ISSN 1330-7797
ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA
Godina XIX. Broj 1 (46), JAKOVLJEVA 2012.
VRATA VJERE
LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
1
ISSN 1330-7797
Godina XIX. Broj 1 (46), JAKOVLJEVA 2012.
ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA
LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
IMPRESSUM
Izdavač:
Župe Ogulinskog dekanata
Gajeva 2, 47300 OGULIN
Telefon/Fax: (047) 522-323
e-mail: [email protected]
Glavni i odgovorni urednik:
Tomislav Rogić, župnik ogulinski
Riječ urednika........................................................................ 3
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI - PAPINA RIJEČ................. 4
VIJESTI IZ BISKUPIJE...................................................... 13
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA................... 27
Iz župe Sv. Križa Ogulin...................................................... 27
Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin II............................. 36
Iz župe Sv. Jurja – Zagorje................................................... 39
Iz župa Uznesenja Blažene Djevice Marije –
Oštarije i Kristova Uzašašća – Cerovnik............................. 42
Uredničko vijeće:
Marija Lovrić, Zvonko Ranogajec,
Ivan Tironi, Višnja Lipošćak,
Ana Stipetić, Dino Paušić i Dino
Rupčić
Iz župe sv. Ane – Plaški i sv. Ivana
Nepomuka – Saborsko......................................................... 51
Priprema i tisak: «TISKARA
ŠULJIĆ»
Iz župe sv. Josipa – Josipdol................................................ 55
List izlazi dva puta godišnje
Prema mišljenju Ministarstva kulture
Republike Hrvatske časopis ZOV
oslobođen je poreza
Klasa: 612-10/94-01-284
Ur. broj: 532-03-1/7-94-01
Fotografije u ovom broju ZOV-a:
Zvonko Ranogajec, Ivan Puškarić,
Miro Brozović, Marijan Jelušić,
Ante Luketić, Mile Pecić,
Alojz Knežević, Petar Šporčić i
Josip Anušić
Naslovna stranica:
Oštarije,
Susret ministranata 2012.
Iz župe Presv. Trojstva – Modruš......................................... 52
Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije
od utjehe – Trošmarija......................................................... 54
Iz župa Sv. Antun Padovanski – Generalski Stol
i Sv. Mihovil – Mrežnički Brest........................................... 56
Iz župa sv. Ivana Krstitelja – Tounj i
sv. Mihovila Arkanđela – Tržić – Kamenica........................ 58
IZ NAŠIH KRAJEVA.......................................................... 59
Nazivi voda (hidronimi) na ogulinskom području . ........... 59
Sanacija crkve Sv. Jakova.................................................... 63
OBITELJSKA STRANICA................................................. 65
S novom radošću u srcu uživati Božju riječ......................... 65
Snaga Božje Ljubavi............................................................ 66
Je li Bog stvorio sve što postoji?......................................... 67
Ustrajati otkrićem vjere........................................................ 68
MOZAIK.............................................................................. 69
Ime našega župnika.............................................................. 69
Ivka, žena s koprenom - časna sestra Imelda Ćurić............. 70
MLADI ZA MLADE........................................................... 72
2
RIJEČ UREDNIKA
Braćo i sestre u Isusu Kristu!
U vrelini ljetnih dana pomalo se 'kovao'
novi broj ZOV-a. Kao da je bio u peći i čekao
da «ispeče» i ovjekovječi mnoštvo događanja, susreta, slavlja i okupljanja u duhu vjere
i molitve našeg Ogulinskog dekanata. Vjerovali ili ne, ovo mu je devetnaesta godina
izlaženja i 46. broj. To su podaci koji uvijek
negdje sitno stoje uz rub i ne primijete se pa
ih se zato spomenuh.
Sadržaj ovoga broja uvelike je obilježen
onim što se događalo proteklih pola godine
u našoj Gospićko-senjskoj biskupiji i našem
dekanatu u svih šesnaest župa i nekoliko filijalnih crkava, odnosno zajednica. Tako je
to gotovo uvijek pa Zov predstavlja pisanu i
fotografijom zabilježenu povijest župnih zajednica ogulinskog kraja. Upravo taj sadržaj
daje mu važnost i vrijednost koja s vremenom
ne blijedi nego ostaje svjedokom vjerskog života za buduće generacije. A događanja je doista bilo na pretek što je dakako dobar znak i pokazatelj
da su župne zajednice žive, da se okupljaju, da slave Boga i traže njegovu blizinu na svom životnom
putu koji je obilježen vjerom. U tome doista nikada ne smijemo posustati. Rasti u vjeri trajni je zadatak
svakog kršćanina.
Ljudski život podrazumijeva dozrijevanje u dobi i mudrosti, donosi s vremenom svoje plodove kao
i sve drugo u prirodi. Tako je Bog htio. Prepoznavati Božje tragove, Božje naume, darove, milosti i putokaze spada u srž vjerničkog života. To je naše dozrijevanje i rast u vjeri. Dogodi se da to zaboravimo,
da nam vjera postane suviše sporedna stvar. Tada nazadujemo, tad se gubimo, tada naša povezanost s
Bogom slabi kao da se događa «pad mreže», «gubitak signala». Svijet u kojem živimo sve nam više
nameće tih «smetnja na vezi» s Bogom. Osjeća se to u Crkvi diljem svijeta. Zato je papa Benedikt XVI.
odlučio da se slijedeća pastoralna godina posvuda u svijetu slavi kao Godina vjere. Uputio nam je pismo
«Vrata vjere» u kojem donosi naglaske kako bolje upoznati, živjeti, slaviti i svjedočiti svoju vjeru. Papino pismo donosimo u cijelosti.
Vrata vjere. Zašto je Papa baš tako naslovio svoju poslanicu? Kao da nas je htio izazvati na dublje
razmišljanje o našoj osobnoj vjeri. Da li sam prepoznao kada sam ja to prošao kroz vrata vjere ili sam
još uvijek pred njima? Što me ili tko me tamo, iza tih vrata čeka? Možda ih još nisam ni pronašao ili sam
uvjeren da sam doista vjeru otkrio i od nje živim. Pitanja su na koja ćemo svi zajedno i svatko ponaosob
odgovarati u Godini vjere. Tome će nadam se uvelike pripomoći i ovaj broj Zova.
Dakako, nismo zaobišli ni redovite rubrike: Iz naših krajeva, Obiteljsku stranicu, Mozaik i Mladi
mladima. Nešto je manje poezije nego inače, valjda zbog ozbiljnosti vremena koje proživljavamo. Sve
u svemu novih osamdesetak stranica i preko 180 slika svjedoče o životu. Neka Zov doprinese da i svaka
vjernička duša koja ga bude čitala još više životom posvjedoči svoju vjeru. Dao Bog da tako bude!
u ime svih svećenika ogulinskog dekanata
želim Vam ugodne trenutke čitanja novog ZOV-a,
urednik Tomislav Rogić
3
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
APOSTOLSKO PISMO «PORTA FIDEI – VRATA VJERE»
PAPE BENEDIKTA XVI. - KOJIM SE PROGLAŠAVA
GODINA VJERE
1.
«Vrata vjere» (usp. Dj 14, 27)
koja vode u život zajedništva
s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su
nam otvorena. Preko njihova se praga
može prijeći kada je Božja riječ naviještena a srce dopusti da ga oblikuje
milost koja preobražava. Proći kroz
ta vrata znači krenuti na put koji traje
cio život. Taj put započinje krštenjem
(usp. Rim 6, 4), po kojem možemo
Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod
uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju
u njega (usp. Iv 17, 22). Ispovijedati vjeru u Trojstvo
– Oca, Sina i Duha Svetoga – znači vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4, 8): Otac, koji je u
punini vremena poslao svoga Sina radi našeg spasenja;
Isus Krist, koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnuća otkupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljećâ u
iščekivanju Gospodinova povratka u slavi.
Od samog početka svoje službe kao Petrova nasljednika podsjećao sam na potrebu da se ponovno otkrije put vjere da bi se sve jasnije iznosila na
vidjelo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom. U
Homiliji na misi prigodom početka pontifikata napisao
sam: «Crkva u cjelini, i pastiri u njoj, moraju poput Krista krenuti na put, da izvedu ljude iz pustinje i povedu
ih prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom
Božjim, prema Onome koji nam daje život u punini».
Nerijetko se događa da se vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja,
dok na vjeru i dalje gledaju kao na nešto što se samo
po sebi podrazumijeva u zajedničkom života. No zapravo ta pretpostavka ne samo da se više ne može uzimati zdravo za gotovo, već je štoviše često zanijekana.
Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstveno
kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćana u svojem
podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona
nadahnjuje, danas se čini kako, uslijed duboke krize
vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u
velikim područjima društva.
Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava i da
svjetlo bude skriveno (usp. Mt 5, 13-16). I današnji čovjek može iznova osjetiti potrebu poput Samarijanke poći na zdenac da sluša Isusa, koji poziva vjerovati u Nj i crpiti s njegova izvora, iz kojeg teče voda
živa (usp. Iv 4,14). Moramo s novom radošću u srcu
2.
3.
4
uživati Božju riječ, koju je na vjerni
način prenijela Crkva, i Kruh života,
koji se daju kao potpora onima koji su
njegovi učenici (usp. Iv 6, 51). Isusovo se učenje, naime, i danas razliježe s
jednakom snagom: «Radite, ali ne za
hranu propadljivu, nego za hranu koja
ostaje za život vječni» (Iv 6, 27). Pitanje koje su postavili njegovi slušatelji:
«Što nam je činiti da bismo radili djela
Božja?» (Iv 6, 28), postavljamo i mi
danas. Znamo Isusov odgovor: «Djelo
je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao» (Iv
6, 29). Vjera u Isusa Krista je, dakle, put kojim se može
definitivno prispjeti k spasenju.
U svjetlu svega ovoga odlučio sam proglasiti Godinu vjere. Ona će započeti 11. listopada 2012., na
pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila a završit će na svetkovinu Gospodina Našega Isusa
Krista Kralja svega stvorenja, 24. studenog 2013. Na
dan 11. listopada 2012. obilježit će se također dvadeseta obljetnica objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve,
kojeg je proglasio moj prethodnik, blaženi papa Ivan
Pavao II., sa ciljem da svim vjernicima predstavi snagu
i ljepotu vjere. Taj je dokument, istinski plod Drugog
vatikanskog koncila, zatražen od Izvanredne biskupske
sinode iz 1985. kao sredstvo koje će biti stavljeno u
službu kateheze, a ostvaren je zahvaljujući suradnji čitavog episkopata Katoličke Crkve. Nadalje, tema Opće
skupštine Biskupske sinode koju sam sazvao za mjesec
listopad 2012. glasi: Nova evangelizacija za prenošenje
kršćanske vjere. Bit će to dobra prilika da se čitavu crkvenu zajednicu uvede u vrijeme posebnog razmišljanja i ponovnog otkrivanja vjere. Nije to prvi put da se
Crkvu poziva slaviti Godinu vjere. Moj časni prethodnik sluga Božji Pavao VI. proglasio je jednu 1967., u
spomen na mučeništvo apostola Petra i Pavla na 1900.
obljetnicu njihova najvišeg svjedočanstva. Zamislio ju
je kao svečani trenutak za čitavu Crkvu da «istinski i
iskreno ispovijedi istu vjeru»; on je, osim toga, htio da
to bude potvrđeno «na individualan i zajednički način,
slobodno i svjesno, na izvanjski i duhovan način, ponizno i iskreno». Smatrao je da će na taj način čitava
Crkva moći obnoviti «jasnu svijest o svojoj vjeri, da je
oživi, pročisti, potvrdi, ispovijedi». Veliki nemiri koji
su se dogodili u toj godini još su jasnije pokazali koliko
je takva jedna proslava bila nužna. Ona je zaključena
Ispoviješću vjere naroda Božjeg, kojom se potvrdilo
4.
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
kako bitni sadržaji koji već vjekovima čine baštinu svih
vjernikâ trebaju biti potvrđeni, shvaćeni i produbljivani
na uvijek nov način kako bi se pružalo svjedočanstvo u
skladu s povijesnim prilikama koje su različite od negdašnjih.
U određenom pogledu, moj časni prethodnik promatrao je tu godinu kao «posljedicu i zahtjev pokoncilskog razdoblja», duboko svjestan ozbiljnih teškoćâ vremena, osobito u pogledu ispovijedanja prave
vjere i njezina ispravnog tumačenja. Smatrao sam da
vezati početak Godine vjere uz pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila može
biti prava prigoda da se shvati da tekstovi koje su
nam u naslijeđe ostavili koncilski oci, prema riječima blaženog Ivana Pavla II., «ne gube ni svoju
vrijednost niti svoj sjaj. Potrebno je da budu čitani na primjeren način, da ih se upozna i usvoji kao
stručne i mjerodavne tekstove Učiteljstva unutar
crkvene zajednice… osjećam, više no ikad, dužnost ukazati na Koncil kao na veliku milost koja
je zadobila Crkva u 20. stoljeću. U njemu nam je
bio ponuđen siguran kompas da bi nas usmjerio
tijekom hoda u stoljeću u koje ulazimo». Želim
također snažno potvrditi ono što sam rekao u svezi Koncila nekoliko mjeseci nakon svog izbora za
Petrova nasljednika: «ako se u njegovu čitanju i
prihvaćanju vodimo ispravnom hermeneutikom,
[Koncil] može biti i sve više postajati velika snaga za uvijek potrebnu obnovu Crkve».
Obnova Crkve postiže se također svjedočanstvom
koje svojim životom daju vjernici: vjernici su samim svojim životom pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine koju nam je Gospodin Isus ostavio. Upravo
je Koncil, u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium,
ustvrdio: «dok Krist, 'svet, nevin, neokaljan' (Heb 7,
26), nije poznavao grijeha (usp. 2 Kor 5, 21), nego je
došao okajati prijestupe naroda (usp. Heb 2, 17), Crkva
– koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti
5.
6.
mah i sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči putem pokore i obnove. Crkva 'žurno ide naprijed hodajući između progona svijeta i utjeha Božjih', navješćujući
križ i muku Gospodnju, sve dok on ne dođe (usp. 1 Kor
11, 26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju svladala svoje
unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno,
iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se
ono na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu».
Godina vjere, s toga gledišta, je poziv na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. U otajstvu svoje smrti i uskrsnuća, Bog
je u punini objavio Ljubav koja spašava i poziva ljude
na obraćenje života po oproštenju grijeha (usp. Dj 5,
31). Za apostola Pavla, ta Ljubav uvodi čovjeka u novi
život: «Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani
u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od
mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6, 4).
Zahvaljujući vjeri, taj novi život oblikuje čitav ljudski
život prema radikalno novoj stvarnosti uskrsnuća. U
mjeri u kojoj slobodno surađuje, čovjekove misli i osjećaji, način razmišljanja i vladanje postupno se pročišćavaju i preobražavaju, u jednom hodu koji nije nikada u
potpunosti dovršen na ovome svijetu. «Vjera ljubavlju
djelotvorna» (Gal 5,6) postaje novo mjerilo shvaćanja i
djelovanja koje mijenja čitav čovjekov život (usp. Rim
12, 2; Kol 3, 9-10; Ef 4, 20-29; 2 Kor 5, 17).
7.
«Caritas Christi urget nos» - «Kristova ljubav nas
goni» (2 Kor 5, 14): Kristova je ljubav ta koja ispunjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju. On
– danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta
da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na
zemlji (usp. Mt 28, 19). Svojom ljubavlju, Isus Krist
privlači sebi ljude svih pokoljenja: u svakom dobu on
sabire svoju Crkvu povjeravajući joj naviještaj evanđelja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas postoji potreba za snažnijim zauzimanjem Crkve za novu
evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere
5
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere. U
svakodnevnom otkrivanju njegove ljubavi misijsko zauzimanje vjernika crpi trajnu ljubav i snagu. Vjera, naime, raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i
kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Ona daje
da naš rad urodi plodom, jer širi naše srce u nadi i omogućuje nam pružati živo svjedočanstvo: otvara, naime,
srce i um onih koji slušaju i prihvaćaju Gospodinov
poziv da prionu uz njegovu Riječ kako bi postali njegovi učenici. Vjernici se, kaže sveti Augustin, «vjerom
jačaju2. Sveti hiponski biskup imao je itekako dobre razloge da se izrazi na taj način. Kao što nam je poznato,
njegov je život bio stalno traženje ljepote vjere sve dok
njegovo srce nije našlo spokoja u Bogu. Njegovi brojni
spisi, u kojima objašnjava važnost vjerovanja i istinu
vjere, ostaju sve do naših dana poput neke baštine neprocjenjive vrijednosti i omogućuju mnogim osobama
koje traže Boga da pronađu pravi put koji ih vodi do
«vrata vjere».
Samo vjerujući, dakle, vjera raste i jača se; ako želi
posjedovati sigurnost u pogledu vlastitog života čovjeku nema druge već se prepuštati, svakog dana sve više,
u ruke ljubavi koja se doima kao da sve više raste jer
ima svoj izvor u Bogu.
U ovoj sretnoj prigodi, želim pozvati subraću biskupe iz čitavog svijeta da se pridruže Petrovu
nasljedniku, u vrijeme duhovne milosti koje nam Gospodin daje, da bismo se spomenuli dragocjenog dara
vjere. Želimo slaviti ovu Godinu na dostojan i plodonosan način. U njoj će se morati intenzivnije razmišljati
o vjeri kako bi se pomoglo onima koji vjeruju u Krista
da svjesnije i snažnije prionu evanđelju, napose u času
duboke promjene kao što je ova
kroz koju prolazi čovječanstvo.
Imat ćemo priliku ispovijedati
vjeru u Uskrslog Gospodina u
našim katedralama i u crkvama
u cijelom svijetu; u našim kućama i u našim obiteljima, tako da
svatko uzmogne osjetiti snažnu
potrebu bolje upoznati i budućim naraštajima prenositi neprolaznu vjeru. Redovničke i župne
zajednice, kao i sve stare i nove
crkvene stvarnosti, zacijelo će, u
ovoj Godini, znati iznaći način
da javno ispovjede Vjerovanje.
Želimo da ova Godina pobudi u svim vjernicima nadahnuće da ispovijedaju vjeru
u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom.
Bit će to također dobra prigoda
za intenzivnije slavljenje vjere u
liturgiji, i na osobit način u euha-
8.
9.
6
ristiji, koja je «vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i
ujedno… vrelo iz kojega struji sva njezina snaga». Istodobno, želimo da svjedočanstvo života vjernika bude
sve vjerodostojnije. Ponovno otkriti sadržaje vjere koju
se ispovijeda, slavi, živi i moli, te razmišljati o samom
činu vjere, je zadaća koju svaki vjernik mora osobno
ispuniti, osobito u ovoj Godini.
Nije slučajno da su u prvim stoljećima kršćani morali napamet učiti Vjerovanje. To im je služilo kao svakodnevna molitva da ne zaborave obavezu preuzetu na
krštenju. Podsjeća to, riječima bremenitim značenjem,
sveti Augustin kada, u Homiliji o redditio symboli, predaji Vjerovanja, kaže: «Simbol svetog otajstva kojeg
ste svi zajedno primili i kojeg ste danas jedan po jedan
izmolili, riječi su na kojima je vjera majke Crkve čvrsto
sazdana na postojanom temelju – Kristu Gospodinu...
Vi ste dakle to primili i izmolili, ali u umu i u srcu to
morate uvijek imati pred očima, to morate ponavljati na
svojim posteljama, o tome razmišljati na javnim mjestima i toga ne zaboraviti dok blagujete: pa čak i kada vaše
tijelo usne, morate svojim srcem u tome budni biti».
Želim sada ukratko opisati način koji pomaže
dublje shvatiti ne samo sadržaje vjere, već zajedno s tim i čin kojim odlučujemo potpuno se pouzdati
u Boga, u punoj slobodi. Postoji, naime, duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i sadržajâ uz koje
dajemo svoj pristanak. Apostol Pavao nam pomaže ući
u tu stvarnost kada piše: srcem se vjeruje, a ustima ispovijeda vjera (usp. Rim 10, 10). To srcem vjerovati
upućuje na to da je prvi čin kojim se prispjeva k vjeri
dar Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava
osobu do dubine njezina bića.
Lidijin primjer je u vezi s tim
veoma rječit. Sveti Luka pripovijeda da je Pavao, dok se nalazio u
Filipi, pošao subotom naviještati
evanđelje nekim ženama; među
njima je bila i Lidija i «Gospodin
joj otvori srce, te ona prihvati što
je Pavao govorio» (Dj 16, 14).
Postoji važno značenje sadržano
u tom izrazu. Sveti Luka uči da
poznavanja sadržaja u koje treba
vjerovati nije dovoljno ako potom srce, to istinsko čovjekovo
svetište, ne bude otvoreno milošću koja omogućuje očima dublje vidjeti i shvatiti da je ono što
je naviješteno Božja Riječ.
Ispovijedati ustima, pak,
znači da vjera podrazumijeva
javno svjedočenje i djelovanje.
Kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim činom. Vjerovati znači odlučiti biti s Gos-
10.
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
pronašlo Onoga koga ne bismo tražili da nam već
nije krenuo ususret. Upravo na taj susret vjera nas
poziva i potpuno nas za njega otvara.
Da bi se sustavno upoznali sa sadržajima
vjere, svi mogu u Katekizmu Katoličke
Crkve pronaći dragocjeno i nezaobilazno pomagalo. Katekizam predstavlja jedan od najvažnijih
plodova Drugoga vatikanskog koncila. U apostolskoj konstituciji Fidei depositum, koja nije slučajno potpisana na tridesetu obljetnicu otvorenja
Drugog vatikanskog koncila, blaženi Ivan Pavao
II. pisao je: «Ovaj će Katekizam dati veoma važan doprinos onom djelu obnove čitavog crkvenog života… Smatram ga vrijednim i legitimnim
oruđem stavljenim u službu crkvenog zajedništva
i kao sigurnu normu za poučavanje ljudi vjeri».
Upravo na tome smislu će Godina vjere morati
izraziti složnu zauzetost za ponovno otkrivanje i proučavanje temeljnih sadržaja vjere koji su temeljito i
sveobuhvatno prikazani u
Katekizmu Katoličke Crkve. Tu, naime, izbija na
vidjelo bogatstvo nauka kojeg je Crkva prihvatila, čuvala i pružala u svojoj dvijetisućljetnoj povijesti. Od
Svetog Pisma do crkvenih
otaca, od učiteljâ teologije
do svetaca koji su živjeli u
raznim razdobljima povijesti, Katekizam pruža stalni
spomen na mnoge načine
na koje je Crkva razmišljala o svojoj vjeri i sve više
napredovala u nauku tako da može pružiti sigurnost
vjernicima u njihovu vjerničkom životu.
U samoj svojoj strukturi, Katekizam Katoličke Crkve prati razvoj vjere sve dotle da se dotiče velikih tema
iz svakodnevnog života. Listajući Katekizam stranicu
po stranicu, otkrivamo kako ono što je u njemu predstavljeno nije neka teorija, već susret sa Osobom koja
živi u Crkvi. Nakon ispovijedanja vjere, naime, slijedi
tumačenje sakramentskog života, u kojem je Krist prisutan, djeluje i nastavlja izgrađivati svoju Crkvu. Bez
liturgije i sakramenata, ispovijedanje vjere ne bi bilo
djelotvorno, jer bi nedostajalo milosti koja podupire
svjedočenje kršćanskih vjernika. Jednako tako, nauk
Katekizma o moralnom životu zadobiva svoje puno
značenje kada ga se dovede u vezu s vjerom, liturgijom
i molitvom.
U ovoj će Godini, zato, Katekizam Katoličke
Crkve poslužiti kao sredstvo koje pruža stvarnu potporu vjeri, poglavito onih koji rade na formaciji
vjernika, tako presudnoj u našem kulturnom ozračju. U
tu sam svrhu pozvao Kongregaciju za nauk vjere da, u
dogovoru s mjerodavnim osobama iz dikasterijâ Svete
11.
podinom da bi se živjelo s njim. A to čovjekovo «biti s
njim» uvodi ga u shvaćanje razloga zbog kojih se vjeruje. Vjera, upravo zato jer je slobodni čin, zahtijeva također društvenu odgovornost za ono što se vjeruje. Crkva na dan Pedesetnice krajnje jasno pokazuje tu javnu
dimenziju vjerovanja i nesutrašivog svjedočenja svoje
vjere svakom čovjeku. To je dar Duha Svetoga koji nas
osposobljava za poslanje i jača naše svjedočenje, čineći
ga iskrenim i odvažnim.
Ispovijedanje vjere je osobni i u isti mah zajednički
čin. Crkva je, naime, prvi predmet vjere. U vjeri kršćanske zajednice svatko prima krštenje, djelotvorni znak
ulaska u vjernički narod poradi postizanja spasenja.
Kao što potvrđuje Katekizam Katoličke Crkve: «'Vjerujem': to je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito
u času Krštenja, ispovijeda osobno. 'Vjerujemo': to je
vjera Crkve, kako je ispovijedaju biskupi sabrani na
Saboru ili općenitije, vjernici okupljeni na liturgijskom
slavlju. 'Vjerujem': tako govori također Crkva, naša
Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas uči
govoriti: 'Vjerujem', 'Vjerujemo'».
Očito je dakle da je poznavanje sadržajâ vjere nešto bitno da bi pojedinac dao vlastiti pristanak, to jest
umom i voljom potpuno prionuo uz ono što Crkva predlaže vjerovati. Poznavanje vjere uvodi u puninu otajstva spasenja kojeg je objavio Boga. Pristanak koji se
daje podrazumijeva zato da, kada vjerujemo, slobodno
prihvaćamo cjelokupno otajstvo vjere, jer za njegovu
istinitost jamči sâm Bog koji se objavljuje i omogućuje
nam upoznati svoje otajstvo ljubavi.
S druge strane, ne smijemo zaboraviti da u našem
društvenom ozračju mnoge osobe, premda tvrde da nemaju dara vjere, ipak iskreno traže posljednji smisao i
konačnu istinu o svom životu i o svijetu. To traženje je
istinski «uvod» u vjeru, jer vodi ljude na put koji vodi
Božjem otajstvu. Sâm čovjekov razum, naime, nosi u
sebi utisnutu potrebu za «onim što vrijedi i ostaje zauvijek». Ta potreba predstavlja stalni poziv, neizbrisivo
upisan u ljudsko srce, da se krene na put kako bi se
12.
7
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Stolice, sastavi Notu, kojom će se Crkvi i vjernicima
pružiti neke smjernice da bi se ovu Godinu vjere proživjelo na što djelotvorniji i primjereniji način, u službi
vjerovanja i evangelizacije.
Vjera je, naime, više no u prošlosti izložena nizu
pitanja koja dolaze iz promijenjenog mentaliteta a koji,
osobito danas, svodi razumu sigurne činjenice isključivo na sigurnosti koje pružaju znanstvena i tehnološka
otkrića. Crkva se ipak nije nikada bojala pokazati kako
između vjere i autentične znanosti ne može biti bilo
kakvog sukoba jer oboje, premda različitim putovima,
teže istini.
Tijekom ove Godine bit će od presudne važnosti vratiti se povijesnim tragovima naše vjere,
koja je označena nedokučivim misterijem isprepletenosti svetosti i grijeha. Dok ova prva jasno pokazuje
veliki doprinos koji su muškarci i žene davali rastu i razvoju zajednice vlastitim životnim svjedočenjem, ovo
potonje mora u svakom od nas potaknuti iskreni i trajni
rad na obraćenju da bismo iskusili milosrđe Oca koji
svima ide ususret.
Tijekom tog razdoblja morat ćemo neprestano svoj
pogled upirati u Isusa Krista «Početnika i Dovršitelja
vjere» (Heb 12, 2): u njemu sve boli i čežnje ljudskog
srca nalaze ispunjenje. Radost ljubavi,
odgovor na dramu trpljenja i boli, snaga opraštanja za primljene uvrede i pobjeda života nad prazninom smrti – sve
to pronalazi svoje ispunjenje u otajstvu
njegova utjelovljenja, u njegovu čovještvu, u njegovu dijeljenju naše ljudske slabosti da je preobrazi snagom
svoga uskrsnuća. U njemu, umrlom
i uskrslom za naše spasenje, primjeri
vjere koji su označili ovih dvije tisuće
godina naše povijesti spasenja zasjali
su u svom punom sjaju.
Po vjeri Marija je prihvatila Anđelovu riječ i povjerovala naviještaju da
će postati Majkom Božjom u poslušnosti svoga posvećenja (usp. Lk 1, 38).
13.
8
Prilikom posjeta Elizabeti uzdigla je svoj hvalospjev Svevišnjem za čudesa koja izvodi u onima
koji se u nj uzdaju (usp. Lk 1, 46-55). S radošću i
strepnjom donijela je na svijet svoga jedinog Sina,
sačuvavši svoje djevičanstvo netaknutim (usp.
Lk 2, 6-7). Povjerovavši svom zaručniku Josipu,
povela je Isusa u Egipat da ga spasi od Herodova
progona (usp. Mt 2, 13-15). Istom vjerom je slijedila Gospodina u njegovu propovijedanju i ostala
je s njim sve do Golgote (usp. Iv 19, 25-27). S vjerom je Marija iskusila plodove Isusova uskrsnuća
i, pohranjujući sva sjećanja u svome srcu (usp. Lk
2, 19.51), prenijela ih Dvanaestorici okupljenih
s njom u dvorani Posljednje večere da bi primili
Duha Svetoga (usp. Dj 1,14; 2,1-4).
Po vjeri apostoli ostaviše sve i pođoše za Učiteljem
(usp. Mk 10, 28). Povjerovali su riječima kojima je naviještao Božje kraljevstvo koje je prisutno i ostvareno
u njegovoj osobi (usp. Lk 11, 20). Živjeli su sa Isusom
koji ih je poučavao svome nauku i ostavio im novo pravilo života po kojem će ih se prepoznavati kao njegove
učenike nakon njegove smrti (usp. Iv 13, 34-35). Po
vjeri su prošli čitavim svijetom, slijedeći zapovijed da
donesu evanđelje svakom stvorenju (usp. Mk 16, 15) i,
bez imalo straha, naviještali su svima radost uskrsnuća
čiji su bili vjerni svjedoci.
Po vjeri su učenici formirali prvu zajednicu sabranu
oko nauka apostolskog, u molitvi, u slavljenju euharistije, dijeleći sve što su posjedovali kako bi sva braća
imala što im je potrebno (usp. Dj 2, 42-47).
Po vjeri su mučenici dali svoj život, dajući svjedočanstvo za istinu evanđelja koja ih je preobrazila i
osposobila ih za najveći dar ljubavi: oprostiti svojim
progoniteljima.
Vjerom su muškarci i žene posvetili svoj život Kristu, ostavivši sve da u evanđeoskoj jednostavnosti žive
poslušnost, siromaštvo i čistošću, konkretne znakove
iščekivanja Gospodina koji neće kasniti. Vjerom su
mnogi kršćani činili djela pravde da provedu u djelo
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Gospodinovu riječ, koji je došao navijestiti oslobođenje
potlačenima i godinu milosti za sve (usp. Lk 4, 18-19).
Vjerom su, tijekom stoljećâ, muškarci i žene svih
životnih dobi, čija su imena upisana u Knjigu života
(usp. Otk 7, 9; 13, 8), ispovijedali ljepotu nasljedovanja
Isusa Krista gdjegod su bili pozvani dati svjedočanstvo
svojeg kršćanstva: u obitelji, u svom zvanju, u javnom
životu, u vršenju karizmi i službi na koje su bili pozvani.
Po vjeri živimo i mi: svakodnevnim priznavanjem
Gospodina Isusa, prisutna u našem životu i povijesti.
Godina vjere bit će također dobra prilika da
osnažimo svjedočanstvo ljubavi. Sveti Pavao
podsjeća: «A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav» (1 Kor 13, 13).
Još snažnijim riječima – koje kršćanima trajno dozivaju
u svijest njihove obaveze – apostol Jakov kaže: «Što
koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili
sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas
rekne: 'Hajdete u miru, grijte se i sitite', a ne dadnete im
što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako
nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći:
'Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru
bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru'»
(Jak 2, 14-18).
Vjera bez ljubavi ne donosi ploda a ljubav bez vjere
bio bi osjećaj prepušten na milost i nemilost sumnji.
Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju, tako da prva
omogućuje drugoj da ostvari svoj put. Mnogo je kršćana koji, naime, posvećuju svoj život s ljubavlju onima
koji su sami, potisnuti na rub društva ili isključeni kao
onima kojima prvima trebamo posvetiti svoju pozornost i kojima najprije trebamo priteći u pomoć, jer se
upravo u njima odražava lice samog Krista. Zahvaljujući vjeri možemo u onima koji traže našu ljubav prepoznati lice Gospodina uskrsloga: «Zaista, kažem vam,
što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće,
meni učiniste!» (Mt 25, 40). Te su njegove riječi opomena koju ne smijemo zaboraviti i trajni poziv da mu
uzvratimo onu ljubav kojom se on brine za nas. Vjera je
ta koja omogućuje prepoznati Krista i njegova je ljubav
to što nas potiče da mu pomognemo svaki put kada ga
susretnemo u svojem bližnjem na svom životnom putu.
Potpomognuti vjerom, gledamo s nadom u naše zauzimanje u svijetu, iščekujući «nova nebesa i zemlju novu,
gdje pravednost prebiva» (2 Pt 3, 13; usp. Otk 21, 1).
Pred kraj svoga života, apostol Pavao traži od
učenika Timoteja da «teži vjeri» (usp. 2 Tim 2,
22) istom onom postojanošću kojom je to činio kada je
bio mlad (usp. 2 Tim 3, 15). Doživimo taj poziv kao da
je upućen svakom od nas, kako se nitko ne bi ulijenio
u vjeri. Ona nam je vjerna suputnica na životnom putu
koja omogućuje, uvijek iznova, zamjećivati čudesa koja
Bog čini za nas. Kao ona koja ima za cilj pomoći nam
14.
15.
uočavati znakove vremena u današnjoj povijesti, vjera
obvezuje svakog od nas da postane živi znak prisutnosti
Uskrsloga u svijetu. Ono što svijet danas osobito treba
jest uvjerljivo svjedočenje onih koji su, prosvijetljeni u
umu i srcu Gospodinovom Riječju, kadri otvoriti srce
i um mnogih ljudi želji za Bogom i pravim životom,
životom koji nema kraja.
Neka «riječ Gospodnja trči i proslavlja se» (2 Sol
3, 1): neka ova Godina vjere učini sve čvršćim odnos s
Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i
trajne ljubavi. Riječi apostola Petra bacaju posljednju
zraku svjetla na vjeru: «Zbog toga se radujte, makar se
sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu,
slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate,
vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene
što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša» (1 Pt 1,
6-9). Vjernici u svojem životu doživljavaju iskustva radosti ali i trpljenja. Koliki su samo sveci živjeli u samoći! Koliki su vjernici, i u našim danima, kušani Božjom
šutnjom a tako bi htjeli čuti njegov utješni glas! Životne
kušnje, dok omogućavaju shvatiti otajstvo Križa i sudjelovati u Kristovim patnjama (usp. Kol 1, 24), uvod
su u radost i nadu kojima vodi vjera: «Zato uživam u
slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima,
tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam
jak» (2 Kor 12, 10). Mi sa čvrstim pouzdanjem vjerujemo da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt. Istim
se tim pouzdanjem povjeravamo njemu: On, prisutan
među nama, pobjeđuje moć zla (usp. Lk 11, 20) a Crkva, vidljiva zajednica njegova milosrđa, ostaje u njemu kao znak konačnog pomirenja s Ocem.
Povjerimo Majci Božjoj, koja je proglašena «blaženom» zato što «povjerova» (Lk 1, 45), ovo vrijeme
milosti.
Dano u Rimu, pri Svetom Petru, 11. listopada 2011.,
sedme pontifikata.
Papa Benedikt XVI.
9
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Vjera kao čin osobnog povjerenja i pouzdanja
u Boga prema Apostolskom pismu Vrata vjere
pape Benedikta XVI.
Boga kao osobno vjerodostojno biće koje neće iznevjeriti
svoje vjernike, nego će držati s njima savez prijateljstva.
Da članak ne bi bio predug, od ova dva aspekta vjere,
izabiremo ovaj potonji i njime ćemo se dublje pozabaviti.
Vjera kao osobni čin povjerenja u Boga kao
osobno biće
Uvod
Papa Benedikt XVI. izdao je Apostolsko pismo u
obliku motuproprija, što znači na vlastitu pobudu, kojim
se proglašava Godina vjere. Naslov je toga pisma Vrata
vjere ili na latinskom: Porta fidei, prema prvim riječima
kojima započinje pismo i koje mu daje cjelokupni ton.
Godina vjere će otpočeti 11. listopada 2012, na pedesetu obljetnicu početka II. vatikanskog sabora i trajat će
do kraja liturgijske godine koja slijedi, tj. do posljednje,
XXXIV. nedjelje kroz godinu u slijedećoj, 2013. godini,
a to je svetkovina Krista Kralja svega stvorenja. Pismo je
podijeljeno na petnaest odlomaka označenih brojevima.
Papa osobno osjeća da je potrebno obnoviti vjeru u
rimokatoličkoj crkvi, nadahnuti se na učenju i duhu posljednjeg općeg sabora ili koncila koji je počeo prije pedeset godina, a važno sredstvo za obnovu vjere je i opći
Katekizam katoličke crkve koji je izdan prije dvadeset godina. Kad se unutar Crkve obnovi vjera, moći će se bolje i
snažnije ta vjera naviještati i svjedočiti svijetu, ali i braniti
ako je potrebno i zastupati njene pozicije u svakom društvu i društvenom poretku.
Ne ulazeći u visoke teološke rasprave, papa ipak u
svome pismu na više mjesta razlikuje vjeru kao niz istina
ili sadržaja koje čovjek drži za istinite, tj. vjeruje da su ti
izričaju istiniti (kao npr. da je Bog jedan i trojstven, da
je Isus Krist pravi
Bog i pravi čovjek,
da je svako dobro
nagrađeno i svako
zlo kažnjeno, da je
duša besmrtna, da
postoji vječni život i uskrsnuće tijela itd) i vjeru kao
osobni čin povjerenja i pouzdanja
u Boga, tj. vjeru u
10
Već u broju dva svojega Apostolskog pisma papa naglašava: «Od samog početka svoje službe kao Petrova
nasljednika podsjećao sam na potrebu da se ponovno otkrije put vjere kako bi se sve jasnije iznosilo na vidjelo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom [istaknuo autor
članka]. U homiliji na misi prigodom početka pontifikata
[papinske službe] napisao sam: 'Crkva u cjelini i pastiri u
njoj moraju poput Krista krenuti na put da izvedu ljude iz
pustinje i povedu ih prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim, prema Onome koji nam daje život
u punini».
Vjera znači za papu osobni čin kojim se iskazuje povjerenje u Boga kao osobno biće i zato govori o susretu s
Kristom kao i o prijateljstvu sa Sinom Božjim. To se prijateljstvo razvija na temelju vjere ili povjerenja u Boga, a
možemo reći i obratno, da se unutar prijateljstva s Bogom,
dakle, unutar pozitivnog među-osobnog odnosa vjernika
i Boga, razvija vjera kao rastuće povjerenje i predanje u
Božje ruke, u njegovu Providnost, u njegovo vodstvo čovjekovog života sve do cilja vjere, a to je – prema Prvoj
Petrovoj poslanici – spasenje duše (usp. 1 Pt 1,9).
U broju 10. istog Apostolskog pisma papa pak kaže:
«Želim sada ukratko opisati način koji pomaže dublje
shvatiti ne samo sadržaje vjere već zajedno s tim i čin
kojim odlučujemo potpuno se pouzdati u Boga, u punoj
slobodi. Postoji, naime, duboka povezanost između čina
kojim se vjeruje i sadržajā uz koje dajemo svoj pristanak».
Teorijski izlet u razumijevanje biblijskog
pojma vjere
Vjera kao čin ili ljudsko ostvarenje povjerenja u drugu osobu izvrsno je biblijski utemeljio i objasnio jedan
od najvećih bibličara XX. stoljeća, Stanislas Lyonnet u
jednom svojem članku o Poslanici Galaćanima, vjeri u biblijskom hebrejskom smislu te riječi i srodnim temama, iz
kojeg donosimo slijedeći citat:
«Bog zauvijek ostaje autor opravdanja [tj. ljudskog spasenja]; sav je problem odrediti sredstvo kojim se
on služi da postigne taj cilj. Za Galaćane, pogođene judeizantskim propovjednicima i na putu da 'prijeđu na neko
drugo evanđelje', to sredstvo više nije KRIST s kojim se
kršćanin sjedinjuje putem vjere, nego zakon i njegova djela, tj. moje opsluživanje toga zakona, tako da si ja sam,
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
putem svoje moralne
djelatnosti, pribavljam
dar Božji, a to je moje
opravdanje. Pravednost temeljena na vjeri
je ona koja potječe od
Boga, tj. od djelovanja samoga Boga. Čovjek, budući da je biće
obdareno slobodom i
budući da ga Bog tretira prema njegovoj
naravi, mora u svojoj
slobodi prihvatiti, da
tako kažem, to Božje
djelovanje koje ga čini
pravednim. I ne slučajno, čovjek će ga prihvatiti putem vjere, tj. putem čina koji
po definiciji isključuje svaku samodostatnost, kao što to
Pismo pokazuje očitim u Abrahamovoj povijesti na koju
se Pavao stalno poziva; to se ponašanje naziva vjerovanjem: osobno povjerenje u Boga koji se objavljuje; obećanje stvari koje su ljudski neizvedive i koje se angažira
ostvariti On osobno. Takvo je, uostalom, i točno značenje
hebrejskog glagola kojeg Septuaginta prevodi s pisteÚein
[pisteuein] a mi ga prevodimo na suvremene jezike s «vjerovati»: glagol – koji se izvodi iz korijena }m) [aman] što
označava čvrstoću, stamenost, vjernost, a to su sve odlike
vlastite Bogu – u svojem uzročnom obliku, koji se uvijek
upotrebljava u ovom slučaju, daje stoga smisao «učiniti
čvrstim, stamenim i postojanim». Kad [u Bibliji neki lik]
kaže ja vjerujem, time istovremeno tvrdi dvije stvari:
1) sam nije stabilan i postojan, dakle, potvrđuje svoju
nedostatnost; i
2) stječe svoju stabilnost od svojeg oslonca, prihvaćajući tako postojanost koja mu dolazi od nekog drugog.
