Evangelizacija V eć i samo letimičnim pogledom na sadržaj broja koji držite u rukama vidjet ćete popriličnu razliku i podosta drugačije tekstove (sadržajno) od onih na koje ste navikli u prijašnjih deset brojeva. Naravno, većina je ipak ostala ista, ali kao što sam vam i najavio, trudit ćemo se iz broja u broj biti drugačiji, friškiji. Već u ovom izdanju imamo poprilično zanimljiv i šarolik dijapazon članaka. Nažalost, nemamo svjedočanstvo, ali to ne znači da smo odustali od tog vrlo bitnog segmenta u listu, već jednostavno - tako je ispalo. Najviše prostora dobilo je područje zdravlja, ali ne samo iz kuta stručnog iznošenja pojedine bolesti, već i o problemima koji su više povezani s našim psihofizičkim stanjem i djelovanjem. Nadam se da ćemo iz prve ruke, od vas samih, čuti dojmove nakon što pročitate tekstove. Zasigurno će „veliku buru“ izazvati članak o Kampovima za samce (slobodnjake). Znam da većina vas na spomen samci okreće očima, odmahuje rukom i slično... E baš zbog svega toga zamolio sam Anicu Kerep da napiše pravo stanje stvari (istinu) i napokon pokuša demistificirati taj pojam - kršćanin samac. Moram priznati da je i meni već na vrh glave glasnih i poluglasnih šaputanja i posprdnih dobacivanja tim ljudima i zato sam želio da ih „razotkrijemo“. Vjerojatno nećemo uspjeti skroz do kraja, ali... Ma, uostalom, pročitajte tekst. P uno se u našoj crkvi govori o potrebi evangeliziranja, izlaska van prostora Radićeve 30. Ali, nažalost, većina želja, obećanja ostanu samo sanak pusti. Smatram da je podučavanje, edukacija ljudi koji žele naučiti o Bogu možda i najbitnija karika za uspješnost života jedne zajednice, čiji je Novi list također bitan čimbenik. Nisam od onih ljudi koji će agresivno nastupati, napadno maltretirati ljude na cesti, u vozilima javnog prijevoza, na glavnim gradskim trgovima, više sam za varijantu organiziranog djelovanja. Ljude možemo dovesti u crkvu samo ako im znamo kvalitetno i smisleno objasniti bit onoga što zastupamo. Zato mislim da je vrlo važno krenuti u konkretno postupanje: što više koncerata, konferencija, neformalnih druženja izvan prostora crkve, jer na taj način najlakše je pridobiti potencijalnog novog brata ili sestru. Jer, shvatimo već jednom, kod ljudi povlačenje za rukave, unošenje u lice, molitva na cesti, čitanje Biblije na glas u autobusu, izaziva bijes, ogorčenje, omalovažavajuće komentare. Ono na što ću kao glavni urednik bacati akcent u razdoblju koje dolazi, baš je evangelizacija, otvaranje prema van. Ali ne agresivno otvaranje, već polako, odmjereno, dobro izvagano komuniciranje s ljudima koji su željni čuti Božju riječ, naše djelovanje i slično. V eseli me činjenica da su mnogi vaši prijatelji, poznanici, kolege imali prigodu čitati Novi list i da su reakcije odlične. Baš to me i ponukalo da u svakoj broju dio sadržaja bacimo na evangeliziranje, o kojemu toliko slušamo u našoj crkvi. Zato bih vas zamolio da i dalje slobodno poklonite list onima koji ga žele vidjeti, koji se raspituju za njega, jer je i to evangelizacija, ali s argumentima. Goran Klobučarić Novi List je glasilo Baptističke crkve Zagreb. Izlazi 6 puta godišnje, u intervalu od svaka 2 mjeseca. Rukopisi, slike i fotografije se uredno i na vrijeme vraćaju. Gotovo sve prijedloge prihvaćamo. Web izdanje: Sva izdanja možete besplatno čitati na internetu na adresi: krscanstvo.net/novilist [PDF] Tisak: SAND d.o.o. Glavni urednik: Goran Klobučarić Grafički urednik i DTP: Dalibor Puljiz Redakcija: Maja Horvat Lidija Kedmenec Tea Milić Branka Matić Blaženka Horvat Ljubica Zemunović Manuela Veršec Zoran Veršec Ivan Kivač Ivan Sović Kontakt: [email protected] [email protected] Crkva nije sudnica nego lječilište D užnost je crkve obznaniti Božje zakone. Ima pravo i obvezu tražiti poslušnost, nadasve od svojih članova. Ne smije odobravati grijeh. Stoga se mora postavljati kao čuvar Božjih zakona. No to je dovodi u veliku opasnost jer ona lako poprima farizejski duh, duh samopravednosti i osuđivanja. To veoma odbojno djeluje na ljude izvan crkvene sredine. Boje se prići crkvi jer očekuju da će ih vjernici osuđivati. Misle da su u crkvu dobrodošli samo pravednici pa odustaju od toga da u njoj dalje tragaju za duhovnim odgovorima. Na taj način crkva postaje nesavladiva prepreka. Zbog nje ljudi ne mogu doći do Krista, koji je prijatelj grešnika. C rkva se sastoji od pojedinaca i duhovno ozračje u njoj ovisi o njihovom duhovnom stanju. Zato svatko mora paziti na sebe da istinski slijedi put prijatelja grešnika a ne put farizeja. Crkva mora dosljedno odražavati njegov, a ne njihov stav. Tada će se stvarati ozračje koje odražava Kristovu ljubav prema grešnicima. No kako to izgleda u praksi? Prvo, moramo stvarati kontakte s novim ljudima koji dolaze u našu zajednicu. Ne smijemo ih tretirati kao gubavce! Moraju znati da nam je stalo do njih. Započeti razgovor, pozvati na kavu, na izlet, na nogomet, u svoj dom ili na malu grupu; sve to može dovesti do značajnog prisnog kontakta. Drugo, moramo biti transparentni glede vlastitog stanja. Ne smijemo se praviti svetijima nego što jesmo. Ne smijemo djelovati kao pravednici koji će, eto, sada ispravljati jadne grešnike. Naprotiv, moramo im prilaziti kao