dr. KSEnija oPinćal

Evangelizacija
V
eć i samo letimičnim pogledom na sadržaj broja koji držite
u rukama vidjet ćete popriličnu razliku i podosta drugačije
tekstove (sadržajno) od onih na koje ste navikli u prijašnjih
deset brojeva. Naravno, većina je ipak ostala ista, ali kao što
sam vam i najavio, trudit ćemo se iz broja u broj biti drugačiji,
friškiji. Već u ovom izdanju imamo poprilično zanimljiv i šarolik
dijapazon članaka. Nažalost, nemamo svjedočanstvo, ali to ne
znači da smo odustali od tog vrlo bitnog segmenta u listu, već
jednostavno - tako je ispalo. Najviše prostora dobilo je područje
zdravlja, ali ne samo iz kuta stručnog iznošenja pojedine
bolesti, već i o problemima koji su više povezani s našim
psihofizičkim stanjem i djelovanjem. Nadam se da ćemo iz prve
ruke, od vas samih, čuti dojmove nakon što pročitate tekstove.
Zasigurno će „veliku buru“ izazvati članak o Kampovima za
samce (slobodnjake). Znam da većina vas na spomen samci
okreće očima, odmahuje rukom i slično... E baš zbog svega
toga zamolio sam Anicu Kerep da napiše pravo stanje stvari
(istinu) i napokon pokuša demistificirati taj pojam - kršćanin
samac. Moram priznati da je i meni već na vrh glave glasnih
i poluglasnih šaputanja i posprdnih dobacivanja tim ljudima i
zato sam želio da ih „razotkrijemo“. Vjerojatno nećemo uspjeti
skroz do kraja, ali... Ma, uostalom, pročitajte tekst.
P
uno se u našoj crkvi govori o potrebi evangeliziranja,
izlaska van prostora Radićeve 30. Ali, nažalost, većina želja,
obećanja ostanu samo sanak pusti. Smatram da je podučavanje,
edukacija ljudi koji žele naučiti o Bogu možda i najbitnija
karika za uspješnost života jedne zajednice, čiji je Novi list
također bitan čimbenik. Nisam od onih ljudi koji će agresivno
nastupati, napadno maltretirati ljude na cesti, u vozilima javnog
prijevoza, na glavnim gradskim trgovima, više sam za varijantu
organiziranog djelovanja. Ljude možemo dovesti u crkvu samo
ako im znamo kvalitetno i smisleno objasniti bit onoga što
zastupamo. Zato mislim da je vrlo važno krenuti u konkretno
postupanje: što više koncerata, konferencija, neformalnih
druženja izvan prostora crkve, jer na taj način najlakše je
pridobiti potencijalnog novog brata ili sestru. Jer, shvatimo
već jednom, kod ljudi povlačenje za rukave, unošenje u lice,
molitva na cesti, čitanje Biblije na glas u autobusu, izaziva
bijes, ogorčenje, omalovažavajuće komentare. Ono na što ću
kao glavni urednik bacati akcent u razdoblju koje dolazi, baš je
evangelizacija, otvaranje prema van. Ali ne agresivno otvaranje,
već polako, odmjereno, dobro izvagano komuniciranje s ljudima
koji su željni čuti Božju riječ, naše djelovanje i slično.
V
eseli me činjenica da su mnogi vaši prijatelji, poznanici,
kolege imali prigodu čitati Novi list i da su reakcije odlične.
Baš to me i ponukalo da u svakoj broju dio sadržaja bacimo na
evangeliziranje, o kojemu toliko slušamo u našoj crkvi. Zato bih
vas zamolio da i dalje slobodno poklonite list onima koji ga žele
vidjeti, koji se raspituju za njega, jer je i to evangelizacija, ali
s argumentima.
Goran Klobučarić
Novi List je glasilo Baptističke
crkve Zagreb. Izlazi 6 puta
godišnje, u intervalu od
svaka 2 mjeseca. Rukopisi,
slike i fotografije se uredno
i na vrijeme vraćaju. Gotovo
sve prijedloge prihvaćamo.
Web izdanje:
Sva izdanja možete besplatno
čitati na internetu na adresi:
krscanstvo.net/novilist [PDF]
Tisak:
SAND d.o.o.
Glavni urednik:
Goran Klobučarić
Grafički urednik i DTP:
Dalibor Puljiz
Redakcija:
Maja Horvat
Lidija Kedmenec
Tea Milić
Branka Matić
Blaženka Horvat
Ljubica Zemunović
Manuela Veršec
Zoran Veršec
Ivan Kivač
Ivan Sović
Kontakt:
[email protected]
[email protected]
Crkva nije sudnica
nego lječilište
D
užnost
je
crkve
obznaniti Božje zakone.
Ima pravo i obvezu tražiti
poslušnost,
nadasve
od
svojih članova. Ne smije
odobravati grijeh. Stoga se
mora postavljati kao čuvar
Božjih zakona. No to je dovodi
u veliku opasnost jer ona lako
poprima farizejski duh, duh
samopravednosti i osuđivanja.
To veoma odbojno djeluje na
ljude izvan crkvene sredine. Boje
se prići crkvi jer očekuju da će ih
vjernici osuđivati. Misle da su u
crkvu dobrodošli samo pravednici
pa odustaju od toga da u njoj dalje
tragaju za duhovnim odgovorima. Na
taj način crkva postaje nesavladiva
prepreka. Zbog nje ljudi ne mogu doći
do Krista, koji je prijatelj grešnika.
C
rkva se sastoji od pojedinaca i
duhovno ozračje u njoj ovisi o
njihovom duhovnom stanju. Zato
svatko mora paziti na sebe da istinski
slijedi put prijatelja grešnika a ne
put farizeja. Crkva mora dosljedno
odražavati njegov, a ne njihov
stav. Tada će se stvarati ozračje
koje odražava Kristovu ljubav
prema
grešnicima.
No
kako to izgleda u praksi?
Prvo, moramo stvarati
kontakte
s
novim
ljudima koji dolaze
u našu zajednicu.
Ne smijemo ih
tretirati
kao
gubavce! Moraju znati da nam je stalo do njih.
Započeti razgovor, pozvati na kavu, na izlet,
na nogomet, u svoj dom ili na malu grupu;
sve to može dovesti do značajnog prisnog
kontakta. Drugo, moramo biti transparentni
glede vlastitog stanja. Ne smijemo se praviti
svetijima nego što jesmo. Ne smijemo
djelovati kao pravednici koji će, eto, sada
ispravljati jadne grešnike. Naprotiv, moramo
im prilaziti kao sugrešnici kojima je Krist
u izvjesnoj mjeri pomogao. Pri tome
moramo otvoreno priznati da smo i mi
još uvijek daleko od savršenstva, iako
smo se uputili prema tom cilju.