Kad je taj drugi Bog, kao što je to u ovom slučaju, ne
može se zamisliti veća stamenost, čvrstoća ili postojanost.
Tako Izaija, da bi Izraelu pokazao kako mu je sama egzistencija utemeljena na vjeri
u Gospodina, tvrdi, igrajući
se pasivnom i uzročnom formom našeg glagola (Iz 7,9):
«Ako se na me ne oslonite,
održat se nećete», tj. «Ako
mi ne budete vjerovali (ako
ne budete vjerovali u Boga),
postojani i stameni biti nećete (neće vas uopće biti)».
[.Un"mf)"t )ol yIK UnyImA)at )ol {i)]
(S. Lyonnet, Ljubio me i predao se za mene, u Riječ duh
život 10 (1984/2)161-174).
Sve ovo gore opisano
imaju na pameti i sveti Pavao
i sveti Ivan apostol, i drugi
nadahnuti pisci Novog zavjeta koji su podrijetlom Hebreji
jer, iako pišu na grčkom, razmišljaju na hebrejskom jeziku
i mentalitetu te je, bilo Pavlove poslanice, bilo Ivanovo
evanđelje, teško ispravno razumjeti bez ovog 'predznanja'.
Vjera kao čin povjerenja kojeg nadahnjuje Duh
Sveti.
Poslanica Hebrejima će reći: «A bez vjere nemoguće
je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da
postoji i da je 'platac' onima koji ga traže» (Heb 11,6).
Drugim riječima, vjera je jedini ispravni i nužni način
odnošenja čovjeka prema Bogu, nije nikakva 'opcija'
među mnogim drugim mogućnostima, nego je stvarno
jedan jedini ispravan, istinit i pravedan odnos s Bogom.
To proizlazi iz čovjekovog cilja ili svrhe, te iz strukture
ostvarenja ili postizanja toga cilja, a taj je cilj zadan već
u samom stvaranju. Zato nam je od stvaranja i krenuti u
našem teološkom promišljanju.
U Bogu vrijedi jednakost: tri osobe = jedno
biće. U našem ljudskom
svijetu vrijedi različita
jednakost: tri osobe = tri
bića (ili jedno biće = jedna osoba). Zato, kad je
stvarao čovjeka na svoju sliku, Bog je čovjeka
stvorio na sliku poglavito jedne od tri božanske
osobe, jer kao jedno biće
i jedna osoba, čovjek ne
može biti istovremeno
slika svih triju božanskih
osoba. Čovjek je stvoren
na sliku Druge božanske
osobe, Sina. Čovjek je
stvoren da prema Bogu ima isti odnos kojeg unutar Presvetog Trojstva Sin ima prema Ocu. Ovo je dokazivo iz
Svetog pisma, ali dokazni postupak ostavljamo za teološki fakultet, a mi će za razinu ovog članka ovdje zaustaviti.
Zato, kad je stvorio čovjeka, Bog mu je zadao cilj koji
nadmašuje sve ostalo na ovom vidljivom svijetu. Čovjekov cilj je sam Bog, tj. pobožanstvenjenje ili sudioništvo u
božanskoj naravi u savezu ili odnosu prijateljstva, ljubavi,
vjernosti i vjere (usp. 2 Pt 1,4). Čovjekov cilj ili svrha je
život vječni u vječnom zajedništvu ljubavi i života s Bogom, a da bi postigao cilj koji nadilazi narav i strukturu
čovjekove stvorene prirode, Bog mu je darovao nestvorenu milost: Duha Svetoga. Možemo to izreći i na drugi
način: čovjekov cilj ili svrha je život vječni, a kako život
vječni nije neka stvarnost koju bi Bog imao i posjedovao
kao različitu od sebe, nego je život vječni sam Bog, njegovo biće i tkivo (da se tako antropomorfno izrazimo), onda
čovjek – da bi ostvario svoj cilj ili svrhu, mora primiti
(bolje reći primati) samoga Boga i to Boga osobno.
Prvom muškarcu i prvoj ženi (Adamu i Evi), Bog je u
stvaranju udahnuo u dušu i Duha Svetoga da on bude božanski Jamac ili božansko Jamstvo Božje ljubavi, vjernosti i vjerodostojnosti. Naime, stvorivši čovjeka u idealnim
11
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
uvjetima vremenitog, vidljivog svijeta i života (a te idealne uvjete jednom riječju nazivamo raj zemaljski), Bog
je čovjeku dao vidljive i ograničene znakove ili jamstva,
odnosno svjedočanstva svoje ljubavi. Međutim, ono što je
manje ne može jamčiti za ono što je više i veće. Kućom
koja vrijedi 100.000 kuna ne može se jamčiti posudba ili
kredit od 1 000.000 kuna. Tako cijeli svijet nije dosta da
bi posvjedočio ili jamčio da je Bog vječno vjeran čovjeku
i da će čovjeku u vječnoj dinamici darivati postojanje, život, mladost, ljepotu, zdravlje, bogatstvo, moć, vlast, čast,
ugled, slavu, znanje, mudrost, sklad, utjehu, radost, zadovoljstvo, blagostanje, slobodu, mir i svako drugo dobro.
Ono što Bog želi priopćiti čovjeku, neizmjerno je i beskonačno, a u konačnici to je Bog sam, izvor i uzrok svih
njegovih pojedinačnih stvorenih darova. I stoga, radi beskonačnosti darova Božjih i radi čovjekove ograničenosti,
mora postojati vječna dinamika u kojoj Bog vjerno daruje
čovjeku sve darove koji su čovjeku potrebni za blaženstvo
i mora postojati proporcionalni Jamac da će Bog biti vječno vjeran vječnoj dinamici darivanja vječnih i beskonačnih darova čovjeku. Nije Bog proizvoljno odredio da čovjek mora vječno primati u zahvalnosti i ovisnosti o Bogu
razne darove ili milosti Božje kao što su postojanje, život,
moć, utjehu i slično. Još je manje istina da je Bog namjerno čovjeka doveo u situaciju ovisnosti o Bogu po vječnom
primanju postojanja, života, vlasti, zdravlja, sreće, radosti
i drugih dobara, kako bi Bog čovjeka kontrolirao, kako bi
njima manipulirao ili kako bi čovjeka spriječio da samostalno postane besmrtan, vječno blažen, sretan, radostan i
slično. Jednostavno: odredivši čovjeka za Sebe, za najviši,
najplemenitiji i najuzvišeniji cilj koji je moguće postaviti,
Bog je «prisiljen» na vječnu dinamiku u darivanju i preostaje mu jedino trajno obećavati uvijek nove, veće i bolje
darove čovjeku u beskonačnom procesu pobožanstvenjenja čovjeka, a vjerno ispunjenje vlastitih obećanja Bog
jamči raznim jamstvima, kako stvorenim, tako i nestvorenim (Duhom Svetim i njegovim nadahnućima).
Duh Sveti u čovjeku nadahnjuje stav vjere u ljubav
koju Bog ima prema nama. Duh Sveti čovjeku omogućuje
da čovjek upozna ljubav koju Bog ima prema nama i da
toj ljubavi povjeruje. Stoga je Duh Sveti beskrajno Jamstvo, božanski Jamac koji odgovara beskrajnoj vrijednosti
za koju treba jamčiti (usp. 2 Kor 1,22).
Zaključak
Ako se vratimo Apostolskom pismu Vrata vjere, točno tamo gdje smo stali, tj. u broju desetom, Papa govori
da želi «opisati način koji pomaže dublje shvatiti ne samo
sadržaje vjere već zajedno s tim i čin kojim odlučujemo
potpuno se pouzdati u Boga, u punoj slobodi. Postoji, naime, duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i
sadržaja uz koje dajemo pristanak. Apostol Pavao pomaže
nam ući u tu stvarnost kada piše: srcem se vjeruje, a ustima ispovijeda vjera (usp. Rim 10,10). To srcem vjerovati
upućuje na to da je prvi čin kojim se prispijeva k vjeri dar
Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava osobu
do dubine njezina bića». I papa dalje nastavlja s primjerom iz Djela apostolskih u kojem je opisano Pavlovo pro-
12
povijedanje u Filipima te obraćenje izvjesne Lidije, prve
Europljanke za koju znamo da je postala kršćanka. Iako
je sveti Pavao govorio skupini žena, nisu se sve obratile
na kršćanstvo i povjerovale Bogu. To govori o otajstvu
suradnje čovjeka s darom vjere, tj. darom kojega možemo
opisati kao nadahnuća Duha Svetoga koji čovjeka uvjerava u Božju vjernost i vjerodostojnost, u smislu u kojem je to izloženo u prethodnom odlomku našeg članka.
A ta razjašnjenja iz prethodnog odlomka izvrsno se slažu
s onim što smo malo prije citirali iz papina Apostolskog
pisma: «prvi čin kojim se prispijeva k vjeri je dar Božji»,
a nestvoreni dar Božji, prvi od darova Božjih čovjeku je
Duh Sveti, treća božanska osoba koju je Bog ulio u dušu
netom stvorenih Adama i Eve i kojega Bog ulijeva u dušu
krštenika na krštenju. Napokon, tako se izražava i formula sakramenta svete potvrde kad krizmaniku kaže: «Primi
pečat dara Duha Svetoga», tj. Duh Sveti je taj dar čiji se
pečat prima vidljivo po pomazanju i polaganju ruku.
Papa govori i o «djelovanju milosti koja djeluje i preobražava osobu do dubine njezina bića». Duh Sveti je nestvorena milost koja djeluje i preobražava našu osobu do
dubine našega bića, jer upravo i djeluje iz najdublje točke
naše duše, tamo gdje se po sakramentalnoj milosti i nastanjuje te želi preplaviti sve naše biće, oblikovati i ispuniti i
sve naše misli, zaokupiti volju i osjećaje, maštu i sjećanje.
Tako preobražen pojedini vjernik udružuje se s drugima u Crkvi Božjoj i postaje snaga za preobrazbu svijeta
po svjedočenju, branjenju, zastupanju i naviještanju vjere
koja nikad nije «privatni čin» kako ističe Papa u istom desetom broju svoga pisma. «Ispovijedati vjeru ustima, pak,
znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanje. Kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim činom». Ako razne skupine osoba danas raznim paradama,
povorkama i okupljanjima mogu i žele izražavati svoje
interese, braniti stavove i ciljeve, kako bi se onda kršćani
povlačili ili dopustili da budu utišani?
Ne samo procesije o župnom blagdanu ili o Tijelovu,
nego i mnoge druge javne manifestacije vjere moraju biti
oduševljene i poletne jer, kad netko upozna «Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca» (Ps 73,1),
onda svoje oduševljenje ljubljenom osobom želi podijeliti
i s drugima. Vjera kao osobni čin povjerenja i pouzdanja,
odnosno oslanjanja na Boga, prerasta tada u osobni čin
naviještanja Radosne vijesti, širenja spasenja shvaćenog
kao osobnog saveza prijateljstva s osobnim Bogom.
dr. Željko Blagus, župnik Zagorja i Modruša.
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Vijesti pripremio Zvonko Ranogajec, Anđelko Kaćunko i suradnici
Uskrsna čestitka, 2012. mons. dr. Mile Bogovića
Dragi vjernici!
Ako kažemo da se u Velikom tjednu spominjemo najvećih događaja koji
su se za čovjeka odigrali od početka svijeta i da većih neće biti sve do njegova
kraja, riječ je zacijelo o ključnim pitanjima svijeta i čovjeka koji su se dogodili
u danima muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Zaista je tako! Riječ je o biti ili ne
biti čovjeka, o njegovu životu i smrti. Nije, dakle, riječ samo o nekom vidu čovječjeg života: političkom, gospodarskom, zdravstvenom, umjetničkom i sl.,
nego hoće li čovjeka biti, i ako hoće kakav će taj život biti. Nijedan čovjek, bez
obzira na boju, rasu i ideologiju, bez obzira na dob i zanimanje, ne može ostati
nezainteresiran za ta pitanja. To pitanje jedna crkvena pjesma ovako sažima:
«Sa životom smrt se sasta, i čudesna borba nasta, Vođa živih pade tada i živ
živcat opet vlada.» Iako je pao, umro, opet živi i vlada jer je upravo u toj borbi
koja je nastala u Njemu, u Kristu, život nadvladao smrt i svakome čovjeku
pruža se rezultat te pobjede – život.
Svijet je izvana ostao isti. Nije stvoren neki drugi materijalni svijet koji će čovjeku pružiti sasvim nove prirodne okolnosti. Također, jednako kao i prije ljudi će se rađati, živjeti i umirati.
Ipak su svemu tome otvorene nove mogućnosti po Kristu i njegovu uskrsnuću. I dalje će u životu biti radosti
i nada, žalosti i tjeskoba, ali oni koji su Krista prihvatili ne doživljaju to kao oni bez Krista. Oni koji povjeruju
u Krista neće biti izuzeti od nevolja i nepravde ovoga svijeta, ali će na sve gledati drukčijim pogledom, drukčije
će se prema njima odnositi. One, naime, više nisu stepenice koje se nižu jedna za drugom vodeći čovjeka prema
nestanku, kako gleda mudrost ovoga svijeta, nego svaka od njih može nas voditi prema punini života – prema
uskrsnuću. To znači da po Kristu smrt ne uništava život nego ona postaje vrata neuništivom životu. Tu je bitna
razlika između načina gledanja nevjernika i vjernika.
Možemo reći da su Kristova smrt i uskrsnuće najbolji odgovor na čovjekovu ugroženost u svijetu. U Kristu
vidimo i svoj put kako tu ugroženost nadvladati; po Njemu dobivamo hranu i piće na tom putu. «Uzmite i jedite
… Uzmite i pijte...!» – poručuje nam Krist.
Ljudski život ugrožen je već po svojoj prirodi. Čovjek je smrtan, podložan starenju i raznim bolestima. To
ide svojim tijekom i nitko se tome ne može oduprijeti. To se smrtno tijelo Božjom snagom, onom koja je Isusa
uskrisila od mrtvih, «oblači» u besmrtnost.
Druga čovjekova ugroženost je nepravedni svijet koji ga okružuje, pritišće i
osuđuje, a katkada – kao što se dogodilo Kristu – i ubija. Nekoga ne slomi starost i bolest, nego takva ljudska nepravda. Za Kristovu smrt je znakovito da ona
nije stigla prirodnim tijekom života: organizam se istrošio i nastupila je smrt.
Isus je usporedio ljudski život sa zrnom pšenice koje pada u mračnu brazdu
i donosi obilan rod. To je jedna sudbina zrna. Ali ono može biti i samljeveno
mlinskim kamenom. Kod Isusova života je bolje reći da je zrno samljeveno, a
ne da je bačeno u brazdu. Nad njim je izvršeno nasilje. Ono je uništeno da ne
postoji više kao zrno nego kao hrana.
Ta slika o samljevenom zrnu prikladnija je za ono što je Krist učinio jer se
od samljevenog zrnja dobiva brašno i mijesi kruh. Ono postaje hrana. A Isus je
upravo slikom kruha zorno pokazao svoju ulogu u spasenju kada je uzeo kruh
i rekao: Ovo je tijelo moje! On je hrana drugima i onaj tko jede njegovo tijelo
ima život u sebi. Sv. Ignacije Antiohijski je za sebe govorio da je zrno koje će u
Rimu biti samljeveno zubima divljih zvijeri da bi tako prorekao svoju mučeničku smrt. On se nije toga strašio zato jer mu je bila poznata Kristova sudbina i dar
koji je čovjek njegovom smrću postigao – dobio je hranu za život vječni. On nije
čeznuo da ima snagu lavljih zubi, snagu žrvnja koji melje. Bio je zadovoljan biti
zrno koje samljeveno postaje hrana drugima.
13
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Svjetska nepravda i danas melje nemilosrdno svojim oštrim zubima mnoge živote. Tako je samljela i Isusov.
To je činjenica koju nam je lako shvatiti jer zvuke tog nepravednog žrvnja čujemo i danas oko sebe. Teško nam je
shvatiti da se time dobiva hrana za život svijeta. Ni apostolima to nije bilo moguće shvatiti dok se nisu suočili sa
živim Isusom, onim koji je bio pribijen na križ i umro. To može shvatiti samo vjernik i to posebnim darom Božje
milosti.
Draga braćo i sestre, molimo se Bogu za tu milost da shvatimo kako nas nikakva nevolja, ni nevolje ni trpljenja, ni progonstvo ni smrt, ne može odijeliti od života koji smo po Kristu dobili.
Radosne vazmene blagdane želi vam vaš biskup
† Mile Bogović - U Gospiću, na Veliku srijedu 2012. Godine.
Proslava 20. godišnjice Hrvatske neovisnosti
u Gvozdanskom
Misno slavlje u crkvi Sv. Filipa i Jakova, 15. siječnja, u Gvozdanskom je predvodio i propovijedao biskup
mons. dr. Mile Bogović: «Prije javnog Isusovog nastupa pojavio se njegov preteča Ivan Krstitelj. Oko Ivana se već
okupilo veliko mnoštvo ljudi koji su ga s oduševljenjem slušali. U tu sredinu dolazi
Isus. Ivan Krstitelj predstavlja ovako Isusa: «Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe
svijeta» (Iv 1, 30). Ivan ne prepušta reći slušateljima da je od njega veći onaj koji za
njim dolazi, Isus.
Bez sumnje da je Ivan dobro izabrao riječi za predstavljanje Isusa. On ga uspoređuje s janjetom koje odnosi, oprašta, oduzima grijehe svijeta. Uvjeren sam da nam to
Ivanovo proroštvo pomaže da još bolje shvatimo kako događaj iz 1578. u Gvozdanskom, tako i 20. godišnjicu priznanja samostalne hrvatske države. Zar nisu i branitelji
Gvozdanskog bili nemoćne žrtve, poput janjaca? Zar nije u temelje samostalne hrvatske države pred 20. godina postavljeno pomirenje i praštanje?
Gvozdansko i obrana Hrvatske. Branitelji Gvozdanskoga i drugih naših gradova i
utvrda u 15. i 16. stoljeću osjećali su se doista kao nezaštićeni jaganjci koje se nemilosrdno žrtvuje. Znam da vam je svima poznat događaj od 13. siječnja 1578. godine.
No, ono što je posebno vrijedno, treba češće ponavljati, držati na pameti. Zbog toga
ponavljamo često Ivanove riječi: «Evo jaganjac Božji...». Iz sličnih razloga valja često
ponoviti i taj događaj iz 1578. jer je on po čistoći žrtve i ljubavi bez premca, ne samo
u našoj povijesti.
U usporedbi s velikom turskom silom, šačica branitelja tri mjeseca je odolijevala braneći opkoljeno Gvozdansko. Nisu prihvatili tri ponude za predaju. Mogli su spasiti živote, a da im nitko ozbiljan ne bi smio prigovoriti.
Ponestalo im je hrane, pića, municije i mnogoga drugoga, ali nije ponestalo spremnosti da brane svoj grad, svoj
narod, svoju domovinu do zadnjih snaga, do zadnjeg izdisaja. Kada Turčin više nije primijetio nikakav otpor, ušao
je u grad i našao smrznute branitelje na njihovim položajima. Ostao je zadivljen. Zadivljeni smo i mi. Zato smo i
došli danas da to svoje divljenje i svoju zahvalnost izrazimo. Žao nam je što je to velejunaštvo premalo prisutno u
svijesti hrvatskoga naroda. Mi koji smo danas ovdje trebamo obećati da ćemo poruku tog događaja širiti u svom
narodu. Branitelji Gvozdanskog su bili doista nemoćni i
nezaštićeni kao janjci pred vukovima.
Zahvaljujemo danas na godišnjicu međunarodnog priznanja Hrvatske Države što smo u vrijeme njezinog nastanka, iako smo tada izgledali nemoćni poput žrtvenih
jaganjaca, svoju državu postavili na kršćanskim temeljima
pomirenja i praštanja. Ponosni smo i na njezinu uspostavu
i na takve njezine temelje. To doista ne trebamo zahvaliti tek nekom slučajnom raspoloženju nego zdravim kršćanskim korijenima koji su hranjeni zaslugama brojnih nevinih žrtava kao što su bile i one u Gvozdanskom 13.
siječnja 1578. godine.» rekao je biskup u svojoj homiliji.
14
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Biskup Bogović s povjesničarima
Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović sastao se 17. siječnja 2012. u Biskupskom ordinarijatu u Gospiću
na neformalnom dogovoru i razgovoru s povjesničarima iz Zagreba i Gospića. Inicijator sastanka bio je dr. Vlado
Šakić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja «Ivo Pilar» iz Zagreba. Uz Šakića bili su dr. Željko Holjevac,
ravnatelj podružnice u Gospiću, i dr. Ivan Rogić. Iz Hrvatskog instituta za povijest bili su dr. Gordan Ravančić, zamjenik ravnateljice, dr. Hrvoje Kekez i dr. Zlatko Matijević. S Hrvatskog katoličkog sveučilišta bio je dr. Gordan
Črpić, a iz Društva hrvatskoga zmaja dr. Nevio Šetić veliki meštar. Uz biskupa iz Gospića sudjelovali uz spomenute Ivica Mataija,
ravnatelj Državnog arhiva, dr. Tanja Kolak,
iz Muzeja Like i mr. Ante Delić, doktorant
povijesti.
Biskup je u pozdravu zahvalio na suradnji prisutnim pojedincima, posebno inicijatoru dr. Vladi Šakiću, kao i ustanovama
koje predstavljaju. Smatra da bi glavne točke
razgovora mogle biti: planovi za povijesno
i arheološko istraživanje područja Gospićko-senjske biskupije te program rada na
istraživanju žrtava iz vremena komunističke
vladavine. Nabrojio je kako su pojedinci i
ustanove do sada prisutni na području Gospićko-senjske biskupije.
Budući da će Komisija HBK za hrvatski martirologij organizirati u travnju znanstveni simpozij o žrtvama i
mučenicima komunističke vlasti u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini, smatra se uputnim u Hrvatskom institutu
za povijest održati prethodno pogovor (manji pripremni skup) na istu temu. Oba instituta spremna su pomoći u
organizaciji simpozija i u stručnoj suradnji.
Željko Holjevac je izvijestio u kojoj je fazi priprema zbornika sa simpozija koji su organizirani u Gospiću,
Otočcu i Udbini. Sudionici su se složili s prijedlogom Ivana Rogića da inicijativa dobije svoj «organizacijski
sklop» kako bi se pospješio rad na tako važnim zadacima. Šakić je istaknuo da njegov Institut već 20 godina radi
na tome da žrtve drugog svjetskog rata prestanu biti tek statističke brojke, nego ljudi s imenima, sa svojim vrlinama i slabostima. U tom smislu govorio je i Ravančić, pozdravljajući prijedlog da njegov Institut organizira spomenuti pogovor prije simpozija o žrtvama. Mataija je dodao da Lika i danas živi posljedice svoga mučeništva te
istaknuo potrebu razmjene baze podataka o ratnim i poratnim žrtvama jer je mnogo toga učinjeno ali nije «umreženo». Smatra da bi na spomenutim zadacima dobro došla suradnja Zadarskog sveučilišta koje je već prisutno
u Gospiću. Črpić vidi dobre mogućnosti u uključenju Katoličkog sveučilišta i njegovog Povijesnog fakulteta na
istraživanju mučeničke dimenzije ratnih i poratnih žrtava. Na svoj način može tu pripomoći i Komisija Hrvatske
biskupske konferencije Justitia et Pax, čiji je on član.
Sudionici su se u svojim govorima često vraćali na Crkvu hrvatskih mučenika i pokušavali formulirati viziju
njezine uloge u budućnosti. O tome je bilo prilike još konkretnije govoriti na popodnevnom dijelu skupa koji je
bio na Udbini. Ta Crkva nije samo liturgijski prostor nego uključuje razne nacionalne sadržaje koji nadilaze čisto
crkvene okvire.
Crkva hrvatskih mučenika sa svim dodatnim sadržajima može doista postati učionica hrvatske povijesti, smatra Kolak, ali je potrebno razrađivati i dorađivati neke elemente koji već imaju jaku podlogu u projektu. Kekez
ukazuje na mogućnost povezivanja raznih rekreativnih aktivnosti na Krbavskom polju sa sadržajima Crkve hrvatskih mučenika. Zajednički je zaključak svih sudionika sastanka da je potrebno nastaviti organizirani rad na
istraživanju prošlosti Like i na pitanju žrtava komunističkog režima te na daljnjem osmišljavanju projekta Crkve
hrvatskih mučenika.
15
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Svijećnica i Dan posvećenog života u
gospićkoj katedrali
Na blagdan Svijećnice, dio redovnica koje djeluju u
Gospićko-senjskoj biskupiji, na poziv biskupa mons. Mile
Bogovića, proslavile su Dan posvećenog života u gospićkoj katedrali. Nakon blagoslova svijeća, zbog vremenskih
nepogoda nije bilo uobičajene procesije oko trga ispred
katedrale. U euharistijskom slavlju pod vodstvom biskupa
koncelebrirali su, mons. Mile Čančar, gospićki župnik i
vlč. Marinko Miličević, kancelar, a asistirao je đakon Ivica Tolla. Na svetoj misi bile su sestre redovnice iz Družbe
Presvetog Srca Isusova koje djeluju u Otočcu i u Gospiću
– u biskupskom domu i župi te sestra Marijana Miletić iz
Družbe sestara milosrdnica. Ostale sestre nisu mogle doći
radi bure i snijega, kao i redovnici koji su uz to zauzeti
u svojim župama pastoralnim radom. Redovnice su nakon
propovijedi, iz pobožnosti obnovile redovničke zavjete te
su prinijele darove: svijeću, Bibliju, kruh, te za liturgiju – vino i vodu.
Pjevao je župni zbor pod ravnanjem bogoslova Josipa Šimatovića. Prigodnu propovijed i molitvu vjernika za
ovaj dan sastavio je fra Zlatko Josip Šafarić, kapucin iz Karlobaga. Biskup je u propovijedi najprije protumačio
značenje blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu. U evanđeoskom izvješću čuli smo da Bog pri dolasku u
hram izabire dvoje običnih vjernika koji su dočekali Isusa u Hramu, dva pobožna laika, oboje poodmakle dobi.
Izabire starca Šimuna, čovjeka pobožna i pravedna, čovjeka nade, vjernika sigurna u budućnost koju mu je objavio Duh Sveti, izabire čovjeka koji odgovara na poticaje milosti i pjesmom zahvaljuje Bogu. Isto tako izabire i
proročicu Anu, udovicu, koja je u hramu neprestano boravila. Njezin dug i sveti udovički život molitve i pokore
nagrađen je ovim svetim susretom. Biskup je nakon toga pročitao tekst propovijedi fra Zlatka Šafarića. Na kraju
je naglasio važnost redovničkih zajednica u Crkvi i svijetu. U današnjim kriznim vremenima posvećeni život
doživljava nove izazove ali i teškoće čemu je dokaz sve manje duhovnih zvanja. Današnje obitelji, za razliku
od prijašnjih vremena, teže prihvaćaju da netko od njihove djece izabere duhovno zvanje. Biskup je zahvalio
redovnicima i redovnicama na požrtvovnom radu u ovoj biskupiji, čestitao im Dan njima posvećen i pozvao sve
prisutne da mole za nova duhovna zvanja. Na kraju je izrazio zahvalnost vjernicima koji su po velikoj hladnoći,
snijegu i ledu u velikom broju ispunili katedralu, napose mladi.
Korenica – domaćin Vjeronaučne olimpijade
Osnovna škola «Dr. Franjo Tuđman» i župa sv. Jurja u Korenici bile su domaćini ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade za vjeroučenike osnovnih i srednjih škola
Gospićko-senjske biskupije koja je održana 22. veljače.
Preko stotinu natjecatelja iz 18 osnovnih i 8 srednjih
škola sa svojim mentorima okupili su se na otvaranju u
dvorani škole a sve ih je pozdravio predstojnik Katehetskog ureda vlč. Nikola Turkalj s tajnicom s. Robertinom
Medven. Uz pozdrave predstavnika škole, pedagoginje
Željke Uremović i općine, načelnika Ivice Kukuruzovića,
pozdrav natjecateljima izrekao je i župnik Korenice vlč.
Stipe Zeba koji je sve sudionike olimpijade nazvao pobjednicima. Olimpijadu je otvorio Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović koji je tom prilikom istaknuo:
«Ovogodišnja tema MAK-ove (mjesečnik Mali koncil)
olimpijade govori o 400. obljetnici uspostave crkvenog zajedništva grkokatolika u Hrvatskoj. Grkokatolici su
došli u Hrvatsku iz pravoslavnih krajeva poslije Mohačke bitke te su se uključili u crkveno zajedništvo s Katoličkom crkvom i papom. Oni su pri tome zadržali isti obred kao pravoslavci, ali su prihvatili uniju ili jedin-
16
VIJESTI IZ BISKUPIJE
stvo, postali dio Katoličke crkve. Grkokatolički biskup član je Hrvatske biskupske konferencije i također jednako
kao hrvatski katolički biskupi papi podnosi «ad limina» stanje u svojoj biskupiji. Ipak, glavna razlika je ne između
katolika i grkokatolika, već između onih koji se samo deklariraju kao katolici, i onih koji to u praksi dokazuju.»
Nakon provedenih natjecanja, 1. kruga odnosno pismene provjere, 2. kruga ili tombole te 3. kruga ili milijunka dobiveni su pobjednici 12. biskupijske olimpijade u organizaciji MAK-a u Gospićko-senjskoj biskupiji.
Predsjednica povjerenstva za provedbu natjecanja bila je prof. Ana Stipetić iz Ogulina koja je posebno nadzirala
natjecanje srednjih škola, dok je povjerenstvom za provedbu natjecanja osnovnih škola prevodio prof. Dario Koščak iz Otočca.
Kod srednjih škola u konkurenciji osam škola, pobijedila je nakon višegodišnje dominacije ogulinske Gimnazije Bernardina Frankopana, Srednja škola Otočac s mentoricom Silvijom Vašarević. Drugo mjesto osvojila je
Gimnazija Gospić, a treće Gimnazija Bernardina Frankopana iz Ogulina. Bogate nagrade najuspješnijima uručila
je tajnica Katehetskog ureda biskupije s. Robertina Medven.
Kod osnovnih škola i nakon milijunaka bio je izjednačen rezultat pa se krenulo u dodatna dva kruga «doigravanja». Na kraju je pobijedila osnovna škola Cetingrad u sastavu Ana Marija Bogović, Ivana Golek, Marija
Tominac i Helena Kampić uz mentora Željka Mucića. Druga je OŠ Slunj, a treća OŠ Dr. Jure Turića iz Gospića.
Nagrade je najuspješnijima uručio predstojnik Katehetskog ureda vlč. Nikola Turkalj. U pauzi natjecanja sudionici olimpijade posjetili su župnu crkvu sv. Jurja Mučenika o čijoj je gradnji nakon Domovinskog rata govorio
župnik vlč. Stipe Zeba.
Održan biskupijski susret za djelatnike u
domovima za stare i nemoćne
U Otočcu u Domu za starije i nemoćne održan je 25. veljače biskupijski susret djelatnika u domovima za
starije i nemoćne s područja Gospićko-senjske biskupije. Domaćin susretu bio je župnik Otočca i generalni vikar
Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić. On je istaknuo da je to u biskupiji od 2006. godine kada
se takvi susreti održavaju, do sada peti susret i da se iskristalizirala potreba pastoralnog djelovanja i susreta za
ove djelatnike. Palijativna skrb za ljude treće životne dobi
sve je izraženija zbog promijenjenih odnosa u društvu i
tradicionalnih odnosa u obitelji. Sudionike je pozdravila i
ravnateljica doma Ivana Krpan nakon čega je poslije uvodne molitve trećeg časa predavanje na temu «Promicanje
dostojanstva i poslanja osoba u starosti i nemoći» održala
s. Blanka Vrdoljak.
Ona je na temelju dugogodišnjeg djelovanja i rada u
ustanovama zdravstva i socijalne skrbi, u kojima veliko
iskustvo imaju redovnice iz reda Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog kojoj i sama pripada, prenijela
bogato životno iskustvo potkrijepljeno duhovnošću ali i
znanstvenim pokazateljima. Djelatnici u socijalnoj skrbi
za osobe treće i četvrte životne dobi imaju poziv u službi
17
VIJESTI IZ BISKUPIJE
života a najbolji lijek za njihove štićenike je druga osoba. Glavne osobine starosti koje mogu oplemeniti ostale su:
nesebičnost, pamćenje, iskustvo i međuovisnost. Problemi starijih osoba su: odbačenost, te nemogućnost aktivnog
sudjelovanja u nekoj zajednici, odnosno manjak osjećaja pripadnosti. U radu s takvim osobama važno je stručno
usavršavanje ali još više duhovna obnova samih djelatnika, istaknula je s. Blanka. U kasnijoj raspravi govorilo
se o skrbi štićenika koji su psihički bolesni i tu je velika mogućnost volontiranja. O tome svjedoče iskustva sa
zapada, ponajviše Italije. Istaknuta je i problematika odnosa osoba u domovima prema bolesničkom pomazanju.
Često ima otpora, jer ljudi teško shvaćaju pravi značaj tog sakramenta, kao da je on namijenjen samo umirućem.
Korizmeno hodočašće Ogulinskog
dekanata na Udbinu
U nedjelju 18. ožujka održano je na Udbini 4. korizmeno hodočašće dekanata Gospićko-senjske biskupije
Crkvi hrvatskih mučenika. Hodočastio je Ogulinski dekanat. Bilo je ovo do sada najbrojnije hodočašće koje je
okupilo preko 400 hodočasnika iz svih 16 župa dekanata na čelu s 9 svećenika. Hodočašće je započelo pobožnošću križnog puta kojeg je predvodio župnik Plaškog i Saborskog fra Slavko
Antunović a održalo se oko Crkve hrvatskih mučenika. Križni put kretao je od prve postaje kod kipa pape Ivana
Pavla II ispred crkve pa do Vukovarskog križa u memorijalnom parku pored crkve. Slijedila je ispovijed za hodočasnike, a nakon toga je slavljena sveta misa koju je predvodio
Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović u suslavlju svećenika Ogulinskog dekanata i župnika Udbine, čuvara svetišta
Crkve hrvatskih mučenika, fra Nediljka Knezovića i tajnika
biskupa, đakona Ivice Tolle. Na početku je podatke o Ogulinskom dekanatu iznio dekan Rogić, nakon čega je biskup
Bogović u prigodnoj homiliji progovorio o Crkvi hrvatskih
mučenika i naglasio značaj poštivanja žrtava, te o ulozi vođa
u životu naroda.
Odlučili smo da umjesto hodočašća u gospićku katedralu,
u koju smo hodočastili deset godina, bar jedan petogodišnji
ciklus hodočastimo u ovu crkvu koja je plod desetgodišnjeg
rada naše Biskupije ali i svih Hrvata katolika. Naime, 6. travnja 2002. dogovorom gospićko-senjskog biskupa i predsjednika Hrvatskog sabora krenula je inicijativa za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika. Iz naše Biskupije krenula je
inicijativa za izgradnju. U našoj Biskupiji izgradnja je imala najjaču potporu. Već ima skupina iz drugih biskupija
koje su prijavile redovno godišnje hodočašće. Vjerujemo da će se njihov broj stalno povećavati.
Kako je na našem području mogla nastati i ostvariti se ideja crkve svih hrvatskih mučenika? Ovaj prostor
simbol je svih hrvatskih stradanja, a nalazi se u i u zemljopisnom središtu hrvatske države. Ovdje se odigrala 9.
rujna 1493. Krbavska bitka, najveća tragedija hrvatskog naroda prije Bleiburga i križnih putova u prošlom stoljeću. Upravo zato ona može postati jaki poticaj da se na ovim prostorima počne graditi zajedništvo oko stradalnika
i mučenika, a ne oko pobjednika i mučitelja. Bog je htio da se zajedništvo cijeloga svijeta izgrađuje na slavlju
uzvišene Kristove žrtve. Proslava te žrtve u središtu je svakog misnog slavlja. Crkva je u svojoj povijesti jačala
pridružujući Kristovoj žrtvi mučeničke žrtve svojih članova. I ovdje su se mnogi pridružili tom mučeničkom zboru. U prvom planu nisu mučitelji nego njihove žrtve.
Kršćani nisu nikada smatrali opravdanim graditi zajedništvo na neprijateljstvu prema Herodu, Pilatu, Neronu,
Dioklecijanu i drugim progoniteljima Krista i kršćana. Nećemo niti mi svoje zajedništvo graditi na neprijateljstvu
prema našim Herodima, Pilatima, Neronima i Dioklecijanima. Zapravo, na neki način i oni su bili žrtve jer su
upali u sustav i okolnosti koje su im malo pomalo oduzimale osobnu slobodu. Okolnosti utječu na čovjeka. Zato,
ne smije biti tek fraza kada se traži od nas praštanje i pomirenje.
Ogulinski dekanat je prostorno i brojem najveći naš dekanat, kao što je i Ogulin najveće mjesto u Biskupiji,
jedino koje ima dvije župe. Budući da se nalazimo ovdje u Crkvi hrvatskih mučenika korisno je spomenuti tragove
mučeništva u ogulinskom dekanatu. Mnogi su Ogulinci u prošlosti pali za krst časni i slobodu zlatnu. Posebno
je mnogo žrtava bilo u Drugom svjetskom ratu. Opisana su grobišta za cijeli dekanat. Tu su masovne grobnice:
Resnica, Crni potok, Malo Polje, Kolićeva draga, Ostrovica, Vrckova njiva, Vučići, Krlenac, Danca i dr. Svakako
nisu to sve jame u kojima su na grozan način stradalnici završili svoje ovozemno putovanje. Nedavno je nedaleko
Oštarija otkrivena još jedno masovno grobište (jama). No nisu te jame mračne ponornice iz kojih se ne izlazi.
18
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Krist je svojim izlaskom iz grobnoga mraka pokazao da
je moguće nadvladati svaku tamu smrti. Vjerujemo da su
žrtve s tom nadom sišle u mrak jame, s vjerom u uskrsnuće.
Mučenički je završio i svećenik Dragutin Fifka (Cerovnik) i Bogumil Krušić. Koliko je bilo muke i patnje
zbog zloće ljudske! Loš je znak što se ljudi još i danas boje
o tome govoriti. Dobro je ne čuvati sjećanje na mučitelje,
ali je potrebno spasiti od zaborava žrtve i mučenike. Zato
smo i pokrenuli ovaj projekt Crkve hrvatskih mučenika.
Crkva u Hrvata je pokrenula akciju da se u svim biskupijama istraže mjesta mučeničkih stradanja. Ako netko znade
nešto o sličnim stradanjima, neka to javi svome župniku da
se sačuva sjećanje na ljude koje je neprijatelj silom želio
izbrisati iz ljudskog sjećanja. Tim duhom želimo prožeti
akciju koju poduzimamo kada počinjemo sa sustavnim
istraživanjem žrtava iz naše bliže i dalje prošlosti. To ćemo činiti pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. …
Zahvaljujem dekanu i vašim župnicima na trudu i radu na svojim mjestima. Posebno hvala udbinskom župniku koji je ujedno i čuvar ovog Svetišta. Nije danas lako biti svećenik. Zahvaljujem svećenicima i na tome što su
vas doveli ovamo na ovaj susret u Crkvi hrvatskih mučenika. Budite uvjereni da uz Božju pomoć sve naše kušnje
možemo pretvoriti u naše pobjede. Bog vam u tome bio na pomoći i sveti hrvatski mučenici. Amen!
Nakon mise biskup je hodočasnicima približio povijest gradnje Crkve hrvatskih mučenika te simboliku svetišta, kripte i unutarnjeg liturgijskog uređenja crkve.
Proslava Blagovijesti u Gospiću
Svetkovina Navještenja Blažene Djevice Marije, koja se u Gospiću slavi i kao dan katedrale, svečano je
26. ožujka proslavljena večernjim euharistijskim slavljem. Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović je kao
domaćin u pozdravnom govoru na početku slavlja iznio zanimljivost kako je gospićka župna crkva Navještenja Gospodinova (Marijina) sagrađena 1783. godine, a sljedeći
najveći zahvat na njoj bio je nakon što je ona 15. rujna 1991.
bila zapaljena. Nakon što je mons. Bogović na Petrovo 1999.
bio zaređen za biskupa prvi mu je važniji čin bio 22. srpnja te
godine upravo posveta gospićke župne crkve, koja je katedralnom crkvom postala 25. svibnja 2000. Potom je mons. Bogović
s radošću istaknuo kako je već postala tradicija da se na Blagovijest svake godine u Gospiću održava sabor svih biskupa
Riječke metropolije. Tako je bilo i toga dana, kad su na svome
sastanku u ordinarijatu u Gospiću raspravljali o ključnim pitanjima Riječke metropolije, pod predsjedanjem riječko-senjskog
nadbiskupa mons. Ivana Devčića. Izrazivši mu svoju dobrodošlicu kao i dobrodošlicu cijele biskupije, njezinog klera i naroda, biskup Mile je jednako srdačno pozdravio također porečko-pulskog biskupa mons. Ivana Milovana i krčkog biskupa mons. Valtera Župana te kao «pojačanje»
Metropoliji, biskupa koadjutora porečko-pulskog mons. Dražena Kutlešu, koji predvodio misno slavlje i održao
propovijed. Susjedni biskupi, zadarski i šibenski nisu mogli doći pa su poslali svoje delegate, pozdrave i čestitke.
Na kraju pozdravnog govora biskup je vjernicima župe Gospić na čelu sa župnikom, dekanom i prepozitom
Senjskog kaptola mons. Milom Čančarom i svim Gospićanima čestitao blagdan župnog zaštitnika te istaknuo da
se ovogodišnja proslava Blagovijesti odvija u Godini župne kateheze u Gospićko-senjskoj biskupiji. Podsjetivši
također kako se već nekoliko godina u toj biskupiji događa i vjerničko okupljanje na nacionalnoj razini i to u
Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, koja je prošle godine posvećena, a na petu korizmenu nedjelju je na Udbini
završeno hodočašće svih dekanata u Crkvu Hrvatskih mučenika. Biskup Bogović je pozdrav zaključio poticajom
na nastojanje da se Riječ koja je tijelom postala utjelovi i u našim životima i u cijeloj biskupiji.
