Mostar, XLIV., 2, kolovoz 2012.
KAZALO
PROVINCIJALOVA RIJEČ
3
Uvodnik...................................................................................................3
IZ GENERALNE UPRAVE
4
Imenovan generalni vizitator provincije.....................................7
Okružno pismo generalnog vizitatora
fra Roze Brkića......................................................................................7
Raspored generalne vizitacije Hercegovačke
franjevačke provincije Uznesenja BDM.....................................10
IZ PROVINCIJALATA
12
Najava kanonske vizitacije i saziv kustodijskog kapuitula.12
13
IZ ŽIVOTA PROVINCIJE
Održana duhovna obnova u Mostaru........................................13
Duhovna obnova u Konjicu...........................................................13
Sastanak Provincijskog definitorija
s generalnim vizitatorom...............................................................14
Provinciji na privremeno upravljanje
povjerene župe Majkovi, Banići i Lisac......................................14
Svećeničko ređenje u mostarskoj katedrali.............................15
Obred polaganja prvih zavjeta na Humcu...............................16
Oblačenje novaka u Posušju.........................................................17
Fra Tihomir Bazina proslavio mladu misu.................................18
Fra Dalibor Milas proslavio mladu misu na Humcu..............19
Fra Kornelije Kordić proslavio
50 godina svog svećeništva..........................................................20
Fra Žarko Ilić i fra Viktor Nuić proslavili Zlatnu misu.............21
Proslava Zlatne mise fra Pave Maslaća u Stjepan Krstu.......21
Fra Perica Ostojić nastavlja studij u Italiji..................................22
Tomislav Slomo napustio postulaturu.......................................22
Fra Stjepan Leventić napustio bogosloviju..............................22
Vladimir Puljić napustio sjemenište u Visokom......................22
23
IZ ŽIVOTA KUSTODIJE
100. godišnjica župe sv. Jeronima u Chicagu..........................23
IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA
24
Fra Andrija Bilokapić novi provincijal Zadarske provincije.24
Izabran novi definitorij provincije Bosne Srebrene...............24
Novo vodstvo družbe Služavki Malog Isusa............................25
Izabrana nova regionalna poglavarica
Klanjateljica Krvi Kristove...............................................................25
S. Anica Jureta ponovno izabrana
za provincijalnu glavaricu Franjevki misionarki iz Asiza......25
Imenovana uprava provincije
Bezgrješnog začeća bdm sestara milosrdnica.......................25
Nova uprava Hrvatske dominikanske provincije...................26
Nova vrhovna uprava družbe Sestara
Presvetog Srca Isusova....................................................................26
Fra Joško Kodžoman novi provincijal
franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.........................26
Susret povjerenstava za promicanje redovničkih zvanja
Hrvatske i Bosne i Hercegovine....................................................27
“Tjedan molitve za duhovna zvanja”..........................................28
Duhovna obnova redovnika i redovnica grada Zagreba....28
Papin nagovor franjevačkoj zajednici u La Verni...................28
Križ - opipljivi znak ljubavi, mjera Božje dobrote i
milosrđa - Papine riječi koje je trebao izgovoriti u
svetištu La Verna 13. svibnja 2012...............................................29
Održana sjednica Vijeća franjevačkih zajednica....................31
Proslava 20. obljetnice Franjevačke mladeži u Hrvatskoj...32
Izvještaj s kapitula UnderTen u Mexicu.....................................32
Franjevačka ljetna škola duhovnosti..........................................32
800. obljetnica dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu...........34
I. europski kongres Franjevačkoga svjetovnog reda i
Franjevačke mladeži.........................................................................35
Završila godina posvećena svetoj Klari Asiškoj......................36
Zatvaranje jubilarne godine svete Klare u BiH.......................37
Iz života crkve u hrvata
38
Priopćenje sa Sedmog susreta biskupa bk BiH
s članovima kvrpp BiH.................................................................... 38
Međunarodni znanstveni skup
“Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine“.... 39
Misno slavlje susreta hkm u Sisku............................................... 40
Imenovan novi apostolski nuncij u Hrvatskoj.......................... 41
Msgr. Kutleša - dijecezanski biskup porečki i pulski.............. 41
Priopćenje s 55. redovnog zasjedanja bk BiH.......................... 42
VATIKAN43
Poruka Pape Benedikta XVI.
za 27. svjetski dan mladih 2012...................................................43
Pismo pape Benedikta XVI. u povodu
800. obljetnice „obraćenja” i posvećenja sv. Klare Asiške....48
51
20. OBLJETNICA FRAME U BIH
Proslava 20 godina Franjevačke mladeži u
Bosni i Hercegovini............................................................................ 51
Propovijed o. provincijala fra Ivana Sesara................................ 52
VIJESTI54
MIR I DOBRO, Mostar, XLIV., 2.,
kolovoz 2012., službeno glasilo
IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM
Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526
Mreža: www.franjevci.info
UREDIO: fra Bože Milić, tajnik; ODGOVARA: fra Ivan Sesar, provincijal
Zaključeno: kolovoz 2012.
Računalni slog: Ivica Božić; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar
2
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
PROVINCIJALOVA RIJEČ
Draga braćo!
Pred sobom imate novi broj našega provincijskog glasila Mir i dobro. U njemu ćete naći
događaje koji govore o životnosti naše Zajednice.
Svećenička ređenja, mlade i zlatne mise, polaganje prvih redovničkih zavjeta, ulazak u
novicijat i oblačenje franjevačkog habita, imenovanje generalnog vizitatora naš Provincije
i najava redovitog provincijskog kapitula te mnogi drugi događaji razlog su duboke nade
i zahvalnosti Bogu.
Spomenuo bih svakako 20. obljetnicu Frame u BiH koju smo koncem lipnja obilježili na
Humcu. Uistinu, to je bila prigoda za zahvalnost Ocu milosrđa za čudesna djela što ih je
Bog ostvario po sv. Franji. Naša zadaća je ponuditi svijetu u kojem živimo Franjinu odvažnost, stvaralaštvo i svetost. Pozvani smo da iznova hrabro ponudimo Franjinu odvažnost,
stvaralaštvo i svetost, da njegujemo živahnu vjernost kao odgovor na znakove vremena
koji se javljaju u današnjem svijetu, da se vratimo onome što je bitno u životu, iščitavajući
i utjelovljujući ga u današnju kulturnu stvarnost; da ostanemo vjerni svojoj franjevačkoj
karizmi i u isto vrijeme da imamo pred očima potrebe suvremenog svijeta, anticipirajući
budućnost. (Usp. Fra José Rodriguez Carballo, ofm, Generalni ministar).
U Crkvi, a na poseban način u cijeloj franjevačkoj obitelji svečano se obilježio završetak jubilarne godine - 800. obljetnice poziva sv. Klare i početaka Drugog franjevačkog reda.
Isto tako podsjećam vas, draga braćo, da nas uskoro čeka i središnja proslava 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo, 6. listopada 2012. na splitskom Sustipanu, kojoj će
prethoditi devetnica u svim franjevačkim zajednicama.
Upravo ove obljetnice su milosna prigoda za sve nas da se napojimo na čistom izvoru
božanskog nadahnuća karizme Franje Asiškoga i naše prve braće. Da napojeni i iznutra
obnovljeni i osnaženi, evanđeoski odgovorimo na potrebe Crkve i svijeta. Svjesni smo da
najprije u sebi i u svojim zajednicama, u našim međuodnosima, u našem načinu života
trebamo obnovu i trajnu izgradnju.
Krećemo i u susret Godini vjere koju je za sveopću Crkvu proglasio papa Benedikt XVI., a
koja će se svečano otvoriti 11. listopada 2012., na 50. obljetnicu otvaranja Drugog vatikanskog sabora i 20. obljetnicu objavljivanja Katekizma katoličke crkve. U svom apostolskom
pismu Porta fidei Sv. Otac ističe: “Vrata vjere (usp. Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva s
Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova se praga može prijeći kada
je Božja riječ navještena a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz
vrata znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem (usp. Rim 6,4),
po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod
uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave
sve koji vjeruju u njega (usp. Iv 17,22)” (Porta fidei, br. 1).
Očito je iz ovoga da je prvi korak u ulasku na vrata vjere upravo Božja riječ. Nasljedovanje Isusa Krista zahtijeva od nas poslušnost njegovu evanđelju. Moramo dopustiti da nas
ta riječ preobražava, da u nama potiče i gradi odgovornost, zrelost naše osobnosti. Tako
zapravo u nama se događa proces rasta u vjeri, proces obraćenja.
Svima vama želim sretan početak školske godine koju ćemo uskoro započeti. Bratski vas
sve pozdravljam i, po zagovoru najvjernije suradnice Duha Svetoga, Majke Crkve i nebeske
zaštitnice naše Provincije, zazivam obilje božjeg blagoslova na vas i vaš rad, osobito u svakom vašem nastojanju oko mira i dobra u sredini u kojoj živite i djelujete.
Mir i dobro neka vas uvijek i svuda prati!
Vaš fra Ivan Sesar, provincijal
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
3
IZ GENERALNE UPRAVE
4
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
5
6
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
IMENOVAN
GENERALNI VIZITATOR PROVINCIJE
Mostar, 7. lipnja 2012. (Miriam) – Dekretom Generalnog ministra
reda, prot. 102850/ S 181-12, fra Rozo Brkić, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, imenovan je generalnim vizitatorom Hercegovačke franjevačke provincije.
Vizitator će, sukladno propisima našega Reda, vizitirati svu braću
u Provinciji, sudjelovati u pripremi i predsjedati redovitom provincijskom kapitulu, koji je predviđen na proljeće iduće godine, kao i
kapitulskom kongresu koji slijedi nakon kapitula.
Fra Rozo Brkić rođen je 16. 10. 1973. u Zagrebu od oca Franje
(+2006) i majke Kate r. Ćibarić (+2012). Osnovnu i srednju školu (u
Centru za upravu i pravosuđe) završio je u Zagrebu. Novicijat je započeo u Rijeci na Trsatu 19. rujna 1992 g., gdje 11. rujna 1993. g. polaže i prve zavjete. Svečane zavjete položio je 20. rujna 1997 g., a za
prezbitera je zaređen 26. lipnja 1999. u Zagrebu. Teološko-filozofski
studij upisuje 1993.g. na KBF-u gdje je i diplomirao 1999. Na Papinskom Ateneju Antonianum u Rimu bio je na postdiplomskom studiju od 1999. do 2002., gdje magistrira
teološke znanosti sa specijalizacijom franjevačke duhovnosti. Za vrijeme studija pohađao je (2002.) i
specijalni tečaj za odgojitelje na Salesianumu gdje je postigao i diplomu.
Službu vicemagistra postulanata obnašao je u Samoboru od 1998. do 1999., a službu magistra novaka
u Rijeci na Trsatu od 2002 do 2005. U ljeto 2005. povjerena mu je služba magistra bogoslova u Zagrebu
koju još uvijek obnaša.
OKRUŽNO PISMO GENERALNOG VIZITATORA
FRA ROZE BRKIĆA
ČLANA HRVATSKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE
SV. ĆIRILA I METODA, ZAGREB
Svoj braći
Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM
Draga braćo, Gospodin vam dao mir i dobro duše
i tijela!
Generalni ministar Reda manje braće fra Jose Rodriguez Carballo, na sjednici Generalnog definitorija 17. svibnja 2012. godine imenovao me je generalnim vizitatorom vaše časne i ugledne Provincije
Uznesenja BDM, te da predsjedam Provincijskom
kapitulu i Kapitulskom kongresu (Prot. 102850/S
181-12). Dekret sam primio 1. lipnja 2012. u Zagrebu. Ovo imenovanje prihvatio sam jer vjerujem da
ću, uz pomoć dobroga Boga, zagovor Kraljice Franjevačkog reda i našega utemeljitelja svetoga oca
Franje, svjestan velike odgovornosti, izvršiti povje-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
renu mi zadaću. Očekujem, draga braćo, vašu bratsku pomoć i potporu i već sada pozivam vas da se u
svojim molitvama spomenete mene da mi Gospodin udijeli milost da ovu povjerenu mi službu i sve
što je s njom skopčano izvršim bratski, pošteno, pravedno i u Duhu Božjemu, na dobro svih vas.
Radujem se što će mi se, uz sve odgovornosti i
nimalo lake obveze koje donosi ova služba, pružiti jedinstvena prilika da puno bolje upoznam sve
vas koji svojom svekolikom prisutnošću svjedočite
franjevački ideal življenja svetoga Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista. Mi svoje postojanje kao
bratstvo dugujemo povijesnom iskustvu sv. Franje
7
i njegova Reda, mnoga su braća vaše časne Provincije kroz povijest ostala do kraja, mnogi i uz cijenu
života, vjerna svom franjevačkom obliku života,
Redu i Crkvi. Svojim su izborom franjevačkog života svjedočili i riječju naviještali, u zgodno i još više
u nezgodno vrijeme, obraćenje Evanđelju, dolazak
Kraljevstva Božjega i očitovanje njegove ljubavi
među svim ljudima. Svijest o tom poslanju davala
im je duhovnu životnost, pokretljivost i stvaralačku
odvažnost te ih tjerala među ljude, kršćane i nekršćane, da s njima u njihovom stvarnom stanju dijele
uvijek novu i radosnu Blagu vijest. To sveto poslanje
jednako tako izvršavate, odgovorno i s ljubavlju, i vi
danas. No pozvani smo i pozivani da ga uvijek više
prihvaćamo i živimo, u uvjerenju da ćemo još bolje i danas i u budućnosti, odgovoriti na očekivanja
Reda, Crkve i ljudi našega vremena.
Gospodin nas je pozvao da živimo po Evanđelju,
ne kao samci, nego s braćom u zajednici. U njoj se i
po njoj ostvaruje naš poziv budući da je zajednica
povlašteno mjesto našega susreta s Bogom. Želimo živjeti ne samo jedan pokraj drugoga, usmjereni prema istome cilju i pomažući jedan drugome
da ga postignemo, nego okrećući se jedni prema
drugima u poštovanju, tako da si u jednostavnosti
možemo očitovati sve svoje potrebe, jedni drugima
ponizno služiti, izbjegavati srdžbu, ogovaranja, nepovoljne sudove, i sve ono što nagrđuje i razgrađuje naša bratstva. Neka nam Gospodin pomogne da
uvijek više osjećamo, prihvaćamo i milosrdno srce
imamo jedni za druge, te tako doista posvjedočimo
snagom svoga života u bratstvu Gospodinov nauk:
„Ako budete imali ljubavi jedni za druge, tada će svi
znati da ste moji učenici.“
U ovoj godini koju će papa Benedikt XVI. 11. listopada. proglasiti godinom vjere još više osjećamo da
smo pozvani kao manja braća, ljudi vjere, ovo milosno vrijeme do provincijskog kapitula svaki ponaosob i svi mi zajedno promisliti o svome načinu življenja franjevačkog poslanja u bratstvu; preispitati svoj
dosadašnji hod, zahvaliti za sve dobro i lijepo što je
Gospodin po nama učinio i čini, pokajati se iskreno,
pred Njim koji je veći od našega srca, za sve gdje nismo dokraja bili vjerni tom poslanju, a jednako tako
prepoznati kamo nas On danas šalje i s obnovljenom vjerom i pouzdanjem u Njega zajedno krenuti.
Jednako tako u vjeri povjerimo Gospodinu sve brige, tjeskobe, pa i rane koje nas pritišću osobno, a i
kao provincijsko bratstvo, u želji i usrdnoj molitvi da
nam udijeli snagu i ustrajnost, kao i umješnost i razboritost da za iste pronađemo primjerena rješenja.
Doista, slavlje provincijskog kapitula iziskuje od
svih nas i osobnu pripremu, kroz iskrenu prosudbu
vlastita života u proteklom razdoblju, u otvorenosti
8
za nove izazove za evanđeoski život prema Pravilu
svetoga našeg oca Franje, Generalnim konstitucijama našega Reda, te prema ostalim propisima Crkve
i Reda. Stoga neka nam i ovo milosno vrijeme pomogne da ponovno preispitamo u prvom redu kvalitetu našega života, kako bi ga se učinilo potpunim
i rječitim pred Bogom i ljudima, da više živimo u i za
bratstvo i kao takvi budemo graditelji „duhovnosti
zajedništva“ i obnovljene nade.
VAŽNE NAPOMENE:
U izboru deputata za kapitul, kao i kandidata za
provincijalnog ministra treba se držati odredbi koje
donose STATUTI Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM čl. 73. i čl. 74.
Izbor zastupnika za kapitul
Čl. 73
§ 1. Aktivno i pasivno pravo glasa u izboru zastupnika za provincijski kapitul imaju sva svečano
zavjetovana braća Provincije, izuzevši one koji su
navedeni u čl. 72. ovih Statuta, koji po službi sudjeluju na kapitulu, kao i one koji to pravo, sukladno
čl. 237. GS, uživaju privremeno u nekoj drugoj provinciji Reda, te one koji se nalaze u eksklaustraciji ili
borave izvan zajednice kako bi iskušali svoje zvanje
i kojima je zakonito oduzeto aktivno i pasivno pravo
glasa u Provinciji.
§ 2. Na glasačkome listiću, obilježenom svojim
brojem i pečatom Provincije, sva braća s pravom
glasa upisuju imena i prezimena desetorice zastupnika. Ako u Provinciji ima više braće istoga imena
i prezimena, treba dodati oznaku: st/ariji/, ml/ađi/,
ili neku drugu koja pomaže u sigurnoj identifikaciji
brata kojega se bira. Listići na kojima je označeno
više od 10 imena proglašavaju se nevažećima.
§ 3. Po isteku roka za slanje glasačkih listića glasove prebrojavaju predsjednik kapitula, njegov tajnik,
najstariji definitor i još jedan brat kojega predsjednik odredi.
§ 4. Nakon prebrojavanja glasova, predsjednik kapitula sastavi zapisnik o ishodu glasovanja i odmah
ga objavi svoj braći Provincije. U njemu treba naznačiti: tko je, kada i gdje obavio pregledanje glasačkih
listića, koliko ih je ukupno stiglo, te unijeti imena i
prezimena sve braće koja su birana za zastupnike i
naznačiti koliko je tko dobio glasova. Zapisnike trebaju potpisati predsjednik kapitula, njegov tajnik i
dvojica brojača glasova. Jedan se primjerak zapisnika dostavi generalnomu definitoriju, a drugi čuva u
provincijskoj pismohrani.
§ 5. Za zastupnike imaju se smatrati izabranima
oni koji dobiju najviše – makar relativnu većinu –
glasova. Kod jednakoga broja glasova izabran je ili
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
izabrani su oni koji su stariji po prvim zavjetima, a
kod jednakoga zavjetovanja stariji po dobi.
Izbor kandidata za provincijalnoga ministra
Čl. 74
§ 1. Kandidate za službu provincijalnoga ministra
predlažu sva svečano zavjetovana braća Provincije i
to pomoću glasačkih listića obilježenih svojim brojem i pečatom Provincije na kojima se upisuje ime i
prezime jednoga kandidata. Mogu biti predložena
sva svečano zavjetovana braća svećenici koja su barem pet godina u svečanim zavjetima, osim onih koji
se nalaze u eksklaustraciji, koji borave izvan zajednice kako bi iskušala svoje zvanje ili kojima je zakonito
oduzeto aktivno i pasivno pravo glasa u Provinciji.
Ako u Provinciji ima više braće istoga imena i prezimena, treba dodati oznaku: st/ariji/, ml/ađi/ ili neku
drugu koja pomaže u sigurnoj identifikaciji brata
kojega se bira. Na omotnici se treba čitko potpisati, listić zatvoriti u omotnicu i predati predsjedniku
kapitula u roku i na način kako to on odredi. § 2. Glasačke listiće prebrojava isto povjerenstvo kao što je
to određeno u čl. 73 § 3 ovih Statuta. Nakon prvoga
kruga glasovanja, predsjednik kapitula sastavi zapisnik o cjelovitome ishodu glasovanja i objavi ga svoj
braći Provincije s napomenom da u drugome krugu
mogu predlagati samo jednoga od osmorice kandidata koji su u prvome krugu dobili najviše glasova.
Nakon drugoga kruga, predsjednik kapitula sastavi
zapisnik o ishodu glasovanja koji se ne objavljuje
braći (usp. GS čl. 173 § 3). Jedan primjerak zapisnika se dostavi generalnomu definitoriju s molbom
da potvrdi četvoricu kandidata, a drugi se primjerak
čuva u provincijskoj pismohrani.
§ 3. Nakon što od generalnoga definitorija dobije
odobrenje četvorice kandidata za provincijalnoga
ministra, predsjednik kapitula treba svim svečano
zavjetovanim članovima Provincije dostaviti pod
rednim brojem i ovjeren pečatom Provincije glasački listić za izbor provincijalnoga ministra. Birati
se može i na listić treba upisati ime i prezime samo
jednoga od četvorice kandidata koje je generalni
definitorij odobrio.
§ 4. Glasački listići za izbor provincijalnoga ministra u zatvorenoj omotnici na kojoj piše Glas za
provincijala trebaju stići predsjedniku kapitula do
roka kojega on odredi. Kada taj rok istekne, listiće
prebrojava isto povjerenstvo kao što je to određeno
u čl. 73 § 3 ovih Statuta, bez otvaranja, i kada se o
tome sastavi odgovarajući zapisnik, sve omotnice s
glasačkim listićima stavi u zajedničku veliku omotnicu i nju zatvori a preklopni dio ovjeri pečatom Provincije.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
§ 5. Veliku omotnicu s glasačkim listićima, kao i
zapisnik, predsjednik kapitula čuva kod sebe do trenutka kada će na kapitulu biti otpečaćena i kada će
se pristupiti pregledanju glasačkih listića i utvrđivanju rezultata glasovanja.
SLANJE GLASOVNICA
Sve glasovnice, a i ostale prijedloge, treba slati
redovitom poštom (ne elektroničkom poštom) na
adresu Provincijalata u Mostaru s naznakom Za vizitatora.
Otvaranje glasovnica prvog kruga predlaganja kandidata za službu provincijalnog ministra
obavit će se u Mostaru 20. prosinca 2012.
Glasački listići trebaju stići do 19. prosinca
2012. (uključivo).
Otvaranje glasovnica za zastupnike i za kandidate za službu provincijalnog ministra bit će u
Mostaru 28. veljače 2013.
Glasački listići trebaju stići do 27. veljače 2013.
(uključivo).
VRIJEME ODRŽAVANJA
PROVINCIJSKOG KAPITULA
Provincijski kapitul održat će se
od 9.4. – 13.4. 2013. u Mostaru.
Vizitaciju ću početi 2. listopada 2012. kod braće
u Švicarskoj, a nastaviti 22. listopada prema priloženom rasporedu. Ako za vrijeme vizitacije dođe do
promjene u rasporedu, dotična braća bit će na vrijeme obaviještena.
Od svetkovine Svetoga našega oca Franje, 4. listopada 2012. godine, pa do završetka Provincijskog
kapitula, neka se u molbenici Jutarnje i Večernje
doda zaziv za uspjeh vizitacije i Kapitula, a mogu se
izabrati i druge prikladne prigodne molitve.
U prilogu ovog okružnog pisma naveden je i popis knjiga koje treba pripremiti za pregled prigodom vizitacije.
U pothvatu koji smo započeli, braćo, pouzdajem
se ponajprije u pomoć milosrdnoga i svemogućega
Boga, a vama već unaprijed zahvaljujem, te se opet
preporučam u vaše molitve. Neka nas sve skupa u
ovom pothvatu prati majčinski zagovor Marije na
Nebo uznesene, Kraljice franjevačkog reda, neka za
nas mole i naša franjevačka braća mučenici vaše časne Provincije.
Radujući se susretu sa svakim od vas, srdačno vas
pozdravljam u Kristu Isusu, sv. Franji i majci Mariji!
Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva! Mir i dobro!
U Zagrebu, 25. srpnja 2012.
FRA ROZO BRKIĆ,
GENERALNI VIZITATOR
9
RASPORED GENERALNE VIZITACIJE
HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE
UZNESENJA BDM
ŠVICARSKA
2.10.2012:
Fra Ljubo Leko (Netstal), fra Ante Medić (Graubünden) i fra Valentin Vukoja (Ticino)
3.10.2012:
Fra Ilija Šaravanja (Aarau), fra Stanko Banožić (Luzern) i fra Rade Vukšić (Zug)
4.10.2012: Fra Vlado Ereš (Lausanne), fra Gojko Zovko (Bern), fra Šito Ćorić (Solthurn) i fra Ivan Bebek (Aedermansdorf )
5.10.2012:
Fra Petar Topić (Basel), fra Branko Radoš (Frauenfeld) i fra Mićo Pinjuh (St. Gallen)
6.10.2012:
Fra Ivan Prusina, fra Stjepan Neimarević i fra Niko Leutar (Zürich)
NJEMAČKA:
8.10.2012: Fra Dinko Grbavac (Singen), fra Ljubo Lebo, fra Stipe Pervan i fra Robert Crnogorac (Fulda)
9.10.2012: Fra Ivan Leutar (Nersingen), far Ivan Čilić i fra Mate Čilić (Augsburg)
AUSTRIJA:
11.10.2012:
Fra Franjo Vidović ( Weissenstein ),
fra Šimun Oreč i fra Dominik Ramljak (Frohnleiten )
HRVATSKA
Ponedjeljak, 22. listopada
Ponedjeljak, 29. listopada
10
Zagreb-Dubrava
braća u Lici (fra Slavko i fra Slaven)
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
HERCEGOVINA
Ponedjeljak, 5. studenoga Samostan Tomislavgrad, Šujica
Kongora, Seonica, Roško polje i Bukovica
Utorak, 6. studenoga Srijeda, 7. studenoga Posušje, Posuški gradac, Rakitno
Ljuti Dolac, Rasno, Izbično
Četvrtak, 8. studenoga Samostan Široki Brijeg
Petak, 9. studenoga Subota, 10. studenoga Samostan Široki Brijeg, Kočerin
RIM, 11.-17. studenoga
SUSRET GENERALNIH VIZITATORA S GENERALOM
Ponedjeljak, 26. studenoga Međugorje
Utorak, 27. studenoga Majčino selo i Informativni centar
Srijeda, 28. studenoga Gradnići, Čitluk, Čerin
Četvrtak, 29. studenoga KAPITUL NA ROGOŽINAMA, Široki Brijeg
Petak, 30. studenoga Samostan Humac
Subota, 1. prosinca Samostan Humac, Novicijat
Ponedjeljak, 3. prosinca Klobuk, Vitina, Veljaci
Gorica, Drinovci, Tihaljina, Ružići
Utorak, 4. prosinca Srijeda, 5. prosinca Samostan Konjic i Masna Luka
Samostan Slano i Badija
Četvrtak, 6. prosinca Petak, 7. prosinca Samostan Mostar
Subota, 8. prosinca BEZGRJEŠNO ZAČEĆE
Ponedjeljak, 10. prosinca Fram - Ziral, Prov. knjižnica i Arhiv, Goranci
Kustodija Svete Obitelji u Americi i Kanadi – VELJAČA 2013.
VIZITACIJA BRAĆE U MISIJAMA
Braći koja se nalaze u misijama ad gentes (Afrika) upućujem poseban pozdrav i nadam se da će i oni svoje
prijedloge uputiti pismeno.
POPIS KNJIGA KOJE TREBA DATI NA UVID PRIGODOM GENERALNE VIZITACIJE
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
knjiga vizitacije
knjiga misnih nakana
knjiga sv. misa za pokojnu braću, roditelje braće i dobročinitelje
knjiga sv. misa nakanu generalnog i provincijalnog ministra
knjiga kućnog i crkvenog inventara
knjiga primitaka i izdataka
knjiga FSR-a
knjiga FRAME
knjiga „Kruh sv. Ante“
kućnu pismohranu i ljetopis
nekrologij
župne knjige (župnici)
knjiga samostanskih kapitula
odgojni zavodi: neka pripreme knjige koje imaju
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
11
IZ PROVINCIJALATA
12
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
IZ ŽIVOTA PROVINCIJE
ODRŽANA DUHOVNA OBNOVA U MOSTARU
Mostar, 25. travnja 2012. (Miriam) – Na blagdan sv. Marka
evanđelista u samostanu u Mostaru održana je provincijska duhovna obnova za mjesec svibanj.
Ova obnova zamišljena je također
kao redoviti godišnji seminar o
sakramentu pomirenja. Predvoditelj je bio doktor moralne teologije fra Marinko Leko i govorio
je na temu Neka praktična pitanja
vezana uz sakrament pomirenja.
Fra Marinko je održao jednosatno
predavanje ponajviše vezano uz
suvremenu tematiku koja se sve
više susreće u pastoralnoj i ispovjednoj praksi a tiče se bioetičke
sfere, ponajviše potpomognute
oplodnje te pastorala razvedenih
i ponovno vjenčanih osoba i njihova mjesta u Crkvi i pastoralnom
djelovanju. Nakon zanimljivog i
poučnog predavanja temeljenog
na crkvenim dokumentima i re-
centnoj literaturi na ovu temu, razvila se i diskusija uz neka pitanja.
Poslije predavanja uslijedila je
stanka za kavu kao i prigoda za
svetu ispovijed. U 12 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio
provincijal fra Ivan Sesar uz koncelebraciju 30 svećenika, a propovijedao je fra Iko Skoko, moderator trajne formacije. Osvrnuo
se na misna čitanja te je govorio
o poniznosti koju sveti Franjo
toliko naglašava i traži, koja treba biti odlika redovnika. Nakon
mise provincijal je svima zahvalio
na dolasku te u ovom tjednu koji
prethodi nedjelji Dobrog Pastira
pozvao sve da mole za duhovna
zvanja.
U 13 sati u samostanskoj dvorani bio je zajednički ručak. Na
obnovi je sudjelovalo 55 fratara
uključujući postulante i novake
koji su predvodili molitvu Srednjeg časa te pjevali i služili na svetoj misi. Fra Danko Perutina, pročelnik Vijeća za duhovnost obavijestio je da je slijedeća duhovna
obnova u Konjicu, 30. svibnja.
DUHOVNA OBNOVA U KONJICU
Mostar, 31. svibnja 2012. (MIRIAM) – Mjesečne provincijske
duhovne obnove održavaju se
po samostanima u Provinciji, te
u Međugorju. Jučer je obnova
održana u samostanu sv. Ivana
Krstitelja u Konjicu. Za ovu prigodu, zbog jednostavnijeg dolaska,
braća su se okupila u samostanu
u Mostaru odakle je organiziran
odlazak autobusom kojim su se
zajednički uputili prema Konjicu.
Tamo su ih oko 10 i 30 dočekali
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
gvardijan fra Anthony i župnik fra
Petar. U 11 sati započela je molitva Srednjeg časa, te je, potom,
fra Danko P., pročelnik Vijeća za
duhovnost, pozvao predvoditelja
obnove fra Mladena Vukšića koji
je održao izlaganje na temu Vjeratemelj nove evangelizacije. Tema
je odabrana u svezi skorog početka Godine vjere, 11. listopada
2012., kojom se, između ostalog,
obilježava 50 godina od početka Drugog vatikanskog koncila.
Naglasio je dva osnovna cilja koji
se žele dostići: prvi je probuditi
milost vjere i otkriti radost vjere,
a drugi je biti vjerodostojni i radosni svjedoci uskrsloga Gospodina
u današnjem svijetu, sposobni
dati usmjerenje mnogim osobama koje su u potrazi za ‘vratima
vjere’. Fra Mladen je još govorio o
novoj evangelizaciji te o franjevcima i novoj evangelizaciji.
Nakon zanimljivog izlaganja u
12 sati slavljena je sveta misa koju
13
je predvodio provincijski vikar fra
Miljenko Šteko, u koncelebraciji s
gvardijanom, župnikom, fra Mladenom te još 24 svećenika. Propovijedao je predvoditelj obnove.
Na misi su ministrirali, čitali i pjevali novaci i postulanti. Na kraju
je u ime odsutnog provincijala,
koji je boravio na susretu VFZ-a
u Imotskom, nazočne pozdravio
vikar fra Miljenko, zahvalio domaćinima na bratskom prijemu i svima na dolasku. Nakon mise gvardijan fra Anthony sve je pozvao
na ručak u veliku samostansku
dvoranu. Sveukupno je na obnovi
sudjelovao 41 brat. Nakon ručka
novaci su se s meštrom, zaputili u
Glavatičevo a fratri u dobrom ras-
položenju ugodnog dana u Konjicu, nazad u Mostar. Slijedeća du-
hovna obnova je 26. rujna 2012. u
Tomislavgradu.
SASTANAK PROVINCIJSKOG DEFINITORIJA S
GENERALNIM VIZITATOROM
Mostar, 30. lipnja 2012. (MIRIAM) – U utorak 26. lipnja 2012. u samostanu u Mostaru održan je sastanak
provincijskog definitorija s generalnim vizitatorom fra Rozom Brkićem.
Nakon što je provincijal fra Rozi zaželio dobrodošlicu i u kratkim crtama predstavio našu Zajednicu, provincijskom definitoriju predstavio se fra Rozo Brkić. Govorio je o predstojećim događanjima vezanim uz
pripreme provincijskog kapitula.
Na sjednici je također dogovoreno i vrijeme održavanja redovitog radnog i izbornog provincijskog kapitula. Kapitul će se održati u samostanu u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013.
Za tajnika generalnog vizitatora, na njegov osobni prijedlog, određen je fra Josip Vlašić.
PROVINCIJI NA PRIVREMENO UPRAVLJANJE
POVJERENE ŽUPE MAJKOVI, BANIĆI I LISAC
Dopisom dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića od 5. travnja 2012. upraviteljem župe Presvetog Trojstva u Majkovima imenovan je fra Ljudevit Lasta. Ova župa ima oko stotinu vjernika.
Dekretom od 23. svibnja 2012., našoj braći iz samostana u Slanom, na privremeno su upravljanje povjerene župe u Banićima (sv. Marija Magdalena) i u Liscu (Gospa od Ružarja), te su svoj trojici naših fratara, fra
Ljudevitu Lasti, fra Dinku Maslaću i fra Luki Zorić, dane sve potrebne pastoralne ovlasti.
Dekretom od 20. lipnja 2012. dubrovački biskup imenovao je fra Luku Zorića upraviteljem župa u Banićima i Liscu, a fra Luka će službeno započeti 22. kolovoza 2012.
14
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
SVEĆENIČKO REĐENJE U
MOSTARSKOJ KATEDRALI
Mostar, 1. srpnja 2012. - Na
svetkovinu svetih Petra i Pavla, u
petak 29. lipnja 2012., u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve
na večernjoj svetoj misi u 18 sati,
mons. Ratko Perić podijelio je
sveti red prezbiterata dvojici kandidata Hercegovačke franjevačke
provincije i jednom biskupijskom
kandidatu. Novoređeni svećenici su fra Tihomir Bazina iz župe
svv. Petra i Pavla na Kočerinu, koji
je kao đakonski pomoćnik boravio na Humcu, fra Dalibor Milas
iz župe sv. Ante na Humcu, kao
đakonski pomoćnik boravio u samostanu i župi svv. Petra i Pavla u
Mostaru, te don Pero Miličević iz
župe sv. Ilije proroka u Doljanima.
U koncelebraciji je sudjelovalo
preko 50 svećenika, dijecezanskih
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
i franjevačkih, kojima su se nakon
obreda Ređenja priključila i trojica novih misnika.
Na početku mise Biskup je pozdravio sve nazočne i čestitao im
najprije svetkovinu apostolskih
prvaka, a mnogima i obljetnicu
svećeničkog ređenja.
Nakon navještaja evanđelja i
predstavljanja novoređenika biskupu reditelju i sabranu narodu,
uslijedila je prigodna homilija.
Biskup je u homiliji govorio o
evanđeoskoj zgodi (Mt 14,24-33),
u kojoj se Isus povukao na molitvu, a apostoli su doživjeli „protivan vjetar“ na Genezaretskome
moru. Isus im je svojom inicijativom pošao u pomoć “hodeći po
moru”. Zaželio je i Petar hoditi
po valovima, što mu je Gospodin dopustio, ali je pod utjeca-
jem protivna vjetra ubrzo zagrcao, stao tonuti i kriknuo za pomoć: „Gospodine, spasi me!“ Isus
ga je rukom dohvatio i spasio te
ga ujedno prekorio zbog njegove
malovjernosti. Protumačivši sam
događaj i primijenivši ga na sve
nazočne, posebno je primijenio
riječi na novoređenike. Naglasivši
da su im upućene danas Isusove
riječi: Samo hrabro! Ja sam, govori Gospodin. Ne bojte se!
Na kraju je čestitku mjesnoj Crkvi, obiteljima novih svećenika, te
novoređenicima i svima koji su ih
pratili na putu do oltara uputio
provincijal fra Ivan Sesar.
Nakon liturgijskog slavlja u velikoj katedralnoj dvorani upriličena je zakuska za svećenike, svećeničke kandidate i časne sestre, te
obitelji novoređenika.
15
OBRED POLAGANJA PRVIH ZAVJETA
NA HUMCU
Mostar, 9. srpnja 2012. (Miriam) – U nedjelju, 8. srpnja 2012.,
u samostanskoj crkvi sv. Ante na
Humcu, nakon završene godine
novicijata, svoje prve privremene
zavjete na godinu dana položili
su fra Jure Barišić (župa sv. Ante,
Šujica), fra Ante Jelavić (Bregenz,
HKM Feldkirch), fra Robert Kavelj
(Chicago, HKM Bl. A. Stepinac), fra
Jozo Hrkać (župa Uznesenja BDM,
Š. Brijeg), fra Robert Pejičić (župa
sv. Mateja, Mostar) i fra Vinko Šarac (župa sv. franje Asiškog, Bukovica).
Misno slavlje započelo je u 19
sati procesijom. Nakon navještaja evanđelja, meštar novaka fra
Slavko Soldo prozvao je kandidate za zavjete poimence, na što su
oni odgovorili: Evo me!
Uslijedila je homilija provincijala fra Ivana u kojoj je govo-
16
rio o zavjetima i Pravilu kao srži
Evanđelja. Naglasio je da je za
zavjetovanje potrebna hrabrost i
odlučnost, koju su kandidati pokazali, ali to svakodnevno moraju
potvrđivati ustrajnom vjerom i
molitvom u svijetu punom protivština. Provincijal je nadodao da
na tom putu nisu sami, nego su
dio Zajednice.
Poslije homilije, u obredu redovničkog zavjetovanja, kandidati su obećali da će opsluživati
sveto siromaštvo, poslušnost i
čistoću na godinu dana. Potom
su sva nazočna braća čestitala novozavjetovanicima. Nakon što su
primili čestitke od nazočne braće,
oni su došli na oltar do fra Vinka
Dragićevića, najstarijeg fratra na
Humcu, koji im je tada čestitao.
Bila je to dirljiva gesta.
Nakon Vjerovanja postulanti su
izrekli molitve vjernika a novozavjetovani su u službi euharistije
na oltar donijeli darove kruha i
vina.
U koncelebraciji s provincijalom, meštrom i gvardijanom fra
Velimirom bilo je još šesnaest
svećenika. Liturgiju su animirali
fra Drago Vujević i fra Stanko Mabić. Ministrirali su postulanti, koji
u slijedeću nedjelju oblače habit. Na misi je pjevao veliki zbor
sastavljen od preko 50 framaša
iz više bratstava, pod vodstvom
Luke Rupčića.
Na kraju misnog slavlja novozavjetovanoj braći čestitke je
uputio gvardijan fra Velimir Mandić, također i njihovim roditeljima
i odgojiteljima, te je sve nazočne
pozvao na zakusku u samostansku blagovaonicu.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
OBLAČENJE NOVAKA U POSUŠJU
Mostar, 16. srpnja 2012. (Miriam)
– U nedjelju, 15. srpnja 2012., na
blagdan sv. Bonaventure, tradicionalni dan kad je većina fratara
po prvi obukla franjevački habit,
na večernjoj svetoj misi u 18 sati,
u kripti župne crkve Bezgrješnog
Začeća BDM u Posušju, petorica postulanata, okruženi brojnim
vjernicima i braćom fratrima obukli
su redovničko odijelo i započeli godinu novicijata.
Nakon provedene godine postulature u samostanu u Mostaru u
novicijat su ušli:
Hrvoje Ćurčić iz župe Male Gospe u Benkovcu,
Nikola Jurišić, iz župe Bezgrješnog Začeća BDM u Posušju,
Emanuel Letica iz župe sv. Franje Asiškog u Bukovici,
Jozo Mandić iz župe Uznesenja BDM na Širokom Brijegu,
Antonio Musa iz župe Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.
Svetu misu i obred oblačenja
predvodio je provincijal fra Ivan
Sesar, a s njim su koncelebrirali
fra Slavko Soldo, meštar novaka,
fra Stanko Mabić, meštar postulanata, te još 33 svećenika. Misa
je započela procesijskim ulazom,
a budući novaci su svoje habite
nosili u rukama. Na početku je nazočne pozdravio fra Mario Knezović. Misna čitanja čitali su novaci,
a evanđelje je pjevajući navijestio
fra Ivan Landeka ml.
Nakon evanđelja meštar fra
Slavko je poimence prozvao kandidate, a oni se odazvali s Evo
me! Na provincijalovo pitanje:
„Predraga braćo, što tražite od
nas?“ – odgovorili su da obučeni
u odjeću kušnje žele biti iskušani i
naučiti s ljubavlju i veselo na sebe
uzeti jaram Gospodinov… Uslijedila je homilija u kojoj je provincijal naglasio da ljudi danas više
nego ikada traže smisao života
i žele biti sretni i ostvareni. I Franjo ga je tražio i molio Boga da
rasvijetli tamu njegova srca i da
mu pokaže put, a u Oporuci je kasnije napisao: „Nitko mi nije kazao
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
što moram činiti, nego mi je sam
Svevišnji objavio da moram živjeti
po duhu svetog Evanđelja.“ „Evanđelje je temelj Franjina života i života njegovih sljedbenika“, rekao
je provincijal i pozvao novake da
odatle crpe snagu i mudrost za
život. Nakon propovijedi i molitve
za novake, uslijedilo je oblačenje
habita u kojem su, prema provincijskom običaju, asistirali gvardijani i župnici rodnih župa novaka.
Odmah su novacima čestitali fratri a rodbina i prijatelji su to učinili
poslije mise. Na kraju euharistije
nazočne je pozdravio župnik fra
Milan Lončar, te čestitao novacima, njihovim roditeljima i obiteljima i Provinciji, i rekao da se raduje zbog toga što se oblačenje po
prvi put u povijesti župe događa
u Posušju.
Nakon svečanog blagoslova,
druženje se preselilo u još nedovršenu crkvu gdje je pripremljena
zakuska za uzvanike. Na svetoj
misi lijepo su pjevali posuški framaši.
