ZAVOD ZA PARAZITOLOGIJU I INV. BOLESTI S KLINIKOM VATERINARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Autor: Prof. dr. sc. Dagny Stojčević WEB predavanja iz predmeta Parazitologija i invazijske bolesti pod naslovom: Trakavice od značaja u veterinarskoj i humanoj medicini 2010. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 2 UVOD U CESTODA Phylum: PLATYHELMINTHES – plosnati crvi Razred: CESTODA – trakavice Red: Cyclophilidea Red: Pseudophilidea Red: Cyclophilidea Trakavice su endoparaziti, izduženog, člankovitog, dorzoventralno plosnatog tijela. Kao odrasle parazitiraju u tankom crijevu nosioca. Sve se razvijaju indirektno, preko posrednika u kojema se nalaze larvalni oblici trakavica, smješteni u različitim tkivima i organima. Trakavice su hermafroditi. Nemaju tjelesne šupljine ni probavnog trakta a svi organi im leže smješteni u parenhimu. Oblik i veličina Trakavice imaju dorzoventralno plosnato tijelo a sastavljene su od kraćeg ili dužeg niza članaka. Najmanji broj članaka je 3-5 (Echinococcus granulosus) a najveći i do 2000 članaka (Taenia saginata). Dugačke su od nekoliko milimetara ( 6 mm – Echinococcus granulosus) do nekoliko metara ( 20 m – Taenia saginata). Kutikula Tijelo trakavica je s vanjske strane obavijeno kutikulom ili tegumentom koja osim zaštitne funkcije tkivnog omotača ima i ulogu u apsorpciji hrane. Kutikula je slične građe kao i kod metilja. Građena je poput epitelnih stanica crijeva ili crijevnih resica kod kralježnjaka. Površina nije glatka nego se na njoj nalaze brojni sitni nabori, poput dlačica (mikrotrihi). Naime, budući da nemaju probavnog trakta, trakavice se hrane upijajući osmotskim putem hranjive tvari preko kutikule, cijelom površinom tijela. Parenhim Ispod kutikule se nalazi parenhim, u njemu se nalazi dobro razvijeno glatko mišićje, a javlja se u vidu jakih podužnih, transverzalnih, dorzoventralnih i dijagonalnih vlakana. Zato trakavice imaju sposobnost promjene dužine, širine i oblika strobile a i pojedinih članaka. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 3 Osim mišićja, u parenhimu se nalaze brojna glikogenska i vapnenasta zrnca. Ova zrnca karakteristična su za adultne oblike trakavica, a često i za njihove larvalne stadije. Pretpostavlja se da ova zrnca služe kao depoi hrane, u slučaju kad na mjestu parazitiranja, u crijevu nosioca dođe do nedostatka hranjivih tvari. Također, služe i za neutralizaciju organskih kiselina koje nastaju tijekom metabolizma trakavica. U parenhimu se pigment javlja vrlo rijetko, tako da su trakavice uglavnom bijelkaste boje. Nadalje, u parenhimu je smješten i živčani sustav, koji se sastoji od spleta ganglija u prednjem dijelu (skoleksu) i dva živčana debla koja se protežu cijelom dužinom trakavice, kroz sve članke. Spolni organi Trakavice su hermafroditi. U svakom spolno zrelom članku nalaze se kompletni muški i ženski spolni organi. Kod nekih trakavica ti organi su dvostruki, pa sa svake strane članka imamo jedan par muških i ženskih organa. Kako se spolni organi razvijaju postupno iz nediferenciranog parenhima, prvo se počinju stvarati muški spolni organi i to u najmlađim, nezrelim člancima na početku strobile. Uz već razvijene muške spolne organe u sredini strobile se počinju formirati i ženski spolni organi, te kad su i oni u potpunosti razvijeni, u središnjem dijelu strobile, u člancima koje nazivamo hermafroditski ili spolno zreli članci, dolazi do kopulacije i oplodnje. Slika 1. Hermafroditski članak sa muškim i ženskim spolnim organima Muški spolni organi se sastoje od većeg broja testikula, odvodnih cjevčica (vasa efferentia i defferentia), cirusovog tobolca i cirusa. Ženski spolni organi se sastoje od uterusa, ovarija, ootipa, ovidukta, vitelarija, katkad akcesornih spolnih žlijezda i vagine. I muški i ženski spolni organi završavaju u zajedničkom genitalnom sinusu, gdje dolazi do oplodnje. Spolni organi završavaju zajedničkim genitalnim atrijem ili otvorom koji se u većine trakavica nalazi Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 4 na jednom ili oba lateralna ruba članaka ovisno da li su organi jednostruki ili dvostruki, ili u sredini članka. Po položaju genitalnih atrija, tj. da li oni leže unilateralno ili alteriraju (pravilno ili nepravilno) može se determinirati rod trakavica. Kopulacija i oplodnja kod trakavica se može događati na nekoliko načina. Najčešće se događa unutar jednog hermafroditskog članka. Rjeđe jedan spolno zreli članak može kopulirati preko genitalnih atrija i s drugim člankom iste trakavice i konačno, članci dviju trakavica mogu međusobno kopulirati. Nakon oplodnje i formiranja jaja, prvo muški a zatim i ženski spolni organi degeneriraju, a počinje se razvijati samo uterus, tako da na stražnjem dijelu strobile, u člancima koje nazivamo gravidnim se nalazi samo dobro razvijeni, razgranati uterus. Uterus može biti oblika podužne cijevi sa brojnim lateralnim ograncima ili mrežastog oblika te zauzima cijeli gravidni članak. Slika 2. Gravidni članak sa jajima U uterusu se deponiraju oplođena jaja, koja odmah i embrioniraju, pa se u jaju razvije heksakantni embrio ili onkosfera sa šest embrionalnih kukica. Oko onkosfere se nalazi nekoliko ovojnica, embriofora. Slika 3. Embrionirana jaja sa onkosferama Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 5 Građa trakavice Tijelo trakavice se sastoji od: 1. Skoleksa ili glavice, na prednjem kraju 2. Vrata (collum) 3. Strobile, koja je u stvari niz članaka ili proglotida Slika 4. Građa trakavice 1. Skoleks je obično okruglastog oblika a na njemu se nalaze organi za fiksaciju, i to: - 4 siske ili acetabula, simetrično kružno raspoređene, obično okruglog oblika - rostelum ili rilo, mišićni organ koji se nalazi na vrhu skoleksa, a oko njega se može nalaziti 1 ili više redova ili vijenčića kukica - receptaculum rosteli, mišićna ovojnica u koju se uvlači rostelum kad nije u upotrebi. Slika 5. Skoleks sa organima za fiksaciju Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 6 2. Vrat se nalazi iza skoleksa a to je nesegmentirana proliferativna zona iz koje se stvaraju članci. Tako da su prvi članci iza vrata i najmlađi. 