Mons. Kulteša je na početku propovijedi, kao i u uvodu u misno slavlje, istaknuo kako je život Blažene Djevice Marije bio idealan spoj ljubavi i slobode, jer je u punoj slobodi prihvatila Božji poziv da bude majka Spasitelja,
koji je iz neizmjerne ljubavi za nas darovao svoj život smrću na križu. Potom je biskup objasnio pojmove ljuba19
VIJESTI IZ BISKUPIJE
vi i slobode kako ih danas shvaća svijet te kako su oni, na biblijski način, bili shvaćeni i prihvaćeni u Marijino
vrijeme odnosno kako bismo ih i mi, po uzoru na Bezgrješnu, danas trebali živjeti. U drugom dijelu propovijedi
mons. Kutleša je osvijetlio ulogu Duha Svetoga u Marijinu životu te njegovo trostruko djelovanje u današnjim
Kristovim učenicima. Duh Sveti nas uvodi u istinu, koja je u današnjem svijetu zamagljena brojnim zabludama;
on nam pomaže da cijelim svojim bićem odgovorimo na temeljno pitanje: 'Tko je za mene Isus Krist?'. Duh Sveti
nas vodi sigurnim putem do Isusa Krista koji je, u ovim tmurnim vremenima beznađa i «medijskog crnila», jedini
temelj naše nade. Živimo u teškim vremenima, naglasio je na kraju mons. Kutleša, i raznim izazovima, ali i Marija
je bila stavljena pred velik izazov i golemu životnu odluku. «Ona je svoj život oslonila na Božju ljubav i potpuno
se prepustila njegovoj volji, ostvarivši tako jedinstvo ljubavi i slobode. I mi to možemo u Isusu Kristu, živeći njegovu istinu», rekao biskup i zaključio molitvom neka i nama Duh Sveti rasvijetli pamet da otkrijemo istinu, kako
bismo pobjeđujući grijeh rasli u ljubavi i slobodi.
Euharistijsko slavlje u prepunoj gospićkoj katedrali, u kojem je koncelebriralo dvadesetak svećenika, a asistirali bogoslovi Gospićko-senjske biskupije, izvrsnim je pjevanjem animirao katedralni zbor pod vodstvom bogoslova Josipa Šimatovića koji je ujedno bio orguljaš. Slavlju su nazočili predstavnici i najodgovorniji djelatnici
Ličko-senjske županije na čelu s dožupanom Ivicom Mataijom i grada Gospića, na čelu s dogradonačelnikom Ivicom Bilenom i dogradonačelnicom Martom Grgurić te predstojnikom odjela za kulturu Slavenom Stilinovićem.
Misa posvete ulja
Na Veliku srijedu, 4. travnja u 10.30 sati promet u
Gospiću, u centru grada, načas je zaustavljen: svećenici su
iz susjedne ulice išli u procesiji u katedralu. A u katedrali
se ističe grupa mladih uz ostale vjernike. Pjevački zbor
pod ravnanjem bogoslova Josipa Šimatovića milozvučno
pjeva. Crkva je puna zvukovlja orgulja. Pjevački zbor nije
u punom sastavu ali crkva odzvanja skladnim pjevanjem.
Dio svećenika je oko oltara s biskupom, a dio u lađi crkve s narodom. Naime, ne mogu svi stati u svetište. Ova
neobična misa s 50-ak svećenika, bogoslova, biskupom i
Božjim narodom poznata je kao «misa posvete ulja». Biskup je progovorio ponajprije svećenicima, a onda i narodu. Bit svećeničke službe je život za druge po uzoru na
Isusa Krista. Svećenikova je obitelj Crkva kao Božji narod kojemu on posvećuje svoje intelektualne i duhovne
darove. Zato su službenici oltara i obnovili obećanja dana na ređenju.
Na prinos darova svećenici i vjernici donijeli su biskupu sakupljene priloge u Korizmi, posebno u akciji Misereor. Na kraju mise biskup je posvetio krizmano i bolesničko ulje. Napustili su crkvu nakon blagoslova i opet
prošli u procesiji kroz grad Gospić. U zgradi bivše biskupije živahno: pune se bočice ulja koje svećenici nose
u svoje župe uz ugodni razgovor. Okrepa u zgradi biskupije, a onda odlazak u župe koje se pripremaju za sveto
Trodnevlje.
Proljetna sjednica Prezbiterskog
vijeća u Gospiću
Dana, 16. travnja, održana je proljetna sjednica Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije, najvažnijeg tijela koje u suodgovornosti s biskupom vodi mjesnu crkvu
tj. biskupiju. Vijeće čine izabrani predstavnici svakoga od
pet dekanata te predstavnici važnijih biskupijskih ustanova.
Nakon molitve vijećnike je pozdravio biskup mons. Mile
Bogović te iznio podatke o stanju klera i otvorio važnija
pitanja. Daljnje vođenje sjednice preuzeo je predsjednik
Poslovnog odbora mons. Tomislav Rogić. Mons. Tomislav
Šporčić osvrnuo se na provedbu biskupijskog pastoralnog
plana u 2011/12. Iduća pastoralna godina je Godina vjere pa
20
VIJESTI IZ BISKUPIJE
će Poslovni odbor razraditi program proslave na razini biskupije. U ime Povjerenstva za župnu katehezu iznio je
neke podatke generalni vikar mons. Šporčić prema provedenoj anketi. Župska kateheza još nije zaživjela onako
kako bi trebalo. Treba i dalje raditi na formiranju župnih suradnika i animatora. U programu sjednice razmatralo
se i osnivanje Udbinskog dekanata koji je pometen u Drugom svjetskom ratu. Udbinski bi dekanat brojio oko
6.800 vjernika i protezao bi se od Plitvica do Gračaca, od Borićevca do Podlapače. O ovom će problemu raspravljati svećenici na dekanatskim sjednicama. Nameće se pitanje gašenja župa koje postoje samo na papiru, a nemaju
vjernika ili vrlo mali broj. O tom će također svećenici dati svoje mišljenje. Svaki od pet dekanata ima više župa
s 50 ili 100 vjernika. U Slunjskom dekanatu takve su mini župe Blagaj, Vaganac i Zavalje. Takve bi župe jednostavno bile pravno ugašene a ostatak pripojen susjednoj većoj župi. Ali, svaka župa je zaseban slučaj. Biskupijski
ekonom vlč. Nikola Turkalj podnio je financijsko izvješće za 2011. godinu, a ravnatelj biskupijskog Caritasa vlč.
Luka Blažević za djelovanje Caritasa u prošloj godini. Oba izvješća u cijelosti su prihvatili svi vijećnici.
Učitelji s raznih strana biskupije na duhovnoj
obnovi patera Nike Bilića
Tijekom subote 21. travnja na Plitvicama je održana cjelodnevna duhovna obnova za prosvjetne djelatnike i
odgajatelje s prostora Gospićko-senjske biskupije Oko 50-tak prosvjetnih djelatnika i više ravnatelja osnovnih i
srednjih škola i dječjih vrtića iz Gospića, Ogulina, Otočca, Plitvica i Rakovice okupilo se u pastoralnom centru
župe BDM Majke Crkve gdje je u organizaciji Katehetskog ureda pater dr. Niko Bilić, profesor na Filozofskom
fakultetu Družbe Isusove (DI) u Zagrebu održao duhovnu obnovu
na temu «Biblijski temelji pedagogije». Susret je počeo pozdravom
organizatora predstojnika Katehetskog ureda biskupije vlč. Nikole
Turkalja i molitvenim uvodom vjeroučitelja Maria Klepića.
Dr. Bilić je polazeći od teze da je Isus autentični učitelj, prezentirao nekoliko tekstova iz Biblije koji su temelj svakom pedagoškom radu. Dužnost je čovjeka po Isusovu primjeru opsluživati
i služiti. No čovjek je opterećen samoćom, laži, strahom, stidom.
Zato nam Bog šalje novu zapovijed, cjeloviti angažman. Od vjernika a pogotovo pedagoga traži se cjelovita zauzetost, odnosno stvaranje prostora djeci za kreativnost, da se osjete ispunjeni i ostvareni.
U drugom dijelu dr. Bilić je govorio o pedagoškim procesima u
Svetom pismu odnosno psihosocijalnim momentima i odgojnog integraciji. Učitelj treba reagirati prema učeniku na vrijeme i dati mu potrebo «odijelo». Kao primjere naveo je niz
osoba iz Starog zavjeta koji su bili odgajatelji, od Mosija, preko Abrahama i Izaka pa do Joba i Samuela. Na kraju
su održane radionice i završna izvješća.
Susret je završio svetom misom u kapelici pastoralnog centra kao krunom duhovne obnove. Propovjednik je
istaknuo da su učitelji i odgajatelji slika Božja za mlade baš kao i njihovi roditelji. O učiteljima ovisi kako će djeca
pristupiti stvarnosti života. Oni nas gledaju kao uzore i uočavaju koliko smo pravedni ili točni. Uz Isusa se sve
lakše podnosi, zaključio je propovjednik. I ovaj susret je pokazao da je pastoralni prostor na Plitvicama odličan za
razne vidove duhovne obnove u čemu je velika uloga domaćeg župnika vlč. Josipa Štefančića.
Susret i duhovna obnova pjevača
naše biskupije
Prema pastoralnom planu Gospićko-senjske biskupije, u pastoralnom centru Mukinje na Plitvičkim Jezerima,
održan je u subotu 28. travnja godišnji susret s duhovnom obnovom za članove župnih pjevačkih zborova i skupina s područja Gospićko-senjske biskupije. Nakon okupljanja susret je započeo molitvom Trećeg časa iz Časoslova
naroda Božjega. Potom je organizator susreta mons. Tomislav Šporčić, generalni vikar, pozdravio sve nazočne, a
posebno župnika vlč. Josipa Štefančića i gosta-predavača, te dao uvod u program susreta, podsjetivši također na
sadržaj nekoliko posljednjih susreta. Razmišljanje, kako je sam naglasio, o temi «Liturgija i glazba» održao je dr.
o. Marijan Steiner, isusovac, glazbenik i profesor teologije iz Zagreba.
Pater Steiner je u svojem izlaganju vrlo iscrpno objasnio temeljne pojmove liturgije i glazbe. Govoreći najprije o liturgiji odnosno o bogoslužju, naglasio je kako čitav naš život ima smisla i budući da nam je to Božji
21
VIJESTI IZ BISKUPIJE
dar trebamo cijelim svojim bićem Bogu za nj zahvaljivati. No na poseban način treba da to činimo prikladnim
obredima i molitvom, koja bi se morala najprije očitovati kao naše hvaljenje Boga, zatim kao zahvaljivanje i tek
onda kao prošnja. U tome vjerničkom odnosu prema Stvoritelju posebno mjesto ima liturgija. Ona je «uzlaznosilazna zahvala Bogu», a bogoslužje je «sastavni
dio našega kršćanskog identiteta» i ono se obavlja
uvijek u zajednici, jer Krist nas je pozvao u zajednicu da mi zajedno budemo s Njim, istaknuo je
prof. Steiner.
Govoreći općenito o glazbi, predavač je najprije objasnio njezine osnovne definicijske pojmove i karakteristike, naglasivši kako ju je – unatoč
tome što se kaže da je glazba najuzvišenija umjetnost – ipak teško definirati i riječima opisati ono
što je duboko i uzvišeno. Istaknuvši zatim razliku
između svjetovne i duhovne glazbe, p. Steiner je
naveo i opisao četiri vrste liturgijske (crkvene)
glazbe u najužem smislu - gregorijanski koral, višeglasno zborsko pjevanje, glazba za orgulje (sa sviralama) i
druga dopuštena glazbala, te pučka popijevka. Naglasio je također da postoje kriteriji što je crkvena glazba pa nije
dopušteno da o tome bilo tko samovoljno odlučuje. Pritom valja prednost davati nacionalnoj tradiciji i baštini, ali
to ne znači da treba isključiti vrijednosti drugih kultura, poglavito ako je nešto već «ušlo u narod». Na kraju je
predavač dao nekoliko vrlo konkretnih i praktičnih uputa za rad s pjevačima, naglasivši posebno ulogu orguljaša,
te istaknuo važnost zbora kao višestrukog uzora u crkvenoj i liturgijskoj zajednici.
U kratkoj raspravi koja je slijedila predavač je pojasnio pojedinosti vezane uz koralne mise «de angelis»,
razložnost povremenog uključivanja folklorne skupine i uporabe raznih instrumenata u liturgiji, prikladno mjesto
kvalitetne «duhovne šansone» u misama u kojima u većini sudjeluju mladi, te važnost njegovanja tradicijske baštine pučkog pjevanja kao što je na našim otocima ili drugdje u Hrvatskoj.
Nakon kratkog odmora sudionici susreta imali su mogućnost za sv. ispovijed, a potom je točno u podne slavljena svečana sv. misa, koju je, u zajedništvu s generalnim vikarom i desetak svećenika predvodio pater Steiner.
U propovijedi na temeljnu dnevnih misnih čitanja posvijestio je činjenicu kršćanske radosti koja svoj temelj ima
u Isusovu uskrsnuću i koja bi trebala biti osnovna oznaka i današnjih Kristovih učenika te pokretač pozitivnih
promjena u našim obiteljima, u župnoj zajednici i u društvu.
Na kraju euharistijskog slavlja, mons. Šporčić je zahvalio svim sudionicima susreta, a posebno pjevačima,
koji su bili radosno raspjevani kao jedinstveni zbor od dvije stotine članova, pod vodstvom Ivana Prpića Špike iz
Senja i sestre Velimirom Marinović iz Gospića za orguljama. Zahvalio je također svećenicima i časnim sestrama
te poglavito pateru Steineru, koji je svojim izlaganjem pjevače Gospićko-senjske biskupije obogatio i duhovno i
stručno te im posvijestio njihovo mjesto najvažnijih župnih suradnika, istaknuvši što o tome među ostalim kaže
Drugi vatikanski sabor: «Neka se najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe. Neka se uporno
promiču pjevački zborovi… Neka biskupi i ostali pastiri duša revno skrbe da sva zajednica vjernika u svakom
svetom činu koji se obavlja uz pjevanje može iskazati svoje vlastito djelatno sudjelovanje» (SC 114). Susret je
završio domjenkom, koji su pripremili župnik Josip Štefančić i njegovi suradnici.
Vjeroučitelji o obitelji kao nositelju
odgoja u vjeri
U subotu 12. svibnja održano je u Srednjoj školi u Otočcu posljednje ovogodišnje stručno vijeće za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola s prostora Gospićko-senjske biskupije. Središnja tema seminara bila je «Obitelj
kao nositelj odgoja u vjeri» o čemu je govorila Nives Tomić, voditeljica biskupijskog obiteljskog savjetovališta
u Ogulinu. Susret je započeo pozdravnim riječima voditelja stručnog vijeća za osnovne škole Ane Tomljanović
i za srednje škole Daria Košćaka. Molitveni uvod priredila je vjeroučiteljica Ivona Rendulić. Prof. Nives Tomić
je predavanje na temu obitelji kao nositelja odgoja u vjeri podijelila na tri poglavlja: zašto je potrebno odgajati u
vjeri, kada početi odgajati u vjeri i kako pomoći roditeljima da budu bolji odgajatelji u vjeri.
Roditelji su sustvoritelji svoje djece, a životvorac je Bog, istaknula je prof. Tomić te naglasila da sreća djetetova počinje u srcima roditelja prije rođenja djeteta. Čovjek je slika Božja što znači da nije samo tijelo već i duh,
a ključ svega je u tome koliko rasplamsavamo taj duh. O roditeljima ovisi koliko će iskoristiti duhovne darove
22
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Božje. Djeca su kao mlada voćka, krajnji plod ovisi koliko ulažemo u njega. Posao odgoja je zahtjevan i traži
veliku upornost. Krajnji cilj treba biti u potrazi za Kraljevstvom Božjim. Ako Boga tražimo i s njim računamo, On će svoje učiniti. Vjeru treba neprestano sijati,
a o našim životnim izborima ovisi koliko ćemo Duhu
Svetomu dopustiti da se rasplamsa.
Tko želi žeti na vrijeme, treba sijati na vrijeme,
istaknula je predavačica govoreći o temi kada početi
odgajati u vjeri. Odgoj počinje s prvim plačem. Roditelji su kod vjerskog odgoja svoje djece nedovoljno
svjesni zavjeta koje su dali kod krštenja svoje djece.
Istaknuta je potreba većeg uključivanja roditelja učenika 1. do 3. razreda da budu angažiraniji i svjesniji u
vjerskom odgoju djece. Da bi se poboljšao vjerski odgoj, roditeljima treba ukazati na značaj izgovorenih riječi kod krštenja djece, ojačati njihov sakramentalni život,
i nikada od njih ne odustati. Nakon predavanja održane su radionice i donijeti zaključci. Obitelj je kućna crkva,
bio je jedan od zaključaka.
Članica državnog povjerenstva za vjeronaučnu olimpijadu Ana Stipetić je podnijela izvješće o održanoj vjeronaučnoj olimpijadi u Križevcima od 26. do 28. ožujka. Izvješće je podnio i Željko Mucić iz OŠ Cetingrad,
pobjednik biskupijske olimpijade za osnovne škole.
Na kraju je vijesti iz Katehetskog ureda podnio predstojnik vlč. Nikola Turkalj. Podsjetio je na nedavno osnovano biskupijsko povjerenstvo za župnu katehezu koje treba doprinijeti unaprjeđenju vjeronauka i župne kateheze. Istaknuo je zatim brojne aktivnosti kojima vjeroučitelji mogu poboljšati stanje kateheze u župama. Zahvalio je
na doprinosu tajnici Katehetskog ureda s. Robertini Medven kao i voditeljima stručnog vijeća kojima ove godine
ističu dvogodišnji mandati.
Susret medijskih djelatnika
Gospićko-senjske biskupije
U župnoj dvorani u Slunju, 19. svibnja, okupili su se
djelatnici u medijima sa prostora Gospićko-senjske biskupije. Radi se o ljudima koji rade na radio-postajama,
izdaju župske listove, godišnjake, uređuju internetske
stranice, dopisnici su u nekim nacionalnim medijima. Pozdravio ih je domaćin, ujedno voditelj Odbora za medije pri Biskupijskom pastoralnom vijeću, vlč. Mile Pecić.
Glavno predavanje održao je poznati novinar i kolumnist
gospodin Tihomir Dujmović na temu «Moć i nemoć medija u stvaranju pravednog društva te mediji i evangelizacija». Predavač je analizirao medijsku scenu u Hrvatskoj.
Ona je jednostrana. Naime, već 1945. poubijano je u Hrvatskoj 38 novinara koji nisu bili ideološki opredijeljeni.
U postotku to je nenadoknadiv gubitak. Novinari su u socijalističkoj Jugoslaviji vrlo pomno regrutirani po ideološkoj osnovi. U demokratskim promjenama 1990. oni su bili jedini novinari. Zauzeli su u najmanju ruku rezervni
stav prema dramatičnim događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti. Oni su i danas na tim pozicijama. Njihov
svjetonazor nije svjetonazor većine građana Hrvatske koji su u glavnini demokršćanski orijentirani.
Zato su njihove ankete jednostrane, sustav vrijednosti odudara od težnji većine naroda. Ova je opcija ugušila
medije drugačijeg svjetonazora /npr. Slobodnu Dalmaciju/. Naša medijska scena vapije za medijima drugačijeg,
a to znači demokršćanskog svjetonazora. U Francuskoj i Italiji npr. podjednako je «lijevih i desnih» medija. Oni
stvaraju uravnoteženi sustav vrijednosti. Ni političari demokršćanskog svjetonazora u nas nisu svjesni kolika je
moć medija. Možda treba proći još vremena dok se pojave mladi, obrazovani, neopterećeni novinari koji će donijeti ravnotežu u medijski prostor. Ova otužna jednoobrazna medijska slika poznata je svakom građaninu.
23
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Nakon g. Dujmovića riječ je uzeo don Anđelko Kaćunko. On je govorio o medijima i katehizaciji. Mogućnosti
u medijima za katehizaciju su velike. Možda vjernička populacija nije shvatila moć medija. Antievangelizacija je
na prvi pogled moćna i ima upliva u sve pore života. Treba se probuditi iz uspavanosti. Potrebni su nam mediji
koji će iznositi kršćansku opciju... Nakon izlaganja razvila se diskusija koja se nastavila i za vrijeme zakuske u
restoranu «Pino».
Susret ministranata Gospićko-senjske
biskupije u Oštarijama
U drevnom svetištu Gospe od Čudesa okupilo se 18. lipnja, oko 250 ministranata iz svih
pet dekanata koji su došli zajedno sa svojim
svećenicima. Susret jer započeo okupljanjem
ispred svetišta, gdje je goste dočekao župnik
i čuvar svetišta pop Ante Luketić. Ministranti
svih uzrasta, od predškolaca do srednjoškolaca
i studenata, nakon oblačenja ministrantskih
haljina u Vatrogasnom domu, u svečanoj su
procesiji došli do svetišta, gdje je pokorničko
bogoslužje predvodio ogulinski župnik Rogić.
On je vrlo sugestivno slikom i primjerom Maloga Princa, potaknuo sve nazočne da ispitaju savjest
je li možda neki od «sedam korova» (glavnih grijeha)
«uhvatio korijen u našoj duši, kako bismo ih mogli
iščupati u svetoj ispovijedi». Potom je slijedilo koncelebrirano euharistijsko slavlje, na početku kojega je vlč.
Luketić srdačno pozdravio sve nazočne ministrante i
gotovo trideset svećenika, a posebno generalnog vikara biskupije mons. Tomislava Šporčića, koji je na ovom
slavlju bio izaslanik gospićko-senjskoga biskupa Mile
Bogovića.
Mons. Šporčić je najprije prenio biskupov pozdrav
sudionicima ovoga susreta. U prvom dijelu propovijedi
protumačio je ministrantima veliku sliku Gospe od Čudesa, oltarni poliptih - u čijem središtu dominira Marijin
lik. Marija je svojim plaštem ogrnula svece, a oko nje
su anđeli – te se posebno zaustavio na prikazu Navještenja Marijina, Pohoda Elizabeti i Isusova rođenja. Nakon
propovijedi slijedila je prigodna ministrantska molitva
vjernika, u kojoj su sudjelovala i dvojica ministranata
iz župe Presvetoga Trojstva u Otočcu. Na kraju euharistijskog slavlja, koje je svojim pjevanjem animirao dio
zbora oštarske župe, svima je za doprinos ovome susretu zahvalio župnik Luketić te mons. Šporčiću darovao
zbornik radova o štovanju Blažene Djevice Marije u
Oštarijama.
Poslije svete mise vrijedne su domaćice sudionike
slavlja odmah u crkvenom dvorištu ponudile izvrsnim
kolačima, a za sve ministrante je priređen domjenak u
dvorani oštarskog DVD-a, nakon čega je slijedio rekreacijski dio. Većina je sudjelovala na nogometnom turniru, a dio ministranata pohodio je stari grad Modruš. Po
povratku s Modruša i po završetku nogometnog turnira na kojem je sudjelovalo 12 ekipa svi su zajedno s velikom
radošću i puni prekrasnih dojmova raspjevano krenuli svojim kućama, zahvalni domaćinima na izvrsnoj organizaciji susreta. Svi su također odlučili da će sudjelovati i na sljedećem susretu – ma gdje bio!
24
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Svećenički dan triju biskupija na
Udbini i Plitvicama
Tradicionalnom druženju svećenika Riječke nadbiskupije i
Gospićko-senjske biskupije, koje se održava 22. lipnja, ove su se
godine pridružili i svećenici Zadarske nadbiskupije. Organiziranje ovogodišnjega svećeničkog dana pripalo je Gospiću, pa je susret započeo okupljanjem u pastoralnom centru na Udbini odnosno molitvom Trećeg časa u Crkvi hrvatskih mučenika. Stotinjak
nazočnih svećenika, među kojima su bili nadbiskup riječki mons.
Ivan Devčić i nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, te mons.
Milan Simčić, dugogodišnji djelatnik na odgovornim poslovima
u Rimskoj kuriji, na početku je pozdravio domaći biskup mons.
Mile Bogović. Među ostalim je, kao povjesničar, podsjetio i na
neke važne događaje iz hrvatske prošlosti vezane uz današnji dan
ili udbinsko-krbavski kraj. Naime, 22. lipnja 1593. kod Siska se
odvila bitka oko sisačke renesansne utvrde, danas poznate pod nazivom Stari grad, što ga je, na ušću Kupe u Savu,
1544. počeo graditi Zagrebački kaptol u svrhu obrane Hrvatskoga Kraljevstva. Bitka kod Siska bila je prekretnica
koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je po
prvi puta, nakon Krbavske bitke, uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici. Iznijevši osnovne povijesne
podatke o poznatoj Krbavskoj bitki (9. rujna 1493. godine), biskup je spomenuo i zanimljivu podudarnost da je
važna operacija Medački džep otpočela točno pet stotina godina poslije odnosno 9. rujna 1993. godine.
Potom je generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić predstavio program Svećeničkog dana te nazočne upoznao s prijedlogom proslave Godine vjere u Gospićko-senjskoj biskupiji. Nakon toga
su prijedloge proslave Godine vjere u Riječkoj i Zadarskoj nadbiskupiji iznijeli mr. vlč. Mario Gerić, ravnatelj
Metropolitanskog pastoralnog instituta u Rijeci, te vlč. Ivan Rončević, tajnik Prezbiterskog vijeća u Zadru. Sva tri
prijedloga obuhvaćaju sadržaje što ih je ponudila Nota s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, koju je uz apostolsko pismo «Porta fidei» pape Benedikta, izdala Kongregacija za nauk vjere. Predstavljači tih programa, svaki
za svoju biskupiju, istaknuli su neke posebne događaje na biskupijskoj, dekanatskoj i župnoj razini, pri čemu je
naglasak stavljen na svećeničke rekolekcije, kateheze za razne kategorije vjernika, redovite mjesečne tribine,
pučke misije, hodočašća, razne stručne skupove i slično, s ciljem boljeg upoznavanja vjernika s dokumentima
Drugoga vatikanskog sabora i Katekizma Katoličke Crkve, a sve s temeljnim ciljem što zauzetijeg ispovijedanja,
slavljenja i življenja vjere. Zapažen je također jednostavan i važan prijedlog Gospićko-senjske biskupije da se
obnovi i oživi svakodnevna Ispovijest vjere Hrvata katolika, koja je proglašena kao Ninski zavjet još 1979. godine
na velikom euharistijskom slavlju u Ninu.
Otvarajući diskusiju, mons. Devčić je istaknuo potrebu temeljitih duhovnih vježbi za svećenike, u kojima
će najprije oni produbiti vlastitu vjeru kako bi u toj istoj važnoj zadaći mogli vjernicima pomoći u Godini vjere.
Naglasio je također nužnost osmišljavanja određenih programa za obiteljski pastoral u Godini vjere.
Biskup Mile Bogović posvijestio je važnost svakodnevnog moljenja Anđeoskog pozdravljenja i učenja
vjernika da se redovito i javno prekriže kad god čuju
zvonjenje Angelusa. U razgovoru nakon toga među
ostalim je istaknuto kako je, uza sve potrebne i važne
teološke i racionalne napore, obnova vjere u povijesti Crkve redovito dolazila, odnosno bila poticana od
ljudi sveta života i karizmatika u suradnji s institucionalnom Crkvom.
U nastavku programa mons. Bogović svećenike
je upoznao s osnovnom idejom projekta Crkve hrvatskih mučenika te ih poveo u razgledavanje muzeja
Crkve hrvatskih mučenika i posjet ostatcima drevne krbavske katedrale na Udbini. Nakon toga svećenici su
posjetili pastoralni centar na Plitvicama, gdje su imali zajednički objed i razgledavanje Centra, a potom su imali
mogućnost obilaska Nacionalnog parka Plitvička jezera. 25
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Svećeničko ređenje Ivice Tolle u Gospiću
U subotu 30. lipnja gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je u gospićkoj katedrali Navještenja
Blažene Djevice Marije obrede svećeničkog ređenja đakona Ivice Tolle. Koncelebriralo je preko dvadeset svećenika među kojima generalni vikar biskupije mons. Tomislav Šporčić, rektor katedrale i gospićki župnik mons.
Mile Čančar kao i župnik župe sv. Antuna Padovanskog iz Otoka kod Vinkovaca, rodne župe ređenika, vlč. Antun
Knežević. Uz bogoslove Gospićko-senjske i Zadarske nadbiskupije i hodočasnike iz Otoka, gospićku katedralu
su ispunili i profesori zagrebačke 4. gimnazije na čelu s ravnateljem,
škole u kojoj je ređenik Ivica Tolla 12 godina predavao vjeronauk. Svečanosti je doprinio katedrali zbor pod vodstvom sestre Velimire Marinović i uz orguljašku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića.
Biskup Bogović poručio je ređeniku Tolli da se oboje nalaze pred
oltarom koji predstavlja Isusa, odnosno smrt i uskrsnuće. Krist je stijena koja za svakog tko joj priđe i na njoj gradi, dariva vječnost. I tebe
zove Crkva, biskupija i njen prezbiterij da gradiš na toj čvrstoj stijeni,
a ne na pijesku što simbolizira laž, novac i nasilje. Laž da su Kristovo
tijelo odnijeli apostoli, novcem je plaćeno za širenje te laži, a zbog
nasilja većina prvih
učenika završili su
život kao mučenici Kroz povijest se rušila svaka kuća na pijesku komunizma, fašizma, nacionalsocijalizma. I mi možemo
opstati samo na čvrstoj stijeni Isusa Krista, Božjeg Sina. Ivica
je to u obitelji i župi Otok rano otkrio, a nakon više godina
djelovanja kao vjeroučitelj imao je hrabrosti odazvati se pozivu
za svećenika. Došao si s istoka u središte Hrvatske. Neka tvoj
naum bude hraniti se Božjom riječi i voditi one koji ti budu
povjereni u svjetlu evanđelja. Pozdravne riječi mladomisniku
Ivici uputili su djelatnici osnovne škole dr. Franje Tuđmana iz
Ličkog Osika gdje je radio posljednju godinu dana kao vjeroučitelj, a na kraju se svima zahvalio i sam ređenik Ivica.
SUMRAK
PROLI SE SUMRAK ČAROBNO, NJEŽNO
NA OBZORJU SLABAŠNA SVJETLOST BIVA,
ZAMIRISA LIPA PRKOSEĆI STASOM
I GNJEZDO U KROŠNJAMA SKRIVA
POZNATA PJESMA PROŠETA ZRAKOM
CVRČAK JE DAROVA TRAVI
KRIJESNICA SVIJETLI U IVANJSKOJ NOĆI
I PLESOM SUMRAK POZDRAVI
TAJANSTVENO NEBO SVJETLOŠĆU ZRAČI
JEDNOM SE SAMO TIM PUTEM TREBA POĆI
SKRIVENA TAJNA IZA NEBESKIH VRATA
BLAGOSLOV SIPA U LJETNOJ NOĆI
Marija
26
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župe Sv. Križa Ogulin
Vijesti pripremio Zvonko Ranogajec i suradnici
Otvorene manifestacije Adventa u Ogulinu
Na Trgu hrvatskih rodoljuba svečano je na treću nedjelju došašća otvorena tradicionalna manifestacija Advent u
Ogulinu. U zadnja dva tjedna došašća grad Ogulin i župa sv.
Križa bili su prostor brojnih koncerata, izložbi i kazališnih
priredbi s adventsko-božićnim sadržajima od kojih je većina humanitarnog karaktera. Uz nastup Vokalnog ansambla
KUD-a Klek svečano je adventsku ukrasnu rasvjetu upalio
ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić. Zatim je Ogulinski župnik Tomislav Rogić blagoslovio jaslice postavljene
na samom trgu. Ujedno je otvoren i adventski sajam na trgu
kod golubice na kome štandove imaju ogulinske škole i
udruge koje nude prodaju ukrasnog božićnog pribora i različitih proizvoda. Kao kruna programa otvaranja Adventa u Ogulinu bio je koncert Najboljih hrvatskih tamburaša
- Zlatnih dukata. Organizator događanja Advent u Ogulinu je Pučko otvoreno učilište.
Betlehemsko svjetlo stiglo u Ogulin
U nedjelju 11. prosinca članovi Izviđačkog odreda Frankopan iz
Ogulina donijeli su Betlehemsko svjetlo iz zagrebačke katedrale, iste
večeri nakon što je svjetlo iz Betlehema doneseno u Beč, pa u Zagreb.
Izviđači su na čelu sa starješinom Josicom Badanjkom donijeli svoje
lampaše sa svjetlom na večernju misu u župnu crkvu sv. Križa u 18.30
sati koju je predslavio župni vikar vlč. Dino Rupčić. Na kraju mise
brojni su vjernici prenijeli svjetlo koje simbolizira svjetlo svijeta,
odnosno rođenje Isusa Krista, u svoje domove uz adventsko ozračje
iščekivanja mira za se ljude dobre volje.
Polnoćka
Misu polnoćku u župi sv. Križa u Ogulinu predslavio je ogulinski župnik i dekan mons. Tomislav Rogić
u koncelebraciji župnog vikara Dine Rupčića. Govoreći
o otajstvu Božića, mons. Rogić istaknuo je da povijest
spasenja nalazi u Isusu svoj vrhunac. Kod njega smo postigli maksimum i u susretu s Kristom otkrivamo svoj život u posve novom svjetlu. Pred otajstvom Božića nalazi
se sva povijest čovječanstva. Danas se barata terminima
kriza, recesija, drmaju se temelji ujedinjene Europe, u
Hrvatskoj se promijenila vlast. U ljude se uvlače strahovi, oskudice, u medijima dominiraju vijesti o delikvenciji, razbojstvima, ljudi su opsjednuti opijatima, alkoholom, kladionicama. Ipak, plemenito u čovjeku uvijek će
nalaziti put, a radost Božića će biti vijest i novost i za
nova razdoblja. Zastanimo nad misterijem utjelovljenja
sina Božjega i stvarajmo civilizaciju ljubavi, istaknuo je propovjednik, te se zapitao koliko smo proniknuli u taj
misterij. Zaključio je da smo u Isusu dobili od Boga put, istinu i život. Nadahnuti tom radosnom vijesti postanimo
dostojni glasnogovornici Božje ljubavi za čovjeka. Prije male polnoćke u 20 sati održano je skazanje koje su s
djecom nižih razreda osnovnih škola pripremile vjeroučiteljice Ivona Rendulić i Danica Blašković, a prije glavne
27
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
polnoćke mladi su pod vodstvom vjeroučiteljice Ana Stipetić izveli kratki igrokaz o suvremenom gledanju na Božić. Malu polnoćku pratio je mali župni zbor pod vodstvom s. Pankracije, a na glavnoj veliki župni zbor. Nakon
polnoćke održano je božićno koledavanje ispred crkve uz nastup članova KUD-a Klek.
Biskup Bogović na Stjepanje u Ogulinu
Svečanu večernju misu na blagdan sv. Stjepana prvomučenika
tradicionalno je u Ogulinu u župi sv. Križa predslavio Gospićkosenjski biskup Mile Bogović. Suslavio je župnik Tomislav Rogić i
više svećenika Ogulinskog dekanata. Župnik župe bl. A. Stepinca
i gvardijan samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina fra Marijan Jelušić, fra Vice Blekić, župnik Josipdola Petar Šporčić, župnik Sinca Stanko Smiljanić i ogulinski župni vikar Dino Rupčić.
Čovjek pripada Bogu baš kao što i Bog pripada čovjeku od
vremena kada je svog Sina poslao među ljude. To je temeljno poslanje bez kojega se u svijetu sve urušava, počevši od Rimskog
carstva iz vremena Isusova rođenja, pa do najnovijeg vremena i
komunizma, dok Isusova zajednica i dalje raste neprekinuto 2011
godina. Sve zajednice koje su nastale na sili i nepravdi nestale su.
Stjepanova zajednica bila je prožeta zajedništvom po zakonu ljubavi. On nam je i danas inspiracija, ako imamo
viška dijelimo ga s drugima. Čim ne pripadamo jedni drugima dolazi do propasti i urušavanja sustava. Biti slobodan od drugoga, sebično se postaviti kao samoživac, egoista velika je zamka, a izvor prave radosti i zadovoljstva
je pripadati narodu, Crkvi, župi, obitelji ili školi. Biti navezan na druge ljude spasonosno je, zaključio je biskup
Bogović.
Svečanost liturgiji dao je veliki župni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju s. Pankracije Žižić.
Božićni koncert
U župnoj crkvi sv. Križa u Ogulinu održan je u utorak 27. prosinca božićni koncert Hrvatskoga pjevačkog društva Klek iz Ogulina. Splet domaćih i stranih božićnih pjesama izveden je pod ravnanjem i uz glasovirsku pratnju Lidije Stipetić. Taj zbor ima iza sebe
već 117 godina umjetničkog rada i djelovanja kao rasadnik zborskog pjevanja u gradu podno Kleka. I ove godine svojim radosnim
izvedbama Božičinih pjesama razgalili su dušu nazočne publike.
Misa zahvalnica
Misu zahvalnicu za proteklu građansku godinu služio je u prepunoj župnoj crkvi sv. Križa župnik Tomislav Rogić u suslavlju
župnog vikara vlč. Dine Rupčića. Glazbom je misu animirao veliki župni zbor pod vodstvom i uz orguljašku pratnju sestre Pankracije Žižić. Na misi je blagoslovljena voda za blagoslov obitelji, a
na kraju je održano euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Večeras želimo Bogu reći hvala za sve darove u protekloj godini. Bilo je i žalosnih trenutaka. Prilika je to da se zapitamo što
nas je najviše razveselilo, a što najviše ražalostilo. Mene osobno
posebno je usrećilo veličanstveno bdijenje mladih s papom Benediktom XVI. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, istaknuo je mons. Rogić te poručio neka nova godina bude prilika
da prepoznamo pozitivno kod ljudi i da budemo umnožitelji radosti. Blagoslivljajući vodu za skori blagoslov
obitelji župnik je istaknuo da je ona znak novog vremena u kome ćemo biti svjesniji svog kršćanskog dostojanstva. Nakon mise uslijedilo je polusatno klanjanje pred Presvetim, nakon čega je župnik iznio statistiku župe za
proteklu godinu.
28
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Marija Bogorodica i obnova bračnih zavjeta
Večernjom svetom misom u župi sv. Križa na Novu Godinu, slavili smo blagdan Marije Bogorodice i blagdan Sv.
Obitelji. Misu je predslavio župnik Rogić, a brojni bračni
parovi sudjelovali su u svetoj misi. Liturgijsko pjevanje je
animirao zbor mladih župe Glas ljubavi pod vodstvom i uz
orguljsku pratnju Karle Tripalo.
Blagdan Marije Bogorodice dostojni je početak Nove
godine jer po njenom novorođenčetu Bog stvara novi svijet.
Da li i za nas taj dan znači istinsku novost i čime nas ispunjava stvarnost novog vremena, zapitao se propovjednik, te
istaknuo da Crkva prvog dana nove godine prepoznaje potrebu poruke mira u svijetu, u duši svakog pojedinca i naroda. Iako nova godina donosi nadu, ona kod mnogih brzo
splasne te dopuštamo da nas nosi kovitlac negativne redovitosti. Neka svaku negativnost nadvlada pomoć i zagovor Marije Bogorodice kao izvor trajne nade, a molitve neka ne posustaju, poručio je propovjednik. Obiteljima je
poručio da su po uzoru na Svetu Obitelj pozvani živjeti za djecu, odnosno jedni za druge. Odbacimo sebičnost i
komotnost a prihvatimo Božji plan spasenja, zaključio je župnik. Zatim su brojni bračni parovi svečano obnovili
svoje bračne zavjete. Koncert gospel glazbe na Bogojavljanje
Blagdan Bogojavljenja svečano je proslavljen u župi
sv. Križa u Ogulinu misom koju je predslavio župnik Rogić. Glazbom je misu animirao zbor mladih Glas ljubavi pod
vodstvom Karle Tripalo. Nakon mise održan je koncert VIS
Messengersa koji su u znanoj maniri interpretirali niz duhovnih skladbi a posebno su promovirali svoj novi CD izdan
pred mjesec dana. U vokalnom umijeću Messengersa uživalo je preko stotinu ljubitelja duhovne glazbe. Bogojavljenje je blagdan u kome se očituje potreba traganja čovjeka za svjetlom svog života baš kao što su i magi
s istoka ukazali na vjekovnu čovjekovu težnju za Bogom i
smislom. Potrebni su nam dublji odgovori razloga za svoj
život koje nam nudi otajstvo blagdana Bogojavljenja. Pred
Isusa možemo doći kao priprosti pastiri, mudraci s istoka ili kao Herod. Sveta tri kralj svojim su darovima malom
Isusu ispovjedili tri najveće istine o njemu kao kralju, Bogu i čovjeku. Oni pokazuju poniznost i mudrost iščitavanja znakova neba. Otkrijmo u dnu svoje duše žižak svjetla kojeg je Gospod zapalio. Raspalimo ga da nas Isus
izvede iz mraka, poručio je propovjednik.
Božićni koncert na nedjelju
Krštenja Gospodinova
U nedjelju 8. siječnja održan je u župnoj crkvi sv. Križa
nakon večernje mise u 19 sati Božićni koncert Vokalnog ansambla Klek iz Ogulina i Vokalne skupine Cantate domino
iz Kočevja. Time je službeno završen ovogodišnji Advent u
Ogulinu koji je započeo 11. prosinca prošle godine.
Koncertom pod nazivom «Djetešce nam se rodilo» ogulinski vokalni umjetnici pod ravnanjem maestra Joška Ćalete izveli su niz božićnih skladbi iz bogate baštine hrvatskog
naroda iz raznih hrvatskih krajeva. Gosti iz slovenskog Kočevja, vokalna skupna Cantate Domine ovim su koncertom
29
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
uzvratili ogulinskim domaćinima za njihov prošlogodišnji nastup u Kočevju, a ogulinsku publiku su oduševili
izvedbom slovenskih božićnih pjesama. Ovi slovenski pjevači djeluju već 22 godine i posebno njeguju tradiciju
njemačke glazbene baštine koju su naslijedili od Nijemaca koji su živjeli u Kočevju pred 600 godina, sve do vremena nakon 2. svjetskog rata.
Proslavljen Dan života
U nedjelju 5. veljače svečano je u Ogulinu večernjim
misnim slavljem u 18 sati proslavljen Dan života. Misu je
predslavio župnik bolnice Rebro u Zagrebu vlč. Zdenko Perija. Liturgijskim pjevanjem misu je animirao zbor mladih
Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo. Darovi vjernika
u milostinji na toj misi išli su u korist udruge Oda prijateljstvu koja niz godina pomaže obitelji s bolesnom djecom iz
Ogulina i okolice.