T
reće, moramo naučiti slušati
ispovijedi
bez
zgražanja
i čuđenja. Biblija nam kaže:
Podmuklije od svega je srce,
jedva popravljivo, tko da ga
pronikne? Stoga nas ništa ne
smije iznenaditi. Ako pokažemo
da smo iznenađeni, ljudi će misliti
da ih osuđujemo. Četvrto, moramo
u svojoj sredini istrijebiti trač. On
je značajka zakonskog, farizejskog
duha. Upire prstom osude u ranjene
grešnike. Naš je posao izliječiti rane
nastale vlastitim i tuđim grijehom, a ne
na njih sipati sol. Jasno je da klasična
bogoštovlja ne pružaju prilike za ovakve
procese. To je dokaz da su nam potrebne
male grupe u kojima je stroga tajnost
zajamčena i gdje ozračje bezuvjetne ljubavi
daje hrabrost svima nama grešnicima da se
otvaramo prema Kristovoj svjetlosti. Male su
grupe naša velika, nasušna, urgentna potreba.
Krenimo već jednom!
Peter Donald MacKenzie
Samci-slobodnjaci:
NISMO UGROŽENI
G
odine 2001. u kući Društva prijatelja
Biblije u Severinu na Kupi održan je prvi
vikend-susret samaca. Od tada kampovi su
postali vrlo česti i iznimno bogati sadržajem.
Od skromnog početka, Gospodin je izgradio
tim od osam članova koji radi na pripremi
i i samoj izvedbi okupljanja, a u razdoblju
između susreta sastaje se, moli, potiče
dušobrižništvo i zajedništvo slobodnjaka.
Imenom i prezimenom radi se o slijedećim
ljudima (samci): Rino Tasovac iz Splita,
voditelj malih grupa, Alen Radman iz Splita,
voditelj slavljenja, Verica Godanj iz Cerne,
voditelj malih grupa, Lidija Smolenicki iz
Zagreba, voditelj slavljenja. A
preostali
članovi tima su (oženjeni/udate): Ksenija
Opinćal iz Beograda, voditelj radionica i
malih grupa, Danijel Ogrizović iz Virovitice,
voditelj malih grupa i govornik, Anica Kerep
iz Zagreba, programski voditelj i voditelj
malih grupa, te Ivica Kerep iz Zagreba,
organizator i voditelj sportskih aktivnosti.
Glavni urednik mi je dao zadatak da napišem
ovaj članak i zamolio da odgovorim na
nekoliko pitanja, pa evo pokušala sam biti
najizravnija i najotvorenija.
Zašto se susreti zovu
Susreti samaca, i zašto
uopće taj naziv samci?
S
udionici
kampova
i
drugih
susreta
samaca
(samci
popularno sebe nazivaju
slobodnjacima) osobe
su koje nisu vezane
bračnom vezom. To
su osobe koje se
nisu nikada ženile ni udavale, udovice i
udovci, rastavljeni i samohrani roditelji prije
nego što su upoznali Krista. Zbog čega se
u crkvama na spomen tih kampova ljudi
uglavnom podsmjehuju i posprdno nazivaju
ta druženja? Susreti slobodnjaka opterećeni
su kontekstom rada don Bakovića. Valjda
mi zato sestre i braća znaju “prišiti”
nadimak provodadžika, što nije ugodno
čuti. I samci i oni koji to nisu, susrete
slobodnjaka podsvjesno doživljavaju kao
susrete očajnika. Naš je moto: Uz Božju
pomoć učiti zajedno kako doći do punine
svojih potencijala i naučiti služiti Gospodinu
bez obzira na bračni status! Ne mjerimo
uspješnost susreta brojem vjenčanja.
Vjenčanja nam nisu cilj, ne brojimo ih i ne
miješamo se u Božji posao! Uvjereni smo da
Bog spaja dvoje ljudi u bračnu svezu! Zašto
vi kao organizatori već jednom ne objasnite
ispred zajednica o čemu se tu radi, a ne
ovako da se pričaju svakakve bedastoće i
neprovjerene informacije kolaju okolo?
O
rganizatori, članovi tima i sudionici
susreta pokušavaju iskoristiti svaku
priliku da objasne što je rad sa samcima, koji
su mu ciljevi, način rada... Problem je što
oni koji pitaju teško povjeruju odgovorima.
Slobodnjaci su jednako sumnjičavi! Ne znam
zašto je teško povjerovati
da su kampovi samaca
susreti Božje djece koja
proučavaju
Bibliju,
razgovaraju po malim
grupama, sudjeluju
u
praktičnim
radionicama, uče
kako
primijeniti
kršćanstvo
u
svakodnevnom
životu,
intenzivno se brinu jedni za druge, smiju
se i raduju, žive u bliskom zajedništvu uz
molitvu i igru, uživaju u ljepoti druženja...
Zamolila sam neke od organizatora da iznesu
svoja iskustva s brojnim susreta kojima smo
dosad svjedočili.
P
rvi put sam za kamp
za samce čuo kada
je DPB poslao obavijest
crkvama.
Razmišljao
sam kako je čudno da
RINO TASOVAC tako nešto već odavno
ne postoji. Nanovorođenih kršćana je malo,
samci su raštrkani i nemaju prilike upoznati
jedni druge. Htio sam upoznati kršćanke i
izvan svoje zajednice i eventualno ostvariti
vezu i brak. Također, želio sam više učiti
o radu s ljudima, pogotovo sa samcima,
koji su mi se činili zaboravljeni od svih.
Što bismo mi htjeli postići ovim člankom?
Mislim da je dobar cilj koji je već naveden
- razbijanje predrasuda što bi pomoglo da se
samci odluče doći u Severin. Naravno, domet
je ograničen tiražom lista. Ali s nečime treba
početi.
Z
a Severin sam
čula prije otprilike
tri godine. U crkvenim
krugovima se pričalo
o „nekima“ koji su
VERICA GODANJ
otisli tamo i oženili se!
Tako sam dobila otprilike ovakvu sliku: to su
susreti kršćana koji žele upoznati nekoga za
brak. S obzirom na to, nisam imala želju otići
tamo, sve dok mi jedan moj prijatelj nije
spomenuo da je na internetu vidio fotografije
iz „nekog Severina“. Ljepota prirode ga je
oduševila i mislio je da bi bilo lijepo otići
na jedan vikend-susret. Tako sam se nakon
kraćeg razmišljanja i dvoumljenja ipak
odlučila doći. Bilo mi je sve novo, nepoznato
i malo neobično jer nisam navikla na takvo
otvoreno i opušteno druženje u većoj grupi.