3.Strobila ili tijelo može biti građeno od najmanje 3 pa do nekoliko tisuća članaka ili proglotida koji ovisno o vrsti trakavice ili njihovom položaju u strobili mogu biti različitog oblika. Mogu biti krespedentni tj. dulji nego širi, kvadratasti ili akrespedentni tj. širi nego duži. Iza vrata, na početku strobile nalaze se najmlađi članci, spolno nezreli članci u kojima se nalaze samo muški spolni organi, u sredini strobile su hermafroditski ili spolno zreli članci koji sadržavaju osim muških i ženske spolne organe a na kraju strobile su gravidni članci u kojima su spolni organi atrofirali a ostao je samo uterus pun embrioniranih jaja. Takvi zadnji gravidni članci, puni jaja, se otkidaju od strobile i izlaze fecesom u vanjsku sredinu. Razvoj Nakon izlaska gravidnih članaka, koji mogu izlaziti pasivno prilikom defekacije ili aktivno migrirajući samostalno kroz anus i bez defekacije, ili oslobođenih pojedinačnih jaja sa fecesom, za daljnji razvoj je potrebno da ih odgovarajući posrednik unese putem hrane ili vode u probavni trakt. U probavnom traktu posrednika pod utjecajem probavnih enzima embriji ili onkosfere se oslobađaju iz embrionalnih ovojnica jaja te kroz stijenku crijeva ulaze u krvotok ili limfotok te budu razneseni po organizmu. Ovisno o vrsti trakavice onkosfere će se zadržati u različitim organima ili tkivima ( jetri, muskulaturi, mozgu itd.), tzv. predilekcijskim mjestima za pojedinu trakavicu. Na mjestu gdje se zadrži onkosfera započinje rast i formiranje larvalnog oblika - ciste. Kod ciklofilidnih trakavica postoje 5 tipova larvalnih oblika, a to su: 1. cysticercus – cista ispunjena tekućinom sa 1 invaginiranim protoskoleksom (protoskoleks je skoleks buduće trakavice). Larvalni oblik cisticerk razvija se kod posrednika kralježnjaka. 2. cysticercoid – cista ispunjena rahlim tkivom sa 1 protoskoleksom. Dolazi kod posrednika insekata. 3. Coenurus – cista ispunjena bistrom tekućinom ispunjena većim brojem protoskoleksa (nekoliko stotina). Parazitira kod kralježnjaka. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 7 4. Echinococcus (hydatida) – cista ispunjena hidatidnom tekućinom sa velikim brojem protoskoleksa ( više tisuća). Parazitira kod kralježnjaka. 5. Tetrathyridium ( dithyridium) – izdužena cista ispunjena rahlim tkivom sa 1 protoskoleksom. 6. Strobilocercus – cista sa 1 devaginiranim protoskoleksom i nekoliko nezrelih članaka. Nosioci će se invadirati ako pojedu posrednika (odnos grabežljivac-žrtva) ili pojedine organe ili tkiva posrednika u kojima se nalaze larvalni oblici, tj. ciste sa protoskoleksima. U probavnom traktu nosioca protoskoleksi se devaginiraju, fiksiraju se pomoću organa za fiksaciju za stijenku crijeva i iz vrata započinje produkcija članaka. Od svakog protoskoleksa iz ciste će u crijevima nosioca nastati nova trakavica. Patogeneza trakavičavosti Adultni oblici trakavica koji parazitiraju u crijevima nosioca su relativno manje patogeni i rijetko ugrožavaju život nosioca, osim kod jakih invazija, kad se u crijevima nalazi veći broj trakavica pa osim oduzimanja hranjivih tvari, uz popratno mršavljenje nosioca, može doći i do ileusa, opstrukcije i perforacije crijeva. Parazitiranje, međutim, larvalnih oblika trakavica u organima i tkivima kod posrednika je od puno većeg značaja, budući da su larvalni stadiji – ciste, ovisno o njihovom broju i veličini, kao i o organu u kojem se nalaze puno patogeniji te izazivaju različite simptome koji potiču od zahvaćenog organa a mogu i ugroziti život posrednika. Dijagnostika trakavičavosti Postavljanje dijagnoze invazija adultnim stadijima trakavica kod nosioca se temelji na nalazu gravidnih članaka u fecesu. Ukoliko su se gravidni članci dezintegrirali u vanjskoj sredini, u fecesu se nalaze oslobođena jaja, karakteristična za pojedinu vrstu ili rod trakavica. Negativan nalaz koprološke pretrage ne isključuje prisutnost invazije zbog prepatentnog perioda. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 8 TRAKAVICE BILJOJEDA Familia ANOPLOCEPHALIDAE Trakavice iz ove familije parazitiraju u probavnom traktu ekvida i preživača. Za trakavice ove familije je karakteristično da na skoleksu nemaju rosteluma ni kukica. Slika 6. Skoleks trakavica fam. Anoplocephalidae Članci ovih trakavica su obično širi nego duži. Po karakterističnoj građi jaja možemo determinirati pripadnost trakavice ovoj familiji. Naime, u embrioniranom jaju, unutarnje embrionalne ovojnice oko onkosfere tvore tzv. kruškoliki ili piriformni aparat. Slike 7. i 8. Jaje fam. Anoplocephalidae sa piriformnim aparatom Razvijaju se indirektno, preko posrednika, a posrednici su neparazitske zemne grinje iz familije Oribatidae. U njima se razvija larvalni oblik – cisticerkoid. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 9 Rod ANOPLOCEPHALA Vrsta Anoplocephala magna Vrsta Anoplocephala perfoliata Dvije vrste iz roda Anoplocephala, A. magna i A. perfoliata ( uz vrstu Paranoplocephala mamillana, koja je vrlo rijetka) su jedine trakavice koje parazitraju u tankom, rjeđe i debelom crijevu ekvida, konja i magaraca. Trakavice iz roda Anoplocephala imaju kockasti skoleks sa 4 jake okrugle siske ali bez rosteluma i kukica. Vrsta A. perfoliata ima ispod svake siske po zalistak dok A. magna nema. Članci ovih trakavica su širi nego duži sa jednostrukim spolnim organima pa onda i sa jednostrukim spolnim otvorima koji leže unilateralno, svi na istoj strani strobile. A. perfoliata je duga do 8 cm a A. magna do 1 metra. Jaja trakavica ovog roda su nepravilno okruglasta ili trokutasta sa piriformnim aparatom. Slika 9. Trakavice Anoplocephala perfoliata Razvoj Gravidni članci izlaze izmetom nosioca, te nakon što se raspadnu u vanjskoj sredini, oslobađaju se jaja. Posrednici u razvoju su slobodnoživuće grinje iz fam. Oribatidae, u kojima se nakon što pojedu jaja razvije larvalni oblik trakavice cisticerkoid u roku od 2 – 4 mjeseca. Ekvidi se invadiraju ingestijom invadiranih grinja na paši. U crijevima nosioca će se za 4 – 6 tjedana, što je prepatentni period, razviti odrasle trakavice. Patogeneza i klinička slika Iako se trakavice iz roda Anoplocephala smatraju relativno nepatogenim, i većina invazija prolazi bez simptoma, kod jakih invazija može doći do značajnih kliničkih znakova zbog Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 10 erozivnog enteritisa, a vrlo rijetko invazije mogu završiti i smrtno. Trakavice A. perfoliata najčešće se nalaze u ileocekalnom dijelu crijeva gdje svojom fiksacijom izazivaju ulceracije mukoze crijeva. A. magna parazitira u jejunumu i kada se radi o većem broju trakavica u lumenu crijeva dolazi do kataralnog ili hemoragičnog enteritisa, a rijetko i do opstrukcije i