Fojnički grbovnik

Alaupović
U Vukoslavićevom grbovniku iz godine 1700. ( čuva se kod obitelji Boreli u
Beogradu ) nalazi se popis nekih plemićkih obitelji iz Bosne koje su doživjele
1463., ali su i nadalje ostale u Bosni. Među njima spominje se obitelj
Alaupovića. Prema tomu Alaupovići su staro bosansko plemstvo.
U poveljama bana Stjepana II. Kotromanića iz godine 1331. spominje se čelnik
Hlap iz Usore. Njegov sin Pribislav Chlapponik se spominje na povelji istog
bana godine 1345. (Glasnik Zemaljskog muzeja 1906. stranica 437. ). Da
li su oni članovi obitelji Alaupovića ?
Fra Nikola Lašvanin piše u svom Ljetopisu da obitelj Alaupovića živi u Fojnici.
(Glasnik Zemaljskog muzeja 1915. str. 2757).
Balšić ( Baošić )
Osnivač dinastije Balšića, zetski vlastelin, Balša I.,
živio je u 13. stoljeću. Slavu obitelji Balšića pronijeli
su Balšini sinovi: Stracimir, Đuro I.i Balša II.
Spominju se u dokumentima iz 1360. godine, kao
gospodari Zete i sjeverne Albanije. Bili su složni i
proširili su svoju vlast prema sjeveru i zauzeli su
Prizren (1372.) i prema Dubrovniku. S njihovom
smrću prestaje moć Balšića.
Stracimirov sin, Đuro II., nije bio u stanju da očuva
baštinu, jer je imao snažne protivnike: Turke, koji su
se nakon pobjede na rijeci Marici 1371. snažno
učvrstili na Balkanu i Mlečane, koji su željeli
zagospodariti na južno
- istočnim obalama
Jadranskog mora. Slabost Đure I. iskorištavaju
Crnojevići, gospodari Crne Gore i bosanski ban
Tvrtko I., koji preuzima Konavle. Đuro Balšić je umro
1378. Bio je zet srpskog kralja Vukašina. Njegov
nasljednik Balša III., vodi bezuspješne borbe s
Turcima. Poginuo je u borbi protiv Turaka 13.9.1385.
S njim izumire dinastija Balšića, gospodara Zete. Po
pravu nasljedstva Zeta je priključena Srbiji kneza
Lazara Hrebljanovića.
Bakić
U selu Donji Bakići kod Olova nalazi se veliki stećak
na kojemu se vidi štit sa vučjom glavom. ( Glasnik
Zemaljksog muzeja, 1889. str. 74 ).
Bibić
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji da plemićka
obitelj Bibić potječe od Midenog brda u Zagorju.
Drugih podataka nema.
Bijeloperović
U grbu ove plemićke obitelji vidi se krilo s bijelim
perjem, dakle grb koji objašnjava ime plemićke obitelji.
Grb Bijeloperovića nalazi se u ilirskim grbovnicima ( u
Korjenić – Neorićevom u Zagrebu, u Skorojevićevom u
Beču ).
O plemićkoj obitelji Bjeloperovića nema podataka.
Bilošević
U Korjenić –Neorićevom grbovniku, napominje se da
pl. obitelj Bilošević potječe od Mostara.
U jednoj povelji iz godine 1395. nalazi se potpis
kneza Stipca Biloševića od Usore.
Bisaljić
Grb ove plemičke obitelji, nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. O ovoj
plemičkoj obitelji, nema podataka, osim što se u Korjenić – Neorićevom
grbovniku spominje da potjeće iz Duvna.
Bogašinović
Bogašinovići se zovu još i Dobrašinovići. Imali su svoje posjede u okolici
Nikšića. Bili su u srodstvu sa Ohmučevićima i kao takvi ulaze u njihov ( to
jest Fojnički ) grbovnik.
Grb Bogašinovića se nalazi u Korjenić – Neorićevom grbovniku.
Bogopanković
Grb plemićke obitelhji Bogopanković nalazi se u
grbovniku Korjenić – Neorić i u grbovniku što se čuva u
muzeju primjenjenih umjetnosti u Beogradu.
Vlah Opanković ( Bogopanković) spominje se u
narodnoj pjesmi u vezi sa Reljom Krilaticom (
Ohmučević ).
Bosna
Grb Bosne je složen od dva grba: od grba Bosne kakav je izradio Ulrich
Richental u svom grbovniku rađenom između 1414. – 1418. i od grba
Ilirije sastavljenog koncem 16. stoljeća po zamisli dubrovačkih ilira. S
ovakvom kombinacijom oni su htjeli reći da je srce Ilirije u Bosni.
Ovaj ilirski grb Bosne, nije sličan grbu Bosne iz doba bosanskih kraljeva:
plavo polje sa zlatnom krunom od ljiljana.
Ovaj grb Bosne odaje da Fojnički grbovnik nije sastavljen 1340. nego da
potječe iz vremena ilirskog pokreta u Dubrovniku, dakle koncem 16. stoljeća.
Bosnić
Grb plemičke obitelji Bosnić, nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Bosnići su preselili
u Ugarsku. Tamo su uključeni u ugarsko plemstvo. Grb što su ga dobili u Ugarskoj ne
slaže se sa ovim ovdje. Dr. A. Solovjev . «Prilozi za bosansku i ilirsku heraldiku» u
Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu ( Arheologija).
Nova serija, sveska IX ( 1954. ), str. 93.
Branilović
Grb ove plemićke obitelji nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima.
Potječu iz Risve.
Drugih podataka nema.
Brankovići
U vrijeme Stefana Dečanskog ( 1322. - 1331. ) živio je vojvoda Mladen; možda
potomak Nemanjinog sina Vukana. Njegov sin Branko Mladenović bio je namjesnik cara
Dušana u Ohridu. Njegovi sinovi Vuk, Đuro i Roman zovu se Brankovići. Vuk
Branković, zet kneza Lazara pogiba s njim na Kosovu 1389. Opjevan je u narodnoj
pjesmi. Vukov brat Đuro I. spominje se u vezi s bitkom kod Angore 1402. Đuro
nasljeđuje baštinu despota Stefana Lazarevića svoga ujaka. Vodi borbe i s Turcima i s
Ugrima.
Od godine 1427. do 1430. zida Smederevo, novu prijestolnicu Srbije. Umire 1456. ,
nakon što je Beograd oslobođen turske opsade. Đuru I. Naslijedio je despot Lazar, otac
bosanske kraljice Mare, žene Stjepana Tomaševića vjenčan, 1.IV.1459. okrunjen,
1461.
Despot Lazar Branković umro je 1458.
Naslijedio ga je Vuk. Isticao se u bojevima s Turcima i zbog toga opjevan u narodnoj
pjesmi kao Zmaj Ognjeni Vuk. Umro je 1485. Iza Vuka imenovan j e za despota Đuro
II. ( 1486. – 1496. ). Iza Đure II., dolazi za despota Jovan ( 1496. – 1502. ) i
s njim izumire loza Brankovića.
Brzojević
U grbu ove plemićke obitelji nalazi se riba, i prema poslovici «brz ko
riba « ovaj znak označuje jednu vrlinu dotične plemićke obitelji.
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji da ova obitelj potječe iz
Rogoznice ktraj Omiša.
Drugih podataka nema.
Bugarska
Lav se javlja na bugarskim novcima od vremena cara Ivana Šišmana (
1271. – 1393.) .
Pored lava na novcima se javlja i orao, i tako lav prestaje biti jedinstveni
državni amblem za Bugarsku do kraja 16. stoljeća
S pojavom ilirskih grbova, među kojima ovaj fojnički grbovnik zauzima
važno mjesto, javlja se i grb Bugarske s lavom, jer i Bugarska ulazi u sferu
ilirskog pokreta.
Burmasović
U okolici Stoca u Hercegovini postoji od 1400.
godine pastirska općina Burmasovići. U
Korjenić . Neorićevom grbovniku navodi se da
su Burmasovići iz Podbilja kraj Imotskog.
Nema podataka o ovoj plemićkoj obitelji.
Cetinjanić
Ovoga grba nema u Korjenić – Neorićevom grbovniku,
ali se nalazi u ostalim ilirskim grbovnicima. Nema
podataka o ovoj obitelji osim što samo njezino ime
pokazuje da potječe iz područja rijeke Cetine.