Ali, do kraja susreta mi se ipak svidjelo, tako
da sam došla ponovno za doček Nove Godine.
Taj put mi se još više svidjelo - ustvari, bila
sam oduševljena. „Severinci“ su mi počeli
prirastati srcu. U rad tima sam se uključila
postupno, želeći služiti ljudima. Danas mi
je veliko zadovoljstvo poticati i ohrabrivati
druge da žive ono najbolje što Bog ima za
njih, i da se ne zadovoljavaju manjim.
Z
a
susret
slobodnjaka
u
Severinu
doznao sam preko
reklamnog
letka
ALEN RADMAN
DPB-a 2001. godine.
Kako sam imao želju za druženjem sa
sestrama i braćom istog statusa upustio sam
se u planiranje za dolazak na kamp, koje je
zbog financijskih i poslovnih prepreka trajalo
dvije godine. Kroz same susrete dobivao
sam ohrabrenja o vlastitoj vrijednosti, ušao
dublje u Božju riječ, proširio spoznaje o
životu, stekao mnoga poznanstva od kojih su
neka prerasla u velika prijateljstva, doznao
kako razmišlja i osjeća ženski svijet...
K
ada sam čula
od prijatelja iz
crkve o kampovima
za samce osjetila
sam znatiželju i
LIDIJA SMOLENICKI
nelagodu. Nekoliko
susreta preskočila sam, jer nisam htjela
ići sama. Na susretima sam upoznala
sebe, svoje slabosti i prednosti. Svi koji se
još niste odlučili posjetiti nas, dođite da
vidimo koje novo lice, možda steknete nova
neprocjenjiva prijateljstva.
Anica Kerep
Zašto
volim
Boga
Z
nate što ću vam reći? Ne postoji Bog!
Ovako bi reagirao prosječan tinejdžer
koji postojanju neke takve sile pristupa s
filozofske, ili možda racionalne strane. Ili
je to samo buntovan razmaženko kojeg bi
trebalo dobro nalupati po stražnjici. Tako bi to
riješili naši stari. Ali problem bi i dalje ostao
- lanac nepovjerenja koji vodi u razočaranje,
bol, možda izolaciju, osamljenost - život bez
svjetla, nade. Podcjenjujemo li mišljenja
onih koji tek o svijetu uče, koji ne žele sve
prihvatiti onako kako im mi to serviramo?
Ispričat ću vam priču o vijesti koja mi je
promijenila život. Prošle godine u studenom
ubila se moja ponajbolja prijateljica. Do
jučer smo išle zajedno u školu, markirale
skupa na kavu, radile ono što i svaki dan.
A onda - mrak. Praznina. Mjesto kraj mene
u autobusu prazno. Nema onog smijeha
na hodniku, ni čavrljanja o svakodnevnim
događanjima. Jesam li to mogla spriječiti?
I
tako se ponavlja priča u raznim
državama, školama, vremenima. Mjesto
prazno. Pitanje se postavlja, bih li i ja tako
mogla završiti? Što je to što ljude tjera u
ono što misle da je najbolje rješenje svih
problema? Ne preostaje im ništa u svoj toj
boli i patnji koje osjećaju. A što je najgore,
u samome sebi. Ne vjeruju nikome da
će ih razumjeti, prihvatiti. Da sam imalo
posumnjala u njezinu odluku, učinila bih sve
da to spriječim. Ali - nisam. Bila je ista iz
dana u dan - nasmijana, pričljiva, a unutra
nesretna. Nije poznavala Boga. Nije živjela u
sredini koja bi je poticala da Mu vjeruje. Nije
joj NIŠTA preostalo. Barem je tako mislila.
A
li Bog je ono što preostane kada sve
drugo nestane. Može nam se čitav
svijet srušiti na glavu, ali Bogu ništa nije
nemoguće. Kada je najteže, nosit će nas u
naručju, i to je ono što sam naučila. Nema
te sile koja bi mene mogla natjerati da
na sebe dignem ruku i oduzmem si život
dok god vjerujem i znam da će On riješiti
problem. Mogu biti tužna, ali nesretna ne.
Znam da uvijek postoji On, koji me voli više
od svih najbližnjih koji su me povrijedili. I
to je ono što je i njoj nedostajalo. Da osjeti
da je istinski voljena i shvaćena, u svim
situacijama u kojima se nađe. Volim Boga jer
s njim si uvijek na sigurnom - nema uvjeta.
On te voli takvog kakav jesi. A ima nas zaista
svakakvih...
Lidija Kedmenec
SOUL SURVIVOR - SPASITELJ DUŠA
K
ao što znate, barem se nadam, naši su
mladi nezaustavljivi u sudjelovanju
na kampovima, i iako je kod kuće uvijek
najbolje (tako neki misle?), tercet: Ivan
Cesar, Nikola Tadic i Simon Mackenzie prije
otprilike tri mjeseca malo su prešli granice
Lijepe Naše i posjetili daleku nam Englesku.
Uz pomoć mladih iz Watforda dečki su se
upustili u „ludu avanturu“ na kamp za
mlade „Soul Survivor“, ili na hrvatskom
„Spasitelj duša“, rasprostranjenom na
površini približno veličine Zagrebačkog
velesajma, sa 10.000 posjetitelja. Ivan,
Nikola i Simon bili su među rijetkima iz
kontinentalnog dijela Europe. Smješteni
su u ugodne i tople šatore u vrećama za
spavanje. Imali su različite mogućnosti
za druženja, upoznavanja, rekreaciju,
sportske aktivnosti, odlaske u pubove,
na gospel/jazz, kina, koncerte kršćanske
glazbe, kršćanske shopove... Mogli bismo
mi još nabrajati, nadugačko i opširno, ali
stat ćemo, u nadi da se i u vama probudila
želja otići u Watford, makar se i odrekli
hrvatske hrane za kratko vrijeme.
N
ajbitniji akcent kampa stavljen je na
raznovrsne seminare, ukupno njih 40,
raspoređenih u 5 dana. Dečki su izdvojili
njima najbolje teme: Ljudi i Bog, mi i Bog,
Bog,
mi i ljudi.
Biblijska
vodilja
okupljanja
bila je poslanica
Efežanima,
a
cilj da se svi darovi
iskoriste Bogu na slavu, da se čovječje
srce približi Spasitelju. Druženje je bilo
upotpunjeno i glavnim sastancima, u zaista
glomaznom šatoru, u koji se svakodnevno
natiskavalo 10.000 posjetitelja. Kroz
slavljenički bend Bog je obilno izlijevao
svog Duha na sve koji su ga željeli primiti
u svoje srce. Ne znam postoji li dovoljno
velika knjiga u koju bi stali svi činovi
ljubavi i pažnje koje nam dariva Bog?