17
FRA TIHOMIR BAZINA
PROSLAVIO MLADU MISU
Kočerin, 23. srpnja 2012. (franjevci-siroki-brijeg.info) – Jučer,
u nedjelju 22. srpnja, fra Tihomir
Bazina je na Kočerinu proslavio
mladu misu. Predslavio ju je u
koncelebraciji s provincijalom fra
Ivanom Sesarom te još 30 svećenika u prepunoj župnoj crkvi.
Dok je zbor znakovito izvodio
pjesmu »Gospodine, ti put moj
poznaješ« u crkvu je ulazila svečana procesija, svečar ostaje zadnji,
kleca pred oltarom, a roditelji mu
daju svoj blagoslov. Dirljivo i veličanstveno.
Misna čitanja su pročitali mladomisnikova braća Stanko i Zdenko, a psalam bogoslov fra Stanko
Ćosić. Riječi Evanđelja pjevao je
fra Josip Vlašić.
Propovijedao je fra Slaven Brekalo, župni vikar u Međugorju,
koji je između ostaloga istaknuo:
»Trenutak Božjeg poziva ne može
se objasniti ljudskim riječima, ali
Bog ima odgovor na svako naše
pitanje.« Fra Slaven je podsjetio na Božje riječi koje je zapisao
evanđelist Marko. U Isusovim riječima »Pođite za mnom« krije
se tajna poziva Bogu posvećenih
osoba. Riječi »ostaviti sve« govore
18
o snažnom i neodoljivom Isusovu
pozivu. »Kada Bog poziva, odgovor NE ne dolazi u obzir. Osjećate
da koračate u nesigurnoj sigurnosti, ali u pravom smjeru. U pozivu
dvanaestorici sv. Marko bilježi
riječi “da budu s Njim i da navještaju Radosnu vijest”. Najprije je
rečeno: biti s Isusom, pa tek onda
naviještati. Najprije molitva pa
djelovanje. Najprije pasti na koljena pred Isusa pa tek onda propovijedati. Smisao poziva je biti s Isusom.« Propovjednik je podsjetio
na primjer bl. Majke Terezije koja
je prvine svoga dana, još od 4.40,
kada bi ustajala, posvetila Isusu,
klečeći pred Presvetim. Biti pred
Bogom na koljenima nije čast za
Boga, nego milost za nas. Blažena Djevica Marija, koja je majka
svih svećenika, primjer je kako
stalno biti u Isusovoj prisutnosti.
»Vrhunac svećenikova života je
sveta misa i zato je on pozvan da
bude drugi Krist ili još više sami
Krist. Velika su očekivanja od nas
svećenika i to treba biti tako, ali i
mi imamo svoje očekivanja, a to
je da molite za nas. Potrebni smo
vaših molitava.« Fra Slaven se na
koncu propovijedi osobno obra-
tio mladomisniku riječima: »Zvanje je tebe izabralo, ne ti zvanje.
Ljudi ne dolaze k nama da bi nas
pozdravili, već zato što nas trebaju. Isus nas je posudio i oni trebaju
Isusa. Dobit ćeš premalo vremena
za previše posla, i brige koje te
bude, ali radost svećeništva ništa
ne može umanjiti. Voli, jer samo
hrabri vole, a kukavice čekaju da
budu voljene. Znaj da imaš pravo
razočarati, samo ćeš tako razumjeti razočarane. Imaš pravo biti
slab, jer ćeš tako razumjeti slabe.
Kroz sve ćeš to sve više upoznavati sebe i svoje granice te će te
to tjerati da se još više osloniš na
Isusa. Ne zaboravi da je Isus tri
puta pao na svome križnom putu
i da se sva tri puta digao i nastavio dalje. Nije problem pasti,
nego ostati ležati. Budi milosrdan
i blag, prije svega prema sebi i bit
ćeš prema ostalima. Kad treba
koriti, samo hrabro kori, ali u ljubavi. I neka ti uvijek na usnama
bude Gospin Veliča. Najprije budi
s Isusom, pa tek onda propovijedaj Evanđelje, a ako je potrebno
koristi i riječi. I čuvaj svoje srce, fra
Tihomire, neka te Bog štiti i Gospa
zagovara.«
Molitvu vjernika izrekli su mladi, a darove su na oltar donijele
mladomisnikove rodice, rođene
sestre, č. s. Marija, Veronika i Andreja Martinović.
Pri koncu sv. mise riječi čestitke
i zahvale, najprije Bogu, a zatim
mladomisniku i njegovim roditeljima uputili su župnik fra Mladen
Vukšić i provincijal hercegovačkih
franjevaca dr. fra Ivan Sesar koji
je pozvao mladomisnikove roditelje da mole svaki dan za svoga
sina, ali i za sve svećenike, a cijelu
župu pozvao za molitvu za nova
duhovna zvanja.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Mladomisnik je u pozdravnoj
riječi najprije naglasio da je sveta
misa najveća zahvala svima kojima želi zahvaliti i da je posebna
nakana njegove mlade mise bila
molitva za nova duhovna zvanja.
U dirljivom govoru fra Tihomir je
najprije zahvalio Bogu, majci Stani i ocu Vladi, braći Stanku i Zdenku, te cijeloj rodbini. Zahvalio se
provincijalu i cijeloj upravi koja je
za njega uvijek imala razumijevanja, zatim i svim svećenicima koji
su oblikovali njegov redovnički
put, najprije fra Miri Šegi, svim
župnicima i gvardijanima u župama i samostanima gdje je do sada
bio, a posebno se sjetio pok. fra
Mladena Hrkaća. Posebna zahvala je upućena domaćim svećenicima, fra Mladenu i fra Ljubi koji
su dali sve od sebe oko pripreme
slavlja mlade mise. Riječi zahvale
izrekao je svima koji su pripremali
i sudjelovali u slavlju i doprinijeli
da bude veličanstveno. Zahvalio
se »onima koje rade u skrovitosti«, svim časnim sestrama. Fra Tihomir je dobar dio svoje mladosti
proveo u Frami i zato im je uputio
posebne riječi zahvale, najprije za
pripremu u crkvi i oko nje, a riječi
pohvale dobio je i pjevački zbor
sastavljen od glazbene sekcije
kočerinske Frame i zbora mladih
»Susret« iz zagrebačke Dubrave
pod ravnanjem bogoslova fra
Marina Karačića. Na kraju jedno
veliko i dirljivo hvala uputio je ceremonijaru slavlja fra Branimiru
Novokmetu, te propovjedniku fra
Slavenu Brekalu.
Mladomisnički blagoslov su na
kraju svete mise podijelili ovogodišnji mladomisnici.
Posljednja mlada misa u ovoj
župi bila je 1996. – mladomisnik
je bio fra Valentin Vukoja. Godinu
dana prije mladu misu je slavio
fra Stanko Mabić, a 1994. mladomisnik je bio sadašnji provincijal
dr. fra Ivan Sesar na čijem slavlju
je fra Tihomir pjevao u dječjem
zboru.
FRA DALIBOR MILAS PROSLAVIO MLADU MISU
NA HUMCU
Mostar, 30. srpnja 2012. (Miriam) - Fra Dalibor
Milas na Humcu je proslavio svoju mladu misu u
nedjelju 29. srpnja. Svečano mladomisničko slavlje
započelo je u 11 sati procesijom prema crkvi. Prije
samog početka u crkvi je mladomisnika u ime župne zajednice pozdravio mladić Ivan Herceg. Zatim
mu je riječi dobrodošlice, ohrabrenja i čestitanja na
dobro prijeđenom putu do oltara izrekao fra Ivan
Boras, humački župnik. Potom je fra Dalibor započeo svoju mladu misu, na kojoj je koncelebriralo 25
svećenika. Propovjednik je bio fra Branimir Musa, ti-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
haljinski župnik, koji je i krstio mladomisnika upravo
u Tihaljini prije 26 godina. Fra Branimir je ocrtao lik
svećenika kako ga vidi Sveto pismo i Staroga i Novoga zavjeta, a mladomisniku zaželio da bude svećenik po Kristovoj mjeri, da živi od vjere i molitve, kako
bi bio spreman poći kamo ga god Krist šalje i izvršiti
što god od njega traži.
Molitvu vjernika su čitali i darove na oltar prinijeli
fra Daliborovi prijatelji.
Na misi je pjevao humački župni zbor, a liturgijskom asistencijom ravnao je fra Branimir Novokmet.
19
Na svetoj misi koncelebrirali su i fra Anthony Yukes
iz Londona, gdje je fra Dalibor proveo nekoliko mjeseci, te don Joseph iz Južne Koreje koji je došao s fra
Stjepanom Neimarevićem iz Zuricha.
Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio provincijal fra Ivan Sesar i čestitao slavljeniku, obitelji i
rodbini.
Zadnju riječ imao je fra Dalibor koji je zaželio zahvaliti svima koji su mu pomogli doći do oltara i do
Mlade mise. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.
Svečani ručak bio je u Restoranu Bakus u Radišićima. Mladomisnika su za objedom pozdravili fra
Velimir Mandić, humački gvardijan, fra Iko Skoko,
gvardijan mostarskog samostana u kojem fra Dalibor boravi, fra Branimir Musa, propovjednik te kolega mladomisnik fra Tihomir Bazina, a na kraju se
s nekoliko riječi zahvale za sve i svima koji su mu
pomogli na putu do svećeništva zahvalio sam mladomisnik.
FRA KORNELIJE KORDIĆ PROSLAVIO
50 GODINA SVOG SVEĆENIŠTVA
Čitluk, 19. kolovoza 2012. (vecernji.ba) - U župnoj crkvi Krista
Kralja u Čitluku poznati čitlučki
svećenik fra Kornelije Kordić proslavio je 50. obljetnicu svog svećeništva.
Prigodom proslave, u suslavlju
s Kornelijem na njegovoj zlatnoj
misi sudjelovalo je desetak svećenika, među kojima je bio i fra
Pavao Maslać, kustos Kustodije
u SAD-u i Kanadi, a koji će u srijedu u svojoj rodnoj župi također
proslaviti zlatnu misu, te čitlučki
župnik fra Miro Šego. Obraćajući
20
se slavljeniku i ostalom vjerničkom puku, fra Miro Šego u svojoj
propovijedi je kazao kako je svako zvanje posebno i originalno.
- Nije preslika ni nečije drugo izdanje, ono je osobni duhovni hod
i rizik, čiji je put posut trnjem, povjerenje pomiješano s patnjom, a
obraćenje i križni put su sastavni
dio kruha svakodnevnoga. Misnički jubilej je prigoda razmišljati o svećeničkom zvanju u svijetu,
rekao je fra Miro. Fra Kornelije
je pročitao riječi koje je izrekao
1962. na svojoj prvoj svetoj misi
i zahvalio svima koji su za njega
molili te ga podržavali i pomagali
u župama u kojima je djelovao.
Fra Kornelije je rođen 1936. na
Vionici, za svećenika je zaređen
19. kolovoza 1962. na Humcu. Tog
dana na Humcu, a potom 26. kolovoza iste godine u Međugorju
slavio je prve svete mise. Kroz cijeli svoj život se brine i o stvarima
koje nisu neposredno svećeničke.
Posebno se ističe njegov humanitarni rad, briga o kulturi, čuvanju
starina, povijesnih spomenika,
dokumenata i ostalih kulturnih i
tradicionalnih vrijednosti hrvatskoga naroda. Dugogodišnji je
urednik nekoliko brojeva zbornika Brotnjo, a napisao je i dvije
knjige. Kao dopredsjednik čitlučkog ogranka MH godinama
uređuje i izdaje Matičine stolne i
zidne kalendare popraćene tekstovima i fotografijama o značajnijim kulturnim i povijesnim
znamenitostima i prirodnim ljepotama Brotnja i Hercegovine.
Uz sve to fra Kornelije Kordić godinama uspješno obnaša funkciju
pročelnika Udruge “Marija Vrata
nebeska“, koja velikodušno skrbi
o napuštenoj i nezbrinutoj djeci,
a pri kojoj djeluje i lijepo uređeni
Starački dom na Vionici
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
FRA ŽARKO ILIĆ I FRA VIKTOR NUIĆ PROSLAVILI
ZLATNU MISU
Humac, 19. kolovoza 2012. (Ivan Kaleb) – U samostanskoj crkvi svetog Ante na Humcu u Ljubuškom,
dvojica svećenika franjevaca, fra Žarko Ilić i fra Viktor
Nuić, proslavili su svoju zlatnu misu – 50. obljetnicu
misništva. Uz brojen vjernike , među kojima su bili i
rodbina i prijatelji slavljenika, svečano misno slavlje
u samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu predvodio
je fra Žarko Ilić, a propovijedao fra Mario Knezović,
župni vikar u Posušju. U koncelebraciji, zajedno
s drugim slavljenikom, fra Viktorom Nuićem, bila
su još 24 svećenika, predvođeni humačkim gvardijanom i župnikom fra Velimirom Mandićem i fra
Ivanom Borasom. Slavlju se pridružio i uveličao ga
njihov kolega fra Pavo Maslać, koji je došao iz Sjedinjenih Američkih Država i u srijedu će u rodnoj župi
Stjepan Krstu proslaviti svoju zlatnu misu. Prije početka slavljeničkog misnog obreda prigodne riječi
uputio je gvardijan, čestitao svečarima i istaknuo da
je „svaki od njih u potpunosti ugradio sebe u našu
Hercegovačku franjevačku provinciju, svaki se na
svoj način posve darovao službi Crkvi, Bogu i narodu“.
Fra Žarko je ušao u povijest naše Crkve i našega
naroda po zborniku Kršni zavičaj, a fra Viktor po
iznimnom doprinosu Crkvi u poznavanju crkvenog
prava. Fra Žarko je veliki dio svoga života ugradio
u pastoral u Hercegovini, a fra Viktor u administra-
tivnom, umjetničkom, građevinskom i pravnom vođenju naše provincije i Crkve u Hrvata, naglasio je
gvardijan fra Velimir.
Nadahnutu propovijed fra Mario Knezović je u
cijelosti posvetio svećeničkom pozivu, uzvišenosti i
veličini svećeničkog poslanja, ali i odgovornosti, teškoćama i iskušenjima koja pred svećenicima stoje.
Na kraju su se lijepim i prigodnim riječima obratili
humački župnik fra Ivan Boras i slavljenici fra Žarko
i fra Viktor.
Fra Viktor Nuić i fra Žarko Ilić zaređeni su za svećenike 19. kolovoza 1962. na Humcu. Zaredio ih je
biskup dr. Petar Čule.
PROSLAVA ZLATNE MISE FRA PAVE MASLAĆA U
STJEPAN KRSTU
Mostar, 22. kolvoza 2012. (Miriam) - Danas je fra Pavo Maslać, kustos Hrvatske franjevačke
kustodije Svete Obitelji, na spomendan BDM Kraljice, proslavio svoju zlatnu misu u rodnoj
župi Stjepan Krst pod geslom:
„Svagda i za sve zahvaljujte
Bogu i Ocu u imenu Gospodina
našega Isusa Krista! (Ef 5,20).
Na svetoj misi koncelebriralo je
37 svećenika, a bilo je još svećenika i fratara koji nisu koncelebrirali. Nazočio je i meštar fra
Slavko Soldo s novacima. Pro-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
povijedao je provincijal hercegovačkih franjevaca fra Ivan Sesar, koji je zahvalio Bogu na daru
zlatnog jubileja, a fra Pavi za sve
što je učinio za raseljene Hrvate u
Americi i Kanadi kroz 50 godina
svećeničkog djelovanja koje se i
dalje nastavlja. Uz brojnu rodbinu i župljane Rotimlje i Stjepan
Krsta sudjelovao je na misi i veliki broj časnih sestara. Pjevane
dijelove svete mise predvodio
je zbor župe Rotimlja „Paulus“.
Prije svete mise sve nazočne je
pozdravio i poželio svima do-
brodošlicu, a posebno fra Pavi,
župnik župa Rotimlja i Stjepan
Krsta vlč. Damjan Raguž. Nakon svete mise u ime svih svećenika slavljeniku je čestitao
mons. Luka Pavlović. Fra Pavo je
zahvalio Bogu te posebno roditeljima i franjevcima za sve što
su učinili za njega, te i mnogim
drugima. Slavlje je nastavljeno
kod župne crkve u Rotimlji.
Fra Pavo je rođen 25. kolovoza 1937. u Ljubljenici, a
zaređen za svećenika u Washingtonu 17. ožujka 1962. Pa-
21
storalno je sve godine svetoga
svećeništva djelovao u USA, u
župama: Srca Isusova u Chicagu, Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Jeronima u Chicagu, a
trenutno je ponovno na službi
kustosa Hrvatske franjevačke
kustodije Svete Obitelji sa sjedištem u Chicagu i vodi župu u
Milwaukeeju. Obnašao je službu duhovnog vođe Hrvatske
katoličke zajednice 16 godina.
Bio je u urednik Kustodijskog
vjesnika i direktor Hrvatske franjevačke tiskare u Chicagu.
FRA PERICA OSTOJIĆ NASTAVLJA STUDIJ U ITALIJI
Mostar, 30. srpnja 2012. (Miriam) – Fra Perica Ostojić, bogoslov četvrte godine KBF-a, svoj studij nastavlja u Italiji. Stanovat će na bogosloviji Rimske provincije u Frascatiu kod Rima a studirat će na Antonianumu. Tamo će provesti četvrtu i petu godinu teološkog studija.
Naime, fra Perica je drugi bogoslov naše provincije koji nakon treće godine ide na studij u inozemstvo.
Ova praksa je ostvarenje kapitulskog zaključka iz 2010. godine kojim je odlučeno da se bogoslovima
uzornog ponašanja i učenja, omogući nastavak studija u inozemstvu nakon treće godine studija u Zagrebu.
Ovom istom odlukom u Jeruzalemu već jednu godinu boravi fra Antonio Šakota koji je tamo završio četvrtu
godinu teologije te najesen upisuje petu na Međunarodnom franjevačkom bogoslovnom sjemeništu u Jeruzalemu.
TOMISLAV SLOMO NAPUSTIO POSTULATURU
Mostar, 5. lipnja 2012. (Miriam) – Krajem svibnja ove godine, nakon deset mjeseci provedenih u našem samostanu u Mostaru, postulaturu je odlučio napustiti Tomislav Slomo iz Zagreba.
Tomislavu želimo Božji blagoslov i uspjeh u daljnjem životu i radu.
FRA STJEPAN LEVENTIĆ NAPUSTIO BOGOSLOVIJU
Mostar, 14. srpnja 2012. (Miriam) – Fra Stjepan Leventić, rodom iz župe sv. Mihovila Arkanđela u Drinovcima,
bogoslov i student prve godine na KBF-u u Zagrebu, u srpnju, na kraju akademske godine 2011./2012., napustio
je našu Zajednicu.
Stjepan je u dopisu u kojem obavještava o svom odlasku, ujedno zahvalio Provinciji, odgojiteljima i bogoslovima
na svemu što su mu pružili za vrijeme boravka u ustanovama Provincije. Stjepanu želimo Božji blagoslov i uspjeh
u životu i radu.
VLADIMIR PULJIĆ NAPUSTIO
SJEMENIŠTE U VISOKOM
Mostar, 17. srpnja 2012. (Miriam) –Vladimir Puljić iz župe sv. Mateja u Mostaru, naš sjemeništarac prvog razreda
Franjevačke gimnazije, napustio je sjemenište u Visokom na kraju prvog razreda školske godine 2011./2012.
Vladimiru želimo Božji blagoslov i uspjeh u daljnjem školovanju, životu i radu
22
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
IZ ŽIVOTA KUSTODIJE
100. GODIŠNJICA ŽUPE SV. JERONIMA U CHICAGU
Chicago, (fra J. Grbeš) - Dug
je put ove hrvatske zajednice u
Chicagu. Stotinu godina života!
Stotinu godina zajedništva, sakramenata, slavlja, stotinu godina
podijeljenih radosnih i teških trenutaka! Prošlo je više od 36,000
dana života ove zajednice, u kojoj su tisuće ljudi pronašli svoj
duhovni dom, dom duše, mjesto
gdje se osjećaju dobrodošli, gdje
su kod kuće. Župa Sv. Jeronima
je živjela u dvije crkve, slavi Veliku Gospu (središnju feštu Hrvata
Chicaga) od početka stoljeća, organizirala je duhovne, kulturne,
domoljubne, socijalne, sportske
događaje, uvijek imajući pri srcu
dobro zajednice gdje talenti dolaze do izražaja i gdje je ljubav temeljni zakon života. Hrvatsku su
sanjali, čeznuli za njenim imenom
na karti svijeta i radila na ostvarenju sna iz patnje odlazaka njenih
ljudi. Doprinos ove zajednice je
nemjerljiv riječima, jer je hodala
s Istinom tražeći Pravdu, svjesna
da Dobro uvijek na kraju pobijedi.
I ispisala je svoju povijest na ovim
prostorima velikog Chicaga dostojanstveno i hrabro sačuvavši
Nadu za godine koje dolaze. Jubilarna godina stogodišnjeg slavlja
obilježena je duhovnim obno-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
vama, seminarima, hodočašćem
u Svetu zemlju, publiciranjem
knjige sjećanja na više od 500
stranica. Snimljen je HD film o
stogodišnjem hodu, napravljena
studija na temelju stogodišnjih
matica ove župe, digitalizirana
sva arhivska građa te prikupljeni
dokumenti iz ostalih američkih arhiva (nadbiskupija Chicago, grad
Chicago, New York, Ellis Island).
U procesu je priprema materijala
za opus pod nazivom “Sto godina
dokumenata i fotografija, sto godina ispričanih sjećanja”
Svečano misno slavlje u nedjelju 29. travnja 2012. predvodio
je nadbiskup Chicaga kardinal
Francis George u zajedništvu s
fra Pavom Malaćem kustosom
hrvatskih franjevaca za Ameriku
i Kanadu, fra Josipom Bebićem,
ravnateljem hrvatske inozemne
pastve, franjevcima u župi Sv.
Jeronima fra Jozom Grbešom i
fra Ivanom Strmečkim, ostalim
hrvatskim franjevcima te svećenicima Čikaške nadbiskupije.
Kada je slavlje počelo pjesmom
“Do nebesa nek’ se ori” osjećala
se punina radosti među pukom,
te zahvalnost za sačuvano ime i
snagu vjere u daljinama u kojima
je trebalo opstati.
Kardinal je u svojoj propovijedi
istaknuo vrijednost zajedništva
okupljenog oko zajednice vjere,
te snagu koja se nalazi u duhovnom i nacionalnom identitetu. U
slavlju su sudjelovali predstavnici
grada Chicaga i Hrvatske države,
te počasna garda hrvatskih ljudi u
nacionalnim odorama,
Nakon slavlja svečani banket u
čast 100. godišnjice pripremljen je
u najljepšem mjestu središta Chicaga, hotelu Hilton s 1,100 uzvanika. Na ovom događaju digitalnim
predstavljanjem župljani i prijatelji
imali su čast prošetati se poviješću,
te hoditi u budućnost, otvaranjem
iphone aplikacije za ovu zajednicu,
predstavljanjem multimilijunskog
novog centra, te filma o ovoj zajednici koji će uskoro biti pokazan
na američkoj televiziji. Skup su pozdravili kardinal George, fra Josip
Bebić, fra Pavao Maslać, generalna
konzulica Hrvatske Jelena Grčić
Polić, te fra Jozo Grbeš, župnik. U
prigodi 100. godišnjice ove hrvatske župe u Chicagu, gradonačelnik
grada Chicaga Emannuel proglasio
je za cijeli grad, 29. travnja, danom
“Hrvatske župe u Chicagu”. Gradsko i Županijsko vijeće izdali su
posebne svečane rezolucije ovom
prigodom.
23
IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA
FRA ANDRIJA BILOKAPIĆ
NOVI PROVINCIJAL ZADARSKE PROVINCIJE
Košljun, (IKA) - Drugoga dana Kapitula Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji se
održava na Košljunu pod predsjedanjem fra Darka
Teperta, generalnoga vizitatora i predsjednika Kapitula, izabrana je 11. travnja nova uprava provincije.
Za službu provincijalnoga ministra izabran je
fra Andrija Bilokapić. Fra Andrija rođen je 9. trav-
nja 1949., a u franjevački red stupio je 15. kolovoza 1968. godine, dok je red prezbiterata primio 29.
lipnja 1975. godine. Poznat je voditelj duhovnih
obnova i autor više duhovnih knjiga. Do izbora za
provincijalnoga ministra bio je namješten u Kraju na
otoku Pašmanu.
Za službu provincijskoga vikara izabran je fra
Stipe Nosić, gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku, dok su definitori provincije fra Anselmo
Stulić, fra Mate Polonijo, fra Diego Deklić i fra Tomislav Šanko.
Nakon izbora, braća su iz kapitularne dvorane
pošla u crkvu pjevajući “Tebe Boga hvalimo”, nakon
čega je novi provincijalni ministar položio ispovijest
vjere i prisegu vjernosti, te mu je predsjednik kapitula predao pečat i potvrdio njegov izbor, kao i izbor
cijele uprave. Na kraju su braća kapitularci iskazala
poslušnost novom provincijalnom ministru koji ih je
potom blagoslovio. Kapitul se nastavlja raspravljanjem o prethodno utvrđenim temama
IZABRAN NOVI DEFINITORIJ
PROVINCIJE BOSNE SREBRENE
U samostanu sv. Pavla na Nedžarićima od 16. do 20. travnja održava se
Provincijski kapitul Franjevačke provincije Bosne Srebrene
Na Provincijskom kapitulu
Franjevačke provincije Bosne
Srebrene, koji se održava od
16. do 20. travnja 2012. godine
pod predsjedanjem provincijala fra Lovre Gavrana, izabran je
u samostanu sv. Pavla na Nedžarićima (Sarajevo) 18. travnja
novi Definitorij Provincije, a to
su: fra Ivo Orlovac, fra Jozo Marinčić, fra Joso Oršolić i fra Janko Ćuro
Mandat provincijala fra Lovre Gavrana i vikara Provincije
fra Marijana Karaule traje do
2016. (kta/fia)
24
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
NOVO VODSTVO DRUŽBE
SLUŽAVKI MALOG ISUSA
Za vrhovnu glavaricu izabrana je s. M. Radoslava Radek
Zagreb, (IKA) - Na XVIII. redovitom generalnom kapitulu Družbe
služavki Malog Isusa koji se održava u Duhovnom centru “Marijin
dvor” u Lužnici, u izbornom dijelu Kapitula 14. travnja izabrana
je nova Vrhovna uprava Družbe.
Za vrhovnu poglavaricu izabrana
je s. M. Radoslava Radek, a za savjetnicu i zamjenicu vrhovne glavarice s. M. Vesna Mateljan. S. M.
Ana Marija Kesten izabrana je za
savjetnicu i tajnicu, za savjetnice
s. M. Imakulata Lukač i s. M. Marija
Banić a za savjetnicu i ekonomu s.
M. Jadranka Lacić.
Nakon izbornog dijela, nastavljen je radni dio Kapitula s okvirnom temom “Identitet služavke
Malog Isusa u svjetlu obnovljenih
Konstitucija”.
IZABRANA NOVA REGIONALNA POGLAVARICA
KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE
Zagreb, (IKA) – U samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Miramarskoj u Zagrebu tijekom Izbornog regionalnog sabora u nedjelju, 29. travnja za novu regionalnu poglavaricu Regije Zagreb izabrana je s. Ana
Marija Antolović.
Dan kasnije izabrane su i regionalne savjetnice s. Finka Dolibašić, s. Mara Matijević, s. Vesna Abramović i
s. Tomislava Ćavar.
S. ANICA JURETA PONOVNO IZABRANA ZA
PROVINCIJALNU GLAVARICU FRANJEVKI
MISIONARKI IZ ASIZA
Zagreb, (IKA) – U tijeku Sedmog provincijalnog
kapitula Hrvatske provincije sv. Maksimilijana Kolbea franjevki misionarki iz Asiza koji je od 23. do 27.
travnja održan u samostanu na Kraljevcu pod predsjedanjem generalne glavarice Reda s. Juliane Malama izabrana je nova Uprava provincije za sljedeće
četverogodišnje razdoblje.
Četvrti put za redom za provincijsku glavaricu izabrana je s. Anica Jureta. Zamjenica i ekonoma je i
dalje s. Slavica Balić, tajnica s. Ljubica Bosilj, a savjetnice s. Iva Jelinić i s. Dragica Lučić.
Kapitul je imao moto “U Tebe se Gospodine uzdam”, te se posebno spomenulo bl. Alojzija kardinala Stepinca. Sudionice kapitula, šesnaest sestara
i s. Malama raspravljale su o stanju u provinciji, te
ohrabrene primjerom svjedočkog života blaženog
kardinala, i one će nastaviti put s pouzdanjem u
Gospodina.
IMENOVANA UPRAVA PROVINCIJE BEZGRJEŠNOG
ZAČEĆA BDM SESTARA MILOSRDNICA
Za provincijalnu glavaricu izabrana je s. Vlasta Tkalec
Zagreb, 4. lipanj 2012. - Na sjednici Vrhovnoga
vijeća Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga . Zagreb, održanoj 2. lipnja imenovana je
uprava Provincije Bezgrješnog Začeća BDM - Zagreb, na drugo trogodište u promijenjenom sastavu.
Za provincijalnu glavaricu izabrana je s. Vlasta
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Tkalec, za prvu savjetnicu, zamjenicu provincijalene
glavarice s. M. Ivanka Vuković, za drugu savjetnicu
s. M. Kristijana Gorjanac, za treću savjetnicu s. M.
Berislava Grabovac, za četvrtu savjetnicu s. Danijela
Dinjar. Za tajnicu provincije izabrana je s. Benedikta
Kunić, a za ekonomu s. M. Paula Kljajić. (kta/ika)
25
NOVA UPRAVA HRVATSKE
DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Skupština Hrvatske dominikanske provincije u
dominikanskom samostanu u Bolu na Braču
Bol, 22. lipanj 2012. - Na skupštini Hrvatske dominikanske provincije u dominikanskom samostanu u Bolu na Braču u utorak
19. lipnja o. Bruno Cadore, Učitelj
Reda propovjednika, potvrdio je
o. Antu Gavrića za novog provincijala HDP za sljedeće četverogodište. Novu upravu, uz provincijala, sačinjavaju novoizabrani de-
finitori Nikola Mioč, Luka Prcela,
Tomislav Kraljević, Alojz Ćubelić,
Matijas Farkaš i Zvonko Džankić.
O. Anto Gavrić prve zavjete u
Redu položio je 1989., a za svećenika je zaređen u Zagrebu 1995.
godine. Teologiju je doktorirao na
Sveučilištu u Fribourgu na čijem
je Teološkom fakultetu pet godina bio predavač.
Profesor je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, član Societe internationale
pour l’Etude de la Philosophie
medievale
(Louvain-la-Neuve)
te član Hrvatskoga društva katoličkih novinara, prenosi mrežna
stranica
www.dominikanci.hr.
(kta/ika)
NOVA VRHOVNA UPRAVA DRUŽBE SESTARA
PRESVETOG SRCA ISUSOVA
Rijeka, 29. lipanj 2012.
U izbornom dijelu Generalnog kapitula za vrhovnu glavaricu
izabrana je s. Nives Stubičar
Na XVIII. redovitom generalnom kapitulu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova koji se od 26.
lipnja održavao u generalnoj kući
“Nazaret” na Drenovi u Rijeci 27.
lipnja izabrana je nova Vrhovna
uprava Družbe za sljedeće šestogodište.
U izbornom dijelu Generalnog
kapitula za vrhovnu glavaricu
izabrana je s. Nives Stubičar, za
zamjenicu vrhovne glavarice i
savjetnicu izabrana je s. Dobroslava Mlakić, za drugu savjetnicu
s. Felicita Špehar, za treću savjetnicu i tajnicu s. Marijana Mohorić,
za četvrtu savjetnicu s. Kristina
Tunić, a za vrhovnu ekonomu s.
Bernardina Maslać. Tema kapitula
bila je redovnički identitet sestara Presvetog Srca Isusova, kako
bi razmišljajući o temeljima svoje
Družbe dobile poticaje za vršenje
svojeg poslanja. (kta/ika)
FRA JOŠKO KODŽOMAN
NOVI PROVINCIJAL FRANJEVAČKE PROVINCIJE
PRESVETOG OTKUPITELJA
Split, 22. lipanj 2012. (kta/ika)
- Na redovitom Provincijskom kapitulu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koji je održan
u franjevačkom samostanu O. fra
Ante Antića u Splitu pod predsjedanjem fra Viktora Papeža, generalnog vizitatora i predsjednika
Kapitula, u četvrtak, 21. lipnja izabran je novi provincijalni ministar
fra Joško Kodžoman.
26
Za provincijskog vikara izabran
je fra Ante Udovičić,
a definitori su:
Fra Anđelko Domazet
Fra Petar Klarić
Fra Mate Matić
Fra Marko Prpa
Fra Petar Rastočić
Fra Nedjeljko Šabić
Novi provincijalni ministar fra
Joško Kodžoman rodio se 23.
travnja 1973. u Sinju (Hrvace) od
roditelja Dinka i Luce r. Odžak. Po
završetku osnovne škole u Hrvacama pohađa, kao sjemeništarac,
Franjevačku klasičnu gimnaziju
u Sinju. Filozofsko-teološki studij
završio je na Franjevačkoj visokoj
bogosloviji u Makarskoj, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Sveučilišta u Zagrebu diplomirao
1998. Za svećenika Franjevačke
provincije Presvetog Otkupitelja
zaređen je iste godine u Šibeniku
29. lipnja. Nakon mladomisničkog slavlja godinu dana vrši službu pomoćnika odgojitelja (doprefekta) u Franjevačkom sjemeništu u Sinju. Potom godinu dana
provodi u pripremama za studij
njemačkog jezika, pohađajući
kroz to vrijeme intenzivne tečajeve njemačkog, odnosno, engleskog jezika u Freiburgu i Londonu. 2000. godine na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
upisuje dvopredmetni studij njemačkog jezika i književnosti i filo-
zofije koji završava 2004. Od tada
vrši službu profesora njemačkog
jezika, a od protekle školske godine i filozofije i logike na privatnoj
Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji
u Sinju s pravom javnosti. Četiri
godine po povratku u Sinj, još je
jednom vršio službu pomoćnika
odgojitelja u Franjevačkom sjemeništu. Izvan redovitih školskih
poslova i obaveza, povremeno
drži svećenicima i redovnicama
duhovne vježbe, te se često i rado
odaziva za prigodna misna slavlja
i propovijedanje. Sudjelovao je na
dva domaća simpozija, posvećena životu i radu istaknutih franjevaca, te u predstavljanju nekoliko
proznih izdanja, odnosno, zbirki
pjesama.
SUSRET POVJERENSTAVA
ZA PROMICANJE REDOVNIČKIH ZVANJA
HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
Split, (IKA) - U Franjevačkom samostanu u Splitu
na Trsteniku, 30. travnja i 1. svibnja održan je susret
povjerenstava za promicanje redovničkih zvanja
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na susretu su bili
prisutni predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić, voditeljica Povjerenstva za pastoral zvanja u Hrvatskoj
s. Ana Begić, član Povjerenstva za pastoral zvanja
u Hrvatskoj o. Antonio–Mario Čirko, voditelj povjerenstva za pastoral zvanja u Bosni i Hercegovini o.
Dominik Magdalenić, članica povjerenstva za pastoral zvanja u Bosni i Hercegovini s. Anđelka Jukić i fra
Frano Doljanin.
Glavna inicijativa susreta bilo je ujedinjenje povjerenstava za promicanje redovničkih zvanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uvodnu riječ uputio je
predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić izrazivši zadovoljstvo ovim okupljanjem, konstatirajući da na taj
način samo jedni drugima možemo biti pomoć u
radu za zvanja i podrška. Problematika zvanja očito
je nešto što tišti Europu, tako te neke zemlje sjeverozapada ne vide uopće izlaza, naglasio je o. Vinko.
Stoga zajedničkim radom možemo biti samo snažniji i konstruktivniji u radu za duhovna zvanja. Mladi
ljudi imaju potpuno drukčiju percepciju redovništva
od nas samih danas. Njima je potrebna sigurnost i
oslonac, koji oni pronalaze upravo u Bogu. Problem
redovništva nije toliko intelektualnog karaktera koliko je on izražen u spoznaji znakova vremena. Citirajući riječi blagopokojnog pape Ivana Pavla II. „Ne
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
bojte se otvoriti vrata Kristu”, o. Vinko je naglasio
koliko su snažno baš te riječi odjeknule među mladima i dan danas se iznova ponavljaju. Razlog je u
tome jer je papa Ivan Pavao II. znao prepoznati znak
vremena, prepoznao je strah i potrebu mladih ljudi
za sigurnošću, za osloncem u Kristu. To bi i nama trebao biti smjerokaz kako prepoznati potrebe mladih,
kako prepoznati znakove vremena koji ni danas nisu
drugačiji od onih u prošlosti.
Prvog dana uglavnom se raspravljalo o projektima koje bi ta dva povjerenstva zajedničkim nastojanjem pokušali ostvariti. Jedan od njih je i pokretanje ljetnog kampa za mlade, zatim otvaranje nove
web stranice za pastoral zvanja, kao i pokretanje
časopisa za promicanje redovničkog života. Drugog dana uslijedio je izbor predsjednika/ce, novog
povjerenstva za pastoral zvanja. Za predsjednicu
Povjerenstva za pastoral zvanja u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini izabrana je s. Ana Begić, dominikanka,
dosadašnja voditeljica Povjerenstva za pastoral zvanja u Hrvatskoj pri HKVRPP. Tajnik povjerenstva je fra
Frano Doljanin, a članovi su o. Antonio- Mario Čirko,
o. Dominik Magdalenić i s. Anđelka Jukić.
Susret je zaključio predsjednik HKVRPP o. Vinko
Mamić rekavši da bit Crkve i kršćanstva jest upravo
u zajedništvu te kako i jedan ovakav postupak ujedinjenja može samo doprinijeti međusobnoj izgradnji
i jačanju zajedništva.
27
“TJEDAN MOLITVE ZA DUHOVNA ZVANJA”
Južnoslavenska konferencija provincijalnih ministara OFM pripremila je
knjižicu u povodu Tjedna molitve za duhovna zvanja (23. – 29. travnja 2012.)
Zagreb, 18. travanj 2012. (kta/
ika) - Južnoslavenska konferencija provincijalnih ministara OFM
pripremila je knjižicu “Tjedan molitve za duhovna zvanja” (23. – 29.
travnja 2012.). Knjižica je podijeljena na dva dijela. Prvi dio su razmišljanja i molitve vjernika koji
se mogu upotrijebiti kroz cijeli
tjedan u misnim slavljima, a drugi dio su svojevrsna pomagala za
ovo, ali i drugo vrijeme molitve za
duhovna zvanja, kad imamo priliku govoriti i moliti za zvanja. Istim
je povodom priređena i knjižica
“Molitva za svećenička i redovnička zvanja u obitelji” namijenjena
molitvi i razmatranju u obiteljima.
Program molitve za svećenička i
redovnička zvanja služi kao sredstvo kojim i obitelj može sudjelovati u molitvenim razmišljanjima
o životu svećenika i redovnika.
Knjižicu je pripremio i uredio fra
Frano Doljanin.
Knjižice se u pdf formatu mogu
preuzeti na mrežnoj stranici
www.franjevci-split.hr.
DUHOVNA OBNOVA REDOVNIKA I REDOVNICA
GRADA ZAGREBA
Zagreb, (IKA) - Treća u nizu duhovna obnova za
redovnice i redovnike grada Zagreba održana je
14. travnja u zagrebačkoj Dubravi u organizaciji
Vijeća za trajnu formaciju HKVRPP. Nakon molitve
i pozdravnih riječi fra Draženka Tomića, duhovnu
obnovu je održao i misu predvodio prof. dr. fra Ivan
Dugandžić, OFM. Nalazeći nadahnuće u uskrsnim
događajima, predavač je uz ostalo istaknuo kako
se vjera bez svjedočanstva ne može prenositi. „Svje-
dočenje se, pak, hrani našom kršćanskom nadom u
vlastito uskrsnuće koje je u konačnici omogućeno
Kristovim uskrsnućem”, rekao je. Rečeno je potkrijepio nizom primjera iz života sv. Pavla apostola i drugih svjedoka uskrsnuća. „Nemali problemi na koje
su nailazili u svom svjedočenju nas ne ispričavaju
nego obvezuju da i sami svjedočimo svoju vjeru”,
zaključio je prof. Dugandžić.
PAPIN NAGOVOR FRANJEVAČKOJ ZAJEDNICI
U LA VERNI
Govor namijenjen redovničkoj zajednici, usredotočen je na otajstvo križa i na
osobno suobličavanje s Kristom
Vatikan, 15. svibanj 2012. Zbog nepovoljnih vremenskih
prilika, Papa nije posjetio franjevačko svetište La Verna, no objavljen je govor namijenjen redovničkoj zajednici, usredotočen na
otajstvo križa i na osobno suobličavanje s Kristom.
Kristov križ obuhvaća patnje
svijeta, ali je prije svega opipljivi
28
znak ljubavi, očitovanje Božje dobrote prema čovjeku – istaknuo
je Benedikt XVI. u pripremljenom
govoru govoreći o izvanrednom
iskustvu Asiškoga siromaška,
koji je razmatranje Raspetoga
ujedinio s ljubavlju prema ljudima. Papa podsjeća da se sama
umna kontemplacija Raspetoga
ne može vinuti u visinu. Da bude
učinkovita potrebne su joj suze,
odnosno odgovor naše ljubavi
na ljubav Božju i poniznost, vrata
svake krjeposti – ustvrdio je Sveti
otac i dodao:
Ne može se do Boga stići samodopadnim oholim traženjem,
nego poniznošću. Promatranje
Raspetoga biva vrlo učinkovito
kada se pretače u životno isku-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
stvo, kao što je učinio sveti Franjo
u La Verni. Njegovo nam iskustvo
govori da nije dostatno „priznavati se kršćanima ni dobra djela“,
nego se postojanim i postupnim
preobražavanjem vlastitoga bića
valja suobličavati s Gospodinom,
da po milosti Božjoj, svaki ud Mističnoga tijela Kristova, Crkve,
očituje suobličenost s Glavom,
Kristom Gospodinom – tvrdi Sveti
Otac.
Ta preobrazba polazi od spoznaje samoga sebe, – nastavio je
Papa – od poniznog i iskrenog
gledanja u svoju nutrinu. Papa je
potaknuo sve hodočasnike koji
dolaze u La Vernu da naviještaju
ljubav Kristovu, a franjevačku je
obitelj podsjetio da redovnički život ima posebice svjedočiti, riječima i djelima prema evanđeoskim
savjetima, zadivljujuću povijest
ljubavi između Boga i ljudi. Govoreći pak o službi Bogu posvećenih osoba, rekao je da je temelj
svećeništva i redovništva ljubav
prema Kristu, koja ne uzmiče
pred obvezama i naporom. Završavajući govor, Sveti Otac potiče
redovnike da tu ljubav svjedoče
današnjem čovjeku, koji je često
zatvoren u vlastiti individualizam.