perforacije crijeva. Invadirati se mogu konji gotovo svih dobnih skupina ali smatra se da do pojave kliničkih znakova dolazi uglavnom kod konja u dobi do 3 godine. Nastanak invazije ovisi o proširenosti posrednika, slobodnoživućih grinja, na pašnjacima. Dijagnoza Budući da kolike i znakovi enteritisa nisu patognomonični simptomi, dijagnoza se postavlja nalazom karakterističnih jaja koprološkim pretragama (flotacija sa zasićenom otopinom NaCl, sedimentacija). Liječenje U suzbijanju trakavičavosti konja primjenjuje se prazikvantel u dozi od 1 mg/kg i pirantel pamoat u dozi od 13 mg/kg. Rod MONIEZIA Vrsta Moniezia expansa Vrsta Moniezia benedeni Kod domaćih i divljih preživača iz roda Moniezia parazitiraju u tankom crijevu trakavice iz dvije vrste, M. benedeni i M. expansa. Ove trakavice su duge nekoliko metara ( do 6 metara) a na skoleksu koji je kruškolikog oblika, nemaju rosteluma ni kukica, nego samo 4 siske. Članci ovih trakavica su širi nego duži. Imaju dvostruke spolne organe sa dvostrukim spolnim otvorima, sa svake strane članka po jednim. Za ove trakavice je karakteristično da na rubu svakog članka imaju red interproglotidnih žlijezda. Jaja su nepravilnog trokutastog ili kvadratastog oblika sa dobro uočljivim «kruškolikim aparatom» oko onkosfere. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 11 Slika 10. Trakavica roda Moniezia Invazija ovim trakavicama je česta kod mladih životinja do 1 god starosti, pogotovo janjadi, dok se rjeđe javlja kod starijih životinja. Preživači se obično invadiraju na paši u rano proljeće. Pojava invazija može sezonski varirati a ovisna je, kao i kod konjskih trakavica, o posrednicima, slobodnoživućim grinjama, koje žive u tlu, a najaktivnije su ljeti pri umjerenim klimatskim uvjetima. Razvoj larvalnih oblika trakavica u grinjama može trajati više mjeseci, ovisno o temperaturi, a cisticerkoidi mogu prezimiti u grinjama odnosno preživiti i do godine dana. Razvoj Razvoj je sličan onome kod trakavica roda Anoplocephala. Gravidni članci ili slobodna jaja izlaze izmetom preživača i na pašnjacima onkosfere budu progutane od slobodnoživućih grinja iz fam. Oribatidae. U posrednicima se razvija larvalni oblik trakavica cisticerkoid. Preživači se invadiraju ingestijom posrednika sa larvalnim oblikom i nakon 4 – 6 tjedana u tankom crijevu je razvijena odrasla trakavica te počinje izlučivanje jaja ili gravidnih članaka sa jajima. Odrasle trakavice u crijevima nisu dugovječne tako da patentna invazija traje samo oko 3 mjeseca. Patogeneza i klinička slika Slabe invazije ne izazivaju simptome a od patološkog su značaja samo kod mladih životinja do 6 mjeseci života, pogotovo janjadi, dok kod starijih životinja invazije prolaze asimptomatski. Klinički simptomi, ako se jave, su proljev, anemija, slabija kondicija i prirast. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 12 Dijagnoza Dijagnoza se postavlja nalazom gravidnih članaka u ili na izmetu ili koprološkim pretragama (flotacija sa zasićenom otopinom NaCl, sedimentacija) te nalazom karakterističnih jaja sa «kruškolikim aparatom». Postmortalno u lumenu crijeva vide se velike trkavice, bijele boje. Slika 11. Jaje trakavica roda Moniezia Liječenje Nekoliko anthelmintika je djelotvorno u liječenju ovih trakavica, npr. albendazol u dozi od 4 mg/kg, niclosamid u dozi od 80 mg/kg, oksiklozanid +tetramisol. Primjena lijekova je indicirana samo kod ovaca, odnosno janjadi. Profilaksa Potrebno je provesti profilaktičku primjenu anthelmintika pogotovo kod ovaca, prije izgona na pašu, ili u razdoblju do 4 tjedna nakon izgona na pašu (prepatentni period) kako bi se spriječila kontaminacija pašnjaka jajima. Suzbijanju ovih invazija pridonosi i izbjegavanje napasivanja mladih životinja na istim pašnjacima svake godine, ili napasivanje na pregone u razmacima od 1 mjeseca. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 13 TRAKAVICE MESOJEDA Trakavice pasa i mačaka Familia DILEPIDIDAE Rod DIPYLIDIUM Vrsta Dipylidium caninum Trakavica D. caninum uzrokuje bolest dipilidiozu a parazitira u tankom crijevu pasa, mačaka i rjeđe čovjeka (pogotovo kod djece). Ova trakavica je duga od 50 do 70 cm, a na malom okruglastom skoleksu se nalaze 4 siske i kontraktilni rostelum na kojem se nalaze 3 do 4 redova kukica. Članci trakavice D. caninum su izduženi, u svježem fecesu su ružičaste boje, izgledaju poput sjemenke krastavca ili zrna riže. Spolni organi su dvostruki pa i genitalni otvori (atriji) su dvostruki tj. leže sa sa svake strane članaka. Slika 12. Hermafroditski članak trakavice D. caninum Slika 13. Gravidni članak trakavice D. caninum Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 14 U gravidnim člancima uterus je građen poput mreže, a proteže se cijelom dužinom članaka. Unutar uterusa se nalaze uterine jajne čahure – kokoni, a u svakom kokonu može biti do 30 embrioniranih jaja u kojima se nalazi onkosfera. Slika 14. Kokon sa jajima Posrednici u razvoju ove trakavice su buhe i pauši, i to : Ctenocephalides canis – pasja buha, Ctenocephalides felis – mačja buha i Pulex irritans – ljudska buha, odnosno pasja pauš Trichodectes canis. Razvoj Gravidni članci, koji izlaze pasivno izmetom nosioca, ili aktivno migracijom kroz anus, dospijevaju u vanjsku sredinu. Nakon njihove dezintegracije oslobađaju se jaja. Gravidni članci se mogu također naći i na perianalnoj regiji. Posrednici, i to svi razvojni stadiji pauši, ili samo ličinke buha pojedu jaja te se u njima razvija larvalni oblik trakavice cisticerkoid ( odrasla buha je hematofagni insekt i hrani se isključivo krvlju ali njene ličinke se hrane izmetom i organskim detritusom). Razvoj cisticerkoida u paušima traje oko 30 dana, dok u buhama (zbog razvoja na tlu) može biti produžen i na nekoliko mjeseci. Nosioci se invadiraju nakon ingestije buha ili pauši u kojima se nalazi cisticerkoid. U tankom crijevu započinje razvoj trakavice, a za cijeli razvoj do izlaska prvog gravidnog članka treba oko 3 tjedna (prepatentni period). Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 15 Klinička slika Prisutnost odraslih trakavica u crijevima, pa čak i većeg broja, kod nosioca ne izaziva kliničkih znakova. Međutim, aktivna migracija gravidnih članaka kroz anus može izazvati jači analni pruritus, pa zbog češanja ili tipičnog vučenja stražnjeg dijela tijela po tlu, može doći do upale i lezija perianalne regije. Dijagnoza Koristan znak koji upućuje na invaziju sa trakavicom D. caninum može biti prisutnost analnog svrbeža. Dijagnoza se postavlja makroskopskim pregledom fecesa te nalazom karakterističnih izduženih gravidnih članaka poput zrna riže koji su ispunjeni kokonima sa jajima, a mogu se nalaziti i prilijepljeni na dlaci perianalne regije. Zbog kontrakcija mišićnih vlakana unutar članaka, gravidni članci u fecesu se često lagano pomiču. Slika 15. Gravidni članci trakavice D. caninum Osim makroskopske pretrage fecesa, može se učiniti i koprološka pretraga sa zasićenom otopinom NaCl, kada će se flotacijom naći oslobođene kokone sa jajima ili sama jaja sa onkosferama. Liječenje i profilaksa Kod invazija sa trakavicama D. caninum liječenje je potrebno provoditi zajedno sa profilaktičkim mjerama suzbijanja posrednika. Vrlo djelotvoran lijek protiv trakavice D. caninum je prazikvantel u jednokratnoj dozi od 5 mg/kg peroralno ili subkutano. Uz primjenu lijeka neophodno je poduzeti mjere suzbijanja odraslih buha (pauši) na životinji, ali i razvojnih oblika buha u okolini ili na ležištu životinje. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 16 Rod JOYEUXIELLA Rod DIPLOPYLIDIUM Iz familije Dilepididae, trakavice ova dva roda parazitiraju u tankom crijevu mačaka. Morfološki su slične trakavicama roda Dipylidium, s time da rod Joyeuxiella ima na rostelumu veliki broj redova kukica, dok rod Diplopylidium ima samo nekoliko. Glavna razlika u odnosu na rod Dipylidium je u tome što se u gravidnim člancima ovih trakavica jaja nalaze pojedinačno u jajnim čahurama. U razvojnom ciklusu mogu biti dva posrednika. Osim prvog posrednika insekata, kod ovih trakavica u razvoj se mogu uključiti i drugi posrednici, a to su gušteri i još neki reptili. Familia MESOCESTOIDIDAE Rod MESOCESTOIDES Vrsta Mesocestoides lineatus Odrasle trakavice vrste M. lineatus parazitiraju u tankom crijevu pasa, mačaka i divljih mesojeda. Mogu biti duge do 40 do 80 cm. Na skoleksu imaju 4 siske, ali nemaju ni rosteluma ni kukica. Karakteristika ovih trakavica je da imaju jednostruke spolne organe ali da im se na svakom članku genitalni otvori nalaze u središnjem dijelu članka. Slika 16. Genitalni otvor na članku trakavice M. leneatus U razvoju ovih trakavica uključena su dva posrednika, a imaju i dva larvalna stadija. Prvi posrednici su grinje u kojima se razvije larvalni oblik cisticerkoid, a drugi mogu biti različiti kralježnjaci. Kod njih se u trbušnoj šupljini razvije larvalni oblik tetratiridij. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 17 Kod nosioca pasa i mačaka, osim razvoja odraslih trakavica u crijevima, može doći i do razvoja tetratiridija u peritonealnoj šupljini. Tetratiridiji mogu biti dugi 1 cm pa i više, a imaju sposobnost nespolnog umnažanja što rezultira masovnim invazijama i pojavom ascitesa. Slika 17. Larvalni oblik tetratiridij Dijagnostika i liječenje Kao kod trakavice D. caninum. Familia TAENIDAE Rod TAENIA – «Velike tenije» Rod ECHINOCOCCUS – «Male tenije» Trakavice ove familije nazivamo imenom tenije. Svrstane su u dva roda: rod Taenia - velike tenije, koje mogu biti duge od nekoliko decimetara do nekoliko metara, i rod Echinococcus male tenije, koje su dužine svega do 7 mm. Trakavice roda Taenia uzrokuju bolest koja se zove tenioza, a roda Echinococcus – ehinokokoza. Ove trakavice parazitiraju u tankom crijevu domaćih i divljih mesojeda i čovjeka. Naročito su od značaja kod pasa, mačaka i čovjeka, a parazitiranje njihovih larvalnih oblika često je od većeg patološkog značaja u humanoj i veterinarskoj medicini. Rod TAENIA Trakavice pasa iz roda Taenia mogu biti duge od 1 do 5 metara ovisno o vrsti, mačja tenija je dužine oko 60 cm, a tenije čovjeka su duge od 1 do 15m. Morfološki su tenije vrlo slične, a međusobno razlikovanje vrsta temelji se uglavnom na broju, obliku i veličini kukica, te manjim razlikama u građi hermafroditskih i gravidnih Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 18 članaka. Svima trakavicama iz roda Taenia je zajedničko da imaju na skoleksu 4 siske i rostelum sa 2 vijenca kukica (osim trakavice T. saginata). Slika 18. Skoleks trakavica roda Taenia Članaci imaju jednostruke spolne organe, a na člancima su jednostruki spolni otvori, koji leže na lateralnim rubovima članaka i nepravilno alteriraju. Nezreli članci su širi nego duži, hermafroditski su kvadratični a gravidni duži nego širi. U gravidnim člancima uterus je građen poput podužne cijevi u medijalnoj liniji sa različitim brojem i oblikom lateralnih ogranaka, ovisno o vrsti. Sve tenije imaju karakterističnu građu jaja, tzv. tenidnog tipa, a to je da se oko onkosfere nalazi tanka onkosferalna ovojnica, a nju okružuje debela radijalno isprugana ovojnica - embriofora. Sa vanjske strane se nalazi ovojnica koja se vrlo brzo raspadne po izlasku jaja iz članka u crijevnom sadržaju ili fecesu. Jaja u fecesu su okrugla, veličine 30 – 40 µm, a mikroskopski se ne može utvrditi pripadnost ni rodu ili vrsti, te se svako tenidno jaje treba uzeti kao potencijalno opasno po čovjeka. Slika 19. Jaje roda Taenia Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 19 Ove trakavice se razvijaju indirektno preko posrednika, a to ovisno o vrsti mogu biti različiti sisavci. Larvalni oblici ovih trakavica koji se razvijaju u posrednicima su cysticercus, coenurus i strobilocercus. Tenije pasa i mačaka Vrsta Taenia hydatigena Nosioci: Kao odrasle trakavice parazitiraju u tankom crijevu pasa i divljih kanida. Odrasle trakavice su duge od 2 do 5 metara, i to su najveće trakavice pasa. Strobila je građena od 250 do 300 članaka. Posrednici: Domaći (ovca, koza, i govedo) i divlji preživači, svinje, rijetko konj, pas i mačka. Kod posrednika se razvija larvalni oblik Cysticercus tenuicollis. C. tenuicollis je cista, veličine do 8 cm. Djelomično je ispunjena bistrom tekućinom koja pod pritiskom fluktuira. Stijenka je prozirna i u unutrašnjosti se vidi dugo uvrnuće stijenke, tj. vrat na kojem se nalazi 1 invaginirani protoskoleks. Ova cista obično visi na mezinteriju, omentumu ili se nalazi ispod seroze jetre ili ostalih trbušnih organa. Slika 20. Larvalni oblik C. tenuicollis Razvoj Gravidni članci pasivno, sa fecesom, napuštaju crijevo nosioca. Posrednici se invadiraju kad unesu u probavni trakt jaja sa onkosferama. Iz jaja oslobođene onkosfere putem portalnog krvotoka dospijevaju u jetru. One aktivno iz sinusoida prelaze u parenhim i započinju migraciju prema površini jetre (obrnuto od juvenilnih fasciola). Dio njih se zadrži pod Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 20 serozom jetre, a dio prolazi kroz serozu i prihvaća se za omentum, mezenterij ili seroze ostalih organa te tu započinje rast larvalnog oblika. Rijetko, onkosfere mogu preko venoznog krvotoka dospjeti i u pluća. Oko 50. dana cisticerk je potpuno razvijen i sposoban invadirati nosioca psa. Pas, kao najčešći nosilac, se invadira kada pojede termički neobrađene organe posrednika na kojima se nalaze ciste. Patogeneza Migriranje onkosfera kroz parenhim jetre, pogotovo ako se radi o jačim invazijama, dovodi do znatnijeg oštećenja parenhima što rezultira upalom, pa nastaje hepatitis cysticecosa, koji može dovesti i do uginuća, naročito kod ovaca. Vrsta Taenia pisiformis Nosioci: Pas i divlji kanidi. Trakavica se često javlja kod lovačkih pasa i pasa iz domaćinstava gdje se uzgajaju kunići. Odrasla trakavica je duga oko 2 m (izuzetno i 3 m), a strobila se sastoji od oko 200 članaka. Posrednici: Zec i kunić, rjeđe štakor i miš. Kod posrednika se razvije larvalni oblik Cysticercus pisiformis. C. pisiformis je cista, veličine oko 1 cm, ispunjena bistrom tekućinom a u njoj se nalazi 1 invaginirani protoskoleks. S vremenom se oko ciste stvori deblja vezivnotkivna čahura. Ovi cisticerki se mogu naći pojedinačno ali češće se nalaze u grozdovima. Predilekciono mjesto je ispod ili na serozi jetre i drugih organa trbušne šupline ili vise u nakupinama na omentumu i mezenteriju. Slika 21. Larvalni oblik C. pisiformis Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 21 Razvoj Razvoj je istovjetan kao u trakavice T. hydatigena, s time da češće migracija završava ispod visceralnog peritoneuma, odnosno seroze organa. Invazijsku sposobnost postižu za 6 do 7 tjedana. Pas se invadira putem odbačenih organa ili čitavog posrednika, a obično se radi o multiploj invaziji. Prepatentni period je oko 2 mjeseca. Vrsta Taenia multiceps Nosioci: Pas i divlji kanidi. Naročito je česta u ovčarskih pasa. Trakavica je duga oko 1 metra. Posrednici: Najčešće je ovca, rjeđe koza i govedo, a izuzetno rijetko to mogu biti konj, svinja, kunić, zec, divlji preživači i čovjek. Kod posrednika se razvija larvalni oblik Coenurus cerebralis, i to u središnjem živčanom sustavu – mozgu najčešće, a rjeđe u kičmenoj moždini. C. cerebralis je cista okruglastog ili ovalnog oblika, veličine do 5 cm. Cista je ispunjena prozirnom cističnom tekućinom a kroz poluprozirnu stijenku vide se nepravilno poredane velike skupine invaginiranih protoskoleksa, kojih može biti do 500. Slika 22. Larvalni oblik cenurus Razvoj Pas s fecesom izlučuje gravidne članke i već oslobođena jaja. Ona hranom ili vodom dospijevaju u posrednika. Oslobođene onkosfere kroz stijenku crijeva krvotokom preko jetre, srca, pluća i ponovno srca dospijevaju u arterijski krvotok, a dalje će se razvijati samo one koje dospiju u mozak i kičmenu moždinu. Onkosfere migriraju kroz parenhim 2 do 3 tjedna, zatim se smjeste i razvijaju u larvu tipa cenurus. Nakon 2 do 3 mjeseca formiraju se Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 22 protoskoleksi ali cista i dalje raste, a invazijsku sposobnost postiže 6 do 8 mjeseci nakon invazije posrednika. Pas, kao konačni nosilac, invadira se jedući odbačeni glave, odnosno mozak ili dijelove kralježnice koji sadrže vitalnog cenurusa. Ovisno o broju protoskoleksa u cenurusu, u tankom crijevu psa će se razviti toliki broj odraslih trakavica. Prepatentni period iznosi oko 2 mjeseca. Patogeneza i klinička slika Parazitiranje larvalnog oblika uzrokuje bolest cenurozu ili vrtičavost kod ovaca. U prvoj akutnoj fazi bolesti, koja traje 1 do 3 tjedna, dolazi do znakova meningoencefalitisa, uzrokovanog migracijom onkosfera po mozgu. Uz povišenu temperaturu simptomi su izraženi pogotovo kod invazija sa većim brojem onkosfera. U drugoj fazi bolesti dolazi do privremenog smirivanja simptoma. Međutim, karakteristični klinički znakovi bolesti se pojavljuju u trećoj, kroničnoj fazi bolesti, od 2. do 7. mjeseca nakon invazije, smještajem onkosfere na mjesto parazitiranja te rastom i razvojem ciste. Najčešće se ciste nalaze u parijetalnom području na površini jedne ili obje hemisfere. Životinje pokazuju simptome prisiljenih kretnji, hodanja u krug (vrtičavost) i sljepoće. Ako ciste vrše pritisak na cerebelum, životinja je u stanju preosjetljivosti na podražaje. Također, može se javiti i pojačana salivacija, škripanje zubima, gubitak ravnoteže te konvulzije. Ako se cista nalazi u kičmenoj moždini dolazi do progresivne pareze i paralize jedne ili više nogu. Vrsta Taenia ovis Nosioci: Pas (pogotovo ovčarski psi) i divlji kanidi. Trakavice su duge do 2 metra. Posrednici: Ovca i koza. U posrednicima se razvija larvalni oblik Cysticercus ovis u intramuskularnom vezivnom tkivu srca, ošita, masetera i skeletne muskulature. C. ovis je ovalna cista, veličine oko 1 cm, sa 1 invaginiranim protoskoleksom. Razvoj Posrednici se invadiraju peroralnim unošenjem jaja ove trakavice.Oslobođene onkosfere krvotokom dospiju u intramuskularno vezivno tkivo, razvijaju se u cistu tipa cisticerk. Invazijsku sposobnost postižu za 3 mjeseca. Prepatentni period u pasa je oko 2 mjeseca, a u crijevu može živjeti i preko 5 godina. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 23 Vrsta Taenia serialis Nosioci: Pas (pogotovo lovački psi) i drugi kanidi. Trakavica je duga do 75 cm. Posrednici: Kunić i zec, izuzetno vjeverica, koza, konj i čovjek. Larvalni oblik je u tipu cenurusa a naziva se Coenurus serialis, nalazimo ga u supkutanom i intramuskularnom vezivnom tkivu posrednika. C. serialis može biti velik oko 5 cm, ispunjen bistrom cističnom tekućinom, a na unutarnjoj poluprozirnoj stijenci nalaze se u 2 do 5 redova po 35 do 50 invaginiranih protoskoleksa. Razvoj Razvoj je isti kao kod trakavice T. multiceps, osim što se onkosfere zaustave i razvijaju u cenurus u potkožnom i intermuskularnom tkivu. Pas se invadira peroralno unošenjem vitalnog cenurusa, a prepatentni period je oko 2 mjeseca. Vrsta Taenia taeniaeformis Nosioci: Mačka, divlji felidi, neki divlji mesojedi, npr. lisica, kuna. Trakavica u tankom crijevu nosioca je duga 20 do 60 cm. Posrednici: Štakor, miš, kunić, zec i drugi glodavci. Larvalni oblik je u tipu cisticerka, a to je Cysticercus fasciolaris. Nalazi se ispod seroze jetre, djelomično utisnut u parenhim. C. fasciolaris se nalazi