Možda je nepoznata i veličina knjige naše
nezahvalnosti i zanemarivanja neprestane
i neumorne Božje brige i veličine njegovog
srca za nas? I za kraj, kao zaključak,
možda i glavnu smjernicu kampa, dečki su
zaželjeli da napišem ovu misao: Bog koji
je svemoguć i neograničen, prelazi daleko
dalje od naših ograničenja. Želimo li se
odreći vlastitih sigurnih teritorija i trčati
po Božjem, nama nepoznatom teritoriju,
ali sa saznanjem da on zna najbolje?
Zaista, dobro razmislimo...
Branka Matić
K
senija Opinćal iz Beograda doktorica
je specijalist psihijatrije i educirani
psihoterapeut. Radila je deset godina u
Klinici za psihijatriju “Dr. Dragiša Mišović”
u Beogradu, te posljednjih godina u
vlastitoj privatnoj ordinaciji. Obratila se
prije 12 godina. Ide u crkvu Assemblies of
God (Skupština Božja) u Beogradu, čiji je
pastir Mane Koruga, gdje je prije tri godine
rukopoložena za dušobriznika. Tijekom
„hoda s Gospodom“, najviše ju je zanimalo
dublje pronicanje u evanđelje zbog primjene
u svakom aspektu života, te njegovo širenje,
čuvanje i obrana. Vremenom se sve više
usmjeravala u službi na dušobrižnicki rad.
Završila je edukaciju za Kristo-centrično
Dr. Ksenija Opinćal:
Prijateljstvo je Božji
dar iznad spolnosti
savjetovanje u okviru službe Grace Ministries
International u Budimpesti 1999. godine i
dvije godine je radila kao njihov nacionalni
predstavnik držeći s nekoliko suradnika
predavanja, konferencije i školu za savjetnike.
Iste te aktivnosti u okviru Hrvatske obavlja
služba Nada za život iz Varaždina, s kojom
zadnje dvije godine surađuje savjetujući
one koje su u potrebi i poučavajući u okviru
postojećih škola za savjetnike laike koji se
održavaju u Varaždinu i Zagrebu. Surađuje i
s crkvom Dar milosti u Šibeniku. Prije godinu
dana povezala se i s timom ljudi koji radi sa
samcima u Severinu na Kupi. Ksenija ima
troje djece, Filipa koji je navršio 13, Sofiju
od 11 i Andriju starog 6 godina.
M
islim da je već ovako poprilično opsežan
i bogat životopis dovoljno dobar razlog
da u ovom broju napravimo intervju s Dr.
Ksenijom Opinćal, osobom koja zaista u
svakoj prigodi kada posjeti Zagreb obavezno
navrati i u prostore naše crkve. Vjerujem da
ćete iz razgovora koji slijedi imati dosta toga
korisnog za pročitati i naučiti, jer Ksenija
je osoba koja se bavi područjem iz našeg
života koji svakoga zanima. Ispričavamo se
unaprijed ako će vam terminologija možda
biti teška za shvatiti, ali Ksenija je probala
biti što izravnija i jednostavnija...
Molim te za početak odgovor na
jedno dosta sklisko pitanje, mogu li
žena i muškarac biti prijatelji, a da
se nikada među njima ne dogodi
seksualna avantura?
Prijateljstvo je predivan Božji dar
koji je iznad spolnosti. Ljubav
između brata i sestre u Duhu izraz
je agape Božje ljubavi, bolje rečeno
bezuvjetne ljubavi. To je kad jedno drugo
prihvaćaju onaki kakvi jesu, i kad ta ljubav
nije motivirana spolnošću. U svim drugim
slučajevima kad je ‘ono’ u pitanju, radi se o
erosu. Naravno i ta ljubav je uzvišena i
sveta, izražava životnu radost. Ona nam je
pokretač
i
neophodna
je
za
ispunjenje
Božjeg
plana da
svi
rastemo i
služimo u
ljubavi
unutar
Njegove
obitelji.
Potrebno je
da se svi u tijelu Kristovom
međusobno volimo, prihvaćamo,
poštujemo, štitimo i pomažemo,
tako i braća i sestre među sobom.
Potrebno je raditi na afirmaciji
dostojanstva
i
vrijednosti
identiteta
Božjeg
djeteta,
spolnosti
i
odnosa
među
spolovima. Prijateljska ljubav uključuje
duhovnu i duševnu povezanost u ljubavi dva
bića, kao i specifične tjelesne izraze bliskosti.
Seks je poseban izraz agape ljubavi koja nas
ispunjava, nadahnjuje i povezuje na nivou
duha i duše, ali omogućava i ostvarivanje
posebne i krajnje fizičke bliskosti između
muškarca i žene i s njom krajnje sjedinjavanje
i obostrano ispunjenje dva bića različitog
spola. Seks se može pogrešno koristiti kao
zamjena za duhovnu i duševnu bliskost. Zato
je moguće da u prijateljstvu između
muškarca i žene dođe do seksa, kao što i na
brojne
druge
načine
odnosi
među
nesavršenim
ljudima,
njihovi
motivi,
aktivnosti, često odstupaju od agape ljubavi
i savršene Božje volje za čovjeka.
Zašto je sve manje iskrenosti
među običnim svijetom, ali i
vjernicima?
Farizejski duh stvara u crkvama
licemjere, ljude koji su otuđeni od
svoje prave prirode, od svojih
misli, osjećaja i potreba, i koji tako
otuđeni ostvaruju lažne, neiskrene odnose.
Tamo gdje vlada zakon, tamo je i strah,
krivica, obrambeno ponašanje, igranje
socijalno
i
religiozno
poželjnih
uloga,
samopravednost i prikrivanje
vlastite
stvarnosti.
Netolerancija nepoželjnog i
sankcioniranog ponašanja u
nekoj sredini onemogućava
postojanje
iskrenosti.
Također, tamo gdje je
naglasak
na
ponašanju,
službi
i
zanemarivanju
osobnosti i duševnog života,
kao i autentičnih, dubokih
odnosa
bliskosti
među
ljudima, tamo nema dovoljno
iskrenosti.
Nedostatak
ljubavi,
kritike,
osuda,
ljubomora, zavist, mržnja,
sukobi, svađe isto pridonose
odumiranju iskrenosti.