sugrešnici kojima je Krist u izvjesnoj mjeri pomogao. Pri tome moramo otvoreno priznati da smo i mi još uvijek daleko od savršenstva, iako smo se uputili prema tom cilju. T reće, moramo naučiti slušati ispovijedi bez zgražanja i čuđenja. Biblija nam kaže: Podmuklije od svega je srce, jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Stoga nas ništa ne smije iznenaditi. Ako pokažemo da smo iznenađeni, ljudi će misliti da ih osuđujemo. Četvrto, moramo u svojoj sredini istrijebiti trač. On je značajka zakonskog, farizejskog duha. Upire prstom osude u ranjene grešnike. Naš je posao izliječiti rane nastale vlastitim i tuđim grijehom, a ne na njih sipati sol. Jasno je da klasična bogoštovlja ne pružaju prilike za ovakve procese. To je dokaz da su nam potrebne male grupe u kojima je stroga tajnost zajamčena i gdje ozračje bezuvjetne ljubavi daje hrabrost svima nama grešnicima da se otvaramo prema Kristovoj svjetlosti. Male su grupe naša velika, nasušna, urgentna potreba. Krenimo već jednom! Peter Donald MacKenzie Samci-slobodnjaci: NISMO UGROŽENI G odine 2001. u kući Društva prijatelja Biblije u Severinu na Kupi održan je prvi vikend-susret samaca. Od tada kampovi su postali vrlo česti i iznimno bogati sadržajem. Od skromnog početka, Gospodin je izgradio tim od osam članova koji radi na pripremi i i samoj izvedbi okupljanja, a u razdoblju između susreta sastaje se, moli, potiče dušobrižništvo i zajedništvo slobodnjaka. Imenom i prezimenom radi se o slijedećim ljudima (samci): Rino Tasovac iz Splita, voditelj malih grupa, Alen Radman iz Splita, voditelj slavljenja, Verica Godanj iz Cerne, voditelj malih grupa, Lidija Smolenicki iz Zagreba, voditelj slavljenja. A preostali članovi tima su (oženjeni/udate): Ksenija Opinćal iz Beograda, voditelj radionica i malih grupa, Danijel Ogrizović iz Virovitice, voditelj malih grupa i govornik, Anica Kerep iz Zagreba, programski voditelj i voditelj malih grupa, te Ivica Kerep iz Zagreba, organizator i voditelj sportskih aktivnosti. Glavni urednik mi je dao zadatak da napišem ovaj članak i zamolio da odgovorim na nekoliko pitanja, pa evo pokušala sam biti najizravnija i najotvorenija. Zašto se susreti zovu Susreti samaca, i zašto uopće taj naziv samci? S udionici kampova i drugih susreta samaca (samci popularno sebe nazivaju slobodnjacima) osobe su koje nisu vezane bračnom vezom. To su osobe koje se nisu nikada ženile ni udavale, udovice i udovci, rastavljeni i samohrani roditelji prije nego što su upoznali Krista. Zbog čega se u crkvama na spomen tih kampova ljudi uglavnom podsmjehuju i posprdno nazivaju ta druženja? Susreti slobodnjaka opterećeni su kontekstom rada don Bakovića. Valjda mi zato sestre i braća znaju “prišiti” nadimak provodadžika, što nije ugodno čuti. I samci i oni koji to nisu, susrete slobodnjaka podsvjesno doživljavaju kao susrete očajnika. Naš je moto: Uz Božju pomoć učiti zajedno kako doći do punine svojih potencijala i naučiti služiti Gospodinu bez obzira na bračni status! Ne mjerimo uspješnost susreta brojem vjenčanja. Vjenčanja nam nisu cilj, ne brojimo ih i ne miješamo se u Božji posao! Uvjereni smo da Bog spaja dvoje ljudi u bračnu svezu! Zašto vi kao organizatori već jednom ne objasnite ispred zajednica o čemu se tu radi, a ne ovako da se pričaju svakakve bedastoće i neprovjerene informacije kolaju okolo? O rganizatori, članovi tima i sudionici susreta pokušavaju iskoristiti svaku priliku da objasne što je rad sa samcima, koji su mu ciljevi, način rada... Problem je što oni koji pitaju teško povjeruju odgovorima. Slobodnjaci su jednako sumnjičavi! Ne znam zašto je teško povjerovati da su kampovi samaca susreti Božje djece koja proučavaju Bibliju, razgovaraju po malim grupama, sudjeluju u praktičnim radionicama, uče kako primijeniti kršćanstvo u svakodnevnom životu, intenzivno se brinu jedni za druge, smiju se i raduju, žive u bliskom zajedništvu uz molitvu i igru, uživaju u ljepoti druženja... Zamolila sam neke od organizatora da iznesu svoja iskustva s brojnim susreta kojima smo dosad svjedočili. P rvi put sam za kamp za samce čuo kada je DPB poslao obavijest crkvama. Razmišljao sam kako je čudno da RINO TASOVAC tako nešto već odavno ne postoji. Nanovorođenih kršćana je malo, samci su raštrkani i nemaju prilike upoznati jedni druge. Htio sam upoznati kršćanke i izvan svoje zajednice i eventualno ostvariti vezu i brak. Također, želio sam više učiti o radu s ljudima, pogotovo sa samcima, koji su mi se činili zaboravljeni od svih. Što bismo mi htjeli postići ovim člankom? Mislim da je dobar cilj koji je već naveden - razbijanje predrasuda što bi pomoglo da se samci odluče doći u Severin. Naravno, domet je ograničen tiražom lista. Ali s nečime treba početi. Z a Severin sam čula prije otprilike tri godine. U crkvenim krugovima se pričalo o „nekima“ koji su VERICA GODANJ otisli tamo i oženili se! Tako sam dobila otprilike ovakvu sliku: to su susreti kršćana koji žele upoznati nekoga za brak. S obzirom na to, nisam imala želju otići tamo, sve dok mi jedan moj prijatelj nije spomenuo da je na internetu vidio fotografije iz „nekog Severina“. Ljepota prirode ga je oduševila i mislio je da bi bilo lijepo otići na jedan vikend-susret. Tako sam se nakon