II Jagelović jedva uspio okupiti.
Biskup Stjepan Brodarić je mladoga kralja savjetovao da priĉeka dolazak Krste Frankapana i Ivana Zapolje sa svojim dobro obuĉ enim i
iskusnim ratnicima, što je Ludovik naĉelno i prihvatio. Ali ugarski velikaši u svom egoizmu nisu htjeli o tome ni ĉuti rekavši da slavu
veliĉanstvene pobjede ne ţele prepustiti Hrvatima. Dana 29. kolovoza 1526. sukobili su se na otvorenom polju s osmankom vojskom i za
samo nekoliko sati bili potpuno poraţeni. U bitci na Mohaĉkom polju poginuli su knez Juraj Zapolja, knez Matija II. Frankopan Slunjski,
sedam prelata, više od 500 plemića i skoro 20 000 niţih plemića i obiĉnih vojnika, gotovo ĉitava kraljevska vojska koju je tada mladi kralj
uspio okupiti na Mohaĉu. U potoku Cele stradao je i kralj Ludovik. M KLJAJIĆ, isto, str. 80.; vidi i J. MATUZ, Osmansko Carstvo, str. 78.
9
M KLJAJIĆ, isto, str. 80. vidi i: E. GAŠIĆ, isto, str. 56. - 64.
10
A. SEKULIĆ, "Pregled povijesti drevne Srijemske biskupije do dolaska Turaka", str. 163.
11
Isto, str. 163.
12
A. SEKULIĆ, isto, str. 164.
5
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
Ivan Tumbas
Guske u magli
Zaokret u meĊusobnim odnosima i gradnja dobrosusjedskih odnosa bi se trebali
dešavati laganim koracima.Tko te korake usmjerava i koji su ciljevi toga vjerojatno
ćemo uskoro osjetiti na svojoj koži, jer nikada brzi zaokreti nisu ništa dobroga
donijeli
postigle istinsko partnerstvo. Dodao
je meĊu ostalim da se kalvarija iz
devedesetih pamti kao borba za
opstanak, slobodu i samostalnost Hrvata.
Protokolom
je
od r e Ċe n o
da
predsjednici, Hrvatske i Srbije, posjete
Tavankut kao jedno od mjesta na sjeveru
Vojvodine u kojem ţive pripadnici
hrvatske nacionalne manjine. Prilikom tog
posjeta su izneseni problemi Hrvata u
Srbiji. Poznato je da Hrvati u Srbiji imaju
ozbiljnih problema, od naobrazbe na
materinjem jeziku, uporabe jezika i pisma,
financiranja medija, a nadamo se da je
netko na „zavirandţenom“ sastanku
spomenio i tzv. bunjevaĉko pitanje.
Predsjednik R. Hrvatske dr. Ivo Josipović i predsednik R. Srbije Tomislav Nikolić
u osnovnoj školi "Matija Gubec" Tavankut
jer taj kruv su naši preci već prije stotinu
Dr. Ivo Josipović je prvi hrvatski
predsjednik u povijesti koji je održao godina okusili. Od tih vremena mi nosimo
govor u srbijanskoj Narodnoj skupštini taj duh zapadnog opredjeljenja, s tim da
je to sada pod drugim uvjetima. Teţnja je
Vrijeme leti, a sanjim i naš ovozemaljski prikljuĉenja tom zapadu, u ĉije okrilje smo
ţivot. Ista dogaĊanja u novim uvjetima mi Hrvati odnosno Republika Hrvatska
koja prate naš ţivot, koji nitko nije mogao odavno primljeni, dok Republika Srbija
predvidjeti, te sadašnja politiĉka mora ispuniti odreĊene uvjete zapadnog
dogaĊanja. Došlo je do velikog zaokreta sustava: toleranciju, suţivot sa drugim
nakon dva desetljeća od ratnih sukoba, narodima, poštovanje prava manjina koje
patnji, prolijevanja krvi i suza. Djeca su most za pristup zapadu. Na zapadu su
roĊena u vrijeme i nakon ratnih ta pitanja odavno riješena, a naši preci su
dogaĊanja ne znaju ili se ne sjećaju tih tim i takvim ţivotom ţivjeli.
nemilih dogaĊanja, dok se sad pruţa ruka
pomirenja i obostrano izvinjenje za sva
Sada nas zapljuskuju drugi valovi, ali
poĉinjena nedjela.
moţemo se prisjetiti i vremena od prije
gotovo jednoga stoljeća, kada je
Tko bi nekada mogao i pomisliti da dr.Stjepan Radić, odlazak hrvatskih
predsjednik Republike Hrvatske doĊe u politiĉara na poklon u Beograd nazvao
zvaniĉan posjet Srbiji, te da se obrati poznatom izrekom: "Odlazak gusaka u
zastupnicima srbijanske Narodne maglu!’"
skupštine? A to se ipak desilo. Dr. Ivo
Josipović je prvi hrvatski predsjednik u
Provodi li se u djelo sve što je
povijesti koji je odrţao govor u srbijanskoj potpisano ili je to potpisano samo reda
Narodnoj skupštini i koga su zastupnici
radi i dobrosusjedskih odnosa?
pozdravili burnim pljeskom, sem jednog
Da se vratim na posjet predsjednika
dijela zastupnika, ĉlanova Demokratske
Josipovića
Srbiji. U konaĉnici, bilo je to po
stranke Srbije, koji su odluĉili da neće
doći slušati govor hrvatskog predsjednika. protokolu da se predsjednik Josipović kao
prvi hrvatski predsjednik u povijesti obrati
Politika se iz korijena mijenja, kao i zastupnicima srbijanskog parlamenta. U
zacrtani ciljevi. Od bogatstva se došlo na svom govoru je ocijenio da unatoĉ teškoj
sirotinju, ali sve prolazi... Nastaje novi prošlosti, Hrvatska i Srbija moraju razviti
zaokret - put ka Europi. Nas Hrvate na meĊusobno povjerenje kako bi riješile
ovim prostorima ništa nemoţe iznenaditi, probleme koji opterećuju njihove odnose i
6
Studeni 2013
Je
li
uĉ injen
n ek i
pomak?
Predstavnici Fakulteta politiĉkih znanosti
Sveuĉilišta u Zagrebu, Fakulteta politiĉkih
nauka Univerziteta u Beogradu, Istarske
ţu p a n i j e ,
grada
P u l e,
o p ći n e
Medulin i Savjeta za nacionalne manjine
Republike Hrvatske potpisali su u
Beogradu Okvirni sporazum o suradnji s
ciljem ostvarivanja zajedniĉkih bilateralnih
i regionalnih projekata u podruĉju zaštite
ljudskih prava i prava nacionalnih
manjina. Ţeljko Jovanović je u rujnu
mjesecu u Beogradu u ime Republike
Hrvatske potpisao Sporazum izmeĊu
Vlade Republike Srbije i ostalih ĉlanica
Obrazovno-reformske inicijative za
jugoistoĉnu Europu o sjedištu Tajništva
Obrazovno-reformske inicijative za
jugoistoĉnu Europu (ERI SEE).
Sporazumom se promiĉe i omogućava
regionalna koordinacija provedbe
obrazovne suradnje prema ciljevima
obrazovne politike Europske unije i
omogućava prijava ERI SEE-a na natjeĉaj
za sredstva Europske unije. Lijepo je što
su se srela dva Jovanovića, Ţeljko i
Tomislav. Prezimenjaci su dokument
potpisali, ali papir sve trpi, dok narod nitko
ništa ne pita. TakoĊer je pitanje provodi li
se u djelo sve što je potpisano ili je to
p o t p i s a no
samo
reda
radi
i
dobrosusjedskih odnosa?
Zaokret u meĊusobnim odnosima i
gradnja dobrosusjedskih odnosa bi se
trebali dešavati laganim koracima.Tko te
korake usmjerava i koji su ciljevi toga
vjerojatno ćemo uskoro osjetiti na svojoj
koţi, jer nikada brzi zaokreti nisu ništa
dobroga donijeli.
Ivan T.
Hrvatske novine br. 4
Zlatko Ifković
Svijest
Svaki dužnosnik mora imati savjest o dužnosti, a da se dužnost shvata
kao dobro djelovanje, obveza prema onima iz drugog i trećeg reda
Zašto ovo pišem? Priĉa sasvim
uobiĉajena i ni po ĉemu posebna,
pogotovu što neće probuditi savjest
naše znanstvene i politiĉke elite. Ako
Sebe smatraju graĊanima prvog reda
onda postoje graĊani drugog i trećeg
reda. Perspektiva graĊana prvog reda je
ĉista. Uglavnom ne vide ili ne ţele vidjeti
što se dogaĊa iza njih. Ne okreću se
prema straţnjim redovima dok iz istih ne
doleti nešto put njihovih glava. Većina
njih se zatvori u svoje institucije i gleda
samo svoje interese. Organiziraju
domjenke, kulturne dogaĊaje samo za
sebe. Smatraju da je svim ostalim,
odnosno ljudima drugog i trećeg reda,
mjesto na obiljeţavanju puĉkih
obiĉajana koje oni, graĊani prvog reda,
dolaze samo kada su primorani ili
prigodom izborne kampanje. Nadali smo
se da će graĊani prvog reda prepoznati
da su ţelje i prava svih onih ostalih isti
kao njihova.
Ljudi prvog reda se zavaravaju ako
misle kako razliĉiti ţivotni aspekti nisu
meĊusobno povezani i da ne utjeĉu
jedni na druge, i da se neće morati
suoĉiti s posljedicama vlastite
napuhanosti i to sa svojom savješću.
MeĊutim, ne shvaćaju kako, primjerice,
neĉija napuhanost moţe rezultirati time
da i sami budu ispuhani od onih koji nisu
zadovoljni svojim mjestom u tom prvom
redu te da će im povratak u grupu ljudi
drugog reda utjecati na savjest. To ih
moţe kasnije uĉiniti nervoznima na
nekom sastanku na kojem će nazoĉiti sa
onima iz drugog i trećeg reda. Ne
uviĊaju uvijek povezanosti, zakon
reciprociteta. To je i razlog zbog kojeg
nastavljaju
sa
neprimjerenim
ponašanjem prema onima koji su ih
doveli u prvi red misleći kako su
nedodirivi i vjeĉni. MeĊutim, istina se
nemoţe prikriti. Ona se otkrije, samo je
pitanje vremena. Uĉinci naših postupaka
nas uvijek sustignu, samo moţda ne
uvijek tamo gdje to oĉekujemo. Jednom
si gore, drugi put si dolje.
Čudan smo mi, Hrvati, narod!
Uprošlosti su Hrvati prvog reda na
ovim prostorima trpjeli zbog toga što su
okupljali i prosvjećivali puk. Oni su
kaţnjavani oduzimanjem imovine, bili su
uhićivani i utamniĉavani. Uvijek su bili
predvodnici zajedništva svih Hrvata.
Nisu kaţnjavali pripadnike svog naroda
koji su imali drugo mišljenje. Ali bilo je
uvijek i onih koji su sluţili reţimu i to
naplaćivali ulogom u prvom redu.
7
Slika odaslana s posjeta predsjednika
Hrvatske, dr. Ive Josipovića, Tavankutu
bila je otuţna jer je tom dogaĊaju
nazoĉila mala skupina odabranih, što je
dokaz da postoje Hrvati prvog reda. Bez
obzira na to što je većina subotiĉkih
Hrvata drugaĉijih politiĉkih uvjerenja od
predsjednika Josipovića i što se velika
većina njih deklarira kao katolici, ipak su
ţeljeli pozdraviti svog presjednika.
Kome je bilo u interesu da predsjednika
Josipovića pozdravi svega desetina
Hrvata? Ili se moţda netko uplašio da
predsjednik ĉuje kako razmišljaju Hrvati
drugog reda?
TakoĊer su se mnogi subotiĉki Hrvati
osjećali Hrvatima drugog reda kada nisu
bili pozvani da nazoĉe predstavi
„Svijest“ Antuna Karagića, koju je u
Subotici izveo ansambl Hrvatskog
kazališta iz Peĉuha. Nisu pozvani da
nazoĉe ĉak i po cijenu malog broja
posjetitelja.
Nameće se zakljuĉak da je došlo do
gubljenje svjesnosti onih prvog reda,
odnosno gubljenje kontakta s onima
koji im služe vjerojatno samo za
glasovanje. Kod njih je došlo do
poremećaja pozornosti, te nisu opazili
polupraznu dvoranu.
Svijesti do savjesti
Savjest je spoznajni proces kojim
provjeravamo jesmo li toĉno odredili
nešto prema onome što je u stvarnosti,
to jest, da li nam je procjena ispravna i
da li je primjena našeg postupka
odgovarajuća situaciji. Savjest je sliĉna
pravnom postupku pa se ĉesto naziva
unutarnjim sucem. Savjest i sudi i izriĉe
kaznu. Ona zahtijeva promjenu u
ponašanju. Obzirom da je to subjektivna
kategorija, ĉesto se dogaĊa da je
pojedinac potiskuje i ne iskazuje kajanje
za svoje postupke.
Svaki duţnosnik mora imati savjest o
duţnosti, a da se duţnost shvata kao
dobro djelovanje, obveza prema onima
iz drugog i trećeg reda. Toma Akvinski
kaţe da: „Dobro valja činiti, za njim
težiti, a zlo valja izbjegavati“.
Ĉesto se moţe ĉuti da se naša
mladeţ uopće ne ţeli ukljuĉiti u stranke
ili udruge sa hrvatskom nacionalnom
odrednicom zbog toga što se u njima
favoriziraju djeca ljudi prvog reda.
Mladeţ se radije odluĉuje na privremeni
odlazak u inozemstvo ili se uĉlanjuje u
stranke graĊanskog opredeljenja i
Studeni 2013
usmjerenja ili stranke sa srpskim
nacionalnim predznakom, i to pogotovu
mladi
visoke
naobrazbe .
Taj
„privremeni“ odlazak se vrlo ĉesto
pretvara u trajni, te tako ostajemo bez
najvitalnijeg dijela naše zajednice, bez
mladih i naobrazovanih. Odlazak mladih
je jedan od uzroka što postajemo jedna
od najstarijih zajednica.
Za ovakvo stanje mladi su najmanje
krivi. Oni trpe kako znaju i umiju, u
uvjetima kakve im je zajednica osigurala
i nametnula, u nadi da će ljudima prvog
reda proraditi svijest i savjest. Daleko je
skuplje i nemjerljivo štetnije za zajednicu
što gubimo te ljude, na ovaj ili onaj
naĉin, nego da im adekvatno
pomognemo i zadrţimo ih, kako bi oni
svoja umijeća i znanja koristili za razvoj
svoje, hrvatske zajednice. Nikako nije
dovoljno samo organizirati mladeţ kako
bi lijepili plakate ili dijelili promidţbeni
materijal, a da za to samo rijetki bivaju
nagraĊeni kroz sudjelovanje u biraĉkim
odborima. Potcijeniti mladeţ na naĉin da
se trebaju zadovoljiti samo pjesmom i
plesom je na razini neznanja ili svjesnog
asimiliranja Hrvata.
U ovomu do kraja materijaliziranom
svijetu sve se svodi na egzistenciju,
sigurnost, dobru zaradu, uspješnost,
izvrsnost. Sve to je jedan od uvjeta za
sretan obiteljski ţivot, koji svi
priţeljkujemo. MeĊutim, kada se mladeţ
uhvati u koštac sa egzistencijalnim
problemima preostaje im malo ili nimalo
vremena, snage i ţelje za formiranje
obitelji. Postavlja se pitanje ĉini li naša
zajednica dovoljno da se mladeţi
obezbijedi lakši polazak na ţivotni put
(od rješavanja uposlenja, do napretka u
hrvatskim strankama ili institucijama)? U
rješavanju egzistencijalnih problema
naše stranake i institucije mladima ne
nude, niti pruţaju pomoć. Naravno, iz
ovoga su izuzeta djeca nekolicine naših
duţnosnika, za koje ne postoji sveopća
recesija, porast nezaposlenosti, već
samo lagodan ţivot. Tako mladima
šaljemo sasvim krive poruke.
Ima li naša zajednica pravo biti u
tolikoj mjeri neodgovorna spram
mladeţi, te ih doslovce nakon
školovanja prepuštati samima sebi?
Gdje je uopće izlaz iz toga zaĉaranoga
kruga u koji neminovno naša zajednica,
a sa njom i mladeţ, upada? Kada će se
u duţnosnicima probuditi svijest?
Zlatko I.
Hrvatske novine br. 4
Nikola Perušić
Izazov decentralizacije:
Jako je nezahvalno prognozirati politiĉke posljedice takve
prekompozicije
Hoće li Tavankut pripasti Bajmoku
ili Subotici?
politiĉkom sukobu. Predstavnika Hrvata i bolje, potrebno je mnogo više ozbiljno
Bunjevaca vjerojatno ne bi ni bilo.
raditi.
Ako doĊe do decentralizacije Grada