Današnjem čovjeku naviještajte
tu ljubav, budite znak neizmjernog Božjeg milosrđa – zaključio
je Benedikt XVI. (kta/rv)
KRIŽ - OPIPLJIVI ZNAK LJUBAVI,
MJERA BOŽJE DOBROTE I MILOSRĐA PAPINE RIJEČI KOJE JE TREBAO IZGOVORITI U
SVETIŠTU LA VERNA 13.SVIBNJA 2012.
Kontempliranje Raspetoga čin je uma, ali je nemoguće vinuti se
do krajnjih visina bez snage srca i ljubavi...
Papa se 13. svibnja zaputio helikopterom na jednodnevni pohod Toscani, bio je u Arezzu gdje
je slavio svetu Misu, a namjeravao
je pohoditi i franjevačko svetište
La Vernu, gdje je sv. Franjo primio svete rane. Međutim, zbog
loša vremena pohod je izostao.
Donosimo temeljne misli koje je
namjeravao uputiti franjevcima,
franjevkama, klarisama, svima nazočnima:
Promišljati Kristov Križ! Meditirati, kontemplirati. Stigli smo kao
hodočasnici u Sasso Spicco na La
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Vernu gdje je “dvije godine prije
svoje smrti” (Toma Čelanski, Vita
Prima, III,94) sveti Franjo primio
na svome tijelu rane slavne muke
Krista raspetoga. Franjin put nasljedovanja Raspetoga doveo ga
je do jedinstva sa samim Gospodinom u tolikoj mjeri, iznutra
i izvana, da je i izvana, na tijelu
bio svomu Gospodinu suobličen.
Vrhunski čin ljubavi iskazao nam
je Gospodin na križu. Bijaše to
za Franju put koji je započeo u
San Damianu, ispred Raspetoga,
koga je promatrao srcem i umom.
I nastavio je cijeloga svoga života promatrati i meditirati Križ na
tome svetom mjestu koje je tolikima postalo mjesto i putokaz svetosti i posvećenja, tijekom osam
stoljeća. Nebrojeni su pred tim
Raspetim u San Damianu klečali,
u molitvi, tišini, sabranosti.
Slavni Kristov križ sažimlje u
sebi patnje cijeloga svijeta. Ali je
križ opipljivi znak ljubavi, mjera
Božje dobrote i milosrđa prema
čovjeku. Na ovome mjestu svi
smo mi pozvani ponovno otkriti
nadnaravnu dimenziju života, po-
29
dignuti svoje srce i oči gore, vinuti se iznad prolaznoga, vratiti se
u krajnjoj predanosti Gospodinu,
slobodna srca, u savršenoj radosti, promišljajući, kontemplirajući
Raspetoga kako bi nas on mogao
raniti svojom ljubavlju.
“Svemogući, svevišnji, predobri Gospodine. Tvoja je slava, hvala i čast, i svaki blagoslov”, započinje Franjo svoj Hvalospjev Suncu. Franjo je dopustio da bude
prožgan svjetlom Božje ljubavi.,
kako bi odražavao u svijetu ljepotu otkupljena čovjeka i stvorenja,
da bi ta ljepota odražavala sjaj
Kristova lica kao što je mjesečeva
svjetlost odraz sunčeva sjaja. Krv
Raspetoga koja teče sa slavnoga
križa oživljuje sasušene Adamove kosti u svakome od nas, da bi
svatko od nas ponovno otkrio
radost zapućivanja na stazu svetosti, penjući se u visine, prema
Gospodinu. S ovoga svetoga i blagoslovljena mjesta sjedinjujemo
se u molitvi a svim franjevcima
na cijelom svijetu: “Klanjamo ti se,
Kriste, i blagoslivljamo tebe, jer si
svojim svetim Križem otkupio cijeli svijet”.
Zahvaćeni smo Kristovom ljubavlju. Ne možemo se popeti na
La Vernu a da se prepustimo da
nas do kraja apsorbira molitva
svetoga Franje: “Žarka i slatka sila
tvoje ljubavi, molim te Gospodine, neka obuzme moj um i moje
srce i neka ga odijeli od svega,
što je pod nebom, da umrem od
ljubavi ljubeći tebe, koji si se udostojao umrijeti od ljubavi ljubeći
mene” (Sv. Franjo, Molitva “Absorbeat”). Kontemplacija Raspetoga
čin je čovjekova uma, ali je nemoguće vinuti se u visine bez snage
ljubavi. Na La Verni, tomu svetome mjestu, brat Bonaventura iz
Bagnoregia - dični sin svetoga
Franje - napisao je svoj Put duha k
Bogu -Itinerarium mentis in Deum
pokazujući nam put kojim nam je
ići kako bismo se vinuli u visine i
30
tu se susreli s Gospodinom. Taj
veliki crkveni učitelj lomi s nama
kruh vlastitoga iskustva, pozivajući nas najprije na molitvu Kristu
- Raspetomu.
Bonaventura nas uči kako se
um i misao treba najprije okrenuti Gospodinovoj muci jer žrtva
križa ništi naše grijehe. Prostor
grijeha u čovjeku dade se jedino
ispuniti Božjom ljubavlju. “Stoga
pozivam čitatelja prije svega na
žarku molitvu po Kristu raspetome, čijom smo krvlju očišćeni od
ljaga naših mana i grijeha” (Put
duha k Bogu, Proslov 4). Ali da
bi molitva bila učinkovita, naše
molitve trebaju i naše suze. To je
naše nutarnje uključivanje, naša
ljubav kao odgovor na Božju ljubav. Potom - ono što nam treba
jest admiratio - divljenje koje sveti Bonaventura vidi u malenima
i poniznima u Evanđelju koji su
kadri iskusiti čudo Kristova spasiteljskoga djela. Poniznost su dveri
za svaku krjepost. Do Boga se ne
dopire umnom zanosnim ponosom istraživanja, nego većma
poniznošću, sukladno čuvenom
izričaju svetoga Bonaventure:
“Stoga neka nitko ne misli kako
je dostatno čitanje bez unutrašnjega pomazanja, umovanje bez
pobožnosti, istraživanje bez divljenja, pozorno motrenje bez radosti, radinost bez pobožnosti,
znanje bez ljubavi, bistrina uma
bez poniznosti, studij bez božanske milosti, prodornost razuma
bez božanski nadahnute mudrosti” (nav.mj.).
Kontemplacija Krista raspetoga ima izvanrednu učinkovitost
jer ona omogućuje da prijeđemo
s misaonoga na iskustveno područje, iz nade spasenja u slatku i
blagoslovljenu domovinu i zavičaj. Sv. Bonaventura potvrđuje
to riječima: “Onaj koji potpuno
okrenuta lica gleda na pomirilište, tj. Krista, i razapeta ga promatra na križu u vjeri, nadi i ljubavi,
u pobožnosti, divljenju i radosti,
u poštovanju, hvali i klicanju, taj s
njime obavlja ‘pashu’, to jest prijelaz”. To je srčika iskustva La Verne,
to je jezgrenica iskustva asiškoga
Siromaška na La Verni. Na ovome
Svetom brdu sveti je Franjo živio
u svojoj osobi duboko jedinstvo
nasljedovanja, imitatio et conformatio samoga Krista, nasljedovanje i suobličavanje s Kristom.
Time nam također zbori kako nije
dovoljno nazivati se kršćanima
nego trebamo biti kršćani, a nije
dovoljno ni samo činiti dobra djela. Moramo se suobličiti s Isusom
postupnim, ustrajnim predanjem,
preobrazbom vlastitoga bića na
sliku samoga Gospodina pa da
snagom božanske milosti svaki
ud njegova Tijela - koje je Crkva
- očituje svijetu prijeko potrebnu
suobličenost sa svojom Glavom,
Kristom Gospodinom. Stoga započinjemo ovaj hod - kao što nas
to uče srednjovjekovni učitelji na
primjeru svetoga Augustina - sa
samospoznajom,
poniznošću,
promatrajući sami sebe, u krajnjoj
otvorenosti.
Nositi Kristovu ljubav! Koliki
su se hodočasnici uspeli na ovo
Sveto brdo, i stalno se nastavljaju
uspinjati na njega da bi kontemplirali ljubav raspetoga Boga te
bili Njime zahvaćeni. Koliki su se
hodočasnici uspeli u traganju za
Bogom koji je jedini razlog što
Crkva postoji, Crkva, naime, kao
most između Boga i čovjeka. I
ovdje se oni susreću s vama, sinovima i kćerima svetoga Franje.
Uvijek se sjećajte da je smisao
posvećenoga života u specifičnoj
zadaći, naime, živjeti svjedočanstvo, biti svjedoci - riječju i primjerom života življena u skladu s
evanđeoskim savjetima - u čudesnoj ljubavnoj priči između Boga
i čovjeka, ljubavi koja nadmašuje
sveukupnost povijesti.
Srednjovjekovni su franjevci
ostavili neuništivi trag toga - i u
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
vašoj crkvi u Arezzu. Opetovana
putovanja Asiškoga Sirotana kao
i njegova putovanja u ove krajeve dragocjeno su blago. La Verna bijaše jedinstveni i temeljni
događaj zbog jedincatosti svetih
rana utisnutih u tijelo serafskoga
Oca Franje ali i zbog kolektivne
povijesti njegove braće i vašega
naroda koji nastavljaju otkrivati u
Sasso Spicco središnjost samoga
Krista u životu vjernika.
Tolika su svjetla obasjavala ove
krajobraze, kao npr. sveta Margareta Kortonska, premalo znani lik
franjevačke pokornice koja bijaše
kadra oživjeti karizmu Asiškoga
siromaška u svome životu izvanrednom živahnošću, sjedinjujući
kontemplaciju Raspetoga s lju-
bavlju prema najmanjima i zaboravljenima. Ljubav prema Bogu i
bližnjemu nastavlja animirati vrijedno franjevačko djelo u vašim
crkvenim zajednicama. Život prema evanđeoskim savjetima kraljevski je put kako se živi Kristova
ljubav. Na ovome blagoslovljenom mjestu Gospodina molim da
nastavi slati svoje radnike u svoj
vinograd, i napose se obraćam
mladima da se odazovu Božjem
pozivu, velikodušno te da se odvaže posvetiti mu se u posvećenom životu te svećeničkoj službi
i djelovanju.
Papa zaključuje kako je došao
na La Vernu kao hodočasnik, kao
nasljednik svetoga Petra, pa bi
htio da svatko od nas posluša još
jednom Isusov upit Petru: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više od
ovih?... Pasi janjce moje” (Iv 21,15).
Ljubav prema Kristu temelj je života svakoga pastira, i onda kao i
za naše suvremenike, koji su prečesto zatvoreni u svoj vlastiti individualizam. Na kraju je poručio
da budemo znak Božje nemjerljive ljubavi i milosrđa. Svećenička
pobožnost uči svećenike da ljube ono što slave, da svoje živote,
da svoj život lome poput kruha s
onima s kojima žive, s onima koje
susreću imajući udjela u njihovoj
patnji, otvoreno oko za njihove
potrebe i probleme, slijedeći ih i
prateći na putu vjere.
Međugorje, 15. svibnja 2012.
Priredio fra Tomislav Pervan
ODRŽANA SJEDNICA
VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA
Na sjednici su sudjelovali svi provincijali poglavari i
provincijalne poglavarice franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH
Imotski, 31. svibanj 2012. (kta/sfbih) - U Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u srijedu
30. svibnja 2012. održana je sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
pod predsjedanjem dr. fra Ivana Sesara, predsjednika Vijeća i provincijala Hercegovačke franjevačke
provincije. Na sjednici su sudjelovali svi provincijalni poglavari i provincijalne poglavarice franjevačkih
zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U prvom izbornom dijelu sjednice, po isteku trogodišnjeg mandata, pristupilo se biranju dopredsjednika/ice Vijeća, te ravnatelja/ice Franjevačkog
instituta za kulturu mira. Sestra Ivanka Mihaljević,
provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki
Bosansko-hrvatske provincije reizabrana za dopredsjednicu Vijeća franjevačkih zajednica u RH i BiH. Fra
Mijo Džolan reizabran je za ravnatelja Franjevačkog
instituta za kulturu mira. Na sastanku su, uz određene teme, članovi Vijeća raspravljali o projektu “Franjevački izvori” i o proslavi 800. obljetnice dolaska
sv. Franje u naše krajeve koja će se održati 6. listopada 2012. u Splitu.
Fra Pero Vrebac, koordinator za izdavanje “Franjevačkih izvora” podnio je polugodišnje izvješće u
kojem su predočene završne, pripremne faze za ti-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
sak ovoga važnog djela, kao i prijedlozi Uredničkog
vijeća za promociju “Franjevačkih izvora” u nekim
gradovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Istaknuta je važnost trajne formacije franjevačkih zajednica
pri čemu je na poseban način predstavljen program
“Franjevačke ljetne škole duhovnosti” koja će se
održati 8-14. srpnja 2012. na Franjevačkoj teologiji
u Sarajevu.
Izvješće o liturgijsko-pastoralnom dijelu proslave 800. obljetnice dolaska sv. Franje u naše krajeve
podnio je fra Žarko Relota predsjednik Organizacijskog odbora proslave. U ovom dijelu susreta članovima Vijeća pridružila se Anđelka Visković, dogradonačelnica grada Splita te izrazila radost i otvorenost
za suradnju u pripremi i održavanju ovoga velikog
događaja. Izvješće o znanstvenom dijelu proslave
800. obljetnice dolaska sv. Franje u naše krajeve
podnio je fra Josip Sopta. Odlučeno je da se znanstveni simpozij na ovu temu održi 1. i 2. listopada
2012. u Splitu i u Zadru.
Ovom su se prigodom od Vijeća oprostila dvojica
provincijala: fra Josip Sopta, bivši provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te
fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije
Presvetog Otkupitelja, koji će uskoro završiti službu
31
provincijala, a na čiju je inicijativu ovaj susret VFZ-a
održan u Imotskom. Gvardijan franjevačkog samostana u Imotskom fra Zoran Kutleša predstavio je
članovima Vijeća povijesni i kulturni dio samostana.
Susret je završen pozivom na proslavu 20 godina
Frame u HR i BiH. Dvadeset godina postojanja Franjevačke mladeži u Hrvatskoj bit će svečano proslavljeno pod geslom “Pođimo zajedno” u svetištu
Majke Božje Trsatske na Trsatu u subotu, 2. lipnja
2012. Svečano euharistijsko slavlje predvodit će fra
Ivan Matić, OFM, generalni asistent Franjevačkog
svjetovnog reda.
Proslava dvadesete obljetnice postojanja Frame
u BiH pod geslom “Usudimo se živjeti Evanđelje”
održat će se od 29. lipnja do 1. srpnja na Humcu
(Ljubuški) gdje je osnovano prvo mjesno bratstvo
Frame u BiH. Središnje Misno slavlje, kojem će predsjedati kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit
vrhbosanski, bit će u subotu, 30. lipnja 2012. u 18
sati.
Zajednički rad članova Vijeća franjevačkih zajednica već gotovo punih 30 godina razlog su radosti
ali i veliki znak zajedništva Franjevačke obitelji u RH
i BiH.
PROSLAVA 20. OBLJETNICE
FRANJEVAČKE MLADEŽI U HRVATSKOJ
Rijeka, (IKA) - Petstotinjak framaša iz Hrvatske,
Slovenije i Bosne i Hercegovine okupilo se u subotu, 2. lipnja na Trsatu na proslavi 20. obljetnice Franjevačke mladeži u Hrvatskoj pod geslom „Pođimo
zajedno”. Prvi framaši na Trsat su stigli u petak navečer sa Splitsko-dubrovačkog područja, da bi im
se na dan proslave, u subotu 2. lipnja pridružili iz
osječkog, zadarsko-šibenskog, zagrebačkog, te primorsko-istarskog bratstva, ali i framaši iz Slovenije i
Bosne i Hercegovine. Mlade je pozdravio provincijal
Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra
Željko Železnjak koji je podsjetio na početke prije 20
godina kada su se franjevački bogoslovi s Kaptola
tijekom posjeta Italiji susreli Framom i tu ideju počeli širiti Hrvatskom. Danas, 70 hrvatskih bratstava
Frame okuplja oko 1000 članova a imaju dva glavna
obilježja: radost zajedništva i skrb za potrebite. „Vi
ste danas apostoli koji trebaju prenositi evanđeosku
riječ”, rekao je fra Željko, a nacionalni predsjednik
Frame Ivan Bambir dodao je kako u današnjem društvu nije popularno svjedočiti vjeru, no unatoč tome
ovo je okupljanje je pokazalo kako su mladi spremni
za svjedočenje. Proslavi su se odazvali generalni duhovni asistent Frame fra Ivan Matić koji je predvodio i euharistijsko slavlje. Tim povodom prikazan je
film „Pogled unatrag”, a čestitku kolegama uputili su
framaši iz Litve, Španjolske i Italije. Čestitka Svetoga
Oca hrvatskim framašima pročitana je na početku u
kojoj je Papa poručio da framaši nisu sami jer imaju rast u bratstvu. Trsat je odjekivao pjesmom i radošću, a zahvaljujući upravo Frami i Franjevačkom
svjetovnom redu, grad na Riječini ima Prihvatilište
za beskućnike „Ruže sv. Franje”, Socijalnu samoposlugu, skrb o siromašnima i realizaciju brojnih akcija
pružanja pomoći najpotrebitijima.
IZVJEŠTAJ S KAPITULA UNDERTEN U MEXICU
Mexico city /Tomislavgrad, 12. lipnja 2012. (Fra Željko Barbarić) - Četvrti po redu kapitul na rogožinama Franjine mladosti, braće koji su položili doživotne zavjete unutar posljednjih deset godina (UnderTen), odvijao se od 2. do 10. lipnja ove godine u meksičkim gradovima Guadalajari i Mexico Cityu. Svaka provincija je bila dužna poslati barem jednoga
brata koji spada u ovu kategoriju, tako da je ovaj UnderTen kapitul na
rogožinama okupio blizu dvjesto fratara iz svih krajeva svijeta i sa svih
njegovih kontinenata. Nekima je bilo jednostavnije doputovati, dok je
nekima samo putovanje uzimalo čitav dan vremena. Dvojica fratara su
se čak odlučila na pješačenje i stopiranje sve do Meksika iz, vjerovali ili
ne, Argentine. Za taj pothvat im je trebalo mjesec dana...
Kapitul na rogožinama braće UnderTen je zamišljen kao neformalno
druženje, dijeljenje iskustava i upoznavanje drugih i drukčijih. Geslo kapitula je glasilo „Aspicientes in Iesum“ – „Upirući pogled u Isusa“ i to kroz
32
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Marijine oči. Marija je posebno čašćena u Meksiku,
osobito u dvama svetištima koje smo i posjetili – u
Zapopanu i Guadalupeu. A i sam Franjo je povjerio
Mariji svoju braću. Ta ideja je pretočena u logo kapitula. Zjenica oka u kojoj se nazire lik Gospe iz Guadalupea – Marijinim očima gledati u Isusa.
Zanimljivo je bilo vidjeti fratre iz čitavog svijeta.
Zanimljivo je bilo slušati njihova svjedočanstva, čuti
kako se živi franjevaštvo u nešto drukčijim okolnostima (poput onih u Boliviji, Koreji, Filipinima, SADu). Dosta se pričalo o inkulturaciji u određena društva, tako da smo i mi iz južnoslavenske konferencije
podijelili svoje iskustvo o našem načinu života.
Kapitul je bio informativnog, molitvenog, formativnog ali i opuštenog karaktera. Na konferencijama
smo upoznavali jedni druge kroz kratko predstavljanje svih konferencija našeg Reda. Također, generalni
ministar fra Jose Carballo je podnio svoje izvješće
ovom UnderTen kapitulu. Vrijedi istaknuti i kako je
ovom kapitulu bio prisutan čitav generalni definitorij kao i vikar našeg Reda, fra Michael
Perry. Generalni definitori su ujedno bili
i moderatori kroz dane kapitula. Dani su
bili tematski podijeljeni i to po blaženstvima. Blaženstva su, naime, zauzela
posebno mjesto u pismu generalnog
ministra braći UnderTen – točnije, kako
oživjeti blaženstva u konkretnom životu.
Za vrijeme kapitula imali smo i dva hodočašća – Gospi u Zapopan, te Gospi u
Guadalupe. U Zapopanu je bilo svojevrsno otvaranje kapitula, dok smo u Guadalupeu svečano završili slavlje kapitula.
Imali smo i Tijelovsku procesiju, klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, a
slavili smo mise i molili na engleskom,
talijanskom i španjolskom.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Kapitul je imao i svoju opuštenu stranu. Za nju
su se pobrinuli domaćini kroz predstavljanje svoje
kulture kroz hranu, piće, plesove, glazbu i narodne
običaje. Iako organizacija nije bila na najvišem nivou, domaćini su opravdali svoj svjetski glas o gostoprimstvu. Među Meksikancima se čovjek ne osjeća strancem. To su nam i pokazali na mnoge načine.
Nismo na kapitulu donijeli nikakve zaključke,
nego smo podijelili međusobno svoje radosti i probleme. Pokušali smo razmišljati o svojoj sadašnjosti
i budućnosti, te smo se trudili postaviti svoje prioritete, tražeći vlastiti identitet. Tražili smo odgovore
tko smo i kamo idemo, te što se to nalazi u DNK-u
jednog franjevca, odnosno što to fratra čini fratrom.
Biti manji, biti brat, biti jednostavan, imati strasti za
Boga, podgrijavati tu strast... Puno riječi koje treba
pretvoriti u život. Poticaj svima nama, a ne samo
braći UnderTen, da ne trošimo svoju snagu pričajući,
nego da sami poradimo na kvaliteti života u našim
bratstvima.
33
FRANJEVAČKA LJETNA ŠKOLA DUHOVNOSTI
Sarajevo, (IKA) - Franjevačka teologija u Sarajevu od 8. do 14. srpnja organizira program trajne formacije za članove/ice franjevačke
obitelji iz republika BiH i Hrvatske,
kao i za sve zainteresirane koji
žele upoznati duhovno, moralno
i kulturno bogatstvo franjevačke
karizme. Cilj programa je upoznavanje vizije Franje Asiškoga koja
se temelji na Isusovu evanđelju
i koja ističe bratstvo i sestrinstvo
ne samo svih ljudi, nego i svih
bića, svih Božjih stvorenja. Sva
bića u svemiru su braća i sestre
po stvorenosti. Franjo time nudi
alternativu današnjem svijetu nasilja. Program nudi integracijski
studij iz franjevačke povijesti, franjevačkih izvora, franjevačke fi-
lozofije i teologije, te franjevačke
duhovnosti, kao i praktične vježbe – radionice i posjete različitim
vjerskim institucijama.
Franjevačka ljetna škola duhovnosti sastoji se iz studijskog
dijela i radionica. Studijski dio
obuhvaća: Povijest franjevačkog
pokreta, Povijest franjevaštva u
Hrvata (dr. fra Marko Karamatić);
Spise sv. Franje i sv. Klare, Franjevačka hagiografija, Prva svjedočanstva o sv. Franji i sv. Klari (mr.
fra Pero Vrebac); Franjevačka filozofska i teološka škola, Franjevaštvo u našem vremenu (dr. fra Mile
Babić); Bitni elementi redovničke
duhovnosti, Temeljne značajke
franjevačke duhovnosti, Ekumenski i međureligijski dijalog u fra-
njevačkoj tradiciji (dr. fra Marinko
Pejić). U radionicama je predviđen: Rad s tekstovima Franjevačkih izvora, Dijeljenje vlastitih iskustava. Od posjeta predviđeni su
pohodi najstarijim franjevačkim
samostanima, sinagogi, Fakultetu
islamskih nauka, Gazi Husrev-begovoj džamiji i Sabornoj crkvi.
Smještaj i hrana su osigurani za
sve sudionike/ce na Franjevačkoj
teologiji. Program započinje u nedjelju, 8. u 19 sati, završava u subotu, 14. srpnja s objedom. Prijave slati do 20. lipnja na adresu: fra
Pero Vrebac perovrebac@yahoo.
com, donosi web stranica franjevaca Bosne Srebrene.
800. OBLJETNICA DOLASKA
SV. FRANJE NA HRVATSKU OBALU
Franjevačka obitelj u Hrvatskoj i BiH priprema se obilježiti ove godine
800. obljetnicu dolaska svetoga Franje Asiškoga na hrvatski dio Jadrana
Split, 16. srpanj 2012. - Franjevačka obitelj u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini priprema se obilježiti
ove godine 800. obljetnicu dolaska svetoga Franje Asiškoga na
hrvatski dio Jadrana. U toj prigodi
upriličena je prva konferencija za
medije u ponedjeljak 16. srpnja u
klaustru samostana sv. Frane na
Obali u Splitu. Na konferenciji su
govorili voditelj informativnog
centra MIR Međugorje fra Miljenko Šteko, vjeroučiteljica i Školska
sestra franjevka s. Filipa Smoljo i
glavni koordinator proslave fra
Žarko Relota, a program je vodio
novinar i publicist Ivan Ugrin. O
životu i liku sv. Franje te o nastanku franjevačkih zajednica i njihovu djelovanju na našem prostoru
govorio je fra Miljenko, a s. Filipa
i fra Žarko predstavili su program
proslave, koja će se sastojati od
34
znanstvenoga, kulturnog, katehetsko-pastoralnog i molitvenoliturgijskog dijela.
U sklopu znanstvenoga dijela
bit će upriličen, 1. i 2. listopada
u Splitu i Zadru, međunarodni
znanstveni simpozij o franjevaštvu na našim prostorima. Brojni
franciskanolozi i povjesničari iz
Hrvatske, BiH, Italije i Slovenije
oslikat će 13. stoljeće te će pokušati znanstveno dokazati dolazak
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Franje Asiškoga na ovo područje.
Kulturni dio proslave započeo je
10. lipnja u crkvi Sv. Frane u Splitu
koncertom Hrvatsko-talijanskog
društva, a nastavit će se scenskim
prikazom dolaska svetoga Frane
na hrvatski dio Jadrana, koji će
biti upriličen 23. rujna u 20 sati u
dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. U predstavi sudjeluju
djeca i profesori te zbor Školskih
sestara franjevki, a prvotni je cilj
djecu upoznati sa sv. Franjom i
njegovim svjedočanstvom o ljepoti Božjega poziva. Još jedan važan događaj zaokružit će kulturni
dio proslave, a to je tribina 24.
rujna u klerikatu o. Ante Antića u
Splitu na kojoj će o svetome Frani
govoriti umjetnici Jakša Fiamengo, Josip Botteri-Dini, Joško Belamarić, Ante Vučković, Žarko Relota, Mijo Džolan i Judita Čovo. U
sklopu katehetsko-pastoralnoga
dijela bit će u župama povjerenim
franjevcima i samostanima od 26.
rujna do 2. listopada priređene
Katehetske večeri i razmišljanja
o Franji i franjevačkoj karizmi danas, a s tim u vezi uskoro će biti
objavljene kateheze.
Središnji dio je molitveno-liturgijski, odnosno središnja proslava
je euharistijsko slavlje 6. listopada
u 11 sati na splitskom Sustipanu.
Tom događaju prethodit će cijelonoćno bdjenje u crkvi Sv. Frane
na Obali u Splitu, koje započinje
u 24 sata, a završava u 6 sati. Cijelu noć bit će izloženo Presveti
Oltarski Sakrament i uz njega će
do jutarnjih sati bdjeti jedna redovnička franjevačka obitelj s
područja grada Splita. Blagoslov s
Presvetim na kraju bdijenja i molitve udijelit će predsjednik Vijeća
franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH fra Ivan Sesar. Uslijedit
će procesija od samostana svetoga Frane na Obali preko zapadne
obale do Sustipana gdje će misu
u 11 sati predvoditi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
Na misi će sudjelovati franjevački provincijali iz Italije, a misu će
uživo prenositi HRT. Proslava će
završiti istoga dana, dakle 6. listopada, u 13 sati zajedničarskorekreativnim dijelom: nastupom i
koncertom raznih FRAMA i drugih
glazbenih skupina mladih. „Ovo
je proslava za sve one koji žele i
mogu u njoj sudjelovati. Ona nije
radi pompoznosti nego radi aktualnosti Franjine poruke za naše
doba”, poručio je Relota, pozvavši sve da se prikladno pripreme
za proslavu katehezama koje će
uskoro izići iz tiska. (kta/ika)
I. EUROPSKI KONGRES FRANJEVAČKOGA
SVJETOVNOG REDA I FRANJEVAČKE MLADEŽI
Od 9. do 15. srpnja u Lisieuxu
se održavao prvi europski kongres Franjevačke mladeži - Frame
i Franjevačkog svjetovnog reda.
Ovo je bio prvi zajednički kongres
FSR-a i Frame, uz napomenu da
je Frama već imala pet europskih
kongresa. Na kongresu je sudjelovalo 9 članova iz Bosne i Hercegovine, po četiri člana iz FSR-a i Frame te nacionalni duhovni asistent
Frame fra Josip Vlašić. Kongres se
održavao pod geslom „Duc in altum“ - „Izvezi na pučinu“ (Lk 5, 4).
Za mjesto kongresa odabran
je Lisieux jer Franjevačka mladež
želi učiti od evanđeoskog dinamizma sv. Male Terezije od Djeteta Isusa, suzaštitnice misija, te otkriti sličnosti između učenja najmlađe naučiteljice Crkve i učenja
sv. Franje iz Asiza. Drugi je razlog
bio taj što se 12. srpnja obilježava
spomendan blaženih roditelja sv.
Male Terezije, Louisa i Zelie Mar-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
tin. Treći je pak razlog činjenica da
je majka sv. Male Terezije, blažena
Zelie Martin, bila članica Franjevačkoga svjetovnog reda.
Od 34 nacionalna bratstva
FSR-a i 15 nacionalnih bratstava
FRAMA-e koliko ih ima u Europi,
na kongresu su se okupili pred-
stavnici 25 nacionalnih bratstava.
Kongres je otvoren Euharistijskim slavljem koje je predslavio
fra Ivan Matić, generalni duhovni
asistent FSR-a i Frame. Sudionike
kongresa su pozdravili generalna
ministra FSR-a Encarnacion del
Pozo te doministar Doug Clorey.
35
Ostala liturgijska slavlja tijekom
Kongresa svojom prisutnošću su
uveličali i provincijalni ministri iz
Francuske: fra Dominique Joly,
OFM, fra Benoit Dubigeon, OFM,
i fra Pius Murat, OFMCap. Misnim
slavljima tijekom Kongresa predsjedali su i mjesni biskup Lisieuxa
Jean Claude Boulanger te biskup
Coutancesa i Avranchesa Stanislas Lalanne koji je slavio misu u
svetištu Sv. Mihaela na Mont st.
Michelu gdje su sudionici Kongresa hodočastili. Poseban dio kongresa bila je video veza s kardinalom Christophom Schönborn,
bečkim nadbiskupom. Nakon što
je iznio svoje predavanje sudionicima kongresa, konverzacija se
nastavila kroz dijalog, tako što
su sudionici kongresa postavljali svoja pitanja kardinalu, a on je
spremno odgovarao.
Program je bio osmišljen kako
bi se razmijenila iskustva života u
bratstvima te kako bi se pronašli
glavni izazovi za živote FSR-a i Frame i moguća rješenja tih izazova.
Prezentaciju o izazovima u životu
Frame imala je Ana Fruk (Hrvatska), međunarodna koordinatorica Frame, a o izazovima u životu
FSR-a prezentirao je Tibor Kauser
(Mađarska). Kroz dane kongresa
dotaknute su teme obitelji, formacije, prisutnosti u društvenom
i političkom životu, duhovne i pastoralne asistencije i još mnogo
toga. Sve ove teme su obrađene
kroz rad u grupama te zajedničke plenume kako bi se pronašli
konkretni zaključci i poruke ovog
kongresa.
Ovaj prvi kongres FSR-a i Frame je pružio priliku sudionicima
da u prvom redu bolje upoznaju
jedni druge, da razume različite
stvarnosti koje postoje unutar
bratstava u Europi te da ozbiljno
shvate poziv Pravila FSR-a da prelaze iz Evanđelja u život, iz života
u Evanđelje. Na posljednjoj sjednici glasovanjem je odlučeno da
domaćin sljedećem europskom
kongresu FSR-a i Frame bude Bosna i Hercegovina 2015. godine.
(T. Gašpar/IKA)
ZAVRŠILA GODINA POSVEĆENA
SVETOJ KLARI ASIŠKOJ
Na liturgijski spomen Svete Klare Asiške, 11. kolovoza završava obilježavanje
800. obljetnice posvećenja toj svetici
Rim, 12. kolovoz 2012. - Na liturgijski spomen
Svete Klare Asiške, 11. kolovoza završava obilježavanje 800. obljetnice posvećenja toj svetici. Prije
800 je godina, naime, 18-godišnja Klara pobjegla
iz očinske kuće prema Porcijunkuli, kako bi se cijela
predala Bogu, tragom svetoga Franje. Papa je Benedikt XVI. taj lik prikazao kao divni spoj poslušnosti i
proroštva.
I danas je, kao i jučer, vrlo aktualno pitanje kako
povezati karizmu i ustanovu, poslušnost i proroštvo, tradiciju i obnovu. Na to se papa Benedikt XVI.
osvrnuo u svojoj poruci za Klarinu godinu. Sveta je
Klara tražila za sebe i za svoje susestre radikalni život
u siromaštvu, kao što se do tada u Crkvi nije nikada
dogodilo. Crkvene su se vlasti toga doba, u XIII. stoljeću, protivile tomu, ali papa je na kraju popustio
pred junaštvom njezine svetosti, te joj dopustio takozvanu „Povlasticu siromaštva“.
Njezino nam svjedočanstvo pokazuje koliko je
cijela Crkva dužna hrabrim ženama bogatima vjerom poput nje, te sposobnima dati odlučni poticaj
za obnovu Crkve – istaknuo je papa Benedikt XVI. u
katehezi na općoj audijenciji 15. rujna 2010. godine.
Sveta je Klara mogla obnoviti Crkvu jer se njezino
proroštvo temeljilo na poniznosti. Iako je bila poglavarica, osobno je služila bolesnim sestrama, obav-
36
ljajući i najponiznije zadaće; ljubav, naime, svladava
svaki otpor, a tko ljubi, svaku žrtvu čini radosno –
napomenuo je Sveti Otac u spomenutoj katehezi.
A pred onima koji su, u njezino doba, htjeli bučno
promijeniti svijet, ona izabire skrivenost i tišinu samostana. Klara je šutjela – podsjeća Papa – ali je glas
o njoj bio vrlo glasan. Sveti su oni koji svijet mijenjaju na bolje, preobražavaju ga trajno, unoseći energije koje može potaknuti samo ljubav nadahnuta
Evanđeljem. Sveci su veliki dobročinitelji čovječanstva! – istaknuo je Sveti Otac.
Na značenje se ove važne obljetnice u razgovoru
za našu radijsku postaju osvrnula sestra Maria Chiara Cavalli, klarisa iz Samostana svete Agneze u Perugi, te kazala da spomen na neku obljetnicu znači
prisjećanje na vlastite korijene, vraćanje na milost
početaka, na onu bujicu Duha koji je vječni Duh u
kojemu i mi živimo, i iz kojega crpimo snagu.
Govoreći pak o svetoj Klari, redovnica je istaknula njezinu ljepotu koja je – kako je kazala – ljepota
osobe koja je susrela Boga i koja je živjela od Njega,
otvarajući tako put i drugima. Gledajući nju, i u ovo
naše vrijeme tako bogato novim stvarima, možemo
susresti Sina Božjega u kojemu smo postali djeca,
braća i majke. U jednom pismu svojoj susestri Klara
piše: „Nosit ćeš u sebi Onoga koga nebesa ne mogu
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
obuhvatiti“. Kako bi mogla sve obuhvatiti, Klara se,
kao Marija, prepušta Gospodinu Isusu kako bi Njega
– tu ljubav koja otkupljuje i spašava – donijela svakoj osobi – istaknula je s. Maria Chiara.
Na novinarovu primjedbu kako Klarin bijeg u
noći, prema Porcijunkuli, prije 800 godina, nije promijenio život samo te žene, nego i izvanredno velikoga broja ljudi, te kako i danas brojne žene i djevojke odlučuju nasljedovati svetu Klaru na putu koji, u
današnje vrijeme, ide protiv struje, s. Maria Chiara
je istaknula da je riječ o odluci ljubavi; ona se može
shvatiti samo s toga motrišta. Ako smo razumni,
odnosno ako tumačimo probleme doba u kojemu
živimo, doba u kojemu napreduju tehnika i informatika, te znanost koja izgleda kao da može riješiti sve
naše probleme, primjećujemo da, naprotiv, sve teži
prema nečem dalje. Kako doći do srca ljudi, do naše
izmučene braće na svakom kraju planeta? – upitala
je redovnica te dodala – Ravnodušnost koja je tako
raširena, u stvari nam ne pripada. Stvoreni smo kako
bismo susreli ljubav, praštanje, milosrđe, i to za sebe
i za druge. Upravo je zbog toga Klara nazočna danas, kao i prije. (kta/rv)
ZATVARANJE JUBILARNE GODINE
SVETE KLARE U BIH
Brestovsko, (IKA) - Na blagdan
sv. Klare Asiške, 11. kolovoza, u
samostanu sestara Klarisa u Brestovskom u Bosni i Hercegovini
upriličeno je svečano zatvaranje
Jubileja, 800. obljetnice poziva sv.
Klare i početaka Drugoga franjevačkog reda. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne
Srebrene fra Lovro Gavran u koncelebraciji s provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije
fra Ivanom Sesarom i tridesetak
svećenika. Na slavlju su se okupile
brojne redovnice predvođenje s.
Ivankom Mihaljević, predsjednicom Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH,
i povincijalkom Školskih sestara
franjevki Bosansko-hrvatske provincije.
U propovijedi fra Lovro je istaknuo bogatstvo franjevačke karizme kroz minulih 800 godina.
Zahvalio je Bogu na daru i poslanju Siromaška iz Asiza na čijoj
su se duhovnosti napajale nebrojene generacije. Među njima
na poseban način istaknuo je sv.
Klaru Asišku, prvu franjevku, koja
je potaknuta Duhom Božjim i duhovnošću sv. Franje slijedila stope
Isusa Krista u potpunom siromaštvu. Pozvao je sestre da i dalje
mole za cijelu Crkvu, svećenike,
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
redovnike, redovnice, narod i za
cijelu domovinu. Izrazio je i radost
zbog prisutnosti te kontemplativne zajednice klarisa u hrvatskome
narodu. “Svojim životom, skrivenim u Kristu, vi nas evangelizirate
i podsjećate nas da mi pripadamo
Gospodinu i živimo za Gospodina
i da samo tako možemo živjeti za
druge”, istaknuo je fra Lovro.
U tijeku mise klarise su obnovile svoje redovničke zavjete,
stojeći oko oltara s upaljenim
svijećama u rukama. Euharistijsko slavlje uveličao je župni zbor
pod ravnanjem s. Dragice Ljubos,
ŠSF. Čestitajući jubilej, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica
u Hrvatskoj i BiH fra Ivan Sesar
izrazio je sestrama blizinu svekolike franjevačke obitelji te zahvalio
na svemu što čine za Crkvu, svijet
i naš narod, preporučujući sve u
njihove molitve. Č.m. Hijacinta
Batinić, poglavarica samostana
sv. Klare, izrazila je zadovoljstvo
i zahvalnost za svu podršku i pomoć koju su primile otkako su
došle na te prostore. Uime župe
Rođenja BDM u Brestovskom, sestrama je čestitao župnik fra Damir Pavić. Danas u svijetu ima više
od 20.000 klarisa. Samostan klarisa u Brestovskom jedini je samostan Drugoga franjevačkog reda
u Bosni i Hercegovini.
37
IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA
PRIOPĆENJE SA SEDMOG SUSRETA
BISKUPA BK BIH S ČLANOVIMA KVRPP BIH
Sarajevo, 24. travnja 2012. (kta) - Sedmi susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s
članovima Konferencije viših redovničkih poglavara
i poglavarica Bosne i Hercegovine održan je 24. travnja 2012. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu. Predsjedao je biskup
banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predsjednik
BK BiH, a sudjelovali su svi biskupi osim, iz zdravstvenih razloga, spriječenog biskupa mostarskoduvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića, te svi provincijalni
poglavari i poglavarice Bosne i Hercegovine.
Sudionici susreta su informirani o inicijativama
koje su pokrenute na biskupijskim razinama s ciljem priprave na Godinu vjere koja će započeti 11.
listopada 2012. na pedesetu obljetnicu otvorenja
Drugoga vatikanskog koncila. Također su upoznati
s početkom priprave Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije imajući u vidu da je u toj dijecezi u tijeku
i obilježavanje Godine vjere na dijecezanskoj razini.
Sudionici susreta su izrazili potrebu da se na svim
razinama poradi na što dubljem upoznavanju vjere
i njezinom provođenje u konkretnom životu u duhu
nove evangelizacije.
Saslušano je i izvješće sa susreta ravnatelja/ica i
predstavnika dječjih vrtića u vlasništvu crkvenih institucija u BiH koji je održan 14. prosinca 2011. u Sarajevu na temu financiranja dječjih vrtića. U izmjeni
razmišljanja tražen je najučinkovitiji način da se pomogne osnivačima spomenutih vrtića u nastojanju
da ostvare svoje pravo na sufinanciranje iz proračuna nadležnih državnih organa. Biskupi su podržali
osnivanje asocijacije dječjih vrtića u Vrhbosanskoj
nadbiskupiji koja bi imala svog predstavnika u Povjerenstvu Biskupske konferencije BiH za vjerski
odgoj u predškolskim ustanovama i vjeronauk u osnovnim i srednjim školama.
Biskupi su primili na znanje prijedlog redovničkih
poglavara i poglavarica da Biskupska konferencija
imenuje svog povjerenika za redovništvo s ciljem
bolje i učinkovitije suradnje.
38
Razmatrajući potrebu davanja smjernica za istupanje svećenika, redovnika i redovnica u medijima,
sugovornici su pozvali članove svojih zajednica da
odgovorno i zauzeto koriste i tu mogućnost za novu
evangelizaciju posebno u predstojećoj Godini vjere. Izrazili su spremnost ponovno potaknuti članove svojih biskupijskih i redovničkih zajednica da i u
sredstvima društvenih priopćivanja istupaju u duhu
Evanđelja i crkvenih smjernica s ciljem izgradnje
međusobnog zajedništva i na dobro svih s kojima
žive. Ukazali su posebno na potrebu da svi predstavnici Crkve, u stvarima koje nisu izravno vezane
uz vjerska pitanja, iznose vlastita mišljenja u duhu
poštivanja dostojanstva drugih i različitih mišljenja.