Propovjednik vlč. Perija je poručio nazočnim vjernicima da je Bog ljubav i da mu otvorimo svoje srce. Svi oni
koji imaju iskustvo bolesti, neka to ne smatraju žalošću i
teretom, već je to veliki kredit kod Boga. I bolest može postati izvor milosti ako ju prihvatimo s pouzdanjem u
Božju pomoć. Život treba poticati, promicati i priznati od trenutka rođenja pa sve do ovozemaljske smrti, zaključio je propovjednik. Misno slavlje i druženje poslije mise uljepšali su svojim pjevanjem zbor mladih Gospin Plašt
iz Oštarija.
Prva korizmena nedjelja
Misno slavlje prve korizmene nedjelje 26. veljače, središnju jutarnju
misu u 10.30 sati predvodio je fra Ante Bekavac iz Hercegovačke franjevačke
provincije. Svečanosti liturgije doprinio je pjevanjem veliki župni zbor pod
vodstvom s. Pankracije i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Korizma
je put čišćenja i pobjeda nad samim sobom za novi identitet na putu k Bogu,
istaknuo je fra Ante te poručio da ne upadnemo u religijsku svakodnevnicu.
Ne živimo samo o kruhu već o riječi Božjoj. Nužna nam je vjera kojoj ništa
nije nemoguće i koja nas uzdiže da ne postanemo žrtve vlastitih iluzija, laži
i skepticizma. Odustanimo od loših navika i nađimo svježinu vjere. Korizma
nije kupovanje lažnog mira i naših unutarnjih fantazija, već je to vrijeme izgrađivanja slobode od grijeha i svake druge zarobljenosti koja nas čini manje
čovjekom i djetetom Božjim, zaključio je fra Ante Bekavac.
Biskupijski susret sakristana
U župi sv. Križa održan je, u subotu, 10. ožujka,
susret sakristana i mežnjara Gospićko-senjske biskupije. Okupilo se 25 sakristana i mežnara iz više župa
Ogulinskog, Otočkog i Slunjskog dekanata sa svojim svećenicima. Nakon pozdrava domaćina, župnika Tomislava Rogića i molitve Trećeg časa osvrt na
dosadašnje susrete sakristana dao je generalni vikar
biskupije mons. Tomislav Šporčić.
Prvi susret sakristana i mežnara održan je u
Otočcu 2008. godine, a o službi sakristana govorio
je mons. Tomislav Šporčić. Naredne godine susret je
održan u Senju, domaćin Senjski župnik i dekan preč.
Mile Čančar je govorio o kršćanskom odnosu prema
prostoru i vremenu, dok je mons. Šporčić govorio o
30
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
poslovima mežnara u svetom trodnevlju. Slijedeće godine susret nije održan zbog biskupijskog hodočašća u Rim
a prošle godine susret je održan u Otočcu. Dr. Milan Šimunović je govorio o službi mežnara nekada i danas.
Mons. Šporčić je zatim održao razmatranje na temu korizme citirajući misli pomoćnog biskupa zagrebačkog
mons. Ivana Šaška i Papinu misao s audijencije na Pepelnicu. Korizma je četrdesetodnevlje do Velikog tjedna i
središta spasenja, vrijeme je to pripreme za duhovnu obnovu i vrijeme metanoje ili obraćenja. Pri tome broj 40
ima simbolički značaj preobražaja kao mnogo puta u Starom i Novom zavjetu.
Mons. Rogić održao je razmatranje na temu «Posluživati u okruženju svetog». Na primjeru triju odlomaka iz
Svetog pisma predavač je progovorio o našem osobnom susretu s Bogom. Riječ je o Mojsijevom susretu s Bogom
kod gorućeg grma, susretu proroka Izaije s Bogom te događaju na brdu preobraženja. Predavač je poručio da
sakristan ne smije zaboraviti pet važnih stvari da se u svom odgovornom poslu nalazi u svetištu, da služi Bogu,
da ima svoje poslanje, da je primjer drugima i da obavlja dostojanstveno svoje služenje. Susret je nakon rasprave
završio kraćim euharistijskim klanjanjem s razmatranjem muke Isusove.
Korizmena tribina o boli i patnji u Novom Zavjetu
U utorak 20. ožujka održana je u župnoj dvorani korizmena tribina dr. Jerolima Lenkića na temu «Bol i patnja u
Novom zavjetu». Predavača, inače profesora moralne teologije Sveučilišta u Zadru predstavio je domaćin tribine,
župnik Tomislav Rogić, nakon čega je dr. Lenkić raspravu
o kršćanskom smislu patnje postavio u 3 cjeline, teološkom
promatranju, patnji kao putu do vjere i Isusovom odgovoru
na bol i patnju.
Pitanje zašto čovjek pati i osjeća bol prisutna je neovisno da li ju prihvaćamo ili odbijamo a u sekularnom društvu
patnja gubi svoj teološki smisao. Cilj medicine je ublažiti
bol, dok za kršćanina ona ima i duhovnu dimenziju. Njome
se suobličujemo s patnjom Isusa Krista i prihvaćanjem patnje životu dajemo duhovnu nadgradnju. Bolest i patnja
po kršćanskom poimanju nalaze se u pashalnom otajstvu Isusa Krista i s njom se solidariziramo s Isusom Kristom.
Kroz patnju pročišćavamo se od slabosti i svojih grijeha i njome dolazimo do blaženstva. Nakon patnje dolazi
preobrazba isto kao i nakon oblaka sunce. Dr. Lenkić je na kraju predstavio i svoju novu knjigu progovorivši o
eutanaziji u moralno-teološkom smislu.
Cvjetnica
Blagdan Cvjetnice svečano je 1. travnja proslavljen u
Ogulinu jutarnjim misnim slavljima kojima su prethodili
blagoslovi maslinovih grančica u dvorištu Frankopanskog
kaštela. Masline je blagoslovio ogulinski župnik Rogić, nakon čega su se brojni vjernici u svečanom ophodu kroz Park
kralja Tomislava uputili u župnu crkvu. Misu je predslavio
župnik u koncelebraciji župnog vikara Dine Rupčića. U propovijedi je mons. Rogić poručio da smo pozvani dati životu
smisao ako pogled češće usmjerimo ka križu i veličini Isusove ljubavi. Gledati Isusa na križu ne znači imati lakši put već
životu dati dublji smisao. Teško je prenijeti što sve Kristov
križ svjedoči i kolika je u stvari u njemu punina Božje objave. Ako prihvatimo Božju volju molitvom «neka bude
tvoja volja» doći će i do ostvarenja Božjeg plana s nama. U križu Bog je kroz žrtvu drugo ime za ljubav. Misu
je liturgijskim pjevanjem i pjevanjem Muke pratio veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije i uz orguljsku
pratnju Slavka Barčića.
Na nedjelju Muke Gospodnje je održana pobožnost križnog puta na brdu Drenovac koju je predvodio župnik
Tomislav Rogić. Ovo je bila 14. godina za redom, od 1999. godine od kada je ovaj križni put koji prolazi šumom
i uzdiže se do 551. metra ponad Ogulina postavio župljanin Ivica Lovnički. Križni put održavaju članovi Dobrotvornog podupirajućeg društva Sv. Antun iz mjesnog odbora Žegar-Podvrh i članovi Lovačkog društva Klek,
sekcija 4.
31
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Uz župnika, u molitvi i čitanju aktivno su se uključili članova Dobrotvornog podupirajućeg društva sv. Antun
iz Žegar-Podvrha i članova župnog pastoralnog vijeća članova. U pobožnosti koja je služena na spomen muke
Isusove sudjelovalo je oko stotinu vjernika svih životnih dobi, a u čitanju su posebno aktivne bile župne suradnice,
ponajviše čitači u liturgiji. Križni put na ogulinskoj Kalvariji redovito okuplja brojne vjernike. Zahtjevanost staze
po kojoj se hoda pomaže vjerniku proniknuti dublje u otajstvo Isusove muke. Čitan je Križni put kojeg je sastavio
fra Vice Blekić.
Uskrsni ponedjeljak
Večernjom misom na Uskrsni ponedjeljak biskup Bogović je završio obilazak dekanatskih središta u biskupiji tijekom vazmenog vremena. Misu je predslavio u župnoj crkvi
sv. Križa u 18.30 sati. Suslavili su župnik Tomislav Rogić,
župni vikar Dino Rupčić, bivši kapelani vlč. Petar Šporčić
i Stanko Smiljanić, te fra Vice Blekić. Liturgijsko pjevanje
predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Pankracije
i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Misi su nazočili
gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić sa zamjenicima, kao
i čelnici brojnih gradskih ustanova.
Biskup je temeljeći propovijed na evanđelju dana, obraćanje uskrslog Krista učenicima opisao današnjim rječnikom kao njegovu konferenciju za tisak u kojoj je učenicima
poručio da nema razloga za strah, da je njemu dana sva vlast
na nebu i na zemlji te da nije revidirao svoje stavove koje apostoli trebaju dalje naviještati. U isto vrijeme održana
je i druga konferencija za tisak, Židova, farizeja koji su lažno htjeli Isusovo uskrsnuće umanjiti lažju da su mu tijelo ukrali učenici. Novcem i politikom htjeli su iskriviti istinu. Ova dva stava prenosila su se kroz cijelu povijest,
a istina je često ovisila o koristi. Moćnici i danas proizvode svoje istine, a sud svijeta nije uvijek dobar, za to je
kod nas ponajbolji primjer blaženi Alojzije Stepinac.
Mi kršćani istinu prepoznajemo u Isusu i ne povlađujemo krivim naukama. Tražimo načine ne samo da ne
osuđujemo pravednike, već i da spasimo grešnike. U borbi dviju istina, kako osuditi i poniziti te kako spasiti i pomoći, priključimo se ovom drugom putu čime ćemo biti pravi nasljedovatelji Krista na njegovom pobjedničkom
putu u radost neba.
Ogulinski župnik Tomislav Rogić tradicionalno
je na Uskrsni ponedjeljak održao Uskrsno primanje
za predstavnike javnog, kulturnog i gospodarskog života grada Ogulina na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i zamjenicima. Primanje je
uzveličao i stalni gost, gospićko-senjski biskup mons.
Mile Bogović kao i nekolicina svećenika ogulinskog
dekanata, članovi župnog zbora i župnog pastoralnog
vijeća.
Župnik je pozdravio uzvanike uz prigodni agape u
pastoralnoj dvorani, nakon čega je posebno pohvalio
brojne suradnike koji su tijekom godine a posebno za
vazmernog vremena bili najbliži i značajni suradnici
župniku. I ove godine je neke od njih nagradio prigodnim darovima, na čemu im je čestitao i sam biskup Bogović.
Ove godine nagrađena su 4 člana župnog pastoralnog vijeća i časna sestra Miranda. Župnik je nagradio Josipa
Cindrića Grgu za višedesetljetni rad i pomoć oko održavanja i obnove crkve sv. Petra u istoimenom naselju. Isto
tako je nagradio Milana Prpića za dugu suradnju i pomoć u brojnim pastoralnim zadacima, a ponajviše oko proslave Rokove u naselju Lomost. Nagrađen je i Zdravko Paušić, koji je član župnog ekonomskog vijeća, za pomoć
pri obnovi i nadzoru gradnje crkve Sv. Jakova. Nagrađena je Mira Brozović za višegodišnju aktivnost oko čišćenja
i ukrašavanja župne crkve. Župnik je s biskupom Bogovićem nagradio i sestru Mirandu Tomić, župnu kuharicu
koja već 10 godina skromno, vedro i odgovorno vrši svoje dužnosti u župi Sv. Križa u Ogulinu.
32
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Slavlje Krizme uoči blagdana Duhova
Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u subotu, 26.
svibnja, pred blagdan Duhova predslavio misu u ogulinskoj župi sv.
Križa u suslavlju župnika i svećenika ogulinskog dekanata. Biskup
je tom prilikom podijelio sakrament svete potvrde za 79 krizmanika.
Na početku misnog slavlja biskupa su pozdravila trojica krizmanika
i u ime roditelja, kumova i osnovnih škola, majka krizmanice Slavica Tripalo.
U svojoj blagdanskoj poruci na rođendan Crkve biskup Bogović
je istaknuo: «Kao što su apostoli dobili snagu Duha svetoga te krenuli u svijet širiti riječ Božju, tako se i od nas danas traži svojevrsna
neustrašivost a posebno od krizmanika koji dobivaju snagu od Boga
za širenje dobrote i ljubavi. Od Boga primate darove da biste postali
dar jedni za druge. Oče sveti daj snagu onima koji su povjerovali da
se ne boje nikakvih poteškoća. Neka budu uvijek povezani s Tobom i svjedoče tvoju ljubav.» poručio je biskup
Bogović na kraju svoje propovijedi. Misi je prethodila svečana procesija krizmanika u svečanim odorama sa svojim kumovima, a misno slavlje je uveličao župni zbor mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo. Nakon
mise, lijepo vrijeme omogućilo je da se napravi zajednička fotografija svih krizmanika pred crkvom.
Tijelovo
Svetkovina Tijelova, uz sudjelovanje brojnih vjernika
svečano je u Ogulinu proslavljena misnim slavljem i procesijom. Koncelebriranu misu je predslavio župnik Rogić,
uz kojeg su bili fra Marijan Jelušić župnik druge ogulinske
župe, fra Vice Blekić i župni vikar Dino Rupčić. Misno slavlje je glazbom uzveličao veliki župni zbor pod ravnanjem s.
Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića.
Postaje - oltare za tijelovsku procesiju i ove su godine postavili djelatnici i učenici ogulinskih osnovnih i srednjih škola
te Učeničkog doma. Djeca iz Dječjeg vrtića «Bistrac» sudjelovala su u procesiji odjevena u narodne nošnje, a
ovogodišnji prvopričesnici u bijelim prvopričesničkim haljinama.
Ovaj je blagdan prilika da se osvrnemo, zastanemo i razmislimo o euharistiji kojoj trebamo pristupiti čista srce
i duše. Krist nam se daruje u kruhu s neba koji znači dar vječnog života, daruje nam se u znaku vina koje postaje
njegova prolivena krv, a označava žrtvu ljubavi, poziv na neraskidivo zajedništvo i trajnu istinsku radost, rekao je
propovjednik. Nakon mise održana je veličanstvena procesija središtem grada uz nazočnost većine laičkih udruga
Ogulina, uz molitve i blagoslov gradu Ogulinu i njegovim vjernicima.
33
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Mise zahvalnice za kraj školske godine
U župnoj crkvi Sv. Križa slavljena je 12. lipnja misa zahvalnica za završetak školske godine
na kojoj se okupilo oko 500 učenika viših razreda
obje ogulinske osnovne škole. Misu je predslavio
ogulinski župnik Tomislav Rogić u suslavlju župnog vikara Dina Rupčića, dok je liturgijsko pjevanje predvodio dječji župni zbor pod vodstvom
s. Pankracije Žižić.
Propovjednik je, pozdravljajući brojne učenike, njihove nastavnike i ravnatelje istaknuo
krepost zahvalnosti i ustrajnosti. Molimo se
Bogu kad nam nešto treba. Isus za nas nije nikad na praznicima, uvijek nas čeka i želi biti naš
trajni životni suputnik. Shvaćamo li koliko smo
Isusu dragocjeni i koliko nam je dragocjeno prijateljstvo s njime. Čuvajmo dragocjenosti, prijateljstvo s najbližima ali i s Isusom Kristom kroz
čitavo ljeto i kroz cijeli život, poručio je župnik. Poslijepodne u 16 sati slavljena je misa zahvalnica za niže razrede
obje osnovne škole.
Dva dana kasnije, u četvrtak 14. lipnja u 8 sati ujutro, slavljena je misa zahvalnica za srednjoškolce koju je
predvodio župni vikar vlč. Dino Rupčić. Na početku su predstavnici Gimnazije Bernardina Frankopana, Obrtničke
i tehničke škole i Učeničkog doma uručili dar za župu i cvijeće. Pozivajući se na biblijska čitanja vlč. Dino je istaknu kako trebamo prepoznati darove Božje kroz učenje, druženje, rast u milosti i mudrosti. I ova je školska godina
poslužila tome. Bili ste okruženi brigom, pažnjom i ljubavlju svojih roditelja i profesora. Neka vas to podsjeća
na četvrtu Božju zapovijed. A preko ljeta nemojte zaboraviti treću Božju zapovijed – svetkovati Dan Gospodnji.
Po svetom i odvojenom vremenu za Boga, po nedjeljnoj svetoj misi, Bog ostaje trajno prisutan u našem životu.
Na kraju mise su mladi izveli skazanje pod naslovom Borba života što je vidljivo dirnulo sve nazočne. Zahvalnu misu pjevanjem je uzveličao zbor mladih Glas ljubavi. Potom je u župnoj dvorani bilo kratko druženje za sve
djelatnike srednjih škola i Učeničkog doma.
Proslava sv. Antuna u Hreljinu
U srijedu 13. lipnja u filijalnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Hreljinu Ogulinskom održana
je u proslava patrona crkve koju je predslavio dr.
Tomislav Markić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Na svečanoj misi pred mnoštvom domaćih
vjernika kao i hodočasnika iz Ogulina i susjednih
župa koncelebrirao je župnik Tomislav Rogić i
župni vikar vlč. Dino Rupčić. Svečanost liturgiji
dao je veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije i uz orguljašku pratnju prof. Slavka Barčića.
Uz brojne goste nazočili su misi i predstavnici
Dobrotvornog podupirajućeg društva Sv. Antun iz
Žegar-Podvrha.
Govoreći o svecu svijeta sv. Antunu Padovanskom dr. Markić je povukao paralelu između atletike i vjere. Dok je Isus propovijedajući ljubav u toj disciplini postavio svjetski rekord, sv. Antun Padovanski je
postao regionalni rekorder kao i mnogi drugi sveci u propagiranju ljubavi prema bližnjima. Pri tome je govorio
jezikom Duha svetoga kojim je propagirao poniznost, siromaštvo, strpljivost i poslušnost. To je svjedočio svojim
životom u čemu nam je danas ponajbolji uzor, zaključio je propovjednik.
34
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Proslava Presvetog Srca Isusova i sv. Bernarda od planine
Treću godinu za redom u Ogulinu se na državnoj razini održala središnja proslava sv. Bernarda, zaštitnika
Hrvatske gorske službe spašavanja vrijedne i humane organizacije koja pomaže ljudima u nevolji. Svečanost
hrvatskih gorskih spašavatelja započela je svečanim
ophodom sa zastavama središtem grada od njihovih
prostorija do župne crkve sv. Križa. Misu je za preko
pedeset članova HGSS-a iz većine hrvatskih stanica
predslavio župnik Tomislav Rogić. Misi su nazočili
pročelnik Hrvatske Gorske službe spašavanja Vinko
Prizmić, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske
general Dražen Šćuri, izaslanik ministra obrane pukovnik Perica Turalija, izaslanik ministra unutarnjih
poslova Ivica Porubić, izaslanik ravnatelja, pročelnik
područnog ureda za zaštitu i spašavanje Karlovac
Martin Barić, pročelnik ogulinske stanice HGSS-a
Hrvoje Jerak, karlovački župan Ivan Vučić i gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić sa suradnicima.
Župnik Rogić je istaknuo da slaveći sv. Bernarda
15. lipnja, kao i sv. Vida čije je danas također spomendan, slavimo ljude u čijim životima se ostvarila snaga Božje
milosti u pomaganju ljudima i veličanstvenoj žrtvi za druge. Da ta pomoć bude konkretnija sva milostinja će se
namijeniti za pomoć postradalima u potresu u Italiji, jer treba reći da je talijanski Caritas za vrijeme Domovinskog
rata među prvima pomagao Hrvatskoj, odnosno Caritas Piacenze Ogulinu, pomažući 30 obitelji «kumstvom na
daljinu». K tome slavlje ovih svetaca poklopilo se ove godine s blagdanom Presvetog Srca Isusova. Predvoditelj
je istaknuo da nam je Isus u euharistiji ostavio svoje probodeno srce a danas nas najviše razjedinjuje podvojeno
srce. Bog nas uvijek uči ljubiti, jer je Bog u sebi vječna ljubav, sebedarje, velikodušnost. To je životom pokazao i
sv. Bernard svetac iz 11. stoljeća iz Aoste u Italiji.
Zbog izuzetne pobožnosti kojom
se kao mladi svećenik odlikovao,
biskup ga je imenovao arhiđakonom - svojim prvim pomoćnikom.
Ta dužnost obvezala ga je na stalne
propovijedi unutar cijele regije, te na
brigu za siromašne. Kako se Aosta
nalazi u Alpama, sv. Bernard je znao
dočekivati izmorene putnike koji bi
u grad stizali nakon teškog prijelaza
obližnjeg Monte Giovea. Na Monte
Gioveu je dao sagraditi dva planinarska utočišta, gostinjce za iznemogle
putnike, gorštake i sve one koji se iz
bilo kakvog razloga nađu u planinama. Ta utočišta danas nose njegovo
ime Grande San Bernardo i Piccolo
San Benardo na talijansko-francusko-švicarskoj granici. Njegove moći
danas se čuvaju u katedrali u Novari a njegovo štovanje prošireno je po cijelom svijetu među planinarima čemu
je posebno pridonio papa Pio XI i sam planinar. Bernarda ne častimo zato što je živio u planini, niti što je osvoji
najveće vrhunce Alpa. Častimo ga zato što je svoj život, po Kristovim riječima, osmislio pomažući drugima. Tako
je i sam postao slika Srca Isusova, onaj koji pomaže razumjeti i daje vidjeti koliko Bog ljubi čovjeka.
Nakon mise svi sudionici proslave obišli su, jedinu u Hrvatskoj, alpinističku zbirku, a gledali su i vrlo atraktivnu vježbu ogulinske stanice HGSS-a izvlačenja unesrećenog iz kanjona koja je održana iznad 40 metara duboka
Đulina ponora u središtu grada.
35
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Proslava Petrove
Blagdan Sv. Petar i Pavla vrlo svečano se slavi u župi sv. Križa u Ogulinu u naselju Sv. Petar uz grobljansku
crkvu sv. Petar i Pavla, a u naselju se nalazi i vojarna Sv. Petar. Svečano misno slavlje u 10 sati predslavio je
u nazočnosti pripadnika Hrvatske vojske i mjesnih župljana vikar za pastoral u Vojnom ordinarijatu fra Marko
Medo, a suslavili su i mjesni vojni kapelan fra Marijan Jelušić, vojni kapelani o. Vlado Mandura, o. Mirko Vukoja, vlč. Milenko Maić, fra Vice Blekić, župnik
ogulinski Tomislav Rogić i župni vikar Dino
Rupčić. Svetoj misi nazočili su hrvatski vojnici
iz vojarne Sv. Petar predvođeni zapovjednikom
pukovnikom Pericom Turalijom i više časnika.
Propovjednik je naglasio koliko nam sveti Petar i Pavao i danas svjedoče, potiču nas i
hrabre svojim primjerima vjere. Usprkos svojim ljudskim slabostima i nedostacima Bog je
po njima učinio velika djela. Petra je postavio
za stijenu Crkve i vrata paklena neće je nadvladati, a Pavla je učinio propovjednikom svih
naroda svijeta. Obojica su svoje svjedočanstvo
zapečatili mučeničkom krvlju. Dok je svijeta i
vijeka njihovo svjedočanstvo vjere biti će i nama izvor da ustrajemo
u pouzdanju u Gospodina i dopustimo da Bog i po nama ostvaruje
svoj plan spasenja u današnjem svijetu.
Večernju svetu misu predvodio je vlč. Robert Šreter, svećenik zagrebačke nadbiskupije, direktor Kršćanske sadašnjosti. Propovjednik
je istaknu snagu mučeništva koju su posvjedočili sveti Petar i Pavao.
Aktualizirajući svjedočanstvo vjere apostolskih prvaka naglasio je
koliko Bog računa i sa svakim od nas. Ohrabrio je nazočne vjernike
da usprkos različitim krizama i napadima na Crkvu ustraju u vjeri, jer
je to najveća snaga kojom se pobjeđuju sve nedaće.
Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin II.
Na prvu nedjelu došašća, 27. studenoga 2011. održani su
izbori za nova župna pastoralna i ekonomska vijeća u cijeloj
našoj biskupiji. I ove godine u došašću mise zornice bile su
lijepo posjećene. A četvrtaši iz područne škole iz Kučinića
pripremili su uz pomoć učiteljice Ljubice kratak igrokaz o
sv. Nikoli nakon župne svete mise. Onda je sv. Nikola svojim dolaskom obradovao svu prisutnu djecu kao i naše starije. Par dana prije Božića bila je ispovijed, kako za župljane
svih uzrasta, tako i za naše starije i bolesne u njihovim kućama, kao i za vjernike hrvatske vojske koji djeluju u vojarni
sv. Petar u Ogulinu.
Za malu polnoćku prvopričesnici su pripremili mali igrokaz uz pomoć svoje učiteljice Josipe. Poslije velike
polnoćke zadržali smo se u župnoj dvorani uz pjesmu i prigodno čestitanje. Na Božić je misno slavlje predvodio
fra Vice Blekić. Na sv. Stjepana obojica smo sudjelovali na večernjem misnom slavlju u župi sv. Križa koje je
predvodio naš biskup dr. Mile Bogović i na čestitanju Božića.
U blagoslovu obitelji svih dana je pomagao i fra Vice. Vrijeme nas je poslužilo, a i naši vjernici lijepo su nas
dočekali u svim dijelovima župe. KUD «KLEK» obradovao nas je 3. siječnja 2012. prigodnim božićnim koncertom.
U nedjelju, na župnoj misi 15. siječnja 2012., bilo je u ustoličenje novog župnog pastoralnog vijeća, te župnog
ekonomskog vijeća, koje je izabrano još prošle godine.
36
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Za ovogodišnje Stepinčevo pripremali smo se trodnevnicom koju je vodio fra Vice Blekić. Slavlje našeg nebeskog
zaštitnika Blaženog Alojzija Stepinca slavili smo u nedjelju
12. veljače. Kako je bilo vrlo hladno vrijeme odustali smo
od hodočašća u Krašić 10. veljače na dan nebeskog rođendana blaženog Alojzija. A i u nedjelju je loše vrijeme spriječilo dolazak propovjednika iz Zagreba, te je misno svečano slavlje predvodio fra Vice, uz fra Marijana. Na misama
se osjetilo koliko je ove godine zima pokazala svoje zube.
Nakon slavlja imali smo mali domjenak u župnoj dvorani,
a poslije bratsko druženje u našem samostanu u gradu.
Za početak Korizme, Pepelnicu, dobili smo novi Križni
put dar obitelj Mate Njavre posredstvom naše Gospićkosenjske biskupije. Novi Križni put postavljen je uoči početka Korizme 22. veljače. A na drugu korizmenu nedjelju
bio je blagoslov novog Križnog puta, misu je predvodio fra
Vice, a prisutan je bio dobrotvor gospodin Mato Njavro i
gospodin Nenad Božić slikar, autor križnog puta. Križni put
je upotpunio ljepotu nove crkve.
U nedjelju, 18. ožujka jednim autobusom zajedno sa župljanima župe Zagorje hodočastili smo s ostalim vjernicima
ogulinskog dekanata na Udbinu u Crkvu hrvatskih mučenika. Ondje smo molili Križni put oko nove crkve. Svetu misu
je predvodio naš biskup dr. Mile Bogović koji nam je predstavio smisao ove crkve kao i korizmenog hodočašća
u nju. Mnogi su po prvi puta vidjeli i razgledali ovu crkvu koja simbolizira sva naša stradanja tokom povijesti.
Na Cvjetnicu imali smo procesiju oko crkve te pjevanje Muke po Marku. U vazmenom trodnevlju pomagao je
i sudjelovao fra Vice Blekić. Na veliki četvrtak imali smo
apostole s kojima smo se družili nakon Isusove oproštajne
večere – euharistije, u župnoj dvorani, a u kasnijim satima
sudjelovala je manja grupa apostola i ostalih vjernika na getsemanskoj uri – molitvi kod Isusova groba.
Na veliki petak molili smo prije podne Križni put, a
navečer smo se okupili oko klanjanja Kristovu križu i razmišljanju o njegovoj svetoj muci. Na veliku subotu slavili
smo vazmenim bdijenjem Isusovo Uskrsnuće blagoslovom
novog ognja, te pjevanjem hvalospjeva uskrsnoj svijeći, a na
kraju kao i na jutarnjoj misi na Uskrs bio je blagoslov jela.
Na Uskrs svečanu misu je predvodio fra Vice, uz koncelebraciju fra Marijana, obje mise bile su dobro posjećene.
Na nedjelju Dobrog Pastira, 29. travnja slavili smo prvopričesničko slavlje za 15 naših prvopričesnika. Trodnevnicom smo pripremali zajedno i roditelje i naše prvopričesnike. Na sam dan blistali su svi kao bijele ovčice koje
su uz prigodni recital o Dobrom Pastiru posvjedočili svoju
dječju vjeru oslanjajući se na Njega – Dobrog Pastira.
Grupa mladih iz naše župe sudjelovala je s ostalim mladima iz našeg dekanata na susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku, 5. i 6. svibnja 2012. Opet je naša mladost pokazala da postoji i ona «druga Hrvatska», to jest da naša mladež
zna biti odgovorna i ne srami se svog vjerničkog identiteta.
I ove godine župnik fra Marijan je sudjelovao na vojnom
hodočašću u Lourdesu kao vojni kapelan. Predivno vrijeme
okupilo je veliko mnoštvo vojnika i policajaca iz 32 zemlje
iz cijelog svijeta. Posebno su naši vojnici i policajci davali
37
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
lijepo svjedočanstvo u pružanju podrške za svečano i dostojanstveno ponašanje svih hodočasnika u Lourdesu. Na
povratku posjetili smo Nicu i Padovu. U Padovi smo bili u crkvama dva najpoznatija sveca: sv. Leopolda Bogdana
Mandića gdje smo slavili i svetu misu i svetište sv. Antuna Padovanskog – sveca cijelog svijeta. Hvala Bogu za
sve vrijeme hodočašća sve je lijepo prošlo, Bogu na slavu a nama na ponos.
U subotu, 26. svibnja sudjelovalo je 25 malih pjevača i ministranata na našem provincijskom druženje
trećoredskih župa na Ksaveru. Nakon mise djeca su pokazala svojim lijepim pjevanjem kako slave Boga, a ministranti kroz kviz svoje znanje. Uslijedilo je sportsko
nadmetanje u nogometu i graničaru. Djeci igre i druženja nikad dosta, pa je bilo i suza na rastanku.
Na duhovski ponedjeljak, 28. svibnja slavili smo
blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve u kapelici Duha Svetoga u Salopekima. Misno je slavlje predvodio fra Vice. Nakon mise bio je i mali domjenak.
U subotu 2. lipnja bilo je Krizmeno slavlje koje je
predvodio naš biskup mons. Mile Bogović, a dopratio
ga je đakon Ivan Tola koji je sudjelovao i u slavlju. Za
ovo slavlje pripremali smo se trodnevnicom: kako za krizmanike, tako i za kumove i roditelje. Nakon slavlja okupili smo se na bratskom druženju u našem samostanu, a pridružili su se dekan i vlč. Dino.
Na Tijelovo, 7. lipnja sudjelovali smo prije podne
na tijelovskoj procesiji u župi sv. Križa, a u našoj župi
bila je procesija poslije večernje mise. Po prvi puta išlo
se do križa u Kučinićima, prvopričesnici su laticama
cvijeća i bijelim haljinama dali svoj doprinos ljepoti ove
procesije.
Blagdan sveca svega svijeta, sv. Antuna Padovanskog, 13. lipnja slavili smo večernjom misom kod male
kapelice iznad jezera Sabljaci u Dujmić selu. Misu je
predvodio fra Kristijan Kuhar iz Zagreba. Približio je lik
sv. Antuna kao vrsnog propovjednika i čudotvorca. Nakon mise dijelili smo blagoslovljene ljiljane maloj djeci. Nakon mise bio je prigodni agape i bratsko druženje.
U četvrtak, 14. lipnja imali smo malo molitveno druženje za sva četiri razreda iz područne škole u Kučinićima
kao zahvalu dragom Bogu za sretan završetak školske godine.
Po završetku škole pet ministranata je sudjelovalo na biskupijskom ministrantskom susretu u Oštarijama.
Druženje je počelo okupljanjem u svetištu, te procesijom i misnim slavljem u svetištu. Nakon ručka bilo je sportsko nadmetanje, a za ne-sportaše posjet Modruškoj gradini. Razišli smo se puni lijepih dojmova i pomalo umorni
jer je bilo vrlo toplo.
Ljeto je pred nama kad najviše razmišljamo o odmoru, otići nekamo u prirodu ili na
more. I u ovo toplo ljetno vrijeme ne valja
zaboraviti na nedjelju kao dan druženja s našim Bogom, ma gdje bili.
Znamo, braćo i sestre da nisu sjajna vremena, ali želja nam je zajedno s vama i s našom biskupijom polako urediti i novu župnu
kuću, pa podsjećamo pomognite nam prema
svojim mogućnostima, a dobri Bog neka nagradi svaki vaš doprinos, a u svemu neka nas
prati zagovor našeg nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca.
Vaši svećenici – fratri fra Marijan i fra Vice
38
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župe Sv. Jurja – Zagorje
Dragi čitatelji ZOV-a!
Od posljednjeg broja našeg dekanatskog lista u župi Zagorje imali
smo izobilje događanja koje u svojoj jednostavnosti i redovitosti skriva Božju prisutnost, njegovo djelovanje, njegov blagoslov i njegove
utjehe koje u naborima svakodnevnog treba znati prepoznati. Često
pak treba znati, kako kaže sveta Mala Terezija, uvidjeti da sunce sja
i iznad oblaka koji se olovno teški i gusti znaju nadviti nad našu svakodnevicu.
Duhovna događanja u župi
Dvogodišnju župnu vjeronaučnu pripravu za sakramente svete prve pričesti i svete potvrde, vjeroučenici drugih i trećih, kao i sedmih i osmih razreda, obavili su velikim oduševljenjem i revnošću, a u velikom broju i poletno
sudjeluju u nedjeljnim slavljima svete mise, dajući poticaj i odraslim vjernicima, a osobito svojim roditeljima da
i oni redovito proslave Dan Gospodnji euharistijskim slavljem.
Kao i prethodnih godina, sudjelovali smo na četvrtu nedjelju korizme u tradicionalnom biskupijskom hodočašću, samo što ove godine nismo išli u gospićku katedralu nego u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Tamo smo
izmolili križni put, ispovjedili se i proslavili svetu misu te se radosno i obnovljeno nakon zajedničkog druženja s
ostalim župama dekanata, vratili svojim domovima.
Na sam dan 23. travnja proslavili smo svojeg nebeskog zaštitnika
sv. Jurja. Sveto misno slavlje u 11 sati, svečano i koncelebrirano, predvodio je i propovijedao dr. Tomislav Markić, biskupski vikar iz Zagreba i nekadašnji nadbiskupov tajnik, a sada i župnik jedne župe u zagrebačkoj Dubravi. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, pa smo se
osjećali osobito počašćeni. Okupio se lijepi broj vjernika, djece i odraslih, ali i hodočasnika iz susjednih župa. Zbog recesije, krize i štednje,
ove je godine list «Kolišće» izdan bez promocije, ali su ga mnogi nakon
župne mise uzeli za sebe i za svoje rođake, prijatelje i znance kako u
našem kraju, tako i za one koji stanuju dalje od rodnog kraja.
Tjedan dana nakon Uskrsa, na samu bijelu nedjelju ili na nedjelju
Božanskog milosrđa, u našoj je župi bila Prva sveta pričest za jedanaestero prvopričesnika od kojih su dvojica iz
drugih župa, ali idu u školu na području naše župe pa su se
željeli pričestiti sa svojim školskim prijateljima s kojima
uče, igraju se i druže. Dopratili su ih njihovi roditelji, rodbina i prijatelji, a na misi su im čestitke uputili i djelatnici
i učenici Područne škole Zagorje na čelu s voditeljicom
škole, gospođom Dinkom Mališ.
Krizma ili sveta potvrda, prošla je osobito svečano i
dostojanstveno, a naši su krizmanici dobili posebne pohvale od biskupovog tajnika za vladanje, držanje, odijevanje i sudjelovanje u misnom slavlju, za red, dostojanstvo
samog slavlja i opći ugodni dojam. Imali smo dvadeset i
devet krizmanika iz sedmih i osmih razreda zajedno.
39
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Kapelica sv. Ivana Krstitelja i ostali događaji u župi
Na veliko veselje svih zainteresiranih, dovršena je gradnja
i opremanje kapelice sv. Ivana Krstitelja u Desmericama. Nakon što su izvedeni građevinski radovi koje su dijelom učinili
i sami župljani svojim sudjelovanjem, trebalo je kapelicu opremiti crkvenim namještajem i opremom. Tako je crkveno zvono
darovao fra Marijan Jelušić, župnik susjedne župe bl. Alojzija
Stepinca, a elektrifikaciju zvona su omogućili Grad Ogulin i
župa sv. Križa iz Ogulina. Zatim je klupe za kapelicu darovao
također fra Marijan Jelušić, a vrijedni župljani su ih preuredili,
polakirali i obnovili. Postaje križnoga puta darovao je vlč. Josip
Štefančić, župnik koji je trenutno na službi u Pllitvicama. Velik
dio radova koji su obavljeni financiran je novcem dobrotvora i
posebno Grada Ogulinu kroz duži niz godina.
U subotu, 23. lipnja u 11 sati, tijekom svečane svete mise, kapelicu je blagoslovio posebni biskupov izaslanik,
mons. Tomislav Rogić, župnik i dekan u Ogulinu. Slavlju je pribivalo veliko mnoštvo župljana i gostiju, kako
crkvenih, tako i društvenih, od predstavnika županijske i gradske vlasti, do članova raznih društvenih skupina:
gospodarstvenika, predsjednika mjesnih odbora, obrtnika, udruga i medija. Nakon blagoslova kapelice održan
je prigodni program i druženje za uzvanike i sve prisutne, a navečer se palio krijes kao što je to inače i običaj u
Desmericama.
Nova kapelica služit će odvijanju raznih pobožnosti: u prvom redu svibanjskih i listopadskih, a onda i križnih
putova u korizmi i – ako bude zainteresiranih – pobožnosti prvih devet petaka u čast Presvetom Srcu Isusovu.
Mise će se redovito održavati tri puta godišnje, o blagdanu rođenja sv. Ivana Krstitelja u lipnju, za sve poginule i
umrle branitelje i druge žrtve u Domovinskom ratu iz Zagorskog kraja u srpnju te o blagdanu glavosijeka sv. Ivana
Krstitelja u kolovozu. Zvono će pozivati župljane toga kraja na molitvu Anđeo Gospodnji, odnosno Kraljice neba
u vazmeno vrijeme.
Spominjući Presveto Srce Isusovo moramo napomenuti da smo tjedan dana prije blagoslova kapelice imali
godišnju proslavu blagdana Srca Isusova kod kapelice Srca Isusova na Ribariću. Bilo je to dirljivo i dojmljivo
okupljanje ovećeg broja župljanina i gostiju sa svih strana koji su kapelicu okružili posvema, budući da u nju svi
prisutni nisu stali. Kako je ove godine pomična svetkovina pala na blagdan sv. Vida, tako smo sam blagdan suzaštitnika naše župe prebacili na vanjsku proslavu u nedjelju po svetom Vidu.
Ova su nam duhovna događanja bila sjajan uvod i poticaj za ljetna vjerska slavlja u župi Zagorje od kojih će
prvo biti misa za poginuli i umrle Zagorce u Domovinskom ratu, po prvi put u novoj kapelici sv. Ivana Krstitelja
u Desmericama, nakon čega slijedi proslava svetog Roka na Lišćevki, pa glavosjek sv. Ivana Krstitelja, i vrhunac
naših ljetnih vjerničkih okupljanja u župi – blagdan Male maše u Kaševarima na blagdan Rođenja Marijina.
U svemu se uzdamo u pomoć svojeg nebeskog zaštitnika sv. Jurja, suzaštitnika sv. Vida, te drugih moćnih
svetaca kao što su sv. Rok ili sv. Ivan Krstitelj, te svakako blagoslov Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke!
Željko Blagus, župnik župe sv. Jurja – Zagorje
40
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Blagoslov nove crkvice sv. Ivana Krstitelja u Desmericama
U subotu 23. lipnja vrlo je svečano bilo u župi sv. Jurja u Zagorju Ogulinskom odnosno naselju Desmericama.
Višegodišnja težnja vjernika ovog dijela župe da dobiju svoj sakralni prostor je ostvarena, nakon što je novu
kapelu blagoslovio izaslanik gospićko-senjskog biskupa
Mile Bogovića, župnik i dekan ogulinski Tomislav Rogić. Svečanosti blagoslova nazočili su brojni vjernici,
hodočasnici iz susjednih župa Ogulinskog dekanata na
čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i
njegovim zamjenikom Tonom Radočajem. Svečanost su
uzveličali članovi više Dobrotvornih podupirajućih društava ogulinskog kraja kao i članovi Frankopanske garde.
Na misi su koncelebrirali mjesni župnik dr. Željko Blagus, župnik Oštarija i Cerovnika pop Antun Luketić, župnik
Lešća na Dobri Željko Kuten i župni vikar iz Ogulina vlč. Dino Rupčić.
Nakon što su veličanstvenom procesijom
došli do kapele, blagoslov je predvodio mons.
Rogić. Uslijedio je ulazak u novu kapelu sv.
Ivana Krstitelja, a pozdravne riječi uputio je
predsjednik mjesnog odbora gosp. Ivan Francetić i župnik dr. Željko Blagus. Predvoditelj
je u propovijedi govoreći o crkvi istaknuo da
je to kuća Božja i vrata nebeska. Crkva je mjesto božjeg prebivališta na zemlji i znak Božje
prisutnosti. Svaka nas crkva podsjeća da nismo
sami, da je Bog s nama. Zato su ljudi podizali
crkve, kapelice, velebne katedrale i male križeve na raskršćima, uvijek Bogu na čast jer su
htjeli vidljivi Božji znak u svojoj sredini. Crkva, kuća Božja ujedno su i vrata nebeska! U
crkvi se učimo biti Bogu blizu. A u Božjoj blizini nestaje s nas prašina i blato grijeha. Bog nas oproštenjem čisti
i čini dostojnim stajanja pred njim. On krijepi naše snage, oporavlja nas za životne borbe, usavršava našu ljubav
i dobrotu, daruje nam mir srca, čini nas uvijek više svojom djecom. Propovjednik je zatim progovorio o Ivanu
Krstitelju i njegovu rođenju. On nam snažno poručuje da znamo prihvatiti Božju volju. Samo tada znat ćemo se
nositi i sa životom. Ova crkva će svoj plan i
ulogu ispuniti ukoliko bude znak Božje prisutnosti za vas, ukoliko vas bude okupljala
u istinskoj vjeri, ukoliko bude čimbenik vašeg zajedništva i rasta u vjeri i međusobnoj
ljubavi. Neka vam bude uvijek kuća Božja i
vrata nebeska, zaključio je propovjednik.