Može li vjernik biti
bolesnik, ili ne, i zašto?
odnosi ili ciljevi. Naša duša kontinuirano
reagira na svaku promjenu vlastite stvarnosti
i svoga okruženja, pa se najčešće prolazno i
privremeno, a rjeđe trajno razvijaju i različita
bolesna- duševna reagiranja tijekom brojnih,
posebno kumulativnih stresnih zbivanja u
životu neke osobe. Duševni poremećaj
(strah, maskirana depresija, neizražena
agresivnost, stanje očaja i beznađa) također
može biti u osnovi mnogih tjelesnih bolesti,
kao što su visok krvni pritisak, dijabetes,
hipertireoza,
kolitis,
maligne
i
autoimune
bolesti.
Još
jedna
specifičnost se odnosi na situaciju
kada osoba, posebno po prvi put ili
iznenada oboli od neke tjelesne
bolesti, i pri tome se još uključi u
zdravstvenu dijagnostiku i liječenje.
Tada je tipično da se barem prolazno
razvijaju neke patološke emotivne
reakcije
(strah,
depresija,
hipohodnrija), koje naravno mogu
biti privremene i prolazne, ali mogu i
značajno
iskomplicirati
tjelesnu
bolest
i
doprinijeti
njenom
održavanju. Među vjernima, kao i u
općoj populaciji, možda čak i više,
postoje
i
vrlo
teški
duševni
poremećaji, kao što su maničnodepresivna
psihoza,
paranoja,
šizofrenija...
psihički
Prikrivaju li ljudi svoje duševne
poremećaje?
Prema definiciji, riječ vjernik
označava identitet jedne osobe, a
bolesnik je pogrešna upotreba
pojma koji bi trebao objasniti
fizičko i/ili duševno bolesno stanje neke
osobe. Trebalo bi se ograničiti na upotrebu
riječi bolest, a ne davati etiketu nekoj osobi
da je zbog svog bolesnog stanja promijenila
i vlastiti identitet u nekoga tko je sada zbog
bolesti postao netko drugi - bolesnik. Neke
teške mentalne bolesti, za razliku od
naprimjer gripe, drugih tjelesnih bolesti ili
lakših duševnih smetnji, istina je, mijenjaju i
ljudsku osobnost i njegov odnos prema sebi,
drugim ljudima i stvarnosti koja ga okružuje,
pa je tu upotrebu riječi bolesnik adekvatnija.
Mi, vjerni, također se nosimo s lakšim
duševnim problemima kao što su strahovi,
nesigurnosti, sumnje, tuga, depresija,
karakterne izmijenjenosti, razni oblici
ovisnosti o ljudima i stvarima, poremećeni
Mnogi od njih nisu dijagnosticirani
i svakodnevno s njima živimo i
mučimo se, jer oni sami ili ne
znaju, ne priznaju, ili prikrivaju da
su bolesni, niti su uključeni u neki program
liječenja. Najlakše je raditi s ljudima koji su
svjesni da imaju neki duševni problem i koji
dolaze kod stručnjaka ili vjerne osposobljene
braće i sestara po pomoć. Kao što znamo da
u rješavanju problematičnih slučajeva
griješimo
primjenjujući
slovo
Zakona
umjesto Božjeg pravednog suda, tako često,
zbog nerazumjevanja ispravne primjene
Božje milosti među ljudima, budemo
prevareni i iscrpljujemo se pomažući ljudima
koji niti hoće izliječenje niti promjenu i koji
nas tako zarobljavaju, dok pri tome
zanemarujemo ili ne prepoznajemo druge
osobe kojima je potrebna pomoć i koji vape
za njom, a koje su žrtve oboljele osobe u
svom okruženju.
Kako prepoznati Božju volju i kako
razumjeti da nas i kroz bolest Bog
želi upozoriti i naučiti?
Bolest je, ponavljam, sastavni dio
života ljudi na ovoj zemlji, koja je
mjesto stradanja, suza i propasti.
Ona je po sebi posljedica života
bez Boga; može ali i ne mora biti sredstvo
dolaženja Bogu. Nijedna bolest, kao ni bilo
šta drugo na ovom svietu, osim Duha Božjeg,
ne može čovjeka kroz stradanje dovesti
Bogu. Mi, djeca Božja, milosrdni smo
Samarjani, a ne Leviti niti svećenici koji su ili
nezainteresirani za stradanje ljudi ili se
distanciraju,
sablažnjavaju
od
bolesnih, ili ih osuđuju i
zastrašuju nekim zlim
bogom, a ne donose im
Radosnu Vijest Spasenja
u
Bogu
milosti,
oproštenja,
ljubavi
i
vječnog
pobjedničkog
života. Krist je umro da
bi nama svima promijenio
nesretnu sudbinu i dao
nam samoga sebe i sa
Njim sve što je Njegovo.
On je naš Mesija koji je
došao da bi prema
stihovima
iz
proroka
Izaije
61:1-4:
„Zavio
slomljena srca, objavio
slobodu zarobljenima i
oslobođenje iz tame zatvorenicima, utješio
one koji su žalosni, pobrinuo se za one koji
tuguju i dao im krunu ljepote umjesto pepela,
ulje radosti umjesto žalosti i odjeću slavljenja
umjesto duha očaja“.
Zašto sve više vlada depresija
među ljudima današnjeg doba i
kako se boriti protiv nje?
Psihičku i skoro svaku drugu
bolest, konkretno njene uzroke,
kao
i
njeno
odigravanje
i
izražavanje, uvijek treba razmatrati
kao međusobnu interakciju, u različitom
stupnju, brojnih vanjskih i unutrašnjih
uzročnih i olakšavajućih faktora. Depresija
je jedna od najrasprostranjenijih bolesti
današnjice, čemu doprinose i mnogi faktori
suvremenog
nacina
života:
korjenite
socijalne promjene po tipu socijalne
dezorganizacije (brzi sociokulturni razvoj
10
koji se teško prati, tehnologizacija, promjena
načina
odvijanja
i
strukture
posla,
nezaposlenost, ekonomske krize, migracije,
ratovi, totalitarizam). Osim toga, razvoju
depresije
doprinosi
postojanje
drugih
psihičkih bolesti, kao sto su različiti strahovi,
akumulacija mnogobrojnih stresnih situacija,
različita traumatska iskustva, poremećaj
međuljudskih odnosa u obitelji, školi, na
poslu, sve do nezdrave ishrane, nedostatka
psihofizičke
rekreacije,
klimatskih
i
atmosferskih
promjena.