kraćeg razmišljanja i dvoumljenja ipak odlučila doći. Bilo mi je sve novo, nepoznato i malo neobično jer nisam navikla na takvo otvoreno i opušteno druženje u većoj grupi. Ali, do kraja susreta mi se ipak svidjelo, tako da sam došla ponovno za doček Nove Godine. Taj put mi se još više svidjelo - ustvari, bila sam oduševljena. „Severinci“ su mi počeli prirastati srcu. U rad tima sam se uključila postupno, želeći služiti ljudima. Danas mi je veliko zadovoljstvo poticati i ohrabrivati druge da žive ono najbolje što Bog ima za njih, i da se ne zadovoljavaju manjim. Z a susret slobodnjaka u Severinu doznao sam preko reklamnog letka ALEN RADMAN DPB-a 2001. godine. Kako sam imao želju za druženjem sa sestrama i braćom istog statusa upustio sam se u planiranje za dolazak na kamp, koje je zbog financijskih i poslovnih prepreka trajalo dvije godine. Kroz same susrete dobivao sam ohrabrenja o vlastitoj vrijednosti, ušao dublje u Božju riječ, proširio spoznaje o životu, stekao mnoga poznanstva od kojih su neka prerasla u velika prijateljstva, doznao kako razmišlja i osjeća ženski svijet... K ada sam čula od prijatelja iz crkve o kampovima za samce osjetila sam znatiželju i LIDIJA SMOLENICKI nelagodu. Nekoliko susreta preskočila sam, jer nisam htjela ići sama. Na susretima sam upoznala sebe, svoje slabosti i prednosti. Svi koji se još niste odlučili posjetiti nas, dođite da vidimo koje novo lice, možda steknete nova neprocjenjiva prijateljstva. Anica Kerep Zašto volim Boga Z nate što ću vam reći? Ne postoji Bog! Ovako bi reagirao prosječan tinejdžer koji postojanju neke takve sile pristupa s filozofske, ili možda racionalne strane. Ili je to samo buntovan razmaženko kojeg bi trebalo dobro nalupati po stražnjici. Tako bi to riješili naši stari. Ali problem bi i dalje ostao - lanac nepovjerenja koji vodi u razočaranje, bol, možda izolaciju, osamljenost - život bez svjetla, nade. Podcjenjujemo li mišljenja onih koji tek o svijetu uče, koji ne žele sve prihvatiti onako kako im mi to serviramo? Ispričat ću vam priču o vijesti koja mi je promijenila život. Prošle godine u studenom ubila se moja ponajbolja prijateljica. Do jučer smo išle zajedno u školu, markirale skupa na kavu, radile ono što i svaki dan. A onda - mrak. Praznina. Mjesto kraj mene u autobusu prazno. Nema onog smijeha na hodniku, ni čavrljanja o svakodnevnim događanjima. Jesam li to mogla spriječiti? I tako se ponavlja priča u raznim državama, školama, vremenima. Mjesto prazno. Pitanje se postavlja, bih li i ja tako mogla završiti? Što je to što ljude tjera u ono što misle da je najbolje rješenje svih problema? Ne preostaje im ništa u svoj toj boli i patnji koje osjećaju. A što je najgore, u samome sebi. Ne vjeruju nikome da će ih razumjeti, prihvatiti. Da sam imalo posumnjala u njezinu odluku, učinila bih sve da to spriječim. Ali - nisam. Bila je ista iz dana u dan - nasmijana, pričljiva, a unutra nesretna. Nije poznavala Boga. Nije živjela u sredini koja bi je poticala da Mu vjeruje. Nije joj NIŠTA preostalo. Barem je tako mislila. A li Bog je ono što preostane kada sve drugo nestane. Može nam se čitav svijet srušiti na glavu, ali Bogu ništa nije nemoguće. Kada je najteže, nosit će nas u naručju, i to je ono što sam naučila. Nema te sile koja bi mene mogla natjerati da na sebe dignem ruku i oduzmem si život dok god vjerujem i znam da će On riješiti problem. Mogu biti tužna, ali nesretna ne. Znam da uvijek postoji On, koji me voli više od svih najbližnjih koji su me povrijedili. I to je ono što je i njoj nedostajalo. Da osjeti da je istinski voljena i shvaćena, u svim situacijama u kojima se nađe. Volim Boga jer s njim si uvijek na sigurnom - nema uvjeta. On te voli takvog kakav jesi. A ima nas zaista svakakvih... Lidija Kedmenec SOUL SURVIVOR - SPASITELJ DUŠA K ao što znate, barem se nadam, naši su mladi nezaustavljivi u sudjelovanju na kampovima, i iako je kod kuće uvijek najbolje (tako neki misle?), tercet: Ivan Cesar, Nikola Tadic i Simon Mackenzie prije otprilike tri mjeseca malo su prešli granice Lijepe Naše i posjetili daleku nam Englesku. Uz pomoć mladih iz Watforda dečki su se upustili u „ludu avanturu“ na kamp za mlade „Soul Survivor“, ili na hrvatskom „Spasitelj duša“, rasprostranjenom na površini približno veličine Zagrebačkog velesajma, sa 10.000 posjetitelja. Ivan, Nikola i Simon bili su među rijetkima iz kontinentalnog dijela Europe. Smješteni su u ugodne i tople šatore u vrećama za spavanje. Imali su različite mogućnosti za druženja, upoznavanja, rekreaciju, sportske aktivnosti, odlaske u pubove, na gospel/jazz, kina, koncerte kršćanske glazbe, kršćanske shopove... Mogli bismo mi još nabrajati, nadugačko i opširno, ali stat ćemo, u nadi da se i u vama probudila želja otići u Watford, makar se i odrekli hrvatske hrane za kratko vrijeme. N ajbitniji akcent kampa stavljen je na raznovrsne seminare, ukupno njih 40, raspoređenih u 5 dana. Dečki su izdvojili njima najbolje teme: Ljudi i Bog, mi i Bog, Bog, mi i ljudi. Biblijska vodilja okupljanja bila je poslanica Efežanima, a cilj da se svi darovi iskoriste Bogu na slavu, da se čovječje srce približi Spasitelju. Druženje je bilo upotpunjeno i glavnim sastancima, u zaista glomaznom