Kovačić
Iz ove plemičke obitelji spominje se godina 1378. Vojskovođa kralja Tvrtka
I., vojvoda Vlatko Kovačić
( u Ljetopisu fra Nikole Lašvanina u Glasnuiku Zemaljskog muzeja XXVII
(1915.), stranica 273.).
Na općem sastanku bosanskog plemstva što ga je 24.VI.1446. održao
kralj Stjepan Tomaš u Konjicu, nalazi se Ivan Kovačić vojvoda Donji
Kraja (Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII (1915.), stranica 282.).
Crnojevići
Crnojevići su vlastelinska i vladalačka obitelj u Zeti (Crnoj Gori ) u 14. i 15. stoljeću.
Njihovo prvo obiteljsko ime bilo je Đuraševići po Đurašu Iliću, čelniku, koji se spominje
u dokumentima od godine 1326. pa do 1362. Jedan član iz ove obitelji nazvan je
Crnoje , i po njemu se njegovi potomci nazivaju Crnojevići. Nakon smrti Balše III. (
1419.), preuzimaju Crnojevići vlast u Zeti ( Crnoj Gori ).
Stefan Crnojević ( 1426. – 1465. ), oslanja se na Mletke. Da bi bolje zaštitio svoju
zemlju od Turaka, koji osvajaju dio po dio od Srbije, odvaja se od srpskog despota Đure
Brankovića i osamostaljuje se.
Njegov sin Ivan ( 1465. – 1490. ), prenaša prijestolnicu iz Žabljaka prema jugu,
dalje od Turaka, na Cetinje ( 1485. ).
Njegovi sinovi i nasljednici Đuro ( 1490. – 1496. ) i Stefan (1469. – 1499. ),
nemoćni su pred turskim navalama. Zeta je zauzeta 1499.
Posljedni Crnojević je Ivanov poturčeni sin Skender – beg. On vlada u «Crnogorskom
sandžaku» ( 1514. – 1528. ). S njim izumire loza Crnojevića.
Čihorić
Čihorići su bili u XV. stoljeću jedna od znamenitijih porodica u predjelima
između Neretve i Kotorskog zaljeva.
Na nadgrobnom spomeniku u Veličanima ( Popovo Polje ) spominju se svi
Čihorići: Nenac, Vlatko, Dabiživ i Stjepko. Na spomeniku piše da su
živjeli « u dane kralja Tvrtka «. Nenac je bio kaznec (blagajnik), Vlatko
župan, Dabiživ sluga ( dvorjanik ), a Stjepko
Tepćija (nadglednik nad službom).
Čubretić
Na općem sastanku bosanskog plemstva održanom u Konjicu 24.lipnja
1446. u prisutnosti kralja Stjepana Tomaša nalazi se uz ostale
velikodostojnike i Pavao Čubretić vojvoda zvornički i glavni peharnik
( Glasnik Zemaljksog muzeja XXVII ( 1915. ), stranica 282. Isti
Pavao Čubretić nalazi se među potpisnicima na povelji posljednjega
bosanskog kralja Stjepana Tomaševića izdanog u Jajcu 23. studenog
1461. nakon krunidbe.
Dalmacija
Grb Dalmacije javlja se po prvi put u grbovniku Ulricha Richentala
sastavljenom u razdoblju između 1414. i 1418. godine
Iz ovog grbovnika preuzeo ga je 1483. Konrad Grünenberg u svoj
grbovnik.
Objavljen je zatim 1555. u grbovniku Vergila Solisa, a 1575. u
Kosmografiji Sebastijana Münstera.
Preko ovih grbovnika prešao je grb Dalmacije u ilirske grbovnike rađene
koncem 16. stoljeća, među koje se ubraja i ovaj Fojnički.
Simbolika grba Dalmacije nije opisana , ali se misli da tri okrunjene glave
označuju pobjedu nad gusarima.
Debeljić
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji da ova
plemićka obitelj potječe iz Lazarićja u Srbiji.
U narodnoj pjesmi spominje se junak Novak Debeljić. (
A. Solovjev «Postanak ilirske heraldike i porodica
Ohmučević» u glasniku Skopskog naučnog društva XII
( 1032. ) str. 97.).
Debeljić
Za Debeljiće se kaže u Korjenić – Neorićevom grbovniku da potječu
iz Lazarevića u Srbiji kao i Oblačići.
Aleksandar Solovjev zna za Novaka Debeljića, junaka narodne pjesme
o kojem govore Vrančić i Gerlah u svojim putopisima
( « Postanak ilirske heraldike i porodica «Ohmučević» u Glasniku
Skopskog naučnog društva XII ( 1932. ) stranica 98. ).
Deskojević
Grb plemićke obitelji Deskojević nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima.
Bližih podataka nema.
Didlović
Grb ove obitelji nalazi se u Korjenić – Neorićevom
grbovnikui u ostalim ilirskim grbovnicima.
O plemićkoj obitelji Didlovića nema podataka.
Sudeći po heraldičkim elementima izraženim na štitu
moglo bi se reći da su Didlovići iz Raše.
Dinjičić
Velmože Dinjičići imali su posjede u istočnoj Bosni oko Srebrenice. Od ove
plemićke obitelji spominju se u bosanskim poveljama od 1399. do 1421. ovi
velikaši:
Dinjičić Kovač uz kralja Ostoju.
Dinjičić Dragiša kao knez od Podrinja uz kralja
Stjepana Tomu i Tvrtka II.
Dinjičić Vladislav uz kralja Tvrtka II.
Posljednji od roda Dinjičića spominje se godine 1442. Kovač Dinjičić na čelu
600 do 700 konjanika u obrani Bosne.
Njegovi potomci nazivaju se Kovačevići.
Dinjić
Grb plemičke obitelji Dinjić (Deignich ), nalazi se u ilirskim grbovnicima ,
ali nema bližih podataka odakle su i kakave su službe vršili.
Djendisaljić
Grb Djendisaljića nalazi se u ilirskim grbovnicima, ali
pobližih podataka o toj plemićkoj obitelji nema.
Dobrijević
Plemićka obitelj Dobrijević nalazi se samo u Fojničkom
grbovniku. O plem,ićkoj obitelji Dobrijević nema
podataka, ali se na povelji bana Stjepana Kotromanjića
iz godine 1332. spominje Vlatko Dobrovojević.
Dražojević
Milutin Dražojević, prvi član plemičke obitelji Dražojevića, spominje
se godine 1332. uz bosanskog bana Stjepana Kotromanića, a godine
1334. uz Stjepana Nemanjića.
Sin Miltjena župan Sanko je osnivač pl. obitelji Sankovića koji se
nazivaju također i Senčević (vidi članak Konst. Jerečeka «Vlastela
humska na natpisu u Veličanima» u glasniku Zemaljskog muzeja,
1892. str. 279 – 285. ).
Dukađinović
Dukađinović ( Dukađini ) veoma je ugledna albaneška obitelj iz plemena
Mirdita. Nakom smrti Balše II. Balšića, preuzimaju vodeća mjesta u
Gornjoj Zeti, gdje imaju posjede. Iz ove obitelji spominje se Pavao Dukodini
( +1467.). Vojisava, kćerka Skenderbega Kastriotića udata je za Luku
Dukađini. Nakon pada Albanije, Dukađini odlaze u Mletke. Studiju « o
Dukađinima « napisao je I.Božić u Zborniku Filozofskog fakulteta u
Beogradu VIII. –1 ( 1964. ).
Ekličić
Grb plemićke obitelji Ekličić nalazi se samo u Fojničkom
grbovniku.
Drugih podataka o ovoj plemićkoj obitelji nema.
Enzeblović
Grb plemićke obitelji Enzeblović ( kod Korjenić –
Neorića Enzebinović ) nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima.
Plemićka obitelj Enzeblović je starinom iz Grahova.
Frankopanopvić
Na ovom grbu vide se dva lava kako lome kruh ( leones prangentes panem).
Od dijelova prand (entes) pan(em) nastalo je obiteljsko ime rimskih
Frankopana, jedne grane krčkih knezova sa sjedištem na Trsatu.
Od godine 1430. usvajaju krčki knezovi ovaj rimski grb kao svoj, a dotle su
imali zvijezdu u štitu.