Osnovna
psihodinamika depresivnog poremećaja
naslanja se na emotivno traumatska iskustva
uskraćivanja ljubavi još u ranom djetinjstvu,
prvenstveno od strane majke i drugih
značajnih osoba. Ona uvjetuje povećanu
ovisnost osobe od osoba koje joj mogu
pružiti emotivno zadovoljenje, a samu
depresiju izazivaju ili pokreću realni,
zamišljeni,
simbolični
ili
preteći gubitak
objekta ili ljubavi
objekta. Gubitak
objekta
se
doživljava i kao
gubitak
dijela
vlastite
osobnosti,
a
ambivalentna
osjećanja bijesa i krivice doprinose pojavi
ideja samooptuživanja, samouništenja, kao i
bespomoćnosti i beznadežnosti. Različite
vrste gubitaka nečega što je osobi od velike
emotivne važnosti dovode ili pokreću
depresivno reagiranje: najčešći su smrt
bračnog partnera ili djeteta, rastava, prekid
emotivno značajne veze, spontani pobačaj,
bolest, teška tjelesna trauma, operacija,
gubitak posla ili statusa, selidba, odustajanje
od nekih snova ili njihovo neispunjenje,
gubitak kućnog ljubimca. Protiv depresije
ćemo se lakše boriti kada je budemo bolje
prepoznavali, a potom se suočavali s njom.
Kao što bolest nastaje interakcijom mnogih
različitih vanjskih i unutrašnjih faktora, tako
joj se i u liječenju pristupa na svim tim
nivoima, što znači svim raspoloživim,
međusobno
različitim
načinima:
psihoterapijom, savjetovanjem, lijekovima,
specifičnim režimom života, ishranom,
psihofizičkom
rekreacijom,
radnom
terapijom,
socijalnom
terapijom
i
podrškom.
Goran Klobučarić
Vodič kroz SRČANE pretrage
Č
esto se ljutimo i komentiramo kako nas
nego što uđu u ordinaciju. Postoji još nešto
liječnici dočekuju u žurbi, na brzinu,
površno pogledaju hrpe papira za koje smo
potrošili vrijeme i novac, a nerijetko i živce
dok smo ih mjesecima prikupljali. Osjećamo
se kao brojevi, a ne kao osobe koje prije izađu
što nam smeta, ali i zbunjuje: latinski izrazi
dijagnoza i dijagnostike, koje će ih potvrditi
ili odbaciti. Naravno, nisu svi učili latinski ili
studirali medicinu da bi sve to znali. Želim
kroz ovaj i slijedeće tekstove razbiti famu o
nedodirljivim ljudima u bijelim kutama. U
ovom broju krećem s prevođenjem stručnih
izraza vezanih za pretrage u kardiologiji.
Kardiologija je dio interne medicine koja
se bavi liječenjem bolesti vezanih za srce i
krvožilni sustav.
KARDIOLOŠKE PRETRAGE
Auskultacija
Slušanje stetoskopom
Palpacija pulsa
mjerenje otkucaja i jačina
pulsa prstom na zapešću
Mjerenje (SYS)
sistoličkog i (DIA)
dijastoličkog
tlaka
Visina vršnih tlakova kod
stiskanja (SYS) i opuštanja
(DIA) srčanog mišića
RTG srca
Röntgen pokazuje oblik,
veličinu i poziciju srca
EKG
električni rad srca
EKG holter
snimanje EKGa pomoću
prijenosnog EKG uređaja,
obično se snima 24 ili 48h
KARDIOLOŠKA ANATOMIJA
Cor
Srce
Epikard
Miokard
Endokard
Perikard
Slojevi srčanog mišića
(iznutra prema van)
Septum
Srčana pregrada
Apex
Vršak srca
Atrij
Predklijetka
Ergometrija ili
Stress Test
snimanje EKGa pod
opterećenjem (bicikl, traka)
Ventrikl
Klijetka
UZV srca
ultrazvučni pregled srca
i krvnih žila - izgled i
funkcija srca, rad zalistaka,
pokazuje ugruške itd.
Arterije
Vode krv bogatu O2 (kisikom)
Vene
Vode krv siromašnu O2
Kapilare
Sitne krvne žile
UZV pregled krvnih žila
vrata, pokazuje suženja i
ugruške u žilama
Aorta
Najvažnija arterija
Krvotok
Optok krvi po tijelu
Doppler karotida
Laboratorijske
pretrage
enzima (CPK, troponin) i
staničnih elemenata (Na, K)
Astrup
zasićenost krvi kisikom
Koronarografija
srca
invazivna pretraga - u venu
se injektira kontrast čiji
se tok prati - daje prikaz
stanja koronarnih arterija
Scintigrafija srca
ubrizgavanjem radioaktivnog izotopa (Tc23), vidi
se snaga kontrakcije srca
R
ezultati svake pojedine pretrage
donose sliku stanja srca i krvnih žila
kad je bolest već nastupila. Uz svaku
uputnicu za pojedinu pretragu dobit ćete i
uputu kako se priremiti za nju. Za rutinske
pretrage nisu potrebne pripreme, ali za
složene kao što je koronarografija treba se
pridržavati dobivenih uputa.
Blaženka Horvat
11
Bolji
smo ii
Bolji smo
od dinama
dinama
od
V
S
redinom rujna u Splitu je održan
malonogometni
kršćanski
turnir.
Organizator, Baptistička crkva Emanuel s
pastorom Kornelom Crnkovićem pozvali su
šest momčadi, među kojima je bila i naša
starija, za koju nastupaju dečki iz Radićeve,
ali ima ih i iz drugih crkava. U Split smo
krenuli u 4 sata ujutro, a zborno mjesto
bilo je na Gredicama, ispred stana golmana
Filipa Horvata. Inače, naš prvi vratar Ivica
Horvat trenutno se nalazi na listi ozlijeđenih!
Tog subotnjeg jutra bilo je predivno osjetiti
duh zajedništva, koji stvarno vlada među
nama već duže vrijeme, tako da moram
priznati da i sam s velikim veseljem dolazim
na utakmice i turnire (Mirek Magdalenić).
ozač Miro Kubica sigurno nas je dovezao
do Splita, u kojem su nas braća i sestre
toplo dočekali. Iako nam vrijeme nije bilo
naklonjeno (lilo je kao iz kabla), turnir je
odigran po sustavu da svaka momčad igra
protiv svakog. Kao zanimljivost, spomenimo
da je participirala i jedna muško-ženska
momčad-ekipa, koja je pobrala najviše
simpatije kod publike, ali i nas ostalih
sudionika. Iako smo pobijedili, osobno
najljepši trenutak nije bio osvajanje turnira,
nego zajednička molitva s momčadi s kojoj
smo se borili za prvo mjesto.
V
jerujem da je tog dana, jedna "smiješna
igra", zvana nogomet poslužila nečemu
ljepšem, većem, a to je proslava našeg
Gospodina!!! Neki od nas su se od sreće
pobacali u more, drugi su konstatirali da
smo malo poludjeli, pobrali smo «kantu» i
krenuli za Zagreb! Zanimljivo, polučili smo
bolji rezultat od Dinama, mi smo za razliku
od Modrih "osvojili" Split. Za momčad BC
Zagreb nastupili su: Saša, Marijan, Emil,
Miro, Ratko, Filip i moja malenkost, Mirek.