Što se Ĉantavira tiĉe, tamo se ne bi
Subotice, suoĉićemo se s veoma velikim ponovio Palić, SVM i DSVM ne bi mogli
pitanjem koje će vjerojatno odrediti preuzeti vlast bez LSV, s kojim u
budućnost Hrvata na ovim prostorima.
Ĉantaviru baš nisu „udobro“. Tamo će
igraĉ odluke biti SNS, a stvari bi bile
Hrvati ni u jednoj općini u Srbiji (više) ogoljene do krajnosti.
nisu većina, ni apsolutna ni relativna.
Razlog je u prvom redu to što se one
Bajmok bi postao utvrda SNS. DSHV
formiraju kao velike cjeline. U drugim bi zahvaljujući Starom Ţedniku koji bi po
drţavama općine su manje. Male svemu sudeći pripao Bajmoku imao
zajednice imaju ne samo svoje organe odreĊenu poziciju, ne baš jaku, ali bi ipak
već i vlastite proraĉune. To im omogućuje bio predstavljen.
slobodu i odgovornost, koje su
Nova Subotica
pretpostavke razvitka.
Kljuĉno pitanje je trebaju li Mala Bosna
Ako bi se desilo da se Grad Subotica
i
Tavankut
pripasti Bajmoku. Postoji
decentralizira, to bi moţda moglo otvoriti
opasnost
da
bi bili potopoljeni u tom
neke nove vidike. Ili moţda ne?
konglameratu,
a sami ne mogu tvoriti
Pogledajmo.
općinu, ĉak niti s Kelebijom. Ako
Tavankut uĊe u sastav Bajmoka, to bi bio
Tri općine
vrlo riziĉan potez. Naravno, bez rizika
Zakonski osnova daje mogućnbnost da nema niti profita, ali s obzirom da iskustvo
subotiĉke gradske općine postanu pokazuje da kao zajednica nismo baš
Bajmok, Palić i Ĉantavir. Analizom previše odgovorni, te da ne shvatamo
statistiĉkih podataka lako sam ustanovio odgovornost na osobnoj razini, ulazak u
da ove tri općine ne odraţavaju ukupan taj rizik vjerojatno bi bio poguban.
nacionalan sastav cijelog gradskog
podruĉja.
Dakle,
ulaskom
u
Jeli onda bolje da Tavankut i Mala
decentralizaciju, politiĉka bi se moć Bosna ostanu u sastavu grada Subotice?
donijekle prekomponirala, jer Palić, Uz smanjeni broj odbornika u nekom jako
Ĉantavir i Bajmok ipak nisu Subotica u povoljnom scenariju mogućim bi postalo
malom.
da vlast osvoji koalicija SVM-DSHV. No,
nije sigurno da bi to bilo dobro, jer je SNS
Jako je nezahvalno prognozirati postala prejaka stranka da bi bila
politiĉke posljedice takve prekompozicije, preskoĉena. Istodobno, DS vjerojatno ne
pogotovu jer se neke koalicije raspadaju, bi lako dopustio odlazak dugogodišnjeg
a nove stvaraju. U svakom sluĉaju, niti koalicijskog partnera starim prijateljima
rezultati izbora za mjesne zajednice ne bi m a Ċ a r s k o - h r va t s k e
koalicije
iz
bili referentni zbog male izlaznosti, devedesetih. U takvoj skupštini Subotice
premda bi inaĉe to bio znaĉajan bi poradi izbornog prirodnog praga
pokazatelj. U ovoj analizi smo zamislili da manjina gubitniĉka bila graĊanska opcija.
se prigradske opštine sastoje od 31 Oĉito je to razlog njihovog izbegavanja
odbornika, a da je skupština Subotice decentralizacije. Bez kontrole velike kase,
smanjena sa 67 na 51 odbornika, jer bi se za mnoge bavljenje politikom više nema
i njen djelokrug smanjio samo na grad, smisla.
plus Tavankut, Mala Bosna, Ljutovo,
Kelebija, Bikovo, dakle mesta koja su
Sve u svemu, da bi se graĊani
isuviše mala da bi se izdvojila, tj nemaju prigradskih naselja izborili za svoj bolji
10.000 stanovnika koliko traţi zakon.
status, morali bi prikupiti oko 1.500
potpisa, a u ruke bi im pala velika
Da krenemo od Palića, koji ukljuĉuje i odgovornost. Hoćemo li ikada preći taj
Baĉke Vinograde, Hajdukovo i Šupljak. Rubikon? Kada i na koji naĉin, od toga
SVM bi pregazio sve ostale, i politika bi nam ovisi sudbina. Ovako nije dobro, a
se vodila na unutar maĊarskom ako ne pazimo moţe biti i gore. Da bi bilo
8
Studeni 2013
Treće bespuće
Ako bude moguće formiranje općina i s
manje od deset tisuća stanovnika, moţda
će biti inicijativa i da se ipak formira jedna
hrvatska s centrom u Tavankutu.
Naţalost, nisam optimist jer bi tada
vjerojatno došlo do kulminacije
bratoubilaĉkog hrvatsko-bunjevaĉkog
sukoba, koji je po meni u tim uvjetima
neizbjeţan. Ĉak mi se ĉini da se ta
Pandorima kutija ni ne bi trebala otvarati.
Još je gore, po mom skromnom sudu
otvarati pitanje diobe grada na općine.
Glavna komunalna infrastruktura je
centralna. Grad uglavnom sluţi za lakše
zadovoljenje komunalnih potreba, a
Subotica nije megapolis da bi imao više
općina. To ne bi bila decentralizacija već
komadanje. Nakon Berlina i Sarajeva,
podjela Subotice bi bila civilizacijski korak
unazad. Mada, iskreno reĉeno, toga je
bilo u doba Austrougarske kada se
naseljavanje ograniĉavalo po nacijama za
date ĉetvrti. Stoga bi podjela grada na
općine evocirala traume.
Budućnost hrvatstva u ovom gradu
vidim u ukljuĉivanju hrvata u institucije
ovog jedinstvenog grada, sretnog susreta
nacija. Hrvati su most izmeĊu svoje
srpske braće po jeziku i maĊarske braće
po rimokatoliĉkoj vjeri. A, posljednjih par
stoljeća nismo imali problema ni s
Nijemcima,
Ţidovima
niti
Muhamedancima. Hrvati su stajali na
srpskoj strani kada su je srpske snage
zauzimale 1918., a na maĊarskoj strani
1848. kada je branjena revolucija. Hrvati i
sada brane Suboticu, ali se ona nalazi u
šakama ljudi ĉiji je glavni motiv
izrabljivanje grada. Stoga budućnost
Hrvata vidim u podupiranju kvalitetne
decentralizacije i vraćanju odluĉivanja
onima kojih se odreĊena pitanja tiĉu.
Ispriĉavam se ako griješim u ovim svojim
idejama, ali nemam dovoljno mašte da
mogu zamisliti da ća nama, niti bilo kome
biti bolje ako se naši pojedinci budu
ugraĊivali u loše projekte koji će našu
djecu narednih decenija vući unazad.
Nikola P.
Hrvatske novine br. 4
Zvonko Franc
Smrt je samo prvi let leptira
Vjera da naši mrtvi nisu nestali, ta radost s kojom sam kao djeĉak po mrazom okovanu lišću
znao tražiti kestene da se dedek i babica imaju ĉime osladiti kad za „Sesvete“ doĊu s Neba
posjetiti svoj zemaljski dom nije bezvezan obiĉaj, praznovjerje
Kako razumjeti smrt? Kako
razumjeti to da ćemo jednog dana
ostati bez ţive prisutnosti onih koje
volimo? Kako razumjeti u konaĉnici
to da ćemo i sami jednog dana
umrijeti? Ne znam za Vas, ali ja si
volim s vremena na vrijeme
posvijestiti da ću jednog dana
umrijeti. Da ću se suoĉiti sa neĉim
potpuno nepoznatim. Kako će to
biti? Hoću li samo zaspati poput mog
tate? Hoću li se muĉiti i u teškim
bolovima sa strahom išĉekivati kraj?
Ponekad me uhvati strah, a ponekad
osjećam potpuni mir jer se trudim
sestricu smrt, kako ju je nazvao sveti
Franjo, doĉekati mirna srca svjestan
da sam kroz ţivot hodio boreći se za
dobro, za istinu, za ĉovjeka, jer sam
iskreno ljubio. (To je moja najĉešća
molitva – da smrt doĉekam mirna
srca.)
Ako ste pomislili da me takva
razmišljanja obeshrabruju, mogu
vam posvjedoĉiti upravo suprotno.
Sve više postajem svjestan koliko
sam kao biće malen, i istovremeno u
mogućnosti postati veliĉanstveno
Boţje djelo. Postajem svjesniji
neizrecive ljepote ţivota u kojoj smrt
nije strašan kraj i s druge strane
opravdanje za to da se prepustim u
potpunosti sebiĉnosti i laţi, nego
otajstvo. Baš otajstvo. Nešto što nas
u potpunosti nadilazi i što je moguće
shvatiti samo vjerom. Ĉvrstom
vjerom da ona predstavlja samo
prijelaz, toĉnije da je sastavni dio
postojanja. Trenutak kada kao bića
prelazimo u kvalitativno drukĉije
stanje postojanja.
Sjećam se iz djetinjstva da su se u
mom rodnom zagorskom kraju
„Sesvete“ (Svi Sveti) slavile s
posebnom radošću i sveĉanom
ozraĉju. Danima prije trajale su
pripreme. Bilo je tu raznih obiĉaja,
no najviše se sjećam toga da su
nam stari priĉali da za „Sesvete“
svojim domovima navraćaju naši
9
umrli preci. Zbog toga valjalo je na
obiteljski stol staviti najbolje što se
priskrbilo. A obavezno tu je bilo vino,
kruh i kuhani kesten. Upravo kod
kestena smo mi djeca imali svoj
vaţan zadatak, jer ako ga nije bilo
kod kuće valjalo se zaputiti u šumu i
nabrati ga. A to je zbog napadalog
lišća koje bi prekrilo kestene nekih
godina bila prava umjetnost. Uz to
vjerovanje da nas za blagdane Svih
Svetih i Dušni dan s Neba posjećuju
naši stari i da ih treba doĉekati
najbolje gostoprimstvo, sjećam se s
kojom smo posvećenošću ĉistili
grobove, ukrašavali ih cvijećem i
vijencima spletenim od bršljana i
grana borova ili smreke. Vrhunac je
svakako bila sveta Misa i molitva na
groblju. Vidio bih tad na groblju i
tatine suze dok se molio na grobu
svoga oca. Suze koje tad kao mali
djeĉak nisam razumio, ali ih
razumijem sada kada je i moj tata
otišao svome Ocu.
Ljudski je ţivot tako lijep. Ta suzna
dolina k oj a završ av a sm rć u
veliĉanstveni je Boţji dar. I sama
smrt, iako ljudskom srcu
neprihvatljiva i razumu neshvatljiva,
prekrasan misterij koji nas ĉeka kao
majka svoje davno izgubljeno dijete.
Ta vjera da naši mrtvi nisu nestali,
ta radost s kojom sam kao djeĉak po
mrazom okovanu lišću znao traţiti
kestene da se dedek i babica imaju
ĉime osladiti kad za „Sesvete“ doĊu
s Neba posjetiti svoj zemaljski dom
nije bezvezan obiĉaj, praznovjerje.
To kao i niz drugih ljudskih osjećaja
svjedoĉi da u nama ţivi ĉeţnja i
jasna spoznaja koja nije iluzija, nego
osjećaj duha da smrt nije kraj nego
poĉetak Novoga. Sastavni dio
procesa postojanja. I taj osjećaj ne
moţemo shvatiti svojim ograniĉenim
razumom, kao što ga ne moţemo
ignorirati. Nikome to nije uspjelo. Ni
najvećim bogatašima i moćnicima
cijele ljudske povijesti koji su to
Studeni 2013
pokušavali gradeći oko sebe svijet
iluzija i laţi.
Neki sam dan promatrao leptira.
Bilo je prekrasno vrijeme. Gledajući
to njeţno biće, tu sliku vrhunske
ljepote i slobode, taj veliĉanstveni
odraz Boţje svemoći i mudrosti,
sjetio sam se da je taj isti
veliĉanstveni leptir jednom bio
liĉinka, pa kukuljica. Sve neugledni
oblici postojanja. A onda jednog
dana nakon svog dvostrukog
umiranja raširio je krila prema suncu
i poletio u nebo, plavetnilo beskraja
da bi razveselio moje umorne oĉi i u
njima upalio plamen radosti.
Da. To je ljudski ţivot. Put
preobrazbe u veliĉanstveno Boţje
djelo. A smrt je samo njezin svjedok.
Za let si dušo stvorena – pjeva Tin.
P. S. Usudim se savjetovati vam ne prestajte moliti za svoje mrtve. Za
sve mrtve treba moliti. Mnogi od njih
nisu još postali leptiri i poletjeli Bogu
u njegov oĉinski zagrljaj. Mnogi su
još zakukuljeni, pate. Doista pate.
Da, mislim na ĉistilište. Vjerujem u
njega. Kao što vjerujem da neke
duše nikad neće poletjeti poput
leptira nego će ostati zakukuljeni u
paklu sebiĉnosti i oholosti. Zato
molite za one koji su prešli prag
smrti. I kao što vi molite za svoje
umrle, recite im da se i oni mole za
vas. Da vas zagovaraju jer su bliţi
Ocu. Jer jasnije osjećaju Njegovu
blizinu, od nas sebiĉnih liĉinki koje
uporno zaboravljamo da naš konaĉni
smisao nije što više i ĉešće natrpati
trbuh novim i svjeţim lišćem
prolaznih uţitaka, nego poletjeti
poput leptira suncu, Domu Oĉevu.
Onomu i onome o ĉemu nam je Isus
tako jasno govorio. I budite radosni!
Jer kao što je Boţić blagdan roĊenja
Neba za Ĉovjeka tako su Svi Sveti
blagdan roĊenja Ĉovjeka za Nebo.
Zvonko F.
Hrvatske novine br. 4
Kriminal je, kao negativna društvena pojava, neizostavan pratilac svakog društva, kroz sve epohe
njegovog razvoja. Kriminal i strah od kriminala umanjuju kvalitet života mnogih graĊana Srbije, Subotice
naroĉito starih, dece i maloletnika, onih koji žive u siromašnijim sredinama...
Glavni, identifikovani razlozi javljanja
kriminala.
da traţi od organa lokalne samouprave
problemski orijentisati rad, što znaĉi podatke od znaĉaja za svoj rad.
ZADACI SAVETA ZA BEZBEDNOST
Neosporno je da kriminal, kao sloţeni ostvariti sintezu interaktivnog pristupa
društveni fenomen, treba posmatrati kao više aktera u prepoznavanju i rešavanju
GRADA SUBOTICA
pojavu višestruko poveznu sa socijalnim konkretnih bezbednosnih problema;
Analiza stanja bezbednosti u lokalnoj
sistemom. On je, izmeĊu ostalog, rezultat uspostaviti komunikacijski proces kroz zajednici koja se zasniva na prikupljanju i
dinamike u socijalnom sistemu, dogaĊa aktivnu razmenu informacija meĊu proceni svih raspoloţivih i javno
se u socijalnom kontekstu i povratno akterima, posebno u većim gradovima, dostupnih podataka, zatim na utvrĊivanju
pogaĊa sistem. Tranzicija i rat gde su takvi subjekti ĉesto otuĊeni i problema koji utiĉu na bezbednost
nesumnjivo predstavljaju najsnaţnije od nepoznati jedni drugima;
graĊana i na odreĊivanje prioriteta;
svih mogućih faktora teţih potresa u
proces procene stanja bezbednosti treba
poštovati
specifiĉnosti
lokalne
zajednice
socijalnom sistemu i najupeĉatljivije
da bude sveobuhvatan i da kroz
svedoĉe o znaĉaju socijalnog konteksta i mogućnost da razliĉite lokalne zajednice konsultacije
ukljuĉi
sve
bitne
za rasprostranjenost kriminala. Ĉinjenica imaju specifiĉne potrebe;
predstavnike lokalne zajednice kako bi
je da je porast stopa kriminala tokom 90- razvijati visok nivo tolerancije izmeĊu Savet stekao bolji uvid u probleme sa
ih godina XX veka karakterisao sve subjekata zajednice, što predstavlja kojima se graĊani suoĉavaju;
„tranzicione” zemlje Istoĉne Evrope, ali je proces koji kreira uslove za razvoj i
taj porast ipak bio najdramatiĉniji u poboljšanje poverenja koje ti subjekti Izrada lokalnog plana za bezbednost
koji je zasnovan na rezultatima prethodne
zemljama koje je su imale manje imaju meĊusobno;
procene stanja bezbednosti, a koji će
uspešan start tranzicijskog procesa, veću