Glumčić
U vezi s ovim grbom treba napomenuti da se on u svim ilirskim
grbovnicima pripisuje plemićkoj obitelji Glavić, jedino se u Fojničkom
grbovniku pripisuje obitelji Glumčić. Obitelj Glumčić je u vrijeme
sastavljanja ovog grbovnika imala ugledne članove u franjevačkom
redu u Bosni. Ovu zamjenu objašnjava A. Solovjev u svojoj stuiji
«Postanak ilirske heraldike i porodiva Ohmučević» u Glasniku
Skopskog naučnog društva XII. ( 1932. ), str. 103.
Gojković
Grb plemićke obitelji Gojković, nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima.
Pobliži podataka o ovoj plemićkoj obitelji nema.
Gradanovići
Ime ove plemićke obitelji nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima . U Korjenić – Neorićevom grbovniku
napominje se da obitelj Gradanović potječe iz Kozice
nedaleko od rijeke Cetine.
Grebljanović
Osnivač ove obitelji je Pribac Grebljanović ( Hrebljanović) srpski velikaš iz
13. stoljeća. Njegov sin Lazar ( 1329. – 15.VI.1389. ) obnašao je na
dvoru Stjepana Nemanjića (Dušana Silnog ) službu logofeta, koja se na
dvoru bosanskih kraljeva naziva stavilac, jer sastavlja ugovore i povelje. Pri
diobi srpskog carstva nakon smrti cara Dušana, zapao je kneza Lazara
sjeverni dio. Prijestolnica njegove kneževine je grad Kruševac. Nakon
njegove pogibije na Kosovu Polju 15.VI.1389., ulazi u narodnu poeziju
kao car Lazar. Njegov sin Stjepan Lazarević (1389. –1427. )
proživljava teške godine kada se Turci učvršćuju na Balkanu a posebno u
Srbiji. Sa njegovom smrću izumire obitelj Grebljanovića. Nasljeđuje ga
njegov sestrić Đuro Branković.
Grubčević
Grb plemićke obitelji Grubčević nalazi se u svim ilirskim grbovnicima.
Mjesto odakle potječe ova porodica nesigurno je. Prema Korjenić –
Neorićevom grbovniku oni potječu iz Čitluka kraj Mostara. Godine
1463. spominje se Božidar Grubčević (Miklošić, Monumenta
serbica, 506 ).
Postoji mogućost da je ovo grb Vuka Banića – Kotromanića
nazvanog Grubčević, unuka kralja Tvrtka I. koji je živio u progonstvu
u Dubrovniku sedam godina. Na ovom grbu vide se boje Dubrovnika.
O Vuku Baniću – Kotromaniću (Grubčeviću ) pisao je Dr. Ćiro
Truhelka u glasniku Zemaljksog muzeja, 1915. str. 359 – 363.
Grubišević
Uz grb ove plemićke obitelji nalazi u Korjenić – Neorićevu
grbovniku slijedeća napomena: «od različitih mista. Od ovoga su
plemena Grubissichi na Makarskoj, knezovi od starine». Da li ovi
«knezovi od starine» potječu od Grubiše peharnika čije se ime nalazi
među «brljarima» bana Matije Ninoslava iz godine 1234.
Zanimljiva su imena tih «brljara»: Ugrin, Radonja, Grdomil,
Semijum, Purča, Grubiša, Bjelhan.
Grubišević (Grubišić, Grubešić ) su se preselili u Mletke i dobili su
velika priznanja za svoje zasluge.
Grupković
Godine 1430. spominje se župan Grupko u Dračevici. Njega mole
Dubrovčani da dopusti svojim ljudima da stupe u službu Dubrovniku.
U razdoblju između 1450. – 1470. upravlja župom knez Radić Grupković
Halenić ( Aljinić )
U okolici Kraljeve Sutjeske ima selo Haljinići. Sela su prema starom
običaju nazivaju po imenu vlastelina komu pripadaju.
U nekrologiju franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci spominje se
da je godine 1606. umro Marijan Aljinić rodom i Aljinića. ( Glasnik
Zemaljskog muzeja, 1916. str. 339.
Hrabrenović
Uz grb ove plemićke obitelji nalazi se u Korjenić –
Neorićevom grbovniku napomena da ova obitelj potječe
iz Banja Luke.
Drugih podataka nema.
Hrvatska
Grb Hrvatske ima od davnina oblik šahovskog polja u kojem pojedine kocke
predstavljaju plemena ujedinjena u državnu zajednicu.
U Fojničkom grbovniku broj kocki je 5 x 5
Šahovsko polje s 8 x 8 kocki javlja se kao grb Hrvatske na povelji o
izboru Habsburgovaca za hrvatske kraljeve 1527. godine.
Od te godine je pravo šahovsko polje stalan grb Hrvatske.
Hrvojevići
Na slici je grb splitskog hercega i , velikog bosanskog
vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića ( oko 1350. –
1416. ). U prezimenu vojvode Hrvoja, nalazi se ime
njegova oca
( Vukac ) i njegova djeda Hrvatina. Hrvatin sin
Stjepanov spominje se u dokumentima 1299. godine,
kao knez u Ključu, čija se vlast proteže u donjem toku
rijeke Une, Save i Vrbasa, koji se zbog toga zovu
Donji Kraji ( partes provinciarum inferiores terre
Bossinensis ).
Veliki vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, centralna je
osoba u političkom životu Bosne u razdoblju između
1390. do 1415., kada vodi opasnu igru s kraljevskim
krunama. Branio je samostalnost Bosne od pretenzija
ugarskog kralja Sigismunda , da postane bosanskim
kraljem. Godine 1403. imenovao ga je napuljski
vladar Ladislav za hercega grada Splita i za svog
glavnog namjesnika.Tada je ovaj veliki vojvoda
bosanski ušao u tok i zbivanja europske politike.
Ne nalazeći načina da obrani sebe i Bosnu od
Sigismunda, obratio se Turcima za pomoć i pozvao ih
u Bosnu 1415.
Umro je 1416.ne ostavivši potomka.
Hvaoković
Grb ove plemićke obitelji nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima , ali su imena različita: kod Korjenića
Favković, kod Skorojevića Huanković.
Nema podataka za ovu plemićku obitelj.
Ilirija
Zemlja na koju se odnosi ovaj grb Ilirije, najvjerojatnije je Slovenija, ako se
računa rimski Illyricum.
Po svojim amblemima: polumjesec i zvijezda, ovaj bi grb mogao poslužiti kao
grb cijeloga Balkana, svih ilirskih (to jest slavenskih ) zemalja na Balkanu.
Amblemi koji su uzeti za ovaj grb, zaista se nalaze na mnogobrojnim
nadgrobnim spomenicima i ukrasnim predmetima iz ilirskih vremena i zatim
u Srednjem vijeku.
Jablanić
Jablanić Radin i sin mu Pavao Radinović, nalaze se na dvoru kralja Tvrtka
I. ( 1377. – 1391. ) kao veledostojnici. Pavao Radinović vlada na
području između rijeke Bosne i Drine. Stoluje u Borču. Držao je rudokope u
Olovu i Fojnici. Ubijen je 1415. pri razračunavanju političkih frakcija
među bosanskim plemićima. Sinovi Pavlovi su Petar i Radoslav Pavlović.
Oni su dugo godina bili najmoćniji velikaši u Bosni i sudjelovali su u svim
važnim događajima bosanskog kraljevstva. U vrijeme progona bogumila
stavili su se njima u zaštitu i oslonili su se na Turke. Petar je poginuo u
borbi 1420. Radoslav nastavlja vladanje u «zemlji Pavlovića» u kojoj se
nalazi Vlasenica, Rogatica, Kladanj. On ima sina Ivaniša.
Pavlovići su izginuli 1463. pri obrani Bosne.
Jamometović
Na općem sastanku što ga je 24.VI.1446. održao kralj
Stjepna Tomaš s ciljem da učvrsti bosansko kraljevstvo i
Rašu, bili su prisutni i bosanski i srpski velikodostojnici.
Među srpskim velikodostojnicima nalazi se i vojvoda
Velimi Jamometović, kraljev namjesnik u Raši. (
Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII ( 1915. )
stranica 282.
Kačić
Kačići su bili jedno od dvanaest hrvatskih plemena koja su 1102. potpisali
Pacta conventa.
Područje njihove vlasti bilo je između Cetine i Neretve sa sjedištem u Omišu.