Nakon svete mise, na igralištu pored
crkve održano je narodno veselje uz nastup
kulturno umjetničkih društava i zajednički objed za oko 400 nazočnih vjernika. U
večernjim satima održano je tradicionalno
vjerničko okupljanje i paljenje Ivanjskog
krijesa.
Zvonko Ranogajec
41
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župa Uznesenja Blažene Djevice Marije –
Oštarije i Kristova Uzašašća – Cerovnik
37. Sabor katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupije održan je u subotu,
10. prosinca 2011. godine u Biskupijskom
svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama.
Mise zornice kojima smo se pripremali za proslavu Kristovog rođenja okupljale
su vjernike na rane jutarnje mise kroz tjedan u Svetištu, a na Cerovniku u subotu
jutro.
Biblija - živa riječ božja - tema je tjednog okupljanja tijekom Došašća u oštarskom župnom domu. Prisutni su upoznati
s biblijskom poviješću židovskog naroda.
Inicijativni odbor koji planira osnivanje DPD «Bl. Ivan Pavao II.» održao je
prvi radni susret na Sv. Luciju, u utorak, 13. prosinca 2011. u 19 sati, u oštarskom župnom domu. Nastavljena su
tjedna okupljanja kao radni susreti i priprema za osnivačku skupštinu.
Članovi karmelske bratovštine i štovatelji Blažene Djevice Marije održali su svoj molitveno-duhovni susret
u srijedu, 14. prosinca u 18 sati u oštarskom župnom domu. Taj dan slavimo sv. Ivana od Križa, velikog mistika i
karmeličanskog zaštitnika.
Predbožićna ispovijed u našem svetištu i kapeli sv. Marka u Skradniku bila je u ponedjeljak, 19. prosinca u
17.30 sati, a na Vojnovcu u kapeli sv. Ante u utorak, 20. prosinca u 18 sati. Vjernici se rado ispovjede te tako
duhovno pripreme za Božić.
Božić i Božićne blagdane i ove godine smo proslavili misama polnoćkama na Cerovniku i u Svetištu, a potom
po filijalnim kapelama u Skradniku i Vojnovcu. Sve je lijepo okićeno i uređeno marljivim rukama naših mežnjara
i njihovih pomagača iz svih dijelova župa. Ovo zajedničko slavljenje i obilaženje župnih crkava i filijalnih kapela
uz prekrasne božićne pjesme, narodne nošnje te tamburicu i harmoniku okupi veći broj vjernika na radosno slavljenje i čestitanje.
Blagoslov obitelji započeo je u Župi Oštarije na Ivanju, utorak 27. prosinca obratnim putem od prošlogodišnjeg blagoslova. Poslije blagoslova obitelji u Oštarijama nastavljeno je blagoslivljanje obitelji u Skradniku te
Cerovniku i Vojnovcu. Svećenika prate ministranti, a dnevno blagoslovimo četrdesetak obitelji. Blagoslov je bio
od 8.30 do 17.30 sati. Uz pripremljen Križ, Bibliju i svijeću na stolu je i blagoslovljena voda. Mnoge obitelji željele su počastiti ručkom svećenika i pratnju. Blagoslov je završen prema planu u drugoj polovici siječnja. Župljani
su zamoljeni da za obnovu Svetišta daruju po obitelji 200 kuna godišnje, a župljani Cerovnika za obnovu župne
crkve prema odluci župnog vijeća pozvani su darovati 150 kuna po obitelji.
Mise zahvalnice slavljene su u župnoj crkvi na Cerovniku, a potom u Svetištu gdje se mnoštvo okupilo na
vjenčanju Zorana Stojisavljevića i Senke Turkalj koju su na vjenčanje dopratili njezini učenici četvrtog razreda
Područne škole Oštarije.
Sv. Josipu u zahvalu, u srijedu, 4. siječnja u Svetištu je slavljena misa u čast Sv. Josipu za sve dobročinitelje
koji pomažu obnovu Svetišta. Mise Sv. Josipu u čast, a po nakani za sve duhovne i materijalne dobročinitelje slave
se u Svetištu svake srijede.
Tri Kralja lijepo smo proslavili u Svetištu zahvaljujući KUD-u Tounj iz Tounja koji nam je svojim pjevanjem
i narodnom nošnjom uljepšao proslavu. KUD Oštarska zvona iz Oštarija uljepšao nam je proslavu Tri Kralja na
Cerovniku. Hvala svima koji su svojim molitvama, pjevanjem, ministriranjem, čitanjem ili ostalim aktivnostima
doprinijeli pripremi i skladnoj proslavi ovih divnih blagdana. Hvala obitelji Bošnjak i Općini Josipdol na darovanim borovima. Osobito velika hvala požrtvovnim župljanima filijale Vojnovac koji su prepušteni sami sebi bili
primorani nabaviti božićnu jelku za svoj Mjesni odbor ispred Doma Sv. Ante na Vojnovcu. Na Tri kralja u popodnevnim satima osobito je bilo svečano u Skradniku gdje poslije mise običavaju raskititi bor.
20. obljetnica priznanja Republike Hrvatske - Misa zahvalnica služena je u Svetištu u petak, 13. siječnja
2012. godine u 18 sati u povodu 20. obljetnice priznanje Republike Hrvatske od Svete Stolice i pape Ivana Pavla
II. Potom je u 19.30 sati u Zavičajnom muzeju u Ogulinu otvorena izložbu gosp. Zlatka Franića pod naslovom:
42
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
«Blaženiku u zagovor - braniteljima u zahvalu!» Činom paljenja
svijeće u eksponatu, koji u čahuri granate prikazuje križ od pletera,
izložbu je otvorila gđa. Biserka Salopek, majka dvojice poginulih branitelja i predsjednica udruge roditelja poginulih branitelja u
Ogulinu. Izložba je otvorena u Spomen sobi hrvatskih branitelja.
Svojim vokalnim nastupom pratio ju je zbor mladih «Gospin plašt»
iz župe Gospe od Čudesa iz Oštarija, dok je otvaranje izložbe vodila ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Nikolina Luketić. Izložbi
su, uz nazočne Ogulince i Oštarce, nazočili Zlatko Mihaljević, načelnik Općine Josipdol i gvardijan samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina, fra Marijan Jelušić.
DPD Blaženi Ivan Pavao II. - Oštarije osnovano je obnoviteljskom skupštinom 14. siječnja u župnom domu. Društvo nasljeđuje
nekadašnja dobrotvorna podupirajuća društva Sv. Antuna i Sv. Katarine. Novoosnovano društvo je šesto u Ogulinskom kraju, ima 31 člana, a za predsjednika je izabran gospodin Bartol Tunjić iz Grabe. Neka nas blaženi Ivan
Pavao II. prati svojim zagovorom.
Sv. Antuna Opata ili Pustinjaka u Svetištu smo proslavili u utorak, 17. siječnja večernjom misom, a na Vojnovcu u subotu, 21. siječnja u popodnevnim satima. Naglašena je misao Sv. Antuna «Zimskog»: «Stjecanje novca
i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist stjecati ono što se ne može ponijeti u
duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav
i vjeru?»
Poziv Hrvatske biskupske konferencije - hrvatski biskupi uputili su svoju poruku i poziv na referendum za
pridruživanje Hrvatske EU. Porukom nas potiču da odbacimo strahove i malodušnost te se hrabro otvorimo budućnosti.
Župna kateheza nastavljena je završetkom blagoslova obitelji za sve vjeroučenike od 1. do 8. razreda. Kateheze se održavaju tijekom čitave školske godine. Prožete su tjednim susretima u župnoj dvorani, misnim slavljima,
molitvama krunice i Križnog puta ili klanjanjem na Mladu nedjelju po nakani za naše obitelji osobito pripravnike
za krizmu i prvu pričest.
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana od 18. do 25. siječnja poticaj je svim kršćanima da zajednički molimo
po Isusovoj nakani da svi budemo jedno. Mise u Svetištu bile su prožete molitvom po Isusovoj nakani.
Teološki pastoralni tjedan za svećenike naše Domovine održan je krajem siječnja u Zagrebu na temu: «Crkva u Hrvatskoj u perspektivi europskog društva». Svećenicima je potrebno permanentno obrazovanje kako bi
mogli pratiti najnovije teološke spoznaje.
Mlada nedjelja na 29. siječnja proslavljena je u subotu večernjom misom i klanjanjem te nedjeljna misa.
Molili smo osobito za jedinstvo Kristovih učenika, svih kršćana.
Prvu Sveticu ili Prikazanje Gospodinovo slavili smo u četvrtak, 2. veljače misom u 11 sati koju je predvodio
vlč. Ivan Nikolić, župnik na Viškovu kraj Rijeke. Pater Miljenko Sušac, bivši župnik i čuvar Svetišta zbog zdravstvenih razloga nije mogao doći predvoditi misno slavlje.
Darivanje krvi - u povodu Dana bolesnika koji slavimo 11. veljače na Gospu Lurdsku, DPD Oštarije, Skradnik i Cerovnik pozvali su sve koji mogu na dobrovoljno darivanje krvi u petak, 3. veljače u dopodnevnim satima
u Ogulinu. Okupilo se dvadesetak darovatelja krvi.
43
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Susret supružnika župa Oštarije i Cerovnik održan je u ponedjeljak, 13. veljače nakon mise u župnom domu
u Oštarijama. Prvi susret predvodila je gđa. Nives Tomić, voditeljica Obiteljskog savjetovališta u Ogulinu. Ovakvim susretima potiče se stvaranje obiteljske zajednice.
Snježno nevrijeme koje je zavladalo tijekom veljače otežalo je održavanje pojedinih planiranih programa. U
Malinskoj nije bilo moguće održati simpozij o obitelji u subotu, 4. veljače. Hodočašće za Stepinčevo u Krašić
i posjet pavlinskom samostanu Svetice te crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u petak 10. veljače odgođeno
je. Snježnu vijavicu zapamtili smo osobito u srijedu, 15. veljače kada je Ogulinski kraj usred bijelog dana ostao
blokiran na nekoliko sati, a poneki putovi i više dana. Tog dana u pojedinim školama djeca dopodnevne smjene
nisu mogla otići svojim kućama, a mnogi automobili ostali su prekriveni suhim snijegom nabijenim snažnom
vijavicom. Zbog velike hladnoće i nevremena tijekom veljače nismo održavali župnu katehezu.
Oštećeni krovovi crkava. Uslijed snažnog nevremena na oštarskom Svetištu je otrgnuta velika prednja podloga sata na zvoniku. Marljivim zauzimanjem Brune Grdića iz Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), uklonjena je opasnost pada sata i moguće ozljede vjernika. Župna crkva na Cerovniku ostala je s djelomično otkrivenim
krovom jer je pokrov od «kanadske šindre» otrgnut na više mjesta. Obje crkve potrebno je hitno obnoviti i zaštititi
od daljnjeg oštećenja. Također je oštećena i crkva Srca Isusova na groblju kojoj također treba popraviti krov.
Pepelnica - početak Korizme, započeli smo
danom posta i nemrsa, čistom srijedom, 22. veljače. Župa Cerovnik tijekom korizme pokrenula je
karitasovu akciju za prikupljanje pomoći deseteročlanoj obitelji Jure i Kate Cindrić iz Sabaljske
Drage. Svoj dar u hrani, odjeći, obući, drvima,
novcu ili sijenu darovalo je devedesetak obitelji,
tri dobrotvorna podupirajuća društva, a pomoć je
pružena i drugim potrebitim obiteljima. Akcija je
potrajala do Malog Uskrsa.
Susret udomitelja Gospićko-senjske biskupije održan je u subotu, 25. veljače u Otočcu. Na susretu su sudjelovali i župljani Oštarija i Cerovnika
koji su udomitelji. Oduševljeni su predavanjem
sestre Blanke iz Rijeke.
Mlada nedjelja, 26. veljače slavljena je u subotu navečer svetom misom i klanjanjem, te nedjeljnim misnim
slavljem. Molili smo po nakani za duhovni rast u korizmenom vremenu.
Duhovna obnova branitelja - Dana 28. veljače poslije večernje mise u Svetištu, održan je u oštarskoj plovaniji prvi radni susret kao priprema za duhovnu obnovu branitelja. Na molbu branitelja Josipa Luketića, Željka
Magdića, Tomice Krikšića i Željka Komesa započeli smo tromjesečnu molitvenu pripremu i planiranje trodnevne
duhovne obnove za branitelje koja će se održati u Svetištu od 25. do 27. svibnja kad slavimo blagdan Duhova.
Križni put na Cerovniku održan je u subotu, 17. ožujka u popodnevnim satima od župne crkve do Male crikve, gdje je slavljena sveta misa umjesto nedjeljne.
Korizmeno hodočašće Ogulinskog dekanata na Udbinu, u Crkvu hrvatskih mučenika održano je 18. ožujka,
četvrte korizmene nedjelje. Na naše prvo korizmeno hodočašće na Udbinu odazvalo se šezdesetak župljana.
Biblijsko - meditativni susreti tijekom korizme održavali su se srijedom navečer u oštarskoj plovaniji. Promišljali smo i molili na temelju nedjeljnog evanđelja.
Susreti roditelja prvopričesnika i krizmanika održavani su tijekom korizme. Roditelji su upućivani u važnost
duhovne pripreme djeteta i obitelji za sakramentalna slavlja.
Caritasove akcije - dobrovoljnim prilozima u caritasovim kutijicama prikupljana je pomoć potrebitima s područja biskupije. Akcija za pomoć Crkvi u Bosni i Hercegovini
održana je 3. korizmene nedjelje. Prikupljena milostinja na
misama namijenjena je žiteljima Bosne i Hercegovine koji
na svom ognjištu žele ostati i opstati unatoč mnogim protivljenjima.
Sv. Josipa proslavili smo u ponedjeljak, 19. ožujka hodočašćem na misu u Josipdol u 11 sati. Misu je predvodio
44
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
mons. Mile Čančar, bivši župnik josipdolski, a sada župnik gospićki. Uvečer je u Svetištu slavljena sveta misa i
Dan očeva u 18 sati.
Utorak sv. Anti - pobožnost 13 utoraka Sv. Antunu Padovanskom započela je u utorak, 20. ožujka u filijalnoj
kapeli sv. Ante na Vojnovcu. Pobožnost je redovito održavana zauzimanjem dvadesetak aktivnijih vjernika sve do
samog svečeva blagdana 13. lipnja.
Promocija Zbornika «Beata virgo de miraculis» o oštarskom Svetištu i slavlju Majke Božje na području naše
biskupije planirana je u subotu, 24. ožujka. Zbog smrti mons. Ante Jurića, splitskog nadbiskupa u miru, odgođena
je promocija za 14. travnja.
Drugu Sveticu ili Blagovijest liturgijski smo proslavili u ponedjeljak, 26. ožujka zbog korizmene nedjelje.
Misno slavlje u 11 sati predvodio je fra Slaven Mijatović, župnik tounjski.
Skradnik – Pobožnost Križnog puta od područne škole Skradnik na Brdo Skradnik održana je na cvjetni
petak, 30. ožujka u popodnevnim satima. Prvi put pobožnost je bila u prirodi izvan crkve, a okupila je pedesetak
vjernika.
Vojnovac - Križni put na otvorenom održan
je na cvjetnu subotu, 31. ožujka u ranim popodnevnim satima od kapele Sv. Ante na Vojnovcu prema Vainvrhu ili Bajmeru. Pobožnost je
okupila pedesetak vjernika koji su izrazili želju
ponovno se u procesiji od kapele na Vojnovcu
uputiti na Vainvrh ili Bajmer. Učinit ćemo to
na Gospu Snježnu, u nedjelju 5. kolovoza kada
planiramo proslaviti ovaj blagdan važan za župu
Cerovnik i selo Vainvrh.
Oštarije - Križni put od kapelice Sv. Ante,
te oko Svetišta održana je u subotu, 31. ožujka
u večernjim satima. Ovo je prvi Križni put na
otvorenom oko Svetišta koji je okupio veći broj
ljudi te se promišlja o nužnosti uređenja okoliša Svetišta za ovu pobožnost.
Župna pastoralna vijeća župa Cerovnik i Oštarije održala su svoje sastanke u pripremi za Veliki tjedan i Uskrsne blagdane. Određena su dvanaestorica apostola u obje župe te se promišljalo oko poboljšanja slavlja obreda
Velikog tjedna.
Preduskrsna ispovijed održana je 27. ožujka u 18 sati za Vojnovac; te u ponedjeljak, 2. travnja u Oštarijama,
Skradniku i na Cerovniku.
Vazmeno trodnevlje slavili smo svečano i dostojanstveno jedinstvenim obredima. Na Misi večere Gospodnje
slavljenoj u obje župne crkve upriličen je obred pranja nogu dvanaestorici apostola te vrlo dojmljivo molitveno
bdijenje - Getsemanska ura. Uskrs smo proslavili 8. travnja. Osobito je svečano proslavljen Uskrsni ponedjeljak
na Vojnovcu gdje je konjska zapreka prevozila dvadesetak raspjevanih župljana u domaćoj narodnoj nošnji praćenih veselim zvukovima tamburice i harmonike.
Zbor apostola župe Cerovnik: Dragan
Belobrajdić, Hrvoje Herceg, Srećko Jandrlić,
Marko Jularić, Anton Kirasić, Vinko Kirasić,
Drago Kosanović, Nikola Luketić, Marko Pavlić, Mate Pavlić, Mile Špehar Baćan i Mario
Vojvodić.
Zbor apostola župe Oštarije: Draško Bertović, Milan Bokulić, Josip Božičević, Ivica
Draginić, Ivica Franjković, Stjepan Juričić, Dario Stošić, Ivan Stošić, Vlado Ševrović, Marko
Tunjić, Damir Žilić i Željko Živčić.
Čuvari Božjeg groba u Svetištu: Anton
Božićević, Mario Božičević, Miljenko Božičević, Marijan Franjković, Alen Grdić, Dalibor
Grdić, Neven Mihaljević, Nikola Mihaljević,
Zorko Mihaljević, Dragutin Neralić, Anton Pa45
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
lijan, Josip Prebeg, Miro Rahan, Matija Šimić, Vladimir Vučić, Josip Vukelić,
Davor Žilić i Mladen Žilić.
Duhovnu obnovu branitelja nastavljamo pripremati svakog utorka navečer.
Dana 10. travnja na 7. radni susret s braniteljima pozvani su g. Ivan Vučić,
župan karlovački i g. Zlatko Mihaljević, načelnik josipdolski koji su upoznati
s planovima i programom branitelja, te su obećali materijalnu podršku ovom
hvalevrijednom planiranom susretu za Duhove. Svoj novčani doprinos dali su
Grad Ogulin, te općine Tounj i Plaški.
Predstavljanje Zbornika o Svetištu i Gospi od Čudesa održano je u subotu, 14. travnja. Misu u dopodnevnim satima predvodi je mons. dr. Vlado Košić, biskup
sisački u koncelebraciji s mons. Milom Bogovićem, fra
Petrom Lubinom i svećenicima ogulinskog dekanata.
Pjevanje su predvodili župni zborovi odraslih i mladih
te KUD Oštarska zvona koji je sve prisutne obradova
pjevanjem Stare maše koja se do danas jedino pjevala u
susjednoj župi Zagorje, a ostavština je stare glagoljaške
Modruške biskupije. Potom je u Staroj školi održano predstavljanje Zbornika koji donosi
skupljene radove s dvodnevnog simpozija održanog u Oštarijama početkom svibnja 2010.
godine.
Cerovničani u svjetskoj «eko akciji» - Na poziv mons. Josipa Mrzljaka, predsjednika Hrvatskog Caritasa,
tridesetak župljana Cerovnika i Vojnovca uključilo se u subotu, 21. travnja u svjetsku akciju za čišćenje okoliša
u koju se ove godine uključilo osamdesetak zemalja. Očišćen je okoliš crkve i škole, a zahvaljujući marljivim
djelatnicima HEP-a i uz pomoć župljana dan prije obrezana su i stabla.
Mladu nedjelju slavili smo 22. travnja misom u Svetištu
u 10 sati te klanjanjem i molitvom posvećenoj radosti susreta s Uskrslim Spasiteljem.
Blagoslov polja održan je u Svetištu u srijedu, 25. travnja poslije mise. Na Vojnovcu u subotu, 28. travnja, a na
Cerovniku i u Skradniku poslije nedjeljne mise.
«Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke
vladavine» naslov je međunarodnog dvodnevnog znanstvenog skupa održanog 25. i 26. travnja 2012. u prostorima
Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru u organizaciji
Komisija Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij. Skup
je bio vrlo plodonosan, organizatori su pozvali eminentne
predavače koji su obradili prevažne teme, iznijeli mnogo vrijednih podataka i informacija kojima su uvelike osvijetlili stvarno stanje u vremenu komunističke vladavine. Na susretu je sudjelovala osmeročlana ekipa iz sedam
župa ogulinskog kraja.
Svetište Gospe od Čudesa posjetili su krajem travnja studenti Hrvatskih studija predvođeni prof. dr. Sanjom
Vulić, te profesori i učitelji Hrvatskog katoličkog društva
prosvjetnih djelatnika iz Bjelovara. Poslije večernje mise u
Svetištu, nastavljeno je druženje u župnom domu.
Branitelji ogulinskog kraja u utorak, 1. svibnja na Sv.
Josipa Radnika okupili su se na početak svibanjskih pobožnosti te na misno slavlje koje je predvodio vlč. Vladislav
Mandura, vojni kapelan iz Karlovca. Potom je održan 10.
radni susret i priprema duhovne obnove. Molili smo za poginule branitelje i žrtve Domovinskog rata u povodu obljetnice «Bljeska» te se radovali prvoj godišnjici proglašenja
blaženikom Ivana Pavla II. Na susret su pozvane sve udruge ogulinskog kraja proizašle iz Domovinskog rata
Susret hrvatske katoličke mladeži održan je u Sisku 5. i 6. svibnja. Okupio je oko 30 tisuća mladih Crkve u
Hrvata. Iz naših župa Oštarije i Cerovnik na susretu su sudjelovale: Valentina, Martina i Matea Mihaljević, Martina Jandrlić, Ines Popovčić te Ana i Marina Blažević. Iz naše biskupije prisutno je bilo tristotinjak mladih.
46
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Prvu svetu pričest slavili smo u Svetištu na Majčin dan u nedjelju, 13. svibnja. Pričešćeni su: Sandra Bokulić,
Iris Božičević, Mateo Capan, Dino Cazin, Samanta Cazin, Nives Gračanin, Edi Graovac, Ivana Krikšić, Nikolina
Kostelić, Lana Mihaljević, Viktoria Mihaljević, Iva Paola Mioljević, Sebastijan Neralić, Marija Paušić, Gabriela
Stojak, Lucija Tunjić, Ana Udorović i Luka Žilić. U pripremi su nam pomogle učiteljice naših trećaša: Irina Gračanin i Sanja Salopek Porubić. te vjeroučitelji Josip Anušić i Ivan Luketić.
Blaiburg - U utorak, 15. svibnja spomenuli smo se žrtva komunističke jugovojske te prikazali u Svetištu misu
za pokoj njihovih duša. Na misi su uz domaće vjernike sudjelovali i predstavnici više udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Nakon mise održan je radni susret u pripremi za duhovnu obnovu.
Obnova Svetišta započela je polovicom svibnja otkrivanjem krovišta sakristije. Održana su dva radna sastanka s projektantskom kućom «Tablinum» i dipl. ing. arh. Borisom Vučićem Šnepergerom, projektantom koji je
snimio stanje Svetišta, te Davorom Trupkovićem iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. Potrebno je prenamijeniti
dosadašnje potkrovlje sakristije poput potkrovlja na našoj «maloj crikvi» (bočnoj kapeli). Radovi su započeti s
pedeset tisuća kuna prikupljenih od župljana i Marijinih štovatelja koji su hodočastili Gospi od Čudesa. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske za 2011. godinu nije nam dodijelilo nikakva sredstva te se nadamo da će nas
podržati ove godine.
Saborsko - Više župljana Oštarija i Cerovnika te Skradnika i Vojnovca sudjelovalo je na slavlju Sv. Ivana
Nepomuka, zaštitnika župe Saborsko i Dana općine Saborsko, slavljeno u srijedu, 16. svibnja. Misno slavlje s
početkom u 10.30 sati predvodio je fra Ljubo Kurtović iz zagrebačkih Dubrava.
Spasovo ili Uzašašće slavili smo u Župi Cerovnik. U
srijedu navečer, 16. svibnja u 20 sati u župnoj crkvi molili
smo Put svjetla te imali ispovijed za prvopričesnike i njihove obitelji. Glavno misno slavlje u četvrtak, 17. svibnja u 11
sati predvodio je vlč. Ivan Milardović, mladomisnik iz Rijeke, nekadašnji suradnik pokojnog vlč. Milana Bogovića,
župnika u Rijeci na Kozali, rodom iz Cerovnika. Odlukom
načelnika Općine Josipdol gospodina Zlatka Mihaljevića.
Župnom uredu Cerovnik odobrena je jednokratna financijska pomoć od pet tisuća kuna za potrebe redovnog rada prema proračunu Općine Josipdol za 2012. godinu. Spomenuta
pomoć poslužit će nam za hitnu obnovu krova župne crkve
oštećenog u nevremenu u veljači ove godine.
Prva sveta pričest na Cerovniku slavljena je u nedjelju, 20. svibnja. Trojica su prvopričesnika ove godine:
Goran Cindrić, Egon Paušić i Anton Poljak.
Put svjetla za Bleiburške žrtve molili smo u Skradniku u nedjelju, 20. svibnja u popodnevnim satima od
Područne škole do Brda Skradnik gdje je i služena Sv. Misa za sve žrtve Skradnika, Oštarija i Ogulinskog kraja.
Uvidjevši kako čelnici hrvatskog naroda ne žele ići odati počast hrvatskim žrtvama Bleiburga, ideju je potaknulo
DPD Skradnik.
Dobrotvorno podupirajuće društvo Cerovnik je u nedjelju, 20. svibnja u 18 sati održalo prvu godišnju skupštinu u Staroj školi čime smo završili višednevnu proslavu Križeve. Članovi DPD-a pomogli su organizirati ovogodišnje slavlje Spasova na Cerovniku.
Duhovna obnova branitelja održana je 25., 26. i 27. svibnja 2012. godine u Biskupijskom svetištu Gospe
od Čudesa u Oštarijama na poziv časničkog namjesnika Josipa Luketića, predsjednika Udruge Prvog hrvatskog
redarstvenika Ogulin te satnika Ivice Sopeka, predsjednika
UHDDR-a Tounj u čije ime je obnovu pripremao Tomica
Krikšić. U programu duhovne obnove sudjelovalo je dvjestotinjak branitelja, roditelja, udovica i djece poginulih i nestalih branitelja. Prvi dan nakon podizanja zastava i molitve
za poginule branitelje, misno slavlje predvodio je generalni
vikar mons. Tomislav Šporčić u petak, 25. svibnja na godišnjicu proglašenja Gospićko-senjske biskupije. Poslije mise
gosti su otišli na Klek, na večeru i noćenje. U subotu, 26.
svibnja u jutarnjim satima u Svetištu je otvorena likovna
kolonija naših umjetnika ogulinskog kraja. Razmatranja je
održao župnik oštarski, te je uslijedilo potresno i autentično
svjedočenje Vilima Karlovića, autora knjige «Preživio sam
47
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Vukovar i Ovčaru». Poslije ručka slijedio je obilazak Modruške gradine i susret s gospodinom Zvonkom Trdićem,
predsjednikom Katedre čakavskog sabora Modruše. Obišli smo Jezero Sabljaci, prošetali Ogulinom, položili vijence i zapalili svijeće pred spomenikom poginulim braniteljima, te posjetili Frankopansku kulu i Spomen sobu
poginulih hrvatskih branitelja Ogulinskog kraja. Poslije pokorničkog slavlja, dan je završen bdijenjem te procesijom do Oštarskog mosta.
Treći dan, na Duhove, misno slavlje predvodio je mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup u Republici Hrvatskoj.
Na kraju mise uslijedilo je izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta i po prvi put održavanje cjelodnevnog klanjanja u Svetištu Gospe od Čudesa. Upriličen je ručak za tristotinjak sudionika misnog slavlja. Duhovna obnova
završila je svibanjskom pobožnošću, pjevanom Večernjom te blagoslovom s Presvetim oltarskim sakramentom.
Hvala svima koji su molitvom, darovima i rukom pomoćnicom pomogli ovaj trodnevni duhovni susret, prvi ovakve vrste na području naše biskupije.
Organizacijski odbor od desetak članova susreo se u utorak, 29. svibnja i osvrnuo na duhovnu obnovu. Izraženo je veliko zadovoljstvo i zahvala aktivnim župljanima. Sudionici koji su došli iz drugih dijelova Hrvatske
oduševljeni su našim Svetištem i susretljivošću naših vjernika. Misa zahvalnica za duhovnu obnovu branitelja
održana je u četvrtak, 31. svibnja na kraju svibanjskih pobožnosti.
Dan škole «Siniša i Zrinko Rendulić» - U četvrtak, 31. svibanja u 18 sati krunicom i svetom misom za poginule hrvatske branitelje Sinišu i Zrinka Rendulić započeli smo dvodnevnu proslavu Dana Područne škole u
Oštarijama.
Milano, 7. Svjetski susret obitelji - Pet obitelji: Jandrlić, Popovčić, Prtenjača-Kirasić, Ivčević-Stojanović te Luketić, predstavnici naših župa Oštarije, Josipdol i Cerovnik
sudjelovali su od 1. do 3. lipnja na 7. Svjetskom susretu obitelji u Milanu i misnom slavlju koje je predvodio papa Benedikt XVI. Papa je pred milijun vjernika iz 153 zemlje svijeta
istaknuo važnost obitelji za ostvarenje pojedinca i zajednice.
Benedikt XVI. je u govoru političarima u Milanu naglasio
da je država pozvana prepoznati posebni identitet obitelji,
utemeljen na braku i otvoren prenošenju života. Hodočasnici
iz Hrvatske bili su treći po brojnosti iz raznih zemalja. Idući
Svjetski susret obitelji održat će se 2015. u Philadelphiji u
SAD-u. U Milanu i njegovoj okolici živi pedesetak obitelji
iz Ogulinskog kraja koje od 1970-ih godina dolaze u ovaj
velegrad s preko tri milijuna stanovnika. Trodnevni boravak u Milanu organizirala je obitelj Belančić-Luketić, a
misno slavlje za naše iseljene žitelje imali smo u oratoriju San Luiggi u Gorgonzoli. Novo prijateljstvo s domaćinima potiče nas na daljnju suradnju Milana i Ogulina.
Tijelovo smo proslavili u četvrtak, 7. lipnja misnim slavljem i procesijom. Četiri sjenice ili oltarića u dogovoru s mežnarima pravili
su u Oštarijama: DVD Oštarije i DPD Oštarije;
pjevači i Karmelska bratovština; Škola i KUD
Oštarska zvona te DPD Skradnik. Na Cerovniku
oltare su postavili Mjesni odbor Vojnovac, DPD
Cerovnik, ministranti i pjevači.
Trinaest utoraka sv. Anti, poznatu pobožnost ovom omiljenom svecu završili smo u
utorak, 12. lipnja posljednji od trinaest utoraka
u čast sveca svega svijeta. Pobožnost održavana
redovito od polovice ožujka okupljala je vjernike
Vojnovca.
Radio Mir Međugorje emitirao je u ponedjeljak, 18. lipnja od 20 do 21.30 sati emisiju o
našem Svetištu Gospe od Čudesa.
Sv. Antuna Padovanskog proslavili smo u Oštarijama u srijedu, 13. lipnja molitvom krunice u 18 sati pokraj
kapele Sv. Ante i misom u Svetištu.
48
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Presveto Srce Isusovo slavili smo u petak, 15. lipnja dopodnevnim misnim slavljem u Maloj crikvi na Cerovniku te večernjom misom u Svetištu. Prije misa pjevala se Zlatna krunica. Presveto Srce Isusovo slavimo
kao suzaštitnika naših župa Cerovnika i Oštarija. Na Cerovniku se slavi i Bezgrješno Srce Marijino osobito kraj
mjesne kapelice.
Duhovna obnova na Vojnovcu za pedesetak udomitelja s područja Karlovačke županije i njihove obitelji kao i
za sve zainteresirane bila je u petak, 15. lipnja od 15 do 18 sati, a predvodila ju je časna sestra Blanka, milosrdnica
iz Rijeke. Uvečer je održano bdijenje uoči proslave Sv. Ante.
Misu zahvalnicu za kraj školske i vjeronaučne godine slavili smo u subotu i nedjelju, 16. i 17. lipnja na misnom slavlju u župnim crkvama i filijalnim kapelama.
Proslava sv. Ante na Vojnovcu - Sv. Antu, zaštitnika filijale Vojnovac kao i Dan mjesnog odbora Vojnovac
proslavili smo u subotu, 16. lipnja. Molitvom krunice i litanija sv. Anti te procesijom prema Područnoj školi i
misnim slavljem u dopodnevnim satima započeli smo cjelodnevno slavlje koje je okupilo oko 250 vjernika. Radost slavlja uveličali su hodočasnici iz Okučana, predvođeni svojim župnikom fra Damirom Pavićem te veliki i
dječji zbor koji je pjevao na misi. Zahvaljujući podršci naše Općine i načelnika Zlatka Mihaljevića, upriličen je
zajednički ručak za sve hodočasnike. Lijepo slavlje dojmilo se i grupe Belgijanaca koji su na povratku s Plitvica
svratili za zajednički stol i raspjevano društvo.
Biskupijski susret ministranata održan je u ponedjeljak,
18. lipnja u Svetištu. Oko 250 ministranata s tridesetak svećenika okupilo se u dopodnevnim satima na pokorničkom
bogoslužju koje je predvodio mons. Tomislav Rogić, te na
misnom slavlju u 11 sati koje je predvodio mons. Tomislav
Šporčić, generalni vikar. Svima je bila dojmljiva procesija
ministranata od Doma DVD-a preko Oštarskog mosta prema
Svetištu. Poslije mise okrijepili smo se te nastavili druženje
uz nogomet i odlazak na Modruš. Naši ministranti oštarske
i cerovničke župe bili su odlični domaćini, a pod vodstvom
Filipa Pavlića osvojili su drugo mjesto u malonogometnom
turniru.
Blagoslov crkve Sv. Ivana Krstitrelja u Desmericama
okupio je tridesetak župljana Oštarija, Skradnika, Cerovnika
i Vojnovca. Svojim barjacima i narodnim nošnjama uzveličali smo ovo prekrasno slavlje. Pojedini naši župljani
poput obitelj Cindrić pronašli su svoje rođake. I Skradnik i Vojnovac poželio je za svoju filijalnu zajednicu ovako
lijepu crkvu, malen ali skladan, u umjetničkom i liturgijskom duhu uređeni prostor. Svojim darovima mnogi su
obdarili ovu crkvu i potakli njezinu izgradnju. Mnogi su molitvama blagoslivljali graditelje i one koji su potaknuli
ovaj građevinski pothvat. Večernji Ivanjski krijes na poseban način oživljava tradicijske običaje ovog kraja u čast
pobjedi Svjetla nad tamom.
Radni sastanak kao priprema za Sv. Marka Križevčanina kojeg slavimo 7. rujna održan je u utorak, 21. lipnja u
večernjim satima u Domu DPD-a Sv. Marko u Skradniku.
Okupljeni iz Skradnika i Oštarija, Ogulina i Generalskog
Stola razgovarali su o posvješćivanju vrednovanja žrtava
Skradnika, Oštarija i Ogulinskog kraja. Potrebno je vrednovati istinska svjedočanstva živih, a također istražiti arhive
povezane s ovom tematikom. Pripremamo se i za slavlje
Dana hrvatskih mučenika na Udbini koje će ove godine biti
u subotu, 25. kolovoza. Predložena je izrada spomen-kamena s dvadesetak neobilježenih masovnih grobnica u užem
središtu grada Ogulina. Kad se spomen-kamenja izrade bit
će prinesena na Udbinu i ugrađena u spomen-zid hrvatskih
stradanja. O tome su pismenim putem obaviješteni čelnici
lokalnih samoupravnih jedinica i očekuje se njihova daljnja suradnja. Napominjem kako prema evidenciji među
masovnijim grobnicama imamo nažalost stratište koje krije kosti i do dvije tisuće ubijenih civila i vojnika poslije
Drugog svjetskog rata.
Lipanj - Mlada Nedjelja slavljena je na Ivanju, 24. lipnja misnim slavljem u 10 sati te nastavkom, cjelodnevnim klanjanjem do Večernjice u 17 sati kada je pobožnost završila pjevanom Večernjom i blagoslovom s
49
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Presvetim. Vjernici dolaze tijekom dana i mole u Svetištu, a ove nedjelje molitvu je organizirala grupa volonterki
iz Lešća.
Ivanja u Tounju - Dan Župe i Općine proslavili smo s našim susjedima u nedjelju, 24. lipnja misom u 12 sati.
Misu je predvodio župnik oštarski i cerovnički. Hvalevrijedne su divne tounjske orgulje na kojima je prekrasno
svirao mladi tounjski orguljaš uz skladno pjevanje zbora i svih vjernika.
219. Trošmarko prošćenje - Gospa od Čudesa u vrijeme progonstva našla je svoje utočište u Otoku na Dobri
gdje je nastalo Trošmarsko svetište. Papa Pio VI. davne 1793. godine daje mu bulu za oprost grijeha. Hodočasnici
iz oštarskog Svetišta krenuli su prema Trošmariji u subotu u 15 sati, iz Ogulina u 16 sati, a iz Generalskog Stola
u nedjelju jutro u 5 sati. Pobožnost i misu bdijenja u subotu navečer, 30. lipnja predvodio je mons. Mile Bogović.
U nedjelju 1. srpnja misu u 9.30 sati predslavio je don Žarko Kraljević iz Podsuseda u suslavlju s upraviteljem
svetišta don Željkom Kutenom, a misu u 11 sati predslavio je fra Vice Blekić, franjevaca trećoredaca iz Ogulina.
Popodne je bilo euharistijsko klanjanje u 17 sati. Jedanaest hodočasnika pješice je hodočastilo od Svetišta do
Gospe Trošmarske, šezdesetak busom te tridesetak privatnim prijevozom. Najuporniji hodočasnik pješice bio je
devetogodišnji mali Ante. Dvadesetak hodočasnika od petogodišnjeg Antonija i njegovih sestrica s Vojnovca te
Skradnika i Oštarija u našim lijepim nošnjama uzveličalo je večernje slavlje. Tako smo se i ove godine zahvalili
župljanima Trošmarije koji su nam očuvali našu Gospu dok se nalazila u izbjeglištvu.
Misa u povodu osnivanja Zbora narodne garde bataljuna Klek - I ove godine vjernici Ogulinskog kraja okupili
su se druge nedjelje u srpnju na misnom slavlju u župnoj
crkvi Uzašašća Isusova na Cerovniku moleći za sve poginule branitelje kako župe Cerovnik tako i Općine Josipdol i
našeg Ogulinskog kraja gdje je obranjen ovaj dio domovine Hrvatske. Branitelji, koji su ginuli s krunicom oko vrata
i pokapani u nadi uskrsnuća, iako sve manje imaju mjesta
u mislima i molitvama današnjih službenih civilnih i društvenih struktura, ne će u srcima vjernika katolika biti zaboravljeni niti odbačeni. Kako je naglašeno na znanstvenom
skupu o komunističkim žrtvama održanom krajem travnja u
Zagrebu, žrtve i žrtvovanje iz ljubavi u nadi uskrsnuća bile
su neshvatljive, a stoga i neprihvatljive ateističko-komunističko-partizanskim strukturama. Zato nisu smatrali potrebnim niti moliti se za poginule i umrle. Kršćani se u
nadi uskrsnuća raduju susretu s poginulima i pokojnima u nebeskoj domovini gdje ćemo se susresti licem u lice.
Dekanatski susret svećenika Ogulinskog dekanata održan je u župi Lešće, u ponedjeljak, 2. srpnja na poziv
mons. Tomislava Rogića, dekana. Svećenici su se osvrnuli na protekle pastoralne susrete te su naglašeni pastoralni
planovi tijekom srpnja i kolovoza. Već sada smo pozvani pripremati se za proslavu Dana hrvatskih mučenika koja
će se ove godine slaviti u subotu, 25. kolovoza u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini.
pop Antun Luketić, čuvar Svetišta i župnik oštarski i cerovnički
Od Oštarija do Vojnovca
K svetištu Gospe od Čudesa,
Pješice smo išli iz Mrežničkog Bresta.
Tu gdje su Turci palili i rušili najviše,
Nova sad se povijest piše.
Tamo gdje je bila biskupija naša,
Od Krbave pa do grada Modruša.
Trebala je biti lijepa katedrala,
Ponos i dika oštarskoga kraja.
Za župu Cerovnik svi dobro znate,
Tu je rođen lipski pop Mate.
Nakon 2. rata svog je ujaka pokopao,
O rodnome kraju puno je napisao.
Lijepi Skradnik ponos je svima,
50
Imaju oni Svetog Marka Križevčanina.
Ni Vojnovčani više se ne tuže,
Svake subote svete mise se služe.
Oni imaju i svoga zaštitnika,
Sv. Antu bosanskim Hrvatima dika.
Mili Bože lijepoga li kraja,
Hrvat iz Bosne s Likom se spaja.
Baš jučer sam u ovom kraju bio,
S dobrim ljudima sam se sprijateljio.
Pita me jedna iz Bosne gospođica:
Ima li na Brestu zgodnih mladića.