postojati odgovornost svih subjekata omogućiti da se identifikovani problemi i
ekonomsku deprivaciju stanovništva i
zajednice za bezbednosne uslove u prioriteti rešavaju kroz saradnju i
krizu spoljne bezbednosti.
zajednici, što se izraţava savesnijim partnerski odnos;
Etiološkim istraţivanjima pristupom dogaĊajima i fenomenima, kao
kriminala u Srbiji poslednjih godina i obavezom uĉešća u aktivnostima u vezi Osnivanje radnih grupa koje se bave
identifikovani su faktori rizika koji sa kreiranjem i poboljšanjem boljeg rešavanjem pojedinaĉnih problema i u
vezi sa tim projektuju akcione planove
obuhvataju individualne ĉinioce i ĉinioce okruţenja za ţivot graĊana.
koji jasno definišu pristup rešavanju
socijalnog okruţenja, a koji ukljuĉuju,
Zato predlažemo da Grad Subotica
odreĊenog problema;
najĉešće sledeće faktore:
osnuje Savet za bezbednost Grada
Analiza i revizija lokalnih resursa/
Oslabljeni mehanizmi društvene i
Subotice.
budţeta,
kako bi se obezbedila
individualne kontrole ponašanja;
Savet za bezbednost Grada Subotice (u finansijska pomoć radnim grupama u
Poremećeni
poro diĉni
odnosi, daljem tekstu: Savet) treba da ima Savetu za bezbednost, u sluĉajevima
zlostavljanje i zanemarivanje, i mandat od pet godina, kao stalno radno kada je neophodna;
viktimizacija nasiljem,
telo grada Subotice.
Izrada lokalnog plana komunikacije koji
Izloţenost antisocijalnim i nasilniĉkim Savet ĉine koordinator i 28 ĉlanova Savetu pomaţe da na što bolji
modelima identifikacije u porodici, školi, Saveta od kojih je samo koordinator naĉinkomunicira sa spoljnim akterima,
zajednici i putem medija;
plaćena funkcija.
odosno sredinom u kojoj deluje i sliĉno.
Ukljuĉenost u delinkventne grupe i Zadatak Saveta je da, u skladu sa
SASTAV SAVETA BEZBEDNOSTI
zloupotreba psihoaktivnih supstanci;
zakonom i Statutom opštine, razmatra i
GRADA SUBOTICA
S o c i o - e k o n om sk o
r as lo j a va n j e , prouĉava konkretna pitanja vezana za Koordinator Saveta za bezbednost:
negativne
društveno -strukturalne prevenciju bezbednosti na teritoriji omogućava savetu da se na dnevnom
opštine Subotica, vrši analizu stanja
promene i pad društvenih vrednosti.
bezbednosti i nakon toga donese nivou i u kontinuitetu bavi ovom oblašću i
Situacioni faktori.
Strategiju prevencije bezbednosti opštine da produbljuje lokalne, nacionalne i
Kao što vidimo da je prevencija jedna Subotica za period od pet godina, na koju meĊunarodne kontakte, odgovoran je za
zajedniĉka zadatak svih društvenih daje saglasnost grainaĉelnik grada administraciju i staranje o pisanju
slojeva gde su praktiĉno svi ukljuĉeni od Subotice i/ili gradsko veće grada izveštaja i informacija o radu Saveta.
Iskustva u Srbiji u radu sliĉnih tela
vlade, policije i do lokalne vlasti.
Subotica.
pokazuje da dobro funkcionišu jedino oni
Lokalna zajednica ima pravo i duţnost Savet, radi izrade i implementacije Saveti koji imaju plaćenog koordinatora:
da doprinosi i donosi odluke o svojoj projekata prevencije kojima se deluje na opština Beĉej, na primer, ima plaćenog
bezbednosti i sigurnosti. Evaluacija, pojedine bezbednosne probleme u koordinatora Saveta što omogućava da
upravljanje i poboljšanje bezbednosnog lokalnoj zajednici, a u cilju realizacije se na dnevnom nivou i u kontinuitetu bavi
okruţenja jeste interes svakog graĊanina svojih zadataka obrazuje radne grupe, ovom oblašću i da produbljuje lokalne,
i svake zajednice. Da bi zajednica bila kao multidisciplinarne timove sastavljene nacionalne i meĊunarodne kontakte.
bezbedna, izmeĊu ostalog, mora:
od struĉnjaka koji su specijalisti za
Predstavnici lokalne samouprave:
razvijati partnerstva aktera zajednice, pri pojedine aspekte problema na koji se ĉetri predstavnika iz reda lokalne
deluje,
predstavnika
policije
i
ĉemu partnerstvo ne samo da sublimira
samouprave (gradonaĉelnik, ĉlan
nivo saradnje, već esencijalno utiĉe na predstavnika korisnika programa.
graskog veća grada Subotica zaduţen za
volju aktera zajednice da grade, u okviru O svojim inicijativama, stavovima, rad sa mesnim zajednicama, naĉelnik
svog domena, bezbednost okruţenja, predlozima i preporukama, Savet gradske uprave, naĉelnik komunalne
relacije poverenja i odgovornosti u obaveštava Skupštinu opštine Subotica, policije,). Oni osnivaju Savet i vode
poboljšanju bezbednosti i sigurnosti;
Gradsko veće grada Subotice i druga njegove aktivnosti. Pored toga, lokalna
preventivno pristupiti problemima u pravna i fiziĉka lica na teritoriji grada samouprava usvaja dokumenta koja
zajednici, ustupanjem neophodnih Subotice koji su povezani sa odreĊenim definišu prioritete lokalne zajednice (npr.
Statut grada) i planove za razvoj lokalne
informacija za kreiranje proaktivnih bezbednosnim pitanjima.
mehanizama i instrumenata sa ciljem Savet moţe, preko svog koordinatora, zajednice (npr. viziju razvoja opštine ili
10
prevencije i redukcije;
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
grada), u skladu sa kojima Savet planira aktivnosti ţeljenim ciljnim grupama. Imaju predstavnika poslovnog sektora. Poslovni
svoje aktivnosti.
najznaĉajniju ulogu u sprovoĊenju sektor je znaĉajan akter na lokalnom
nivou koji Savetu za bezbednost moţe
Predstavnici policije: ulazi ĉetri preventivnih aktivnosti.
predstavnika policije (naĉelnik policijske Predstavnici medija: tri predstavnika pruţiti informacije o prioritetima poslovne
uprave, naĉelnik javne bezbenosti, osoba medija ( npr: TV, štampani i internet). zajednice kao znaĉajne interesne grupe.
zaduţena za istrage pri policiji, komandir Podrška javnosti je znaĉajna za uspeh Pored toga, poslovni sektor moţe kroz
p o d ru ĉ ne
va t r og a sn e -sp a si l aĉk e aktivnosti Saveta za bezbednost. sponzorstva i finansirati neke aktivnosti
jedinice). Policija je institucija koja na Predstavnici medija mogu uĉestvovati u Saveta.
lokalnom nivou ima najznaĉajniju ulogu u
zaštiti i unapreĊenju bezbednosti
graĊana. Njene nadleţnosti u Srbiji
izmeĊu ostalog podrazumevaju: zaštitu
ţivota, liĉne i imovinske sigurnosti
graĊana; spreĉavanje i otkrivanje
kriviĉnih dela i pronalaţenje i hvatanje
uĉinilaca kriviĉnih dela i njihovo
privoĊenje nadleţnim organima;
odrţavanje javnog reda i mira;
obezbeĊivanje zborova i drugih
okupljanja graĊana; obezbeĊivanje
odreĊenih liĉnosti i objekata; bezbednost
saobraćaja na putevima; zaštitu od
poţara i dr. Nadleţnosti policije i resursi
kojima raspolaţe su neizostavni prilikom
definisanja bezbednosnih problema sa
kojima se lokalna zajednica suoĉava,
utvrĊivanja prioriteta i planiranja
aktivnosti koje bi vodile njihovom
minimiziranju.
P r e d s t a vn i c i p r a v o s u Ď a :
pet
predstavnika
pravosuĊa
(npr:
predstavnici Osnovnog Suda,
Višeg
Suda, Prekršajnog Suda i predstavnici
tuţilaštva pri Osnovnog i Višeg Suda).
Sudovi i tuţilaštva ostvaruju znaĉajnu
funkciju u lokalnoj zajednici zbog toga što
su nadleţni za suzbijanje kriminaliteta
putem gonjenja i kaţnjavanja izvršilaca
kriviĉnih dela. Pored toga, sudska
kontrola pruţa pravosuĊu više kontrolnih
mehanizama (npr. odluĉivanje o
odgovornosti za kriviĉna dela poĉinjena
protiv sluţbene duţnosti) koji imaju za cilj
unapreĊenje bezbednosti graĊana.
Predstavnici zdravstvenih i socijalnih
institucija: dva predstavnika: jedan
predstavnik zdravstvenih institucija sa
teritorije grada; i jedan predstavnik
Centra za socijalni rad. Zdravstvene i
socijalne institucije u svojoj nadleţnosti
imaju suoĉavanje sa pojedinim
bezbednosnim izazovima (narkomanija,
epidemije i sl.). Njihova ekspertiza i
iskustvo u bavljenju ovim izazovima ĉini
ove institucije nezaobilaznim prilikom
procene stanja bezbednosti lokalne
zajednice i predlaganja preventivnih i
drugih mera. Saradnja sa policijom,
pravosuĊem i vaspitno-obrazovnim
institucijama je neophodna za efikasno
suprotstavljanje bezbednosnim izazovima
sa kojima se suoĉava lokalna zajednica.
Predstavnici vaspitno-obrazovnih
institucija: jedan predstavnik vaspitnoobrazovnog sistema. Vaspitno-obrazovne
institucije su u direktnom kontaktu sa
najmlaĊim
stanovnicima
lokane
zajednice. Prilikom planiranja aktivnosti
njima namenjenih, neizostavno je
uĉestvovanje ovih institucija u proceni
stanja bezbednosti lokalne zajednice i
mišljenje o primerenosti planiranih
11
izradi komunikacionog plana Saveta koji
treba da obezbedi bolje razumevanje i
veću podršku javnosti za aktivnosti
Saveta. Lokalni mediji mogu samostalno
i/ili u saradnji sa Savetom da organizuju
kampanje i akcije koje su znaĉajne za
bezbednost lokalne zajednice.
Predstavnici udruženja graĎana: dva
predstavnika udruţenja graĊanja.
Organizacije civilnog društva (OCD) su
ĉesto u boljoj poziciji od lokalne vlasti
kada je reĉ o konsultovanju sa
graĊanima. One imaju više mogućnosti
da se raspitaju o strahovima i prioritetima
graĊana, kao i da predlaţu rešenja koja
će odgovarati i ranjivim grupama.
Zajedniĉke procene rizika i kreiranje
poverenja neophodnog za podršku
aktivnostima Saveta nekada je lakše
sprovesti uspostavljanjem neformalnih
kontakata i saradnje organizacija civilnog
društva
nego
korišćenjem
birokratizovanih i sporih kanala
meĊuinstitucionalne saradnje. Zbog svog
nezavisnog statusa one su u poziciji da
nadziru sprovoĊenje aktivnosti Saveta i
da ukazuju na specifiĉne potrebe
odreĊenih grupa. Mogu biti ukljuĉene u
sve faze rada Saveta: 1) prilikom analize
stanja bezbednosti, uĉestvovanje ovih
organizacija će doprineti da slika o
prioritetima i potrebama lokalne zajednice
bude
potpunija;
2)
prilikom
implementacije akcionog plana, posebno
je korisno ukljuĉiti ih jer imaju iskustva u
pojedinim oblastima (npr. trgovina
ljudima, porodiĉno nasilje, diskriminacija)
ili predstavljaju posebne društvene grupe
(nacionalne manjine, ţene, mlade i sl.), a
mogu biti ukljuĉene i u radne grupe
Saveta za bezbednost; 3) prilikom
monitoringa implementacije akcionog
plana, njihovo uĉešće će obezbediti
nezavisnu procenu napretka akcionog
plana.
Predstavnici verskih zajednica: pet
predstavnika verskih zajednica (npr:
predstavnici Katoliĉke crkve, Pravoslavne
crkve, Islamske zajednice, Reformatske
crkve i Jevrejske opštine). Verske
zajednice su znaĉajan partner Saveta za
bezbednost zbog razvijenih kontakata sa
svojim ĉlanovima, ali i drugim akterima u
lokalnoj zajednici. Zbog ĉestih kontakata
sa graĊanima, verske zajednice su u
prilici da se upoznaju sa njihovim
najznaĉajnijim problemima i prioritetima.
S obzirom na saznanja koja poseduju,
predstavnici verskih zajednica mogu dati
korisne savete prilikom definisanja
prioriteta u lokalnoj zajednici i u izradi
strateških dokumenata, ali i prilikom
sprovoĊenja aktivnosti Saveta.
Predstavnici poslovnog sektora: dva
Studeni 2013
NAČIN RADA
Uspeh Saveta za bezbednost
umnogome zavisi od naĉina na koji je
voĊen. Ĉlanovi Saveta pre poĉetka rada
treba da donesu odluku o uĉestalosti
odrţavanja sastanaka i naĉinima
dokumentovanja rada. Neophodno je
potom
da
ĉlanovi
imenuju
predsedavajućeg koji će voditi sastanke,
kao i koordinatora koji je odgovoran za
administraciju i staranje o pisanju
izveštaja sa odrţanih sastanaka. Ovi i
sliĉni detalji vezani za rad Saveta za
bezbednost ureĊuju se Poslovnikom o
radu.
Savet za bezbednost grada Subotice
ima uţi sastav koji je stalno radno telo i
sastaje se redovno jednom nedeljno, širi
sastav koji se sastaje po potrebi ali
najmanje dva puta nedeljno.
Članovi užeg sastava čine:
Predsednik Saveta
Koordinator
Predstavnici lokalne samouprave
Predstavnici policije
Predstavnici tuţilaštva Osnovnog, Višeg
i Prekršajnog suda.
Članovi šireg sastava čine:
Ĉlanovi uţeg sastava
Predstavnici zdravstvenih i socijalnih
institucija
Predstavnici
institucija
vaspitno-obrazovnih
Predstavnici medija
Predstavnici verskih zajednica
Predstavnici poslovnog sektora.
Cilj ovog Saveta je da bude spona
izmeĊu lokalne samouprave policije,
komunalne policije, vatrogasne jedinice,
tuţilaštva, sudova kao i svi subjekti
društva koji deluju na teritoriji grada, te
da se brine o problematici u oblasti
javnog reda i mira na teritoriji grada
Subotica. Savet razmatra pitanja koja se
odnose na obim i struktiru uĉinjenih
prekršajnih i drugih kriviĉnih dele kojim se
ugroţava javni red i mir bezbednost kao i
na osnovu dobijenih podataka donosi
Strategiju prevencije bezbednosti.
TakoĊe u tom cilju ostvaruje
odgovarajuću saradnju sa odgovarajućim
ministarstvima, odnosno njihovim
organizacionim jedinicama na teritoriji
grada.
Andor Chesc
Hrvatske novine br. 4
Intervju: dr. sc. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog
ţrtvoslovnog društva
Ĉini se da nam samo Svemogući može pomoći. Ne vidi se izlaz iz krize. Sadašnje politiĉko
vodstvo je anacionalno, nedemokratsko, bahato, gubitniĉko. Ipak izlaz se mora naći, a on je
u novim izborima i novoj garnituri vlasti. Jednom je talijanski režiser Rosellini izjavio kako
mu je žao što ljudi više ne rade odgovorno u javnom interesu kako je to nekada bilo
Kao što sam rekao istraţujemo ţrtve
prošlosti posebno onih koji su stradali od
komunistiĉkih vlasti. Na nekim mjestima
bili
smo
prvi
sa
svojim
rezultatima
istraţivanja,
a
slijedimo
istraţivaĉe.
U
istraţivanju
i
druge
zloĉina
Bleiburga i Kriţnih puteva znaĉajna je
naša suradnja
sa
znanstvenicima
iz