Kao susjedi Bosne a još više kao vatreni pristalice bogumila, upletali su se
Kačići u unutrašnje prilike u Bosni. Godine 1222. ometaju križarsku vojnu
protiv bogumila u Bosni. Osvajanjem Omiša od strane Mlečana strušena je
moć Kačića. Pod kraj XV.. stoljeća došla je njihova krajina ( od Cetzine
do Neretve ) pod tursku vlast.
Grb Kačića sa nadgrobne ploče u Drašnici iz XV. Stoljeća, slažem se sa
grbom Kačića um ovom (Fojničkom ) grvoniku.
Kastriotić
Kastriotići su albanska kneževska obitelj iz 14. stoljeća. Najstariji član ove
obitelji koji se spominje u povijesti bio je Ivan Kastriotić, gospodar Kroje.
Njegov sin Juraj ( u Carigradu za vrijeme zatočeništva nazvan Skender –
beg ), nakon nekoliko uspješnih pobjeda nad turskim vojskama, pronio je
slavu svoje obitelji po cijeloj Europi i ušao je ne samo u povijest , nego i u
narodnu poeziju. Živio je od 1403. – 1468.
U sudbonosnim godinama bosanskog kraljevstva tražio je posljednji bosanski
kralj pomoć za obranu i od njega.
Juraj Kastriotić, obećao mu je svoju pomoć. Zato se i njegov grb nalazi u
grbovniku bosanskog plemstva.
Klešić
Velmože Klešići Petar i Pavao stalno se nalaze uz
bosanske kraljeve. Godine 1389. imenovao je Tvrtko I.
Klešića Pavla za vojvodu bosanskih četa. Knez Petar
Klešić spominje se na povelji kralja Stjepana Ostojića
od 4.XII.1419.,a slijedeće godine je u sviti kralja
Tvrtka II.
Knežević
Kneževići su ugledna kneževska obitelj iz XIII. stoljeća. Andrija Knežević se
spominje godine 1370. u dvorskoj službi kod bana Tvrtka. Godine 1398.
spominje se Andrija Knežević kao gospodar Gračaca, Soli, Kamena i kao
vojvoda nad tisuću vojnika.
Toma Knežević ( +1451. ) istakao se kao branitelj Bobovca. On je sagradio
crkvu i samostan u Kreševu. Jakov Knežević prati kraljicu Katarinu u Italiju.
Mihael Knežević imao je za ženu Anu iz kneževske obitelji Ohmučevića.
Augustin Knežević bio je oženjen sa Ivanicom Šestokrilović. Ova kneževska
obitelj ostala je u Bosni i nakon pada bosanskog kraljevstva i granala se.
Kopčić
U Borelijevem grbovniku nabraja se nekoliko bosanskih plemičkih
obitelji koje su prešle na Islam. Među njima je i pl. obitelj Kopčić.
Za vrijeme turskih navala na Ugarsku ( 1525. – 1542. istakli su
se Džafer – beg i Murat – beg Kopčić.
Od sultana Sulejmana II dobili timar u okolici Rame, koji i sada nosi
njihovo ime – Kopčići.
Kopjević
Četiri koplja na štitu Kopjevića pokazuje odakle dolazi ime ove pl. obitelji i
kakvu su službu vršili njezini najstariji članovi.
Prvi od Kopjevića spominje se dvorski knez Radić Kopjević u službi
velmože Radoslava Pavlovića gospodara Podrinja sa sjedištem u tvrdom
gradu Borču. Uz Radića spominje se i Ozrin Kopjević župan kneza Pavla.
Iz ovih podataka se vidi da je plemićka obitelj Kopjevića živjela u 15.
stoljeću.
Kosačić
Obitelj Kosača spada među najuglednije obitelji bosansko – hercegovačkog plemstva u 14.
i 15. stoljeću. Osnivač ove obitelji je Vuk Kosača. Živio je koncem 14. stoljeća. Po
njegovu imenu Vuk, nazvat će se njegovi sinovi Vukovići. Njegov stariji sin Vlatko bio
je vojvoda humski, a mlađi zvan Hrana, vojvoda bosanski. Na dvoru bosanskog kralja
Tvrtka I., obnaša Vlatko Vuković najuglednije službe. Skupa sa hrvatskim vojvodom
Ivanom Poličnom sudjeluje u bitci na Kosovu 1389. Vlatkov brat Hrana Vuković, otac
je glasovitog velmože Sandalja Hranića. U burnim događajima, nakon smrti bosanskog
kralja Tvrtka I. ( + 1391.), Sandalj se bori da obrani bosansko kraljevstvo od nasrtaja
Sigismunda. Bori se također i za samostalnost Hercegovine. Tu samostalnost ostvaruje
1448. njegov bratić Stjepan Vukčić (tako nazvan po ocu Vukcu ), postavši hercegom
humske zemlje, koja se zatim po njemu naziva Hercegovina. Kćerka Stjepana Vukčića
Katarina udala se za bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Ona je maćeha posljednjeg
bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Na kraljevskom dvoru je čašćena kao kraljica majka i zato je priznata kao posljednja bosanska kraljica. Umrla je u Rimu, 1478.
godine.
Kosović
U Korjenić - Neorićevom grbovniku stoji da plemićka obitelj
Kosovića potječe iz Cetine i da su pređi bili knezovi. Prema
Borelijevu zborniku Kosovići su prešli na Islam. Bosanski
historičar Fra Filip iz Očevije u svojoj knjizi «Epitome»
spominje u godini 1568. Fra Martina Kosovića. ( A.
Solovjev « Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević «
u Glasniku Skopsko naučnog društva XII. ( 1932. ), str.
98. ).
Kostanjić
Za Kostanjiće se tvrdi u Korjenić _ Neorićevom
grbovniku, da su starinom iz Gornjeg Drvenika u
Primorju.
Bili su u višestrukom srodstvu s Ohmučevićima.
Kotromanić
Obitelj Kotromanića vlada u Bosni od XIII. do XVI. Stoljeća.
Obitelj potječe od bana Prijezde ( 1254. – 1287.).
Sjedište obitelji je u župi Zemljak, u gradu Kotoru ( sada Kotor Varoš ).
Po gradu Kotor naziva se sin bana Prijezde Stjepan I. «Kotroman» (1287. –
1316.).
Njegov sin i nasljednik je Stjepan II. Kotromanić ( 1316. – 1353.).
Nasljeđuje ga Tvrtko I. Kao ban od od 1353. do 1377. i kao kralj od 1377. –
1391.
Slijedeći kraljevi su: Dabiša, Jelena, Stjepan Ostoja ( od njega potječe pobočna loza
Ostojića). Tvrtko II. ( od njega potječe pobočna loza Tvrkovića). Stjepan Ostojić,
Stjepan Toma ( od njega potječe pobočna loza Tomaševića) i Stjepan Tomaševvić
(+1463.).
Nakon rasula Nemanjičke države u Srbiji 1371. godine, bosanski ban Tvrtko I., unuk
srpskoga kralja Dragutina, preuzima dio svoje baštine i godine 1377. kruni se za kralja
Srbije. Tim se nazivom ponose Kotromanići cijelo vrijeme svoga kraljevanja ( do 1463.).
Kraguenić
U grbu krilo kragujevo pokazuje da je grb napravljen
prema imenu obitelji. Za ovu plemićku obitelj zna se da
su bili glasoviti knezovi bosanski a da su se kasnije
preselili u Poljica gdje su uživali veliki ugled ( A.
Solovjev « Postanak ilirske heraldike i porodica
Ohmučević» u Glasniku Skopskog naučnog društva XII.
( 1932. ) , str. 99 ).
Krajčinović
Grb ove plemićke obitelji nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima. Iz ove obitelji spominje se knez Radoje
kao komornik hercega Stjepana Vukčića u godini 1466.
( A. Solovjev «Postanak ilirske heraldike i porodica
Ohmučević». U Glasniki Skopskog naučnog društva
XII. ( 1932. ), str. 98.
Krasojević
Plemićka obitelj Krasojević starinom je iz Hercegovine ( iz
okolice Bileća ). Godine 1378. spominje se karnac (
blagajnik ) kralja Tvrtka I. kao vojskovođa u Stonu. Na
njega računaju Dubrovčani u borbi protiv Mlečana ( Povijest
hrvatski zemalja Bosne i Hercegovine, izdao «Napredak»
str. 318.).