Nikola Matešić, 21. 1. 2012
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župe sv. Ane – Plaški i
sv. Ivana Nepomuka – Saborsko
Saborsko proslavilo nebeskog zaštitnika
U srijedu 16. svibnja u Saborskom je svečano proslavljen blagdan nebeskog zaštitnika Župe sv. Ivana Nepomuka i Dan općine. U nazočnosti brojnih župljana i hodočasnika misno slavlje je predslavio fra Ljubo Kurtović
iz franjevačkog samostana hercegovačke franjevačke provincije u Dubravi u suslavlju brojnih svećenika Ogulinskog i Slunjskog dekanata na čelu sa slunjskim dekanom mons.
Milom Pecićem kao i mjesnim župnikom fra Slavkom Antunovićem. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova iz Dubrave
(Zagreb), a misu su uzveličali predstavnici Karlovačke županije i
čelnici brojnih gradova i općina županije. Propovjednik je progovorio o smislu i odnosu egzistencijalnog i ljudskog straha u odnosu prema Božjem strahu. Dok je ljudski strah odgovor na opasnosti od smrti i bolesti u današnjem vremenu obilježenom strahom i
tjeskobom, Isus nas oslobađa svakog egzistencijalnog straha. Iako
smo u današnje vrijeme ekonomski jači no prethodne generacije,
podložni smo brojnim tjeskobama kao posljedicama udaljavanja
od Boga i postali smo pravi robovi straha, od raznih ekoloških do
medicinskih i kozmičkih prijetnji. Ako su roditelji napustili strah Božji, djeca su izgubila strah i poštovanje prema
roditeljima. Otkrijmo ljepotu straha Božjega koji se očituje u poniznosti pred Bogom i spremnosti žrtvovanja za
bližnjega i Boga, kao što je to živio sv. Ivan Nepomuk, zaključio je fra Ljubo Kurtović.
Prije mise više izaslanstava su kod spomen obilježja Saborčanima poginulima u Domovinskom ratu prinijeli
vijence i zapalili svijeće, dok je molitvu odrješenja predvodio fra Slavko Antunović. Nakon mise učenici područne osnovne škole u Saborskom izveli su dramski igrokaz ličkog prela kako je nekada izgledalo. Zahvaljujemo
svima koji su svojim sudjelovanjem uzveličali ovo naše slavlje.
Hodočašće svetom Ivi u Jajce
Hodočašće sv. Ivi u Podmiačje kod Jajca (Bosna i Hercegovina) hodočastilo je zajedno sa župnikom Otočca mons.
Tomislavom Šporčićem 103 hodočasnika. U sudjelovanju i
zajedništvu velikog mnoštva naroda sa svih strana BiH, Hrvatske i drugih krajeva svijeta. Za većinu naših hodočasnika
ovo je bio valjda najveći ili jedan od najvećih skupova vjernika u kojem su sudjelovali. Dan prije, uoči sv. Ive, 23. lipnja rekli su nam da je na večernjoj svetoj misi prisustvovalo
čak 40 tisuća vjernika. Sigurno nije manje bilo niti drugi dan
na samu svetkovinu sv. Ivana. Iz naše biskupije hodočastili
51
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
su i župljani iz Ličkog Osika predvođeni župnikom vlč. Lukom Blaževićem, te 50 vjernika iz Plaškog u organizaciji vjeroučitelja Ivice Klečine i mnogi vjernici osobnim prijevozom. Bila je velika vrućina u dolini i na velikoj uzvisini ispred crkve. Ljudi su, netko sa zaštitom kišobrana, drugi
s kakvom maramom na glavi ili kapom, izdržali dva sata na misi i pobožnostima. Misu je predvodio gvardijan iz
Plehana fra Filipović. A koncelebriralo je četrdesetak svećenika – uglavnom franjevaca iz Sarajeva i drugih samostana Fanjevačke provincije «Bosne Srebrene» predvođeni svojim provincijalom fra Ivom Gavranom, koji je
na kraju mise pozdravio sve prisutne te im zahvalio na zajedništvu i molitvi pri ovom najvećem svetištu sv. Ivana
na ovim prostorima. Ono što je naše vjernika najviše zadivilo bio je veliki broj mladih srednjoškolaca, studenata
i drugih koji su u tako velikom broju sudjelovali na svetoj misi pobožno i sabrano, pristupili svetoj pričesti i ispovijedi. Ovo svetište iako je još u velikoj izgradnji crkve i svih pratećih objekata poslužilo je mnoštvu u svemu
najpotrebnijem i to na zavidnoj razini. Odvijanje prometa bez nepotrebnih gužvi, posluga s vodom, toaletnim
prostorima, posluga s tiskom i prodajom devocionalia, upisivanje misa, a posebno važno i najvažnije veliki broj
ispovjednika s dobro označenim mjestima gdje se ispovijedalo.
Ivan Bižanović
Prva pričest u Plaškom
Na prvu lipanjsku nedjelju, na blagdan Presvetog Trojstva, u našoj župi je Prvu svetu pričest primilo sedmero
vjeroučenika. Sakrament im je podijelio župnik fra Slavko Antunović koji ih je, zajedno s vjeroučiteljem Ivicom
Klečinom, proteklih mjeseci marljivo podučavao vjerskim istinama i nauku Katoličke Crkve kako bi, pod prilikama kruha i vina, dostojno mogli primiti Krista.
Bilo je lijepo i svečano, nama koji smo to odavna prošli, a njima zasigurno veliki događaj i izniman doživljaj
u životu. Neka ih Duh Sveti i dalje vodi u životu putem kojim su krenuli, putem Krista i Ljubavi.
Ivica Klečina
Iz župe Presv. Trojstva – Modruš
Predragi čitatelji ZOV-a!
Uvod
U župi Modruš nemamo naizgled mnogo zanimljivosti, ali to je
tako samo naizgled. Ono što bi nekome sa strane moglo izgledati
svakodnevno ili obično, a možda i beznačajno, nama je važno i zanimljivo. Mi sadašnjost i budućnost svoje zajednice predajemo u ruke
Providnosti Božje. Što se događa u tajnosti njegova Promisla, a što u
skrivenosti naše ljudske svakodnevice, ne znamo pouzdano, no vrijeme će to pokazati i život iznjedriti na naše lijepo iznenađenje. Neke
stvari su se već počele događati ili su privedene sretnom završetku, a
za nas su vrlo pozitivne i značajne. Pa, radujmo se zajedno!
52
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Župni život u redovitosti svakodnevice
Blagdan svetog Antona pustinjaka, 17. siječnja predvodio je
na sam dan sveca zaštitnika blaga i domaćih životinja svima dobro
poznati domaći župnik, skromno, ali utješno za one koji su se odvažili po lošem vremenu doći na svojevrsno proštenje, čak bismo
se usudili kazati i hodočašće iz okolnih župa.
Premda je na blagdan svetog Antuna pustinjaka prošle godine uočeno da se dio krošnje jednog velikog stabla opasno nadvio
nad krov kapelice, ipak nije počeo stvarati ozbiljne probleme, kako
smo to utvrdili s odmakom od godine dana, pa osim nekoliko porezanih grana, ne će trebati rušiti cijelo stablo niti popravljati ili
obnavljati krov kapelice.
Zimska kapela, korizma i Uskrs
Kako u zimskom razdoblju još uvijek imamo ponešto snijega, a put od glavne ceste do župne crkve strm, ni
župniku, a ni ostalim vjernicima nije ponekad moguće doći do same župne crkve, odlučeno je na Župnom vijeću
da se u doba najvećega snijega nedjeljne mise održavaju u «zimskoj kapelici», tj. kod svetog Nikole koji je na
glavnoj cesti koja se uvijek čisti. Iskustvo nam je pokazalo da je to dobra odluka.
Nakon korizmenog odricanja i molitve, Uskrs smo svečano proslavili uz prisutnost Modrušana koji inače
žive i rade daleko od Modruša, a za veće blagdane okupe se u svojem zavičaju. Tako smo imali dosta liturgijskih
čitačica, pa i ministranata iz Rijeke, potomaka naših modruških župljana i župljanki.
Župni blagdan Presv. Trojstva
Početkom lipnja proslavili smo župni blagdan izuzetno svečano i radosno. Svečanu koncelebriranu svetu
misu predvodio je i vrlo nadahnuto propovijedao fra Ante Bekavac, član hercegovačke franjvačke provincije, a
u koncelebraciji su bili vlč. Mate Pavlić, župnik u Lipi i fra Vice Blekić iz ogulinskog samostana franjevaca trećoredaca, te domaći župnik. Prije mise, kao i svake godine,
krenula je procesija od kapelice svetog Antuna do župne crkve. Imali smo lijepo vrijeme uz obilje vjetra, a atmosfera je
bila vedra i raspjevana. U crkvi je pjevanje predvodio zbor i
orguljaši iz susjedne župe Zagorje, a oko bogatog uređenja
crkve (pletenjem vijenaca) i okolice (košnjom i slično) potrudili su se župljani koje valja ovdje nabrojiti jer godinama
skromno i požrtvovno rade, te ih je potrebno ponekad i javno pohvaliti i zahvaliti im. To su: Mira Antončić, mežnarica,
Marko i Marija Pavličić iz Modruških Salopeka, Mika Pavličić, Jure Vuković, Joso Sabljak, Stipe Keser i Stipe Žanić,
Dane Gašparović, Olga Gašparović, Mare Cindrić, Marica
Krajina, Katica Keser te Marija i Gojko Šikman. Mnogi od
nabrojenih su i župni vijećnici. Nakon mise, prigodni kulturno umjetnički program najprije kod crkve, a onda kod
škole, izveli su članovi KUD-a Sinac iz Zagreba, KUD-a Lička Plješevica iz Zagreba i KUD-a Gradina iz Modruša, te KUD-a iz samog Sinca. Oni su obogatili i procesiju svojim nošnjama.
Vodovod i javna rasvjeta u Modrušu
Potrebno je istaći da smo ove godine u Modrušu napokon dobili vodovod što će izuzetno podići kvalitetu života sadašnjih stanovnika, obradovati vikendaše, a možda nekoga od mlađih potaknuti da prerano ne odseli
ili da trajno ostane ovdje i zasnuje obitelj te tako produlji krhki vijek
ovdašnjeg življa koje, čini se, postaje sve brže i brže odveć vremešno.
A onda, poboljšana nam je i javna rasvjeta, čak je i crkva dobila «svoj»
reflektor, tako da će nam za polnoćke i Vazmena bdijenja biti svečano i
lijepo i oko crkve. Sve su to znakovi da bi se moglo mnogo toga poboljšati i unaprijediti, a osobito uza sustavnu obnovu frankopanskog zamka i razvoj turizma, dugoročno ulaganje i
strpljivost u promidžbi i radu na tom planu.
53
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
List mjesta i župe Modruš kao knjižica
Izašao je, drugu godinu za redom kao odeblja knjižica, a sveukupno devetu godinu
za redom «Modruš», list mjesta i župe Modruš. Na više od stotinu stranica donosi obilje materijala koje predano i požrtvovno prikuplja, uređuje i izdaje gospodin Zvonko
Trdić iz Katedre Čakavskog sabora Modruše, sa suradnicima: Ružom Brajdić, Ivanom
Mihaljevićem Barakom, Josipom Šibarićem i Josom Žanićem. Ovo je primjer kako se
uspješno i odgovorno vodi jedan list, a «tajna» uspjeha je u tome da iza projekta stoji
jedan čovjek, to jest jedan spiritus movens koji raspolaže sredstvima i dobrom voljom da
se stvari izvedu do sretnoga kraja.
Umjesto zaključka
«Ljetnoga» svetog Antona ili svetog Antu Padovanskog, proslavili smo isto tako
svečano kao i «zimskoga». I ovaj put je predvodio misno slavlje i propovijedao domaći župnik.
U nadi u Božju pomoć i zaštitu Blažene Djevice Marije, te oba sveta Antona, kao i svetog Nikole, nastavljamo
redoviti život i rad ovog ljeta uvjereni da ćemo se čitati i u Božićnom broju ZOV-a s novim zanimljivostima.
Željko Blagus, župnik župe Presv. Trojstva, Modruš
Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i
Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija
Biskup Bogović predvodio 219. bdijenje u svetištu
Gospe od Utjehe u Trošmariji
Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović predslavio je u subotu 30. lipnja tradicionalno bdijenje u svetištu
Gospe od Utjehe koje se održava po 219. put od davne 1793.
godine kada je tadašnji papa Pio VI. svetištu dao bulu kojom
se hodočasnicima daje oprost grijeha. Proštenje s križnim
putom, i misom bdijenja služeno je za oko tisuću hodočasnika iz Ogulinskog kraja, Slunja, susjedne Slovenije ali i
Hrvata pristiglih iz Australije. Suslavili su upravitelj svetišta
don Željko Kuten, župnik ogulinski Rogić i više svećenika
ogulinskog dekanata među kojima tradicionalno i don Giovanni Trussina iz Trsta.
Razmišljajući o Blaženoj Djevici Mariji kao tješiteljici
biskup Bogović se zapitao kako je ona tješiteljica kada je i
sama bila neutješena nakon onakvog završetka svog sina. To je ljudsko razmišljanje jer je ona više nego i Veronika, i Šimun Cirenac i jeruzalemske žene bila svjesna veličine smrti i uskrsnuća svog sina te da sudjeluje u gradnji
svijeta na stijeni, a ne pijesku. Divila se sinu koji je ljubio mučitelje, a lice mu je bilo bez srdžbe i gnjeva. U njemu
je vidjela spasonosnu snagu za sve ljude. Zbog toga je ona kroz cijelu povijest tješiteljica i Majka utjehe.
I naš narod je kroz povijest imao brojnih križnih putova iz kojih se dizao u molitvi i praštanju a Majka utjehe
mu je bila vodilja. Danas je naše društvo bolesno jer ne zna osmisliti boli i učiniti ih spasonosnima. To bi nas diglo na višu razinu i gradili bi svijet na čvrstoj stijeni a ne na pijesku koji se temelji na arsenalu zloće, laži, novca
i nasilja. Svaki vjernik treba svjedočiti u ovom svijetu svoju vjeru i graditi Kraljevstvo Božje, zaključio je biskup
Bogović.
U nedjelju prije podne slavili smo dvije svete mise, u 9,30 i 11 sati. Prvoj je predsjedao salezijanac Žarko
Kraljević iz Zagreba, a drugoj franjevac trećoredac iz Ogulina Vice Blekić. Obadvojica su nas poticala da se
držimo svoje vjere, da se držimo Majke Marije, Gospe od Utjehe, koja nas okuplja oko svoga Sina, prijatelja i
spasitelja. Marija ja naša utjeha i znak nade koja ne vara. Ona nas vodi tamo gdje su prave radosti, u nebo, gdje
54
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
će sve biti nadoknađeno u čemu smo bili uskraćeni u zemaljskom životu, gdje ćemo biti utješeni i nagrađeni, jer
bit ćemo u kući zajedničkog nebeskog Oca koji nas voli. Bit ćemo s Majkom Marijom i svetima. Bog neće naše
smrti i bolesti, nego hoće da budemo vječno živi i zdravi u nebeskoj domovini. Ovogodišnje slavlje završili smo u
popodnevnim satima euharistijskim klanjanjem. Ako Bog da i dogodine ćemo se okupiti u Trošmariji 6. i 7. srpnja
pod Marijinim skutom.
Iz župe sv. Josipa – Josipdol
Važnija događanja u župi Josipdol
Od prošlog Božićnog ZOV-a do danas, u župi Josipdol, mnogo se toga lijepoga dogodilo. Krenimo redom
kako sam zabilježio. Božić i božićni blagdani vrlo su lijepo proslavljeni u našoj župi. Interesantno je da je više
ljudi bilo na misi na sam blagdan Božića nego na polnoćki, iako je ove godine bilo lijepo vrijeme za polnoćku.
Na blagdan krštenja Gospodinova, novo izabrano Župno pastoralno vijeće dalo je svečanu prisegu da će služiti
na dobrobit svojoj župi.
U utorak, 14. veljače bio je poseban dan za našu župu. Tradicionalno i vrlo svečano proslavili smo blagdan
svog suzaštitnika sv. Valentina. Središnju misu u 11 sati pred više stotina vjernika predslavio je vlč. Sanjin Francetić, župnik u Jelenju i dekan bakarskog dekanata u koncelebraciji mjesnog župnika Petra Šporčića i brojnih
svećenika Ogulinskog dekanata. Liturgijsko pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom Ivanke Gašparović i
uz orguljsku pratnju Marice Rendulić.
U ponedjeljak, 19. ožujka na blagdan sv. Josipa, zaštitnika naše župe, slavimo zaštitnika očeva, radnika,
zaručnika i djece. Pred brojnim vjernicima, ali i hodočasnicima iz susjednih župa središnju misu predslavio je
župnik iz Gospića i dekan mons. Mile Čančar u koncelebraciji ogulinskog dekana Tomislava Rogića, mjesnog
župnika i više svećenika Ogulinskog dekanata.
Na Cvjetnicu, bio je blagoslov maslinovih grančica u crkvi u 11 sati. Prije mise smo imali ophod oko crkve s
maslinovim grančicama.
U Velikom Tjednu, na Veliki
Četvrtak, Petak i Subotu slavili smo obrede Velikog Tjedna.
Okupio se solidan broj ljudi na
Vazmeno bdjenje u 21 sat i na
blagoslov Uskrsnog jela. Na
Uskrs je bilo značajno više ljudi.
U tjednu nakon Uskrsa uklonili smo staru lipu ispred crkve.
Lipa se pomalo sušila i nije joj
bilo spasa. Predložio sam Župnom pastoralnom vijeću da
lipu uklonimo i da crkva dođe
55
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
više do izražaja. Oni su podržali ovaj prijedlog i 11. travnja
posjekli lipu. Mišljenja sam da pred crkvom ne treba ništa
saditi, već bi trebalo posjeći i nekoliko jela na njivi do crkve
kako bi s ceste crkva bila uočljivija. Crkva se mora vidjeti!
Ona je znak Isusa Krista u našoj sredini.
Mjesec svibanj smo započeli pobožnošću u čast Blaženoj Djevici Mariji Majci Božjoj, našoj Gospi, molitvom krunice i sv. misom. Svaku večer u svibnju okupljali smo se na
molitvu krunice i sv. misu.
U nedjelju, 6. svibnja, bilo je svečano u našoj župi. Jedanaestero djece trećeg razreda naše škole i članova župe
Josipdol po prvi su puta u svoje nevine i mlade duše primili
Isusa u maloj bijeloj hostiji, Prvu sv. pričest.
U subotu 19. svibnja župu je pohodio naš biskup mons.
Mile Bogović kako bi podijelio sakrament krizme učenicima sedmih i osmih razreda naše škole. Njih 28 se kroz cijelu
proteklu pastoralnu godinu pripremalo za taj sveti čin. Bilo
je lijepo i svečano.
Na blagdan Duhova, 12. lipnja proslavili smo svetom
misom na Viničici obljetnicu obnove i posvete te kapele. Zahvaljujući lijepom vremenu skupilo se stotinjak ljudi. Ubrzo
nakon toga bio je blagdan sv. Antuna Padovanskoga. Svečano je bilo u Carevom polju.
Na kraju ovog priloga još jednom sve srdačno pozdravljam sa željom da se odmore i napune baterije za nove poduhvate koji nas čekaju. Odmoriti se možemo jedino uz Boga
jer on je naš mir!
vlč. Petar Šporčić, župnik Josipdola
Iz župa Sv. Antun Padovanski – Generalski
Stol i Sv. Mihovil – Mrežnički Brest
Proslava Prve svete pričesti
U nedjelju, 20. svibnja 2012. u župi Generalski Stol bila je svečanost Prve sv. pričesti za dvanaestoro učenika
trećeg razreda. Osvanuo je lijep i sunčan Dan Gospodnji. Na svetoj misi u 11. sati prvopričesnici su sa svijećama, uz pratnju svojih roditelja i rodbine ispunili prve klupe u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog. Župnik Alojz
Knežević je nakon evanđelja predstavio prvopričesnike, a u propovijedi je vjernicima približio smisao sakramenta
56
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
euharistije, te važnost sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i svetoj pričesti. Misno slavlje uveličao je dječji zbor
iz O. Š. Generalski Stol s nastavnicom glazbenog, gospođom Danijelom Jakovljević.
Nakon propovijedi prvopričesnici su izveli svoj program uz recitacije, s klasjem pšenice u rukama, a sve to je
pripremila njihova razrednica, učiteljica Danica Frketić.
Nakon mise slijedilo je fotografiranje i ugodno druženje ispred župnog dvora, uz kolače i sok, što su pripremile obitelji prvopričesnika.
Imena prvopričesnika: Mihael Katić (M. Brest), Mateo Benić, Antonio Mihalić, Natalija Kasunić, Antonio
Halar, Barbara Popovački, Luka Halar, Patrik Vranešić, Paulina Katić, Valentina Kasunić, Antonio Špehar, Matija
Luketić
Proslava sv. Antuna u Generalskom Stolu
Župa Generalski Stol proslavila je svog zaštitnika sv.
Antuna Padovanskog na sam blagdan, 13. lipnja. Svetu misu
u 11. sati predvodio je vlč. Antonio Čutura, župnik Cvitovića i Lađevca kod Slunja. Uz njega su koncelebrirali župnik
Alojz Knežević s ostalim svećenicima Ogulinskog dekanata, na čelu s dekanom Tomislavom Rogićem. Vlč. Antonio je
vjernicima približio lik ovog «sveca cijelog svijeta», čudotvorca, propovjednika, rodom Portugalca, životom i smrću
Padovanca. Za evanđelje je uzet tekst iz evanđelja sv. Marka, gdje Isus šalje apostole da propovijedaju Radosnu vijest
po svem svijetu. Budući da su ispunjeni Kristovim Duhom,
uz propovijedanje će polagati ruke na nemoćne i tako ih liječiti. Budu li i zmije uzimali u ruke, neće im biti ništa. Ove
zmije predstavljaju zlo oko nas, koje možemo nadvladati
budemo li i ispunjeni Duhom Svetim. Tim Duhom bio je
ispunjen i nošen sv. Antun cijelog svog života, iako je umro
mlad, u 36. godini života.
Općina Generalski Stol također je slavila svoj dan, pa
su predstavnici općine nakon sv. mise položili vijence na
spomen obilježju kod Osnovne škole. Župnik je predvodio
molitvu za sve poginule branitelje ovoga mjesta i cijele naše
Domovine i za sve ostale pokojne, uz nazočnost svećenika
i vjernika.
I Osnovna Škola Generalski Stol je slavila svoj dan, pa
su učenici, njih oko 150, uz pratnju svojih nastavnika imali
priredbu u Zadružnom domu u 10. sati, nakon čega su sudjelovali na misi. Župnik je sve pozvao na aperitiv. Oko crkve su bili šatori s igračkama za djecu, te poznati «gvirc»
i medenjaci. Slavlje se nastavilo do kasnih popodnevnih sati.
Vlč. Alojzije Knežević, župnik Generalskog Stola i Mrežničkog Bresta
57
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župa sv. Ivana Krstitelja – Tounj i sv.
Mihovila Arkanđela – Tržić - Kamenica
Proslava sv. Ivan Krstitelja u Tounju
U nedjelju 24. lipnja župa Tounj svečano je
proslavila blagdan nebeskog zaštitnika župe kao
i Dan općine Tounj. Misno slavlje predslavio je
čuvar svetišta Gospe od Čudesa u Oštarijama vlč.
Ante Luketić u suslavlju mjesnog župnika fra Slavena Mijatovića, ogulinskog župnika Tomislava
Rogića i župnika Lipe na Dobri popa Mate Pavlića. Uz domaće vjernike na čelu s načelnikom
općine Ivicom Sopekom misi su nazočili i brojni
Tounjci koji na blagdan sv. Ivana Krstitelja dođu u
svoje mjesto iz svih dijelova Hrvatske.
Propovjednik pop Ante Luketić vjernicima je
ukazao na značaj ovog sveca kome se jedino uz
Isusa i Mariju u Crkvi posebno slavi rođendan, a
ukazao je i na značaj njegova imena koje znači
«Bog je milostiv». Mnogima su u Starom i Novom zavjetu imena određivala smjer djelovanja.
Danas nije tako nego kod davanja imena djeci
često prevladava neozbiljnost. Roditelji daju imena djeci prema likovima iz sapunica, a ne prema
najboljim uzorima hrvatskih knezova i kraljeva ili
svetaca i mučenika. Sv. Ivan Krstitelj kao lik na
prijelazu Starog u Novi zavjet koji je pripremao
dolazak Isusa i koji je završio mučenički svoj život, primjer je osobe koja je napustila sigurnost
grada i otišla u pustinju propovijedati kako ga je
vodio Duh Božji. On nam i danas daje smjernice
kako se postaviti u sukobu dobra i zla te je primjer
da se molitvom može pobijediti dvoličnost i svako
drugo zlo. Danas je puno krštenih, a malo svjedoka vjere koji su svjetlonoše kao Ivan Krstitelj,
zaključio je propovijed pop Luketić.
Prije mise održana je ispred općinske zgrade
svečanost otvaranja nove ekološke i energetski
učinkovite rasvjete kao i spomen ploče o 80 godina postojanja općine Tounj. Rasvjetu i ploču blagoslovio je župnik Tounja fra Slaven Mijatović.
Nakon mise održano je pučko veselje uz nastup
KUD-a Tounjčice na prostoru ispred crkve.
Općina Tounj je na svečanoj sjednici općinskog vijeća podijelila više zahvalnica zaslužnim pojedincima i
ustanovama povodom 80 godina postojanja ove općine. Jedan od dobitnika najvišeg priznanja ove općine je i
župnik Tounja fra Slaven Mijatović. Uručivši priznanje fra Slavenu Mijatoviću, predsjednik općinskog vijeća
Nikola Katić je istaknuo da se zahvala dodjeljuje zbog posebnog doprinosa u kulturnom, vjerskom i duhovnom
obrazovanju na prostoru općine Tounj. Zahvalivši se na priznanju fra Slaven je istaknuo da i male sredine kao
Tounj imaju veliku ulogu u razvoju države, baš kao što je i Isus krenuo iz malenog Nazareta a stigao je u veliki
Jeruzalem. Zvonko Ranogajec
58
IZ NAŠIH KRAJEVA
Nazivi voda (hidronimi) na
ogulinskom području
Hrvati su mnoga imena voda naslijedili. Neki hidronimi npr. Neretva, Kupa, Krka, Una preuzeti su iz latinskoga jezika, dok drugi imaju još starije, indoeuropsko porijeklo kao Sava, Drava, Lika, Mura itd. Veliki broj hrvatskih rijeka i potoka dobili su svoja imena po različitim
svojstvima: veličini, brzini, dubini, širini, toplini, boji,
bistrini i načinu kretanja vode. Najstarija imena rijeka,
potoka i izvora većinom su jednočlana i potaknuta su
strujanjem vode, oblikom riječnog toka, protjecanjem,
slijevanjem i prelijevanjem vode niz kamenje, ključanjem, izvorištima, vrelima, ušćima, slapovima, vlažnošću, blatištima i baruštinama uz riječna korita i slično.
Ime rijeke Dobre pripada praslavenskom hidronimnom nasljeđu. Oblik imena rijeke Dobre ima pridjevni
oblik: Dobra + voda («Dobra voda» ili «Velika voda»).
Sve to ukazuje na obilje vode u sušnom krškom području. Romantična ljepota ove ponornice koja ponekad plaMlinovi na Mrežnici
vi Ogulinsko polje i ponire u Đulinom ponoru zaokupljala je maštu poznate hrvatske spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. U pripovijetki Regoč opisana je silna voda
koja je nalik na uzorak iz prirode, što je potaknulo autoricu za simbolički opis «vode Zlovode», koja se, nakon što
je poplavila polje i ravnicu, izgubila u otvoru koji vodi u dubinu zemlje.
Izvorište rijeke Dobre je u Gorskom kotaru, u Skradu. Dobra nastaje iz izvora Bukovske Dobre, potoka Dobre
i Donje Dobre, koji se ulijevaju u Ogulinsku Dobru. U gornjem ili izvorišnom dijelu rijeka se naziva Ogulinska ili
Gornja Dobra. Nakon što Dobra proteče u Puškarićima ispod kamenog Mollinarijeva mosta (1874.), ubrzo ponire
u Ogulinu, u Đulinom ponoru, nedaleko kaštela Frankopana. Desetak kilometara kasnije izbija u kamenom vrelu
kod Gojaka kao Gojačka Dobra. U Ogulinu uz rijeku Dobru vezano je više vodnih imena. Ispod mosta koji povezuje gradsko središte s Prapućama i Zagradom, voda se slijeva u «Filipovićev vir». Voda je u kamenom koritu
izdubila vrtložne lonce koji imaju naziv «škobalj» ili «ždrokalj». Poznati su i suhi riječni kanali «struge». Dobra
u Ogulinu naziva se Đulom (Julom), a uz Đulin ponor povezani su i ponor Badanj i špilja Medvednica (badanj je
vrsta bačve). Dobra ima više sporednih korita i za vrijeme poplava voda raste i popunjava prostor prema Zagradu i teče iza kaštela Frankopana u «Ponor suha Jula», dok je drugi dio vode usmjeren prema Podvrhu i Stelnici.
Drugo korito nalazi se na početku Šetališta Krlenac. Poplavne vode teku «Strugom» i dalje kroz Lomost i poniru
iznad željezničke pruge prema Obruču. Toponim Gojak nastao je iz stare slavenske osnove goj, objašnjava se kao
prijevoj (izmjena samoglasnika u riječima istog korijena; npr. vreti-izvirati-izvor, vrulja, od korijena v-r), tipa liti,
lijevati-loj: goj prema žiti-živjeti. To znači: mir, tovljenje. Sličnog su postanja imena naselja (ojkonim) Tounj i
vodno ime rječice Tounjčice. Ovaj hidronim ima svoj izvor u oblicima htonja, tonja sa značenjem: duboka voda,
jezerce, vir. Sličan nastanak ima toponim Vitunj i vodno ime Vitunjčice, pritoke Dobre.
Na pojedinim zemljovidima rječica Vitunjčica naziva se «Vitunj» po istoimenom naselju. Uz Vitunjčicu zabilježeno je i izvorište Vrelo. Mjesto gdje se Vitunjčica ulijeva u Dobru u povijesnim izvorima naziva se «Vodostaje». U Vitunjčicu ulijevaju se potoci Rakovac i Kobeljak. Rakovac izvire ispod brda Lumbarda (ime za starinski
top), dok Kobeljak izvire podno frankopanske utvrde Vitunj (Gradina 622 m n/v). Vodno ime Rakovac nastalo je
od životinjskog imena, dok se Kobeljak izvodi od riječi Koba, naziv za drvenu posudu za crpljenje vode.
Zagorska Mrežnica nakon poniranja ispod brda Krpel, povezana je s izvorom Tounjčice i Bistre (Bistrice).
Rijeka Tounjčica najsnažnija je pritoka Istočne Mrežnice. Njen izvor nalazi se ispod ostataka stare frankopanske
utvrde Tounj. Tounjčica sa svojim pritokama Kukačom i Rudnicom ulijeva se u Kordunsku ili Istočnu Mrežnicu
kod sela Klarići (Sastavci ili ušće Tounjčice). Tounjčica je ime za špilju, vrelo i rječicu. Na mjestu sutoka Tounjčice i Istočne Mrežnice bila je izgrađena frankopanska utvrda Ključ. Položaj nekadašnje utvrde na zemljovidima
označen je kao «Gradina». Praslavenska riječ «ključ» ima značenje: zatvaranje prolaza ili zakrivljeni dio rijeke
ili potoka.
Kod Zdenca, blizu Tounja, rječicu Tounjčicu prelazi stara Jozefinska cesta Karlovac - Senj. Graditelj obnovljene ceste Josip Kajetan Knežić kamenom mostu iz 18. stoljeća, preko Tounjčice dodao je 1835. - 1836. još jedan
kat.
59
IZ NAŠIH KRAJEVA
Najstariji podaci o našim rijekama, potocima i
izvorima nalaze se u Urbaru modruškom iz godine
1486. Zapisana su vodna imena: Pišćetki i potok
ispod brda Treskavca, kod Josipdola, (Pišćetak je
slab izvor), Stubalj, toponim i izvor, zapadno od
Modruš glavice (Bijeli vršci 648 m n/v.), Stubalj,
stubao-šuplje drvo koje se stavlja u zemlju na mjestu slabog izvora.
Zabilježena su i vodna imena Pliskovo (Blato), jezero i toponim kod Plaškog, potok Jurlinka,
istočno od Modruša, Vrhrika (Vrnjika) i Dretulja
kod Plaškog, Zebićki potok i toponim Zebićko polje, u blizini Plaškog.
Knez Bernardin Frankopan godine 1500. u
Grad Ogulin: Jaschke, Franz, austrijski slikar, Moderna galerija u
svojoj ispravi u kojoj se prvi put spominje Ogulin,
Zagrebu, Ogulin početak 19. stoljeća (1807. - 1808.)
označio je novoutemeljenoj utvrdi međe između
Modruša i Vitunja. Tada su prvi put zabilježena imena rijeka, rječica, potoka i vrela: Mrežnice, Dobre i Vitunjčice (Zdiški potok), te Mošuz vrelo (vrelo Moškovac). Zapisan je i izvor u blizini Mrežnice, zvan Perušićeva
K(e)rnica. Kasnije je zabilježen izvor Krljenac (Krlenac), kod današnjeg Kučinić Sela. Hidronimna imena Mrežnica Dance (suho korito) Zagorske Mrežnice i rječica Munjave i Vrnjike spominju se 1668. godine, (dance je
umanjenica od riječi dno). Na kartografskim prikazima Oštarija iz 17. stoljeća, rijeka Zagorska Mrežnica koja teče
kroz Oštarije, naziva se Tounjčica.
Na Bukovniku, na mjestu gdje je ogulinski trgovac D. Mucek 1879. godine podigao kapelicu posvećenu sv.
Ivanu Nepomuku, ispod stijene izvirao je potok Bukovnik, koji se ulijevao u Dobru. Dragutin Hirc je u knjizi
«Lika i Plitvička jezera» (1900.), zapisao: «Jedva, što se voda na liticu probila, uvire i teče podzemno 14-16 m, te
poslije kao potok Bukovnik izlijeva se u Dobru.»
Umjetno jezero Bukovnik dobilo je ime po potoku Bukovnik i istoimenom predjelu. Vodno ime Bukovnik
nastalo je od riječi za bilje, a umjetno jezero Sabljaci imenovano je po starom naselju Sabljaki. Na novijim zemljovidima upisani su oblici: Jezero Sabljak, Sabljačko jezero i Mrežnica jezero. U Marković Selu, u blizini Vražjeg
mosta na Dobri je Velika pećina ili Pećnik (Pećinik špilja). Riječ pećina uvećanica je od riječi peć. To je ljevkasta
stijena i vrh sa strmim padinama ispod kojih izbija više malih vrela iz kojih nastaje potok Pećnik (Pećinik) koji
se ulijeva u Dobru. Hirc je opisao Pećnik: «Pećnik je duboka uvala, koju izbočena uvala dieli na dvoje. S desne
strane uzdigla se stiena do 39 m visoko, nad kojom je ponor, a nad ovime spilja (pećina), na koju provaljuje voda,
te se baca prieko stiene. Koja joj bude snaga, svjedoče izbačeni balvani i kamenje, što ga voda podzemno krši i
lomi uz jaku tutnjavu, kako mi rekoše, izbacuje. Sada je vrelo presušilo, nu nešto je vode prodiralo ispod izprebacana kamenja ali za kratko
vrieme i uviralo.»
U povijesnim izvorima riječ «peć» vezuje se uz imena mjesta i
utvrda, npr. Tounjska peć (1558.). Riječ pećina potječe od riječi peči,
jer se u davno doba pečenje obavljalo pri vatri u pećinama. Ispod Kleka teče potok koji se u blizini Turković Sela ulijeva u Vitunjčicu. Ovaj
potok ima više imena. Pod Klekom naziva se Klečkim potokom. U
svom srednjem dijelu teče kroz Klečke drage i označava se nazivom
Crni potok. U donjem dijelu toka, prije utoka u Vitunjčicu, dobio je
novo ime, Rokov ili Marin potok. Ispod Stošca je vrelo Stipinac, a na
Malom polju je Franjkovac, vrelo s obzidanim koritom. Potok Mrzljak zajedno s vrelom Soviljicom (Sovenicom) izvire ispod istoimenog
brda i prijevoja, povezan je s vrelom Franjkovac na Kneji, odnosno
Malom polju, gdje u blizini ponire u malom ponoru. Vodno ime Soviljica izvedenica je od životinjskog imena sova. Ispod Soviljice pojavljuje se izvor Javorak. Na Jelačkom, u blizini Dobre nalazi se izvor
Klekovača.
Ogulinsko-modruška (plaščanska) udolina tipičan je prostor u kršu
s vodotocima koji su kratki i plave Ogulinsko, Plaščansko, Jasenačko i
60
IZ NAŠIH KRAJEVA
Drežničko polje. Većina vodenih tokova skupljaju se kao duboke podzemnice i javljaju se kao jaka vrela u podnožju Velike i Male Kapele.
Sjeveroistočno od brda Krpela, u kamenoj dolini izbijaju na površini krška vrela: Bistra (Bistrica, Bistra rijeka), Kromari, Mikašinović vrelo (špilja Zala) i Gojak. Posebno je zanimljiv potok Ribnjak (Ribnik), pritok Dobre.
Ljeti je voda izlazila iz vrela u potočnom dnu, donje polovice potoka, a u vrijeme oborina, voda je izbijala iz
stijene na početku doline. U Ribnjak se ulijeva tekućica kratkog toka Jaruga. Izgradnjom elektrane Lešće, potok
Ribnjak nestao je u umjetnom jezeru. Na podkapelskom prostoru prevladavaju mnoge «sušice». Među sušicama
ističu se ponornica Munjava u josipdolskom kraju i potok Sušik u Drežnici. Munjava je dobila ime po tome što
munjevito, brzo teče i ubrzo se izgubi. Njen izvor nalazi se ispod brda Kocelj (598 m n/v). Nedaleko Modruša
postoji toponim Modruška Munjava.
Podno stare frankopanske utvrde Modruš izviru tri izvora, južno i istočno od modruških zaseoka Palijani i
Antončići. Potok Rožić koji izvire ispod Modruške glavice u blizini zaseoka Rožići, ulijeva se u Munjavu kod
Modruških Cindrića. Munjava nastavlja svoj tok do Čakovca Oštarijskog. U blizini Modruša izvire više potoka
i kratkih vrela koja su većinom povezani s Munjavom, osim Bojane (Gašparovići) koja teče prema Zagorju, to
su: Dragarski potok (prema draga-dražica), Frailovac koji izvire u blizini Salopeka Modruških, Vidoševac (izvire
nedaleko zaseoka Vidoši), te potok Kiselac koji izbija u blizini zaseoka Klepci. U široj okolici oko Modruša
postoji više manjih usamljenih izvora: Zdenčeva draga, Mramor, Gospodska vodica, Jasenište (Kolići-Kloštar),
Grazerina, Migan, Živa voda, Vodena draga, Klokočka voda, Živica i drugo. Zapadna Mrežnica ili Zagorska
Mrežnica ima svoje izvore na više mjesta i ima nekoliko imena. Javlja se kao neznatna sušica, potok, imenom
Sušik, tvoreći s vodotocima Majnom i Crnim potokom tekućicu Drežnicu na sjeverozapadnom dijelu Drežničkog
polja. Osim potoka Sušika podzemno je sa Zapadnom Mrežnicom povezan i Jasenački potok (Jasenčica) koji
izvire iz povremenih krških vrela ispod podnožja Bjelolasice u Vrelu (predjelni toponim) i ubrzo ponire u nizu
ponora. Potok teče kroz Donje i Gornje Jasenačko polje i prigodom velikih pljuskova djelomično plavi oba polja.
Jasenački potok povezan je s Vrelcem.
U Zagorju rijeka je dobila ime Zagorska Mrežnica (ili Mrižnica), zagorska po toponimu Zagorje, a Mrežnica
po mrežastoj strukturi suhog i poplavljenog kopna. U vrijeme kišovitog razdoblja godine, okolica Mrežnice okružena je povremenim izvorima, što kraju daje mrežasto obilježje. Godine 1959. izgrađena je brana na Zagorskoj
Mrežnici i stvoreno je umjetno jezero Sabljaci. Prije izgradnje brane kojom je rijeka pregrađena, bilo je više
jezeraca i potoka koji su bila povezani s Mrežnicom: Rupećica, Bistrac, Lovren (Ribarić potok) u koji se ulijeva
potok Raul, te Stoševo i vrelo Mačkovac. Danas ispod starog kamenog mosta u Oštarijama rijetko teče Zagorska
Mrežnica i ponire prema «Ponorima» u podnožju brda Krpel, u okrilje špilja Ambarac (Hambarac) i Mandelaja.
Dio njenih podzemnih tokova dopire do špilje u kamenolomu Tounj i špilje Tounjčice.
Špilja Mandelaja u Oštarijama spominje se 1835. godine u njemačkom romantičarskom igrokazu Die Magdalenen-Grotten bei Ogulin. Autor djela je Čeh Joseph Schweigert. U okviru igrokaza kao napjev izvedena je pjesma
Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje, poznatija po početnim stihovima «Još Horvatska ni propala», koja je
tiskana u Danici Horvatzkoj, Slavonzkoj y Dalmatinzkoj, iste godine. Sadržaj igrokaza vezan je uz jednu epizodu
iz povijesti Vojne granice u vrijeme francuske vladavine.
Kod Gerova, nedaleko Tounja izvire potok Globornica
koji se ulijeva u Dobru i ponekad plavi Gerovsku dolinu.
Izvor Mrežnice nalazi se u sredini kraškog polja i ima izgled
velikog kamenog kotla. U Zagorju naziva se Izvor ili Žaga.
U blizini je Zeleno jezero (Šmitovo jezero). Zeleno jezero
predstavlja spoj dvaju međusobno spojenih jezera Malog i
Velikog. Zeleno jezero dobilo je ime po tamnozelenoj boji
vode. Na zapadnoj obali jezera Sabljaci potopljeni su izvori
Zagorske Mrežnice: izvor Rupećice, špilja Zagorska peć i
jama Klisura. Vodno ime Rupećica izvedenica je od riječi
«rupa», u značenju stijena - ponor.
Rupećica je zajedničko ime za špilju, kraški izvor, vodeni tok, ponor i jamu. Špilja Rupećica podzemno je povezana
sa Zelenim jezerom. Potok Ratković (Lug) izvire u blizini brda Hrastovac (482 m n/v), sjeverozapadno od Modruša i utječe u Mrežnicu. U Gornjim Puškarićima, iznad župne crkve Sv. Jurja je Popov zdenac, izvorište potoka
Mrzlice koji utječe u Mrežnicu. Bijeli zdenac također izvire u Puškarićima.