šatoru, u koji se svakodnevno natiskavalo 10.000 posjetitelja. Kroz slavljenički bend Bog je obilno izlijevao svog Duha na sve koji su ga željeli primiti u svoje srce. Ne znam postoji li dovoljno velika knjiga u koju bi stali svi činovi ljubavi i pažnje koje nam dariva Bog? Možda je nepoznata i veličina knjige naše nezahvalnosti i zanemarivanja neprestane i neumorne Božje brige i veličine njegovog srca za nas? I za kraj, kao zaključak, možda i glavnu smjernicu kampa, dečki su zaželjeli da napišem ovu misao: Bog koji je svemoguć i neograničen, prelazi daleko dalje od naših ograničenja. Želimo li se odreći vlastitih sigurnih teritorija i trčati po Božjem, nama nepoznatom teritoriju, ali sa saznanjem da on zna najbolje? Zaista, dobro razmislimo... Branka Matić K senija Opinćal iz Beograda doktorica je specijalist psihijatrije i educirani psihoterapeut. Radila je deset godina u Klinici za psihijatriju “Dr. Dragiša Mišović” u Beogradu, te posljednjih godina u vlastitoj privatnoj ordinaciji. Obratila se prije 12 godina. Ide u crkvu Assemblies of God (Skupština Božja) u Beogradu, čiji je pastir Mane Koruga, gdje je prije tri godine rukopoložena za dušobriznika. Tijekom „hoda s Gospodom“, najviše ju je zanimalo dublje pronicanje u evanđelje zbog primjene u svakom aspektu života, te njegovo širenje, čuvanje i obrana. Vremenom se sve više usmjeravala u službi na dušobrižnicki rad. Završila je edukaciju za Kristo-centrično Dr. Ksenija Opinćal: Prijateljstvo je Božji dar iznad spolnosti savjetovanje u okviru službe Grace Ministries International u Budimpesti 1999. godine i dvije godine je radila kao njihov nacionalni predstavnik držeći s nekoliko suradnika predavanja, konferencije i školu za savjetnike. Iste te aktivnosti u okviru Hrvatske obavlja služba Nada za život iz Varaždina, s kojom zadnje dvije godine surađuje savjetujući one koje su u potrebi i poučavajući u okviru postojećih škola za savjetnike laike koji se održavaju u Varaždinu i Zagrebu. Surađuje i s crkvom Dar milosti u Šibeniku. Prije godinu dana povezala se i s timom ljudi koji radi sa samcima u Severinu na Kupi. Ksenija ima troje djece, Filipa koji je navršio 13, Sofiju od 11 i Andriju starog 6 godina. M islim da je već ovako poprilično opsežan i bogat životopis dovoljno dobar razlog da u ovom broju napravimo intervju s Dr. Ksenijom Opinćal, osobom koja zaista u svakoj prigodi kada posjeti Zagreb obavezno navrati i u prostore naše crkve. Vjerujem da ćete iz razgovora koji slijedi imati dosta toga korisnog za pročitati i naučiti, jer Ksenija je osoba koja se bavi područjem iz našeg života koji svakoga zanima. Ispričavamo se unaprijed ako će vam terminologija možda biti teška za shvatiti, ali Ksenija je probala biti što izravnija i jednostavnija... Molim te za početak odgovor na jedno dosta sklisko pitanje, mogu li žena i muškarac biti prijatelji, a da se nikada među njima ne dogodi seksualna avantura? Prijateljstvo je predivan Božji dar koji je iznad spolnosti. Ljubav između brata i sestre u Duhu izraz je agape Božje ljubavi, bolje rečeno bezuvjetne ljubavi. To je kad jedno drugo prihvaćaju onaki kakvi jesu, i kad ta ljubav nije motivirana spolnošću. U svim drugim slučajevima kad je ‘ono’ u pitanju, radi se o erosu. Naravno i ta ljubav je uzvišena i sveta, izražava životnu radost. Ona nam je pokretač i neophodna je za ispunjenje Božjeg plana da svi rastemo i služimo u ljubavi unutar Njegove obitelji. Potrebno je da se svi u tijelu Kristovom međusobno volimo, prihvaćamo, poštujemo, štitimo i pomažemo, tako i braća i sestre među sobom. Potrebno je raditi na afirmaciji dostojanstva i vrijednosti identiteta Božjeg djeteta, spolnosti i odnosa među spolovima. Prijateljska ljubav uključuje duhovnu i duševnu povezanost u ljubavi dva bića, kao i specifične tjelesne izraze bliskosti. Seks je poseban izraz agape ljubavi koja nas ispunjava, nadahnjuje i povezuje na nivou duha i duše, ali omogućava i ostvarivanje posebne i krajnje fizičke bliskosti između muškarca i žene i s njom krajnje sjedinjavanje i obostrano ispunjenje dva bića različitog spola. Seks se može pogrešno koristiti kao zamjena za duhovnu i duševnu bliskost. Zato je moguće da u prijateljstvu između muškarca i žene dođe do seksa, kao što i na brojne druge načine odnosi među nesavršenim ljudima, njihovi motivi, aktivnosti, često odstupaju od agape ljubavi i savršene Božje volje za čovjeka. Zašto je sve manje iskrenosti među običnim svijetom, ali i vjernicima? Farizejski duh stvara u crkvama licemjere, ljude koji su otuđeni od svoje prave prirode, od svojih misli, osjećaja i potreba, i koji tako otuđeni ostvaruju lažne, neiskrene odnose. Tamo gdje vlada zakon, tamo je i strah, krivica, obrambeno ponašanje, igranje socijalno i religiozno poželjnih uloga, samopravednost i prikrivanje vlastite stvarnosti. Netolerancija nepoželjnog i sankcioniranog ponašanja u nekoj sredini onemogućava postojanje iskrenosti. Također, tamo gdje je naglasak na ponašanju, službi i zanemarivanju osobnosti i duševnog života, kao i autentičnih, dubokih odnosa bliskosti među ljudima, tamo nema dovoljno iskrenosti. Nedostatak ljubavi, kritike, osuda, ljubomora, zavist, mržnja, sukobi, svađe isto pridonose odumiranju