unutar neprozirne, čvrste vezivnotkivne čahure, veličine oko 1 cm. Po otvaranju se lako izvuće larvalni stadij tzv. strobilocercus. Strobilocerk se sastoji često od već devaginiranog protoskoleksa iza kojeg je razvijen kraći ili duži niz članaka (dio strobile) na koje se nastavlja izduženi mjehurić veličine graška. Ova larva leži smotana u vezivnotkivnoj čahuri a može biti duga 5 do 20 cm. Slika 23. Larvalni oblik strobilocerk Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 24 Razvoj Gravidni članci i slobodna jaja se izlučuju fecesom nosioca. Iz crijeva posrednika oslobođena onkosfera dospijeva u jetru, gdje vezikulirajući putuje pod serozu jetre i tamo se dalje razvija. Za 30 dana se razvije cisticerk u kojemu je protoskoleks invaginiran. Oko 42. dana skoleks devaginira i počne se stvarati strobila. Larva postiže invazijsku sposobnost oko 60. dana nakon invazije. Prepatentni period je od 34 do 80 dana, a trakavica u crijevu mačke živi od 7 do 34 mjeseca. Dijagnostika tenioze Adultni stadiji trakavica se kod nosilaca dijagnosticiraju nalazom gravidnih članaka na ili u izmetu ili nalazom jaja tenidnog tipa koprološkim pretragama. Slike 24. i 25. Gravidni članci i jaja roda Taenia Kod posrednika dijagnoza se postavlja na temelju patognomoničnih simptoma koji potječu od zahvaćenih organa, ili postmortalno, nalazom cista u organima. Liječenje Najdjelotvorniji lijek u liječenju tenioze je prazikvantel apliciran jednokratno u dozi od 5mg/kg peroralno ili supkutano. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 25 Tenije čovjeka i cisticerkoza Vrsta Taenia solium Vrsta Taenia saginata Trakavice čovjeka iz roda Taenia, i to vrste Taenia solium i Taenia saginata, kao adulti parazitiraju u tankom crijevu čovjeka, koji je nosilac, dok se u mišićju posrednika razvijaju njihovi larvalni oblici i to C. cellulosae prvenstveno u svinja, a C. bovis gotovo samo u goveda u našim uvjetima. I kod ljudi se mogu razviti cisticerki, naročito C. cellulosae, a tada se ciste najčešće nalaze u središnjem živčanom sustavu uzrokujući teške neurološke probleme. Učestalost ovih zoonoza ovisi o prehrambenim običajima i gastronomskim navikama pučanstva s obzirom na kulturalna i vjerska obilježja (zabrana konzumacije svinjskog mesa) a veća je u područjima sa nižim socioekonomskim statusom. Iako obje ove vrste trakavica parazitiraju u tankom crijevu čovjeka, i morfološki su slične, moguće ih je razlikovati po građi skoleksa, broju ogranaka uterusa te vaginalnom sfinkteru. Zbog različite patogenosti (T. solium uzrokuje cisticerkozu kod čivjeka a T. saginata ne) potrebno je njihovo razlikovanje. T. solium je duga 1-5 m (i do 8m), a u čovjeku može preživiti i do 25 godina. Na skoleksu ima siske, rostelum i 2 vijenca kukica. Strobila se sastoji od 700 - 1000 članaka, uterus ima 7 -16 ogranaka i nemaju vaginalnog sfinktera. U gravidnom članku se nalazi oko 50 000 jaja, a članci izlaze iz nosioca pasivno sa fecesom, najčešće u lancima po 5. T. saginata je veća od T. solium, može biti duga 4 - 12 m (izuzetno i do 25 m), sa strobilom od oko 2000 članaka. U čovjeku može preživiti i do 40 godina. Na skoleksu nema ni rosteluma ni kukica, a uterus ima 18 - 32 ogranka i imaju vaginalni sfinkter. U gravidnom članku se nalazi oko 80 000 jaja. Za razliku od T. solium, kod ove trakavice gravidni članci izlaze iz nosioca pojedinačno, aktivno, bez defekacije, obično 6 - 9 dnevno. U gravidnim člancima obje trakavice nalaze se već embrionirana jaja, a ona su tenidnog tipa, s radijalno ispruganom ovojnicom unutar koje se nalazi heksakantni embrio ili onkosfera. Za Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 26 daljnji razvoj obje trakavice potrebno je da odgovarajući posrednik unese jaja u probavni trakt. Larvalni oblik trakavice T. solium kod posrednika svinja (čovjek) je C. cellulosae, mjehurić veličine oko 20 mm, a trakavice T. saginata kod goveda C. bovis, cista veličine oko 10 mm, oba sa 1 invaginiranim skoleksom. Kroz 10 - 12 tjedana cisticerki postaju sposobni invadirati čovjeka. Cisticerki mogu živjeti od 3 - 6 godina (u oku i mozgu i do 20 godina), što ovisi o dobi i imunosnom stanju organizma. Slika 26. Larvalni oblici cisticerki Imunološka reakcija organizma je individualna. Humoralni odgovor započinje u fazi razvoja mladog cisticerka i nastaju antitijela IgG klase, rjeđe IgE i IgD klase. Također lokalno oko mladog cisticerka dolazi do upalne reakcije. Razlozi dugog preživljavanja cisticerka u organizmu su maskiranje cisticerka proteinima nosioca, antigena različitost dijelova cisticerka i polagano i nedovoljno stvaranje antitijela. Kod cisticerkoze čovjeka najčešći način invazije je ingestija jaja hranom (povrće i voće) i vodom, kontaminiranom fecesom drugog čovjeka. Rjeđe, cisticerkoza može nastati i autoinvazijom (vanjskom ili unutarnjom) kod ljudi koji boluju istovremeno od tenioze T. solium. Posrednici, svinje i goveda, se invadiraju gravidnim člancima ili jajima iz fecesa invadiranog čovjeka.Tenidna jaja u vanjskoj sredini, u povoljnim prilikama, mogu preživjeti do 10 mjeseci, a ulogu u njihovom širenju imaju ptice i insekti (muhe). Gravidni članci s velikim brojem jaja (oko 50 000 jaja ) razlog su čestoj generaliziranoj cisticerkozi kod svinja što rezultira odbacivanjem i uništavanjem mesa zaklanih svinja Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 27 Razvoj Tenioza Čovjek se invadira konzumirajući termički neobrađeno svinjsko ( T. solium) ili goveđe meso ( T. saginata) u kojem se nalaze larvalni oblici, cisticerki. U tankom crijevu čovjeka iz cisticerka se devaginira skoleks, prihvaća organima za fiksaciju za stijenku crijeva te iz vrata započinje produkcija članaka a trakavica je potpuno razvijena za 2 do 3 mjeseca ( T. solium), odnosno 3 do 4 mjeseca ( T. saginata). Cisticerkoza Kod posrednika, svinje i goveda, pod utjecajem probavnih enzima, oslobađaju se onkosfere iz jaja te kroz stijenku crijeva ulaze u krvotok i dospiju u različite organe, međutim, u larvalni oblik cisticerk će se dalje razvijati samo one koje se zadrže u poprečno-prugastoj muskulaturi i srčanom mišiću ( rjeđe i mozgu kod svinja), a predilekcijskim mjestima se smatraju jezik, maseteri, ošit i srce. Cisticerki postaju invazijski sposobni za 12 tjedana. Kod atipičnog posrednika, čovjeka, razvoj C. cellulosae je isti kao i kod ostalih posrednika a razvija se najčešća u mozgu, oku i muskulaturi. Slike 27. i 28. Larvalni oblik C. celullosae u jeziku svinje i C. bovis u srcu goveda Klinička slika Tenioza čovjeka izaziva pojavu simptoma, i to povraćanja, proljeva, trbušnih bolova i mršavljanja. Klinička slika kod cisticerkoze čovjeka varira ovisno o lokalizaciji, broju i vitalnosti cisticerka kao i individualnoj reakciji organizma. Najčešća lokalizacija je središnji živčani sustav, pa tako dolazi do cerebralne cisticerkoze sa širokim rasponom neuroloških simptoma (najčešće epilepsija). Drugi najčešći oblik je okularna cisticerkoza sa jakim upalnim reakcijama i komplikacijama kao što su iridociklitis, atrofija retine i sljepoća. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 28 Slika 29. Larvalni oblik C. celullosae u mozgu Mišićna cisticerkoza kod čovjeka nema većeg kliničkog značaja. Posrednici, svinja i govedo dobro podnašaju prisustvo cisticerka, pa cisticerkoza ovih životinja prolazi uglavnom asimptomatski. Međutim kod vrlo jakih invazija može doći do nespecifičnih simptoma, anoreksije, groznice, ubrzanog pulsa i disanja,vrlo rijetko i uginuća zbog degenerativnog miokarditisa. Dijagnoza Dijagnostika tenijaze čovjeka se radi koprološkim pretragama, nalazom tipičnih gravidnih članaka, odnosno nalazom karakterističnih tenidnih jaja. Može se koristiti i imunoenzimski test (ELISA) za otkrivanje koproantigena i PCR metoda. U dijagnostici cisticerkoze, prvenstveno kod ljudi, rade se serološke pretrage najčešće imunoenzimski test (ELISA), imunofluorescencija (IF), imunoblotting metoda. Kod svinja, a pogotovo goveda, serološke pretrage nisu pouzdane zbog nedostatnog imunološkog odgovora. Kod čovjeka od važnosti u postavljanju dijagnoze cisticerkoze su i radiološke metode, kompjuterizirana tomografija i magnetna rezonancija. Postmortalna dijagnoza se zasniva na nalazu cisticerka u tkivima, naročito predilekcijskim mjestima, ali i ostaloj muskulaturi i organima. Postmortalna pretraga mesa na klaonicama (kao zakonski propisana mjera) je i jedina primjenjiva dijagnostička metoda kod goveda ali i kod svinja, s time da je pretraga svinja puno pouzdanija od pretrage goveda zbog toga što su ciste C. cellulosae veće, a invazija njima najčešće masovna. Pretraga mesa na klaonicama se obavlja vizualnim pregledom i opipom predilekcijskih mjesta (masetera, jezika, srca, ošita, jednjaka i m. pterygoideus), zatim zasijecanjem sa 2 paralelna reza, a u slučaju nalaza 1 cisticerka pristupa se opsežnijem pregledu ostale muskulature. Postupak sa pozitivnim mesom se razlikuje u različitim državama, a kod nas nalaz do 10 Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 29 cisticerka znači da je meso uvjetno valjano, a ako se nađe više od 10 cisticerka ili se radi o generaliziranoj cisticerkozi meso se neškodljivo uklanja. Profilaksa Preventiva nastanka i širenja tenioze i cisticerkoze zasniva se na eradikaciji tenioze kod ljudi kao izvora invazije za svinje, goveda i druge ljude. Redoviti parazitološki pregledi osoba koje posluju s hranom su vrlo važni. Iako je i tenioza i cisticerkoza u Hrvatskoj rijetka, i javlja se sporadično, povećanim međunarodnim prometom životinja, mesa i mesnih prerađevina kao i migracijama ljudi, eventualnih nosilaca trakavica, pogotovo iz endemskih područja, opasnost po ljudsko zdravlje uvijek postoji. Nedostatak higijenskih navika u ruralnim sredinama ili u sredinama gdje su zoohigijenski uvjeti nadostatni, kao i običaj konzumiranja prijesnog svinjskog i goveđeg mesa i suhomesnatih proizvoda stvaraju mogućnost nastanka i širenja ovih bolesti. Vrlo važna profilaktička mjera je i edukacija stanovništva o štetnosti konzumacije termički neobrađenog mesa i proizvoda. Naime, cisticerki ugibaju na temperaturi od 65oC kroz nekoliko sati. Smrzavanje ih također ubija i to na temperaturi od -8 do -10oC uginu za nekoliko sati. U posoljenom mesu cisticerki žive od 14 - 21 dan a u sušenom mesu 8 tjedana. Također, veliki značaj u preventivi ima i pregled mesa na klaonicama. U područjima gdje se klanja svinja obavljaju u privatnim kućama (ruralne sredine) pa izostane veterinarska kontrola mesa, najčešće je i najveći postotak oboljelih. Rod ECHINOCOCCUS – «male tenije» Vrsta Echinococcus granulosus ( mala pasja trakavica) Ehinokokoza je parazitska zoonoza uzrokovana malim trakavicama iz roda Echinococcus koje kao adulti parazitiraju kod pasa i drugih divljih kanida, a posrednici su različite vrste sisavaca, naročito biljojedi i svinje (i čovjek). Ehinokokoza je vrlo rasprostranjena bolest, kozmopolitskog karaktera, prisutna u gotovo svim krajevima svijeta s umjerenom klimom. U Hrvatskoj je učestala u svim tradicionalno ovčarskim krajevima. Uzročnici ove bolesti na našim područjima pripadaju vrstama Echinococcus granulosus i Echinococcus multilocularis, koje uzrokuju unilokularnu ehinokokozu odnosno multilokularnu ehinokokozu ili alveolarnu hidatidnu bolest. Značaj ove trakavice proizlazi iz opasnosti koju predstavlja po ljudsko zdravlje i zbog ekonomskih šteta koje uzrokuje, zbog odbacivanja zahvaćenih organa kod posrednika. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 30 Nosioci trakavica vrste E. granulosus su psi (i neki divlji kanidi), kod kojih se u tankom crijevu nalaze odrasle trakavice, dok posrednici mogu biti različite vrste sisavaca, najčešće ovca i svinja, zatim govedo, konj (a mogu i ostali domaći sisavci i brojne divlje životinje) i čovjek. Unutar vrste E. granulosus postoji više od 10 sojeva, a pripadnost pojedinom soju je definirana manje morfološkim a više biološkim razlikama te zemljopisnom raširenosti kao i različitim nosiocima odnosno posrednicima uključenim u njihov razvojni ciklus. Pa tako u sjevernom silvatičkom ciklusu uz vukove kao nosioce i posrednike divlje preživače (naročito jelene), ovaj soj kod ljudi uzrokuje uglavnom plućni oblik bolesti, ali ne dolazi na našim prostorima. U ruralnom ciklusu, razlikujemo nekoliko sojeva, i to soj kod kojeg je nosilac pas a posrednik konj (Zapadna Europa, V. Britanija), a nije invazivan za čovjeka. U Hrvatskoj važna su dva soja i to pas-ovca i pas-svinja, koji nisu međusobno invazivni, tj. soj pas-ovca nemože invadirati svinju i obrnuto. Za čovjeka je naročito opasan soj pas-ovca dok je invazijska sposobnost soja pas-svinja za čovjeka upitna i rijetka. Soj pas-ovca također se odlikuje i velikom fertilnošću larvalnih oblika (preko 90%). E. granulosus (mala pasja trakavica) kao adult parazitira u tankom