Ispod brda Veljun izvire više potoka, među kojima se ističe potok s izvorom koji se zove Franjković vrelo i
koji teče kroz selo Ravnice. Na zemljovidima zabilježeni su: Bocino vrelo (Turkalj potok), Novačko vrelo, Pono61
IZ NAŠIH KRAJEVA
rac (izvire ispod Crkvenog brda), te Šegansko vrelo. Južno od puta za Kaševare izvor je Vrbica (Vrbice). Zapisana
je narodna priča o tome kako su na tom mjestu bila dva izvora, iz jednoga je izvirala pitka voda, a iz drugoga
mineralna voda. Izvor je dobio ime po velikoj vrbi koja je nekad rasla uz izvor. Spominje se i ljekovitost te izvorvode. Izvor Vrbica stvara malo krško jezero.
Vodna imena jednog broja izvora i potoka, većinom su prezimena nekadašnjih vlasnika zemljišta, kroz koja
teku ili izviru pojedine tekućice. Na istočnom dijelu Podkapelske udoline nalazi se jezero Begovac Plaščanski,
kod Blata. To je povremeno plavljeno jezero koje je veći dio godine ispunjeno vodama koja izviru iz obližnje
Velike pećine. Ime jezera nastalo je od riječi za zanimanje ili zvanje (beg). Ponornica Dretulja izvire ispod brda
Vršak (577 m n /v), kod Plaškog. Ispod frankopanske utvrde Plaški (Gradina 635 m n/v) nalaze se dva izvora uz
cestu Plaški-Blata.
Dretulja sa svojom pritokom Vrnjikom, nakon poniranja, podzemno je povezana s izvorom Kordunske ili
Istočne Mrežnice. Vrnjika izvire ispod Grabove kose (501 m n/v). U blizini zaseoka Vuković-Kapela iz Velikog
vrela izvire ponornica kratkog toka Lička Jesenica (Jasenica) i ponire kod sela Potpolja u Jeseničkom polju. Na
otoku usred potoka Jesenice bila je izgrađena frankopanska utvrda Jesenica, od koje se jedva naziru tragovi. Vode
Ličke Jesenice povezane su sa Slunjčicom. Vodna imena kratkih tokova Dretulje, Vrnjike i Jesenice nastala su od
izvedenica za bilje i plodove.
Ivan Tironi, prof.
LITERATURA:
Bedek (Janja), Bilandžija (Helena), Jalžić (Branko), 1988, Ogulinska špiljska spužvica Eunapius subterraneus
Sket et Velikonja, 1984, rasprostranjenost i ekologija vrste i staništa u: Modruški zbornik II. - 2008, Modruš,
103.-131.
Bralić (Ivan), 1964, Geografsko-geološki spomenici prirode u kotaru Karlovac u: Zbornik Gradskog muzeja
Karlovac, Karlovac, 176.-180.
Božičević (Srećko), 1987, Hidrogeološke i speleološke značajke u: Priroda i šumarstvo Ogulinskog kraja, Ogulin, 360.-365.
Brlić-Mažuranić (Ivana), 1999, Priče iz davnine, Regoč, Ogulin, 56.-60.
Cividini (Ante), 1966, Ogulin i njegova krajina u: Bakarska zvona, broj 2, godina IV., 6.-7.
Fras (Julije), 1988, Cjelovita topografija Karlovačke vojne krajine, Gospić, 63.-64, 200.-201.
Herak (Milan), 1973, Pregled geološke građe Like u: Lika u prošlosti i sadašnjosti, Karlovac, 84.-85.
Hirc (Dragutin), 1900, Lika i Plitvička jezera, Zagreb, 2-3, 5, 6, 8,
Holjevac (Željko), 2012, Ogulinska pukovnija (1746.-1873.), Ogulin, 351.
Ivšić (Dragica), 2011, Javornica iz mojega djetinjstva, u: Modruš, list mjesta i župe Modruš, Modruš, 34.-40.
Kussan (Paul), 2010, Kratka povijest Treće ogulinske nacionalne graničarske pješadijske regimente, Zagreb,
149.-150.
Lopašić (Radoslav), 1997, Urbar modruški, Ogulin, 23, 25, 27, 34, 45, 47, 59, 87.
Luketić (Antun), 1994, Zagorje kod Ogulina-Mjesto i župa, Zagorje, 12.
Magdić (Mile), 1909, Narodne priče o gradinama u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Zagreb,
str.132
Magdić (Mile), 1926. ( 1996.), Topografija i povijest Ogulina, Ogulin, 21, 25-26, 49.
Maras (Mate), 2009, Krš Hrvatske-Geografski pregled i značenje, Zagreb, 106, 109, 139, 163.
Mažuranić (Vladimir), 1908.-1922 (1975.), Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb.
Pavić (Radovan), 2012, Geografija gorske Hrvatske, Rijeka, 84.-89.
Poljak (Josip), 1943. (1997.), Zemljopisni pregled u: Velika župa Modruš, Zagreb, 7.-33.
Poljak (Željko), 1959, Vodič na Klek, Zagreb, 17.-20. II. izdanje Ogulin, 2012., 61.-63.
Stančić (Nikša), 1998, Gaj, Ljudevit, u: Hrvatski biografski leksikon, 4, 536.
Šimunović (Petar), 2009, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Zagreb, 291.-307.
62
IZ NAŠIH KRAJEVA
Sanacija crkve Sv. Jakova
Crkva sv. Jakova izgrađena je kao jednobrodna crkva s glavnim ulazom pored zvonika i s jednim pomoćnim
ulazom u samom zvoniku. Prema dostupnim podacima, izgrađena je krajem 12. ili početkom 13. stoljeća. Kao
najstarija sakralna građevina ogulinskog područja
doživjela je brojne adaptacije i sanacije od 1521.
god., kada su je zapalili i devastirali turski osvajači. U posljednjih trideset godina izvođeno je više
manjih radova na krovu i tornju, a 2004. je sanirana
unutrašnjost crkve, te korovište s novim bakrenim
pokrovom nad lađom crkve 2005. godine, bez tornja i fasade. Posljednja izvedena sanacija bila je ona
zvonika crkve i fasade u periodu od 16. kolovoza do
8. prosinca 2011.
Potreba saniranja tornja utvrđena je pregledom
istog kada je utvrđeno da dio kamenih blokova ugrađenih u zidove kule nisu vezani uz zid te je postojala opasnost urušavanja dijelova kule te ugrožavanje
prolaznika. Daljnjim pregledom objekta crkve, tj.
fasade, uočene su pukotine i oštećenja žbuke, vanjske stolarije, odvodnje i prisutnost vlage na vanjskom dijelu fasade.
Kako bi se radovi mogli kvalitetno izvesti bilo je potrebno izraditi
projekt sanacije. Projekt sanacije koji je utvrdio sve prije navedene
radnje izradio je ured ovlaštene arhitektice Kristine Špigl Urhl, dipl.
ing. arh. Da bi radovi na sanaciji mogli započeti bila je potrebna
suglasnost Uprave za zaštitu kulturne baštine te Konzervatorskog
odjela u Karlovcu.
Po odobrenju Uprave za zaštitu kulturne baštine te osiguranju
sredstava, pristupilo se prikupljanju ponuda za izvođenje radova. Od
pristiglih ponuda prihvaćena je ponuda poduzeća OGULINMONT
d.o.o. iz Ogulina.
Radovi na sanaciji počeli su 16. kolovoza 2011. montažom skele
i obijanjem oštećene žbuke, a sve pod nadzorom djelatnika Konzervatorskog odjela Karlovac, gosp. Davora Trupkovića i nadzorom za
građevinske radove Zdravka Paušića, ing. građ. Na mjesto skinute žbuke nanesena je specijalna žbuka za takve namjene, a prema
uputama proizvođača sa svim potrebnim predradnjama te završnim
slojem i odabirom završne boje po izboru Konzervatorskog odjela.
Na dijelovima fasade pronađeni su originalni ostaci stare boje, koji
su ostavljeni u izvornom obliku.
Sanacija tornja i kule počela je čišćenjem sljubnica, fuga i detekcijom kamenih blokova koje je
trebalo izvaditi te ponovno cementnim mortom
učvrstiti. Za učvršćivanje konstrukcije tornja vršila
su se bušenja u koja se injektirala specijalna masa
pod određenim pritiskom. Zadaća ovog injektiranja
bila je povezivanje svih elemenata kamenog zida po
kompletnom volumenu. Po kvadratnom metru zida
izvedene su dvije bušotine profila 22 mm. Po završetku volumenskog injektiranja pristupilo se izradi
zaštitnog premaza kamenog pročelja te završnim radovima na tornju.
U sklopu sanacije crkve izvršen je i popravak
drvene konstrukcije unutarnjih stepenica i popravak
konstrukcije nosača zvona, izvedena je elektro-insta63
IZ NAŠIH KRAJEVA
lacija rasvjete zvonika, demontiran je križ na vrhu tornja te
primjereno skraćen. Krov tornja s pokrovom rekonstruiran
je u novije doba i nije bilo potrebe za daljnjom rekonstrukcijom istog. Na krovu je izvršeno bojanje lima zaštitnom
bojom. Ulazna nadstrešnica je demontirana te je na lokaciji
iste izvedena nova sukladno projektnoj dokumentaciji.
Zbog zaštite objekta od vlage sa zapadne strane izvedena je drenaža terena te omogućena odvodnja oborinskih
voda s terena, kako istu ne bi natapalo. Tijekom radova
sve sudionike u gradnji poslužilo je dobro vrijeme jer za
izgradnju pojedinih faza nekih radova bilo je potrebno i
određeno vrijeme sušenja žbuke i ostalih premaza, kako
bi završni premazi bili izvedeni prema pravilima struke.
Uz dobru suradnju s projektantom Kristinom Špigl Uhrl, i
predstavnikom Konzervatorskog ureda Karlovac Davorom
Trupkovićem, i poduzećem OGULINMONT d.o.o. Ogulin
radovi su završeni kvalitetno i na vrijeme. Prilikom izvođenja radova na sanaciji koristili su se materijali najnovije generacije koji su ugrađeni pod nadzorom proizvođača istih
što nam garantira kvalitetu izvedenih radova.
Na kraju sve ovo ne bi bilo moguće izvesti da svoj udio
u koordinaciji svih radova nije dao župnik Tomislav Rogić.
Ovim putem zahvaljujem svim sudionicima na izuzetnoj
suradnji u realizaciji projekta.
Zdravko Paušić
ISUSE, MISLI TI!
ISUSE TI MI STALNO PROGOVARAŠ PREKO RAZNIH OSOBA
A JA TO PONEKADA NE SLUŠAM, OPROSTI MI,
JA ZNAM DA MI TI ŽELIŠ SAMO DOBRO
I SVE ZNAŠ O MENI, TI ME NAJBOLJE POZNAJEŠ, TI ME
VOLIŠ
VOLIM TE ISUSE SNAGO MOJA BEZ TEBE BI BILA
IZGUBLJENA
HVALA TI ŠTO SI STALNO TU UZ MENE.
I DANAS MI GOVORIŠ DA PREVIŠE NE BRINEM OKO NEKIH
STVARI,
JER ODAVNO SAM SVE TEBI U RUKE DALA,
ALI ONO LJUDSKO KOPKA U MENI I MISLI ME MORE I
PRITIŠĆU
MOLIM TE MILI ISUSE OSLOBODI ME TEŠKIH MISLI,
TI SVE ZNAŠ NAJBOLJE, JER SVE JE U TVOJOJ SVETOJ
MOĆI
SAMO TI NAŠE PUTEVE RAVNAŠ I ODREĐUJEŠ
TI SI NAŠ BOG I SVE JE PO TVOJOJ SVETOJ VOLJI. AMEN.
Ružica Blašković
64
OBITELJSKA STRANICA
S novom radošću u srcu uživati Božju riječ
Poruka hrvatskih biskupa roditeljima, djeci i mladima o dvadesetoj obljetnici
vjeronauka u školi, ususret Godini vjere
Bog trajno očituje svoju ljubav prema ljudima. Svjedočenje
Božje ljubavi, koja svoj vrhunac
ima u životu, smrti i uskrsnuću
Isusa Krista, stalna je zadaća Crkve. Želeći ostati vjerni Božjoj
ljubavi s dubokom se zahvalnošću spominjemo našeg četrnaeststoljetnoga zajedništva vjere s
Bogom u njegovoj Crkvi. Na tom
putu upućujemo vama, dragi roditelji, djeco i mladi, svoju bratsku
i pastirsku riječ ohrabrenja o dvadesetoj godini katoličkoga vjeronauka u školi.
Osobito želimo istaknuti našu
želju da predstojeća Godina vjere,
koja počinje 11. listopada, pobudi u svima vama nadahnuće da vjeru ispovjedite u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom. Vjera raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i kada se prenosi kao iskustvo
milosti i radosti. Takvo iskustvo vjere pozvani smo kao Crkva priopćavati i vjeronaukom u školi. A upravo se
vjeronauk u našoj javnosti često predstavlja kao nepotreban. Ogorčeni smo činjenicom njegovoga stalnog dovođenja u pitanje kao redovitoga predmeta u okviru osnovnoga i srednjeg školstva. K tomu i činjenicom različitih
oblika diskriminacije vjeronauka kao predmeta. To predstavlja izravno obezvrjeđivanje prava vas roditelja i vaše
djece da odgajate u skladu s vašim uvjerenjem te prava na slobodu očitovanja kršćanske vjere odabirom i pohađanjem vjeronauka u školi. Nažalost, sve to često rađa povlačenjem roditelja u «anonimnost šutljive većine», dok
se rijetki pojedinačni primjeri ispisa iz vjeronauka predstavljaju kao redovita pojava te tumače da je taj predmet
neprivlačan.
Dragi roditelji, djeco i mladi!
U ljubavi vas podsjećamo da je put vjere svakoga od nas započeo sakramentom krsta. Na tom putu sazrijevanja spoznajemo da vjerovati znači odlučiti se biti i živjeti s Gospodinom. Upravo nas on, Isus Krist, svojom
ljubavlju sabire u svoju Crkvu, povjeravajući svima nama, navještaj evanđelja s nalogom koji ne zastarijeva. Za
vas, dragi roditelji, ispuniti taj nalog znači najprije biti zauzetim navjestiteljima Radosne vijesti u svojoj obitelji.
Istodobno to znači da ste pozvani omogućavati svojoj djeci upoznavanje otajstva kršćanske vjere i na vjeronauku
u školi. Stoga vas pred nadolazećom Godinom vjere pozivamo da i dalje bez straha upisujete svoju djecu na vjeronauk u školi te zahtijevate puno poštovanje vašeg roditeljskog prava.
Vama, draga djeco i mladi, od srca poručujemo: otkrivajte svakodnevno radost vjere iz koje možete crpiti trajnu ljubav i snagu za svoj život. Pohađanjem vjeronauka u školi već svjedočite da ste prosvijetljeni u umu i srcu
Gospodinovom riječju te da ste izabrali život koji nema kraja.
Dragi roditelji, s novom radošću u srcu uživajte Božju riječ! Draga djeco i mladi, vjeronauk u školi učinite
mjestom vašeg istinitog i trajnog obraćenja Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta!
Zagreb, 27. lipnja 2012.
Vaši biskupi
65
OBITELJSKA STRANICA
Snaga Božje Ljubavi
Čitati i slušati o događajima našeg vremena nije nimalo
lako. Prirodne katastrofe, potresi, poplave, tornada, ratovi,
ubijanja, siromaštvo, glad... Ima li tome kraja? Može li čovjek u takvim situacijama ostati pribran i može li se nadati
nekom boljem, ljepšem vremenu?
I možda još jedno teže pitanje: zašto Bog dopušta da se
sve te negativnosti događaju? I kako pomiriti sve ovo sa činjenicom Božje ljubavi? Možda slijedom svih tih događaja
čovjek jedino može zaključiti da nas je Bog prestao voljeti?
Teške su to misli. Da razmišljamo samo na razini činjenica, bez dubine vjere, mislim da ne bi ni otišli dalje od ovakvih negativnih zaključaka. Bog nije u površnosti, nije nas
stvorio na svoju sliku, sebi slična, a da ne bismo u Njemu
pronašli odgovore.
Već ta prva činjenica, koja nas vraća daleko u prošlost,
stvaranje čovjeka, pokazuje početak Božje ljubavi za čovjeka. Stvorio nas je u najdubljoj sličnosti sa sobom, sličnosti
koju je dao nekom stvorenju. Sve stvoreno dao nam je na
upravljanje, prepustio nam je odlučivanje o svemu. Jer imao je povjerenja u čovjeka. Povjerenje je temelj svakog
odnosa. Odnosa čovjeka s drugim čovjekom, odnosa Boga i čovjeka.
Čovjek je to povjerenje iznevjerio. Istočni grijeh je bio čovjekov izbor jer je krivo upotrijebio svoju slobodu
opredjeljenja. Sloboda je mogućnost izbora, ali ne bez odgovornosti. Onaj tko je odgovoran prema sebi i Bogu
najslobodniji je. Biti zarobljen po krivom viđenju slobode je najveća nesloboda, ropstvo. Kada čovjek iz svoje
slobode zaboravlja tko mu je dao taj dar, postaje ovisan o onome što mu zamjenjuje Boga. Danas su te ljudske zarobljenosti brojne, često ih i ne prepoznajemo. Bog je mogao čovjeku oduzeti mogućnost izbora, pa do grijeha ne
bi ni došlo. Znao je već što će čovjek napraviti, a nije mu oduzeo slobodu. Veličina Božje ljubavi i jest u činjenici
najveće slobode, iako je znao da će ljudska odluka povrijediti njegov odnos s čovjekom.
Veličina Božje ljubavi jest upravo u tome da nije ostavio čovjeka u tom griješnom stanju. Sve ono što je činio kroz povijest spasenja bilo je s ciljem da čovjeka pripravi na otkupljenje. Koliko god je Bog u događajima
Starog zavjeta pokazivao svoju ljubav Izabranom narodu, oni tu ljubav
nisu prepoznavali. U Zakonu su vidjeli stroge propise i zabrane, a svaku
zapovijed «popravljali» su svojim zakonima.
Je li onda bilo moguće da Židovi u Isusu prepoznaju Sina Božjega,
utjelovljenje Božje Ljubavi? Onima koji su otvorili svoja srca, bilo je
očitovano tko je Krist, ostali kao da su još više otvrdnuli. Nije stoga ni
čudno da se Isus često puta sukobljavao s farizejima upravo zbog njihovog iskrivljenog shvaćanja Zakona. Nametanje vlastitih tumačenja Zakona bilo je neprepoznavanje onoga što je Bog stavio u temelj svojih
Zapovijedi. I kada Isus proglašava dvije Zapovijedi ljubavi nije to stoga
da donese nešto novo, do tada nepoznato ljudima, nego da bi im pojasnio
bit Božjeg Zakona. Onu istu bit koju su oni tijekom vremena zaboravili
svojim okretanjem od Božjeg lica: srž Zakona nisu zapreke, nego ljubav.
Shvatljivo je to iz perspektive ljudske prirode. Kada se zatvorimo u
svoju sebičnost i grijeh, ne možemo uočiti ljepotu trenutka svakodnevnog života. Prigovaramo svemu, u svemu vidimo negativnosti, svi su nam
krivi za to, a najviše Bog. U životnim događajima ne vidimo prilike, ne
primjećujemo milost koju nam Otac daje iz svoje ljubavi. Čovjek, iz tame
kojom se okružuje, ne može vidjeti svjetlo.
Bog nas ljubi preko svake mjere kojom to mi možemo izmjeriti. Da
nije tako, zar bi nam dao dar kojeg mi razumom ne možemo ni dohvatiti? Dar njegovog Sina je onaj dar kojega
nam je Bog dao iz ljubavi. Taj dar je tako velik koliko je velika i Božja ljubav prema nama. To je ljubav Trojstva
prema nama, ljubav u kojoj je odnos između tri Božanske osobe, realnost koju Bog želi za nas kad nas je stvorio
66
OBITELJSKA STRANICA
na svoju sliku. Razmišljajući o odnosu između Božanskih osoba možemo razumjeti podudarnost Očeve želje da nas spasi s prihvaćanjem te odluke od strane
Sina Božjega.
Kako prihvaćanje križa predstavlja znak ljubavi? Križ kao rimsko sredstvo
mučenja i znak najveće društvene odbačenosti Krist uzima kao najbliži primjer
svoje ljubavi. Način spasenja čovjeka ide toliko daleko da je apsurd za čovjeka,
u takvom načinu umiranja, upravo put kojim nas Bog otkupljuje od grijeha.
Ono čega se mi ljudi odričemo kao najveće sramote, Bog preobražava svojom
žrtvom u najveći simbol ljubavi.
Križ je znak sveprisutne Božje ljubavi, znak najvećeg odricanja za viši,
plemenitiji cilj. I sami kršćani često puta zaboravljaju bit križa. Biti kršćaninom ne znači biti zatvoren u svojoj sebičnosti, već biti blizak bližnjemu u
svakodnevnom životu. Isus nam je svojim cijelim životom, u služenju i prisutnosti, pokazao kako to treba izgledati. Ipak, najočitiji primjer je u njegovoj
gesti pranja nogu na Posljednjoj večeri. U židovskoj kulturi taj posao bio je rezerviran samo za sluge, a Isus tom činu daje novu dimenziju. Služiti drugome,
ne kao sluga koji to mora činiti, nego kao bližnji koji to čini iz ljubavi.
Posljednja večera je događaj koji obiluje simbolikom, primjerima koje Isus ostavlja kao poruke nama, svojevrsna oporuka. «Ovo činite meni na spomen!» I kao primjer trajne Kristove ljubavi, one koja će ljudima biti
vidljiva pod prilikama kruha i vina, Isus ustanovljava sakrament Euharistije. Živjeti ovaj sakrament u životu, ne
znači samo hraniti se Kristovim Tijelom i Krvlju, nego radost i veličinu ovog dara učiniti dijelom života.
Ljubav koju nam Krist ostavlja i u sakramentima i u žrtvi križa je ljubav koja svojom snagom pobjeđuje Zlo.
Ljubav je trajna i velika, iznad svega, iznad svih naših strahova i sumnji, jer je njena veličina upravo onolika koliki
je i sam Bog. Neizmjerna i preobilna. I u Božjoj ljubavi nema mjesta optuživanju ili nijekanju, ona je nesebična,
bez obzira na naša djela i naša razmišljanja. Ona je milost.
Ana Stipetić
Je li Bog stvorio sve što postoji?
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student mu je smjelo odgovorio: Da, Bog je stvorio sve što postoji!
Bog je sve stvorio? upita profesor još jednom. Da, profesore,
odgovori student.
Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo.
Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono
što radimo, onda je i Bog zao!
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je
još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
Naravno, odgovori profesor.
Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?
Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?
Studenti su se zahihotali na kolegino pitanje. Mladić je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji.
Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt
prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju. Apsolutna
nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi.
Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.
Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori: Naravno da postoji.
Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla.
Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu.
67
OBITELJSKA STRANICA
Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni
prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu
što se događa kada nema svjetla.
Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima… U zločinima i nasilju diljem
svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.
Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga.
Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam koji su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije
poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada
u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput
tame koja se događa kada nema svjetla.
Profesor je sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein.
N.N.
Ustrajati otkrićem vjere
Svakodnevno optuživanje svega i svakoga u našem svakodnevlju postalo je toliko naporno, da je pomalo
čudno što uopće postojimo, koliko se mrzimo.
Za mene su heroji ljudi koji ne upiru prstom nego šute i rade, koji priskaču u pomoć kada vide da je negdje
zapelo, koji su složni i nesebični... drž`, ne daj , pomozi, sačuvaj tajnu, prešuti, zagrli, utješi, nahrani, oprosti,
savjetuj, podijeli, voli... beskrajno voli...
Zapravo, niz je lako nastaviti, ali savjet svima je da riječi treba provoditi u djela. Dragi Bog nas je odabrao da
dođemo na ovaj svijet, koji ponekad nije lijep, koji je često okrutan, ali takvim ga čine ljudi, koji iz tisuću sebičnih
razloga žele činiti drugima zlo. A kako
samo malo treba da u čistu postelju legneš bezbrižno i mirno spavaš, jer si
naučio sebe da ne činiš zlo.
Kaže se da ono što djeca do svoje
treće godine nauče od roditelja, vodi
ih kroz cijeli život. Često sam se puta
uvjerila da to ne mora biti tako, jer niti
jednom djetešcu majka ne savjetuje
da čini zlo. Dijete zaslužuje nježni poljubac, sigurnu zaštitu u roditeljskom
zagrljaju, koji kada se usadi duboko u
srce, traje cijeli život, ali puno je situacija, kada se pred nama otvaraju
razni putovi, koji ne moraju uvijek
biti ispravni. Teško je, ali treba se znati okrenuti i potražiti novi, ispravniji.
Ponekad se dogodi pad, koji zna biti
toliko snažan, da je teško ustati, ali i to treba naučiti, ustati, otirati prašinu sa tvrdog tla, zaliječiti ranu i uzdignute
glave, možda oporo stisnutih usnica, sa iskrom nade u oku, krenuti dalje stazom darovanog života…
Nadom započinjem novi niz: hrabrost, predanost, odlučnost ...
Koračati dalje i širom otvoriti oči, ako mislimo da smo sami, postoji jedna ruka koja će nas čvrsto stisnuti ako
posrnemo. Prepoznat ćemo je samo u dubini svoga srca. Moramo pronaći osobnu snagu na koju smo možda, u
brzini svakodnevice zaboravili: vjeru!
Mali recept za životnu hrabrost, molit ću se da uspje svima!
Željka
68
MOZAIK
Ime našega župnika
Kad mi iz ZOV-a dođemo na kavicu k teti Ani i njezinim
susjedima, pretegnu u razgovoru vjerske i crkvene teme, jer
zna se da će nešto od toga biti objelodanjeno u ZOV-u, listu Zajednice ogulinskih vjernika. U opuštenom razgovoru
načitani Joso koji prati sve što se događa u Crkvi, državi i u
svijetu, srkne gutljaj kave te će mudro sa smiješkom: «Što
mislite, ljudi, znaju li svi naši župljani kako se zove naš
župnik?». Svi podignu obrve, jer ih je pitanje iznenadilo te
nakon kratke šutnje poteče bujica riječi o svemu što se tiče
vjere, župe i župnika, i Crkve u domovini i u svijetu.
«Bili vatreni ili mlaki vjernici, valjda svi znaju kako
nam je župniku ime», izusti Mijo. «Ma ne!», Manda će, «koliko puta kada se nađemo na tržnici pa uz kupovinu
pretresemo ovo i ono, vidim da ih nije mali broj koji ne znaju ime župnika pa počnu 'onaj naš', misleći na župnika,
a ne znaju ni otkuda je ni kako mu je ime».
«Malo čudno», Mijo će, ali kad je tako, tako je. Od župnika prijeđemo na Crkvu i vjeru, na vjersko znanje i
neznanje, na vjerski život ili, bolje rečeno, na život u slabom skladu s vjerom.
«Netko je sretan jer ga je imao tko poučiti u vjeri i pružiti mu primjer vjerskog života, dok drugi nemaju te
sreće», kaže teta Ana. «Ali, što učiniti da vjera uđe u život mnogih, možda i svih», nastavi teta Ana, «tko može
pomoći, jer mi pojedinci možemo nešto, ali ne sve».
Podsjetismo ih, ako nisu zapazili ili zapamtili, da je Papa Benedikt XVI. odlučio proglasiti Godinu vjere koja
će trajati od 11. listopada ove 2012., na pedesetu obljetnicu otvaranja Drugoga vatikanskog sabora, do svetkovine
Krista Kralja, 24. studenoga 2013. godine, i da je s tom nakanom uputio apostolsko pismo Vrata vjere.
«Vrata vjere», kakva lijepa riječ, Ana će i nadoda raspjevano: «Kroz vrata se izlazi u bijeli svijet, na Božje
sunce, ali kroz vrata se, mislim ona nebeska, ulazi u život bez sjena i mraka».
«Da, da, Ane, ali treba stići do nebeskih vrata,
treba putovati u sve dane dugog ili kratkog života, u
trajanju od 'gnijezda do zvijezda', kao reče pjesnik
Mak Dizdar» dobaci Joso.
«Hvala Bogu», doda Mande, «jednoga dana
treba završiti s ovom pustinjom i preći u pravi život. Jer, mnogo je toga za što se na zemlji brinemo
bez vječnosti jedno veliko ništa, obična beživotna
pustinja».
«Svi smo mi primili na krštenju dar vjere, ali u
mnogih se svjetlo vjere sakrije, sol obljutavi i biser
zakopa, a to je tragično» nastavlja Joso. «No možemo se probuditi, ako smo zaspali, možemo raspiriti tu svetu vatru, otkriti svjetlo da nam svijetli na
putu do vječnih vrata, može sol opet postati prava.
Svetom ocu trebamo zahvaliti za ovo potpirivanje.
Sigurno će nam naš biskup i naši župnici pomoći da se svi trgnemo i napravimo prave korake za buđenje vjere,
bez koje ne možemo biti sretni ni na zemlji ni u nebu».
«Hoćeš reći, Joso, da nam se valja uputiti na studenac k Isusu kao ona Samarijanka koja je išla zahvatiti vode,
a pronašla u Isusu vrelo koje teče u blaženu vječnost», kaže Mande. – «Baš to», Joso će.
«Svi koji se osjećamo Božji», nadoveza se teta Ana, «koji volimo Crkvu, koji smo sretni što smo kršćani,
možemo nešto učiniti. Svi možemo davati primjer kršćanskog života: molitvom, sudjelovanjem u svetoj misi,
molitvom za ljude, a tko zna reći što mu vjera znači, da posvjedoči i riječima. Tko razumije dar vjere, a Bog mu
dao dar govora, neka tako svjedoči. Sigurno su na tom zadatku prvi odgovorni naši svećenici i vjeroučitelji, ali
mogu i drugi, a svi možemo moliti i poticati da ljudi otvore srce Božjem daru».
«A vi mladi recite», pita Mijo, «imamo li to Papino pismo na hrvatskom jeziku, možete li nam nešto iz njega
prenijeti, ako ste ga pročitali, možemo li ga i mi čitati, je li teško razumljivo?»
Rekosmo im da ga mogu nabaviti, za to će se župnik pobrinuti. Lako ga je čitati i razumjeti, nije dugačko, a mi
smo ga pročitali i možemo nešto prenijeti. Imali smo primjerak te knjižice kod sebe pa smo je i pokazali i ponešto
69
MOZAIK
im i pročitali. Držali smo da im je najzanimljivije uz Papino pismo čuti što kaže Nota s pastoralnim smjernicama
za Godinu vjere koju je dodala Kongregacija za nauk vjere i koja je u istoj knjižici. U toj noti su upute za svu
Crkvu, zatim za biskupske konferencije, za pojedine biskupije, za župe, za posebne zajednice, udruge i pokrete.
«Dakle, za sve», kaže Mijo. «Da, za sve, a vama će možda najzanimljivije biti od svega što se odnosi na župe»,
uzvratih. «Dakako», kaže teta Ana, «jer nama je župa sva Crkva u malom».
Ispričali smo im da smjernice za župu najprije pozivaju vjernike da čitaju i pažljivo razmišljaju Papino pismo.
Zatim, da bolje sudjeluju u liturgiji. Svećenike pozivaju da posvete veću pozornost dokumentima II. vatikanskog
sabora koji je trajao od 1962. do 1965. i koji je nastojao probuditi Crkvu i svijet i uputiti ga Božjim
putovima, kako nas je Isus učio. A ti putovi sretni
su putovi za svakoga čovjeka.
Svećenici se pozivaju da posvete vrijeme sadržajima Katekizma Katoličke Crkve koji je objelodanjen prije dvadeset godina, a on će im pomoći u katehezama, propovijedanju i u pripravi na
sakramente. Katehisti i vjeroučitelji pozvani su
da prouče Katekizam i da pod vodstvom župnika
predvode skupine vjernika u zajedničkom čitanju i
produbljivanju ovog sadržaja. Smjernice iskazuju
želju da Katekizam dođe u sve obitelji. Smjernice
preporučuju u Godini vjere pučke misije po župama da bi vjernici ponovno otkrili dar krsne vjere
i zadaću svoga vjerničkog svjedočenja. Ima uputa
za redovničke zajednice, za njihovo svjedočenje
za evanđelje i za molitvu. Posebno su pozvane crkvene udruge i duhovni pokreti da pridonesu da Godina vjere
bude događaj širokoga odjeka. A svi vjernici pozvani su da ožive dar vjere, da prenose vlastito iskustvo vjere i
ljubavi u suživotu s drugim ljudima, s različitim kršćanima pa i s onima koji vjeruju na drukčiji način ili su vjerski
ravnodušni. Tako će pokazati da su apostoli i navjestitelji nade od koje živimo. Na kraju nam smjernice dozivaju
u svijest da je naša vjera vjerna suputnica koja nam omogućuje da uočimo što Bog čini za nas. A Papa u svojim
riječima sve povjerava Majci Božjoj, koja je blažena zbog svoje vjere.
Bilo nam je drago posjetiti prijatelje, čuti njihova razmišljanja o našoj svetoj vjeri, o njihovoj potrebi da daju
svoj prilog da blago vjere bude brušeni biser u svakoj duši, da svi ljudi žive u Božjoj istini, da svi budemo Božji
i u Crkvi i na njivi, i u školi, i u uredu, i u radu, i u zabavi i u odmoru i nakon ovoga života u vječnosti. Na kraju
nije bilo najvažnije znaju li svi ime svoga župnika, iako i to pokazuje gdje smo u Crkvi i kakvo nam je znanje,
a župnik se ne ljuti što mu neki ne znaju ime, jer uglavnom ga i ne oslovljavaju imenom, nego jednostavno ga
nazivaju župnikom.
F
Ivka, žena s koprenom - časna sestra
Imelda Ćurić
Tužna priča iz Lipe na Dobri
Ivka je kod škole u Podhumu-Livno danas raspeljivala kozaračko kolo. Netko je njezinom tati Mati to doviknuo. A Ivka je znala što o partizanima znade njezin tata i mama. Tata je svojoj dragoj kćerkici rekao da nije baš
ona trebala biti najglasnija u tom kolu. Ivka je valjda čula onu narodnu: Što je u pjesmi, to se pjevat mora. Dijete
kao dijete…
U okrajku, to je ona zemlja što se dotiče kuće, čuvala je Ivka janjce (valjda i ovce). Rano se trebalo ustati, uzeti
komadić kruha s mašću i šećerom, a zapamtila je kako se znala malo naleći na travu i pričati svojim janjčićima:
Čuvaj janjce, čuvaj janjce, legi, legi, legi…
Preko potoka Mandeka vidi se crkva sv. Ivana Krstitelja s dva tornja u Podhumu. Pratar (čitaj: fratar) služi
jutarnju misu, a Ivka iz okrajka odgovara na sve njegove molitve. Na zornicama u crkvi započinjala bi onako
malena adventske pjesme. Već tada je znala krunicu moliti.
70
MOZAIK
Predvečerje je bilo ispunjeno igrom, pogotovo zimi na sanjkama, a kada je zvonila Zdravomarija sva su djeca žurila u kuću na
Anđeo Gospodnji. Slijedile bi molitve kojima se nije naslućivao
kraj. Svaka neozbiljnost kod molitve kažnjavala se. Ta trebalo je
smiriti ne samo Ivku nego i ostalu djecu u kući. Tata je znao posegnuti i za remenom. Tako je proteklo djetinjstvo puno radosti
između kuće, pašnjaka, crkve i škole. Đaci su govorili da bi sve
bilo lako da nema učitelja i 'pratra'.
Kod crkve igralo se kolo i izazivalo u pjesmi: buduću svekrvu,
buduću snahu, ovog ili onog u kolu ili izvan kola. Najljepša valjda
u kolu bila je Ivka, Martina i Janjina. Pukao je glas da je Ivka otišla
u samostan. Majka Janja, velika bogomoljka, iskrena katolkinja i
Hrvatica, kažu da je tih dana naricala oko kuće za svojom ljepoticom. Jedna zabluda ondašnjih katolika poznatih inače po velikoj
privrženosti našoj svetoj katoličkoj vjeri, da momci idu u svećenike (većinom u fratre) pa trebaju završiti velike škole, a časne ne će
biti svećenice pa ne znaju kako bi ih definirali iako je jasno da su
one Bogu posvećene i da ih treba Crkva i narod.
Ivka je 1964. godine primljena u Družbu sestara Presvetog
Srca Isusova koja je tada imala svoju matičnu kuću - samostan u
Crikvenici. To je ogranak autohtone ženske redovničke zajednice
koju je u Rijeci osnovala velika dobročiniteljica Marija Krucifiksa
Kozulić sa zadatkom da se brine o nezbrinutoj ženskoj mladeži.
Tako govorimo o karizmi ove Družbe. Kroz skoro 50 godina Ivka,
Posjet obitelji Cindrić Amić. Iz Ogulina smo im
koja je primila redovničko ime Imelda, radi na mnogim župama donijeli
novi štednjak (šparet), 'PLAMEN' - Požega.
kao sakristanka i orguljašica - voditeljica crkvenog pjevanja.
Rekoše da nikada nisu imali novi štednjak. Neka,
U Lipu je došla 2004. godine. Sve dok nije došla teška bolest
neka! Nek se narod ugrije...
Sabljarska Draga 2012.
bila je radosna u Lipi i svima je pripovijedala kako joj je ovdje lijepo. A onda je najedanput željela otići. Tjerala ju je njezina bolest.
Od zadnjeg Božića više nije svirala u crkvi jer je imala poteškoća s notama. Naprosto je počela zaboravljati. Kako
je moguće da onako vedra osoba i komunikativna padne u jedno zbunjujuće stanje. Ugledni liječnici ljudske psihe
u Riječkoj bolnici bore se za njezino zdravlje.
Dospjela je u bolnicu na Jurjevo ove godine. Provela je tada u bolnici 9 dana a potom na oporavku u kući
matici u Rijeci, na Drenovi skoro 2 mjeseca. Liječnik je mislio da je najbolje da se sestra vrati na radno mjesto u
Lipu, a i ona je to sama zaželjela. Došla je na blagdan Srca Isusova, provela je ovdje 8 dana. Odmarala se i radila
male kućne poslove i mislilo se da će se polako izvući, a onda je opet uoči svoga rođendana (24. lipnja na blagdan
sv. Ivana Krstitelja) morala natrag u bolnicu.
Ovdje u Lipi naprosto kao da ne možemo bez nje. Nizali su se posjeti u bolnicu i na Drenovu. Najprije sam
išao u posjete s velečasnim Antom Luketićem iz Oštarija, onda s našom Valentinom Malović iz Lipe-Trnova,
zatim sa mojima iz obitelji (sa sestrom Nevenkom i nećakom Goranom). Sa sestrom Mirandom Tunjić, milosrdnicom iz Ogulina išao sam po sestru na Drenovu i bili tamo gosti na Srce Isusovo koji blagdan sestre posebno
svečano obilježavaju. Ponovno s nećakom Goranom Sabljakom i 28. lipnja s prijateljem gospodinom Antom Jozom Ramićem iz Generalskog Stola. Sestru posjećuju ponajprije njezine sestre iz Družbe Srca Isusova, također i
iz njezine obitelji, dolaze iz Slavonije i Rijeke.
To je tako teško stanje da osobu ne zanimaju ni posjeti, zapravo umaraju. Za sestru se mnogi u Lipi i šire mole.
Doista je ušla u živote svih koje su je imali priliku upoznati.
Ušla je i u moj život i teško mi pada njezina patnja. Bili smo zajedno na župama u Gospiću i Lipi 18 godina. U
dlan Božje ruke upisana su sva njezina dobra djela. Volio bih i molim se da ono što je bolest donijela ona nadjača
snagom Božjeg Duha poput dječaka Jakova s televizije koji je na krizmi naučio da je na njega sišao Duh Jakosti
i zato je bio jak u bolesti.
Časna sestro Ivka Imelda, mi ovdje u Lipi znamo kakvo mjesto u Crkvi ima žena, a posebice žena redovnica.
Gdje god bila, zdrava i vesela bila. I ovim putem šaljemo Ti mnogo srdačnih pozdrava iz Lipe na Dobri,
pop Mate Pavlić Lipski
71
MLADI ZA MLADE
Kroz zajedništvo do susreta s Kristom
Duhovni vikend na temu teologije tijela okupio je u ožujku prošle godine u Pastoralnom centru u Baškim
Oštarijama mlade iz Gospićko-senjske, Šibenske i Sisačke biskupije. Nakon tri dana druženja mladi su ostali
povezani pomoću društvenih mreža, a godinu poslije ponovno su se susreli. Od 24. do 26. veljače ove godine na
istome je mjestu održan duhovni vikend na temu
«Osobni susret s Isusom Kristom» koji je u promišljanju, molitvi i zajedništvu okupio pedesetak
mladih iz triju biskupija. Na raspolaganju za predavanja, slavlje euharistije, sakrament pomirenja i
ostale duhovne potrebe bila su im četvorica svećenika: domaćin mons. Tomislav Rogić, povjerenik za
pastoral mladih Gospićko-senjske biskupije, mons.
Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije i donedavni povjerenik za pastoral mladih, njegov nasljednik u toj službi vlč. Gabrijel Jagarinec,
te mons. Antun Sente, katedralni župnik u Sisku.
Duhovni je vikend zamišljen kao niz razmišljanja o susretima različitih ljudi s Isusom, koje su zabilježili evanđelisti, te konačno, o mogućnosti osobnog susreta s njime. Mons. Mlakić održao je prvo predavanje
o susretu Isusa s Ivanovim učenicima, koji na Krstiteljevu riječ kreću za Mesijom. «Učitelju, gdje stanuješ?»
pitanje je na koje i sami danas tražimo odgovor. Prvi dan duhovnog vikenda završio je pobožnošću križnoga puta
u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije. Mladi su sudionici meditirali nad tekstom mons. Sentea, po
kojem su molili i prošle godine, a koji je u međuvremenu izdan u obliku knjižice i korišten na više križnih putova
na otvorenom u Sisačkoj biskupiji. Kristova je muka mladima na taj način približena kroz životne situacije s kojima se sami svakodnevno susreću.