iskrenosti. Može li vjernik biti bolesnik, ili ne, i zašto? odnosi ili ciljevi. Naša duša kontinuirano reagira na svaku promjenu vlastite stvarnosti i svoga okruženja, pa se najčešće prolazno i privremeno, a rjeđe trajno razvijaju i različita bolesna- duševna reagiranja tijekom brojnih, posebno kumulativnih stresnih zbivanja u životu neke osobe. Duševni poremećaj (strah, maskirana depresija, neizražena agresivnost, stanje očaja i beznađa) također može biti u osnovi mnogih tjelesnih bolesti, kao što su visok krvni pritisak, dijabetes, hipertireoza, kolitis, maligne i autoimune bolesti. Još jedna specifičnost se odnosi na situaciju kada osoba, posebno po prvi put ili iznenada oboli od neke tjelesne bolesti, i pri tome se još uključi u zdravstvenu dijagnostiku i liječenje. Tada je tipično da se barem prolazno razvijaju neke patološke emotivne reakcije (strah, depresija, hipohodnrija), koje naravno mogu biti privremene i prolazne, ali mogu i značajno iskomplicirati tjelesnu bolest i doprinijeti njenom održavanju. Među vjernima, kao i u općoj populaciji, možda čak i više, postoje i vrlo teški duševni poremećaji, kao što su maničnodepresivna psihoza, paranoja, šizofrenija... psihički Prikrivaju li ljudi svoje duševne poremećaje? Prema definiciji, riječ vjernik označava identitet jedne osobe, a bolesnik je pogrešna upotreba pojma koji bi trebao objasniti fizičko i/ili duševno bolesno stanje neke osobe. Trebalo bi se ograničiti na upotrebu riječi bolest, a ne davati etiketu nekoj osobi da je zbog svog bolesnog stanja promijenila i vlastiti identitet u nekoga tko je sada zbog bolesti postao netko drugi - bolesnik. Neke teške mentalne bolesti, za razliku od naprimjer gripe, drugih tjelesnih bolesti ili lakših duševnih smetnji, istina je, mijenjaju i ljudsku osobnost i njegov odnos prema sebi, drugim ljudima i stvarnosti koja ga okružuje, pa je tu upotrebu riječi bolesnik adekvatnija. Mi, vjerni, također se nosimo s lakšim duševnim problemima kao što su strahovi, nesigurnosti, sumnje, tuga, depresija, karakterne izmijenjenosti, razni oblici ovisnosti o ljudima i stvarima, poremećeni Mnogi od njih nisu dijagnosticirani i svakodnevno s njima živimo i mučimo se, jer oni sami ili ne znaju, ne priznaju, ili prikrivaju da su bolesni, niti su uključeni u neki program liječenja. Najlakše je raditi s ljudima koji su svjesni da imaju neki duševni problem i koji dolaze kod stručnjaka ili vjerne osposobljene braće i sestara po pomoć. Kao što znamo da u rješavanju problematičnih slučajeva griješimo primjenjujući slovo Zakona umjesto Božjeg pravednog suda, tako često, zbog nerazumjevanja ispravne primjene Božje milosti među ljudima, budemo prevareni i iscrpljujemo se pomažući ljudima koji niti hoće izliječenje niti promjenu i koji nas tako zarobljavaju, dok pri tome zanemarujemo ili ne prepoznajemo druge osobe kojima je potrebna pomoć i koji vape za njom, a koje su žrtve oboljele osobe u svom okruženju. Kako prepoznati Božju volju i kako razumjeti da nas i kroz bolest Bog želi upozoriti i naučiti? Bolest je, ponavljam, sastavni dio života ljudi na ovoj zemlji, koja je mjesto stradanja, suza i propasti. Ona je po sebi posljedica života bez Boga; može ali i ne mora biti sredstvo dolaženja Bogu. Nijedna bolest, kao ni bilo šta drugo na ovom svietu, osim Duha Božjeg, ne može čovjeka kroz stradanje dovesti Bogu. Mi, djeca Božja, milosrdni smo Samarjani, a ne Leviti niti svećenici koji su ili nezainteresirani za stradanje ljudi ili se distanciraju, sablažnjavaju od bolesnih, ili ih osuđuju i zastrašuju nekim zlim bogom, a ne donose im Radosnu Vijest Spasenja u Bogu milosti, oproštenja, ljubavi i vječnog pobjedničkog života. Krist je umro da bi nama svima promijenio nesretnu sudbinu i dao nam samoga sebe i sa Njim sve što je Njegovo. On je naš Mesija koji je došao da bi prema stihovima iz proroka Izaije 61:1-4: „Zavio slomljena srca, objavio slobodu zarobljenima i oslobođenje iz tame zatvorenicima, utješio one koji su žalosni, pobrinuo se za one koji tuguju i dao im krunu ljepote umjesto pepela, ulje radosti umjesto žalosti i odjeću slavljenja umjesto duha očaja“. Zašto sve više vlada depresija među ljudima današnjeg doba i kako se boriti protiv nje? Psihičku i skoro svaku drugu bolest, konkretno njene uzroke, kao i njeno odigravanje i izražavanje, uvijek treba razmatrati kao međusobnu interakciju, u različitom stupnju, brojnih vanjskih i unutrašnjih uzročnih i olakšavajućih faktora. Depresija je jedna od najrasprostranjenijih bolesti današnjice, čemu doprinose i mnogi faktori suvremenog nacina života: korjenite socijalne promjene po tipu socijalne dezorganizacije (brzi sociokulturni razvoj 10 koji se teško prati, tehnologizacija, promjena načina odvijanja i strukture posla, nezaposlenost, ekonomske krize, migracije, ratovi, totalitarizam). Osim toga, razvoju depresije doprinosi postojanje drugih psihičkih bolesti, kao sto su različiti strahovi, akumulacija mnogobrojnih stresnih situacija, različita traumatska iskustva, poremećaj međuljudskih odnosa u obitelji, školi, na poslu, sve do nezdrave ishrane, nedostatka psihofizičke rekreacije, klimatskih i atmosferskih promjena. Osnovna psihodinamika depresivnog poremećaja naslanja se na