Pozdravio bih vas na kraju s jednim stihom:
"Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše
trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite
da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće
izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi
neraspadljiv." 1.Kor. 9:24-26.
Miroslav Magdalenić
Miroslav Kubica
12
V
ećina od nas dijeli ograničene i premale
kvadrate stana s više članova obitelji,
ured s još nekoliko kolega i kolegica, vozimo
se u pretrpanim sredstvima javnog gradskog
prijevoza; jednom rječju događa nam se
suživot. A znamo da on donosi određene
norme i pravila kako bismo funkcionirali
unutar njega. Ali kako to često u životu
P
bude, pravila su tu da se krše. Istina,
ponekad namjerno, ponekad nenamjerno.
Ako uzmemo za primjer obitelj, vjerujem
da unutar svake postoje raspodjele poslova
i odgovornosti kod odraslih članova, a kako
djeca rastu i počinju razumijevati i njih
učimo i pokazujemo im što smiju a što ne
smiju te koje su njihove obveze. Dok su
moja djeca bila osnovnoškolci, obično sam
ja radila kućanske poslove, jer nisam bila
zaposlena. No u jednom razdoblju radila sam
neki honorarni posao i dogovor s njima bio
je da poslije ručka operu posuđe, pospreme
ostatke hrane i urede svoju sobu. Uglavnom
su se držali dogovora, a ja sam ponosno
pričala kolegicama kako imam poslušnu
djecu. Ali jednog dana vrativši se kući već
na ulazu stana dočekalo me iznenađenje
- u polumraku hodnika nagazila sam na
razbacane tenisice, a kroz vrata otvorene
dječje sobe ugledala sam razbacanu odjeću,
knjige i školski pribor.
djela, stajao
je na radnom
stolu. Očito
je djeci to bilo
zanimljivo jer
ih je privuklo
stolu, a zatim
smo pričali o biblijskom redku na tu
temu, iz 1 Sam 16,7 ‘’Bog ne gleda kao što
gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve
gleda što je u srcu’’. Popodnevni događaj
nismo spominjali. Prije spavanja moja mi se
dvanaestogodišnja kćerka, vidno ganuta,
obratila riječima:’’Mama, ja sam stvarno
pokvarena.’’, a suze žaljenja potekle su
njenim licem.
ri povratku kući zatekla sam ih kako
brižljivo uklanjaju tragove svog nemara.
U vremenu do večere pripremala sam
materijale za vjeronauk na temu
„Ljudsko srce“. Predložak
srca, kojeg je bijela
strana
prikazivala
dobra, a crna zla
ll ii k
vvavaee ntur
k aaa
avantura
S
ljedeći šok - kuhinja. Sudoper ispunjen
prljavim posuđem, na stolu tragovi
ručka i otpaci voća. Istog časa preplavila me
ljutnja; sav taj nered, a moja se djeca negdje
vani bezbrižno zabavljaju. Budući da mi nisu
bili tu, na dohvat ruke, imala sam vremena
smišljati kaznu, no od puno ideja jedna mi se
učinila onom pravom. Kućni red: 10 točaka i
posljedice nepridržavanja istog. Ispisala sam
ga čitko (debelim crnim flomićem) i prilijepila
na ulazna vrata blagavaonice (nisu ga mogli
promašiti). Zatim sam napustila stan ništa
nepospremivši. U tišini obližnjeg parka,
u mislima i molitvi Gospodinu, tražila sam
smirenje i mudrost u ophođenju s njima.
P
ustila sam da isplače svoje prvo
pokajanje, a zatim joj objasnila da se
ne radi o istinskoj pokvarenosti, već o
neizvršavanju dogovorenih obveza. Još smo
dugo pričale, a potom je smirena otišla na
počinak. Zahvalila sam Gospodinu što me
je sačuvao od burnog reagiranja i njegovih
posljedica. Suživot svakodnevno postavlja
pred nas izazove. On je neizbježan test
našeg kršćanskog i moralnog ponašanja. Na
nekom prolazimo, na nekom padamo.
A
ko smo voljni raditi na odnosima s
ljudima u suradnji s Bogom, kroz plodove
Duha Svetog: strpljivost, vjernost, blagost,
krotkost, uzdržljivost, šireći mir, radost,
dobrotu i ljubav, uživat ćemo u zajedništvu
s ljudima bez obzira na različitosti, skućene
kvadrate i zbijene prostore.
Maja Horvat
13
Ki Dong Kim
N
edavno
je
u
Kutini održana
konferencija
za
pastore i njihove
supruge, na kojoj
je govorio Ki Dong
Kim, pastor najveće
Baptističke crkve u
povijesti koja broji
160.000 članova iz Seoula u Južnoj Koreji
(www.sungrak.or.kr). Organizator je bila EPC
Kristijani iz Garešnice. Radni naslov skupa bio
je Vratimo se Bibliji. Umjesto da stvaramo
doktrine koje odvajaju tolike denominacije
unutar kršćanstva, pastor Kim naglašava
apsolutni povratak Bibliji. Zbog toga se on i
njegova crkva nazivaju Berejskim pokretom,
jer poput Berejaca u Dj. 17, istražuju Bibliju
za svaku svoju praksu i vjerovanje. Iako
njegovu službu prate iscjeljenja i znaci,
odlučno odbija sebe isticati kao nekog
posebnog. Kada netko postane dijete Božje
vjerom u Isusa Krista sve što treba činiti je
da raste u vjeri i osobnom odnosu
s Njime, te dozvoliti Kristu da radi
kroz njega.
u
Kutini
tamo. Kada se govori o vjeri stotnikovoj, Krist
je onaj koji je bitan. Ako Krist nije u centru
propovijedanja onda je isto promašeno.
3. Apsolutna svjesnost duhovne borbe. Dao
je ovaj primjer: "Ako se vaša služba temelji
uglavnom na Iv.3:16 što je svakako istina
Pisma, to će vas po malo voditi humanizmu’’
Ali ako se vaša služba temelji na 1.Iv.3:8,
onda ćete imati drugačiji ishod. Osnovno je
pitanje zašto je Isus došao? U Post. 3:15
sam Bog je zametnuo neprijateljstvo Između
Krista i Sotone i onih koji ih slijede, te ako
smo svjesni da je Sin Božji došao da razori
djela đavolska" onda ćemo kao kršćani biti
u duhovno borbenom poretku (Ef.6:10).
U svojoj praksi u Koreji izgon demona iz
opsjednutih je gotovo uobičajna radnja.
