ISSN 1330-7797
ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA
Godina XVII. Broj 2 (43), BOŽIĆ 2010.
GODINA ŽUPNE KATEHEZE
LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
1
ISSN 1330-7797
Godina XVII. Broj 2 (43), BOŽIĆ 2010.
ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA
LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
IMPRESSUM
Izdavač:
Župe Ogulinskog dekanata
Gajeva 2, 47300 OGULIN
Telefon/Fax: (047) 522-323
e-mail: [email protected]
Glavni i odgovorni urednik:
Tomislav Rogić, župnik ogulinski
Uredničko vijeće:
Marija Lovrić, Zvonko Ranogajec,
Ivan Tironi, Višnja Lipošćak, Ana
Stipetić, Maja Mamula Salijević, Stanko
Smiljanić i Šimo Božić
Priprema i tisak:
«TISKARA ŠULJIĆ»
List izlazi dva puta godišnje
Prema mišljenju Ministarstva kulture
Republike Hrvatske časopis ZOV
oslobođen je poreza
Klasa: 612-10/94-01-284
Ur. broj: 532-03-1/7-94-01
Fotografije u ovom broju ZOV-a:
Zvonko Ranogajec, Ivan Puškarić,
Miro Brozović, Alojz Knežević, Petar
Šporčić, Željko Blagus i Josip Anušić
Naslovna stranica:
Župna crkva Sv. Križa, Ogulin,
prosinac 2010.
2
Riječ urednika ...................................................................... 3
NAVJEŠĆIVATI i ODGAJATI ............................................ 4
Benedikt XVI. – Ukorijenjeni i nazidani na Kristu ............ 4
Poslanica biskupa Mile Bogovića: Župna Kateheza . .......... 6
U školi Djeteta i djeteta ...................................................... 9
O Došašću na drugi način ili Došašće u duši . ................... 11
Glavne istine naše vjere ..................................................... 14
VIJESTI IZ BISKUPIJE .................................................... 21
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA ................. 30
Iz župe Sv. Križa Ogulin . .................................................. 30
Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin .............................. 42
Samostan Krista Kralja ...................................................... 44
Iz župe Sv. Jurja – Zagorje . .............................................. 45
Iz župa Uznesenja Bl. Dj. Marije – Oštarije
i Kristova Uzašašća - Cerovnik ......................................... 46
Iz župe Sv. Nikole biskupa – Lipa .................................... 55
Iz župe Sv. Ane – Plaški . .................................................. 56
Iz župe Sv. Ivana Nepomuka – Saborsko ......................... 57
Iz župe Presv. Trojstva – Modruš . ..................................... 59
Iz župa Sv. Juraj - Lešće na Dobri
i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija . ............................ 59
Iz župe Sv. Josipa – Josipdol ............................................. 60
Iz župa Sv. Antuna Padovanskog – Generalski Stol
i Sv. Mihovila – Mrežnički Brest . ................................... 62
Iz župa Sv. Ivana Krstitelja – Tounj
i Sv. Mihovila Ark. – Tržić – Kamenica ............................ 63
IZ NAŠIH KRAJEVA ........................................................ 65
Šenoa u Ogulinu ............................................................... 65
OBITELJSKA STRANICA ............................................... 68
Roditeljsko pismo .............................................................. 68
XII. Međunarodna konferencija «Biram život». . ............... 69
Dojmovi sa hodočašća ..................................................... 71
Moja Prva pričest ............................................................. 72
MOZAIK ........................................................................... 73
Smisao darivanja . .............................................................. 73
Hoće žaba kao baba ........................................................... 75
Prenositi vjeru znači darivati Krista . ................................ 77
Hodočašće života .............................................................. 79
MLADI ZA MLADE ......................................................... 81
POEZIJA ............................................................................ 87
RIJEČ UREDNIKA
Braćo i sestre u Isusu Kristu!
Božić je posve blizu. I ove godine kao da nas je iznenadio. Jesmo li se stigli baš u
svemu «zbrojiti», u duši reda napraviti, sve posložiti i Isusu mjesta pripraviti? Tajna Božića,
neshvatljivog Božjeg poniženja, silaska u ljudsku povijest kako bi bio jedan od nas, ponovno
nam je pred očima. Nikad je se dosta nagledati, nikad dovoljno duboko proniknuti u tu čudesnu
Božju ljubav za čovjeka. Nije li naše društvo danas u isto vrijeme bogatije nego ikad i siromašnije
nego ikad? Robne kuće i centri puni su koječega. Da li je isto i s ljudskim srcima? Da li se mi to
s Isusom «mimoilazimo»? Isus nam dolazi darovati osmjeh djeteta, radost novog života, Božju
blizinu na najneobičniji način. Veliki Bog postaje Božić, novorođeno dijete u jaslama. Bog je
odlučio sam sići do ljudskog srca. Moći će ga ispuniti samo ako mu se otvori.
Stranice novog broja Zova žele vam pomoći da se bolje zagledate u otajstvo Božića, da
dublje proniknete u tajne naše vjere kako bi doista od vjere živjeli. Uhodane rubrike nisu ni
ovoga puta izostale, ali su zato veoma bogate. Zvuči malo neskromno, provjerite!
Papa benedikt XVI. najavio je svoj dolazak u lipnju 2011., pročitajte što već sada poručuje
mladima. Naš biskup mons. Mile Bogović svim vjernicima naše biskupije poslao je svoju
poslanicu o župnoj katehezi i prenošenju vjere. Valjalo bi je iščitati da se bolje razumijemo, da
radosnije zajednički u vjeri hodimo kroz život i pronosimo svjedočanstvo Božje ljubavi.
Ni ovoga puta ZOV svojom kronikom biskupijskih i župnih događanja u ogulinskom
dekanatu nije zakazao. Čak što više, zabilježeno je više događaja nego ikad prije. Raduju
pozitivna gibanja i svako novo sijanje Božje riječi.
U bogatstvo preostalih rubrika morate se sami uvjeriti. Naši krajevi tradicionalno
ustrajno donose nam zrnca povijesti koja uvijek iznova nadahnjuju. Obiteljska stranica «goni»
na razmišljanje. U rubrici Mozaik čitava pregršt razmišljanja, dojmova, podijeljenih utisaka s
putovanja i hodočašća. Mladi su uredno zabilježili ono najvažnije i prenijeli dašak ono što se
među njima događa. Ni muze nisu šutjele i pjesama će biti pomalo posvuda, 'uzduž' cijelog lista.
Kad urednik veselo zaklopi korice novog broja, nada se da će isti onaj žar s kojim se list i
ovoga puta rađao prijeći i na njegove čitatelje.
Neka vam dobri Bog udjeli za Božić svoj blagoslov i mirom srce ispuni u novoj 2011. godini,
u ime svih svećenika u našem dekanatu, uredništva i svih koji su svojim tekstovima uljepšali
ovaj broj ZOV-a, želi Vam
urednik Tomislav Rogić
3
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Ukorijenjeni i nazidani na Kristu
Dio poruke pape Benedikta XVI.
za 26. svjetski dan mladih u Madridu (16. - 21. kolovoza 2011.)
Da bi istaknuo važnost vjere u životu vjernika, želim nešto reći o svakom od tri
izraza koje sveti Pavao koristi u ovom svom izričaju: »Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri« (usp. Kol 2, 7). U tome možemo razabrati tri slike: izraz »ukorijenjeni« doziva u svijest sliku stabla i korijenja koje ga hrani, izraz »nazidani« odnosi se
na građenje kuće, dok riječ »čvrsti« upućuje na tjelesni i duhovni rast. Riječ je o vrlo
rječitim izrazima. Prije nego što ih počnem tumačiti, treba primijetiti kako su u izvornom tekstu ta tri izraza, gramatički gledano, u pasivu: to znači da je sâm Krist taj koji
ukorijenjuje, naziđuje i učvršćuje vjernike.
Prva slika je stablo koje je čvrsto prionulo uz tlo korijenjem, ono mu daje čvrstoću
i hrani ga. Bez snažnog korijenja lako bi ga odnio vjetar i ne bi preživjelo. Koji su
naši korijeni? To su, naravno, naši roditelji, obitelj, kultura naše zemlje, koji su vrlo
važna sastavnica našeg identiteta. Biblija otkriva i drugu sastavnicu. Prorok Jeremija
piše: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je
na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad
dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod« (Jr 17, 7-8).
Za proroka pustiti korijenje znači staviti svoje pouzdanje u Gospodina. Od njega crpimo svoj život. Bez njega ne
bismo mogli istinski živjeti. »Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu« (1 Iv 5, 11). Sâm Isus se
predstavlja kao naš život (usp. Iv 14, 6). Zato kršćanska vjera nije samo vjerovanje u određene istine, već je prije
svega osobni odnos sa Isusom Kristom, to je susret s Božjim Sinom, koji životu daje novu snagu.
Kada stupimo u osobni odnos s Njim, Krist nam otkriva naš identitet i, u prijateljstvu s njim, život raste i
ostvaruje se u punini. Postoji trenutak u mladosti u kojem si svatko od nas postavi pitanje: koji smisao ima moj
život, koju svrhu, kako ga usmjeriti? Ta temeljna pitanja ponekad dugo zaokupljaju čovjekov duh. Postavljamo
si pitanje kojim se poslom baviti, kakve društvene odnose uspostaviti, koje osjećaje produbljivati... U vezi s
tim ponovno se prisjećam svoje mladosti. Na neki sam način već prilično rano znao da Gospodin želi da budem
svećenik. No kasnije, nakon rata, kada sam u sjemeništu i na fakultetu bio na putu prema tom cilju, morao sam
iznova zadobiti tu sigurnost. Brojna pitanja zaokupljala su mi misli i srce: je li to sigurno put kojim želim ići? Je li
to sigurno Božja volja za mene? Hoću li mu moći biti vjeran i biti potpuno raspoloživ za njega u njegovoj službi?
Takvu odluku nije nimalo lako donijeti, ona zahtijeva mnoga trvenja i borbe. Drukčije i ne može biti. No zatim
se javila sigurnost: dobro je tako! Da, Gospodin me želi, zato će mi dati i snagu. Kada ga slušam, kada zajedno
s njim kročim postajem doista to što jesam. Nije važno ispunjavati svoje vlastite želje, već njegovu volja. Tako
život postaje autentičan.
Kao što korijeni drže stablo čvrsto zasađeno u tlu, tako temelji daju kući trajnu stabilnost. Po vjeri smo nazidani na Kristu (usp. Kol 2, 7). U svetoj povijesti imamo brojne primjere svetih ljudi, koji su svoje živote gradili
na riječi Božjoj. Prvi od njih je Abraham. Praotac naše vjere je poslušao Gospodina kada je od njega zatražio da
napusti zemlju svojih predaka i zaputi se u nepoznato. »Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost
pa prijatelj Božji posta« (Jak 2, 23). Biti nazidan na Kristu znači na konkretan način odgovoriti na Božji poziv,
uzdajući se u njega i provodeći u djelo njegovu riječ. Sâm Isus opominje svoje apostole: »Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam?« (Lk 6, 46); i, pribjegavajući slici građenja kuće, dodaje: »Tko
god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih… sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi
temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena«
(Lk 6, 47-48).
Dragi prijatelji, gradite svoje kuće na stijeni, poput čovjeka koji »iskopa u dubinu«. Trudite se i vi svaki dan
slijediti Kristovu riječ. Doživljavajte ga kao pravog prijatelja s kojim ćete zajedno putovati na vašem životnom
putu. Dok je on uz vas moći ćete se hrabro i s nadom suočavati s teškoćama i problemima, razočarenjima i porazima. Neprestano vam se nude lakše ponude, ali vi primjećujete da se one pokazuju lažnima, ne daju vam vedrinu
i radost. Jedino nam Božja riječ pokazuje pravi put, samo je vjera koja nam je prenesena svjetlo koje prosvjetljuje
put. Zahvalno prihvatite duhovni dar koji ste primili od svojih obitelji i trudite se odgovorno odgovoriti na Božji
poziv, postanite zreli u vjeri. Ne vjerujte onima koji vam kažu da ne trebate druge da izgradite svoj život! Pronađite, naprotiv, oslonac u vjeri vama bliskih osoba, u vjeri Crkve i zahvaljujte Gospodinu što ste je primili i što ste
je prigrlili!
4
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Papin apel za zaštitu braka i obitelji
Papa Benedikt XVI. posvetio je 7. studenoga, u Barceloni, crkvu Sv. Obitelji,
glasovito djelo katalonskoga arhitekta Antonija Gaudija, koje nakon 125-godišnje
gradnje još uvijek nije u potpunosti završeno. U dvosatnom svečanom misnom
slavlju Sveti Otac je posvetio oltar i uzdigao crkvu na rang Manje bazilike, o čemu
je dekret pročitao domaći nadbiskup kardinal Lluis Marinez Sistach.
Gaudi je na izvanredan način uspio u ovom gradu stvoriti prostor čarobne ljepote, mjesto vjere i nade koje ljude vodi susretu s Bogom, istaknuo je Papa u
propovijedi. Istodobno je u crkvi posvećenoj Sv. Obitelji pozvao na djelotvornu
zaštitu braka i obitelji. Upravo u doba u kojemu čovjek nastoji živjeti bez Boga,
gradnja crkvenog zdanja vidljivi je znak nazočnosti Crkve u svijetu u kojem naviješta Božju poruku mira, slobode i sloge. Gaudi je svojim djelom pokazao da je
Bog pravo mjerilo za čovjeka, da tajna istinske izvornosti leži u povratku izvoru
koji je Bog. Gaudi je pri gradnji crkve na genijalni način bio nadahnut prirodom,
Svetim pismom i liturgijom, povezujući zemaljsku stvarnost i povijest svetosti,
istaknuo je Sveti Otac.
Crkva se protivi svakom obliku negiranja ljudskoga života i podupire sve što promiče naravni red ustanove
obitelji. Nerazrješiva sveza muškarca i žene temelj je ljudskoga života, samo tamo gdje je ljubav i vjernost izrasta
istinska sloboda koja se nastavlja, istaknuo je Papa, upućujući snažni apel za djelotvornu potporu i zaštitu braka,
obitelji i života: Crkva stoga traži odgovarajuće gospodarske i socijalne mjere pomoću kojih bi se žena u punini
mogla ostvarivati u svome domu i na radnom mjestu, traži da država djelotvorno podupre bračne parove koji žele
zasnovati obitelj. Nadalje ustraje na zaštiti djeteta u njegovoj svetosti i nepovredivosti od trenutka začeća.
IKA (Informativna katolička agencija)
Svjetlo svijeta
Nova knjiga pape Benedikta XVI. o Crkvi i znakovima vremena u kojem živimo. Ova jedinstvena knjiga u
povijesti Crkve nastala je na temelju višednevnog razgovora što ga je ugledni novinar Peter Seewald vodio s Papom. Još nikada nije jedan papa tako izravno i otvoreno odgovarao na ključna pitanja o gorućim temama u Crkvi
i društvu:
• Kako Papa vidi sebe i svoj pontifikat? Je li razmišljao o povlačenju?
• Što je uzrokovalo svećeničko spolno zlostavljanje u Katoličkoj Crkvi i je li bilo «zataškavanja»?
• Znači li uzvisivanje ljepote ljudskoga tijela propagandu «bolji seks»?
• Bi li Crkva trebala ponovno razmotriti katoličko učenje o svećeničkom celibatu, ženama svećenicama,
kontracepciji i istospolnim vezama?
• Pričešćivanje rastavljenih i ponovno vjenčanih katolika?
• Postoji li u Katoličkoj Crkvi raskol i je li potreban Treći vatikanski sabor?
• Ima li ikakve nade za jedinstvo kršćana?
• Je li moguć istinski dijalog s islamom i židovstvom?
• Je li kršćanstvo jedina istina?
• Može li papa doista govoriti u ime Isusa Krista?
• Je li papa stvarno «nepogrješiv»?
• Približava li se kraj svijeta i drugi Kristov dolazak?
• Što kršćanstvo nudi suvremenom svijetu?
Naslov: Svjetlo svijeta svojom je rukom na hrvatskom jeziku napisao papa Benedikt XVI. što je dokaz autentičnosti i osobne note
ove Papine knjige.
«Još se nikada jedan papa na ovakav način nije postavio prema kritičkim pitanjima vremena. Ova knjiga, s
cjelokupnim nabojem razgovora uživo vođenog s Papom, predstavlja povijesni prvijenac. Ona ostavlja izniman
utisak jer po prvi put jedan papa odgovara uživo na pitanja, ne izbjegavajući nijedno sporno pitanje. Knjiga je
nešto posve novo u povijesti Crkve.» izjavio je Peter Seewald, autor knjige.
5
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
GODINA ŽUPNE KATEHEZE
I. Vrste župne kateheze
1. Kateheza cijele župne zajednice
U desetgodišnjem životu naše Biskupije, zadnjih
šest godina imali smo pastoralni plan za svaku godinu.
Svaka od njih imala je svoj naglasak i zadatke. Tako je
2005. bila Euharistijska godina, 2006. bila je Godina
Dana Gospodnjeg, 2007. Godina duhovnih zvanja (vezano uz proslavu 200. godišnjice Senjskog sjemeništa),
a 2008 i 2009. bile su Godine župnih suradnika. Prošla
se godina kod nas, kao i u čitavoj Crkvi slavila kao Svećenička godina. Proslavljali smo uz to i 10. obljetnicu
osnutka Gospićko-senjske biskupije.
Vjerujemo da je tih godina učinjen određeni pomak
u zajedničkom razmišljanju i djelovanju, da je svaka
godina pod određenim vidom pridonijela kvaliteti pastoralnog djelovanja. No, ni izdaleka ne možemo misliti da smo učinili sve. Na svakom području vidimo
tolike potrebe. Zacijelo ćemo imati i veće mogućnosti
ako pronađemo i povežemo sve snage – osobe koje će
biti voljne i osposobljene za pastoralno djelovanje.
Iduću pastoralnu godinu
opet posvećujemo župi i to pod
vidom pouke u vjeri i životu po
vjeri, tj. župnoj katehezi. Tako
je predložilo naše Prezbiterijsko vijeće, a sličan je i prijedlog biskupâ Riječke metropolije koji su istaknuli kako je
važno ispitati današnje načine
prenošenja vjere. To prenošenje
vrši se uglavnom unutar župnih
zajednica pri čemu važnu ulogu ima upravo župna kateheza.
Važno je, naime, da župna zajednica kao cjelina bude dobro
katehizirana te da svaki član i
skupina u njoj može dobiti vjersku pouku primjerenu vlastitom
uzrastu, zvanju i zanimanju.
6
Župna kateheza, za razliku od vjeronauka koji se
održava u školama, vrši se u okviru župne zajednice
koja se prvenstveno okuplja na euharistijskom nedjeljnom bogoslužju. A bogoslužje je «vrhunac kojemu teži
djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojega proistječe
sva njezina snaga» (SC 10). Niti jedna pouka ili kateheza «nije toliko životna i izgrađujuća za župnu zajednicu kao nedjeljna proslava Dana Gospodnjega i Njegove
Euharistije» (Ivan Pavao II.). Na toj proslavi crpili su
kršćani od početka do današnjega dana sve ono bitno
o svojoj vjeri. U mnogim vremenima bila je ona i jedina kateheza koju su vjernici primali izvan kruga svoje
obitelji. Za nju su se pripremali kroz tjedan, od nje su
živjeli nakon susreta. Zato treba uvijek voditi brigu da
se na tom susretu župljanima pruži sve ono bitno što je
potrebno za poznavanje naše vjere i za život po njoj.
To će se najuspješnije činiti ako se više brige nego do
sada posveti pripremi toga središnjeg slavlja župne zajednice.
Sa zadovoljstvom mogu reći da su neki naši svećenici svojevrsne kateheze po skupinama održavali odmah nakon nedjeljnog misnog slavlja, što preporučujem svagdje gdje to prilike dopuštaju, odnosno gdje se
pokaže korisnost i potreba.
U pripremi nedjeljnog bogoslužja svakako trebaju
sudjelovati najbliži župni suradnici, o čemu smo već
govorili kroz dvije Godine župnih
suradnika. To su u prvom redu razna vijeća, kao što su pastoralno i
ekonomsko, te vjeroučitelji. Neka
se na sastancima svakoga od župnih
vijeća ne propusti katehetska točka u kojoj će se tumačiti ne samo
izravni zadaci vijeća, nego i smisao
pojedinih vremena crkvene godine
i pojedinog blagdana. Ni ekonomsko-financijsko vijeće ne bi smjelo biti bez takve kateheze. Po tom
vijeću može se u župi formirati
kršćanski stav prema materijalnim
dobrima. Bez dubljeg poniranja u
zakone kršćanskog života preplavit
će i župnu zajednicu mišljenje kojim se ovaj svijet ravna; a mi imamo
zadatak kristijanizirati taj svijet, a
ne prihvatiti njegovu logiku i u životu crkvene zajednice.
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
2. Kateheza roditelja
U župnoj katehezi potrebno je posebnu brigu posvetiti katehezi roditelja. Ona započinje s predbračnim
tečajevima, nastavlja se u bračnim susretima i seminarima, roditeljskim sastancima, u zajednicama obitelji i
dr. Ta kateheza je sastavni dio brige župne zajednice
za pouku djece i mladeži u vjeri. Današnji roditelji sve
manje imaju snage prenijeti vjeru koju su primili od
svojih roditelja na svoju djecu. Uzroke možemo tražiti
u tome što roditelji nisu prošli neku jaču pouku o svojoj
vjeri, ali i u sve jačim negativnim utjecajima na odgoj
djece. Roditelji se u svemu tome ne mogu snaći pa su
mnogi skloni mišljenju da su, šaljući djecu na školski
vjeronauk, svoju brigu oko vjerske pouke djece prenijeli na školu i vjeroučitelje. Što, dakako, nije ispravno.
3. Kateheza vjeroučenika.
Vjeronauk u školama je blagodat koju smo dobili
stvaranjem samostalne hrvatske države. Zahvalni smo
Bogu za taj dar, kao i svima onima koji su doprinijeli
da se takvo nešto ostvari. Nažalost, ta činjenica odrazila se nerijetko štetnom za župnu katehezu. Nije to bila
namjera onih koji su se borili za vjeronauk u školi, ali
se trebamo otvoreno suočiti s činjenicama. Pogrešno
je mišljenje da taj vjeronauk može preuzeti ili nadomjestiti ulogu župne kateheze, da ono što je prije značila župna kateheza sada u potpunosti, za sve uzraste
vjeroučenika, ispunja školski vjeronauk. To je opasna
zabluda. U nas se župna kateheza sačuvala samo kao
priprema za prvu pričest i krizmu. Ostali vjeroučenici u
većini slučajeva nisu njome obuhvaćeni. Naši biskupi i
katehetski stručnjaci s pravom naglašavaju da je, pored
vjeronauka u školi, nužno organizirati i župnu katehezu
za sve uzraste vjeroučenika, kako za one u osnovnim
školama, tako i za srednjoškolce i studente. Školski vjeronauk se, istina, može još poboljšati, ali i u tom slučaju
nipošto nije nadomjestak za župnu katehezu.
4. Kateheza pojedinih dobnih uzrasta
Kad govorimo o župnoj katehezi onda se tu ne misli
samo na djecu i mlade koji su i prije uvođenja školskog
vjeronauka u velikom broju dolazili na župni vjeronauk
i okupljali se na razini župnih zajednica. Župna kateheza treba obuhvatiti sve skupine vjernika. Dokumenti Crkvenog učiteljstva naglašavaju važnost kateheze
odraslih kao jedan od putova pastoralne orijentiranosti
prema najbrojnijem i najšarolikijem vjerničkom dijelu Crkve. Opći katehetski direktorij iz 1971. navodi:
«Neka pastiri neprestano imaju pred očima dužnost
koja ih obvezuje da uvijek ozbiljno uzimaju i promiču
prosvjetljivanje kršćanske egzistencije riječju Božjom i
to u svim životnim dobima i povijesnim prilikama tako
da svatko, bilo pojedinac bilo zajednica, bude zahva-
ćena u duhovnom stanju u kojem se nalazi.» Kateheza
prati čovjeka cijeli život i može mu pružati sadržaje vjere za kvalitetno ostvarivanje njegovog međuljudskog i
vjerničkog života, jer odrasla osoba želi učiti u tijeku
čitavog života (E. Alberich).
Kada govorimo o katehezi odraslih mislimo na
sva zvanja i zanimanja. Svi oni trebaju primiti pouku
na sebi primjeren i razumljiv način. Dakako, za neka
specijalna zvanja i zanimanja nećemo moći naći odgovarajućeg katehetu unutar župne zajednice, ali se u
tim slučajevima trebamo osloniti na ono što nam pruža
biskupija ili neke druge crkvene ustanove na višim razinama. Ovih zadnjih pet – šest godina u našoj Biskupiji
smo okupljali pojedine skupine vjernika (razne župne
suradnike) na jednodnevne susrete, predavanja, razgovore i druženja. S time želimo nastaviti i idućih godina.
Smatramo da su ti susreti bili dobre «kateheze» za sve
sudionike. Takve susrete trebalo bi u budućnosti i pojačati na razini dekanata, a osobito župnih zajednica. Ali
za sustavno vjerničko obrazovanje odraslih, angažiranih laika potrebno je znatno više od toga.
II. Nositelji župne kateheze
1. Župnik
U Godini župne kateheze želimo posebno potaknuti
župnike na sustavno održavanje župne kateheze za sve
dobne skupine, osobito vjeroučenike osnovne i srednje
škole te za studente. U tom pogledu valja uključiti one
snage koje se već sada mogu angažirati, od vjeroučitelja
do istaknutijih laika. Kod organizacije župne kateheze
valja voditi računa da i župnik vodi pojedinu skupinu,
što će na najbolji način davati važnost župnoj katehezi
ali i biti poticaj laicima da se uključe. Papa Benedikt
XVI u svećeničkoj godini istaknuo je lik svećenika
kao navjestitelja, svjedoka Riječi i odgojitelja u vjeri.
«Iskustvo nam potvrđuje da kakvoća kateheze neke zajednice najvećim dijelom ovisi o prisutnosti i djelovanju svećenika» (Opći direktorij za katehezu, 225).
7
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Za župnu katehezu ne traži se ista stručna sprema
kao i za školski vjeronauk. Za to se, pored svećenika i
vjeroučitelja, u župnu katehezu mogu uključiti i drugi
vjernici koji imaju odgojiteljske sposobnosti i primjerenu vjersku naobrazbu. Dakako, da će za odrasle i u
višim razredima biti potrebna veća sprema nego za one
u prvim razredima osnovne škole. Veoma su pogodne
osobe koje rade u školskim i odgojnim ustanovama.
No, prvo što se za njih traži jest da budu praktični vjernici. To je uvjet bez kojega se ne može sudjelovati u
župnoj katehezi.
ralni institut kojemu je dat zadatak da bude na službi
teološko-pastoralnog obrazovanja laika u Metropoliji.
Od mjeseca rujna 2010. godine isti Institut organizira
i provodi jednogodišnje i dvogodišnje seminare koji
će se održavati na Teologiji u Rijeci subotom. Bit će
održano 80 sati predavanja u svakoj godini. To će omogućiti sudionicima da budu aktivni suradnici u našim
župama u raznim vidovima pastorala te djelovati u župi
kao animatori za župnu katehezu, kao volonteri u hospicijskim kućnim posjetima, za odgoj u vjeri pri dječjim vrtićima i slično.
Molimo župnike da ovih dana posebno o tome progovore svim svojim župljanima, a posebno onima za
koje smatraju da bi imali mogućnosti za uključivanje u
ovaj vid teološko-pastoralnog obrazovanja. Obraćamo
se i svim članovima župnih pastoralnih vijeća te drugim
skupinama suradnika u župi da pomognu pri pronalaženju, oduševljavanju i organiziranju ovog tako bitnog
pastoralnog dijela naše biskupije. «Kršćanska zajednica neće imati trajne kateheze bez neposrednog i iskusnog sudjelovanja odraslih, bili oni primatelji ili unapreditelji katehetske djelatnosti. … Da bi kateheza bila
učinkovita, mora biti trajna, i bila bi promašena ako bi
se zaustavila na pragu zrele dobi, jer je ona, naravno
u drugom obliku, odraslima isto tako potrebna« (Catechesi tradendae br. 43).
III. Osposobljavanje
Zaključak
2. Vjeroučitelji
Školski vjeronauk treba biti tijesno povezan sa životom župne zajednice. Njega izvode vjeroučitelji prema programima koji trebaju imati odobrenje školskih
nadleštava. Svaki vjeroučitelj treba biti bliži suradnik
u župnoj zajednici, član pastoralnog vijeća, a to znači i
sukreator, te jednim dijelom izvoditelj župne kateheze.
Ta obveza ne proizlazi iz službe koju je dobio od školskih vlasti, nego iz mandata koji je dobio od crkvene
vlasti. Taj mandat ne bi smio dobiti nitko, bez obzira na
stručnu spremu, koji ne prihvaća službu unutar župne
zajednice, odnosno župnu katehezu.
3. Ostali suradnici
Razumljiva je pretpostavka da je svaki svećenik osposobljen za rad na župnoj katehezi. Kada biskup dade
mandat nekom vjeroučitelju za vjeronauk u školi, znači
da ga smatra sposobnim za katehetsko djelovanje i u
župnoj zajednici. Kako smo gore naveli, nisu svećenik
i vjeroučitelj jedini ovlašteni i osposobljeni za župnu
katehezu. No, istina je da mi imamo malo drugih kateheta. Oni su potrebni, ali treba raditi na njihovom osposobljavanju.
Naime, kanon 776. propisuje
da je župnik «snagom svoje službe
dužan brinuti se za katehetsku izobrazbu odraslih, mladih i djece, u
koju svrhu neka na suradnju pozove klerike dodijeljene župi, članove
ustanova posvećenog života i družbe
apostolskog života, vodeći računa o
naravi svake ustanove, kao i vjernike laike, osobito katehete; neka nitko
od tih, osim ako je zakonito spriječen, ne uskrati dragovoljno pružati
svoju suradnju».
Biskupi Riječke metropolije su
prošle 2009. godine osnovali pri Teologiji u Rijeci Metropolijski pasto-
8
Ovdje nismo donijeli dorađeni plan župne kateheze
nego smjernice koje će valjati produbiti i provjeravati
kroz praksu u pojedinim sredinama.
Proglašavajući pastoralnu godinu 2010/11. Godinom župne kateheze u našoj Biskupiji još jednom pozivam naše svećenike, redovnike i redovnice, vjeroučitelje i katehete, nadasve roditelje kao prve vjeroučitelje
i odgojitelje, profesore, nastavnike i učitelje, sve župne
suradnike, posebno članove pastoralnih i drugih vijeća
da dademo svoj udio u ovom djelu. Budimo postajni u
apostolskom nauku koji vodi k zajedničkoj molitvi i euharistijskom zajedništvu
u konkretnim župnim zajednicama te u
zajedništvu naše mjesne Crkve, Gospićko-senjske biskupije. Krenimo u drugo
desetljeće naše Biskupije s obnovljenom vjerom, nadom i ljubavlju! Neka
nas kod toga prati zagovor i zaštita naše
Gospe Krasnarske te svih svetih mučenika koje posebno slavimo u novo podignutoj Crkvi hrvatskih mučenika na
Udbini. Na sve vas zajedno i svakog
posebno zazivam Božji blagoslov! Biskup: † Mile Bogović,
u Gospiću, 10. kolovoza 2010.
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Božićna čestitka gospićko-senjskog biskupa
U školi Djeteta i djeteta
Božić bismo drukčije mogli
nazvati «Bog dijete». To nam je
teško shvatiti, jer biti dijete kao
da je poništenje samoga Boga;
čini nam se da čovječanstvo po
takvom djetetu ne bi nešto posebno dobilo. Može li dijete općenito
biti polazište obnove i uzdignuća
čovjeka?
Obično se govori da djecu
treba spašavati i poučavati, a teško ćemo čuti govor da djeca spašavaju i poučavaju. Po biblijskim
tekstovima Bog je čovjeka stvorio kao odrasloga, a spašava ga i
uzdiže šaljući mu dijete.
Mogli bismo i nadalje nizati
čuđenja logikom ovoga svijeta.
Međutim, šaljući svoga Sina u
svijet kao dijete, očitovala se mudrost Božja koja nadilazi svaku
ljudsku mudrost. Božji plan spasenja svijeta počinje s
djetetom. Nebeski Otac daje nam ga kao spasitelja i učitelja. Uz to nam je Isus otkrio da dijete ima neke osobine koje treba čuvati jer su one uvjet za vječno spasenje:
«Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevsko
nebesko!» (Mt 18,3). Prema tome, od djece se može i
treba stalno učiti; ona, dakle, nisu tek slabi i nemoćni
koji primaju našu pouku i pomoć, nego mogu i nas
mnogočemu poučiti i mnogo nam pomoći. Ne postiže
se sve vlašću, bogatstvom i silom. Spasenje ne dolazi
po moćnima i bogatima, nego po onima koji su potrebni
pomoći i ljubavi drugih. Na to se vrlo lako zaboravi!
Pače, kad se zanemari ta uloga i poruka djeteta, svijetu
je ugroženo spasenje i lišen je temeljne pouke.
Potrebno je zato osvijetliti kakve su to osobine djeteta koje se pokazuju spasonosne i poučne. Tada će nam
biti lakše shvatiti i poruku ovogodišnjeg Božića.
1. Spasenje i pouka po djetetu Isusu.
Bog je odlučio spasiti svijet i šalje svoga Sina da
postane dijete. Dijete će rasti i napredovati u mudrosti
i znanju pred Bogom i ljudima. No, neće ono početi
spašavati i poučavati čovjeka tek kad odraste, kad završi školu, kad dobije svjedodžbu. Spašavanje počinje
odmah. Vidi se to i po odzivu pastira i mudraca s Istoka.
Svaki dio Isusovog zemaljskog puta,
svaka dionica njegova života bila je
za svijet spasonosna i poučna. Drukčiju dionicu ne bi trebalo prihvatiti.
Tako je, bez sumnje, i Isusova djetinja dob bila i spasonosna i poučna.
Navikli smo utjecaj neke osobe
mjeriti po očitovanju njezine vlasti,
bogatstva i sile. No, kada je Bog
izabrao put podložnosti vlasti, siromaštva i slabosti, nema sumnje da je
upravo taj put spasonosan i da se u
svemu tome krije itekako snažna poruka. Time su, naime, posvjedočene
nepobitne istine da čovjek trajno treba računati na pomoć drugoga i priznati ovisnost o drugima. Isus je do
kraja sačuvao svoju potrebu za drugima (Marija i Josip, pastiri, Mudraci, Veronika, Šimun Cirenac, i dr.).
Istina, mnogo nam je lakše razumjeti spasonosnost i poučnost Kristovih zadnjih triju
godina kada je javno poučavao narod i svoju ljubav
prema njemu nevin posvjedočio svojom žrtvom na križu. Nema veće ljubavi od one kada se za druge žrtvuje
i sam život! Isus je sačuvao vlastitosti djeteta i pred Pilatom i pred Herodom. On je i dalje računao na pomoć
jednoga i drugoga, pokazao je potrebu za njihovom dobrotom, očitovao svoju ovisnost o njima. On nije dobio
od njih što su mu oni trebali dati, ali im je svojim odnosom prema njima dao spasonosnu pouku i poruku. Bio
je u tom času i njihov učitelj i spasitelj. Nije ih proglasio neuračunljivima, bespotrebnima, a sebe neovisnim
o njima. Mogao je poništiti svaku njihovu ulogu, ali
nije to učinio. Imao je u sebi i one spasonosne osobine
koje ima dijete, iako je bio odrastao.
2. U kojem smislu je dijete općenito
spasitelj i učitelj?
Dijete svojom nemoći svima oko sebe govori da mu
je potrebna pomoći drugih, blizina i razumijevanje drugih, da računa na njih, da je ovisno o njima. Ono je svim
svojim bićem okrenuto drugome, a to je od životne važnosti za svakog čovjeka. Poznata nam je Napasnikova
poruka čovjeku od početka: Bog ti nije potreban, drugi
ti nije potreban! A dijete to jasno opovrgava: Potrebna
9
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
si mi majko, potreban si mi oče, potrebni ste mi braćo, sestre, brate, čovječe! Te osobine trebaju biti stalno
usađene u čovjeka. Ako njih poništi, postane nečovjek.
A jaka je sklonost da se one isključe. Tko se tome više
protivi nego dijete? Ono ne glumi. Jasno poručuje da su
mu potrebni naša ljubav, pomoć i blizina.
Previše se trudimo da postanemo neovisni o drugima. Kako, naime, čovjek odrasta, sve više jača u njemu
napast za neovisnošću, da mu drugi postaju nepotrebni,
da ne računa na njihovu pomoć. Pače, odrastao čovjek
lako osjećaj ovisnosti o drugim zamjenjuje osjećajem
da čini druge ovisnima o sebi; osjećaj da su mu drugi
potrebni zamjenjuje nastojanjem da
druge učini potrebnim njega, da oni
trajno moraju računati s njime.
Odrastao čovjek treba, dakle,
sačuvati spomenute osobine djeteta, ali izgraditi i vrline odrasloga
čovjeka. Možemo reći da su u životnoj školi ključna dva predmeta:
kako postati odrastao i kako (p)
ostati dijete. Odoše kola čovječanstva nizbrdo ako nestane škole u
kojoj se uspješno ne predaje jedno
i drugo!
3. Obitelj kao najviša škola
kako biti odrastao i kako (p)
ostati dijete
Općenito se govori da su u obitelji roditelji oni koji
daju, a djeca oni koji primaju. Ipak kada bismo zapitali
one koji su ispravno proživjeli svoje očinstvo i majčinstvo, dobili bismo odgovor i od oca i od majke da su
mnogo primili od svoje djece. I to ne samo kad su djeca
odrasla, nego i u najmlađoj dobi. Koliko roditelji nauče
držeći u naručju dijete? Dijete itekako jasno poručuje
10
već od prvog dana života da se predaje u ruke majke, da računa na njezinu potporu i ljubav, da prizna svoju
ovisnost o njoj. Siromašni su roditelji ako nemaju prilike čuti tu pouku
djeteta. Siromašno je društvo ako u
svom hodu ne ugrađuje tu pouku u
međuljudske odnose. U tom smislu je
svako dijete nosilac spasenja u svojoj
sredini. Dijete je učitelj približavanja
i povezanosti. Ono jasno poručuje da
računa s drugim i da ga osjeća potrebnim uz sebe.
Ta potreba za blizinom i ta pouka
koju dijete može dati jako nedostaju
današnjem svijetu. Spomenute osobine i pouke djeteta vrijede cijelog
života, a nauče se najlakše izravno od djeteta jer ono
ih najsnažnije očituje. Ne treba zaboraviti činjenicu da
dijete učvršćuje zajedništvo unutar obitelji, zajedništvo
između supružnika, druge djece i drugih članova obitelji. Kaže se da dijete nije primilo pravi odgoj ako odrastanjem gubi taj osjećaj potrebe za drugim, ovisnosti o
drugima.
Kada se izgubi osjećaj za te spasonosne poruke i
pouke djeteta, lako se izgubi i osjećaj da je dijete dar,
sve do osjećaja da ono postaje agresor na majku, na
obitelj, na standard, na karijeru, na slobodu i na prava
čovjeka. A prema agresoru se agresivno postupa. Takvi pogledi su,
nažalost, danas brojni i sve više se
množe.
Draga braćo i sestre!
Možda ste nekada bili zavidni
onima koji imaju svega zemaljskoga blaga u izobilju, koji nisu potrebni ni vaše ni ičije pomoći, koji ne
žele biti ovisni ni u čemu o vama,
ali žele vas u svemu učiniti ovisnima o sebi. Promotrite kako k nama
dolazi naš Spasitelj i Učitelj! Promotrite u kakvim se prilikama našla
Sveta Obitelj! Koliko to bolje shvatite, osjetit ćete veću sreću u svom srcu, unutar svoje obitelji, pa makar okolnosti, gledajući svjetovnim očima, i
bile obeshrabrujuće.
Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu želi Vam
Vaš biskup: † Mile Bogović,
u Gospiću 30. studenoga 2010.
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
O Došašću na drugačiji način ili
Došašće u duši
Kad govorimo o došašću, vidimo da se ono posvećuje u liturgijskim čitanjima, u prvom dijelu, drugom Kristovu dolasku na kraju vremena, a u drugom dijelu, prvom Kristovom dolasku u punini vremena.
Između ta dva dolaska smještaju se još dva njegova dolaska: na kraju života svakog čovjeka Krist osobno
dolazi u susret u trenutku smrti ili prijelaza u vječnost, a k tome treba
pribrojiti i sakramentalni ili otajstveni Kristov dolazak u dušu svakog čovjeka po primanju sakramenata, u trenutku kad se sakramenti podjeljuju.
Na temelju Kristova prvog dolaska i djela spasenja koje je onda
izveo, a u vidu priprave za njegov drugi dolazak, odnosno za njegov dolazak u naš pojedinačni život, u trenutku naše smrti (što je za nas subjektivno praktički isto), ostvaruju se sakramentalni, otajstveni ili mistični
dolasci Kristovi u dušu pojedinog vjernika. Stoga svoje razmatranje o
došašću možemo ove godine originalno posvetiti tom njegovom četvrtom načinu dolaska ili došašću koje je sredstvo našega spasenja odnosno pobožanstvenjenja, tj. mogućnost da dan Kristov (ili njegov drugi
dolazak) dočekamo spremni i bez straha jer ćemo mu biti slični: «I sada,
dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se
ne postidimo pred njim o njegovu dolasku» (1 Iv 2,28). Ostajući u Kristu
mi njemu dopuštamo da ostane u nama i učini nas sličnima sebi te da
uskrsnuće u posljednji dan za nas bude uskrsnuće na život, drugim riječima da se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku, tj. da ne uskrsnemo
na uskrsnuće osude.
Premda je čovjekova duša duhovna i jednostavna, bez dijelova i područja za koja bismo mogli reći da su gore
ili dolje, naprijed ili otraga, ipak moramo ustvrditi da naša duša ima pet moći ili sposobnosti: volju – odlučivanje,
misli – spoznavanje, osjećaje – emotivne reakcije, sjećanje ili pamćenje i maštu ili zamišljanje. Duša nije volja,
ona ima volju. Duša nije razum, ona ima um, duša nije osjećaj, ona ima osjećaje (radosti, žalosti, zadovoljstva,
sretnosti, smirenosti, uznemirenosti, straha i slično), duša nije mašta, ona ima maštu i duša nije samo sjećanje,
ona ima sjećanja.
Isto tako, prema svjedočanstvu kršćanskih i inih mistika, duša ima svoj najdublji centar (pupak duše ili točku
gdje izviremo iz Boga) i svoju ljusku na kojoj je smješteno ovih pet nabrojenih moći duše.
Stvaranje, naime, ne smijemo poimati statički, nego dinamički, tj. na način da naše biće trajno izvire iz Boga i
Bog nas održava u postojanju, te smo mi u svojem postojanju trajno ovisni o njemu. Točka u kojoj se dodiruje naše
biće i stvarateljska snaga Božja, zove se najdublje središte duše ili pupak duše i do te točke je moguće doprijeti
naravnim meditativnim i konetmplativnim metodama, putovima ili molitvama. Preko te točke ipak nije moguće
ići naravnim putem, tj. nijednom čovjeku nije moguće prodrijeti do osobnoga Boga. Naravni mistici, poput Plotina na zapadu ili hinduista na istoku, došli su do henizma, tj. do pojmova brahman/atman koji opisuju jedinstvo
koje čovjek kuša sa svim stvorenjem kad dopre do te točke svojega bića. Naime, isti Bog koji nama daje bitak i
kojeg osjećamo po njegovoj stvarateljskoj prisutnosti, daje bitak i svemu drugom što jest, a bitak je samo jedan i
postojanje je isto u svemu što postoji. Tu prvu prisutnost Božju u čovjeku nazivamo prisutnost po stvaranju.
Istočni grijeh je uzrokovao «balvan revoluciju», tj. navalio je drvlje i kamenje između najdublje točke našeg
bića i naše površine ili ljuske duše. I inače je karakteristika istočnoga grijeha uvođenje podjelā u čovjeka: istočni
grijeh izaziva podjelu između čovjeka i Boga, između čovjeka i čovjeka, u čovjeku samom između duše i tijela, u
duševnim moćima između razuma i volje, te između čovjeka i prirode.
Zato mi ne možemo bez napora pročišćenja ili pobožanstvenjenja duše uspostaviti jedinstvo i komunikaciju
između svojeg središta i površine.
Druga prisutnost Božja u čovjeku zove se sakramentalna ili otajstvena prisutnost i događa se na razini središta duše. Tu se Bog nastanjuje u krštenju, pričesti i krizmi, tu udjeljuje oproštenje grijeha, tu se primaju njegove
milosti u bolesničkom pomazanju, kod crkvenog vjenčanja i u svetom ređenju. To je i razlog zašto mi u trenutku
podjeljivanja sakramenata ništa ne doživljavamo ili osjećamo na površini svojeg bića: ne vidimo Isusa koji ulazi
u našu dušu u času pričesti, ne osjećamo žar i toplinu Duha Svetoga u krizmi, ne doživljavamo ekstaze, zanose,
levitacije, luminiscencije, ne čujemo tajanstvene riječi koje nije dozvoljeno čovjeku izreći, ne osjećamo miomirise nebeske i slične mistične epifenomene.
11
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Kako Bog vrhunski poštuje našu slobodu i osobnost, on učinke sakramenata ne nameće u naše misli, osjećaje, volju, maštu i sjećanja. Mi osobno
moramo surađivati svjesno i slobodno s milošću Božjom, moramo krenuti osobnim duhovnim ili molitvenim putem kako bismo poosobili ono što
objektivno primamo u sakramentima.
Duhovni život, duhovni put ili molitveni put u kršćanstvu sastoji se od
dvije osnovne komponente: izravne molitvene osobne komunikacije s Bogom i od efekata ili učinaka Božje rastuće prisutnosti u duši i životu pojedinca koji napreduje u duhovnom životu. Duhovni život je ujedno rast i razvoj
Saveza prijateljstva između čovjeka i Boga, a svakom pravom prijateljstvu
prethodi poznanstvo.
Tako duhovni put, duhovni život ili molitveni put u kršćanstvu ima dva
osnovna dijela: poznanstvo ili fazu upoznavanja, a to je naravni, početni,
asketski dio kojem odgovara osobna molitva meditacije, razmatranja ili lectio divina koju prate napori čovjeka da dugotrajno (godinama), i neprekidno
(iz dana u dan) prakticira molitvu te da izbjegava ono za što zna da vrijeđa
i smeta njegovoga Prijatelja (izbjegava grijehe) te čini ono što za što zna da
će razveseliti njegovoga Prijatelja: djela neproračunatoga milosrđa i dobrote. Nakon mnogo godina, kad se Bog
osvjedoči da je dotični pojedinac «ozbiljni igrač», počinje pravo prijateljstvo, a to je nadnaravni, napredni ili
mistični dio duhovnog života kojem odgovara osobna molitva kontemplacije, motrenja, sabranosti i smirenosti u
Bogu, tj. neposrednog i osobnog ulijevanja Boga u čovjekovu dušu. To je DOŠAŠĆE o kojem govori ovo današnje izlaganje i prema kojem bismo morali svi mi ići.
