GLAS Godina XII., broj 10, 2013. Izdavač: Gradski muzej Karlovac Za izdavača: Hrvojka Božić Glavne i odgovorne urednice: Hrvojka Božić, Antonija Škrtić Uredništvo: Hrvojka Božić, Lazo Čučković, Luka Čorak, Igor Čulig, Matea Galetić, Aleksandra Goreta, Sanda Kočevar, Višnja Lasić, Jana Mihalić, Marinko Pleskina, Ružica Stjepanović, Antonija Škrtić Lektura: Draženka Polović Grafičko oblikovanje i tisak: Tiskara Pečarić i Radočaj Naklada: 300 primjeraka Suradnici u ovom broju: Nikola Albaneže, Lazo Čučković, Igor Čulig, Matea Galetić, Aleksandra Goreta, Goranka Horjan, Sanda Kočevar, Višnja Lasić, Ivanka Maroević, Jana Mihalić, Nina Obuljen Koržinek, Marinko Pleskina, Ružica Stjepanović, Antonija Škrtić, Tomislav Šola, Tamara Štefanac, Romana Tekić Fotografije: Gradski muzej Karlovac, Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski željeznički muzej Adresa uredništva: Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7, 47 000 Karlovac tel. 047/ 615 980, tel./fax. 047/615 981 e.mail: [email protected] Časopis izlazi jedanput godišnje. Tekstovi se ne honoriraju. Ovaj broj časopisa zaključen je 15. studenoga 2013. godine. SADRŽAJ 4 PROGLAS 5 8 12 15 IZ SVEG GLASA SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA 앫 Baština za održivi razvoj /Tomislav Šola/ 앫 Inovativnost i multidisciplinarnost ili kako biti u trendu /Goranka Horjan/ 앫 Skriveni potencijali malih muzeja u svjetlu ulaska Hrvatske u EU /Nina Obuljen Koržinek/ 앫 Jeftino konzumirana svečanost ili kako su hrvatski muzeji dočekali ulazak RH u EU /Nikola Albaneže/ 17 19 21 GLASNO I JASNO AKVIZICIJE 앫 Donacija Josipa Štimca /Igor Čulig/ 앫 Nove akvizicije iz Afrike /Jana Mihalić/ 앫 Darovanja zbirkama Galerijskog odjela /Antonija Škrtić/ 23 ISTRAŽIVANJA 앫 Slavsko Polje – nova arheološka otkrića / Lazo Čučković/ 26 ZAŠTITA, KONZERVACIJA, RESTAURACIJA 앫 Konzervatorsko – restauratorski radovi na topovima „6 pdr“ /Ružica Stjepanović/ 27 29 31 32 33 34 35 37 38 39 40 42 2 GLAS PREZENTACIJE - IZLOŽBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE 앫 Osnutak i djelovanje Galerije slika Grada Karlovca (1945.-1955) /Antonija Škrtić/ 앫 Izložba „AfriKA – Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. st.“ /Sanda Kočevar/ 앫 Izložba logaritamskih računala iz zbirke Božidara Kanajeta /Igor Čulig/ 앫 Karlovački likovni susreti 2013. /Aleksandra Goreta/ 앫 Petar Grgec: „Križni put hrvatskog naroda“, donacija Gradskom muzeju Karlovac /Antonija Škrtić, Ružica Stjepanović/ 앫 „Erotika“, izložba crteža i skulptura Ivana Branka Imrovića i Roberta Budora /Aleksandra Goreta/ 앫 6. hrvatski triennale akvarela /Romana Tekić/ 앫 Vatroslav Kuliš: radovi na papiru /Antonija Škrtić/ 앫 Predavanje „Ozalj – Stari grad u 8. i 9. stoljeću“ na Znanstvenom skupu “Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. – 2012.” /Lazo Čučković/ 앫 Predstavljanje monografije Daniela Butale /Visnja Lasić/ 앫 Nova web-stranica Gradskog muzeja Karlovac /Ivanka Maroević i Antonija Škrtić/ 앫 Noć muzeja 2013. u Gradskom muzeju Karlovac /Sanda Kočevar i Antonija Škrtić/ 44 45 47 48 49 51 52 53 55 MUZEJSKA PEDAGOGIJA 앫“Muzejske pričalice”: Najbrbljaviji muzejski lik u Gradskom muzeju Karlovac, 18. muzejska akcija povodom Međunarodnog dana muzeja /Marinko Pleskina/ 앫 Edukativni program uz izložbu „AfriKA – Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. st.“ /Marinko Pleskina/ 앫 Dječji tjedan u Gradskom muzeju Karlovac /Marinko Pleskina/ 앫 Edukativni program uz izložbu donacije crteža Petra Grgeca: „Križni put hrvatskog naroda“, donacija Gradskom muzeju Karlovac. /Marinko Pleskina/ 앫 Edukativni program uz izložbu Vatroslava Kuliša /Antonija Škrtić/ SUGLASJA 앫 Gostovanje izložbe Goran Vranić: “Portret grada Zvijezde” u Muzeju Mimara u Zagrebu /Antonija Škrtić/ 앫 Gostovanje izložbe „Iz modernog Karlovca“ u Zagrebu /Igor Čulig/ 앫 Karlovačka željeznička industrijska baština: kolodvor i lokomotivski depo /Tamara Štefanac/ 앫 Konferencija Imperial Obsessions: David Livingstone, Africa and world history: a life and legacy reconsidered /Sanda Kočevar/ 56 57 59 61 PREDSTAVLJAMO VAM... 앫 Ostava srebrnog novca iz Gornjeg Taborišta /Lazo Čučković/ 앫 Bočica iz Vrlovke /Matea Galetić/ 앫 Rimski mač iz rijeke Kupe /Matea Galetić/ 앫 Marseille - Europski grad kulture 2013. /Sanda Kočevar i Antonija Škrtić/ 63 S RAZGLASA 앫 Novo izdanje u ediciji Katalozi i monografije /Jana Mihalić/ 64 GLASONOŠA 앫 Iz knjige dojmova 66 GLASPAPIR 앫 Iz dnevnog tiska 68 OGLASI PRODAJE 72 ISPOD GLASA 앫 Povijest Prirodoslovnog odjela /M. P./ GLAS 3 PROGLAS Dragi čitatelji, eseti broj časopisa “Glas” Gradskog muzeja Karlovac slijedi dosadašnju koncepciju. Tema broja je promišljanje o skrivenim potencijalima malih muzeja, posebice u svjetlu ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Dokazani stručnjaci s područja muzeologije, upravljanja muzejima i kulturne politike pišu o izazovima na koje i veliki i mali muzeji svakodnevno odgovaraju. Oni uspješni, sa snažnim stručnim utemeljenjem koje stoji u jasnoj opreci svim površnostima koje donosi suvremeni tehnološki razvoj i drugi izazovi, svakodnevno se i smisleno mijenjaju i pri tome evoluiraju u mjesta na kojima korisnici doživljavaju, uče, upoznaju druge i prepoznaju same sebe. Djelatnost Gradskog muzeja Karlovac, usmjerena kroz Strateški plan usvojen prošle godine, nalazi se na tom putu. O tome govore prikazi novih akvizicija, zaštite i restauracije, vrijednih istraživanja, uspješnih prezentacija u obliku izložbi, predavanja i akcija i zanimljivih edukativnih programa. Prostor za poboljšanja leži dijelom i u dinamici, fizionomiji i unutarnjoj motivaciji svih dionika muzejskog rada u najširem d smislu, što je pak organski povezano s našom društvenom, gospodarskom i (možda bi trebalo navesti na prvom mjestu) političkom okolinom. Dio potencijala leži i u uspostavljanju i snaženju, za sada nedostatne, suradnje sa susjednim “malim“ muzejima kroz povezivanja na zajedničkim muzejskim projektima. Ovakav pristup bi potaknuo kvalitetnije funkcioniranje našeg muzeja u smislu očuvanja, zaštite, istraživanja i promocije baštine kao i ostvarivanje njegove društvene uloge. Pretpostavke potrebne za postizanje statusa regionalnog muzeja još nisu zadovoljene, no svijest o njima postoji. U jeku rasprave o glavnoj strategiji razvoja grada i kulturnoj strategiji Karlovca, kojima se planiraju pretpostavke i način rješenja prostornih problema muzeja, Gradski muzej Karlovac je prepoznat kao nezaobilazan dionik budućeg razvoja grada. Deseti broj Glasa Gradskog muzeja Karlovac prilog je našim težnjama k otvorenosti i pristupačnosti, otporu društvenoj entropiji, te pružanju temelja za uravnoteženje obaveza prema očuvanom bogatstvu baštine i izazovima suvremenog razvoja. Urednice 4 GLAS IZ SVEG GLASA SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA BAŠTINA ZA ODRŽIVI RAZVOJ TOMISLAV ŠOLA THE BEST IN HERITAGE vijet ne ide na ruku interesima malih zemalja i “malih” kultura, jer ih izlaže rizicima ekonomske i kulturne kolonizacije. Iako se ne može reći da su sve ekonomije jednake, jer doista nisu (pa velike korporacije lako uništavaju ekonomije malih zemalja), nije demagogija reći da su sve kulture ravnopravne. Zato akulturacija, kao poraz kojim pripadnici jedne kulture pristaju svoju kulturu zamijeniti nekom “boljom”, većom, značajnijom - predstavlja temeljitiju nepravdu. Postoji oblik razmišljanja koji ekonomsku logiku, po kojoj jači uništava slabijeg, proglašava nekim ekonomskim darvinizmom pa, iako ni to ne bi smjelo biti pitanje samo ekonomije, u kulturi, duhovnom opstanku neke različitosti, ne može biti niti implikacije ikakvog prava jačega. Ako “male kulture” imaju problema s opstankom, morala bi biti mudra briga “velikih” da ih održe u životu (a ne da ih po predlošku 19. stoljeća pohrane u muzeje kao trofeje svojeg osvajanja). Kreativnima i hrabrima u “malim kulturama”, globalizacija može biti i poticaj i pogon, a ne nužno propast. U mnogim situacijama, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji i protoku ideja, kreativac koji sjedi za svojim računalom na Manhattanu u istoj je situaciji kao i onaj koji za istim računalom sjedi u Bangaloreu. Tsunami globalizacije nije baš neki val za surfanje, ali hrabri će ga morati zajahati. Inače tranzicija kao katarzična kriza može biti pretvorena i u proces samouništavanja. Ma kako izgledala kao trošak (doduše, loša kultura može biti samo trošak), kultura ima šanse pokazati svoju vrijednost tek kad je u središtu razvojne strategije, kad je početna paradigma za budućnost. Kvalitetan sustav vrijednosti i živ identitet su srž destinacijske strategije, ali ne samo da bi destinacija privukla došljake nego da bi bila “destinacija” i za one koji, obično kao od- S ljev mozgova, napuštaju male zemlje i “male kulture”. Osnova razvoja, naravno, ostaje: civilno društvo, jednakost, pravda, sloboda, tolerancija, socijalna disciplina (a ne vladavina korumpiranih i natražnih politika, oligarhija, mitologije, erozije vrijednosti, sveopće monetarizacije…). Korisni muzej Nakon dva stoljeća institucionalnog iskustva muzeji su pred mogućnošću da nadiđu iskušenja taštine, prestiža, scijentifizma i društvenog oportunizma. Sve do sada muzejske ustanove imale su ograničenu društvenu upotrebljivost. U tom statusu ih je štitio tako definiran svijet i definicija mjesta znanosti u njemu. Nisu samo muzejske izložbe slika tog ograničenog dosega. Kad su konvencionalne i ograničene upotrebljivosti, iza njih stoji takav konvencionalni kustos. Danas su muzeji i dalje znanstvene institucije po svojim temeljnim obavezama, ali ih je moguće definirati kao komunikacijske i upravljačke društvene mehanizme. Njihova kibernetička uloga u suvremenom društvu jest višestruka: samopoznavanje i sigurnost u vlastitom identitetu zajednica i grupa, te doprinos razvoju kao doprinos kvaliteti tog razvoja. Od prestižnog muzeja superlativa, dospjeli smo do “muzeja svakodnevnice”, muzeja koji je dnevno pri ruci da pomogne u uvidu (bez kojeg nema kvalitetnih dilema) i odlučivanju (koje je samo manipulacijski proces, ako nisu na raspolaganju kvalitetne informacije). Muzeji su, moglo bi se tvrditi, prethodnica djelatnog građanina, moralno određenog i poduzetnog u nastojanju da projektira dostojnu budućnost društva. Takvi reformirani muzeji mogu postati “borbeni muzeji”. Takve muzeje njihovi korisnici mogu smatrati zaloGLAS 5 IZ SVEG GLASA gom svoje sigurnosti. Održivi razvoj nije nerazumljivi teorijski koncept protivnika prosperiteta, nego “razvoj koji zadovoljava potrebe tekuće generacije, ne narušavajući potrebe onih koje će tek doći”. Globalizacijski negativni koncept je upravo suprotan: prigrabiti danas što više i što brže, za što bogatiju i što malobrojniju privilegiranu oligarhiju, a od nevolja koje takva pohlepa nosi napraviti što uspješniji posao sutrašnjice. Ponovo, za profit. Za svijet pred „samoubojstvom“ mnogi će imati dobar savjet. Neki (kao što su to muzeji) i dobre argumente i tehnike komunikacije. Ne učiniti to, slično je moralnom i pravnom nedjelu ustezanja pomoći onom tko je u nevolji. Put do toga je najprije određen stavom, a onda i primjerenom strategijom. Za potrebe izbjegavanja svake mistifikacije - riječ je naprosto o korisnom muzeju. Borbeni muzej Baštinske institucije nisu panaceja, ali su komplementarne obrazovnom sustavu, cjeloživotna prilika za kulturno i građansko obrazovanje. Ako su kontra-djelatno postavljene, ako su na strani svojih korisnika i zajednice, i ako analiziraju svijet u kojem moraju primijeniti akumulirano iskustvo, baštinske institucije mogu biti izvanredno koristan dio društva za unapređenje općeg dobra. Ne treba zaboraviti da muzeja, posebice u razvijenim sredinama ima praktično na svaku temu. Oni pak manji, u manjim sredinama, moraju imati takvu izložbenu politiku i biti otvorena platforma za instalacije na, praktično govoreći, bilo koju temu - sami ili u suradnji s „vlasnicima“ znanja, predmeta, iskustava ili pak s civilnim društvom, koje je oko javnosti. Kako se demokracija osniva na pravoj, vjerodostojnoj informaciji, muzeji mogu imati važnog udjela u obrazovanju glasača. Današnja demokracija je mahom medijski manipulirani projekt. Nevolja potrošačkog društva nije zbunjujuća ponuda, nego nedostatak kriterija pri kupnji. Može li muzej koji izlaže remek-djela umjetnog obrta ignorirati činjenicu da je većina ljudi oblikovno neobrazovana, da ne razumije što je kvalitetna roba? Tko će uputiti, bar zainteresirane, što su krive, a što prave potrebe? Muzeji mogu. Mogu i obavijestiti putnike kuda i zašto treba putovati da bi proširili znanje o 6 GLAS SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA vlastitoj i tuđim kulturama, a da te obavijesti ne dođu samo od putničkih agencija. Život je mišljen za uživanje i to je prvi kriterij vitalnosti, i časnog odnosa prema životu, prema okolini i svemu što nam stoji na raspolaganju. Nerijetko se socijalna, ekonomska ili religijska praksa suprotstavljaju uživanju. Ako poslodavac građanima uspije dokazati da je životna svrha posao i da rade bez pogovora po 12 sati dnevno šest dana u tjednu (što je skriveno lice predatorskog kapitalizma) ili da je posjedovanje materijalnih dobara ta svrha ili pak da je „uživanje grešno“ - svjedočimo uzaludnim životima. Znamo li uživati? Neki znaju, ali za to treba posjedovati kriterije kvalitete i potrebne prilike. U okolini sagrađenoj od iluzija, valjalo bi bar prokazati lažno izgrađeni kredibilitet hedonizma komercijalnih tumačenja, kako ga tumače komercijalno motivirani mediji, pa dakako, i kulturne industrije koje su zarobljene profitom. Njihovi ideali sreće i blagostanja služe isključivo tomu da prodaju što više i što skuplje, te da prodube socijalni jaz. Naši su muzeji prepuni materijala koji je savršen vodič po vrsnoćama koje je potrebno poznavati da bi se u njihovim inačicama uživalo. Znamo li prepoznavati različite vrste drva, tekstila, metala? Prepuni su dokaza o uspješnom i kreativnom poduzetništvu, a u poznavanju lokalnog identiteta mogu ponuditi neiscrpno vrelo inspiracije za lokalno poduzetništvo, makar u drugačijim okolnostima. Obrazovati članove porodica da mogu živjeti u napregnutim okolnostima današnjice, zadatak je, kojeg se mogu prihvatiti i baštinske i ostale kulturne institucije. Nije riječ o agitatorskom stavu, nego o programu koji svjesno prati probleme zajednice. Nije li zamislivo napraviti multidisciplinarnu izložbu: Život u porodici užitak ili nužnost? Znamo li kako funkcionira ili treba funkcionirati suvremeno kućanstvo? Kako se gospodari kućnim proračunom? Što znači podizanje kredita za sudbinu odnosa i prihode u porodici? Ni u porodici ni u široj društvenoj zajednici ne postoji ni vrijeme ni tradicija koje bi bile utješne osobine ove delikatne društvene teme. S novim restrikcijama i novim slobodama malo se tko zna nositi. Poznajemo li temeljne društvene vrijednosti? Izložbe baštinskih i ostalih javnih ustanova na takve „vruće“ društvene teme, ne bi bile pravorijek, nego SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA set ponuđenih odgovora za rasprave. Što činimo kad biramo gradonačelnika? Koji set vrijednosti podupiremo s jednim, a koji s drugim kandidatom? (Valjala bi, usput, i izložba o vrijednostima grada kao posebne kulture, koja bi govorila o gradu kao dometu civitasa.) U društvu smo u kojem ne poznajemo materijale kojima smo okruženi, poslove koje netko obavlja; ne znamo procijeniti što je napravljeno dobro, a što loše. Nedostaju nam kriteriji vrednovanja ičijeg posla, a da ti kriteriji nisu dio procesa prodaje, implantirani od strane korporacija. U takvim zadacima lako prepoznajemo IZ SVEG GLASA pojedine tipove muzeja ili nečiju živahnu izložbenu djelatnost, ali muzej se mora izboriti za preživljavanje koncepata kvalitete u svojoj društvenoj zajednici. Ljude je potrebno podučiti etici kvalitete i sklada - zašto su moral i ljepota različita imena nekih skladnih odnosa dijelova, radilo se o ljudskim odnosima ili umjetničkim djelima? Može li neki muzej suvremene umjetnosti ignorirati činjenicu da postoji u okolini koja je vizualno nepismena i da ta činjenica zahtijeva akcije opismenjavanja baš kako se to radi s analfabetima? GLAS 7 IZ SVEG GLASA SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA INOVATIVNOST I MULTIDISCIPLINARNOST ILI KAKO BITI U TRENDU GORANKA HORJAN MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA ada smo čitali kako se Alisa u romanu Lewisa Carolla iznenadi u situaciji u kojoj je potrebno brzo trčati da bi se ostalo na istome mjestu, teško smo mogli zamisliti da će tako nešto postati naša stvarnost. U svijetu stalnih promjena nema više onih koji si mogu dopustiti “stajanje na mjestu”. To se odnosi i na muzeje, jer, kako ističu američki kolege govoreći o suvremenim trendovima u muzejima, „u krivu su svi oni koji su napravili plan za sljedećih pet godina pa misle da će okolnosti u kojima djeluju ostati iste“. Kakvu bi filozofiju i misiju muzeji trebali slijediti u 21. stoljeću, ne muči samo muzejske stručnjake već zajedno s njima odgovore traže i druge struke. Nove okolnosti usmjeravaju muzealce na područja s kojima ranije nisu imali mnogo zajedničkih aktivnosti, poput ekonomije ili novih tehnologija, a financijska kriza natjerala ih je da kreativnošću i inovacijama pokušaju nadomjestiti nedostatak potpora. Osobito su pogođeni manji muzeji budući da su i ranije često poslovali na rubu financijske održivosti. Jedan broj stručnjaka vidi i neke prednosti malih muzeja. Oni su više povezani sa svojim okruženjem nego što su to primjerice veliki umjetnički muzeji. Sve više se govori o društveno odgovornom muzeju koji je aktivan u susjedstvu i izlazi ususret zahtjevima publike. Općenito su korisnici i posjetitelji sve više u središtu interesa, pa se i novi program EU-a posvećen kulturi bavi u prvom redu pitanjima razvoja publike. Kriza ima utjecaj na rad muzeja kroz nekoliko aspekata i osim što preoblikuje stavove ljudi o muzeju, prisiljava ga da novim idejama i inovativnim programima znatno intenzivnije komunicira s lokalnom zajednicom nego što je to bilo ranije. Mnogi muzealci upozoravaju i na opasnosti koje uzrokuje kriza jer manje novca može sniziti K 8 GLAS ambicije profesionalaca, a time se otvara put u apatiju i odustaje se od kreativnih ideja. Prednost manjih muzeja vidi se i u tome što s lakoćom ispunjavaju svoju edukativnu ulogu – oni su riznice lokalnog blaga, čuvaju znanja i otkrivaju nam prošlost zajednice koja često nije predmet interesa formalnog obrazovanja. Muzeji nude informacije o baštini kraja koja nije zapisana niti u jednom udžbeniku i upravo tu leži njihova kreativna snaga. No potrebno je još puno napora da se te kvalitete gradskih, regionalnih i lokalnih muzeja osvijeste u široj populaciji. U trendovima za 21. stoljeće predviđa se stvaranje novih prostora za interakciju muzeja i zajednice poput crowdsourcinga u kojem muzeji mogu pozvati javnost da im pomogne oko određenih izložbi, programa, ali i za dobivanje javne potpore. Na sličnom modelu počiva i crowdfunding, odnosno