Slovenije. Moţemo reći da nisu još
istraţene sve ţrtve ali je veliki broj zloĉina
pojedinaca i grupa i masovnih grobnica
istraţen. Mi kaţemo da se nećemo
nikada
umoriti
istraţujući
ţrtve
u
hrvatskome narodu. Drţimo se poruke
našeg
blaţenika
Alojzija
Stepinca:
„Hrvatska je žrtva velikih zala!“. Mnogi od
tih velikih zala su danas poznati i
ponosimo se našim rezultatima.
dr. sc. Zvonimir Šeparović (ministar vanjskih poslova 1991, stalni predstavnik Hrvatske u
Ujedinjenim narodima 1992, ministar pravosuĊa 1999-2000)
Primjenjuju li se europske norme o
pravu i zaštiti žrtava totalitarnih sustava?
Osnivač ste i predsjednik Hrvatskog Uz svaki kongres vezuje se i odlazak na
Mi smo meĊu prvima reagirali na
žrtvoslovnog društva, koje je i član mjesta velikih stradanja pa smo tako bili u europske norme o ţrtvama komunistiĉkog
Svjetskog viktimološkog društva. Koji su Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, a ove godine reţima. Predloţili smo Saboru i Vladi
ciljevi društva?
Ciljevi su društva odreĊeni Statutom:
pronalazi
odgovarajuće
mjere
za
sprjeĉavanje stradanja ljudi i za pomoć
u Baćinu kod Hrvatske Dubice. Ĉlanovi Republike Hrvatske da se uvede dan
smo svjetskog društva od kojeg dobivamo sjećanja na ţrtve totalitarnih reţima, što je
moralnu potporu i meĊunarodni utjecaj. i prihvaćeno i posljednjih godina svaki 23.
Izdavali smo ĉasopis Viktimologija, kolovoza obiljeţavamo kao Dan sjećanja
ĉasopis za pitanja stradavanja ljudi, a na ţrtve komunizma. Prije dvije godina
posljednjih godina imamo naš portal na glavna sveĉanost bila je u Dubrovniku, a
naĉin osigurati zaštitu prava ţrtve,
internetu http://www.viktimologija.com.hr. ove godine u Metkoviću na mjestima
suraĊuje s drugim organizacijama i
Imamo ĉlanova u cijeloj Hrvatskoj, a velikih stradanja Hrvata.
pojedincima u zaštiti ţrtava, pomaţe
okupljamo posebno znanstvenike koji se
ţrtvama zloĉina posebno ţrtvama rata,
Kakva su Vaša iskustva u svezi sa
bave istraţivanjem ţrtava.
U našim
ţrtvama zlouporabe moći, osobito djeci,
žrtvama
komunističkih zločina nad
publikacijama istraţili smo veliki broj
invalidima,
pripadnicima
manjina,
stradanja Hrvata u prošlosti i danas, vojvođanskim Hrvatima?
obespravljenima, progonjenima i drugima
posebno u Drugom svjetskom ratu, u
S tim u svezi naša su iskustva gotovo
potrebitim pomoći.
Radi ostvarivanja
poraću i Domovinskom ratu. Imamo na nepostojeća. Do sada nismo imali ni
svojih ciljeva udruga povezuje svoje
tisuće tiskanih stranica sa rezultatima jedno pisano istraţivanje o ţrtvama meĊu
ĉlanove
na
pojedinim
projektima,
znaĉajnih istraţivanja.
vojvoĊanskim Hrvatima. Neka i ovaj naš
organizira predavanja i druge struĉne i
znanstvene skupove, a svake tri godine,
Žrtve komunističke vlasti još su razgovor bude poticaj da nam se jave
ţrtvama, nastoji putem zakona i na drugi
od 1998., organizira svoje kongrese neistražene dovoljno ili se zanemaruje preţivjeli ili oni koji imaju saznanja o
zloĉinima, bilo u vlastitoj obitelji ili
poslije kojih objavljuje zbornike radova, njihova žrtva?
općenito
pa je tako do sada odrţano 6 kongresa.
12
Studeni 2013
na
prostoru
Vojvodine.
Hrvatske novine br. 4
Nema mnogo sreće u našem ulasku u EU. Hrvatski
prvaci su javno isticali da nema te cijene koju su
spremni platiti da bismo ušli u Europu
Pozvatćemo
vas
i
na
sljedeći
naš između Republike Hrvatske i Republike
Kongres, ali i prije toga neka nam se Srbije
o
recipročnoj
zaštiti
To je politika servilnosti i obzira kao da
prava uopće rata nije bilo. Kao da smo mi
zainteresirani jave na adresu Hrvatsko manjina .Jesu li žrtvovani Hrvati u Srbiji ratovali u Srbiji, a ne oni u cijeloj
ţrtvoslovno društvo, Ilica 36/I, 10000 zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju?
Hrvatskoj, izjednaĉavaju se ţrtve, i olako
Zagreb.
se
Nema mnogo sreće u našem ulasku u
U razdoblju od 1991. do 1992. godine EU. Hrvatski prvaci su javno isticali da
bili
ste
Republike
ministar
vanjskih
Hrvatske,
kada
poslova nema te cijene koju su spremni platiti da
je
ona
i bismo ušli u Europu. Ţrtvovali su i naše
međunarodno priznata. Koliki su doprinos generale. Teško je reći jesu li Hrvati u
dali Hrvati u Vojvodini i diljem svijeta?
Hrvati iz cijeloga svijeta, pa i Hrvati u
Vojvodini,
pomogli
su
meĊunarodno
priznanje Hrvatske. U moje ministarstvo
dolazio je više puta gosp. Bela Tonković,
kao predstavnik vojvoĊanskih Hrvata, i
podrţali smo odlazak jedne delegacije
Srbiji ţrtvovani. Ukoliko uopće ima koristi
od našeg ulaska u EU osjetiće i Hrvati u
Srbiji. Ako ne sada onda u bliskoj
budućnosti, jer i Srbija nameće svoju
kandidaturu za ulazak u Europu pa će u
toj situaciji morati zaštititi i hrvatsku
manjinu.
prelazi
preko
uvreda
koje
doţivljavamo. Pale se hrvatske zastave
na
stadionima,
a
„naš“ ministar na
stadionu ni da trepne okom. Predsjednik
Republike je pri nedavnom posjetu bio
izloţen, kao i drţava koju predstavlja,
besprimjernim uvredama neviĊenim u
diplomatskim
susretima.
Uglavnom,
mislim da sluţbena politika Hrvatske
prema Srbiji nije primjerena. Sve se ĉini
da se povuĉe tuţba protiv Srbije. To je
ona tuţba koju sam ja sastavio kao
ministar pravosuĊa 1999. godine i predao
način MeĊunarodnom sudu pravde. Ta tuţba je
ostatak
meĊunarodnog
Hrvatima Vojvodine nije bilo lako djelovati ophođenja zvanične vlasti u Beogradu posljednji
utvrĊivanja
istine
o
agresiji
Srbije na
za Hrvatsku jer su tada ţivjeli u spram hrvatske manjine, kakva je
neprijateljskoj zemlji koja je izvršila budućnost, po vašem mišljenju, hrvatske Hrvatsku.
Hrvata iz Vojvodine u Pariz. Oĉito je da
Ukoliko
se
ne
promijeni
agresiju na Hrvatsku i razorila tolike zajednice u Srbiji?
Nalazili se Hrvatska u političkoj krizi i
gradove pa i vama bliski Vukovar.
Teško je prognozirati bilo što u svezi kako bi ocijenili raspoloženje hrvatskih
Hrvati diljem svijeta imaju osjećajda zvaniĉne vlasti Beograda. Samo mislim građana?
Hrvatska ne ispunjava ustavnu obvezu da će i Hrvati u Srbiji, kao i manjine diljem
prema njima. Je li učinkovit Zakon o svijeta, u budućnosti uţivati bolju zaštitu i
Hrvatima van Hrvatske?
imati svoja prava.
Hrvatska se nalazi u najdubljoj politiĉkoj
krizi od svoga postanka. Hrvatski su
graĊani osiromašeni, ugroţeni, uplašeni,
Kako s vremenskim odmakom gledate nesretni. Ĉini se da nam samo
Svemogući moţe pomoći. Ne vidi se izlaz
hrvatske vlasti, osobito ova današnja na današnju vanjsku politiku Hrvatske?
iz krize. Sadašnje politiĉko vodstvo je
otuĊena vlast, ne vrše svoju ustavnu
Ta politika je katastrofalna: Milanović s anacionalno, nedemokratsko, bahato,
obvezu. Štoviše smanjen je broj
Pusiĉkom je zaratio s našim najboljim gubitniĉko. Ipak izlaz se mora naći, a on
predstavnika izvan domovinske Hrvatske
saveznicima,
Njemaĉkom
i je u novim izborima i novoj garnituri vlasti.
u Hrvatskom saboru, ova je vlast donijela
MaĊarskom;pripremaju povlaĉenje tuţbe Jednom je talijanski reţiser Rosellini
vrlo sloţen proces glasovanja koje je
protiv Srbije zbog genocida nad Hrvatima; izjavio kako mu je ţao što ljudi više ne
moguće samo (!) u konzulatima i
ponašaju se kolonijalno; zaduţuju se do rade odgovorno u javnom interesu kako je
predstavništvima Republike Hrvatske, što
grla; pogazili su ugled zemlje; ne ĉuvaju to nekada bilo. Doista, velika rijeĉ
praktiĉki većinu onemogućuje da glasuju
nacionalne interese. To su sve smrtni vremena je odgovornost. Treba nam
za Hrvatski sabor. Moţemo reći da Zakon
grijesi ove vlasti ne samo u vanjskoj odgovorno društvo i pravedno. Ali na to
o Hrvatima izvan Hrvatske nije uĉinkovit i
politici već i u voĊenju zemlje općenito.
ćemo još morati ĉekati.
pokazuje da Hrvatska sve više biva
Hrvati izvan domovine su zanemareni i
maćeha, a ne majka svih Hrvata.
2004. godine je potpisan Sporazum
13
Kako
komentirate
službenu
politiku
Hrvatske prema Srbiji?
Zlatko Ifković
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
fra Andrija Nikić
Specifičnost crkvenih prilika u
Hercegovini u XVII. stoljeću
3. Obnova Pećke patrijaršije 1557.
Kako je Pećka patrijaršija obnovljena uz
pomoć, zagovorom a moţda i na
inicijativu obitelji Sokolović, od 1555. do
1597. grupiraju se i ubrzavaju akcije na
podvrgavanju katolika pod jurisdikciju
Pravoslavne crkve. Odluĉujući dogaĊaj
za uspon i budućnost Srpske
pravoslavne crkve povezan je uz politiĉki
uspon, prema Su'dlandu, islamiziranog
bivšeg pravoslavnog kapelana iz istoĉne
Hercegovine, poznatog pod imenom
Mehmed Sokolović. Brat se islamizirao
da bi Srpska pravoslavna crkva dobila
nezavisnost, a po toj nezavisnosti da bi
postala jedina snaga koja će ujediniti
narod. Pod nazivom srpski narod krije se
za dvojicu bez ikakve sumnje, sav
kršćanski puk pod osmanskom vlašću.
Da uskrisi pravoslavlje Mehmed je
"ţrtvovao" pravoslavlje i "prigrlio" islam.
Kakvi su sve planovi i dogovori postojali
izmeĊu velikog vezira Mehmeda i
patrijarha Makarija donekle se mogu
razotkriti iz dokumenata što su uslijedili i
akcija koje su se zbivale na štetu
katoliĉanstva a na korist pravoslavlja na
podruĉju Bosne i Hercegovine i gotovo
cijelog Balkana.
skupi što je moguće više vlasti,
oslanjajući se po mogućnosti što jaĉe na
drţavnu vlast. Tako se drţavna vlast koja
je bila u to doba u rukama velikog vezira,
izjednaĉila s vlašću patrijarhe, a njihove
rodbinske veze imale su za cilj da se pod
plaštem turske vlasti proširi pravoslavlje.
Slijedećih pedesetak godina susreću
se, prema turskim dokumentima,
dvadeset i dva ponovljena pokušaja od
strane Pravoslavne crkve i isto toliko
franjevaĉkih obrana.
Na izgled bezopasne prepiske uz
znaĉajne novĉane izdatke kriju iza sebe i
velike štete. Kroz isti vremenski period
dolazi do rušenja svih pet katoliĉkih
samostana u Hercegovini, a djelomiĉno i
po Bosni i podizanje pravoslavnih na
podruĉjima gdje prije nisu postojali.
Istoĉna Hercegovina polagano, ali
ustrajno prelazi na pravoslavlje. Razlozi
za to su:
Nakon obnove Pećke patrijaršije sve su
uĉestaliji i ţešći napadi pravoslavaca na
katolike. Slijedećih ĉetrdesetak godina
poznato je preko ĉetrdeset (48)
dokumenata – i prema tome vjerojatno
na toliko progona, koji se odnose na iste
akcije, ali na razliĉitim podruĉjima. Samo
1. uzurpiranje biskupskog sjedišta sa u pismohrani franjevaĉkog samostana u
Zaostrogu ĉuvaju se ĉetiri fermana sa
strane mrkanjskih biskupa,
sliĉnim sadrţajem.
2. nepohaĊanje vjernika koji su pod
U fermanu Selima III. iz 1567. stoji:
turskom upravom,
"sandţak-bezima bosanskog, kliškog,
3. protjerivanje franjevaca koji su sluţili hercegovaĉkog i zvorniĉkog sandţaka i
te duše već gotovo 350 godina i
kadijama u tim sanţacima. Ranije su
kadije Mostara i Skradina uputili mojoj
4. manjak drugih svećenika. [11]
Visokoj Porti pismo u kome su izvijestili
Stvaranje pakta izmeĊu Srpske crkve i slijedeće: 'Na šerijatski sud dolaze
Turskog Carstva u to vrijeme imalo je svećenici, koji stanuju u crkvama
Z a os t r o g ,
Ma k a r s k a ,
okonĉati ţivost Vlaha koji su se raspršili L j u b uš ki ,
po Balkanu i uništavati feudalne Srebrenica i Hlevne (Livna) i ostali
slavenske pokrajine. Drţavi je trebala kršćani. pa su se potuţili ovako: 'Od
usluga: treba preteći Vlahe da ne carskog osvojenja do ovog današnjeg
asimiliraju ostale narod. Pravoslavna dana patrijarsi, mitropoliti i episkopi
crkva je preuzela na sebe ulogu da riješi grĉkih i srpskih nevjernika nisu uzimali od
taj problem. To je ona izvela vrlo nas poreze, niti su ni na koji naĉin
uspješno: nestadoše oni kao takvi i ţive miješali se u naše crkve. Sada, meĊutim
još i danas u obliku srpstva. Na koncu suprotno ranijem postupku traţe od nas
konca patrijarh je bio drţava u drţavi, poreze, i suprotno šerijatu ulaze u naše
srpska drţava u osmanskoj carevini. crkve i posiţu za njima, te nam vrše
Svoju Crkvu srpski je narod takvom razna nasilja. Unatoĉ tome što mi u
osjećao i smatrao. Iz te duhovne sile rukama imamo brojne fermane, kojim se
povremeno se razvija regionalna vlast to zabranjuje, oni to nisu poslušali, nego i
pojedinih vladika i mitropolita što će s dalje suprotno šerijatu i ustaljenom
vremenom dovesti do "vladiĉanstva" obiĉaju miješaju se u to'.
Godine 1557. on sam obnavlja Pećku
patrijaršiju i kad je to uspio tada na
stolicu postavlja svoga brata Makarija.
Tako se u rukama dvojice roĊene braće
nalazi duhovna i politiĉka vlast na ovom
dijelu okupiranog Balkana. Dva brata –
po imenu bi se reklo jedan pravoslavac, a
drugi musliman (što u duši ne mora biti)
usmjeruju povijest Turskog Carstva te
srpskog naroda i Crkve novim smjerom.
Pod vlast Pećke patrijaršije potpadoše
sve "srpske" zemlje koje su bile pod
turskim zulumom. [10] Osim crkvene
jurisdikcije patrijarh dobiva i sudaĉku
vlast i to ne samo u crkvenim stvarima.
Uz to Pravoslavna crkva je raspolagala
ogromnim materijalnim dobrima od Pešte
do ispod Skopja. Makarija je na
patrijaršijskoj stolici naslijedio Antonije, a
posljednjeg Gerasim – sva trojica iz
plemena Sokolovića. I u tome se
nastavlja
t radicionalna
politika Crne Gore. Kao potvrdu dobro je prisjetiti
Pravoslavne crkve, da u svojim rukama se suda Sime Milutinovića koji u svojoj
14
knjizi istiĉe: "Preuzvišeni mitropolit Rufim
(vjerojatno Rufim I. 1593.-1639.) iskazao
je pravoslavnoj vjeri posebnu uslugu, i