Iz naše najdublje nutrine, iz pupka naše duše, iz središta naše duše, tamo gdje stanuje po stvaranju i po sakramentima (po milosti), Bog dolazi, nadire, prodire, napreduje prema ljusci ili površini naše duše: ulazi u naše misli,
u naše odluke, u naša maštanja, sjećanja i osjećaje. Naravno, u kontemplativnoj molitvi, tamo gdje Bog počinje neposredno i izravno komunicirati s čovjekom priopćujući mu svoje trenutne misli, odluke, osjećaje i slično, događa
se paralelno i proces čovjekovoga pročišćenja ili pobožanstvenjenja. Riječ Božja koja iz njegova srca izlazi, nikad
se ne vraća besplodna, nego izvršuje ono za što je i poslana. Dakle, u molitvi kontemplacije, smirenosti i sabranosti u Bogu, počivanja u njegovoj osobnoj prisutnosti, bez slika, riječi i diskurzivne spoznaje, događa se intuitivna
spoznaja Boga i svih stvari, ali se događa i pasivno pročišćenje, čistilište, tamna noć, gubitak svega što nije Bog
i što nije božansko kako bi se duša posve i osobno spasila,
otkupila, postala novi, nebeski čovjek, kako bi se pobožanstvenila. Sadržaj i način mišljenja postaju božanski, sadržaj
i način htijenja postaju božanski, u nama su isti osjećaji kao
u Kristu Isusu, naše sjećanje postaje ispunjeno beskrajnim
pamćenjem Božjim, pri čemu se gubi i blijedi sve stvoreno
i ne-božansko. Iz stanja «u tijelu» (en sarki), prelazimo u
stanje «u duhu» (en pneumati); iz grešnog i neotkupljenog
načina postupanja «po tijelu» (kata sarka) prelazimo u božanski način djelovanja «po duhu» (kata pneuma). Kad Bog
počinje osobno, izravno i neposredno dolaziti iz najdubljeg
središta duše u čovjekove misli, odluke, osjećaje, maštanja
i sjećanja, onda njegovo svjetlo tako zabljesne dušu da ona
ima dojam da je u najgušćoj tami. Kad joj Bog počinje pomalo pokazivati pravo stanje stvari: njenu grešnost, rugobu,
smrdljivost i nedostojnost, nevjeru, zloću i nedostatnost, te
s druge strane svoju dobrotu, vjernost, strpljivost, blagost
i slično, duša zapada u tjeskobu, strah i depresiju u kojoj
počinje sumnjati u svoj spas, u samu mogućnost spasenja,
jer jasno vidi i doživljava na iskustvenoj i intuitivnoj razini
koliki je raskorak između njenog stanja i Božjeg djelovanja.
Počinje se pitati je li moguće da itko, pa i sam Bog ljubi tu
dušu koja je takva i takva. Je li moguće da ju je ikada ljubio.
Hoće li je ikada više moći ljubiti, jer – duša tada doživljava
da je gotovo nemoguće ljubiti stvorenje tako ružno, grešno
12
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
i nisko kakvim sebe vidi. Pogled na svoje stvarno stanje toliko je strašan da bi čovjek poludio, doslovno psihički
puknuo da to Bog ne čini krajnjim obzirom i na mahove, na kapaljku, kroz duže razdoblje koje se naziva tamna
noć ili čistilište na ovom svijetu, budući da je svima nama za normalno funkcioniranje potrebno samopoštovanje
i pozitivna slika o sebi.
Svi smo mi intelektualno, diskurzivno svjesni da smo grešni i da su svi ljudi općenito grešni, ali je sasvim druga stvar kad to spoznamo izravno, iskustveno, intuitivno, spoznajom koju u nas ulijeva Bog i koja ne dolazi u naše
misli i sjećanje izvana nego dolazi iznutra, iz najdubljeg središta naše duše. Kako duša takvu izravnu spoznaju
ima samo o sebi, ona se u pravoj poniznosti doista smatra najgorim čovjekom od svih, posljednjom, nedostojnom
i tako redom, upotrebljava sve izraze koje nalazimo u djelima raznih svetaca i mistika i koji mnogo puta zvuče
patetično, pretjerano, mazohistički ili klišeizirano. Međutim, ako sami dopremo do tog stupnja duhovnog života,
vidjet ćemo kako su svi oni bili i te kako u pravu.
Sakramenti, usmena molitva, časoslov, pobožnosti (krunice, božanskom milosrđu i slično) i osobna molitva
(meditacija, pa na mističnom stupnju kontemplacija) odnose se kao plamen i kisik. Ako nema kisika, ako u životu
kršćanina nema osobne molitve i poosobljenja sakramenata i usmenih i zajedničkih molitava, onda te molitve i
obredi postaju samo vanjska ljuštura bez značenja, plamen se trne, sve postaje besmisleno i bezvrijedno i zato
imamo manje od deset posto ukupnog broja pokrštenih redovito na sakramentima ili u prakticiranju usmenih i
zajedničkih molitava. S druge strane kod raznih karizmatika možemo se osvjedočiti o devijacijama koje mogu nastati kad čisti kisik lupi u glavu: kad si čovjek umisli da mu je dosta samo osobna molitva (meditacija ili umišljena
kontemplacija), pa odluta od sakramenata, od Crkve, od zajednice, od istine i poniznosti i tako dalje. Plamen i
kisik moraju ići zajedno.
Duhovni je put, ili duhovni je život u kršćanstvu, dakle, put iz vanjskih odaja duševnog zamka u najunutarnjiju odaju u kojoj stanuje sam Bog
osobno, kako bi rekla sveta Terezija
Avilska. Radi se o čovjekovom putu u
vlastitu nutrinu jer tu i samo tu stanuje
Bog po stvaranju i po milosti, a napokon, tu želi stanovati i osobno, neposredno i izravno po mističnom sjedinjenju. Svojim naporima čovjek može
ostvariti samo jedan mali asketski dio
duhovnog puta, može svojom aktivnošću proizvesti samo molitvu meditacije, razmatranja ili lectio divina, ali drugi dio puta, onaj nadnaravni, mistični
i kontemplativni, taj dio mora u nama
izvesti Bog, jer mi niti po svojoj ljudskoj naravi, čovjekovom bitku, a niti moralno to nismo u stanju izvesti. Inače
bismo bez milosti mogli doprijeti do Boga i spasiti sami sebe, što je u suprotnosti s temeljnim načelom kršćanstva,
da nas ne spašavaju djela zakona nego vjera u Poruku.
Zato je četvrta vrsta došašća ili dolaska Gospodnjeg, tj. njegovo napredovanje kroza šumu naših nutarnjih balvana, drvlja, kamenja, mulja, nečistoća i zapreka, jedini put ili alat kojim će se na temelju prvog Isusova dolaska
ili došašća, pripraviti čovjeka da u čistoći i dostojnosti nutrine i života doživi Isusovo došašće na kraju svojeg života i na kraju sveljudske povijesti. U ovom liturgijskom došašću, dok propovijedamo o slavnom i prvom Isusovu
dolasku, dok se pripravljamo na njegov osobni dolazak u naš osobni život u času naše vlastite smrti, nastojimo
ljudima govoriti i o molitvenom, mističnom, nutarnjem došašću koje Bog želi ostvariti u duši svakog od nas.
Kako je On, jako fin Gospodin i kako on vrhunski poštuje našu slobodu i dostojanstvo, on će iz najdubljeg našeg
središta krenuti prema našoj površini, prema našem svjesnom i slobodnom osobnom psihičkom životu, samo ako
mu pripravimo put. Zato i viče glas u pustinji (ovoga svijeta): Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ili,
čitano na drugi način: viče glas: U pustinji (svoje duše) pripravite put Gospodinu jer on je onaj koji jest koji bijaše
i koji dolazi (erchomenos: Otk 1,4).
dr. Željko Blagus
13
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Glavne istine naše vjere
Napomena: odlomci s brojem jesu citati pojedinih paragrafa iz Katekizma Katoličke Crkve
1. Samo je jedan Bog, a tri su Božanske
osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
Često sam razgovarao u raznim prilikama s krizmanicima, zaručnicima, odraslim vjernicima i inima o
našoj vjeri. Na upit: Koja je prva i glavna istina naše
vjere?, velika većina je ostala zbunjena. Što staviti na
prvo mjesto? Što je najvažnije? Bilo je najrazličitijih
odgovora: evanđelje, 10 zapovijedi, Isus Krist, ljubav,
ne čini zla drugome, krštenje, vjerovati u Boga… Tek
vrlo rijetki sjetili su
se onoga što su na
vjeronauku, još kao
mali učili: 6 glavnih
istina naše vjere. To
je prvi sažetak onoga što su glavne postavke naše vjere, a
prva od njih je istina
Presvetog Trojstva:
jedan je Bog, a tri
su Božanske osobe:
Otac, Sin i Duh Sveti.
Bog nam se darovao, dao nam se
upoznati. Mi svojom
pameću ne možemo
dosegnuti Boga. Ne
možemo ga spoznati kakav je On u sebi. Možemo vidjeti njegove tragove, prepoznati ljepotu stvorenog
svijeta, čudesa i silu prirode, veličinu i divotu svemira,
tajanstvenu uzvišenost ljudskog života. Jednom riječju
sve ono što nam je Bog darovao, ali do njegove biti,
kakav je Bog u sebi, ne možemo sami umom dokučiti.
Zato nam se Bog objavio. Bog dolazi u susret čovjeku, pokazuje mu svoje lice: lice Oca u divotama
stvaranja i darivanja života, lice Sina Isusa Krista utjelovljenu drugu Božansku osobu i lice Duha Svetoga u
sili preobrazbe koja se događa onima koje zahvati Duh
Božji. Vjerujemo u jednog Boga trojedinoga. Tajna
koja nas beskrajno nadilazi, a koju nam je Bog o sebi
otkrio.
Pitati se zašto je Bog trojedini? - znači postaviti
pitanje koje nadilazi mogućnost ljudskog odgovora. O
Bogu znamo onoliko koliko možemo ljudskim razumom shvatiti. Bog nam je dao spoznati koliko možemo
«nositi». Božja riječ u Bibliji otkriva nam da je Bog
sama, najčistija i do kraja nesebična ljubav. Ljubav ne
može biti u jednoj osobi, ljubav se mora dijeliti, darivati inače nije ljubav nego sebičnost. Beskrajna ljubav
14
jedinstvene Božanske naravi (prirode), a triju Božanskih osoba očitovala se ljudima u daru života pozvanog
u postojanje iz ništavila – stvaranje. U daru spasenja
po žrtvi Sina na križu i u daru nadahnuća Duhom Svetim koji je vodio proroke i pomazanike Staroga zavjeta, preobrazio apostole na dan Pedesetnice i rodio prvu
zajednicu vjere u Krista uskrsloga. Isti Duh Božji već
2000 godina vodi tu zajednicu, Crkvu, kroz sve nedaće,
slabosti i grijehe. Zar bi i mi jutros bili ovdje na zornici
da nije tako. Da je Crkva djelo ljudsko zar se već odavno ne bi raspala. Zar je toliki progoni kroz povijesti,
toliki grijesi ljudski ne bi uništili, da nije djelo Božje.
Katekizam Katoličke Crkve nas poučava:
265 Milošću krštenja “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga
Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti, u vječnome
svjetlu.
266 “Ovo je katolička vjera, častiti jednoga Boga
u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, bez miješanja osoba,
bez dijeljenja božanske biti: jer druga je osoba Očeva,
druga Sinova, druga Duha Svetoga, ali božanstvo Oca,
Sina i Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i
suvječno veličanstvo”.
267 Božanske su Osobe nerazdvojive u onome što
jesu i nerazdvojive u onome što čine. U jedinstvenom
božanskom djelovanju svaka očituje ono što joj je vlastito u Trojstvu, to biva osobito u božanskim poslanjima, Utjelovljenju Sina i darivanju Duha Svetoga.
Svaki put kad svjesno učinimo znak križa, kao molitvu, ispovijedamo glavnu istinu naše vjere: Da je Bog
jedan u tri Božanske osobe i da nas on voli, jer nas je
stvorio, otkupio, vodi, upravlja i zove u vječnu radost.
2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i
svime upravlja.
Ova istina naše vjere poziva nas da razmišljamo o
najdubljim pitanjima, ne samo stvorenoga svijeta, nego
i svog osobnog života i postojanja.
Zašto postojim ?
Odakle sam? - Nisam sam sebe htio jer me nije bilo.
Sam sebi ne mogu dati smisao. - Zašto onda jesam?
A ipak jesam - i to ne od sebe.
Netko drugi hoće da ja jesam !
Onaj koji me hoće, a hoće me jer me ljubi,
jer kakvog bi interesa imao sa mnom.
Valja ga otkriti, upoznati.
A ON se jednom zauvijek dáde upoznati !
279 «U početku stvori Bog nebo i zemlju» (Post
1,1). Te svečane riječi stoje na početku Svetoga pisma.
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Simbol vjere, Vjerovanje, ih preuzima ispovijedajući
Boga Oca Svemogućega «Stvoriteljem neba i zemlje»,
«svega vidljivoga i nevidljivoga».
Od temeljne važnosti je naše razumijevanje i vjerovanje u Boga stvoritelja.
282 Tiče se samih osnova ljudskog i kršćanskog života: daje jasan odgovor kršćanske vjere na temeljno
pitanje koje su ljudi svih vremena postavljali: «Odakle dolazimo?», «Kamo idemo?», «Koje nam je porijeklo?», «Koja nam je svrha?», «Odakle dolazi i kamo
ide sve što postoji?» Ova pitanja, o porijeklu i o svrsi,
nerazdvojiva su, i odlučujuća za smisao i usmjerenje
našega života i djelovanja. Pitanje o porijeklu svijeta
i čovjeka predmet je brojnih znanstvenih istraživanja
koja su izvanredno obogatila naše znanje o starosti i
razmjerima svemira, o postanku raznih oblika života i
o pojavi čovjeka. Ta nas otkrića pozivaju da se još vise
divimo veličini Stvoritelja, da mu zahvaljujemo za sva
njegova djela i za um i mudrost koju daje učenjacima
i istraživačima. Oni mogu reći sa Salomonom: «On mi je podario istinsku
znanost o svemu što jest, naučio me
sustavu svijeta i svojstvima prapočela
(...) jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu” (Mudr 7,17.21).
295 Vjerujemo da je Bog stvorio
svijet po svojoj mudrosti. Svijet nije
proizvod kakve god nužnosti, slijepe
sudbine ili slučaja. Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer
je Bog želio da stvorenja imaju udjela
u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti: «Jer ti si sve
stvorio, i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno» (Otk
4,11). «Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! Sve si to
mudro učinio» (Ps 104,24). «Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim» (Ps 145,9).
323 Božja providnost djeluje i po stvorovima. Ljudima Bog daje da slobodno surađuju u njegovim nacrtima.
Čovjek si postavlja pitanje odakle onda zlo? Dobri
Bog koji sve stvara, kako je dopustio da zlo uđe u svijet? Zlo je misterij, tajna koja proizlazi iz čovjekove
slobode da se opredijeli što će učiniti sa svim darovima koje mu je Bog dao. Još u Starom zavjetu knjiga
Mudrosti govori o onima koji bezbožno žive i Boga ne
upoznaše: «zloća ih njihova zasljepljuje. Oni ne znaju
tajne Božje, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju
u naknadu čistim dušama. Jer je Bog stvorio čovjeka za
neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet…» (Mudr
2,22-24).
324 Božje pripuštanje fizičkog i moralnog zla tajna
je koju Bog osvjetljuje u svom Sinu Isusu Kristu koji je
umro i uskrsnuo da pobijedi zlo. Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi dopustio zlo kad iz istoga zla ne bi
izvukao dobro, putovima koje ćemo potpuno znati tek u
vječnom životu.
Odakle znamo da se Bog i dalje brine za svoja stvorenja? Nije nas napustio kad nam je Sina svog darovao.
Veću nam ljubav u svoj svojoj svemoći nije mogao pokazati.
421 «Kršćani vjeruju da je ovaj svijet, sazdan i uzdržavan ljubavlju Stvoriteljevom, doduše dospio u ropstvo grijeha, ali ga je raspeti i uskrsli Krist, slomivši
moć Zloga, oslobodio».
U poslanici Rimljanima Pavao napisa: «Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Ako je Bog
za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije
poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda
s njime neće sve darovati?» (Rim 8,28.32-33)
Ti, vječni Bože, upravi sve na dobro svojih vjernih,
uzdrži ih i privedi vječnom spasenju.
3. Duša je čovječja besmrtna.
Što znači vjerovati u vječnost, u
besmrtnost? Krenimo od pretpostavke da većina ljudi uglavnom misli na
sadašnjost: kako živjeti iz dana u dan,
kako privrijediti za svakodnevni život,
kako osigurati sebi i djeci pristojan život. Ako to uspiju i steknu stanovitu
sigurnost, onda nastupe razne želje i
prohtjevi. Danas nam ponuda ne manjka. Govori se o potrošačkom društvu.
Čak se potrošnja navodi kao pokretač
proizvodnje i ekonomije neke države.
15
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Ispadne da čovjek vrijedi onoliko koliko može kupiti,
ili potrošiti za nebitne stvari, koliko si luksuza i zabave
može priuštiti. Gdje je tu smisao, gdje vrijednosti, a kamoli pomisao da je zemaljski život prolazna stvarnost i
da nas je Bog stvorio za mnogo više. Čovjekovo dostojanstvo ne mjeri se «zemljom», nego «nebom»! Čovjek
je poput suncokreta, ako okrene glavu samo prema zemlji, ne vidi se sva njegova ljepota. Ali ako okrene svoju glavu prema suncu, onda se očituje sva divota njegova bića. «Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.» (Mudr 2,24).
Katekizam Crkve nas poučava: Čovjek je stvoren
«Na sliku Božju».
356 Od svih vidljivih stvorova samo je čovjek «sposoban upoznati i ljubiti svoga Stvoritelja». Čovjek je
«jedino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog
htio», on je jedini pozvan da spoznajom i ljubavlju dijeli Božji život. U tu je svrhu stvoren, i to je temeljni
razlog njegova dostojanstva: Bože, koji te je razlog potakao da čovjeka postaviš u tako veliko dostojanstvo?
Zacijelo neprocjenjiva ljubav kojom si u sebi samome
gledao svoje stvorenje i u nj se zaljubio. Jer ljubavlju si
ga stvorio, ljubavlju si mu dao biće sposobno da kuša
tvoju vječnu Dobrotu.
357 Budući da je na sliku Božju, čovjek kao pojedinac ima dostojanstvo osobe: on nije tek nešto, nego netko. Sposoban je upoznati sebe, posjedovati se i slobodno se davati te ulaziti u zajedništvo s drugim osobama;
milošću je pak pozvan u savez sa svojim Stvoriteljem da
mu odgovori u vjeri i ljubavi, i taj odgovor ne može dati
nitko drugi osim njega samoga.
Upravo po besmrtnosti ljudskog bića, ljudske osobe, duše, po svojoj usmjerenosti na vječnost, besmrtnost, čovjek je uzvišena slika Božja. Nije nas Bog stvorio za prolaznost, grob i iščeznuće, ništavilo. Stvorio
nas je za vječnost. Može nam se učiniti da o tome treba
razmišljati tek u zrelim godinama, kad se konac približi? Nije tako. O tome, kako vidimo kraj svoga života,
uvelike ovisi kako ćemo ga proživjeti. Ako mislimo
samo na zemaljsko, samo na ovaj život, onda će u našem životu teško naći mjesta: prihvaćanje žrtve, trpljenja, prave ljubavi, sebedarja, velikodušnosti, življenja
za druge, osmišljavanje svega što nas u životu sustigne. Više ćemo biti usmjereni na sebe sama i kako da
sebi osiguramo što udobniji i lagodniji život. Bit ćemo
usmjereni na sebičnost. Ali, ako nam je konačni cilj
često pred očima, sve ćemo u svom životu gledati u
drugačijem svjetlu. Tek s pogledom na vječnost svome
životu možemo dati smisao, upoznati pravu ljubav, živjeti punim životom, okusiti pravu – neprolaznu sreću.
Kao što bi rekao sv. Augustin: «Za sebe si nas, Bože
stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!».
Kršćanski je poziv svjedočiti vječnost svojim životom. Iz prvih kršćanski vremena (oko 190. godine)
poslanica Diogenetu govori: «Kršćani se ne razlikuju
16
od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom,
ni načinom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekim neobičnim jezikom, ne provode
neki osobiti život. … Žive gdje je koga sudbina postavila, prihvaćajući svagdje domaće običaje u odijevanju,
hrani i uopće načinu života, oni žive i time predlažu
izvanredan i po jednodušnom mišljenju svih nevjerojatan način života. Žive u vlastitoj domovini, ali kao
došljaci. Kao građani s ostalima imaju sve zajedničko,
a sve trpe kao tuđinci. Svaka im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. Žene se kao i ostali
i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođene djece. Imaju
zajednički stol, ali ne i postelju. U tijelu su, ali ne žive
po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom
svoga života nadvisuju zakone. Ljube sve, a svi ih progone. … Izruguju im dobar glas, a svjedoče o njihovoj
pravednosti. Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. … Dok
podnose kaznu, raduju se kao da oživljavaju... Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u
svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali
nije od tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta. … Besmrtna duša stanuje u smrtnom šatoru. Kršćani
žive na ovom svijetu kao tuđinci u raspadljivim tjelesima
i iščekuju nebesku neraspadljivost. …Bog ih je postavio
na takav položaj s kojega im nije dopušteno pobjeći.»
Gospodine, upravi naše životne pute put blažene
vječnosti da ostvarimo sve što si nam pripravio.
4. Sin je Božji postao čovjekom i otkupio
nas svojom smrću na križu.
Može li čovjek
shvatiti koliko se
Bog ponizio kad je
odlučio postati čovjekom? Koliko je
Bog čovjeka zavolio
kad mu je na takav
način u susret došao? Kako napisa
Pavao u poslanici
Filipljanima: «On,
trajni lik Božji, nije
se kao plijena držao
svoje jednakosti s
Bogom, nego sam
sebe «oplijeni» uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na
ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika
i podzemnika.» (Fil 2,6-10). Ne samo da je među ljude
došao, nego je na sebe uzeo ljudski život sa svim poteš-
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
koćama, radostima i žalostima. Odlučio je ući u najdublju ljudsku patnju, poslušan Ocu sve do smrti na križu.
Koliki misterij našega spasenja. Nikada ga nećemo do
kraja razumjeti, ali smo pozvani trajno ga upoznavati i
u poslanju druge Božanske Osobe, Isusu Kristu, uvijek
iznova otkrivati Božju dobrotu, ljubav i milosrđe. To je
ona najdublja motivacija kršćanskog življenja.
Zašto je Bog tako učinio? Zašto je izabrao takav
put objave i ljudskog spasenja? Kako ćemo nekome
pokazati da ga volimo ako ne želimo biti s njim? Kako
ćemo nekome pokazati koliko nam znači, ako nismo za
njega spremni žrtvovati se? NI Bog nije mogao učiniti drugačije. Odlučio je biti «s nama Bog» - Emanuel.
Odlučio je uzeti na sebe našu grešnu propadljivu narav
i očistiti je od grijeha i smrti, podariti nam svoju ljubav
i besmrtnost.
Grgur Nazianski, crkveni naučitelj iz IV. stoljeća,
ovako je propovijedao: «Bog se pojavio u ljudskoj naravi i postao jedno od dvije suprotnosti, od tijela i duha.
Duh je poklonio tijelu božanstvo i tijelo ga je primilo.
On, Isus Krist, koji druge obogaćuje sam postade siromašan, uze na se moje siromašno tijelo da mene obogati svojim božanstvom. On pun slave sebe poništi, za
kratko vrijeme liši se svoje slave da ja postanem dionikom njegove punine. Koje li je to obilje dobrote? Koja
li je tajna za mene? Postao sam slikom Božjom i nisam
je sačuvao. A on je uzeo moje tijelo, da bi spasio Božju
sliku i tijelo učinio besmrtnim. Stupio je s nama u novo
zajedništvo kudikamo divnije od prijašnjeg.
Trebalo je da Bog uzme ljudsku narav i tako donese
čovjeku svetost. Trebalo je da silom svlada neprijatelja,
nas oslobodi i po Sinu k sebi privede. A to je Sin učinio
na slavu Oca kojemu se očito u svemu pokorava. Dobri Pastir došao je zalutaloj ovci polažući svoj život za
nju. Našao je zalutalu ovcu, digao je na
ona ista ramena na kojima je nosio i drvo
križa i tako je povratio u vječni život.»
Katekizam nas poučava:
430 Isus u hebrejskom znači: «Bog
spašava». U času Navještenja, anđeo
Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti
Isus, ime koje istovremeno izražava njegov identitet i poslanje. Budući da samo
Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu,
svomu vječnom učovječenom Sinu, «spasiti narod svoj od grijeha njegovih» (Mt
1,21). Tako, u Isusu, Bog obnavlja cijelu
povijest spasenja u korist ljudi.
457 Riječ je postala tijelom da nas
spasi pomirujući nas s Bogom: Bog «nas
je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše» (1 Iv 4,10). «Otac je
poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta»
(1 Iv 4,14). «On se pojavio da odnese grijehe» (1 Iv 3,5): Naša je narav, bolesna,
tražila da bude ozdravljena; pala da bude podignuta;
umrla, da bude uskrišena. Izgubismo posjedovanje dobra; bilo je potrebno da nam se nadoknadi. Utonulima
u tamu, bilo nam je potrebno svjetlo; izgubljeni, očekivasmo spasitelja; utamničeni, pomoćnika; robovi, osloboditelja. Zar svi ti razlozi bijahu bez važnosti? Nisu li
bili dovoljni da pokrenu Boga te siđe sve do naše ljudske naravi da je posjeti, jer se čovječanstvo nalazilo u
stanju tako bijednom i nesretnom.
458 Riječ je postala tijelom da bismo tako spoznali ljubav Božju: «u ovom se očitovala ljubav Božja u
nama: Bog je Sina svoga jedinorođenoga poslao u svijet da živimo po njemu” (1 Iv 4,9). «Bog je tako ljubio
svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan
koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život
vječni» (Iv 3,16).
613 Kristova je smrt i Vazmena žrtva što ostvaruje konačno otkupljenje ljudi po Jaganjcu Božjem koji
oduzima grijeh svijeta (Iv 1,29) i ujedno žrtva Novoga
Saveza koja iznova uspostavlja zajedništvo čovjeka s
Bogom pomirujući ga s njime krvlju «koja se za mnoge
prolijeva na otpuštenje grijeha» (Mt 26,28).
Bože koji si nas stvorio, odlučio nam se do kraja
približiti, koji si nas još divnije otkupio, smiluj se našim slabostima, grijesima i neposlušnosti, daj da žrtva
tvoga predragog Jedinorođenca ne bude za nas izgubljena, već da nas tvoja ljubav uvijek uzdiže, spašava i
k tebi zauvijek dovede.
5. Milost je Božja potrebna za spasenje!
Ispravno shvatiti ovu istinu naše vjere možemo
samo ako prethodno razumijemo pojmove grijeh, milost i spasenje. Bez Božje milosti čovjek se ne može
17
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
spasiti. Koliko god se mi trudili biti dobri, ne sagriješiti,
svjesni smo da smo slabi i da nam uvijek nešto promakne, a kamoli ako se previše ne trudimo, olako zapustimo. Čovjek je slika Božja, ali nije savršen kao Bog. Ta
slika Božja u čovjeku, onaj prvotni sklad koji nam je
Bog darovao stvaranjem, ranjen je grijehom. Od samog
početka, od naših praroditelja Adama i Eve, čovjek je
bio sklon izabrati krivo, odlučiti suprotno Božjoj volji i
zapovijedi. Katekizam nas poučava:
402 Svi su ljudi zahvaćeni Adamovim grijehom. Sv.
Pavao kaže: «Neposluhom jednoga čovjeka svi su postali grešnici” (Rim 5,19); «kao što po jednom Čovjeku
uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt» (Rim 5,12). Toj općenitosti grijeha i smrti apostol suprotstavlja općenitost
spasenja u Kristu: «Dakle grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost jednoga (to jest Krista)
- svim ljudima na opravdanje, na život» (Rim 5,18)
403 Slijedeći svetog Pavla Crkva je uvijek naučavala da golema bijeda koja tišti ljude i njihova sklonost
na zlo i na smrt, nisu shvatljivi bez veze s Adamovim
grijehom i činjenice da nam je on u nasljeđe predao
grijeh s kojim se rađamo svi zaraženi i koji je «duševna
smrt». Zbog te vjerske sigurnosti Crkva podjeljuje krštenje za otpuštenje grijeha, pa i maloj djeci koja nisu
počinila osobnoga grijeha.
404 Kako je taj Adamov grijeh postao grijehom sviju njegovih potomaka? Cio je ljudski rod u Adamu «kao
jedno tijelo jednoga čovjeka». Tim ‘jedinstvom ljudskoga roda’ svi su ljudi zahvaćeni Adamovim grijehom,
18
kao što su svi zahvaćeni Kristovom pravednošću. Ipak
je prenošenje istočnoga grijeha tajna koju ne možemo
potpuno shvatiti. Po Objavi znamo da je Adam primio
izvornu svetost i pravednost ne samo za sebe, nego za
svu ljudsku narav: popuštajući zavodniku Adam i Eva
čine osobni grijeh, ali taj grijeh zarazuje svu ljudsku
narav koju će oni prenijeti u palom stanju. To je grijeh koji će se svemu čovječanstvu prenositi (po ljudskoj naravi, dakle svakim rođenjem novog života), to
jest prenošenjem ljudske naravi lišene izvorne svetosti
i pravednosti. Zato se istočni grijeh naziva ‘grijehom’,
to je grijeh «naslijeđen» a ne «počinjen», to je stanje
a ne čin.
Bog nas želi spasiti od grijeha i posljedice grijeha
– smrti. No današnjem čovjeku pojam spasenja, čini se
nije baš tako jasan. Susretao sam ljude koji su bili zdravi, dobro stojeći, jednom riječju bez prevelikih problema u životu. Njima je najteže bilo objasniti od čega ih
to Bog treba spasiti. Postoji i druga zamka: ne vidjeti
grijeh, ne prepoznati napast, ne vidjeti propast i besmisao u koji vodi život bez Boga. To je možda ponajveća
varka našega vremena. Koliki se i danas trude urediti
svijet, društvo ili svoju vlastitu obitelj da sve bude idealno, ali bez Boga. To je nemoguće!
Kad smo svjesni svoga grijeha, krivog postupka, da
smo drugome nanijeli štetu, povrijedili ga, ranili, kad
se pokajemo, onda lakše razumijemo da nas milosrđe
Božje spašava, da nas samo Božja ljubav može iscijeliti, spasiti. Samo Bog može oprostiti i darovati nam
utjehu, popraviti ono što smo svojim nehajem ili sebičnošću pokvarili.
616 «Ljubav do kraja» (Iv 13,1) jest ono što Kristovoj žrtvi daje vrijednost otkupljenja i zadovoljštine. On
nas je u žrtvi svoga života sve poznavao i ljubio. «Jer
Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe» (2 Kor 5,14). Nijedan čovjek, pa bio i najsvetiji, nije bio sposoban uzeti
na sebe grijehe svih ljudi i prikazati se kao žrtva za sve.
Prisutnost u Kristu božanske Osobe Sina, koja nadilazi
i istodobno obuhvaća sve ljudske osobe, i koja Ga postavlja Glavom svega čovječanstva, čini mogućom njegovu otkupiteljsku žrtvu za sve. - 617 «Po svojoj svetoj
muci, na drvu Križa, on nam je zaslužio opravdanje»,
naučava Tridentski koncil ističući jedinstveni značaj žrtve Krista – «začetnika vječnoga spasenja» (Heb 5,9).
A Crkva štuje Križ pjevajući: «O zdravo, Križu, nado
sva!».
Jer u Križu Kristovu očitovala se milost, tj. Božja
ljubav, naklonost čovjeku. Nije nas odbacio ni onda kad
smo se odvrgli od njega. Ne svjedoče li nam to tolike
Isusove prispodobe, a posebno ona o Milosrdnom Ocu
i rasipnom sinu. Ne svjedoči li to njegovo rođenje u
betlehemskoj štalici i smrt na križu. Bog nas želi spasiti
od svakog zla, od grijeha i smrti. Bog nam nudi ljepotu
i radost, puninu života, oslobađa nas od svake nave-
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
zanosti na grijeh i sebičnosti. Bog nam nudi smisao i
vječni život.
Gospodine Bože daj da tražimo tvoje spasenje, daj
da se otvorimo tvojoj milosti i dopustimo da Ti u nama
djeluješ. Rastjeraj tamu zabluda i grijeha. Daruj nam
svjetlo da hodimo u novosti života kao tvoji spašenici.
6. Bog će dobro nagraditi vječnom
nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom.
Konac vremena, posljednji sud, Božja nagrada ili
kazna. Kakve nas misli i raspoloženja obuzimaju kad o
tome razmišljamo? Koji će biti odlučujući kriterij Božjega suda? Po onome što nam je Bog objavio i kako
smo ga razumjeli u evanđelju, to je sud istine i sud svjetla koji podništava svako zlo i tamu. Nastupit će Božja
pravda. Sigurno nam na um dolaze riječi psalma 130,
koji se gotovo uvijek moli u obredu sprovoda: «Ako se,
Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine tko
će opstati?» Sam Isus govori o tom Danu da će doći
podijeliti ljude na «janjce i jarce», na «lijevu i desnu
stranu». Kako piše u Katekizmu:
678 Nakon proroka i Ivana Kristitelja, Isus je u svome propovijedanju navijestio Sud posljednjeg Dana.
Tada će biti izneseni na svjetlo ponašanje svakoga i
tajna srdaca. Tada će biti osuđeno grešno nevjerovanje
koje je posve prezrelo milost od Boga ponuđenu. Ponašanje prema bližnjemu otkrit će prihvaćanje ili odbijanje milosti i ljubavi Božje. Isus će reći u posljednji
dan: «Sve što ste učinili jednomu od ove moje najmanje
braće, meni ste učinili» (Mt 25,40).
Kriterij ljubavi prema bližnjemu postaje odlučujući! Pokojni prof. Tomislav Šagi Bunić, dao si je tiskati
majicu na kojoj je pisalo samo: Mt 25, 40., a to su Isusove riječi Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili!, da ga trajno podsjeća na sud
Božje ljubavi.
679 Krist je Gospodar vječnoga života. Njemu kao
Otkupitelju svijeta pripada puno pravo da konačno
sudi djela i srca ljudi. On je ‘stekao’ to pravo svojim
Križem. Tako je Otac «sav sud predao Sinu» (Iv 5,22).
Sin pak nije došao suditi, nego spasiti i dati život koji je
u njemu. Odbijanjem milosti u ovom životu svatko već
sudi samoga sebe, prima po svojim djelima; odbijajući
Duha ljubavi, može sebe osuditi i za vječnost.
Kako stoji zapisano u Ivanovom evanđelju Isusova
riječ: «Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u
mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi,
a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi
svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi
mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio
- ona će mu suditi u posljednji dan.» (Iv 12,46-48).
681 Na Dan Suda, na svršetku svijeta, Krist će doći
u slavi da dovrši konačni trijumf dobra nad zlom, koji
budu, kao žito i kukolj, zajedno narasli tijekom povijesti.
Mnogi su umjetnici u riječi, slici ili glazbi pokušali
predočiti vlastiti doživljaj posljednjeg suda. Možda je
najpoznatiji himan, koji se pripisuje Tomi Celanu: Dies
ire, dies illa: U dan onaj u dan gnjeva:
U dan onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva.
Kolk’ strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti!
Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.
Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada
Što će vagnut biti sada.
Kada Sudac sudit stane,
Sve će tajne biti znane,
Sve grehote pokarane.
Što ću jadan tada zborit
Komu ću se zagovorit
Gdje i dobre strah će morit?
Kralju strašne veličine,
Dajuć spas ko’ dar s visine,
Spasi mene, pun miline!
Sjeti se o Spase mio,
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio.
Ištući me trudan hoda,
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?
Višnji Suče, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga,
Prije dana osvetnoga.
Uzdišem ko’ krivac hudi
19
NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršćuć prosim: ne osudi!
Mariju si opravdao,
Raj zločincu obećao
Pa i meni nadu dao.
Molitva mi nema moći,
Al ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.
Kad potreseš grešnim svijetom
Plamenu ga predaš kletom,
Zovni mene s vojskom svetom.
K ovcama me svojim kreni,
Među jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.
Molim u svoj sniženosti,
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti.
Avaj dana suza, straha,
Kada grešni stvor iz praha
Pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!
Spase blagi, ti nas vodi,
U dvor svetih nebesnika,
U zbor sretnih blaženika.
Ostaje nam pitanje: Zar dobri Bog koji šalje svoga
Sina za naše spasenje na križ, može nekoga zauvijek
osuditi? Katekizam tumači:
1861 Smrtni grijeh, kao i sama ljubav, korjenita je
mogućnost ljudske slobode. Posljedicom mu je gubitak
ljubavi i oduzimanje posvetne milosti, tj. stanja milosti. Ako se ne iskupi kajanjem i božanskim oproštenjem,
uzrokuje isključenje iz Kristova kraljevstva i vječnu
smrt u paklu; naša sloboda ima, naime, moć donositi
konačne, neopozive odluke. No, iako možemo prosuditi
da je neki čin u sebi težak grijeh, ipak sud o osobama
moramo prepustiti Božjoj pravednosti i milosrđu.
Mi dakle ne smijemo i ne možemo suditi. Naše je
da sud Bogu prepustimo. Možda nam mogućnost spasenja i mogućnost propasti vječne najbolje prikazuje
slika s Kalvarije. Dva su razbojnika s Isusom razapeta.
Jedan se kaje i moli Isusa da ga ne zaboravi, da mu
oprosti. Kao odgovor dobiva Božje milosrđe: Još danas
ćeš biti sa mnom u raju! (Lk 23,43). Onaj drugi razbojnik ni tada se nije pokajao, u zlu je ustrajao i Božju
milost odbacio. Sam je krivac svoje propasti. Ne molimo li u otajstvima krunice: «O moj Isuse, oprosti nam
naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u
raj sve duše osobito one kojima je najpotrebnije tvoje
milosrđe!»
Bog sve želi spasiti. Naša je najveća nada i sigurno
pouzdanje Božansko milosrđe križa Kristova. Isus na
križu pokazuje kako želi uništiti grijeh svijeta svojom
vlastitom žrtvom, a ne izgleda kao onaj koji je došao
20
utjerati pravdu zakona pred kojom se nitko ne bi spasio.
Na nama je da nas Kristova ljubav iz Betlehemske štalice, gdje za nas trpi već kao novorođeno dijete, pa sve
do smrti na križu, gane, uzdrma, izazove na odgovor
ljubavi prema Bogu i braći s kojom živimo!
Zaključujem pjesmom fra Bonaventure Dude:
Hoću li i ja u raj?
Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj
a ja na niskom stojim.
Već ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se suhi k’o prutić
usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene
ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
pusti, da bar na vratima kuće
čekam kod Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
ja ću svejedno čekati doli,
već i poradi reda.
Pa kada uđu kojim je dato,
i mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato...
Srce je tvoje veće...
priredio trs
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Vijesti pripremio Zvonko Ranogajec
Dan grada Gospića
U Gospiću i gospićkom dekanatu od 20. – 25. srpnja okupili su se
bogoslovi Gospićko-senjske biskupije, njih osam, na redoviti godišnji
susret s biskupom i župnicima. Njihov ovogodišnji susret, kojim koordinira fra Draženko Tomić, u znaku je 10. obljetnice Gospićko-senjske
biskupije tako da djelatno sudjeluju u svim kulturnim i vjerskim događajima u gradu Gospiću.
Nizom događanja u Gospiću je 22. srpnja svečano proslavljen Dan
grada Gospića koji se slavi na blagdan njegove zaštitnice sv. Marije
Magdalene. Svečanost je počela polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća
i molitvom koju je kod Spomen križa na gradskom groblju predvodio biskup Mile Bogović. Uz najviše predstavnike grada Gospića, Ličko-senjske županije kao i izaslanika predsjednice Vlade Jadranke Kosor, mr. Darka Milinovića, nazočili su i predstavnici
6 povijesnih postrojbi iz svih dijelova Hrvatske. U nastavku su svi u procesiji središtem Gospića došli do gradskog
parka Kolakovac gdje je otkrivena bista pape Ivana Pavla II. Tim kipom grad Gospić je izrazio zahvalu velikom
papi čijom odlukom je Gospić pred 10 godina postao središte nove biskupije. Slijedila je svečana misa koju je u
koncelebraciji sedam svećenika Gospićkog dekanata predslavio biskup Bogović.
Govoreći o liku nebeske zaštitnice grada Gospića sv. Marije Magdalene, biskup ju je prikazao kao posebnu
osobu iz Isusova okruženja, koju spominje evanđelje. Oslobodivši Mariju iz Magdale od sedam zlih duhova, Isus
je izvršio svojevrsnu revoluciju u tadašnje vrijeme. Ustao je protiv moćnika koji su si davali za pravo određivati
što je grijeh, a upravo su oni bili «grješne strukture». Isus je uspostavio novi odnos prema čovjeku razlikujući
grijeh od čovjeka. Grijeh treba osuditi, a čovjeka spasiti, poručio je biskup te istaknuo da u svakom čovjeku ima
dobra koje treba potaknuti. To je Isusov spašavajući pogled na čovjeka, on ukida kategoriju osude, a uspostavlja
kategoriju opraštanja. Upravo je takav pogled potreban današnjem svijetu, zaključio je biskup Bogović.
Proslava 10. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije
U Gospiću je 25. srpnja proslavljena 10. obljetnica utemeljenja Gospićko-senjske biskupije. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić a
koncelebrirali su, uz domaćeg biskupa gospićko-senjskog Milu Bogovića,
riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić i krčki biskup Valter Župan. Na
misi su bili nazočni predstavnici društvenog i političkog života te brojni
Zagrepčani porijeklom iz Like, koji su došli na slavlje u Gospić. Ispred
zgrade Ordinarijata u parku Kolakovac, kardinal Bozanić čestitao je svima
prvo desetljeće biskupije, a prvom biskupu mons. Mili Bogoviću poželio
još mnogo uspjeha u obavljanju biskupske službe.
U homiliji je kardinal Bozanić istaknuo kako je ova biskupija duboko
ukorijenjena u drevnu crkvenost vjernika s gospićko-senjskog područja i
kršćanski je baštinik drevne Senjske, Krbavske ili Modruške, te Otočke
biskupije, kao i Riječko-senjske nadbiskupije.
«Prije deset godina počela je na dubokim korijenima kršćanske vjere rasti
i zgrada gospićko-senjske katoličke zajednice. Danas se radujemo pokrenutim
inicijativama Gospićko-senjske biskupije, postignutim uspjesima, a osobito
novom biskupijskom zajedništvu što ga
gradi ova dijeceza uklapajući se u zajedništvo mjesnih Crkava u Hrvatskoj»,
kazao je Bozanić. Istaknuo je kako je
Gospićko-senjska biskupija ‘velikojubi21
VIJESTI IZ BISKUPIJE
lejski’ dar našoj Crkvi i državi Hrvatskoj na početku trećeg tisućljeća kršćanstva. Crkvena, kulturna i društvena
događanja ovih dana u Gospiću i drugim središtima svjedoče što znači imati biskupiju. «Znakovito je da je upravo
u Gospićko-senjskoj biskupiji pokrenut projekt Crkve hrvatskih mučenika koji je od općeg značenja za naš hrvatski narod. Mučeništvo je tijekom povijesti stalno prisutno u Crkvi. Ono govori o spremnosti na vlastitu žrtvu
za druge», rekao je kardinal Bozanić te naveo kako je mučeništvo i stvarnost u sadašnjosti, te podsjetio da su
samo u prvih devet godina ovoga tisućljeća, ubijena 263 biskupa, svećenika, redovnice, sjemeništarca i katehete
Katoličke crkve. «Osim izrazitog progonstva što ga i danas Crkva živi u određenim dijelovima svijeta, svjedoci
smo i u našoj sredini sve većeg širenja diskriminacije, netolerancije, prezira, omalovažavanja i podcjenjivanja što
se osjeća prema pripadnicima kršćanske vjere i zastupnicima katoličkih stavova u našoj javnosti. Ako se, naime,
demokracija više poistovjećuje s relativizmom, upadamo u opasnost da se kršćanima oduzima njihovo obilježje
da budu zajednica društveno prepoznata, to jest da joj se negira crkvena dimenzija prisutnosti u društvu», naglasio
je kardinal Bozanić.
Svečanu euharistiju uzveličao je združeni pjevački zbor iz svih pet dekanata biskupije pod ravnanjem Ivana
Prpića iz Senja, a posebnom dojmu svečanosti pridonijela je počasna Frankopanska garda iz Ogulina.
Velika Gospa na Krasnu
Blagdan Uznesenja Marijina proslavljen je pred desetak tisuća hodočasnika u srcu Velebita, kod zaštitnice
Gospićko-senjske biskupije Gospe od Krasna. Misu je predslavio sin Krasna, riječki nadbiskup i metropolita Ivan
Devčić u suslavlju mjesnog biskupa gospićko-senjskog Mile Bogovića kao i brojnih svećenika mjesne biskupije,
Riječke nadbiskupije i Krčke biskupije, te dušobrižnika za Hrvate u inozemstvu Radovana Čorića. Svečanosti
liturgije pridonio je mješoviti zbor pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića i s. Velimire Marinović. Uz brojne hodočasnike, (23 Saborčana župe sv. Ivana Nepomunka hodočastilo 70
km, 200 Gospićana 50 km kao i župljani župe sv. Mateja iz Viškova od Sv. Jurja 30 km.) Misnom slavlju nazočilo
je cijelo vodstvo Policijske uprave Ličko-senjske s načelnikom i zapovjednicima svih policijskih postaja kao i
Puhački orkestar DVD- a Otočac.
Domaći biskup Mile Bogović pročitao je
na početku tekst, koji je izrekao na istom mjestu pred 10 godina prilikom osnivanja Gospićko-senjske biskupije, kada je za zaštitnicu nove
biskupije izabrana Gospa od Krasna. Krasno je
kroz povijest ispovjedaonica ovog kraja, ovdje je
ponikao i riječki nadbiskup Ivan Devčić kome je
biskup Bogović čestitao na 10 godina biskupske
službe.
Nadbiskup Devčić je istaknuo da je nova
Gospićko-senjska biskupija uspješno stasala pod
majčinom zaštitom Gospe od Krasna. Mariji,
majci Božjoj podignute su bezbrojne i raskošne
crkve. No, Gospa od Krasna ne zaostaje za svima
njima, vjerom i pobožnošću koja se tu pokazuje. Iako se štuje siromašna Gospa, ona je bogata
srcem te uči kako se duhovno bogatiti usprkos
materijalnom siromaštvu. U Krasnu Marijin hvalospjev nalazi najbolji ambijent, istaknuo je nadbiskup Devčić te
ukazao na tri slučaja suosjećajnosti skromne majke iz puka s onima koji trpe. Djevica Marija pomaže rođakinji
Elizabeti kod poroda, na svadbi u Kani Galilejskoj i u vrijeme okupljanja Isusovih učenika nakon njegovog uskrsnuća. Suosjećajna Marija kao najljudskiji član Crkve je žena vjere i nade, za oslobođenje od beznađa i straha.