prikupljanje malih novčanih iznosa od velikog broja ljudi koji su skloni doprinijeti u okviru svojih mogućnosti. Na taj način se također gradi i podrška muzeju, a ne prikupljaju se samo sredstva. Ekonomska kategorija je važan čimbenik kada govorimo o muzejima i trendovima. U vremenu financijskih kriza i smanjenju sredstava s kojima raspolažu, muzeji često povlače nepopularne poslovne poteze koji kratkoročno riješe dio problema, ali ubrzo otvore nekoliko novih. Često pribjegavaju povećanju cijena ulaznica, smanjuju programske aktivnosti i dodatno naplaćuju posebne programe. Iako u komunikaciji prema korisnicima te potrebe muzeji mogu dobro potkrijepiti stvarnim troškovima, one će ipak izazvati nezadovoljstvo. Kako udovoljiti proturječnim zahtjevima, danas je jedno od temeljnih pitanja. Politika izlazaka s programima izvan muzeja je ono što struka smatra boljim trendom, jer omogućava dodatne SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA susrete s lokalnim stanovništvom. Događanja ili izložbe na otvorenom, najčešće na neočekivanim mjestima, odvijaju se prema predlošku koji su prvo zacrtale izvedbene umjetnosti. Međutim, i taj model zahtijeva dodatni angažman muzejskog osoblja, suradnju s volonterima i udrugama. Taj trend posljedica je okolnosti u kojima je sve teže naći korisnike koji mogu platiti usluge, ali i sve slabijeg utjecaja autoriteta u kulturnom sektoru. Naime, sve veća ponuda sadržaja koji Prezentacija oslikavanja drvenih igračaka majstora Lovre Fijana iz Marije Bistrice, CRAFTATTRACT se danas nazivaju kulturom onemogućava njihovu valorizaciju od strane profesionalnih tijela. Općenito pratimo oživljavanje lokalizma kao reakcije na globalizacijske procese. Postavlja se pitanje i kako upravljati muzejima u novim okolnostima. Ravnatelji muzeja se sve više nalaze na vjetrometini različitih zahtjeva, pa je menadžment zaista postao posebno umijeće. Jannet Carding u svom tekstu o vođenju muzeja kao neprofitnih ustanova govori kako ravnatelji muzeja nerijetko dobivaju mnoštvo savjeta iz različitih područja, od kojih su neki zapravo usmjereno lobiranje, ali svi oni najčešće zanemaruju osnovnu činjenicu, a to je kompleksnost upravljanja organizacijom koja se rukovodi misijom i treba biti na usluzi prevelikom broju različitih korisnika i publike, a istovremeno na raspolaganju ima vrlo ograničene resurse. Autorica donosi nekoliko bitnih postavki vr- IZ SVEG GLASA hunskih poslovnih stručnjaka za strateško planiranje u neprofitnom sektoru koja su zaista zanimljiva za suvremenu muzejsku praksu. I Herman B. Leonard, profesor poslovne administracije na Harvardu, ističe kako su rukovodeća tijela neprofitnih ustanova danas suočena s čitavim nizom zbunjujućih i međusobno konfliktnih zahtjeva, poplavom pravila koja „evoluiraju“ velikom brzinom i sa stalno promjenjivim mogućnostima pronalaženja resursa koji im trebaju. Posljedica toga je kontinuirano uključivanje novih ciljeva i zadataka u poslanje ili je pak pritisak onih koji financiraju ustanove toliko jak da se organizacija sve više udaljava od svojeg poslanja i okreće novim interesima. Tako na jednostavan način savršeno opisuje situaciju u kojoj se mnogi muzeji danas nalaze. Posebno su izazovna rješenja koja nudi Frances X. Frei, koja se kao predavač bavi temom upravljanja uslugama i proturječi stereotipima poput onih da je nužno imati uvijek pravi pristup korisniku ili pak smatrati da je korisnik uvijek u pravu. Naime, pita se kako bismo uopće danas mogli uspješno poslovati u okruženju koje ima prema nama više zahtjeva nego ih mi objektivno možemo ispuniti? Organizacijama se zapravo nudi izbor – ili će odabrati poslove u kojima će biti odlične i one u kojima će biti loše, ili će utonuti u “iscrpljujući mediokritet”. Ovakav pristup može biti šokantan za pojedine muzejske djelatnike, no izloženi sve većim zahtjevima raznih interesnih skupina brzo će uvidjeti kako nisu u mogućnosti svima udovoljiti. Posebno se to odnosi na male muzeje koji su često, kao jedine ustanove u kulturi u svojim zajednicama, preplavljeni brojnim zahtjevima ne samo korisnika već i raznih autoriteta. Kako izdvojiti područja u kojima se žele postići odlični rezultati, a kako identificirati one kojima se neće posvetiti dovoljna pažnja? Kako to objasniti onima koji vas financiraju, a da ne izgubite mandat; da svaki zahtjev prema muzeju treba biti utemeljen na objektivnim činjenicama i da očekivanja moraju biti realna? Pomoć u tome najbolje može dati publika čije zahtjeve treba kontinuirano osluškivati koja se i sama susreće sa svakodnevnim problemima. Praćenje novih trendova, kriza i redefiniranje koncepta poslovanja, odnosa prema korisnicima i muzejskoj građi povjerenoj na čuvanje muzeju, zadaci su koji se GLAS 9 IZ SVEG GLASA postavljaju pred svaku muzejsku ustanovu. Zanimljivo je promotriti pomake u percepciji što bi muzej trebao biti i koja mu je uloga u društvu. Muzeji su otvorili svoja vrata širokom krugu posjetitelja i korisnika, što je nužno izmijenilo njihov način rada i oblikovalo nove zahtjeve prema sektoru koji nisu uvijek nužno korisni. Dogodilo se ono na što su zagovornici dominacije znanosti u muzejima upozoravali. Naime, kvantiteta nekako uvijek prije ili kasnije počinje utjecati na kvalitetu pa se uspješnost rada nekoga muzeja prestala procjenjivati temeljem stručnog i znanstvenog rada u ustanovi, već se često svodi na puko prebrojavanje posjetitelja. Taj pristup uvelike je potpomognut interesom medija. Kvaliteta izložbenih i edukacijskih programa, koje muzeji pripremaju za posjetitelje, rijetko je kriterij za potpore, a financijska podrška lokalnih autoriteta zavisi o prepoznatom interesu i pri tome važnu ulogu imaju određene interesne skupine koje na različite načine utječu na rad muzeja. Pišući o marketingu u muzejima Tomislav Šola upozorava da je, ako se muzej i okolnosti slabo razumiju, moguće izložbama ili aktivnostima pokvariti “tržište”, pa kao primjer navodi senzacionalističke izložbe. Na to se uspješno nadovezuju medijske kampanje koje isključivo prate zvučne blockbustere, zadivljeni cijenom izložaka ili iznosima osiguranja, dok su im stručno obrađene teme predstavljene na izložbama u pojedinim muzejskim kućama potpuno nezanimljive. Muzejskom sektoru je pristup medijima ograničen, odnosno, bolje rečeno, sveden je na nekoliko odabranih pojedinaca koji nužno ne moraju iznositi stavove koje zastupa čitava muzejska struka. Manjih muzeja u medijima gotovo i nema, osim kada se desi krađa ili kakav drugi nemili događaj, pa se onda cijela javnost čudom čudi kako je to moguće. A javna je tajna da zaposlenika nema dovoljno, da osnivači ne osiguravaju građu, ne plaćaju skupe zaštitarske usluge ili restauratorske zahvate i slično. Kao osnovni izazov u krizi, struka vidi i u činjenici da svaka potpora danas za sobom povlači puno više obveza prema davatelju, koji traži sve iscrpnija objašnjenja zašto bi se nešto financiralo. Muzealci međusobno priznaju kako priču o pozitivnim ekonomskim učincima i poveznicama s turizmom rado slušaju i novinari 10 GLAS SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA Viteški turnir u Gornjoj Stubici i političari na svim kontinentima, iako su sinergije u tom području još daleko od željenih i rijetko se tko sustavno zauzima za njihovo provođenje. Postaju bitne kada se projekti pripremaju za korištenje europskih fondova, i tu su se regionalni muzeji pokazali vrlo inventivni. U SZ Hrvatskoj brojni su projekti u području kulture sufinancirani iz IPA pretpristupnih fondova, a Muzeji Hrvatskog zagorja, iz kojih dolazim, jedni su od prvih uspješnih prijavitelja. Projekt CRAFTATTRACT uspješno je implementiran u prekograničnom području 2007. i 2008. godine, a od 2011. u okviru mreže Foruma slavenskih kultura i u regiji jugoistočne Europe. Zahvaljujući razvijenoj međunarodnoj suradnji, osobno sudjelujem u europskom projektu ECULTVALUE koji se financira iz fondova Unije u okviru Support Action Program, a istražuje poveznice između muzeja i novih tehnologija. Tu dolazimo do još jednog važnog trenda, a to je potreba za različitom publikom. Danas ljudi imaju sve više novih mogućnosti kako provesti slobodno vrijeme i, ukoliko se odluče za odlazak u muzej, očekuju da on bude ne samo edukativan već i zabavan. Posjetitelji traže interaktivan i angažiran muzej koji komunicira na suvremen način, što uključuje nove tehnologije. Većinu publike u Muzejima Hrvatskog zagorja čini školska populacija koja je rođena u digitalnoj eri, pa očekuju muzejske sadržaje prezentirane na suvremeni način. Svjesni smo novih izazova i trudimo se pronaći inovativna rješenja. Oblikujemo programe za naše korisnike SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA i zajedno s njima. To uključuje široku lepezu programa po kojima smo prepoznatljivi ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Prvi smo u zemlji pokrenuli događanja oživljene povijesti, što je imalo veliki utjecaj na rad muzeja u Hrvatskoj jer, pogledamo li unazad petnaestak godina, nije bilo sličnih aktivnosti te se s pravom možemo smatrati pionirima u tom području. Također su naše interaktivne radionice i prezentacije, naročito one vezane uz tradicijsku kulturu, na dobrom tragu uspostavljanja suživota između muzeja i lokalnog stanovništva. Uvijek smo bili prostor otvoren širokoj populaciji, mjesto susreta i zbivanja. U našim muzejima ne otvaraju se samo izložbe i održavaju muzejski programi već ovdje dolaze ljudi na kostimirana događanja, koncerte, filmske festivale, kazališne predstave, sportske susrete i takmičenja, aeromitinge pa čak i na reli oldtajmera. S Muzejom krapinskih neandertalaca ponovno smo zacrtali novi trend, jer se pokazalo da dobro ispričana IZ SVEG GLASA priča može privući zaista mnogo posjetitelja uz korištenje atraktivnih multimedijalnih rješenja, do tada neviđenih na ovim prostorima. Zato publika i voli ovaj Muzej, jer on s njima komunicira na način kako to očekuju. Svjesni smo da bez novih tehnologija ne možemo odgovoriti na izazove vremena u kojem živimo, one su nužnost za komunikaciju s novim naraštajima posjetitelja, pa su tako i naši sljedeći projekti usmjereni na njihov razvoj - od predviđenog stalnog postava u Velikom Taboru do koncepta novog Muzeja ljubavnih legendi i priča u Razvoru. Digitalno povezivanje planiramo i s inozemnim partnerima, posebice onima s kojima smo već potpisali sporazume kao što je ICE AGE projekt, koji povezuje najvažnije pretpovijesne lokalitete iz razdoblja pleistocena u Europi, a u zemlji to je svakako projekt Regija digitalnih muzeja u okviru koje planiramo koristiti sredstva strukturnih fondova. GLAS 11 IZ SVEG GLASA SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA U SVJETLU ULASKA HRVATSKE U EU NINA OBULJEN KORŽINEK INSTITUT ZA RAZVOJ I MEĐUNARODNE ODNOSE ristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji u svakoj djelatnosti donosi brojne promjene. Postavljamo si različita pitanja, a često ne znamo odgovoriti na ono najvažnije - što ulazak Hrvatske u Europsku unije znači za nas građane, za naše institucije, za hrvatske gradove? Što ulazak u Europsku uniju znači za našu kulturu, kulturnu baštinu, za naše muzeje? Europska unija na početku procesa integracije zanemarivala je ulogu kulture. Istina, od samih početaka isticala se važnost kulture u izgradnji zajedničkog europskog identiteta, govorilo se o kulturnoj raznolikosti ili o jedinstvu u raznolikosti (unity in diversity), ali u stvarnosti područje kulture i kulturnih politika bilo je izuzeto iz procesa europskih integracija. Sredinom sedamdesetih godina Europsko vijeće na sastanku u Kopenhagenu u svom obraćanju javnosti ističe važnost kulture i kulturnog identiteta kao silnica koje će pomoći u daljnjem europskom povezivanju. Godine 1974. Europski parlament usvaja rezoluciju u kojoj se poziva na očuvanje zajedničke europske baštine. Tijekom osamdesetih godina usvojen je niz rezolucija i preporuka koje su pozivale države članice na čvršću suradnju u području kulture, primjerice Rezolucija o poticanju sudjelovanja mladih u kulturnim događanjima i posjetima muzejima ili Rezolucija o konzerviranju umjetničkih predmeta i umjetničkih djela. Godine 1996. Komisija je objavila prvo izvješće o uvrštavanju kulturnih aspekata u aktivnosti Zajednice, a tijekom 1996. i 1997. pokrenuti su programi namijenjeni financiranju kulture Kaléidoscope, Ariane i Raphaël. Ova tri programa objedinjena su 2000. godine u program Kultura, u kojem od 2007. godine sudjeluje i Hrvatska, a koji će 2014. godine naslijediti novi program Kreativna P 12 GLAS Europa. Kreativna Europa ujedinit će dosadašnji program Kultura i program MEDIA. Uz programe financiranja, jedna od poznatijih aktivnosti Europske unije na području kulture je i program Europskih prijestolnica kulture koji je pokrenut 1985. godine na inicijativu tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercuri s idejom da svake godine jedan europski grad predstavi građanima Europe svoju kulturnu baštinu i suvremenu kulturnu produkciju. Od 2007. godine Europska unija uvela je novi način odlučivanja o kulturi koji pretpostavlja čvršću suradnju država članica kroz takozvanu „otvorenu metodu koordinacije“. To znači da države članice koordiniraju svoje politike, a u slučaju kulture, to se odvija po pojedinim temama koje su definirane Planom rada. U području kulture jedna od važnih tema je suradnja muzeja, zaštita muzejske građe i mobilnost kolekcija. Radna skupina o mobilnosti muzejskih kolekcija, koja je osnovana 2008. godine, identificirala je pet ključnih tema vezano uz mobilnost kolekcija: prvo je pitanje odšteta i zajedničkih ugovora o odgovornosti; sljedeće je pitanje zaštite od krađe; pitanje dugoročne posudbe; četvrto je pitanje sprečavanja krađe i nelegalne trgovine muzejskim zbirkama i peta je tema pitanje mobilnosti muzejskih djelatnika i razmjena ekspertize. U okviru Plana rada od 2011. do 2014. godine nastavljen je rad SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA na identificiranim temama, a u konzultacijama su sudjelovale stotine muzejskih stručnjaka iz svih država članica EU-a. Rad se sada fokusira osobito na pitanje mobilnosti kolekcija i nuđenje konkretnih smjernica i rezultata uspostavljene suradnje. Treba naglasiti kako se poticanje međumuzejske suradnje već niz godina financira kroz program Kultura, a u budućem programu Kreativna Europa, poseban naglasak će, u svim područjima umjetnosti, biti na privlačenju publike. Dva ključna principa Kreativne Europe su kreativnost i raznolikost. Republika Hrvatska je 1. srpnja postala punopravna članica Europske unije pa smo, iako u programu Kultura sudjelujemo još od 2007. godine, intenzivnije počeli postavljati pitanja kako članstvo možemo najbolje iskoristiti te kako se možemo povezati s europskim partnerima u postizanju svojih razvojnih ciljeva. U Republici Hrvatskoj kultura nesumnjivo ima važno mjesto, na deklarativnoj razini uvijek se rado pozivamo na svoju bogatu baštinu, ponosno svijetu predstavljamo svoju suvremenu umjetničku produkciju, ali zasigurno postoji prostor za iskorak – posebno u onome dijelu u kojemu kultura može i treba biti pokretač razvoja. U tom kontekstu važno je promišljati o ulozi muzeja – kako velikih nacionalnih muzeja tako i manjih regionalnih i lokalnih muzeja. U proteklih desetak godina Hrvatska je uložila velika sredstva u obnovu i gradnju novih muzeja želeći na takav način doprinijeti ravnomjernijem regionalnom kulturnom razvoju i istovremeno stvoriti uvjete za razvoj kulturnoga turizma i u onim područjima koja nisu imala tradiciju bavljenja ovom djelatnošću. Najveći projekt zasigurno je Vukovar – Vučedol - Ilok, projekt koji je kreditom financirala Razvojna banka Vijeća Europe i koji je u ovom razrušenom i ratom uništenom području donio najveću hrvatsku investiciju u području kulture i kulturne baštine od neovisnosti do danas. U trenutku kada je taj projekt planiran, Hrvatska još uvijek nije mogla povlačiti sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a pa se posegnulo za kreditom. Danas su nam na raspolaganju sredstva iz Strukturnih fondova za koja se, ako tako predlože lokalne samouprave, muzeji mogu natjecati kako bi obnovili svoju infrastrukturu ili kroz obnovu povijesnih građevina ili kroz gradnju novih suvremenih muzejskih zgrada otvorili IZ SVEG GLASA nove prostore koji će muzejima omogućiti standarde i razvoj primjerene 21. stoljeću. Ministarstvo kulture je 2011. godine donijelo Strategiju zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine RH za razdoblje od 2011. do 2015. godine u kojoj su precizno opisani najvažniji problemi muzeja i muzejske struke te je predložen niz koraka za njihovo rješavanje. Naravno da Europska unija, posebice u području kulture, ne donosi nikakva gotova rješenja. Ali mogućnosti suradnje koje se članstvom u EU otvaraju, mogu pomoći da se u suradnji s drugim sličnim institucijama neki od tih problema počnu rješavati, odnosno da se otvore nove razvojne perspektive i uspostave nova partnerstva. U prvom redu, treba se vratiti konceptu mobilnosti muzejskih zbirki i potaknuti hrvatske muzeje da se prijavljuju na zajedničke projekte kako bi dio vrijedne hrvatske pokretne baštine kroz europske istraživačke ili izlagačke projekte bio prezentiran i valoriziran. Neki hrvatski muzeji u proteklih sedam godina članstva Hrvatske u programu Kultura, iskoristili su europska partnerstva za suradnju na zajedničkim izlagačkim i istraživačkim projektima te za edukaciju svojih djelatnika. Velike mogućnosti pružaju se kroz programe podrške i sufinanciranja digitalizacije. Važno je da nacionalni projekt digitalizacije bude otvoren za suradnju i većim i manjim muzejskim ustanovama te da se osigura potpora digitalizaciji najvrednijih muzejskih zbirki i kontinuiranom obrazovanju muzejskih stručnjaka za ova pitanja. U pretpristupnom razdoblju neki su se muzeji okrenuli prekograničnoj suradnji te kroz različite prekogranične projekte uspostavljali nove kulturno-turističke rute, osmišljavali zajedničke izložbe ili programe edukacije, a neki muzeji, poput Muzeja Hrvatskog zagorja, povukli su značajna sredstva i za obnovu infrastrukture. Ti primjeri dobre prakse trebali bi poslužiti kao smjernice kako ubuduće razvijati međumuzejsku suradnju. Hrvatska će uskoro pokrenuti natječaj za izbor grada koji će 2020. godine nositi titulu europske prijestolnice kulture. Koji god hrvatski grad ili regija bude proglašen prijestolnicom, to će zasigurno značiti ulaganje i razvoj postojeće kulturne infrastrukture, gdje je uloga muzeja nezaobilazna. To će omogućiti uspostavu međumuzejske suradnje unutar Hrvatske i sa susjednim GLAS 13 IZ SVEG GLASA zemljama, a inovativne projekte treba početi planirati na vrijeme. Europska unija donosi mnoge mogućnosti, ali da bi ih se iskoristilo, postoji nekoliko preduvjeta. Onaj prvi i najvažniji ispunili smo ne mi – nego naši preci - od kojih smo naslijedili bogato kulturno naslijeđe koje čuvaju naši muzeji. Drugi preduvjet je ulaganje u obrazovanje, praćenje europskih tijekova, uključivanje u profesionalne mreže i kroz to osmišljavanje i predlaganje inovativnih projekata. 