ujedno je znatno unaprijedio srpstvo
time, što je iz rimske vjere povratio na
istoĉno pravoslavlje plemena Kuĉći,
Bratonoţiće i Drekaloviće. Ovi su malo
prije toga od svećenika iz Albanije
primamljeni na prijelaz u njihovu vjeru.
Oni su naime susjedi Albanaca, a i sad
se još sjedinjuju s njima po ţenidbi, ali po
nauci i zakletvi istoga mitropolite, na
pametniji naĉin nego prije; uzimaju naime
njihove ţene i danas još, ali im ne daju
svoje; i tako je svaka muka rimske
propagande uzalud." [12]
Studeni 2013
Moj pokojni otac, da mu je laka zemlja,
Hrvatske novine br. 4
bio je izdao ferman ( u kome se kaţe):
'Ako patrijarsi, mitropoliti i episkopi grĉkih
i srpskih nevjernika nisu od starine
obiĉavali, da uzimaju poreze od
navedenih svećenika naroda katoliĉke
vjere (frenk taifa), i ako nisu imali
nikakvog prava, da se miješaju u njihove
crkve, te ako je istina, da oni sada,
suprotno šerijatu, ustaljenom obiĉaju i
fermanima, koje ovi imaju u rukama,
traţe od navedenih svećenika poreze, i
upadaju u njihove crkve i posiţu za
njima, te ih na taj naĉin zlostavljaju, to
sprijeĉi, i ne dopusti, da nitko ništa ne
radi suprotno šerijatu, ustaljenom obiĉaju
i starom kanunu.'
Sada je na moju Portu poslan ĉovjek,
koji moli, da se (taj ferman) obnovi. Stoga
nareĊujem slijedeće: 'Kad stigne ovaj
ferman, izvidite, pa ako oni posiţu
suprotno fermanima, koji su i ranije izdati,
to zabranite, i ne dopustite, da nitko ne
radi ništa, što je suprotno šerijatu i,
starom ustaljenom obiĉaju, i ranije
izdatom carskom fermanu. One koji ne
poslušaju, prekorite, a koji se budu
suprotstavljali, zapišite i ovamo javite.
Nemojte dozvoliti, da mi se ovi ponovno
ţale. Oslonite se na, moj ĉasni
znak…'" [13]
U prosincu 1575. sud mostarskog
kadije opisuje nasilje mitropolite Savatina
prema
katolicima
u
zapadnoj
Hercegovini. Savatin je silom utjerivao
novĉane pristojbe i ĉinio nasilja. Fratri su,
uz znatne novĉane izdatke i tom
prigodom uspjeli zaštiti katolike. [14]
U 17. stoljeću već poodavno zapoĉeta i
uhodana praksa širenja jurisdikcije nad
katoliĉkim puĉanstvom nastavlja se.
Samo prema podatcima iz arhiva
Franjevaĉkog samostana u Fojnici
saĉuvani su fermani sa sliĉnim
sadrţajem iz godina: 1610., 1614., 1615.,
1618.,1619., 1623., 1626., 1627., 1629.,
1635., 1662., 1665., 1668., 1679. i 1689.
[15] Taj popis se dopunja s hatišerifima i
fermanima u korist katolika a proti
pravoslavnima bijahu izdani u godinama:
1604., 1613., 1622., 1648., 1653., 1661.,
1667., 1672., 1675., 1692., 1693., i 1697.
Akcije se, ĉešće ili rjeĊe, susreće sve do
1870. godine. [16]
Osim pritisaka i potraţnji od katolika u
Rami, u rujnu 1673. patrijarha traţi i od
biskupa da prizna njegovu jurisdikciju.
"Uz to javljaju tuţnu vijest, stoji u
dokumentu od 8. rujna 1673. da se
Gabela podloţila, a imotski samostan je
izgubio 80.000 baiachi (jaspri) tekućeg
novca", a isto toliko su izgubili i duvanjski
katolici. Da se zaštite od poteškoća, koje
su se ponavljale "svake godine"
franjevcima su pomagali dubrovaĉki
veleposlanici
u
Carigradu.
Iz
sedamnaestoga stoljeća poznato je 29
turskih dokumenata koji brane katolike od
novih nasrtaja pravoslavnih crkvenih
Godine 1660. makarski biskup fra
veledostojnika.
Marijan Lišnjić opisuje osobne poteškoće
s carigradskim patrijarhom i skupini
U drugoj polovici XVII. stoljeća u
Turaka koji su ga napadali i optuţivali da unutrašnjosti Crne Gore nema više ni
prijeĉi katolicima provoĊenje fermana da traga katolicizmu. Bez svojih svećenika,
carigradskom patrijarhu prijeĉi plaćanje napadani i proganjani, katolici su silom
poreza (bradarine). I to ne samo da brani prigrlili pravoslavlje ili, što se dogodilo u
katolicima, nego i svećenicima, fratrima i manjem broju islam. Nije iskljuĉeno da je
biskupima, koji odbijaju da se podloţe maleni dio ovih "Turaka" kasnije prešao
carigradskom patrijarhu i da prihvate na pravoslavlje kad im je za vrijeme
istoĉnjaĉki obred. Biskup je naveo mitropolita Danila 1707. ili 1709. godine
dvanaest svjedoka poimeniĉno. Oni su ostavljen izbor izmeĊu sigurno smrti ili
jamĉili za biskupa jednako kao i za svotu krst. [18]
novca koja se mora platiti. Uza sveto bili
Salvatije, koji je mitropolit, ide po
su batinani skupa s biskupom i svaki je
carevoj zemlji sa 12 konjanika i uzima od
od njih, nakon što je bio batinan morao
nas i od svakoga sela po 15, po 20, pa i
platiti po 3 škude po glavi. «Kako je
više (do 30) groša, a mnoge od nas i na
dobro poznato vašim Uzoritostima, piše
muke stavljaju… Navedeni je kaluĊer
biskup Propagandi u Rim, da nije bilo
objesio o konopac redovnika po imenu
njegove rodbine i ovih dobrih kršćana,
fra Ivan" , a nevjernici koji su uz njega…
ovaj put biskup sigurno ne bi izvukao ţivu
udaraju ţene u trbuh kladeći se da će biti
glavu.» [17] Ovaj primjer što ga je doţivio
muško dijete. Oni su prisilili ţenu iz sela
biskup koji je došao iz Makarske
Uzarići, u ţupi Blato da pobaci sina i oteli
postavlja pitanje, kakvo li je onda bio
joj robu.
odnos protivnika prema fratrima koji su
sa svojim katolicima ovdje trajno ţivjeli.
Fra Andrija Nikić
[10] Prema Stanojeviću, pod Pećku patrijaršiju su potpale sve srpske zemlje, a to su: veći dio Srbije, ĉitava Crna Gora, Bosna i Hercegovina,
Slavonija, veći dio Hrvatske i ĉitava juţna i srednja Ugarska – sve do iznad Pešte.
[11] ARHIV PROPAGANDE, Scritture originali riferite nelle Congregazioni Generali, sv. 262., ff. 189r-192v i sv. 152., f. 205rv. Primjerice biskup
Andrijašević izvještava Kongregaciju De propagande fide 1627. da je u Popovu bilo "nema ni 50 godina 380 (katoliĉkih) kuća, i jer nisu imali
svoga pastira biskupa prešli su na pravoslavlje. A od 12 (katoliĉkih) crkava 4 su prisvojili i zauzeli pravoslavci…" SOCG, sv. 46., f 263r.
[12] ANDRIJA NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših katolika…, str. 17. O prelasku na pravoslavlje pisali su KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ, Masovni
prijelazi katolika na pravoslavlje hrvatskog govornog podruĉja u vrijeme vladavine Turaka. Mostar 1991. i Dominik Mandić, Etniĉka povijest Bosne
i Hercegovine. Rim 1968. Na propuste kod dr. Krunoslava Draganovića upozorio je: ANDRIJA NIKIĆ, Prešućeni uzrok u knjizi 'Masovni prijelazi
katolika na pravoslavlje'… Mostariensia, br. 6 (Mostar, 1997.), str. 93.-107.
[13] Arhiv Franjevaĉkog samostana u Zaostrogu, Acta Turcarum, br. 54. Na poleĊini je zapisno: "Ovo e hućum po ĉetiri sandţaka za patriarku, za
fratre i za… paša cara Selima." Noviji zapis: "Emre da frattrrio nisu podloţni vladici i biskupom romskom, onostranskim". Ostala tri fermanu su
arhivirani: br. 52., 62., i 63. U fermanu iz 1575. (br. 62.) poimeniĉno se spominje Duvno, te knezovi:Pavao sin Stipanov iz sela Duvno, Nikola sin
Ţuje iz Vinac i Petar sin Matije iz sela Grude, zatim knezovi iz Mostarskog kadiluka. MeĊu protivnicima spominje se "… kaluĊer po imenu
Salvatije, koji je mitropolit, ide po carevoj zemlji sa 12 konjanika i uzima od nas i od svakoga sela po 15, po 20, pa i više (do 30) groša, a mnoge
od nas i na muke stavljaju… Navedeni je kaluĊer objesio o konopac redovnika po imenu fra Ivan" , a nevjernici koji su uz njega… udaraju ţene u
trbuh kladeći se da će biti muško dijete. Oni su prisilili ţenu iz sela Uzarići, u ţupi Blato da pobaci sina i oteli joj robu.
[14] D. MANDIĆ, Acta franciscana…, Mostar, 1934., str.32.-34.
[15] JOSIP MATASOVIĆ, Fojniĉka regesta…, br. 13., 17.,20.,22., 34.,39.,41.,44.-46., 50.,52.,te 208., 233., 238., 267., 296… KRUNOSLAV
DRAGANOVIĆ, Masovni prijelazi… str. 98. Usp. ANDRIJA NIKIĆ, Prešućeni uzrok... u knjizi Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje.
Mostariensia, br. 6. (1991.), str. 93.-107. i Isti, Specifiĉnost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik … u Subotici 12.-14. VIII. 1986., str. 39.
-43.
[16] Isto, str. 99. Uz podatke iz fojniĉog arhiva Draganović navodi i nove izvore.
[17] ARHIV PROPAGANDE, SOCG, sv. 436., ff.498r.-499v.
[18] Nikić, Franjevci – zaštitnici naših katolika …, str. 18. citirano kod Draganovića, str. 54.
Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14., VIII., 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47.
15
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
Nada Ivošević
Duhovni kompas
Ljudi današnjeg svijeta ponose se
znanjem i intelektualnim razvojem,
proizvodnim kapacitetima i uspjesima
koje postiţu, vjerujući da o tim uspjesima
ovisi dobar i sretan ţivot. Mnogi danas
imaju visok ţivotni standard, ali nisu
zadovoljni sa svojim ţivotima, osjećaju
egzistencijalnu prazninu i, pored svih
dostignuća kao da im uvijek nešto
nedostaje. Postavlja se pitanje vrijednosti
ţivota, onoga što radimo i kako ţivimo.
Nameće se pitanje smisla: “Tko sam i što
radim ovdje, na zemlji? Kako ţivjeti u
svijetu koji ponekad izgleda kao da ga
ispunjavaju samo ratovi, sukobi,
nadmetanja, bolesti...? Kako ţivjeti
koristan ţivot? Zašto neke osobe
pronalaze smisao i umiru sretne? Koje
su tajne pronalaska sreće i mudrog
ţivljenja?”
Jedan od naĉina ostvarivanja trajnih
poboljšanja ţivota jest ovladavanje
ţivotnim zakonima. Ţelimo li smisleniji
ţivot i bolji svijet, trebamo obratiti
pozornost na svoje misli, osjećaje, svijest
i djela. Postoje brojni putokazi koji mogu
obogatiti ţivot svakog ĉovjeka koji
iskreno ţeli mudro ţivjeti. Hagioterapija,
takoĊer, koristi jedan specifiĉan
komunikacijski put do ozdravljenja
ĉovjekove duhovne duše, a to je “put
mudrosti” (via sapientia).
se i rijeĉ “fronesis” u znaĉenju
razboritost. Mudrost je, dakle, razborito
ţivljenje i djelovanje. Mudrost nije
rezultat školovanja, već cjeloţivotnog
nastojanja da ju se stekne, rijeĉi su
fiziĉara, Alberta Einsteina. Ona je naĉin
našeg razmišljanja, ţivljenja i djelovanja
u skladu s vrhovnim moralnim zakonom
ili zakonom bitka. Ona je sposobnot za
sklad razliĉitosti našega bića i ţivota u
svijetu, ona je središte koje
NA PUTU MUDROSTI
kompleksnost ĉovjeka usmjerava prema
Krenuti putem mudrijeg ţivljenja i svrsi ţivota. Ona je sposobnost da svoj
postati mudar ĉovjek moţe biti sveta ţivot i svoje znanje vidimo usmjerene
pustolovina, koja će nas dovesti do najbitnijem cilju, cilju ţivota. Postiznanje
neoĉekivanih prekretnica, fantastiĉnih najvišeg oblika znanja, nije lako i zato
mogućnosti i novih spoznaja te uĉiniti imamo poteškoća doseći dobar ţivot.
naš ţivot sretnijim, uspješnijim i Isus je to jasno izrekao rijeĉima: “ Jer što
korisnijim. Ljudskom ţivotu nedostaje koristi ĉovjeku steći sav svijet, a ţivotu
“duhovni kompas”, tj. mudrost.“ Ona je svojemu nauditi? Što da ĉovjek dadne u
od sunaca sjajnija i nad sve zviježđe zamjenu za ţivot svoj? ” (Mk 8, 36-37). U
uzvišena, uspoređena sa svjetlošću ona kontekstu mudrosti, Isus takoĊer govori o
je nadmašuje, jer svjetlost ustupa mjesto vaţnosti prakticiranja evanĊeoske istine.
noći, dok zloća nema moći protiv On kaţe da je mudar ĉovjek koji “gradi”
mudrosti. Njena se snaga prostire s ţivot na stijeni i zato mu se ţivot ne
jednog kraja na drugi i blagotvorno moţe razoriti. Ta stijena su mudrost,
posao,
upravlja svemirom”. (Knjiga Mudr. 7. 29). ljubav, istina, znanje, kao i
ţivotna praksa i korisna iskustva.
Rijeĉ mudrost (sapientia), tvore dvije Nasuprot mudrom Isus stavlja ludoga
rijeĉi, rijeĉ “sapio” što znaĉi imati tek ili ĉovjeka. Mudar prakticira i ţivi svoje
okus, odnosno okusom osjećati ili znanje, luĊak misli da je ţivot u sabiranju
spoznati, a “entia” je plural od imenice znanja. Mudar ĉovjek uĉi i ĉini, a luĊak
“ens” koja znaĉi ono što jest, biće koje uĉi, zna, a ne ĉini. Duboku bol ĉovjek
ima bitak kao vlastitost. Rijeĉ mudrost na doţivljava kad zna što bi trebalo ĉiniti, a
grĉkom jeziku je “sofia”, a upotrebljava to ne ĉini ili, još gore, ĉini suprotno od
16
Studeni 2013
onoga što je ispravno. Ţivjeti suprotno od
savjesti i moralnog zakona znaĉi biti
duboko egzistencijalno bolestan i gubiti
postojanje.
ZA
MUDROST
SMIRENOST
NAM
TREBA
Vrlo vaţan temelj mudrosti je
smirenost, za razliku od ţurbe koja
ĉovjeka stavlja vrlo ĉesto u probleme,
nered i neuspjeh. Mudrost zna osluhnuti
kada šutjeti, a kada govoriti. Bitno je
postići ravnoteţu boravka u tišini i u
govornoj aktivnosti. Treba imati trenutke
tišine jer se tada u nama poĉinje raĊati
mudrost. U smirenosti otkrivamo sebe,
svoje slabosti. Budemo li otkrili i znali
svoje slabosti, to će nam dati snagu da ih
nadiĊemo. Što se budemo dublje
zamislili to ćemo se sami sebi uĉiniti
bezvrijednijima. No, to je prva lekcija
mudrosti. Tek smireni moţemo pogledati
unutra, u svoje srce, u skrovite misli i
osjećaje, u svoje ovisnosti o mrţnji i
netrpeljivosti. Trebamo ući u skrovitost
svoga bića i proboraviti sa Stvoriteljem,
samo s njime, tada ćemo iskusiti koliko
smo zapravo o mnogo ĉemu još ovisni. U
trenucima samoće uoĉit ćemo brzo, kako
nam nedostaju mnoge rastresenosti i
razonode svakodnevice na koje smo
navikli. Kao da nas obuzima strah i nemir
kad televizijski prijamnik šuti, kad nitko
više s nama ne razgovara, ne naziva nas
ili nas ne traţi. Ukoliko više nemamo
Hrvatske novine br. 4
Mudrost je, također, razumijevanje i razmišljanje o
uzrocima i posljedicama vlastitog ponašanja
rokova i ne primamo poštu, poĉinjemo
osjećati da smo nitko i poĉinjemo se
