HIPERPIGMENTACIJE

Vesna Magdić-Jelavić, dr. med. spec. dermatovenerolog
Specijalistička dermatovenerološka ordinacija
Kneza Trpimira 5A, 10 410 Velika Gorica
Tel: 01-6214 569
HIPERPIGMENTACIJE
Povratkom s ljetnog odmora, nakon previše sati provedenih na suncu često nas u
ogledalu neugodno iznenade tamne pjege kojih bi se željeli riješiti. Kako su nastale?
Glavni čimbenik koji određuje boju kože je aktivnost pigmentnih stanica melanocita.
Melanociti sadrže organele u citoplazmi, tzv. melanosome, koje proizvode pigment melanin.
Postoje dvije vrste melanina: smeđe-crni eumelanin te žuto-crveni feomelanin. Tamnije
pigmentirana koža sadrži veće melanosome s više pigmenta. Sinteza melanina pod utjecajem
je melanocitnog stimulirajućeg hormona (MSH) te u manjoj mjeri steroidnih hormona.
Ključni enzim u nastanku melanina je tirozinaza. Nakon izlaganja sunčevom zračenju ili
umjetnom izvorima (solarij) nastaje povećana količina melanina zbog aktivacije postojećih
melanocita te stvaranja novih melanocita.
Najčešće lokalizirane hiperpigmentacije su sunčane pjege, melasma, solarne
lentiginoze, cafe au lait makule-pjege boje bijele kave te poslijeupalne pigmentacije.
Sunčane pjege (ephelides) su stečene mrlje na koži promjera 2-5 mm, žučkastocrvenkaste do smeđe boje. Najčešće se javljaju kod osoba crvenkaste ili plave kose, između 3.
i 6. godine života. Njihov broj i pigmentacija pojačavaju se ljeti. Javljaju se samo na mjestima
koja su izložena suncu; lice, nos, obrazi, vrat, na prsima, ramenima i nadlakticama. Broj
melanocita u lezijama nije povećan, već oni brže stvaraju melanin i u većoj količini. Sunčane
pjege su dobroćudne promjene, bez malignog potencijala, ali predstavljaju važan marker za
osobe s povećaim rizikom za nastanak karcinoma kože i melanoma. Izbjegavanje sunca i
kreme sa zaštitnim faktorom pomažu u spriječavanju nastanka većeg broja sunčanih pjega.
Solarne lentiginoze (staračke pjege) su smečkaste pjege promjera nekoliko
milimetara koje se javljaju nakon 30-te godine života na fotoeksponiranim mjestima na koži.
Najčešće se vide na hrptovima šaka, podlakticama te po licu. Za razliku od sunčanih pjega,
mogu se pojaviti i kod osoba tamnije puti i kose, a ne blijede zimi. Pigmentacija je posljedica
povećanog broja melanocita te melanina u epidermisu i dermisu. Solarne lentiginoze nisu
premaligne promjene, a osim prirodnog UV zračenja može ih izazvati i izlaganje solariju ili
pak fototerapiji zbog drugih bolesti kože.
Melazma je stečena smećkasto-sivkasta hiperpigmentacija kože, najčešće lica. Pojava
ove pigmentacije povezuje se s trudnoćom, uzimanjem kontraceptiva ili nekih lijekova.
Nakon izlaganja UV zračenju pigmentacija se pojačava, te su promjene najizraženije ljeti.
Radi se o plošnoj pigmentaciji kože koja može biti svijetlo ili tamno smeđa do crnkasta,
ovisno o tipu kože. Promjene su obično simetrične, a najčešće se javljaju na centralnim
dijelovima lica, obrazima, čelu, nosu, gornjoj usnici i bradi. U malom broju slučajeva vidi se i
na koži donje čeljusti i na podlakticama.
Osnovno zbivanje kod melazme je pojačano stvaranje pigmentnih zrnaca
(melanosoma) u melanocitima te njihov pojačana prijenos u keratinocite u površinskom sloju
kože (epidermisu). Pigmentacija može biti pojačana u epidermisu, dermisu ili u oba sloja
kože. Melazma uglavnom nastaje kod žena, a samo 10 % od ukupnog broja otpada na
muškarce. Nastaje vrlo brzo, u roku od nekoliko tjedana, pogotovo nakon izlaganja UV
zračenju. Za vrijeme menstruacijskog ciklusa može doći do jače izraženosti već postojeće
melasme. Pigmentacija može spontano nestati nekoliko mjeseci nakon poroda ili prestanka
uzimanja kontraceptiva, ali može perzistirati godinama.
Melazmu treba razlikovati od drugih, na primjer postupalnih hiperpigmentacija
kože, pigmentacija koje su posljedica primjene nekih kozmetskih preparata sa fotoosjetljivim
tvarima te genetski uzrokovanih pigmentacija.
Prije izbjeljivanja potreban je pregled dermatologa koji će utvrditi o kakvom tipu
pigmentacije je riječ te predložiti najbolji način terapije.U tretiranju promjena upotrebljavaju
se različite kombinacije izbjeljivača (hidrokinona, azelaične, glikolne, kojične kiseline),
tretinoina, kortikosteroida, lokalnih preparata na bazi soje. Dolazi u obzir profesionalni
kemijski piling, drmoabrazija te laseri valne duljine 351 do 1064 nm. Laserska terapija daje
najbolje rezultate kod površinskih, epidermalnih pigmentacija.
Svi navedeni postupci izbjljivanja imaju svoje nedostatke i za sada nema savršenog
izbjeljivača. Stoga je fotoprotekcija i dalje zlatno pravilo u sprječavanju nepoželjnih
pigmentacija kože.