14 GLAS SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA Europski pogled na razvojne potencijale muzeja potvrđuje tezu kako muzeji nisu trošak, nisu statične, skupe i zastarjele institucije, nego prostori komunikacije između prošlosti i sadašnjosti te važna središta lokalnog i regionalnog razvoja. Hrvatska kulturna politika u velikom dijelu potiče i promovira muzeje kao važne sastavnice kulturnoga razvoja, ali u vremenima krize i velikih rezanja proračuna s posebnom pažnjom treba očuvati dostignute standarde kako se upravo ove, općeprihvaćene razvojne perspektive muzeja, ne bi dovele u pitanje. IZ SVEG GLASA SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA JEFTINO KONZUMIRANA SVEČANOST KAKO SU HRVATSKI MUZEJI DOČEKALI ULAZAK RH U EU NIKOLA ALBANEŽE ako obilježiti događaj koji je zadan da se mora obilježiti? Pogotovo je to teško ako pritom nema dovoljno volje, a ukoliko je ima, onda nedostaje nekog drugog resursa, od sadržajnog (u ovoj prilici pod time podrazumijevam široki dijapazon koji uključuje kako raspoloživi materijal tako i znanja, umijeća) do onog koji i inače uobičajeno nedostaje – financijskog. Taj zadnje spomenuti resurs često jest pravi razlog, ali nerijetko i izlika koja pokriva nedostatak onih prvih. Paradigmatski primjer događaja koje naprosto društvo u cjelini, pa onda i muzeji kao onaj njezin dio od kojega se to napose očekuje, obilježava (i istodobno samozadaje) bio je dugo najavljivani, odgađani, iščekivani, ocrnjeni, proskribirani, omraženi i kakav sve ne (zbog svega pobrojanog pomalo već i dosadni) – ulazak Hrvatske u EU. Pritom je osobito iritantna (poput svraba) bila euforija eufoničkih reklamnih doskočica u skladu s kojom je svaka komercijalno zanimljiva riječ dobivala dvoglas „eu“: eušteda, euspjeh, eubrzanje…, a još ozbiljnije, odnosno pogubnije jest (bilo i ostaje) izjednačavanje pojmova Europa i Europska unija, što se na kraju moglo čuti i u izjavama europskih čelnika: „Dobrodošli u Europu!“ Nije mi namjera da ovo zvuči kao suvišno zanovijetanje zbog nevažnih sitnica, ali mislim da cijela situacija odražava istodobno sindrom plitkosti i duboki kompleks koji su u nas prisutni. Pa dakle, kako su se ponijeli naši muzeji, što su ti repozitoriji znanja, ali i baštinici mudrosti, uradili po pitanju navedenoga zadatka!? (Možda je bilo mudro upravo to što nisu napravili!?) Na taj povijesni događaj nije ni Hrvatski povijesni muzej reagirao drukčije nego li priopćenjem: „Povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, Hrvatski povijesni muzej omogućuje besplatan razgled izložbe K svim posjetiteljima, dana 1. srpnja 2013.“ I brojni drugi muzeji postupili su jednako proglašavajući pritom trenutačne izložbe onima koje su tu upravo u čast proslave (sic). Moderna galerija svojim je simboličkim činom Europljani ponovno u Europi//Europeans in Europe once again na elegantan način svoje odradila i pozdravila događaj te prilično uočljivo - ulične plakate zamjećuje, pretpostavljam, veći broj ljudi nego što pojedine izložbe imaju posjetitelja - poentirala. Čini se da su najambiciozniji i najzahtjevniji projekt pred sebe postavili zajednički Arheološki muzej u Zagrebu, Muzej za umjetnost i obrt te Muzej Mimara koji su, koristeći i resurse drugih ustanova (kako ističu na stranicama Arheološkoga muzeja riječ je samo kod njih o „180 predmeta iz čak šesnaest muzeja iz različitih dijelova Hrvatske“); točnije, iz još tridesetak hrvatskih muzeja, predstavili više od 600 ostvarenja. „Že- S Caravaggiom u Europu, MUO GLAS 15 IZ SVEG GLASA ljeli smo obuhvatiti cijelu zemlju i pokazati da Europi pripadamo oduvijek“ – izjavio je Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a, ponavljajući taj već otužni refren. Istina, MUO se je istakao još jednim prigodnim projektom. Riječ je o poklonu talijanske vlade, zapravo terminski određenoj posudbi jedne slike – slavne Caravaggiove kompozicije „Večera u Emausu“. Inače su, usputna opaska, izložbe posvećene jednom eksponatu zanimljiv fenomen koji ima svoje povijesno trajanje i zapažene realizacije (vidi; ruski eksperiment: Muzej odnoj kartini); a u pravilu je riječ o naglasku na nečemu iznimnom. Međutim, najintrigantniji su i opet bili umjetnici; kakvi već jesu: receptivni, prilagodljivi, entuzijastični, kritični… Tako je Kristina Leko akcijom „Sira, vrhnja, sira, vrhnja!“ ne samo simbolički obilježila ulazak u EU nego i zaokružila projekt „Sir i vrhnje“ što ga je započela 2002. Druga umjetnička gesta pod egidom Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu s istim povodom bila je Svečana večera – performans što ga je 1. srpnja u MSU izveo Dalibor Martinis uz poruku „Samo rEUvolucija može donijeti pravi užitak“, te komentar: „ProlEUteri svih zemalja ujedinite se!“ Zanimljivo je u tom kontekstu spomenuti izložbu sedmorice fotografa u Radničkoj galeriji koja je privukla prilično pozornosti, ali kako se ovaj osvrt odnosi na djelovanje institucija hrvatskih muzeja (s naglaskom na velikima), o toj izložbi nećemo više… Gradski muzej Vukovar najcjelovitije je, pa i najosmišljenije – sudeći po cjelodnevnom programu – obilježio novu geopolitičku konstelaciju. Prigodničarska do- 16 GLAS SKRIVENI POTENCIJALI MALIH MUZEJA Transparentna ljepota stakla, MUO gađanja izmjenjivala su se od jutra do večeri; od promocije marke Prijam RH u EU do tematski usmjerenih izložaba i predavanja. Muzeji doista odražavaju stanje društva (dakako, ne jedini; pozorni promatrač vjerojatno i u drugim segmentima može dijagnosticirati stanje) pa bih zaključio kako je u našim muzejskim ustanovama potencijal prisutan, ali premalo iskorišten. Ne vrijedi li istovjetan zaključak i kada se govori o našem društvu, odnosno državi? I to je to! Malo, dovoljno, puno? Realno govoreći – skromno, ali to i jest vjerodostojan odraz oduševljenja s kojim smo se pridružili EU (mnogi radije govore: „ušli“), „oduševljenja“ u čiju ćemo se dužinu trajanja uvjeriti u narednim godinama. GLASNO I JASNO AKVIZICIJE DONACIJA JOSIPA ŠTIMCA IGOR ČULIG gotovo svim zbirkama Gradskog muzeja Karlovac mnoštvo je darovanih predmeta. Štoviše, poziv karlovačkog Muzealnog odbora građanstvu da pripomogne u sabiranju građe, upućen pet godina nakon pravnog osnivanja Muzeja 1904. godine, može se smatrati početkom kako muzejske tako i donatorske prakse. I, premda su s političkim promjenama 20. stoljeća često stradali i muzejski predmeti, dobra volja Karlovčana nikada nije presahnula. Ipak, rijetkost je da jedna donacija već ima obilježja zbirke, odnosno da je čine tematski povezani predmeti. Upravo je takav dar inženjera prometa Josipa Štimca koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Jugoslavenskoj, odnosno Hrvatskoj željeznici. Izdvojio je i sačuvao, iz otpisanog inventara Željeznica, raznolike predmete u kojima je prepoznao važna povijesna svjedočanstva i koje je mogao pohraniti u prikladnim prostorima. I kao suradnik Hrvatskog željezničkog muzeja pobrinuo se da mnogi predmeti, poput recimo stajaćeg sata koji je bio dio opreme u Drugom svjetskom ratu srušenog kolodvora Jastrebarsko, postanu dio muzejskog inventara. Karlovačkom muzeju namijenio je predmete odgovarajuće provenijencije. Premda Nacionalni željezničarski muzej još nije dovoljno razvijen da bi mogao obnašati funkciju matičnosti, njegovo postojanje je činitelj u korist odluke da se darovana građa i u karlovačkom muzeju ustroji kao zasebna zbirka. Na kontaktu s donatorom valja zahvaliti bivšem djelatniku željeznice i dokazanom ljubitelju kulture Nevenu Miličeviću. Darovanih predmeta je oko 200. U tehničku opremu ubraja se telegrafski aparat (Morzeov patent), ručka skretnice, prskalica za dezinfekciju putničkih vagona, kliješta za bušenje voznih karti, brojne svjetiljke. Obilježja nastala u različitim sustavima skinuta su sa U Telegraf Standard Electric Doms a spol Praha-Vršovice, kraj 19. st. lokomotiva i vagona, prisutna na značkama i dugmadi za manšete te pečatnjacima i dijelovima uniformi. Sačuvani su nacrti željezničkih postaja, profila tračnica, brošure s uputama od kojih su one najstarije na mađarskom, pisana dokumentacija povezena s područjima okupiranim u Domovinskim ratu. Brojne su i fotografije i službeni identifikacijski dokumenti djelatnika, dijelovi uniformi različitih službi, plakete i diplome. Ova donacija bit će predstavljena izložbom 2014. godine, uz koju će biti predstavljeno i djelovanja Hrvatskog željezničarskog muzeja unutar sustava Hrvatskih željeznica. Matična adresa muzeja je u Zagrebu, izložbama je prisutan u Zagrebu i Vinkovcima, na svojim stranicaGLAS 17 GLASNO I JASNO ma predstavlja baštinu nekoliko gradova, među njima i Karlovca. Za 2014. godinu Hrvatski željeznički muzej planira i tribinu o statusu željezničke baštine na potezu Zagreb-Karlovac-Rijeka u okolnostima rekonstrukcije postojećih i izgradnje novih pravaca. Riječ je, dakle, o problematici koja traži pažnju javnosti i u Karlovcu, gdje svakako treba saslušati i glasove stručnjaka i entuzijasta s različitih područja: od urbanizma do zaštite spomenika, od muzeologije do kulturne scene. Za AKVIZICIJE Gradski muzej ovo je prilika da podupre ovakva razmišljanja, ne samo usklađivanjem datuma tribine i izložbe, već i zornim primjerom. Zbog toga je predviđeno da se izložbu postavi u „već muzealiziranom“ vagonu Hrvatskih željeznica, naime poštanskom vagonu kojeg je 1963. godine sagradila tvornica željezničkih vozila „Gredelj“, a koji bi na mjesec dana bio dopremljen na karlovački Glavni kolodvor. Szabályrendelet (propis) za postaju u Draganiću iz 1903. Poštanski vagon, 1963. 18 GLAS GLASNO I JASNO AKVIZICIJE NOVE AKVIZICIJE IZ AFRIKE JANA MIHALIĆ ahvaljujući donaciji profesora geologije Josipa Završkog iz Homera (Lokve), Gradski muzej Karlovac je obogaćen za 13 originalnih etnografskih predmeta iz kulture afričkih plemena i naroda. Uz visoku umjetničku vrijednost neobičnih oblika, nove nas akvizicije, bilo da se radi o svakodnevnim uporabnim predmetima, likovnim djelima ili ritualnim objektima u ceremonijama i obredima, pozivaju na upoznavanje posve drugačijeg svijeta i načina života od ovog našeg na kojeg smo navikli. Stoga smo ih izložili u Galeriji „Vjekoslav Karas“, u predvorju izložbe „Afrika - Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. st.“ u obliku male izložbe koja je trajala od 26. ožujka do 30. travnja 2013. godine. Nakon izložbe upisani su u zbirku Braće Seljan. Za realizaciju ove donacije koja se sastoji od dva bubnja (veliki i mali) iz Kenije, četiri skulpture (bubnjar - Burundi, žena s četiri lica - Kamerun, skulptura lovca - Senegal, glava žene - Kamerun), oružju (dva kratka koplja za vojni pohod - Kenija, vrh dugog koplja za lov životinja - Kongo, mač s kožnom navlakom - Kamerun), dva reljefa u drvetu (figura vrača - Kamerun, figura lovca - Burundi) te maski (ljudska maska - Kamerun) zaslužan je Jadranko Grčić. Afričke skulpture odlikuju gotovo zanemarene proporcije, uvećana glava kao središte mudrosti i dobrote te izražena statičnost figura. Kao takve nisu namijenjene likovnoj publici, već ritualnoj predstavi. One su kanali kroz koje ulaze duhovne moći u ovaj vremenski ograničen svijet i djeluje na nj. Predstavlja ih lovac iz Senegala, bubnjar iz Burundija, skulptura žene s četiri lica i poprsje žene iz Kameruna. Na afričkom tlu od davnina se živo njegovala glazba. Pratila je svakodnevne i sezonske radove, važnije događaje u životu pojedinca, sela i plemena te bila dio svih vjerskih obreda. Sve velike svečanosti nezamisli- Z ve su bez bubnjeva koji su davali ritam plesačima u izvođenju izvornih pjesama i plesova. U takvim prigodama, ali i inače, javljaju se u različitim oblicima s obilježjima onih plemenskih zajednica koje su ih upotrebljavale. Na izložbi je predstavljen jedan mali i jedan veliki bubanj iz Kenije. Posebnu kategoriju afričkih likovnih ostvarenja, kao sastavnog dijela religijsko-magijskog inventara, čine maske od drveta izrađene u obliku ljudskih i životinjskih glava. Ponekad su oblici jednostavne realistične J. Završki u Bocvani GLAS 19 GLASNO I JASNO AKVIZICIJE imitacije, ponekad su stilizirane i gotovo zastrašujuće. Nose ih za vrijeme mističnih svečanosti koje se održavaju radi umnažanja životne snage plemenske zajednice i svega onoga o čemu zajednica ovisi. Spiritualnost izložene maske iz Kameruna produbljuje crni odsjaj ebanovine i elegantni rogovi kao simboli plodnosti. Duhovnost afričke umjetnosti prisutna je i u rezbarijama koje nisu estetski savršene, ali su povezane s ritualom i vjerovanjem u nadnaravne moći osoba prikazanih u svakodnevnim poslovima, primjerice lovca na reljefu iz Burundija, i tjeranju zlih duhova, primjerice vrača na reljefu iz Kameruna. Spiritualnost objekta ne ostaje u okviru prikaza, ona se izlijeva iz njega u okolinu i struji kroz prirodu mijenjajući granice mogućeg. Da je afrička svakodnevnica daleko od stanja što ga priziva umjetnost, svjedoči oružje kao oprema muškaraca čija je zadaća opskrba plemena hranom i obrana od neprijatelja. Koplja iz Konga i Kenije asociraju na česte razmirice među plemenima kao i na opasnosti od divljih životinja u dubokim šumama i prostranim savanama. No, na sreću, današnji čovjek sve više ovladava prirodom, barem što se tiče upoznavanja jednostavnih pojava. Za one skrivene i još uvijek nepoznate, afrička tradicija zacijelo ima odgovore i poziva da ih upoznamo. Nadamo se da će ova donacija i izložba biti poticaj za daljnje upoznavanje kulturnih vrijednosti na afričkom kontinentu, ali i u drugim vaneuropskim zemljama. Reljef s prikazom lovca, Burundi Ljudska maska, Kamerun 20 GLAS AKVIZICIJE GLASNO I JASNO DAROVANJA ZBIRKAMA GALERIJSKOG ODJELA ANTONIJA ŠKRTIĆ birke Galerijskog odjela Gradskog muzeja Karlovac su, zahvaljujući našim sugrađanima, tijekom 2013. godine obogaćene vrijednim umjetninama. Ivan Ott iz Zagreba je darovao 23 umjetnička djela koja je sakupio njegov otac, zaslužni karlovački publicist i Z planinar Ivo Ott (1914. – 1991.), koji se među ostalim bavio uramljivanjem slika te opremanjem izložbi karlovačkih likovnih umjetnika. Darovane umjetnine su autorski ili motivski vezane uz Karlovac, pa su Galerijske zbirke uvrštena djela Ivana Benkovića, Daniela Butale, Nikole Dragarića, Vladimira Draškovića Viraga, Višnje Ercegović, Franje Korena, Zlatka Kozine, Nikole Koydla, Miroslava Opačića, Đorđa Petrovića, Petra Skutarija, Slobodana Stanišića Bojsa, i Ivana Stošića - Štuce. V. Ercegović: Žena bez lica, darovao I. Ott S. Šohaj: Portret V. Mihalić, darovao N. Vitas GLAS 21 GLASNO I JASNO Među darovanim umjetninama se kulturno-povijesnim značajem ističe vrlo zanimljiv crtež Nikole Dragarića Portret Stjepana Mihalića kako igra šah, a potresnom umjetničkom interpretacijom slika Žena bez lica Višnje Ercegović. U zbirkama Galerijskog odjela prikupljen je značajan broj umjetničkih djela posvećenih Domovinskom ratu. Uz darovanje Dane i Dubravke Grgec, koje su su prema želji supruga i oca, slikara Petra Grgeca (1933. – 2006.), darovale ciklus antiratnih crteža Križni put hrvatskog naroda 1991. godine, darovatelji vlastitih autorskih djela Gradskom muzeju Karlovac su akademski slikari Daniel Butala, Eugen Kokot, Alfred Freddy Krupa, Ivica Šiško, Antun Boris Švaljek, Niko Ančić i akademski kipar Miro Vuco. Ana Luznik iz Pule je Zbirci skulptura darovala devet skulptura u drvetu u znak sjećanja na supruga Franca Luznika (1924. – 2011.), kipara naivca koji je od 1950. AKVIZICIJE do 1982. godine živio i radio u Karlovcu. Skulpturom u drvetu se bavio od 1976. godine, a tematski je vezan na karakterizaciju ljudske naravi s blagom dozom humora. Borivoj Vitas iz Karlovca je prema želji tragično preminule Vere Mihalić (1922. – 2012.), koja je i tijekom života u nekoliko navrata darivala Gradski muzej Karlovac, darovao sliku Slavka Šohaja Portret Vere Mihalić. Vera Mihalić je rođena u Karlovcu, ali se od malih nogu, zbog očevog posla, školovala diljem Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata je na Sorbonni diplomirala povijest umjetnosti, no financijski temelj je pronašla u ortooptičkoj struci. Poznavateljica i ljubiteljica umjetnosti, prijateljevala je s nizom hrvatskih i francuskih umjetnika i intelektualaca. Zbog svojih ljudskih osobina, inteligencije, širokog općeg znanja i kulture bila je vrlo omiljena. Gradski muzej Karlovac je sa zahvalnošću primio portret ove izuzetne Karlovčanke. M. Vuco: Bombardiranje pejzaža 1991., darovao M. Vuco N. Dragarić: Portret S. Mihalića kako igra šah, darovao I. Ott 22 GLAS ISTRAŽIVANJA GLASNO I JASNO SLAVSKO POLJE – NOVA ARHEOLOŠKA OTKRIĆA LAZO ČUČKOVIĆ ripremni radovi uz pokretnu izložbu „Oko Kupe i Korane“, a koji se odnose na terenska istraživanja, doveli su nas do zanimljivih arheoloških otkrića u Slavskom Polju, selu na sjeveroistočnim obroncima Petrove gore. Nalazi su dragocjeni za samu izložbu, ali i općenito zbog novih saznanja o našem srednjovjekovlju. Valja naglasiti da je upravo to razdoblje na karlovačkom području iznimno slabo istraženo. No, pođimo redom. Zahvaljujući dojavi nekadašnjeg stanovnika Slavskog Polja, gospodina Vukšića, izašli smo na teren pogledati neobičan kamen o kojemu je on govorio. Iznenađenje i oduševljenje nalazom je bilo veliko. Prvo što smo uočili bio je motiv pletera uklesan u kamenu. (Nešto malo o tom nalazu smo pisali u prošlom broju Glasa). Kako nalaza pletera, kao simbola predromaničkog i starohrvatskog razdoblja, u okolici Karlovca do sada nije bilo, odmah je načinjena strategija daljnjih pravaca istraživanja e da bi se došlo do relevantnih podataka o starosti i porijeklu navedenog pletera. Za navedenu izložbu nam je važan pleter već sam po sebi. Primjerice, da bi ilustrirali to razdoblje, prvotno smo zamislili izložiti kopiju pletera iz Siska, jer nam je taj ulomak bio najbliži. Ovaj novi nalaz je kud i kamo bliži i poklapa se s teritorijem koji obuhvaća djelo Radoslava Lopašića „Oko Kupe i Korane“, a koje je, pak, bilo glavna inspiracija za izložbu, kako se već iz naslova da iščitati. Vratimo se pleteru. Riječ je o jednostrukom pleteru uz rubove ploče, od mekog kamena pješčenjaka, izvedenom u plitkom reljefu. Na ploči su još simetrično postavljeni: motiv užeta i u sredini okomito neki predmet, vjerojatno mač. Motiv, način izrade, vrsta kamena i okolnosti nalaza su otvorili niz pitanja na koje još tra- P Ploča pronađena u Slavskom polju žimo odgovore. Ploča je pronađena u blizini današnjeg groblja u Slavskom Polju. Sondiranje na mjestu nalaska i pregled okolnog terena obavljeno je 2012. godine. Uokolo nema drugih kamenih blokova niti drugih GLAS 23 GLASNO I JASNO arheoloških nalaza, barem ne u neposrednoj blizini, iz čega smo zaključili da kamen nije bio izvorno tu, već ga je netko donio, najvjerojatnije kao oznaku međe. Dokaz tome je činjenica da je bio ukopan naopako, što se i sada vidi po mahovini. Pretpostavku da je bio ukopan kao međaš potkrjepljuje i činjenica da je nedaleko nađen još jedan kamen, ulomak žrvnja, zaboden u zemlju. Kasnije anketiranje mještana i njihove priče da je tu nedaleko bilo još