Biskupi su saslušali izvješće s Desetog plenarnog
zasjedanja Konferencije viših redovničkih poglavara
i poglavarica BiH, održanog 25. veljača 2012. u Karmelu sv. Ilije u Buškom Blatu tijekom kojeg su razmišljali na temu restrukturiranja redovničke prisutnosti. Poseban naglasak stavljen je na intervent apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini nadbiskupa
Alessandra D’Errica koji je tom prigodom ukazao na
potrebu da redovnici i redovnice, pred izazovima
sekulariziranog društva, nastave biti nadasve svjedoci duhovnih vrijednosti kao i na potrebu bolje
suradnje i većeg razumijevanja između redovničkih
i dijecezanskih struktura. Istaknuto je i da je na spomenutoj Skupštini izraženo mišljenje kako bi bilo
dobro da se pokrene održavanje sinode na razini
krajevne Crkve u Bosni i Hercegovini.
Tijekom susreta razmatrano je i pitanje zdravstvenog, socijalnog i mirovinskog osiguranja svećenika,
redovnika i redovnica. Izražena je želja da se ubrza
pozitivno rješavanje toga pitanja.
Biskupi su ponovno izrazili zahvalnost svim članovima redovničkih zajednica za njihov dragocjeni
doprinos na raznima poljima djelovanja i življenja
vlastite karizme.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP
“HRVATSKI MUČENICI IZ VREMENA
KOMUNISTIČKE VLADAVINE“
Zagreb, (IKA) - Međunarodni znanstveni skup “Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine”
započeo je 25. travnja u zgradi Hrvatske biskupske
konferencije, a organizatori skupa su zajednička Komisija za hrvatski martirologij biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatski institut
za povijest i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.
U ime Hrvatske biskupske konferencije skup
je pozdravio njezin predsjednik nadbiskup đakovačko-osječki Marin Srakić. U pozdravnom govoru istaknuo je da je hrvatski narod krajem Drugog
svjetskog rata ušao u doba osvete, a žrtve te osvete
likvidirane su bez suda. Narodna vlast neprijatelje
je označila kao “popove i kulake”, a neprijatelji su
postali svi oni koji su nešto značili u tadašnjem društvu. U ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine govorio je vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić,
izaslanik predsjednika BKBiH biskupa Franje Komarice. Biskup Vukšić izrazio je radost da se počinje s
ozbiljnijim razgovorima na temu žrtava poslijeraća
i komunizma. Ne treba se zaboraviti ljubav u ovom
traženju istine. Traženje istine može postati mjesto
obraćenja i nas samih, ali i molitve za progonitelje.
U ime Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon
Drugog svjetskog rata, govorio je dr. Andrija Hebrang, predsjednik Upravnog vijeća Ureda. U ime
Hrvatskog instituta za povijest, govorila je dr. Jasna
Turkalj, ravnateljice Instituta. Među ostalim naglasila je da joj je drago da biskupske konferencije potiču
znanstveni pristup toj temi. Institut se sustavno bavi
žrtvama rata i poslijeraća, te ima za cilj pojedinačni
popis svih žrtava toga doba, a do sada je sakupljeno
oko 500.000 imena. U ime Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar govorio je ravnatelj dr. Vlado Šakić. U
govoru se osvrnuo na 20 godina postojanja Instituta i njegove posvete istraživanju činjenica, što prije
pada komunizma nije bilo moguće, jer se selektivno
istraživalo. Uvod u rad i u znanstveni skup dao je
gospićko-senjski biskup Mile Bogović, predsjednik
Komisije za hrvatski martirologij. Komunizam ne
samo da je oduzimao živote, nego oduzimao i pravo na grob. Koliko je promidžba jaka protiv žrtava,
svjedoči i malobrojnost postupaka za proglašenje
mučenika. Pred istraživačima stoji veliki posao, zaključio je biskup Bogović.
Dr. Jure Krišto, voditelj Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, održao je izlaganje
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
“Komunizam kao ideologija i politički program”.
Dr. Josip Jurčević imao je izlaganje pod nazivom
“Ustrojavanju represivnog sustava u komunističkoj
Jugoslaviji”. Među ostalim napomenuo je do sada
otkriveno oko 1800 grobišta u bivšoj Jugoslaviji,
900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji i 100
u BiH.
Izlaganje “Primjena represivnog sustava prema
Katoličkoj Crkvi” održao je dr. Miroslav Akmadža.
Istaknuo je tri segmenta napada na Crkvu, jedan
usmjeren prema ljudima Crkve, drugi prema djelatnostima Crkve, a treći prema ljudskoj savjesti.
Mr. Tomislav Jonjić u izlaganju “Zakonske osnove
i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u Hrvatskoj” istaknuo je da pravne osnove za progon zločinaca ima, ali da ne postoji politička volja. Žrtva je
izložena dvaput poniženju i ako se zanemari zločin,
mladima se poručuje da se zločin isplati. Dr. sc. Mile
Lasić održao je izlaganje “Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u BiH”. Istaknuo
je pregršt međunarodnih dokumenata i bosanskohercegovačkih zakona koje omogućuju progon ratnih zločinaca iz doba Drugog svjetskog rata. Naveo
je oko 20.000 stradalih Hrvata u Hercegovini u Drugom svjetskom ratu i poraću, prema popisu tamošnjih župa.
Dr. Mitja Ferenc održao je posljednje uvodno izlaganje pod nazivom “Zakonske osnove i mogućnosti
istraživanja zločina i žrtava u Sloveniji”. Od 2001.
slovenska država počela je označavati mjesta grobišta. Slovensku javnost posebno je pogodilo otkriće
masovnog grobišta Huda Jama s oko 2000 smaknutih, posvjedočio je dr. Ferenc.
Zaključci skupa o hrvatskim mučenicima
U donesenim zaključcima koje potpisuje Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij ističe se da je
potrebno da svaka biskupija imenuje povjerenika
za hrvatski martirologij, koji će koordinirati rad u biskupiji i župama. Kao polazište rada biskupijskih povjerenstava treba biti stvaranje popisa svih žrtava u
svakoj katoličkoj obitelji. Na taj način će se, uz ostalo, u memoriju pojedinih obitelji ugradit i one osobe
o kojima se dugo nije smjelo govoriti. U zaključcima
se potiče Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i
za njih pokrene kanonski postupak. Predlaže se da
svaka biskupija na svome području odredi Dan mučenika i način proslave toga dana. Potiču se župnici
39
da nastoje oko prikupljanja svjedočanstava živućih
svjedoka. U svrhu djelotvornijeg praćenja ovih djelatnosti i njihovog usmjeravanja Komisija HBK i BiH
za hrvatski martirologij nastavit će razvijanje zajedničkog glasila i portala te uznastojati oko osnivanja
ureda. Ta Komisija će u što skorije vrijeme objaviti
zbornik radova s ovoga znanstvenog skupa i prema
procjeni organizirati nove skupove. Pozivaju se dr-
žavne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da što
prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugoga svjetskoga rata i poraća tako da se onemoguće manipulacije žrtvama. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj
te Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi
zločinačke komunističke ideologije te promiču demokraciju i slobodu svake osobe.
MISNO SLAVLJE SUSRETA HKM U SISKU
Na početku mise pročitana je poruka Svetog Oca
Sisak, (IKA) - Na prostoru ispred
crkve sv. Kvirina u Sisku na kojem
se okupilo oko 25.000 mladih,
svečano misno slavlje predvodio
je zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić. U koncelebraciji su
bili otpravnik poslova Apostolske nuncijature u RH mons. Mauro Lalli, svi hrvatski nadbiskupi
i biskupi na čelu s predsjednik
Hrvatske biskupske konferencije
đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem, vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, kotorski biskup Ilija Janjić, srijemski biskup Đuro Gašparović i pomoćni
biskup banjalučki Marko Semren.
Na misnom slavlju su bili nazočni i županica Sisačko-moslavačka Marina Lovrić Menzel,
gradonačelnici Siska i drugih
gradova biskupije koji će ugostiti
mlade, sisački paroh Veselin Ristić
i paroh u miru Petar Olujić, glav-
40
ni imam sisački Alem ef. Crnkić i
imam Fuad ef. Karaga.
Na početku mise riječ pozdrava uputio je sisački biskup Vlado
Košić.
Dobrodošli u Sisak drevni grad
kulture i bogate povijesti, grad sv.
Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika. Vama dragi mladi ide prvi
pozdrav i izraz radosti i zahvalnosti radi vašeg dolaska. Doista
iskreno i radosno pozdravljam
sve vas hrvatske mlade katolike
pridošle u Sisak na ovo zborovanje, rekao je biskup Košić, te pozdravio i prisutne nadbiskupe i
biskupe, svećenike, vjeroučitelje
i sve one koji su dopratili mlade.
Pozdrav je uputio i predstavnicima županijskih i gradskih vlasti,
te predstavnicima drugih vjerskih
zajednica.
Biskup je pozdravio i volontere, župne animatore te svećenike,
redovnike i redovnice i sve koji su
se uključili u taj događaj. Na poseban način je zahvalio obiteljima
koje su otvorile svoja srca i svoje
domove mladim hodočasnicima.
Neka je svima radosno ove zajedništvo sa željom da u svjetlosti
hodimo. Mi želimo s ovog susreta
odaslati poruku nade našoj Crkvi i
našem hrvatskom narodu i svima
reći ‘ne bojte se, Krist je s nama’,
njega voljeti i slijediti s njime graditi svoj osobni i zajednički život
naroda i društva pruža nam svima
sigurnost da ćemo prevladati poteškoće i s njime u svemu pobijediti. Svima želim ugodan boravak
u Sisku, zajedno s Kistom uskrslim, zajedno jedni s drugima kao
braća i sestre zajedno u vjeri, nadi
i ljubavi, rekao je biskup Košić
te istaknuo kako su u Sisku i dar
oltara s hipodroma na kojem je
Sveti Otac služio misu te ambon
i krov sa nezaboravnog susreta
mladih s Papom na Trgu bana Josipa Jelačića. Neka u zajedništvu
sa Svetim Ocem s ovog susreta
polete nove nade i misli za bolje
sutra za našu Crkvu i domovinu,
zaključio je.
Poruku Svetoga Oca upućeno
sudionicima susreta, koju je potpisao državni tajnik Svete Stolice
kardinal Tarcisio Bertone pročitao
je povjerenik za pastoral mladih
Sisačke biskupije vlč. Branko Koretić.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Sveti Otac s radošću upućuje
svoj pozdrav svim sudionicima,
biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicima, a na poseban
način mladim katolicima iz čitave
Hrvatske, BiH i svih dijelova svijeta okupljenima u Sisku kako bi
zajedno slavili Gospodina, ističe
se na početku poruke.
Mladima se poručuje kako je
još svima u lijepom sjećanju prošlogodišnji susret pape Benedikta
XVI. s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića. Riječi kojima je tada
Papa ohrabrio mlade, slijedi i geslo „U svjetlosti hodimo”.
To je odgovor na ono što vam
je Papa poručio. Doista hod s Kristom je hod u svjetlu, jer On za se
kaže da je svjetlo svijeta i tko ide
s njim neće u tami hoditi, nego
će imati svjetlost života. No, Gospodin ide još dalje i poziva nas
da i mi budemo svjetlo svijeta.
Svjesni smo napasti koje prijete
da umanje sjaj na licu kršćanina i
Crkve. Stoga je i Godina vjere koja
je pred nama izvrsna prilika za
osobni ispit savjesti: koliko svjetlo
moje vjere obasjava put drugima,
kako bi i oni u svjetlu hodili. Dragi mladi prijatelji, odlučno hodite
i pronosite ovim svijetom svjetlo
koje je upaljeno vašim krštenjem.
Ono isto koje je obasjalo vazmenu noć, a to je Krist Uskrsnuli povratnik od smrti koji svijetli svakom čovjeku, kaže se u Papinoj
poruci mladima.
domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine biti
će Dubrovačka biskupija. Križ,
simbol SHKM su preuzeli od domaćina, te ga u duhu završnih
riječi kardinala Bozanića prije
blagoslova „Dragi mladi s Božjim
blagoslovom prema Dubrovniku”
odnijeli u svoju biskupiju.
IMENOVAN NOVI APOSTOLSKI NUNCIJ
U HRVATSKOJ
Za novog je nuncija Papa imenovao dosadašnjeg apostolskog nuncija u BiH i
Crnoj Gori mons. Alessandra D’Errica
Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. imenovao je
za apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons.
Alessandra D’Errica, naslovnog biskupa Karinenskog, dosadašnjeg apostolskog nuncija u Bosni i
Hercegovini i Crnoj Gori, objavio je otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj
mons. Mauro Lalli.
Nadbiskup Alessandro D’Errico rođen je u Frattamaggioreu (Napulj, Italija), 18. studenoga 1950. Zaređen je za svećenika 24. ožujka 1974. i inkardiniran
je u biskupiju Aversa. Doktorirao je filozofiju. Započeo je diplomatsku službu Svete Stolice 5. ožujka
1977. i obavljao službe pri Papinskim predstavništvima na Tajlandu, u Brazilu, Grčkoj, te u Prefekturi
papinskog doma, a kasnije u Apostolskim nuncijaturama u Italiji i Poljskoj. Za apostolskog nuncija u Bosni
i Hercegovini imenovan je 21. studenoga 2006, a 17. veljače 2010. i u Crnoj Gori. Osim talijanskog, govori
francuski, španjolski i engleski jezik.
MSGR. KUTLEŠA - DIJECEZANSKI
BISKUP POREČKI I PULSKI
KIUM, 2012-06-14 - Danas, 14. lipnja 2012., Sveti Otac Papa Benedikt XVI. prihvatio je ostavku na pastoralnu upravu Porečke i Pulske biskupije (Hrvatska), koju je podnio preuzvišeni gospodin msgr. Ivan Milovan, u skladu s kan. 401 § 2 Zakonika kanonskoga prava. Nasljeđuje ga preuzvišeni gospodin msgr. Dražen
Kutleša, biskup koadjutor iste biskupije.
Msgr. Kutleša rođen je 25. rujna 1968. u Tomislavgradu. Ređen je za prezbitera Mostarsko-duvanjske
biskupije u Prisoju 29. lipnja 1993. Imenovan je biskupom koadjutorom Porečke i Pulske biskupije 17. listopada 2011. Zaređen je za biskupa u Poreču 10. prosinca 2011. (Bolletino della Santa Sede)
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
41
PRIOPĆENJE S
55. REDOVNOG ZASJEDANJA BK BIH
Banja Luka, (IKA/KTA) - Pod predsjedanjem banjolučkog biskupa dr. Franje Komarice, članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održali
su od 12. do 14. srpnja u Banjoj Luci svoje 55. redovno zasjedanje. Pridružili su im se izaslanici susjednih
biskupskih konferencija - predsjednik Slovenske BK
ljubljanski nadbiskup dr. Anton Stres, šibenski biskup Ante Ivas uime Hrvatske BK i kotorski biskup
Ilija Janjić uime Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda,
koji su izvijestili o aktualnim događanjima u svojim
krajevnim Crkvama. Dijelu zasjedanja pridružio se
i otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH
mons. Joseph Arshad, koji je posebnu pozornost
posvetio zabrinutosti pape Benedikta XVI. i Svete
Stolice za prognane katolike Hrvate koji se žele vratiti u svoj rodni kraj i ostati u njemu, ističe se u priopćenju sa zasjedanja.
Biskupi su pozvali Hrvate iz Bosne i Hercegovine,
raseljene po svijetu, a posebice one koji se nalaze u
Republici Hrvatskoj, koji imaju pravo i mogućnost,
da se što prije, kao državljani i Bosne i Hercegovine,
registriraju kod nadležnih državnih organa u Bosni
i Hercegovini te preuzmu osobne CIPS dokumente.
Smatraju to posebno važnim u ovom času jer sljedeće jeseni trebaju biti održani lokalni izbori na kojima
kao birači mogu sudjelovati samo uredno prijavljeni
državljani BiH koji posjeduju osobne bosansko-hercegovačke dokumente.
Biskupi su podržali nastojanje da se postigne
dogovor s franjevačkim provincijalima oko izrade
zajedničkog programa “pastoralne godine” za svećeničke kandidate na Vrhbosanskoj i Franjevačkoj
bogosloviji. Pripremili su prijedlog “Osnovnih smjernica za postupanje u slučajevima seksualnoga zlostavljanja maloljetnika od strane klerika, redovnika
i laika koji vrše neku crkvenu službu” te zadužili Vijeće za katehezu i nadležno Povjerenstvo da izrade
prijedlog programa vjerskog odgoja u predškolskim
ustanovama i programa teološke i vjerske edukacije
na teološkim učilištima za odgojiteljice u vrtićima.
Saslušavši izvješće ravnatelja Caritasa BK BiH i
razmotrivši dopise dijecezanskih Caritasa, dali su
potrebne smjernice za što bolju međusobnu koordinaciju i učinkovitiju suradnju s Međunarodnim
i Europskim Caritasom sa svrhom pomoći brojnim
ljudima u potrebi u BiH. Posljednjeg dana zasjedanja biskupi su primili službeno izaslanstvo međunarodne crkvene organizacije papinskog prava “Crkva
u nevolji” (Kirche in Not), koji su se na poziv biskupa
Komarice došli neposredno upoznati s aktualnom
42
situacijom u kojoj žive svećenici, redovnici, redovnice i vjernici u BiH. Nakon što su saslušali izvješća
svakog od dijecezanskih biskupa, članovi izaslanstva izrazili su svoje razumijevanje za aktualne materijalne probleme s kojima se susreću biskupi u
organiziranju redovitog pastorala i života članova
biskupijskih zajednica te u obnovi u ratu porušenih
crkvenih objekata. Obećali su da će o situaciji u kojoj se nalaze katolici BiH obavijestiti svoje članove
diljem svijeta i ozbiljno razmotriti mogućnosti konkretne pomoći.
BK BiH preuzela je dokument: “Formacija svećeničkih kandidata - načela i smjernice” od HBK, prilagodivši ga svojim prilikama, a u skladu sa smjernicama nadležnog Papinskog vijeća osnovat će “Djelo
za zvanja” u svojim biskupijama. Razmotrivši Pismo
pape Benedikta XVI. i pastoralne smjernice Prefekta
Kongregacije za nauk vjere za Godinu vjere, biskupi
su razmišljali o konkretnim akcijama koje će provoditi u svojim biskupijskim odnosno župnim zajednicama kao i na razini Biskupske konferencije. Odlučili
su prije početka Godine vjere uputiti pastirsko pismo svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i
vjernicima s poticajima na što intenzivnije življenje
Godine vjere na svim razinama.
Biskupi su saslušali izvješća svojih izaslanika na
VII. svjetskom susretu obitelji i Teološko-pastoralnom simpoziju u Milanu, plenarnim zasjedanjima
HBK i Talijanske BK, 98. katoličkom danu Mannheimu, III. katoličko-pravoslavnom europskom forumu
u Lisabonu, Međunarodnoj konferenciji o Svjetskom danu mladih u Rimu, susretu Europske službe
za zvanja u Maynoothu (Irska), godišnjem susretu
generalnih tajnika Europskih biskupskih konferencija u Edinburghu i međunarodnom simpoziju katoličkih studenata u Rimu. Odlučeno je da izaslanik
na središnjem slavlju obilježavanja 800. obljetnice
dolaska sv. Franje Asiškog u Hrvatsku 6. listopada u
Splitu bude vojni biskup dr. Tomo Vukšić.
Sudionici zasjedanja pohodit će danas Novu Topolu kod Bosanske Gradiške i u župnoj crkvi moliti
za bivšeg župnika Ratka Grgića kojeg su pripadnici
srpske vojske prije 20 godina nasilno odveli iz župne
kuće, od kada mu se gubi svaki trag.
Na blagdan sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika
banjolučke katedrale i biskupije, u nedjelju 15. srpnja, biskupi će se u 10 sati okupiti na svečanoj misi
koju će u banjolučkoj katedrali predvoditi kardinal
Vinko Puljić.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
VATIKAN
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA
27. SVJETSKI DAN MLADIH 2012.
“Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4, 4)
Draga mladeži,
sretan sam što vam se mogu ponovno obratiti, u
prigodi 27. Svjetskog dana mladih. Sjećanje na susret u Madridu, u kolovozu prošle godine, veoma je
prisutno u mom srcu. Bio je to izvanredni milosni
trenutak, tijekom kojeg je Gospodin blagoslovio prisutne mlade, pridošle iz čitavoga svijeta. Zahvaljujem Bogu za sve plodove koje je taj susret dao i koje
će u budućnosti zasigurno nastaviti davati mladima
i zajednicama kojima pripadaju. Sada se već okrećemo idućem susretu u Rio de Janeiru 2013. godine,
koji će imati za temu “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (usp. Mt 28, 19).
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana mladih nadahnuta je pozivom iz Poslanice svetog Pavla apostola Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu uvijek!”
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
(4, 4). Radost je, naime, u samom srcu kršćanskog
iskustva. Na svakom Svjetskom danu mladih doživljavamo iskustvo snažne radosti, radosti zajedništva,
radosti pripadnosti Kristu, radosti vjere. To je jedna
od karakteristika tih susreta. Možemo vidjeti njezinu
veliku privlačnu snagu. U svijetu često označenom
žalošću i nemirima, to je važno svjedočanstvo ljepote i pouzdanosti kršćanske vjere.
Crkva je pozvana svijetu donijeti radost, istinsku i
trajnu radost, onu koju su anđeli navijestili pastirima
u Betlehemu u noći Isusova rođenja (usp. Lk 2, 10):
Bog nije samo govorio, nije samo činio čudesna znamenja u povijesti ljudskog roda, već nam se toliko
približio da je postao jedan od nas i živio potpuno
ljudskim životom. U ovim teškim vremenima, mnogi mladi oko vas imaju silnu potrebu osjetiti da je
kršćanska poruka, poruka radosti i nade! Želim raz-
43
mišljati s vama o toj radosti i kako je pronaći, da biste je mogli sve dublje živjeti i donositi je svima koje
susrećete na svom životnom putu.
1. Naše je srce stvoreno za radost
Težnja k radosti je duboko utisnuta u čovjekovo
srce. Daleko više od neposrednih i prolaznih zadovoljstava, naše srce traži duboku, punu i trajnu radost, koja može dati “okus” našem životu. A to vrijedi
prije svega za vas, jer je mladost doba stalnog otkrivanja života, svijeta, drugih ljudi i samih sebe. To
je vrijeme otvaranja prema budućnosti, u kojem se
očituju velike želje za radošću, prijateljstvom, zajedništvom i istinom, u kojem nas pokreću veliki ideali i
kuju se veliki planovi.
A Gospodin nam svakog dana pruža mnoge jednostavne radosti: radost života, radost koja nas obuzima dok promatramo prirodne ljepote, radost zbog
dobro obavljenog posla, radost služenja, radost
iskrene i čiste ljubavi. Ako malo bolje pogledamo postoje i mnogi drugi razlozi za radost: lijepi obiteljski
trenuci, prijateljsko dijeljenje, otkrivanje vlastitih talenata i postizanje dobrih rezultata, spoznaja da nas
drugi cijene, prigode da iznesemo svoje mišljenje i
da osjetimo da smo shvaćeni, osjećaj da smo korisni
bližnjemu. Tu se mogu još ubrojiti i stjecanje novih
znanja kroz učenje, širenje vlastitih obzora zahvaljujući putovanjima i susretima, mogućnost stvaranja
planova za budućnost. Ali i iskustvo čitanja nekog
književnog djela, divljenje nekom umjetničkom remek-djelu, slušanje glazbe i sviranje nekog glazbala
ili gledanje filma mogu nam priuštiti trenutke prave
i istinske radosti.
Svakog dana, međutim, nailazimo također na
mnoge teškoće i u srcu nam se roje brige za budućnost, počinjemo se čak pitati je li puna i trajna radost
kojoj težimo puka opsjena i bijeg od stvarnosti. Ima
mnogo mladih ljudi koji se pitaju: je li savršena radost danas uopće moguća? A to traženje može čovjeka dovesti na razne putove, od kojih se neki pokazuju pogrešnima ili bar opasnima. Ali kako doista
trajne radosti razlikovati od neposrednih i varljivih
zadovoljstava? Kako pronaći pravu radost u životu,
radost koja traje i ne napušta nas ni u teškim trenucima?
2. Bog je izvor prave radosti
Zapravo, sve ono što nam donosi radost, i one
male svakodnevne i velike životne radosti, imaju
svoj izvor u Bogu, premda to nije očito na prvi pogled. To je zato jer je Bog zajednica vječne ljubavi,
on je beskrajna radost koja nije zatvorena u samu
44
sebe, već se širi i zahvaća one koje on ljubi i koji njega ljube. Bog nas je stvorio na svoju sliku iz ljubavi i
da na nas izlije tu svoju ljubav, da nas ispuni svojom
prisutnošću i svojom milošću. Bog nas želi učiniti dionicima svoje, božanske i vječne, radosti i pomaže
nam otkriti da se vrijednost i duboki smisao našeg
života krije u tome da nas on prihvaća, da nam se
raduje i da nas ljubi; u tome nije nepostojan kakvi
znamo biti mi ljudi kojima je ponekad teško druge
prihvatiti, već je Božje prihvaćanje bezuvjetno te
možemo mirno reći: “ja sam željen, imam svoje mjesto u svijetu i povijesti, Bog me osobno ljubi. A ako
me Bog prihvaća i ljubi i ja sam u to siguran, tada
jasno i sa sigurnošću znam da je dobro da živim i
postojim”.
Ta se beskrajna Božja ljubav prema svakom od
nas očituje u punini u Isusu Kristu. U njemu se nalazi
radost koju tražimo. U Evanđelju vidimo kako događaji koji označavaju početke Isusova života karakterizira radost. Kada arkanđel Gabriel naviješta Djevici
Mariji da će biti Spasiteljeva majka, prvo joj upućuje ove riječi: “Raduj se!” (Lk 1, 28). Prilikom Isusova
rođenja, Anđeo Gospodnji kaže pastirima: “Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist,
Gospodin” (Lk 2, 11). A mudraci koji su tražili dijete,
“kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom” (Mt 2, 10). Razlog te radosti je dakle
blizina Boga koji je postao jedan od nas. To je ono
na što sveti Pavao misli kada piše Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!
Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin
je blizu!” (Fil 4, 4-5). Prvi uzrok naše radosti je blizina
Boga, koji me prihvaća i ljubi.
Susret s Isusom uvijek donosi veliku duhovnu radost. U Evanđeljima to možemo vidjeti u mnogim
događajima. Sjećamo se Isusova posjeta Zakeju,
nepoštenom cariniku i javnom grešniku, kojem Isus
kaže: “Danas mi je proboraviti u tvojoj kući”. A Zakej,
kako prenosi sveti Luka, “primi ga sav radostan” (Lk
19, 5-6). To je radost susreta s Gospodinom; to znači
osjetiti Božju ljubav koja može promijeniti čitav život i donijeti spasenje. A Zakej je odlučio promijeniti
život i dati polovicu svojih dobara siromašnima.
U času Isusove muke, ta se ljubav očituje u svoj
svojoj snazi. U posljednjim trenucima svoga zemaljskog života, dok je večerao sa svojim prijateljima, on
kaže: “Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio
vas; ostanite u mojoj ljubavi… To sam vam govorio
da moja radost bude u vama i da vaša radost bude
potpuna” (Iv 15, 9.11). Isus želi uvesti svoje učenike i
svakoga od nas u punu radost, onu radost koju dijeli
s Ocem, da ljubav kojom ga Otac ljubi bude u nama
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
(usp. Iv 17, 26). Kršćanska se radost sastoji u tome
da budemo otvoreni toj Božjoj ljubavi i pripadamo
njemu.
Evanđeljâ izvješćuju da su Marija Magdalena i
druge žene pošle posjetiti grob u kojem je Isus bio
položen nakon svoje smrti. Anđeo im tada reče
zapanjujuću vijest da je Isus uskrsnuo. Tada, kako
bilježi evanđelist, otiđoše žurno s groba “te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: ‘Zdravo!’
One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se
poklone” (Mt 28, 8-9). To je radost spasenja koje im
je dano: Krist je živ, on je onaj koji je pobijedio zlo,
grijeh i smrt. On je prisutan među nama kao Uskrsli,
sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20). Zlo nema posljednju riječ o našem životu; vjera u Krista Spasitelja
nam govori da Božja ljubav pobjeđuje.
Ta duboka radost je plod Duha Svetoga koji nas
čini djecom Božjom, koja su kadra živjeti i kušati njegovu dobrotu, obraćati mu se riječima: “Abba”, Oče
(usp. Rim 8, 15). Radost je znak njegove prisutnosti i
djelovanja u nama.
3. Sačuvati u srcu kršćansku radost
Sada nam se nameće pitanje: kako primiti i sačuvati taj dar duboke, duhovne radosti?
Jedan Psalam nam kaže: “Sva radost tvoja neka
bude Gospodin: on će ispuniti želje tvoga srca” (Ps
37, 4). A Isus objašnjava: “Kraljevstvo je nebesko kao
kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe,
sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu
njivu” (Mt 13, 44). Otkrivanje i čuvanje duhovne radosti plod je susreta s Gospodinom, koji traži da ga
slijedimo i da donesemo čvrstu odluku da sav svoj
život stavimo u njegove ruke. Dragi mladi, neustrašivo se odvažite dati mjesta u svom životu Isusu Kristu
i njegovu evanđelju. To je put koji vodi unutarnjem
miru i pravoj sreći, to je put prema pravom ostvarenju našeg života kao djece Božje, stvorene na njegovu sliku i priliku.
Tražiti radost u Gospodinu, jer radost je plod vjere. To znači svakog dana biti svjestan njegove prisutnost i prijateljstva: “Gospodin je blizu!” (Fil 4, 5);
to znači staviti svoje pouzdanje u njega i rasti u njegovu spoznanju i ljubavi. “Godina vjere”, koju ćemo
započeti za nekoliko mjeseci, bit će nam u tome pomoć i poticaj. Dragi prijatelji, naučite se vidjeti kako
Bog djeluje u vašim životima, otkrijte ga skrivenog u
događajima svog svakodnevnog života. Vjerujte da
je on uvijek vjeran savezu kojeg je sklopio s vama
na dan vašeg krštenja. Znajte da vas on nikada neće
napustiti. Često upravite svoj pogled prema njemu.
Na križu je dao svoj život jer vas ljubi. Promatranje
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
tako velike ljubavi unosi u naša srca nadu i radost
koju ništa ne može zatrti. Kršćanin ne može nikada
biti žalostan, jer on je susreo Krista, koji je dao svoj
život za njega.
Tražiti Gospodina i susresti ga u svom životu znači također prihvatiti njegovu riječ, koja je radost za
srce. Prorok Jeremija piše: “Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše
srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve,
Bože nad Vojskama” (Jr 15, 16). Naučite čitati i meditirati nad Svetim pismom. Ondje ćete naći odgovor
na najdublja pitanja o istini koja gajite u svom srcu
i umu. Božja riječ pomaže otkriti čudesa koja je Bog
izveo u ljudskoj povijesti, ispunja nas radošću i potiče nas na hvalu i klanjanje: “Dođite, kličimo Gospodinu… prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo
se Jahvi koji nas stvori!” (Ps 95, 1.6).
Nadalje, liturgija je savršeno mjesto na kojem Crkva izražava radost koju prima od Gospodina i prenosi je svijetu. Svake nedjelje, u euharistiji, kršćanske
zajednice slave središnje otajstvo spasenja: Kristovu
smrt i uskrsnuće. To je središnji događaj za svakog
Gospodinova učenika, jer se u njemu uprisutnjuje
njegova žrtva ljubavi. Nedjelja je dan u kojem susrećemo Krista Uskrslog, slušamo njegovu Riječ, hranimo se njegovim Tijelom i Krvlju. U jednom se Psalmu kaže: “Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo
i radujmo se njemu!” (Ps 118, 24). A u uskrsnoj noći,
Crkva pjeva Exultet, hvalospjev radosti zbog pobjede Isusa Krista nad grijehom i smrću: “Nek usklikne
sad nebesko mnoštvo Anđela… Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana blijeskom… i silnim poklicima
naroda nek ova odjekne dvorana”. Kršćanska radost
proizlazi iz svijesti da nas ljubi Bog koji se utjelovio,
koji je dao svoj život za nas i pobijedio zlo i smrt.
To znači živjeti od ljubavi prema njemu. Sveta Terezija od Djeteta Isusa, mlada karmelićanka, pisala je:
“Isuse, moja je radost Tebe ljubiti” (P 45, 21. siječnja
1897., Op. Compl., str. 708).
4. Radost ljubavi
Dragi prijatelji, radost je duboko povezana s ljubavlju: to su dva nerazdvojna dara Duha Svetoga
(usp. Gal 5, 23). Ljubav rađa radost, a radost je oblik
ljubavi. Blažena Majka Terezija iz Kolkate, nadahnuta Isusovim riječima: “Blaženije je davati nego primati” (Dj 20, 35), govorila je: “Radost je mreža ljubavi
kojom se love duše. Bog ljubi vesela darivatelja. I tko
daje s veseljem više daje”. A sluga Božji Pavao VI. je
pisao: “U samom Bogu sve je radost, jer je sve dar”
(Ap. pobud. Gaudete in Domino, 9. svibnja 1975.).
Imajući pred očima razna područja vašeg života,
želim vam reći da ljubiti znači biti postojan, pouz-
45
dan, vjerno ispunjavati preuzete obaveze. I to, u
prvom redu, vrijedi za prijateljstvo: naši prijatelji od
nas očekuju da budemo iskreni, odani, vjerni, jer je
prava ljubav ustrajna također i nadasve u teškoćama. Isto vrijedi za rad, studije i službe koje obavljate.
Vjernost i ustrajnost u dobru vode k radosti, premda
ova ne dolazi uvijek odmah.
Da bismo ušli u radost ljubavi, pozvani smo također biti velikodušni, ne zadovoljavati se s najmanjim,
već uložiti cijelog sebe u životu i posebnu pozornost
posvetiti najpotrebitijima. Svijet treba stručne i velikodušne muškarce i žene, koji će se staviti u službu
zajedničkog dobra. Uložite sav svoj napor u savjesno i ozbiljno učenje; njegujte svoje talente i već od
sada ih stavljajte u službu bližnjemu. Tražite načine
da svojim doprinosom društvo učinite pravednijim
i humanijim gdjegod se nalazili. Neka vas u čitavom
životu vodi duh služenja a ne traženje moći, materijalnog uspjeha i novca.
U vezi velikodušnosti moram spomenuti posebnu
radost: riječ je o onoj radosti koju se osjeti kada se
odgovori na poziv darovati čitav svoj život Gospodinu. Dragi prijatelji, neka vas ne bude strah Kristova
poziva na redovnički, monaški i misionarski život ili
svećeništvo. Budite sigurni da on ispunja radošću
one koji odgovore na njegov poziv da napuste sve
da bi bili s njim i posvetili se nepodijeljena srca služenju drugima. Velika je, isto tako, radost koju on
daje muškarcu i ženi koji se potpuno predaju jedno
drugom u braku da zasnuju obitelj i postanu znak
Kristove ljubavi prema njegovoj Crkvi.
Želim vam dozvati u svijest još jedan, treći element koji će vas uvesti u radost ljubavi; on se sastoji
u tome da dopustimo da u našem životu i u životu
naših zajednica raste bratska ljubav. Postoji uska povezanost između zajedništva i radosti. Nije slučajno
da sveti Pavao piše svoj poticaj u množini: ne obraća
se svakom pojedincu, već zajednici u cjelini: “Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4, 4). Samo zajedno, živeći bratsko zajedništvo, možemo iskusiti tu radost.
Knjiga Djela apostolska ovako opisuje kršćansku zajednicu: “u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu” (Dj 2, 46).
Zauzmite se također da kršćanske zajednice mogu
biti povlaštena mjesta dijeljenja, pažnje i uzajamne
brižnosti.
5. Radost obraćenja
Dragi prijatelji, da bismo doživjeli pravu radost
treba također prepoznati napasti koje nas od nje
udaljavaju. Današnja kultura često čovjeka navodi
da traži neposredne ciljeve, postignuća i zadovoljstva. Ona više potpomaže nepostojanost no ustraj-
46
nost u naporu i vjernost preuzetim obavezama.
Poruke koje primate potiču potrošački mentalitet i
obećavaju lažnu sreću. Iskustvo nas uči da posjedovanje stvari ne jamči sreću. Koliko je samo onih koji
imaju obilje materijalnih dobara, a ipak ih u životu
često muče očaj, tuga i osjećaj neispunjenosti i praznine! Da bismo ostali u radosti, pozvani smo živjeti
u ljubavi i istini, živjeti u Bogu.
A Božja je volja da mi budemo sretni. Zbog toga
nam je dao konkretne putokaze za naš put: zapovijedi. Kada ih se pridržavamo tada nalazimo put
života i sreće. Na prvi se pogled može činiti da je to
tek skup zabrana, malne prepreka slobodi. No ako
o njima malo pomnije razmislimo, u svjetlu Kristove
poruke, uviđamo da je to skup osnovnih i dragocjenih životnih pravila koje vode sretnom životu, ostvarenom prema Božjem naumu. Koliko često, međutim, vidimo da graditi život bez Boga i njegove volje
donosi očaj, žalost, gorak okus poraza i neuspjeha.
Iskustvo grijeha, kao odbijanje da slijedimo Boga
i kao uvreda njegovu prijateljstvu, donosi tamu u
naše srce.
Ponekad nije lako kršćanski živjeti i u svojem zauzimanju da budemo vjerni Gospodinu nailazimo na
prepreke a katkad i padamo. No, Bog nas, u svojem
milosrđu, ne napušta, već nam uvijek pruža mogućnost vratiti se njemu, pomiriti se s njim, iskusiti radost ljubavi Boga koji oprašta i ponovno nas prima
u svoje očinsko krilo.
Draga mladeži, često pristupajte sakramentu pokore i pomirenja! To je sakrament ponovno pronađene radosti. Molite Duha Svetoga za svjetlo koje
vam je potrebno da možete prepoznati svoj grijeh
i tražiti oproštenje od Boga. Pristupajte tom sakramentu redovito, ozbiljno i s pouzdanjem. Gospodin
će vas uvijek dočekati raširenih ruku. Očistit će vas i
uvesti u svoju radost: na nebu zavlada radost i zbog
jednog jedinog grešnika koji se obrati (usp. Lk 15, 7).
6. Radost u kušnjama
Ipak, na kraju, mogli bi se zapitati je li doista moguće živjeti radosno i usred tolikih kušnji života,
osobito onih najbolnijih i tajanstvenih. Pitamo se
donosi li nasljedovanje Gospodina i pouzdavanje u
Boga uvijek sreću.
Odgovor na to pitanje možemo naći u nekim
iskustvima mladih poput vas koji su upravo u Kristu našli svjetlo koje može dati snagu i nadu, čak i
u najtežim situacijama. Blaženi Pier Giorgio Frassati
(1901.-1925.) iskusio je mnoge kušnje u svojem kratkom životu, među kojima i zaljubljenost koja mu je
zadala duboku bol u srcu. Upravo u toj situaciji, pisao je sestri: “Pitaš me jesam li sretan; a kako da ne
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
budem!? Sve dok mi vjera daje snagu ja sam sretan!
Svaki katolik mora biti sretan… Svrha zbog koje smo
stvoreni sa sobom nosi put posut s mnogo trnja, ali
to nije žalostan put. To je radost, čak i kada uključuje
bol” (Pismo sestri Luciani, Torino, 14. veljače 1925.).
A blaženi Ivan Pavao II., predstavljajući Frassatija kao
uzor, o njemu je rekao slijedeće: “bio je mladić koji
je zračio radošću, radošću kojom je uspio prebroditi
mnoge teškoće u svom životu” (Obraćanje mladima,
Torino, 13. travnja 1980.).
Vremenski nam je bliža mlada Chiara Badano
(1971.-1990.), koja je nedavno proglašena blaženom. Ona je iskusila kako se bol može preobraziti
ljubavlju i na tajanstven se način ispuniti radošću.
U dobi od 18 godina, dok je mnogo trpjela od karcinoma, Chiara se molila Duhu Svetom i zagovarala za
mlade pokreta kojem je pripadala. Molila je Boga ne
samo za vlastito ozdravljenje, nego i da svojim Duhom prosvijetli sve te mlade i da im dadne mudrost i
svjetlo: “Bio je to stvarno čas Božje prisutnosti. Moje
tijelo je silno trpjelo, ali je duša pjevala” (Pismo Chari Lubich, Sassello, 20. prosinca 1989.). Ključ njezina
mira i njezine radosti bilo je potpuno pouzdanje u
Gospodina i prihvaćanje također bolesti kao tajanstvenog izraza njegove volje za njezino dobro i za
dobro sviju. Često je ponavljala: “Gospodine, ako ti
to želiš, tada to želim i ja”.
To su samo dva jednostavna svjedočanstva među
mnoštvom drugih koja pokazuju kako pravi kršćanin nije nikada očajan i žalostan, čak ni kada se suočava s najtežim kušnjama. Ona pokazuju da kršćanska radost nije bijeg od stvarnosti, već nadnaravna
snaga koja nam pomaže nositi se sa svakodnevnim
teškoćama. Znamo da je raspeti i uskrsli Krist s nama,
on je uvijek naš vjerni prijatelj. Kada sudjelujemo u
njegovim patnjama, sudjelujemo također u njegovoj slavi. S njim i u njemu, patnja se preobražava u
ljubav. A tamo nalazimo radost (usp. Kol 1, 24).
7. Svjedoci radosti
Dragi prijatelji, na kraju vas želim pozvati da budete misionari radosti. Ne možemo biti sretni ako
drugi nisu sretni. Radost se dakle mora dijeliti. Po-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
đite i ispripovijedajte ostalim mladima svoju radost
da ste našli ono dragocjeno blago koje je sâm Isus.
Ne možemo zadržati za sebe radost vjere: da bi ona
mogla ostati u nama, moramo je prenositi. Sveti Ivan
kaže: “što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da
i vi imate zajedništvo s nama… I to vam pišemo da
radost naša bude potpuna” (1 Iv 1,3-4).
Kršćanstvo se ponekad prikazuje kao prijedlog života koji guši našu slobodu, koji se protivi našoj želji
za srećom i radošću. No to jednostavno nije istina!
Kršćani su muškarci i žene koji su istinski sretni jer
znaju da nisu nikada sami. Znaju da ih uvijek Bog
drži u svojoj ruci. Osobito na vama, mladi Kristovi
učenici, leži zadaća pokazati svijetu da vjera vodi
sreći i pravoj, punoj i trajnoj radosti. I ako se kršćanski način života ponekad čini suhoparnim i dosadnim, vi trebate prednjačiti u svjedočenju radosnog
i sretnog lica vjere. Evanđelje je “radosna vijest” da
nas Bog ljubi i da je svaki od nas za njega važan. Pokažite svijetu da je to istina!