emotivno traumatska iskustva uskraćivanja ljubavi još u ranom djetinjstvu, prvenstveno od strane majke i drugih značajnih osoba. Ona uvjetuje povećanu ovisnost osobe od osoba koje joj mogu pružiti emotivno zadovoljenje, a samu depresiju izazivaju ili pokreću realni, zamišljeni, simbolični ili preteći gubitak objekta ili ljubavi objekta. Gubitak objekta se doživljava i kao gubitak dijela vlastite osobnosti, a ambivalentna osjećanja bijesa i krivice doprinose pojavi ideja samooptuživanja, samouništenja, kao i bespomoćnosti i beznadežnosti. Različite vrste gubitaka nečega što je osobi od velike emotivne važnosti dovode ili pokreću depresivno reagiranje: najčešći su smrt bračnog partnera ili djeteta, rastava, prekid emotivno značajne veze, spontani pobačaj, bolest, teška tjelesna trauma, operacija, gubitak posla ili statusa, selidba, odustajanje od nekih snova ili njihovo neispunjenje, gubitak kućnog ljubimca. Protiv depresije ćemo se lakše boriti kada je budemo bolje prepoznavali, a potom se suočavali s njom. Kao što bolest nastaje interakcijom mnogih različitih vanjskih i unutrašnjih faktora, tako joj se i u liječenju pristupa na svim tim nivoima, što znači svim raspoloživim, međusobno različitim načinima: psihoterapijom, savjetovanjem, lijekovima, specifičnim režimom života, ishranom, psihofizičkom rekreacijom, radnom terapijom, socijalnom terapijom i podrškom. Goran Klobučarić Vodič kroz SRČANE pretrage Č esto se ljutimo i komentiramo kako nas nego što uđu u ordinaciju. Postoji još nešto liječnici dočekuju u žurbi, na brzinu, površno pogledaju hrpe papira za koje smo potrošili vrijeme i novac, a nerijetko i živce dok smo ih mjesecima prikupljali. Osjećamo se kao brojevi, a ne kao osobe koje prije izađu što nam smeta, ali i zbunjuje: latinski izrazi dijagnoza i dijagnostike, koje će ih potvrditi ili odbaciti. Naravno, nisu svi učili latinski ili studirali medicinu da bi sve to znali. Želim kroz ovaj i slijedeće tekstove razbiti famu o nedodirljivim ljudima u bijelim kutama. U ovom broju krećem s prevođenjem stručnih izraza vezanih za pretrage u kardiologiji. Kardiologija je dio interne medicine koja se bavi liječenjem bolesti vezanih za srce i krvožilni sustav. KARDIOLOŠKE PRETRAGE Auskultacija Slušanje stetoskopom Palpacija pulsa mjerenje otkucaja i jačina pulsa prstom na zapešću Mjerenje (SYS) sistoličkog i (DIA) dijastoličkog tlaka Visina vršnih tlakova kod stiskanja (SYS) i opuštanja (DIA) srčanog mišića RTG srca Röntgen pokazuje oblik, veličinu i poziciju srca EKG električni rad srca EKG holter snimanje EKGa pomoću prijenosnog EKG uređaja, obično se snima 24 ili 48h KARDIOLOŠKA ANATOMIJA Cor Srce Epikard Miokard Endokard Perikard Slojevi srčanog mišića (iznutra prema van) Septum Srčana pregrada Apex Vršak srca Atrij Predklijetka Ergometrija ili Stress Test snimanje EKGa pod opterećenjem (bicikl, traka) Ventrikl Klijetka UZV srca ultrazvučni pregled srca i krvnih žila - izgled i funkcija srca, rad zalistaka, pokazuje ugruške itd. Arterije Vode krv bogatu O2 (kisikom) Vene Vode krv siromašnu O2 Kapilare Sitne krvne žile UZV pregled krvnih žila vrata, pokazuje suženja i ugruške u žilama Aorta Najvažnija arterija Krvotok Optok krvi po tijelu Doppler karotida Laboratorijske pretrage enzima (CPK, troponin) i staničnih elemenata (Na, K) Astrup zasićenost krvi kisikom Koronarografija srca invazivna pretraga - u venu se injektira kontrast čiji se tok prati - daje prikaz stanja koronarnih arterija Scintigrafija srca ubrizgavanjem radioaktivnog izotopa (Tc23), vidi se snaga kontrakcije srca R ezultati svake pojedine pretrage donose sliku stanja srca i krvnih žila kad je bolest već nastupila. Uz svaku uputnicu za pojedinu pretragu dobit ćete i uputu kako se priremiti za nju. Za rutinske pretrage nisu potrebne pripreme, ali za složene kao što je koronarografija treba se pridržavati dobivenih uputa. Blaženka Horvat 11 Bolji smo ii Bolji smo od dinama dinama od V S redinom rujna u Splitu je održan malonogometni kršćanski turnir. Organizator, Baptistička crkva Emanuel s pastorom Kornelom Crnkovićem pozvali su šest momčadi, među kojima je bila i naša starija, za koju nastupaju dečki iz Radićeve, ali ima ih i iz drugih crkava. U Split smo krenuli u 4 sata ujutro, a zborno mjesto bilo je na Gredicama, ispred stana golmana Filipa Horvata. Inače, naš prvi vratar Ivica Horvat trenutno se nalazi na listi ozlijeđenih! Tog subotnjeg jutra bilo je predivno osjetiti duh zajedništva, koji stvarno vlada među nama već duže vrijeme, tako da moram priznati da i sam s velikim veseljem dolazim na utakmice i turnire (Mirek Magdalenić). ozač Miro Kubica sigurno nas je dovezao do Splita, u kojem su nas braća i sestre toplo dočekali. Iako nam vrijeme nije bilo naklonjeno (lilo je kao iz kabla), turnir je odigran po sustavu da svaka momčad igra protiv svakog. Kao zanimljivost, spomenimo da je participirala i jedna muško-ženska momčad-ekipa, koja je pobrala najviše simpatije kod publike, ali i nas ostalih sudionika. Iako smo pobijedili, osobno najljepši trenutak nije bio osvajanje turnira, nego zajednička molitva s momčadi s kojoj smo se borili za prvo mjesto. V jerujem da je tog dana, jedna "smiješna igra", zvana nogomet poslužila