Kristić
Kristići su jedna grana kraljevske porodice Kotromanića. Ova grana
započinje s kraljem Stjepanom Ostojom Kristić. On vlada prvi put od 1398.
do 1404. i drugi put od 1408. do 1418. Njegovi sinovi kralj Stjepan
Ostojić (1443. – 1461 ), nose prezime po očevu imenu. Treći sin kralja
Stjepana Ostoje , Radivoj, koji je osporavao vladanje Tvrtka II., kad je on
nastupio po drugi put (1421. – 1443. ) i držao se prema njemu kao
protukralj, zadržao je prezime Kristić. U sudbonosnoj godini 1463.
pokazao je mnogo hrabrosti u obrani bosanskog kraljevstva, braneći Kreševo.
Dubrovčani su mu 29.V.1463. odobrili kupnju puščanog praha, ali je sve
već bilo prekasno.
Križić
Grb plemićke obitelji Križić nalazi se u ilirskim
grbovnicima. U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji
napomena da Križići potjeću od Vinjana kod Posušja.
Drugih podataka nema.
Kružičević
Plemićka obitelj Kružičevići ( Krusichichi )
bosanskog je porijekla od bosanskog velikog kneza Tišimira. Preselila
se u Poljica u katun Zvečan. ( A. Solovjev « Postanak ilirske
heraldike i porodica Ohmučević», Glasnik Skopskog naučnog
društva, XII.
( 1932. ) , str. 97.) .
Kukretić
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji napomena da
ova plemićka obitelj potječe iz Bosne.
Drugih podataka nema.
Kutlović
U svojoj studiji «Postanak ilirske heraldike i porodica
Ohmučević» objavljenoj u glasniku Skopskog naučnog
društva XII ( 1932. ) Aleksandar Solovjev piše da
knez Tasovac nosi naslov katunara Kutlovića.
Katunar je plemićki naslov za plemstvo u zetskom kraju.
Ljubetić
O plemićkoj obitelji Ljubetić nema bližih podataka.
Njihov grb se nalazi u svim ilirskim grbovnicima.
Ljubibratić
Ljubibratići potječu iz okolice Trebinja. Tamo su bili
knezovi. U dokumentima se spominju u godini 1404. i
1432. kao opasni za Dubrovnik.
U srodstvu su sa Ohmučevićima i kao takvi ulaze u
njihov ( to jest Fojnički ) grbovnik.
Makedonija
Grb Makedonije: Zlatni lav s krunom nad glavom i crveno polje na štitu,
javlja se po prvi put u grbovniku «Libellus scutorum vel signorum publicorum»,
što ga je 1555. objavio njemački heraldičar Vergil Solis iz Nürnberga.
Iz ovog grbovnika prešao je u ilirske grbovnike među kojima jedno od prvih
mjesta zauzima ovaj Fojnički grbovnik.
Margutić
Plemićka obitelj Margutić ( Margetić, Margitić ) veoma je
raširena, i teško je odrediti kraj odakle potječe njezina starina.
Godine 1569., spominje se u Poljicima Marko Margutić.
Članovi ove obitelji bili su u srodstvu s Ohmučevićima u XVI
stoljeću.
Margutići su živjeli u Fojnici u XVI. Stoljeću.
Maslovići
Maslovići ( Masnovići ), plemićka obitelj starinom iz Livna, kako
stoje u Korjenić – Neorićevom grbovniku. Iz ove plemićke obitelji
potjeće Fra Grgur Masnović, provincijal franjevaca u Bosni. (
Fermendžin, Acta Bosnae, 316. ).
U godinama 1378. – 1399. spominje se knez Priboja Masnović (
Miklošić, Monumenta serbica, 189, 226, 237 ).
Matejković
U Korjenić – Neorićevom zborniku grbova, napominje se da ova plemička
obitelj potječe iz Raska.
U Borelijevom grbovniku se kaže za ovu obitelj da je preselila u Ankonu (
Italija ) i da se tamo istakla svojim zaslugama.
Meklinić
Grb Meklinića nalazi se u ilirskim grbovnicima, ali bez
ikakvih podataka o toj plemićkoj obitelji.
Milienović
Grb ove plemićke obitelji nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima, ali bez podataka u vezi s njom.
Iz ljetopisa fra Nikole Lašvanina zna se da je u Fojnici živjela
obitelj Miljenović.
Mirilović
U godini 1430. spominju se u dubrovačkim
dokumentima Mirilovići, podanici Sandalja Hranića
(Glasnik Zemaljskog muzeja, 1917. str. 160. ).
Selo Mrilovići nalazi se u okolici Bileća.
( Glasnik Zemaljskog muzeja 1907. str. 392.
Mokrović
Grb plemićke obitelji Mokrović nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima. Ova obitelj je bila u srodstvu s
Ohmučevićima.
Drugih podataka nema.
Morovlašić
Grb pl. obitelji Morovlašić nalazi se samo u
Fojničkom grbovniku.
O ovoj obitelji nema podataka.
U pismu Dubrovčana od 29.VIII. 1378. u kojem
daju upute svome poslaniku kod kralja Tvrtka I.
spominju se Morovlasi kao njegovi ratnici.
Mrnjavčevići
Mrnjavčevići su vlastelinska obitelj iz 13. i 14. stoljeća. Osnivač ove
obitelji je Mrnjava kaznac u Trebinju. Njegovi sinovi Uglješa i Vukašin
zauzimaju visoke položaje u Dušanovu carstvu. Uglješa se spominje godine
1346. kao carev namjesnik u Trebinju. Vukašin se spominje godine 1350.
kao župan u Prilepu. Iza smrti cara Dušana ( 1371.), osamostaljuje se
Vukašin i vlada kao despot i konačno kao kralj. Vukašina nasljeđuje njegov
sin Marko (Kraljević ). Kralj Vukašin i Kraljević Marko su poznati u
povijesti Makedonije kao veoma sposobni i zaslužni vladari. Kraljević
Marko je ušao u narodnu pjesmu kao branilac potlačenih i kao neustrašivi
borac za slobodu. Braća Kraljevića Marka Andrijaš i Mitroš su
velikodostojnici kod hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda.
Nemanjići
Ime vladarske srpske dinastije Nemanjića potječe od njezinog osnivača Stefana
Nemanjića ( 1113. – 1200. ), vladara u Raši. Nasljeđuje ga njegov sin Stefan
Prvovjenčani, tako nazvanm, jer je on prvi okrunjeni kralj. Krunu je dobio od pape
Honorija III. S krunom je dobio i veliki ugled u Europi. Vladao je od 1200. do 1228.
godine. Nakon smrti Stefana Prvovjenčanog nastupaju borbe za prijesto među njegovim
sinovima Radoslavom , Vladislavom i Urošom. Godine 1243. Uroš preuzima vlast i
vlada do 1276.
Poslije Uroševe smrti, njegovi sinovi Dragutin i Milutin dijele kraljevstvo. Dragutin
preuzima sjeverni dio i naziva se kralj Srbije, a Milutin preuzima južni dio, staru
Srbiju, Rašu i naziva se kralj Raše. U Fojničkom grbovniku nalaze se grbovi i jednog i
drugog dijela Nemanjičke države to jest i grb Srbije i grb Raše.
Milutin vlada od 1281. – 1321.
Nasljeđuje ga sin mu Stefan Dečanski ( 1321. – 1331. ).
Vlast preuzima Stefan Nemanja nazvan Dušan Silni, okrunjen je za cara 1346., a
umro je 1355.
Naslijedio ga je car Uroš ( 1355.- 1371. ).
Iza njegove smrti nastupa rasulo Nemanjičke države.
Neorić
Za ovu plemićku opbitelj navodi se u Korjenić –
Neorićevom grbovniku da su Neorići «bani od
Muchia».
Nimičić
Sjedište plemićke obitelji Nimičić bilo je u Crvenom
Grmu kraj Ljubuškog. Knez Vuk Nimičić spominje se
1395. godine ( A. Solovjev «Postanaka ilirske
heraldike porodica Ohmučević» u Glasniku Skopskog
naučnog društbva, XII. ( 1932. ) str. 99 ).
Novaković
Obiteljsko ime Novaković javlja se između XIV. i XVI. Stoljeća
na više mjesta: u Bosni, u Zeti i u Dalmaciji.