ploča, još uvijek ostavlja otvorenu mogućnost da je u blizini nekropola ili naselje. Tek treba ustanoviti je li pleter dokaz jednog od najstarijih starohrvatskih artefakata ili se radi o stećku vezanom uz običaj ukapanja kakav je bio čest u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, što bi pak bilo najsjevernije pronađeni materijalni dokaz naseljavanja stanovnika iz Bosne ili Hercegovine koji su ovamo pobjegli pred Turcima u 15. ili 16. stoljeću. Pregledavanjem šire lokacije nađeno je nekoliko potencijalnih lokaliteta, odakle je kamen mogao biti donesen. Najizglednijom se pokazala lokacija, petstotinjak metara od nalazišta gore opisanog kamena u zaseoku Pajići, gdje po predaji postoji staro groblje i gdje mještani također pričaju da je tu bilo kamenih ploča. Tu su bili vidljivi stari zidovi koje mještani zovu „Turska kula“. Mještani potok, uzvodno od navodne kule, nazivaju Zlatica, a nizvodno Svetica. Sve su to zanimljivi toponimi koji su se poslije pokazali pouzdanim tragovima koji su nas preko probnih sondiranja doveli do zanimljivog arheološkog nalazišta. Otkopan je manji osmerokutni objekt s grobovima unutar i izvan njega. Objekt je uzidan od lomljenog kamena povezanog kvalitetnom žbukom. Zanimljivo je da je unutar zida vidljiva, također osmerokutna, drvena konstrukcija, što znači da je objekt najprije bio od drveta, a naknadno je obzidan. Takvi slučajevi su rijetki, ali ih ima, pogotovo u predturskom razdoblju kada se zahtijevala brza gradnja (drvo), a potom su se objekti pojačavali zidovima. U narodu je objekt poznat kao „Turska kula“, čiji su zidovi bili vidljivi do Drugog svjetskog rata, no do pravog tumačenja njegove namjene će trebati još dodatnih istraživanja. Sasvim je moguće da je objekt u jednoj svojoj fazi imao ulogu kule, ali to nije njegova primarna namjena. U prilog tome ide činjenica da nije bilo pokretnih arheoloških nalaza koji bi potvrdili da se tu živjelo (upotrebni predmeti) ili ra24 GLAS ISTRAŽIVANJA Pogled iz zraka na otkriveni objekt tovalo (oružje i vojna oprema). Uz kosture pokojnika su nađeni jedino čavli kojima su najvjerojatnije okivali drvene lijesove. Najizglednije je da se radi o grobnoj kapelici ili nekoj vrsti mauzoleja. Ostaje otvorena još jedna mogućnost, a to je da je to bila ranokršćanska krstionica koja je kasnije dobila druge namjene. Naime, oblik i dimenzije građevine odgovaraju krstionicama iz 5. i 6. stoljeća, ali nedostaje centralni bazenčić koji bi tu tezu potkrijepio. Istočnije od „Turske kule“ otkriveno je još zidova. Taj položaj inače zovu „Zidine“. Otkriveni tlocrt i ulomci kamene arhitektonske dekoracije upućuju da je riječ o crkvi. U crkvi i oko nje su također bili grobovi. Prema raspoloživim podacima (otkopan je manji segment crkve) možemo tvrditi da se radi o prilično velikom objektu solidne gradnje s kvalitetnom kamenom arhitektonskom dekoracijom izrađenom od mekog kamena pješčenjaka identičnom onom od kojega je građena poznata gotička crkva sv. Marije u Topuskom. I ovi ulomci iz Slavskog Polja vrlo vjerojatno potječu iz istog topličkog kamenoloma. Na jednom ulomku je vidljiva klesarska oznaka koja nas u daljnjoj analizi može dovesti do mjesta izrade ovog kamenog okvira prozora. Za sada ove vidljive ostatke crkve datiramo u 13./14. stoljeće. ISTRAŽIVANJA Samu nekropolu kraj crkve, za koju se govori da je tu bilo kamenih ploča koje su i bile povod istraživanju, nažalost nismo dospjeli istraživati zbog povećanog obima posla na prethodnim objektima, ali nas je potraga za kamenom dovela do novih, također vrlo važnih spoznaja i tema koje je nužno obraditi i istražiti. Slavsko Polje, odnosno od srednjeg vijeka do 17. stoljeća Zlatsko Polje, Slatsko Polje ili Zlat, Slat na Slatskoj gori (Petrova gora), često se spominje u srednjovjekovnim izvorima. Primjerice jedan dokument iz 1328. godine pisan na glagoljici govori kako je samostan na Zlatskoj gori kupio od plemena zlatskog veliki prostor. Također se spominje župna crkva Svih Svetih u Zlatu (popis župa iz 1334. godine) gdje je bila klupa (mjesto saborovanja) plemena zlatskog. S velikom sigurnošću možemo tvrditi da ostaci zidova koje smo pronašli pripadaju upravo toj crkvi. Možemo zaključiti da je riječ o značajnom nalazištu gdje je moguće proučavati kako je funkcionirala jedna srednjovjekovna općina slobodnjaka ili plemenska GLASNO I JASNO općina. Istraženost ovakvih nalazišta u Hrvatskoj je jako slaba. Vidljivo je da su to bile prilično imućne zajednice što se na osnovu samo pisanih dokumenata nije baš moglo lako zaključiti. Tu mislimo na raskošnu crkvu i grobnu kapelicu kakve se rijetko pojavljuju, a pogotovo ne u siromašnim sredinama. Lokalitet su posjetili dr.sc. Milan Kruhek i dr.sc. Zorislav Horvat te se također oduševili nalazom, pa se može očekivati i veći interes znanstvene zajednice i novi znanstveni radovi na ovu temu. Nama su prikupljeni podaci osobito dragocjeni radi cjelovitijeg sagledavanja općina slobodnjaka kojih je bilo i na području samog grada Karlovca, primjerice znamo za „klupu“ općine orlanske kod crkve sv. Jakova na Gazi, općine strelačke s „klupama“ kod sv. Tomaša u Strelču kod Kamenskog ili kod sv. Ivana u Trebinji. Otvaraju se nove perspektive u sagledavanju dubovačke općine slobodnjaka što je za samu izložbu i naš muzej od posebne važnosti. GLAS 25 GLASNO I JASNO ZAŠTITA I RESTAURACIJA KONZERVATORSKO – RESTAURATORSKI RADOVI NA TOPOVIMA „6 PDR“ RUŽICA STJEPANOVIĆ vih dana dovršen je prvi korak u programu konzervatorsko-restauratorskih radova na predmetima Zbirke oružja i vojnih vozila Domovinskog rata izloženih na prostoru Vojnog kompleksa Turanj kojim su obnovljena dva protutenkovska 57 mm topa britanske proizvodnje tipa „Ordnance quef 6 pounder 7 cwt“ ili pojednostavljeno top ‘’6 pdr’’. Tijekom dugogodišnjeg izlaganja na otvorenom prostoru bili su zahvaćeni procesom duboke korozije. Na drvenim nosačima i pneumatici gumenih kotača uznapredovao je proces truljenja, te više nisu bili nosivi. Vizualnim pregledom i mehaničkim sondiranjem je utvrđeno da na topovima i podvozju postoji 3 do 5 slojeva različitih nijansi zelene boje. Temeljna boja se zadržala tek na pojedinim dijelovima topova što ukazuje na to da su prijašnje obnove bile parcijalne i površne. Oba topa s podvozjima su nakon provedenog postupka umotana u konzervatorsku PE foliju s VPCi inhibitorima kako bi se tijekom zimskog perioda uspo- O Zaštićeni topovi nakon obnove 26 GLAS Kraljevska oznaka na cijevi jednog od topova rili korozivni procesi. Zamijenjeni su i dotrajali drveni nosači, umjesto kojih su izrađeni funkcionalni, metalni, te su postavljeni na odgovarajuću podlogu koja će spriječiti štetni utjecaj vlage iz tla. Konzervatorsko-restauratorske radove napravio je viši restaurator Zoran Kirchhoffer, dipl. inž. stroj. Ovaj tip topa je prvi put upotrijebljen u Sjevernoj Africi u proljeće 1942. godine, a zbog učinkovitosti su ga tijekom Drugog svjetskog rata proizvodile i Sjedinjene Američke Države. Bio je izuzetno uspješan u borbi s njemačkim tenkovima tipa ‘’Panzer“, ali ne protiv bolje oklopljenih i naoružanih tenkova tipa ‘’Tigar’’ i ‘’Pantera’’. Nakon Drugog svjetskog rata SAD napuštaju njihovu proizvodnju, dok ga Velika Britanija upotrebljava sve do 1960. godine. Jugoslavenska narodna armija je ove topove dobila u okviru zapadne vojne pomoći 50tih godina 20. stoljeća, te je za njih koristila oznaku M1Mk2. Tijekom Domovinskog rata Hrvatska vojska je na istočno-slavonskom bojištu u Zbornom području Osijek koristila jednu bitnicu ovih topova dok je za njih bilo streljiva. GLASNO I JASNO IZLOŽBE OSNUTAK I DJELOVANJE GALERIJE SLIKA GRADA KARLOVCA (1945.-1955.) IZLOŽBENI PROSTOR U POTKROVLJU GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC, 18. PROSINCA 2012. – 28. VELJAČE 2013. ANTONIJA ŠKRTIĆ alerija slika grada Karlovca, osnovana 12. srpnja 1945. godine, prva je osnovana galerijska ustanova u Hrvatskoj poslije Drugoga svjetskog rata. Bavila se sabiranjem, popisivanjem i čuvanjem uglavnom slikarskih djela te izložbenom aktivnošću vezanom za prikupljenu umjetničku zbirku i suvremenu likovnu produkciju nastalu u Karlovcu. Izložba je predstavila rezultate arhivskog istraživanja ove teme, a izloženi su uporabni predmeti, dokumenti, tiskovine i umjetnička djela vezani uz razdoblje samostalnog djelovanja Galerije slika grada Karlovca, koja je 1954. postala odjelom Gradskog muzeja Karlovac. Osim toga izložba je aktualizirala činjenicu da muzejsku djelatnost Gradskog muzeja Karlovac i danas uvelike ograničava nedostatak prostornih kapaciteta. Naime, umjetnine pohranjene u zbirkama Galerijskog odjela Gradskog muzeja, nažalost, već duži niz godina nisu dostupne javnosti u obliku stalne izložbe, što govori o tome koliko su prepreke djelatnosti Galerije slika od prije gotovo 70 godina i danas aktualne. G Izložba je osmišljena u tri cjeline. Uvodno je naznačena tragedija koju je donio vihor Drugog svjetskog rata. Srušenim karlovačkim mostovima, i doslovno i simbolički, započinje poratno vrijeme koje smo pokušali skicirati kroz javno proklamirane i prešućene aktivnosti dirigirane od strane Partije u gradu i novoj državi. Pretpostavka stvaranja „novog“ doba bilo je eliminiranje svih onih elemenata koji bi mogli predstavljati prijetnju nastupajućoj vlasti. Ovaj dio povijesti je bio javno prešućivan, a privatno, u strahu, potiskivan u zaborav, pa su posjetitelji navedeni da odgrtanjem crvenog pokrova – zastave, ulože napor i „razotkriju“ zatajena događanja. Cjelina o sudbini obitelji Dobry, kući i zbirci slika središnji je dio izložbe, a smještena je unutar izložbene rekonstrukcije same kuće. Ova privatna zbirka sastojala se od 31 slike modernog hrvatskog slikarstva, a u turbulentnom vremenu 1945. godine poslužila je kao inicijalni fundus Galerije slika grada Karlovca. Danas je dio ovih slika u vlasništvu Moderne galerije. Osnivanjem Galerije slika grada Karlovca privatni pro- GLAS 27 GLASNO I JASNO stor kuće Dobry, postaje javnim prostorom. Djelovanje Galerije karakterizira entuzijazam kao nadomjestak stručnosti u muzejskom poslu njezinih kustosa-čuvara, Nikole Dragarića i kasnije Branka Kozine, oskudna financijska sredstva, nedostatak i nesigurnost prostora potrebnih za obavljanje muzejske djelatnosti te činjenica da je komunikacijska djelatnost Galerije slika grada Karlovca, usprkos svih teškoća, postala prepoznatljiva društvena i kulturna činjenica unutar lokalnih okvira zahvaljujući potpori Ministarstva prosvjete i Moderne galerije iz Zagreba te suradnji sa suvremenim karlovačkim slikarima. Djelatnost Galerije je prikazana odabranim umjetninama iz zbirki Galerijskog odjela Muzeja, izložbenim plakatima, katalozima, pozivnicama i fotografijama. Poput vremenskog međaša, ali i simbola poslijeratnog vremena u Karlovcu na izložbi je postavljeno fotopovećanje razglednice crkve Sv. Ćirila i Metoda - „karlovačka katedrala“, rušene miniranjem od 1948. do 1950. godine, što je u spisima Galerije slika zabilježio i kustos Nikola Dragarić jer su tijekom jednog od miniranja u siječnju razbijeni prozori na zgradi Doma kulture, gdje je bila smještena Galerija slika. Posebnu pažnju posjetitelja izložbe privukli su tekst i zvučni zapis pisma Josipa Vanište o Nikoli Dragariću i sjećanja Ive Vrbanić Fadejev o stanju Galerije slika grada Karlovca po njenom dolasku u Karlovac, koje je priredio Hrvatski radio Karlovac, te zvučna reklama za razglasnu postaju. Za tehnički postav izložbe su zaslužni Projektnog biroa 2a iz Karlovca i AB studio design Barjaković. Otvorenje izložbe upriličeno je na Dan Gradskog muzeja Karlovac, prigodom kojeg se nazočnima obratila muzeologinja Žarka Vujić, koja je dio svog znanstvenog djelovanje posvetila razvijanju povijesne muzeologije u Hrvatskoj. Izložbom i pratećim katalogom pružen je uvid u kulturno-umjetnički segment poslijeratnog razdoblja u Karlovcu, te je prikazana jedna dionica razvitka Gradskog muzeja Karlovac. Uz izložbu je objavljen katalog na 32 stranice s reprodukcijama u boji autorice izložbe i urednice kataloga Antonije Škrtić. Izložba je realizirana sredstvima Grada Karlovca. 28 GLAS IZLOŽBE Ivana Fadejev Vrbanić o zatečenom stanju Galerije slika grada Karlovca 1952. godine „Kad sam po dekretu Ministarstva za prosvjetu i kulturu imenovana direktoricom Gradskog muzeja u osnivanju u srpnju 1952. godine, zatekla sam u Galeriji kao čuvara gospodina Kozinu. U stanu kojim se koristila Galerija stanovala je i obitelj, koja nije imala nikakve veze s radom i djelovanjem Galerije. Mojim dolaskom to se nije promijenilo. Osigurana sredstva za 1952. godinu nisu bila dostatna za bilo kakav rad na prikupljanju novih slika, kao ni bilo kakve akcije, izložbe i slično. Od godine 1953. pristupilo se radu na osnivanju Gradskog muzeja, koji bez prostorija djeluje u tavanskim sobama u zgradi općine Karlovac. S mojim dolaskom smatrala sam da je logično i da Galerija bude dio muzejske ustanove u nastajanju, što je rezultiralo i povlačenjem gospodina Kozine iz galerije, po mojem saznanju bez razloga. Bilo je teško razviti intenzivniju djelatnost Galerije, jer je bila smještena u nepodesnim prostorijama, kao sustanar jedne obitelji, bez pravog skladišnog prostora. Nekoliko malih akcija u prikupljanju radova karlovačkih slikara, bilo školovanih ili amatera, bilo je za prvih par godina sve što se moglo ostvariti. Nakon što se pojavio legitimni vlasnik objekta, Galerija je ostala i bez tih neodgovarajućih prostorija. Kad je u novom dijelu grada izgrađena zgrada „Auto-Hrvatske“ kao prodajni salon, Galerija seli 1967. godine na prvi kat, sada u donekle odgovarajući prostor, i dobiva ime Galerija „Karas“. Za vrijeme mog rada u Karlovcu, priznajem da sam većim dijelom bila zaokupljena organiziranjem rada Muzeja u zgradi na Strossmayerovom trgu, koju je trebalo najprije urediti za novu namjenu. Do 1960. godine bila sam uz čistačicu jedini službenik ustanove, a dislocirana Galerija bila je malo zapostavljena. Osim muzejom bila sam zauzeta i nadziranjem rada na uređenju Starog grada Dubovca, što je sve zajedno oduzimalo dosta vremena. Doista moram reći da je početak mog rada bio dosta otežan i sa stalnim dnevnim putovanjem, ali i otporima prema pridošlici iz „centra“, a postojala je i tendencija da se Galerijski inventar otuđuje posudbama ili poklonima nekim važnim osobama, što je kod mene bilo primljeno s negodovanjem, no nekada sam morala odstupiti od svojih načela.“ Zagreb, 19. listopada 2012. GLASNO I JASNO IZLOŽBE IZLOŽBA „AFRIKA - KARLOVČANI U AFRICI U DRUGOJ POLOVINI 19. I POČETKOM 20. ST.“ GALERIJA „VJEKOSLAV KARAS“, 25. SIJEČNJA – 30. TRAVNJA 2013. SANDA KOČEVAR arlovački putnici i istraživači postavili su temelje hrvatskoj afrikanistici. Naime, grad Karlovac bio je jedini grad iz kojeg su ljudi odlazili na put u različite dijelove Afrike. Tako prvi od njih Jakov Šašel (1832.-1903.) 1853.-1854. godine, kao član katoličke misije Ignacija Knoblechera, putuje Egiptom, Nubijom i Sudanom, dok Napoleon Lukšić (1863.-1883.), Janko Mikić (1856.-1897.) i Požežanin na radu u Karlovcu Dragutin Lerman (1863.-1918.) početkom 1880-ih borave u Kongu, a braća Mirko (1871.-1913.) i Stevo (1875.1936.) Seljan u Etiopiji. Ovom izložbom Gradski muzej Karlovac je po prvi put predstavio karlovačkoj javnosti predmete afričke provenijencije koje su sa svojih putovanja donijeli karlovački putnici i istraživači Afrike, te ih poklonili Slovenskom etnografskom muzeju, odnosno hrvatskim muzejima (Etnografskom muzeju u Zagrebu, Gradskom muzeju Požega, Gradskom muzeju Karlovac). Izložba je oblikovana u pet tematskih cjelina, te je u jednoj od njih pokušala pronaći razloge u položaju, statusu, društvenoj i gospodarskoj klimi Karlovca u drugoj polovini 19. st., da bi se svaku skupinu istraživača predstavila u posebnoj cjelini. Zaključak cijeloj izložbi dao je film „Prošlost u sadašnjosti“ nastao u suradnji s Videodružinom Gimnazije i Kinoklubom Karlovac koji je kroz anketu pokazao koliko građani Karlovca (ne) znaju o braći Seljan i ostalim istraživačima. Samo oblikovanje izložbe, za koje je zaslužna dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović, tražilo je od posjetitelja aktivno sudjelovanje uz korištenje više osjetila; zvukovi grada druge polovine 19. st. uz pod djelomično prekriven zemljom pojačavali su atmosferu grada i upotpunjavali doživljaj. Karta putovanja sa svjetlosnim efektima kao komparativni materijal tražila je aktivno sudjelovanje posjetitelja. K Edukativni i interaktivni karakter izložbe postignut je informacijskim točkama – upitnicima uz pojedine predmete koji su posjetiteljima nudili dodatne informacije. U predprostoru izložbe, koji je ujedno služio i kao prostor za edukativne radionice, predavanja i ostale popratne programe, središnje mjesto zauzimala je koliba od slame, rad akademskog kipara Nikole Fallera, nastala kao vjerna replika kolibe koju je u svom putopisu nacrtao Jakov Šašel. Ona je, ujedno, uz miljokaz bila poziv na izložbu i nudila doživljaj boravka u njoj. Politička karta Afrike, izvedena konturno kao puzzle nije bila zanimljiva samo djeci, već su i odrasli, s obzirom na politički nesiguran afrički prostor, preispitivali svoje znanje o afričkim državama. Na edukativnim radionicama djeca su se bavila izradom afričkih maski pod vodstvom likovne pedagoginje Ivane Maradin, dok je muzejski pedagog Marinko Pleskina upoznao školarce s putopisom kao književnom vrstom i njegovom izradom koja potiče na kreativnost u pisanju, a nastali radovi dali su izložbi novu GLAS 29 GLASNO I JASNO dimenziju. Posjetitelji su imali mogućnost razgledati izložbu uz stručno vodstvo, a za školsku djecu je tiskan i „Listić za male istraživače izložbe“ za samostalno istraživanje izložbe ili u nastavi, budući da je sadržaj izložbe povezan s kurikulumom nekoliko nastavnih predmeta. Za građane je tijekom trajanja izložbe održan ciklus predavanja srijedom „Hrvatska Afrika: Priče o Crnom kontinentu“ na kojima je sedam znanstvenika, reportera, putopisaca i pustolova, kojima su spomenuti Karlovčani u Africi bili tema znanstvenog istraživanja ili inspiracija. Za vizualno atraktivan tiskani materijal, kao i za suvenire (privjesak za ključeve i džepni kalendar), koji su dijeljeni posjetiteljima na otvorenju upriličenom za Noć muzeja, zaslužni su grafička dizajnerica Sandra Bolfek i akad. slikar Mladen Bolfek. Bogato ilustrirani dvojezični katalog izložbe, osim kataloškog dijela, do- 30 GLAS IZLOŽBE nosi i tekstove muzejskog savjetnika Slovenskog etnografskog muzeja iz Ljubljane Marka Freliha pod nazivom „Misija staklenih perli“ o misiji u Sudanu, sveučilišnog profesora sa Sveučilišta u Readingu Alexandera Lopasica „Karlovac i dva istraživača Afrike Janko Mikić (1856.-1897.) i Dragutin Lerman (1863.-1918.) te autorice izložbe, više kustosice Povijesnog odjela Gradskog muzeja Karlovac Sande Kočevar „Karlovac u drugoj polovini 19. st.