Budite dakle oduševljeni misionari nove evangelizacije! Pođite onima koji trpe, koji su u traženju i
donesite im radost koju Isus želi darovati. Donesite
je u svoje obitelji, u svoje škole i sveučilišta, na svoja radna mjesta i među svoje prijatelje, tamo gdje
živite. Vidjet ćete da se ona širi! I primit ćete je stostruko: radost spasenja za vas same, radost gledanja
kako Božje milosrđe djeluje u srcima drugih ljudi. Na
dan svog konačnog susreta s njim, on će vam moći
reći: “slugo dobri i vjerni… Uđi u radost gospodara
svoga” (Mt 25, 21).
Neka vas Djevica Marija prati na tome putu. Ona
je prihvatila Gospodina u svoje krilo i razglasila to u
himnu hvale i radosti, hvalospjevu Magnificat: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju” (Lk 1, 46-47). Marija je potpuno
odgovorila na Božju ljubav posvetivši svoj život njemu u poniznom i potpunom služenju. Nazvana je
“uzrokom naše radosti” jer nam je dala Isusa. Neka
nas ona uvede u onu radost koju vam nitko neće
moći oduzeti!
Iz Vatikana, 15. ožujka 2012.
Papa Benedikt XVI.
47
Pismo pape Benedikta XVI.
u povodu 800. obljetnice „obraćenja” i
posvećenja sv. Klare Asiške
Časnom Bratu DOMENICU SORRENTINU
biskupu Asiza-Umbrijske Nocere i Gualda Tadina
S radošću sam prihvatio što
se u toj Biskupiji, kao i među
franjevcima i klarisama cijeloga svijeta, „Klarijanskom godinom” slavi spomen svete Klare
u povodu 800. obljetnice njezina „obraćenja” i posvećenja.
Taj događaj, za datiranje kojega se kolebamo između 1211.
i 1212. godine, upotpunio je,
recimo tako, na „ženski način”
onu milost koja je koju godinu
ranije dotakla asišku zajednicu
obraćenjem sina Petra Bernardona. I, kao što se dogodilo s
Franjom, također se u Klarinoj
odluci krila klica nove zajednice, klarijanskoga Reda koji, postavši snažno stablo, u plodnoj
tišini samostanâ nastavlja sijati
dobro sjeme Evanđelja i služiti
poradi Kraljevstva Božjega.
Ova radosna prigoda potiče
me da se u mislima vratim u
Asiz, da s Vama, časni Brate, i
s povjerenom Vam zajednicom
i isto tako sa sinovima sv. Franje i kćerima sv. Klare razmišljam o smislu toga događaja.
On naime i našem naraštaju
govori i ima privlačnosti osobito za mlade kojima upućujem
svoju nježnu misao prigodom
Svjetskoga dana mladih koji se,
prema običaju, ove godine slavi u pojedinim Crkvama upravo
danas, na Cvjetnicu.
O svom korjenitom izboru
Krista sama Svetica govori u
svojoj Oporuci izričajima „obraćenja” (usp. FF 2825). Želim
krenuti od toga gledišta, preuzimajući gotovo nit govora
48
održanog u spomen Franjina
obraćenja, 17. lipnja 2007. g.,
kada sam imao radost pohoditi ovu Biskupiju. Povijest Klarina obraćenja okreće se oko
liturgijske svetkovine Cvjetnice. Piše naime njezin životopisac: „Bijaše to pred svetkovinu Cvjetnice, kada je djevojka
ražarena srca došla k čovjeku
Božjem raspitujući se o svome
naroda, a sljedeće noći, kad
iziđe iz tabora, neka svjetovnu
radost preokrene u žalost Nedjelje Muke. I tako, kad je došla
nedjelja, djevojka je, savršeno
blistajući blagdanskim sjajem
među mnoštvom gospođa, s
ostalima ušla u crkvu. Tu se
zbilo nešto dostojno predznaka:
kako su se ostali požurili primiti
grane, dok je Klara, zbog sra-
obraćenju, kada i kako ima postupiti. Otac Franjo ju je pozvao
da toga svečanoga dana dođe
lijepo obučena i nakićena primiti palmu s ostalim mnoštvom
mežljivosti stajala nepomična
na svome mjestu, Veliki svećenik je, sišavši niza stube, došao
sve do nje i u ruke joj predao
palmu” (Legenda Sanctae Cla-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
rae virginis, 7: FF 3168).
Prošlo je sedam godina otkako se mladi Franjo zaputio
putem svetosti. U riječima Raspetoga iz svetoga Damjana:
„Idi, Franjo, popravi moju crkvu” i u prihvaćanju gubavaca,
patničkoga Kristovog lica, pronašao je svoj poziv. Odatle je
proizišao dragovoljni čin „svlačenja” pred biskupom Gvidom.
Nije dvojio između idola novca
koji mu predlaže zemaljski otac
i ljubavi Boga koji je obećao
ispuniti njegovo srce, nego je
uskliknuo: „Odsada ću moći
slobodno govoriti: Oče naš koji
jesi na nebesima, a neću govoriti: ‘Oče Petre Bernardone’”
(Drugi životopis, 12: FF 597).
Franjina odluka zbunila je grad.
Prve godine njegovog novog
života bile su obilježene poteškoćama, gorčinama i nerazumijevanjima. No, mnogi su počeli
razmišljati. Također je djevojka
Klara, tada veoma mlada, bila
dirnuta tim svjedočanstvom.
Obdarena istaknutim osjećajem za vjeru, biva osvojena životnim „zaokretom” onoga koji
bijaše „kralj svetkovina”. Našla
je načina kako se susresti s njime i dopustila je da je zahvati
njegov žar za Krista. Životopisac ocrtava mladog obraćenika dok poučava novu učenicu:
„Otac Franjo ju je bodrio da prezre svijet: razlažući živom riječi kako je bijedna nada ovoga
svijeta i njegovo obličje varavo.
Šaptao joj je u uši o slatkoći zaruka s Kristom” (Vita Sanctae
Clarae Virginis, 5: FF 3164).
Prema Oporuci svete Klare,
Franjo je, još prije negoli je primio ostale drugove, prorokovao
o putu svoje prve duhovne kćeri
i njezinih susestara. Dok je naime radio na popravku crkve
svetoga Damjana, gdje mu je
Raspeti bio progovorio, navijestio je da će se na tome mjestu
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
nastaniti gospođe koje će svojim svetim načinom života proslaviti Boga (usp. FF 2826; usp.
Toma Čelanski, Drugi životopis,
13: FF 599). Izvorno Raspelo
nalazi se danas u Bazilici sv.
Klare. One velike Kristove oči
koje su očarale Franju postale
su Klarino „ogledalo”. Nije slučajno da će joj tema ogledala
biti tako draga te će u IV. pismu
Janji Praškoj napisati: „Gledaj
svednevice to ogledalo, o kraljice, zaručnice Isusa Krista, i u
njemu neprestano istražuj svoje
lice” (FF 2902). Klara je tih godina, kada se sastajala s Franjom da od njega nauči Božji
put, bila ljupka djevojka. Asiški
Siromašak pokazao joj je uzvišeniju ljepotu koja se ne mjeri
ogledalom ispraznosti, nego se
razvija u životu vjerodostojne
ljubavi, stopama Krista raspetoga. Bog je istinska ljepota! Klarino srce se rasvijetlilo od toga
sjaja i to joj je dalo hrabrosti da
dopusti da joj se odrežu pramenovi i da započne pokornički život. Za nju je, kao i za Franju, ta
odluka bila obilježena mnogim
poteškoćama. Ako su je neki
ukućani ubrzo i razumjeli – čak
su je majka Hortulana i dvije
sestre slijedile u njezinome izboru života – drugi su reagirali
nasilno. Njezin bijeg od kuće, u
noći između Cvjetnice i Velikog
ponedjeljka, bio je pustolovan.
Sljedećih dana bila je proganjana na mjestima gdje joj je Franjo bio pripravio utočište i uzalud su je, čak i silom, pokušali
odvratiti od njezinog nauma.
Klara je bila pripravna na
tu borbu. I ako joj je Franjo bio
vođom, očinska potpora došla
joj je i od strane biskupa Gvide, na što upućuje više nego
jedan znak. Tako se tumači čin
biskupa koji joj se približio da
joj pruži palmu, gotovo da blagoslovi njezin odvažni izbor.
Bez biskupove potpore teško
bi se mogao ostvariti naum koji
je zamislio Franjo a ostvarila ga
Klara, bilo s obzirom na njezino
posvećenje u crkvi Porcijunkuli,
u nazočnosti Franje i njegove
braće, bilo s obzirom na gostoprimstvo koje joj je pruženo
narednih dana u samostanu sv.
Pavla delle Abbadesse i u zajednici sv. Anđela u Panzu, prije
konačnog pristaništa u svetome Damjanu. Tako Klarin, kao
i Franjin slučaj pokazuje osobiti
crkveni potez. U njemu se susreću prosvijetljeni Pastir i dvoje djece Crkve koji se povjeravaju njegovu daru razlučivanja.
Institucija i karizma čudesno
uzajamno djeluju. Ljubav i poslušnost prema Crkvi, tako istaknuti u franjevačko-klarijanskoj
duhovnosti, polažu svoje korijene u ovo lijepo iskustvo asiške
kršćanske zajednice, koje nije
samo porodilo vjeru Franje i
njegove „biljčice”, nego ih je vodilo za ruku na putu svetosti.
Franjo je vidio dobar razlog
da Klari savjetuje bijeg od kuće
na početku Velikoga tjedna. Čitav kršćanski život, dakle i život
osobitog posvećenja, plod su
vazmenog otajstva i sudioništvo u Kristovoj smrti i uskrsnuću. U liturgiji Cvjetnice isprepliću se bol i slava, kao tema koja
će se potom razviti narednih
dana kroz tamu Muke, sve do
svjetlosti Uskrsa. Klara svojim
izborom oživljava to otajstvo.
Na dan Cvjetnice prima, recimo
tako, njegov program. Zatim
ulazi u dramu Muke, položivši
svoje kose i s njima se odrekavši cijele sebe da bude zaručnica Kristova u poniznosti i
u siromaštvu. Franjo i njegovi
drugovi sada su njezina obitelj.
Ubrzo će pristići, također i izdaleka, susestre, ali prve mladice,
kao i u Franjinu slučaju, izbit će
upravo u Asizu. A Svetica će
49
ostati uvijek povezana sa svojim gradom, očitujući to napose
u nekim teškim okolnostima,
kada će njezina molitva poštedjeti Asiz nasilja i opustošenja.
Rekla je sestrama: „Predrage
sestre, od ovoga grada svednevice primamo mnoga dobra;
velik je grijeh ne priteknemo li
mu u pomoć, kako možemo,
sada kada je njemu potrebno”
(Legenda Sanctae Clarae Virginis, 23: FF 3203).
U svom dubokom značenju,
Klarino „obraćenje” je obraćenje na ljubav. Ona neće više
imati otmjene haljine asiškoga
plemstva, nego otmjenost duše
koja se troši u slavljenju Boga
i u daru same sebe. U malom
prostoru samostana svetoga
Damjana, u školi Isusa-Euharistije kojega promatra osjećajima zaručnice, iz dana u dan
razvijat će se dionice bratstva
vođenog ljubavlju prema Bogu
i molitvom, brižljivošću i služenjem. U tome ozračju duboke
vjere i velike ljudskosti, Klara
postaje pouzdani tumač franjevačkog ideala, izmolivši „povlasticu” siromaštva, ili odreknuće
od posjedovanja dobara u zajednici, što je ostavilo zadugo
50
zaprepaštenim samog Vrhovnog svećenika, koji je na koncu
popustio pred heroizmom njezine svetosti.
Kako ne staviti Klaru, koja
je kao i Franjo, pred oči mladih
danas? Vrijeme koje nas dijeli
od slučaja ovo dvoje Svetaca
nije umanjilo njihov čar. Naprotiv, ukoliko možemo vidjeti njegovu suvremenost u usporedbi
s obmanama i razočaranjima
koja često obilježavaju današnje stanje mladeži. Nikada jedno vrijeme nije učinilo da mladi
toliko sanjaju, s tisuće privlačnosti života u kojemu se sve
čini mogućim i dopuštenim. Pa
ipak, koliko je prisutno nezadovoljstva, koliko puta traženje i
ostvarenje sreće završava tako
da se zapute putovima koji vode
u umjetni raj, kao što je onaj
droge i neobuzdane sjetilnosti.
Današnje stanje u kojemu je
teško naći častan posao i stvoriti ujedinjenu i sretnu obitelj,
također zamračuje obzor. Ipak,
niti u naše vrijeme ne nedostaju mladi koji prihvaćaju poziv
da se predaju Kristu i da se
odvažno, s odgovornošću i nadom suoče sa životnim putem,
također izborom da ostave sve
kako bi ga slijedili u potpunom
služenju Njemu i braći. Pripovijest o Klari, zajedno s onom o
Franji, poziv je na razmišljanje
o smislu postojanja i o traženju
tajne i istinske radosti u Bogu.
To je stvarni dokaz da onaj tko
vrši volju Gospodnju i povjeri se
Njemu ništa ne gubi, nego nalazi pravo blago koje može dati
smisao svemu.
Vama, časni Brate, ovoj Crkvi koja ima čast da je porodila
Franju i Klaru, klarisama koje
svakodnevno pokazuju ljepotu i plodnost kontemplativnoga
života, koje su potpora putu
Naroda Božjega, franjevcima
cijeloga svijeta, tolikim mladima
u traženju i potrebitih svjetla,
predajem ovo kratko razmišljanje. Želim da ono pridonese
uvijek sve većem ponovnom
otkrivanju ovih dvaju likova na
svodu Crkve. S osobitom mišlju
na kćeri sv. Klare u Prvosamostanu, u drugim samostanima
u Asizu i po cijelome svijetu,
od srca podjeljujem svima svoj
Apostolski blagoslov.
U Vatikanu,
1. travnja 2012.,
na Cvjetnicu. Papa Benedikt XVI.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
20. OBLJETNICA FRAME U BIH
Proslava 20 godina Franjevačke mladeži u
Bosni i Hercegovini
Od petka, 29. lipnja popodne
do nedjelje, 1. srpnja na Humcu
(Ljubuški) obilježena je proslava 20 godina postojanja Franjevačke mladeži – Frame u Bosni
i Hercegovini. To je ujedno bio i
1. nacionalni susret Frame u BiH.
Susret je započeo okupljanjem
framaša, koji su pristizali iz cijele
Bosne i Hercegovine, u petak u
popodnevnim satima. Istog dana
u 18 sati bio je program otvaranja
proslave. Mlade su na početku
pozdravili: fra Josip Vlašić, nacionalni duhovni asistent i predsjednik Organizacijskog odbora proslave; Josipa Vukoja, nacionalna
predsjednica Frame; Josipa Matić,
predsjednica Frame Humca; fra
Velimir Mandić, humački gvardijan; Ankica Zelenika, nacionalna
doministra FSR-a; fra Ivan Matić,
generalni duhovni asistent FSR-a
i Frame; Ana Fruk, međunarodna
koordinatorica Frame; Ivan Bambir, nacionalni predsjednik Frame iz Hrvatske. Nakon pozdrava,
svojim zastavama se predstavilo
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
svako mjesno bratstvo. Susret je
završio molitvom, koju je predvodio fra Mato Topić, nacionalni
duhovni asistent FSR-a i asistent
Frame Bosne Srebrene, a nakon
molitve mladi su se razmjestiti po
obiteljima koje su ih udomile kroz
tri dana proslave.
U subotu, 30. lipnja program
je započeo u 9 sati jutarnjom
molitvom, koju je predvodio fra
Ivan Matić. Potom se prisutnima
obratio fra Mladen Vukšić, koji
je u župi Humac 1992. osnovao
prvo bratstvo Frame u BiH, te Marija Pezer rođ. Čotić, osoba koja je
bila dio tog prvog bratstva Frame
na Humcu. S. Ana Oršolić, sestra
franjevka, prisjetila se 1996. godine, kada je okupila mlade u prvo
bratstvo Frame u Bosni u Tolisi.
Potom je predavanje s naslovom
„Budi promjena koju želiš vidjeti
u svijetu“ održao fra Mijo Džolan,
ravnatelj Franjevačkog instituta
za kulturu mira iz Splita, a nakon
njega mladi iz Franjevačkog svje-
tovnog reda i Franjevačke mladeži govorili su o svom iskustvu
života u bratstvima FSR-a i Frame. Svjedočili su Ivana Vidović,
Marija Šaravanja, Josip Madžar
te humački framaši – Primorac
trojke: Anđela, Kristijan i Antonijo. Nakon svjedočenja svjetovnih
franjevaca, mladima se pridružio
fra Marko Semren, biskup mladih,
predsjednik Odbora za mlade pri
Biskupskoj konferenciji BiH i pomoćni biskup banjalučki. Susret
s biskupom Markom bio je kroz
razgovor o temama kao što su
izazovi suvremenog svijeta, nova
evangelizacija, uloga mladih u
Crkvi, Franjo i franjevačka duhovnost. Na koncu susreta i razgovora, biskup je predvodio molitvu
Anđeoskog pozdrava te mladima
udijelio blagoslov. Potom su se
mladi uz pjesmu i ples zaputili na
samostansku livadu gdje je upriličeno milenijsko fotografiranje
u organizaciji gosp. Šime Strikomana i mjesne zajednice Humac.
U 15,30 počeo je popodnevni dio
51
je održao fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon mise uslijedilo je
zatvaranje proslave i oproštaj sa
obiteljima domaćinima te povratak svojim kućama. Pjesma i ples
su se nastavili dugo nakon službenog kraja programa.
programa. Predavanje s temom
„Gospodine, što hoćeš da učinim?“ održao je fra Sretan Ćurčić,
dugogodišnji nacionalni duhovni
asistent Frame a sadašnji gvardijan na Širokom Brijegu. Nakon fra
Sretanovog predavanja, s mladima su svoja svjedočenja podijelili s. Ivana Pavla Dominković, fra
Mario Ostojić i fra Marin Karačić.
Oni su svoj poziv otkrili živeći u
bratstvu Frame. U 17,30 počela
je priprava za središnje euharistijsko slavlje koje je počelo u 18
sati, a koje je predvodio kardinal
Vinko Puljić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski, u zajedništvu
s provincijalima fra Ivanom Sesarom i fra Lovrom Gavranom te
svim duhovnim asistentima Frame. Kardinala je na početku pozdravio fra Josip Vlašić, a na kraju
mu je zahvalila Josipa Vukoja. U
ovom misnom slavlju svi framaši
su obnovili svoje obećanje da će
živjeti „program Franjevačke mladeži“. Večernji program počeo je u
20,30 sati i trajao do 23 sata. Kroz
to vrijeme mladi su predstavili aktualizaciju zadanih evanđeoskih
tema, kratki slavljenički koncerta
održao je zbor mladih „Prijatelji“
iz Čitluka, svi su pogledali desetominutni video prilog o sestrama
klarisama i njihovu poruku framašima, a sve je završilo molitvom
pred svetodamjanskim križem,
koju je predvodio fra Josip.
Nedjeljni program, 1. srpnja,
započeo je u 9 sati jutarnjom
molitvom, koju je predvodio fra
Milan Krišto, nacionalni duhovni
asistent Frame iz Hrvatske. Nakon
molitve, program su poukom,
svjedočenjem i pjesmama animirali fra Ivan Matić i Ana Fruk. Svetu
misu sa župljanima predvodio je
u 11 sati fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene, a propovijed
Geslo susreta – proslave bilo
je „Usudimo se živjeti evanđelje“. Susret je imao i svoju himnu
naslovljenu „Usudi se“, za koju je
tekst napisao Antonio Musa, a
glazbu Jozo Mandić. Obojica su
bili framaši na Širokom Brijegu,
a u vrijeme održavanja proslave
bili su u postulaturi Hercegovačke franjevačke provincije. Logo
susreta je uradio Marvin Malbašić
iz Kiseljaka. Program se odvijao
na platou ispred humačke crkve,
a u njem je sudjelovalo oko 700
akreditiranih framaša sa svojim
duhovnim asistentima koji su bili
smješteni po obiteljima. Programu su se povremeno pridružili i
drugi framaši iz Hercegovine, kao
i dio framaša iz Bosne. Program je
bio otvoren za sve mlade. Na susretu je pjevao zbor hercegovačkih framaša sačinjen od oko 120
pjevača, članova glazbenih sekcija, a njime su ravnali Luka Rupčić
i fra Branimir Novokmet. Za sve
sudionike proslave tiskan je vodič, u kojem su sadržani tekstovi
zajedničkih molitava kao i pjesme
i ostali dijelovi središnjeg euharistijskog slavlja.
Propovijed o. provincijala fra Ivana Sesara
Humac, 1. srpanj 2012.
Draga mlada braćo i sestre, draga Franjevačka
mladeži!
Ova 20. obljetnica Frame u BiH koju ovih dana
obilježavamo ovdje na Humcu prigoda je za zahvalnost »Ocu milosrđa« za »čudesna djela« što ih je Bog
ostvario po sv. Franji.
52
Isto tako je prigoda zahvalnosti za »čudesna
djela« što ih Gospodin, »svemogući Bog, milosrdni
Spasitelj«, nastavlja ostvarivati u braći i sestrama, po
vama dragi framaši.
Ali razumje se, draga mladosti, ne smijete se zadovoljiti samo veličanjem djela našega utemeljitelja
sv. Franje i vaših prethodnika, nego se morate živo
nadahnjivati na njima kako bi upravo vi dali svoj do-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
prinos poboljšanju kvalitete života u svijetu u kojem
živite.
Stupanjem u franjevačku mladež vi se obavezujete po primjeru sv. Franje nasljedovati Evanđelje
i stope našega Gospodina Isusa Krista, da bismo u
tome uspjeli potrebno nam je trajno obraćenja, tj.
svakodnevno odricanje od onog što nije u duhu
Evanđelja.
Zato se morate otvoriti Slušanju Riječi Božje kako
biste otkrili Božju prisutnost među nama i na taj način jačali svoje korake na putu u budućnost.
Živjeti u duhu evanđelja znači svojim životom
proizvoditi svjetlo koje će stvarati nadu u tamnoj
noći koja prekriva naš ranjeni i toliko puta raspeti
svijet.
Čitanje znakova vremena i njihovo tumačenje na
odgovarajući način omogućit će vam da i vi »sami
budu čitljivi znakovi života za svijet žedan ‘novog
neba i nove zemlje« (Iz 65,17; Otk 21,1).
Predraga mladosti baš vi ste pozvani da iznova
hrabro ponudite Franjinu odvažnost, stvaralaštvo i
svetost na ovim našim prostorima, da njegujete živahnu vjernost kao odgovor na potrebe duhovne
potrebe današnjeg svijeta.
Papa Benedikt XVI. je prigodom hodočašća u Asiz
poručio mladima: Dragi mladi, dajmo da nas Krist
susretne! te dodao: »U Asiz se dolazi kako bismo od
sv. Franje shvatili tajnu kako se prepoznaje Isus Krist
i doživljava iskustvo s njime.« »Poput koncentričnih
krugova«, objasnio je Papa, »Franjina ljubav prema
Isusu širi se ne samo na Crkvu već na sve stvari, promatrane u Kristu i za Krista, širi se na druge, na sve
stvoreno, na zauzimanje za mir.«
»Otvorite vrata Kristu«, ponovio je papa Benedikt
XVI. mladima riječi svoga prethodnika blaženog Ivana Pavla II: »Otvorite ih kao što je učinio Franjo, bez
straha, bez kalkuliranja, bez ‘mjerkanja’.
Danas mnogi mladi provode život poput sv. Franje prije obraćenja: prepuštaju se zabavama, i drugim ponudama ovoga svijeta. Mi možemo biti ono
što jesmo samo ako se otvorimo ljubavi, ljubeći
Boga i svoju braću.«
»Franjo, idi, popravi mi kuću moju koja se, evo,
ruši!« rekao je Isus sv. Franji. On je to ozbiljno shvatio. Cijeli njegov život bio je za Krista i Crkvu.
Članovi franjevačke mladeži u najvećoj dubini
svoga bića moraju osjetiti poziv na službu Crkve i
usmjeriti se da u njoj ozbiljno i odgovorno nastave
Kristovo poslanje.
Draga braćo i sestre, draga franjevačka mladeži!
Svaki susret mladih uvijek je veliki događaj i velika
nada. I ovaj prvi nacionalni susret franjevačke mladeži u BiH veliki je događaj i velika nada za Crkvu i
društvo općenito.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Stoga, na krilima te nade, dopustite mi, draga Franjevačka mladeži, da vas sve skupa i svakoga posebno zamolim:
Nemojte napustiti ovo mjesto prije nego odlučite
da ćete VEĆ OD danas biti još bolji, plemenitiji, prepoznatljiviji, marljiviji, savjesniji i odgovorniji prema
sebi i svakom stvorenju; da ćete ugraditi svoj život
u hram Božje prisutnosti, u njegovu snagu i ljubav
njegovu; da nećete dopustiti slabosti svojoj da nadjača snagu njegovu koja je u vama.
Gradite gdje drugi ruše, ljubite gdje drugi mrze.
Brate i sestro, ti se usudi živjeti Evanđelje.
Ne otiđite s ovog susreta a da širom ne otvorite
vrata Bogu; dopustite mu da po vama živi.
Istina, on je Bog Svemoćni, ali bez naše suradnje
on je Bog nejaki, daleki i nerazumni; zato mu dopustite da se nastani u svetištu vašega života, da s
vama lijega i ustaje, da u koracima vašim hodi i preko usana vaših zbori; dopustite mu da i danas po
vama moli, da liječi, prašta i voli…
Dragi mladići i djevojke, dopustite Bogu da s
vama i po vama bude Bog. Usudite se živjeti Evanđelje!
I prije nego se danas raziđete, kažite i obećajte
jedni drugima da ćete uvijek biti lica Bogu okrenuta i da ćete uvijek tražiti njegovo lice; da ćete ljubiti
Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom
snagom svojom i svim umom svojim…
Kažite i obećajte jedni drugima da ćete biti borci za život; za dostojanstvo svakog čovjeka: svakog
muškarca i svake žene…
Draga franjevačka mladosti, rasti i cvjetaj zajedno
sa sv. Franjom.
Usudimo se živjeti Evanđelje! Zajedno s njim vam
velim i molim:
Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva.
Neka vas licem svojim obasja i milostiv neka vam
bude. Neka pogled svoj Gospodin svrne na vas i mir
vam podari. I danas i u sve vjeke vjekova. Amen!
53
MIR I
DOBRO
Vijesti
II. 2012. Mostar, travanj 2012. – kolovoz 2012. (izbor)
RELJEF U KAMENU S PORTRETIMA
UBIJENIh hERCEGOVAČKIh
FRANJEVACA
Mostar, 2. travnja 2012. (Miriam)
- U čitaonicu Franjevačke knjižnice
Mostar u samostanu sv. Petra i Pavla
postavljen je reljef u kamenu s portretima ubijenih hercegovačkih franjevaca mostarskog samostana u četvrtak
29. ožujka 2012. Reljef je urađen u kamenoj plohi (miljevina) dimenzija 115
(širina) x 214 (visina) x 10 (debljina)
cm. Čitaonica Franjevačke knjižnice Mostar u prostoru je bivše
samostanske razgovornice u kojoj su partizani 14. veljače 1945.
uhitili provincijala dr. fra Lea Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, te fratre fra Jozu Bencuna, fra Bernardina Smoljana, fra Rafu
Prusinu, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada pehara, mučili ih, ubili
i bacili u rijeku Neretvu. Reljef je postavljen na mjestu ondašnjih
vrata razgovornice, a prikazuje glavu okrunjenog Isusa iz koje idu
zrake križa koji se produžuje u rijeku, a oko Isusove su glave ubijenih fratara. Autorsko je djelo akademskog kipara Tonija Marića
– Bazića. Kamen je iz radionice i kamenoloma „Dent“ Jure Krtalića. I djelo i kamen su dar Provinciji i Franjevačkom samostanu
Mostar.
održan je 3. travnja u 19 sati koncert posvećen bosansko-hercegovačkom crkvenom pučkom pjevanju u korizmenom i uskrsnom
vremenu. U ime osamdesetak izvođačka iz svih dijelova BiH nazočne je pozdravio p. Zvonko Martić, etnolog i veliki ljubitelj narodne baštine. Na kraju programa u ime organizacijskom odbora
manifestacije “Pasionska baština” govorio je umjetnički direktor
Jozo Čikeš.
Korizmene i uskrsne pjesme izvodile su pjevačke skupine iz
Bukovice (Tomislavgrad), Kupresa, Posušja, Uzdola (Rama), Oštre Luke i Boka, Buškog Blata, Rodoča (Mostar) i Gradnića (Čitluk), Kreševa, Luga i Brankovića (Žepča), Vidovica. Svi izvođači
su na kraju otpjevali završni dio pjesme “Zdravo tilo Isusovo”.
Poslije programa u crkvi nastavljeno je druženje u samostanskoj
dvorani.
DUhOVNA OBNOVA U BERNU –
„ZDRAVA OSOBNA, BRAČNA I
OBITELJSKA DUhOVNOST“
KONCERT BOSANSKOhERCEGOVAČKOG CRKVENOG
PUČKOG PJEVANJA U DUBRAVI
(Zagreb, 3. 4. 2012. - D. T.) U okviru “21. svečanosti pasionska
baština 2012.” u crkvi Bezgrešnog začeća u zagrebačkoj Dubravi
Bern, 1. travnja 2012. (fra Gojko Zovko) - Duhovnu obnovu s
naslovom „Zdrava osobna, bračna i obiteljska duhovnost“ održao
je mostarski gvardijan prof. dr. fra Iko Skoko u švicarskoj katoličkoj misiji Bern od 23. do 25. ožujka 2012. Predavanje i svete mise
predvodio je voditelj duhovnih vježbi u središnjoj misijskoj crkvi
Heiligkreuzkirche u Bernu, te u misijskim područnim crkvama
sv. Marije u Langenthalu i sv. Marije u Thunu. Fra Iko je prvi dan
predavanje i propovijed održao na temelju evanđeoskog odlomka
Lk 5, 17-26 u kojem se govori o praštanju grijeha i ozdravljenju.
Drugi dan temelj za predavanje i propovijed bilo je evanđelje o izgubljenom sinu Lk 15, 11-32, a treći dan evanđelje Mt 16, 13-20 u
kojem Petar ispovijeda da je Isus „Krist, Sin Boga živoga“. Pjevane
dijelove svetih misa predvodili su zborovi u Bernu i Thunu. Na-
54
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
kon svetih misa bili su zajednička druženja uz „korizmenu juhu“.
Vjernici misije su te nedjelje za siromašne koji u franjevačkome
samostanu svakodnevno traže pomoć prikupili 5.000 CHF, a fra
Gojko je osobno darovao za obnovu crkve i samostana također
još 5.000 CHF. Švicarska župa sv. Marije u Thunu, gdje Hrvati
HK misije Bern slave svetu misu svake nedjelje, darovala je za
franjevački samostan u Mostaru 300 CHF. U nedjelju 29. srpnja
2012. u 11 sati fra Gojko je pozvao vjernike svoje misije na ljetno
hodošašće u Mostar i Međugorje te će slaviti svetu misu za njih u
crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Nakon te mise bit će prigodni
susret u samostanu!
Inače Hrvatska katolička misija Bern, od kada je vodi fra
Gojko, uvela je lijepu tradiciju da svake godine, uz „korizmeni
novčić“ i ostale aktivnosti, obdari siromašne u samostanskim područjima diljem Hrvatske i Herceg-Bosne, te osobno preda dar i
pozove vjernike da za vrijeme godišnjih odmora posjete navedene
samostane. Tako su bili u Vukovaru, Kraljevoj Sutjesci, Duvnu,
Kninu i Plehanu. Slijedeće godine je na redu Tolisa u Posavini.
Franjevački samostani su bili i ostaju mjesta vjere, kulture i života
katolika Hrvata na tim prostorima. Lijep primjer brige naših vjernika i naše misije.
FRANJEVCI IZ HERCEGOVINE
POSJETILI BANJA LUKU
Banja Luka, 10. travnja 2012. (IKA/TABB) - Franjevci Hercegovačke franjevačke provincije iz samostana u Mostaru i župe
Međugorje posjetili su 9. travnja Banju Luku, kao odredište svoga
uskrsnog duhovnog putovanja Emaus. S franjevcima je bio i njihov provincijal fra Ivan Sesar.
Tom su prilikom posjetili trapistički samostan Marija Zvijezda, Franjevački samostan Petrićevac, Caritasovu Zemljoradničku
zadrugu “Livač” u Aleksandrovcu, Biskupski ordinarijat i katedralu u Banjoj Luci. U Biskupskom ordinarijatu dočekao ih je i
ugostio pomoćni banjolučki biskup Marko Semren koji im je govorio o stanju katolika u gradu i biskupiji.
ĐAKONI S KBF-A POSJETILI
SAMOSTAN U MOSTARU
Mostar, 11. travnja 2012. (Miriam) - U sklopu programa Đakonske pastoralne godine, kojega priređuje Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu, započelo je tradicionalno četverodnevno
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
duhovno-studijsko putovanje po Bosni i Hercegovini dvadesettrojice (23) đakona te njihova voditelja dr. Tomislava Markića,
ravnatelja Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta. U programu
Đakonske pastoralne godine, ove pastoralne godine sudjeluje
ukupno 26 đakona, pripravnika za prezbiterat, iz Zagrebačke nadbiskupije, susjednih biskupija i pojedinih franjevačkih provincija.
Cilj ovog putovanja je upoznavanje Crkve u Bosni i Hercegovini
tijekom kojega će đakoni posjetiti središta crkvenoga života: Banja
Luku, Mostar i Sarajevo, kao i neka druga značajna mjesta te se
susresti s tamošnjim mjesnim ordinarijima.
Danas u poslijepodnevnim satima posjetili su franjevački samostan u Mostaru gdje su ih primili i izrazili dobrodošlicu
provincijal fra Ivan Sesar i gvardijan fra Iko Skoko. Provincijal
je rekao nekoliko riječi o povijesti provincije, te najznačajnijim
djelatnostima kojima se fratri bave na području Hercegovine, ali
i diljem svijeta. O samostanu i crkvi govorio je fra Ante Marić te
proveo đakone kroz knjižnicu, kapelicu, crkvu i samostan. Ovaj
već tradicionalni susret protekao je u ugodnom druženju u samostanskoj blagovaonici. Svim đakonima provincijal je darovao
knjigu fra Bazilija Pandžića o povijesti provincije „Hercegovački
franjevci – sedam stoljeća s narodom“ te CD „Na usnama molitva“ koji su snimili naši bogoslovi. Dr. Markić je provincijala darovao monografijom o posljednjem Papinu posjetu Hrvatskoj. Od
ukupno 26 đakona sedam ih je iz Zagrebačke nadbiskupije, dva iz
Sisačke, pet iz Varaždinske, dva iz Zadarske, jedan konventualac,
jedan dominikanac, tri trećoreca, jedan iz Zagrebačke provincije,
dvojica iz Zadarske provincije i dvojica iz Hercegovačke franjevačke provincije.
PETI PASTORALNI DAN U MOSTARU
Uz biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja
trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića na susretu bila
su 123 sudionika
Mostar, 13. travanj 2012. (kta/kium) - U Kući susreta „Emaus“
u Potocima kod Mostara, 11. travnja održan je Pastoralni dan
svećenika u dušobrižništvu na području Mostarsko-duvanjske i
Trebinjsko-mrkanske biskupije. Skup je organizirao Biskupski
ordinarijat u suradnji s Teološko-katehetskim institutom u Mostaru. Uz biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja
trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića, na susretu bila su
123 sudionika - 110 dijecezanskih i franjevačkih svećenika s provincijalom dr. fra Ivanom Sesarom, tri redovnice i 10 vjeroučitelja
laika.
55
Naslov ovogodišnjega Pastoralnog dana bio je „Sakrament potvrde u župnoj praksi“, a tema je predložena na sjednici Prezbiterskoga vijeća hercegovačkih biskupija održanoj 24. studenoga
2011. Nazočne je u tematiku uveo dr. don Ante Pavlović, predstojnik Instituta. Istaknuo je pojavu da se u BiH, Hrvatskoj i u
europskim zemljama nemali broj mladih, nakon primanja sakramenta sv. potvrde, umjesto da životom svjedoči darove Duha Svetoga i zrelost kršćanske vjere, udaljava od redovite vjerničke prakse. U tom vidu postavljena su i pitanja: zašto kateheze krizmanika
i sakrament sv. potvrde ne postižu željene vjersko-odgojne ciljeve; je li dob pripreme i primanja ovoga sakramenta prikladna za
katehezu krizmanika, i kada bi sv. potvrdu trebalo podjeljivati: u
vrijeme djetinjstva, adolescencije ili mladenaštva; postoji li dobro
osmišljen projekt kateheze krizmanika, ili je možda posrijedi nedorečen, nesustavan i nerijetko improviziran rad; može li se od
rada na školskom vjeronauku i u župnoj katehezi krizmanika očekivati stjecanje solidna vjerskog znanja i zrela svjedočenja kršćanske vjere učenika, a da se u taj proces ne uključe njihovi roditelji,
župni suradnici i cijela župna zajednica?
Odgovarajući na ta i druga pitanja i na potrebe cjelovita teološkog i pastoralno-katehetskog pristupa sakramentu sv. potvrde,
predavači su temu obradili s doktrinarnoga, vjersko-odgojnoga i
pastoralnog aspekta.
Prvo je predavanje održao biskup Perić s naslovom: „Sakrament potvrde u crkvenom nauku“. Uvodno je stavio pred oči više
podataka u Novom Zavjetu o krizmi: jednom je prvo krštenje pa
krizma, drugi put sišao Duha Sveti pa krštenje; jednom je materija
potvrde pomazanje, drugi put polaganje ruku; u kojem je smislu
Isus „ustanovio“ ovaj sakrament ako ga je samo „obećao“ poslati,
zajedno s Ocem, apostolima? Zatim je prešao na praksu krizme na
Istoku, od početka vezanu uz krštenje, i na Zapadu, gdje se potvrda posve odvojila od krštenja već od 3. stoljeća, iako su oba otajstva s Euharistijom uvijek tvorila sakramentalni trolist kršćanske
inicijacije. Budući da je krizma shvaćena kao sakrament kršćanske
odraslosti, uvijek se nastojala povećavati dob primatelja. Predavač
je obrazlagao, kroz povijest sakramentologije, materiju i formu,
djelitelja i primatelja, učinke i nužnost sv. potvrde, a na kraju je
dao i ekumenski pogled na to kršćansko otajstvo.
U drugom predavanju nazočnima je govorio iskusni župnik
i dekan fra Gabrijel Mioč o praksi podjeljivanja sakramenta potvrde u hercegovačkim biskupijama. Polazeći od vlastita iskustva
10-godišnjega dječaka koji je iste godine primio sakramente Prve
pričesti i sv. krizme gotovo bez ikakve katehetske pouke u župi,
prikazao je društvene i crkvene okolnosti, dob i način pripreme
djece za sv. potvrdu po našim župama u posljednjih 50 godina.
U svom se izlaganju oslonio na okružnice i smjernica Biskupskog
ordinarijata u Mostaru, od biskupa Petra Čule poratnih šezdesetih godina i potom biskupa Pavla Žanića od osamdesetih godina
do današnjih okružnica biskupa Perića. Pokazao je kako se dob
primanja sakramenta potvrde pomicala od sedme godine života
nadalje, odnosno od četvrtoga, petoga i šestoga razreda sedamdesetih godina prošloga stoljeća do osmoga razreda osnovne škole te
prvoga i drugoga razreda srednje škole od 1998. godine. Kazao je
da je iz navedenih biskupskih okružnica razvidno kako je temeljni
razlog pomicanja primanja sakramenta potvrde u višu dob bio što
bolja vjersko-odgojna priprava školske mladeži za osobni, svjesniji i zreliji rast u vjeri te odgovornije kršćansko svjedočenje vjere.
Dr. don Marko Šutalo nazočnima je predstavio nacrt mode-
56
la priprave za sakrament sv. krizme za hercegovačke biskupije
zamišljen prema Sedam darova Duha Svetoga, a u duhu nastojanja Crkve da, iz objavljene Riječi i svoje Predaje, nalazi uvijek
prikladnije odgovore na pitanja vjerskoga odgoja u vidu „nove
evangelizacije“. Iznio je teološko i pastoralno-katehetsko polazište i utemeljenje trogodišnjega programa priprave za sakrament
sv. potvrde (pripravnik, kandidat, potvrđenik). Prema njegovu
prijedlogu, program se smješta u župnu zajednicu koja nosi cio
projekt, a predlaže se sustavna župna kateheza kroz prva dva godišta s naglaskom na pouci kao „katehetsko slavljenje“ i mistagoškoj katehezi nakon sv. potvrde koja krizmanike uključuje u razne
skupine i aktivnosti u župnoj zajednici. Kazao je da su u programu
razrađene katehetske teme u svjetlu sedam darova Duha Svetoga,
traži se uključivanje roditelja i kumova, župnih kateheta, suradnika i animatora u program.
Na kraju se razvila živa rasprava u kojoj su prevladavale teme
o dobi prikladnoj za primanje sakramenta potvrde, pitanja vjerskoga znanja i odgojnog uspjeha, problem katehetskih materijala
i priručnika za katehezu krizmanika. Izneseno je da se predloženi
nacrt pastoralno-katehetskog modela krizmanika pošalje svećenicima na razmatranje kako bi svojim iskustvima i primjedbama
doprinijeli njegovoj konačnoj doradi, i prijedlog Ordinarijatu da
ga odobri za rad u našim biskupijama.
Razmjena mišljenja nastavljena je i za bratskim objedom u
„Emausovu“ blagovalištu.
O ZAVISTI I ZDRAVOJ
RELIGIOZNOSTI
Drugo dopunjeno izdanje knjige
fra Šimuna Šite Ćorića „Žuta neman
zavist“ u suizdanju Fram-Zirala i
Glasa Koncila
Zagreb, (IKA) - Drugo, dopunjeno
izdanje knjige fra Šimuna Šite Ćorića
Žuta neman zavist. Ili kako uspješnije
izjedati sebe i druge objavljeno je u suizdanju Fram-Zirala (Mostar) i Glasa
Koncila (Zagreb).
U prvoj knjizi o zavisti na hrvatskom jeziku fra Šimun Šito Ćorić izabrao je i kompilirao najbolje iz onoga što teološka tradicija
i suvremena psihologijska znanost govore o zavisti. Autor, doktor
psihologije, na zanimljiv način analizira zavist, oblike njezinog izražavanja, postavlja pitanje o nadziranju vlastite zavisti te donosi
primjere testova kojima se zavist može mjeriti.
U odnosu na prvo izdanje, objavljeno godine 2008., u drugom
izdanju Ćorić se dodatno posvetio povezanosti religioznosti i zavisti. Stoga je u to izdanje uvrstio i poglavlja o zdravoj i nezdravoj
religioznosti, o zrelosti, ali i rezultate dvaju vlastitih istraživanja o
odnosu religioznosti i zavisti te zrelosti i zavisti.