U Bosni se javlja Ninoslav Novaković na povelji bana Stjepana
Kotromanića iz godine 1353. kao predstavnik područja zvanog
Donji Krai t.j. niz rijeke Vrbas, Sanu i Unu. Skupa s njima je
Stanac Gospilović s braćom.
Novakovići iz Dalmacije u XVI. stoljeću rođaci su Ohmučevića.
Novakovići iz Zete imali su svoje posjede u Zažablju. Radi raške
potkove u ukrasu ovog grba, vjerojatno se ovaj grb odnosi na njih.
Oblačić
U povijesnim knjigama Srednjega vijeka ne spominje se plemička obitelj Oblačić, ali za nju zna
narodna pjesma. Rade Oblačić je junak narodnog epa.
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji napomena da ova obitelj potjeće iz Lazarića.
Gornji podatci su uzeti iz članka Aleksandra Solovjeva «Postanak ilirske heraldike i porodica
Ohmučević» objavljen u Glasniku Skopskog naučnog društva XII ( 1932. ) str. 97. i iz
članka Mihaila Dinića «Relja Ohmučević» objavljenog u Zbornuiku radova vizantološkog
instituta 9 ( 1966. ) str. 110.
Ohmučević
Ohmučevići su staro bosansko plemstvo. U 14. stoljeću je jedna grana preselila u
Hercegovinu, a zatim u Dalmaciju u Slano.
Godine 1588. podnio je admiral Petar Ohmučević zahtjev dubrovačkim vlastima da mu
se izda potvrda o plemstvu njegovih pređa. Odgovor je bio negativan, jer se u poveljama
bosanskih vladara, koje se čuvaju u državnim arhivima ne spominju Ohmučevići. K tomu
ova potvrda nosi sa sobom teške političke i finansijske implikacije. Dokazi Petra
Ohmučevića potvrđeni su kasnije slijedećim nalazima:
1. Spomen ploća u Zenici iz godine 1193. na kojoj se spominje obitelj Ohmučevića
(Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa, Marko IV,br.252).
2. Dokazi da je postojala smučka župa s gradom Truhelj kraj Kreševa ( Glasnik
Zemaljskog muzeja, 1891.).
3. Pečat sa grbom Ogmučevića našast u Bolu (Glasnik Zemaljskog muzeja, 1904.).
Grb sa ovog pečata je indetičan sa grbom u ovom grbovniku.
Ovo je složeni grb:
u lijevom gornjem i u desnom donjem dijelu štita nalazi se grb
Ohmućevića;
u lijevom donjem dijelu grb je Kovačića;
u desnom gornjem dijelu grb je Radimirović-Ivanović;
u sredini štita je grb Jablanića.
Ovaj složeni grb ostao je bezimen.
Parmekanović
Grb plemićke obitelji Parmekanović nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima.
Pobližih podataka nema.
Pašačić
O plemićkoj obitelji Pašačić nema podataka.
Posvetna stranica
Gornji dio pisan je bosančicom i glasi:
Rodoslovie bosanskoga aliti iliričkoga i sarpskoga vladania zaiedno
postavljeno po Stanislavu Rubčiću popu,na slavu Stipana Nemanjića cara
Sarbljena i Bošnjaka 1340.
Donji dio stranice je latinski napisna potvrda koju je potpisao u Kraljevoj
Sutjesci, 8. srpnja 1800. fra Grga Ilić, biskup i apostolski vikar u Bosni.
Potvrda svjedoči da je Grbovnik brižno čuvan u franjevačkom samostanu u
Fojnici «od pamtivjeka, naime od zauzeća bosanskog kraljesva».
Predojević
Među bosanskim plemičkim obiteljima koje su prešle na
Islam u Borelijevom grbovniku, spominje se i pl. obitelj
Predojevića. Iz ove plemićke obitelji istakao se
vojskovođa Islan Predojević. Poginu pri opsjedanju Siska
1593. Plemićka obitelj Predojevića potječe iz
Hercegovine iz okolice Bileće.
Njihovi predci živjeli su u XIV. stoljeću.
Primorje
Ovaj grb trebao bi biti grb bosanskog Primorja.
Na njemu se vidi oboružana desna ruka sa sabljom krivošijom.
Sablja ili ( mač ) u ruci je znak herceškog dostojanstva.
Pravo na ovaj znak dostojanstva dobio je bosanski vojvoda Hrvoje
Hrvatinović, kada je 1403. postao splitskim hercegom.
Ovaj znak se vidi na njegovom grbu u ovom grbovniku
( list 23. ), kao ukras nad njegovim obiteljskim grbom koji se vidi na štitu.
Budući da je vojvoda Hrvoje, herceg splitski, bio i gospodar bosanskog
Primorja, njegov znak dostojanstva postao je grbom Primorja.
Radijelović
«Propast bosanske kraljevine osjetila je i Fojnica, gdje su
se bile pribrale mnoge vlasteoske obitelji, kao: Alaupović,
Radijelović, Sitnić, Vučenulović (Vučević) i još neke»
(Fra Mijo V. Batinić: Franjevački samostan u Fojnici,
str.15.).
Na polju Milodraževu i sada ima selo Radijelovići.
Milodraževo je blizu Fojnice.
Radimirović – Ivanović
Grb ove plemićke obitelji nalazi se samo u Fojničkom
grbovniku. Grb ove obitelji ulazi u složeni grb na
stranici 139. ovog grbovnika i pokazuje da je ova
obitelj u srodstvu sa Ohmučevićima.
Rajković
Iz povelje bana Tvrtka iz godine 1370. vidi se da su
braća Rajković Stjepan i Vuk obranili Bobovac i da su
izmirili bana Tvrtka s njegovim bratom Vukom. Za
nagradu dobili su velike posjede u Usori. Spomenuta
povelja se nalazi u «Acta croatica» od Đure Šurmina,
I.,85.
Raša
Grb Raške: plavo na štitu sa tri srebrene potkove
nalaze se na Sutješkom rodoslovlju ( 1582.).
Ovaj grb Raške nema povijesne podloge, to jest ne
zna se prema čemu je načinjen.
Resić
Resići su živjeli u okolici Bobovca. U grbovniku Korjenić –
Neorićevom stoji zabilježeno da su bili dobri i vjerni u vojnoj služni.
Nakon 1463. prešli su u Trogir.
Rubčić
Rubčići su veoma ugledna obitlj iz Huma ( Hercegovina ). Vuk Rubčić, «knez
humske zemlje s bratjom» nalazi se među potpisnicima na jednoj povelji kralja
Tvrtzka II. Od 12.VIII.1434. ( Miklošić, Monumenta serbica. 378 ).
Dubrovački historiograf Jakov Lukarević ( 1551. 1615.) zna za Stanislava
Rupčića i služi se njegovim životopisom Stjepana Nemanjića. Ovo je djelo
izgubljeno.
Isti historiograf navodi da je Stanislav Rupčić bio na dvoru Stjepana
Nemanjića zadužen da vodi dvorsku kancelariju o grbovima («ban od cimerja»)
– Cimer je mađarska riječ i znači ukras nad štitom, nad glavom.
Svi ilirski grbovnici, pozivaju se na Stanislava Rubčića kao na onoga koji je
prvi sastavio zbirku grbova.
Rušćijerević
U djelu Mavre Orbinija «Kraljevstvo Slavena» opisana je
borba bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića ( 1314.
1353. ) protiv Branivojevića. U toj borbi istakli su se
dvojica bosanskih vojvoda: Poznan Purić i Ružir.
Vojvoda Ružir je prešao kasnije u službu Stjepana
Nemanjića. Da li je ovo grb vojvode Ružira i njegovih
potomaka Ružirevića ( Rušćiezevića ) ?
Sigurnijih podataka o pl. obitelji Rušćijerevića nema.
Sagrijelović
Grb Sagrijelovića nalazi se u svim ilirskim grbovnicima,
ali podataka o toj plemićkoj obitelji nema.
Senčević
U vrijeme iza smrti kralja Tvrtka I. ( 1391.) slabi centralna vlast i jačaju snažni
feudalci. Među najmoćnijim velmožama toga vremena su Sandalj Hranić, Stjepan
Vukčić, herceg Sv. Save, braća Sanković i vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, herceg
splitski. Braća Sanković ( Senčević ) su bili kaznac Sanko ( latinski Senco ) i župan
Gradoje. Senkov sin župan Bijeljak. Središte njihovi posjeda bilo je Nevesinje. Da su
Senčevići jednako Sankovići, objašnjeno je u članku Konst. Jivečeka «Vlastela humska
na natpisu u Veličanima» objavljenom u Glasniku zemaljskog muzeja, 1892., str. 284.