Drugi dan susreta započeo je i završio zajedničkom molitvom, a u popodnevnom dijelu programa sudionici
su se zajednički pripremili za ispovijed. Vrhunac dana bila je misa na kojoj je vlč. Gabriel, na temelju evanđelja
dana o pozivu cariniku Leviju, progovorio o osobnom pozivu za nasljedovanje Krista koji se ne odnosi samo na
redovnike i ministerijalno svećenstvo nego na sve krštenike. Odazvati se na Kristov poziv – nit je vodilja koja se
provlačila kroz sve sadržaje duhovnog vikenda. Sveti nemir – mogli bismo tako nazvati čežnju za transcendencijom koja je usađena u čovjekovu bit. Otkriti u sebi taj nemir, tu čežnju, a potom dopustiti Bogu, koji izlazi ususret,
da je ispuni – glavni je cilj čovjekovog odnosa s Bogom. Iz Isusovog susreta s Nikodemom (o kojemu je govorio
mons. Rogić) učimo da se Boga, upoznaje slušanjem, iako je naša zapadna civilizacija orijentirana na vizualno.
«Isus i bogati mladić – gdje je zapelo?», zapitao se mons. Mlakić, koji je upozorio da se odnos s Bogom ne smije
ograničiti na zapovijedi, što vodi u danas tako prisutan formalizam. «Zapovijedi znadeš», progovorio je tom zgodom Krist mladiću, ali «želiš li biti savršen» potrebna je otvorenost srca za Božje poticaje. Čovjek se, uostalom,
kako reče sveti Pavao, «ne opravdava djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista».
Mons. Sente u popodnevnom je predavanju mladima približio Kristove susrete sa ženama. Onaj sa Samarijankom, osobito je značajan. Kroz susret Isusa Nazarećanina, židovskog muškarca, s jednom Samarijankom,
otkrivamo novu logiku koju Isus unosi u odnos prema ženama. I u ovom se susretu očituje Isusov pristup prema
sugovornicima, on ih od prizemnih, materijalnih stvari dovodi do promišljanja o duhovnome, uvlačeći ih tako u
otajstvo svoje osobe i samog Božjeg Kraljevstva. Susret s Martom i Marijom govori o važnosti prožimanja vjerovanja i djelovanja, a priča o udovičinom novčiću ukazuje na ljepotu sebedarne ljubavi. Drugi su dan susreta
sudionici iskoristili i za posjet Karlobagu.
Niz promišljanja o biblijskim susretima s Isusom
mons. Mlakić zaključio je u nedjeljno jutro predavanjem o osobnom susretu s Isusom Kristom. Biti tragalac, u suradnji s Bogom ostvariti puninu svoje osobnosti, pristupiti mu s vjerom i poniznošću onog gubavca
koji je rekao: «Ako hoćeš, možeš me izliječiti» – put
je osobnog susreta s njime. Na putu ostvarenja tog cilja stoje, naravno, i mnogobrojne kušnje, o kojima je
bilo riječi i u liturgiji Prve korizmene nedjelje. «Poput
72
MLADI ZA MLADE
Krista kušanog u pustinji i mi se
susrećemo s kušnjama», rekao je
propovjednik mons. Sente, «ali
one su samo znak da smo na dobrome putu». Potrebna nam je vrlina ustrajnosti i trajna oslonjenost
na Božju pomoć.
Nakon zajedničke fotografije i ručka došlo je vrijeme za
ponovni rastanak do svibanjskog
Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku, za koji se domaćini
intenzivno pripremaju. Sažimajući dojmove, kako one izrečene na
samom kraju duhovnog vikenda
tako i one naknadne kojih su po
povratku bili puni statusi na Facebooku, čini se da ovakve duhovne
obnove mladima donose ne samo
produbljenje vlastite duhovnosti, tako bitno u okruženju koje često nudi samo površnost i slaba zamjenska zadovoljstva, nego i dubok osjećaj povezanosti i zajedništva, iskustvo Crkve kao zajedništva. Osobno mi se čini da je
u vremenu naglašenog individualizma i gubitka osjećaja crkvenosti, dodatno pojačanog grijesima i propustima
samih članova Crkve, izgrađivati zdrav kršćanski identitet kod mladih generacija katolika vrlo bitna stvar. Na to
nas u ovogodišnjoj korizmenoj poslanici upozorava i Sveti Otac, citirajući Poslanicu Hebrejima: »Pazimo jedni
na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela» (10, 24).
Željko Mačić, urednik lista Osvit
38. sabor mladeži Gospićko-senjske biskupije
U proljetno jutro, u subotu 21. travnja, mladi sa svih strana naše biskupije vedra i radosna srca uputili su se
u grad živopisnog krajolika – Slunj, na 38. sabor mladeži Gospićko-senjske biskupije. Veselih lica ponovno se
susrećemo nakon posljednjeg sabora u Oštarijama.
Nakon okupljanja vlč. Zoran Grgić –
Grga, župnik u Dugoj Resi aktivan u pastoralu mladih, održao je predavanje pod
nazivom «Hoditi svjetlo!» kao pripravu
za Susret hrvatske katoličke mladeži
u Sisku 5. i 6. svibnja. I većina će nas
sabornika i mladih naše biskupije, kako
glasi i geslo susreta, «U svijetlosti hoditi» u Sisak. Vlč. Grgić je, uz popratne
multimedijalne sadržaje, istaknuo kako
se na krštenju pali krsna svijeća – svjetlo
vjere našeg života kojemu ne smijemo
dopustiti da ostane bez zraka, da se ugasi, dozvoljavajući da nas okupiraju ovozemaljska zla, već se uvijek nanovo utjecati Kristu – svjetlu našeg života, fitilju naše svijeće, te ga širiti drugima. Uvijek moramo hoditi svjetlo, radosno,
isijavajući Kristovu svjetlost znajući da je svatko od nas dijete Božje, čudo Božje, jedinstven na ovome svijetu.
Uslijedila je sv. misa koju je predvodio slunjski župnik mons. Mile Pecić u koncelebraciji s mons. Marijanom
Ožurom, Tomislavom Rogićem, don Anđelkom Kaćunkom, vlč. Stankom Smiljanićem i Šimom Božićem uz
orguljašku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića. Mons. Pecić je u propovijedi pojasnio Isusove riječi: «Niste vi
mene izabrali nego sam ja izabrao vas!» te naglasio kako nas Bog sve poziva k sebi iz ljubavi.
73
MLADI ZA MLADE
Poslije ručka uslijedilo je zasjedanje Sabora. Predstavnici svih biskupijskih dekanata: Nikola Perišić, Jelena Odorčić, Josip
Tomljanović, Lidija Lapić i Vesna Vuković,
podnijeli su svoja izvješća o aktivnosti mladih od posljednjeg saborovanja, te je, zajedno s Tomislavom Rogićem, povjerenikom za
mlade, uslijedio dogovor oko budućih aktivnosti mladih naše biskupije. Prvenstveno
je to sudjelovanje na Nacionalnom susretu
mladih katolika u Sisku, koji je i bio glavna
tema ovog slunjskog sabora, zatim Biskupijski susret iduće godine, hodočašće u Maceratu, te planovi za ljeto. Nastavak Sabora
proveli smo na predivnim Rastokama u aktivnostima koje su priredile župne animatorice Karla Tripalo i Marija
Džankić. Susret smo završili molitvom «Puta svjetla» razmatrajući, uz šum rastočkih slapova, otajstvo Kristova
Uskrsnuća.
Vraćajući se svojim kućama, ispunjenih srdaca i fotoaparata, s osmijehom na licima, ponovno utvrđujemo
kako je najljepše zajedništvo – zajedništvo u Kristu! Pridruži nam se i ti, s radošću te očekujemo!
Vesna Vuković
Godišnja skupština Hrvatskog katoličkog
zbora MI – podružnice Ogulin
U subotu 17. ožujka u Ogulinu je u pastoralnoj dvorani župe sv. Križa održana godišnja skupština HKZ Mi iz
Ogulina. Uz članove i župnika nazočili su gosti, Zvonko Trdić iz Katedre čakavskog sabora Modruše i Hrvoje Jerak iz
HGSS-a stanice Ogulin s kojima HKZ Mi odlično surađuje.
Izvješće o radu za proteklu godinu podnijela je predsjednica ogulinskih MI-ovaca Lavinija Stipetić. Članovi su
tradicionalno sudjelovali u svim najznačajnijim hodočašćima u župi od Trošmarije - Gospi od Utjehe pa do Tijelova,
Rokova i Križeve. MI-ovci su nazočili i susretima s papom
Benediktom XVI. u Zagrebu u lipnju prošle godine, a sudjelovali su i na 5. hrvatskom socijalnom tjednu u Zagrebu. Redovito su se svojim prilozima javljali u listovima ZOV i MI,
a posebno su bili prepoznatljivi po aktivnostima u razvijanju
ekološke svijesti građana.
Tako su nakon izložbe o rijekama Hrvatske nazočili i predstavljanju te monografije, promovirali su 2011.
godinu koja je bila u znaku zaštite šišmiša, a sve svoje aktivnosti su redovito objavljivali na svojoj prepoznatljivoj
web stranici «Grad iznad grada». To je bio i naziv njihova vrlo uspješnog višegodišnjeg projekta u cilju očuvanja
ogulinskog krškog podzemlja i zaštite endema «ogulinske spužvice».
U planu rada za slijedeću godinu ističe se predstavljanje monografije Rijeke Hrvatske, prigodna prodaja knjiga u izdanju HKZ MI, ekološke tribine i zaštita vodocrpilišta, posebno borba protiv betonizacije korita Dobre.
Planira se ponovo organizirati hodočašće u Vukovar na godišnjicu stradanja, što je ogulinski HKZ Mi radio dugi
niz godina. U planu je bolje promoviranje lista MI i aktiviranje novih članova.
U raspravi je Zvonko Trdić iz Katedre čakavskog sabora Modruše pohvalio ogulinske MI-ovce na sustavnom
razvoju ekološke svijesti te ih pozvao na zajedničku potrebu senzibiliziranja ogulinske javnosti oko skore gradnje
nizinske željezničke pruge, a vezano za zaštitu izvorišnih prostora ogulinskih vodotoka. Pohvalama se pridružio i
ogulinski župnik mons. Rogić posebno na uključenosti u župne aktivnosti i sudjelovanja na 5. socijalnom tjednu.
Ipak je izrazio potrebu jačeg rada na pomlađivanju ogranka.
Z. Ranogajec
74
MLADI ZA MLADE
Svečana misa Susreta hrvatske katoličke
mladeži u Sisku
Započinjući svečanu misu Susreta hrvatske katoličke mladeži, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić
izrekao je zahvalu biskupu Vladi Košiću, domaćinu susreta, a pozdrav i zahvalu uputio je i Crkvi Kvirinove sisačke biskupije, drevne i nove. Pozdravljam u ljepoti vjere Kristove, hrvatske biskupe zajedno sa svom braćom
i sestrama okupljenima na ovom Zelenom brijegu, a poseban pozdrav tebi Crkvo mladih u Hrvata. Dragi mladi,
ovaj nas susret snažno povezuje s onim u zajedništvu s Benediktom XVI. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Papa
je rekao, «ondje sam se susreo s novim hrvatskim naraštajem i primijetio sam snagu njegove mlade vjere nošene
velikim poletom prema životu i njegovu smislu, prema dobru, prema slobodi, tj. prema Bogu». Hrvatska mladeži,
ovdje smo da to jačamo i svjedočimo. Krist uskrsli živi, ovdje je s nama, Njega pozdravljamo, u Njemu se radujemo i s Njim u Duhu Boga Oca molimo, rekao je kardinal.
Nakon što je đakon Damir Ceković pročitao Evanđelje, na starohrvatskom jeziku je Evanđelje otpjevao Danijel Hranilović, kapelan grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, a potom je uslijedila prigodna homilija
koju je održao predsjednik odbora HBK za mlade i pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski.
U duhu gesla susreta, biskup je podsjetio kako Sveto pismo upotrebljava taj simbol svjetla da bi izrazilo Božji
svijet u kojem je svjetlo simbol reda, zakonitosti po kojoj netko ili nešto postoji, simbol prave spoznaje i života.
Osim toga označava i nestvoreno, vječno svjetlo, samoga Boga koji omogućava ispravnu spoznaju.
Kad ti u noći svjetlo udari u lice iz suprotnog pravca, ništa ne vidiš, a sav si u svjetlu, tako je s ponudom i
blještavilom svijeta. Misliš: kupaš se u svjetlu, a ne vidiš gdje ti staje noga, i u kom pravcu hodiš. Blještavilo
svijeta i sjaj je privlačan, jer se temelji na naravnoj sklonosti, ali oni zasljepljuju i ne vidiš kuda ideš. Nisu li nam
najbolji dokaz mnogi koje poznajemo: toliki promašeni u svojemu životu, toliko tuge i razočarenja, možda i kod
nas samih, upitao je biskup, te je ohrabrio mlade «ne dajte se draga braćo i sestre zavesti prividom dobra koje se
nudi, a ostavlja u vama prazninu. Blještavilo svijeta ima svoj paradoks: vodi te u tamu,
odvojenost od Boga, odvojenost od braće.»
Stoga je nastavio kako Krist rasvjetljuje
tamu u kojoj smo zarobljeni potrošnim idejama; da nam spoznaja bude istinita, a misao plemenita. Krist rasvjetljuje tamu srca
u kojoj smo zarobljeni pogrješnim željama.
On želi da naši osjećaji budu čisti. Da vaša
mladenačka, prijateljska, i u budućnosti
bračna ljubav bude čista i sveta, rasvjetljuje vašu volju da ostanete postojani u tome.
Krist ide pred tobom i osvjetljava tvoj cilj, pravac, on je pokraj tebe, rasvjetljava životnu stazu kojom kročiš.
On je iza tebe, rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidiš sebe u sjeni svojih promašaja, upozorio je biskup Gorski,
te pozvao mlade «prigrlite Kristovo evanđelje da zapali svjetlo u vašem umu i srcu, u vašim savjestima da bude
znak blizine živoga Boga koji u vas ima silno povjerenje. Ta pozvao vas je u život baš sada, baš u obitelj u kojoj
75
MLADI ZA MLADE
ste rođeni, baš u župi u kojoj se sastajete na molitvu, baš u ovoj biskupiji, baš u ovoj našoj divnoj domovini i želi
da učinite nešto lijepo za sebe, da oplemenite svoj život, da se ostvarite kao cjeloviti muškarci i žene, da razvijete
čistu ljubav, vjerno prijateljstvo, ostvarite Božji naum u sebi i bit ćete sretni. Ne bojte se stoga budućnosti kako
ona neizvjesna bila. Nije li Bog Gospodar vremena i povijesti? Ni braka ni obitelji se ne bojte, zar ne kaže danas
prorok 'narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku'? Ma koliko god su iskustva obiteljskog i bračnog života
ponekad loša, nema na zemlji ljepše i svetije zajednice koju čovjek može stvoriti osim braka i obitelji. Ne bojte
se odgovornosti u Crkvi, ono vas čeka to je vaš prostor, to je prostor u kojem vas Crkva zadužena od Isusa Krista
uvijek hrani evanđeljem. Ne bojte se odgovornosti u društvu, gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, politici".
Ohrabri se draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje. Budite ponosni i radosni Kristovi
vjernici, budite ponosni članovi Katoličke Crkve, budite hrabri i časni gađani naše domovine Hrvatske, rekao je
na kraju propovijedi biskup Gorski.
Uslijedila je molitva vjernika, a potom prikazna povorka do oltara. Osim hostija, vina i vode, prinesena je i
škrinjica s prikupljenim novčanim sredstvima od sudionika Susreta, a namijenjeni su Zakladi Sisačke biskupije
«Brat Bonifacije Ivan Pavletić» koja stipendira studente s područja Sisačke biskupije.
Na kraju pričesti mladi su ostali u tišini, te tako podsjetili na prošlogodišnju tišinu koja se svima duboko
urezala u sjećanje. Nakon popričesne molitve, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) đakovačkoosječki nadbiskup Marin Srakić uputio je pozdrav u ime svih biskupa Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S ovim
susretom, vi draga mladeži želite dati do znanja sebi i drugima da vam je stalo hoditi ne u blještavilu, nego u onoj
svjetlosti koja nema zalaza, u Kristu Gospodinu. Svjetlost u kojoj želite hoditi ne samo da obasjava, nego i govori
i to rječnikom jasno zacrtanim, živim i postojanim. To je rječnik istine. Istina je svjetlost. Istina je Krist svjetlo
svijeta, rekao je nadbiskup Srakić.
U ime HBK zahvalio je Sisačkoj biskupiji za ovaj lijepo organizirani susret. Draga hrvatska mladeži nakon blagoslova pođite
svojim kućama obasjani Isusom i neka tako svijetli vaša svijetlost
pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega, rekao je
nadbiskup. Uslijedio je trenutak iščekivanja, a potom je objavljeno
kako će domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine
biti Dubrovačka biskupija. Križ, simbol Susreta hrvatske katoličke
mladeži (SHKM) su preuzeli od domaćina, te ga u duhu završnih
riječi kardinala Bozanića prije blagoslova «Dragi mladi s Božjim
blagoslovom prema Dubrovniku» odnijeli u svoju biskupiju. Misno slavlje pjevanjem je animirao Biskupijski zbor mladih pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i suradnju vlč. Mladena Vuka.
Informativna katolička agencija (IKA)
Svjetlosna okupacija Siska
Hvaljen Isus i Marija dragi prijatelji u Kristu. Hrvatska katolička mladež se susrela u Sisku. Imali smo jednu misiju koju smo izrazili
geslom: «U svjetlosti hodimo!» Tako smo se
iz raznih krajeva Lijepe naše, iz dijaspore i katoličkih misija koracima svijetla uputili prema
Sisku. Rijeka mladih slila se na jedno mjesto
vođena misijom da proslavimo Boga. Već pri
ulasku u grad Sisak dočekali su nas volonteri.
Kako smo se više približavali samom centru to
je radost bila veća. Što nas se više skupljalo
to je Radost s visina bila veća, osjetilo se to
po zrakama sunca Njegove milosti. Onaj osjećaj koji se riječima ne može opisati jer prepun
emocija započinje svaki put u trenutku procesije kada krenemo ulicama grada i upućujemo se
prema mjestu gdje se održava središnje slavlje.
76
MLADI ZA MLADE
Pjesma, plesni pokreti, suze ljudi koji su nas promatrali sa strane i njihova sreća na licu samo su dio tog doživljaja
procesije. Bogat predprogram, pjesme, svjedočanstva, samo su dio blagoslova koji donosi svaki susret. Poseban
je osjećaj kad jednom šetnjom susretneš lica s kojima se družiš na duhovnim obnovama i ostalim susretima jer
upravo to je jedan od razloga ovakvih okupljanja.
Poruke koje su nam prenijeli uvijek su ispunjene mislima da smo na pravom putu, putu vjere. Ne izostaje i
savjet da ostanemo ustrajni u svom hodu u vjeri. Taj hod mora biti u svjetlu jer kao mladi vjernici moramo biti:
«Sol zemlje i svjetlo svijeta!» Znam da nije lako uvijek biti nasmiješen jer baš zato što smo u vjeri, baš zato što
smo posebni i drugačiji nije nam lako u okruženju u
kojem živimo. Mislim da ni Isusu nije bilo lako jer ako
su Njega progonili moramo biti svjesni da ni nama neće
biti lako u društvu u kojem se nalazimo, ali ako baš u
tim trenucima moramo pokazati ono što jesmo, ono na
što smo pozvani, biti svjedoci vjere koju živimo. Naglašeno nam je da smo pozvani na život koji je drugačiji, ljepši, moramo se odazvati tome pozivu i iz samih
sebe napraviti osobe koje su spremne u pravim trenucima reći: «DA» za vjeru i reći: «NE» za grijeh! Misa je
bila blagoslovljena Duhom Svetim po prisutnost vjetra
i sunčeve topline podsjećala je na prve Duhove.
Smješteni smo bili po domaćinstvima diljem Sisačke biskupije. Imali smo zadatak donijeti radost i svjetlo
u te obitelji, a da smo to ostvarili vidjelo se po reakcijama naših domaćina koji nisu skidali osmjehe s lica.
Njihova ljubaznost i predanost organizaciji dala nam je veliku sigurnost da smo na pravom putu jer baš takvi
kao vjerna mladež smo potrebni našem društvu i našoj domovini. Misa u župi gdje sam osobno bila je misa koju
ću pamtiti cijeli život. Malena župa sa samo 600 stanovnika je uložila mnogo u organizaciju, a to se vidjelo na
svakom koraku. Pozornica koju su pripremili za misno slavlje, ručak, kolači, organiziranost svih župljana oko tog
jednog dana koji je bio poseban u obostranoj relaciji. To je nešto što je Gospodina veselilo. Druženje nakon mise
donijelo je niz novih poznanstava, spajala su
se svjetla koja je svatko posebno donio na susret. Stvorilo se veliko svjetlo koje će nas grijati do idućeg susreta. Na toj misi primili smo
i blagoslov s neba. Bog je poslao pred kraj
mise koju kap za blagoslov te vratio sunce da
uživamo u daljnjem programu susreta.
Vratili smo se kućama s velikim zadatkom. Svjedočiti nam je životom, evangelizirati i dijeliti te milosti koje smo zadobili. Vjerujem da je Isus bio jako sretan jer je rekao gdje
su dvojica ili trojica sabrani u Njegovo ime i
On je s njima, a mogu samo zamisliti kako je
bio sretan ovih dana kada nas se u Njegovo
Ime okupilo tisuće i tisuće.
Dragi moji prijatelji u Kristu budite svjedoci u društvu, to je najveća potreba sada.
Budite vođeni svjetlom u kojem ste hodili na
ovaj susret jer da vas Bog nije trebao tamo gdje ste bili i gdje jeste, ne bi vas tamo ni postavio. Dakle, bili smo u
pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Želim zahvaliti domaćinima u Kutinskoj Slatini na organizaciji, ponosim se tom ekipom. Hvala vam što ste
nam omogućili ovakav susret. Do idućeg susreta u Dubrovniku budite odvažni i ustrajni u vjeri, opravdajte milosti
koje su vam dane.
Šaljem pozdrav i blagoslov u Kristu,
Dijana Beganović
77
MLADI ZA MLADE
Tonkafest 2012.
U nedjelju 13. svibnja održan je u Ogulinu šesti festival duhovne glazbe TONKAfest 2012. Riječ je o natjecateljskom i humanitarnom koncertu duhovne glazbe, kojeg
organizira udruga Oda prijateljstvu iz Ogulina uz pokroviteljstvo Grada Ogulina i suorganizaciju Pučkog otvorenog
učilišta, Ogulin. U Školskoj sportskoj dvorani pred više stotina gledatelja nastupilo je 14 izvođača koji su se nadmetali
za nagradu publike i žirija. Tonkafest je inače jedini festival
duhovne glazbe u Karlovačkoj županiji i Gospićko-senjskoj
biskupiji, poznat po svom humanitarnom karakteru.
Festival je otvorio izvršni ravnatelj festivala i predsjednik udruge Oda prijateljstvu Hrvoje Magdić koji je podsjetio
na glavni motiv osnutka festivala, sjećanje na prerano preminulu Antoniju Turković čiji stihovi se stalno oživotvoruju
na festivalu. «Ako nam se jednom raziđu putovi, ako i osamljenost pokuca na tvoja vrata, u svom srcu ćeš naći stihove
pune nade i snova».
Ove godine sav prihod od ulaznica kao i donacije od
prodanih CD-a nekih izvođača idu u korist Eugena i Marina,
dvoje mladih Ogulinaca odnosno njihovih obitelji za potrebe njihova liječenja. Ukupno se od prodanih ulaznica, CD-a
i knjige poezije pokojne Antonije Turković sakupilo osam
tisuća kuna, a Oda prijateljstvu pridodala je još četiri tisuće
kuna pa je svakoj obitelji sakupljeno po šest tisuća kuna.
Ovogodišnji festival po tradiciji je otvorila prošlogodišnja
pobjednica Eleonora Dobrović iz Rovinjskog Sela. Na Tonkafestu je 2012. po glasovima publike pobjedu odnio
Matija Martinčević iz Varaždina za skladbu «Deset zapovijedi», za koju je sam napisao tekst i glazbu, a aranžman
Antonio Tkalec. Drugo mjesto osvojio je Antonio Tkalec, a treći ženski zbor Lavanda iz Novigrada. Nagradu mu
je uručio gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić.
Po mišljenju žirija (predsjednica Željka Martinović) pobjednica je mlada Veronika Jambrek iz Krapine sa
skladbom «Zar ne vidiš», autor teksta i glazbe Dragutin Krastović i aranžman Davora Terzića. Drugo mjesto
osvojio je Davor Terzić, a treće Antonio Tkalec. Nagradu je pobjednici uručio izvršni direktor Tonkafesta Hrvoje
Magdić. Na kraju festivala za vrijeme brojenja glasova kraći nastup imala je poznata pjevačica duhovnih šansona,
Željka Martinović.
Z. Ranogajec
Hodočasnici na velikom talijanskom
hodočašću Macerata – Loreto
Hodočasnici iz Gospićko-senjske biskupije, većinom iz ogulinskog dekanata, doputovali su, na već tradicinalno 34. po redu, svetalijansko hodočašće u grad Maceratu odakle polazi subotnja noćna procesija prema marijanskom svetištu u, nama svima poznatome, Loretu. Procesija je i ove godine okupila veliki broj hodočasnika iz cijele
Italije i hodočasnike talijanske dijaspore iz susjednih zemalja, te pojedince i manje grupe iz drugih zemalja među
kojima je naša skupina od onih najvećih. Očekivani broj hodočasnika od 60.000 uvelike je bio premašen. Neki izvjestitelji govore i o 90.000 ovogodišnjih hodočasnika. O njima se brinulo nekoliko tisuća volontera, medicinskih
radnika s vozilima prve pomoći, vatrogasci sa svojim vozilima spremni na pomoć prijevoza i pružanja logistike.
Macerata je prije 34 godine bila mjesto rađanja ideje o zahvalnom hodočašću skupine srednjoškolskih maturanata na kraju školovanja. Divna je praksa postala redovita svake godine i uz sve veći broj hodočasnika iz sve šireg
kruga Italije i drugih zemalja. Ovo naše hodočašće, većinom mladih vjernika, organizirao je i predvodio mons.
Tomislav Rogić, župnik u Ogulinu i voditelj pastorala mladih.
78
MLADI ZA MLADE
Hodočašće okuplja ne samo veliki broj crkvenih dostojanstvenika, već i predstavnike
državnog vrha koji redovito pozdrave početak
procesije koja polazi s gradskog stadiona nakon
održane mise i drugog prigodnog programa.
Loreto, ciljni grad, poznat je Hrvatima naročito
zbog veze s našim marijanskim svetištem Trsat kod Rijeke. Naime, bazilika u Loretu unutar svojih zidova ima kućicu svete nazaretske
obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Iz Nazareta su
je rastavljenu prenijeli križari najprije u naše
svetište Trsat gdje je kućica bila tri godine, a
potom, po legendi, anđeli su je prenijeli s Trsata
u Loreto. To je naša verzija priče. U Loretu se
govori da su kućicu svete Obitelji prenijeli velikaška obitelj Angeli.
Tiskani vodič kroz Svetište Svete Kuće kaže
da se ovo svetište posebno časti pod nekoliko
vidova, otajstava naše vjere, biblijski utemeljeno. Otud i nazivi: Svetište Utjelovljenja, Svetište Duha Svetoga, Svetište Bezgrešne, Svetište Isusovog skrivenog života, Svetište obitelji,
Svetište posvećenog rada, Svetište pomirenja,
Svetište bolesnika, Svetište kuće na putu. Polazak iz Macerate u svetište Loreto počima u 22
sata u subotu i traje do 7 sati u nedjeljno jutro.
Gotovo svi naši hodočasnici ustrajali su u cijelonoćnom hodu. Umorni, ali ispunjena srca nezaboravnim molitvenim doživljajem vratili su
se sretno u nedjelju navečer svojim kućama.
Josip Anušić
Svečanost križarske prisege
Bog živi!
U nizu križarskih aktivnosti tijekom pastoralne godine posebno mjesto zauzima dan križarske prisege. To
je čin kojim mladi križari obredno za vrijeme svete mise polažu javno pred župnom zajednicom svoju prisegu i
tako službeno postaju članovi križarskoga društva. Kao vanjski znak pripadnosti križarskom društvu novi križari
dobivaju na dan prisege i križarsku značku. Ta značka na sebi sadrži i inicijale Ž-E-A, to jest Žrtva-EuharistijaApostolat. Ove tri riječi označuju cijeli program i smisao križarskog rada. Po križarskom statutu preporuča
se da svečanost prisege bude uoči blagdana zaštitnika
križara ili uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla ili uoči nekog blagdana Blažene Djevice
Marije. Samom činu svečane prisege prethodi jednogodišnja priprava kroz redovite križarske susrete.
Mi smo naše križarske susrete imali redovito svaki petak iza večernje sv. mise u 19 sati. Tako i ove
godine na prvu nedjelju mjeseca srpnja na blagdan
Majke Božje od Utjehe imali smo u župnoj crkvi sv.
Križa svečanost križarske prisege pod večernjom misom u 18.30 sati. Naše mlade snage Helena Tomić,
Marieta Tomić, Ana Županić, Klara Biondić i Josipa
Blažina položile su svoju prisegu i postale službeno
79
MLADI ZA MLADE
članice križarskog društva Dragutin Kukalj u Ogulinu. Tim
činom ove mlade križarice pokazale su svu svoju spremnost
i odvažnost ne samo biti križarice nego i ustrajno svjedočiti
svoju vjeru u današnjem svijetu punom izazova za mladog
čovjeka.
Svečanu svetu misu i sam obred prisege predvodio je
vlč. Dino Rupčić, naš župni vikar i duhovnik nas križara.
Vlč. Rupčić nam je od početka bio velika podrška od kada je
došao u naš lijepi grad Ogulin na čemu smo mu jako zahvalni. U svojoj prigodnoj propovjedi vlč. Rupčić je ohrabrio
mlade križarice i pozvao ih na odvažno svjedočenje vjere
i da u tom svom naumu ne posustanu i da im jedini pravi i
iskreni oslonac bude Isus Krist. Misu je svojom lijepom pjesmom uzveličao naš zbor mladih Glas ljubavi pod vodstvom
Karle Tripalo, također križarice. Valja istaknuti da i u zboru mladih ima križara, a zapravo svi smo mi jedno jer
nam je zajednički cilj Isus Krist. Svečanost je uzveličao i predsjednik križara Hrvatske gosp. Darijo Burjan koji
je nakon propovjedi pozdravio sve članove križarskog društva Dragutin Kukalj, a posebno nove članove. Svojim
prigodnim nagovorom uveo nas je u sam obred prisege. Nakon obreda prisege nove križarice donijele su u prikaznoj povorci Sv. pismo, hostije, vino, vodu i kalež, znakove sv. euharistije.
Na kraju mise čestitali smo našim novim križaricama te nastavili druženje u hotelu Frankopan. Na druženju
nam se pridružio i naš župnik Tomislav Rogić, a gosp. Darijo Burjan uručio je novim križaricama prigodne poklone. Pomognimo svi zajedno ovim mladim ljudima da stvore svoju rang listu vrijednosti gdje će na prvom mjestu
biti Bog i molitva, a onda sve ostalo. To su mlada srca, ali svjesna da put nije lagan. Mnogo puta kad spomenemo
mlade, odrasli imaju sliku nezrelih mladih bića čiji su stavovi iskrivljeni večernjim izlascima i lošim društvom.
Ove mlade djevojke su pokazale da žele biti Kristove i slijediti njegov put i ne pokleknuti pred izazovima svijeta.
Neka im Bog u tome pomogne.
Anamarija Turković i Lucija Vuković
Križari na djelu
Bog živi!
Od početka ove godine križari su se bavili različitim aktivnostima. Najljepši trenutak je kada se rađa novi
život, da bi i mi osjetili radost tog trenutka u povodu Dana života otišli smo u posjet rodilištu u našoj ogulinskoj
bolnici i prikladnim darovima darovali novorođenu bebu. Kako život donosi vesele trenutke kod rađanja novog
života, tako na životnom putu koji baš nije uvijek po našim željama susrećemo bolne i teške trenutke. Takav jedan
trenutak susrela je i naša mala sugrađanka kojoj je bolest promijenila njezino djetinjstvo, a njezinim roditeljima
donijela neizvjesnost i strah. Kao mladi vjernici koji smo izabrali put Isusa Krista, posjetili smo tu obitelj sa željom da uz skromnu materijalnu pomoć koju smo im udijelili osjete da na svome putu nisu sami jer ih nosimo u
svojim srcima i preporučamo u svojim molitvama.
80
MLADI ZA MLADE
Jedan od naših zagovornika na nebu je blaženi Ivan Merz koji se slavi 10. svibnja. Svečano smo proslavili
njegov dan sudjelujući na svetoj misi i još jednom ga zamolili za njegov zagovor koji nam je itekako potreban u
ovom modernom svijetu.
Članovi našeg društva pomagali su i sudjelovali u organizaciji festivala duhovne glazbe Tonkafest koji se
tradicionalno održava već šestu godinu u Ogulinu.
Uza sve naše obaveze koje ispunjavamo u svojoj križarskoj organizaciji često želimo osmisliti i dio zabavnog
programa kojim ćemo se zbližiti, razveseliti, a samim tim i bolje upoznati. Tako je održan sportski susret križara
gdje smo kroz druženje i različite sportove odmjerili svoje snage. Sudjelovali smo i na nacionalnom susretu mladih katolika Hrvatske koji je ove godine održan u Sisku.
Želja nam je da ove naše male aktivnosti potaknu mlade ljude da nam se pridruže, jer svjedočimo da kroz moto
križarske organizacije «Žrtva, Euharistija i Apostolat» možemo izrasti u duhovno jake i društveno zdrave osobe.
Anamarija Turković
Živ si Isuse
Radost mi dušu i srce i cijelo biće
osvaja
Tvoj Duh Isuse u meni prebiva!
Tvoju riječ čitam, čujem, ali i usvajam
Po njoj živim, tvojoj riječi vjerujem
I njoj se silno radujem dok je čujem!
Otišao si u slavi uzdignut sa zemlje
Da mi put u nebo pripraviš
Vjerujem što si rekao, ti dolaziš na
kraju vremena
Ali «Ja sam s vama u sve dane do
svršetka svijeta!»
Ostavio si mi sebe po svojoj Crkvi, po
svojim sakramentima
A nadasve po svojoj gozbi nesebične
ljubavi po euharistiji
Darujući mi sama sebe, po svetoj
pričesti
U maloj dragoj hostiji!
Živ si Isuse u toj Hostiji i to je radost
za mene
Kada te imam uvijek kraj sebe
Za sva vremena imam te i primam
Dok živim ovdje na zemlji i u
vječnosti!
Raduje se moje biće tebi živi Isuse
Kliče srce i duša moja puna tvojih
milosti
Ljubim te Isuse kralju srca moga
Moj Bože živi, sva moja radosti!
Nosim svoj križ
Svatko ima neku svoju vjeru. Netko svoje
uvjerenje. I nikada, ali baš nikada, nije mu
potrebno dokazivati da je čovjek ili stvar
u kojeg vjeruje stvaran. On jednostavno
vjeruje. Tu je ljudska snaga. Mi vjerujemo!
Divno je kad u nešto vjeruješ.
Kad se imaš nekomu moliti.
Kad vjeruješ da će te taj netko
podržavati i voljeti.
Ja vjerujem u Boga.
U Isusa.
U djevicu Mariju.
Kad mi je teško samo zatvorim oči –
I tu je.
Pomaže mi.
Daje mi snagu u vjeri.
Snagu za život.
Neki misle da je glupost vjerovati.
Da je glupost povjeravati se nekom
koga u stvari nikada nisi vidio.
Za nas, kršćane,
Dovoljno je vjerovati
Dovoljno je znati da je On gore i da
nas pazi.
U neke je stvari potrebno vjerovati
Da bismo ih voljeli.
Matea Magolić
Zdravka
81
MLADI ZA MLADE
Drugi pastoralno katehetski kolokvij
za svećenike
"Sakrament potvrde i odgovornost vjernika za život crkvene zajednice" bila je tema
drugoga pastoralno-katehetskog kolokvija za
svećenike koji se 6. i 7. ožujka održao u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Dvodnevni kolokvij organizirali su Vijeće za kler i Vijeće za katehizaciju Hrvatske biskupske konferencije.
Dvjestotinjak okupljenih predstavnika dekanata iz
svih hrvatskih biskupija te biskupijskih pastoralnih
i katehetskih ureda promišljali su o pastoralno-katehetskim modelima priprave i slavljima sakramenta
potvrde. Među 14 župa koje su predstavile svoje modele rada s krizmanicima bila je i župa Sv. Križa iz
Ogulina. Župe su predstavile svoje modele prigodnim
plakatima.
Ideja plakata župe Sv. Križa
Silazak Duha Svetoga na naš vjernički život koji se
hrani u Crkvi i crkvi, poglavito sakramentalnim životom: euharistijom, ispovijedi i molitvom, a sve počiva
82
na milosti posvetnoj koju smo za cijeli život dobili na
krsnom studencu.
Naporan je put vođenja prema kršćanskoj punoljetnosti koja se svakako s krizmom ne završava. Kako
mladima pokazati prave «slike» da ih one krive ne odvuku u ispraznost i besmisao. Ići prema osobnom susretu s Isusom Kristom. Ako to uspijemo ništa ih više
neće zadržati, sputati da Njega slijede.
MLADI ZA MLADE
1. Sadržaj župnog vjeronauka za krizmanike
Pisanje za župna glasila:
Upoznati Bibliju:
- list ZOV (Zajednica ogulinskih vjernika)
- od stvaranja, preko Istočnog grijeha, Abrahama, Josipa Egipatskog, Mojsija i proroka do Novog Zavjeta,
obilat filmski materijal koji pogledamo zajedno
Izrada nakita za Božić:
Zajedno učimo moliti:
- tumačenje Očenaša i drugi primjeri molitve
Razumjeti vjerovanje:
- tumačenje 6 glavnih istina naše vjere
- prolazimo oba vjerovanja: Apostolsko i Nicejsko-Carigradsko
Upoznati Isusa Krista:
- Tko je Isus Krist? Njegovo naučavanje, djelovanje,
čudesa i sudbina, obilan filmski materijal «Isus iz Nazareta».
Što je milost sakramenata?:
Kad su ustanovljeni sakramenti – detaljno o svakom
pojedinom – osobito ispovijed, euharistija i potvrda –
serija prezentacija.
Sudjelovanje u Bogoslužju i dr.:
- red svete mise, euharistijsko klanjanje, mise zornice,
ministranti, pjevači, čitači i pomoćnici u uređivanju crkve pred blagdane
- kratki susret poslije nedjeljne mise
Liturgijska godina:
- tumačenje bogoslužnih ciklusa, prezentacija
- sudjelovanje krizmanika u blagdanskim slavljima:
zornice, Svijećnica, obredi Velikog tjedna, Tijelovska
procesija…
Pučke pobožnosti:
krunica, križni put, hodočašća u obližnja svetišta (pješice)
2. Praksa uvođenja u život kršćanske
zajednice, župe
Priredbe za Božić i Uskrs:
- kratka skazanja (dramski skeč do 15 minuta) pred mise
polnoćke, sudjeluju svi uzrasti, pred veliku polnoćku
krizmanici, skazanje za Uskrs na Uskrsni ponedjeljak
- Adventska karitativna akcija na zornicama,
prodavanje maslina na Cvjetnicu za Misije
Župni animatori
- temeljna formacija za župne animatore koju vodi Ured
za mlade Hrvatske biskupske konferencije
Od krizmanika, svake godine, one zauzetije potaknuti da postanu župni animatori. Prolaze Tečaj za Župne animatore u programu Mladi za mlade: (4 vikenda i
tjedan specijalizacije preko ljeta). Dostatno da već iduće godine, zajedno sa starijim animatorima vode jednu
grupu krizmanika. U duhu programa Mladi za mlade!
Oni pripremaju Vesele večeri za krizmanike (2 puta godišnje). Vesela večer se sastoji od zabavnih edukativnih
igara, plesa, takmičenja i na koncu zajedničke molitve.
Sabor katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupije je okupljanje predstavnika mladih iz župa, 3-4 puta
godišnje, na jednodnevni susret. Širenje mreže prijateljstva među mladim vjernicima na razini biskupije.
«Sabornici» postaju nositelji i promicatelji okupljanja
mladih po župama. Izdaju list «Osvit», u 10 godina Sabora izišlo 17 brojeva. U listu je do sada pisalo sedamdesetak mladih. List prati događanja među mladima u
Gospićko-senjskoj biskupiji.
Križarsko društvo «Dragutin Kukalj». U nekolicini
župa već više od 15 godina djeluju Križari. Imaju svoja
tjedna okupljanja i aktivni su u župnim zajednicama
Vjerska radio emisija ide svaki tjedan, subotom, a krizmanike se uključuje u čitanje vijesti ili drugih tekstova.
Nacionalni susreti katoličke mladeži uvijek su krizmanicima predstavljeni, a samo se nekolicina odgovornijih i zrelijih može uključiti
Ljetni kamp MODRAVE, jedan je od najvrjednijih ljetnih programa za mlade na koje povedemo ozbiljnije
krizmanike, ili ih pozivamo da nam se priključe u drugom srednje kad su već na krizmu i zaboravili.
Krizma je u nas u 8. razredu, pa u srednjoj školi
napravimo akciju: «Lov na stare krizmanike», posjet
župnika s prigodnom katehezom na školskom vjeronauku….
trs
83
Novoizabrano Župno pastoralno vijeće 2011.
utin Kukalj» 2012.
Križarsko društvo «Drag
Križni put na Cvjetnicu 2012.
Proslava sv. Florijana 201
2.
Hodočasnici u Trošmariju 2012.

Letak - Ured za crkvenu glazbu varaždinske biskupije

pisma Jeana Vaniera

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

SJEĆANJE NA PROFESORA NIJAZA ŠUKRIĆA Nijaz Šukrić, četvrto

Pročitajte ovdje - ŽUPA GOSPE BRZE POMOĆI

GODINA ŽUPNE KATEHEZE - Župa sv. Križa Ogulin

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

[A] VJERA (KKC 1814 – 1816) OPIS KREPOSTI: Vjera je

Prilog br. 7, Darovatelji za uređenje crkve

INFORMATIVNO-PASTORALNI LISTIĆ