U sedam cjelina, književnim nadahnućem i primjerima,
umom teologa i psihologa autor jednostavnim stilom otvara čitatelju vidljive i skrite, svjesne i nesvjesne sadržaje, pojavne oblike,
načine djelovanja i posljedice urođenog, ali i naučenog zloćudnog
osjećaja – zavisti.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Fra Šimun Šito Ćorić – franjevac, sveučilišni profesor, pjesnik,
esejist, antologičar, dugogodišnji predsjednik Svjetskoga kongresa Hrvata, glazbenik – rođen je u Paoči, kod Međugorja, 1949.
godine. U franjevački red stupio je 1967., a za svećenika je zaređen
1975. Kao svećenik djelovao je u župama Konjic i Slano, a potom
među Hrvatima u Americi (1978. – 1981.). U New Yorku (Columbia University) je magistrirao na studiju kliničke psihologije.
Od 1984. do danas djeluje među hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj. U međuvremenu je, 1988., postigao doktorat iz psihologije na Sveučilištu u Zagrebu, s temom Tjeskobe hrvatskih emigranata. Predaje psihologiju na sveučilištima u Mostaru, Zagrebu
i Zadru. Uz znanstveni rad objavio je i nekoliko zbirki pjesama, a
brojne je pjesme i uglazbio.
Član je Društva američkih pjesnika, Društva hrvatskih književnika, PEN-a, Društva hrvatskih psihologa te Društva švicarskih psihologa.
MEĐUPROVINCIJSKO HODOČAŠĆE
NOVAKA U ASIZ 2012.
smo se sa sestrama i krenuli na La Vernu, gdje smo proveli zadnji
dan našega hodočašća. U nedjelju, 15. travnja, krenuli smo u Padovu posjetiti baziliku sv. Ante i svetište sv. Leopolda Mandića.
Nakon Padove vratili smo se na Trsat, gdje smo prenoćili i poslije
jutarnje molitve zaputili se svojim kućama. Ovo putovanje bilo je
izvrsno iskustvo i snažan poticaj pred naše privremene zavjete.
Sarajevo, 18. travanj 2012.
UREĐEN ARHIV U HUMAČKOM
SAMOSTANU
Humac,17.travnja2012. (fra R. Pejičić) - I ove godine kao i
prethodnih, kako je odlučeno na Južnoslavenskoj konferenciji
provincijala, organizirano je međuprovincijsko hodočašće novaka
u Asiz. Hodočašće je trajalo od 9. do 15. travnja, a sudjelovali su
sljedeći novicijati: Trsat, Visovac (Hrvatska), Livno (Bosna), Sveta
Gora (Slovenija), Humac (Hercegovina) i pridružili su nam se trećoredci s Krka. Nakon što smo prenoćili na Trsatu, u jutarnjim satima krenuli smo u Asiz. Hodočašće je isplanirano tako da se prožimaju molitva, razgledavanje i druženje. Svaki novicijat dobio je
svoj dan kada je dužan organizirati molitvu (sv. misu, liturgiju časova i krunicu). Kada smo došli u Asiz smjestili smo se kod sestara
(FMM-Franjevke Marijine misionarke), koje su nas uistinu lijepo
primile i pobrinule se da nam ništa ne nedostaje kroz dane našega
boravka kod njih. Posjetili smo razna mjesta i svetišta za franjevce
jako bitna: Rivotorto, Greccio, Fonte Colombo, La Foresta, Poggio Bustone, Carceri, Sacro Convento (gdje počivaju posmrtni
ostaci sv. Franje), svetišta sv. Franje (Chiesa Nuova- Franjina rodna kuća), Santa Chiara, San Rufino. Zaista smo imali puno toga
za vidjeti i doživjeti. Ipak valja istaknuti Porcijunkulu, koja je srce
Franjevačkog reda i svetište sv. Damjana. Na oba ta mjesta imali
smo sv. misu i večernju molitvu (na talijanskom), te nam je uistinu bilo lijepo. Uz Porcijunkulu i sv. Damjana većina novaka je
rekla kako ih se također dojmilo samotište Carceri, u kojem smo
imali osobni molitveni trenutak. U subotu, 14. travnja oprostili
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Čitluk, 18. travnja 2012. (fra R. Jolić) - U dogovoru s fra Velimirom Mandićem, humačkim gvardijanom, sredinom ožujka
započelo je uređivanje samostanskog arhiva. Gotovo je nepojmljivo da arhiv jednog od naših najstarijih samostana i najveće župe
do sada uopće nije bio sređen. Taj je arhiv osobito vrijedan zbog
ostavštine brojnih franjevaca koji su tu preminuli pa je tako i njihova (pisana) ostavština ostala na Humcu. Sva se ta građa nalazila
u jednoj sobi preko puta gvardijanata u posvemašnjem neredu.
Najprije je valjalo razdvojiti građu: taj je posao trajao nekoliko
dana. Trebalo je izdvojiti ono što je za baciti, kao i ono što ne
spada u arhiv (slike, knjige, skripte i sl.), a onda započeti s razdvajanjem na odsjeke: građa samostana i župe Humac (spisi), fratarske ostavštine, matice i bilježnice (sve ono što ima oblik knjige)…
Najprije je složen Odsjek C (matice i druge bilježnice, rokovnici
i sl.) te popisan u računalo i obilježen brojevima na hrptu svake
knjige – bilježnice.
Potom je slijedio višednevni rad na slaganju dva velika odsjeka:
A (spisi župnoga ureda i franjevačkog samostana) i B (ostavštine
fratara). Veliki je posao bilo razdvajanje građe pojedinih pokojnih fratara te slaganje registarskih kutija. Osobito je mnogo kutija
57
složeno iz građe dr. fra Ljudevita Rupčića, ali su i neki drugi imali
prilično veliku ostavštinu (fra Janko Bubalo, fra Leonard Oreč i
dr.). Nastojali smo gotovo ništa ne bacati u smeće, iako je već sada
jasno da brojna građa nikada nikome neće trebati. Ali prostora
ima, pa neka stoji za svaki slučaj. Onu građu koju je nemoguće
ili iznimno teško složiti u registarske kutije lijepo smo stavili u
velike kartonske kutije, ali i ona je popisana u ovome popisu pa je
nije teško pronaći. Nakon desetak radnih dana konačno smo 13. i
17. travnja završili i numeraciju i popis sve građe: nalijepljene su
naljepnice na svaku registarsku kutiju (i kartonsku kutiju) te je
sve uredno upisano u računalo. Konačni završetak radova ostavljen je nakon što se soba-arhiv potpuno preuredi i postave nove
prikladne stalže.
Gvardijan fra Velimir Mandić namjerava naime u skoro vrijeme preurediti ovu sobu za potrebe arhiva te nabaviti potrebne
stalaže kako bi arhivska građa dobila i prikladan smještaj. Nakon
dovršetka uređenja te sobe u nju će biti prenesena i ona građa koja
se sada nalazi u župnom uredu a kojoj je mjesto u arhivu.
Slažući arhivsku građu nastojali smo je učiniti što preglednijom pa je zbog toga podijeljena u sedam odsjeka:
A – Spisi župe i samostana Humac (spisi od posljednjih 10
godina čuvaju se u župnom uredu); pododsjek A – I: izdvojena
samostanska građa, kao i registri s raznim računima i sličnim dokumentima (muzej, knjižnica…) – ukupno 140 reg. kutija;
B – Pismena ostavštine pokojnih fratara (složena u registarske
i kartonske kutije) – ukupno 203 reg. kutije i kartonske kutije;
C – Matične knjige i ostale knjige (bilježnice), rokovnici i sl.
– ukupno preko 500 komada, a bit će ih još preko 100, jer zasada
nije bilo mjesta da ih se sve smjesti u police;
D – Spisi Škole časnih sestara milosrdnica u Ljubuškom – 8
reg. kutija;
E – Planovi, nacrti i troškovnici za izgradnju samostana, župnih crkava ili pojedinih filijalnih crkava;
F – Albumi iz ostavštine pokojnih fratara (ovaj će odsjek tek
trebati potpuno urediti, kada se uredi prostor);
G – Osobni dokumenti i sl. pokojnih fratara (osobne karte, putovnice, indeksi, diplome etc.).
Voditelj projekta bio je fra Robert Jolić, koji je posao dovršio
uz pomoć fra Milana Jukića i trojice radnika.
GRADONAČELNIK ASIZA POSJETIO
SAMOSTAN U MOSTARU
Mostar, 22. travnja 2012. – (Miriam) - Gvardijan samostana
fra Iko Skoko i tajnik provincije fra Bože Milić primili su u samostanu u Mostaru gradonačelnika Asiza gospodina Claudia Riccia
i predsjednicu Gradskog vijeća Asiza Patriziu Buini s njihovim
suradnicima u subotu 21. travnja 2012.
U pratnji gostiju iz Asiza bio je njihov domaćin, gradonačelnik Mostara gosp. Ljubo Bešlić. Gvardijan je gostima govorio o
samostanu i svim djelatnostima koima se fratri bave, te su zajedno razgledali crkvu, kapelicu i knjižnicu. Gradonačelnika Riccia
je zanimalo koliko ima franjevaca u Bosni i Hercegovini i njihov
rad! Obradovala ga je činjenica da još postoji lijep broj mladih koji
žele biti fratri i časne sestre!
TIHALJINA: NOVO BRATSTVO FRAME
Mostar, 25. travnja 2012. (fra J. Vlašić) - Na 3. vazmenu nedjelju, 22. travnja 2012. za vrijeme pučke svete mise u 11 sati u župi
Tihaljina dvadesetsedmero (27) mladih primljeno je u Franjevačku mladež – Framu. Mlade je za ovaj čin kroz više od godinu dana
pripremao fra Branimir Musa, župnik. Misno slavlje predvodio
je fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent Frame, a mlade je u
Framu primio Mateo Zadro, područni predsjednik Frame. Nakon
vremena formacije, koje će trajati najmanje godinu dana, ovi mladi dat će svoja prva obećanja, a potom će biti organizirani izbori
u mjesnom bratstvu te će tim činom (kada bratstvo imadne svoje
vijeće) biti završeno kanonsko oblikovanje tj. osnivanje bratstva
Frame u Tihaljini. Za taj proces brinut će se župnik fra Branimir
Musa, koji će ujedno vršiti i službu duhovnog asistenta, zajedno s
područnim vijećem Frame.
GODIŠNJI KAPITUL
HERCEGOVAČKOG PODRUČNOG
BRATSTVA FSR-A
Mostar, 24. travnja 2012. (svjetovni-franjevci.info) – Od 21.
do 22. travnja u kući molitve i susreta Domus pacis u Međugorju održan je područni kapitul Hercegovačkog bratstva FSR-a pod
nazivom „Prosjaci smisla vođeni Riječju“. Na kapitulu su sudjelovali članovi područnog vijeća, područni duhovni asistent fra Josip
Vlašić, predstavnici mjesnih bratstava, tri predstavnika Hercegovačkog područnog bratstva Frame, te duhovni asistent mjesnog
bratstva u Posušju, fra Marko Dragičević, koji je sudjelovao u prvom dijelu kapitula.
58
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Prvoga dana kapitula, nakon uvodne pjesme i molitve, područna ministra Marija Brekalo uputila je sudionicima riječi dobrodošlice i otvorila kapitul. Uslijedilo je usvajanje dnevnoga reda i
predstavljanje sudionika, a zatim su Marija Brekalo, područni duhovni asistent fra Josip Vlašić, područna učiteljica formacije Mila
Čuljak i područna rizničarka Ankica Zelenika podnijeli izvješća
o životu Hercegovačkog područnog bratstva od prošlog kapitula
održanog u ožujku 2011. Sudionici kapitula su se potom osvrnuli
na izvješća razgovarajući o onome što je učinjeno, te o planovima
i idejama za budućnost. Posebno je istaknuta potreba za boljom
suradnjom s Framom.
Nakon radnog dijela kapitula okupili smo se u euharistijskom
slavlju koje je predvodio naš područni duhovni asistent. Fra Josip
je u homiliji govorio o Crkvi današnjice koja je kao lađa na nemirnomu moru, što nas je potaknulo na razmišljanje o našemu
poslanju u Crkvi i za Crkvu.
U popodnevnim satima sudionici kapitula posjetili su zajednicu Cenacolo, gdje su imali prigodu upoznati život zajednice i čuti
svjedočanstva dvojice njezinih članova.
Po povratku u Domus pacis braća i sestre su nastavili svoje zajedništvo uz predavanje na temu: „Prosjaci smisla vođeni Riječju“,
koje je održala Ana Marić iz mjesnoga bratstva FSR-a u Mostaru. Predavanje se temeljilo na istoimenom pismu koje je fra José
Rodríguez Carballo, generalni ministar Reda manje braće uputio
svim sestrama i braći franjevcima 2008. godine. Ana je u predavanju istaknula važnost redovitog molitvenog čitanja Božje riječi
za svjetovne franjevce, govorila o Božjoj riječi u našemu životu i
životu sv. Franje, te pobliže objasnila metodu čitanja Riječi koja
se tradicionalno naziva Lectio divina i obuhvaća četiri koraka: čitanje (lectio), meditaciju (meditatio), molitvu (oratio) i kontemplaciju (contemplatio). Nakon predavanja braća i sestre su međusobno razgovarali o svojim iskustvima u čitanju Svetoga pisma, te
zajedno molili Večernju molitvu iz Časoslova. U večernjim satima
okupili smo se u kapelici na Lectio divina i u molitvenom ozračju
doživjeli osobni susret s Riječju.
Drugi dan kapitula započeli smo Jutarnjom molitvom iz Časoslova i svetom misom. Fra Josip nam je u prigodnoj propovijedi
govorio o potrebi trajnog obraćenja. Kasnije su uslijedila izvješća mjesnih ministara u kojima su se posebno osvrnuli na susrete
bratstva, broj članova, aktivnosti, hodočašća, duhovne obnove,
suradnju s Framom itd. Nakon toga smo se osvrnuli na izvješća
kroz raspravu i razmjenu ideja.
U posljednjem dijelu kapitula Marija Brekalo je predstavila dokumentaciju koju svako bratstvo treba imati i uredno voditi: Ma-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
tičnu knjigu, Zapisnik vijeća, Knjigu blagajne, Kroniku bratstva,
Knjigu početne formacije i Urudžbeni zapisnik. Predstavljeno je
novo izdanje Obrednika FSR-a koje je izdalo Nacionalno vijeće
FSR-a Hrvatske, a koristi se za Franjevački svjetovni red hrvatskoga jezičnog područja. Predstavljen je i Statut Nacionalnoga
bratstva FSR-a Bosne i Hercegovine koji je Međunarodno vijeće
FSR-a odobrilo i potvrdilo u Rimu 31. siječnja 2012.
Na kraju kapitula svi sudionici su iznijeli svoj kratki osvrt na
kapitul i naglasili kako će naučeno primijeniti u svojim bratstvima. Ono što ih je posebno dotaknulo bio je susret s Božjom riječju. Predavanje, kao i Lectio divina uistinu su bili poticaj da se srce
svakoga od nas okrene Riječi, da je prihvaćamo i poslušamo, da je
ljubimo i živimo, da je tražimo, kontempliramo i navješćujemo.
Kapitul je zatvoren molitvom iz Obrednika FSR-a.
SUSRET REDOVNIČKIH
SJEMENIŠTARACA BIH I HRVATSKE
ODRŽAN U KARMELU SV. ILIJE
Sarajevo, 5. svibnja 2012. (bosnasrebrena.ba) - Ovogodišnji susret redovničkih sjemeništaraca Bosne i Hercegovine i Hrvatske
održan je u Karmelu sv. Ilije u Zidinama na Buškom jezeru, na
kojemu je sudjelovalo devet redovničkih sjemeništa. Susret je trajao od 27. travnja do nedjelje Dobrog Pastira, 29. travnja. U petak,
27. travnja osmorica naših visočkih sjemeništaraca zaputila su se
s I. prefektom fra Stjepanom Lovrićem na zajedničko druženje s
mladima sličnih životnih opredjeljenja. Ta večer bila je predviđena za međusobno upoznavanje i predstavljanje svojih zajednica.
U subotnje jutro sjemeništarcima je održao predavanje karmelićanin o. Zvonko Martić koji je na zanimljiv način prikazao
i povezao duhovnost sa svjetovnim elementima i zaključio kako
današnji redovnik i svećenik ne može dobro obavljati svoju službu
ne poznajući stanje oko sebe. Nakon toga organiziran je rad po
skupinama u kojima je bio po jedan odgojitelj. Teme razgovora
uzete su iz predavanja.
Poslijepodne se odigrao nogometni turnir na kojemu su naši
sjemeništarci osvojili prvo mjesto od sedam ekipa koje su sudjelovale.
Navečer je bila misa, klanjanje i meditacija kako bi svatko razmislio o svom pozivu i duhovnosti.
U nedjelju na plenumu izneseni su rezultati rada po skupinama i uručene zahvale za sudjelovanje i nagrade pobjedniku u
nogometu.
Poslije je bila zajednička misa s narodom koju je predvodio
provincijal hrvatskih karmelićana o. Vinko Mamić. Nakon ručka
naši su sjemeništarci krenuli natrag obogaćeni novim iskustvima i
poznanstvima. U povratku su posjetili franjevačke novake na Gorici u Livnu.
PREDSTAVLJENA KNJIGA
FRA JERKE KARAČIĆA
Široki Brijeg, 9. svibnja 2012. (Gojko Jelić) – U utorak, 8.
svibnja, u kinu Borak u Širokom brijegu, u sklopu tradicionalne
manifestacije »Svibanjska sjećanja« koja je prisjećanje na obljetnicu Bleiburga i Križnog puta ‘45., zaustavljanje tenkova u Pologu
59
‘91. i smrti ministra obrane RH Gojka Šuška ‘98., predstavljena je
knjiga »Uspomene iz doba mučeništva« fra Jerke Karačića što ju
je uredio fra Vendelin Karačić. Knjigu su objavili vicepostulatura
postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te nakladnička kuća Nova stvarnost iz Zagreba. Autor je ove uspomene zapisao u Frohnleitenu (Austrija) od listopada 1972. do srpnja 1973.
na poticaj fra Lucijana Kordića.
Knjiga je podijeljena na dva poglavlja: Ružići, travanj 1945.
– svibanj 1946., koji sadrži 11 pripovijesti te Ljuti Dolac, svibanj
1946. – listopad 1952. koji sadrži 34 pripovijesti. Kao dodatak ovoj
knjizi uvrštena je crtica Strašan trenutak koju je napisao fra Jerkin
brat fra Blago. Ona opisuje događaj iz sredine veljače 1945. kada je
fra Jerko umalo stradao. Uz kratki fra Jerkin životopis, bogatstvu
knjige doprinosi i posljednji dio knjige Fra Jerkin život u slikama.
Fra Vendelin Karačić je u svome predstavljanju knjige naglasio: »Fra Jerko piše kao sudionik i svjedok, i to svjedok koji ima
oštro zapažanje i ispravan pristup u interpretaciji doživljenoga,
pri čemu prednost pripada ljudskoj duši i nutrini koja reagira na
vanjske događaje. Osim što se knjiga odlikuje ljepotom jezika i stila, njezin sadržaj otima zaboravu jedno mučno i krvavo vrijeme u
kojem je došla do izražaja duhovna snaga našeg hrvatskog naroda
u ovom kraju i uloga kršćanske vjere bez koje je nezamislivo naše
narodno biće.«
Hrvatski književnik Krešimir Šego je predstavljajući knjigu
istaknuo: »Nažalost, ovakvih je djela do sada vrlo malo, a kako
vrijeme prolazi, sve je manje prilika da će biti napisana. Otud i
prijepori koji traju i danas – o broju nestalih i ubijenih, o masovnim grobištima, o identifikaciji žrtava … Uspomene iz doba
mučeništva, objavljene četrdeset godina nakon nastanka, još jedanput upućuju na karakter i ciljeve “narodne vlasti” i još jedanput, snažno, pozivaju kako se ne smije prestati istraživati i sve ono
što se, i ovdje, događalo. Riječ je o, uvjetno kazano, monografiji
vremena i malih zemljopisnih prostora, ali snažnom svjedočenju
koje nadilazi te prostore i daje snažnu sliku općeg stanja. Fra Jerko
je umro na Širokom Brijegu 31. prosinca 1987., miran jer je zapisao ono što je doživio u doba mučeništva, vjerojatno se nadajući
da će doći i vrijeme kad će zapisi biti objavljeni.«
U drugom djelu Svibanjskih sjećanja dr. sc. Mile Lasić, docent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru predstavio je rad
vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65
subraće« i Povjerenstva za obilježavanje i uređivanja grobišta iz
Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Široki Brijeg
te u kratkim crtama iznio naglaske svog znanstvenog rada »Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u BiH«,
60
koji je predstavljen na znanstvenom skupu »Hrvatski mučenici
iz vremena komunističke vladavine«, održanom krajem prošlog
mjeseca u Zagrebu. Dr. Lasić je pobrojio međunarodne i europske dokumente te one u samoj BiH koji čine zakonski temelj za
istraživanje zločina te zatim spomenuo tko je sve dao značajan
doprinos na istraživanju žrtava partizansko-komunističkih zločina (župe u Hercegovini, Vicepostulatura postupka mučeništva
»Fra Leo Petrović i 65 subraće«, Savez udruga bivših političkih
uznika i žrtava komunizma, Hrvatski intelektualni zbor, općinska
povjerenstva). S druge strane državne institucije u BiH istražuju
samo ratne zločine počinjene 1992. – 1995., a Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu istražuje žrtve bosanskih Muslimana. Zatim je
nabrojio neke od dokumenata koje bi trebalo donijeti (Zakon o
pronalaženju, obilježavanju, uređivanju i održavanju prikrivenih
grobova, Popis žrtava, Zakon o pravima političkih zatvorenika,
Zakon o lustraciji, Zakon o denacionalizaciji…) što bi omogućilo
dekomunizaciju hrvatskog i bosansko-hercegovačkog društva, jer
je uklanjanje komunističkog naslijeđa europski zahtjev. Na kraju svog izlaganja dr. Lasić je pročitao i zaključke sa spomenutog
znanstvenog skupa koji su upućeni hrvatskoj javnosti.
Na kraju ovog skupa nazočnima se obratio i vicepostulator fra
Miljenko Stojić koji je izrekao riječi zahvale svim sudionicima te
najavio sljedeće projekte koje priprema Vicepostulatura. Program
Svibanjskih sjećanja vodio je Marinko Karačić, novinar Radiopostaje Široki Brijeg.
PREDSTAVLJENA KNJIGA
»UPOZNAJMO BIBLIJU« PROF. DR.
IVANA DUGANDŽIĆA
(8. 5. 2012. - Glas Koncila) - “Riječ je o jedinstvenoj knjizi posred svih naših
biblijskih izdanja”, ustvrdio
je prof. dr. fra Bonaventura
Duda, predstavljajući u ponedjeljak 7. svibnja u dvorani franjevačkog samostana
Bezgrešnog začeća BDM u
zagrebačkoj Dubravi knjigu
prof. dr. fra Ivana Dugandžića “Upoznajmo Bibliju.
Narod Božji i njegovo Sveto pismo”.
Kako je istaknuo o. Duda, dr. Dugandžić je izvrstan predavač
ali i pisac čije tekstove jednako mogu čitati i obični ljudi i intelektualci, a knjiga, izdana u nakladi Glasa Koncila, “može se smatrati
prvom ovakve vrste u nas”. Uz o. Dudu o knjizi su govorili i prof.
dr. fra Božo Lujić te glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić.
Prema dr. Lujiću, knjiga predstavlja ne samo vrhunac biblijsko-teološkog pisanja, nego krunu Dugandžićeva života i razmišljanja s Biblijom i iz Biblije. Nastajala je kroz nekoliko godina (od
početka listopada 2007. do sredine srpnja 2010.) marna pisanja
tekstova iz tjedna u tjedan unutar rubrike Glasa Koncila “Vjeronauk za odrasle”, a cilj joj je bolje upoznati širi krug čitatelja s
“knjigom bez koje je kršćanstvo nezamislivo i neshvatljivo”.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Struktura knjige uvjetovana je namjerama koje je autor imao:
informirati “o nastanku i naravi biblijskih spisa, o njihovu čuvanju, prenošenju i oblikovanju u veće cjeline, sve do stvaranja zaokružena kanona, o tiskanju i prevođenju, o književnim vrstama
kojima su se biblijski pisci služili, o pravilima tumačenja, a ponajviše o sadržaju i poruci tih spisa”.
U svome pristupu, kazao je dr. Lujić, Dugandžić čuva svetost
biblijskoga teksta, ali u njemu donosi i poticaje za nove okolnosti.
Takav pristup rezultirao je kratkim člancima o pojedinoj temi, u
kontekstu njezina nastanka, ali i opstanka i djelovanja na suvremenog čovjeka. Dr. Lujić je istaknuo da autor u knjizi odstupa
od usko školskoga pristupa te znalački i uspješno povezuje i ravnomjerno usklađuje informaciju i formaciju. Taj osjećaj za bitno
knjigu čini laganom za čitanje i informativnom, kazao je Lujić dodavši da je pisana na vješt, razgovijetan i prihvatljiv način, obiluje
svježinom, jasnoćom jezika, lakoćom izričaja i jednostavnošću.
Metoda kojom se pisac služi je narativna, čitatelja vodi naprijed,
lagano informira i otvara nova obzorja shvaćanja. Autoru je stalo da čitateljima pojasni značenje temeljne biblijske poruke te ih
potakne da otvore Bibliju i počnu je čitati i iz nje živjeti. Dugandžićeva knjiga, zaključio je dr. Lujić, nameće se sama od sebe, a
njome je autor okrunio svoj profesorski rad. Napisana je za suvremenog kršćanina i suvremenog čovjeka, a uz Bibliju bi trebala
biti vademecum.
Urednik Glasa Koncila mons. Miklenić istaknuo je da su Dugandžićevi tekstovi otpočetka iznimno kvalitetni i informativni,
sadržaj je to koji korespondira s potrebom vremena, da se duhovno raste i da se oblikuje duhovan čovjek koji se može nositi
s današnjim izazovima. Predstavljanje je moderirao gvardijan dr.
fra Draženko Tomić, dok su ga pjevanjem nadahnutim Biblijom
uzveličali franjevački bogoslovi iz Dubrave: fra Marin Karačić i fra
Zvonimir Pavičić.
TVOJA RIJEČ – SVJETLO NA MOJOJ
STAZI
Dnevna promišljanja u korizmenom i uskrsnom vremenu
Knjiga fra Tomislava Pervana vodi
nas od Čiste srijede do Velikog tjedna i
Uskrsa, od Uskrsa do subote – 7. uskrsnog tjedna. Radosna vijest, svjetlo na
mojoj stazi, u središtu je promišljanja
iz dana u dan, otvarajući čitatelju mogućnost dubljeg upoznavanja Božje riječi i života po njoj.
„Dvije tisuće godina imamo svjedoke koji nepobitno svjedoče: Da, u tome se Isusu Kristu nepobitno
utjelovio sam Bog, očitovao nam se u ljudskom obličju, uzeo sve
naše ljudsko, da bi nam pokazao na što je sve sposoban i do koji
granica ide naš Bog. I za nas nije pravi Bog onaj koji ne silazi svakodnevno u ovaj svijet, koji s nama ne trpi, koji s nama ne supati,
noseći naše križeve - piše fra Tomislav u uvodnom promišljanju i
upućuje na tematiku svoga novog djela. Knjigu je izdao Informativni centar Mir Međugorje 2012. godine. Format je 14x21 i ima
375 stranica.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
OTVORENA DRUGA SAMOSTALNA
IZLOŽBA FRA TIHOMIRA BAZINE
Gorica, 13. svibnja 2012. - U sklopu manifestacije Uskrs s Maticom hrvatskom Grude, u petak 11. svibnja 2012. u Staroj kapeli
u Gorici otvorena je druga samostalna izložba akademskog grafičara i profesora likovne kulture, fra Tihomira Bazine. Autor se
publici predstavio s tridesetak minijatura sakralne tematike, pod
nazivom „Na putu prema svjetlosti“. Sve nazočne pozdravio je
domaći župnik, fra Željko Grubišić, a o izložbi je govorila autorica
predgovora Kristina Kramer, mr. ars sacra, akademska slikarica.
Istaknula je kako autor u svom stvaralaštvu tragajući pokušava
kroz tonove sunca, neba i mraka pronaći misteriju svetoga – otajstvo vjere. Također, kroz kontemplaciju nastoji pronaći odgovarajući pristup promatraču. Mr. Kramer je istakla kako podržava
autora u njegovu radu na poseban način jer je tema njegova zanimanja sakralno kojega nikada dovoljno u likovnom stvaralaštvu.
Publici se također obratio i sam autor. Pozdravivši sve nazočne, između ostalog, rekao je kako je ovo njegova druga samostalna izložba na kojoj se predstavlja minijaturama, ali da osim njih
postoje i drugi radovi većeg formata koji još uvijek nisu ugledali
svijetlo dana, tj. nisu predstavljeni publici. Zahvalio je organizatorima, a na poseban način autorici predgovora, Kristini Kramer,
koja je zajedno s njim sudjelovala u osmišljavanju cijele izložbe.
Izložbu je otvorio zamjenik ministrice obrazovanja, znanosti,
kulture i športa, gsp. Miljenko Galić. U glazbenom dijelu nastupio
je mladi pijanist Ivan Galić. Nakon otvorenja izložbe uslijedio je
prigodni domjenak i druženje.(T.B.)
NACIONALNE SKUPŠTINE FSR-A I
FRAME BIH
Mostar, 14. svibnja 2012. (svjetovni-franjevci.info) - U Rami,
u franjevačkoj Kući mira na Šćitu, 12. i 13. svibnja 2012. paralelno
je održan redoviti godišnji kapitul Franjevačkog svjetovnog reda i
skupština Franjevačke mladeži – Frame Bosne i Hercegovine. Na
kapitulu i skupštini sudjelovala su nacionalna i područna vijeća
FSR-a i Frame te delegati područnih bratstava. Kapitulom FSR-a
presjedala je nacionalna ministra s. Nives Kanevčev, a skupštinom
Frame nacionalna predsjednica Josipa Vukoja. Pojedini dijelovi
programa bili su zajednički za FSR i Framu.
Tijekom ova dva dana iznesena su izvješća nacionalne ministre
i područnih ministara FSR-a, kao i izvješća nacionalne predsjed-
61
Petak, 18. svibnja 2012.
Filozofski fakultet u Mostaru, Amfiteatar 12
8.30 Otvorenje znanstvenog skupa
i pozdravne riječi
nice i područnih predsjednika Frame, te su raspravljeni planovi
ovih vijeća za naredno razdoblje. Frama je usvojila i nacrt Pravilnika o Framafestu, te je skupština zadužila nacionalno vijeće da
taj Pravilnik doradi. Određeni su delegati nacionalnih bratstava
FSR-a i Frame koji će sudjelovati na 1. europskom kongresu FSRa i Frame, koji će se održati u Francuskoj, u Lisieuxu od 9. do 15.
srpnja 2012. te delegati koji će sudjelovati na proslavi 20 godina
Frame u Hrvatskoj, koja će se održati na Trsatu, 2. lipnja 2012.
Kapitul i skupština završeni su svetom misom koju je predvodio nacionalni duhovni asistent FSR-a fra Mato Topić u koncelebraciji nacionalnog duhovnog asistenta Frame, fra Josipa Vlašića
.
OPUS FRA PETRA BAKULE MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP
U organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i
Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, te u suorganizaciji Hercegovačke franjevačke provincije održan je 18. svibnja 2012. međunarodni znanstveni skup: Opus fra Petra Bakule.
Međunarodni znanstveni skup je čak trinaesti u nizu „Tihi
pregaoci“ koji se bave značajnim, a manje poznatim i gotovo zaboravljenim piscima starijih razdoblja. Na ovomu simpoziju izloženo je 28 znanstvenih radova, a izlagači su renomirani znanstvenici iz različitih znanstvenih disciplina.
PROGRAM ZNANSTVENOG SKUPA
OPUS FRA PETRA BAKULE U SKLOPU
13. SKUPA TIHI PREGAOCI
Četvrtak, 17. svibnja 2012. 19 sati
9.00 Organizirani polazak sudionika skupa iz Zagreba. Autobus
polazi s parkirališta Hrvatskih studija, Znanstveno-učilišni
kampus Borongaj, Borongajska cesta 83d.
19.00 Mala scena HNK Mostar: Proslava 10. obljetnice Odjela za
latinski jezik i rimsku književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru
- Kratki pozdravi, zahvale i stručna izlaganja (do 30 minuta)
- Predstava u izvedbi studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru
Prigodni domjenak
62
Prva sjednica znanstvenoga skupa
9,00 – 11,00
Georg Holzer, Bakulino Pravo
mudroznanje i epska tradicija
Pavao Knezović, Bakulina trojezičnost
Rudolf Barišić, Petar Bakula kao
pisac Acta capitularia
Luciana Boban - Josip Grubeša, Prvi i/ili jedini Bakulin Šematizam
Marko Dragić, Starozavjetni motiv Sodome i Gomore u Bakulinom Šematizmu i u
suvremenom pripovijedanju u Hercegovini
Ines Srdoč-Konestra, Prozna i stihovana povijest franjevaca u
Hercegovini fra Petra Bakule
Drago Župarić, Fra Petar Bakula, Hercegovina za 19 godinah vezirovanja Hali-pašina
Fra Andrija Nikić, Sadržaj knjige I martirii ... fra Petra Bakule
11.00 – 11.30 Stanka i osvježenje
11,30 – 13,45
Iva Beljan, Petar Bakula: epski pjesnik ili kroničar?
Marija Pehar, Bakulino Prodanje i život Jozipa Patriarke
Anela Mateljak Popić, Pribogoljubna bavljenja (1869.) fra Petra
Bakule
Alojzija Tvorić, O dvjema značajkama djela Pravo mudroznanje
za svakog čovika (1867.)
Diana Stolac, Jezikoslovni pogled na Četiri dila godine fra Petra
Bakule iz 1871. godine
Anastazij a Vlastelić, O Stvoritelju moj, Božanstveni goste! koliko
sam zadužan tebi…
Komunikacijske funkcije vokativa u Pribogoljubnim bavljenjima
za slišati svetu misu
Irina Budimir, Frazeologija fra Petra Bakule
Jelena Ostojić, Atribucije u prvom Šematizmu fra Petra Bakule
Katica Krešić, Sufiksalne tvorbe imenica u Politici za svakog čovika fra Petra Bakule
14.00 Objed
Druga sjednica znanstvenoga skupa
16,00 – 17, 30
Ante Marić, Graditeljska djelatnost fra Petra Bakule
Sara Kranjčec - Lucija Radoš, Politika za svakog čovika: uprave
i poslovice.
Dicta et sententiae. Γνῶμαι καὶ παροιμίαι.
Marko Jerković, Petar Bakula i historiografi ja 19. stoljeća
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Ivica Musić – Mate Penava, Bakulina metafi zička promišljanja u
djelu Pravo mudroznanje
Mario Bušić, In medio virtus – fra Petar Bakula: „O Lakomcu, i
Razasipaocu“
Stipe Kutleša, Filozofijsko nazivlje kod Petra Bakule
17.30 – 18.00 Stanka i osvježenje
18,00-19,30
Marko Pranjić, Svijet pedagoških ideja fra Petra Bakule
Borana Morić-Mohorovičić, Pouke o životu fra Petra Bakule
Maja Opašić, Paremiološko i frazeološko blago u Politici za svakog čovika fra Petra Bakule
Jure Beljo – Adrijana Filipović, Poljoprivreda i selo u djelima fra
Petra Bakule
Marijana Borić, Hrv. aritmetički udžbenik Ambroza Matića iz
1827. za gramat. škole u Bosni
Diskusija
Subota, 19. svibnja 2012.
8.30 Izlet u Stolac, ručak i odlazak
SUDIONICI 13. ZNANSTVENOG
SKUPA „TIHI PREGAOCI“ POSJETILI
FRANJEVAČKI SAMOSTAN U
MOSTARU
Mostar, 19. svibnja 2012. - Sudionici 13. znanstvenog skupa
„Tihi pregaoci“, koji se održava na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, posjetili su franjevački samostan sv. Petra i Pavla
u petak 18. svibnja 2012. Taj znanstveni skup organizirali su Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta
u Mostaru uz suorganizaciju Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Sudionicima skupa je dobrodošlicu poželio
gvardijan prof. dr. fra Iko Skoko, a o povijesti samostana i knjižnice govorio je voditelj provincijske knjižnice fra Ante Marić. U
knjigu dojmova akademik Radoslav Katičić je zapisao: „Sudionici
skupa posvećenog fra Petru Bakuli bili su danas gosti mostarskog
Samostana. Živo su osjetili snagu onoga Mir i Dobro ostvarenog na
Hercegovački. Izgovaraju ovime od srca hvala!“
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
ČETRDESETO HODOČAŠĆE HRVATA
GOSPI NA BIRNAU
U zajedništvu sa svećenicima, voditeljima susjednih misija,
Sveto misno slavlje predslavio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup
metropolit vrhbosanski
Birnau, 22. svibanj 2012. - U nedjelju, 20. svibnja pod hrvatskim hodočasničkim barjakom se na Bodenskom jezeru u baroknoj bazilici, tromeđi Njemačke, Švicarske i Austrije okupilo
mnoštvo Hrvata katolika. Svečanom procesijom krizmanika uz
tradicionalnu ulaznu pjesmu ovog hodočašća „Do nebesa nek se
ori...“ započelo je ovogodišnje, jubilarno 40. hodočašće.
U zajedništvu sa svećenicima, voditeljima susjednih misija,
Sveto misno slavlje predslavio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup
metropolit vrhbosanski. Nakon riječi dobrodošlice koju je uputio
prior cistercitskog samostana p. Johannes Brügger, riječi zahvale
za gostoprimstvo tijekom protekla četiri desetljeća izrekao je fra
Dinko Grbavac, voditelj Hrvatske katoličke misije Singen-Villingen koji je i domaćin ovoga hodočašća. „Ono što znači riječ Bleiburg svakom Hrvatu i što će uvijek značiti - sinonim je to svih
Hrvatskih stradanja, svih naših otkrivenih i neotkrivenih jama,
svih naših stratišta i svih naših križnih putova. Isto tako, je i Birnau – jedno od prvih i najvećih okupljališta izvandomovinske Hrvatske. Usuđujem se reći, sinonim svih naših izvandomovinskih
okupljanja. Ovdje se sanjalo o slobodi, ovdje se molilo za slobodu,
kada se nigdje u Europi nije smio razviti Hrvatski barjak ovdje se
pod njegovim okriljem okupljalo. Sve naše želje, težnje i snove ovdje smo dočekali i ostvarili. Da se nikada ne dogodi tragedija Bleiburga – bili bismo bez jedne velike bolne rane koja i danas krvari;
da se nikada nije dogodio ni Birnau – bili bismo danas oko svojih
rodnih ognjišta! Ali dogodio se i Bleiburg, dogodio se i Birnau!
Naša sveta dužnost je ne izbrisati spomen i ne predati zaboravu
– da bismo mogli graditi sigurniju i blagoslovljeniju budućnost.
Dužnost nam je ne zaboraviti nevine žrtve svih križnih putova,
svih ratova. To i danas ovdje činimo jer zaslužujemo i želimo pravedniju budućnost svome napaćenom narodu!“
Zatim je krizmanica Magdalena Pripušić izrekla riječi dobrodošlice u ime 22 ovogodišnja krizmanica uzoritom kardinalu Puljiću, obećavši u ime svih krizmanika: „nećemo zaboraviti i ako
ovdje ostanemo živjeti svoje korijene i nećemo se odreći svoje
vjere!“
U propovijedi punoj emocija kardinal Puljić je krizmanicima poručio ponajprije da su voljena djeca Božja i da to nikada
63
ne smetnu s uma. Također hrabreći nastavio: „Da svi mogu na
vama prepoznati da ste se opredijelili za Krista, za evanđelje, za
Crkvu. Tada ste sposobni mijenjati ovaj svijet! Ljigavci, kukavice, prodane duše neće mijenjati svijet nego će ga upropaštavati.
Samo hrabri vjernici mijenjaju svijet jer su spremni sebe mijenjati.
Zato želim da Duh Sveti koji na Vas silazi, osposobi Vas za buduća vremena. Da se s vama ponosimo i kao Hrvati i kao katolici.“
Podsvjestio je i kumovima i roditeljima važnost i svetost bračnog
života, svetost obitelji - pritom naglasivši: „To je najjače gnijezdo
odgoja. Gnijezdo ljubavi, bračne i obiteljske. Ne može sebičnost
odgajati. Ona ubija. Sebičnost nikada ne može čovjeka usrećiti.
Samo ljubav koja je spremna na žrtvu. Zato vas oče i majko hrabrim: shvatite koje povjerenje Bog u vas ima kad vam je povjerio
da budete roditelji, da na ovaj svijet donesete život. Vi ste suradnici Božji donoseći život na ovaj svijet. Ali donoseći s odgovornošću
da ga i odgojite. Vi nećete njima držati lekcije vjeronauka, ali oni
će učiti iz vaših očiju, gledajući što vi držite svetim. Tko je za vas
Bog? Tko je za vas Crkva? Što za vas znači nedjelja? Što za vas
znači Sveta misa? I kad oni dožive oca i majku sa svojim životnim stavovima – to je vjeronauk koji se ne zaboravlja.“ Ističući tri
nezaobilazna svojstva Hrvatske duše i hrvatskog identiteta: križ,
hodočašćenje Mariji te slušanje riječi svetog Oca Pape. Uzoriti
kardinal Puljić je s neskrivenim oduševljenjem i zanosom propovijedajući „kao svjedok u ovom vremenu“ završio molitvom:
„Majko, koju te zovemo Kraljice Hrvata, čuvaj naš narod da se ne
izgubi! Da ne postanu kukavice! Da ne pogaze vjeru otaca! Čuvaj
naš narod da tu vjeru znaju na buduća pokoljenja prenijeti! Čuvaj
naš narod da istinski ustraje postojan i vjeran na Kristovu putu!“
Za vrijeme Svetog misnog slavlja veličanstvenosti samog događaja
pridonio je ujedinjeni misijski zbor pod ravnanjem i orguljaškom
pratnjom gospođe Nade Kolić, pastoralne suradnice kojoj se zajednica i na ovaj način iskreno zahvalila za dosadašnji rad i trud,
svjedočenje u ovoj zajednici, budući da sljedeći mjesec odlazi u
mirovinu. Također glazbeni ugođaj su upotpunili članovi obitelji
Jakumetović iz Bad Dürrheima koji su svojim glasovima i glazbenom pratnjom uveličali ovaj događaj.