“ Otvorenje izložbe u Noći muzeja uveličali su gosti/suradnici iz Slovenskog etnografskog muzeja iz Ljubljane, nastup plesačica Udruge Dyalli s afričkim plesovima na ritmove „Našeg malog afro benda“, radionica afričkog plesa za djecu, te afričke frizure budućih frizerki Mješovite industrijsko-obrtničke škole iz Karlovca. Dobro medijsko praćenje izložbe potaklo je prof. geologije Josipa Završkog na donaciju 13 afričkih predmeta koji su bili izloženi tijekom trajanja izložbe. IZLOŽBE GLASNO I JASNO IZLOŽBA LOGARITAMSKIH RAČUNALA IZ ZBIRKE BOŽIDARA KANAJETA IZLOŽBENI PROSTOR U POTKROVLJU GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC , 17. SVIBNJA – 15. LIPNJA 2013. IGOR ČULIG vijek nadohvat ruke i uglavnom poznato pod imenom „šiber“, logaritamsko računalo je predmet koji je često virio iz džepa košulje kao važan znak raspoznavanja tehničkih stručnjaka preddigitalne ere. U Zagrebu je zadnji ispit iz uporabe logaritamskih računala održan je u akademskoj godini 1973./1974. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, dvije godine nakon pojavljivanja prvog u Europi proizvedenog džepnog računalno, onog tvornice Digitron iz Buja. Ima li i danas mjesta za logaritamska računala, čiji najčešći oblik je osmišljen 1850. godine? Možda ne u svagdašnjoj praksi, ali u poduci svakako. Naime, sravnjivanje logaritamskih skala, onih na kliznom i onih na nepomičnom dijelu naprave, pomaže razumjeti brojne matematičke odnose. Natjecanja u računanju održavaju se i danas diljem svijeta, a o brojnim entuzijastima s tog područja svjedoči i opsežni virtualni International Slide Rule Museum koji je u 10 godina postojanja privukao sudionike iz 16 zemalja. U Tehničkom muzeju u Zagrebu je 2010. godine održana izložba „Računanje Štapom i jezikom“ čija se popratna publikacija s tekstovima Vesne Dakić i Božidara Kanajeta može preporučiti kao dobar uvod u ovu temu. Na spomenutoj je izložbi u većoj mjeri bila zastupljena i građa iz zbirke dr. sc. Božidar Kanajeta, profesora u mirovini Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu i autora nekoliko knjiga za šire čitateljstvo te surad- U B. Kanajet u društvu učenika OŠ Švarča nika na više izložbi Tehničkog muzeja u Zagrebu. Dr. sc. Kanajet je nakon toga svoju zbirku predstavljao u Varaždinu i Osijeku. Za karlovačku izložbu je iz njegove zbirke posuđeno više od stotinu „šibera“ i drugih računala, od kojih su najstarija iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Zastupljeni su proizvođači Nestler, Faber Castell, Reiss Darmstadt, Aristo, Logarex, Triso, Lipa Mill, Učila… Izložba je opremljena pomoću grafičkih i audiovizualnih muzeografskih pomagala Tehničkog muzeja u Zagrebu, pa je tako grafički dizajn Dejana Dragosavca djelomično obilježio i karlovački likovni postav. GLAS 31 GLASNO I JASNO IZLOŽBE KARLOVAČKI LIKOVNI SUSRETI 2013. GALERIJA „VJEKOSLAV KARAS“, 10. SRPNJA – 30. KOLOVOZA 2013. ALEKSANDRA GORETA arlovački likovni susreti su tradicionalna likovna manifestacija koja se održava u sklopu obilježavanja Dana grada Karlovca. Za sudjelovanje na ovogodišnjoj izložbi prijavilo se 56 autora s više od stotinu radova. Tročlani žiri odabrao je 55 autora i 82 rada. Od ukupnog broja izlagača najmanje je profesionalnih umjetnika, tj. onih koji su završili umjetničke akademije. Profesionalni umjetnici vezani za Karlovac, nažalost, nisu okupljeni unutar nikakve udruge. Jedina županijska likovna udruga je ULAK, koja djeluje više od tri desetljeća. Zemljopisni položaj i živopisni pejzaži rijeka najčešća su likovna inspiracija. To ne treba čuditi, karlovački umjetnici porijeklom su vezani za barem jednu od četiri rijeke. Stoga će ova tematika zasigurno uvijek prevladavati u karlovačkom likovnom stvaralaštvu, jer rijeke su ono po čemu smo poznati. Što se tiče likovnog medija, prisutne su sve tehnike, likovni koncepti, pa čak i instalacije u prostoru. Ipak prevladavaju autori koji se izražavaju crtežom i slikom, dok je jedini aktivni kipar K 32 GLAS na karlovačkoj likovnoj sceni Zdenko Grgeljac. Iz toga smo mogli zaključiti da je likovni život grada i njegove okolice izuzetno bogat. Ovom izložbom je, zahvaljujući velikom odazivu svih koji crtaju, slikaju, rezbare, modeliraju ili kipare, na uspješan način prikazana likovna scene naše županije. GLASNO I JASNO IZLOŽBE PETAR GRGEC: „KRIŽNI PUT HRVATSKOG NARODA“, DONACIJA GRADSKOM MUZEJU KARLOVAC IZLOŽBENI PROSTOR U POTKROVLJU GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC, 4. LISTOPADA – 31. PROSINCA 2013. ANTONIJA ŠKRTIĆ, RUŽICA STJEPANOVIĆ zložbom je predstavljena donacija ciklusa crteža Petra Grgeca „Križni put hrvatskog naroda“. Ciklus je nastao 1991. godine, a prvi put je bio izložen tijekom listopada 1992. godine na humanitarnoj, antiratnoj izložbi u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Ciklus čine 24 crteža tušem kotir perom na papiru, a predstavljaju autorovu umjetničku i emotivnu reakcija na razaranje, palež i pljačku Ribara, Brođana, Skakavca, Brežana, Lasinje i drugih hrvatskih krajeva, sela i gradova. Petar Grgec, slikar i lirske i nadrealne naive, onaj u čijem su umjetničkom opusu bile moguće i nemoguće stvari, ocrtavši ratna stradanja svog zavičaja i sunarodnjaka, stvorio je sugestivnu ratnu kroniku koja promatrača odvlači u apokaliptično vrijeme ratnog ludila. I Petar Grgec: Križni put hrvatskog naroda Donacija Gradskom muzeju Karlovac Gradonačelnik D. Jelić otvara izložbu Karlovački slikar naive Petar Grgeca (1933. – 2006.) se slikarstvom bavio od rane mladosti, a intezivnije nakon završetka bogate sportske karijere 1952. godine. Slikao je uljem na staklu, akvarelom i crtežom. Opus mu karakterizira idealiziranje stvarnosti i blago nadrealistički ugođaj, ikonografski je blizak hlebinskoj školi naive. Slikarskim opusom stekao je međunarodni ugled. Zaslužan je za osnivanje Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske (1964.), za pokretanje Zimske likovne kolonije ZILIK (1973.) i Bijenala akvarela Jugoslavije (1978./1979.). Izlagao je na pedesetak samostalnih izložbi, sudjelovao je na petstotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te na brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama. Zahvalnost za vrijednu akviziciju Gradski muzej Karlovac duguje autorovoj supruzi Dani i kćerki Dubravki, koje su ovom donacijom ostvarile autorovu želju da crteži jednog dana budu izloženi na amblematskom mjestu Domovinskog rata - Turnju. Izložbu prati katalog na 24 stranice s tekstovima Ružice Stjepanović i Antonije Škrtić koje su kustosice izložbe i urednice kataloga, s pjesmom pjesnikinje Ane Postružnik posvećene Petru Grgecu i ovom ciklusu crteža, te reprodukcijama. Izložba je realizirana sredstvima Grada Karlovca. GLAS 33 GLASNO I JASNO IZLOŽBE „EROTIKA“, IZLOŽBA CRTEŽA I SKULPTURA IVANA BRANKA IMROVIĆA I ROBERTA BUDORA GALERIJA „VJEKOSLAV KARAS“, 22. SVIBANJA – 21. LIPANJA 2013. ALEKSANDRA GORETA a svoje prvo predstavljanje u Galeriji „Vjekoslav Karas“ u Karlovcu Ivan Branko Imrović i Robert Budor odabrali su ciklus radova pod nazivom „Erotic“. Ivan Branko Imrović je akademski kipar. Za ovu prigodu izabrao je recentne kiparske radove, ali i nekoliko slikarskih radova u kombiniranim tehnikama. Akademski slikar Robert Budor izabrao je crteže crnim tušem i flomasterom na bijelom papiru. Dvojicu umjetnika isti likovni interesi ujedinjuju u nizu uspješnih projekata i izložbi. Značajan angažman ove dvojice autora je u knjizi Đure Vanđure „Eros i pornos“. Upravo su se njihovi radovi, zajedno s radovima drugih eminentnih likovnih umjetnika, našli među najkvalitetnijim likovnim djelima erotske tematike. Imrović predaje modeliranje i crtanje akta na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Svakodnevna interakcija sa ženskim modelom koji pozira, ima direktan utjecaj na njegov rad. Crteži akademskog slikara Roberta Budora sjajna su nadogradnja Imrovićevih skulptura. Radi se o ciklusu crteža izvedenih tušem i flomasterom na bijelom papiru. Zajednička potka je opet interakcija s modelom, koja je nužna iskra za nastanak ovog ciklusa. Kako Imrović zagovara kiparsku izvornost te povratak iskonu, tako i Budor vlasti- Z 34 GLAS ti slikarski svijet gradi od linearnog likovnog iskona. Prožetost tematika i zajednički likovni projekti čine ove autore prepoznatljivim dvojcem na nacionalnoj likovnoj sceni. Izložbu prati katalog s reprodukcijama u boji na 16 stranica s tekstom Aleksandre Gorete, a tijekom trajanja izložbe održana je keramička stvaraonica za odrasle. GLASNO I JASNO IZLOŽBE 6. HRVATSKI TRIENNALE AKVARELA GALERIJA „VJEKOSLAV KARAS“, 16. RUJNA – 30. LISTOPADA 2013. ROMANA TEKIĆ rvatski triennale akvarela manifestacija je koja se održava, počevši od 1998., svake tri godine u zajedničkoj organizaciji Grada Karlovca i Grada Slavonskog Broda, odnosno Gradskog muzeja Karlovac i Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda. Svake tri godine Grad Karlovac i Grad Slavonski Brod izmjenjuje se kao domaćini; ovogodišnji prvi domaćin bila je Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda. Odbor za izbor djela i nagrade triennala u sastavu: Nikola Albaneže, povjesničar umjetnosti, Aleksandra Gaella Gottwald, ravnateljica HDLU-a Zagreb i Feđa Gavrilović, povjesničar umjetnosti, izabrali su postav ovogodišnjeg HTA kao i prvonagrađenog autora. Odabrali su 69 autora s po jednim radom iz cijele Hrvatske. Odaziv autora i ove godine je bio očekivano dobar, pa je žiri birao između 160 pristiglih radova. Dobitnik Velike nagrade 6. hrvatskog triennala akvarela je Siniša Reberski za rad „Mapa Eshilove maglice s detaljima anglomeracija alfa, gama, kapa i tau“, dok je Andrija Girardi za svoj rad „Plaža“ dobio posebnu pohvalu žirija. Samu koncepciju, kao i pravilnik trijenala osmislio je Organizacijski odbor 6. HTA: Branimir Pešut, Hrvojka Božić, Romana Tekić i Aleksandra Goreta, a izložba je popraćena vrlo kvalitetnim katalogom u kojem je predstavljen svaki pojedini autor s kratkom biografijom i jednim reproduciranim radom, a kojem predgovara Feđa Gavrilović. U predgovoru Feđa Gavrilović o akvarelu piše: „Tehnika je uvijek kombinacija mogućnosti, a papir je podloga koja, unatoč dojmu plitkosti koje imaju boje s vodenim vezivom, omogućava bezbroj kombinacija, vlastitoga mučenja, upijanja i cijeđenja. Za razliku od platna koje posjeduje čvrstinu hridi i podnosi dobro svakakve nanose i brisanja, adiranja i odiranja boje papir je mekan i podatan u svom mazohizmu, a najbolje rezulta- H te daje upravo u trenutcima izmučenosti. Akvarel je i sanjarenje i dominacija, poput veličanstvenih palača mongolskih osvajača, ili španjolskih konkvistadora sagrađenima na krvi milijuna.“ Nagrađeni rad S. Reberskog GLAS 35 GLASNO I JASNO Raspon mogućnosti koje nudi tehnika akvarela vidljiv je u izboru radova za trijenale. Bezbrojne mogućnosti koje pruža tehnika akvarela vidljive su u tematici, formatima, načinu obrade plohe, kompozicijama. Šesti trijenale akvarela pokazuje da je ova manifestacija definitivno evoluirala u ozbiljnu nacionalnu manifestaciju koja ide u korak s ostalima. Izloženi radovi svjedoče da je akvarel, unatoč naslijeđenom stavu da nije medij koji je pogodan za likovni eksperiment i prihvaćanje novih kretanja u umjetnosti, itekako zadržao svoje mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, a njihov ovogodišnji izbor svjedoči o otvorenosti k slobodnijem pristupu i tumačenju akvarela. Pomaci kroz koje danas prolazi tehnika akvarela, od tradicionalističkog načina prikaza do integriranja s drugim tehnikama, pa čak i apliciranja akvarelnih boja na podloge kao što je staklo, nikako ne znače rušenje tradicije, nego, naprotiv, njeno obogaćivanje novim mogućnostima likovnog izraza, pri tome zadržavši osnovna načela medija. 36 GLAS IZLOŽBE S otvorenja izložbe: N. Albaneže, A. Navijalić, F. Gavrilović, A. Goreta, B. Pešut, H. Božić GLASNO I JASNO IZLOŽBE VATROSLAV KULIŠ: RADOVI NA PAPIRU GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”, 6. – 30. STUDENOGA 2013. GODINE ANTONIJA ŠKRTIĆ radski muzej Karlovac je tijekom studenoga 2013. godine organizirao izložbu radova na papiru akademskog slikara Vatroslava Kuliša (1951.). U Galeriji „Vjekoslav Karas“ izloženo je dvanaest radova velikog formata nastalih tijekom 2012. i 2013. godine. Bit slikarske egzistencije Vatroslava Kuliša jest vitalizam temeljen na autentičnom doživljaju prirode i pojedinih prirodnih elemenata, a izloženi radovi predstavljaju Kulišev uvid u nepoznate kozmičke prostore i poziv su na na putovanje u neko beskonačno mjesto i sveprisutno vrijeme. Izložene likovne kompozicije su prepune energije beskrajnih prostranstava ritmiziranih rasprskavajućim, potenciranim kolorizmom i raskošnom gestom. Gibanja Kuliševih vatrenih kugli, G sunca i zvijezda u rasprskavajućem, zaraznom ritmu šire prostor slike u beskraj. Trag tako oslobođene stvaralačke energije fizičku pojavnost slike transcendira snagom neodoljive privlačnosti. Ovim novim i svježim, ali u odnosu na dosadašnji opus čvrsto utemeljenim radovima Vatroslav Kuliš je na neposredan i sugestivan način ostvario puninu vlastite raskošno zaigrane slikarske imaginacije. Izložbu prati dvojezični katalog na 24 stranice u boji s tekstovima likovnog kritičara Feđe Gavrilovića i kustosice izložbe i urednice kataloga Antonije Škrtić. Fotografije je snimio Goran Vranić, za oblikovanje tiskanog materijala zaslužni su Sanja Bachrach i Mario Krištofić. Izložba i prateći edukativni program je realiziran sredstvima Grada Karlovca i Ministarstva kulture RH. V. Kuliš: Bez naziva GLAS 37 GLASNO I JASNO PREDAVANJA PREDAVANJE „OZALJ – STARI GRAD U 8. I 9. STOLJEĆU“ ZNANSTVENI SKUP “HRVATSKA ARHEOLOGIJA I AACHENSKI MIR 812. – 2012.”, ZADAR, 29. - 30. STUDENOGA 2013. LAZO ČUČKOVIĆ a Znanstvenom skupu “Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. – 2012.” održanom u Zadru od 29. do 30. studenoga 2012. godine s predavanjem „Ozalj – Stari grad u 8. i 9. stoljeću“, posvećenom arheološkom istraživanju Ozlja koje je Gradski muzej Karlovac, sudjelovao je kustos Arheološkog odjela Gradskog muzeja Karlovac Lazo Čučković. Predavanjem je istaknuto da su arheološki nalazi iz ranog srednjeg vijeka u Karlovcu i okolici malobrojni. Međutim, kako je riječ o zanimljivoj kontakt-zoni između juga i sjevera Hrvatske, tim nalazima treba posvetiti posebnu pažnju. Povjesničarka Nada Klaić okarakterizirala je ovo područje kao vjekovnu krajinu, pa mu tako pridaje slične osobine i u ranom srednjem vijeku. Ta teza je bila jedno od polazišta izlaganja. Od pokretnih nalaza posebno je zanimljiva željezna ostruga na trn iz Ozlja datirana u prvu polovicu 9. stoljeća. Kontekst nalaza je također zanimljiv jer je nađen kod vrata na polukružnom obrambenom zidu, koji je najvjerojatnije i sagrađen u to vrijeme. Ukoliko je tomu tako, u ozaljskom slučaju bi mogli govoriti o najstarijem zidu iz starohrvatskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj. U pisanim izvorima se spominje grad Azelija, a to bi, po sadašnjim spoznajama, mogao biti upravo današnji Stari grad Ozalj. Daljnja istraživanja treba nastaviti, ali to, nažalost, trenutno nije moguće zbog velikog otpora vlasnika Starog grada Ozlja i nadležnog Konzervatorskog odjela. Tu svakako treba dodati i nepostojanja realne koncepcije regionalnog pozicioniranja našeg muzeja. Okupljeni su tijekom detaljnije diskusije izrazili veliko žaljenje zbog nastale situacije koja sprečava daljnje istraživanje ove zanimljive teme. Na Ozlju su prije dvadesetak godina obavljena zaštitna arheološka iskopavanja, dok s ostalih nalazišta ras- N 38 GLAS polažemo samo sa slučajnim, uglavnom nepouzdano datiranim nalazima, ali su i oni bili predočeni stručnoj javnosti na skupu u Zadru, radi cjelovitijeg sagledavanja ranog srednjeg vijeka u karlovačkom kraju. PUBLIKACIJE GLASNO I JASNO PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE DANIELA BUTALE GRADSKI MUZEJ KARLOVAC, 18. PROSINCA 2012. VIŠNJA LASIĆ sklopu obilježavanja Dana Gradskog muzeja Karlovac, 18. prosinca 2012. godine u Karlovcu je promovirana nova monografija posvećena umjetničkom opusu Daniela Butale, koja obuhvaća razdoblje od 1968. godine do danas. Monografija je dvojezično (hrv./eng.) bogato ilustrirano izdanje na 236 stranica, objavljeno u okviru edicije Katalozi i monografije Gradskog muzeja Karlovac 2012. godine. Uredila ju je Višnja Lasić, autor teksta je likovni kritičar i vrsni poznavatelj Butalinog rada Milan Bešlić, fotografije je snimio Goran Vranić, a oblikovanje potpisuje Danijel Popović. U O monografiji je u Karlovcu govorio Nikola Albaneže te istaknuo da je Milan Bešlić nastojao sumirati Butaline umjetničke dosege, tj. iznijeti ono što odlikuje Butalin rad, ali i opće odlike crteža kao tehnike, te zaključio da se za djelo Daniela Butale veže oznaka „slikocrteža“, koja predstavlja kombinaciju preciznog crteža i racionalne opservacije te maštovitost i zaigranost. Monografija još jednom potvrđuje da je Butala ostvario samosvojno definiran stilsko-oblikovni sustav. S promocije: V. Lasić, N. Albaneže, M. Bešlić i D. Butala GLAS 39 GLASNO I JASNO PREZENTACIJE NOVA WEB-STRANICA GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC IVANKA MAROEVIĆ I ANTONIJA ŠKRTIĆ radski muzej Karlovac je 18. prosinca 2012. godine, povodom Dana Gradskog muzeja Karlovac, predstavio novu web-stranicu muzeja na hrvatskom jeziku, a u istoj prigodi ove godine će u javnost biti puštena varijanta muzejske stranice i na engleskom jeziku. G 40 GLAS Arhitektura odabranih informacija osmišljena je u cilju ažurnog i informativnog predstavljanja Muzeja i aktualne muzejske djelatnosti, pa su korisniku tijekom prvih sekundi korištenja stranice zorno predočene sve četiri lokacije na kojima se odvijaju programi Gradskog muzeja Karlovac. Riječju i slikom (zahvaljujući fotogra- PREZENTACIJE fu Oliveru Budimiru) podstranica Aktivnosti u tijeku informira o tekućim muzejskim programima, a kroz rubriku Najave su najavljeni budući projekti i događanja. Korisnicima zainteresiranim za podrobniji uvid u muzejski fundus dostupan je tekst o stalnom postavu muzeja, podstranica Odjeli i zbirke donosi tekstove o muzejskim zbirkama i odabranim muzejskim predmetima, dok posebna podstranica Predmet trenutka detaljnije predstavlja odabrane muzejske predmete i to ne samo tekstom i slikom već i videozapisima. Izložbena, izdavačka i pedagoška djelatnost Muzeja, kao i posebna događanja, predstavljena su i kronološki se pohranjuju na podstranici Aktivnosti. Svi sadržaji objavljuju se prilagodbom muzejskih podataka koje u svojoj redovnoj djelatnosti unose u baze podataka kustosi i dokumentaristica Gradskog muzeja Karlovac (M++ i S++). Tijekom ove godine stranica će biti nadograđena edukativnim sadržajima za djecu i mlade, koje je osmislio muzejski pedagog Marinko Pleskina. Oblikovanje stranice odlikuje jednostavnost, preglednost i čitljivost, a fotografije detalja s pročelja muzej- GLASNO I JASNO skih zgrada postavljene na marginama (fotograf Goran Vranić), pozivaju korisnika stranice na posjet stvarnom Muzeju. Stranicu je izradila i dizajnirala tvrtka Link2 d.o.o. iz Zagreba, specijalizirana za izradu muzejskih baza podataka i kreiranje, programiranje i implementaciju webstranica muzejskih ustanova i drugih interaktivnih aplikacija. I dalje usko surađujemo s djelatnicima tvrtke; web-programer Luka Maroević brine o razvoju i održavanju stranice, a Ivanka Maroević o prilagodbi i ažuriranju sadržaja. Kako je web-stranica projektirana da omogućuje stalni razvoj i nove nadogradnje, nadamo se u sljedećim razdobljima stranicu dopuniti novim interaktivnim sadržajima – virtualnim online katalozima i drugim rubrikama i projektima koji će pridonijeti javnom predstavljanju djelovanja Gradskog muzeja Karlovac i na ovom mediju. Koordinator i urednik objavljenih sadržaja na webstranici Gradskog muzeja Karlovac je viša kustosica Antonija Škrtić. GLAS 41 GLASNO I JASNO PREZENTACIJE NOĆ MUZEJA 2013. U GRADSKOM MUZEJU KARLOVAC 25. SIJEČNJA 2013. SANDA KOČEVAR, ANTONIJA ŠKRTIĆ snovi cilj manifestacije Noć muzeja u organizaciji Hrvatskog muzejskog društva jest popularizacija muzejske djelatnosti u Hrvatskoj. Gradski muzej Karlovac je za Noć muzeja 2013. posjetilo preko 2000 posjetitelja. Noć muzeja u Gradskom muzeju Karlovac je obilježilo otvorenje studijske tematske izložbe „AfriKA - Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. st.