Kao kršćani pozvani smo usađivati ljudima optimizam koji ona nudi kao putokaz života Crkve i nacije u vremenu
bespuća današnjeg svijeta.
Na kraju mise voditelj Odbora za proslavu Gospe od Krasna i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić blagoslovio je nabožne predmete i hodočasnike, zahvalio svim hodočasnicima te ih
pozvao 11. rujna na Udbinu, na proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini, kada će se blagosloviti nova Crkva
hrvatskih mučenika.
22
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Susret vjeroučitelja Gospićko-senjske biskupije
Susret vjeroučitelja Gospićko-senjske biskupije održan je 30.
kolovoza u zgradi Ordinarijata u Gospiću. Tom prilikom je 16
vjeroučitelja primilo kanonski mandat iz ruku biskupa Mile Bogovića. Predstojnik Katehetskog ureda vlč. Nikola Turkalj ukazao je na važnost djelovanja i poslanja vjeroučitelja, pogotovo u
idućoj pastoralnoj godini koja je u znaku župnih suradnika odnosno župne kateheze. Biskup Bogović je poručio vjeroučiteljima
da su oni pravi prenositelji vjere jer se često u obitelji ne događa
potreban prijenos vjere na najmlađe. Zato je cilj ojačati župnu
katehezu pa su na susret pozvani i župnici. Zatim je povjerenik
za župnu katehezu u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, dr. Stanislav Šota, predstavio strukturu i organizaciju župne kateheze
u njihovoj nadbiskupiji. Ukazao je na razlike i dodirne točke školskog vjeronauka i župne kateheze kao i na
iskustva na tome području posljednjih godina. Dok školski vjeronauk upoznaje vjeroučenike s temeljima vjere,
župna kateheza uvodi u osobno iskustvo vjere. Školski vjeronauk informira, župna kateheza formira, produbljuje
i osmišljava osobnu vjeru. Kako katehiziramo, takvu župnu zajednicu imamo, zaključio je dr. Šota. Vjeroučitelj
Davor Samadan iznio je iskustva u župnoj katehezi Đakovačko-osječke nadbiskupije, ukazavši na potrebu uključivanja svih vjeroučenika u četiri bazične zajednice: prvopričesnike - za uzrast od 2. do 5. razreda, te liturgijsku,
biblijsku i ministrantsku bazičnu zajednicu za uzrast od 5. do 8. razreda, i za koje već postoje tiskani priručnici.
Generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić osvrnuo se na provedenu anketu o provođenju župne kateheze po župama naše biskupije. Rezultati pokazuju da se župni vjeronauk na sustavan način
provodi u manjem broju župa.
Velebna proslava Dana hrvatskih mučenika
Na Udbini je do sada najsvečanije u nazočnosti preko 12 tisuća hodočasnika, prema procjeni policije, proslavljen Dan hrvatskih mučenika koji je ove godine bio u znaku blagoslova Crkve hrvatskih mučenika. Misno slavlje,
u subotu 11. rujna predslavio je vrhbosanski nadbiskup
kardinal Vinko Puljić u suslavlju deset biskupa i dvije
stotine svećenika. Uz domaćeg ordinarija Milu Bogovića suslavili su riječki nadbiskup Ivan Devčić, porečkopulski biskup Ivan Milovan, zadarski nadbiskup Želimir
Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, šibenski biskup Ante Ivas, vojni ordinarij Juraj Jezerinac,
varaždinski biskup Josip Mrzljak, požeški biskup Antun
Škvorčević i biskup u mirovini Ante Jurić.
Biskup Mile Bogović na početku je izrazio zadovoljstvo završetkom radova na Crkvi hrvatskih mučenika, memorijalnom nacionalnom karakteru crkve što je i
razlog da se odustalo od modernog sakralnog graditeljstva. Cilj je da projekt bude izraz vjere i kulture i da
nas povezuje s našim korijenima. Crkva uključuje muzej
i knjižnicu u kojoj je već donacija biblioteke gospođe
Kaje Pereković. Izgled crkve, koja je poput tvrđave u
pravcu Krbavskog polja, ukazuje na braniteljski karakter naše povijesti, a graditeljski predložak je crkva sv.
Križa u Ninu.
Slijedio je simbolički čin, preuzimanje ključa biskupa Bogovića od predstavnika graditelja poduzeća Konstruktor, Željka Žderića, nakon čega je biskup Bogović
blagoslovio unutrašnjost crkve.
Kardinal Vinko Puljić je nakon pozdrava i čestitki
biskupu Bogoviću ovu spomen crkvu označio kao naj23
VIJESTI IZ BISKUPIJE
bolji način očuvanja sjećanja i pamćenja na sve naše prethodnike, jer postoji opasnost da polako zaboravljamo
svoje korijene. Ova crkva želi probuditi svijest, potaknuti odgovornost za one koji su dali život za «krst časni i slobodu zlatnu». Među njima prednjače naši mučenici: Nikola Tavelić, Marko Križevčanin i Alojzije Stepinac. Nismo baš narod koji zna vrednovati svoje velikane, nema onoga kojeg nismo spremni popljuvati. Crkva hrvatskih
mučenika će nas podsjećati na naše velikane, da ih znamo vrednovati i u njih se ugledati. Ova crkva će pripomoći
da pamtimo i one koji nisu proglašeni mučenicima, a dali su svoje živote za svoju domovinu i narod. To je čitava
plejada, od turskih vremena preko «oslobađanja», nakon drugog svjetskog rata, pa do domovinskog rata. Divio
sam se onima koji su bili spremni žrtvovati se za najbliže i svoju rodnu grudu. To ipak nedovoljno vrednujemo.
Ovo neka bude svetište zahvalnosti i učionica povijesti, kako je prošle godine na ovom mjestu izrekao biskup
Želimir Puljić i bio bih sretan da se to ostvari. Zašto imamo u sebi tako malo kršćanske radosti, sumorno i tmurno
lice? Nemojmo biti ljudi mržnje već ljudi ljubavi. Ponekad se moramo zacrveniti kada vidimo koliko je mržnje
kod nas katolika. Pođimo u školu križa i učimo ljubiti. Tko to ne radi promašio je život. Ponašajmo se tako da se
naši sveci ne stide svojih potomaka, zaključio je kardinal Puljić.
U svom završnom govoru na kraju mise biskup Bogović je izrazio osjećaj zadovoljstva gradnjom Crkve
hrvatskih mučenika, iako je bio tijekom zadnjih pet godina napadan. Kao glavne suradnike istaknuo je Ivana
Vukića, Nikolu Turkalja i fra Nediljka Knezovića. Gradeći ovu crkvu osjetio sam podršku i zajedništvo naroda u
Hrvatskoj i inozemstvu. To je narod kojem sam posvetio svoju zadnju knjigu, to je narod koji je 45 godina nakon
drugog svjetskog rata prenosio vrednote na svoju djecu i to je narod kojeg politički moćnici ne poštuju. Biskup je
na kraju zahvalio svim zaslužnima za održano misno slavlje, a posebno pohvalio fra Draženka Tomića koji je pred
pet godina svojim dolaskom u biskupiju najavio gradnju crkve blagoslovom kamena temeljca, a danas je svjedočio završetku gradnje crkve. Posebno mu zahvaljujem na pet godina provedenih u biskupiji na mjestu tajnika i
kancelara kao i njegovoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, kojoj se vraća. Biskup je na kraju pozvao Crkvu
i Državu da prevladamo moralnu recesiju, te da svima iz raznih jama pronađenih zadnjih godina, ali i desetljeća i
stoljeća, na Krbavskom polju, podno nove crkve, izgradimo zajedničko grobište.
Na kraju je govorio Ličko senjski župan Milan Jurković koji je zahvalio biskupu Bogoviću što nije odustao
od projekta gradnje crkve unatoč brojnim napadima što je dokaz da Hrvati pokorno, strpljivo i dostojanstveno izvršavaju svoje ciljeve. Predsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić, istaknuo je da se gradnjom ove crkve ispravlja
povijesna nepravda te poručio neka ovo bude svetište mira.
Teološko-pastoralni tjedan za svećenike Riječke metropolije
Teologija u Rijeci priredila je Teološko-pastoralni
tjedan za svećenike i redovnike Riječke metropolije s temom «Današnji putovi i načini prenošenja vjere idućim
naraštajima». Predavanja su održana u ponedjeljak 20.
rujna u velikoj dvorani Teologije, u Rijeci. Ovogodišnji
seminar pokušao je odgovoriti na neka od najaktualnijih
pitanja vezanih uz prenošenje vjere danas, te u isto vrijeme ukazati i na neke od mogućih putova unapređenja
te zadaće koja stoji u temeljima poslanja Crkve. Imajući
u vidu snažne i sve utjecajnije posljedice sekularizacije
našega društva, prije svega u smislu promicanja ideja
koje nisu u skladu sa zasadama kršćanske vjere, pred
pastoralne i odgojno-obrazovne čimbenike postavlja se odgovorna zadaća prenošenja vjere u novim okolnostima.
Ti su čimbenici danas pred velikim izazovima. U ozračju odgovornosti za prenošenje vjere novim naraštajima,
predavanja su bila posvećena upravo tome cilju.
Održana su izlaganja pod naslovom: «O Bogu i religiji u suvremenom društvu. Mutacija sjećanja» (dr. Nela
Gašpar), «Svjedočanstvo – put prenošenja vjere prema Ivanovu evanđelju» (dr. Božidar Mrakovčić), «Pastoral
između tradicije i tradicionalizma» (dr. Nikola Vranješ), «Načini prenošenja vjere na našim prostorima. Povijesni
osvrt» (biskup dr. Mile Bogović), «Nove šanse prenošenja vjere u liturgiji i drugim okupljanjima s posebnim
naglaskom na ‘rubnim’ kršćanima i novim bogotražiteljima» (dr. Milan Šimunović). Nakon rasprave, jutarnji dio
programa završio je sv. misom. U poslijepodnevnom dijelu održana su predavanja «Obitelj kao povlašteni ambijent za prenošenje vjere» (dr. Veronika Reljac), «Vjeroučitelj između škole i župe» (mr. Anton Peranić), «Prenošenje vjere iz perspektive vjeroučitelja» (prof. Ksenija Kovačević) i «Prenošenje vjere iz perspektive župnika»
(vlč. Marijan Benković). Program je završen otvorenom raspravom sudionika.
24
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Teološko pastoralni tjedan pri Teologiji u Rijeci ograničen je samo na jedan dan, i to samo za svećenike i
redovnike, a potom se nastavlja po biskupijama i na skupovima permanentnog obrazovanja svećenika. Voditelji i
moderatori su generalni vikari, te predstavnici Teologije i Bogoslovnog sjemeništa. Tema ovog seminara sastavni
je dio pastoralnog plana i programa svih četiriju biskupija Riječke metropolije.
Stručni skup vjeroučitelja
Gospićko-senjske biskupije
Srednja škola u Otočcu, 25. rujna, ugostila je prvo stručno
vijeće vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola s prostora Gospićko-senjske biskupije u novoj katehetskoj godini 2010./11. Nakon
pozdrava domaćina, voditelja za srednje škole prof. Darija Košćaka, molitveno-meditativni uvod imala je Danijela Klepić. Stručno
predavanje na temu «Pedagoško-psihološki preduvjeti u nastavi
vjeronauka» održao je ravnatelj Prve osnovne škole iz Ogulina
prof. Zvonko Ranogajec. Na temelju iskustva zadnjih 20 godina
ukazao je na pedagoške kompetencije koje su potrebne vjeroučiteljima da bi njihova interakcija u razredima u odgojno-obrazovnom procesu bila što je moguće uspješnija, te
ukazao na važnost pojedinih didaktičkih principa. Voditeljica stručnog vijeća za osnovne škole prof. Ana Biondić,
koja je sudjelovala prošlog ljeta s vjeroučiteljima Riječke nadbiskupije u Izraelu na edukacijskom seminaru o
holokaustu u centru Yad Vashem. Vjeroučiteljima je predočila nastanak moderne izraelske države, nastanak cionističkog pokreta i holokaust. Nakon radionica i rasprave, informacije iz Katehetskog ureda vjeroučiteljima je
prenio predstojnik vlč. Nikola Turkalj.
Sjednica Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije
Jesenska sjednica Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije
održana je 27. rujna u Gospiću. Nakon molitve vijećnike je pozdravio
biskup Mile Bogović, a sjednicu je vodio predsjednik Poslovnog odbora
mons. Mile Pecić. Sjednici su nazočili vijećnici izabrani u svojim dekanatima, imenovani prema statutu i oni koji po svojoj službi ulaze u to
najvažnije tijelo u vođenju biskupije. Na početku je biskup predstavio
stanje u biskupiji, te najavio ove jeseni dva kandidata za đakonsko ređenje u biskupiji. Središnja tema susreta bio je Pastoralni plan u godini
2010/2011. koja je proglašena godinom župne kateheze. Vijećnicima je
posebno predstavljen program susreta supružnika i roditelja koji će za
sve župe biti na Trsatu 16. listopada. Također je prihvaćeno da u Otočcu 24. listopada bude susret župnih pastoralnih vijeća za svih pet dekanata biskupije. Bilo je riječi i o radu Katehetskog ureda, pastoralu mladih, promicanju
duhovnih zvanja, radu s ministrantima i pjevačkim zborovima, pastoralu obitelji, prognanika i izbjeglica, pastoralu Roma, misijskom i medijskom djelovanju.
Svećenička skupština
U ponedjeljak, 11. listopada, u Gospiću je održana redovita, godišnja skupština svećenika Gospićko-senjske
biskupije. Nakon molitve srednjeg časa, biskup mons. dr.
Mile Bogović izvijestio je o aktivnostima u biskupiji u protekloj pastoralnoj godini. Posebno je naglasio ulogu Crkve
kao i svakog odgovornog u njoj, da prenosi vjeru na druge,
posebno na djecu i mlade, spomenuvši kako je ova godina
u biskupiji godina župne kateheze. Zatim je generalni vikar mons. Tomislav Šporčić govorio o značenju planiranja
u biskupiji i u župi. Izložio je ovogodišnji pastoralni plan.
Istaknuo je važne susrete i sjednice koje su se već u ovoj
25
VIJESTI IZ BISKUPIJE
godini održale i predstavio kao osobito važne: susret supružnika i roditelja na Trsatu 16. listopada i susret svih
župnih pastoralnih vijeća u biskupiji u nedjelju, 24. listopada koji će biti u Otočcu. U završnom dijelu govorio je
o uvođenju dvogodišnje priprave za krizmanike i prvopričesnike, obrazložio značenje te dvogodišnje priprave.
Predstavio je i formulare koje će roditelji i kandidati (koji pristupaju sakramentima) ispuniti. U raspravi je bilo
govora o katehetskim pomagalima (katekizmima) za župnu katehezu.
U poslijepodnevnom dijelu programa podneseni su slijedeći izvještaji: Kaptol (mons. Mile Čančar prepozit);
Kalncelarija ordinarijata (vlč. Marinko Miličević) iz Katehetskog ureda i ekonomata (vlč. Nikola Turkalj), za
Caritas (vlč. Luka Blažević); povjerenstvo za pastoral mladeži (mons. Tomislav Rogić); povjerenstvo za duhovna
zvanja i ministrante (vlč. Ante Luketić); povjerenstvo za liturgijske zborove (mons. Mile Čančar); povjerenstvo
za župska pastoralna vijeća i za obiteljski pastoral (mons. Tomislav Šporčić); Povjerenstvo za misije (vlč. Ivica
Miloš); Povjerenstvo za pastoral Roma (vlč. Josip Štefančić) i povjerenstvo za medije (mons. Mile Pecić).
Susret Supružnika i roditelja na Trsatu
U subotu 16. listopada održan je u Rijeci, u
Svetištu Gospe Trsatske Deveti susret roditelja i
supružnika Gospićko-senjske biskupije. Susret
je započeo u auli pape Ivana Pavla II. uvodnim
riječima i pozdravom biskupijskog povjerenika
za pastvu obitelji i generalnog vikara Gospićkosenjske biskupije mons. Tomislava Šporčića kao i
domaćina, gvardijana fra Lucija Jageca. Predavanje na temu: «Obitelj i župna kateheza» održao je
krčki biskup i predsjednik Vijeća HBK-a za obitelj
mons. Valter Župan. Okupilo se preko stotinu roditelja i supružnika ponajviše iz župa Ogulinskog
i Otočkog, a dijelom i Senjskog i Gospićkog dekanata, zajedno sa svojim svećenicima.
Krčki biskup Valter Župan govoreći o primjerima Mojsija i Blažene Djevice Marije ukazao je
na Božji plan za čovjekovo poslanje koje nije limitirano starosnom dobi čovjeka. Mojsije je svoje poslanje dobio
u 80., a Blažena djevica Marija u 12. godini. Bog čovjeka odgaja i priprema za poslanje, kratko izloži svoj plan
i od čovjeka traži vjeru. A to se upravo radi preko župnih kateheza u kojima se analiziraju likovi i riječ Božja,
te se jača vjera u Boga. Likovi iz povijesti spasenja daju nam snagu, jer ne postoje kopije, svatko je jedinstven i
originalan i svatko ima svoje poslanje. A što to Bog s nama planira možemo otkriti slušajući riječ Božju u župnim
katehezama u kojima se razmjenjuju iskustva, jača i obogaćuje vjera, a obitelj postaje homogenija na putu Božjeg
plana s nama. Oživotvorenje ideje župne kateheze od životne je važnosti za razumijevanje vlastitog životnog poslanja. Biskup Župan je na kraju pozvao obitelji da se početkom lipnja ove godine okupe na Trgu bana Jelačića u
Zagrebu na prvoj proslavi Nacionalnog susreta obitelji Hrvatske.
Nakon pauze u popodnevnim satima održana je pobožnost križnog puta koju su predvodili mons. Tomislav
Šporčić i ogulinski župnik Tomislav Rogić. Zatim je slijedila misa koju je predslavio Gospićko-senjski biskup
mons. Mile Bogović u suslavlju nazočnih svećenika biskupije. Biskup je pojasnio da je «hrvatski Nazaret», Trsatsko svetište, koje je u prošlosti bilo i u okviru Krbavske biskupije, idealno mjesto za promišljanje o obitelji.
Biskup je podsjetio na vezu ovog svetišta sa Slunjem, odakle su franjevci bježeći pred Turcima u 16. stoljeću odnijeli Gospin kip, najprije u Jasku, a onda na Trsat. Govoreći o susretu roditelja biskup je ukazao na važnost Božje
snage potrebne roditeljima da svojoj djeci znaju osigurati ne samo tjelesni već i duhovni rast. U pastoralnom hodu
biskupije ovaj je skup jedan od najvažnijih jer ono što rade roditelji ne može uraditi nitko drugi. Majčinska služba
najvažnija je služba na svijetu jer se tu uči kako živjeti jedni za druge, tu se uči odnos između mlađeg i starijeg,
zdravog i bolesnog. U godini župne kateheze u Gospićko-senjskoj biskupiji posebno se želi ukazati na odgojnu
ulogu majki i roditelja u prenošenju vjere, jer iz obitelji raste snaga naroda i čitavog svijeta. Roditelji svojim svjedočenjem prenose vjeru na mlade, a to su najsavršenije kateheze.
Biskupijski susret supružnika i roditelja završio je razgledanjem Trsatskog svetišta, Franjevačkog samostana i
kapele Zavjetnih darova. Sudionici su se slikali ispred kipa pape Ivana Pavla II – trsatskog hodočasnika.
26
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Duhovne vježbe za vjeručitelje
Na Krasnu, od 22. do 24. listopada, u Svetištu Gospe od Krasna održano je
drugo ovogodišnje stručno vijeće za vjeroučitelje Gospićko-senjske biskupije kao i
dvodnevne duhovne vježbe koje je održao je profesor na zagrebačkom Katoličkom
bogoslovnom fakultetu dr. Ivan Bodrožić. Pod predsjedanjem voditeljice stručnog
vijeća za osnovne škole Ane Biondić i predstojnika Katehetskog ureda vlč. Nikole
Turkalja na Krasnu se okupilo preko dvadeset vjeroučitelja laika. U petak je dr. Bodrožić održao predavanje na temu: «Mač riječi Božje u ruci vjeroučitelja» kojim je
vjeroučiteljima približio lik navjestitelja riječi Božje, sv. Pavla, koji je bio u svoje
doba glavni vjeroučitelj.
Pavao koji je odrastao u boju protiv kršćana kao njihov glavni progonitelj, nakon svog obraćenja, postavio je temeljne odrednice svog «mača» odnosno riječi
Božje. Pavao se često prikazuje s mačem u ruci, jer je Božja riječ u njegovim ustima bila poput mača, a svoju
mučeničku smrt dočekao je pod udarcem mača. Tumačenje riječi Božje nije nikada privatno, nego osobno, ono
ima dvije oštrice jer može biti pogubno za onoga tko se njime služi, taj mač je brušen duhom, osnažen je križem
i to je pravo oružje Kristova viteza. Nemojte biti plaćenici nego vitezovi Krista u širenju njegove riječi, zaključio
je dr. Bodrožić. U nastavku su održane radionice kao i informacije iz Katehetskog ureda koje je
iznio predstojnik vlč. Nikola Turkalj. Središnja je
bila poruka vjeroučiteljima da se uključe u plan
župne kateheze koje je glavna pastoralna tema
ove godine. U subotu i nedjelju dr. Bodrožić je približio
vjeroučiteljima lik sv. Pavla kroz osam razmatranja na temu «Sv. Pavao uzor vjeroučitelja». U 1.
razmatranju predstavio je detalje iz njegova života, te što znači biti kršćanin, apostol i mučenik.
Zatim je analizirao spoznanje Boga, Oca svakog
čovjeka i kršćanina. Posebno je bilo važno spoznanje Isusa kao zaglavnog kamena koji je Pavlu
promijenio život. Isto tako je dr. Bodrožić pojasnio objavu Duha svetoga Pavlu koji ga je naučio jezik ljubavi. Predstavljeni su Pavlovi stavovi o slobodi, zatim
problematici znanja i znanosti, te konačno obraćenja, o čemu se danas malo govori. Bog nas stalno tjera na preispitivanje. Na kraju je dr. Bodrožić ukazao na značaj križa kao odgojnog sredstva.
Biskupijski susret župnih pastoralnih vijećnika
U Otočcu je održan središnji godišnji susret župnih pastoralnih vijećnika s prostora Gospićko-senjske biskupije.
Susret je, u nazočnosti preko 250 vijećnika iz svih dekanata
biskupije, započeo Službom riječi u župnoj crkvi Presvetog
Trojstva koju je predslavio biskup Bogović. Program je nastavljen u kino dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta,
predavanjima župnika Tomislava Rogića i generalnog vikara Tomislava Šporčića.
Predvodeći službu riječi biskup Bogović je susret župnih pastoralnih vijećnika nazvao važnim događajem u
hodu biskupije koji treba biti veliki poticaj u godini župne
kateheze u biskupiji. Središnje je pitanje znamo li vjeru naših predaka prenijeti mladima, posebno u župi. Vijećnici
trebaju postati jezgra koja će vjeru svjedočiti i na svojim radnim mjestima, što znači da trebamo postati integralni
kršćani, cijelim životom trebamo svjedočiti vjeru uz pomoć Duha svetoga. U tom poslu nema posebne tehnike niti
recepta, već samo život po vjeri koja se hrani snagom odozgo, silom Božjega Duha.
27
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Župnik Rogić je održao predavanje na temu «Zajedništvo vjerovanja, slavljenja i djelovanja u Novom zavjetu».
Na temelju iskustava prve Crkve ukazao je da snažnu župnu zajednicu čini zajedničko vjerovanje, slavljenje Boga
(klanjanja, hodočašća, molitvene zajednice, duhovne vježbe
i biskupijski susreti), zajedničko pomaganje i konačno sudjelovanje u euharistiji, lomljenju kruha. Time ćemo hraniti
svoju vjeru i svjedočeći ju prenositi drugima.
Mons. Tomislav Šporčić je govoreći o temi «Župa i župna kateheza» župu definirao kao vezu župljana s evanđeljem, a budućnost župe ovisi o tome koliko će biti umrežena
u djelatnoj kršćanskoj ljubavi. Za to je potrebno izvršiti pastoralno planiranje i programiranje rada. Istaknuo je pastoralnu novost da se od ove godine pripreme za sakramente prve pričesti i krizme vrše dvije godine. Umirovljeni
profesor riječke Teologije dr. Milan Šimunović je u raspravi istaknuo da nas kao djelatne župljane može spasiti
samo zajedničko vjerovanje, slavljenje i djelovanje, a župni pastoralni vijećnici su velika snaga koju samo treba
znati iskoristiti. Ugodno druženje i razgovor na temu prenošenja vjere mlađim generacijama okončano je u kasnim popodnevnim satima.
Održana sjednica Biskupijskog pastoralnog vijeća
U biskupskom domu u Gospiću, 27. studenoga, održana je sjednica Biskupijskog pastoralnog
vijeća Gospićko-senjske biskupije. Nakon pozdravnih riječi generalnog vikara biskupije mons.
Tomislava Šporčića i molitve Trećeg časa, razmatranje na temu «Kršćanin sluša i poučava Riječju
Božjom» održao je kancelar biskupije vlč. Marinko Miličević. Izvješće o stanju u biskupiji za
proteklu godinu podnio je zatim Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović. Vijećnicima
je na početku ukazao na njihovu važnu ulogu u
biskupiji, u kojoj su oni vezivno tkivo koje povezuje biskupiju. Govoreći o stanju klera spomenut
je odlazak bivšeg tajnika i kancelara fra Draženka
Tomića koga je pozvala njegova provincija, a na
njegovo mjesto je došao vlč. Marinko Miličević.
Tijekom godine biskupiji je vraćena zgrada Sjemeništa u Senju, za čiju obnovu i korištenje je potreban silan
novac. Obavljeni su i izbori za novi saziv Prezbiterskog vijeća. S postdiplomskog studija u Rimu vratio se dr.
Richard Pavlić, a ovogodišnji mladomisnik je Stanko Smiljanić župni vikar u Ogulinu. Na pastoralnoj praksi uoči
đakonskog ređenja su dva kandidata, Šimo Božić u Ogulinu i Dino Rupčić u Gospiću, a još je na riječkoj Teologiji
6 bogoslova. Nažalost trenutno nemamo kandidata u sjemeništu Zmajević u Zadru.
Obavljeno je i novo razgraničenje župa u Ogulinu, a na Plitvicama je pri kraju gradnja pastoralnog centra na
Mukinjama. Prva misa održana je u novoj crkvi bl. A. Stepinca u Ogulinu, a tijekom godine izdano je više monografija o bivšim biskupijskim središtima Otočcu, Senju, Modrušu i Krbavi kao i spomenica Gospićko-senjske
biskupije. Tiskana je i knjiga intervjua biskupa Bogovića «Žao mi je naroda». Tijekom godine obilježena je 10.
obljetnica uspostave biskupije, 25. srpnja u Gospiću, kao i blagoslov Crkve hrvatskih mučenika na Udbini 11.
rujna. Na kraju je biskup predstavio svoj novi projekt: svehrvatski grob na Krbavskom polju za sve one čije se
kosti pronađene a nemaju se gdje položiti.
Mons. Tomislav Šporčić je predstavio temu pastoralne godine u biskupiji: «Godinu župne kateheze», te analizirao upitnik poslan svim župama kakvo je stanje u župnoj katehezi. Zatim je slijedilo izvješće pojedinih odbora
Biskupijskog pastoralnog vijeća. Za liturgijsko-glazbeni odbor izvješće je podnio mons. Mile Čančar, za katehetsko-vjeronaučni i graditeljsko-ekonomski vlč. Nikola Turkalj, za pastvu obitelji mons. mr. Tomislav Šporčić, za
medije mons. Mile Pecić i odbor za Karitas o. Stjepan Bergovec.
28
VIJESTI IZ BISKUPIJE
Biskupijski susret aktivista Karitasa
U subotu 4. prosinca u dvorani Karitasa Gospićko-senjske biskupije održan je redoviti godišnji biskupijski
susret volontera župnih Karitasa i svećenika Gospićko-senjske biskupije. Preko 50 sudionika pozdravio je na početku ravnatelj Karitasa biskupije vlč. Luka Blažević. U uvodnom razmatranju vlč. Blažević je ukazao na značaj
formacije srca jer volontirati u Karitasu nije samo tehnička ili materijalna usluga već evanđelje ljubavi. Mnogi
kršćani, kao majka Terezija, pokazali su da se ne živi samo za sebe već je smisao u sebedarju. Nije bez razloga
prva enciklika sadašnjeg pape bila Bog je ljubav – «Deus Caritas est».
Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović je izrazio zadovoljstvo da u svom radu prepoznajemo siromašne u župama i pomažemo im, pogotovo u vremenu Došašću. Kao što se Isus rodio ovisan o svojim roditeljima,
tako i mi trebamo biti ovisni o Bogu. Ravnateljica Karitasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar je na teorijskoj razini govorila o ulozi dragovoljnog rada u djelovanju Karitasa. To je dragovoljan, neplaćen i solidaran rad
koji ima dimenzije ljubavi prema Bogu, bližnjemu i organiziranom djelovanju ljubavi. Crkva kroz cijelu svoju
povijest razvija karitativnu dimenziju, a 1933. godine počinje po prvi puta djelovati kod nas organizirani Karitas
u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Karitas je vjera na djelu i najizvrsnije sredstvo evangelizacije. Karitas od sličnih organizacija razlikuje to što je niknuo iz vjere i to čini drugačijima volontere Karitasa od socijalnih radnika. Život
crkve nezamisliv je bez Karitasa, zaključila je s. Lončar.
Ravnatelj psihijatrijske bolnice u Vrapču dr. Vlado Jukić govorio je o bolestima ovisnosti, posebno alkoholizma kao izvoru siromaštva odnosno uzročniku razaranja hrvatskih obitelji. Dr. Jukić se osvrnuo na uzroke i
posljedice alkoholizma kao i na probleme koji nastaju u obiteljima kao posljedica ovisnosti i bolesti. Spomenuo
je i probleme ovisnosti o drogi.
Na kraju je tajnica Karitasa Gospićko-senjske biskupije, Ivana Bilen, podnijela izvješće o radu Karitasa za
proteklu godinu iz kojeg je razvidan svrhovit i učinkovit rad, a osim stalnih područja djelovanja (Dan života, Dan
bolesnika, pomoć ustanovama, donacije, darivanje na blagdan sv. Nikole, pomoć u hrani) prošle je godine puno
učinjeno za poplavljene u Kosinju kao i na realizaciji projekata: Ugrijmo domove, Pomoć osobama s invaliditetom
i Terapijsko jahanje.
29
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župe Sv. Križa Ogulin
Vijesti pripremio Zvonko Ranogajec
Jakovljeva
Blagdan sv. Jakova apostola svečano je proslavljen za
obje ogulinske župe sv. Križa i bl. A. Stepinca u najstarijoj
crkvi u Ogulinu, u crkvi sv. Jakova na istoimenom ogulinskom groblju. Radi dopodnevnog misnog slavlja u Gospiću, zajednička misa održana je u 18.30 sati, a predslavio ju
je fra Vice Blekić iz samostana franjevaca trećoredaca iz
Ogulina u koncelebraciji župnika i dekana Tomislava Rogića kao i župnika župe bl. A. Stepinca i gvardijana samostana sv. Franje Asiškog iz Ogulina fra Marijana Jelušića.
Liturgijskim pjevanjem misu je uzveličao veliki župni zbor
župe sv. Križa pod vodstvom s. Pankracije i uz orguljsku
pratnju prof. Slavka Barčića.
Propovjednik fra Vice Blekić je pojasnio razmišljanja
Isusovih suvremenika pa tako i apostola, koji su za novog mesiju Isusa Krista mislili kako će ih izvesti iz rimskog
ropstva. Jasno da su apostoli postali svjesni Isusovog poslanja ne samo za druženja s njim i vidjevši njegova
čudesa, već posebno kada ih je ispunio Duh Sveti koji im je dao snagu i svjetlo s neba. Isusovim uskrsnućem sv.
Jakov je postao stup jeruzalemske crkve ali i propovjednik sve do Španjolske. Samo u Hrvatskoj sv. Jakovu je
posvećeno 30 mjesta. Razlog tome je njegov život kojim je svjedočio Krista spasitelja sve do mučeničke smrti.
Fra Vice je u tom kontekstu poručio i nazočnim vjernicima da sada kada imamo svoju državu i zlatnu slobodu
živimo kršćanski i odgovorno, jer nema drugog učitelja osim Isusa Krista niti drugog naroda osim svog vlastitog.
U tom cilju treba odgajati i mlade generacije. Podsjetio je i na 10. obljetnicu Gospićko-senjske biskupije. Iako je
biskupija na ovim prostorima nastala pred više od pola tisućljeća na Modrušu, i još prije na Krbavi, a zaštitnik joj
je bio sv. Jakov, nakon čega je više puta mijenjala sjedište, Crkva je uvijek bila uz svoj narod na ovim prostorima,
zaključio je propovjednik.
Dan domovinske zahvalnosti
Svečana misa povodom Dana domovinske zahvalnosti služena je 5. kolovoza, u ogulinskoj župnoj crkvi sv. Križa. Predslavio ju je ogulinski župnik Rogić.
Suslavili su župnik župe bl. A. Stepinca fra Marijan
Jelušić i fra Vice Blekić. Svečanost liturgije uzveličao
je veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije i uz
orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Misi su nazočili gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić sa zamjenicima, kao i načelnici susjednih općina Josipdola i Plaškog i visoki predstavnici Hrvatske vojske i policije, te
predstavnici braniteljskih udruga.
Dekan Rogić je poručio u svojoj homiliji da je smisao ovog misnog slavlja molitva za Domovinu, zahvalnost Bogu za nju i sve prikazane žrtve. Iako danas živimo u bremenitom vremenu Bog nam daje nadu u bolje sutra
svima nama, mladima i starima. Preduvjet za to je da svi kremeno sami od sebe i uočimo svoje mane i nedostatke,
jer je najlakše upirati prstom u druge. Molimo Gospodina da se žrtva branitelja ujedini sa žrtvom Isusa Krista i da
ih blagoslovi. S dubokim poštovanjem sjećamo se poginulih branitelja koji nam trebaju biti trajna inspiracija da i
mi lakše podnesemo poteškoće sadašnjeg vremena. Umrijevši za druge dosegnuli su Kristov ideal. Njihova smrt
nije bila kraj nego prijelaz u vječnost.
Prije mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod središnjeg spomenika hrvatskih braniteljima na Trgu hrvatskih rodoljuba, a molitvu je predvodio župnik. Nakon mise otvorena je u zavičajnom muzeju u Ogulinu izložba
«Domovinski rat u Ogulinskom kraju - da se ne zaboravi», te nastavljeno druženje u dvorištu Frankopanske kule.
30
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Ogulinski maratonci
do Slunja
U čast 20. obljetnice osnivanja udruge Prvi
hrvatski redarstvenik, a kasnije prve oružane sile
Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, 7. kolovoza održan je maraton članova Prvog hrvatskog redarstvenika, od Ogulina do Slunja. Na
početku maratona na Trgu hrvatskih rodoljuba
položeni su vijenci i upaljene svijeće dok je molitvu predvodio župnik Tomislav Rogić. Župnik je
blagoslovio maratonce, kao i bicikliste koji su iza
maratonaca, u čast prvih hrvatskih redarstvenika,
odvozili utrku do Slunja, dugu 44 kilometra. Maraton je održan i u čast Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i
15. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja i oslobođenja grada Slunja, te u spomen na sve pognule branitelje
u Domovinskom ratu.
Maratonci su zastali u Tržiću na mjestu pogibije Željka Brozovića pripadnika specijalne postrojbe policije i
Prvog hrvatskog redarstvenika, gdje im se u molitvi pridružio tounjski župnik fra Slaven Mijatović. Petorici maratonaca, Ivici Grgiću, Saši Poljaku, Alenku Katiću, Ivanu Radočaju i Marinku Brozoviću, pod pratnjom policije,
priključili su se članovi Biciklističkog kluba «Babaroge» i nekoliko Ogulinaca na biciklima.
Rokova
Sv. Rok, kome je posvećena crkva na ulazu u Ogulin i
koja ove godine slavi 170. obljetnicu gradnje i posvete jedan
je od zaštitnika grada Ogulina. Svake godine sv. Rok svečano
se slavi u naselju Lomost procesijom sa slikom sv. Roka od
kipa Majke Božje u Lomostu pa do crkve sv. Roka. Ove godine misno slavlje je predvodio katedralni župnik sa Krka vlč.
Robert Zubović, a suslavili su svećenici ogulinskog dekanata
na čelu s dekanom Rogićem, župnikom župe bl. A. Stepinca
fra Marijanom Jelušićem, kancelarom biskupije i donedavnim župnim vikarom Ogulina Marinkom Miličevićem, novim
župnim vikarom Stankom Smiljanićem, fra Vicom Blekićem,
župnikom Josipdola Petrom Šporčićem, te Lešća i Trošmarije
don Željkom Kutenom.
Uz domaće Dobrotvorno podupirajuće društvo Sv. Rok sa svojim zastavama u procesiji su sudjelovali i DPD
Sv. Josip iz Prapuća-Zagrada i Sv. Antun iz Žegar-Podvrha, zatim ogulinski križari, Hrvatski katolički zbor MI
kao i predstavnici Hrvatske vojske iz vojarne Sv. Petar. Liturgijsko pjevanje je predvodio veliki župni zbor pod
vodstvom s. Pankracije i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Između više stotina vjernika misi su nazočili
ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić i zamjenik Tone Radočaj.
Propovjednik vlč. Zubović, inače višegodišnji svećenik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u New Yorku, po
prvi je puta propovijedao o liku sv. Roka na hrvatskom
jeziku. Zapitao se odakle takva obljubljenost sv. Roka
u narodu. Uzrok tome je Rokova privrženost Isusu
Kristu i njegov život u kome je pokazivao bezgraničnu
ljubav za bližnjega. Danas bi suvremeni nasljednici sv.
Roka, kojih baš nema puno, pomogli narodu Pakistana
gdje se nakon poplava opet javlja kuga. Svatko od nas
može biti sv. Rok i rasti u svetosti, uz uvjet da ostanemo trajno povezani s Isusom Kristom, jer samo nakalemljeni na njega možemo crpiti životnu snagu. Na
31
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
kraju je zazvao stalni zagovor sv. Roka ogulinskom vjerničkom puku koji mu je pred 170 godina podignuo crkvu
u zahvalu za zaštitu od kolere koja je tada harala.
Na kraju mise donedavnom župnom vikaru Marinku Miličeviću uručena je umjetnička slika u znak zahvale za
doprinos duhovnom životu Ogulina, a upućen je i pozdrav novom župnom vikaru Stanku Smiljaniću. Domjenak
za uzvanike na kraju je organiziralo DPD Sv. Rok na čelu sa svojim predsjednikom Željom Stipetićem u svojim
prostorijama. Tom prilikom su darovali crkvu Sv. Roka s tisuću kuna.
Novi župni vikar
Vlč. Stanko Smiljanić, rođen 6. ožujka 1974. godine u Kruševu kod Mostara.
Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a Filozofsko-teološki studij u Zagrebu, gdje je diplomirao 2006. U Slunju je predavao vjeronauk
2008. i 2009. godine. U ljeto 2009. prelazi u Ordinarijat u Gospić, te predaje vjeronauk
na Ličkom Osiku. Zaređen je za đakona 21. prosinca 2009. u gospićkoj katedrali, a 27.
lipnja 2010. biskup Bogović zaredio ga je za svećenika u Slunju. Mladu Misu slavio je
u rodnom Kruševu 8. kolovoza 2010. pod geslom «Sve što želite da ljudi čine vama,
činite i vi njima». Dekretom Biskupa raspoređen je za župnog vikara u Ogulin.
Hrvatska gorska služba spašavanja proslavila svog zaštitnika
Treću godinu za redom na blagdan sv. Bernarda u ogulinskog župnoj crkvi sv. Križa služena je misa za pripadnike Hrvatske gorske službe spašavanja koju je predslavio župnik Tomislav Rogić. Ispred brojnih članova
HGSS-a misi su nazočili pročelnik Hrvatske Gorske službe spašavanja, Vinko Prizmić, njegov zamjenik i pročelnik ogulinske stanice HGSS-a Vedran Tešić, pročelnik područnog ureda za zaštitu i spašavanje Karlovac Martin
Barić, kao i predstavnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Ogulina, Hrvatskog planinarskog društva Ogulin,
Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica, te predstavnici petnaestak stanica Hrvatske službe spašavanja iz svih
dijelova Hrvatske. Župnik je u svojoj propovijedi pojasnio život sveca koji je živio na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće. Živeći u
obitelji s mnogo djece zarana je naučio brinuti se o drugome pored sebe, a uz majku uzornu kršćanku naučio je
svoje prijateljstvo i povezanost s Bogom svakodnevno hraniti Božjom riječju. Postao je redovnik, te se svega odrekao
za služenje Bogu, a to je posve konkretizirao služeći ljudima koje je želio prosvijetliti i naučiti ih kako živjeti. Zato
je neumorno osnivao samostane kao jezgru kulture koja se
iz njih širila. U ono vrijeme redovnici su ljude učili svemu,
od poljodjelstva do najobičnijih kućnih poslova i zanata. U
ondašnjem svijetu plemstva i kmetstva puno je radio na brisanju staleških razlika, borio se za to da svi budu jedinstveni
puk Božji. Zbog te svoje zauzetosti proglašen je zaštitnikom
onih koji pomažu drugima. Umro je shrvan pokorom, naporima i bolešću u dobi od 63 godine. Bilo je to 20. kolovoza
1153. Kako bijaše veliki pobožnik Blažene Gospe te širitelj
njezine slave, pokopan je pod njezinim oltarom u samostanskoj crkvi u Clairvauxu, u Francuskoj.
Neka primjer sv. Bernarda potakne i članove Gorske službe spašavanja, da u trenucima mira planine, nakon
izlaska ili zalaska sunca, za vrijeme penjanja na neki od vrletnih vrhova prepoznaju veličinu Božjeg stvaralaštva i
osnaže se u njihovim nastojanjima da pomognu unesrećenom! A svaka akcija spašavanja neka vas ispuni radošću
i neka bude po milosti Božjoj uspješna, zaključio je propovjednik.
Na početku mise pročelnik ogulinskog HGSS-a Vedran Tešić prinio je župniku cvjetni aranžman, dok je župnik pročelniku Prizmiću uručio na kraju mise Spomenicu Gospićko-senjske biskupije, a pročelniku Tešiću više
primjeraka župnog i dekanatskog lista ZOV.
32
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Župni suradnici na Velebitu
Svoj ovogodišnji pastoralno-turistički izlet članovi župnih suradnika župe sv. Križa iz Ogulina (članovi župnogpastoralnog vijeća, župnog zbora, mladi) imali su na Velebitu
gdje su pohodili Nacionalni park Sjeverni Velebit i svetište
Gospe od Krasna. Pod vodstvom župnika Rogića na početku
je četrdesetak župljana slavilo misu kod planinske kapelice
sv. Ante u srcu Velebita na 1520 metara nadmorske visine.
Župnik Rogić je u kapalici, koja je sagrađena pred 10 godina i koju je kao prvi sakralni objekt blagoslovio tada novoimenovani Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović,
govoreći o liku sveca Ante Padovanskog, istaknuo njegovu
ulogu u razvijanju crkvenog zajedništva. On ga je razvijao kako među različitim religijama tako i među različitim
staležima u tadašnjem raslojenom društvu. Ovim hodočašćem svoje zajedništvo pokazuju tri generacije župljana:
mladi, srednja dob i oni malo stariji. Isto tako potaknuo je da jedni na druge utječemo svojim primjerom zajedništva te svjedočimo svoje kršćanstvo po zagovoru sv. Ante.
Obilazeći prostor velebitskog Botaničkog vrta, ogulinski hodočasnici su se susreli s nadbiskupom riječkim
Ivanom Devčićem i časnim sestrama u obilasku botaničkog vrta, a na kraju su posjetili svetište Gospe od Krasna.
U crkvi su pred Gospinim oltarom izmolili krunicu, te susreli upravitelja svetišta vlč. Nikolu Komušanca.
Frankopanov «Govor za Hrvatsku»
U sklopu programa proslave Križeve 2010. godine odnosno župnog blagdana župe sv. Križa u Ogulinu, prvi
događaj bilo je predstavljanje glasovitog govora Bernardina Frankapanskog Modruškog koga je izgovorio 1522.
godine u Nürnbergu za staleže Njemačkog državnog sabora. Riječ je o prvoj knjizi Posebnih izdanja «Modruškog
zbornika» kojem se po prvi puta u hrvatskoj historiografiji na cjelovit način predstavlja Frankopanov govor. Knjiga je predstavljena 3. rujna u atriju Hotela Frankopan u nazočnosti brojnih znanstvenika iz cijele Hrvatske kao i
gradonačelnika Ogulina Nikole Magdića i njegovih zamjenika, te fra Vice Blekića iz ogulinskog
samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša. U
umjetničkom dijelu nastupile su članice klape
Senjkinje iz Senja, a predstavljanje je moderirao
predsjednik Katedre čakavskog sabora Modruše
Zvonko Trdić. Knjigu su predstavili akademik
Tomislav Raukar i dr. Mirjana Matijević Sokol. O
knjizi su govorili i sami autori, dr. Ivan Jurković
i prof. Violeta Moretti, oboje s odjela za povijest
Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Urednik ove monografije Zvonko Trdić ovo
izdanje je označio kao novi iskorak Katedre, pogotovo u ovim recesijskim vremenima. Po njegovim riječima ovaj povijesni tekst zaslužuje zasebnu monografiju. Akademik Tomislav Raukar je izdanje Govora
za Hrvatsku nazvao svečanošću hrvatske historiografije jer se dugo čekalo na njegovo cjelovito izdanje, nakon
što je Vedran Gligo još 1983. godine u Splitu izdao «Govore protiv Turaka» ali bez govora Bernardina Frakapana Modruškog. Cjeloviti prikaz Bernardinovog govora kao i povijesni kontekst ukazuje što je bila ljubav za
Hrvatsku osnivača Ogulina Bernardina Frankopana. Dr. Mirjana Matijević Sokol je ukazala na dimenziju knjige
u kontekstu njezina pisma, tiskanja i izvrsnog latinskog jezika Bernardina. Naglasila je njegovo obrazovanje i
kompetencije u ono vrijeme. Bernardin Frankapan borio se za domovinu riječju, zaključila je dr. Matijević Sokol.
Jedan od autora knjige dr. Ivan Jurković kome je to bio i diplomski rad, ukazao je na osobitost Bernardina Frankapana dionika tadašnje europske elite koji je svojim govorom ukazivao na iscrpljenost Hrvatske kao predziđa
kršćanstva. Suatorica Voleta Moretti je zaključila da je knjigom konačno dana počast vrijednom govoru u kome se
vidi da Hrvatska zadnjim snagama brani granice Svetog rimskog carstva. U knjizi se nalaze sva tri Frankapanova
govora u originalnom latinskom zapisu uz transkripciju i prijevod.