Sestričić
Za plemićku obitelj Sestričić, nema podataka.
Sitničanić
U grbovniku Korjenić _ Neorić stoji za ovu plemićku
obitelji da potječe iz Kosova Polja.
Drugih podataka o ovoj plemićkoj obitelji nema.
Sladojević
Ime tepčije visokog dvorjanika ) Sladoja nalazi se na povelji bana
Tvrtka I Kotromanića od 1.lipnja 1367.
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji da plemićka obitelj
Sladojević potječe iz Imotskog.
Slavonija
Ovaj grb Slavonije ne odgovara onom službenom što ga je
hrvatsko-ugarski kralj Ladislav potvrdio 1496. godine, a
prikazuje dvije rijeke ( Dravu i Savu ) a među njima
lasicu ili kunu.
Grb Slavonije je mijenjao svoj oblik. U ovom grbovniku se
vidi jedan od tih oblika: ti lasice na bijelom polju.
Slika Bogorodice
Na ovoj slici treba uočiti amblem Bosne (dvije crne
čvoraste grane i na njima dvije okrunjene crnačke glave ),
pa se može zaključiti da je umjetnik htio prikazati
Bogorodicu kao zaštitnicu Ilira i kao zaštitnicu bosanskog
kraljevstva.
Slika Svetog Jeronima
Sveti Jeronim je zaštitnik Ilira.
Slika Svetog Kuzme i Damjana
Sveta braća Kuzma i Damjan,
zaštitnici kuće Nemanjića.
Smokrović
O plemićkoj obitelji Smokrović
( Smokronović ) nema podataka.
Sojimirović
Za plemićku obitelj Sojimirović postoje podatci da
potječe s Glasinca ( kod Sarajeva ).
Sokolović
Sokolovići su poznata bosanska plemićka obitelj. Njihovo je sjedište kod
Višegrada. U Borelijevom grbovniku (1700. ), kaže se za ovu obitelj da je
prešla na Islam.
Poznati članovi ove obitelji jesu:
1. Ferhad – beg Sokolović, bosanski sandžak – beg od 1573. do
1580., a zatim bosanski begler – beg od 1580. do 1588. sa
sjedištem u Banja Luci. U Banja Luci je podigao džamiju koja se
po njegovom imenu zove Ferhadija.
2. Mehmed – paša ( rođen oko 1500. u Sokolovićima kraj
Višegrada – umro 1579. u Carigradu ).
3. Makarije Sokolović, koji nakon obnavljanja pećke patrijaršije (
1557. ) postaje srpskim patrijarhom.
Srbija
Ovakav grb Srbije: crveno polje sa bijelim križem u sredini
oko kojega su poredane četiri sjekire od halebarde (
viteško oružje ) javlja se u 14. stoljeću.
U vrijeme kada kralj Dragutin ( 1276. - 1282.)
preuzme sjeverni dio Srbije za se, preuzet će on i ovaj
grb, a kralju Milutinu koji je vladao u južnom dijelu Srbije
ostao je grb Raške.
Budući da se od toga doba Srbija širila prema sjeveru,
preuzet će ovaj grb sve veću važnost i postat će jedinim
grbom Srbije.
Stanković
Grb ove plemićke obitelji nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima. Ova obitelj potječe iz Vučevice kod Plive.
Tri srebrena kopita na štitu odaju raško porijeklo.
Svilojević
Za obitelj Svilojević nema sigurnih podataka. Aleksandar Solovjev u
svom članku «Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević» (
Glasnik Skopskog naučnog društva XII ( 1932. ), str. 98 ) navodi
Tomaša Svilojevića kao pisca lažne povelje iz godine 1268. Navodi
također i Mihaila Siladjija kao zapovjednika Beograda u XV.
stoljeću, ali s napomenom da je to junak narodnog epa
Sudić
Plemićka obitelj Sudić veoma je ugledna obitelj među
bosanskim plemstvom. Sudići su preselili u Poljica.
Na vjenčanju kralja Stjepana Tomaša sa Katarinom
Kosača – Vukčić bio je prisutan Sudić ( ime mu
nepoznato ), vitez iz Poljica.
Ebusuud, šejih – ul – islami kod Sulejmana El Kanuni,
je član plemićke obitelji Sudić.
Šantić
Plemićka obitelj Šantića starinom je od Neretve. Grb
ove obitelji nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Na
povelji kralja Stjepana Tomaša od 22.VIII. 1446.
nalazi se među bosanskim velikašima i dvorski knez Ivan
Šantić, (Miklošić, Monumenta serbica, 44o ).
Šestokrilović
Za ovu plemićku obitelj stoji u Korjenić – Neorićevom
grbovniku da je iz Perasta ( Boka kotorska ).
U gradu Hercegnovom što ga je podigao bosanski kralj
Tvrtko I. živjeli su neki bosanski plemići i odatle su se
raseljavali po okolini. Vjerojatno su to unčinili i
Šestokrilovići.
Šimraković
Spominju se u Sutješkom rodoslovlju kao «slavni
šimovani». Sjedište ove obitelji je u Zažablju (
Crna Gora ).
Živjeli su u 14. i 15. stoljeću.
Šubić
Grb knezova bribirskih ulazi u Fojnički grbovnik u kojemu se
uglavnom nalaze grbovi bosanskih i srpskih plemića, jer je kneževska
obitelj Šubića vladala u Bosni od 1299. do 1322. i jer su rodbinske
veze bosanskih vladara bile vrlo uske. Od ovih rodbinskih veza
dostatno je spomenuti da je majka bosanskog kralja Tvrtka I. Šubićka,
kćer kneza Jurja II. kliškog. Autentični grb bribirskih knezova – krilo
labudovo, je mnogo sličan grbu u ovom grbovniku.
Tarzarović
Grb ove obitelji nalazi se u ilirskom grbovnicima, ali o
samoj obitelji nema podataka.
Tasovčić
Tasovčići su starinom iz okolice Banja Luke. U
vrijeme pada Bosne, prebjegli su u Italiju i postali su
slavni u Toskani. U velikom su srodstvu s
Ohmučevićima.
Njihovi se potomci sada nazivaju Dudan. Zašto ?
Teševčić
Grb plemićke obitelji Teševčić nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima. Nema podataka o ovoj obitelji.
U blizini Bobovca nalazi se selo Teševo.
Tihčinović
Na povelji od 17.VII.1392. kojom kralj Dabiša
potvrđuje Dubrovčanima njihove povelje uz glavne
velikaše bosanskog kraljevstva nalazi se i župan Juraj
Tihčinović.
Ovu plemićku obitelj zastupao je na dvoru posljednjega
bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića ( 1461. –
1463. ) vojvoda Vukić Tihčinović.
Tolišić
Grb plemićke obitelji Tolišić nalazi se u svim ilirskim
grbovnicima. U godini 1405. spominje se Toliša, župan
vojvoda Sandalja Hranića ( Medo Pucić «Spomenici
srpski, 65. – 66. ).
Tomanović
Za Tomanoviće stoji u Korjenić - Neorićevom grbovniku da su
Toljenovići i da potječu iz Hercegovine. Toljen je knez Zahumlja
(Hercegovina ). Umro 1239. godine. Prije njega su u Zahumlju
vladali Petar, Andrija, Miroslav, Daša, Gradihna i zetski kralj
Bodin (+1102.).
Godine 1322. priključuje bosanski ban Stjepan Kotromanić Zahumlje
Bosni. Godine 1448. Zahumlje se odvaja od Bosne i postaje
samostalno – Hercegovina.
Tvrtkovići
Kralj Tvrtko II. ( ? –1448. ), sin Tvrtka I. ( vladao od
1353.- 1391.) nazvao se po starom bosanskom običaju
imenom svoga oca Tvrtka Kotromanića i prozvao se
Tvrtković. Nije odmah naslijedio svoga oca, jer je bio
maloljetan, pa su po pravu seniorata došli na prijestolje
najprije kralj Dabiša, a zatim njegova žena Jelena.