pitati, jesmo li uopće korisni, vrijedni i
znaĉajni? Najradije bismo tu “tjeskobnu
samoću” napustili, vratili se svojim
svakodnevnim poslovima, navikama i
razonodama, svojim kolegama s posla i
prijateljima, kako bismo sebi nekako
zajamĉili da smo “netko”. Ovdje se
zapravo podlijeţe uţasnoj obmani, jer da
bismo bili “netko”, nije toliko vaţno kako
ljudi na nas reagiraju, ni koji dojam na
njih mi ostavljamo, nego je bitna
povezanost našeg bića s Izvorom ţivota,
Bogom. To je fluid mudrosti kojega
otkrivamo i susrećemo kroz tu
povezanost u skrovitosti bića. “Ĉovjeĉe,
zaviri prvo u sebe sama, u potrazi za
kamenom mudraca, ne moraš putovati u
strane zemlje”, rijeĉi su Angelusa
Silesiusa. Da bi naše pravo Ja dobilo na
istinskoj vaţnosti moramo se u skrovitosti
i samoći priljubiti uz Stvoritelja, uz onoga
koji će jedini uĉiniti da budemo ono što
jesmo, ţivotno mudri, vrhunski ljudi. “ Jer
mudrost je dah sile Boţje, ona je odsjaj
vjeĉne svjetlosti i zrcalo ĉisto djela
Boţjeg i slika dobrote njegove”, (Knjiga
Mudr. 7. 25). Što postajemo mudriji, veći
je uspjeh, utjecaj i naša snaga za dobro.
Istinski uspjeh nije ugled, moć i vlast, već
ono što jesmo. Mudar ĉovjek koji je
nauĉio kako upravljati samim sobom zna
kako se prilagoditi prema drugima, a oni
s druge strane, poštuju njegovu duhovnu
snagu te smatraju da mogu nauĉiti i
osloniti se na njega. On sije sjeme
mudrosti, a to su vrline. Ne kuka, ne ţali
se, ne kritizira i ne okrivljuje druge za
svoje nevolje. Ako je zapao u nevolje:
obolio ili je postao ovisan o alkoholu,
narkoticima i bludnom ţivotu, on osjeća
da bi se zbog toga trebao pokajati i
sramiti, jer to otkriva da je nešto ĉinio
krivo, protiv prirodnih zakona i zato
posljediĉno ispašta i pati. Prema
EvanĊelju, “ţanjemo samo ono što smo
posijali.”
GDJE JE MUDROST, IMA ZNANJA,
LJUBAVI I ZADOVOLJSTVA
Mudrost ne dopušta da je vodi
racionalni um. Ondje gdje je mudrost,
sigurno ima znanja i ljubavi. Mnoge stvari
ovoga svijeta jesu pametne, ali u njima
nema mudrosti. Znanje bez mudrosti ne
daje ţivotu smisao i ono ĉesto moţe biti
pogubno i opasno. Stvari bez mudrosti
17
naoko imaju smisao, no dugoroĉno
gledano, one su za zdravlje pogubne.
Razbolijevamo se i umiremo zato što
smo izabrali odbaciti mudrost ili smo ju
omalovaţili. Mi ili afirmiramo ili odbijamo
dar mudrosti i ţivot u nama i to danas,
ovdje, na ovom svijetu i u ovom trenutku.
Kao slobodna bića odreĊujemo “svoj put”
tako što ĉinimo izbore. Svakog trenutka
od Stvoritelja smo opomenuti,
prihvaćamo li ili odbijamo dar Njegovog
ţivota u svojim tijelima.
dublje u prirodne zakone, vodi nas u
jezgru naše duše ondje gdje još nedirnut
stoji ponuĊeni dar, dragocjeni biser
mudrosti. Traganje za mudrošću, tim
dragocjenim biserom, smislom ţivota,
ĉovjekova je svrha i potreba. Mnogi
mudraci ljudske povijesti su to ĉinili.
Mudri Salomon je doţivljavao mnoge
izazove i pustolovine na svom putu do
mudrosti. U knjizi “Propovjednik”, opisuje
svoj naum da istraţi i odgonetne
ĉovjekovo postojanje. U tu svrhu
eksperimentirao je sa sobom. Kao kralj
Mudrost je, takoĊer, razumijevanje i imao je za to potrebna sredstva.
razmišljanje o uzrocima i posljedicama Pokušavao je s luksuzom svake vrste, s
vlastitog ponašanja. Kako ĉovjek razvija alkoholom, sa znanošću, glazbom, bavio
pravo razumijevanje on jasnije vidi se prirodom i umjetnošću. Osim toga,
interne odnose, preko djelovanja uzroka i imao je brojne ţene. Sve to što je ĉinio
posljedice, on se mijenja, prestaje nije mu donijelo pravo zadovoljstvo. Na
galamiti, uzrujavati se, brinuti i tugovati te koncu bi i zbog smrti sve bilo
postaje staloţen, postojan, smiren. besmisleno. Svoje iskustvo izrekao je u
Mudrost izoštrava intuitivnu spoznaju. maksimi: “Sve je ispraznost i pusta
Ĉovjek moţe osjetiti ono što je dobro ili tlapnja.” Konaĉni rezultat njegova
loše, ĉak prije nego što poĉne razmišljati traganja bio je da je postojanje ispunjeno
o tome. Njegovi ga osjećaji nepogrešivo i ima smisla samo, ako je ĉovjek u
vode kroz ţivot. U Knjizi Mudrosti piše: skladnom odnosu sa svojim Bogom,
“...Ona poznaje prošlost i pogađa Bitkom, Stvoriteljem.
Salomonova
budućnost, ona zna tumačiti mudre tvrdnja na kraju njegove potrage, bila je
izreke i riješiti zagonetke, ona predviđa da stvari ovoga svijeta ne mogu donijeti
znakove i čudesne pojave te razdoblja i pravo zadovoljstvo i ispunjenje srca. Sv.
vremena,” (Knjiga Mudr. 8. 8). Samo Augustin će mnogo ksnije uskliknuti: “
intelektualno razumijevanje mudrosti nije Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u
dovoljno, potrebno je osjetiti ispravan tebi Boţe”. Zabava, novac, droge, razni
put. U konaĉnici, ĉovjek postaje mudar narkotici ili kojekakvi ideali mogu doduše
ţiveći ispravan ţivot.
biti ugodni, ali ţivotu ne daju pravi
Mudar ĉovjek sebe prepoznaje kao sadrţaj. Isus je rekao: “Došao sam da
biće koje se misaono razvija. On je imate ţivot u izobilju.” Tko ţeli, ne samo
odgovoran prema sebi i svojoj okolini, nešto od ţivota, nego i Ţivot, mudro je da
konstantno unapreĊuje sebe i svoju se obrati svome Stvoritelju, izvoru ţivota,
okolinu, zato ţivi dobro. Mudar ĉovjek je ljubavi, mira i vjeĉne sreće.
svjestan neophodnosti promjene, on zna
procijeniti kada treba odbaciti nešto staro
i prigrliti novo, neovisno o tome radi li se LITERATURA:
o materijalnim stvarima ili o mislima i Usp. TOMSLAV IVANĈIĆ, Hagioterapija u
emocijama. Samo onaj ĉovjek ĉije su susretu s čovjekom, Zagreb, 2011.
misli kontrolirane i proĉišćene, pokorava Usp. VIKTOR E. FRANKL, Bog kojega
vjetrove i oluje svoje duše. Snaţan i nismo svjesni, Zagreb, 2001.
mudar ĉovjek je istinski uvijek voljen i Usp. HENRI J. M. NOUWEN, Živjeti ovdje
i sada, Zagreb, 2009.
poštovan. On je kao sjenovito stablo u
Usp. TOMSLAV IVANĈIĆ, Dijagnoza duše
pustinji, ĉvrsto sklonište u oluji.
i hagioterapija, Zagreb, 2007.
Usp. IVAN ev. ŠARIĆ, Knjiga Mudrosti,
Zagreb, 2007.
Mudro je prepoznavati ljudsku potrebu i
brinuti za ţivot svakog ĉovjeka. Sretni
smo i istinski ţivimo, kada za nekoga
ţivimo. Put mudrosti donosi veliko
zadovoljstvo, on nam pomaţe proniknuti
Studeni 2013
Ĉlanak je izvorno objavljen u popularnom
edukativnom ĉasopisu o antropološkoj
medicini – hagioterapiji - „Hagiohar“, u
broju 24, rujan/ listopad, 2013.
Hrvatske novine br. 4
Ljubica Kolarić-Dumić
ŢIVKO BERTIĆ
ZABORAVLJENI HRVATSKI KNJIŢEVNIK IZ SRIJEMA
Prisjećanje povodom 75. obljetnice književnikove smrti
(Kukujevci, 20. veljače 1875. – Zemun, 28. listopada 1938.)
Prisjećanje
na
Ţivka
Bertića,
nedostatno vrjednovanog i gotovo
zaboravljenog hrvatskog knjiţevnika,
nakon davno prohujalog stoljeća od
njegova roĊenja, zbog protjerivanja
Hrvata iz Vojvodine, dug je Kukujevĉana
svojemu suseljanu, a ujedno i posveta
istini o nama.
Naša je obveza ostaviti trag o ţivotu
davnih Kukujevaca, rodnog mjesta Ţivka
Bertića, koji se spominju još u doba
Rimljana, a iz kojih je za vrijeme srpske
agresije na Hrvatsku prisilno protjerano
cjelokupno tanovništvo.
Propustimo li danas priliku taj značajan
kamenčić hrvatske knjiţevnosti – kako je
za Bertićevo djelo ustvrdio uvaţeni
povjesniĉar knjiţevnosti Miroslav Šicel –
otrgnuti zaboravu, tko zna koliko će
stoljeća ponovno proći i hoće li nas se
itko sjetiti kad stare i poţutjele stranice
knjiga odavno istrunu i nestanu s polica
biblioteka. I sada ih je teško naći!
Drţimo vrijednim obnoviti i oĉuvati
spomenike našega postojanja u Srijemu,
veliku crkvu i groblje, osnovnu školu i
Hrvatski
dom,
obiteljske
kuće
veleposjednika
Imre
Mihelsa,
te
orguljašice Reze Rehak i njezina
supruga, kukujevaĉkog biljeţnika Pavla,
koje su daleko nadrasle naĉin gradnje
seoskih kuća, kao i pisane dokumente o
nama, meĊu kojima su na prvome mjestu
pripovijesti Ţivka Bertića.
Ţelimo potaknuti suvremenu knjiţevnu
kritiku i povijest knjiţevnosti, kako bi se
mladi znanstvenici iz Hrvatske ili
Vojvodine zainteresirali za njegovo
stvaralaštvo, iscrpnije istraţili i ponovno
vrjednovali cjelokupno autorovo djelo.
stoljećima koraĉali prašnjavim putovima
po ljetnoj ţegi i smrznutim padinama,
zavijanim snijegom, orali njive i brali
plodove, ĉesto kisele i gorke.
I što bi danas rekao naš advokat Ţivko,
kako su ga Kukujevĉani od milja zvali, da
moţe ustati sa zemunskog groblja? Iako
je malo stvorio, Bertić je od svih nas
najdalje otišao i zato mu spominjemo ime.
Do njega su odmah Stjepan Đurić (1886.)
profesor latinskoga jezika u osjeĉkoj
gimnaziji,
Terezija
Rehak
(1889.)
glazbenica i slikarica, orguljašica i
voditeljica
crkvenoga
zbora
u
Kukujevcima, Mato Gjurković (1894.)
inţinjer šumarstva, Elizabeta Štemer,
ĉasna sestra, lijeĉnica, za koju se smatra
da je roĊena krajem 19. ili poĉetkom 20.
stoljeća. Kukujevĉani, roĊeni u 20.
stoljeću, koji su školovanjem i radom
pridonosili razvoju i ugledu mjesta,
zasluţuju ĉasno mjesto u Spomenici
Kukujevaca.
Politiĉkim i socijalnim ĉlancima i
satirama, te crticama i pripovijetkama iz
seoskog ţivota Bertić je ostao izvan
utjecaja modernih strujanja i nekritiĉkoefemernih
eksperimenata,
a
zbog
interesa za javni ţivot, rano se prestaje
baviti knjiţevnim radom. Pisati nastavlja
nakon dugog prekida objavljivanjem
uspješnih crtica i priĉa: Didak Mata, Stara
kruška, Kod svojih ljudi, Sirota, Na velike
škole, Zgode i nezgode jedne deputacije,
Pita i politika; politiĉku satiru Oszlics
Szillard i njegov certifikat i drugo. Pisao je
i pod razliĉitim pseudonimima, a najĉešće
Vjerujemo da će se ponovnim kao Ţivan iz Sriema.
vrjednovanjem Bertićeva knjiţevnoga
djela, otvoriti i druga vaţna pitanja o
Posebno mjesto u hrvatskoj knjiţevnosti
muĉeniĉkim Kukujevcima. Stoga svima zauzima zbirkom pripovijedaka Ženski
širom otvaramo vrata, poĉevši od poznate udesi u izdanju Matice hrvatske (Zagreb,
kuće Bertića iz koje je koncem 18. 1902.). Interesantan je pišĉev komentar o
stoljeća mladi Ţivko otišao na školovanje. toj knjizi u kojemu istiĉe nezadovoljstvo
gledanjem samo na uspjelo umjetniĉko
Odvjetnik, politiĉar i knjiţevnik Ţivko djelo, a ne i na istinu o ţivotu. – Ţivko
Bertić roĊen je u Kukujevcima 20. veljaĉe Bertić ţivot ĉovjekov prikazuje u pravoj
1875. godine, a umro 25. listopada 1938. slici i golotinji, ţivot grub, gorak i teţak, –
u Zemunu, gdje godinama zaboravljen kaţu za njega kritiĉari.
poĉiva.
O Bertićevu stvaralaštvu uglavnom su
Osnovnu je školu završio u rodnom pisali njegovi politiĉki istomišljenici,
mjestu, gimnaziju u Osijeku i Zagrebu, naglašavajući više stavove i ideje, nego
gdje poĉinje studij prava, ali je zbog umjetniĉku vrijednost, a najviše je
sudjelovanja u spaljivanju maĊarske napisano
povodom
izlaska
zbirke
zastave, 16. 10. 1895. s još pedesetak pripovijedaka Ženski udesi, njegovu
studenata i Stjepanom Radićem na ĉelu, ujedno najboljem knjiţevnom djelu. Iako
osuĊen na strogu kaznu zatvora. Poslije su o njemu mnogi pisali, ni knjiţevna
izdrţane kazne, studije nastavlja u Pragu, kritika ni povijest knjiţevnosti, nisu
a za doktora prava promoviran je u donosili znaĉajniju analitiĉku i knjiţevnoZagrebu.
estetsku ocjenu njegova rada.
Moţda bi detaljniji uvid u pišĉevu
ostavštinu, koju ĉuvaju njegovi nasljednici
u Zemunu, otkrio i dublje razloge zašto je
ovaj, prema mnogim ocjenama nadareni
knjiţevnik, tako malo pisao, a koji se
samo naslućuju iz tvrdnje njegova
Za vrijeme studija u Pragu prihvaća
dugogodišnjeg prijatelja Ise Velikanovića: politiĉke i knjiţevne ideje ĉeških realista
te suraĊuje u raznim ĉasopisima, osobito
– Ţivan iz Srema zna lijepo da piše kad u onima, koje su ureĊivali hrvatski
hoće, ali on je da prostite Sremac i neće. studenti „Hrvatska misao“ i „Novo doba“.
Što se krije iza ove znakovite izjave,
U literaturi
mogao bi biti jedan od vaţnih motiva za s
novom
novi pristup Ţivku Bertiću, jednom od nas knjiţevnika,
– koji smo zaljubljeni u zemlju – tradicionalno
18
unose
dah
europske
knjiţevnosti.
Donose niz inovacija s naglašenom
psihološkom motivacijom i jasnom
tendencijom za kidanjem tradicionalnih
oblika realistiĉke kompozicije. Otvaraju se
nove tematske i izraţajne mogućnosti,
poĉinje proces dezintegracije realizma i
smjena stilskih postupaka, estetski i
psihološki motivi nadjaĉavaju nacionalnopovijesne ciljeve.
Uz Stjepana Radića spomenut ćemo
Josipa Bervaldija, Oskara Dürra, Andriju
Milĉinovića, Dušana Plavšića, koji je
Bertića proglasio piscem hrvatskoga
naroda, Milana Marjanovića, Dragutina
Prohasku, Vladimira Deţelića (oca), Isu
se javlja krajem 19. stoljeća
Velikanovića, Vicu Zaninovića, Miroslava
generacijom
hrvatskih
Šicela, te Ivu Bognera.
koji većinom odbacuju
stvaralaštvo i u pisanje
Osobito ga je veliĉao Stjepan Radić s
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
A gajde istom zasviraju! Gajde, naše gajde koje govore i
pjevaju, plaĉu i nariĉu, kako god ti srce tvoje kazuje... one
koje u srce diraju, pa da pobjesni ĉovjek ili da poludi...
pozicija tzv. Praške grupe, kojoj je i Bertić
pripadao. IzmeĊu ostaloga Radić piše: –
Napokon evo nam pisca koji priĉa samo
to što je proţivio ili sam ili s drugima,
dakle pisca psihološki vjerna i sociološki
realna – glorificira ga i smješta
neobjektivno u vrh svjetske knjiţevne
elite. – Jest, Bertić je u Ženskim udesima i
Dante našega pakla i Verešĉagin našega