33
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Nova dvorana i proslava 50 godina DVD-a Turkovići
U naselju Turkovići, kod Ogulina, u župi sv. Križa, održana je svečanost obilježavanja 50 obljetnice od osnutka Dobrovoljnog vatrogasnog društva Turkovići. Tom prilikom održana je svečana sveta misa
za sve pripadnike društva i goste u novim prostorijama doma koje je na početku blagoslovio župnik Rogić.
Župnik je vatrogascima u homiliji, povodom njihove obljetnice, poručio da svoje stečene vještine u radosti prenose drugima i da to postane smisao njihova rada: pomagati bližnjima u nevolji kako nas uči Sveto pismo. Prenesite
to na mlade koji će kod sljedeće obljetnice za 50 godina biti vaši dostojni zamjenici. Na kraju je izrazio nadu da
će se u svom djelovanju još više iskazati kao Isusovi učenici. Nakon mise predsjednik DVD-a Turkovići Josip
Tuković je uručio plaketu društva župniku Rogiću za njegov doprinos radu društva.
U nastavku je održana svečana Skupština društva na kojoj je predstavljena i monografija povodom pola stoljeća rada i djelovanja.
Svečanosti su nazočili karlovački župan Ivan Vučić,
gradonačelnik
Ogulina
Nikola Magdić sa suradnicima, voditelj Područnog
ureda za zaštitu i spašavanje iz Karlovca Martin
Barić, predsjednik Vatrogasne zajednice grada
Ogulina Franjo Kolić kao
i predstavnici svih susjednih vatrogasnih društava.
Misa za starije, nemoćne i bolesne
Višednevne duhovne priprave za blagdan župnog patrona, Uzvišenja sv. Križa, započele su Danom bolesnih, starijih i nemoćnih.
Večernju misu predslavio je župni vikar vlč. Stanko Smiljanić u suslavlju župnika. Vlč. Smiljanić je u homiliji istaknuo da su međuljudski odnosi i materijalna sigurnost dvije stvari u kojima ljudi najviše
zakazuju, odnosno u njima manifestiraju sebičnost. Upravo tu trebamo otkriti najbitnije stvari, činiti dobro i izbjegavati zlo. Pomagati
starom, bolesnom i nemoćnom, pomagati bližnjemu. To su ponašanja
u kojima trebamo pokazati lice kršćanina. Grijeh je misliti da se Bog
treba za sve brinuti, a ne mi sami. Nakon homilije pedesetak vjernika
pristupilo je sakramentu bolesničkog pomazanja.
Misnim slavljem u novu školsku godinu
Na spomendan sv. Marka Križevčanina, 7. rujna, slavljena je misa za početak školske godine za učenike ogulinskih srednjih škola koju je predslavio župnik Tomislav Rogić. Misi je nazočilo više stotina učenika gimnazije
Bernardina Frankopana i Obrtničke i tehničke škole
na čelu s njihovim profesorima i ravnateljima. Predvoditelj je poručio učenicima da pokušaju biti bliži
slici života koju od nas traži Bog. Govoreći o svecu
mučeniku poteklom iz hrvatskog naroda, sv. Marku Križevčaninu, ukazao je na njegovo svjedočenje
Krista i vjernost Katoličkoj Crkvi po cijenu života.
Što nam on danas govori, zapitao se propovjednik,
te ukazao na dvije stvari. Što nam je danas najsvetije i jesmo li za to spremni umrijeti? Na ta pitanja
moramo si češće odgovarati da ne bi skrenuli s pravog puta. Svakodnevno trebamo stameno nositi svoj
34
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
križ, te svoje životne prilike dobivene od Boga, i po cijenu muke, ne smijemo olako propustiti. Svatko treba u
trudu i naporu ali i radosti ispuniti svoju zadaću koju nam je dao Bog. Nemojmo propustiti priliku uspješne nove
školske godine, poručio je župnik mladima.
Križeva
Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, održana je
u 8 sati misa za početak školske godine za učenike viših
razreda ogulinskih osnovnih škola Ivane Brlić Mažuranić i
Prve osnovne škole. U prepunoj župnoj crkvi s učenicima
su misi nazočili i njihovi učitelji i ravnatelji, dok je misu
predslavio župnik Rogić. Misa na početku školske godine
koju slavimo na blagdan Uzvišenja sv. Križa kao i Dan grada znak je da želimo da nas znak križa i Božje ljubavi prati kroz školsku godinu i da križ bude znak raspoznavanja
jednih prema drugima. Nazočnima je poručio da se ne raste samo u dobi - godinama, kilama, visini ili borama već
u mudrosti, dobroti i vjeri, da sliku Božje ljubavi s križa
možemo čitati dublje i bolje. Nakon mise župnik je primio
nastavnike na kraći domjenak.
Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović predvodio je svečanosti proslave župnog blagdana, Uzvišenja sv. Križa kao i 510. rođendana grada Ogulina. Uz svečanu procesiju i misno slavlje, biskup je nazočio i
svečanoj sjednici gradskog vijeća. Na svečanom ophodu središtem Ogulina nazočili su pripadnici Frankopanske garde, Puhačkog orkestra DVD-a Ogulin, pripadnici
Vojno-obavještajne bojne iz vojarne Sv. Petar, policajci,
dobrotvorna podupirajuća društva, križari, MI-ovci, članovi KUD-a Klek iz Ogulina i brojni vjernici, te gradsko čelništvo, gradonačelnik Nikola Magdić, zamjenici
Tone Radočaj i Vladimir Kubelka, i predsjednik gradskog vijeća Milan Sabljak. Procesiju i misu uzveličali
su i načelnik Plaškog Ivan Šego, načelnica Saborskog
Đurđica Špehar te predstavnik općine Josipdol Jarnjević. Uz mjesnog župnika Rogića i župnog vikara Stanka
suslavili su župnik druge ogulinske župe bl. A. Stepinca fra Marijan Jelušić, Oštarija Ante Luketić, Josipdola
Petar Šporčić, Plaškog i Saborskog fra Slavko Antunović, Lipe na Dobri Mate Pavlić, Zgaorja i Modruša dr. Željko Blagus, tajnik biskupa Bogovića Marinko Miličević, župnik Križpolja i Stajnice u Otočkom dekanatu i bivši
ogulinski kapelan Josip Štefančić te predvoditelj trodnevnice uoči Križeve o. Stjepan Vidak.
«Pogled na križ je ljekovit jer od njega dolazi spasenje i otkupljenje, istaknuo je na početku mise biskup
Bogović te pojasnio da je vrlo teško shvatiti dijelove evanđelja koji govore o križu. Pogani su razapinjanje na
križ smatrali najsramotnijim činom, no Isusova smrt na križu stvari mijenja. Križ je postao naše blago i izraz
spasenja, a patnja pod svakodnevnim križem ljudima postaje izraz blagoslova. Oni pak koji odbacuju križ postaju
teret društvu i bližnjima. Patnjama pod križem hrvatski narod je
muke pretvorio u nešto vrijedno, te zlatni križ krbavskih biskupa
na Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini postaje simbol spasenja.
Sva patnja Hrvata na stratištima i jamama utkana je u spasenje i
budućnost hrvatskog naroda.»
Biskup je uz dekana Rogića nazočio i svečanoj sjednici gradskog vijeća Ogulina na kojoj je Ogulin istaknuo kao grad koji je
od svih gradova u Hrvatskoj dao najveći doprinos gradnji Crkve
hrvatskih mučenika na Udbini. Gradonačelniku Ogulina Nikoli Magdiću uručio je poklon, svoju zadnju knjigu pod naslovom
«Žao mi je naroda».
35
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Sastanak Odbora Hrvatske biskupske konferencije za mlade
U Ogulinu je, 15. rujna, održan redovni sastanak Odbora HBK za mlade, na kojem je sudjelovalo 20 povjerenika za mlade iz nad/biskupija i redovničkih zajednica, na čelu s predsjednikom Odbora šibenskim biskupom
Antom Ivasom. Na sastanku Odbora prvi put sudjelovala su tri nova povjerenika za mlade, vlč. Dražen Hladuvka
iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, vlč. Dejan Turza iz Kotorske biskupije i o. Ivan Mandurić, predstavnik isusovaca. Razgovaralo se o Svjetskom danu mladih
u Madridu 2011., Uskrs festu 2011., programu
«Mladi za mlade», završnici Katoličke malonogometne lige, Taize susretima i o susretu mladih
Agora dei Giovani del Mediterraneo u Loretu.
Madrid je domaćin nadolazećeg Svjetskog
dana mladih (SDM) - (Jornada Mundial de la Juventud) koji će se održati od 16. do 21. kolovoza
2011. Tema susreta je «Ukorijenjeni i nazidani na
Kristu, učvršćeni vjerom!». Prije samog susreta od 11. do 15. kolovoza bit će održani dani po
biskupijama. Predviđeno je da te dane veći dio
mladih iz Hrvatske boravi u nadbiskupiji Toledo.
Program Svjetskog dana mladih sastoji se od susreta s papom Benediktom XVI., molitvenih susreta, kateheza, kulturnog programa. Prijave će se vršiti preko
nad/biskupija koje će sve prijave proslijediti Uredu HBK za mlade. Prijave u Uredu HBK za mlade započinju 1.
studenoga, a završavaju 4. ožujka 2011. Povjerenicima su podijeljeni promotivni materijali koje će podijeliti u
svojim nad/biskupijama. Sljedeća završnica Katoličke malonogometne lige održat će se od 3. do 5. lipnja 2011.
godine. Predloženo je da domaćin završnice bude Splitsko-makarska nadbiskupija.
Kratki izvještaj Organizacijskog odbora Uskrs festa 2010. iznijeli su tajnica Uskrs festa Marija Ćališ i vlč.
Saša Ilijić, član Organizacijskog odbora. Sljedeći Uskrs fest održat će se na Bijelu nedjelju, 1. svibnja 2011. u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Govoreći o programu «Mladi za mlade», voditelj programa Marin Skoklev
dao je kratak izvještaj s Opće specijalizacije animatora koja se održala na Baškim Oštarijama od 18. do 25. srpnja.
Sudjelovalo je 65 sudionika iz Zagrebačke, Varaždinske, Šibenske, Bjelovarsko-križevačke i Sisačke nad/biskupije. Povjerenici za mlade don Marinko Mlakić, Damjan Koren, Tomislav Rogić, župnik Zoran Grgić, Zvonimir
Rogina, Luka Slijepčević, te s. Maja Dolenec pružili su mladima svakodnevnu molitvu i misu, dok su animatori
instruktori iz Ureda HBK za mlade i iz Šibenske biskupije bili zaduženi za izvođenje programa. Duhovna obnova
animatora instruktora održat će se od 12. do 14. studenoga u duhovnom centru «Dom sv. Anđele» kod uršulinki
u Varaždinu. Voditelj duhovne obnove biti će vlč. Damjan Koren, povjerenik za mlade Varaždinske biskupije.
Ove godine Ured HBK za mlade nudi nad/biskupijama formaciju animatora instruktora koji će biti izveden u tri
vikend susreta. Sve prijave su do 1. studenoga. Gospićko-senjska biskupija zatražila je temeljnu formaciju animatora u svojoj biskupiji. U Sarajevu je od 1. do 5. rujna održan Taizé regionalni susret mladih. U Rotterdamu se
održava novogodišnji susret od 28. prosinca 2010. do 1. siječnja 2011. Prijave u Uredu HBK za mlade započinju
1. listopada, a završavaju 1. prosinca. Centar Ivan Pavao II. u Loretu ove godine od 5. do 10. prosinca organizira
susret mladih Europe. Previđeno je da ide petero mladih iz Hrvatske, iz svake metropolije po jedan predstavnik.
Nakon objeda članovi Odbora s biskupom Ivasom posjetili su jezero Sabljake i upoznali se s prirodnim ljepotama
ogulinskog kraja.
IKA
Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje
Dan zahvalnosti za plodove zemlje odnosno Dan kruha među ogulinskim školama prvo je obilježen 12. listopada u Prvoj osnovnoj školi Ogulin. Za učenike obje smjene održan je prigodan program u nazočnosti svih četiri
stotine učenika i njihovih nastavnika, a program je otvorio ravnatelj Zvonko Ranogajec. On je ukazao na značenje
Dana. U školi se odaje poštovanje za plodove zemlje, posebno za kruh naš svagdašnji. Slijedio je prigodni program u kome je sudjelovao školski zbor i brojni učenici. Tom prilikom predstavnici svih razreda prinijeli su u
holu škole kruh u ime svojih razreda, pri tom su se natjecali u maštovitosti i originalnosti.
Zatim je župnik učenicima ukazao na posebne vrijednosti kruha: zahvalnost i zajedništvo. Kao što jedno zrno
ili bobica grožđa nemaju veliki značaj kao klas ili grozd, tako i mi samo uz međusobno zajedništvo možemo
36
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
činiti velike stvari uz Božju pomoć. Župnik je
izrazio zahvalnost Bogu na svakom zrnu koje nas
poučava da mi budemo jedno i činimo ono što
Bog od nas traži. Kruh uz zajedništvo priča puno
priča, zaključio je župnik, te blagoslovio kruhove koje su učenici u nastavku blagovali u svojim
razredima.
U Caritasovu domu za stare i nemoćne «Biskup Srećko Badurina» u Ogulinu svečano je obilježen Dan kruha 14. listopada. Uz pano i izložbu
koju pripremaju djelatnici i štićenici doma, tradicionalno dom pohode i prigodnim programom
učenici osnovne škole Ivane Brlić Mažuranić.
Ravnateljica caritasova doma Gospićko-senjske
biskupije Ružica Salopek izrazila je, u ime svojih
štićenika, radost na posjetu kao i zahvalnost na poklonima među koje spada i sam dolazak učenika među korisnike
doma. Učenici su izveli kraći glazbeno-dramski program pod vodstvom prof. Hane Paver, a na kraju je štićenike
doma pozdravio župnik Rogić. Zahvalio je ravnateljici
škole Mariji Lovrić na plemenitoj gesti posjete ljudima
u zreloj životnoj dobi, te poručio: «Ljudski život je kao
kruh koji se miješa i kvasa da bi bio pravi. Isus je po
kruhu života ostao s nama do kraja svijeta». Djeca su
se još kraće vrijeme družila s štićenicima doma, dijeleći im kruh i blagujući s njima.
Dani kruha dostojanstveno i svečano proslavljeni
su i u Osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić, Gimnaziji Bernardin Frankopan, Obrtničkoj i tehničkoj školi, te
u Đačkom domu Ogulin.
Svetkovina Svih svetih
Misu, u crkvi sv. Jakova, na istoimenom groblju predslavio je na blagdan Svih svetih u 10 sati župnik Rogić u
suslavlju akolite Šime Božića, dok je liturgijsko pjevanje
animirao veliki župni zbor pod ravnanjem sestre Pankracije Žižić. Na misi je nazočilo više stotina župljana župe sv.
Križa. «Uređeni grobovi od kojih svaki priča svoju priču,
tolika trpljenja i radosti, šalju nam poruku: Kamo idemo?»
zapitao se propovjednik mons. Rogić, te istaknuo da nam
Svi sveti daju na to odgovor. Da bi stigli do vječnog života
treba se držati Božjih načela. Njih se drže siromašni duhom,
oni koji stalno traže pomoć jer su svjesni da sami ne mogu
ništa veliko postići. Siromasi duhom su oni koji su prihvatili
ljudski život s trpljenjima i radostima. To su oni koji su ovisni i podložni Bogu i koji su čistih ruku i srca, koje žalosti
patnja drugih, koji su krotka duha i koji se ne daju zarobiti zlom. Oni će na zemlji biti progonjeni, no nagrada
će biti obećana vječnost. Snagu nam za to daju sveci koji nas jačaju svojim primjerom i dokazuju da svetost nije
nedostižna. Koliko vremena posvetimo drugima toliko ćemo istinski živjeti i postići radost u vječnom životu.
Nakon mise u procesiji se otišlo do središnjeg križa na groblju gdje je župnik molio molitvu odrješenja za sve
vjerne mrtve. U popodnevnim satima misu je za vjernike župe bl. A. Stepinca predslavio fra Marijan Jelušić. Svete
mise i molitve odrješenja slavljene su i na groblju Sv. Petar i u Hreljinu.
37
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Dan lovaca
Dan nakon središnje hrvatske proslave sv.
Huberta na sam spomendan sveca u Mariji Bistrici, ogulinski lovci proslavili su svoj dan u
četvrtak 4. studenog na blagdan sv. Karla Boromejskog. Brojni članovi Lovačkog društva
Klek iz Ogulina, na čelu s predsjednikom Milanom Poljakom, nazočili su večernjoj sv. misi
koju je u župnoj crkvi sv. Križa predslavio župnik Rogić u suslavlju župnog vikara Stanka
Smiljanića i akolite Šime Božića.
Govoreći lovcima o liku sveca Karla Boromejskog župnik im je poručio da nas on može
podučiti svakim svojim činom koliko mu je
stalo do dobra drugih, što je u većini slučajeva i poslanje lovaca da skrbe o prirodi, ekologiji i zaštiti životinja.
Posebno ih je pohvalio za brigu oko održavanja puta na ogulinskoj Kalvariji. Neka ova misa bude uz zagovor
sv. Karla i sv. Huberta način jačanja povezanosti s Bogom. Nakon mise slijedilo je zajedničko fotografiranje, a
kasnije i druženje u lovačkom domu u Turkovićima.
Doba zajedništva u obrani
U Ogulinu je dana 12. studenoga služena misa za poginule pripadnike 143. domobranske pukovnije. Misu je
predslavio u župnoj crkvi sv. Križa župnik Tomislav Rogić
u suslavlju fra Vice Blekića iz samostana franjevaca trećoredaca i župnog vikara Stanka Smiljanića. Misa je služena
na 18. obljetnicu osnutka ove slavne postrojbe koja je iznijela najveći teret Domovinskog rata i očuvanja ovog dijela
Hrvatske od napada velikosrpskog okupatora. Nakon mise
u gradskoj vijećnici održan je u organizaciji Udruge 143.
brigade okrugli stol na kome je uz više predavača temu o
«Zajedništvu među hrvatskim braniteljima» održao župnik
Rogić. Godine 1991. hrvatskog branitelja krasile su osobine jedinstva i zajedništva, a ujedinjavale su ih Domovina,
obitelj, istina, sloboda, vjera, pravda i ispunjenje višestoljetnog sna predaka o stvaranju samostalne države. Nitko
tada nije mislio na sebe. Vladala je spremnost dati život za ostvarenje visokih ciljeva. Tadašnje je zajedništvo bilo
posljedica istih ciljeva i htjenja svih branitelja. Zašto je danas drukčije, zapitao se predavač. U svojim životima
smo zaboravili na nesebičnost, molitvu i ustrajnost nade u bezizlaznim situacijama. Zaboravili smo zajedničke
ciljeve, a zna se da sloga kuću gradi… Izlaz iz trenutnih teškoća je u povratku starim temeljima na kojima smo
sve ovo postigli, poručio je mons. Rogić. Ostali sudionici okruglog stola su govorili o političkoj situaciji pred
Domovinski rat - dr. sc. Davor Pauković, o pripremi za obrambeni rat - Nikolina Luketić, o tijeku Domovinskog
rata na ogulinskom području - Goran Glad i pukovnik Zoran Lipošćak o Domovinskom ratu u Ogulinu.
Biskupijski susret čitača u liturgiji
U sklopu našega Godišnjeg pastoralnog plana već četvrtu godinu za redom okupljamo čitače s područja naše
biskupije, istaknuo je generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić u pozdravu sudionicima toga radnog susreta 13. studenoga u župnoj dvorani u Ogulinu. Budući da je ova godina u Gospićkosenjskoj biskupiji proglašena godinom župne kateheze, mons. Šporčić, organizator i koordinator susreta, istaknuo
je da i taj susret može biti svojevrsna dobra kateheza za sve župe iz kojih su se čitači okupili, jer dobra priprema
za čitanje riječi Božje u bogoslužju mora ostaviti traga i na čitaču i na njegovoj zajednici. Nakon pozdrava domaćina župnika i dekana mons. Tomislava Rogića, generalni vikar predvodio je molitvu Trećeg časa i održao
uvodno razmatranje. Istaknuo je potrebu njegovanja zajedništva i aktivnog sudjelovanja u župi te važnost uloge
čitača u Crkvi. Tu, naime, službu mogu obnašati samo oni koji su za nju osposobljeni i od Crkve prepoznati kao
38
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
oni kojima se može povjeriti skrb za naviještanje događaja spasenja i ostvarivanje liturgije. U
toj službi dakle ne smije biti improvizacije, a od
čitača se zahtijeva da bude poglavito kršćanin u
susretu s riječju Božjom koja ga je oduševila i
«okršćanila», rekao je mons. Šporčić, oslikavši
to primjerom iz života obraćenika sv. Augustina,
kako ih je sam zapisao u svojim Ispovijestima.
Potom je glavno predavanje održao mons. mr.
Ivan Milovčić, profesor liturgije na Teologiji u
Rijeci, i župnik u Vrhu na otoku Krku. Podsjetio
je kako je čovjek biće u odnosu, u komunikaciji
koju neprestano razvija. Istaknuo je višestrukost
znakova kojima se ljudi služe u međusobnoj komunikaciji, poglavito za prenošenje svojih poruka. Među tim znakovima posebno mjesto ima riječ. «Riječ je lijek,
ali je i mač i to dvosjekli. Riječju stječemo prijatelje, ali ih po njoj gubimo ili ih čak pretvaramo u neprijatelje.
Riječ u službi ljubavi, uvažavanja i razumijevanja gradi ljudske odnose, a ona u službi mržnje razgrađuje i ruši.
Kao i svaki dar koji nam je Bog dao i ona je zamišljena da služi zajedništvu i ljudskosti, ali isto tako kao svaki
Božji dar može biti zloupotrijebljena. Riječ je moćno sredstvo kojim čovjek raspolaže i s kojim gradi budućnost,
i Bog se njome koristi», rekao je predavač. Zato je Bog u svome približavanju čovjeku to učinio komunikacijom
koja uvažava čovjekove sposobnosti.
Božja komunikacija s čovjekom vrlo često je neverbalna. Ipak, verbalna komunikacija Boga s čovjekom
ima prevažnu ulogu, istaknuo je mr. Milovčić, jer Bog govori čovjeku: izgovorenom riječju (Abrahamu, Izaku,
Jakovu, Mojsiju, prorocima...), napisanom riječju (pločama zakona, svetopisamskim knjigama) te utjelovljenom
Riječju, Isusom Kristom. Međutim, Bog koji je «više puta i na više načina» govorio u povijesti, govori i danas.
Njegov glas odzvanja u tišini molitve, u intimi osobe, ali je najjasniji i najsnažniji u zboru vjernih u liturgijskom
slavlju. On nam tu govori poukom, savjetom, poticanjem, opomenom, prijekorom… «Bog u liturgijskom slavlju
govori o bitnim stvarima za čovjekovo spasenje. Pritom se služi ljudima. On daje povjerenje predvoditelju slavlja
te ga ovlašćuje da govori u Njegovo ime. Svoje povjerenje poklanja i čitačima, očekujući da sudionicima prenesu
Njegovu poruku spasenja. Ni predvoditelj slavlja ni čitači ne govore u svoje ime. Čitači naviještaju Božju riječ,
predvoditelj je naviješta i tumači. Oni su dakle u službi Božjeg navještaja», rekao je predavač, istaknuvši da je
upravo ta činjenica presudna za obnašanje službe čitača. Objasnivši potom važnost i različitost «dvaju stolova» stola Riječi i stola Tijela Kristova - mr. Milovčić ukazao je i na poštovanje
koje valja imati prema liturgijskim knjigama iz kojih se naviješta riječ Božja. One «u vjerniku trebaju pobuđivati svijest da je tu prisutan Bog koji govori svom narodu. One moraju biti prikladno urešene i lijepe jer su simboli i
znakovi višnjih zbilja. Evanđelistar zauzima posebno mjesto pa je poželjno
i da bude različit od drugih knjiga». Stoga je potrebno da čitač uvijek pazi
na urednost liturgijskih knjiga, s njima se služi s dužnim poštovanjem i brigom. A kako danas ne možemo čuti Božji glas, kao ni živi glas Isusa Krista,
nego nam Bog priopćava svoju riječ preko svojih glasnika, liturgijski čitač
je izabrani posrednik i prenositelj Božje riječi i Njegove poruke.
Ta činjenica da liturgijski čitač ne govori svoje riječi, nego prenosi Božje, diktira i narav čitanja, istaknuo
je predavač, dodavši kako to u praksi znači da čitač ne docira, tj. ne stavlja se iznad slušača kojima će «održati
lekciju»; nije glumac koji se uživljuje u Božju ulogu pa glasom imitira Boga; nije recitator koji afektira glasom
i dramatizira radnju; a nije niti novinar koji nezainteresirano prenosi neku vijest. Čitač prenosi Božju riječ: uživljeno, kao da okupljenoj obitelji čita pismo majke pristiglo s drugog kraja svijeta ili oporuku koju je svojoj djeci
ostavio otac; ponizno, svjestan da je riječ upućena i njemu koji čita; s razumijevanjem, tj. poznavanjem konteksta
određenog odlomka; te proživljeno, tj. promeditirano, s prepoznavanjem nekih poruka koje čitanje sadrži. Na kraju izlaganja mr. Milovčić istaknuo je da čitač svojom službom omogućuje drugima posadašnjiti događaj spasenja,
kako bi se on u njima ostvario. Stoga se pretpostavlja «odgovornost koja zahtijeva ne samo svijest crkvenosti
službe, već i doličnu pripravu za službu čitanja. Prije svega Riječ mora biti usađena u čitača kroz osobno razmatranje, kako bi iz te vertikalne povezanosti mogla biti priopćena, naviještena drugima. Čitač kao nositelj znaka
mora biti osposobljen za prenošenje znaka, premda ga ljudski nedostaci mogu spriječiti u djelotvornosti», rekao
je predavač te zaključio da svi ti zahtjevi kao svoju nužnu posljedicu imaju potrebu pripremanja za liturgijsko
39
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
čitanje. Pripremanje od čitača traži duhovnu, intelektualnu i retoričku pripremu te sve što je povezano sa slavljem
kao cjelovitošću slavljeničkoga izričaja.
U živoj i dinamičnoj raspravi, koja se vodila u dvije radne skupine, čula su se razna pitanja te su date i neke
praktične nadopune. Posebno je bilo zanimljivo pitanje kako to da iz nekih župa nikada nitko ne dolazi ne samo
na susret čitača nego ni na druge slične sastanke. Na kraju susreta, koji je završio domjenkom u prijateljskom i
ugodnom raspoloženju, mons. Šporčić posebno je zahvalio domaćinima, ali i svim sudionicima koji su svojim
doprinosom obogatili radost zajedništva i međusobnu potporu u pripremi za što bolje obnašanje važne službe u
bogoslužju.
Don Anđelko Kaćunko
Koncert opernih solista
U župnoj crkvi sv. Križa održan je, 14. studenoga koncert eminentnih opernih solista uz pratnju pijanistice Mire Flies Šimatović. Povod koncertu bila
je jubilarna, četrdeseta donacija glasovira Hrvatskog
kulturnog kluba pojedinim mjestima ili naseljima
diljem Hrvatske koja su bila zahvaćena ratnim stradanjima. Svrha donacije je pomoć razvoju glazbene
kulture i razvoja mladih glazbenika i pijanista. Prva
donacija bila je ostvarena u gradu heroju, Vukovaru.
U starom gradu Frankopana, Ogulinu ostvarena je
jubilarna 40. donacija koju je u ime grada Ogulina
primilo Pučko otvoreno učilište odnosno ravnateljica Nikolina Luketić.
Miljenka Grđan, Branka Sekulić, Tvrtko Stipić, Alen Ruško, Ivica Trubić Ivana Lazar i Nikša Radovanović
izveli su probrani program sa skladbama Mozarta, Puccinija, Glucka, Handela, Verdija, Beethovena i na kraju Ivana pl. Zajca iz opere Zrinski. Glasovir će biti postavljen u svečanu salu Pučkog otvorenog učilišta koja će nakon
obnove dobiti naziv po ogulinskoj opernoj divi Ilmi de Murskoj.
Na koncertu su nazočili uz gradonačelnika Ogulina Nikolu Magdića i kompozitor Josip Magdić, pročelnik za
financije grada Zagreba Slavko Kojić kao i većina članova Hrvatskog kulturnog kluba na čelu s predsjednikom
Šimom Šimatovićem. Ovo je inače treće mjesto u Gospićko-senjskoj biskupiji, nakon Lovinca i Kosinja, koje je
dobilo glasovir na dar.
Blagdan Gospe od Zdravlja
U nedjelju, 21. studenoga, na misi u 10.30, u župi sv. Križa
u Ogulinu svečano je proslavljen blagdan Gospe od Zdravlja
čija je slika u župnoj crkvi, a njoj se vjernici utječu već desetljećima. Misu je predslavio fra Ivica Matić iz Bihaća u suslavlju župnika. Liturgijsko pjevanje predvodio je veliki župni
zbor pod vodstvom s. Pankracije, uz orguljašku pratnju Slavka
Barčića. «Danas slavimo onu koja je bila jedna od nas, a otišla
je u nebo. Onu koja je prošla ovom zemljom pokazujući da
čovjek može biti u zajedništvu s Bogom, poručio je fra Ivica
Matić. Sa svojih 15 godina stajala je pred anđelom i odlučno
rekla «da» Bogu. I kasnije kada je rodila Isusa u štalici, kada je
bila u progonstvu i kada je pod križem gledala razapetog sina,
ostala je vjerna Bogu. To su razlozi što joj se utičemo zbog našeg zdravlja, od kojeg je veća sreća ona koja se
postiže u Bogu. Marija je bila sretna jer je znala da radi ono što joj je rekao Bog. Dopustila je da kroz nju djeluje
Duh Sveti, ona čijeg tijela nema danas na zemlji. Uz nju nebesku majku mi imamo i svoje ovozemaljske majke.
Da li njima nekada kažemo, hvala ti na tome što si mi dala život?» - zapitao se propovjednik, te na kraju poručio:
tražimo Marijin zagovor da nam pomogne sačuvati zdravlje duše i tijela, da živimo bez grijeha.
40
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Podignuta spomen ploča poginulim
pripadnicima Gromova
Na gradskom groblju sv. Jakova u Ogulinu, 27. studenoga, održana je svečanost
otkrivanja spomen ploče poginulim pripadnicima Druge gardijske brigade «Gromovi» s područja grada Ogulina. Spomen obilježje otkriveno je u nazočnosti predstavnika grada Ogulina, gradonačelnika Nikole Magdića i ostalih gradskih dužnosnika,
rodbine poginulih kao i pripadnika postrojbe te predsjednika Udruge ratnih veterana
2. gardijske brigade Gromovi, podružnice Karlovačke županije, Maria Stišćaka. Na
spomen ploči uklesana su imena devetorice poginulih branitelja koji su svoje živote
dali za slobodu Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Otkrivajući spomenik vojni kapelan u vojnoj kapelaniji «Sv. Ilija prorok 2. gardijske brigade Gromovi» iz Petrinje, fra
Milenko Majić između ostaloga je poručio: «Devet pripadnika 2. brigade svoje
su živote ugradili u temelje naše slobode.
Postavljanje ove spomen ploče u vrijeme
zaboravljanja služiti će kao podsjetnik na
žrtvu branitelja da bi se mi danas mogli
zamarati nekim drugim stvarima. Ove
hrabre mladiće zanimalo je samo kako
osigurati slobodu svojoj obitelji i domovini.» Na kraju je fra Milenko molio
molitvu odrješenja i blagoslovio spomen
ploču. Svečanosti je nazočio i vojni kapelan iz Ogulina fra Marijan Jelušić.
Škola za župne animatore
U pastoralnom centru župe sv. Križa u Ogulinu započela je 26. studenog, nova Škola župnih animatora za
kandidate s prostora Gospićko-senjske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije iz Karlovačkog dekanata. Vremenske
neprilike su prorijedile broj polaznika na prvom vikendu koji se održao od petka do nedjelje, a kojeg su za buduće
animatore održali instruktori, voditeljica Ureda HBK za mlade Ivana Čogelja, voditelj programa formacije mladih
«Mladi za mlade» Marin Skoklev, u ime Salezijanske mladeži i Kćeri Marije Pomoćnice s. Maja Dolenec kao i
Hrvoje Brčić iz Zagreba i Neven Pejić iz Rijeke.
Na početku prvog od četiri ovogodišnja seminara za mlade sve sudionike je pozdravio domaćin, biskupijski povjerenik za mlade Gospićko-senjske biskupije Tomislav Rogić. Nakon upoznavanja i podjele po grupama
održane su tijekom vikenda radionice o antropološkom identitetu, vrijednostima u životu i
radu animatora te o kršćanskom
identitetu. Ovo je inače treći ciklus školovanja župnih animatora s područja Gospićko-senjske
biskupije, a dosadašnja iskustva
govore o značajnoj ulozi animatora u pastoralnom radu župe
posebno u župnoj katehezi. Slijedeći vikend na rasporedu je u
siječnju 2011., a završna specijalizacija, nakon četiri održana
vikenda, u srpnju 2011. bit će u
Domu duhovnih susreta na Baškim Oštarijama.
41
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Otvorenje manifestacija pod nazivom «Advent u Ogulinu»
Paljenjem božićne dekoracije, gradonačelnik Nikola Magdić
svečano je otvorio manifestaciju Advent u Ogulinu, a župnik Rogić blagoslovio je nazočne i velike jaslice ispred crkve.
«U ovo sveto predbožićno vrijeme sve do 6. siječnja sljedeće
godine, želimo da provedete lijepe i nezaboravne trenutke uz mnogobrojne kreativne radionice i kazališne predstave osnovnih škola,
glumačke družine, revijalne programe ogulinskih udruga, koncerti
ozbiljne i zabavne glazbe i razne druge sadržaje.
Ovdje na našoj adventskoj pozornici u Parku kralja Tomislava,
uz održani nastup Miroslava Škore, održat će koncerte i nama dragi gosti, estradni umjetnici: Klapa Kampaneli i Slavonske lole. A
u našoj crkvi bit će obilje prigodne glazbe u izvedbi Dječjeg zbora
Osnovne škole I. B. Mažuranić, Vokalnog ansambla KUD-a Klek, HPD-a Klek, nastupit će i operni umjetnici
Ivanka Boljkovac i Nikša Radovanović, te Rajko Dujmić i Mario Rucner. Adventskom veselju pridružit će se i
ogulinski bendovi i razne ogulinske udruge koje će prezentirati sve bogatstvo kulturno umjetničkog amaterizma
ogulinskog kraja.» rečeno je na otvaranju Adventa u Ogulinu.
Otvaranje ovogodišnje manifestacije Advent u Ogulinu, prije nastupa Miroslava Škore uveličali su već tradicionalno Puhački orkestar Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Kulturno umjetničko društvo «Klek» iz Ogulina.
Uz glavnu ulicu, Bernardina Frankopana, postavljeni su božićni stolovi na kojima se mogu kupiti razne sitnice i
prigodni pokloni.
Ivan Puškarić
Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin
Iz župne kronike Bl. Alojzija Stepinca
Za 10. obljetnicu naše biskupije hodočastili smo u
Gospić na blagdan sv. Jakova 25. srpnja 2010. Sjetili
smo se ovog Božjeg dara Crkvi u Hrvata i našem narodu u Lici. Bog se pobrinuo da nije padala kiša, a nije
bilo ni prevruće. Navečer obje naše župe slavile su sv.
Jakova na groblju, a misu je predvodio fra Vice Blekić.
Na dan domovinske zahvalnosti 5. kolovoza slavili
smo misu za Domovinu. Poslije mise okupili su se u
prirodi na druženju, članovi župskog pastoralnog vijeća i pjevači.
Na bdijenju uoči Velike Gospe dio župljana priključio se pješacima hodočasnicima iz župe Sv. Križa. Misu bdijenja i procesiju predvodio je naš biskup
mons. Mile Bogović. Na sam blagdan mnogi su župljani hodočastili Majci Božjoj od Čudesa u Oštarije.
Na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza, sudjelovali smo u procesiji
i misi kod kapelice sv. Roka. Posebna čast ove godine pripala je
vojnicima iz vojarne sv. Petar koji su nosili sliku sv. Roka.
Na Udbinu nas je privukla novoizgrađena Crkva hrvatskih mučenika koja se ponosno izdiže iznad Krbavskog polja. Misno slavlje
je predvodio kardinal Vinko Puljić, a crkvu je blagoslovio naš biskup Mile Bogović. Nakon slavlja svi smo mogli vidjeti taj udbinski
ponos naše biskupije, Crkvu hrvatskih mučenika.
42
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Blagdan Uzvišenje sv. Križa 14. rujna okupio nas je na slavlju zaštitnika Župe sv. Križa i grada Ogulina, sudjelovala je i vojska pored policije i ostalih udruga.
U nedjelju, 20. rujna, slavili smo zaziv Duha Svetoga za sretan početak nove školske i vjeronaučne godine.
U ovoj pastoralnoj godini želja je našeg biskupa posvetiti posebnu pažnju župnom vjeronauku, koji je unatrag
nekoliko godina oslabio, oživjeti povezanost djece svih uzrasta s Crkvom u svim župnim zajednicama.
Na blagdan sv. Mihovila, 29. rujna, slavili smo na Boštu kod kapelice sv. Mihovila Dan policije, njihovog
zaštitnika sv. Mihovila. Misno slavlje je predvodio oštarijski župnik vlč Ante Luketić, koji je zaželio našim policajcima da budu dobri anđeli, čuvari reda. Na misi je pjevao župni zbor, a mještani su nakon mise priredili i mali
agape - domjenak.
Na završno slavlje 50. obljetnice smrti bl. Alojzija
hodočastili smo u nedjelju, 3. listopada na Mariju Bistricu. Priključili smo se hodočašću naše vojske i policije, a ujedno smo se sjetili 12. godišnjice proglašenja blaženim Alojzija Stepinca. Nakon mise i okrjepe
sudjelovali smo na Križnom putu, a na povratku smo
navratili u rodni Stepinčev Krašić.
Na blagdan sv. Franje Asiškog, misno slavlje u našem samostanu je predvodio mons. Tomislav Rogić, a
suslavili su s njime svećenici iz našeg dekanata. Podsjetio nas je da je i danas sv. Franjo izazov kako biti
svet i kako raditi za dobro Crkve. Nakon mise imali
smo naš dekanatski sastanak.
U nedjelju, 10. listopada slavili smo blagdan BDM od Krunice – Rožaricu, misu je predvodio i propovijedao
fra Niko Ćorić koji nas je podsjetio na smisao štovanja Blažene Djevice Marije, i važnost krunice tijekom povijesti, prisutnost krunice u našim obiteljima kao i u vrijeme rata kad su je oko vrata nosili naši branitelji. Podsjetio
sam da iduće 2011. godine slavimo 100. godišnjicu od gradnje kapele BDM od Krunice. Velika hvala dobrotvorima i svim domaćim sinovima koji su sagradili ovu kapelu i sačuvali je za buduće naraštaje.
Misno slavlje, 13. listopada, predvodio je u našoj
župnoj crkvi biskup Juraj Jezerinac sa susjednim svećenicima za 10. godišnjicu djelovanja Vojno obavještajne bojne u kojoj sam kapelan. Na misi je pjevao
župni zbor Bl. Alojzija Stepinca.
U nedjelju, 24. listopada, sudjelovali smo na susretu župnih ekonomskih i pastoralnih vijeća naše
biskupije u Otočcu. Nakon molitve u crkvi, koju je
predvodio naš biskup Mile Bogović, druženje smo nastavili u dvorani pučkog učilišta u kojem se okupilo
par stotina vijećnika. Poslušali smo kratka predavanja
o vjeronauku u župi i potrebi animatora i suradnika u
župi.
U nedjelju, 31. listopada, sjetili smo se devete godišnjice od osnutka naše mlade župe i Bogu zahvalili za sve
darove i što se možemo okupljati u novom božjem domu. Nadamo se da ćemo 10. obljetnicu župe dočekati u
novom ruhu, tj. uređena okoliša crkve.
Na svetkovinu Svih svetih popodne slavili smo misu u crkvi sv. Jakova, a nakon nje pomolili smo se kod križa
za sve umrle i poginule.
Početkom studenoga krenuli smo s radovima na uređenju grijanja u crkvi, vjeronaučne dvorane i hodnika u kripti crkve. Nadamo se da ćemo do hladnijih dana uz zajedničku pomoć vjernika i
dobrotvora to i ostvariti.
Posebna radosna vijest za nas vjernike je najavljeni posjet
pape Benedikta XVI početkom lipnja iduće godine našoj domovini i Crkvi u našem narodu.
Na blagdan Krista Kralja koji je zaštitnik našeg samostana,
večernje misno slavlje je predvodio fra Marko Medo, gvardijan
samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu.
43
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Pred nama je i nova crkvena liturgijska godina, došašće u kojem ćemo po prvi puta slaviti mise zornice u našoj
novoj crkvi, i tako se pripremati za Isusov rođendan – Božić.
Na prvu nedjelju došašća, po želji našeg biskupa mons. Mile Bogovića stupa na snagu proglas o proširenju
naše župe. Priključuju se dijelovi župe sv. Križa: ulice sv. Rok, dio Pešćenice i ulica sv. Jakov od kapelice Gospe
Lurdske prema groblju i prema Kalcima.
Za sv. Nikolu naši maleni pripremaju se prigodnim igrokazom, a za Božić, tj. dječju polnoćku također će obilježiti prigodnim božićnim skazanjem.
Novim župljanima želimo toplu dobrodošlicu u našu mladu župnu zajednicu, a ovaj događaj neka bude svima
na obogaćenje i rast u vjeri.
Dragi župljani, svima vama želimo sretan i blagoslovljen Božić, neka novorođeni Isus svima nama donese
svoj mir, a u novoj 2011. godini puno strpljenja i Božjeg blagoslova u radu i življenju!
fra Marijan Jelušić i fra Vice Blekić
Samostan i kapela Krista Kralja u Ogulinu
Samostan i kapela Krista Kralja nisu župno središte
i u njima se ne obavljaju župni poslovi, ali imaju svoje
značenje. U kapeli se svaki dan okuplja mala zajednica na
molitvu krunice i na slavljenje svete mise, a u samostan
dolaze vjernici u različitim duhovnim potrebama. Gvardijan samostana ujedno je župnik Župe bl. Alojzija Stepinca i kapelan vojne kapelanije Sv. Petra u Ogulinu, a drugi
svećenik vodi brigu o bogoslužju u kapeli, slavi misu u
ogulinskoj bolnici svake subote i Caritasovu domu Srećko
Badurina svakog petka, na raspolaganju je za bolesnike u
bolnici i drugdje i pomaže po potrebi u župama. U našoj
kapeli dva puta godišnje svečaniji je liturgijski zbor: na
svetkovinu sv. Franje Asiškoga 4. listopada i na Svetkovinu Krista Kralja na zadnju nedjelju liturgijske godine.
Ove godine na Sv. Franju, uz sudjelovanje gotovo svih svećenika iz ogulinskog dekanata, euharistiji je predsjedao dekan i župnik župe Sv. Križa iz Ogulina mons. Tomislav Rogić, a na Krista Kralja 21. studenoga fra Marko
Medo, gvardijan Samostana sv. Franje Ksaverskoga iz Zagreba i odgojitelj naših studenata bogoslovije, također
uz sudjelovanje svećenika iz našega dekanata. Na Svetkovinu sv. Franje nakon mise i zajedničkog blagovanja u
samostanu je održan redoviti mjesečni dekanatski sastanak svećenika našega dekanata.
Drago nam je reći da većina vjernika traži sakramente za svoje bolesnike u bolnici, no još bolje bi bilo da pozovu na vrijeme, dok se bolesnik može ispovjediti i pričestiti, a ne samo primiti bolesničko pomazanje kad možda
i nije pri svijesti. Vrlo smo zadovoljni što medicinsko osoblje, liječnici i medicinske sestre upozoravaju i pozivaju
svećenika za sakramente bolesnicima, a vidimo da je i bolesnicima drago, iako rodbina baš i nije ni pozvala ni
upozorila. Sakramenti bolesniku nisu znak odlaska s ovoga svijeta, nego duhovna okrjepa, a ako i pođe s ovoga
svijeta da pođe spreman, okrijepljen svetim sakramentima.
Blagoslovljen i sretan Božić i svu godinu u koju se nadamo uskoro uploviti žele vam
fra Marijan Jelušić i fra Vice Blekić.
Fra Roko Gregov
Dana 30. studenoga u kasnim večernjim satima u Samostanu sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću kraj Preka na
otoku Ugljanu umro je franjevac trećoredac fra Roko Gregov. Rođen je u Preku 28. rujna 1921. Bl. Alojzije Stepinac zaredio ga je za svećenika 15. srpnja 1945. Radio je
najprije kao kapelan u župi Sv. Obitelji u Splitu, potom
kratko vrijeme kao župnik u Zaglavu na Dugom Otoku.
1962. godine imenovan je za gvardijana Samostana sv. Josipa u Splitu, 1966. za gvardijana u Samostanu sv. Franje
u Krku, a 1969. za gvardijana Krista Kralja u Ogulinu u tri
44
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
mandata. Zadnja stanica njegova zemaljskog života bio je Samostan sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću, u kojemu je
bio gvardijan od 1980. u više mandata.
Fra Roko Gregov isticao se jednostavnim redovničkim životom, marljivošću u dužnostima, u ljubavi prema
svojoj redovničkoj zajednici i Crkvi, u radu u običnim poslovima, osobito u vrtlarstvu. Rado se družio sa svećenicima i pomagao u župama. Nikamo nije putovao, nikada ništa nije slavio, nego jednostavno i ustrajno služio
Bogu i ljudima u mjestima u koja je bio postavljen. Vjernici Ogulina rado ga se sjećaju, osobito oni koji su dolazili
na misu u kapelu Krista Kralja na Prapućama. Fra Roko je ukopan u samostanski grob uz crkvu na Školjiću 2.
prosinca 2010.
Iz župe Sv. Jurja – Zagorje
Dragi čitatelji ZOV-a!
Tijekom druge polovice ove godine u župi Zagorje kroz ljeto smo obilovali
značajnijim događajima kao i obično, a osim toga imali smo i uvođenje dvogodišnje priprave za sakramente prve pričesti i krizme.
Ljetna vjerska događanja
U Ribarićima smo kod kapele Presvetog Srca Isusova proslavili blagdan
Srca Isusova i time otvorili «sezonu» ljetnih «hodočašćenja» po našoj župi.
Tijekom srpnja, prigodom obilježavanja godišnjice osnutka prve vojne postrojbe u ovim krajevima početkom Domovinskog rata, na misi su sudjelovali
pripadnici te postrojbe i njihovi uvaženi gosti te članovi gradskog poglavarstva
iz Ogulina. U misi smo molili za poginule i umrle članove postrojbe i ostale
naše branitelje.