nečemu ljepšem, većem, a to je proslava našeg Gospodina!!! Neki od nas su se od sreće pobacali u more, drugi su konstatirali da smo malo poludjeli, pobrali smo «kantu» i krenuli za Zagreb! Zanimljivo, polučili smo bolji rezultat od Dinama, mi smo za razliku od Modrih "osvojili" Split. Za momčad BC Zagreb nastupili su: Saša, Marijan, Emil, Miro, Ratko, Filip i moja malenkost, Mirek. Pozdravio bih vas na kraju s jednim stihom: "Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv." 1.Kor. 9:24-26. Miroslav Magdalenić Miroslav Kubica 12 V ećina od nas dijeli ograničene i premale kvadrate stana s više članova obitelji, ured s još nekoliko kolega i kolegica, vozimo se u pretrpanim sredstvima javnog gradskog prijevoza; jednom rječju događa nam se suživot. A znamo da on donosi određene norme i pravila kako bismo funkcionirali unutar njega. Ali kako to često u životu P bude, pravila su tu da se krše. Istina, ponekad namjerno, ponekad nenamjerno. Ako uzmemo za primjer obitelj, vjerujem da unutar svake postoje raspodjele poslova i odgovornosti kod odraslih članova, a kako djeca rastu i počinju razumijevati i njih učimo i pokazujemo im što smiju a što ne smiju te koje su njihove obveze. Dok su moja djeca bila osnovnoškolci, obično sam ja radila kućanske poslove, jer nisam bila zaposlena. No u jednom razdoblju radila sam neki honorarni posao i dogovor s njima bio je da poslije ručka operu posuđe, pospreme ostatke hrane i urede svoju sobu. Uglavnom su se držali dogovora, a ja sam ponosno pričala kolegicama kako imam poslušnu djecu. Ali jednog dana vrativši se kući već na ulazu stana dočekalo me iznenađenje - u polumraku hodnika nagazila sam na razbacane tenisice, a kroz vrata otvorene dječje sobe ugledala sam razbacanu odjeću, knjige i školski pribor. djela, stajao je na radnom stolu. Očito je djeci to bilo zanimljivo jer ih je privuklo stolu, a zatim smo pričali o biblijskom redku na tu temu, iz 1 Sam 16,7 ‘’Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu’’. Popodnevni događaj nismo spominjali. Prije spavanja moja mi se dvanaestogodišnja kćerka, vidno ganuta, obratila riječima:’’Mama, ja sam stvarno pokvarena.’’, a suze žaljenja potekle su njenim licem. ri povratku kući zatekla sam ih kako brižljivo uklanjaju tragove svog nemara. U vremenu do večere pripremala sam materijale za vjeronauk na temu „Ljudsko srce“. Predložak srca, kojeg je bijela strana prikazivala dobra, a crna zla ll ii k vvavaee ntur k aaa avantura S ljedeći šok - kuhinja. Sudoper ispunjen prljavim posuđem, na stolu tragovi ručka i otpaci voća. Istog časa preplavila me ljutnja; sav taj nered, a moja se djeca negdje vani bezbrižno zabavljaju. Budući da mi nisu bili tu, na dohvat ruke, imala sam vremena smišljati kaznu, no od puno ideja jedna mi se učinila onom pravom. Kućni red: 10 točaka i posljedice nepridržavanja istog. Ispisala sam ga čitko (debelim crnim flomićem) i prilijepila na ulazna vrata blagavaonice (nisu ga mogli promašiti). Zatim sam napustila stan ništa nepospremivši. U tišini obližnjeg parka, u mislima i molitvi Gospodinu, tražila sam smirenje i mudrost u ophođenju s njima. P ustila sam da isplače svoje prvo pokajanje, a zatim joj objasnila da se ne radi o istinskoj pokvarenosti, već o neizvršavanju dogovorenih obveza. Još smo dugo pričale, a potom je smirena otišla na počinak. Zahvalila sam Gospodinu što me je sačuvao od burnog reagiranja i njegovih posljedica. Suživot svakodnevno postavlja pred nas izazove. On je neizbježan test našeg kršćanskog i moralnog ponašanja. Na nekom prolazimo, na nekom padamo. A ko smo voljni raditi na odnosima s ljudima u suradnji s Bogom, kroz plodove Duha Svetog: strpljivost, vjernost, blagost, krotkost, uzdržljivost, šireći mir, radost, dobrotu i ljubav, uživat ćemo u zajedništvu s ljudima bez obzira na različitosti, skućene kvadrate i zbijene prostore. Maja Horvat 13 Ki Dong Kim N edavno je u Kutini održana konferencija za pastore i njihove supruge, na kojoj je govorio Ki Dong Kim, pastor najveće Baptističke crkve u povijesti koja broji 160.000 članova iz Seoula u Južnoj Koreji (www.sungrak.or.kr). Organizator je bila EPC Kristijani iz Garešnice. Radni naslov skupa bio je Vratimo se Bibliji. Umjesto da stvaramo doktrine koje odvajaju tolike denominacije unutar kršćanstva, pastor Kim naglašava apsolutni povratak Bibliji. Zbog toga se on i njegova crkva nazivaju Berejskim pokretom, jer poput Berejaca u Dj. 17, istražuju Bibliju za svaku svoju praksu i vjerovanje. Iako njegovu službu prate iscjeljenja i znaci, odlučno odbija sebe isticati kao nekog posebnog. Kada netko postane dijete Božje vjerom u Isusa Krista sve što treba činiti je da raste u vjeri i osobnom odnosu s Njime, te dozvoliti Kristu da radi kroz njega. u Kutini tamo. Kada se govori o vjeri stotnikovoj, Krist je onaj koji je bitan. Ako Krist nije u centru propovijedanja onda je isto promašeno. 3. Apsolutna svjesnost duhovne borbe. Dao je ovaj primjer: "Ako se vaša služba temelji uglavnom na Iv.3:16 što je svakako istina Pisma, to će vas po malo voditi humanizmu’’ Ali ako se vaša služba temelji na 1.Iv.3:8, onda ćete imati drugačiji ishod. Osnovno je pitanje zašto je Isus došao? U Post. 3:15 sam Bog je zametnuo neprijateljstvo Između Krista i Sotone i onih koji ih slijede, te ako smo svjesni da je Sin Božji došao da razori djela đavolska" onda ćemo kao kršćani biti u duhovno borbenom poretku (Ef.6:10). U svojoj praksi u Koreji izgon demona iz opsjednutih je gotovo uobičajna radnja. 