društvenog pokolja i Dostojevski naših
zloĉinaĉkih tipova i Gorki naših pustolova,
doduše nesreĊenih, ali ipak simpatiĉnih,
baš zato što je u njima tolika i takva
mješanija
dobra
i
zla.
No,
to
neargumentirano mišljenje vrijeme je već
davno pokopalo.
srca,
misli
i
osjećaja,
intimnih
preokupacija, obiĉaja i svakodnevnih
tegoba. Zalagao se za realizam, ali ne
poistovjećujući
realistiĉku
sliku
s
faktografijom. Strogo razlikujući ta dva
pojma, zalagao se za kompleksniju
interpretaciju ĉovjekove psihe, njegova
„hoda po mukama“. Zahtijevao je da pisac
traga za tragiĉnim u ţivotu, jer je ţivot
neprekinuti lanac ĉeţnje i umiranja, ali
isto tako i inkarnacija ljepote, šarolikost
ţivota i zapletenost ljudskog egzistiranja.
ĉovjeku našemu... te ĉovjek postane tek
samo srce jedno; srce koje ţivo osjeća,
vruće ljubi; srce koje postane i junaĉno i
mekano u isti ĉas... Kolo, kolo...! Za
veĉeri blage i jesenje... Na raskršću i za
mjeseĉine... Kad se mladeţ sama naĊe, a
kad sunca nema koje sve bez oproštenja
svijetu otkriva i prokazuje; kad s neba
samo mjesec blagi motri, koji se samo
smije, te samo napola, više onako od
šale, prokazuje, a od polak taji i sakriva.
Naveĉe, kad nema baba i mama iza kola,
koje svojim okom aţdaje na sve paze na
sve paze i sve vide, i koje svojim jezikom
zlobnim ujedaju srce mlado i u okove ga
zakivaju. Naveĉer, kad se djevojke,
košute plahe razjunaĉe, pa kad one srcu
na volju puste... kad poigraju onako sitno,
vezeno, pa kad poskoĉe, kad podciknu...!
Ah, amo te, ovamo de, ti najmrĉi vuĉe,
koji kaţeš da pamet ĉovjekom vlada,
ovamo te, pa da vidiš gdje ti pamet
osta...!
Istaknuli smo prilike u hrvatskoj
knjiţevnosti Bertićeva vremena, koliko je
moguće u ovako kratkom osvrtu – iz
kojega je razvidno zašto se danas javlja
Ocjenjujući Bertićevu zbirku priĉa, Milan potreba prisjećanja i novog pristupa
Marjanović
naglašava
njegovu njegovu knjiţevnom djelu.
sposobnost pripovijedanja, puĉki naĉin
I na kraju – s vjerom da ćemo
izraţavanja i jednostavnost fabuliranja, te
mlade
knjiţevne
ukazuje na osnovnu ideju njegovih zainteresirati
znanstvenike
–
poslušajmo
lirsku
pripovijedaka, usku povezanost autora sa
sekvencu
iz
pripovijesti
Udala
se,
iz
koje
suvremenim
problemima društva
i
se
oĉituje
Bertićev
stil,
snaţne
emocije
i
spontanu formu. – Ova tri momenta:
Obiĉaj je u narodu našem bio da se
socijalni, psihološki i umjetniĉki usko su misli o povezanosti naroda sa svojim djevojke na veĉer u kolo ne puštaju same!
svezani u Bertića, zato što su usko oĉevima:
Stoga mi Kukujevĉani, ĉitajući Bertićevo
svezani i u narodu samom – istiĉe
kolo i o nesretnoj sudbini mlade Evke,
– Kolo onako za jeseni rane... Kad se
Marjanović.
vidimo sebe u kolu, i sudbine mnogih
poslovi ljetni uglavnom posmirivali,
djevojaka opisanih u knjiţevnim djelima,
U suvremenoj kritiĉkoj misli sa stajališta vrućina prestala, umor i brige popustile... mladost koja srce tjera da poludi, da uĉini
estetike, Ţivka Bertića vrjednuje Miroslav Za veĉeri blage... Kad mjeseĉina sa neba ono što brane oĉi seoskih ţena,
Šicel,
ukazavši
na
naglašenu visoka sa širokim svojim i dobroćudnim poredanih oko kola...
angaţiranost u suvremenim društveno- licem svijet obasjava, i svjetlom svojim,
nacionlnim problemima, na klasiĉno- bajnim, ĉudnovatim, hladnim i umiljatim,
U citiranom ulomku snaga je i ljepota
realistiĉku
kompoziciju
njegovih kao nekom tankom ĉarobnom preĊicom, stila Ţivka Bertića, potvrda dubokog
pripovijedaka,
te
o
pokušajima zaprede sva srca ljudska, te ĉovjek smisla prisjećanja na našega Ţivana. U
psiholoških zahvata u likove i na ĉeste ĉezne... ĉezne... za neĉim dalekim, svakoj je ovoj rijeĉi duša Srijema, koja
lirske sekvence, osobito u opisima nepoznatim... Za veĉeri blage, za pjeva i plaĉe u isti mah. Kad srce povede
pejsaţa. Profesor Šicel istiĉe da Bertićevo mjeseĉine svijetle... Kad u selu stariji kolo u jeseni rane... Bertićevo i naše, kolo
knjiţevno djelo predstavlja „znaĉajan umoran svijet usne, ili negdje u kutu kukujevaĉko, ono davno na krstini ispred
kamenĉić“
u
mozaiku
hrvatske svojim brigama zaokupljen sanen zijeva... crkve. I ovo današnje – kad su Kukujevci
knjiţevnosti na prijelazu stoljeća – što je A mladeţ seoska sama gdjegod na bez nas – koje nas iz daljine veţe za
zbog osobite vaţnosti istaknuto na raskršću gdje kuća nema, ili tek samo zaviĉaj... Kad srce hoće da pukne ili da
kućica kakvoga majstorĉića sirotana na poludi. Kad je bol jaĉa i patnja neizdrţiva,
poĉetku ovoga teksta.
koga se nitko ne obazire... U selu sve a ljudska se tragika onako za mjeseĉine
Za naše doba, napose za tragediju mirno, tek psi laju. A gajde istom vapijući diţe u visine... traţeći pravdu.
njegova naroda, od velike je vaţnosti i zasviraju! Gajde, naše gajde koje govore i
Bertićevo gledanje na knjiţevnost, koja po pjevaju, plaĉu i nariĉu, kako god ti srce
Tuţni, ali ponosni na svaki kamenčić,
njegovu mišljenju treba odraţavati i tvoje kazuje... one koje u srce diraju, pa na svako zrno prašine naše Zemlje,
izraţavati svoje vrijeme, uvijek biti govor u da pobjesni ĉovjek ili da poludi... Zasvira saĉuvat ćemo grobove naših predaka i
ime nekoga ili neĉega, iznositi ĉovjeka u kolo najedanput. Kolo, ono milo, umiljato, od zaborava otrgnuti grob našega Ţivka
vremenu sa svim njegovim problemima, i i tuţno i veselo, i stidljivo i obijesno kolo na zemunskom groblju.
lijepim i ruţnim, da bi slika ţivota bila što naše, glasovi ono, najnjeţniji i najintimniji
Odazivajući se glasovima otaca naših iz
potpunija i što kompleksnija. Isticao je srca našega, glasovi oni bajni, koji se
davnih
davnina... u ĉeţnji za povratkom!
potrebu
neprekidnog
povezivanja vuku kroz sva pokoljenja roda našega i
knjiţevnosti s narodom, povezanost veţu nas, današnje ljude s ocima našim
Kad zaĉujemo zov. Kad srce hoće da
stvaraoca i naroda, nuţnost umjetnikova iz davnih davnina... Kolo ono ĉarobno,
pukne. I kad noge same krenu...
poznavanja, do detalja, ljudske duše i koje kad zasvira, odmah krv uzavri u
19
Studeni 2013
Hrvatske novine br. 4
Piše: Ivana Andrić Penava
Projekt Biografski leksikon Hrvata istočnog Srijema – veliko djelo
entuzijasta i volontera iz Hrvatske i Srijema (1. dio)
O projektu
Projekt Biografski leksikon Hrvata
istoĉnog Srijema (BLHIS) pokrenut je
2008., a predviĊena su ĉetiri sveska. U
prvoj fazi napravljen je inicijalni
abecedarij s osnovnim biografskim
podacima, izvorima i literaturom
(uglavnom pronaĊenoj u Hrvatskoj, jer
na poĉetku nije bilo suradnika iz Srijema)
koji je obuhvaćao oko 400 imena, a do
danas je prikupljeno preko 800. S
upoznavanjem javnosti krenulo se
tijekom 2010., a do ukljuĉivanja novih
suradnika, i to s podruĉja istoĉnog
Srijema (Petrovaradin, Srijemska
Mitrovica, Zemun, Surĉin i Maradik)
dolazi 2011. godine. Projekt dobiva
podršku i srijemskoga biskupa Đure
Gašparovića, a u suradnju se ukljuĉuju i
neki srijemski ţupnici. Sve je to, u
konaĉnici, rezultiralo uvrštavanjem novih
imena u abecedarij zbog ĉega je donijeta
odluka da se neće limitirati broj
biografskih natuknica.
Inicijativa iz Zagreba
Inicijativa za projekt došla je iz
Zagreba, iz Zajednice protjeranih Hrvata
iz Srijema, Baĉke i Banata, a projekt su u
Vojvodini podrţali Hrvatsko akademsko
društvo (dr. Slaven Baĉić) i Zavod za
kulturu vojvoĊanskih Hrvata (Tomislav
Ţigmanov) iz Subotice, koji su financijski
najviše pripomogli u objavi prvoga
sveska leksikona. Njegovo su pokretanje
potaknule burne etnodemografske
promjene tijekom 1990-ih ĉiji je rezultat
znaĉajno smanjenje broja, a u nekim
mjestima i nestajanje, Hrvata u Srijemu.
Čuvar uspomene na svijest koji
nestaje
Naslovom „Biografski leksikon Hrvata
istoĉnog Srijema“ se naglašava istoĉni
Srijem ili dio geografskog Srijema koji se
nalazi u Vojvodini, odnosno Republici
Srbiji. Iako ima jasno zacrtane
teritorijalne okvire ovaj će leksikon kroz
biografije osoba koje su obuhvaćene
njegovim sadrţajem iste staviti u širi
odnos s okolnim podruĉjima koja ga
okruţuju kako bi bile objektivne te
oslikavale ukupnost politiĉkih, kulturnih i
društvenih odnosa. Temeljne zadaće
BLHIS-a su memoriranje za buduće
20
generacije znaĉaj Srijemaca, napose
pripadnika hrvatske nacionalne
zajednice, u povijesti, kulturi i
društvenom stvaralaštvu uopće; zatim,
umanjenje dosadašnje praznine
dostupnih sadrţaja o Hrvatima u
Srijemu, proširivanje interesa hrvatske i
šire javnosti prema hrvatskoj manjini u
Vojvodini, te osnaţenja autorecepcije
vlastitoga kulturnog nasljeĊa Hrvata u
Srijemu i Vojvodini.
Uredništvo i suradnici
Ĉlanovi Uredništva Biografskog
leksikona Hrvata istoĉnog Srijema su:
Eduard Hemar (glavni urednik),
nakladnik i publicist iz Zagreba, i Zlatko
Ţuţić (izvršni urednik), glavni tajnik
Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema,
Baĉke i Banata i urednik „Zova Srijema“,
glasila Zajednice, ujedno i inicijatori
projekta, Ivana Andrić Penava
(zamjenica glavnog urednika i
redaktorica), povjesniĉarka iz Zagreba,
podrijetlom iz Petrovaradina, Mario Bara,
povjesniĉar i sociolog iz Zagreba, koji je
odrastao u Somboru, dr. sc. Vjekoslav
Dorn, oftalmolog iz Zagreba, podrijetlom
iz Hrtkovaca, Mila Markov-Španović,
profesorica francuskoga i hrvatskog
jezika iz Srijemske Mitrovice, te dr. sc.
Vlatko Rukavina, prehrambeni biolog iz
Zagreba, podrijetlom iz Zemuna.
Suradnici na zasad prvom objavljenom
svesku Leksikona su dijelom iz Hrvatske,
uglavnom iz Zagreba, te iz istoĉnog
Srijema (s tim da su suradnici iz
Petrovaradina najbrojniji): Ivan
Balenović, urednik u izdavaštvu,
Petrovaradin; Tomislav Bogner, prof.
povijesti u mirovini, Baĉka Topola; mr.
sc. Dominik Deman, prof. povijesti i
kateheta, Subotica; dr. sc. Vladimir
Dugaĉki, oftalmolog i medicinski
povjesniĉar, Zagreb; Zlata Grginĉević
Nikolova, sluţbenica u mirovini,
Petrovaradin; mr. sc. Ivan Hang, prof.
matematike i svećenik isusovac, Zagreb;
Tomislav Katić, strojarski tehniĉar,
Petrovaradin; Marko Kljajić, svećenik,
Surĉin; Korina Kovaĉić MaĊarić,
specijalistica projektnog menadţmenta,
Zagreb; Ivica Marketanović, sportski
djelatnik, Srijemska Mitrovica; Mila
Markov-Španović, prof. francuskog i
Studeni 2013
latinskog jezika, Srijemska Mitrovica;
D a vo r
Ma r t i n ĉ i ć ,
u mir o vl j e n ik ,
Petrovaradin; mr. sc. Nadeţda Nikolova,
studijska
analitiĉarka
tvrtke
GlobalAgRisk, Lexington, Kentucky,
SAD; dr. sc. Branko Ostajmer,
povjesniĉar, asistent, Hrvatski institut za
povijest, Podruţnica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski
Brod; Ivan Penava, prof. povijesti,
Drţavni arhiv u Zagrebu, Zagreb; Petar
Pifat, voditelj Biskupijskog svetišta
Gospe Snjeţne na Tekijama i
p red sjed nik
HK P D -a
„ Jela ĉić“ ,
Petrovaradin; Josip Pokas, umirovljenik,
Petrovaradin; danas, naţalost, pok. Đuro
Rajković, prof. i pijanist, Petrovaradin i
Mario Vrselja, dipl. politolog, Srijemska
Mitrovica. Svezak je lektorirao Domagoj
Greĉl iz Zagreba, korektura je djelo
Ţeljke Zelić iz Tavankuta, ilistracije i
dizajn naslovnice napravila je mr. sc.
Danijela Mazal Ostojić iz Zagreba, dok je
kartu izradio Tomislav Kaniški, takoĊer iz
Zagreba.
Zasad prvi objavljeni svezak izašao je u
nakladi „Libera editio d.o.o.“ iz Zagreba i
Hrvatskog akademskog društva iz Subotice
Hrvatske novine br. 4
tako da će zbog nesigurnosti financiranja ovakvog projekta
intenzitet izlaženja svezaka ovisiti o broju suradnika
Prvi svezak
Prvi je svezak obuhvatio oko 200
biografija osoba ĉija prezimena poĉinju
slovima od A do F, a sadrţi preko 200
stranica i bogat je fotografijama. U planu
je nastavak rada na drugom svesku koji
će obuhvatiti slova od G do slova K i
sadrţavat će otprilike isto biografija kao i
prvi svezak. Broj biografija posljednja
dva sveska zasad nije preciziran, s tim
da će u ĉetvrtom svesku biti zabiljeţene i
biografije zasluţnih osoba (bez obzira na
koje su slovo) koje su u prijašnjim
svescima previdom preskoĉene, a na
koje će suradnici eventualno upozoriti
naknadno. S obzirom da je projekt
pokrenut od entuzijasta kojima to nije
jedini i profesionalni poziv i bazira se na
volonterskom radu suradnika, koji su i
jedan dio troškova sami snosili, tako da
će zbog nesigurnosti financiranja
ovakvog projekta intenzitet izlaţenja
svezaka ovisiti o broju suradnika i
osiguranim financijskim sredstvima. U
prvom svesku „Biografskog leksikona
Hrvata istoĉnog Srijema“, obraĊena su
sljedeća imena: Ivica Abjanović, Mata
Abjanović, Ivan Abramović, Ignac Achter,
Julije Adamović, Antun Akšamović,
Tugomir Alaupović, Tonica Albaneţe,
Marina Albot, Stjepan Albot, Josip
Aleksić, Frano Alfirević, Vjera Alliger,
Franjo Andrašek, Ivana Andrić Penava,
Nikola Andrić, Petar Andrić, Oskar F.
Antunović, Krešimir Arapović, Đuro
Arnold, Zvonimir Atletić, Ljudevit Auer,
Marko Babić, Stjepan Babić, Ivan
Baboselac, Vilim Bach, Marko Baĉević,
Slavko Baĉić, Aleksandar Badaj,
Konstantin Bader, Ilija Badovinac, Đuro
Balenović, Ivan Balenović, Miloš Bandić,
Zvonimir Bandić, Eduard Banfić,
Simeona Banić, Evica Banjan, Srećko
Banjan, Mario Bara, Josip Baras,
Krunoslav Barbarić, Milivoj Barbarić,
Petar Barbek, Eugenija Barić, Franja
Barić, Stjepan Barić, Mato Barišić,
Smiljko Barišić Valerija Barišić Markulin,
Ivan Barković, Vjekoslav Barković,
Boţidar M.Bartulović, Angelina Barun,