Nakon Misnog slavlja uslijedio je prigodni kulturni program
kojeg je predvodila učiteljica Hrvatske nastave Elena Šegota, u velikoj dvorani u obližnjem gradu Stockachu. Uz kulturni program
te nastup malih misijskih folkloraša, te prigodni recitali djece iz
Hrvatske nastave o povijesti ovog hodočašća govorio je voditelj
misije fra Dinko Grbavac. Zatim se prigodnim riječima obratio
i generalni konzul Republike Hrvatske u Stuttgartu dr. Ante Cicvarić, napominjući neprolazne vrijednosti: „Bog i domovina“
koje su garancija i opstanka i našeg identiteta. Kardinal Puljić
je pozvao sve da ne zaborave rodno ognjište te na oduševljenje
cijele dvorane koja se priključila završio svoje obraćenje starom
narodnom pjesmo punom topline iz rodnog kraja: „Tebi majko
misli lete...“
Ovo slavlje su uveličali svojom prisutnošću i mons. dr. Slađan Ćosić, tajnik stalne misije Svete Stolice pri Vijeću Europe
u Strasbourgu, don Luka Lucić, voditelj Hrvatske zajednice u
Rottweilu, don Josip Pavlović voditelj Hrvatske zajednice u Tuttlingenu, don Ilija Jokić – voditelj Hrvatske zajednice u Friedrischafenu, fra Ivan Milanović, TOR – rado viđeni gost naše zajednice iz Thayngena iz Švicarske te fra Ivan Matijašević, umirovljeni
misionar iz Švicarske. Uz zabavni program te domaću grupu iz
Villingen-Schweninngena slavilo se i zahvaljivalo. (kta/d.g.)
64
SAMOĆA VJERE – NOVA KNJIGA
DR. FRA IVANA IVANDE
Mostar, 23. svibnja 2012. (Miriam)
- U izdanju Kršćanske sadašnjosti iz
Zagreba, u nizu Teološke meditacije,
br. 39, iz tiska je izišla knjiga dr. fra
Ivana Ivande „Samoća vjere“. Tekstovi
ove knjige temelje se na promišljanjima značajnih filozofa i teologa, a autor
uz njihovu pomoć pokušava dati nove
poglede na vjeru i život iz vjere: „Dugujemo im spoznaje do kojih nam je
teško osobno doći, jer smo zaokupljeni
ili nečim drugim, ili nemamo sposobnost za duboko i pronicavo razmišljanje. U svakom slučaju od njih imamo
što naučiti.“ (Uvodna riječ). Knjiga je
podijeljena na tri dijela, a svaki od njih sadrži po 11 naslova. Ima
224 stranice.
Dr. fra Ivan Ivanda rođen je 1964. u Zaljuti, općina Tomislavgrad. Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu i Fuldi u Njemačkoj. Doktorirao je na sveučilištu Gregoriana u Rimu. Trenutačno živi i radi u župi sv. Stjepana na Čerinu.
KARDINAL PULJIĆ PREDVODIO
SVETU MISU U KLOBUKU
Klobuk, 24. svibnja 2012. - Mons. Vinko kardinal Puljić,
vrhbosanski nadbiskup, predvodio je svetu misu u župi Klobuk na
blagdan Marije Pomoćnice. Župna crkva u Klobuku posvećena je
Mariji Pomoćnici! Uz koncelebraciju oca provincijal dr. fra Ivana
Sesara i mjesnog župnika fra Stipana Šarića koncelebriralo je još
12 svećenika. Slavlje je započelo procesijom oko crkve i pjevanjem
Lauretanskih litanija koje je predvodio najstariji od nazočnih svećenika, fra Ivan Kvesić.
Prije svete mise Kardinalu i nazočnim gostima izrekli su dobrodošlicu župnik fra Stipan i framašica Nevenka Petrović. Pjevanje na misi predvodio je veliki župni zbor na čelu s prof. Inom
Međugorac. Uzoriti kardinal Puljić u svojoj homiliji iznio je kako
i kad je zaziv Pomoćnica kršćana uvršten u Litanije, te kako su tu
pobožnost posebno proširili salezijanci. Između ostalog, Kardinal
je progovorio i o Slugi Božjem Petru Barbariću koji je rodom iz
župe Klobuk. Na licima župljana i ostalih vjernika iz susjednih
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
župa pojavilo se oduševljenje kad su čuli od Kardinala kako se
nada da će ubrzo Sluga Božji biti proglašen blaženim. Pozvao je
sve nazočne na hrabro življenje i svjedočenje vjere u ovim kriznim
vremenima. Prije misnog blagoslova Kardinalu je iskrenu dobrodošlicu i zahvalu za dolazak izrekao provincijal fra Ivan. Župnik i
župljani su dragom gostu darovali sliku Klobuka koju je naslikao
župljanin Luka Petrović, te ga na kraju pozdravili pljeskom. (i.s.)
ISKAPANJE FRANJEVAČKOGA
GROBA NA GROBLJU RIČINA U
POSUŠJU - OTKRIVENA TAJNA
JEDNOGA GROBA FRANJEVAČKI
GROB NA RIČINI
Posušje, 25. svibnja 2012.
(fra R. Jolić) - Nije nepoznato
da su na groblju Ričina pokopani neki franjevci koji su
u davna vremena služili na
posuškoj župi te tu preminuli. Pisao sam o tome još 2005.
kad sam istraživao franjevačke
grobove u Hercegovini, kao i
u susjednim područjima (Bosna, Dalmacija) u Hercegovini
franciscani (br. 1), a kasnije još
preciznije u Leksikonu hercegovačkih franjevaca (Mostar,
2011.). Pretpostavljao sam da
su na Ričini pokopana (barem)
trojica franjevaca, dok su oni koji su kasnije preminuli u posuškoj
župi pokopavani na groblju Martića križ – o čemu je postojalo
svjedočanstvo na starome križu na tome groblju, na kojem su bila
uklesana njihova imena. Njihove su kosti prenesene u novu prekrasnu grobnicu na Martića križu koja je „otvorena“ 2010. godine.
Nije nepoznato ni gdje se nalazi grob u kojem su pokopani franjevci – jedan ili više njih – na Ričini: o tome postoji do danas živa
predaja u narodu (čak se neke žene do danas dolaze moliti na taj
grob, „oblizivati“), a i sami položaj groba je nedvosmisleno ukazivao da u njemu počivaju svećenici. On je naime okrenut suprotno
svim ostalim grobovima u groblju, kao što je do danas uobičajeno
sa svećeničkim grobovima. Simbolika je ta da je svećenik i u vječnosti (u groblju) okrenut „prema narodu“, kao da „propovijeda“
i u vječnom životu. Riječ je bila o bijedno uređenom grobu, oko
kojega su u novije vrijeme postavljeni obični betonski blokovi. Na
starinu je upućivao samo kameni križ, na kojem međutim nije
bilo nikakva natpisa, osim sitno uklesane godine, teško čitljive –
mogla bi biti 1832. (zapravo bi morala biti 1835.).
Otkopavanje groba
Upravo su ta neuređenost i bijedan izgled groba potaknuli aktualnog posuškog župnika fra Milana Lončara da pokrene akciju
za uređenje grobnice. Valjalo je dakako najprije grob otkopati i
uvjeriti se da u njemu doista počivaju svećenici. Stoga je fra Milan
pozvao arheologa prof. Tihomira Glavaša, koji je nadgledao radove iskapanja, a uza nj i fra Miljenka Miću Stojića i fra Roberta
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Jolića, koji se bave poviješću i istražuju živote pokojnih fratara, kao i
gosp. Boru Šušnjara u ime odbora
ukopnika groblja Ričina. Radovi su
izvršeni u petak 25. svibnja 2012. u
prijepodnevnim satima. Radnici su
uz pomoć maloga bagera postupno
otkapali grobnicu. Nakon što su
uklonjeni blokovi i križ te površinski sloj zemlje, naišlo se na veliku
kamenu ploču (190 x 130 x 20 cm)
koja je pokrivala čitavu grobnicu.
Ona je izvađena neoštećena – makar ju je vrijeme već dobrano „izranilo“ te su joj neki rubovi odlomljeni, a i čitava je površina u međuvremenu postala neravna i veoma oštećena. Ipak će se ploča,
ako to ikako bude moguće, upotrijebiti i pri konačnom uređenju
grobnice. Ispod te velike ploče slijedio je novi sloj zemlje, kojih 50
cm, pa se onda došlo do samoga groba, prilično dobro uređenog,
u onom obliku kako je to bilo uobičajeno u starija vremena. Sa
strana su kameni blokovi u obliku ploča, od miljevine, veoma lijepo isklesani i dobro očuvani, a pokrivaju ih također prilično velike
ploče, također od miljevine, koje štite usipanje zemlje u sami grob.
Iako su dimenzije groba prilično male (duljina 192 cm, širina: kod
glave 50 cm, na sredini 48 cm, a kod nogu 38 cm, dubina oko 50
cm), jer je riječ zapravo o samo jednome ukopnom mjestu, unutra
su ipak bili zemni ostatci triju tijela. Kako je to moguće?
Tajnu nije bilo teško riješiti. Naime, prilikom ukapanja posljednjeg od trojice tu pokopanih fratara, a riječ je o fra Marku
Škoriću († 1835.), izvađene su kosti dvojice koji su tu prethodno
bili pokopani: fra Mate Bogdanovića († 1771.) i fra Ante Vrcića (†
1792.) te su potom položene po njegovu tijelu. To se može lako
zaključiti po tome što su kosti donjega tijela do danas ostale u potpunome redu, dok su gornja dva tijela naknadno složena, kao na
hrpi (osim lubanja, koje su posložene uz fra Markovu). Zaključili
smo prema prilično dobro očuvanim lubanjama da je donje tijelo fra Marka Škorića, koji je posljednji preminuo i pokopan, da
je druga lubanja, s dobro očuvanim zubima, pripadala fra Mati
Bogdanoviću, koji je umro mlad, dok je treća lubanja fra Antina.
Tako je konačno riješena zagonetka je li točno da su u navedenome grobu pokopani franjevci, kao i njihov broj. Njihova su tijela ukopana suprotno ostalim pokojnicima u groblju, što je znak da
tu počivaju svećenici; ima ih trojica, točno koliko ih je pokopano
na Ričini prema franjevačkom Nekrologiju, a prema stanju njihovih kostiju i pogotovo lubanja s velikom se vjerojatnošću može
zaključiti i tko je tko od pokojnika. Štoviše, na samome dnu, na
pijesku se vide crni tragovi preko čitave širine groba, što su zapravo najsitniji ostatci habita u kojima su bili pokopani.
Nakon što je sve izvađeno, pregledano i fotografirano, kosti
su uredno vraćene natrag, pokrivene novim i čvrstim betonskim
pločama, a po njima su stavljene stare kamene poklopnice, pa po
njima opet pijesak, zemlja i kamenje koje je izvađeno prilikom
iskapanja. Sada slijedi uređenje same grobnice, što je na sebe preuzeo župnik fra Milan. Ideja je da se ne gradi grobnica u potpuno
suvremenom stilu, nego da se ipak koliko je moguće oponaša stariji način gradnje. Svakako, na grobnicu će biti postavljen natpis s
temeljnim podatcima o trojici navedenih franjevaca koji počivaju
u grobu.
65
Tko su bili franjevci pokopani na Ričini?
Fra Mato Bogdanović rođen je u Kreševu 1742. godine. Bio je
rođeni brat biskupa fra Marijana Bogdanovića, apostolskog vikara
u Bosni (1768.-1772.). Franjevački habit obukao je u kreševskom
samostanu oko 1760. Potom je studirao u Napulju (teologiju i kirurgiju), gdje je na se navukao tuberkulozu i groznicu. Po povratku u Bosnu djelovao je kao kapelan u Kreševu, Posušju te opet u
Kreševu. U svibnju 1770. je na liječenju prsa u Sarajevu. To mu je
malo pomoglo. Već sredinom lipnja fra Mato je ponovno u Posušju da bi zaliječio bolest. Tu je sljedeće godine, 9. svibnja 1771.,
preminuo kao aktualni kapelan, u 29. god. života. Pokopan je na
groblju Ričina.
Fra Anto Vrcić rodio se oko 1736. godine u selu Ljetoviku, s
desne strane rijeke Lepenice, danas u župi Banbrdo, nekoć u samostanskoj župi Kreševo. Temeljnu je naobrazbu dobio u kreševskom samostanu. Franjevački habit obukao je u Kreševu 17. rujna
1753. U matičnom samostanu kasnije je obavljao službe nedjeljnog propovjednika, samostanskog vikara i konačno gvardijana
(1780.-1783.). Bio je definitor Provincije (1783.-1786.). Oko 1768.
bio je župnik u Veljacima. God. 1769. imenovan je mostarskim
župnikom. U dvama je navratima bio župnik u Posušju: 1783./84.
i 1787.-1792. Preminuo je u Posušju kao aktualni župnik 23. kolovoza 1792. u 56. god. života i 38. god. redovništva. Pokopan je
na Ričini.
Fra Marko Škorić Tvrtković bio je također rodom iz Kreševa.
Rođen je 16. studenog 1793. Temeljnu naobrazbu stekao je u kreševskom samostanu. U novicijat je stupio 20. svibnja 1812. Bio je
kapelan ili župnik u Mostarskom Gracu (oko 1829./30.) i Blatu
ili Čerigaju (oko 1833./34.). U Posušju je najkasnije od proljeća
1834. Preminuo je kao aktualni posuški kapelan 20. travnja 1835.
u 42. god. života i 23. god. redovništva. Pokopan je na Ričini, i to
kao posljednji od franjevaca. Fra Luka Šerkić, koji je preminuo
samo pet godina kasnije († 1840.) već je pokopan na Martića križu, kao i svi franjevci preminuli u Posušju nakon njega.
Ovdje valja spomenuti da su posuški župnici sve do 1822.
stanovali u Osoju, kada su preselili u Jukića Mahalu (današnje
Posušje). Međutim, i nakon toga su se nastavili pokapati na Ričini, gdje se Osojani pokopavaju do danas, da bi se 1840. prvi pokopao u Martića križu. Tu su pokopani sljedeći: fra Luka Šerkić
(† 1840.), fra Ilija Leko († 1851.), fra Gabrijel Rozić († 1897.) te
puno kasnije fra Leonard Oreč († 2002.), fra Marko Dragićević (†
2003.) i fra Marko Jukić († 2010.). Novak fra Rafo Jukić preminuo
je 1919. te pokopan u obiteljskoj grobnici, vjerojatno na Martića
križu. Upravo zbog toga što nije pokopan u fratarskome grobu,
danas ga nije moguće pronaći.
Nakon što se potpuno uredi nova grobnica na Ričini, u posuškoj župi završit će postupak potpunog uređenja franjevačkih
počivališta. Za to treba zahvaliti župniku fra Milanu i svima koji
su mu u tome pomagali. Nadam se da će se i drugi gvardijani i
župnici u Hercegovini povesti za njegovim primjerom. Dakako,
ako grobovi i tamo već nisu uređeni.
PRAVOSLAVNI MONASI I SVEĆENICI
POSJETILI HERCEGOVAČKU
FRANJEVAČKU PROVINCIJU
U franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru pozdravio ih je i predstavio im samostan gvardijan fra Iko Skoko
66
Mostar, 29. svibanj 2012. - Episkop zahumsko-hercegovački i
primorski Grigorije Durić s dvadeset i tri svoja svećenika i monaha posjetio je Hercegovačku franjevačku provinciju 28. svibnja
2012. U franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru pozdravio ih je i predstavio im samostan gvardijan fra Iko Skoko, a
provincijsku knjižnicu fra Ante Marić. U Međugorju dobrodošlicu ima je poželio župnik fra Petar Vlašić. Majčino selo predstavio
je fra Svetozar Kraljević. Franjevački samostan, muzej i galeriju na
Širokom Brijegu predstavili su fra Vendelin Karačić i fra Jozo Pejić. U ime pravoslavnih svećenika i monaha zahvalu za gostoljubivost na svim mjestima, te za otvorene susrete i razgovore izrekao
je episkop Grigorije.
Ovo je uzvratni posjetvladike, svećenika i monaha. Naime, u
sklopu programa trajne formacije Herc. franj. provincije za 2012.
je i projekt „Upoznajmo susjeda“. Taj projekt predvidio je posjet
hercegovačkih franjevaca Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i
Primorskoj, te posjet svećenika i monaha te eparhije našoj zajednici.
Fratri su posjetili Eparhiju 9. svibnja 2012. (Mostar, Žitomislić,
Tvrdoš, Trebinje). (kta/ika)
PREDSJEDNIK CRNE GORE POSJETIO
FRANJEVAČKI SAMOSTAN U
MOSTARU
Predsjednika i ministra primili su provincijal dr. fra Ivan Sesar
i gvardijan dr. fra Iko Skoko
Mostar, 4. lipanj 2012. - Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i ministar kulture Crne Gore prof. Branislav Mićunović
posjetili su Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru u
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
ponedjeljak 4. lipnja. Predsjednika i ministra primili su provincijal dr. fra Ivan Sesar i gvardijan dr. fra Iko Skoko. Provincijal im
je predstavio život i rad Provincije, a gvardijan samostana. Predsjednik Vujanović je govorio o odnosu države Crne Gore prema
vjerskim zajednicama. Istaknuo je i svoju radost što u Crnoj Gori
ima i franjevaca. Zatim su gosti i njihova pratnja razgledali samostan, crkvu i kapelicu. Na goste je ostavila poseban dojam spoznaja o stradanju 66 hercegovačka franjevaca od 1942. do 1945.
Provincijski knjižničar fra Ante Marić pokazao im je obnovljenu
knjižnicu. (kta/ika)
PROVINCIJAL BLAGOSLOVIO
SPOMENIK „GROBOVI DVIJU
DRAGICA“
ODRŽAN SUSRET FRANJEVAČKIH
MINISTRANATA – FRAMIN 2012.
Mostar, 7. lipnja 2012. - U subotu, 2. lipnja 2012., na Širokom
Brijegu je održan susret franjevačkih ministranata iz Hercegovine. Ukupno je sudjelovalo 600 ministranata iz 17 župa. U pratnji
ministranata bili su njihovi voditelji. Program je počeo okupljanjem i prijavama u samostanskom dvorištu. Svetu misu u 10,30
sati predslavio je fra Stipan Klarić, župni vikar iz Mostara, a misno
slavlje su svojim pjevanjem animirali franjevački novaci i postulanti. Nakon svete mise, novaci i postulanti su otpjevali još nekoliko pjesama s ministrantima te im svjedočili o svojim putovima
od ministranta do fratarskog poziva. Potom su po tri predstavnika
16 župa rješavali kviz znanja. Prvo mjesto su i ove godine osvojili
ministranti s Kočerina. Za kviz ih je pripremao njihov voditelj fra
Ljubo Čutura. Drugo mjesto pripalo je ministrantima iz Drinovaca (voditelj im je fra Mate Logara), a treće ministrantima iz Roškog Polja (voditelj im je fra Jozo Radoš - Đoka).
Dopodnevni dio programa završen je ručkom u samostanskom dvorištu, a zatim su se svi ministranti uputili na sportske
terene Musa – Karačić na Mostarskom Blatu. Tu su organizirana
natjecanja u nogometu (za dječake), graničaru (za djevojke) i igrama bez granica. U nogometu se natjecalo 17 ekipa. Prvo mjesto
osvojili su ministranti iz Drinovaca, drugo iz Gorice – Sovića, a
treće iz Kočerina. U graničaru su najbolje bile djevojke iz Roškog
Polja, drugo mjesto su osvojile predstavnice župe Čitluk, a treće
djevojke iz Gradnića. U igrama bez granica najbolji su bili ministranti župa Humac (u trčanju u parovima s povezanim nogama
te u skakanju u vrećama) i Kočerin (u povlačenju užeta).
Cijeli susret organizirali su članovi područnog vijeća Frame,
animatori širokobriješke Frame i fra Josip Vlašić, provincijski
promicatelj zvanja.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Izbično, 10. lipnja 2012. (fra F. Mabić) - O. provincijal fra Ivan
dr. Sesar jučer je u 10.30 sati u Izbičnu blagoslovio spomenik dvjema najpoznatijim mučenicama u Hercegovini – Dvjema Dragicama Pavković, uz suslavljenje domaćega gvardijana i župnika.
Stari grob ili grobnica je uistinu dotrajao pa se moralo tražiti
neko rješenje da se uljepša ovo mjesto, izvor ponosa i zahvalnosti.
Župnik je u dogovoru s rodbinom pokojnica i župljanima zamolio
ing. Ivu Crnca Dadića da nađe neko spomeničko rješenje. On je
to rado prihvatio i u zadanom roku donio pred župljane i rodbinu
za prošlogodišnji Ivanjdan u Izbičko groblje idejni projekt koji je
ostao na oglasnim pločama do blagdana Svih Svetih – do ponovnih sv. Misa po grobljima. Projekt je rado prihvaćen i pristupilo se
i radu i skupljanjima dobrovoljnih priloga.
Na zamolbu o. Biskupu da dopusti blagoslov kapelice, oltara i
spomenika, došao je odgovor da daje ovlasti veoma rado. Jednako
rado se odazvao i o. provincijal, što je potvrdio svojom pripremljenom propovijedi na temu mučeništva i hrabrosti naših Dviju
Dragica. Poseban naglasak je dao na njihovu odlučnost i ustrajnost iako su mogle svaki trenutak spasiti se daljnjih nedaća, samo
neka odaju i izdaju ono za što su optužene. Vjera i odgoj im nisu
dali da uzmaknu i tako one postaju znak svih onih u onim zlosretnim vremenima koji su prisilno, tuđom mužnjom – partizanskom
i komunističkom – preseljeni i preseljene u vječnost.
Za prilike ove male župe iskupio se lijep broj iseljenih mještana
i prijatelja Dviju Dragica, uz župljane, kao na Božić ili zaštitnika
župe sv. Josipa Radnika.
BLAGOSLOV NOVOG OLTARA U
KAPELICI U KB DUBRAVA
(Zagreb, 13. 6. 2012. - D. T.) - Pomoćni zagrebački biskup
mons. dr. Valentin Pozić blagoslovio je na blagdan sv. Antuna
Padovnskog, 13. lipnja, novi kameni oltar u bolničkoj kapeli KB
Dubrava (Zagreb) u prisutnosti bolničkog kapelana fra Zorana
Senjaka, drugih svećenika, bolničkog osoblja na čelu s ravnateljem
dr. Milanom Kujundžićem, bolesnika i vjernika.
Osvrćući se na značenje blagoslova oltara biskup Pozaić je u
prigodnoj riječi rekao: “U ovoj ustanovi, u hramu ljudske patnje
i nade, oltar nas uči daru i darivanju, istinskoj kulturi života. On
67
fra Petar a svetu Misu je predvodio provincijal dr fra Ivan Sesar.
Nakon svete Mise fra Petar i fra Ivan su obišli nekoliko obitelji, a
nakon toga su bili gosti na ručku kod g. Luke Rajiča.
ZAHVALNICA OPĆINE TOUNJ
ŽUPNIKU FRA SLAVENU MIJATOVIĆU
Tounj, (IKA) - Na Svečanoj sjednici na dan općine Tounj, 24.
lipnja, na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, nebeskoga zaštitnika župe Tounj, općina Tounj uručila je više zahvalnica zaslužnim
pojedincima i ustanovama, u povodu 80 godina postojanja. Jedan
od dobitnika najvišeg priznanja je i župnik fra Slaven Mijatović.
će biti trajan spomen i ohrabrenje da možemo i trebamo posvetiti
i same sebe jer su upravo sveti ljudi najsvetija stvarnost na zemlji,
izraz Božjeg blagoslova i svetosti.” Podcrtao je to primjerom sv.
Ante Padovanskog koji ne samo da je pronalazio izgubljene stvari,
nego prije svega izgubljene ljude, zabludjele, pohlepne i nasilne…
te ih u sakramentu ispovijedi dovodio do spoznaje istine.
PROSLAVA SV. IVANA KRSTITELJA U
KONJICU
Konjic, 24. lipnja 2012. (fra Anthony Burnside) - Jučer je u
Konjicu svečano proslavljena svetkovina sv. Ivana Krstitelja, nebeskog zaštitnika konjičke župe i franjevačkog samostana. Svečanu svetu Misu u 10 sati predvodio je dr fra Ivan Sesar provincijal
Hercegovačke franjevačke provincije. Tom prigodom otac provincijal je blagoslovio novi procesijski kip svetog Ivana Krstitelja koji je svojoj rodnoj konjičkoj župi darovao g. Ivan Rajič, otac
poznatog hrvatskog poduzetnika Luke Rajiča. Kip su u crkvu u
svečanoj procesiji unijeli Ivan i njegova tri sina. Na kraju mise
provincijal je veoma dirljivo rekao Konjičanima da trebaju čuvati
svoja rodna ognjišta i ne zaboraviti svoga rodnog kraja. Naglasio
je da te osjećaje prenesu i na svoju djecu i potomstvo. Vjernički
puk koji je ispunio konjičku crkvu prihvatio je ove njegove poticajne riječi s oduševljenjem i suzama u očima. Nakon svete Mise
župnik fra Petar i gvardijan fra Anthony su zahvalili provincijalu
što je predvodio misu i blagoslovio kip, Ivanu Rajiču na darovanom kipu, a Luki Rajiču na svemu što je do sad učinio za konjičku
župu i franjevački samostan. Istoga dana slavljena je sveta Misa i
obavljen blagoslov polja na Dubravicama, rodnom mjestu Lukinog oca gospodina Ivana Rajiča. Blagoslov polja je obavio župnik
68
Uručivši fra Slavenu priznanje, predsjednik općinskog vijeća
Nikola Katić istaknuo je da se zahvala dodjeljuje zbog posebnog
doprinosa u kulturnom, vjerskom i duhovnom obrazovanju na
prostoru općine Tounj. Zahvalivši na priznanju, fra Slaven je istaknuo da i male sredine kao Tounj imaju veliku ulogu u razvoju
države, baš kao što je i Isus krenuo iz malenog Nazareta, a stigao
je u veliki Jeruzalem. Zamjerio je današnjim političarima na svim
razinama što “95 posto vremena troše na dijagnozu, a samo 5 posto na terapiju”. Pred skori ulazak u zajednicu europskih naroda
fra Slaven je kao veliki hendikep Hrvatske istaknuo da je pola stoljeća bila u komunizmu, za razliku od većine ostalih članica EU te
da premda smo možda previsoko postavili ljestvice, u stanju smo
postići zacrtane ciljeve.
NOVACI HERCEGOVAČKE
FRANJEVAČKE PROVINCIJE
MARIJINA UZNESENJA POSJETILI
NOVAKE NA GORICI
Gorica - Livno, 27. lipanj 2012. - U utorak, 26. lipnja na Goricu su stigli hercegovački novaci, predvođeni meštrom fra Slavkom Soldom. Dočekali su ih i ugostili gorički novaci s meštrima
fra Markom Ešegovićem i fra Franjom Vrgočem. Nakon kratke
okrepe u novicijatskoj razgovornici meštri i novaci su krenuli u
obilazak Franjevačkog muzeja i galerije na Gorici. Pod stručnim
vodstvom Marina Vidovića najprije su u novoj zgradi muzeja
pogledali arheološki postav i zbirku oružja. Zatim su razgledali
sakralne predmete, galeriju slika Gabrijela Jurkića te bogato ukrašenu goričku samostansku crkvu posvećenu sv. Petru i sv. Pavlu.
Poslije razgledavanja muzeja i crkve novaci i meštri su zajedno sa samostanskom zajednicom izmolili molitvu srednjega časa.
Zatim su se okupili u samostanskoj blagovaonici na ručku gdje je
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
gorički gvardijan fra Anđelko Barun gostima iz Hercegovine uputio riječi dobrodošlice. Hercegovački meštar fra Slavko također je
iskoristio priliku da zahvali goričkim fratrima na gostoprimstvu
te je poželio da se ovakva suradnja nastavi, pa i proširi u budućnosti. Fra Anđelko je hercegovačkim novacima podijelio turističke
monografije „Franjevački samostan Gorica - Livno“ koje će im
pružiti priliku da još bolje upoznaju povijest i bogatstvo goričkog
samostana i crkve.
Nakon ručka novaci su se opuštali igrajući nogomet, da bi se
nakon toga okupili na roštilju kod boćališta za koji se pobrinuo
gorički vikar fra Miroslav Ištuk. Druženje se nastavilo uz razgovor
i balote te se polako ovaj jednodnevni susret u večernjim satima
približio koncu. (kta/m.d.)
140. GODINA ŽUPE SV. PETRA I
PAVLA NA KOČERINU
U petak 29. lipnja 2012., na Kočerinu je bilo svečano zbog značajnog jubileja. Naime, župa je proslavila svoje zaštitnike, sv. Petra
i Pavla, te 140 godina svoga postojanja. Na Petrovdan je slavljen i
sakrament sv. potvrde. Sv. misu predvodio je mons. Ratko Perić,
biskup.
Biskupa je u ime krizmanika pozdravio Jure Suton, a u ime
župe fra Mladen Vukšić, župnik. U svojoj propovijedi o. biskup
ocrtao je živote sv. Petra i Pavla, prije i poslije obraćenja. Pozvao
je sve vjernike da budu ljudi Duha Božjega. Na poseban način je
na to pozvao ovogodišnje potvrđenike, njih 132. Po završetku sv.
mise slijedila je zajednička fotografija svih krizmanika s biskupom. Slavlje se nastavilo u obiteljskim domovima. Župa se za ovu
proslavu pripremala tijekom godine. U korizmi je svakog ćetvrtka
bilo klanjanje, a održan je i Festival religiozne drame.
Samoj svetkovini prethodila je trodnevna priprema.
ske, Njemačke, Austrije, Češke,
Poljske, Ukrajine, Italije, Rumunjske, Švicarske, Ugande,
Slovačke,Kine,Francuske, Slovenije, Koreje. Osim uobičajenim
prometnim sredstvima prijevoza,
zamjetljiv broj hodočasnika u Međugorje je pristigao pješice, kako
bi ispunili svoje zavjete Kraljici
mira i zahvalili za udijeljene milosti. Od 4 sata ujutro svećenici su
bili na raspolaganju za sakramentat sv. Ispovijedi. Tijekom dana u
župnoj crkvi, na vanjskome oltaru
i kapelici klanjanja slavljeno je 26
sv. Misa. Misna slavlja na hrvatskome jeziku slavljena su u 5, 6 ,7,
8, 9, 11 i 16, a središnji večernji molitveno-liturgijski program započeo je u 18 sati molitvom krunice i nastavio se svetom Misom u
19 sati. Večernju svetu Misu na vanjskom oltaru međugorske župne crkve predslavio je dr. fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije u koncelebraciji 162 svećenika. Večernje
misno slavlje svojom pjesmom pratio je međugorski zbor Kraljice
Mira pod ravnanjem s. Irene Azinović. Na kraju misnoga slavlja,
pozdrave i riječi zahvale uputio je dr. fra Miljenko Šteko, ravnatelj Informativnoga centra Mir Međugorje. Uz mnoštvo stranih i
domaćih novinara koji su snimali međugorsku zbilju, molitveni
program izravno je prenosila radiopostaja Mir Međugorje i međugorski internetski portal ICMM, omogućivši i drugim sredstvima informiranja cjelovita ili povremena uključenja. Svetu Misu
uočnicu, u nedjelju 24. lipnja u 19 sati predslavio je dr. fra Ivan
Dugandžić u koncelebraciji 134 svećenika. Toga dana održana je
i tradicionalna 21. hodnja mira od samostana sv. Ante na Humcu
do međugorske župne crkve. (Medjugorje.hr)
MEĐUNARODNI SEMINAR ZA
SVEĆENIKE, 17. PO REDU, S TEMOM
“SVEĆENIK – ČOVJEK VJERE”
OBILJEŽENA TRIDESET PRVA
OBLJETNICA MEĐUGORSKIH
DOGAĐANJA
Obljetnica je i ove godine svečano obilježena u Međugorju,
u ponedjeljak 25. lipnja 2012., uz brojne hodočasnike sa svih
kontinenata. Osim domaćih hodočasnika iz Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, u Međugorju su u većim organiziranim skupinama boravili i hodočasnici iz Engleske, SAD-a, Portugala, Ir-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
PROGRAM SEMINARA
9. srpnja 2012., ponedjeljak
14. 00 - 18. 00 Prijave sudionika (Nova dvorana)
69
18.00 POČETAK SEMINARA
- Molitva krunice, sv. Misa, molitva za ozdravljenje i slavna
otajstva krunice
10.srpnja 2012., utorak
8.30 Laudes na latinskom i klanjanje pred Presvetim
9, 00 Predavanje, molitva
12, 00 Stanka (Klanjanje u tišini)
15,30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. Misa, molitva za
ozdravljenje i slavna otajstva krunice)
11. srpnja 2012., srijeda
8.30 Laudes na latinskom i klanjanje pred Presvetim
9, 00 Predavanje, molitva
12, 00 Stanka (Klanjanje u tišini)
15.30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa, molitva za ozdravljenje
i slavna otajstva krunice)
22.00 Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu
12. srpnja 2012., četvrtak
6.00 Krunica na Brdu ukazanja
9. 30 Predavanje, molitva
12, 00 Stanka (Klanjanje u tišini)
15.30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa i klanjanje)
13. srpnja 2012., petak
6.00 Put križa na Križevcu, ispovijed
15. 30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa, čašćenje križa Gospodinova)
- Službeni završetak programa završnim blagoslovom nakon
čašćenja Križa
14. srpnja 2012., subota
- Privatna pobožnost na međugorskim molitvenim mjestima i
odlazak
Sedamnaesti međunarodni seminar za svećenike u Međugorju,
na kojemu se okupilo više od 400 biskupa, svećenika, đakona i bogoslova iz 20-ak zemalja, završio je u subotu, 14. srpnja. Seminar
je započeo u ponedjeljak 9. srpnja 2012., večernjim molitveno liturgijskim programom, a misno slavlje otvorenja predslavio je dr.
fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije iz
Mostara, u suslavlju predavača dr. fra Ivana Dugandžića i koordinatora dr. fra Miljenka Šteku, te svećenika sudionika seminara.
Tema ovoga međunarodnog seminara - “Svećenik - čovjek vjere”,
tematski je vezana uz Apostolsko pismo “Porta fidei - Vrata vjere”, napisano u obliku motu proprija pape Benedikta XVI. od 11.
listopada 2011., a kojim se proglašava Godina vjere (započinje 11.
70
listopada 2012.). Budući da je početak Godine vjere nezaobilazno
vezan i sa sjećanjem na pedesetu obljetnicu otvorenja Drugoga vatikanskog koncila, predavač se kroz nagovore osobito oslanjao na
koncilske dokumente važne za život i djelovanje svećenika. Osim
predavanja, sudionici seminara sudjelovali su na redovitome molitveno-liturgijskome programu župe Međugorje. U ranim jutarnjim satima u četvrtak su molili Krunicu na Podbrdu, a u petak
Križni put na Križevcu. Skladnim pjevanjem liturgijska slavlja
pratio je zbor bogoslova sudionika seminara. Čitav program simultano je prevođen na devet svjetskih jezika.
24. SUSRET HRVATSKIH MISIONARA I
MISIONARKI
Bjelovar, 3. srpanj 2012. - Svetom Misom 2. srpnja u bjelovarskoj katedrali sv. Terezije Avilske, započeo je 24. susret hrvatskih
misionara i misionarki. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je
biskup hvarsko-bračko-viški i predsjednik Vijeća za misije pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji mons. Slobodan Štambuk.
Na susret su stigli dvojica nacionalnih ravnatelja iz Zagreba i
Sarajeva: vlč. Antun Štefan i don Ivan Štironja; misionari i misionarke: don Boris Dabo (Zambija), don Velimir Tomić (Tanzanija), fra Stojan Zrno (DR Kongo), fra Filip Sučić (DR Kongo), fra
Ante Kutleša (DR Kongo), s. Mirjam Penić (DR Kongo), s. Mirjam Bubnić (Rusija), s. Marinka Blatarić (Salomonski otoci), s.
Ruža Raič (Bugarska) i bivši misionar u Zambiji i Malaviju o. Ivan
Gerovac; dijecezanski ravnatelji iz raznih biskupija: vlč. Ivan Novak (Bjelovar-Križevci), mons. Juraj Jerneić (Zagreb), preč. Ivan
Barščevski (Križevci), vlč. Marijan Koren (Sisak), vlč. Dominik
Vukalović (Varaždin), don Darijo Čorić (Split-Makarska), don
Frano Markić (Dubrovnik), don Paulin Bjažević (Hvar-Brač-Vis),
don Tomislav Puljić (Šibenik), vlč. Ivica Miloš (Gospić-Senj), don
Tomislav Debelić (Krk), vlč. Josip Racan (Poreč-Pula), mons.
Luka Strgar (Đakovo-Osijek), vlč. Željko Strnak (Požega), o. Piotr
Palowski (Zadar), te djelatnici Nacionalnih uprava PMD u Zagrebu i Sarajevu: Ines Sosa Meštrović, Saša Ričković i s. Fidelis Lucić.
Tijekom susreta misionari su govorili o svom djelovanju u misijskim krajevima, o svojim poteškoćama i općenito o svom radu.
Drugoga dana Susreta, uslijedila su vrlo zanimljiva izlaganja
misionara i misionarki te svjedočenja na pet župa. Susret je započeo u 9 sati prije podne pozdravima i dobrodošlicom mjesnog
biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka a potom mons. Slobodana
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Štambuka, biskupa hvarsko-bračko-viškog i predsjednika Vijeća
za misije pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Nakon dvojice
biskupa pozdrave su uputili i nacionalni ravnatelja Papinskih misijskih djela: vlč. Antun Štefan, ravnatelj PMD iz Hrvatske i don
Ivan Štironja, ravnatelj PMD iz BiH.
Kao gost, predavač, pozvan je gosp. Miro Aščić, novinar koji
je više puta boravio kod nekih naših misionara i o njima snimio
više dokumentaraca. Fasciniran onim čime se sve bave hrvatski
misionari i misionarke u svijetu, osobito u Africi, svoje je izlaganje
potkrijepio brojnim slikama iz njihova života i djelovanja na tom
zanimljivu kontinentu. Iznenađen je i oduševljen njihovim graditeljskim doprinosom, ali još više onim što oni rade na duhovnom,
kulturnom, zdravstvenom i prosvjetiteljskom polju. Iz onoga što
je iznio, moglo se primijetiti da gosp. Aščić nije samo zaljubljenik
u Crni kontinent, nego i zaljubljenik u ljude, spreman progovoriti
o njihovu načinu života. Uslijedila su iskustva misionara i misionarki. Redali su se misionari: don Boris Dabo (Zambija), don
Velimir Tomić (Tanzanija), bivši misionar u Zambiji i Malaviju
o. Ivan Gerovac; fra Stojan Zrno (DR Kongo), fra Filip Sučić (DR
Kongo). U popodnevnom nastavku svoje iskustvo je iznio najprije
fra Ante Kutleša (DR Kongo). Potom su se redale misionarke: s.
Mirjam Penić (DR Kongo), s. Mirjam Bubnić (Rusija), s. Marinka
Blatarić (Salomonski otoci) i s. Ruža Raič (Bugarska) koja se priprema za odlazak na Salomonske Otoke.
Nakon ovih vrlo zanimljivih izlaganja uslijedili su dogovori za
posjete župama. U program su bile uvrštene: sv. Ana - Bjelovar,
sv. Ana - Križevci, Grubišno Polje, Cirkvena, i Samarica. U svim
mjestima župnici su sa svojim pastoralnim osobljem i vjernicima
radosna i otvorena srca primili goste a misionari i misionarke su
odgovorili svjedočanstvima vjere i ljubavi prema Kristu od kojega
crpe snagu za evangelizaciju i širenje radosne vijesti spasenja.
Trećega dana, 4. srpnja, uslijedio je hodočasnički dan. Nakon jutarnje molitve časoslova i doručka, oko 9 sati, misionari i
misionarke su započeli svoj hodočasnički dan. Posjetili su neke
znamenitije crkve i mjesta: biskupijsko Marijansko svetište Nova
Rača, Stari grad Kalnik te crkvu sv. Petar Orehovec. Potom su se
uputili prema Križevcima gdje su razgledali Grkokatoličku katedralu, konkatedralu svetog Križa, župnu crkvu sv. Ane i župnu
crkvu u Koruškoj.
Hodočasnički dan je završio koncelebriranom Svetom misom
u crkvi sv. Ane u 19 sati. Misu je predvodio biskup hvarsko-bračko-viški i predsjednik Misijskog vijeća pri HBK mons. Slobodan
Štambuk. Potom je s. Mirjam Bubnić, mlada misionarka u Rusiji,
posvjedočila o prisutnosti katolika u toj velikoj zemlji. Nema ih
puno ali hrabro žive i svjedoče svoju vjeru nakon teškog komunističkog režima. Na kraju svoje je svjedočanstvo iznio i fra Stojan
Zrno koji djeluje u župi koja je prostorno veća nego cijela Slavonija. Njegova se misija proteže na dužini od 240 km.
TROJICA MISIONARA POSJETILA
MISIJSKU SREDIŠNJICU U SARAJEVU
Misionari nas redovito potiču na molitvu bez koje ne bi mogli
ustrajno i nesebično živjeti svoje svećeničko i redovničko misijsko
poslanje
Sarajevo, 14. srpanj 2012. - U petak, 13. srpnja, Misijsku središnjicu u Sarajevu posjetila su trojica hrvatskih misionara: fra Ante
Kutleša, fra Filip Sučić i don Velimir Tomić.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
U DR Kongu djeluju fra Ante od 1975. i fra Filip od 1983., dok
je don Velimir u Tanzaniji od 1988. godine. Sva trojica su bila na
Susretu hrvatskih misionara i misionarki u Bjelovaru i dali svoj
udio u misijskoj animaciji koja se odvijala tih dana na nekoliko
župa Bjelovarsko-križevačke biskupije. Svaki posjet misionara
veseli i obogaćuje. Njihovi primjeri nesebična pomaganja siromašnom stanovništvu u misijskim krajevima potiču i nas da se
uključimo u tu veliku misiju Crkve na koju smo pozvani preko
nacionalnih i biskupijskih misijskih ureda. Misionari nas redovito
potiču na molitvu bez koje ne bi mogli ustrajno i nesebično živjeti
svoje svećeničko i redovničko misijsko poslanje. Uz to nas pozivaju i na konkretnu materijalnu potporu. Svaki i najmanji dar,
darovan radosno i s ljubavlju, postaje snaga koja preporađa svijet
siromašnih, napuštenih i bolesnih.
Sva trojica misionara su iz misijskih zemalja u kojima djeluju
donijeli suvenire koji će naći svoje mjesto u Muzeju Nacionalne
uprave Papinskih misijskih djela. To je bila prigoda da im se uruče prigodni novčani darovi za njihove projekte koje vode kao i
popisi svih darovatelja s iznosom pristiglih darova koji su pristigli na adresu Misijske središnjice u Sarajevu. „I ovom prigodom
zahvaljujemo svim prijateljima misija koji duhovno i materijalno
potpomažu rad Papinskih misijskih djela kao i naše misionare“.