“ u Galeriji „Vjekoslav Karas”. Nakon otvorenja su održana predavanja arheologa Marka Freliha iz Slovenskog etnografskog muzeja pod nazivom „Misija staklenih perlica“ i predavanje etnologa Alexandera Lopašića iz Sveučilišta u Readingu, Velika Britanija, pod nazivom „Karlovac i dva istraživača Afrike“. Muzejska noć posvećena Africi nastavljena je u ležernijem tonu za što je zaslužna Dyalli - Udruga za kulturnu suradnju i promicanje afričke kulture u RH. Njihov „Naš mali Afro Bend“ se pobrinuo za ritam, a plesačice su održale plesnu radionicu za djecu. Dobrom provodu u Galeriji O su pridonijeli učenici Mješovite industrijsko-obrtničke škole iz Karlovca prezentacijom izrade tradicionalnih afričkih frizura. Tijekom noći bilo je osigurano stručno vodstvo i prigodna prodaja muzejskih publikacija i zemljopisnih slagalica, te besplatni prigodni suveniri. U zgradi Muzeja na Strossmayerovom trgu 7 program je započeo uz glazbu atmosfere u izvedbi karlovačkog pijanista Ognjena Gravore. Tijekom večeri je za posjetitelje bilo organizirano besplatno stručno vodstvo po stalnom postavu i studijskoj informativnoj izložbi Osnutak i djelovanje galerije slika grada Karlovca (1945.-1954.). Istaknuti povjesničar filma Daniel Rafaelić je u maloj dvorani Muzeja održao predavanje pod nazivom „Od NDH do NRH - 1945. na filmu“ s projekcijom filma „Oslobođenje Zagreba“ Branka Marjanovića. Večer je zaključena koncertom koji su priredili Ognjen Gravora na pianu i Boris Dugi – Novački / Zambe na gitari. D. Rafaelić 42 GLAS PREZENTACIJE GLASNO I JASNO O. Gravora i B. Dugi - Novački / Zamba GLAS 43 GLASNO I JASNO MUZEJSKA PEDAGOGIJA „MUZEJSKE PRIČALICE: NAJBRBLJAVIJI MUZEJSKI LIK U GRADSKOM MUZEJU KARLOVAC“ 18. MUZEJSKA AKCIJA POVODOM MEĐUNARODNOG DANA MUZEJA, 18. TRAVNJA - 18. SVIBNJA 2013. MARINKO PLESKINA Gradskom muzeju Karlovac je tijekom travnja i svibnja održana 18. muzejska akcija povodom Međunarodnog dana muzeja pod nazivom „Muzejske pričalice: Najbrbljaviji muzejski lik“ u organizaciji Hrvatskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Karlovac. Akcija je bila usmjerena na djecu školskog uzrasta, posebice viših razreda osnovnih škola (5. - 8. razred). Posjetioci su se u stalnom postavu na poseban način mogli upoznati s bogom Apolonom, sv. Jurjem, Ivanom Mažuranićem, Franjom Josipom I. i Jankom Mikićem. Odabrane likove iz stalnog postava je pratio radni listić s njihovim reprodukcijama i pitanjima vezanim uz njihove biografije. Na radnom listiću je bilo predviđeno mjesto na kojem su posjetioci osmislili priču o tome što bi oni mogli ostvariti u svom životu a da se za 100 godina o njima priča u muzejskim ustanovama. Priče su se pažljivo sakupljale i čitale a najbolje su objevljene na web-stranci Gradskog muzeja Karlovac. Nagradu za najbolji zapis je, zbog velikog interesa i vrlo zanimljivih zapisa koje su napisali njihovi učenici, dobio Učenički dom Karlovac. Učenicima iz Učeničkog doma Karlovac su dodijeljene izdanja Gradskog muzeja Karlovac i zemljopisna slagalica Afrike. Dodjela je održana 18. svibnja 2013. na Međunarodni dan muzeja. Gradski muzej Karlovac je prigodom promocije akcije na Šetalištu dr. Franje Tuđmana, 11. i 12. svibnja 2013. godine, zainteresirane šetače počastio muzejskim izdanjima i promotivnim balonima. U sklopu akcije je bilo i gostovanje Pripovjednog kazališta koje je izvelo priču „Kako je nastala noć“ po legendi brazilskih Indijanaca u izvedbi Jadranke Bargh, 24. travnja 2013. u Galeriji „Vjekoslav Karas“. Jadranka Bargh je kazališna umjetnica koja je u Londonu studi- U 44 GLAS rala glumu i kreativno pisanje. Povratkom u Hrvatsku surađuje s dječjim kazalištima diljem Hrvatske kao dramaturginja. Od 2006. članica je Hrvatskog društva dramskih umjetnika. U Zagrebačkom kazalištu lutaka radi od 2008. Autorica je projekta pod nazivom Pripovjedno kazalište u kojem obrađuje i izvodi priče (bajke, mitove i narodne legende). Predstava je bila namijenjena djeci starijoj od pet godina, a ulaz je bio slobodan. Akcija je realizirana sredstvima Grada Karlovca i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. MUZEJSKA PEDAGOGIJA GLASNO I JASNO EDUKATIVNI PROGRAM UZ IZLOŽBU „AFRIKA – KARLOVČANI U AFRICI U DRUGOJ POLOVINI 19. I POČETKOM 20. ST.“ MARINKO PLESKINA koncipiranju izložbe „AfriKA- Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20.st.“ veliku ulogu je imao pedagoški aspekt. Tako su sadržaji izložbe bili prilagođeni uzrastu posjetitelja i imali su istraživački, kreativni ili socijalni karakter. Za mlađe posjetitelje je bila vrlo zanimljiva politička karta Afrike izvedena kao puzzle, te tipska afrička koliba realno replicirana iz sijena i slame koja je vratima i prozorskim otvorom komunicirala s prostorom izložbe. Miljokaz, koji je bio postavljen uz kolibu, je olakšavao geografsku orijentaciju i postavio je karakter izložbe iz nečeg dalekog i nerealnog u sferu prihvatljivog i razumljivog. Informacijske točke izloženih artefakata su bile prilagođene djeci, a zbog postavljanja na niže točke gledišta, su bile jasno vidljive. Uz program izložbe, za posjetitelje školskog uzrasta je bio predviđen „Listić za male istraživače izložbe“ koji ih je usmjeravao u traženju odgovora, ali ih i poticao na aktivno razgledavanje i oblikovanje interakcije posjetitelj-izložba. Listić je bio iskoristiv i u školskoj nastavi te je služio kao motivacijsko sredstvo učiteljima i profesorima u posjeti izložbi. Također, ponuđeni sadržaj je bio u uskoj korelaciji s kurikulumom nekoliko nastavnih predmeta: vjeronaukom, hrvatskim jezikom, prirodom i društvom, biologijom, zemljopisom, poviješću, likovnom kulturom, literarnim i novinarskim skupinama. Za vrijeme trajanja izložbe organizirana su stručna vodstva za grupe učenika iz osnovnih i srednjih škola, ali i za šire građanstvo. U galerijskom prostoru pripremljen je niz radionica na temu izrade afričkih maski i književnom formom putopisa. U sklopu likovnih radionica djeca su preko motiva afričkih maski upoznata s karakterističnim temama i običajima iz afričke kulture, dok je radionica U Radionica putopisa putopisa bila usmjerena na kreativnost u pisanju, na razvijanje mašte i istraživačkog duha. Rezultat ovih radionica je izložba radova afričkih maski i putopisa nastalih iz dječje mašte. Galerijski prostor se ovime pretvorio u interaktivno mjesto, a mlađima se pružila prilika da kreativno dopune sadržaj ponuđen izložbom. Tijekom trajanja izložbe organiziran je ciklus predavanja za građanstvo pod nazivom „Hrvatska Afrika: Priče o Crnom kontinentu“. Predavanja su održavali svake srijede hrvatski znanstvenici, putopisci i pustolovi koji su svojim znanstvenim radom ili putovanjima povezani s afričkim zemljama. Na taj su način stručni gosti predavači obradili i produbili pojedine aspekte izložbe, koje je bilo nemoguće doživjeti iz izloženih predmeta. Time su se sadržaji iz izložbe aktualizirali i ponovo valorizirali u kontekstu današnjice. Miro Aščić, reporter i putopisac, je održao predavanje „DR Kongo - između rata i mira“ u kojem je pričao o povijesti i iskorištavanju te goleme i bogate zemlje, s posebnim osvrtom na stanje Konga danas. Na predavanju su bile prikazane fotografije i videoklipovi nastali u sklopu reportaža i dokumentaraca koje Miro Aščić radi od 2008. na temu DR Konga, Ruande, Ugande, GLAS 45 GLASNO I JASNO Kenije, Čada, Tanzanije. Također, Miro Aščić je 2010. objavio knjigu „Afrika - misija na Crnom kontinentu“. Boris Veličan je održao predavanje „Pješice od Zagreba do Sahare“, u kojem je govotio o svom tromjesečnom poduhvatu opisanom u knjizi „Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše“. Po uzoru na Mirka Seljana on je pješačio i od Sankt Petersburga do Pariza, što je opisao u knjizi „Meni je svaki dan nedjelja“. Doprinos spomenutih istraživača hrvatskoj afrikanistici istaknuo je etnolog dr. sc. Damir Zorić u predavanju „Karlovčani u stoljeću hrvatske afrikanistike“. On je 2011. godine objavio knjigu „Etnografije hrvatskih misionara“ u kojoj upoznaje čitatelja s etnološkim segmentom misija, s motivacijom odlazaka u misije te prvim hrvatskim kulturološkim prikazima nepoznatih afričkih i indijskih naroda i kultura. Prof. dr. sc. Mirela Altić s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, znanstvena savjetnica za područje povijesnih znanosti i voditeljica Centra za urbanu i lokalnu povijest, predavanjem „Otkrivajući Afriku - tragom kartografske ba- MUZEJSKA PEDAGOGIJA štine Janka Mikića i braće Seljan“ obratila je posebnu pažnju na povijest kartografije i povijesnu geografiju Janka Mikića i braće Seljan. Autorica je 12 knjiga i 80ak znanstvenih radova. Kao suvenire s izložbe posjetitelji su mogli besplatno uzeti džepni kalendar za 2013. godinu i, za izložbu posebno oblikovan, privjesak za ključeve. Radionica maski J. Bargh: Kako je nastala noć 46 GLAS MUZEJSKA PEDAGOGIJA GLASNO I JASNO DJEČJI TJEDAN U GRADSKOM MUZEJU KARLOVAC 7. – 11. LISTOPADA 2013. MARINKO PLESKINA ječji tjedan tradicionalna je godišnja akcija posvećena djeci, koja se održava u prvom punom tjednu listopada. Cilj Dječjeg tjedna je usmjeriti pozornost šire javnosti na prava i potrebe djece kroz igru i druženje u za njih prigodno pripremljenim radionicama, izložbama, projekcijama i ostalim stvaralačkim aktivnostima. U Gradskom muzeju Karlovac su u sklopu Dječjeg tjedna 2013. održane brojne radionice, a ulaz u Gradski muzej Karlovac i Galeriju „Vjekoslav Karas“ za učenike osnovnih i srednjih škola je bio besplatan. U Muzeju su najmlađi posjetitelji, nakon obilaska stalnog postava uz vodstvo muzejskog pedagoga, drvenim bojicama bojali crteže odabranih predmete izloženih u stalnom postavu i vezanih uz povijest Karlovca, te razgovarali o prošlosti grada. Na taj način su mali posjetitelji upoznali narodne nošnje karlovačkog kraja, povijest vatrogastva u Karlovcu, naoružanje koje su koristili karlovački branitelji u borbi s Osmanlijama, razvoj bicikla u 19 st., prirodoslovnu prošlost karlovačke regije, ali i mnoge druge zanimljive teme koje nudi stalni postav muzeja. Likovne radionice u Galeriji „Vjekoslav Karas“ su nakon vođenog razgleda izložbe „6. hrvatski triennale akvarela“ bile posvećene praktičnom istraživanju likovne tehnike akvarela i razgovoru o mogućnostima i osobinama umjetničkog izražavanja ovom tehnikom. D Rad u grupi Polaznici su se okušali u suhom i mokrom miješanju boja te u grupama oslikavali pripremljene motive. Na Starom gradu Dubovcu su učenici mogli uživati u pogledu na karlovačku vizuru te doznati zanimljivosti o srednjem vijeku. U edukativnim radionicama sudjelovalo je tristotinjak djece iz dječjih vrtića Turanj, Gaza, Grabrik i Park kao i iz Osnovne škole Grabrik, a priliku za besplatan posjet izložbama Muzeja iskoristilo je petstotinjak djece i mladih. GLAS 47 GLASNO I JASNO MUZEJSKA PEDAGOGIJA EDUKATIVNI PROGRAM UZ IZLOŽBU DONACIJE CRTEŽA PETRA GRGECA MARINKO PLESKINA izložbenom prostoru u potkrovlju Gradskog muzeja Karlovac se od 4. listopada do 31. prosinca 2013. održavala izložba crteža Petar Grgec „Križni put hrvatskog naroda“, donacija Gradskom muzeju Karlovac. Uz izložbu je organiziran edukativni program kako bi se tematika izložbe i vrijednost ove donacije približila većem broju mlađih posjetitelja. U radionici crtanja prema motivima izloženih crteža polaznici su se okušali u oblikovanju crteža obrisnim linijama, te su razlučivali koje motive je Petar Grgec koristio za oblikovanje svojih crteža. Radionica origamija je predstavljala svojevrsni hommage Petru Grgecu i Japanu, gdje je slikarstvo Petra Grgeca doživjelo veliki uspjeh. Obostranost veze Grgec - Japan nam pokazuje i ciklus slika inspiriranih japanskom kulturnom i prirodnom baštinom koje su bile izložene na izložbi „Od Hrvatske do Japana“. Na U Radionica origamija 48 GLAS radionici su polaznici izrađivali origami vrane koje su česti motiv cjelokupnog slikarskog i crtačkog opusa Petra Grgeca, a na izloženim crtežima simboliziraju ratno pustošenje, te origami golubove kao univerzalne simbole mira. Uz izložbu, za mlađe posjetitelje, su organizirana vodstva muzejskog pedagoga na temu Karlovac i Domovinski rat u kojem su se mlađi posjetitelji upoznali s nesretnim događanjima u gradu Karlovcu u ratnim godinama. Svim polaznicima radionica i ostalim zainteresiranim grupnim i pojedinačnim posjetiteljima izložbe bio je dostupan i radni listić za provjeru usvojenog znanja i kao dodatna motivacija istraživanja teme Domovinskog rata. Radni listić je uz pitanja vezanim za izložbu i informacije i zanimljivosti o Turnju, Lipicancima i Vukovaru sadržavao i suvenir - straničnik s kalendarom za 2014. godinu. GLASNO I JASNO MUZEJSKA PEDAGOGIJA EDUKATIVNI PROGRAM UZ IZLOŽBU VATROSLAVA KULIŠA ANTONIJA ŠKRTIĆ dukativni program uz izložbu Radovi na papiru Vatroslava Kuliša namijenjen je učenicima osnovnih škola, a posvećen je boji kao likovnom elementu. Tijekom trajanja izložbe u galerijskom okruženju organizirana je likovna radionica pod vodstvom likovne pedagoginje Ivane Maradin. Polaznici su koristeći razne alate za nanošenje tempere (kistove, valjke, prskalice...), radeći u skupinama, bojali kartonske kutije ra- E znih dimenzija od kojih su sagradili instalaciju izloženu u ulaznom prostoru Galerije. Radionica je kroz igru i istraživanje pridonijela senzibiliziranju sudionika za apstraktnu umjetnost. U okviru programa Gradski muzej Karlovac je izdao edukativnu igru na ploči pod nazivom „U vrtlogu boje“. Igru su osmislili viša kustosica Antonija Škrtić i muzejski pedagog Marinko Pleskina, a oblikovao ju je grafički dizajner Saša Stubičar. Ljubaznošću akademskog Sudionici turnira u igri U vrtlogu boje GLAS 49 GLASNO I JASNO slikara Vatroslava Kuliša kao podloga oblikovanju igre korišten je njegov rad na papiru „Vatrene kugle“, 2013. Cilj igre je što prije stići od ateljea do galerije, pritom odgovoriti na pitanja o boji i na zabavan način utvrditi i ponoviti osnovne pojmove o boji (osnovna svojstva boja, tonska svojstva boja, kontrastna svojstva boja i miješanje boja). Igra je predstavljena i distribuirana zainteresiranim nastavnicima likovne kulture osnovnih škola na području Karlovačke županije, te je u Galeriji „Vjekoslav Karas“ održan turnir za osnovnoškolce. Na turniru je sudjelovalo 32 učenika iz OŠ Braće Seljan, OŠ Dragojle Jarnević, OŠ Grabrik, i OŠ Dubovac i OŠ Banija koji su igrali u tri kategorije u dva kruga. U prvom krugu u kategoriji petih razreda su pobijedili Lukas Hamilton Shanahan (OŠ Dubovac), Fran Krnežić (OŠ Dubovac) i Viktorija Štefanac (OŠ Braća Seljan), u kategoriji šestih razreda Margareta Matan (OŠ Banija), a u kategoriji sedmih razreda Dora Valentić (OŠ Dragojla Jarnević) i Karla Lisica (OŠ Dragojla Jarnević). Nakon drugog kruga ukupnu pobjedu su ostvarili Fran Krnežić (OŠ Dubovac) u kategoriji petih razreda, Margareta Matan (OŠ Banija) u kategoriji šestih razreda i Karla Lisica (OŠ Dragojla Jarnević) u kategoriji 7. razreda. Za sudionike su osigurani prigodni darovi, a za pobjednike u pojedinim kategorijama nagrade. Potporu realizaciji programa pružile su nastavnice Valentina Črnugelj, Vesna Jakin, Biserka Kenfelj, Željka Laić, Željka Polić, Vladimira Ribić i Aleksandra Škrtić, te brojni roditelji koji su u ovim radionicama prepoznali mogućnost kreativne i edukativne subotnje zanimacije za svoju djecu. Boja i kolorizam u radovima na papiru Vatroslava Kuliša, su ovim edukativnim programom tematizirani na neformalan i zabavan način. 