Vladanje kralja Tvrtka II. bilo je uzdrmano
Ugrinović
Plemićka obitelj Ugrinovića zvala se drugačije Sinovčići. U Poljicima
je postojala ugledna obitelj Sinovčića, «gospode ugarske». Od te
obitelji bili su birani u Poljičkoj republici veliki kneževi i vojvode ( dr.
A. Solovjev « Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku» u Glasniku
Zemaljksog muzeja, Arheologija, sv.IX. (1954.) str. 127 ).
U bosanskim dokumentima spominje se knez Ugrin na povelji bana
Matije Ninoslava iz god. 1234.
( Miklošić, Monumenta serbica 32 – 34. ).
Vilić
U grbovniku Korjenić – Neorić stoji da plemićka obitelj
Vilić potječe iz Gornjeg Vakufa u Bosni.
U okolici Gornjeg Vakufa nalazi se mjesto zvano Vilića
Vrelo.
Drugih podataka nema.
Vladimirović
Članovi ove velikaške obitelji obnašali su visoke službe na dvoru
bosanskih vladara. Vladimirović Radoslav je uz kralja Stjepana
Ostojića. Vladimirović Jurko je na dvoru Tvrtka II. Vladimirović
Radivoj sudac je na dvoru kralja Stjepana Tomaša. Vladimirović
Vladoje potpisuje povelje kralja Stjepana Tomaševića.
Vlašić
U vezi sa grbom plemićke obitelji Vlašić A. Solovjev donosi bilješku
prema kojoj bi Vlašić i Nemanjić bili jedno pleme. ( A. Solovjev
«Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević» u Glasniku
Skopskog naučnog društva, XII. ( 1932. ), str. 98. ).
Vojinovići
U službi cara Dušana Silnog ( 1331. – 1355.) ove su
četiri obitelji zauzimale najuglednije položaje u carstvu:
Mrnjavčevići, Brankovići, Hrebljanovići, Balšići u Zeti i
Vojinovići u jednom dijelu Huma.
Ime obitelji potječe od Vojina.
Njegovi sinovi Vojislav i Toma «su gotovo uvijek stajali
uz Sjepana Nemanju» piše Mavro Orbini u svojoj knjizi
«Kraljevstvo Slovena»
Tomin sin Nikola nazvan po imenu svoga oca
Altomanović skupa sa svojim stricem Vojislavom, vode
pljačkaški rat protiv Dubrovnika počevši od 1358. pa
nadalje.
Noikola Altomanović ( Vojinović ) knez užički, nekada
naprasit i silan, završio je bijedno svoj život, zarobljen i
osljepljen ( 1373. )
S njim izumire loza Vojinovića.
Njihov grb, što ga donosi Orbini, je identičan sa grbom o
ovom grbovniku.
Vojković
Na povelji bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića iz
godine 1322. među bosanskim velikašima nalazi se
vojvoda Vojko od Usore. ( Glasnik Zemaljskog muzeja
, XVIII. ( 1906. ), str. 403. ).
Iza 1463. obitelj Vojkovića je prebjegla u Šibenik.
Vojnovići
U službi cara Dušana Silnog ( 1331. – 1355. ) ove su četiri obitelji
zauzimale najuglednije položaje u carstvu: Mrnjavčevići, Brankovići,
Hrebljanovići, Balšići u Zeti i Vojnovići u jednom dijelu Huma.
Ime obitelji potječe od Vojina. Njegovi sinovi Vojislav i Toma «su gotovo
uvijek stajali uz Stjepana Nemanju» piše Mavro Orbini u svojoj knjizi
«Kraljevstvo Slavena». Tomin sin Nikola nazvan po imenu svoga oca
Altomanović skupa sa svojim stricem Vojislavom vode pljačkaški rat protiv
Dubrovnika, počevši od 1358. pa nadalje. Nikola Altomanović (Vojnović
), knez užički, nekada naprasit i silan, završio je bijedno svoj život
zarobljen i osljepljen (1373.). S njim izumire loza Vojnovića. Njihov
grb, što ga donosi Orbini, identičan je sa grbom u ovom grbovniku.
Vraničić
Grb plemićke obitelji Vraničić, nalazi se samo u
Fojničkom grbovniku.
Nema podataka u vezi s ovom plemićkom obitelji.
Vukotić
Knez Vukac Vukotić nalazi se među velmožama na
povelji kralja Tvrtka II. Iz godine 1419. ( Miklošić,
Monumenta serbica, 291 – 294. ).
Vuković
Plemićka obitelj Vukovića potječe od Vlatka Vukovića, sina Vuka
Kosače. Vlatko Vuković predvodi bosanske čete na Kosovu 1389.
Njegov brat Hrana Vuković, veliki vojvoda bosanski, umro je 1432.
Od Hrane Vukovića potječe glasoviti Sandalj Hranić, veliki vojvoda
bosanski. Umro 1435.
Brat Sandalja Hranića zvao se Vukac Hranić ( + 1432. ).
Sin Vukca Hranića je glasoviti Stjepan Vukčić, herceg Sv. Save. Po
ovom naslovu «herceg» nazvana je pokrajina kojom je on upravljao
«Hecegovina»
Katarina, kći Stjepana Vukčića, udala se za bosanskog kralja
Stjepana Tomaša. Ona je posljednja bosanska kraljica.
Zajednički ( složeni ) grb
A = Macedonia
B = Slavonija
C = Bosna
D = Bugarska
E = Dalmacija
F =
Srbija
J = Nemanjić
G = Hrvatska
H = Raška
K = Kotromanić
I = Primorje
Zlatonosović
Nakon smrti kralja Tvrtka I. ( 1377. – 1391. ) osamostaljuju se bosanski
feudalci i postaju baruni. Među bosanske barune spadaju braća Vukašin i
Vukmir Zlatonosović. Njihova se oblast prostire između Spreče i Drine.
Oni su uz kralja Stjepana Ostoju, Stjepana Tvrtka II. I Stjepana Ostojića
kao vojvode i savjetnici. Na njihovu moć računa dubrovačka republika i šalje
im darove. Trojica Zatonosovića: Vladj, Stjepan i Vuk, bili su zarobljeni na
Kosovu polju 1389. i ostali su u zarobljeništvu u Turskoj.
Zoranović
Jedini podatak za ovu plemićku obitelj jest da ona
potječe od Sarajeva. Taj podatak se nalazi u
Korjenić – Neorićevom grbovniku sastavljenom
1595.
Zvijezdić
Po zvijezdama na štitu i na ukrasu, ovaj grb govori da pripada obitelji
Zvijezdić ili Zvijezdović.
U Bosni je u 15. stoljeću postojala pl. obitelj Zvijezdović ( = Zvijezdić ).
Toj obitelji pripada Fra Anđeo Zvijezdović ( = Zvijezdić ), koji je od
sultana Mehmeda II. El Fatiha, dobio «Ahdnamu», a to je povelja o
slobodi katoličke vjere u Bosni. Braću fra Anđelovu, knezove Domšu i
Milutina, spominje Skender – baša 1486. godine ( Glasnik Zemaljskog
muzeja, VI (1894). Da li dubrovačka pl. obitelj Zvijezdić ( de Stella)
potječe iz Bosne ? Na ovu obitelj se poziva Petar Ohmučević u svom
rodoslovlju kao na svoje rođake ( Mihailo Dimić «Relja Ohmučević» u
Zborniku radova Vizantološkog instituta 1966. str. 110. ).
Žarkojević
Prema Korjenić – Neorićevom grbovniku pl. obitelj
Žarkojevića potjeće iz Zažabljaka. Mavro Orbini u
svojoj knjizi «Kraljevstvo Slavena» spominje Mrkšu
Žarkojevića, vlastelina u pratnji kneza Lazara
Hrebljanovića i da je pl. obitelj Žarkovića imala
posjede na ušću Bojane.
Ždralović
Uz grb ove plemićke obitelji stoji u Korjenić –
Neorićevom grbovniku napomena da Žralovići potječu
iz Sutjeske. U narodnoj pjesmi spomnje se «prokleta
kula Ždralovića» u bugojanskom polju.
Županović
Za ovu plemićku obitelj stoji u Korjenić – Neorićevom,
zborniku da potječe iz Županjca na Duvnu. Ohmučevići
se pozivaju na ovu obitelj kao na svoje srodnike.