Isto tako, tijekom srpnja, ogulinski ogranak Hrvatske
bratske zajednice održao je susret i piknik u Zagorju, a svoje su druženje započeli misnim slavljem u župnoj crkvi, da
bi ga onda nastavili kod lovačkog doma na obroncima naše
Kapele.
Naše ljetne vjerske aktivnosti nastavili smo misom za
poginule i preminule branitelje cijelog zagorskog kraja u
Desmericama na nedjelju najbližu Danu domovinske zahvalnosti, početkom kolovoza, a na nedjelju poslije blagdana sv. Roka na lokalitetu Liščevka. Nakon svete mise
KUD sv. Jurja organizirao je narodno druženje i veselje s
tradicionalnim sportovima i igrama kao i bogatom i zabavnom tombolom. Svetu misu su tradicionalno uzveličali naši
franjevci iz Ogulina.
Na kraju, vrlo svečano i uz prisustvo velikog broja vjernika iz cijelog ogulinskog kraja, održano je i proštenje za
Malu mašu u Kaševarima, u kapelici pri sv. Nedjelji: prijepodnevnu sv. misu predvodio je ogulinski dekan Tomislav
Rogić, a poslijepodnevno bogoslužje predslavio je fra Slavko Antunović, župnik u župi Plaški i Saborsko.
Jesenske vjeronaučne radosti
Od ove školske i vjeronaučne godine, u našoj je biskupiji
otpočela dvogodišnja priprava za primanje sakramenta Prve
svete pričesti i Svete potvrde (berme, krizme), kroz pohađanje župnog vjeronauka i nedjeljne svete mise. Roditelji su
obaviješteni o promjeni i načinu provođenja ove priprave.
Svi su ispunili prijavnice kandidata i predali ih župniku.
45
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Kako nakon svake mise nedjeljom prozivamo vjeroučenike, tako su i dolasci na misu postali redovitiji, pa su
crkve i kapelice ispunjene djecom, što predstavlja radosti i za mnoge starije vjernike.
Od ostalih događanja možemo istaknuti nastavak vjeronauka za odrasle ili bolje rečeno duhovnih susreta u
obliku kateheze za odrasle vjernike (od završetka srednje škole pa do umirovljenja). Tema je ove godine molitva i
molitveni život u kršćanstvu, osobito osobna molitva, razmatranje ili meditacija, kao i stvarnosti povezane s njom.
Sudionici su oduševljeni jer im predstavlja nadopunu onoga što prolaze kroz duhovne vježbe za laike u svijetu
koje vodi u Ogulinu sadašnjih kancelar biskupije, a nekadašnji kapelan, vlč. Marinko Miličević.
Ove godine nismo ništa izvana radili na crkvi niti imali kakvih građevinskih zahvata, izrađena je tek arhitektonska snimka postojećeg stanja, geološko istraživanje tla oko crkve i projekt statičke sanacije crkve koja bi se
trebala početi ostvarivati od sljedeće godine uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Uzdamo se i u pomoć svojeg nebeskog zaštitnika sv. Jurja i blagoslov Blažene Djevice Marije!
Željko Blagus, župnik župe sv. Jurja, Zagorje
Iz župa Uznesenja Blažene Djevice Marije –
Oštarije i Kristova Uzašašća – Cerovnik
Kronika događaja
Biskup Bogović na misi bdijenja uoči Velike Gospe
Misu bdijenja uoči blagdana Uznesenja Marijinog po tradiciji posljednjih deset godina od uspostave Gospićko-senjske biskupije u svetištu Gospe
od Čudesa u Oštarijama kod Ogulina predslavio je
gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović. Misno slavlje započelo je procesijom od Vatrogasnog
doma pa preko drevnog Marmontovog mosta do
crkve Majke Božje od Čudesa odnosno prostora između zidina nekadašnje velebne katedrale srušene
za turskih osvajanja. U procesiji su sudjelovali uz
mnoštvo hodočasnika župa Ogulinskog dekanata i
predstavnici Dobrotvornog podupirajućeg društva
Sv. Marko Križevčanin iz Skradnika, DVD-a Josipdol i Oštarije, Hrvatske vojske iz vojarne Sv. Petar
u Ogulinu, Frankopanske garde. I ove godine hodočastili su Ogulinci njih dvjestotinjak kao i tridesetak župljana Plaškog i Skradnika. Pjevanjem je misu animirao
zbor Oštarija uz orguljsku pratnju Franje Puškarića i Gordane Bertović na gitari. Uz biskupa Bogovića suslavili
su upravitelj svetišta o. Ivan Podgorelec, župnik i dekan ogulinski Tomislav Rogić, o. mr. Zdenko Križić kao i
svećenici susjednih župa Ogulinskog dekanata te tajnik biskupa Bogovića fra Draženko Tomić.
Biskup je na kraju zahvalio karmelskom redu koji je zadnje tri godine upravljao svetištem. Posebno je izrazio
zahvalnost upravitelju o. Ivanu Podgorelcu koji je bio glavni u organizaciji ovogodišnjeg znanstvenog skupa o
Štovanju Majke Božje od Čudesa u Oštarijama. Isto je tako najavio dolazak novog upravitelja svetišta, popa Ante
Luketića, sina susjednog Zagorja Ogulinskog koji će svetištu pokušati vratiti dostojanstvo koje mu pripada.
Zvonko Ranogajec
«Hodom častiti» Gospu od Čudesa
Župa Plaški već četvrtu godinu organizira hodočasničko pješačenje do svetišta Majke Božje u Oštarijama na
večernju misu uočnicu. I na ovogodišnju uočnicu pješačeći su stigli vjernici iz obližnjega Ogulina, Skradnika,
Kamenice, Josipdola. Iz 23 km udaljene župe Plaški stiglo je 26 hodočasnika čiji se broj godinu za godinom povećava. Točno u podne, i ove godine, župnik fra Slavko Antunović, nakon molitve Anđeo Gospodnji podijelio je
hodočasnički blagoslov, poslije kojega se polazi na put. Tijekom hodanja izmole se sve četiri krunice, odnosno:
46
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
žalosna, radosna, slavna i otajstva svjetla. Ostatak puta ispunjen je pjesmom, ugodnim razgovorima i druženjem uz
razmjenu jadikovki o bolovima. Na polovici puta, u Vojnovcu na željezničkoj postaji, pravi se duži odmor za posni
objed: pite sa sirom, misiračom (bundeva), krumpir i dr.
Po dolasku u svetište slijedi obilazak oltara Gospe od
Čudesa, kraći odmor, ispovijed, a potom i sudjelovanje u
procesiji koja je uvod za svetu misu. Svečanijem ozračju
doprinijeli su pripadnici svih udruženja koji djeluju na području ogulinskog dekanata.
Josip Anušić
Vjerovati kao Marija
Blagdan Velike Gospe nebeske zaštitnice župe i svetišta Gospe od Čudesa u Oštarijama kod Ogulina svečano je proslavljen na
središnjoj misi u 11 sati u nazočnosti oko tisuću vjernika okupljenih unutar zidova nekadašnje velebne katedrale. Misu je predslavio o. mr. Zdenko Križić duhovni voditelj u karmelskom redu u
Hrvatskoj i profesor na Institutu za duhovnost u suslavlju mjesnog
župnika i upravitelja svetišta o. Ivana Podgorelca kao i više svećenika Ogulinskog dekanata. Glazbu je animirao mješoviti zbor
župa Oštarije i Zagorja uz vodstvo i gitarsku pratnju prof. Gordane
Bertović i orguljsku pratnju Franje Puškarića.
Propovjednik mr. Križić govoreći o duhovnosti i vjeri Blažene
Djevice Marije istaknuo je da je to bila živa vjera koju je ona oživotvorila na primjer svjedočenja svima. Koliko mi istinski danas
vjerujemo i koliko more hodočasnika koja dolaze ovih dana u marijanska svetišta žive vjeru koju je živjela Marija,
zapitao se propovjednik. Na kraju mise održan je oproštaj kao i uručivanje poklona župljana o. Ivanu koji je nakon
dvije godine upravljanja župom otišao na Krk, na drugu pastoralnu dužnost. Popodnevnu misu u 18 sati predslavio je župnik Plaškog i Saborskog fra Slavko Antunović, a svih dana marijanske svetkovine u Svetištu Gospe od
Čudesa bilo je nekoliko tisuća vjernika iz župa Ogulinskog dekanata
Zvonko Ranogajec
Primopredaja župe Oštarije
Na Sv. Jelenu Križaricu, u srijedu 18. kolovoza u dopodnevnim satima u
nazočnosti vlč. Nikole Turkalja, ekonoma biskupije, Tomislava Rogića, dekana ogulinskog, te o. Ivana Podgorelca i popa Ante Luketića održana je primopredaja župa Oštarije i Cerovnik. Dosadašnji dvogodišnji župnik o. Ivan
zbog odlaska na novu dužnost predao je župu i Svetište novoimenovanom
župniku popu Anti koji dolazi iz Gospića gdje je župnikovao sedam godina.
Misa za starije i bolesne
U svetištu Gospe od Čudesa slavljena je u nedjelju, 22. kolovoza misa za stare, bolesne i nemoćne. Misa se
redovito služi na prvu nedjelju poslije Velike Gospe i okupi brojne hodočasnike iz župa Ogulinskog dekanata.
Misu je ispred župne crkve Majke Božje, između zidina nekadašnje monumentalne katedrale, služio župnik i dekan ogulinski Tomislav Rogić u suslavlju novog župnika Oštarija i upravitelja svetišta popa Antuna Luketića kao i
župnika župe Bl. A. Stepinca iz Ogulina fra Marijana Jelušića i župnika Josipdola vlč. Petra Šporčića. Liturgijsko
pjevanje predvodio je mješoviti zbor Zagorja i Oštarija.
U propovijedi je dekan Rogić, naglašavajući želju mnogih za trajnom radošću, istaknuo da se do tih uskih
vrata raja ne dolazi lako, za to treba savladati vlastitu sebičnost. Potrebno je biti čovjekom, vidjeti dobro a ne
biti zaslijepljen lažima ovoga svijeta. Upoznajmo Gospodina pa ćemo upoznati najbolje i sami sebe. Nikada se
47
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
ne smijemo umoriti od traženja Boga od koga primamo
pohvale ali i ukore. Kad nas zadesi bolest zapitajmo se
je li to priprema Boga za naš vječni život. Na bol ljudsko
biće se buni. Istinu tražimo kod Boga, a ne nadriliječnika, bioenergetičara ili magije. Kod traženja lijeka prvo se
izmirimo s Bogom te ne dopustimo da nam bolest slomi
dušu, jer nema zdrava tijela bez zdrave duše, zaključio
je propovjednik. Zatim je brojnim vjernicima podijeljen
sakrament bolesničkog pomazanja.
Dekan Rogić na kraju mise je predstavio vjernicima
novog župnika popa Antu Luketića, donedavnog katedralnog župnika u Gospiću, a prije toga na pastoralnim
službama u Generalskom Stolu, Vežici u Rijeci i Senju.
Zvonko Ranogajec
Proslavljen dan filijale sv. Marko Križevčanin u Skradniku
Središnje svečano obilježavanje patrona oštarske župne filijale u
Skradniku održano je u nedjelju 5. rujna. Svoj dan proslavilo je i Dobrotvorno podupirajuće društva sv. Marko Križevčanin koje svojim
pobožnim sudjelovanjem privlači pozornost u svim manifestacijama
ogulinskog kraja, pa i šire. Ovo udruženje vjernika nositelji su svih
aktivnosti u suradnji sa svojim članovima i onima koji to još nisu.
Proslava je započela procesijom koja je krenula ispred područne škole
pa do mjesta proslave, kapelice sv. Marka Križevčanina. Uz proslavu
ovoga svečanoga dana, sunčano nedjeljno popodne dalo je dovoljno
razloga da se slavlju pridruže mnogi vjernici iz okolnih župa sa svojim svećenicima. Koncelebraciju je predvodio nedavno imenovani župnik Oštarija, a time i ove filijale, pop Ante Luketić, uz koncelebrante vlč. Petra Šporčića iz Josipdola, fra Marjana
Jelušića iz Kučinića i fra Slavka Antunovića iz Plaškog. Kao prijatelji sudjelovali su u procesiji i članovi podupirajućeg Društva sv. Josip iz Ogulina sa svojim obilježjima. U procesnoj povorci nošena su dva spomen kamena
koji će na ovogodišnjem Danu hrvatskih mučenika na Udbini biti prineseni za ugradnju među ostalo kamenje s
ispisanim imenima stratišta mučenika za Hrvatsku. Jedan je kamen spomen na 91 žrtvu Drugog svjetskog rata i
poraća iz Skradnika, a drugi je spomen na žrtve iz Sabaljske Drage u župi Cerovnik.
Josip Anušić
Mala Maša u Oštarija i Kaševari i pastoralni listić
«Pod Gospinim plaštom»
Mala Gospa jedan je od pet Marijinih blagdana posebno propisanih bulom
pape Pia II. 30. ožujka 1459. godine za čašćenje u našem Svetištu. Budući da
je započela nova školska i vjeronaučna godina, ujutro smo u Svetištu upriličili
blagoslov učenika, roditelja i nastavnika. Vjeroučenici su veselo popunili klupe
Svetišta te je nakon službe riječi podijeljen blagoslov njima i svim prisutnima.
U 15 sati dvadesetak hodočasnika krenulo je iz Svetišta hodočasničkom povorkom preko Oštarskog mosta, kroz Grabu i Šegane u Kaševare gdje je misu u
17 sati predvodio fra Slavko Antunović, župnik Plaškog i Saborskog. Mi iz našeg
Svetišta i naše župe moramo imati u vidu da svojim sudjelovanjem na misnim
slavljima u okolnim župama tako najviše doprinosimo zajedništvu te uzvraćamo
mnoštvu hodočasnika koji za Veliku Gospu ili ostale blagdane (Svetice) rado hodočaste Gospi od Čudesa. Među prvima nam je došla župa Zagorje koja je taj dan
u filijali Kaševare povezala hodočasnike iz više okolnih župa Ogulinskog kraja.
U 18 sati u Svetištu je moljena krunica i potom slavljena sv. Misa na kojoj je
udijeljen blagoslov malenoj dječici i njihovim roditeljima te upućen poziv oče-
48
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
vima i majkama da dovode ili donose svoju djecu redovitije na misu i blagoslov osobito nedjeljom i Marijinim
blagdanima.
Mala Gospa ili u puku zvana Mala Maša posebno je naglašena po izlaženju prvog broja pastoralnog tjednog
listića za župe Oštarije i Cerovnik te filijale Skradnik i Vojnovac nazvanog «Pod Gospinim plaštom». Listić izlazi
s namjerom da tjedno, za nedjeljnu misu, prikaže evanđeosku poruku te župne oglase i događaje. Izdaje se u 300
primjeraka. Nastojat ćemo ovaj listić objavljivati i na web stranicama našeg Svetišta.
Hodočašće na Udbinu i blagoslov
Crkve hrvatskih mučenika
I ove godine vjernici župa Oštarije i Cerovnik zajedno s ostalim župama Ogulinskog dekanata uključuju se u hodočasničku
povorku na Udbinu u subotu, 11. rujna. Slaveći Dan hrvatskih mučenika i povijesni događaj - blagoslov Crkve hrvatskih mučenika.
Odluku za hodočašće osobito su potakla dva spomen-kamena na
naše mučenike iz Skradnika i iz Sabaljske Drage s Cerovnika. Radost je tim veća što se osamdesetak hodočasnika prepoznavalo
svojim barjacima, narodnim nošnjama i aktivnim sudjelovanjem u
liturgijskom slavlju koje je okupilo više tisuća vjernika.
Katehetska nedjelja
Na poziv Katehetskog ureda iz Gospića, pozvali smo sve vjeroučenike i njihove obitelji na Katehetsku nedjelju, 26. rujna. Kako bi se bolje pripremili za taj dan i porazgovarali o održavanju župne kateheze koju planiramo
započeti i održavati tijekom školske i vjeronaučne godine. Susret roditelja i vjeroučenika održan je po razredima
u Oštarijama, a potom zajednički za vjeroučenike i roditelje svih razreda na Cerovniku i potom u filijalama Skradnik i Vojnovac.
Popisani su vjeroučenici. U svojim obiteljima ispunili su posebni anketni list u kojem se primjećuje kako je
veći broj zainteresiranih starijih i mlađih vjernika koji žele doprinijeti daljnjem organiziranijem djelovanju župne
zajednice osobito svojim uključivanjem u razne službe poput ministranata, čitača, pjevača i na poseban način
izražena je želja za većim druženjem kroz prigodna hodočašća. Dok je za većinu osnovnoškolaca župna kateheza
po razredima redovito održavana, srednjoškolci se uglavnom pojedinačno uključuju u katehezu i ostale župne
susrete.
Michael O’Brien u posjetu svetištu Gospe od Čudesa
U sklopu svog studijskog boravka u Hrvatskoj a vezano za predstavljanje
svoje knjige «Otok svijeta» u izdanju izdavačke kuće Trećeg dana, jedan od
najproduktivnijih autora kršćanske tematike na svijetu Michael O Brien posjetio je 2. listopada Svetište Gospe od Čudesa u Oštarijama. U pratnji urednika
izdavača Trećeg dana, Mate Krajine, Michaela O Briena primio je upravitelj
svetišta pop Antun Luketić te ga upoznao s poviješću ovog svetišta, turbulentnim povijesnim zbivanjima od pada Modruša pod turskom najezdom, gradnje
velike katedrale u Oštarijama koja je također doživjela sudbinu Modruša te
konačno gradnje Ogulina.
Osim što je razgledao sadašnju crkvu Majke Božje te ostatke nekadašnje
velebne katedrale O Brien se na kraju upoznao i s Ogulinom koji svoj razvoj
zahvaljuje upravo turskim razaranjima Modruša i Oštarija. Ugledni gost iz Kanade se živo zanimao i za noviju povijest ovog kraja vezano za recentna zbivanja u Domovinskom ratu s aspekta Kanađanina koji je i kroz svoje romane
izdane u Hrvatskoj ukazao da mu je problematika vrlo poznata, a da univerzalne kršćanske vrijednosti koje kroz
njih promovira imaju isto značenje u čitavom svijetu. O Brien je do sada u Hrvatskoj izdao četiri knjige za Verbum
i četiri za Treći dan koji promovira njegovi zadnju knjigu «Otok svijeta».
Zvonko Ranogajec
49
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Susreti članova Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća
Već krajem kolovoza započeli smo mjesečne susrete župnih vijeća
župe Oštarije. Na sjednicama smo razmišljali o duhovnoj i materijalnoj
obnovi župe i Svetišta te je između ostalog zaključeno:
a) Duhovna obnova župe - nastavlja se župna kateheza vjeroučenika,
roditelja, odraslih vjernika i zajednica kroz planirane kateheze koje će se
održavati u dvorani Župnog doma. Nastavljaju se pripreme za liturgijska
slavlja ministranata, čitača i pjevača te je potrebno promišljati o orguljašu-zborovođi koji bi nastavio pouku u liturgijskom pjevanju nakon odlaska dosadašnjeg orguljaša na studij. Članovi ekonomskog vijeća i ostali
vijećnici brinuti će o redovnom skupljanju i brojenje milostinje. Nakon
objavljivanja tjednog pastoralnog listića od Male Gospe, započet će djelovati internetska stranica od 7. listopada, to jest od Ružarija ili Gospe
od Krunice. Župno pastoralno vijeće odlučilo je da se Mlada nedjelja
ponovno nastoji u Svetištu redovito održavati prema mjesečnom ciklusu.
U subotu uvečer će se kampanati, a pobožnost će se nastojati obavljati
uz blagoslov s Presvetim. Radovat ćemo se dolasku hodočasnika u naše
Svetište kao i nastavku naših hodočašća osobito u Marijina svetišta diljem Domovine.
b) Materijalna obnova župe usmjerena je na obnovu Svetišta - župne
crkve u suradnji s ostalim mjerodavnim institucijama. U tu svrhu potvrđuje se i zamoljava župljane da se godišnje obnova pomogne s 200 kuna
po obitelji. Potrebno je popraviti elektrificirana zvona te nabaviti zvono za kapelu u Skradniku. Obnova Župnog
doma je u drugom planu. Župno zemljište prema odluci prijašnjih sjednica župnog vijeća do daljnjega se ne planira prodavati.
Mlada nedilja za naše obitelji
Bulom pape Pia II. izdane 30. ožujka 1459. godine uz pet Marijinih blagdana u oštarskom Svetištu ustanovljuje se i Mlada nedjelja. U puku zvana Mlada nedilja je prva nedjelja poslije mladog mjeseca. Usmena i pismena
predaja ukazuje da je u Svetištu Mlada nedilja u puku bila shvaćena kao posebno obredno vrijeme u kojem su
obilježavani različiti oblici pučkih pobožnosti: zavjeti, hodočašća, molitve, te razni zavjeti... Želja da se postigne ozdravljenje bila je najčešći razlog zavjetovanja i hodočašća na Mladu nedilju, a nisu bili rijetki slučajevi
zavjetovanja kojima su se ljudi nastojali izbaviti iz neke egzistencijalne krize. U pučkim je molitvama vidljiva
personifikacija Mlade nedilje u liku Gospe. Posebno je značajno što Mlada nedilja ima istaknutu ulogu u pučkoj
pobožnosti katolika i pravoslavaca te ističe veliku drevnost ove tradicije u našem Svetištu.
Crkveni i državni poglavari naše Domovine objavili su 29. listopada vijest o pastoralnom pohodu papa Benedikta XVI. domovini Hrvatskoj. Susret sa Svetim Ocem biti će u znaku obitelji na proljeće 2011. godine. Tim povodom u našem Svetištu osobito svake Mlade nedilje moliti ćemo po toj nakani molitvu za naše obitelji i duhovna
zvanja te blagoslovljen pohod Svetog Oca Hrvatskoj.
Župa i svetište Gospe od Čudesa
na Internetu
Župa Blažene Djevice Marije i svetište Gospe od Čudesa u Oštarijama u Ogulinskom dekanatu dobili su 7. listopada, na blagdan BDM od Krunice, svoju Internet stranicu
koju možete pregledati na web adresi www.zupaostarije.
com. Nakon što je krajem kolovoza dekretom biskupa Bogovića župu i svetište preuzeo dotadašnji župnik Gospića
pop Antun Luketić, jedan od prvih poteza bilo je otvaranje
župnih mrežnih stranica župe i Svetišta Gospe od Čudesa
koje je ove godine obilježilo 550. obljetnicu od papine Bule
50
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
kojom se svetištu daje oprost grijeha za hodočasnike. Zadaća ovih internetskih stranica je upravo upoznavanje šire
vjerničke javnosti s ovom važnom činjenicom, dalje od ogulinskog dekanata, slabo znanom.
Stranicu čini više «rubrika», naslovnica, o župi, riječ župnika, život crkve, aktualno, svetište i kontakt. Prvi
prilozi ukazuju pretenziju da ne bude vezana samo za mjesnu župu već ima cilj pastoralizirati i kroz aktualne teme
Crkve u Hrvata, ali i prilozima Crkve u svijetu. Koliko će biti aktualna ostaje vidjeti. Župnik Luketić ističe da se
mrežnom stanicom želi pravovremeno informirati župljane ali i hodočasnike s najvažnijim vijestima i događajima vezanima za ovo veliko marijansko svetište.
Zvonko Ranogajec
Hodočašće u Nin i Zadar
U petak, 8. listopada na Dan neovisnosti, pedesetak hodočasnika iz Oštarija, Cerovnika i okolnih župa uputio se kroz Liku u Nin gdje smo hodočastili u
svetište Gospe od Zečeva, te u najmanju katedralu na svijetu, crkvu Sv. Križa
koja je poslužila kao uzorak za gradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.
Potom smo otišli u Zadar ukrašen mnogim crkvama i samostanima, osobito
crkvenim muzejom Stalne izložbe crkvene umjetnosti kojeg čuvaju benediktinke u tisućljetnom samostanu. Potom smo pohodili Crkvu sv. Šimuna proroka, starca koji je primio Isusa u Hramu i najavio Mariji da će joj «mač probosti
dušu». Misno slavlje u 19 sati predvodio je naš biskup mons. Mile Bogović.
Nakon mise raspjevani smo se vratili kućama.
Predstavljena knjiga o sestri Žarki Julijani Ivasić
U župi Blažene djevice Marije u Oštarijama, u subotnju večer 30. listopada predstavljena je knjiga o sestri
Žarki Julijani Ivasić, milosrdnici, mučki ubijenoj od strane partizanskih vlasti 1946. godine. Knjigu je predstavila
s. Veronika Popić iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Predstavljanju knjige prethodila je misa u župnoj crkvi u svetištu Gospe od Čudesa koja je bila svečani završetak listopadskih pobožnosti, a misu je predslavio
fra Vice Blekić iz samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina u koncelebraciji s župnikom Oštarija i Cerovnika
popom Antom Luketićem i župnikom Lipe na Dobri popom Matom Pavlićem.
Knjiga je pred više od stotinu uzvanika predstavljena u dvorani
DVD-a Oštarije, a u kulturno-glazbenom dijelu nastupila je grupa
domaćih muških pjevača u narodnoj nošnji. Uz sestre milosrdnice iz ogulinske Opće bolnice predstavljanju je nazočio i načelnik
općine Josipdol Zlatko Mihaljević kao i predstavnici svih udruga iz općine Josipdol i mjesnog odbora Oštarija. Sestra Veronika
Popić, milosrdnica zaposlena u Salezijanskoj gimnaziji u Rijeci,
približila je mučenički život s. Žarke. Predstavljanje knjige vezano
je za dvije obljetnice, 350 godina od smrti utemeljitelja njihova
reda sv. Vinka Paulskog kao i 115 godina djelovanja milosrdnica u
Ogulinu. Sestra Veronika pohvalila je i sadašnjeg župnika Oštarija
koji ih je poticao da se istina o mučeništvu sestre
Žarke pretoči u knjigu. Časna sestra Žarka rođena
18. studenog 1908. godine u Krašiću. Bez razloga
je od komunističkih vlasti osuđena i strijeljana u
Gospiću 16. svibnja 1946. godine. Njezina smrt
je znak njenog kršćanstva, svjedočenje povijesti
i svjedočenje njene čovječnosti jer je cijeli život
radila za dobro drugih. Na temelju dostupnih dokumenata vidljivo je da je njena optužba i smrt, s
još četiri milosrdnice ubijene u Jazovki, pokušaj
diskreditiranja Crkve i njenog reda od strane ko-
51
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
munističke bezvjerske vlasti. Žarka je bila svjedok vremena i vrijednosti života. Njen život govori o pobjedi kulture života nad kulturom smrti.
U drugom dijelu tribine, društveno angažirani katolik i pokretač niza inicijativa vjerskih i građanskih udruga,
Ivica Relković govorio je o evidenciji žrtava na zagrebačkom području u razdoblju kraja 2. svjetskog rata i brojnih
neotkrivenih grobišta za koje postoje svjedoci ali ne i dovoljno političke volje da se istraže. Tako je spomenuo i
slučaj s današnjom zgradom Učiteljskog fakulteta u Savskoj koja je u Drugom svjetskom ratu bila bolnica sestara
milosrdnica u kojoj su «oslobodioci» počinili na kraju rata masovni zločin za što postoji i danas živa svjedokinja.
Relković je spomenuo dokument komisije Iustitia et pax kao i biskupskih konferencija Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine o pravu svake žrtve na svoj grob.
Zvonko Ranogajec
Radni susret s obiteljima Roma
Večernjom misom 17. studenoga, u 17.30, počeo je prvi zajednički susret župnika župa Oštarije i Cerovnik s
vjernicima romskih obitelji. Krajem kolovoza ove godine preuzevši upravljanje spomenutim župama, pop Ante
Luketić nakon upoznavanja svojih župa uviđa potrebu za žurnim uspostavljanjem kontakta s obiteljima Roma.
Sve obitelji su srdačno primile župnika i u razgovorima dali potrebne informacije, ali i prihvatili prijedlog za zajednički susret, ovaj današnji. Ugodno je iznenadio broj odazvanih: dvadeset odraslih osoba i šesnaestero djece.
Uglavnom su sve mlade obitelji. Nakon mise u dvorani župnog stana nastavljeno je druženje u ugodnoj atmosferi.
Nazočni su bili i drugi vjernici, te Josip Anušić, vjeroučitelj i voditelj područne škole Oštarije i Ivan Luketić vjeroučitelj u Skradniku. Individualni kontakti i posjeti obiteljima u njihovim kućama su intenzivirani u ovom mjesecu
s ciljem uviđanja stvarnog stanja
i formiranja stvarnih potreba i
određivanje pravaca u budućem
pastoralnom radu. Stanje je uglavnom porazno, nezadovoljavajuće.
Svijetla točka su dobrosusjedski
odnosi i poštivanje.
Ugrubo pastoralna slika izgleda ovako: gotovo da nema vjenčanog bračnog para, djeca su
uglavnom krštena, ali poslije zanemareno pristupanje sakramentima pričesti i potvrde, iako tijekom
školovanja svi redovito pohađaju
nastavu vjeronauka. Samo pojedinci su završili cijelo osnovno školovanje. Kuće, uvjeti stanovanja, higijena i
materijalno stanje vidno je ispod standarda okoline. Zaposlenost je nikakva, a izvor prihoda je prikupljanje sekundarne sirovine.
Na sastanku je utvrđeno brojno stanje obitelji čiji su predstavnici bili nazočni. Svi su dobili obrasce za popuniti točno stanje primljenih sakramenata kako bi bili uvršteni u župsku kartoteku i učinjeni daljnji koraci tek započete pastoralne suradnje. Povela se i manja diskusija o nacionalnosti, jer svi se izjašnjavaju kao Hrvati. Govore
isključivo hrvatskim jezikom i ne koristi se niti jedan romski dijalekt, tek poneku riječ. Nazočne ne zanima hoće
li ih oslovljavati s hrvatski Romi ili Romi ili Hrvati. Župnik, pop Ante, dao je naslutiti da će se zauzeti i za pedagoške potrebe kako bi im bilo omogućeno završiti osnovnoškolsko obrazovanje i kvalitetna socijalno-karitativna
pomoć. Pozvao je sve nazočne na suradnju, ali i na strpljenje: «Dajmo sve od sebe jednu godinu dana, a tada ćemo
podvući crtu i vidjeti rezultate. Budimo ustrajni i proširimo ovu tek započetu odličnu suradnju.» Sudionici susreta
vidno bili su zadovoljni pristupom i tijekom susreta, te planovima za ovu godinu.
Josip Anušić
Prikupljanje plodova zemlje za Sjemenište
Za potrebe sjemeništa u Rijeci i Zadru ove godine smo se uključili svojim novčanim darovima te plodovima
voća i povrća. Hvala svima na darovima, a prikupljeno je 30 vreća krumpira, 10 vreća zelja i ostalih namirnica,
20 kg brašna, 5 l ulja i 500 kuna.
52
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Hodočašća Gospi od Čudesa
Župa Brezovica smještena nedaleko od Zagreba, predvođena župnikom vlč. Zvonkom Vukovićem i mladim pjevačima hodočastila je u
Svetište u nedjelju, 10. listopada. Misu u 10.30
sati predvodio je spomenuti župnik koji svoje
korijene nalazi u Saborskom, a zbor mladih oduševljeno je pjevao na slavu Božju u čast Djevice
Marije, te na radost vjernika. Čuvši za obnovu
našega Svetišta župnik je i sam obećao da će se
zauzeti i prema svojim mogućnostima doprinijeti
obnovi. Svetište je na poklon primilo dvije albe
za svećenike koje su izradile časne sestre iz Dubrovnika.
Labinski dekanat u nedjelju 24. listopada
predvođen vlč. Blažom Bošnjakovićem i župnim
zborom iz Sv. Nedelje kod Labina hodočastio je
u Svetište. Vlč. Blaž je predvodio misno slavlje i
u propovijedi osobito naglasio važnost misijskog
djelovanja Kristove Crkve u našem vremenu.
Župljani župe Sv. Mihaela iz Gračana pod zagrebačkim Sljemenom predvođeni župnikom fra
Mirkom Kraljem u subotu, 27. studenoga, u popodnevnim satima posjetili su svetište Gospu od
Čudesa. Fra Mirko je prije Domovinskog rata bio
župnik u Tounju te s posebnom radošću dolazi u
naš kraj dovodeći svoje župljane.
Domaći vjernici s radošću dočekuju hodočasnike koji pohode Svetište te ih okrijepili pripremljenim jićem i pićem. Neka nas sve na životnim
putovima svojim majčinskim zagovorom krijepi naša Gospa od Čudesa.
Sv. Hubert proslavljen u Svetištu
Lovačka udruga «Jelen» – Mala Kapela okupila je u Svetištu svoje članove na misno slavlje u čast Sv. Huberta 3. studenoga. Tridesetak lovaca uz veći broj ministranata, djece i ostalih vjernika i ove godine zahvalilo je
Bogu i Gospi za mnoge milosti koje su tijekom protekle godine primili. Neka njihovo zajedništvo i požrtvovni
rad oko očuvanja životinjskog fonda na ovim područjima i dalje prati svojim zagovorom njihov nebeski zaštitnik
Sv. Hubert.
Hodočašće u Aljmaš, Vukovar i đakovačku Katedralu
U subotu, 20. studenoga u sklopu Vukovarskih dana dva
autobusa hodočasnika iz osam župa Ogulinskog dekanata
u ranim jutarnjim satima uputilo se na hodočašće Gospi
od Utočišta u Aljmaš. Nakon pohoda na Vukovarsko groblje, Ovčaru, Vodotoranj, Franjevački samostan i Bolnicu
slavili smo sv. misu u aljmaškom Svetištu te po povratku
pohodili prekrasnu đakovačku katedralu. Uz veliku zauzetost Molitvene zajednice «Kraljice mira» iz Ogulina brzo
je popunjen drugi autobus, ali dvadesetak vjernika ostalo
je «na čekanju» i nije uspjelo ići s nama. Zato planiramo
što prije ponovno hodočastiti na ove prostore vjere i nade,
mučeništva i ponosa.
53
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Nedjelja bračnih jubileja
U nedjelju poslije Sv. Katarine prema predaji zvanoj «o piri» održavala su se vjenčanja. Poticaj je to i nama da u ovoj Godini župne kateheze
okupimo naše supružnike, muževe i žene koji slave svoj jubilej – godišnjicu primanja sakramenta ženidbe. Na ovaj poziv odazvaše se, 28.
studenog, tri para supružnika jubilaraca. U Svetištu se okupiše: Mate i
Dragica Božičević iz Skradnika koji proslaviše 55. jubilej; Milan i Zdenka Božičević iz Skradnika koji proslaviše 50. jubilej, te Zdravko i Marica
Gračanin iz Šušnjeva Sela koji proslaviše 40. jubilej. U spomen na ovu
prvu nedjelje bračnih jubileja uručena im je Spomenica Gospićko-senjske
biskupije izdana u povodu njenog 10. jubileja. Dva para jubilaraca imala
su veliku želju priključiti se ovoj proslavi bračnih jubileja, ali supruge su,
nažalost, ove nedjelje morale raditi u trgovačkim centrima.
Došašće u Oštarija i na Cerovniku
Mise zornice koje se održavaju u vrijeme Došašća obnovljene su i u Svetištu već u ponedjeljak, 29. studenog u 6.30 sati. Pozvani su svi koji se mogu
uključiti, osobito djeca i oni koji nisu obvezni jutarnjim radnim vremenom.
Mise zornice u Oštarijama od ponedjeljka do petka okupiše dnevno do pedesetak vjernika, od toga desetak djece viših i nižih razreda čak i predškolske dobi,
a na Cerovniku u subotu, u isto vrijeme okupi se dvadesetak vjernika. Nakon
zornica radosno druženje nastavljeno je u župnom domu – plovaniji uz tople
napitke i uvježbavanje adventskih pjesama. Posljednje zornice na Cerovniku
služio je pokojni vlč. Alojzije Kunce sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Marljivi osnovnoškolski učitelji i učenici kroz učeničku zadrugu «Ča veliki, ča mali» ponudili su svoje rukotvorine – adventske vjenčiće i božićno-novogodišnje čestitke koje su vjernici na obje župe i filijale rado nabavljali za svoje
obitelji. Doprinos je namijenjen za školovanje afričke djece.
Karitasova akcija prikupljanja živežnih namirnica u našim župama održava
se do treće nedjelje Došašća. Župljani donose svoje darove (namirnice ili novčani prilog) i stavljaju ih u košaru u
crkvi. Obiteljima koje su u potrebi ovi darovi biti će uručeni u tjednu prije Božića.
Pjevači župa Oštarije i Cerovnika, te filijala Skradnik i Vojnovac, okupili su se 22. studenoga na proslavi Sv.
Cecilije, njihove nebeske zaštitnice. Nakon mise u Svetištu nastavljeno je druženje u župnom domu. Osjeća se
potreba zajedničkog uvježbavanja liturgijskih pjesama. Dogovoreno je da će Domagoj Šlat iz Generalskog Stola
tjednom dolaziti održavati probe pjevanja te će uz našeg župnog orguljaša Mihaela Peca, koji se nalazi na studiju
u Puli, pjevanjem uljepšavati naša liturgijska slavlja.
Trodnevnica u Svetištu uoči Bezgrešne
Uoči svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Svetištu se organizira
trodnevna duhovna priprema u nedjelju, ponedjeljak i utorak (5., 6. i 7. prosinca) molitvom krunice i sv. misom. Ova svetkovina u
puku je zvana «Mikulina Mati» ili «Zadnja
Svetica» kojoj prethode «Prva Svetica» ili
Svijećnica (2. veljače) te «Druga Svetica»
ili Blagovijest (25. ožujka). Blagdan Bezgrešne ili «Zadnja Svetica» u ovom puku
opjevana je prekrasnom pjesmom koja je
posebno duhovno bogatstvo oštarskog Svetišta. Riječima Divo Majko župljani Oštarija
54
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
i Skradnika te Cerovnika i Vojnovca žele svim čitateljima blagoslovljen Božić i blagdane, te nadolazeću Novu godinu.
Divo Majko
Divo Majko Ti jedina,
prava Mati Božjeg Sina;
Ti jedina Divice,
bez istočne krivice
Tebe moli svit taj cili,
blagoslov mu Ti udili;
O, Marijo, dan i noć,
budi nama upomoć!
pop Ante Luketić, župnik Oštarija i Cerovnika
Iz župe Sv. Nikole biskupa – Lipa
Lipa i njezina Panorama
Još jedna Lipska panorama. Nakon prve, crvene iz 2008., evo ove godine Gospodnje 2010., nove, plave. Znači da se možemo nadati i trećoj, da nam domovinska
zastava dobije u Panorami sve tri boje. I zašto ne, kad sve tri boje nose u srcu Lipljani
i njihov i naš pop Mate Pavlić, župnik lipski.
Baš je ugodno prošetati se ovom plavom Lipskom panoramom s bistrim očima,
znatiželjom i namjerom da doznamo više o najsjevernijoj župi našega Ogulinskog
dekanata i naše Gospićko-senjske biskupije. Panorama počinje uvodnom riječju, a
potom događajem godine 2010. i ne samo 2010. u našoj biskupiji i ne samo u njoj, o
Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, blagoslovljenoj ove godine 11. rujna, uz sudjelovanje nekoliko biskupa, više stotina svećenika i petnaestak tisuća vjernika i pred
kamerama Hrvatske televizije i poslanim glasom do Hrvata diljem svijeta preko valova Hrvatskog radija. Uz katedralu u Gospiću bit će ona srce biskupije ili druga pretklijetka istoga srca. Slijede sjećanja na nezaboravnog popa Petra Medveda, koji je umro u Lipi i na petnaest ljeta
i zima kako stoluje u Lipi i okuplja Božji narod na gozbu Kristove ljubavi pop Mate. U Panorami su našli mjesto
snažni članci o Bogu Biblije i potpisivanje peticije za obranu života, braka, obitelji i roditeljskih prava. Vidi se da
ovo malo mjesto nije bez velikih ideja.
Događaji u župi zauzimaju središnje mjesto u Panorami: Škapuljirovo 2008. i 2009. godine, Sv. Marija Magdalena uz križ Kristov u Crnom Kamanju, također u posljednje dvije godine, Velika Gospa u Gradišću dvije
posljednje godine, Godina Sv. Jelene u Vodenoj Dragi i spomenik Domovini i svima koji su ginuli za Hrvatsku,
također u Vodenoj Dragi, Križeva u Protulipi, Sv. Nikola Tavelić, Gospa od Zdravlja, Sv. Nikola biskup i proslava
Božića, sve što se događalo u posljednje dvije godine, od prve do druge Panorame.
Osim župnih slavlja u Panorami su našli mjesto događaji, razmišljanja, pokušaji i različite akcije, koje se provode i u biskupiji i u lipskoj župi i uopće u Crkvi: Katehetska nedjelja, Župni vjeronauk, Dan zahvalnosti za Božja
dobročinstva, Misijska nedjelja, Mise koje su slavljene u župi, Godišnja molenja i drugo.
Pop Mate i njegovi suradnici zalete se i na područja izvan župe, ta nisu otok odsječen od svijeta, te tako
posvećuju pozornost događajima u širokom vidokrugu ispod Kleka, hodočašćima, svećeničkim i redovničkim
zvanjima, župnim i biskupijskim sastancima, kolektama (darovima) za potrebe župnih bogoslužnih prostora i
sjemeništa, bilježi darove od Lipljana iz svijeta, razgovara sa stručnjakom o ekonomiji, donosi crtice s Mrežnice,
ne zaboravlja posjetitelje župe, donosi župnu statistiku, progovara o školstvu u Lipi i prilaže lijepu literaturu. Nisu
izostala mišljenja o prvoj Lipskoj panorami i sjećanje na ubijene u II. svjetskom ratu u Lipi i u Crnom Kamanju.
Bože moj, kad pročitah Lipsku panoramu 2010., koliko toga se zbiva pred mojim očima kad je čovjek marljiv
i odgovoran prema sadašnjosti i budućnosti kao pop Mate Pavlić, župnik lipski. Uvjeren sam da mu se i zaštitnik
župe sv. Nikola biskup osmjehuje i već sada traži za nj bolje mjesto u raju.
Dok je popa Mate u Lipi bit će Panorama i štiva za buduće naraštaje koji će tako doznati kao se živjelo i radilo
u maloj, a bome i u velikoj Lipi u Gospićko-senjskoj biskupiji.
Vice Blekić, prijatelj Lipe i Lipljana
i pop Mate Pavlić, naš dragi plebanuš
55
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Kramelica u Lipi
U najsjevernijoj župi Gospićko-senjske biskupije sv. Nikole biskupa
u Lipi na Dobri svečano je obilježen blagdan suzaštitnice župe Gospe
Karmelske. Slavlje je bilo u znaku Prve pričesti kao i predstavljanja godišnjaka župe Lipske panorame. Misu je pred dvije stotine vjernika predslavio župni vikar iz Ogulina, Marinko Miličević u suslavlju mjesnog
župnika popa Mate Pavlića, fra Vice Blekića iz ogulinskog samostana
franjevaca trećoredaca kao i don Željka Kutena iz Lešča na Dobri i Trošmarije.
Misa je počela svečanim ophodom sa slikom Gospe Karmelske koju
su nosili prvopričesnici. Propovjednik Marinko Miličević istaknuo je Gospu Karmelsku kao ljepotu koja dolazi
od čista srca. Od Kristovog mača kojim je Ilija rastjerao lažne bogove brdo Karmel je preko Šimuna Stocka i škapulara postalo nadahnuće da tražimo zaštitu nebeske majke Marije. Uz Marijin zagovor treba nam sakramentalni
život da bi doživjeli susret s Bogom. U nastavku je šestero mladih župljana primilo sakrament Prve pričesti.
Na kraju mise drugi broj godišnjaka župe «Lipsku panoramu» predstavio je novinar Zvonko Ranogajec. On je
na početku istaknuo značaj popa Mate Pavlića koji je još pred 41 godinu kao župnik Cvitovića pokrenuo katoličko
glasilo «Župnu panoramu» koja je nastavila izlaženje u Slunju te konačno u Gospiću kao Župa gdje je bio župnik
vlč. Pavlić. Svoj nastavak doživio je spisateljski rad župnika Pavlića u Lipi s Lipskom panoramom.
Z. R.
Iz župe sv. Ane - Plaški
Kronika župe Sv. Ane u Plaškom
Razdoblje od zadnjeg Zov-a u župi Plaški je proteklo svojim
uhodanim i redovitim putem. Naglašavamo proslavu sv. Ante
Padovanskog kojega župljani posebno štuju. Za njegov blagdan smo se pripremali trodnevnicom, a mnogi za taj blagdan
pristupe sakramentu sv. ispovijedi.
Posebno štovanje naših župljana pripada i sv. Ivanu Krstitelju. Blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja svečano smo proslavili u župi, a već tradicionalno na taj blagdan naši župljani su
se organizirano zaputili autobusom na hodočašće u svetište sv.
Ive u Podmilačju, u Bosni i Hercegovini. Dio župljana je išao i
osobnim automobilima.
Na Dan državnosti, 25. lipnja, imali smo sv. misu za Domovinu u crkvi sv. Ane, a poslije toga polaganje vijenaca na spomenik
prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u središtu Plaškog
gdje se pridruže predstavnici općine, te čelnici nekih stranaka.
Blagdan sv. Joakima i sv. Ane zaštitnice naše župe proslavili smo
svečano. Duhovno smo se pripremili trodnevnicom. Svetu misu na sam
blagdan predslavio je vlč. Željko Blagus, župnik Zagorja i Modruša s
domaćim župnikom i ostalim svećenicima iz dekanata. Pjevao je župni
zbor, a svirao Ratko Petrušinski koji to čini i svake nedjelje kad god
može. Oltar na otvorenom pored crkve sv. Ane i cijeli prostor uredile su
članice Župnog pastoralnog vijeća s ostalim župljankama i gospođa Elezabeta Slišković koja se redovito brine i uređuje crkvu.
Domaćice su i ove godine pripremile kolače i počastile sve nazočne
poslije mise. Drag gost na misi bio je veliki dobročinitelj obitelji s brojnijom djecom iz naše župe, gospodin Ante Grlić Radman iz Sesvetskog
Kraljevca koji već petu godinu daruje po 600 kuna mjesečno za šest obitelji iz Plaškog i četiri obitelji iz Saborskog.
56
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Uoči svetkovina Velike Gospe skupina vjernika iz Plaškog
već četvrtu godinu hodočasti pješice Majci Božjoj u Oštarije i
tako se pridružuju još nekim okolnim župama koje to tradicionalno čine. Hod započinje ispred crkve sv. Ane gdje se svi koji
hodočaste okupe u crkvi i nakon molitve i blagoslova upute
prema Gospinom svetištu. Ove godine skupina od 26 hodočasnika na putu od 23 km do svetišta je putem molila, pjevala,
odmarala, a nešto i posno prizalogajila i na vrijeme stigla na
procesiju i sv. misu koju je i ove godine predvodio naš biskup
dr. Mile Bogović.
Nakon ljetnih dana koji brzo prođu stigla je i nova školska
godina. Svaki početak treba biti s Božjim blagoslovom i molitvom. Tako je bilo i 6. rujna u crkvi sv. Ane gdje su se okupili svi đaci i njihovi učitelji i nastavnici.