4. Vjernici se pozivaju beskompromisnom životu po Božjoj pravednosti. U nekoliko je navrata posebno spomenuo lijenost kao zlo koje treba iskorijeniti iz naroda S lušajući predavanja imao sam osjećaj kao da pastor Kim zabija 'uporišne stupove' na kojima počiva njegova služba i taj osjećaj se može izraziti stihom iz Prop.12:11 "Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci, pastir se njima služi na dobro svojega stada". Iz seminara bih izdvojio baš te uporišne stupove na kojima beskompromisno ustrajava pastor Kim. 1. Biblija kao apsolutni autoritet. On sam je kroz koju prošao preko 100 puta. Biblija je Božja riječ i sva proroštva su izrečena. One koji se pojave u nekim crkvama s riječima: "brate, sestro... Duh mi je objavio riječ..." glatko naziva lažnim prorocima. Sve je rečeno što je trebalo biti rečeno i to se samo treba prakticirati bez zadrške. Božja riječ sama je Duh i Život (Iv.6:63) 2. Apsolutno kristološki pogled na pisma. Bog je stvorio svemir i On je glavni lik Biblije. Kada čitamo o Abrahamu, Krist mora biti 14 Božjeg, osvrčući se na stih "lijeni i zli (Mt.25:26). Rekao je: "Kraljevstvo nije kanta za smeće nego za svete", smijemo unutra unositi svašta nego čistimo od ljage grijeha". slugo" Božje da ne da se 5. Spasenje je dar kojeg Bog nudi ljudima. Iako je ponuđeno svima i mi imamo obavezu evangelizirati ono ipak nije za sve jer ga mnogi odbijaju. Iz ovoga proizlazi visoko vrednovanje spasenja i ulazak u kraljevstvo Božje već sada u crkvi. Članovi Sungrak Baptističke crkve se pozivaju na 5 dužnosti: dolazak u zajednicu na dan Gospodnji, život davanja, svakodnevno čitanje Biblije, svakodnevna molitva i evangeliziranje. Miloš Komanović Presudan dokaz za kršćanstvo Josh McDowell (35Kn) Je li kršćanstvo vjerodostojno i postoji li razumska osnova za vjeru u Isusa Krista kao Božjega Sina? Znanstvenici tijekom mnogih stoljeća, milijuni studenata, kao i mnogi drugi zreli i pošteni ljudi, odgovorili bi na to pitanje glasnim "DA". Upravo o tome govori ova knjiga Josha McDowella. Od 1964. godine Josh je djelovao kao predstavnik Campus Crusade for Christ International, koja djeluje diljem svijeta. Više od 7.000.000 studenata zajedno sa svojim profesorima na više od 700 sveučilišta u 84 zemlje svijeta bilo je prosvijetljeno, ohrabreno i potaknuto nadahnutim svjedočanstvom Josha McDowella. Njegovo sveobuhvatno istraživanje u području povijesnih činjenica o kršćanstvu, postavili su Josha kao vrsnoga govornika i pisca, zbog sveobuhvtnog znanja o vjerodostojnosti kršćanstva. (Z.V.) On lomi okove Neil T. Anderson Knjiga zasigurno spada u obaveznu literaturu svakog kršćanina uz prvu knjigu istog autora - Pobjeda nad tamom. Ne preporučam početi čitati ovu knjigu dok prije nisu svladane osnove oko vlastitog identiteta i zdrave slobode u Isusu Kristu, u čemu će Pobjeda nad tamom dati pravi smjerokaz. On lomi okove upućuje na konkretne mjere kako ostvariti pobjedu nad sotonom i njegovim prevarama na koje nasjedamo svakodnevno, ali isto tako i kako se direktno suočiti s demonima i psihičkim problemima koje su rezultat prošlosti. Nakon čitanja ćete primjetiti tužnu činjenicu kako u našim sredinama kronično nedostaje cjelovitog dušebrižništva koje je sposobno suočiti se sa svakim izazovom. Dr. Neil T. Anderson je kršćanski psihijatar i trenutno vodi Freedom in Christ Ministries. (D.P.) Semone (Shee Mu Awn) Slomljen i izliven: Korejski put s Isusom Ki Dong Kim i Jimi Miller Nevjerojatna autobiografija Ki Dong Kima. Opisuje kako je Ki Dong Kim dobio poziv i došao do pune spoznaje Isusa Krista. Opis niza nevjerojatnih i dosad nečutih istinitih svjedočanstava uvjerit će svakog čitatelja da je sila Svetog Duha jaka, a djelo Isusa Krista vjerodostojno kao na samom početku Kršćanstva. Iako se knjiga brzo čita ostat ćete pozvani na osobno preispitivanje vjere i entuzijazma za Božji posao. Također će izazvati vlastite poglede na darove Svetog Duha, postojanost u zdravoj beskompromisnoj Biblijskoj nauci, i osobni stav u duhovnoj borbi protiv sila tame. Semone - Mutavi - je nadimak kojeg su Kimu dali začuđeni ljudi kada su vidjeli da ne odgovara na kritike, već radije drži šljunak u ustima kao podsjetnik da nikada ne kritizira. (D.P.) www.sungrak.or.kr/language/english/pastor/enpastor3.asp 15 Bogostovlja Ured BC Zagreb Nedjelja 09:30 Bogoštovlje Utorak 14-18 sati Nedjelja 11:30 Dvojezično bogoštovlje Srijeda 09-13 sati Nedjelja 18:00 Četvrtak 14-18 sati Gospodnja večera prve nedjelje u mjesecu Petak 09-13 sati Nedjelja 20:00 Vježba zbora 01/ 4813-167 Utorak 19:00 Molitveni sastanak Četvrtak 18:00 Grupa za socijalni rad Četvrtak 19:00 Biblijsko proučavanje Subota 18:00 Omladinski sastanak Telefon Dubrava Nedjelja 18:00 Bogoštovlje Nedjelja 18:00 Gospodnja večera prve nedjelje u mjesecu Srijeda 19:00 Biblijsko proučavanje jn a est s t r a bavij n o i c i a ת א תא Z ad i א ת AŽ A Ž Ž a w w aw aw a AŽ Preminuli 05.10. Mato Vidaković
© Copyright 2024 Paperzz