50 GLAS MUZEJSKA PEDAGOGIJA S likovnih radionica SUGLASJA GLASNO I JASNO GOSTOVANJE IZLOŽBE GORAN VRANIĆ: „PORTRET GRADA ZVIJEZDE“ U MUZEJU MIMARA U ZAGREBU MUZEJ MIMARA, 15. - 31. SIJEČNJA 2013. ANTONIJA ŠKRTIĆ Muzeju Mimara je u drugoj polovici siječnja 2013. godine, pa tako i na samu Noć muzeja, bila postavljena izložba „Portret grada Zvijezde“ fotografa Gorana Vranića posvećena gradu Karlovcu. Karlovčani su izložbu u organizaciji Gradskog muzeja Karlovac mogli pogledati u sklopu obilježavanja Dana grada Karlovca u ljeto 2012. godine. Goran Vranić (1964.) je zagrebački umjetnički fotograf, višestruko povezan s Karlovcem. Do sada je već izlagao fotografske cikluse posvećene arhitekturi i urbanizmu grada Zagreba (1994.), Pakraca i Lipika (1996.), Koprivnice (2007.) i Dubrovnika (2008.). Fotografski ciklus posvećen gradu Karlovcu dokumentira i interpretira ukrasne motive izvedene na pročeljima zgrada smještenih u karlovačkoj Zvijezdi i širem središtu grada. Vranić je s odmjerenim poštovanjem fotografski zabilježio tragove vremena nataložene oplemenjujućim mirnim tijekom bogatog gradskog života, ali i one nastale u kontekstu dramatičnih zastoja vezanih uz ratno razaranje devedesetih, posvemašnje siromaštvo i opustjelost. Fotografirajući oblikovno bogatstvo sačuvano na obrazima karlovačkih kuća, neizravno je rasvijetlio i sadašnjost koju grad živi. Interpretacijom odabranih motiva grada, stvorio je fotografska svjedočanstva suvremenog karlovačkog ozračja te upečatljivo pokazao neraskidivost prostora, vremena i života. Osim umjetničkih fotografija, posjetitelji su na velikom planu karlovačke Zvijezde mogli pronaći točno mjesto pojedinog fotografiranog motiva, i na taj način biti u Zagrebu, a “prošetati” Karlovcem. Cjelokupni ugođaj izložbe je upotpunila projekcija videozapisa plovidbe čamcem tokom Kupe i U Portret grada Zvijezde Portrait of the Star City Goran Vranić Rooseveltov trg 5 10000 Zagreb [email protected] www.mimara.hr Korane, rijekama koje grle grad Karlovac, te projekcija fotografija široko zasnovanih gradskih vizura lirskog ugođaja. Gostovanjem izložbe u Muzeju Mimara ostvarena je izuzetna mogućnost da se ovaj ciklus fotografija, a preko njega i grad Karlovac, na kvalitetan i zanimljiv način predstave najširoj zagrebačkoj muzejskoj publici u Noći muzeja. GLAS 51 GLASNO I JASNO SUGLASJA GOSTOVANJE IZLOŽBE „IZ MODERNOG KARLOVCA“ U ZAGREBU GALERIJA ZRINSKI/ PALACE HOTEL ZAGREB, 13. RUJNA – 31. LISTOPADA 2013. IGOR ČULIG zložba „Iz modernog Karlovca“, koja je 2012. godine održana u Gradskom muzeju Karlovac i zagrebačkoj Galeriji „Modulor“, ove je godine još jednom posjetila Zagreb. Gostovala je u Galeriji „Zrinski“ osnovanoj 2011. godine, koja svoj ugled gradi priređujući izložbe umjetnika kao što su Vatroslav Kuliš, Zvonimir Lončarić, Igor Rončević, Ivan Čižmek. Umjetnički voditelj Galerije je Damir Barešić koji je prigodom gostovanja izložbe „Iz modernog Karlovca“ istakao upravo likovnu kvalitetu i estetske dosege karlovačkog modernističkog graditelja Nikole Marića i njegovih suradnika. Nikola Marić (Kostajnički Majur, 1896. – Zagreb, 1981.) je imao dvije karijere: kao projektant-poduzetnik i kao rukovodilac u državnim poduzećima. Ovaj student Visoke tehničke škole u Pragu (diplomirao 1921.) osniva 1832. godine građevinsku tvrtku u Karlovcu, nacionaliziranu 1948. U Zagrebu je najznačajniji njegov rad u Direkciji za izgradnju javnih objekata Grada Zagreba, do odlaska u mirovnu 1964. Presudno je bilo poznanstvo s poznatim zagrebačkim gradonačelnikom, Karlovčaninom Vecom Holjevcem, u čije vrijeme je organizirao izgradnju kapitalnih projekata kao što je Zagrebački velesajam. Izložba „Iz modernog Karlovca“ zasniva se na ostavštini Marićeve tvrtke koja se čuva u Gradskom muzeju Karlovac. Vrlo je rijetko jedan izvor informacija toliko bogat da se iz njega mogu postaviti koordinate za čitav jedan kulturno-povijesni krajolik, kao što je ovdje slučaj. Riječ e o 614 nacrta koji se odnose na čak 102 veća ili manja projekta što ih potpisuju Marić i njegovi suradnici, najčešće Ivan Ivanko, Ladislav Sokač i Bran- I 52 GLAS ko Aranjoš. Projekte se može razvrstati kao stambene, javne, industrijske i, kratkoće izraza radi, infrastrukturne (primijenjena geodezija, hidrogradnja, energetski objekti…). Osim toga, ova građa, pristigla pravo iz projektantskog ureda, značajno je drukčija od one koja se uobičajeno čuva u arhivima u kategoriji uprave i javnih službi. Ona sadrži inačice, promišljanja i prijedloge koje naručitelji, odnosno njegova sredina katkada nisu bili spremni prihvatiti. Ova prilika da se zaviri „preko ramena“ vodećih karlovačkih graditelja i stekne uvid ne samo u ono ostvareno nego i ono što je moglo biti, ujedno je i prilično zakašnjelo popunjavanje praznine na karti hrvatske moderne za Karlovac, Dugu Resu, Ogulin, Ozalj i još neka mjesta. Panorama međuratnog Karlovca, zabilježena na nacrtima iz Marićeve tehničke poslovnice, privukla je i Društvo Karlovčana u Zagrebu, pa je vodstvo izložbom, upriličeno 10. listopada, bilo i stručno i sentimentalno. Društvo Karlovčana u Zagrebu SUGLASJA GLASNO I JASNO KARLOVAČKA ŽELJEZNIČKA INDUSTRIJSKA BAŠTINA: KOLODVOR I LOKOMOTIVSKI DEPO TAMARA ŠTEFANAC HRVATSKI ŽELJEZNIČKI MUZEJ izhny Tagil Povelja o industrijskoj baštini definira industrijsku baštinu kao sustav ostataka industrijske kulture koji ima povijesnu, tehnološku, društvenu, arhitektonsku i znanstvenu vrijednost. Prometni sustavi i prateća infrastruktura koji imaju očuvana povijesna obilježja se također smatraju industrijskom baštinom. UNESCO-va Lista svjetske baštine navodi objekte i sustave industrijske baštine kao jednakovrijedne drugim kulturnim postignućima. Koherentan primjer željezničke industrijske baštine upisane na UNESCO-vu Listu jest sustav austrijske Semmering željeznice, očuvan i revitaliziran kroz sve svoje sastavnice. Željeznička industrijska baština u Hrvatskoj nije dostatno istražena i valorizirana tema. Zbog nedostatka stručnih i znanstvenih sinteza pojedinačnih objekata ne može se argumentirano otpočeti proces koji promišlja revitalizaciju istih. Hrvatski željeznički muzej u proteklih dvadeset godina prati stanja i upućuje na ugroženost željezničkih objekata i prateće infrastrukture, ali je skrb nad nji- N hovom pravnom zaštitom u domeni nadležnih konzervatorskih odjela Ministarstva kulture RH. Aktivnošću konzervatorice Tatjane Horvatić iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu početkom 2013. godine izdano je Rješenje kojim se cijeli kompleks karlovačkoga željezničkog kolodvora zaštićuje kao kulturno dobro te upisuje u Registar kulturne baštine Republike Hrvatske. Kompleks željezničkog kolodvora obuhvaća prijamnu kolodvorsku zgradu, ali i objekte uz današnji lokomotivski depo, odnosno nekadašnju ložionicu. Kompleks karlovačke ložionice čini glavna zgrada radionice s okretnicom uz čiju je pomoć moguće uvesti vozila u radionicu na popravak, kovačnica, vodotoranj, skladišta, pomoćne radionice i upravna zgrada sa stanovima za direktore. Na samome ulazu u ložionički kompleks nalazi se dizalica za utovar ugljena u parne lokomotive. Zbog svojih kulturno-povijesnih i arhitektonsko-građevinskih vrijednosti kompleks željezničkoga kolodvora Karlovac i prateći ložionički objekti prepoznati su Vlak na okretalici na kolodvoru u Karlovcu Lokomotivski depo na kolodvoru u Karlovcu GLAS 53 GLASNO I JASNO kao primjer željezničke industrijske baštine očuvane najvećim dijelom u svom izvornom obliku. Sustav željeznice u gradu Karlovcu datira od 1865. godine kada je Karlovac željezničkom prugom povezan sa Zagrebom. Austrijsko Društvo južnih željeznica sagradilo je prugu i prateće infrastrukturne objekte, uključujući i kolodvorsku zgradu. Prometni razvoj Karlovca nastavlja se 1873. kada su Mađarske državne željeznice povezale Karlovac s Rijekom, čime je ostvarena i željeznička veza preko Zagreba s Budimpeštom. Početak 20. stoljeća donosi veće promjene u razvoju željezničkog prometa grada Karlovca, jer se 1903. gradi novi kolodvor koji zamjenjuje stari, drveni kolodvor. Projektant novoga kolodvora je mađarski arhitekt Ferenc Pfaff, a građevinske radove izvodi poznata zagrebačka građevinska tvrtka Hönigsberg i Deutsch. Godine 1907. Karlovac ostvaruje željezničku vezu sa Siskom. Krajem 1913. ostvarena je veza s Bubnjarcima, a već iduće godine pruga je sagrađena do Novog Mesta u Sloveniji. Ta četiri željeznička pravca iz grada Karlovca značila su veću prometnu aktivnost koja je uvjetovala gradnju pratećih infrastrukturnih objekata. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća sagrađena je većina 54 GLAS SUGLASJA objekata koji su omogućavali provođenje svih prometnih aktivnosti. Većina tih objekata i danas je u funkciji, što se iz pozicije zaštite pokazuje kao dobro privremeno rješenje jer se objekti održavaju i vlasnik snosi troškove popravaka, ali i obvezu izvršavanja popravaka u skladu s konzervatorskim uputama. Potičući na valorizaciju željezničke industrijske baštine, Hrvatski željeznički muzej iz Zagreba organizirao je 12. listopada 2013. godine obilazak kolodvorskog područja Karlovac za širu javnost, kako bi upozorio na važnost očuvanja i revitalizacije željezničke industrijske baštine. Suorganizatori akcije bili su HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o. Ova muzejska akcija Hrvatskog željezničkog muzeja jedna je u nizu kojima se želi željeznička baština približiti stručnoj i široj javnosti. Kako se i navodi u Nizhny Tagil Povelji i u svim smjernicama koje promovira Međunarodni odbor za konzervaciju industrijske baštine najbolji način konzervacije industrijske baštine jest javni interes za industrijske objekte i razumijevanje njihovih vrijednosti. STRUČNO USAVRŠAVANJE GLASNO I JASNO KONFERENCIJA IMPERIAL OBSESSIONS: DAVID LIVINGSTONE, AFRICA AND WORLD HISTORY: A LIFE AND LEGACY RECONSIDERED ZAMBIJA, LIVINGSTONE, 19. - 21. TRAVNJA 2013. SANDA KOČEVAR eđunarodna konferencija održana je u organizaciji Odsjeka međunarodne povijesti Londonske škole ekonomije i političkih znanosti (LSE) i Livingstone muzeja iz istoimenog grada u Zambiji, te u suradnji s odborom za obilježavanje 200. godišnjice rođenja škotskog misionara i istraživača Davida Livingstonea, koji je više od tridest godina proveo u Africi i uvelike pridonio istraživanju ovog kontinenta i po kojemu ovaj grad u blizini Viktorijinih slapova nosi ime. Tijekom konferencije domaći znanstvenici i stručnjaci (povjesničari, istraživači, kustosi, književnici, geografi, antropolozi, novinari, umjetnici, sveučilišni profesori, članovi nevladinih organizacija) iz Europe i Amerike osvijetlili su sve aspekte Livingstoneovog života i ostavštine kroz teme poput ropstva, kolonijalne vladavine, imperijalizma, humanitarnih akcija i obrazovanja. Vodeći predavači bili su Britanci: književnik i pisac biografije Davida Livingstonea Tim Jeal, povjesničar i pionir proučavanja kulturnog imperijalizma i povijesti okoliša John Mackenzie te antropolog Keith Hart, nekadašnji ravnatelj Centra za Afričke studije pri Sveučilištu u Cambridgeu. Osim predavanja, diskusija i panela bile su organizirane i radionice za postdiplomante. Program je obuhvaćao i razgled grada te posjet nacionalnom muzeju u Livingstoneu, posjet obližnjim Viktorijinim slapovima te krstarenje rijekom Zambezi u zalazak sunca. Konferencija je bila praćena u zambijskim medijima, a svečanoj večeri prisustvovao je i britanski Visoki povjerenik u Zambiji. Viša kustosica Gradskog muzeja Karlovac na konferenciji je održala predavanje o Hrvatima/Karlovčanima u ekspediciji Henryja Mortona Stanleya 1880-ih. (H. M. M Sudionici konferencije Stanley je 1871. godine pronašao Davida Livingstonea pored jezera Tanganjika. Uz taj njihov susret vezane su i poznate Stanleyjeve riječi: „Dr. Livingstone, pretpostavljam?“). Naime, Karlovčani Napoleon Lukšić i Janko Mikić te Požežanin Dragutin Lerman krenuli su 1882. godine iz Karlovca put Bruxellesa, gdje su bili unovačeni u misiju belgijskog kralja Leopolda II. u Kongu koju je predvodio H. M. Stanley. Osim o ulozi Karlovčana u kongoanskoj ekspediciji, što je za publiku bilo svojevrsno iznenađenje, predstavljena je i tada aktualna izložba Gradskog muzeja Karlovac „AfriKA – Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. st.“. Publiku je zainteresirala činjenica da je i van angloameričkog kruga postojao i postoji interes za bavljenje afrikanistikom. GLAS 55 GLASNO I JASNO PREDSTAVLJAMO VAM OSTAVA SREBRNOG NOVCA IZ GORNJEG TABORIŠTA LAZO ČUČKOVIĆ ovećano zanimanje za ostavu (skriveno blago) iz Gornjeg Taborišta između Pokupskog i Gline ponukalo nas je da objavimo preliminarno izvješće o našim spoznajama o tome, a nešto opširniji članak najavljujemo u idućem broju. Naime, zasluge što se ostava rimskih srebrnih novčića s početka druge polovice 3. stoljeća ipak, barem djelomično, sačuvala, u prvom redu pripada našem muzeju. Muzej je najprije krajem 1988. godine otkupio 5 srebrnih kovanica bez relevantnih podataka o okolnostima nalaza. U potrazi za porijeklom novca smo zaokružili sliku o čemu se zapravo radi i došli do spoznaja o porijeklu, te još dodatno otkupili 40 kovanica i brončanu posudu u kojoj je novac bio pohranjen. Također smo dali stručnu pomoć tadašnjem Spomen-domu u Glini da otkupi još preko 100 novčića, jer kada smo utvrdili lokaciju pokazalo se da nalaz ne pripada našem teritoriju, a Glinjani su P pokazali interes da otkupe ostavu. Gdje je završio taj glinski otkup nakon ratnih zbivanja, nije nam poznato. Prema veličini posude dalo se zaključiti da je ostava sadržavala više stotina, a moguće i do dvije tisuće primjeraka. Stoga je bilo za očekivati da će se, ovom rasturenom ostavom, trgovati na numizmatičkom tržištu. Tako je jedan dio 2007. godine otkupio Arheološki muzej u Zagrebu (Tomislav Bilić, Skupni nalaz novca iz Gornjeg Taborišta, Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb, 3.s. XLI, Zagreb 2008., 289-309.). Predmet razmatranja u članku je bio samo novac (36 primjeraka) koji je otkupio AMZ, ali bez poveznice s ostalim nalazima iste ostave. To je u svakom slučaju šteta koju ćemo nastojati zajedničkim naporima u budućnosti ispraviti. Za sada pokazujemo samo fotografije brončane posude i primjeraka kovanica iz ostave koje se čuvaju u našem muzeju. Ostava srebrnog novca iz Gornjeg Taborišta Primjerci kovanica iz ostave 56 GLAS PREDSTAVLJAMO VAM GLASNO I JASNO BOČICA IZ VRLOVKE MATEA GALETIĆ rheološki odjel Gradskog muzeja Karlovac u Zbirci prapovijesne građe, pod inventarnim brojem 221, čuva vrijedan i zanimljiv predmet, koji nam svjedoči o materijalnoj i duhovnoj kulturi jedne od najstarijih ljudskih zajednica karlovačkog područja. Riječ je o keramičkoj bočici pripisanoj nositeljima lasinjske kulture, koja ispunjava vrijeme ranog i srednjeg eneolitika (bakrenog doba) kontinentalne Hrvatske. Njezina starost je procijenjena u vrijeme oko 2500. godine pr. Kr. Bočicu su pronašli speleolozi Planinarskog društva Dubovac prilikom istraživanja spilje Vrlovke kod Ozlja davne 1958. godine. Bikonična bočica visoka svega 9 cm svjedočanstvo je visokog stupnja razvoja onodobne materijalne i duhovne kulture. Od zaravnjenog oboda promjera 2,8 cm i nešto užeg vrata, širi se prema trbuhu promjera 6,4 cm, a od trbuha se ponovno sužava prema dnu, promjera 1,2 cm. Izrađena je od keramike fine fakture i glatke površine. Veći dio posude je tamnije smeđe, dok je obod u svijetlijim nijansama smeđe boje. Bočicu karakterizira bogat spektar ukrasa po čemu se ona i ističe od ostalog lasinjskog materijala, te je na određeni način postala predmetom znanstvenih rasprava. Dominantno ukrašavanje je urezivanje, praćeno inkrustacijom. Ukrasi počinju ispod zaravnjenog oboda u vidu tri paralelno urezane linije. Na prijelazu iz vrata u trbuh nalazi se traka ispunjena kratkim okomitim urezima. Trbuh je ukrašen kosim linijama koje se spajaju i tvore oblik sličan trokutu. S gornje i donje strane linije-trokuti su flankirani trakom ispunjenom kratkim urezima. U ravnini sredine trbuha, s dvije strane, nalaze se dvije istake, koje su probušene i nalikuju na male ručkice. Na obodu se također nalaze male rupice, u istoj ravnini s ručkicama na trbuhu. Okomi- A Bočica iz Vrlovke to na njih, prema dnu, spuštaju se trake s urezima. Ukrasi u potpunosti ispunjavaju tijelo bočice, a bijela inkrustacija na tamnoj podlozi daje poseban vizualno-koloristički efekt. Točna namjena ovog predmeta i danas nije u potpunosti razjašnjena. Prema prvotnim tumačenjima ona je služila kao kultna zvečka, međutim, ovo mišljenje je s vremenom napušteno. Ipak, zadržano je mišljenje GLAS 57 GLASNO I JASNO da je služila prilikom određenih kultnih radnji. Jače uporište toj teoriji dao je rezultat sadržaja bočice. Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu napravljena je analiza njezinog skromnog sadržaja. Spektri nuklearno-magnetske rezonancije uputili su na postojanje estera, kojima preteče mogu biti eterična ulja. Zaključak koji se može izvući na temelju analiza jest da su se u bočici držala mirisna ulja. Kako se o duhovnim aspektima lasinjske kulture još uvijek malo zna, teško je reći o kakvim se kultnim obredima radilo, pa i tvrditi sa sigurnošću da su uopće obredi u pitanju. Lasinjska kultura je nastala na neolitskim supstratima, ovisno o geografskom smještaju (kasnovinčanski, kasnosopotski, kasnolenđelski). Sukladno tome, na određenom području se razvijaju regionalni tipovi iste. Njeno trajanje i razvoj tekao je u tri faze. Kasna faza kulture istovremena je mlađim horizontima bodrokeresztúr kulture te posjeduje nalaze retz-gajari kulture, a njeni nositelji, čini se, kontaktiraju i s nositeljima vučedolske kulture. U toj trećoj, odnosno, kasnoj fazi, razvio se poseban ‘’lasinjski’’ stil, dok je u prethodnim fazama materijalna kultura bila pod utjecajem ranijih kultura. Upravo su to i razlozi zbog kojih se, osim o njenoj namjeni, u novije vrijeme raspravlja i o kulturnoj atribuciji. Ona je, kako sam navela na početku, tradicionalno svrstavana u lasinjski inventar, kao izuzetak i posebnost. U novijoj literaturi određeni autori, na čelu sa Zorkom Markovićem, pripisuju ju retz-gajarskom materijalu. Ova atribucija temeljena je u prvom redu na stilskim karakteristikama, odnosno, načinu ukrašavanja, te činjenici da ona izgledom odstupa od ostalih poznatih lasinjskih bočica. Pobliže okolnosti nalaza bočice nisu poznate, pa ju ne možemo staviti u neki konkretniji stratigrafski okvir. Bikonični oblik je u potpunosti lasinjska karakteristika, dok ukras doista ukazuje na ispreplitanje stilskih obilježja lasinjske i retzgajarske kulture. Međutim, nalazi okolnog prostora svjedoče da je ovaj prostor bio primarno naseljen nositeljima lasinjske kulture, o čemu svjedoče nalazi sličnih bočica s ukupno 6 lokaliteta u bližoj i daljoj okolici. Nositelji lasinjske kulture osim zemunica i sojenica koriste i spilje, ali rijetko i privremeno. Spilja Vrlovka je zaštićeni spomenik prirode i važno arheološko nalazište s tragovima boravka ljudi od kamenog 58 GLAS PREDSTAVLJAMO VAM doba, preko antike i srednjeg vijeka pa sve do novog vijeka. U eneolitiku ona je nesumnjivo povremeno korištena kao kultno mjesto i nije isključeno da je služila i kao refugij u razdobljima određene opasnosti. Bočica je izložena na stalnom postavu Gradskog muzeja Karlovac, u vitrini s najstarijim artefaktima karlovačkog prostora. Obješena na komadu konopa, kako je, čini se, stajala u svom primarnom ambijentu. Posebna i drugačija, privlači poglede naših posjetitelja i golica njihovu maštu i znatiželju; a nama arheolozima daje inspiraciju za potragu novih predmeta koji će rasvijetliti duhovni život ‘’Lasinjana’’ i pravu poruku ovog neobičnog predmeta. Gledajući u nju s pravom si postavljamo pitanja: je li njen autor modelirajući glinu imao u mislima ženski lik, pa je bikoničan izgled posljedica pokušaja oponašanja oblina ženskog tijela, a ukrasi imitacija odjeće i nakita? Ako bi se ovaj slijed misli pokazao točnim, onda bi ona imala daleko dublju poruku, te bi se mogla povezati sa štovanjem ženskog kulta plodnosti. Nažalost, kao i u svemu, vrijeme i neki novi nalazi donijet će konačan odgovor u rasvjetljavanju ovog lijepog i misterioznog predmeta, koji će, kao i stoljećima do sada, odlijevati zubu vremena, ali ne i znatiželji maštovitih promatratelja. Literatura: DIMITRIJEVIĆ, S.,1979. – Lasinjska kultura, PJZ III (Eneolit), Sarajevo, 137-183. DIMITRIJEVIĆ, S. – TEŽAK-GREGL, T. – MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, N., 1998. – Lasinjska kultura, PRAPOVIJEST, Zagreb, 115-118. ČUČKOVIĆ, L., 2009. – Špilja Vrlovka –arheološka istraživanja 2007. i 2008., Glas Gradskog muzeja Karlovac 6, god. VIII, 20-21. MARKOVIĆ, Z., 1994. – Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba, Koprivnica. TEŽAK – GREGL, T., 2007. - Ponovno o lasinjskoj bočici iz Vrlovke, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24/2007., Zagreb, 35-40. GLASNO I JASNO PREDSTAVLJAMO VAM RIMSKI MAČ IZ RIJEKE KUPE MATEA GALETIĆ emeljni stup Rimske države bila je vojska, odnosno, njene posebno uvježbane i disciplinirane postrojbe – legije. Teritorij kojeg su pokorile i pripojile moćnom Rimskom imperiju danas čine brojne suvremene države, ponosne na bogatu arheološku baštinu. Legionari su prenijeli ‘’Rim’’ i rimski način života na sve četiri strane svijeta, pa se i mi možemo pohvaliti bogatim materijalnim ostacima iz rimskog vremena. Naš prostor je iz više razloga vrlo rano došao na udar rimske kolonizatorske politike. Jedan od najbitnijih faktora je neposredna blizina Rimu i važan geostrateški smještaj u srcu starog