4. Vjernici se pozivaju beskompromisnom
životu po Božjoj pravednosti. U nekoliko
je navrata posebno spomenuo lijenost
kao zlo koje treba iskorijeniti iz naroda
S
lušajući predavanja imao sam
osjećaj kao da pastor Kim zabija
'uporišne stupove' na kojima počiva
njegova služba i taj osjećaj se
može izraziti stihom iz Prop.12:11
"Besjede su mudrih ljudi kao ostani
i kao pobodeni kolci, pastir se njima služi
na dobro svojega stada". Iz seminara bih
izdvojio baš te uporišne stupove na kojima
beskompromisno ustrajava pastor Kim.
1. Biblija kao apsolutni autoritet. On sam je
kroz koju prošao preko 100 puta. Biblija je
Božja riječ i sva proroštva su izrečena. One
koji se pojave u nekim crkvama s riječima:
"brate, sestro... Duh mi je objavio riječ..."
glatko naziva lažnim prorocima. Sve je rečeno
što je trebalo biti rečeno i to se samo treba
prakticirati bez zadrške. Božja riječ sama je
Duh i Život (Iv.6:63)
2. Apsolutno kristološki pogled na pisma.
Bog je stvorio svemir i On je glavni lik Biblije.
Kada čitamo o Abrahamu, Krist mora biti
14
Božjeg, osvrčući se na stih "lijeni i zli
(Mt.25:26). Rekao je: "Kraljevstvo
nije kanta za smeće nego za svete",
smijemo unutra unositi svašta nego
čistimo od ljage grijeha".
slugo"
Božje
da ne
da se
5. Spasenje je dar kojeg Bog nudi ljudima.
Iako je ponuđeno svima i mi imamo obavezu
evangelizirati ono ipak nije za sve jer ga
mnogi odbijaju. Iz ovoga proizlazi visoko
vrednovanje spasenja i ulazak u kraljevstvo
Božje već sada u crkvi. Članovi Sungrak
Baptističke crkve se pozivaju na 5 dužnosti:
dolazak u zajednicu na dan Gospodnji,
život davanja, svakodnevno čitanje Biblije,
svakodnevna molitva i evangeliziranje.
Miloš Komanović
Presudan dokaz za kršćanstvo
Josh McDowell (35Kn)
Je li kršćanstvo vjerodostojno i postoji li razumska osnova
za vjeru u Isusa Krista kao Božjega Sina? Znanstvenici
tijekom mnogih stoljeća, milijuni studenata, kao i mnogi
drugi zreli i pošteni ljudi, odgovorili bi na to pitanje glasnim
"DA". Upravo o tome govori ova knjiga Josha McDowella.
Od 1964. godine Josh je djelovao kao predstavnik Campus
Crusade for Christ International, koja djeluje diljem
svijeta. Više od 7.000.000 studenata zajedno sa svojim
profesorima na više od 700 sveučilišta u 84 zemlje svijeta
bilo je prosvijetljeno, ohrabreno i potaknuto nadahnutim
svjedočanstvom Josha McDowella. Njegovo sveobuhvatno
istraživanje u području povijesnih činjenica o kršćanstvu,
postavili su Josha kao vrsnoga govornika i pisca, zbog
sveobuhvtnog znanja o vjerodostojnosti kršćanstva. (Z.V.)
On lomi okove
Neil T. Anderson
Knjiga zasigurno spada u obaveznu literaturu svakog
kršćanina uz prvu knjigu istog autora - Pobjeda nad tamom.
Ne preporučam početi čitati ovu knjigu dok prije nisu svladane
osnove oko vlastitog identiteta i zdrave slobode u Isusu Kristu,
u čemu će Pobjeda nad tamom dati pravi smjerokaz. On lomi
okove upućuje na konkretne mjere kako ostvariti pobjedu
nad sotonom i njegovim prevarama na koje nasjedamo
svakodnevno, ali isto tako i kako se direktno suočiti s demonima
i psihičkim problemima koje su rezultat prošlosti. Nakon
čitanja ćete primjetiti tužnu činjenicu kako u našim sredinama
kronično nedostaje cjelovitog dušebrižništva koje je sposobno
suočiti se sa svakim izazovom. Dr. Neil T. Anderson je kršćanski
psihijatar i trenutno vodi Freedom in Christ Ministries. (D.P.)
Semone
(Shee Mu Awn)
Slomljen i izliven: Korejski put s Isusom
Ki Dong Kim i Jimi Miller
Nevjerojatna autobiografija Ki Dong Kima. Opisuje kako je
Ki Dong Kim dobio poziv i došao do pune spoznaje Isusa
Krista. Opis niza nevjerojatnih i dosad nečutih istinitih
svjedočanstava uvjerit će svakog čitatelja da je sila Svetog
Duha jaka, a djelo Isusa Krista vjerodostojno kao na samom
početku Kršćanstva. Iako se knjiga brzo čita ostat ćete
pozvani na osobno preispitivanje vjere i entuzijazma za Božji
posao. Također će izazvati vlastite poglede na darove Svetog
Duha, postojanost u zdravoj beskompromisnoj Biblijskoj
nauci, i osobni stav u duhovnoj borbi protiv sila tame.
Semone - Mutavi - je nadimak kojeg su Kimu dali začuđeni
ljudi kada su vidjeli da ne odgovara na kritike, već radije drži
šljunak u ustima kao podsjetnik da nikada ne kritizira. (D.P.)
www.sungrak.or.kr/language/english/pastor/enpastor3.asp
15
Bogostovlja
Ured BC Zagreb
Nedjelja
09:30
Bogoštovlje
Utorak
14-18 sati
Nedjelja
11:30
Dvojezično bogoštovlje
Srijeda
09-13 sati
Nedjelja
18:00
Četvrtak
14-18 sati
Gospodnja večera prve
nedjelje u mjesecu
Petak
09-13 sati
Nedjelja
20:00
Vježba zbora
01/ 4813-167
Utorak
19:00
Molitveni sastanak
Četvrtak
18:00
Grupa za socijalni rad
Četvrtak
19:00
Biblijsko proučavanje
Subota
18:00
Omladinski sastanak
Telefon
Dubrava
Nedjelja
18:00
Bogoštovlje
Nedjelja
18:00
Gospodnja večera prve
nedjelje u mjesecu
Srijeda
19:00
Biblijsko proučavanje
jn a
est
s
t
r
a
bavij
n
o
i
c
i
a
‫ת‬
‫א‬
‫תא‬
Z ad
i
‫א‬
‫ת‬
AŽ
A
Ž
Ž
a
w
w
aw
aw
a
AŽ
Preminuli
05.10.
Mato Vidaković