Bilo je lijepo u školi 29. listopada, u dane kruha i zahvalnosti. Učionice i hodnici škole bile su uređeni i
ukrašeni cvijećem, jesenskim plodovima zemlje i poslasticama kruha i ostalih delicija koje su pripremili sami
đaci, njihovi odgojitelji i roditelji. Župnik se našao tu samo da to sve skupa blagoslovi i da pomogne pojesti.
fra Slavko
Iz župe sv. Ivana Nepomuka – Saborsko
Kronika župe
I ove godine za svetkovinu Velike Gospe dvadeset četvero hodočasnika iz Saborskog krenulo je na put dug 70 km u Gospino
svetište Krasno. Pješačenje je trajalo dva dana, da bi na samu svetkovinu sudjelovali s tisućama drugih hodočasnika na sv. misi. Pristigli su i drugi iz Saborskog organizirano jednim autobusom i ne
mali broj onih koji
su došli osobnim
automobilima.
Može se reći da je
naše biskupijsko
Marijansko svetište doista omiljeno mjesto hodočašćenja Saborčana. Ta tradicija je od davnina, ali
je bila prekinuta ratnih i onih neposredno poratnih godina, a sada
je opet obnovljena.
Pet godina je već prošlo otkako su vjernici župe Saborsko
podigli postaje Križnog puta i veliki križ na brdu u znak vjere i
zahvalnosti Bogu za svoja obnovljena ognjišta i svoj povratak nakon Domovinskog rata i znak zahvalnost poginulima, ubijenima i stradalima. Ove godine na prvu subotu u
rujnu križni put je započeo od prve postaje koja se nalazi
nad jamom u koju su bili bačeni ubijeni 1991. godine i sve
do vrha brda, do velikoga križa gdje slavljena sveta misa.
Uz domaćeg župnika križni put je predmolio i misno slavlje predslavio novi oštarski župnik pop Ante Luketić. Liturgijsko pjevanje je animirao i na orguljam svirao Mario
Matovina. Uz pomoć općine sagrađena je drvena nadstrešnica-kapelica za održavanje sv. mise. Načelnica je osigurala potrebnu hranu za osvježenje nakon mise, a mjesni lovci
su pripremili ukusan lovački gulaš.
fra Slavko
57
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Hodočašće na Udbinu
U mnoštvu hodočasnika na Udbini, 11. rujna bila je prisutna i skupina
naših župljana, njih pedesetak i manja skupina iz Plaškog predvođena župnikom fra Slavkom i načelnicom Đurđicom Špehar. Krenuli smo ujutro u pola
osam, putem smo molili da nam Bog podari dobro vrijeme i gle ni kap nije
pala, iako su se crni oblaci prijeteći valjali, gonjeni sjevernim vjetrom koji
ih je nosio prema jugu kao da ih je požurivao da što prije odu. Na odredište
smo stigli u devet sati pred Kapelicu sv. Marka podno Udbine gdje smo se
priključili koloni Križnog puta kojeg je predmolio mons. Mile Čančar, odnedavno župnik i dekan Gospićki. Moleći se i razmišljajući od postaje do postaje o muci Isusa Krista koju je podnio za sve nas, sve do smrti na križu, kao
i mnogi naši pređi koji su stoljećima odolijevali raznim najezdama neprijatelja sve do naših dana. Ne možemo ni zamisliti kakve su sve muke morali
podnositi za «Krst časni i slobodu zlatnu». Da nije bilo čvrste vjere i Križa,
simbola kršćanstva, koji nas je vodio kroz nedaće i davao snagu i sigurnost,
gotovo sigurno ne bi bilo niti nas kao naroda. Uspinjući se, od postaje do
postaje čas ravnim a čas strmim na mjestima blatnjavim putem, stigli smo podno Crkve hrvatskih mučenika koja
je zabljesnula u svoj svojoj ljepoti kao «nebeski dvorac» iz perspektive 14. postaje podno crkve. Bijela i čista, s
uklesanim pozlaćenim križem koji gleda na krbavsko polje, na kojem je u 15. stoljeću u sukobu s Turcima izginuo
cvijet hrvatskog plemstva zajedno s tisućama hrvatskih junaka. Blagoslovio je novu crkvu biskup Gospićko-senjski dr. Mile Bogović, a euharistijsko slavlje predvodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski. Nakon mise
i kratke okrijepe naša grupa se okupila na autobusnoj postaji prateći našu župnu zastavu koja nam je bila orijentir
da se ne izgubimo u tom mnoštvu od više tisuća vjernika. Tako smo došli do našeg autobusa kojim smo se uputili
put Saborskog i Plaškog s lijepim dojmovima s ovog velebnog skupa.
12. studeni, dan sjećanje na stradanje Saborskog i Saborčana 1991.
U 9,30 sati krenula je procesija ispred crkve prema spomen obilježju kod masovne grobnice. U procesiji su
bili poredani: policija, vojska, Frankopanska garda, predstavnici Županije karlovačke, županijske Skupštine, grada Ogulina, grada Karlovca, grada Duga Rese, grada Slunja, općine Plaški, općine Tounj, općine Saborsko, općine Rakovica, općine Vrhovine, općine Draganić, predstavnici civilnih udruga, braniteljskih udruga, predstavnici
političkih stranaka općine Saborsko, članovi obitelji poginulih, predstavnice udovica domovinskog rata, školska
djeca iz Saborskog, prim. dr. Ante Šantić koji je 1991. liječio naše ranjenike u bolnici u Bihaću i svi ostali koji
su došli odati počast stradalima. Počelo je polaganjem vijenaca
i paljenjem svijeća, svi redom na kratko su zastajali ispred spomenika poklonili se žrtvama i tako redom, duga kolona do kraja.
Nakon polaganja vijenaca, načelnica općine Saborsko je sve
nazočne pozvala da minutom šutnje odaju počast stradalima. Zatim je Kata Sertić, pročitala tekst koji opisuje sav užas tog 12.
studenog 1991. i pročitala sva imena stradalih, jedno po jedno,
i načine stradavanja, koji su bili različiti. Bio je to dug popis od
52 imena, koji je ganuo sve nazočne pogotovo članove obitelji
stradalih. »Da, bili smo te 1991.g. u svim medijima spominjani
kao mali Vukovar. Kroz godine se taj mali Vukovar zaboravio,
zaboravilo su nas mnogi, ali nemojmo zaboraviti mi preživjeli,
nemojmo zaboraviti one koji su dali živote na oltar Domovine da njihova žrtva ne bi bila uzaludna. Nemojmo
dozvoliti da generacije iza nas rastu u neznanju! Istina je, život ide dalje, ali spoznaja događaja iz 1991. u Saborskom i životi onih kojih više nema, neka bude živo i nepresušno vrelo spoznaje - DA SE NE ZABORAVI !» Bile
su ovo riječi Kate Sertić.
Mons. Tomislav Rogić predvodio je molitvu za odrješenje pred spomenikom, a obilježavanje tragedije je nastavljeno sv. misom u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka koju je uz koncelebraciju župnika fra. Slavka Antunovića,
fra Marijana Jelušića i popa Ante Luketića, predvodio dekan Rogić.
Nakon mise gosti su pozvani na mali domjenak koji je priredila općina Saborsko.
preuzeto sa stranica Saborsko.net
58
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župe Presv. Trojstva – Modruš
Predragi čitatelji ZOV-a!
U župi Modruš od prošlog broja ZOV-a nemamo
mnogo zanimljivosti. Zato će i članak biti kraći. Nakon veličanstvene proslave 550. godišnjice preseljenja
biskupije sa Krbave na Modruš, 10. obljetnice suvremene biskupije, župnog blagdana i krizme petero naših
bermanika, ljeto je donijelo zatišje. Ono što je neka vrsta rutine i normale u drugim župama, kod nas je ipak
‘događaj’, pa smo tako imali tri vjenčanja i tri krštenja
u župi tijekom ljeta!
Dovršeni su i radovi na tornju crkve, tako da je on
sada posve popravljen, promijenjeni su prozori oko
zvona (rebrenbice) i postavljena nova fasada.
Redovitu vjeronaučnu pripravu za primanje sakramenata svete ispovijedi i Prve svete pričesti otpočelo je četvero naših vjeroučenika: troje iz trećeg razreda i jedan
iz drugog razreda. Bermanika nemamo jer su ove godine primili sakrament potvrde svi učenici od petog do osmog
razreda zajedno.
Svim Modrušanima u samom Modrušu, ali i raseljenima po Hrvatskoj i inozemstvu stavljamo na srce njihovu
i našu župnu crkvu kako bi se održala i očuvala unatoč teškom povijesnom razdoblju koje župa proživljava.
Željko Blagus, župnik župe Presv. Trojstva, Modruš
Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj.
Marije od utjehe – Trošmarija
U spomen našem župnom suradniku i zborovođi Zlatku Kozjaku
U svakodnevnim svojim životnim obavezama i zaposlenosti, toliko puta nemamo vremena za sebe i svoje zdravlje. A bude trenutaka kada pomislimo da su naše
zdravstvene tegobe prolaznost, pa ih jednostavno zanemarimo. Tako je prošlog badnjaka naš Zlatko promuklim glasom otpjevao posljednju zornicu. Doimao se umoran
i prehlađen. Svi smo to prihvatili, misleći da je u pitanju viroza i da će proći. Nije se
tužio jer ga osim promuklosti ništa nije boljelo. No, kako četrnaest-dnevna terapija
antibioticima nije donijela korisne rezultate, ozbiljno smo se zabrinuli. Još više ostali
smo šokirani nalazima bolnice za plućne bolesti Jordanovac, gdje su dijagnosticirali
karcinomni tumor bronha. Liječnik je odredio šest kemoterapija koje je Zlatko veoma dobro podnio. Nadali smo se zalječenju i poboljšanju. Tim više što je s toliko
truda i volje, spremao veliki tjedan i Uskrsne blagdane, uvježbavši zbor, a svoju
ulogu, iako teška i bolna srca, prepustio je gospodinu Ivici Mateši. Za sva proštenja
uključivši i Trošmarsko vodio je brigu da bude na doličnoj visini.
Kad je Pater Bruno iz Generalskog Stola došao moliti pomoć zbog svoje bolesti
i zdravstvenih problema, Zlatko je bio prvi za to da se pomogne susjednom župniku, dok se ne nađe bolje rješenje. No nemilosrdna zloćudna bolest nakon prividnog
poboljšanja, nemilosrdno je još jače napadala njegov kemoterapijom oslabljeni organizam.
Nakon proštenja u Trošmariji to se očito vidjelo, a osobito osam dana kasnije nakon proštenja u Tomašićima. Srpanj mjesec bio je mjesec Zlatkova životnog križnog
puta. Mi koji smo bili uz njega ispunili smo mu svaku želju. Kad mu nismo mogli
propisanim lijekovima smiriti boli, po vlastitoj želji smjestili smo ga u ogulinsku
59
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
bolnicu. Zlatko tamo nije bio osamljen, niti zaboravljen. Posjete su bile svakodnevne i česte, no na žalost pomoći
se nije moglo, jer organizam zahvaćen metastazama nije mogao izdržati. Bio je stalno pri svijesti, katkad zbog
bolova odsutan. Primio je svete sakramente umirućih, predavši se potpuno u Božju volju. Dana 9. kolovoza 2010.,
u 7 sati ujutro časna sestra iz ogulinske bolnice koja je te noći ostala dežurati, zvala je župnika na telefon i izrekla
te očekivane ali žalosne riječi: «Zlatko je umro».
Tužno su odjeknula zvona sa tornja župne crkve u Lešću i Trošmariji, najavivši njegovu smrt. Budući da smo
znali za njegovu posljednju volju da bude pokopan na lešćanskom župnom groblju počele su pripreme za njegov
pokop. Nakon što smo njegovo mrtvo tijelo dovezli u mrtvačnicu, župljani Lešćanske i Trošmarske župe spontano su se organizirali i ponudili pomoći u organizaciji pogreba. Po običaju na večer je održana kod odra krunica i
molitva za pokojne. U utorak, 10. kolovoza, u 15 sati njegovo mrtvo tijelo izloženo je u crkvi. U 16.30 započela
je sv. krunica uz Marijinu pjesmu «Kraljice svete krunice beskrajne sreće more», nakon čega su slijedile litanije
Blažene Dijevice Marije.
U 17 sati započela je pogrebna misa uz prisustvo Zlatkove kćerke Mirjane i zeta Ivana te rodbine i okupljenog
mnoštva župljana Lešćanske i Trošmarske župe i mnogobrojnih prijatelja. Sveto misno slavlje predvodio je pater
Draženko Tomić tajnik i kancelar Gospićko-Senjskog biskupa. Pristiglo je više svećenika iz Lipe vlč. Mate Pavlić,
Bosiljeva vlč. Mirko Brkić, iz Generalskog Stola pater Bruno i ogulinski župnik Tomislav Rogić. Župni zbor pod
ravnanjem orguljaša Željka Marčaca, Zlatkov posljednji ispraćaj iako tužni trenutak rastanka od svog zborovođe
učinio je veličanstvenim koliko to sprovod može biti. Oproštajno slovo suradnika i prijatelja izrekao je prof. Boris
Hutinec, u ime župnika župnog zbora i župljana član župnog pastoralnog vijeća i član župnog zbora gosp. Mile
Kasunić.
Nakon toga žalosna povorka u vjeri i nadi Uskrsnuća ispratila je Zlatka na župno groblje da čeka dan Uskrsnuća. Preporučivši dušu njegovu Božjem milosrđu i dobroti. Neka mu Gospodin u ljepšem svijetu svoje Vječnosti
podari mir i radost nebeske slave.
Župljani Lešćanske i Trošmarske župe ovom prigodom zaslužuju svaku pohvalu. Hvala svima koji su župniku
uputili izraze sućuti i priskočili u tim trenucima u pomoć. Tako su mještani Radočaja, Tomašića, Skukana, Gorinaca, Grabrka i okolice te Trošmarije prikupili novčani prilog za potrebe sprovoda. Kupili su dosta buketa i svijeća
za tu prigodu. Župni zbor je također sa svoje strane sudjelovao kao i mnogi pojedinci drugih mjesta naručivši
svete mise. Dok je nakon nedjeljnih misa župnik zahvaljivao na suosjećajnosti i sudjelovanju župljana naglasio je
kako bi kod svakog sprovoda bila potrebna ovakva solidarnost. Ovom prigodom župljanima prenosimo zahvalnost Zlatkove rodbine, kćerke Mirjane njezine majke Marije i zeta Ivana. Svima koji su došli na sprovod i ispratili
Zlatka na posljednjem putovanju ove zemlje.
Kad tijek života mine i smrtni dođe čas
Tad Priđi Boži sine i budi Tu uz nas.
Kad bude teško duši i što dođe Žića kraj
ti tada se ne ogluši i snage nam daj.
U dobroti svojoj Gospodine, daruj mu pokoj vječni!
vlč. Želko Kuten, župnik Lešća na Dobri i Trošmarije
Iz župe sv. Josipa – Josipdol
Važnija događanja u župi od zadnjeg broja ZOV-a
U prošlom broju ZOV-a objavljene je sve ono najbitnije što se dogodilo u našoj župi u ovoj godini. Sve se to
dogodilo u prvoj polovici ove godine. Druga polovica godine je puno siromašnija. Malim autobusom, tridesetak
vjernika, hodočastili smo Gospi od Utjehe u Trošmariju. Svečano smo proslavili blagdan sv. Ilije na Viničici. Bilo
je lijepo i sunčano vrijeme pa se skupilo dvjestotinjak vjernika. Misu pored kapelice sv. Katarine predvodio je
karmelićanin o. Ervin Ukušić.
Oko 25 vjernika uputilo se u Gospić, 25. srpnja na blagdan sv. Jakova, kako bi svečano obilježili deset godina
postojanja naše biskupije.
Uoči Velike Gospe hodočastili smo pješice u Oštarije i sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio naš biskup.
Na sam blagdan se također dosta ljudi svojim autima uputilo u ovo obližnje marijansko svetište. Ubrzo nakon
toga slijedilo je hodočašće na Udbinu povodom Dana hrvatskih mučenika. Zajedno sa župom Tounj uspjeli smo
skupiti jedan veliki autobus. Naše pjevačice su se pridružile velikom zboru koji je svečano pjevao na misi. Nakon
60
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
što smo se vratili s Udbine u našoj župi je započeo Nacionalni susret Križara. Skupio se jedan lijepi broj križara iz više gradova naše
domovine.
Susret je bio lijepo organiziran od strane josipdolskih križara.
Istinski su se potrudili i napravili susret za pamćenje. Hvala vodstvu
križara na čelu s predsjednicom Dolores Špehar, starijim križarima
koji su se uključili, načelniku općine gosp. Zlatku Mihaljeviću na
financijskoj pomoći i svim ostalim donatorima i domaćinima koji
su u lijepom svjetlu predstavili našu župu. Krajem rujna okrečili
smo prezbiterij u crkvi. Crkva je zadnji put bila okrečena prije 25
godina. Zidovi su oronuli i počela je otpadati boja. Okrečili smo
prezbiterij u malo drugačije boje tako da dođe do izražaja glavni oltar i pomoćni oltari. Uklonili smo oltarić sv. Ante kod ulaznih vrata
jer po liturgijskim propisima on tamo ne smije ni stajati. Radove je
izveo soboslikarski obrt Jelić.
U listopadu smo skupljali plodove zemlje za naše sjemeništarce i bogoslove u Zadru i Rijeci. Skupili smo oko 35 vrećica krumpira, par vreća kupusa i još nešto ostalog povrća. Hvala svima koji
su darovali plodove!
Sredinom listopada, točnije 16. i 17. listopada naša župa je hodočastila u Međugorje. U Međugorju smo imali loše
vrijeme, no to nas nije zaustavilo, nego smo s još više
volje obavili pobožnosti svjesni da što je veća žrtva
veći je i blagoslov. Dan nakon povratka iz Međugorja, 18. listopada proslavili smo na Viničici blagdan
sv. Luke evanđelista. Misu je predvodio župnik iz
Oštarija vlč. Ante Luketić a misi je prisustvovalo deset vjernika.
Na početku studenog proslavili smo blagdan
Svih Svetih i Dušnog dana. Nakon sv. mise imali smo
molitvu odriješenja i blagoslov na groblju. Treći dan
mjeseca studenog lovci slave svoj dan, sv. Huberta.
Na Viničici je bila sv. misa u 17 sati a poslije toga
druženje u lovačkom domu.
Krajem studenog proslavit ćemo i sv. Katarinu na
Viničici. Sv. misu će predvoditi župnik. Nadam se da će nas poslužiti lijepo vrijeme (iako je studeni) te da ćemo
imati sv. misu baš na Viničici te da će se skupiti lijepi broj vjernika iz Josipdolske ali i okolnih župa.
U župi je bilo i radosti i žalosti. Radovali smo se novim životima, rođenjima djece i krštenjima, a kao ljudi,
rodbina, prijatelji i poznanici tugovali za gubitkom
svojih najmilijih u prijelazu iz ovozemaljske prolazne stvarnosti u vječnu, neprolaznu stvarnost. Od
početka godine pa do 25. studenog u župi je bilo 15
krštenja novorođenčadi, a 22 osobe su preminule. U
ovoj godini sklopljena su samo četiri sakramenta sv.
ženidbe.
Uskoro će započeti nova crkvena - liturgijska
godina Advent - Došašće. U župi će od 13. prosinca
ujutro u 6.30 sati biti sv. mise, popularno nazvane
Zornice. Tako ćemo u te darovane dane imati priliku duhovno se pripremati za najljepše i najradosnije
blagdane u crkvenoj godini: rođenje Isusovo.
U tom duhu svima želim čestit Božić i sveto Isusovo porođenje i blagoslovljenu Novu 2011. godinu.
župnik Petar Šporčić
61
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Iz župa Sv. Antun Padovanski – Generalski
Stol i Sv. Mihovil – Mrežnički Brest
Primopredaja župa i oproštajna misa o. Branimira Trusića i
prva misa vlč. Alojza Kneževića
U subotu, 4. rujna 2010. bila je primopredaja župa Generalski Stol i Mrežnički Brest. U 10 sati ujutro, u nazočnosti ekonoma biskupije vlč. Nikole Turkalja i ogulinskog
dekana Tomislava Rogića, župe Generalski Stol i Mrežnički Brest od o. Branimira Trusića, cistercita, župe je preuzeo
dotadašnji župnik Plitvica, vlč. Alojz Knežević.
Alojz Knežević je rođen u Žepču, u Bosni i Hercegovini, 1972. godine. Nakon završenog teološkog studija, zaređen je 1997. godine za Zadarsku nadbiskupiju u Zadarskoj
katedrali sv. Stošije po rukama sada pokojnog nadbiskupa
Ivana Prenđe. Nakon jedanaest godina službe župnika u Zadarskim župama nadbiskup ga šalje na ispomoć u Gospićko
- senjsku biskupiju na određen broj godina. Godine 2008.
preuzima župu Plitvice i ostaje do rujna 2010, kada ga biskup Mile Bogović imenuje župnikom Generalskog Stola
i Mrežničkog Bresta.
Otac Branimir Trusić imao je oproštajnu misu 19. rujna u Generalskom
Stolu, u koncelebraciji s novim župnikom Alojzom. Na oproštaju o. Branimir
je između ostalog dirljivim riječima rekao: «Svaki čovjek uglavnom u mirovinu
ide u svoju domovinu, a ja odlazim iz nje u tuđinu. Iako je mjesto gdje odlazim
lijepo, svakako me sunce neće grijati kao u mojoj Hrvatskoj, u mojem Generalskom Stolu..» Naime, o. Branimir je u posljednje vrijeme sve više gubio vid,
pa nije mogao čitati, samim tim ni prikazivati misu, pa je zadnjih pola godine
pomagao vlč. Željko Kuten iz Lešća, na čemu mu se iskreno zahvaljujemo. Zahvalio je svima na suradnji i brizi u bolesti, a novom župniku poželio je blagoslov i uspješan rad u župi. O. Branimir je trenutno jedini cistercit Hrvat, pa se s
njegovim odlaskom gasi cistercitska zajednica u Hrvatskoj. U mirovinu odlazi
u cistercitsku opatiju u Austriju, u Bregenz auf Bodensee, prekrasno mjesto na
jezeru između Austrije, Švicarske i Njemačke.
Brat Frano Apanović, koji je bio s o. Branimirom na službi u Generalskom
Stolu, odlazi u trapistički samostan u Banjaluku. Naime, cisterciti i trapisti su
redovnici sv. Benedikta, ili druga i treća grana benediktinaca. Novi župnik, don
Alojz je u ime biskupije zahvalio ocu Branimiru i bratu Franji što su u teško
vrijeme preuzeli i dvije godine vodili župe Generalski Stol i Mrežnički Brest.
Proslava sv. Mihovila u Erdelju i Mrežničkom Brestu
U nedjelju, 3. listopada 2010. proslavljen je blagdan sv. Mihovila arkanđela u Erdelju i Mrežničkom Brestu. U Erdelju je u 9
sati ujutro župnik Alojz Knežević imao misu, a nakon mise vjernici su, kao i svake godine ispred kapelice, odnosno mrtvačnice u
kojoj se slavi euharistija, priredili domjenak. Svatko je od obitelji
donio ponešto: mesa, pite, kolača, soka, a bilo je i žestice. Bilo
je i pjesme na stari način iz ovoga kraja. Inače, Erdelj je filijala
Generalskog Stola. Misa je nedjeljom redovito u 9 sati. Crkvica
sv. Mihovila je u fazi obnove, pa je misa privremeno u mrtvačnici
iznad crkvice. Dolazi lijep broj vjernika, njih oko četrdeset. Žu-
62
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
pljani su sami organizirani, tako da imamo čitače i pjevače. Kapelica
je uredna i čista, kao i oltar i misno ruho. Školska djeca su također
aktivna u životu župe, odnosno ove filijale.
U Mrežničkom Brestu sv. Mihovil je proslavljen istog dana, svetom misom u 13 sati. Misu je predvodio župnik Alojz Knežević. Crkva je bila ispunjena vjernicima, onih koji žive u Brestu, kao i onih
iseljenih. Euharistijsko slavlje uveličali su i gosti iz Karlovca: prof.
Ivan Mateša sa sinom Antom, Mladen Skukan sa suprugom Katom,
Stjepan Gudasić iz Duge Rese, a posebno mladi teolog Leo Lang
koji je liturgijsko pjevanje pratio na harmoniju. Nakon sv. mise kod
Osnovne škole je priređen lovački gulaš, igralo se kolo i pjevalo do
kasnih popodnevnih sati.
Vlč. Alojz Knežević, župnik Generalskog Stola i Mrežničkog Bresta
Iz župa sv. Ivana Krstitelja – Tounj i sv.
Mihovila Arkanđela – Tržić - Kamenica
Hodočašće u Oštarije
Večer uoči Velike Gospe hodočastilo se iz Tounja u Oštarije. Nekolicina Tounjaca okupila se u Tounju oko
16 sati i uz pjesmu i molitvu krenuli su na put prema Oštarijama. U Oštarije su hodočastili i iz ostalih krajava:
Ogulina, Zagorja, Plaškog, Josipdola... Molitveno
bdijenje sa procesijom i Euharistijskim slavljem
predvodio je mons. Mile Bogović, biskup gospićko - senjski.
Hodočašće u Međugorje
Od 8. – 10. listopada 2010. godine Tounjci su
hodočastili Kraljici Mira u Međugorje. Hodočašće je predvodio fra. Slaven Mijatović. Okupljeni
u pjesmi i molitvi Tounjci su se poklonili Gospi i
radosni vratili svojim kućama.
Zbor «Santo» u Tounju
Dana 31. listopada 2010. godine svetu misu
u Tounju uljepšao je pjevački zbor «Santo» iz
Ogulina. Zbor predvođen Sanijem Francetićem
pjevao je pjesme, koje su Tounjci radosno slušali
i pjevušili. Zbor je pozdravio Branko Rumenović, predsjednik KUD-a «Tounjčica». Slavlje je
na kraju završilo zajedničkom pjesmom zbora i
brojnih Tounjaca.
Od ostalih aktivnosti potrebno je spomenuti aktivnost KUD–a «Tounjčica» koji je bio na
smotrama u Muću, Velikoj Kopanici i na Vinkovačkim jesenima gdje su predstavljali Tounj
i Karlovačku županiju. Potrebno je spomenuti i
hodočašće u Trošmariju, te svetu misu na blagdan
Svih sveti koja je služena na groblju.
Branko Rumenović, mag.oec.
63
VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA
Dani kruha
Listopad je. Mjesec posvećen kruhu i plodovima zemlje. Već mi se
kosa na glavi diže od pomisli na sastavak. Znam da će moja nastavnica
opet zadati temu «Dani kruha». Nemam ideje više o čemu pisati. Možda
mi se sestra smiluje sa nekim svojim sastavkom. Ah, ne onda se sjetim da
nastavnica već prepozna njezine sastavke jer je i njoj predavala. Znam, pomoći će mi mama. Ali ne, ni ona ne može, svaki dan radi i nema vremena
za moje obaveze.
O Bože, shvatih da smo svi zauzeti svojim obavezama i problemima.
Svatko od nas «trči» za svojom korom kruha. Misli mi odlutaše dublje i
shvatih da u ovom današnjem surovom svijetu ja moram napisati taj sastav
jer je on na neki način moj kruh. U doba razvijene tehnike i tehnologije
kojoj je težilo cijelo čovječanstvo, te u čovjekovoj pohlepnosti i težnji ka
višem zaboravili smo na male vrijednosti. U svojoj oholosti zaboravljali
smo na nemoćne, stare i gladne. Koliko ljudi i djece na svijetu je gladno? A
naši koševi često su obilovali okrajkom kruha koji je bio suh te ga naši siti
želuci nisu htjeli pojesti. Sada shvaćam riječi moje bake i upozorenja nastavnika da je grijeh bacati kruh u smeće.
Svakodnevno slušam na televiziji o štrajkovima, otkazima i ljudima koji nemaju za kruh i mlijeko. Molim se
Bogu da takva sudbina ne zadesi mene i moje bližnje. Ovih dana zahvaljujemo prirodi i dragom Bogu na plodovima rada ruku čovječjih. Nadam se da će svijest ljudi proraditi jer: «Jedemo da živimo, ali ne živimo da bismo
samo jeli.»
Marko Jarnević, 8. r., Tounj
Povratnica iz
tuđine
Evo mene zemljo mila
da ti predam tvoga sina.
Tri godine živjet bilo,
sad izgubih moje milo.
Mislili smo mi oboje
ovako je puno bolje.
Tuđu zemlju napustili,
domovini se vratili.
Dobru djecu othranili,
tuđini ih ostavili.
Sudba nas je gorka stigla
i na nas je ruku digla.
Sudbini se skrit ne može
pa hvala ti dragi Bože.
Tako čovjek plane kuje,
a Bog dragi određuje.
I bogati i bijednici,
svi smo isti sljedbenici.
D. F.
64
IZ NAŠIH KRAJEVA
Šenoa u Ogulinu
Želi li tkogod upoznati genij hrvatski, pravu, klasičnu dušu hrvatsku, neće je čistije i klasičnije nigdje naći no
kod ovog pisca, što je bogomdanim genijem svojim prvi iznio svijetu nauku naših okolica, našeg ladanja, naše
povijesti, naše zemlje i naroda, osjećajući pored prošlosti narodne potrebe naše suvremenosti.
Antun Gustav Matoš
U velikom književnom opusu Augusta Šenoe ističu se dva putopisa o ogulinskom kraju: Hrvatski Semmering (Listak)
– objavljivan u Obzoru, 1873. godine i
Preko Jasenka – putna uspomena – u Vijencu, 1880. godine.
Šenoa je putopis Hrvatski Semmering
napisao u povodu otvaranja karlovačkoriječke željezničke pruge u jesen 1873.
Putujući u pokusnom vlaku prvi je u
hrvatsku putopisnu literaturu unio jedan
novi estetski doživljaj, pogled na krajolik
promatran iz vizure vlaka. Putovanje vlakom pružilo je putopiscu izazov za novo optičko opažanje prostora koje prije nije bilo moguće ostvariti statičkim promatranjem krajolika. U posljednjoj četvrtini 19.
stoljeća nije bilo nedoumice da krajolik iz brzog vlaka
izgleda drukčije nego iz stare poštanske kočije.
U naslovu putopisa Šenoa je usporedio krajolik uz
željezničku prugu Karlovac-Rijeka s prijevojem Semmering na visini od 985 m između Donje Austrije i
Štajerske, gdje je izgrađena prva planinska željeznička
pruga u svijetu (1848.-1854.) s mnoštvom tunela i vijadukata.
Šenoa je nakon objašnjenja usporedbe napisao: «Ja
velim, dapače, više, riječka željeznica je krasnija.» Naš
krajolik je ipak ljepši, jer je raznolikiji:
«Od Kupe pak do senjske Rijeke i sinjega mora
razvija ti se, brate, cijeli niz raznolikih krasnih slikanu, ukratko, čitava panorama, da, kadšto preletiš preko nasipa, prijedorom ili prosjekom, i kanda si preletio
u drugi svijet; druga zemlja, druga šuma, druge kuće,
druge gore.»
Putopisac se pridržavao putopisne tradicije i stalno
se obraća svome nevidljivom suputniku i niže tehničke
pojedinosti o obilježjima trase. Bilježio je povijesne
crtice o gradovima kroz koje prolazi pruga - o Zvečaju, Tounju, Ogulinu u kojima
ističe svoje hrvatsko domoljublje.
«Visoko nad propasti na pećini sivoj,
oglodanoj, strmoj uspinje kule Tovunj
grad, mrk, crn, kamen na kamenu. Daleko, duboko nalijevo u zelenom dolu oprašta ti se oko od Senjske ceste, što no se
vije i vijuga gorjem kao bijela zmija te
presijeca bijelo, uredno mjesta Zdenac.
Divote! Klikće ti duša – jedan mig, jedan
tren, otvara se brijeg: nema grada, nema
divote.»
Od početka, od opisa Karlovca do Vrbovskog, niže
se «nova graničarska elegija» u kojoj je predstavljena
povijesna sudbina nekadašnje Vojne granice (Vojne
krajine) koja je u vrijeme nastanka putopisa bila razvojačena, ali još nije bila pripojena Banskoj Hrvatskoj. To
će se tek konačno ostvariti 1881. godine.
Šenoi kao pravom umjetniku i domoljubu ovo putovanje poslužilo je kao poticaj kako bi prikazao svoja
razmišljanja o tadašnjem položaju Hrvatske, o nacionalnom osvješćivanju, o narodnom i gospodarskom razvitku.
Željeznica Karlovac-Rijeka u prošlosti nije imala
samo prometno-gospodarsko značenje nego je prvenstveno trebala povezati Mađarsku s morem, s «mađarskom» Rijekom. Pruga je građena kao mađarska željeznica zanemarujući Hrvatsku. Šenoa u svom putopisu
opisuje ostatke povijesne i kulturne baštine. Vojna granica je razvojačena, a stare hrvatske utvrde su srušene
kako bi se od njihove građe sagradila satnijska spremišta za žito: «Propali su nam stari gradovi, a miševi
izjedoše kumpanijsko žito.»
65
IZ NAŠIH KRAJEVA
Opisi krajolika bliski su slikarskim prikazima
mjesta, pomalo statični, pružaju podatke o pojedinim
željezničkim postajama. Jedan od opsežnijih opisa posvećen je Ogulinu. Šenoa se za ovo putovanje posebno
pripremao, temeljito je istraživao podatke o pojedinim
mjestima na željezničkoj trasi. Spominjanje pojedinih
toponima upućuje na obaviještenost autora.
«Odavle do Ogulina letiš ravnom visočinom štono se prostire pod Klekom. To je i najduža ravnica na
cijeloj riječkoj željeznici. Kod Skradnika stoji zemlja
315 metara nad morem, kod Ogulina 324 metra, dakle
gotovo nikakva razlika. Teško mi je bilo skinuti cijelim
putem oko sa starca Kleka, samo mimogred zirnuo bih
čas nalijevo, čas nadesno…
Tu ti se sjaji srebroliki toranj sela Oštarije. Nekad je
tu sjedio u tvrđavici kastelan i vojvoda haramija. Vele
da je to lijepo mjesto bilo, al ga Turci g. 1521. razoriše
– a poslije ostade selo. Tu stoji, kao poljski miš sred
strnja, seoce Otok, a sred Otoka malešna crkvica pod
drevnim drvenim krovom. Ujedanput zazviždnu naš
vatreni konj ljuto i eto nas pred Ogulinom, a nad njim
tvrdo i kruto ročište svih vještica, vilenjaka i crnih đaka
- tj. onih iz narodnoga bajoslovlja…»
Zanimljivi su i posebno dojmljivi opisi Ogulina,
Kleka, Đulinog ponora i kaštela Frankopana.
«Laganih nogu pohitih u mjesto Ogulin, dobro znajući da će nam vatrenog konja brzo nahraniti, a opet
nijesam htio da taj gradić tek onako minem.
Ogulin mora da je ugodno mjestance kad je velika
sparina. Zimovati ne bih tude htio, van pod medvjeđom
kožom. Mjesto, stojeći u ravnici, pruža se znatno u duljinu. Naravski, ima tu zidanih javnih i privatnih kuća,
dvije crkve, istočna i zapadna, tragova obrta i korzo.
Ogulin pokazuje odmah na prvi mah razne dobe svoje
povijesti. Ponajprije stari kašteo.
Na stijeni sivoj, razdrtoj stoji stara siva gradina od
kamena, sa oblimi kulami, sve daskami pokrita. Još vidiš malene puškarnice iz kojih se vatra sipala na Turke,
još vidiš trijemove kud su obilazili junaci; sada za puškarnicami drijemaju šišmiši, po trijemovih skaču ogulinski vrapci. Stari Klek je vidio to junakovanje. Ej, da
se Kleku hoće govoriti! Stijena pod gradom usječena je
od naravi naširoko, te čini naravsku jamu pod tvrđavicom i krasan prizor.»
Šenoa je posebno istaknuo značenje hrvatskih velikaških porodica Frankopana i Zrinskih koji su se prvi
na ovim prostorima suprotstavili osmanlijskoj sili, uzalud tražeći pomoć od tadašnje Europe.
«Ne zna se pravo kada je Ogulin postao; prastare
ga listine spominju. Spadaše tada modruškoj županiji, a
dođe poslije pod vladanje knezova krčkih i modruških,
tj. Frankopana, od kojih polazi i stari kašteo. Idi, brate,
od Karlovca dalje, pa šta ne bijaše frankopansko i ili
zrinsko?
Teško ćeš izbrojiti šta je njihovo bilo, a teško naći
što nije bilo. Vuk Frankopan učini Ogulince slobodnima ljudmi i podijeli im povlastice; mjesto učini tvrđa-
66
vom. A oslobodi ih od kmetstva, da se kao slobodnjaci
hrabrije biju za svoje svetinje.»
Zanimljivi su njegovi osjećajni doživljaji Kleka,
posebno personifikacija u kojoj je Kleku dao obilježja
živog bića: «Meni se čini kao da sjedi vrh pećine mrk
ponosit gorostas, star okorjel aristokrat ćelave glave,
pune brade, gledajući ravnodušno što pod njim rade i
grade ti smrtni čovuljići i ljudići, ti plebejski crvići.»
Klek za putopisca predstavlja simbol božanske prirode
u usporedbi sa ljudskom prolaznošću.
Šenoa je posebnu pozornost posvetio legendama
o Kleku: «Narod pripovijeda o Kleku kojekakvih strahota. Ondje da je vrzino kolo, tj. ročište svih vještica,
vilenjaka, coprnjaka i zloduha naše zemlje, onamo da
lete zrakom, pa vijećaju kakovo će zlo činiti narodu.»
Šenoa ne može vjerovati «da narod pravo govori»,
ali je i dalje zadivljen čudesnim oblicima Kleka te tijekom cijelog puta promatra njegove neobične obrise.
«Najznamenitije izim Kleka, što ima u Ogulinu,
svakako je klanac ili ponor Đula. Nekoliko koračaja od
staroga kaštela otvara pećina crno svoje zjalo. Okomice
strši krut klis, okrhan, rastrgan, uza nj penje se zeleno
grmlje, nad njim vije se vito zeleno drveće, a dno pećini
je crno, strahovito, nedozirno. U to se crno zjalo baca,
pjeneći se i vitlajući dugačko vlasoliko vodno bilje, rijeka Dobra, te pada u gorsku utrobu, dok blizu Gerova
Sela (kod sela Gojaka, op. aut.) čak za gorom ugleda
opet božje sunce.»
Šenoa u opisu putovanja koristi niz metafora:
«Kada brzo letiš… virući u to vitko, drveno stupovlje,
čini se da kraj tebe juri cijela vojska… Željeznica postaje gvozdena zmija koja vijuga strelimice duž rijeke
Dobre.» Metaforika se zasniva na slikovnoj srodnosti
željeznički vlak – zmija.
Tunel postaje «orijaška neman tamne grive» koja je
«rastvorila svoje crne ralje, gotova progutati crnu zmiju, otvara se tunel, a zmija svija se, leti, sikće i sipa od
ljutosti žarke varnice.»
Karlovačko-riječka željeznička pruga zbog političkih prilika toga vremena otvorena je bez neke posebne
svečanosti. Osim službenih obavijesti u Zagrebu na hrvatskom i mađarskom jeziku i objave Gradskog magistrata u Rijeci na talijanskom jeziku sve je «onako suho
i gluho prošlo.» (Šenoa)
IZ NAŠIH KRAJEVA
Željeznički vlak je prvi put stigao na ogulinsku stanicu 23. listopada
1873. godine.
Drugi putopis
Preko Jasenka ima skoro novelističku strukturu. Šenoa ga je objavio
1880., šest godina nakon što je putovao kroz Jasenak krajem listopada
1874. Na poziv svoga prijatelja Bude
Budisavljevića stigao je vlakom u
Ogulin te je prisustvovao otvaranju
ceste Ogulin - Novi Vinodolski. Iz Novoga je krenuo u Kraljevicu i Bakar,
a iz Kraljevice parobrodom «Hrvat»
u Senj «gnijezdo starih uskoka» (Šenoa), gdje je kanio prikupiti građu o
uskocima za djelo Čuvaj se senjske
ruke. Pojedinosti o ovom putovanju
doznajemo iz njegova pisma supruzi
Slavici, poslanog iz Kraljevice 2. studenoga 1874.
«Prošle srijede u tri sata po podne
stigao sam u Ogulin za dosta mutna
vremena. Potražio sam svoga prijatelja Budisavljevića, velikog bilježnika
ogulinskog okružja, koji je sve skakao
od radosti opazivši me… Budisavljević mi odmah reče da ne smijem ići
željeznicom na Rijeku, nego da on ide
po nalogu Mollinarija na kolih otvoriti
novu cestu od Ogulina do Novoga u
Primorju.»
Šenoa se zaustavio u Ogulinu, da
razgleda «to umirovljeno štopsko mjesto i u njem frankopanski kastel od koga učiniše kaznionicu.» To je vrijeme kada je postupno nestajao stari graničarski Ogulin, gdje su se dugo osjećali tragovi dugotrajne tuđinske
vojne uprave. Bio je ugodno oduševljen srdačnim su-
sretima s ljudima ovoga kraja i začaran
romantičnom ljepotom krajolika.
Na početku putopisa spominje slikare romantičare «koji napamet» slikaju krajolik i iznosi svoju želju da u pripovijedanju koristi realističku metodu.
Šenoa u prvom putopisu ne spominje prozor vlaka kroz koji putnik
promatra krajolik. U drugom putopisu
kada je već upoznao kraj kroz koji putuje kaže: «Sve je dosadna ravan, gdje
se mijenjaju polja i šume, sve je to
dlan, na kojem oko ne spazi zanimljive
točke.»
Sada prvi put govori o putniku
«koji gleda našarane pokrajine kroz
staklo panorame, samo što željeznička panorama izmiče brzo ispred očiju,
zato su željeznički putopisi manje zanimljivi, jer se slike mijenjaju munjimice, a oko ih ne može pravo ni prihvatiti.»
Putna uspomena Kroz Jasenak
isprepletena je opisima Jasenka i goranskih šuma, kojima su prolazili
putujući upravo dovršenom cestom
Ogulin-Jasenak-Novi Vinodolski. Ta
je prometnica kasnije nazvana Rudolfinskom cestom.
«Činilo mi se kao da smo Argoplovci na suhom, da jurimo u neznani
kraj, jer kad prođosmo kraj Turković
Sela, kad minusmo crnosivu glavicu
starca Kleka, komu se dva i tri puta poklonih, puče
pred nama gorska krajina, romantična bez para. Divnih
li tajanstvenih slika, djevičanskog li zakutka hrvatskog,
gdje se diže Jelenji vrh, gdje se bijeli Bjelolasica.»
Ivan Tironi, prof.
LITERATURA:
TIRONI (Ivan),1989. Ogulin i Klek u putopisima Augusta Šenoe, Naše planine,
Zagreb, god. 41 (81), 7. – 8., str. 182. -183.
ŠENOA (August), 1873. Hrvatski Semmering, («Listak»)(Nesvršeno.-Anonimno.), Obzor, Zagreb, br. 269.-278., (20. XI. - 1. XII); br. 282.,( 5. XII.)
ŠENOA (August), 1880. Preko Jasenka. Putopisna uspomena, Vienac, Zagreb,
br. 51.-52., (18.-25. XII.)
ŠENOA ( Milan), 1932. August Šenoa kao putnik i putopisac, Hrvatski planinar,
Zagreb, XXVIII., (broj IV.), str. 99.-103.
ŠENOA (Milan). 1933. Moj otac (Zabilješke o A. Šenoi), Matica hrvatska, Zagreb,
1933.
ŠENOA (Milan),1932. August Šenoa kao putnik i putopisac, Novosti, Zagreb,
XXVI., br. 100., str. 7.
BREŠIĆ (Vinko), 1996. Hrvatski putopisi, Divič, Zagreb, str. 71.
FLAKER (Aleksandar), 1999. Književne vedute, Matica hrvatska, Zagreb.
FLAKER (Aleksandar), 2000. Romantična elegija kroz Gorski kotar (Podlistak),
Vjesnik, Zagreb, utorak, 18. srpnja, str. 16.
TIRONI (Ivan), 2007. Mollinarijev most u Ogulinu, ZOV, god. XIV., br. 1 (36), str.
56.-58.
SCHIVELBUSCH (Wolfgang), 2010. Povijest putovanja željeznicom, Naklada Ljevak, Zagreb, str. 64. -81.
------------
JEŽIĆ (Slavko), 1955. Hrvatski putopisci, Zora, Zagreb, str. 7, 11, 12, 158. –
178., 674. - 675.
Dostupna slikovna građa:
JEŽIĆ (Slavko), 1964. August Šenoa – sabrana djela, knj. XI., str. 7. – 33., 33.41; knj. XII., Znanje, Zagreb, str. 189, 369, 387;
LOWY, J. Vijadukt Globornica, godina.
LOWY, J. Panorama Ogulina, 1872.
CIVIDINI (Ante ), 1966. A. Šenoa u Ogulinu. Putopisna uspomena (Odlomci),
Bakarska zvona, Bakar, br. 2., god. IV., ožujak-travanj, str. 2. i 4.
Ogulin, Frankopanski kaštel, razglednica.
JELČIĆ (Dubravko), Zagreb, Globus, 1984. August Šenoa (Biografija),
Ogulin, Mjernička izmjera s ucrtanom trasa željezničke pruge Karlovac-Rijeka.
PAVLETIĆ (Vlatko), 1966. Šenoin rad na historijskim romanima, Kako su stvarali
književnici, Školska knjiga, Zagreb, str. 66.
Ogulin, Projekt željezničke stanice u Ogulinu.
CRNIĆ (Alojz), 1981. Gorski kotar u književnosti, Gorski kotar, Fond knjige «Gorski kotar», Delnice, str. 910. – 911.
Ogulin, razglednica s prikazom pruge kod Sv. Petra (2 primjerka).
Ogulin, Mollinarijev most, razglednica.
Ogulin, razglednice s prikazom željezničke stanice u Ogulinu.
67
OBITELJSKA STRANICA
Roditeljsko pismo
Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.
Dragi sine/kćeri
Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi
strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati,
koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj
me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu
priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi
ti ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu. Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa
životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora,
daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom,
nemoj se uznemirivati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati. Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a
kada ne.
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi,
kada si pravio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me
razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam
te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored
mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju
sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine/kćeri,
Tvoj tata/tvoja mama !!!!
Nadam se da će ljudi razumjeti svoje roditelje nakon ovog pisma i roditelje nekog drugog. Život je put kojim
treba trčati sa prijateljem koji će nam osjećajem, daljinom i sjećanjem dokazati da vrijedimo onoliko koliko znamo VOLJETI.
Čovjek sretne puno ljudi u svom životu. Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u njegovom srcu. Ljutnja je
tanko povezana s opasnošću.
Ako te je neko jednom iznevjerio, njegova je krivica. Ako te neko više puta iznevjeri, tvoja je krivica. Bistri
ljudi diskutiraju o idejama - prosječni ljudi o onome što se svakodnevno događa. Neobrazovani ljudi o drugim
osobama.