Slavica Bašić, Mato Batorović, Franjo
Bauer, Stjepan Bäuerlein, Matija Belić,
Tatjana Beljakova, Smiljka Bencet
Jagarić, Stjepan Bencetić, Antun
Benĉević, Ilija Benĉić, Matija Benĉić,
Jakov Benković, Matej Benlić, Josip
Bertić, Ţivko Bertić, Nikola Bešenski,
Milan Biĉanić, Zdravko Bilić, Josip
21
Svoje mjesto u leksikonu našao je i prvi Arteški bunar u Hrtkovcima. Natpis na
zdencu glasi: „Podigla amaterska pozorišna grupa 1947“. Na fotografiji su: Slijeva
na desno: Paško Cakić, Nikola Vuksanić-Randa, Nikola Vuksanić, Franjo Vagner,
Eugenija Radivojević, Đuro Pavišić, Nikola Grišić, Stjepan Dorn i Toma Mandušić.
Djeca: Branimir Miroslav Cakić, Vesna Ćurković, Davor Ćurković i (ĉuĉi) Vladimir
Hranilović
Biniĉki, Vid Bišćan, Ţelimir Bodlaj, Franjo
Bodor, Stjepan Bodor, Josip Bogner,
Tomislav Bogner, Ivan Bonus, Angelina
Borić, Josip Bosiljkov, Vladimir Bošnjak,
Nikica Bošnjaković, Franjo Braum,
Wenzel Breuner, Franjo Brindl, Vladimir
Brindl, Tadija Brkić, Aleksandar Brodski,
Đuro BroĊanin, Jurica Butković,
Branislava Butorac, Đuro Adam Büttner,
Branimir Miroslav Cakić, Paskal Cakić,
Ţeljko Capan, Milan Cindrić, Ivan
Cingeli, Milan Crlenjak, PavaoCrndić,
Mihovil Crnko, Zdravko Crnojević Ĉerny,
Zvonimir Cvijin, Bruno Cvitan, Trpimir
Cvitan, Zvonko Cvitan, Antun Cvrković,
Ivan Czeisberger, Josip Czeisberger,
Stjepan Czeisberger, Zdravko Ĉabrajac,
Jasna Ĉapo, Ivica Ĉatić, Ţeljko Ĉeĉura,
Vatroslav Ĉidić, Stjepan Ĉmelik, Vilim
Ĉmelik, Marko Ĉolić, Pavao Ĉolić, Ivan
Ĉuljak, Vlatko Ćaćić, Boris Ćavar,
Mladen Ćavar, Ruţica Ćavar, Matija
Ćosić, Ivica Damjanović, Stanislav
Debot, Ivan Dedović, Josip Dedović,
Martin Dedović, Dominik Deman, Teodor
Deodato, Antun Dević, Divild (obitelj),
Jelena Dodig, Nikola Dogan (tipograf),
Nikola Dogan (teolog), Vjekoslav
Dominiković, Antun Dorn, Stjepan Dorn,
Vjekoslav Dorn, Zvonimir Doroghy, Mitar
Studeni 2013
Dragutinac, Antun Drk, Srećko Drk, Mato
Dubravĉić, Miroslav Dubravĉić, Ivan
Dubravec, Lidija Dujić, Darko Dujmović,
Ivan Dujmović, Mato Dukovac, Franjo
Durr, Karlo Durr, Jozo Duspara,
Krunoslav Đaković, Zdenko Đaković,
August Đarmati, Dragoš Đelošević,
Nikola Josip Đivović, Stjepan Đureković,
Matija Đurković, Stipe Ercegović, Đuro
Eškert, Mirko Fabri, Nikola Fabri, Stjepan
Fabri, Zvonimir Faist, Franjo Feldi, Antun
Fenić, Pavel Figurovski, Ankica Fijala,
Antonia Fijala, Vlatko Fijala, Mirko
Filajdić, Adam Filipović, Franjo Filipović,
Josip Filipović, Rudolf Filipović, Petar
Fischer, Rudolf Fizir, Stjepan Krizin
Flodin, Matija Foĉić, Josip Franĉišković,
Robert Frangeš Mihanović, Oton
Frangeš, Šimun Frangeš, Nikola Fugger,
Josip Fulanović, Anton Furjaković i
Ernest Furjaković.
U idućem broju čitajte o osobitostima
„Biografskog leksikona Hrvata istočnog
Srijema“, o nastavku rada na projektu te
o mogućnostima suradnje i planovima u
budućnosti.
Hrvatske novine br. 4
Dipl. ing. Marietta Beloševac
Jesenja idila kraj Palićkog jezera i
objektivna stvarnost koju opalo lišće polako
pokriva
Ovaj prelijepi prizor pojaĉao je u meni
ţelju i volju da ne predajem borbu za
naše Palićko jezero, već da ga
obnovimo, da od „nemoguće je riješiti
problem jezera“ - kako to govore
pojedinci koji su plaćeni i zaduţeni da
izrade praktiĉan projekt, a ne samo da
tapkaju u mjestu
Kada uspijem da ukradem malo
slobodnog vremena od mnoštva svojih
obaveza, kojih je u posljednje vrijeme
ĉini mi se sve više i više, ţeljna sam da
iziĊem u prirodu, da uţivam u tihom
mrmorenju jesenjeg vjetra, šuštanju
opalog lišća pod nogama, u bezbroj
prelijepih jesenji boja, uzrakama sunca,
vatrene kugle koja posljednjim atomima
snage još malo pokušava da nas ogrije,
da nam uljepša jesenje dane. Sve su to
znaci kraja jednog godišnjeg doba kao i
nagovještaj nadolazeće duge, hladne
zime...U tim trenucima uţitka, tako korak
po korak stapam se sa prirodom.
Trgnem se kada pokoji val udari u obalu
jer se vjetar predveĉer pojaĉava. Šetnju
nastavljam samom obalom, kraj vode.
Zastajem. Zagledam se u vodu koju
zalazeće sunce obasjava i oboji u zlatno
ţutu
boju,
koja
me
prosto
zasljepljuje...Kako divan prizor! Pravi
uţitak. Osvjeţenje za dušu i tijelo, ali
samo kada ne bih znala da je vijek
našeg jezera ograniĉen.
Stajala sam tako na obali sve dok
sunce nije postalo samo crvena kugla
koja polako klizi po horizonu sve niţe i
niţe. Svjetlucavi zraci su nestali a ja sam
još uvijek bila opĉinjena prizorom. Rani
sumrak vratio je pravu boju jezeru.
Pirkao je svjeţi vjetrić. Postajalo je sve
hladnije. Zagledala sam se u mutno
jezero. Šum valova bivao je sve glasniji i
prekinuo je moje divljenje. Kao da mi
svaki val postavlja isto pitanje: štoće biti
sa nama do sljedeće jeseni? Podigla
sam glavu i vratila se na šetalište po
kojemu su se djeca rolala, mnogi se
šetali, a mnogi na klupama odmarali.
Samo jednom reĉenicom mogu definirati
22
taj prizor: to jesenje predveĉerje bilo je
idiliĉno za sve nas koji smo bili tamo.
Pojaĉati borbu za Palićko jezero
Ovaj prelijepi prizor pojaĉao je u meni
ţelju i volju da ne predajem borbu za
naše Palićko jezero, već da ga
obnovimo, da od „nemoguće je riješiti
problem jezera“ - kako to govore
pojedinci koji su plaćeni i zaduţeni da
izrade praktiĉan projekt, a ne samo da
tapkaju u mjestu – pronaĊemo pravo
rješenje za naše jezero. Vjerojatno oni
ne šeću pored našeg Palićkog jezera.
Njima tiha jesenja predveĉerja ne pune
dušu i ne bude osjećaje i radost, a još
manje krivicu što ni ove godine ništa
znaĉajno nije uĉinjeno u cilju poboljšanja
i iznalaţenja konaĉnog rješenja za što
hitniji poĉetak radova, što je i napisano
ali skriveno u mraĉnim fiokama moćnika
kojima tko zna što znaĉi naša obala.
Sjetila sam se vremena kada su
tramvajem ljudi izlazili na obalu Palića,
kada je bilo šarenih igrališta, ljuljaški,
bicikala i vrteški, kada su obalu pokraj
jesenjih zvukova prirode ispunjavali i
djeĉji smijeh, vriska, muzika. Na licima
ljudi vidjelo se zadovoljstvo, ponos,
osmijeh. Nalazio se i koji dinar za
Studeni 2013
sladoled mališanima, kao i za piće ili
veĉeru s vremena na vrijeme. Danas sve
to nedostaje. Prije no što bi netko od nas
i odluĉio samo da prošeta obalom Palića,
mora imati ono osnovno, a to je
autobusna karta, što nije nimalo
beznaĉajna brojka za naše obitelji u
kojima je moguće da je samo jedan ĉlan
uposlen ili koji ne posjeduju automobil.
Dragi moji ĉitatelji to su ozbiljne stvari.
Dubina problema nije samo naše jezero,
ponos naš, već i naš ţivot za koji bi bilo
krajnje vrijeme da se promijeni nabolje.
Prošlost nam je samo primjer da se
moţe. MeĊutim, tko ţivi samo od
uspomena, nema budućnost. Zato nas
ĉekaju ozbiljni zadaci,nesumnjivo i
prepreke koje moramo strpljivo otklanjati
i krenuti novim stazama.
Koje su to staze, pisat ću vam u
sljedećem broju. Dotad da još malo
uţivamo u jesenjim prirodnim ljepotama.
Ukoliko imate priliku, napravite bar jedan
izlet i uţivajte u zalasku sunca kraj
Palićkog jezera. Osjećat će te se ljepše i
ispunjenije.
Dipl. ing. Marietta Beloševac
Hrvatske novine br. 4
Primjena novog Zakona o prebivalištu uznemirila hrvatsko iseljeništvo: Ne oduzimajte nam osobne iskaznice!
Poništavanjem osobnih iskaznica prave nas strancima, tvrde hrvatski
iseljenici
Kažnjava li hrvatska Vlada tim Zakonima svoje iseljeništvo? Bez ikakave sumnje - da! Vladajuću koaliciju
očito nije briga za hrvatsko iseljeništvo, jer je ono njima politički protivnik koji je ionako na svim
dosadašnjim izborima uglavnom glasovao za HDZ?
Prije desetak dana Fenix je prvi upozorio
na primjenu novog Zakona o prebivalištu,
prema kojem će se svima onima koji
trajno borave izvan Hrvatske poništit
hrvatske osobne iskaznice. Obzirom da
Zakon predviĊa privremeno i trajno
iseljenje, prenijeli smo da su svi koji dulje
od tri mjeseca borave izvan Hrvatske
obvezni prijaviti privremeno ili trajno
iseljenje. Privremeno iseljenje je ono do
tri godine, a trajno je dulje od tri godine. U
sluĉaju da se osoba ne odjavi sama,
nadleţna policijska postaja uĉinit će to po
sluţbenoj duţnosti. Osoba koja povrijedi
odredbe Zakona o prebivalištu poĉinit će
prekršaj za koji se, uz poništenje osobne
iskaznice, dobiva kazna od 500 do 5000
kuna (od 70 do 700 Eura).
spisak i riješiti se onih koji su formalno
prijavljeni pograniĉnim hrvatskim
gradovima. Policija se okomila na Hrvate
iz pograniĉnih Hercegbosanskih gradova,
koji navodno koriste razne pogodnosti.
Istini za volju, osim korištenja hrvatskog
zdravstvenog osiguranja, nema tu nekih
drugih pogodnosti. Ali zanimljivo da se
ista provjera ne provodi u Vukovaru gdje
je , prema tvrdnjama "Stoţera za
obranu Hrvatskog Vukovara", prijavljen
veći broj Srba nego ih tamo stvarno ţivi.
Dok se provjera u Vukovaru zaobilazi,
temeljite provjere se obavlja na širem
podruĉju Metkovića, Vrgorca, Imotskog, ...
Provjera će uslijedit i po drugim
gradovima, a nakon isteka zakonskog
roka o reguliranju trajnog i privremenog
boravišta, tj. nakon 29.12.2013 kada
nastupa mogućnost brisanja iz evidencija
osoba za koje se utvrdi da stalno ne ţive
na prijavljenoj adresi.
Vlada želi zaraditi
iseljenicima?
Zbunjeni, uplašeni i šokirani!
Hrvati u iseljeništvu ostali su zbunjeni,
uplašeni i šokirani primjenom tog Zakona.
Ljudi doslovno padaju u nesvijest kada
im, nakon prijave trajnog boravka u
inozemstvu, sluţbenici konzulata oduzmu
i na njihove oĉi unište osobnu iskaznicu.
Gubitak osobne doţivljava se emotivno
kao raskid veze sa Hrvatskom. Dodatan
problem je u tome što većina hrvatskih
iseljenika posjeduje kuće, stanove ili
nekretnine koje su stekli ili naslijedili u
domovni. Unatoĉ drţavljanstvu i hrvatskoj
putovnici, bez osobne iskaznice oni će biti
tretirani kao turisti u vlastitim kućama.
Gubitak osobne iskaznice doživljava
se emotivno kao raskid veze sa
Hrvatskom
Što ţeli Vlada postići s tim Zakonom?
Sluţbeno ţele proĉistiti hrvatski biraĉki
23
na
hrvatskim
nego u skladu s odreĊenim politikama
interesnih skupina raznih Linića, Pusića,
Ĉaĉića, ...
Oporbeni HDZ šuti, Hrvatski svjetski
kongres šuti, Državni ured za Hrvate
izvan RH šuti...svi šute!
Kaţnjava li hrvatska Vlada tim Zakonima
svoje iseljeništvo? Bez ikakave sumnje da! Vladajuću koaliciju oĉito nije briga za
hrvatsko iseljeništvo, jer je ono njima
politiĉki protivnik koji je ionako na svim
dosadašnjim izborima uglavnom
glasovao za HDZ? U svemu ovome
zaĉuĊuje zašto su i zastupnici HDZ-a u
Hrvatskom saboru šutjeli kada se lani
usvajao Zakon o prebivalištu. Ako
su zastupnici oporbe tada bili lijeni, ili nisu
znali koje sve posljedice moţe prouzroĉiti
taj Zakon, zašto i danas svi šute? Ţašto
šute hrvatske udruge u iseljeništvu?
Zašto šuti Hrvatski svjetski kongres, koji
se tako ĉesto voli predstavljati kao krovna
udruga Hrvata u iseljeništvu? Zar su
nakon posjeta predsjedniku Ivi
Josipoviću, koji im je prihvatio
pokroviteljstvo Igara, zanijemili? Zašto se
ne oglašava Drţavni ured za Hrvate izvan
RH? Zašto kad svi znaju da se
putovnicom, a bez osobne iskaznice,
iseljeni Hrvati u Hrvatskoj nećete moći
izvaditi ni najobiĉniji dokumenti u svojoj
općini. Svi oni koji ostanu bez osobne
iskaznice, bit će stranci u vlastitoj
domovini. U turistiĉkim mjestima morat će
plaćati ĉak i boravišnu taksu. Na kupanje
će morati nositi putovnicu, jer će im to
biti jedini hrvatski identifikacijski dokument
koji im je ostao. Nevjerojato ali istinito. U
današnjoj Hrvatskoj, koja suludim "lex
Perkovićem" još uvijek pokušava prkositi
Europskoj komisiji i Njemaĉkoj, naţalost i
to je moguće.
Pod krinkom "ĉišćenja popisa biraĉa"
oĉito će se napravit ĉistka hrvatskog
iseljeništva. A onda će uslijediti primjene
Zakon o oporezivanju imovine. Nakon što
uskoro i taj Zakon usvojiti i Hrvatski sabor,
stopa poreza za vlasnike kuća ili stanova
koji ţive u njima, bit će niţa nego za one
hrvatske iseljenike koji ne ţive stalno u
njima. Njihove kuće će se tretirati kao
kuće za odmor, a porez za njih će biti
daleko veći nego za one u kojima ţive
njihovi vlasnici. Isto tako će biti i za zemlja
koju ne obraĊuju kao i drugu nepokretnu
imovinu. Samo slijepci ne vide da će
usvajanje Zakona o oporezivanju ići na
uštreb Hrvata izvan granica Hrvatske,
jednako kao što su bile i zadnje izmjene
Zakona o hrvatskom drţavljanstvu, koje
su usvojene za Vlade premijerke
Stjepan Ivan Mandić
Jadranke
Kosor.
Poznato
je
da nametnute zakonske odredbe nisu u LINK Narodne novine: www.narodneskladu ni s Ustavom a ni s doktrinom n o v i n e . n n . h r / c l a n c i /
vladajuće stranke ili vladajuće koalicije, sluzbeni/2012_12_144_3072.html
Studeni 2013

Najtraţenije i najnovije knjige početkom 2015. u

Hrvatske novine – br. 3 - Hrvatska Nezavisna Lista

Napon riječi br. 39 (veličina 4,3 MB)

AMCA Toronto 2013 Series: Friday November 8, 2013 Nino Raspudic

REPERTOAR GRUPE LOCO:

Letak - Energetski dani 2013

Godina IX. broj 21. Boţić, 2012. - Župa sv. Danijela

Međunarodno židovstvo Židovska rasa

11.00 sati - Župa Sveti Križ Začretje

važan dio uspješnog partnerskog odnosa/braka – Nataša

Druga nedjelja kroz godinu listic 08.doc

OPG Times - prosinac 2011.

Y kromosom i genetsko podrijetlo Hrvata

Tajna (Rhonda Byrne)

horizonti humanizma i transformacija vremena

Vodič Energetika - Evropski pokret u Srbiji

- Prof. Metka Kraigher Hozo