kontinenta. Biti dijelom legije bila je posebna čast i povlastica, koju su, u prvo vrijeme, imali samo rimski građani i Italici, a postepenim širenjem države ta je čast proširena i na sve ostale vojno sposobne muškarce diljem provincija. Vojnička dužnost je provincijalcu, uz brojne druge povlastice, donijela građansko pravo, što je još jedan od pokazatelja važnosti vojske u ono vrijeme. U Zbirci antičke građe Gradskog muzeja Karlovac, pod inventarnim brojem 10430, čuva se ‘’legionarov ponos’’ i važan dio povijesti rimskog ratovanja. Radi se o rimskom željeznom maču. U Zbirku je došao 2005. godine otkupom od privatnog vlasnika, koji ga je pronašao prilikom vađenja pijeska iz rijeke Kupe, kod današnjeg Kamenskog. Od prve pojave u brončanom dobu, pa do danas, mač nosi snažnu statusnu poruku, koja se s vremenom mijenjala i prilagođavala, ali nikada nije gubila na važnosti. Zbog njegove vrijednosti, odnosno, skupoće izrade, sve do kraja 2. stoljeća pr. Kr., nosili su ga samo pojedini vojni redovi sastavljeni od imućnijih pripadnika. Nakon vojne reforme Gaja Marija mač je postao standardno naoružanje rimske vojske pa je svaki legionar (neovisno kojem vojnom i staleškom rodu pripada) osim oklopa, štita, koplja i sulice, za pojasom nosio i mač. Za rimskog vojnika, T osim smrti na bojnom polju, jedina druga časna smrt bila je odsijecanje glave mačem, što govori o njihovoj neraskidivoj vezi. Danas razlikujemo dvije osnovne skupine rimskih mačeva: kratke ili gladije (gladius) te duge mačeve ili spate (spatha). Naš ‘’karlovački’’ primjerak spada u prvu navedenu skupinu, odnosno, radi se kratkom maču. Gladij se smatra jednim od najubojitijih oružja u ljudskoj povijesti, a njegovo se ime raširilo i populariziralo zahvaljujući borbama robova - gladijatora u amfiteatrima diljem Carstva. Većina je rimskih mačeva, pa tako i ovaj, izrađena od kovanog željeza, ukupne dužine 75 cm, od čega 17 cm otpada na utor za dršku, a 58 cm na sječivo. Na gornjem metalnom dijelu nekoć se nalazila drška, od koje je sačuvan utor, a mogla je biti izrađena od kombinacije različitih materijala. Drška je obično bila drvena i presvučena kožom te obavijena žicom da bi se spriječilo klizanje ruke. Sječivo je dugačko i sužava se prema blagoj i izduženoj trokutastoj oštrici u rasponu od 6 – 4,5 cm. Godine 2007. na maču su izvedeni restauracijsko-konzervacijski radovi, kojima je očišćen od korozije i zemljanih nakupina. Na radiogramu nisu ustanovljeni ukrasi niti tragovi ukrašavanja oštrice. Od drvenih korica, u koje je mač bio utaknut, ostali su mjestimični tragovi. Nažalost, mikroskopskom analizom nije utvrđeno o kojoj se vrsti drveta radilo, pa sukladno tome, nije bilo dovoljno elemenata za dendrokronološko datiranje. Okvirno, upotreba mača može se staviti u široki vremenski raspon od 1. - 4. stoljeća i ispunjava sve stilske odlike mačeva tog doba. Preciznija datacija može se izvršiti na temelju vanjskih karakteristika, odnosno, oblikom, veličinom i širinom sječiva. Na temelju navedenih specifičnosti i njegove sačuvanosti, može se pripisati gladiju tipa Mainz, koji se pojavio krajem 1. stoljeća pr. Kr. nakon ratova s Hanibalom. Dakle, u svom izvornom obliku nije rimsko oružje, već GLAS 59 GLASNO I JASNO je preuzeto i modificirano za potrebe rimskih legionara od iberskih ratnika koji su se borili u sklopu Hanibalovih trupa, pa se iz tog razloga naziva i gladius hispaniensis. O tome nam svjedoče brojni povijesni literarni izvori, naročito Polibije i Livije. Povodeći se za izvorima, gladij je standardno naoružanje rimskih legionara – pješaka zadnja dva stoljeća Republike te prva dva stoljeća Carstva. Masovno se upotrebljavao i izrađivao sve do prve polovice 1. stoljeća, do Klaudijeva vremena, nakon čega je njegova produkcija u opadanju. Međutim, naširoko se zadržava u upotrebi sve do flavijevskog perioda. Jedan od glavnih razloga zašto se gladij toliko dugo zadržao u upotrebi, osim onog da je bio dobro primjenjiv u borbi, jest činjenica da se često nasljeđivao s koljena na koljeno unutar porodice. To mu je dalo određenu apotropejsku i sentimentalnu vrijednost. Bio je dizajniran za sječenje, ubadanje i nanošenje smrtnih ozljeda. Mač se nosio utaknut u korice s kožnim remenjem, kojim se vezao za opasač. Na opasaču su uz mač visjeli nož i pregača s privjescima. Nosio se s desne strane opasača, što znači da se izvlačio lijevom rukom, dok je desna bila zauzeta nošenjem štita. Gladij je, zbog svoje veličine i praktičnosti, bio više u upotrebi od spate, naročito kod pješadije. Njime se moglo bolje rukovati u bliskoj borbi i ograničenom prostoru između štitova, kakvu su Rimljani preferirali. Također, pješaku bi hodanje bilo poprilično otežano sa spatom za strukom. Zato su duge mačeve najčešće nosili konjanici, kojima je on bio sekundardno oružje, jer su primarno koristili sulice za gađanje i koplja za ubadanje neprijatelja. O razlozima pronalaska mača na dnu rijeke Kupe možemo samo nagađati. Međutim, ono nije neuobičajeno niti neočekivano. Količina arheološkog materijala s lokaliteta Kamensko gdje je pronađen, udaljenog samo 5 kilometara od Karlovca, pokazuje kontinuitet života od prapovijesti do današnjih dana, a sam toponim naselja također upućuje na arheološki lokalitet. Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja obavljenih u dvije kampanje (1997. i 1999. - 2002. godine) utvrđeni su kulturni slojevi od starijeg željeznog doba i antike, do kasnog srednjeg i novog vijeka. Pretpostavlja se da je tamo bilo smješteno manje rimsko naselje, što djelomično potvrđuju i pronađeni kulturni slojevi. Važno je naglasiti činjenicu da su ovim prostorima prolazile brojne rimske vojne postrojbe. Karlovački kraj u razdoblju antike gravitirao je Segestici (rimskoj Sisciji), 60 GLAS PREDSTAVLJAMO VAM koja se razvila na sutoku Kupe u Savu, pa su tamošnja događanja u svakom smislu utjecala i na život ovog prostora. Rimljani su u svojim najranijim pohodima na Segestiku morali proći preko ovog prostora. Neprijateljsko raspoloženje Segestana prema Rimljanima i pokušaj kontrole riječnog prometa uzrokovalo je već 159. ili 156. g. pr. Kr. prve rimske kaznene ekspedicije. Godina 35. pr. Kr. bila je prijelomna za Segestiku, jer je iste Oktavijan krenuo sa svojom vojskom prema unutrašnjosti Ilirika s ciljem konačnog osvajanja. Izvori kažu da je bila pod opsadom oko 30 dana, te da je napadana u opsadama s kopna i brodovljem s rijeke, što je vrlo simbolično. Rijeka Kupa (Colapis) je od prapovijesti bila plovna na potezu od Karlovca do Siska, i tom su se rutom odvijali riječni promet i trgovina, važni za razvoj ovog kraja. Stoga nalaz mača u rijeci Kupi nimalo ne iznenađuje. Također, valja naglasiti da karlovački primjer nije usamljen. Od nekolicine rimskih mačeva pronađenih na prostoru kontinentalne Hrvatske, veliki dio su izvađeni upravo iz rijeka (Kupe i Save). Rijeke i prostori uz njih su od prapovijesti do danas punktovi na kojima se ljudi zadržavaju, koje koriste i kojima utječu. Karlovačke rijeke s pravom se mogu smatrati arheološkim riznicama čiji je potencijal uočen još davnih dana, ali nažalost, i do danas, nedovoljno iskorišten i istražen. Od svega navedenoga o našem maču možemo reći da je pripadao rimskom vojniku pješaku, koji ga je iz određenih razloga izgubio i prekinuo njihovu zajedničku sudbinu. Međutim, nama je, stoljećima kasnije, omogućio da ga sagledamo iznova, u nekom novom svjetlu s nekim novim pričama. Literatura: CONOLLY, P., Rimska vojska, 1990., Zagreb – Ljubljana. DIZDAR, M. – RADMAN LIVAJA, I., Nalaz naoružanja iz Vrtne ulice u Vinkovcima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 21/2004., 37.53. Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj, Zagreb, 2010. PERKIĆ, D., Pavlinski samostan u Kamenskom kod Karlovca, VAMZ, 3. s; XLIII, 227-288 (2010). ŠERCER, M., 1980., - Oružje u prošlosti, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb. PREDSTAVLJAMO VAM GLASNO I JASNO MARSEILLE - EUROPSKI GRAD KULTURE 2013. SANDA KOČEVAR I ANTONIJA ŠKRTIĆ vogodišnji Europski gradovi kulture su Košice u Slovačkoj i francuska sredozemna luka Marseille, koji se za titulu izborio još 2009. godine u konkurenciji s Bordeauxom, Lyonom, i Toulousom. Marseille je osmislio i realizirao ambiciozan program koji brojne posjetitelje iz Francuske i drugih europ- O skih zemalja ne ostavlja ravnodušnim, dapače na dojmljiv način povezuje kulturnu baštinu i suvremene potrebe i dostignuća te naglašava značaj ovog grada od postanka do danas. Jezgra iz koje se grad širio, Stara luka, upisana je na UNESCO-vu Listu svjetske baštine, no razvojem grada postala je nepristupačna Muzej povijesti grada Marseillea GLAS 61 GLASNO I JASNO pješacima i zapravo odsječena od gradskog života. Urbanističke i arhitektonske intervencije u okviru projekta Marseille – Europski grad kulture dio su odgovora na ovaj problem, a cjelovito riješenje revitalizacije postojećeg urbanog tkiva od 1995. godine pruža projekt EuroMéditerranée u okviru kojeg su izgrađeni Toranj CMA CGM (Zaha Hadid) ; Quais d’Arenc (Jean Nouvel Yves Lion, Jean-Baptiste Pietri i Roland Carta); Centre Régional de la Méditerranée (Stefano Boeri), Fond Régional d’Art Contemporain (Kengo Kuma), Euromed Center (Massimiliano Fuksas). Norman Foster je gradnjom jednostavnog paviljona u zrcalno ispoliranom nehrđajućem čeliku, rastvorenom sa svih strana i postavljenom na vitkim stupovima, javnom prostoru luke dao lijep, nenametljivi i zabavan višefunkcionalni objekt. Osim toga sve instalacije bitne za usidrene brodice u luci izmještene su na platforme iznad mora, čime je pješačka zona s novim popločenjem i urbanom opremom postala ugodnija i sigurnija za pješake. U zapadnom dijelu Stare luke smješten je novi Muzej sredozemne i europske civilizacije (MuCEM) arhitekata Rudyja Ricciottija i Rolanda Carte, koji se prostire na području preuređene tvrđave Sv. Ivana na ulazu u luku, a kroz koju se prilazi novosagrađenoj zgradi muzeja, u kojoj je glavni strukturalni i dekorativni element beton s vlaknima. U muzeju je postavljeno nekoliko izložbi, među ostalima: Crno i plavo, mediteranski san koja priča o umjetničkim percepcijama i doživljajima Mediterana u umjetnosti od 18. stoljeća do danas, tematski angažirana izložba suvremene umjetnosti Sajam rodova: žensko i muško na Mediteranu, te stalna izložba Galerija Mediterana, koja povijest Mediterana promatra kroz četiri civilizacije koje su postojale od neolitika do danas. Isti arhitekti su projektirali novu zgradu Muzeja povijesti grada Marseillea smještenu na arheološkom nalazištu grčkog naselja s nekropolom iz 600. godine prije Krista u blizini već spomenute Stare luke i u podnožju trgovačkog centra. Ovaj muzej je jedan od najvećih povijesnih muzeja u Europi, a prostire se na površini od 15 500 m2. Početkom godine otvoren je stalni postav muzeja kojim posjetitelj putuje kroz povijest grada i kroz 13 većih cjelina i 6 dodatnih tema upoznaje Marseille i njegove stanovnike. Sustavni i plodonosni istraživački rad, bogata muzejska dokumentacija, 62 GLAS PREDSTAVLJAMO VAM Edukativna maketa teretnog jedrenjaka Najsuvremenija muzeografska i multimedijska rješenja originalni predmeti i najsuvremenija muzeografska i multimedijska rješenja imaju učinak vremenskog stroja, jer posjetiteljima raznih profila omogućuju doživljaj i upoznavanje s povijesnim razvitkom grada od početka prije početka, tj. špilje Cosquer s poznatim otiskom ruke, preko grčke kolonizacije i dalje do sadašnjeg i budućeg Marseillea. S RAZGLASA GLASNO I JASNO NOVO IZDANJE U EDICIJI KATALOZI I MONOGRAFIJE JANA MIHALIĆ ediciji Katalozi i monografije Gradskog muzeja Karlovac objavljena je deveta knjiga pod naslovom Novi život drevnog umijeća – obnova pletenja na lučnom okviru u selu Trg kraj Ozlja, autorice Jane Mihalić, više kustosica Etnografskog odjela. Tema knjige je drevno tekstilno umijeće pletenja na lučnom okviru koje po svojim tehnološkim svojstvima pripada u razvojne tekstilne tehnike kao preteče tkanja. Niti napete na okvir prepliću se i zapliću tako da nastaje prozračna šupljikava tkanina pogodna za izradu ženskih kapica (jalbi) koje su u ozaljskom selu Trg i okolnim selima bile sastavni dio tradicijske nošnje udanih žena. U knjizi je opisan tradicionalan način izrade kapice jalbe, početak procesa obnove pletenja u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, prenošenje iskustava zainteresiranim osobama u Ozlju te učenicama učeničke zadruge „Kotačac“ i članicama KUD-a „Ključ“. Djelatnost je revitalizirana s nadom u buduće trajanje, a asortiman proširen izradom svakovrsnih suvenira i ukrasnih predmeta suvremene upotrebe kao prepoznatljivih obilježja ozaljskoga kraja. Tehnika pletenja na okviru nastala je u davnim pretpovijesnim vremenima. Poznavali su je u starom Egiptu, u starom Peruu, u Aziji. Obilježila je europsko brončano doba, grčko antičko razdoblje, srednji vijek, dugo se zadržala kod Indijanaca u području Arizone. Također je zabilježena u tradicijskoj kulturi skandinavskih zemalja te kod Slavena, Rumunja i Mađara. U Hrvatskoj se spominje više lokaliteta gdje je nekoć postojala, ali je do početka 20. st. zaboravljena. U selu Trg u živoj se tradiciji zadržala negdje do polovine 20. st., i to kao sićušan kamenčić velikog mozaika svjetske kulturne baštine. U NOVI ŽIVOT DREVNOG UMIJEĆA Obnova pletenja na lučnom okviru u selu Trg kraj Ozlja GLAS 63 GLASONOŠA 64 GLAS GLASONOŠA GLA GLAS ONOŠA O NOŠA OŠ GLAS 65 GLASPAPIR 66 GLAS LAS G GLASPAPIR GLAS 67 OGLASI PRODAJE NOVI ŽIVOT DREVNOG UMIJEĆA Obnova pletenja na lučnom okviru u selu Trg kraj Ozlja JANA MIHALIĆ NOVI ŽIVOT DREVNOG UMIJEĆA – OBNOVA PLETENJA NA LUČNOM OKVIRU U SELU TRG KRAJ OZLJA 2013. 88 STRANICA, U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 9) CIJENA: 100,00 KN IGOR ČULIG NACRTI IZMODERNOG KARLOVCA: OSTAVŠTINA GRAĐEVINSKE TVRTKE NIKOLE MARIĆA U GRADSKOM MUZEJU KARLOVAC KAO OSNOVA ZA POGLED U MODERNISTIČKU IZGRADNJU OD 1923. DO 1946. GODINE 2012. 324 STR., C/B, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 8) CIJENA: 100,00 KN 68 GLAS EDICIJA KATALOZI I MONOGRAFIJE RUŽICA STJEPANOVIĆ KATALOG ZBIRKE ORUŽJA DOMOVINSKOG RATA I ZBIRKE ODORA I VOJNE OPREME DOMOVINSKOG RATA 2010. 144 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 6) CIJENA: 60,00 KN JANA MIHALIĆ GLAVNI RUBAC, ZAGONETNO POKRIVALO U TRADICIJSKOM ŽENSKOM OGLAVLJU 2009. 136 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./NJEM.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 5) CIJENA: 60,00 KN MILAN BEŠLIĆ BUTALA ANTONIJA ŠKRTIĆ FRANJO KOREN (1929. - 2012. 238 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 7) CIJENA: 150,00 KN 1983.) 2009. 116 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 4) CIJENA: 50,00 KN OGLASI PRODAJE EDICIJA KATALOZI I MONOGRAFIJE SANDA KOČEVAR JAKOV ŠAŠEL : 1832-1903. GRUPA AUTORA KARLOVAČKI LEKSIKON 2007. 152 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 3) CIJENA: 100,00 KN ŠK, GMK, GK ”IGK” JANA MIHALIĆ NARODNA NOŠNJA U OKOLICI KARLOVCA 2008. 678 STR., U BOJI CIJENA: 495,00 KN Portret grada Zvijezde Portrait of the Star City 2003. 56 STR. U BOJI (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 2) CIJENA: 50,00 KN Goran Vranić GORAN VRANIĆ I ANTONIJA ŠKRTIĆ PORTRET GRADA ZVIJEZDE 2012. 64 STRANICE U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV/ENGL) KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 50 KUNA SANDA KOČEVAR IZ STARIH ALBUMA: KARLOVAČKI FOTOGRAFI (1850. - 1940.) IZ FUNDUSA GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC 2002. 157 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) (KATALOZI I MONOGRAFIJE ; 1) CIJENA: 40,00 KN GLAS 69 OGLASI PRODAJE ANTONIJA ŠKRTIĆ OSNUTAK I DJELOVANJE GALERIJE SLIKA RADA KARLOVCA (1945 – 1954), 2012. 32 STRANICE U BOJI, HRVATSKI JEZIK KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 30 KUNA SANDA KOČEVAR AFRIKA - KARLOVČANI U AFRICI U DRUGOJ POLOVINI 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA 2013. 72 STRANICE U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 50 KUNA ALEKSANDRA GORETA KARLOVAČKI LIKOVNI SUSRETI 2013. 30 STRANICA U BOJI, HRVATSKI JEZIK KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 50,00 KUNA ROMANA TEKIĆ 6. HRVATSKI TRIENNALE AKVARELA 2013. 48 STRANICA U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 50,00 KUNA ALEKSANDRA GORETA IVAN BRANKO IMROVIĆ I ROBERT BUDOR: EROTICA, 2013. 16 STRANICA U BOJI, HRVATSKI JEZIK KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 30,00 KUNA Vatroslav Kuliš Radovi na papiru ANTONIJA ŠKRTIĆĆ VATROSLAV KULIŠ: RADOVI NA PAPIRU, 2013. 24 STR. U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 30,00 KUNA 70 GLAS OGLASI PRODAJE RUŽICA STJEPANOVIĆ, ANTONIJA ŠKRTIĆ PETAR GRGEC: KRIŽNI PUT HRVATSKOG NARODA / DONACIJA GRADSKOM MUZEJU KARLOVAC, 2012. 24 STR. U BOJI, HRVATSKI JEZIK KATALOG IZLOŽBE CIJENA: 30,00 KUNA Petar Grgec: Križni put hrvatskog naroda Donacija Gradskom muzeju Karlovac MARINKO PLESKINA, ANTONIJA ŠKRTIĆ U VRTLOGU BOJE - EDUKATIVNA IGRA NA PLOČI UZ IZLOŽBU VATROSLAVA KULIŠA LJUBAZNOŠĆU VATROSLAVA KULIŠA PODLOGA ZA IGRU JE SLIKA VATRENE KUGLE 2013. ZA PREUZETI U GALERIJI „VJEKOSLAV KARAS“ Publikacije Gradskog muzeja Karlovac moguće je kupiti u Gradskom muzeju Karlovac i Galeriji „Vjekoslav Karas“. GLAS 71 ISPOD GLASA 72 GLAS RADNO VRIJEME Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7, Karlovac Stalni postav i povremene izložbe: Utorkom, četvrtkom, petkom: 8 – 16 sati Srijedom: 8 – 19 sati Subotom, nedjeljom; 10 – 12 sati Ponedjeljkom, državnim blagdanima: zatvoreno Stručno vodstvo zatražiti nekoliko dana ranije na mob. 098 957 1425 ili tel. 047 615 980. Stari grad Dubovac, Branič kula Radno vrijeme od 1. travnja do 1. listopada Radnim danom: 16 – 20 sati Subotom: 10 – 18 sati Nedjeljom: 16 – 19 sati Ponedjeljkom, državnim blagdanima: zatvoreno Grupni posjet moguć i radnim danima od 8 do 16 sati uz prethodnu najavu u Gradskom muzeju Karlovac. U drugim terminima (od 1. listopada do 1. travnja) posjet je moguć samo uz najavu u Gradskom muzeju Karlovac. Stručno vodstvo zatražiti nekoliko dana ranije na mob. 098 957 1425 ili tel. 047 615 980. Galerija „Vjekoslav Karas“ Ljudevita Šestića 3, Karlovac Tijekom trajanja izložbe: Radnim danom: 8 – 16 sati Srijedom i petkom: 17 – 19 sati (osim u srpnju i kolovozu) Subotom, nedjeljom: 10 – 12 sati Ponedjeljkom, državnim blagdanima: zatvoreno Stručno vodstvo zatražiti nekoliko dana ranije na mob. 098 957 1425 ili tel. 047 615 980. CIJENA ULAZNICA I STRUČNOG VODSTVA Odrasli: 10 kuna Učenici, studenti, umirovljenici: 5 kuna Ulaznica vrijedi za sve izložbene programe Gradskog muzeja Karlovac. Predškolskoj djeci i invalidima ulaz besplatan Stručno vodstvo na hrvatskom jeziku: 50 kuna Stručno vodstvo na engleskom jeziku: 100 kuna Stručno vodstvo zatražiti nekoliko dana ranije na mob. 098 957 1425 (muzejski pedagog) ili tel. 047 615 980. Najave grupnih posjeta i ostale informacije: Tel. 385 47 615 980 Fax. 385 47 615 981 e.mail: [email protected] www.gmk.hr ISSN 1333-879X
© Copyright 2024 Paperzz