NOVI BROJ STOPAMA POBIJENIH
Široki Brijeg, 17. srpnja 2012.
(Gojko Jelić / Vicepostulatura) –
Ovih je dana iz tiska izišao novi, 9.
broj Stopama pobijenih, glasila Vicepostulature postupka mučeništva
»Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Već
od samog početka čitateljstvo ga je
prihvatilo zbog iznošenja istine o
pobijenim hercegovačkim franjevcima i okolnostima u kojima se to
dogodilo.
U ovom broju vicepostulator i
glavni urednik fra Miljenko Stojić u uvodnoj riječi naglašava da
govor o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca, kao i o drugim komunističkim zločinima, nije stao i da je potrebno doći do istine o
tom vremenu kako bi se mogli okrenuti sadašnjosti. Vicepostulatura se približava trenutku kada će mjesnom biskupu Ratku Periću moći podnijeti sve što je potrebno da se i službeno otpočne s
postupkom mučeništva.
71
Glasilo također nudi presjek rada Vicepostulature i općinskih
povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta u posljednjih
pola godine.
U rubrici »Podsjetnik« fra Ante Marić piše o gradnji franjevačke hidrocentrale na Širokom Brijegu. Nakon obrazovanja i
potpore gospodarskom razvoju župe i mjesta franjevci su 1936.
na Široki Brijeg donijeli i električno svjetlo. Međutim, komunisti su nacionalizacijom oduzeli mlinicu i hidrocentralu i tako je
zbog nebrige prepustili zubu vremena. Danas vicepostulator fra
Miljenko Stojić i širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić pripremnim radnjama počinju obnovu ovog bisera fratarske volje i
domišljatosti, ali i mjesta stradanja članova Provincije.
Dr. fra Vendelin Vasilj(1909. – 1971.) bio je krunski svjedok
mariborskih pokolja na Križnom putu. Zahvaljujući snalažljivosti
časne sestre Tihomire Božić ostao je živ te glasilo donosi njegovo
potresno svjedočanstvo.
Damir Šimić nastavlja serijal tekstova koji donose pojedinosti
napada na Široki Brijeg i odgovara na pitanje: Je li Josip Broz Tito
osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika.
Dr. fra Bonicije Rupčić (1910. – 1984.) prvi je počeo skupljati
svjedočanstva o događajima na Širokom Brijegu u veljači 1945.
Glasilo donosi njegovu izjavu iz 1971.
U rubrici »Glas o znakovima« gospođa Mirna Matijević iznosi
svoje svjedočanstvo pod naslovom Život sa Širokobriškim mučenicima.
U ovom broju dr. sc. fra Robert Jolić donosi iscrpan životopis
još jednog od 66 pobijenih hercegovačkih franjevaca, fra Leonarda Rupčića (Hardomilje, 1907. – Zagvozd, oko 9. veljače 1945.).
U rubrici »Odjek u umjetnosti« glasilo predstavlja neke od
najuspjelijih pjesničkih uradaka na temu pobijenih fratara, i to iz
pera fra Umberta Lončara, Fabijana Lovrića, Tvrtka Jelića, Mate
Ćavara i Ivice Šušića.
Krešimir Šego je razgovarao s gosp. Nikolom Konculom, predsjednikom udruge Vječni spomen-Memento koji dokumentirano
izjavljuje da je čitavo područje Neuma posuto masovnim grobnicama koje su komunističke vlasti pokušavale skrivati na razne
načine.
Povijesna istina o partizanskim zločinima u Drugom svjetskom ratu i poraću čeka da ju otkrijemo. Glasilo Stopama pobijenih je na tome putu, a njegovi čitatelji pronositelji su te istine.
POĐI ZA ISUSOM – PROPOVIJEDI
FRA NIKOLE PAŠALIĆA
Propovijedi za nedjelje i blagdane
kroz godinu C
U nakladi Auxilium informatike iz
Zagreba u Biblioteci Svjetionik, knjiga
3, iz tiska je izišla knjiga propovijedi za
Godinu C fra Nikole Pašalića. Ovime
je ispunjen troplet nedjeljnih i blagdanskih propovijedi za sve tri liturgijske godine, A, B i C.
Urednik izdanja je Ante Ivanković.
Lekturu i korekturu uradila je Klara
72
Lice Pavlović, a grafičku pripremu Studio za grafički dizajn AIB.
Autor slike na naslovnoj stranici je Ivo Juroš Mili. Knjiga je tiskana u tiskari Parvus u Zagrebu.
Iz Predgovora
“U posljednje vrijeme svjedoci smo sve bolje zastupljenosti
propovjedničke literature u hrvatskom katoličkom tisku, što treba
iskreno pozdraviti. Mogu se naći vrlo različite vrste, od teološkopastoralnih naputaka kako naviještati riječ Božju, preko meditiranja nad liturgijskim biblijskim tekstovima, prikupljanja i tiskanja
primjera koji mogu zgodno poslužiti za propovijedi, pa sve do
objavljivanja gotovih propovijedi u kojima je sve to stopljeno u
jedno. Za tu vrstu opredijelio se i fra Nikola Pašalić, hercegovački
franjevac koji više godina živi i pastoralno djeluje među Hrvatima
u Americi. Propovijedi za nedjelje i svetkovine kroz liturgijsku
godinu C, koje su sabrane u ovoj knjizi, lako se čitaju jer su usmjerene životno. Autor ne tumači biblijski tekst zbog teksta samoga,
baveći se poviješću njegova nastanka i literarnim osobinama, već
u njemu traži živu poruku za naše vrijeme. On tekstu pristupa kao
riječi Božjoj koja želi doći do uha i srca današnjeg čovjeka koji živi
u drukčijem svijetu od onog Isusova vremena. Pašalić je svjestan
da samo uvažavanjem tog i takvog svijeta, s njegovim životnim
pitanjima i problemima, može biblijsku poruku približiti današnjem čovjeku...“ (Dr. fra Ivan Dugandžić)
„DUHOVNA ZVANJA POSUŠKOG
KRAJA“
Posušje 23. srpnja 2012. (fra M.
Knezović) - Iz tiska je izišla knjiga
„Duhovna zvanja posuškoga kraja“
koju su priredili fra Ljubo Čutura i
fra Mario Knezović. Knjiga će biti
kratko predstavljena u utorak 24.
srpnja u posuškoj kripti u 20 sati.
Nakon toga će biti klanjanje s nakanom molitve za duhovna zvanja.
U srijedu, 25. srpnja, je u 9 sati
Sv. misa za duhovna zvanja, rodbinu i vjernike. Misno slavlje će
prigodom 15. susreta predvoditi provincijal fra Ivan Sesar. Nakon duhovnoga dijela i druženja s rodbinom uz domjenak bit će
premijerno prikazan dokumentarni film o fra Grgi Martiću koji je
djelo Ante Marića s HRT-a.
Inače, posuški kraj ima 124 živuća duhovna zvanja. Knjiga
donosi imena svih s osnovnim životnim podatcima, te podatke
o svim biskupijama ili redovničkim zajednicama/provincijama
kojima pripadaju. Obrađeni su i podatci o umrlima od početka
susreta kao i brojni statistički pokazatelji. Knjiga objavljuje tekstove o smislu duhovnoga poziva, podatke o župama posuškoga
dekanata i povijesti posuškoga kraja.
SVETA ANA U PLAŠKOM
Plaški, (IKA) - U Plaškom je 26. srpnja svečanom misom koju
je predvodio gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi fra Draženko Tomić proslavljen
blagdan nebeske zaštitnice župe sv. Ane i Joakima. Koncelebrirali
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
zemlju. I želio sam posjetiti grobove fra Blage Brkića i fra Joze
Vasilja, koji su ostavili neizbrisiv trag kroz rad s našim narodom.
su svećenici Ogulinskoga dekanata među kojima mjesni župnik
fra Slavko Antunović i ogulinski župnik i dekan mons. Tomislav
Rogić u sudjelovanju brojnih hodočasnika iz župa Ogulinskoga
dekanata.Novac Fra Draženko je govoreći o roditeljima najčistije
među ljudskim rodom Blažene Djevice Marije ukazao na značaj
odgoja i ljubavi među bližnjima. Onaj koji ljubi bližnjega poštuje
Božje zakone, a govoreći u tom kontekstu o sv. Ani govorimo o
majkama koje se bore da djecu imaju i odgajaju ih. Budućnost
svakog naroda ogleda se u mladima. Danas zlo nastoji odvojiti roditelje i djecu, a u takvom okruženju važnost odgoja je posebna.
Prenositi vjeru, nadu i krepost na mlade je glavni cilj kršćanskih
obitelji te se nadajmo da će nam djeca biti kruna s kojom ćemo se
ponositi, zaključio je fra Draženko.
RAZGOVOR S PROVINCIJALOM IZ
KONGA
Hercegovačku franjevačku provinciju posjetio je provincijal
iz Konga fra Alex Ilunga Mikobe. Prije njegova povratka, nakon tjednog boravka, zamolili smo ga za kratki razgovor.
Oče Provincijale, posjetili ste Hercegovačku franjevačku
provinciju tjedan dana koji je razlog Vašeg dolaska?
Prije nego što odgovorim, dopustite mi pozdraviti sve čitatelje ovog razgovora. Više je razloga što sam došao u Hercegovinu.
Prije dvije godine provincijal hercegovački franjevaca dr. fra Ivan
Sesar posjetio je moju provinciju i moju zemlju. Htio sam uzvratiti na posjetu i upoznati bolje život i rad hercegovačkih fratara. Zatim sam došao osobno zahvaliti Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji za sve dobro što je učinila i čini za moju provinciju i moju
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Može te li nam kratko predstaviti svoju provinciju?
Moja provincija zove sv. Provincija sv. Benedikta Afričkog.
Mlada je to provincija, ali površinski velika. Prostire se na dvije
zemlje: Demokratsku Republiku Kongo i Srednjoafričku Republiku. Sjedište provincije je Lubumbashi. Provincija ima skupa s
podmlatkom 230 članova. Hvala Bogu, imamo mladih koji žele
biti franjevci. U postulaturi imamo 14 mladića, u novicijatu u
Lubumbashiu je 13 novaka i 56 studenata studira u Kolweziju.
Imao 32 samostana. Osim hercegovačkih misionara u provinciji
imamo fratara iz Italije, Beligije i Amerike te iz nekoliko susjednih
afričkih zemalja.
Je li Demokratska Republika Kongo uglavnom katolička zemlja?
Postoje dvije države s imenom Kongo. Republika Kongo s
glavnim gradom Brazzaville i moja zemlja Demokratska Republika Kongo s glavnim gradom Kinshasa. Moja država je prostorno
velika zemlja, treća je po veličini u Africi. Površina joj je 2.345.410
km², a ima oko 65 milijuna stanovnika. Oko 50% stanovništva su
katolici. Nažalost u istočnom dijelu zemlje bio je veliki rat devedesetih godina. Veliki broj ljudi je stradao. Još su u tom djelu nemiri i nesigurnost. U tom prostoru živi i djeluju 30 fratara. S njima redovito pokušavam razgovarati telefonom ili e-malom te ih
ohrabriti. Moja zemlja, iako obiluje prirodnim bogatstvima, jedna
je od najsiromašnijih na svijetu. Iscrpljena je i ratovima. Stanovništvo jedva preživljava.
Koliko je značajan rad hercegovačkih franjevaca u Kongu?
Nemoguće je u ovako kratkom razgovoru istaći sve što su hercegovački franjevci učinili tijekom 40 godina. Na prvom mjestu
naviještaju evanđelje, gradeći misije i brojne crkve, te radići na
drugim područjima života, posebno na karitativnom, socijalnom
i kulturnom. Podigli su i brojne škole i ambulante. Zato, molim
hercegovačke franjevce za oprost ako ne spomenem sav njihov
trud i rad na svim područjima. Prvi u misije u moju zemlju Kongo
došao je sada pokojni fra Blago Brkić pred sam kraj 1968. Moram
ovdje istaći fra Blagin rad na prevođenju Biblije i drugih knjiga na
jezik kiluba. Trogodišnji rad fra Ante Ivankovića, te dugogodišnji rad sadašnjih misionara fra Stojana Zrne, fra Filipa Sučića, fra
Ante Kutleše i fra Petra Čuića je neprocjenjiv. Samo Bog zna sve
dobro što su učinili i što sada čine i zato neka im On bude nagrada. Ne smijem zaboraviti ni veliki rad pokojnog fra Joze Vasilja,
koji je bio i naš provincijal od 1998. do 2001. Treba istaći fra Jozin
profesorski rad u Kolweziju, te ogromni trud u podizanju zgrade
teologije i zgrade novicijata. U znak zahvalnosti obišao sam fra
Jozin grob na Humcu i fra Blagin na Širokom Brijegu, te se za njih
pomolio.
Fra Alex Ilunga Mikobe je šest godina provincijal franjevačke provincije sv. Benedikta Afričkog. Rođen je 28. 8. 1961.
Obukao je franjevački habit 1987., prve zavjete je položio 1988.
a vječne 1994. Zaređen je za svećenika 12. 8. 1995. Studirao je
teologiju u Kongu i Austriji.
73
Tijekom tjedan dana susreli ste pedesetak hercegovačkih
franjevaca koji je Vaš dojam o ovim našim krajevima?
Hvala Bogu da sam mogao doći u ovu lijepu franejvačju Provinciju i ovu zemlju. Zahvaljujem provincijalu fra Ivanu Sesaru i
braći fratrima za lijepi prijem i pomoć koju su mi dali. Susreo sam
mnoge fratre u Tomislavgradu, Humcu, Međugorju, Mostaru i
Širokom Brijegu. Vidim kako su predani svom zvanju i poslanju.
Osjetio se njihova blizina i ljubav u radu s ljudima. Iako sam bio
kratko nosim vrlo lijepo iskustvo. Nešto od toga ću pokušati primijeniti u svojoj zajednici.
Razgovarao fra Iko Skoko
Naime, fra Vlatko Soldo zajedno sa svojim kolegama fra Miljenkom Stojićem Mićom i fra Miljenkom Stojićem Mikom, zaredio se prije 25 godina u Mostaru, točnije 29. lipnja 1987. godine.
Posebni gosti koji su stigli na obilježavanje ove 25. obljetnice su
bili fra Vlatkove kolege don Marijan Ukaj te fra Frančes Leknikaj
iz Albanije i časne sestre koje su dugi niz godina provele zajedno
s fraVlatkom u službi u Albaniji. Uz iskrene čestitke na albanskom je pozdravio sve nazočne fra Leknikaj koji je i prvi fratar
koji je obukao habit na prostorima Albanije nakon režima Envera
Hodže.
Poslije sv. mise HKUD Veljaci pripremio je zanimljiv zabavni
program uz pjesmu, ples i sviranja starih glazbala.
SVEČANOST U VELJACIMA:
TRI SVEĆENIKA NA ILINDAN
PROSLAVILA 25 GODINA MISNIŠTVA
ZAVRŠEN 23. FESTIVAL MLADIH U
MEĐUGORJU
Ljubuški 22, srpnja 2012. (dnevni-list.ba) - – Jučer je proslavljen blagdan sv. Ilije Proroka, u narodu poznat kao Ilindan.
Svečano je bilo u mnogim župama, posebice Stocu, gdje je ovaj
svetac zaštitnik župe, grada i općine. Slavilo se i u drugim župama, a posebno svečano je bilo u župi Veljaci gdje je ovogodišnja
proslava bila obogaćena i jednim velikim jubilejom. Naime, župnik župe Veljaci fra Vlatko Soldo, zajedno sa svojim kolegama
fra Miljenkom Stojićem Mićom i fra Miljenkom Stojićem Mikom,
proslavio je 25 godina misništva. Svečano misno slavlje na Ćairu
u Veljacima predvodio je fra Iko Skoko. Prije sv. mise upriličena
je svečana procesija s pjevanjem litanija, predvođena ministrantima i novosnovanim kulturno-umjetničkim društvom iz Veljaka,
svećenicima i narodom dok je klobučki crkveni zbor na čelu sa
župnikom fra Stipanom Šarićem pjevao na svečanoj svetoj misi.
“Sv. Ilija kao starozavjetni prorok imao je vrlo važno mjesto u
židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu. Živio je i djelovao u Sjevernom Kraljevstvu ili
Kraljevstvu Izrael u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja
Ahaba i Ahazje. Prema Svetom pismu bio je podignut u vihoru
ognja, u kolima s plamenim konjima. Štovanje svetog Ilije je dosta
rašireno kod karmelićana te u slavenskim zemljama gdje ga se još
naziva i sveti Ilija Gromovnik”, kratko je pojasnio život sv. Ilije fra
Iko Skoko osvrnuvši se na život naših očeva, majki, djedova i baka
te ga usporedivši s današnjim životima koji su uvelike, prema njegovim riječima, narušeni i uništavaju čovjekov duh zbog čovjekovih ekstremnih potreba za materijalnim stvarima. Nakon dubokih
duhovnih riječi fra Ike Skoke prigodnim riječima fra Vlatko Soldo
se zahvalio Bogu, obiteljima i Franjevačkoj zajednici te svim prijateljima i vjernicima koji su ih podržali u 25 godina misništva.
74
Na Susretu od 1. do 6. kolovoza pod geslom “Gospodine, daj
nam više vjere” sudjelovalo oko 40 tisuća mladih iz 71 zemlje
Međugorje, (IKA) - Oko 10 tisuća mladih sudjelovalo je 6. Kolovoza u 5 sati na misnome slavlju na brdu Križevac ponad Međugorja, čime je na blagdan Preobraženja Gospodinova završen
23. Međunarodni molitveni susret mladih. “Kao i svi dosadašnji
Susreti i ovaj je bio obilježen radošću, pjesmom, igrom, plesom,
molitvom, Klanjanjima i predavanjima, tako da mladima bude
žao otići s ovoga Susreta, a mogu reći da je i meni bude žao, jer
smo toliko milosti primili u tako kratko vrijeme. No, tu milost
sada trebamo dijeliti s drugima! Ne smijemo ju zadržati samo za
sebe!”, kazao je koordinator Susreta mladih fra Danko Perutina.
Fra Danko je istaknuo da je na susretu sudjelovalo “od 35 000
do 40 000 mladih iz 71 zemlje svijeta”.
“Predavači su bili uglednici iz javnoga života, obični ljudi – ljudi svakodnevnice, zatim obitelji s brojnom djecom, poznati pjevači, svećenici koji su dobili poziv u Međugorju. Tako da možemo
reći da je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Ali sve je to bilo
protkano s molitvom i klanjanjem”, dodao je fra Danko.
Mlade je posebice oduševio pozdrav bečkog kardinala Christopha Schoenborna, koji je pročitan na početku susreta.
Program susreta održavao se na vanjskom oltaru crkve Sv. Jakova, a na večernjim misnim slavljima koncelebriralo je ukupno
2.455 svećenika. Održana je procesija kroz međugorsku župu u
kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća mladih, a program Susreta
obogatili su svojim igrokazom naziva “Credo” i članovi zajednice Cenacolo koji su imali i poseban dan za svjedočanstva svojih
članova.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
Molitva krunice i molitva vjernika izgovarani su na 27 jezika, a
cjelodnevni program simultano je prevođen na 17 svjetskih jezika.
Susret je pjesmom uveličao međunarodni zbor i orkestar od 70
glazbenika i pjevača iz 22 zemlje svijeta.
U ŠIROKOM BRIJEGU UPRILIČENA
»VEČER SJEĆANJA« NA ŽRTVE IZ
DRUGOG SVJETSKOG RATA
Široki Brijeg, 26. srpnja 2012. (Povjerenstvo / Vicepostulatura) – U popunjenoj dvorani kina »Borak« sinoć, 25. srpnja, u
Širokom je Brijegu upriličena »Večer sjećanja« na pobijene iz
Drugog svjetskog rata i poraća koju su priredili Povjerenstvo za
obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg i Vicepostulatura postupka
mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Bila je to zanimljiva i
poučna večer pod voditeljskom palicom Ane-Marije Prskalo, novinarke Radiopostaje »Mir« Međugorje.
U prvom dijelu programa prikazana je video-prezentacija o
dosadašnjem radu Povjerenstva i ulozi Vicepostulature u tome.
Radi se o kratkoj video-prezentaciji koja će biti upotpunjena, zaokružena i dogotovljena kao cjelina tek nakon obavljena pokopa
svih ekshumiranih žrtava u iduću nedjelju, 29. srpnja, na groblju
»Mekovac« u Širokom Brijegu. Međutim i u ovako nepotpunoj
inačici ova je video-prezentacija zorno prikazala uvjete u kojima
Povjerenstvo i Vicepostulatura rade te plodove toga rada na području općine Široki Brijeg. Činjenice koje su iznesene, u prvom
redu one o opsegu stradanja na ozemlju Širokog Brijega tijekom
Drugog svjetskog rata i poraća, izazvale su zanimanje nazočnih,
što se moglo čuti u brojnim razgovorima po završetku cjelovečernjeg programa.
U drugom dijelu »Večeri sjećanja« upriličeno je predavanje dr.
sc. Jure Krište, eminentnog povjesničara s Hrvatskog instituta za
povijest iz Zagreba. Krišto je održao predavanje »Komunizam i
njegove žrtve«, koje je također popraćeno s velikim zanimanjem.
Jasno je pokazao kako je to komunizam zločinačka ideologija. U svom zanimljivom izlaganju dr. sc. Jure Krišto na samom
je početku podvukao: »Nije potrebno isticati, pogotovu ovdje u
Hercegovini, koliki je opseg zločina koje su komunisti učinili, ne
samo tijekom rata 1941. – 1945., nego napose poslije rata, te sve
do propasti komunizma krajem 80-tih godina XX. stoljeća. Također, ovdje nije potrebno isticati koliko se komunizam obrušio na
Katoličku Crkvu i njezine službenike.« U nastavku svog izlaganja,
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
pokušavajući odgovoriti na pitanje ima li nešto u komunističkoj
ideologiji što objašnjava zločine tolikih razmjera, Krišto je postavio protupitanje: »Je li i u jednom konkretnom oživotvorenju
komunističkog sustava bilo šefa Partije koji nije imao apsolutnu
vlast, koji nije odlučivao o životu i smrti, ne samo pojedinca nego
i velikih skupina, čak naroda – koji nije bio apsolutni Diktator?«,
te je nastavio: »Danas je u nekim krugovima popularno uzdizati Josipa Broza kao pozitivnog lidera kojeg je poštivao svijet, jer
misle da je tako moguće skriti činjenicu da je i on bio diktator
koji je zapovjedio uništenje velikog broja ljudi, u tolikoj mjeri da
ga se može smatrati zatirateljem hrvatskog naroda.« Na samom
kraju svoga zanimljivog izlaganja dr. sc. Jure Krišto je zaključio:
»Komunizam je u praksi uvijek izdvajao uski krug samozvanika
koji je odlučivao o tome što je najbolje za one koji nisu bili dio te
izabrane skupine (Partije) i koji je preventivno nastojao eliminirati potencijalne političke protivnike.«
Na kraju treba podvući da je sinoćnja »Večer sjećanja« uvod u
predstojeći pokop 42 žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća. Bit će
to u nedjelju, 29. srpnja, na groblju »Mekovac« u Širokom Brijegu.
Pogrebni obredi započet će u 17.45 ispred Gradske mrtvačnice u
Klancu. Uz ostale nazočit će im i održati prigodan govor i Franz
Kaufman, zamjenik veleposlanice SR Njemačke u BiH, zbog toga
što je među žrtvama i 14 njemačkih vojnika. Sprovodne obrede i
sv. misu zadušnicu predvodit će širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić.
POKOPANE 42 ŽRTVE IZ DRUGOG
SVJETSKOG RATA
Široki Brijeg, 30. srpnja 2012. (Povjerenstvo / Vicepostulatura) – U organizaciji Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga
svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg i Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i
65 subraće«, jučer je, 29. srpnja, u Širokom Brijegu pred mnoštvom okupljenih Širokobriježana i njihovih susjeda
iz okolnih općina, te brojnih predstavnika pisanih i elektroničkih medija, održan pokop 42 žrtve iz
Drugog svjetskog rata i poraća ekshumiranih na prostoru Širokog
Brijega. Već od 16.30 sandučići s tijelima svih žrtava, umotani u
hrvatske barjake – službene barjake Županije Zapadnohercegovačke, bili su izloženi ispred Gradske mrtvačnice u Klancu. Okupljanje naroda i molitva u tišini trajali su sve do početka službenog
dijela pokopa u 17.45.
Na početku službenog dijela pokopa najprije se okupljenima
u svojstvu domaćina obratio Pero Kožul, pročelnik Povjerenstva,
koji je pozdravio sve okupljene i zaželio im dobrodošlicu, a potom
naglasio: »Ja moram kazati kako je među žrtvama danas ovdje
najviše tijela naše subraće Hrvata, koje je svojim habitom očinski
zaogrnuo i jedan fratar, a svima njima Titovi zločinci nisu dopustili ni minimum ljudskog dostojanstva. Radeći posao otkrivanja
i dokumentiranja zločina imali smo prilike od živih svjedoka čuti
o partizansko-komunističkoj brutalnosti kojoj su ovi ljudi bili
izloženi, kako su bez razloga bili uhićivani, najčešće dugo i teško
mučeni, te na kraju svirepo ubijani i na posebno bestijalne načine
75
trpani u zemlju. Tijekom ekshumacija i svojim smo očima dijelom mogli vidjeti tragove svega navedenog. Danas, nakon gotovo
sedamdeset godina, pokušavamo ispraviti barem dio nanesene im
u nebo vapijuće nepravde pokapajući ih u zajedničku općinsku
grobnicu, prema našem katoličkom običaju, vjeri, tradiciji i hrvatskoj uljudbi.« Kožul je na kraju svima zahvalio, najprije za utemeljenje i postojanje Povjerenstva, a potom i za njegovo dosadašnje
trogodišnje djelovanje.
Kako je među ekshumiranim žrtvama bilo i 14 njemačkih vojnika, što je nedvojbeno potvrđeno s isto toliko pronađenih pločica
njemačke vojske, pozivu na pokop odazvao se i Franz Kaufman,
zamjenik njemačke veleposlanice u veleposlanstvu u Sarajevu,
koji se također obratio nazočnima i, nakon što je uputio nekoliko
pozdravnih riječi, između ostalog rekao: »Iznimno nas raduje korektan odnos Povjerenstva s njemačkim veleposlanstvom i suradnja koju smo uspostavili u posljednje dvije godine, jer ta suradnja
traje i stalno se unaprjeđuje. Raduje nas također što vi u Širokom
Brijegu visoko profesionalno radite ovaj posao i što pritom jednako tretirate sve žrtve. Nadamo se da u budućnosti ovakvih događaja više ne će biti i da će narodi u ujedinjenoj Europi živjeti u
miru, te da će sve svoje sporove rješavati mirnim putem.«
Predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko
Ćosić, kao jedan od onih koji podupire rad Povjerenstva / Vicepostulature, u svom je govoru naglasio: »Po jamama i šumama
razbacane, kao molekule prošlosti, da nikada više ne budu utkane
u našu sadašnjost, tu su sad pred nama kao uskrsle, polomljene,
mučene i žicom vezane kosti, tu su pred nama 42 lubanje s rupom
na zatiljku kao neizbrisivim pečatom nečovjeka i antikrista. Zločinci koji su htjeli izbrisati svaki trag ljubavi, ostavili su svoj neizbrisiv trag mržnje. Poredak zla označio ih je kao bezvrijedne, kao
brojeve, ne ljude – bili su ništa, o njima se moglo šutjeti ili govoriti
s prijezirom i mržnjom. Svi naši domoljubi, progonjeni ili ubijani kroz stoljeća do današnjih dana, svi su oni sudionici jednog
vremena i jednog Domovinskog boja! Što vrijeme uopće znači u
sintezi nacionalne težnje za slobodom!? Što znači zabraniti imena,
uništiti matice i popise ubijenih domoljuba, kad je u samo jednoj
riječi sažet sveti registar svih njihovih imena – Domovina!?«
Na samom kraju ovoga dijela programa, nazočnima se obratio Miro Kraljević, načelnik općine Široki Brijeg i jedan od najzaslužnijih ljudi što se ekshumacije u Širokom Brijegu uopće
izvode. Načelnik Kraljević u svom je obraćanju između ostalog
rekao: »Ovaj današnji skup po svojoj bi naravi trebao biti tužan
zbog pronalaska i pokapanja 42 žrtve teškoga partizansko-komunističkog zločina s prostora Širokog Brijega. Međutim, ovaj skup
76
ispunjava nas i drukčijim osjećajima. Ponosni smo što, punih
67 godina nakon njihova stradanja, te polustoljetnog nijekanja i
prešućivanja, možemo na civiliziran i katolički način, svojstven
stogodišnjoj hrvatskoj uljudbi, pokopati njihove tjelesne ostatke.
Naše općinsko Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća obavilo je dobar posao,
te je u svom dosadašnjem radu prikupilo podatke o više od 150
prikrivenih grobišta-stratišta u kojima se, prema izjavama svjedoka, nalazi između 350 i 400 tijela žrtava. Ako ovome dodamo da
samo općina Široki Brijeg ima preko 2.200 žrtava koje su pobijene u Drugom svjetskom ratu i poraću na Bleiburgu i nebrojenim
križnim putovima, onda to zorno govori o razmjerima narodnog
pogroma u Širokom Brijegu. Zato sam osobno, kao općinski načelnik, zajedno s Općinskim vijećem Široki Brijeg, prihvatio inicijativu za utemeljenje Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje
grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg, koje sustavno rješava ova bolna pitanja iz naše ne tako
davne prošlosti, a rezultate vidimo i danas ovdje pred nama. U
tom smislu ću i dalje, koliko bude u mojoj moći, podupirati rad
našeg općinskog Povjerenstva.«
Inače, uz nedvojbeno 14 njemačkih vojnika, žrtve su još 1 franjevac, 2 partizana te neutvrđen broj ustaša, domobrana i civila.
Ovaj dio programa vodila je Ana-Marija Prskalo, novinarka Radiopostaje »Mir« Međugorje.
Nakon završetka protokolarnog dijela, nešto iza 18.00 započeo
je crkveni obred pokopa koji je predvodio širokobriješki gvardijan
fra Sretan Ćurčić. Po vrlo vrućem i sparnom vremenu sprovodna
povorka uputila se prema groblju »Mekovac«. Bdijenje nad žrtvama, u sprovodnoj povorci od mrtvačnice do groblja, preuzele su
djevojke iz »Frame« Široki Brijeg, a po dolasku na groblje »Mekovac« jedan po jedan sandučić s tijelima žrtava prenijele su do
zajedničke grobnice. Za vrijeme trajanja ukopa, vicepostulator
fra Miljenko Stojić još jednom je pojašnjavao nazočnima o koliko
se žrtava radi, s kojih grobišta i koje pripadnosti, dakako prema
svjedočenjima. Nakon što je u zajedničku općinsku grobnicu položeno 41 tijelo, posljednji sandučić s tijelom hrvatskog vojnika
Ivana Tolja iz Grede (Šipovača) u Ljubuškom, predano je dvojici
njegove braće, Ljubi i Dragi, te će danas, dan kasnije, biti pokopano u obiteljsku grobnicu u njihovoj rodnoj Gredi.
U prepunoj samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice
Marije na Širokom Brijegu, slijedila je sveta misa zadušnica za sve
netom pokopane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s prostora Širokog Brijega. U svojoj dobro prihvaćenoj propovijedi gvardijan samostana na Širokom Brijegu, fra Sretan Ćurčić, između
ostalog je naglasio: »Povijesna je činjenica također da u pravcu
Austrije, početkom svibnja 1945., nije kradomice i pod okriljem
noći, preko staroga savskog mosta u Sv. Klari, bježala jedna mala
zalutala ustaška satnija, nego je to bio masovni i milijunski zbjeg,
odnosno egzodus naroda s europskog jugoistoka, ponajprije i ponajviše Hrvata, a prema engleskom vojnom arhivu, na jugoslavensko-austrijskoj granici kod Bleiburga bilo je oko 200 tisuća
hrvatskih vojnika i oko 500 tisuća civila, koji su tamo došli da se
predaju engleskim postrojbama.
Također je povijesna činjenica da je uništavanje neprocjenjivoga vjersko-kulturno-povijesnog blaga ovdje kod nas na Širokom Brijegu, pratila parola ispisana na zidu samostana: “Kultura i
prosvjeta bit će naša osveta!”, a svjedoci tvrde da su klanja i druga
monstruozna zvjerstva partizanski zlikovci popratili još jezivijom
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
pjesmom: “Padaj kišo, krv saperi, kud prolaze proleteri!”
Kad je riječ o stradanjima Katoličke crkve u Herceg-Bosni, povijesna je činjenica da je za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega ubijen 161 katolički svećenik, ili je umro od
tifusa u zatvoru, ili pak u logoru od posljedica maltretiranja, ali je
daleko najveći broj onih koji su pobijeni. A s druge strane, i veliki broj vjernika bio je fizički likvidiran, odnosno, prema popisu
napravljenom prema rasporedu današnjih župa, samo u Hercegovini ubijeno je najmanje 15.705 osoba, ili otprilike svaki deseti
katolik iz Hercegovine, dok ima i nekih drukčijih procjena i brojki
koje se kreću i do 20 tisuća pobijenih Hercegovaca.«
Na samom kraju sv. mise zadušnice kratko se nazočnima obratio i vicepostulator fra Miljenko Stojić koji je zahvalio svima koji
su pripomogli u otkrivanju posmrtnih ostataka, njihovu ekshumiranju, kasnijoj obradi te pripremi pokopa. Između ostaloga je rekao: »Na kraju smo veličanstvenog, ali tužnog događaja. Pokopali
smo 42 tijela pobijenih u Drugom svjetskom ratu na ozemlju Širokog Brijega. Ginuli su na suprotstavljenim stranama, ali u smrti
smo svi isti i prema svakome se treba odnositi s poštovanjem.«
Naglasio je da je napravljena i DNK analiza onih pobijenih u
Knešpolju, gdje bi trebao biti i jedan ubijeni fratar, ali samo je
14 uzoraka dalo potvrdan ishod. Kako su ih ubijali, prenio je iz
svjedočenja Stane Soldo koja je još živa. To je zaista taknulo sve
nazočne u crkvi.
Na kraju je zaključio: »Nemojmo se bojati tražiti, otkrivati i
živjeti istinu. Samo nam ona može dati miran san i blagoslovljenu
budućnost. Pođimo kući u tom duhu i širimo Božji mir kamo god
stignemo!«
Valja naglasiti još dvije podrobnosti. Prva je da je udruga »Hrvatski domobran« iz Omiša organizirano autobusom pristigla na
pokop u Široki Brijeg, a u autobusu su bili, kako su sami rekli, ljudi iz Omiša, Poljica i Zagvozda. Druga je da su dva brata Skoko iz
Australije, inače rodom iz Rasna, nazočila pokopu, a jedan od njih
zatražio je »jedan barjak s pokopa« kojim su bile omotane žrtve,
kako bi ga ponio sa sobom u Australiju i želja mu je ispunjena!
IZIŠAO VODIČ FRANJEVAČKOG
SAMOSTANA NA ŠIROKOM BRIJEGU
Široki Brijeg, (IKA) - Franjevački samostan na Širokom Brijegu ovih
dana objavio je vodič. “Ovim vodičem
želimo više slikom no riječima prikazati veliko povijesno i kulturno blago
ovoga kraja. Kratak i jasan tekst otima
zaboravu povijesnu zbilju i pripovijeda
kako je nastao, živio, patio i opstao Široki Brijeg”, ističe u uvodu fra Sretan
Ćurčić, gvardijan samostana.
Vodič na 248 stranica podijeljen je na sedam cjelina: Široki
Brijeg, Crkva na Širokom Brijegu, Samostan na Širokom Brijegu,
Umjetničko blago samostana, Područne crkve širokobriješkog samostana, Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti, Plava skamenjena vječnost. Urednik izdanja i autor koncepcije je fra Sretan
Ćurčić, grafički urednik Josip Mijić, a grafičku pripremu radili su
Josip Mijić i Kristina Kramer. Vodič je otiskan u 10.000 primjeraka, a tiskala ga je tiskara Suton sa Širokog Brijega. Autori tek-
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.
stova su fra Sretan Ćurčić, fra Ante Marić i fra Vendelin Karačić.
Fotografije čine veći dio knjige, a njihov autor je Tomislav Hrkać
koji je za tu prigodu snimio oko 3000 fotografija, ali je izabrano
njih 300 koje daju sasvim novu sliku Širokog Brijega, nepoznatu
i onima koji su tamo rođeni i žive. Arhivske fotografije, od kojih
se većina prvi put objavljuje, iz arhiva su Foto Kruno, Franjevačke
galerije i Franjevačke knjižnice Mostar.
Već odavno se pokazala potreba za ovakvim izdanjem jer je
Vodič objavljen 1984. na desetak stranica donio samo kratke podatke i popis predmeta iz Franjevačke riznice. U prigodi proslave 100. obljetnice gradnje nove crkve 2005., objavljen je opširan
zbornik stručnih radova koji vrlo podrobno prikazuje povijest
toga kraja i rad franjevaca te opisuje crkvu i samostan. Ovaj je
vodič nešto novo i drukčije, pristupačan širokom čitateljstvu, od
djece do starijih, od onih iz Širokog Brijega do onih koji ga ne
poznaju. Njime i samostan dobiva po cijeni pristupačan i izvoran
dar – suvenir koji sadržajem i suvremenim izgledom taj kraj predstavlja na najljepši način.
SEONICA: NOVO BRATSTVO FRAME
Mostar, 14. kolovoza 2012. (MIRIAM) - U nedjelju, 12. kolovoza 2012., sedmu večer devetnice u čast Velikoj Gospi u župi Seonica, 36-ero mladih primljeno je u Franjevačku mladež – Framu.
Time je naša Provincija dobila novo bratstvo Frame. Svetu misu
je predvodio fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent Frame,
a mlade je u Framu primio Mateo Zadro, područni predsjednik
Frame.
Za ovaj čin mlade je kroz proteklu školsku godinu pripremao
njihov župnik fra Vinko Kurevija. Za njihovu buduću formaciju
brinut će se župnik fra Vinko, koji će ih pripremiti za slavlje prvih
obećanja. Činom obećanja, bratstvo će biti spremno za organiziranje izbora predsjednika i drugih članova vijeća mjesnog bratstva, te će time biti završeno kanonsko osnivanje bratstva. Ovo je
22. mjesno bratstvo Frame u Hercegovini, a 55. bratstvo u Bosni
i Hercegovini.
Framaša u Hercegovini ima oko 1500, a u BiH oko 3000.
77
„FRA BARIŠA DRMIĆ – VELIKI
POKORNIK I ISTINSKI MOLITELJ“
KNJIGA FRA PETRA LJUBIČIĆA
Mostar, 21. kolovoza 2012. (Miriam) - U izdanju Naših ognjišta iz
Tomislavgrada, u nizu Knjižnica Naših
ognjišta, izišla je knjiga fra Petra Ljubičića Fra Bariša Drmić – veliki pokornik
i istinski molitelj. Nakladnik su Naša
Ognjišta, lektor i korektor je Ilija Drmić, a knjiga je tiskana u tiskari Suton
na Širokom Brijegu. Na naslovnici je
lik fra Bariše, koji je naslikao akademski kipar Ilija Skočibušić.
Fra Bariša se rodio 21. siječnja 1860.
u Vrilu, župa Prisoje, a umro je 10.
svibnja 1937. na Širokom Brijegu. Pokopan je na groblju Mekovac
na Širokom Brijegu. Ove godine navršava se 75 godina od njegove
smrti, 152 godine od njegova rođenja te 130 godina od svećeničkog ređenja.
U rodnoj župi Prisoje u crkvi se nalazi vitraj s prikazom njegova lika, a u Seonici se ispred župne crkve nalazi njegov kip u
klečećem stavu.
„… On je bio pokornik i molitelj, u inačici crkvene duhovnosti
na franjevački način, čovjek koji je misaono i hvalospjevno zagledan u dubinu Božjeg djela i trajnoga djelovanja u svemiru i u
samome čovjeku, hodočasniku ovim svijetom, koji je malko manji
od Boga, malo manji od anđela, kako pjeva psalmist u 8. psalmu.
Ovaj Božji miljenik potiče svakoga od nas na rad i red, na vršenje
Božjih zapovijedi, na preobrazbu u duhu sedam svetih sakramenata, na nasljedovanje Isusa Krista i njegova Evanđelja, na ljubav
prema majci i učiteljici Crkvi, na služenje čovjeku i Bogu, na način nebeske Majke Blažene Djevice Marije, nuka nas na pokoru i
molitvu, u duhu i istini.Sve to da bismo bili i ostali Božji do kraja.“
(Iz predgovora)
78
PROVINCIJSKI SUSRET BRAĆE
„UNDER TEN“
Mostar, 31. kolovoza 2102. (fra I. Skoko) – Održan je susret
braće do deset godina svečanih zavjeta u kući molitve u Masnoj
Luci u četvrtak, 30. kolovoza 2012. Održavanje ovih susreta mlade svečanozavjetovane braće dio je trajne formacije te je preporučeno s više naputaka Reda. Na susretu su sudjelovali: fra Vine
Ledušić, fra Nikola Rosančić, fra Damjan Perić, fra Josip Vlašić,
fra Tihomir Bazina, fra Mate Logara, fra Branimir Novokmet, fra
Stipan Klarić, fra Goran Ćorluka, fra Željko Barbarić, fra Dalibor
Milas, te voditelj trajne formacije fra Iko Skoko i provincijal fra
Ivan Sesar.
Nakon pozdrava i molitve fra Iko je predstavio Pismo generalnog ministra fra Joséa Rodrígueza Carballa upućeno braći
„under ten“ pod naslovom: „Raspiruj milosni dar Božji koji je u
tebi“. Generalni ministar je Pismo poslao u povodu IV. kapitula
na rogožinama „under ten“, koji je održan u Meksiku od 2. do. 10.
lipnja 2012.
Fra Željko Barbarić je sažeto izvijestio braću te iznio i svoja
opažanja o IV. kapitulu „under ten“, na kojem je predstavljao našu
zajednicu.
Braća su iznosila svoja konkretna iskustava iz bratstava u kojima žive. Svetu misu predvodio je otac provincijal fra Ivan. Generalni ministar je u svom Pismu posebno obradio Isusova blaženstva. Zato je misno Evanđelje i razmišljanje nakon njega bilo
o blaženstvima.
MIR I DOBRO, XLIV., 2, kolovoz 2012.

SV. LEOPOLD MANDIĆ - Hrvatska katolička zajednica Darmstadt

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

O ženo, velika je vjera tvoja!

...što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu... Poslanica

Tvoj zadatak nije tražiti ljubav, nego u sebi tražiti i naći sve

Glasnik svetog Ante broj 24 - Franjevački samostan i crkva sv. Ante

Fojnička škrinja broj 11