Tko izgubi novac, izgubi puno. Tko izgubi prijatelja, izgubi puno više. Onaj tko izgubi vjeru i nadu, izgubi
sve.
Uči se na greškama drugih ljudi. Jer, ti ne živiš dosta dugo da bi ih sve stigao napraviti. Ako dovedeš još jednog, troje nas je. Mi smo jedna grupa. Mi stvaramo jedan prijateljski krug. Ne postoje ni početak niti kraj. Jučer
je prošlost. Sutrašnjica je tajna. Sadašnjost je poklon.
Nepoznati autor
68
OBITELJSKA STRANICA
Znaci vremena – da se čovjek dobro zamisli!
Izvadak iz pisma prijateljice u SAD-u:
«Ono što sam još htjela napisati je da je u Americi trenutno vrlo aktualan bračni par koji čeka bebu, ali nisu
sigurni žele li da se dijete rodi i otvorili su web-stranicu na kojoj se može glasati za rođenje ili pobačaj. U cijelu
stvar su se uključili i američki pro-liferi i razvila se velika rasprava. Čini se da se sve zapravo pretvara u referendum za ili protiv pobačaja. Na početku je bilo više od polovice glasova za pobačaj, ali situacija se okrenula i sada
je preko 80% za rođenje. Naravno, cijela ideja o glasovanju je vrlo apsurdna, ali ja sam glasala jer oni, taj bračni
par, je vrlo odlučan u namjeri da postupi prema rezultatima glasanja. Inače, može im se slati i komentare, oni čitaju sve što im stiže. Stiže im jako puno osuda, ali oni naravno cijene konstruktivne komentare. Pa se možete i u taj
dio uključiti. Zasad je glasalo preko 130.000 ljudi, dakle nije mala stvar. Rok za glasanje je 9. prosinca jer dotad
mogu legalno napraviti pobačaj. Nekoliko parova im je ponudilo posvajanje.»
http://www.birthornot.com
XII. Međunarona konferencija «Biraj život»
Od 26.-27. ožujka 2010. godine, u Slovačkoj, u Rajeckim Teplicama održana je XII. Međunarodna konferencija pod nazivom «Viber si život» (Biraj
život). Tema ove konferencije bila je «Žena i njen slobodan izbor». Od predavača svakako je potrebno istaknuti A. Zaborsu, članicu Europskog parlamenta, a na konferenciji su sudjelovali predstavnici Slovačke, Češke, Hrvatske,
Norveške, Belgije i dr. Konferenciju je organizirao savez od 35 udruga koje se
na području Slovačke bore za život «Forum života» i udruga «Ano pre život».
Hrvatsku su predstavljali dr. Petar Krešimir Hodžić (HBK), Mirjana Granić («Savez života»), Stipe Granić (udruga «Gabrijel») i Ana Šarić (udruga
mladih «Život biraj»).
Program konferencije bio je vrlo zanimljiv. Predavači su odabranu temu
zahvatili vrlo široko. Najveći naglasak stavljen je na ulogu žene u današnjem
društvu i na njenim pravima, na njenoj ženstvenosti i majčinstvu koje je zbog
nerazumijevanja društva sve više ugroženo. Jednaka pažnja pridana je i ulozi
žene u politici, u poslovnom svijetu i u Crkvi.
Istaknuto je kako žena nije u politici da bi branila prava žena (tj. same sebe) već da bi politici dala potpuno
novo lice i ravnotežu. Greška je što mnogi feministički pokreti danas žele dokazati da žene mogu bez muškaraca.
Muškarci ženama nisu protivnici već partneri. U današnjem društvu svjedoci smo mnogih negativnih posljedica
feminističkih pokreta. Oni su ženi uz pravo glasa, ravnopravnost i mogućnost obrazovanja (kao pozitivne posljedice) donijeli i težnju da se ženska priroda u potpunosti izjednači s muškom što nikako nije moguće. Različitosti
muške i ženske prirode treba poštovati. Te različitosti služe da bi se muškarci i žene nadopunjavali u partnerskom
i društvenom životu. One niti jednog od partnera ne čine manje vrijednim već naprotiv – još više učvršćuju njihov
odnos.
Simbolički gledano, predavač M. Kuffa rekao je kako
je muškarac glava, a žena srce obitelji, a znamo da niti srce
može bez glave niti glava bez srca. Žene bi na svoju ulogu
trebale biti ponosne, a da bi to bile one prvo moraju postati svjesne same sebe, svoje ženstvenosti, majčinstva i svih
drugih sposobnosti koje kao potpuno ravnopravne osobe
imaju. U pokušaju da objasni povezenost između muškarca
i žene M. Kuffa je slikovito objasnio kako je žensko srce
poput napunjene čaše koja se daje muškarcu. On uzima
čašu i pije ono što mu žena da, a o ženi ovisi čime će napuniti čašu – ljubavlju ili gorčinom. Žena kao srce obitelji
ima jako bitnu ulogu, snažan je pokretač i o njoj ovisi toliko
toga. Ovom ulogom žene se prvenstveno trebaju ponositi,
69
OBITELJSKA STRANICA
ali zbog odgovornosti i teškoća potrebna im je pomoć partnera te potpora i razumijevanje društva koju niti u prošlosti, a nažalost niti u sadašnjosti ne nalaze.
S ciljem da ohrabri i osvijesti ženu o njenoj vrijednosti papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. uputili su
mnoge pisane dokumente ženama (Mulieris dignitatem, Pismo ženama...). Sam papa Ivan Pavao II. javno se
ispričao svim ženama zbog mnogih nepravdi nanesenih kroz povijest ženama i od strane same Katoličke Crkve.
Kao opreku pokretu feminizma papa najavljuje «novi feminizam» koji se vraća na izvore i daje ženi dostojanstvo.
Puno se pričalo i o teškom položaju žene majke koja teško usklađuje svoju karijeru s vođenjem domaćinstva
i odgojem djece. Situacija je takva zbog nedostatka potpore društva i samih poslodavaca. Čini se da se društvu ne
isplati financijski pomagati ženu koja ostaje doma sa svojom djecom jer ona kao takva ne sudjeluje u proizvodnji
i stvara minus u državnom budžetu. Tu je i problem gubitka radnog mjesta uslijed trudnoće, vrlo kratki porodiljnji
dopusti (npr. u Španjolskoj tek 3-4 mj.) što stavlja ženu u vrlo težak položaj – dovodi do rastresenosti, nezadovoljstva, depresije, anoreksije i sve češćeg straha i odbacivanja majčinstva poslije čega je sama prepuštena borbi
sa posljedicama pobačaja. Nakon iznošenja svih ovih činjenica možemo se zapitati ima li žena danas stvarno
slobodu izbora?!
Zbog pritiska, nerazumijevanja i iskrivljenih vrijednosti društva kojim je okružena žena teško donosi pravu
odluku i izbor koji se nudi je jako malen. Upravo zbog
toga žene su pozvane da se ohrabre i postanu svjesne
svoje snage te da usprkos teškoćama i pritisku s radošću prihvate život kao dar! U ovom vremenu kada zbog
pada nataliteta Europa izumire društvo je pozvano da
ponovno otkrije vrijednosti majčinstva te da na sve načine olakša ženi njenu ulogu. Međutim zanimljivo je to
što je natalitet u padu i u bogatim zemljama Europe koje
financijski brinu o obiteljima s više djece. Tu nailazimo na problem vlastite sebičnosti, na straha od žrtve,
nedostatak ljubavi i zatvorenost za dar života. Čini se
da društvo što je bogatije postaje sve nesposobnije za
ljubav i život.
Tijekom konferencije izlagači su nas upoznali s političkom borbom za ljudska prava koja se svakodnevno vodi u svijetu. Jedna od svjetskih konferencija o pravima
žena bila je ona održana u Pekingu. Veliki naglasak stavljen je na pojašnjavanju snage ljudskih prava i svega
onoga što se pod ljudska prava pokušava staviti. Ljudska prava su ona prava s kojima se čovjek rodi, a ne ona
prava koja mu država da za pravo – jer ona su u čovjeku i postoje od kako je čovjeka. Jedno od glavnih prava je
pravo na život koje je toliko jasno, a oko kojeg se vode najveće dileme i rasprave. Vrlo su diskutabilna i mnoga
druga ljudska prava kao npr. tko ima pravo na stvaranje obitelji, na brak, na djecu... mogu li svi imati pravo na
djecu? Tko je roditelj – biološki roditelj ili onaj tko je dijete odgojio? Ima li dijete začeto umjetnom oplodnjom
pravo znati tko mu je biološki roditelj u slučaju kada ga ne odgajaju njegovi biološki roditelji? Pisanje ljudskih
prava počelo je 1948. i od tada traje borba za pravo života! Novinarka Margaret Peter izjavila je kako je ta borba
konstantna: prije je bila otvorenog tipa izražena kroz komunističke ideje, a danas u vrijeme tzv. demokracije ta
borba je tiha i diskretna, ali jednako razorna. Javlja se nova etika i kontrarevolucija.
Nije zanemarena niti uloga žene u Crkvi, a kao primjer tome bili smo upoznati s životom Mary Ward, časne
sestre koja je živjela u Engleskoj u 16. st. te se zalagala za otvaranje škola za djevojke te općenito za edukaciju
žena. Međutim treba naglasiti da se ona nije zalagala za edukaciju koja bi bila sama sebi svrhom već za edukaciju
koja bi pomogla ženama da postanu još savršenije u svojoj duhovnosti i ulozi u društvu. Neke feministkinje iskorištavaju životopis M. Ward nazivajući je prvom feministkinjom što ona nikako nije bila jer se ona nije borila za
prava žena već za volju Božju u životu žene.
Svakako je potrebno istaknuti da su mnoge predavačice na ovoj konferenciji bile uspješne poslovne žene koje
su ujedno i majke četvero ili petero djece. One su pričale o onom što su same ostvarile – o vrijednosti žene kao
cjelokupne osobe, žene supruge i majke, žene vjernice i uspješne karijeristice. Dokazale su da su svi ideali ostvarivi i da je biti žena prekrasna misija i Božje poslanje kojeg i žene i muškarci trebaju postati svjesni.
XII. Međunarodna konferencija stavlja pred nas razne zadatke. Za početak treba zaviriti u sebe i pitati se jesam
li se prihvatila/o, a onda se osvrnut oko sebe i pomoći ženi da u svoj svojoj slobodi radosno izabere život!
dr. Petar Krešimir Hodžić
70
OBITELJSKA STRANICA
Dojmovi sa hodočašća
Ići na neko hodočašće znači napraviti mali predah u sebi, osvijestiti si poziciju života u kojoj se trenutno nalaziš - u sebi se sabrati.
Djecu smo ostavili na sigurnom, u ugodnoj atmosferi
jednog obiteljskog doma. Naša je susjeda sve svoje planove
za taj dan preusmjerila čuvanju naše djece, tako da smo se s
dubokim osjećajem zahvale mogli zaista prepusti sebi i cilju našeg putovanja – obiteljsko hodočašće Gospi Trsatskoj.
Sjeli smo u autobus i krenuli.
Misao mi je najprije presrela tuga. Pomislila sam na svu
onu djecu kojoj nitko ne govori o Bogu, koju nema tko povezati sa izvorom njihovog postojanja. Svako dijete duboko
u sebi zna da Bog postoji, ali svi mi tražimo potvrdu onoga
što je u nama u onima koje smatramo mudrijima od sebe.
Potrebno je to čuti, potrebno je da ta jeka misli nađe svoju
potvrdu u riječima onih koji okružuju tu djecu kako bi dijete
svoj život moglo graditi na izvorima tih spoznaja. Postojanje Boga ne samo da našem životu daje smisao nego jača i naše pouzdanje u sebe same. Mi se jednostavno učimo
oslanjati na Onoga kojeg zovemo svojim Ocem i za kojeg znamo da najbolje zna što nam je i u kojem času života
potrebno, pa se tako naše samopouzdanje temelji na pouzdanju u Boga. U trenu mi je ova naša mala vjerska zajednica na putu za Trsat zamirisala na Kraljevstvo nebesko.
Svakom vremenu i svakoj sredini Bog daje ljude u kojima čovjek kao da može oćutjeti obrise tog istog Kraljevstva. Gledajući u takve ljude čini mi se kao da gledam stablo. Na prvi se pogled čini nepomičnim; cijeli svoj
život stoji na jednom mjestu, ali priroda nas jasno uči da u njemu sve buja od života. Sokovi života danomice struje kroz njega, a lišćem njegove krošnje upravljaju vjetrovi raznih spoznaja. U njima se osjeća život, život koji se
ničemu i nikome od ljudi ne pokorava, koji se slobodno sam u sebi kreće nastojeći živjeti tako da uvijek i u svemu
što rade čuju glas svoga Kralja. Ugodno je biti u društvu takvih ljudi, toplo je sjediti uz njih i slušati ih. Njihove
riječi šume dugo u nama i zovu nas da se odvažimo činiti ono na što nas Bog poziva.
Dolaskom na autocestu naš nam se župnik toplo obratio, a onda smo svoje misli svi ujedinili u molitvi krunice razmatrajući tako život naše nebeske Majke kroz slavna otajstva, dopuštajući da nas pri tom dodirne toplina
jesenskih boja i prostranstvo zavičaja kroz kojeg smo prolazili, otklanjajući nam tako sa srca svu uskoću pogleda
koje nam inače oduzimaju naše svakodnevne obaveze. Nakon molitve dobili smo kratku poduku o samom svetištu
Majke Božje Trsatske i za kratko smo već bili tamo. Zubato primorsko sunce, ali ipak sunce i predah uz kavu.
Predavanje biskupa Valtera Župana bio je pun pogodak - kratko, slikovito, sadržajno i jasno. Ideja župnih
obiteljskih kateheza odgovor je na molitve onih koji žele Riječ koja živi u njima podijeliti sa onima koji tu istu
Riječ žele živjeti i svjedočiti drugima. Prilika je to da naše zajedništvo konačno počne živjeti kroz međusobno obraćanje i komunikaciju. Na taj će se
način izbjeći taj poguban osjećaj da smo
sami na svijetu, da svijet ide naopačke
i da ga mi pojedinci u tome ne možemo
zaustaviti. Možda ni ne možemo, ali ipak
živeći zajedno, sastajući se i govoreći o
onome čemu nas je Isus želio poučiti, dobit ćemo taj čvršći osjećaj zajedništva, bit
ćemo učvršćeni u onome što budemo čuli,
tako da ćemo jedni drugima samim svojim
stavom biti podrška. Duboko se nadam da
će taj projekt uspjeti.
Poslije toga ručak i malo duži predah.
U 14 sati križni put. Križni je put nastojao
obuhvatiti sve postaje obiteljskog života
na kojima bi današnji čovjek mogao posrnuti, bio on u liku oca, majke ili djeteta. I dok je oči naših čitača grijala toplina
71
OBITELJSKA STRANICA
podnevnog sunca, sa usana su im šumile rijeke božanskih milosti čiji se izvor skrivao u presvetim ranama našeg
Spasitelja. U svakoj postaji našega života Krist je s nama i čeka da se poput Veronike zagledamo u njegovo sveto
izmučeno lice. On je pristao na svoj križ samo zato da nas uvjeri do koje nas je mjere spreman ljubiti. Ima li naše
srce prostora za takvu ljubav? Neće li i kroz naše srce proći mač boli kad spoznamo da ga svojim načinom života i
sami pribijamo na križ, živeći kao pogani, ne priznajući njegove zakone. Šumilo je more raznih misli, ipak u srcu
se učvrstila samo jedna: Samo čisto srce može ljubiti, samo čisto srce zna ljubiti. Spuštanje s brda i odlazak na
misu – vrhunac današnjeg dana. Sjedinjenje s tijelom Kristovim – mir srca. Blagoslov našeg biskupa, biskupa koji
živi i prati život ove naše male zajednice zajedno sa svojom braćom svećenicima. Opet podrška. Potpuno ispunjen
dan. Odlazak u 17 sati. Gospu smo trsatsku pozdravili pjesmom.
Renata Špehar-Vojvodić
Moja Prva pričest
Ovih dana, mi roditelji djece drugih razreda
dobili smo poziv da već sada započinju pripreme
za sakrament Prve pričesti naše djece, iako će se
pričestiti tek u trećem razredu. Dok su to neki roditelji prihvatili pomalo gunđajući na još dodatnu
obavezu u vremenima kada smo svi premoreni od
jurnjave za poslovima i užurbane svakodnevice,
mene je taj poziv vratio gotovo 20 godina unatrag, u moje djetinjstvo.
Prisjetila sam se priprema svoje majke i svojih vjeronauka, koji su bili izvan škole, nedjeljom
nakon svete mise. Kao djevojčica osjećala sam
veliko uzbuđenje zbog Prve pričesti, ali najviše
mi se u sjećanje urezala napetost prije moje prve
ispovijedi u životu. Kada danas o tome razmišljam, kao djevojčica skromnog djetinjstva, odgajana u vjeri i velikog poštovanja prema svojim roditeljima, nisam
imala razloga za strah.
Još me je jedna «briga» mučila: kako ću u prekrasnoj bijeloj haljinici, pred prepunom crkvom recitirati pjesmu, koju mi je u zadatak dao naučiti, velečasni Đuro Puškarić, naš župnik i vjeroučitelj. Sjećam je se kao da je
bilo jučer:
Majci hvala
Tolika djeca u našemu gradu
O ljubavi Božjoj, ništa ne znadu
Majka im krati o njihovoj sreći,
Jer veli: Onda kad budu veći!
Međutim, ja sam bolje vam sreće
I moja majka kajat se neće,
Jer slasti Nebeske kušat mi dala
Zbog toga majčice od srca ti hvala!!!!
Nakon recitacije, buket bijelih vrtnih ruža, odnijela sam do kipa Majke Božje u našoj crkvi, jer osim što sam
u mislim imala svoju majku, pjesma je bila namijenjena našoj zajedničkoj Nebeskoj Majci.
Predivna sličica iz djetinjstva, koju često prepričavam svojim djevojčicama, a moja majka, dobra starica, sada
se zajedno s nama raduje dolasku svečanog trenutka Prve pričesti u našoj obitelji!
Željka Hasan
72
MOZAIK
Srca gore, evo zore!
Hej ti, probudi se. Hajde, nije teško koliko se teškim čini. Znam da je rano, ali
potrudi se. Učini to za Njega, zamisli Njegovu sreću kada te vidi ujutro kako ga slaviš,
kako mu dopuštaš da uđe u svaki djelić tvoje duše. Kako je divno učiniti nešto za Isusa i pripremiti se za Njegov rođendan. Upalivši prvu svijeću na adventskom vijencu
palimo i svjetlost u svome srcu…
Ali neka ne stane samo na tome. Probudi se ujutro, pođi ga slavit i pripremi se za
Njegov dolazak jer on tebe željno iščekuje, pa i ti pokaži njemu da željno iščekuješ
njegov dolazak i da želiš s njime proslavit Njegovo rođenje i u ponoć mu čestitat
rođendan.
Očistimo put da Isus može ući u naše živote i ne dopustimo da se taj put zakrči.
Dunja Poljak
Smisao darivanja
Božićno se slavlje sastoji u sasvim jednostavnoj činjenici da Bog «dolazi
čovjeku», da se probija s mukom kroz prašumu reklama i ponuda koje čovjeka
okružuju i da s njime prebiva u onim najobičnijim trenucima života
Već s početkom Adventa na ulicama i trgovima velikih gradova osjeća se
«božićna atmosfera». Male sredine i mali gradovi zaostaju za njima u glamuru
i zasljepljujućim svjetlima reklama i izloga, ali i oni se agresivnom medijskom
mašinerijom vrlo brzo uklope u nemilosrdnu ponudu božićnoga «folklora» koji
se vještim potezima marketinških bosova vrlo lako približava običnome čovjeku i njegovoj potrebi da bude in te da i sam sudjeluje u prodaji i kupovanju
Božića.
Taj obični, prosječni čovjek iz naših gradića i mjesta naviknut na svetkovanje Božića u relativno skromnim uvjetima, okružen tradicionalnim običajima i
ritualima vezanim uz posjetu crkvi ili skupljanje obitelji i prijatelja, doživljava
danas sveobuhvatnu inflaciju božićnoga ugođaja. Ne samo da je s televizije
bombardiran svakodnevnim ponudama božićnoga piva, božićnih mobilnih telefona, božićnih pasti za zube, farbi za kosu, raznovrsnim pojavama Djeda Mraza, Djeda Božićnjaka ili sv. Nikole,
nego sve više i više postaje robom jedne «ideologije darivanja u svrhu profita» koja je proizvedena na Zapadu,
odnosno u Sjedinjenim Američkim Državama.
Potreba ili čak nužnost da se drage osobe moraju nečim darivati nema nikakve veze s izvornim biblijskim
podatkom o siromaštvu «djeteta Isusa» ili s «darivanjem triju Kraljeva», nego je posljedica trijumfa potrošnje i
prodaje nad ljudskim iskustvom vjere i nad ljudskim shvaćanjem onoga što mi u svojoj vjerskoj praksi nazivamo
Božjim utjelovljenjem ili Božjim učovječenjem.
Ozbiljni sociolozi i teolozi upozoravaju da je upravo
božićna «potrošačka manija» svjedok kako se religiozni nemir i ona neugasiva ljudska čežnja za višim i nedostižnim,
koja, kako je to davno napisao sv. Augustin, jedino u Bogu
nalazi svoj smiraj, danas pokušava ugasiti u velikim trgovačkim centrima koji se, kako piše P. Bruckner, sve više i
više i arhitektonski pretvaraju u «moderne katedrale».
Rasprodaja ljudskoga religioznoga žara u kupovanju i
trgovanju svoj cilj dostiže u stvaranju «tržišne religije» koja
u ovo predbožićno vrijeme slavi svoje najveće svetkovine,
najveću posjećenost svojih «katedrala» i, naravno, ostvaruje svoju najveću «religioznu» korist, a to je profit i zarada,
koji nekad postanu i ciljevi ovih naših «pravih» i navodno
drukčijih crkvenih institucija, a posebno novo-komponova73
MOZAIK
nih duhovnih «gurua» koji su shvatili kakav se financijski potencijal krije u čovjekovoj žudnji za Tajnom.
Kako i na koji način smo dospjeli u ovu situaciju da prodajemo i kupujemo bitne
i neodrecive sadržaje svoje vjere i svoje kršćanske tradicije? Odgovor na ovo pitanje
prvotno ovisi iz koje perspektive gledamo na cijelu problematiku. Ako na ovo tržišno
iskorištavanje Božića bacimo pogled iz perspektive razvijenoga zapadnoga svijeta,
onda razlog ovoga «trgovanja» možemo pronaći u izrazito visokom standardu života
tamošnjih ljudi i njihovoj velikoj kupovnoj moći s jedne strane, a s druge u posvemašnjemu nestajanju bilo kakve potrebe za kršćanskim sadržajima života. Kršćanstvo i
njegove bitne poruke shvaćaju se na Zapadu kao jedna od ponuda na tržištu suvremenih duhovnosti ili kao jednostavni i neobvezatni recepti za život.
S druge strane, ako na «kupovanje» Božića pogledamo iz naše, perspektive, bitno drukčije nego što je ona
razvijenoga Zapada, onda i razlozi postaju drukčije naravi. Iz jedne frustrirane društveno-ekonomske situacije kakvu živimo u ovoj zemlji, iz nesređenoga političkoga i vrijednosnoga okvira, iz nedostatka institucija koje mogu
pomoći boljitku i boljemu životu, naši ljudi počinju malo po malo živjeti izvan vlastite realnosti.
Modernoj potrošačkoj kulturi, bila ona stvarna kakva je na Zapadu ili imaginarna kakva je kod nas, savršeno
dobro odgovaraju predodžbe o Bogu ili Isusu iz Nazareta kakve naši «religiozni profesionalci» zdušno propagiraju. Odgovara im slika Boga kao Svevladara, gospodara nad ljudskom poviješću i životom, zatvorenoga u dogme
i nepogrešive vjerske istine, dok je povijest, to je svima potpuno jasno, bila uvijek u čvrstim ljudskim rukama i u
vlasti velikoga gospodara, čovjeka. Odgovara im i idealna slika «nazaretske obitelji» kao neka etiketa na proizvodima u supermarketima, jer gaji iluziju da postoji nešto kao potpuno sretna obitelj, dok se institucija te iste obitelji
upravo, potezima te iste potrošačko-proizvodne kulture, sustavno urušava. A posebno toj «razaračkoj» kulturi
odgovara slika o malome «Isusu u jaslicama i na slamici», o kojemu ćemo čuti toliko milih i nježnih riječi tijekom
božićnih blagdana. Taj i takav Isus ništa ne traži od čovjeka, čak štoviše zahtijeva se da se s njime u vlastitome
pobožnome srcu postane solidaran, bez pogleda na svijet, na njegove patnje, probleme i nesreće. Mali «božićni
Isus» na taj način postaje najveće oružje za razaranje one bitne poruke koju Božić, ispravno shvaćen i prihvaćen,
donosi čovjeku i njegovu životu.
A ta poruka, kad ju se iskoprca iz ove «tržišne religije» i njezinih propagatora, u sebi još čuva onu veliku svježinu i životnu
važnost. Vjerničko i kršćansko slavlje Božića stoga ne bi smjelo
biti obuhvaćeno ovom trgovinom Božićem. Ne bi smjelo nasjesti
niti na ove krive slike o Bogu. To se slavlje sastoji u sasvim jednostavnoj činjenici da Bog »dolazi čovjeku», da se probija s mukom
kroz prašumu reklama i ponuda što toga čovjeka okružuju i s njime
prebiva u onim najobičnijim trenucima života. Čak i u onim što
nama ne izgledaju sveti ili liturgijski, nego su uprljani našim ljudskim manama i pogreškama, našim strahovima, patnjama, tugama,
žalostima i radostima.
U sveobuhvatnoj krizi vjere, krizi moralnih vrijednosti, u našim životnim uvjetima u zemlji kojoj prijete sa svih strana, u mjestu gdje je novcem moguće kupiti sve, u narodu gdje se velika
krađa proglašava interesom toga istoga naroda, u činjenici da je
laž postala dio uljuđenoga života, vjernik koji otvorenoga duha
dočekuje Božić još ima priliku otrgnuti se svemu tome. Dovoljno
je malo, a to malo znači razgrnuti sjaj i blještavilo umjetno stvorenoga luksuza, otkriti da među nama još uvijek ima toliko mnogo
ljudi i žena što potajno žive s uvjerenjem da je Bog došao k nama.
Ne Bog iz dogmi i pobožnoga srca, nego Bog koji je u svijetu, koji
je do kraja, do blata i smeća, upleten u ljudski život, u ljudski rad, u ljudsku patnju, u radosti, žalosti, tjeskobe i
nade ovoga konkretnoga mjesta i ljudi koji žive u ovoj našoj sredini. S tim i takvim ljudima zajedno, u dubokome
povjerenju u život na svojoj vlastitoj grudi i u svojoj vlastitoj zemlji treba shvatiti i slaviti Božić. Na taj je način
jedino moguće pobijediti «prodaju Božića» i vratiti mu ono mjesto koje mu pripada u ovome našem životu i u
ovoj našoj kulturi.
Danijela Klepić
74
MOZAIK
Dobro i zlo
U životu prolazimo kroz mnoga životna razdoblja. Svako razdoblje
nosi neke nove vrijednosti i mogućnosti. No čovjek mora biti svjestan
da sve što se nudi nije dobro. Uvijek treba znati razlikovati prolazne,
materijalne stvari od stvarnih, istinskih vrijednosti koje nam obogaćuju
život. Iako smo tijekom života neprestano izloženi svakakvim utjecajima uvijek trebamo ostati svoji. Biti svoj znači slijediti svoj put ne
okrećući se za podvalama koje nam život svakodnevno nudi. Biti svoj
znači u svakom čovjeku tražiti dobro, a ne isticati i tražiti zlo.
U svima nama postoji zrnce dobrote pa i onda kada nam sve govori
suprotno. Onaj tko traži zlo, nažalost, uvijek će ga lako naći. No onaj
koji uvijek traži dobro na kraju će biti nagrađen osjećajem osobne sreće
i zadovoljstva. Najlakše je u životu ne truditi se, ne pokušavati i ne tražiti ono što je dobro i kvalitetno. Najteže je
prešutjeti kako ne bismo povrijedili, ne znajući da ćemo i sami biti povrijeđeni.
U svojim postupcima trebali bismo slijediti Isusa koji je bio nesebičan, koji je praštao i uvijek pobjeđivao
zlo. Pokazao nam je da se zlo može pobijediti samo dobrotom. Dobar čovjek svojim djelima čini svijet ljepšim i
onemogućava zlu da pobijedi.
Zato bismo kroz svoj život trebali širiti dobrotu i na taj način otvarati putove na kojim neće biti mjesta zlu već
će se slaviti ljudskost, dobrota i bolji život za sve ljude.
Anita Marković
Hoće žaba kao baba
Opet vi k teti Ani da vam štogod ispriča. Ja ću pričati, a vi snimajte ili zapisujte, kako vas je već volja dotjerajte i dopišite, da se može
čitati.
Primiče se Božić, očekujem da će dani biti hladniji, možda će pasti
i snijeg, a nama kršćanima bit će toplije oko srca. Jer, čekamo najljepšeg Djetića, Isusa sina Marijina. Čekamo njegov rođendan, veselimo
se i svi postajemo blaženi kao djeca, sigurno zato što i jesmo djeca
Božja. Uoči Božića ići ćemo na adventske zornice, ispovjedit ćemo se i
pričestiti, dakako, okitit ćemo bor, stol će biti bogatiji, svećenik će blagosloviti obitelji i domove. Mnogima će doći bližnji koji stanuju i rade
podalje, rodbina će se međusobno posjetiti, valjda će i starije koji su
sami i nemoćni netko od župljana obići i zaželjeti im Božji blagoslov te
im tako ispuniti kuću nebeskim mirisima. Djeca će dobiti darove, možda se i stariji međusobno obdare, pričat će se kako smo nekada slavili,
a božićnih pjesama bit će i u crkvi i u kućama. Zar sve ovo nije veliki
razlog za veselje? Požurit će se i Nova godina, doduše s manje istinskog veselja a više buke i oštre tekućine, ali
mi kršćani želimo i molimo da svi dani u novoj godini budu čovječni i kršćanski. Znam da će nekoga i u ove svete
dane pogoditi bolest i smrt, ali i to je dio našega života na zemlji, ali neka sve bude u Božjim rukama.
Kad se mi babe sastanemo na kavi, tako mi žene u šali sebe nazovemo, onda malo pretresemo običaje, ali i ljude i izlanemo koju koja baš i nije primjerena, iako je istinita. No, znate i vi muškarci, ne zamjerite mi na iskrenosti,
biti jezičavi kao i mi babe. Tako mi i u ove svete dane, pretresajući kao se nekada slavio Božić, znamo dohvatiti
svojim jezikom ovoga i onoga pa se sjetimo kako su neki i na Božić morali raditi, iako nije bilo potrebno, a neki su
se bome i rugali nama vjernicima i «cinkali» one koji slave. Bilo ih je koji su drsko ulazili u kuće državnih službenika da vide što kuhaju na Božić, imaju li okićen bor, hoteći se osvjedočiti je li im srce u partiji ili u Crkvi. Gubio
se i posao zbog toga. Došla demokracija, Hrvati napokon svoji na svomu, Crkva slobodna, svatko može bez straha
iskazivati svoju vjeru pred drugima, nitko ne kontrolira što se kuha i ima li bor. Hvala Bogu da sam to doživjela.
Ali kako mi babe imamo jezik i to dosta brz i marljiv, a ni vi muškarci u tomu ne zaostajete, tako nam nalete
oni koji su nekada cinkali, a bome sada vidimo okićen i rasvijetljen bor i u njihovoj kući. Neka, hvala Bogu, kaže
kuma Kate. I ja potvrđujem: «Neka, hvala Bogu, neka su se obratili i postali ono što i trebaju biti.» Ali ne možeš
susjeda Miju baš tako lako uvjeriti da su svi uistinu obraćeni. Tako jedanput na kavi, kad smo pretresali ono što
treba i ne treba i zaključivali s «hvala Bogu da su se obratili», susjed Mijo vrtio glavom i mrmljao, a kada je došao
75
MOZAIK
do riječi, ispukne ko iz topa: «Hoće žaba kao baba». Mi se nasmijali njegovoj rimi, nekakvom pjesmuljku, a on ponovi: «Hoće žaba kao baba».
Mi ga gledamo u čudu, a on i treći put o žabi i babi. Vidjevši da mi ne
razumijemo, on razveže jezik: «A jesu li se za Božić ispovjedili, a osim
na Ponoćku, jesu li poslije došli i na jednu nedjeljnu misu? Jesu li tražili
oproštenje od onih koje su progonili, uče li svoju unučad kako će živjeti
kršćanski…?» I nastavio bi Mijo u nedogled da ga nismo prekinule i rekle
da se slažemo s njim. Da je sve istina što on kaže, ali, rekosmo mu da ima
i među nama onih koji nikada nisu bili u partiji i koji su se uvijek dičili
kršćanskim imenom, a isto su slabo dolazili na misu, nisu se ispovijedali,
jako su psovali, mrzli susjede i mnogo toga drugoga nevaljaloga izlazilo
je iz njihovih usta i vidjelo se u njihovu životu. A nismo ni mi uvijek «mustre» kojima se drugi dive.
Slaže se Mijo s nama, ali ne da se. «Znači da neke 'žabe' uvijek ostaju
'žabe', a za Božić bi htjele biti 'babe'. Dakako, ja ne mislim da je ružno reći
«baba», ta to su majke naših očeva i naših majki i druge vremešnije žene,
a u naše vrijeme pretvorili su ih u bake. Neka im bude, nemam ništa protiv, a meni je ljepše zvati babu babom, a
uz to mi se lijepo rimuje. Volio bih da one «žabe» uistinu postanu «babe» koje se mole, idu na svetu misu, lijepo
upućuju djecu u kršćanski život, a ne na Božić «baba», a drugi dan opet «žaba». Ima ih, neću reći da nema, koji
su se doista iz «žaba» pretvorili u «babe», i za njih ne govorim onu o žabi i babi, nego za one druge. A onda mi
babe zaključismo da bi trebalo i moliti i poticati da svaki kršćanin bude doista kršćanin, a ne na Božić «baba» a
drugi dan «žaba».
Vi od ZOV-a mene pitate što mislim kako obnoviti kršćane, što učiniti da «babe» ne postanu «žabe», što je još
gore od onoga što ti prije rekoh, gore od «žaba» koje su bile i ostale «žabe». Nisam sigurna da sve znam, zapravo,
sigurna sam da ne znam, ali čini mi se da bi nama starijima, mislim na odrasle koji imaju svoj kruh u rukama, koji
su roditelji malenih, a i nama starijima, trebalo držati vjeronauk ili katehezu, kako se danas govori. Jer, nekako
smo olabavili, nema stege ni u čemu pa ni u vjeri. Dopuštamo svašta i djeci i sebi, kao da nikomu ne odgovaramo
za svoje postupke, za svoj život. Treba nas ponovno prodrmati i poučiti. Što ćemo i kako ćemo govoriti djeci ako
sami ne znamo, što ćemo to od njih zahtijevati ako sebi pustimo uzde iz ruku, da nas nosi voda, da živimo bez
odgovornosti Bogu, da biramo a ne prihvaćamo moral. Sloboda i demokracija su fantastično dobre, ali ne da ih
zloupotrijebimo ili da ih iskoristimo da živimo kako nam padne napamet, a ne po Božjem zakonu. Mnogi i mnoge
među nama lijepo su odgojeni, i kršćanski i domoljubno i obiteljski, ali ima ih bome koji su se i koje su se od
«baba» pretvorile u «žabe» i žive u nekakvoj žabokrečini. Nisu ni kršćani, ni domoljubi, ni obiteljski muževi i
žene.
Božić je rođendan Isusov i pravo je što ga slavimo, a
zašto ne bismo bili s Isusom prijatelji i njegovi slušatelji
i poslije Božića i drugi dan i svaki dan u godini. Ako nećemo, znači da i ne držimo do njega, a njegov rođendan
je za neko površno slavlje, za bolji zalogaj i čašu, da se
pokažemo pred drugima i slično. Znamo što su ljudske
slabosti, zato se međusobno potičemo i dozivljemo pameti. Ne znam da li se smijati ili plakati kad mi dođe na
pamet da će netko drugi i nas nazivati «žabama» koje na
Božić hoće biti «babe», a sutra se vraćaju u žabinu lokvu
grijeha, zla i nevjere Bogu i Crkvi.
Čuli smo, sinko, da će nas početkom lipnja sljedeće godine posjetiti Papa. On će nas, sigurna sam, u mnogočemu pohvaliti, ali i pozvati na obnovu naše vjere i svetosti obiteljskog zajedništva. Voljela bih da ga dočekamo
uistinu kao kršćani, kao istiniti Isusovi prijatelji, a ne kao oni koji su na trenutak postali «babe», a nakon njegova
odlaska iz Hrvatske opet u lokvu kao «žabe». Voljela bih da njegov posjet bude poticaj svima, nama običnim
ljudima i kršćanima, ljudima u kulturi i politici, prosvjeti, odgoju, svima, baš svima, da budemo više svoji, više
Božji, da ne budemo «žabe», nego «babe».
Svima vam bio blagoslovljen Božić, slavite čestito, mirne i čiste duše, radosni što smo svi Isusovi prijatelji,
što smo članovi Crkve katoličke, što želimo i činimo dobro jedni drugima.
Ana S.
76
MOZAIK
Prenositi vjeru znači darivati Krista
Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode
krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28, 19).
Isus Krist, izvor svake evangelizacije, koji je tijekom svog boravka na zemlji slao svoje učenike u svijet da šire Radosnu vijest, da privode nove narode putu
spasenja to isto čini i danas s nama, koji smo također
Njegovi učenici. Pravi dokaz da su se apostoli i njihovi
učenici odazvali te revno slijedili Isusov nalog pronalazimo u Djelima apostolskim koje možemo promatrati
kao svojevrsni ljetopis u kojem je zapisan dio povijesti
koja više nije beznadna i mračna, već predodređena da
bude spasenjska, a to je povijest koja traje i dan danas. No, je li Isusova
zamisao završava na
tom poslanju, na tom
prvom nalogu za evangelizacijom i prenošenjem vjere?
Danas, kada je
Božja riječ pristupačna na različite načine
gotovo cijelom čovječanstvu i svim narodima ove zemlje ipak si
ne smijemo dozvoliti
padanje u komfornost
jer tamo gdje je završila prva, primarna evangelizacija (ona koja nam je dala temelje) već
treba početi nova, sekundarna evangelizacija kojoj je
cilj utvrđivanje čovjeka u vjeri, te povratak onih koji
su odlutali sa spasenjskog puta, točnije onih koje Isus
uspoređuje sa sjemenom koje ne daje ploda u usporedbi
o sijaču (usp Lk 8, 11 – 15). S druge strane ono sjeme
koje je dobro i daje obilati plod je onaj čovjek koji je
čuo Radosnu vijest i jednostavno ne može izdržati, a
da je ne bi podijelio s drugima. On kad je prenosi čini
to iz razloga da veliča i slavi Boga, zbog svojeg rasta u
milosti te zbog radosti koja ne postoji u sebičnom življenju Krista, nego u radosnom dijeljenju koje završava
višestrukim umnažanjem sreće i ljubavi.
Svakako, onaj koji širi vjeru ili barem ima takvu
namjeru to mora činit tako kao da je to nešto najprirodnije i njemu svojstveno, a ne strano niti od srca daleko.
Zagledani u Krista moramo sami sebi odgovoriti na pitanje jesmo li mi ti koji puni entuzijazma prenosimo
primljeno kako bismo isto posvetili i umnožili ili smo
oni koji u svojoj mlakosti za životne vrijednosti općenito, pa i sada posebno ne posvećujemo pažnju ovom
problemu, tj. izazovu i poslanju? Razmislimo o svom
svakidašnjem življenju i spoznajmo gdje se možemo
uistinu svrstati i naći. Mnogi će pomisliti da oni nisu
ti ili čak reći da je ludost i nepromišljenost takvo što
tražiti od jednostavnog čovjeka, laika koji za takvo
što nije službom pozvan. No nemojte se zavaravati jer
prenositi vjeru ne znači na gradskim trgovima, velikim
skupovima i okupljanjima stajati pred masama i vikati
na sav glas, uz mnoštvo retoričkih sposobnosti, riječi
koje često upravo to i ostanu. Rečene riječi koje bivaju
brzo zaboravljene jer su neefikasno prenesene, tj. nisu
posađene u srca. Bog ne traži da budemo proroci i mučenici koji će prenoseći vjeru u stvari prenositi glas o
sebi te glorificirati sebe i svoja djela. Iako je više nego
nužna razboritost, ipak Bog nas poziva da mu služimo
u svojoj malenosti i poniznosti. Bog želi i traži one ponizne muževe i žene našeg doba koji će iz dana u dan
živjeti vjeru, te ju tako i prenositi. Traže se ljudi koji će
daleko od svakog «teatra» u krugu prijatelja i obitelji
unositi Isusa i s njime onu istinsku živu vjeru koja se
ne zadržava na ispraznim riječima nego je odraz i plod
prave vjere koja se širi kao razbuktali oganj ljubavi koji
svojim plamenom razotkriva one koji su Boga istinski
prigrlili, jer ne mogu izgorjeti budući već u njihovim
srcima gori plamen Duha Svetoga i daje svijetlo u mraku života da pronađu i znaju Boga. Taj će isti plamen
razotkriti one koji su tek kulisa u našoj zajednici, sami
sebi svrhom tek da bi stvarali lažni dojam i privid ispunjenosti u ispraznosti.
I sada se pitajmo jesmo li mi oni koje grije vjera,
oni iz kojih ista teče kao izvor žive vode ili oni koji
su presušili u ljubavi, te bili opečeni svojom ispraznom
ljudskošću? Bez obzira gdje se pronašli moramo raditi
na sebi, jer je potrebno na stotine ispravnih poteza da
bi se nešto ostvarilo i stvorilo, a samo jedan krivi da bi
se sve urušilo. No iako se sve uruši, znamo da nismo
izgubljeni. U trenucima kad nam se čini da svijet oko
nas propada, uronjava i postaje besmislen, moramo se
vratiti sami u sebe i posvetiti svijetu koji činimo samo
Bog i ja. Da bi sve oko nas ponovno doveli u red, sagradili srušeno i obnovili postojeće, prvo moramo od Boga
izmoliti i tražiti da On nas obnovi, da On nas izgradi,
posveti i dadne snagu jer mi kao alat u rukama Svevišnjeg ne možemo biti svrsishodni, niti služiti svoju
službu ako smo sami napukli ili oštećeni. Bog se nama
upravo zato objavio kako bismo mogli primiti, ali i dati
živu vjeru što sve prožimlje.
Vi duše koje ste okružene društvom i ljudima koji
vam nisu u stanju dati, tj. prenositi i dijeliti vjeru, zajedno sa svetom Terezijom Avilskom bez imalo straha
vičite: «Hoću vidjeti Boga!», poduprti snagom Duha
Svetoga. Iskonska je ljudska potreba da traži Boga, da
želi imati vjeru jer duša teži za savršenim zajedništvom
s Bogom koje se može ostvariti jedino evanđeoskom
ljubavlju punom kreposti. I kad dobijemo, formiramo i
77
MOZAIK
imamo takvu dušu koja teži savršenstvu u Bogu i sebe
vidi jedino u Njemu, imamo dušu koja će svojim primjerom poslužiti k obraćenju i dizanju mnogih palih i
malaksalih. Kada gledamo ljude oko nas nemojmo gledati prvenstveno na njihovu ljudskost, nego na jačinu
Božje ljubavi koja isijava iz njih, a i sami redovito molimo Boga i kažimo: «Bože, daj da moja braća i sestre
u meni vide Tvoju ljubav i svjetlo koji nas sve spajaju i
čini jednim tijelom i jednom dušom!». Kod tako osviještenih ljudi nije ni potrebno izravno spominjanje Krista
da bi se predočila njegova prisutnost i prenosila njegova riječ jer se već u samom biću i djelovanju vidi Krist
koji tako još življe i intenzivnije djeluje među i u nama.
Svakako je sigurno da onaj koji jednom okusi i osjeti
Ljubav više je nikada dobrovoljno ne će htjeti napustiti
ili je se odreći.
Na putu vjere i njenog prenošenja je svakako potrebna određena opreznost jer i sam đavao može doći
pred nas opremljen mnoštvom slatkih riječi koje su
tako primamljive da već samo zato moraju biti istinite i
ispravne. Zato pazite kakvu vjeru primate i kakvu vjeru
dajete. Vjera je jedna i nepobitna, a putovi prenošenja
mnogi te zato nemojte slušati one koji vam umjesto novih putova koji vode istom cilju radije nude nove ciljeve koji se ostvaruju prividno istim putovima, a to je u
biti put u propast. Kada nađemo pravu vjeru, tj. njezino
pravo življenje, za nju se moramo tako jako vezati, da
nam je onda bolje nestati s njom nego ostati bez nje jer
istinski vjernik ne radi razliku između sebe i svoje vjere.
Njegova vjera je ono što čini
njega, vjera je on sam koji će
s njom živjeti dovijeka, dok
s druge strane ako govorimo
o sebi i vjeri kao odvojenim
pojavama možemo se brzo
izgubiti i još lakše nestati.
Zato slušajte samo ono što je
Božje jer vam je upravo On
dao vjeru, dao vam je život da
je ostvarite i u punini okusite. Nalaže vam također da se
molite za one koji vjere ne
poznaju, za one koji je čak ni
nemaju. Molite se i preklinjite
Gospodina da se smiluje onima koji sebe nazivaju Bogonepriznavaocima jer su već toliko kažnjeni radi svoje
štetne tvrdoglavosti da ni nisu svjesni kako ustvari ne
maju života, već prebivaju u smrti, u svojim hladim grobovima ravnodušnosti i bezvrijednosti. Kada susretnete
takve ljude, recite im da Bog nikada ne zaključava vrata
pred svojim stvorenjima, jer njegova stvorenja, njegova
djeca sama posjeduju ključ koji će ih dovesti do konačnog spasenja, a to je vjera. Ako izgubite ključ, promijenite «bravu» (promijenite sebe) i sretni uđite, svjesni
78
da ste opet u sigurnosti
svojega doma.
«Zato evo ja šaljem vama proroke i
mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih
ubiti i raspeti, druge
bičevati po svojim sinagogama i progoniti
od grada do grada.»
(Mt 23, 34) – ovime
Isus želi reći da odbijajući Njega gušimo
vjeru koja nam se nudi,
a preko nje spasenje,
ubijamo sami sebe jer
postajemo ranjivi i slabi pred nasrtajima zla koje kad nas jednom proždre,
razori nas, a kasnije vrlo nevoljko ili nikako ne pušta.
No tračak vjere je dovoljan da u nama probudi snagu
za obnovom i odupiranjem te da rasvijetlimo tamu u
našem životu i prijeđemo u svjetlo.
«Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove» (Mt
10,16). Moramo ovaj ulomak iz Svetog pisma razmotriti u kontekstu današnjeg vremena i vidjeti koji su to
sve «vukovi» koji razdiru naše dostojanstvo, a mi im
postajemo lovinom? Razmislite i vidjet ćete da ih je
više nego ikada u svim mogućim oblicima i na svim
razinama našeg života. Oni sami nam ne mogu ništa
dok im se ne približimo, dok ne uđemo u njihovo «lovno» područje. Zato sagledajmo u duhu vjere tko su oni
i gdje se nalaze te zavladajmo mi njima, mi koji smo
Božji, tj. oni koji baštine ovaj svijet.
I sada smo kao članovi zajednice, tj. žive jedne i
prave Crkve u zajedništvu sa svom djecom božjom pozvani graditi temelje Božjeg Kraljevstva već na zemlji
vođeni snagom Kristova Duha koji svemu daje smisao
i sve posvećuje. Gradimo temelje ne samo za sebe već
i za naše bližnje jer nije sreća i smisao u tome da se
sebično držimo svog spasenja jer je u to naše spasenje
uključeno i spasenje naših braće i sestara koji se možda
čak srame ili boje našeg bratstva i zajedničkog Oca koji
bez obzira na sve i njih nadasve ljubi. Kada uvodimo
Krista u život naše zajednice prenosimo i živimo vjeru
kojom vođeni konačno postajemo istinski Božjima jer
vidimo, znamo i djelujemo onako kako je volja Svevišnjeg. Kad želite s bratom dijeliti ljubav prema Kristu
nemojte se bojati pogrda i odbijanja, nemojte se bojati
gubitaka i nesreća jer ste već u Gospodinu primili savršenu i beskrajnu ljubav i sreću koja vam ne može biti
otuđena od zemnika. Onim uplašenim, povrijeđenim
i slabim dušama priđite s razumijevanjem i ljubavlju.
Neka kroz prihvaćanje vjere prihvate i svoje rane te dozvole da ih Ljubav izliječi. A više nego sve znajte da
vjeru prenositi znači ljubiti!
Dino Paušić
MOZAIK
Umnoži nam vjeru!
Vjeru ili imamo ili nemamo. Ako nam je vjera dana onda: «Raspiruj milosni dar Božji
koji je u tebi po polaganju mojih ruku.» To je dar koji dobivamo kroz sakramente.
Kako ću u sebi raspiriti dar kojeg sam dobila? Kako ću umnožiti taj «poklad koji po
Duhu Svetom prebiva u meni.»?
Čitanjem Riječi Božje posvješćujem si ono što je već u meni, ono što je Bog udahnuo u mene prije negoli sam postala sama sebe svjesna. Moja je povijest započela prije
negoli sam stavljena u krilo svoje majke. Moja je povijest započela u Božjem planu i
Božjem naumu. Iz svoga me krila spustio u majčino. Ja već jesam njegova. U meni već
postoji sve njegovo znanje i spoznanje. Čitanjem Riječi Božje ja potvrđujem ono što duboko
u meni već odavno postoji. I zato Pavao kaže Timoteju: Raspiruj milosni dar Božji! Sami ga raspirujemo.
Na apostolsku molbu: Umnoži nam vjeru! Isus potvrđuje da oni zapravo nemaju vjere, ne da im je vjera slaba
nego da je nemaju. Ipak daje im prispodobu. Kroz tu im prispodobu na jedan lijep način objašnjava da Bog najprije traži od nas ono što Njemu Gospodaru života i pripada, traži naš doprinos u ostvarenju Njegovog nauma.
Kao da nam govori:
«Nemojte moliti vjeru, činite po vjeri. To je ono što ja od vas tražim. Ja od vas tražim vašu vjeru, vaše pouzdanje u mene. Činite! Pouzdajte se u mene! Ne zbrajajte svoja dobra djela nego uvijek i u svemu nastojte ugoditi
Meni odnosno vašem bližnjemu. U svakom trenutku kojeg imate osluškujte srca ljudi koji su oko vas. Osluškujući
njihova srca vi ćete postati sudionici jednog živog gibanja koje se stalno odvija u mističnom tijelu Crkve. U blagom lahoru povjetarca čuti ćete i Mene i narast će vaša vjera!»
Evo, ovako je moje srce čulo današnju Riječ Gospodnju.
Renata Špehar-Vojvodić
Hodočašće života
Na svakom hodočašću želja je hodočasnika još više učvrstiti svoju povezanost s Bogom, osjetiti Njegovu prisutnost, te uz dobivene
milosti po povratku kući hrabro kročiti obnovljena duha. Pri tome
nije važno nalazi li se svetište udaljeno svega nekoliko kilometara ili
tisuće. Važno je da se hodočasti otvorena srca.
No ipak, put u Svetu zemlju nazvati tek hodočašćem čini se preskromno. Hodati zemljom gdje je Riječ tijelom postala, gdje je rasla i djelovala, obnoviti krsna obećanja na mjestu gdje je sam Krist
bio kršten, u pobožnosti križnog puta prolaziti ulicama grada gdje je
krv Nevinoga prolivena i za moje spasenje, klečati u praznom grobu
našeg Spasitelja i odjednom postati svjedokom tog živog evanđelja
koje je do tada bilo samo niz priča i zamišljenih slika. To iskustvo,
Na Isusovom grobu gdje je bilo položeno
ti trenuci milosti teško da se mogu usporediti s bilo čime u mojem
njegovo tijelo.
životu do tada. Sveta zemlja je zaista «peto evanđelje», a put Svetom
zemljom je bio put koji je mojem životu dao novi smisao.
Samo da se nabroje sva sveta mjesta koja smo posjetili
jedan članak ne bi bio dovoljan, a kamo li tek da se prenese
sva njihova veličina i značaj. Upravo zbog toga dotaknut
ću se samo jednog, meni još od ranog djetinjstva najdražeg
svetog mjesta.
Na samom kraju sedmodnevnog «putovanja evanđeljem» posjetili smo Betlehem, kako i pjesma kaže - grad
slavni, najveći od svih gradova. Betlehem je gradić smješten svega osam kilometara južno od Jeruzalema, no nalazi
se na palestinskom dijelu teritorija u koji se ulazi prolaskom
kroz 800 kilometara dug i 8 metara visok zid. Taj «sigurnosni zid» podigli su Židovi početkom ovog tisućljeća kako
bi se zaštitili od Palestinaca. Procjena je da trenutno u Betlehemu boravi oko 25.000 stanovnika, od kojih je tek 33%
79
MOZAIK
kršćana, dok ih je prije burnih ratnih zbivanja 1947. godine bilo čak 75%. Na mjestu Isusova rođenja, iznad špilje
kakvih i danas u Betlehemu ima mnogo, još u četvrtom stoljeću podignuta je prva crkva. Podigao ju je bizantski
car Konstantin i njegova majka carica Helena. Dijelovi te prve crkve vidljivi su unutar današnje Bazilike Isusova
rođenja koju je sagradio kralj Justinijan 530. godine. To je ujedno i najstarija kršćanska crkva na svijetu jer je
jedina koja je pošteđena za vrijeme navale Perzijanaca u sedmom stoljeću. Oni su porušili sve kršćanske crkve
osim ove u Betlehemu. Predaja kaže da su s čuđenjem promatrali mozaik tri kralja u perzijskim odorama koji se
nalazio na zidu i iz poštovanja prema svojim precima poštedjeli su crkvu, tako da ona postoji do današnjih dana.
Bazilikom Isusova rođenja kroz povijest gospodarili su čas kršćani, čas Turci, a kasnije počinje borba za
prevlast između franjevaca i pravoslavnih Grka. Čak je došlo i do prolijevanja fratarske krvi kako bi se zadržala
katolička prisutnost. Tako su danas špilju Rođenja u potpunosti među sobom razdijelili kršćani. Od dva ulaza
jedan je grčkopravoslavni, a drugi dijele katolici i Armenci.
Jedna od mnogih posebnosti u Svetoj Zemlji je
ta da kad ste hodočasnik, liturgija ne mora pratiti
raspored kroz godinu, već prati povezanost određenog mjesta s evanđeljem. Tako smo mi blagdan
Božića svečano proslavili 9. studenoga. Ne može
se opisati trenutak kad stojite svega nekoliko koraka od mjesta gdje je to sveto Djetešce došlo na
svijet, pjevate božićne pjesme znajući da ćete Božić uskoro još jednom proslaviti u svojoj župi. Bio
je to meni najradosniji trenutak cijelog putovanja,
iako bez ikakvih vidljivih simbola Božića, božićni
duh obuhvatio je naša srca kao nikada do tad, te
smo kao pastiri pred dvije tisuće godina bili svjedoci tog trenutka i mjesta gdje ja počelo naše spasenje.
No, koliko god bili posebni trenuci u Betlehemu i u Svetoj Zemlji, po povratku kući oni postaju
S našim pastirima na hodočašću, fra. Petrom Lubinom i vlč. Krunom
svakim danom sve dragocjeniji. Zapravo to hodo- Pačalatom ispred Anđelove crkve u pastirskim poljima pored Betlehema
- mjesto gdje je anđeo objavio pastirima rođenje Isusa
čašće od tjedan dana hodočašće je koje će trajati
cijeli život, jer svakim ulomkom iz evanđelja ja
sam opet tamo na pojedinom mjestu, svakom svetom misom ja se nalazim u dvorani posljednje večere, svakom
«Zdravo Marijo» na mjestu sam gdje je Ona pohodila Elizabetu, a svakim «Oče naš» u špilji gdje nas je Isus naučio moliti.
Nakon svega doživljenog, moje noge sad puno lakše kroče na hodočašću u nebesku domovinu, hodočašću
zvanom «život».
Vedrana Sabljak
80
MLADI ZA MLADE
Modrave – mjesto gdje male
stvari postaju velike
Zamislite idealni ljetni odmor... More,
plaža, najljepši zalasci sunca, vrućine, obrezivanje maslina, molitva, ni kapi alkohola,
pranje suđa zemljom. Nešto se ne uklapa?
Iza tih kratkih slika krije se moje idealno ljeto – ljeto na Modravama.
Za one koji ne znaju, Modrave su u Šibenskoj županiji: nenaseljeni poluotok smješten nasuprot otoku Murteru, uz morsku obalu na rtu Ovanj. Ali Modrave su puno više
od toga. One te vrate na početak i natjeraju
te da razmisliš, što je u mom životu bitno?
Ustajanje svako jutro u 7 i 20 mi je pokazalo
koliko se tog može učiniti s danom ako ga
pozdravim malo nakon što je sunce izišlo. S
prvim zrakama sunca krećem u novi dan od
kojeg nikad ne znam što mi može dati.
Prije doručka skupljamo se, i predvođeni svećenikom s molitvom, ulazimo u novi dan. Jutarnja molitva je uvijek vodilja i najbolja inspiracija za sve ono što nas čeka. Nakon doručka dolazi vrijeme za rad. Rad je, uz molitvu
i zabavu, glavna komponenta Modrava. Shvatiš da se kroz rad možeš izgraditi i vratiti na pravi put. Shvatiš da rad
daje životu smisao i da bi svijet bez njega bio mjesto ispunjeno praznim i nezadovoljnim ljudima. Poslije svakog
pravog rada dolazi odmor. Odmor je moguće provesti na vama najdraži način. I vjerujte mi, nakon ustajanja u 7 i
20, rada i još koječega počinjete malo više cijeniti slobodno vrijeme. Počinjete razmišljati kako najbolje provesti
vrijeme, a da ne bude uzaludno.
Poslije odmora je ručak, a poslije ručka je meni najljepši dio dana. Dva sata tišine i meditacije u kojemu promišljamo o neposredno prije pročitanom tekstu iz Biblije. Na poluotoku vlada potpuna tišina, a jedino što se čuje
su zrikavci i šum udaranja mora u obalu. Jedinstveni doživljaj za iskreno razmišljanje o tekstu, o vjeri, o ljubavi,
o smislu. Ili ovo vrijeme možete provesti samo u jednostavnom upijanju svih darova koje nam priroda daruje.
Nakon meditacije, slijedi kava s duhovnikom. U to vrijeme je prilika za svetu ispovijed, postavljanje svih malih i
velikih pitanja ili razgovor sa starim ili novim prijateljima na pontonu.
Taman oko zalaska sunca, dolazi vrijeme za
svetu misu. U smiraju dana, nakon svih uzbuđenja, vrijeme je da se zahvalimo Gospodinu za sve
što nam je darovao. A ovo što sam ja nabrojala,
nije ni polovica! Nakon mise i večere, slijedi kateheza. To je rad u grupi od osam do devet ljudi
predvođen animatorom. Kroz osam dana, koliko se družimo na Modravama, svaku večer se
raspravlja o drugoj temi, a sve one su povezane
jednom, univerzalnom temom. Ove godine to je
Euharistija. Kateheze su me obogatile za osam
novih iskrenih prijatelja, a to je nešto što se ne
nalazi bilo gdje i bilo kako! U već kasnim noćnim
satima, odlazi se spavati u šator.
Nakon svih doživljaja tijekom dana, prekrasan je osjećaj koji se javlja na kraju dana. Osjećaš
se tako zahvalno i sretno što imaš mogućnost biti dio te predivne zajednice mladih ljudi koji svojim duhom vjere
i optimizmom vraćaju životu smisao i pune takvom snagom da imaš osjećaj da možeš sve.
Valentina S.
81
MLADI ZA MLADE
Susret sa Svetim Ocem
Od 9. do 13. veljače 2010. godine hodočasnici naše biskupije sudjelovali su na svečanom obilježavanju desete obljetnice osnutka naše Gospićko-senjske biskupije. Obilježili smo ga putovanjem u vječni grad Rim. Jedan
od kratkih predaha, onaj prije spavanja u autobusu negdje u Italiji, kod nekih je ostavio neizbrisiv trag. U krug
mladih iz svog dekanata pozvali smo i povjerenika za mlade u biskupiji, vlč. Rogića koji nam je prišao s riječima:
«Dijana, spremi se za izlazak pred Papu!» Pomislila
sam zašto bih se morala posebno spremati? No tada
je on nastavio: «Ti i još netko iz Gospića predstavljat
ćete biskupiju i idete na rukoljub!» Tek kada sam se
primirila, shvatila sam kakav dan me zapravo očekuje! Uopće nisam mogla spavati: samo sam žmirila i
razmišljala o tome što ću reći, koga ću vidjeti i slično.
Pa od svih ljudi baš ja?! Vrijeme mi je proletjelo –
ubrzo smo bili u Rimu. Već pri ulasku osjećala sam
neku posebnu čar!
Na ulazu u sam Vatikan stajala je predivna postrojba švicarske garde. Nakon što smo prošli kontrole, ušli smo u predivne odaje sjedišta Svete Stolice.
Nisam vjerovala da idem na rukoljub do trena kada
su svi dobivali crvene ulaznice za audijenciju, a ja i
Nikola iz Gospića bijelu, posebnu. Ušli smo i na poseban ulaz. Hodnicima nije bilo kraja, no ljubazni službenici i gardisti uputili su nas na naša mjesta – u prvi red.
Kada se papa Benedikt XVI. pojavio na pozornici, svi smo ustali s poklicima: «Benedetto!» Taj tren, kada su
tisuće ljudi ustali da ga pozdrave, neću zaboraviti. Poslušali smo Riječ Božju na više jezika, a kada sam spojila
znanja iz svih dobila sam cjelovit tekst. Za svaku grupu papa je imao posebnu poruku i na njihovom jeziku. Na
riječi «Hvaljen Isus i Marija!» na velikom ekranu u pozadini vidjeli smo naše hodočasnike kako radosno kliču i
plješću, sretni što su dio toga događaja. Papa se osvrnuo na veličinu Stepinčeve žrtve i na njegovu ulogu u našem
narodu te nam čestitao desetu godišnjicu osnivanja biskupije.
Nakon audijencije slijedio je rukoljub kada predstavnici odlaze na pozornicu pozdraviti papu. Prvo su se pozdravili biskupi među kojima i naš biskup Mile Bogović, dok smo Nikola i ja stajali negdje u sredini reda od dvadeset sretnika koji su imali priliku osobno pozdraviti papu Benedikta XVI. Trema je rasla i dogovarali smo se što
moramo reći. Nikoli sam prepustila čast da ga prvi pozdravi jer je
bio u uniformi gardista iz Gospića, a ja sam htjela dobiti još malo
na vremenu jer sam bila previše uzbuđena! Došao je red i na mene:
primila sam ga za ruke i poljubila mu prsten. Tu, preda mnom nalazi se Petrov nasljednik, nasljednik Crkve, a ja predstavljam svoju
biskupiju, mlade iz nje, svoj grad i svoju župu, domovinu! Papa
mi se nasmiješio i nastavio pričati na talijanskom, no ipak sam ga
dobro razumjela iako je bio prilično tih, a i moj talijanski nije baš
dobar. Njegove oči i stisak ruke govorili su mi da i dalje budem
ustrajna u svjedočenju vjere među mladima. Ponovila sam mu da
dolazim iz Hrvatske, iako se to dalo zaključiti i iz «kockastog»
šala oko moga vrata.
U blizini je bio i Stanislav Dziwisz, autor knjige «Život s papom» – šapnula sam sebi u bradu njegovo ime, a
on se malo nasmiješio – vjerojatno me je čuo. Kao dar dobili smo krunice s grbom Vatikana te smo sišli s pozornice. Susret je trajao kratko, no nas dvoje nismo nalazili riječi za iskazati sreću i zadovoljstvo koje smo osjetili, za
čast koja nam je iskazana. Zbog Nikoline atraktivne uniforme svi su nas prepoznavali i stalno smo zastajali da bi
nas fotografirali. Naše grupe su nas dočekale s oduševljenjem. Doživjeli smo nezaboravan susret sa Svetim Ocem!
Tu radost moram prenijeti dalje: to mi je zadaća i misija koju moram ispuniti.
Iako sam bila na mnogo svetih mjesta na kojima sam se osjećala ispunjeno i produhovljeno, razgledavanje
gradskih znamenitosti ipak je prošlo u sjeni dojmljivog susreta. Bila sam umorna, ali nikada toliko sretna kao za
vrijeme ovog boravka u Rimu. Zahvaljujem svima koji su mi uljepšali te trenutke i što su baš mene izabrali da ih
predstavljam.
Dijana Beganović
82
MLADI ZA MLADE
33. Sabor katoličke mladeži
Gospićko-senjske biskupije
Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada, i spomendan Marice Stanković, u Senju je održan 33.
Sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Glavni
moto susreta je «Rast u vjeri». Mladi su s biskupijskim povjerenikom za mlade mons. Tomislavom Rogićem i domaćim župnikom dr. Richardom Pavlićem pokušali ući u srž
teme. Na saboru su od svećenika sudjelovali župnik Brinja i
otočki dekan Jure Tutek, kao i župni vikar Senja Mario Vazgeč. Mlade, njih stotinjak iz svih pet dekanata biskupije, na
početku je, u senjskoj katedrali Uznesenja BDM, pozdravio
biskupijski povjerenik Rogić, te im prenio najvažnije činjenice o jedinstvenoj katedrali u svijetu u kojoj se dozvolom
tadašnjeg pape, pred skoro 800 godina, služilo bogoslužje na staroslavenskom jeziku i koristila glagoljica kao
pismo. Središnje duhovno razmatranje na temu «Rast u vjeri» održao je senjski župnik i profesor na Teologiji u
Rijeci dr. Richard Pavlić.
Dr. Pavlić je održao duhovno razmatranje o rastu u vjeri analizirajući svetopisamske zabilješke od Abrahama
iz Starog zavjeta koji je prvi uzvjerovao pa do sv. Pavla apostola čije snažno iskustvo vjere je prenio evanđelista
Luka u Novom Zavjetu. Predavač je zaključio da vjera dolazi od slušanja, a prenosi se propovijedanjem, kao što
je radio Pavao u svojim zajednicama. Nakon dvije tisuće godina plamen vjere gori i među nama. Jesmo li i mi
kao Pavao doživjeli svoj susret s Isusom, zapitao se dr. Pavlić te u kojoj je fazi naša vjera, ustajala ili snažna.
Povjerenik Rogić je mlade zapitao jesu li ostvarili svoj susret s Isusom, da li teku u rijeci vjere? Teologija je samo
rast u znanju, ali ne i vjeri. Don Anđelko Kaćunko je istaknuo da je malo pravih kršćana iako se skoro 90 posto
Hrvata tako deklarira.
U nastavku je služena sveta misu koju je predvodio Tomislav Rogić. Propovijedao je vlč. Richard Pavlić. Propovjednik je
poručio da je u vjeri najvažnija spoznaja da me Bog ljubi, nakon
čega i mi ljubimo ostale. Ne treba voditi brige o svakodnevnim
materijalnim i egzistencijalnim stvarima ako nam je glavni motiv
pronaći ljubav Božju u sebi i oko sebe, to širiti svjedočeći vjeru.
Samo osobnim uvjerenjem i s izgrađenim stavovima vjere bit
ćemo pravi Isusovi učenici u propovijedanju vjere. Pjevanjem je
misu uzveličao zbor mladih Senja Ruah pod vodstvom Jelene,
Josipa i Franke Tomljanović. Radni dio sabora održan je u popodnevnim satima u dvorani
bivšeg senjskog sjemeništa na Cilnici, a započeo je pozdravnom
riječju predsjednika sabora Juraja Tomljanovića, nakon čega je
bivša predsjednica Iva Dasović ponijela izvješće o novom, 16. broju lista mladih Osvita koji treba biti tiskan
krajem listopada, a koji će biti predstavljen na slijedećem saboru. Slijedila su zatim izvješća o radu u proteklom periodu predstavnika svih pet dekanata, Dijane Beganović za
Ogulinski, Jurja Tomljanovića za Slunjski, Josipa Tomljanovića za Senjski, Blaženke Peršić za Gospićki i Jelene
Odorčić za Otočki kao i povjerenika Rogića. U njima se očituje bogata aktivnost mladih protekle godine. Zatim je
odlučeno da ovogodišnja tradicionalna adventska akcija mladih biskupije bude usmjerene u korist bolesne djece,
jednog dječaka iz Senja i jednog iz Ogulina.
Slijedio je izbor predstavnika biskupije za susret mladih Mediterana u Loretu. Izabran je Josip Tomljanovića
iz Senja. Isto tako se prijavilo osmero mladih za Svjetski dan mladih koji će se održati u kolovozu 2011. godine u
Madridu, kao i 10 sabornika za novogodišnji Taizè susret mladih koji se ove godine održava u Rotterdamu.
Sljedeće godine kani se organizirati ponovno Škola župnih animatora za Gospićko-senjsku biskupiju. Novi sabornici su upoznati s ovom idejom. Njima je ukazan značaj izobrazbe animatora kao važnih pastoralnih suradnika
u župi osobito u pripremi krizmanika, pogotovo u godini župne kateheze u Gospićko-senjskoj biskupiji. Odlučeno
je da se slijedeći 34. Sabor mladih održi 11. prosinca u Ogulinu. Sabor je zaključen završnom molitvom u senjskoj
katedrali Uznesenja Marijina koju su predvodili mladi iz Ogulina.
Zvonko Ranogajec
83
MLADI ZA MLADE
Nacionalni susret križara u Josipdolu
U Gospićko-senjskoj biskupiji 11. i 12. rujna 2010. godine održan je Nacionalni susret križara Hrvatske. To
je bila prilika da se sumira i učvrsti sve što križari nose u sebi i da zacrtaju jasan cilj prema kojem trebaju težiti.
Oni koji su već prisustvovali ovakvim susretima znaju da su itekako dobrodošli i svjedoci su svima koji još nisu
imali prilike. Uz duhovne sadržaje, predavanja i radionice bilo je prilike za tjelesni aktivnosti i razonodu. Program
odvijanja susreta sadržavao je okupljanje preko 50 predstavnika križara: Središnjeg križarskog vodstva iz Zagreba,
Križarskih društava iz Slatine, Požege, Ogulina, Karlovca,
odnosno Križarskog bratstva i Križarskog sestrinjstva iz
Dubovca te domaćina, Križarskog društva Dragutin Fifka
iz Josipdola i Križarskog vokalno-instrumentalnog zbora
Angelus iz Gospića, a uz svesrdnu pomoć josipdolskog župnika, načelnika Općine Josipdol i Osnovne škole Josipdol.
Službeni dio programa započeo je već u subotu ujutro
zajedničkim križarskim sudjelovanjem na molitvenom križnom putu na Krbavskom polju od crkvice sv. Marka groba
do crkve Hrvatskih mučenika na Udbini, te sudjelovanjem u
svečanoj svetoj misi blagoslova crkve Hrvatskih mučenika,
te na kraju predstavljanjem u sklopu kulturno-umjetničkog
programa pjevanjem križarske himne «Zastave gore».
Program susreta nastavljen je od 17 sati u župi sv. Josipa u Josipdolu, odnosno okrjepom u športskoj dvorani
Osnovne škole Josipdol, te šaljivim igrokazom «Majka i kći» sa kojim su se na uspješan način gostima predstavili
domaći križari. Potom je uslijedio duhovni nagovor mr. Josipa Kuhtića, rektora zagrebačke katedrale i generalnog
duhovnika Križarske organizacije, koji je u svom nadahnutom i zanimljivom izlaganju između ostalog podsjetio
i na stotu obljetnicu rođenja Majke Terezije, te na njen rad sa siromašnima, kršćansku ljubav i nastojanja za mir.
Zatim su uslijedila pojedinačna kratka predstavljanja križarskih društava te pregledavanje slika s ovogodišnjeg
križarskog ljetovanja i duhovne obnove u Luci na Dugom Otoku.
Nakon zajedničkog večernjeg objeda na kraju prvog dana Nacionalnog susreta križara Hrvatske održano
je iscrpno izlaganje dopredsjednika Križarske organizacije na temu Križarski dan u kojem je naglasio važnost
vjernosti Crkvi i papi. Svoje gostoprimstvo župljani župe sv. Josipa iz Josipdola iskazali su primanjem križara na
počinak u svojim obiteljima te posluživanjem nedjeljnog doručka.
Drugog dana Nacionalnog susreta križara Hrvatske program
je nastavljen u športskoj dvorani Osnovne škole Josipdol s početkom u 9 sati radionicama improvizacije. Potom su se u povorci
predvođeni barjacima križarskih društava uputili u središte mjesta, u crkvu sv. Josipa gdje je održano misno slavlje i svečano
proslavljen Križarski dan, a nadomak utorka, 14. rujna kada se
slavi blagdan Uzvišenja sv. Križa. Tog dana dužna su sva križarska društva obaviti zajedničku sv. Pričest, a po mogućnosti održati i svečani sastanak članstva. Ovoj put vrhunac proslave bilo je
polaganje križarskih obećanja dvije nove josipdolske križarice u
lijepo okićenoj crkvi. Aktivnim sudjelovanjem predstavnika gotovo svih križarskih društava, koji su se odazvali ovogodišnjem
nacionalnom susretu, na sv. misi željelo se vjernicima približiti
geslo «Žrtva – Euharistija – Apostolat» koje križari baštine.
Podsjetimo, nakon ukinuća Hrvatskog orlovskog saveza krajem 20-tih godina prošlog stoljeća tadašnji orlovi
osnovali su Križarsku organizacije početkom 1930. godine nastavljajući tradiciju djelovanja i nadahnuća blaženim Ivanom Merzom koji je svojim životom potvrđivao vjeru u Isusa Krista žrtvom za druge kroz dragovoljni rad
u društvima, redovitim prisustvovanjem sv. euharistijama te širenjem apostolata među mladima. Po završetku euharistije uslijedilo je čestitanje i zajedničko fotografiranje ispred oltara te u ponovnoj povorci odlazak do obližnjeg
župnog groblja na grob, 1943. godine mučenički ubijenog cerovničkog svećenika Dragutina Fifke, čije ime sa
ponosom nose domaći križari, gdje su položili vijenac i pomolili se. Zatim su se uputili na zajednički ručak nakon
kojeg su domaćini uručili vrijedne poklone predstavnicima križara u znak sjećanja na taj lički kraj.
84
MLADI ZA MLADE
Neslužbeni dio programa nastavio se popodnevnim športskim aktivnostima kada je, između ostalog, održan Kup Marice
Stanković u odbojci na kojem su sudjelovale ekipe s mješovitom igračkom postavom zastupljenom iz svih prisutnih križarskih društava tako da sam rezultat nije bio u prvom planu već
zajedništvo i druženje. Na samom kraju susreta, a na povratku
svojim domovima, križari su posjetili marijansko svetište Gospe od čudesa u Oštarijama gdje ih je primio oštarijski župnik i
čuvar svetišta pop Ante Luketić koji je prisutne križare upoznao
s poviješću svetišta i poklonio prigodne darove, te nakon zajedničke molitve i pjevanja marijanskih duhovnih pjesama udijelio
Božji blagoslov za sretan povratak.
Bog živi!
Križarska organizacija, Središnje križarsko vodstvo
Andrija Mihaljević dipl. ing. sig., dopredsjednik
Ogulinski križari i križarice
Bog živi! Pozdravljam vas sve našim križarskim pozdravom. Od mnoštva ovogodišnjih putovanja i pohoda
teško je odrediti što bih prvo podijelila s vama. Nadam se da ćete biti zadovoljni našim radom te s ponosom reći
«to je mladost kakvu želimo!». Stoga, podijelimo svi našu radost i ponos!
U veljači ove godine Dijana Beganović, Dunja Poljak, Vesna Vuković, Andreja Turković i Milan Ninković
bili su sudionici biskupijskog hodočašća u Rimu. Dijana Beganović imala je posebnu čast primiti blagoslov pape
Benedikta XVI. Hodočašće u Rim bilo je ujedno i 32. Sabor katoličke mladeži Gospićko-Senjske biskupije.
Naša putovanja ne posustaju. Hodočašće u Poljskoj organizirala je udruga Oda prijateljstvu. Zrinka Drenšek i
Anamarija Turković posjetile su kuću Ivana Pavla II. u Wadowicama što je za njih bio poseban doživljaj. Posjetiti
rodnu kuću pokojnog svetog oca pape Ivana Pavla II. koji je bio i ostao uzor mnoštvu ljudi diljem svijeta zaista
im je mnogo značilo.
Dio ljetnih praznika proveli smo na Modravama.
Na Modrave, već gotovo tradicionalno, otišlo je sedmero mladih iz Ogulina. Potkraj ljeta šetali smo se
po Rovinju i pohodili crkvu sv. Eufemije. Prema predaji, sarkofag s tijelom sv. Eufemije, jedne je olujne
noći nestao iz Carigrada te je 13. srpnja 800. godine
dospio do rovinjske obale. Opazivši ga, jedan ga je
mladić uspio dovući na brežuljak do crkvice sv. Franje sa svoje dvije mršave kravice. Rovinjci su od toga
događaja sveticu počeli štovati kao svoju zaštitnicu, a
danas se sarkofag nalazi u crkvi sv. Eufemije. Usput
smo posjetili i Pazin.
Na nacionalnom susret križara u Josipdolu, koje
je održano pod geslom «Braća i sestre u Kristu» osim
domaćina Josipdolaca, te nas susjeda iz Ogulina, sudjelovali su i križari iz Karlovca, Požege i Zagreba. Bilo je
to veoma ugodno druženje koje je organiziralo josipdolsko društvo koje s ponosom nosi ime ubijenog svećenika
Dragutina Fifke.
Još jedan veoma bitan događaj zbio se 8. i 9. svibnja pod geslom «Da vaša radost bude potpuna», a to je
Nacionalni susret katoličke mladeži u Zadru. Sudjelovalo je mnogo mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i
dijaspore. To je zaista bilo predivno iskustvo koje se pamti čitav život.
Nismo zaboravili ni naše Sabore, kojih je ove godine bilo nešto manje, ali smo sudjelovali u Senju, na 33.
Saboru u listopadu, a posljednji ovogodišnji očekujemo u prosincu kao domaćini.
Protekla 2010. godina koja je polako na izmaku, godina je obilježavanja 15. obljetnice postojanja križarskog
društva Dragutin Kukalj u Ogulinu. Izabrano je i novo predsjedništvo koje sačinjavaju predsjednica Zrinka Drenšek, potpredsjednik Alen Stipetić, tajnik Lucija Vuković, blagajnik Andreja Turković i referent za tisak, moja
malenkost, Mateja Hodak.
Mateja Hodak
85
MLADI ZA MLADE
Novi broj Osvita
Iz tiska je izišao novi, 16. broj Osvita, lista mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Izdavač je Gospićko-senjska biskupija odnosno povjerenstvo za
mlade na čelu s povjerenikom Rogićem, dok je urednica Iva Dasović. Na naslovnici dominiraju sabornici na posljednjem, 33. saboru mladih održanom u
Senju 8. listopada 2010. Nakon uvodnika urednice Ive, u rubrici «Raz-misli»
slijedi više tekstova mladih biskupije kao i prof. Anđele Jeličić i mons. Rogića.
Iva Dasović je pripremila intervju s povjerenikom za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Domagojom Matoševićem, predstavlja se spomenica Gospićko-senjske biskupije kao i izvješća s 31. sabora mladih u Gračacu, 32. sabora u
Rimu i 33. sabora u Senju. Predstavljen je i 4. Tonkafest kao i nacionalni susret
mladih u Zadru.
Željko Mačić predstavlja ruandskog Schindlera fra Vjeku Ćurića, a Dijana
Beganović piše o svom susretu sa sv. ocem u Vatikanu. Dario Paviša piše o vijestima iz Križarske organizacije, Dijana Beganović o Taize susretu u Sarajevu,
a Andrija Mihaljević o nacionalnom susretu križara u Josipdolu, te duhovnoj
obnovi na Dugom otoku. Mateja Hodak predstavlja ogulinske križare i križarice
i njihovo hodočašće u Poljsku, dok Silvestar Petrov piše o pojmovniku «izama».
Na kraju slijedi rubrika «knjižnica» i «videoteka» te fotostrip.
Zvonko Ranogajec
Zeleni okrugli stol Hrvatske katoličke
zajednice MI
U sklopu obilježavanja Europskog tjedna mobilnosti u Ogulinu je 20. rujna održana tribina u organizaciji
mjesnoga ogranka Miovaca, odnosno Zeleni okrugli stol u Obrtničkoj i tehničkoj školi. Tema je bilo gospodarenje
otpadom i pješačka zona u Ogulinu kao i aktualna problematika zaštite okoliša. Tribinu je otvorila predsjednica
ogulinskih MI-ovaca Lavinija Stipetić nakon
čega je o problematici gospodarenja otpadom
govorila pročelnica Upravnog odjela za stambeno-komunalne poslove, prostorno uređenje i
zaštitu okoliša grada Ogulina dipl. arh. Slavica
Zubčić. Predstavila je viziju sanacije postojećih odlagališta, posebno Sodola koji je «ekološka bomba» jer leži na krškom terenu u vodozaštićenom području, i županijsku strategiju
koja u budućnosti treba osloboditi ogulinsko
odlagalište. Marina Poljak predstavila je strategiju stvaranja pješačke zone u središtu Ogulina. Predsjednik Eko Kvarnera Vjeran Piršić
pojasnio je zašto štiti okoliš i koja je tu uloga
civilnog društva. Prostorne planove jedinica
lokalne i regionalne samouprave treba stalno nadzirati koliko su u funkciji zaštite okoliša. Zdrav okoliš velika je
šansa za gospodarski razvoj. Treba paziti na partikularne interese posjednih političkih skupina svih predznaka, jer
je pravo građana da štite javno dobro. Piršić je naveo slučajeve projekata Družba Adria, HE Lešća i otoka Krka.
Zaštita okoliša i teološko je pitanje jer je nezagađen okoliš dar Božji, i to je pitanje vjere, razuma i pragmatike,
zaključio je na kraju predavač.
Z. R.
86
POEZIJA
OŠTARIJE
Advent
OSJETIH SRCE DA MI KUCA JAČE
KAD ME MISLI U DJETINJSTVO VRATE,
NA BREŽULJKE PREKO RIJEKE
I LIVADE ŠTO SE ŽITOM ZLATE.
Advent su četiri svijeće,
nedjeljom se pale,
svaku nedjelju jedna
Božić da najave.
VISOKA JE TRAVA NA LIVADI
MIRISALA SNAŽNO NA JUTARNJOJ ROSI,
JOŠ TAJ MIRIS DANAS PAMTIM
UGAŽENU STAZU KUD TRČASMO BOSI.
Svake godine u kući
oltar napravim novi
i on ponosno
na njemu tad stoji.
IZA KUĆE USKI PRAŠNJAVI PUTELJAK
VODI RAVNO, A ONDA SE VINE,
NA VRHU BIJAHU KAMENI OSTACI
NEKAD CRKVE SVETE KATARINE.
Mali križ i crkvica,
svete slike male,
i pšenica posijana
društvo njemu prave.
U PREDVEČER RANU ZVONA SE OGLASE
POZIVAJU NA MOLITVU «ZDRAVO MARIJE».
SJEĆANJA SU NA DJETINJTSVO SNAŽNA
TO SU MOJE RODNE OŠTARIJE.
Marija
ŠTO UČINI
KOLIKO SAMO RADOSTI BIJEŠE
POD OVIM SUNCEM ŠTO ME GRIJE,
KAKO SAMO TRAVA MIRIŠE
OBILJE LJEPOTE GOSPODIN SIJE.
KOJE LI SREĆE ŠTO GLEDATI MOGU
ŽUTE MASLAČKE U ZELENOJ TRAVI,
ŽITNA POLJA, ČAROBNE GORE
I VELIKO MORE ŠTO SE PLAVI.
Kad se mama prekriži
i zapali svijeću,
Božja toplina i svijetlost
uljepša našu sreću.
Taj mali advent
što mir nam podijeli
prvi je što Kristu
rođendan poželi.
Sara Županić 4.a
OBUZE ME RADOST ŠTO SLUŠAM
BISTRI POTOČIĆ ŠTO ŽUBORI,
VJETAR SE ŠULJA, A ONDA FIJUČE,
ŠTO LI SAMO DRVEĆU GOVORI?
KAMENE STIJENE SIGURNO STOJE,
PRKOSE SUNCU, VJETRU I KIŠI,
SKRIVAJU SNAGU, LJEPOTOM ZRAČE
TAMO JE VJETAR TIŠI.
KADA GOSPODIN PROLIJE BOJE
DA LI JE LIJEPŠE LJETO ILI ZIMA,
KISTOM UČINI VELIKA ČUDA
I SVAKA MU SLIKA DUŠU IMA.
Marija
87
POEZIJA
Božić
Svake godine slavimo Božić. Na taj se dan rodio Isus.
Dan prije Božića zove se Badnjak. Na Badnjak kitimo bor, u kući je svečano,
peču se kolači. Na taj dan smo svi veseli. Radujemo se Božiću. U cijelom
svijetu ljudi čestitaju Božić jedni drugima. Gradovi su prekrasno okićeni,
pjevaju se božićne pjesme. Božić je najljepši dan u godini!
Klara Meašić 4.b
Božić
Božić je obiteljski blagdan. Božić obilježavamo Isusovim
rođenjem. Jedni drugima čestitamo Božić i kitimo
bor. Svi smo mi ljudi sretni radi Isusa jer ga slavimo i
blagoslivljamo. Bog je naš i Isusov otac. Kada smo mi
sretni Bog je sretan i Isus je sretan. Božić volim iz razloga
jer se Isus rodio i cijela se obitelj i rodbina okuplja za
stolom i zajedno moli.
Matea Žanić 4.a
Božićna priča
Zalepršahu bijele pahulje i satkaše plašt što je prekrio moju kuću. Nešto
pahuljica zaustavilo se na prozoru i svojim me kristalnim osmjehom pozvaše
da dođem do njih. Pomislila sam da još je rano i za pahulje i za snijeg i za tako
divnu večer kao što je ova. Ali nije bilo rano. Nagovijestile su meni pahulje da
se bliži Božić i da je vrijeme za njegovu pripremu.
Divno je Božićno vrijeme. Osjećam se drugačije, svečanije, sretnije. Kad dođe
vrijeme Božića uvijek me potakne na razmišljanje o novom životu, o novoj
radosti, o novoj svjetlosti, a u stvari o onoj istoj onoj vječnoj onoj nikad ne
ugašenoj svjetlosti, o Isusu koji nagoviješta ljepotu života uvijek.
Isus koji nam iz jasala poručuje da se radujemo i veselimo kad god smo
skupa sa obitelji, s prijateljima, s bližnjima. Želi nam svojim rođenjem reći:
«Ne bojte se ja sam s vama, ne bojte se jer svjetlost i u tami svijetli.» Kad
palimo Božićnu svijeću, zatitra svjetlost blaga, topla i nježna. Obasja bor i
kuglice, obasja na prozoru pahuljice, obasja svako drvce i čovjeka, obasja
sve. Svjetlost uvijek svijetli.
Nika Gračanin 4. b
Božić
Božić je Isusovo rođenje. Božić je kada ja i moja obitelj kitimo bor. Božić
je kada smo ja i moja obitelj na okupu. Kada padne mrak ja i moja obitelj
odlazimo na polnoćku. Na Božić pomažem peći kolače mami. Božić ja i moja
obitelj uvijek slavimo.
Matea Bertović
88
POEZIJA
Moj mali
anđele
Istina je ovo cijela tužne majke iz mog sela
Jedno slatko dijete malo od kuće je odlutalo
Toliko je bilo malo da se vratit nije znalo,
Noć se bliži, mrak već pada, od djeteta nigdje traga
Majka zove i uzdiše i od straha suze briše
Dobri ljudi pomognite da nađemo moje dite.
Podiglo se cijelo selo, svak je majci pomoć htio
Zla kob je brža bila, dijete majci ugrabila
Na kobno je mjesto stalo u duboku vodu palo
Utopi se moj anđele kako živjet sad bez tebe?
Roni suze majka svakog dana bez prestanka
Jedno jutro tik pred zorje sanja budna zlato svoje
Na prozor se javi sjena, a to bijaše krasna žena
U bjelinu omotana od Boga je otposlana.
Progovara krasna žena sa prozora njena sjena
Nemoj plakat tužna majko sudbina je htjela tako.
Što si više praviš jada moja duša jače strada.
To moj dragi anđeo bio, što me u snu posjetio
U snu me je posjetio, usput moje suze posušio
D. F.
Netko je prosuo snijeg
Čudan miris budi me iz sna;
To je miris snage,
Miris zajedništva.
Nije mi hladno,
Neki me čudan osjećaj grije,
Ljudi se ponašaju snažno,
Sve je puno čarolije.
Svi smo u ovo vrijeme napravili neke važne korake,
Preobrazili smo životne snove,
Životne putove.
Al' zašto ljudi svode sve na poklone,
Neke nevažne darove,
Oni svode sve na novac,
Na zamišljeno odricanje.
Odreći se novca možemo gotovo svi,
Al' možeš li se čudnog ponašanja tako lako riješiti?
Krist nas je učio da sa snagom životom gazimo,
Dao nam je do znanja da mu rođendan dostojno proslavimo.
Svake mu godine u čast
Palimo svijeće,
Znamo da je on još uvijek tu,
Motri nas i želi da stojimo pored njega, u vječnom snu.
Matea Magdić
89
POEZIJA
Sretan rođendan!
Nisu ga milovali
svileni jastuci,
nije se ljuljao
u zlatnoj kolijevci.
Rođen u jednoj štalici,
na mirisnoj slamici,
spava mirnim snom,
na svijetu ovom.
U godini svakoj,
jedan je dan,
jedan veliki, slavni dan,
Isusov rođendan.
U tihoj zvjezdanoj noći,
u ponoći,
rodio se čovjeku,
prijatelj najveći.
Zabrinut nimalo nije,
ima ono najvrjednije,
grije ga nježnost i ljubav
Josipa i majke Marije.
Isusovom rođenju,
raduju se svi,
cijele zemlje kršćani.
Neka nas ne ponesu,
osvijetljeni trgovi,
Svi Sveti
Kad taj dan dođe
sa tugom se sjećamo njih.
Najmilijih naših
kojih više nemamo,
prijatelja dragih.
Kad taj dan dođe
posjetimo grobove njihove
i odnesimo cvijeće.
Neka zasjaje putevi
dušama dragim.
Zapalimo svijeće.
Sklopimo ruke
na njihovom grobu,
dok vjetrić lagano puše.
Neka im je laka zemlja,
izmolimo za njihove duše.
U tišini i nadi da ih je Bog
primio k sebi u Raj.
Vjerujemo u Njega i molimo se
jednog dana i za svoj kraj.
Đurđica Bulić
90
okićeni borovi,
primamljivi izlozi
i bogati stolovi.
Treba u hram poći,
na misno slavlje doći,
novorođenče darivati,
srce mu predati,
a dušu otvoriti.
Tada možemo,
gromko zapjevati
u sav glas:
«Isus se porodi
u pravi čas!»
Isuse, dragi Bože moj,
sretan rođendan
želi ti,
voljeni narod tvoj!
Nada Stipetić
POEZIJA
Majci Božjoj Oštarskoj
Žure Hrvati u svetište tvoje,
da ti ispričaju sve muke svoje.
A ti im pomažeš Majčice,
jer žao ti tvoje nesretne dječice.
Pričaju djeca tebi tužne stvari,
radi kojih im srce krvari.
Mole te za svetu pomoć tvoju,
da ublaže tugu veliku svoju.
Skrušeno mole i tebi hvalu daju,
jer oni najbolje u svom životu znaju;
koliku radost njima si dala,
u tvom svetištu šapuću ti majko,
Marijo hvala!
Zavjete svoje k tebi su donijeli,
kako bi svoju djecu sačuvali.
Od đavla tog duha zloga
i učvrstili vjeru u dragoga Boga i Sina
tvoga.
Zdravka
Božić
Kada padne prvi snijeg
tada dobro znam,
bliži nam se Badnja večer
s njom i Kristov rođendan.
Veselimo se svi, mali i veliki,
borove kitimo, prskalice palimo,
mnogo ića, mnogo pića
i raznih poklonića.
Zvona zvone, veselje svud,
stiže naš Spasitelj
s neba baš na ovaj dan,
da proslavi s nama, svoj premili
rođendan.
Čestit Božić svim ljudima,
a tebi Isuse, sada znaj,
želim sretan 2010. rođendan.
Petar Marincel
91
Hodočasnici iz Plaškog kreću u
, 14. kolovoza 2010.
Oštarije
POEZIJA
Kardinal Bozanić u Gospiću, na proslavi
10. godina
Gospićko-senjske biskupije, 25. srpnja 201
0.
Župni suradnici župe
Sv. Križa na Krasnu, 21.
kolovoza 2010.
Procesija na Rokovo
u Ogulinu, 2010.
Blagoslov Crkve hrvatskih mučenika na
Udbini, 11. rujna 2010.
Procesija u Skradniku, blagdan
sv. Marka Križevčanina, 5. rujna 2010.
92
Susret roditelja i supružnika Gospićko-senjske
biskupije na Trsatu, 16. listopada 2010.

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

INFORMATIVNO-PASTORALNI LISTIĆ

DRAGI ŢUPNIČE HVALA VAM! - Svi Sveti

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

1 PONOSNA ZJAPI I ZA OBNOVOM VAPI Od kada je Hrvatska

VRATA VJERE - Župa sv. Križa Ogulin

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

Druga nedjelja kroz godinu listic 08.doc

NIKOLA Br 32(345).pub - Župa Sv. Nikole biskupa – Krapina

Župni listić – 13. NKG

Ogulin zavičaj bajke (image brošura)