crijevu pasa a duga je svega do 6 mm, morfološki slična velikim tenijama, tj. na skoleksu osim siski ima i rostelum sa 2 vijenčića kukica. Strobila se sastoji od samo 3 (rijetko 5) članka, 1. nezrelog, 2. hermafroditskog i 3. gravidnog. Zadnji gravidni članak je i najveći. Genitalni otvori su jednostruki i nalaze se na sredini lateralnog ruba članka, i nepravilno alteriraju. Gravidni članci sa oko 1000 embrioniranih jaja tenidnog tipa se otkidaju i izlaze fecesom psa, te kontaminirajući hranu i vodu izvor su invazije za sve posrednike i čovjeka. Slika 30. Odrasla trakavica E. granulosus Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 31 Razvoj U crijevima posrednika pod utjecajem enzima, iz jaja se oslobađaju onkosfere koje preko crijevne mukoze ulaze u limfotok kod preživača (naročito goveda) pa dospiju prvo u pluća , odnosno u krvotok (kod svinja, konja i čovjeka), pa se najveći broj njih zadržavaju u jetri ( oko 70 do 80%), ali krvlju mogu dalje dospijeti i u različite druge organe i tkiva. Tada vezikulacijom započinje postonkosferalni razvoj tj. formiranje larvalnog stadija. Larvalni oblik ove trakavice je echinococcus ili hydatida, cista veličine oko 10 cm (i do 50 cm), ispunjena hidatidnom tekućinom koja je pod turgorom. Slika 31. Larvalni oblici ehinokoki u parenhimu jetre To je unilokularna cista koja sporo raste (1-5 cm godišnje). Veličina ciste ovisi o starosti invazije kao i o veličini organa u kojemu se razvija. U jetri i plućima, kao i drugim mekanim tkivima, ehinokokova cista je okruglog oblika, dok u tvrdim tkivima kao što je kost ehinokok ima oblik nepravilne cistične tvorbe. Oko ciste organizam stvara debelu reaktivnu vezivnotkivnu čahuru (pericista). Ispod nje leži lamelarna ovojnica a zatim s unutarnje strane nalazi se germinativna ovojnica ( membrana proligera ) iz koje nespolnom diobom, pupanjem, dolazi do proliferacije mnogobrojnih slobodnih protoskoleksa ili se oni mogu nalaziti u zametnim čahurama (vesiculae proligerae), te zajedno tvore hidatidni pijesak. Potpuno razvijena ehinokokna cista, sadržavajući više stotina tisuća protoskoleksa se naziva fertilni ehinokok. Protoskoleksi su potpuno razvijeni i sposobni za invaziju od 6. mjeseca nadalje, ovisno o vrsti ( kod ovce nakon 1 godine). Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 32 Slika 32. Invaginirani i devaginirani protoskoleksi E. granulosus Unutar primarne ciste ( ili na njenoj površini ), mogu se pupanjem iz germinativne ovojnice formirati i manje endogene ili egzogene sekundarne ciste, koje građom odgovaraju primarnoj cisti. Postotak potpuno razvijenih fertilnih cista varira s obzirom na vrstu posrednika, najveći je kod ovaca (90%), manji je kod svinja i koza (70%) a najmanji kod goveda (15%). Ehinokokna cista može u imunokompetentnom posredniku preživiti dugi niz godina jer iako IgG i IgM serumski proteini prolaze kroz ovojnice ciste, do oštećenja protoskoleksa dolazi polagano. Ako zbog neke traume dođe do puknuća ehinokokove ciste, i izlijevanja njenog sadržaja u trbušnoj ili prsnoj šupljini, onda se iz oslobođenih protoskoleksa (ili fragmenata germinativne ovojnice) mogu razviti nove ehinokokne ciste, što se naziva sekundarnom ehinokokozom. Pas se invadira kada sa invadiranim organima pojede fertilnu ehinokoknu cistu, a to se najčešće događa prilikom privatnih klanja jer takva klanja ne podliježu veterinarskoj kontroli. U tankom crijevu psa će se nekon ingestije fertilnog ehinokoka, od svakog protoskoleksa za 6 – 7 tjedana razviti odrasla trakavica. Ehinokokna cista u kojoj nije došlo do razvoja zametnih čahura ni protoskoleksa se naziva sterilni ehinokok i ona ne može invadirati nosioca. Slika 33. Jetra sa mnogobrojnim ehinokoknim cistama Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 33 Klinička slika Kod pasa intestinalna ehinokokoza rijetko uzrokuje simptome, osim u jakim invazijama, pogotovo kod štenadi, kada može doći do enteritisa sa proljevom. Larvalna ehinokokoza preživača i svinja također najčešće prolazi asimptomatski, jer su relativno dobro adaptirane na prisutnost cisti pa gubici nastaju uglavnom zbog odbacivanja invadiranih organa na klaonici. Kod čovjeka simptomi mogu biti ozbiljni a ovise o organu u kojem se ciste nalaze kao i veličini ciste. Dijagnoza Dijagnostika intestinalne ehinokokoze kod pasa radi se koprološkim pretragama te nalazom tenidnih jaja, ali zbog sličnosti ovih jaja s jajima ostalih tenija, a zbog veće opasnosti po ljudsko zdravlje, kod svakog nalaza tenidnih jaja kod pasa potrebno je postupati kao da se radi o jajima roda Echinococcus. Slika 34. Jaje trakavice E. granulosus U dijagnostici se može primjeniti i imunoenzimski test za otkrivanje koproantigena ili PCR metoda. Dijagnostika larvalne ehinokokoze kod životinja rijetko se provodi za života zbog odsustva patognomoničnih simptoma, nego tek postmortalno nalazom cista u različitim organima. Kod ljudi osim epidemioloških podataka i kliničke slike rade se serološke metode. Osim serološkog nalaza ulogu u dijagnosticiranju humane ehinokokoze ima i ultrazvučna, rendgenografska dijagnostika kao i kompjuterizirana tomografija. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 34 Liječenje Najdjelotvorniji lijek u liječenju crijevne ehinokokoza pasa kao i kod tenioze je prazikvantel apliciran jednokratno u dozi od 5mg/kg peroralno ili supkutano. Profilaksa Preventiva ehinokokoze temelji se na kontroli razvojnog ciklusa ove trakavice odnosno presijecanju puteva širenja. Težište u suzbijanju ehinokokoze je redovita dehelmintizacija pasa profilaktičkom primjenom prazikvantela pri čemu treba upozoriti vlasnika na potrebu uklanjanja fecesa poslije terapije. Dehelmintizaciju pasa, poželjno bi bilo provoditi trokratno, pogotovo na enzootskim područjima, u zimskom razdoblju kada su i najčešća privatna klanja i to u razmaku od 4 - 6 tjedana kako bi se trakavice zahvatile u prepatentnom periodu i time smanjio rizik od diseminacije jaja. Također važna profilaktička mjera je i kontrola i reguliranje broja pasa lutalica koji pridonose širenju invazijskih jaja na širem području. Temeljiti pregled mesa (organa) na javnim klaonicama i njihovo neškodljivo uklanjanje je od velike važnosti u preventivi ove bolesti. Kod privatnih klanja malih preživača i svinja, za potrebe vlastitog kućanstva treba upozoriti i educirati ljude o opasnosti od nekontroliranog odbacivanja ili hranjenja pasa prijesnim organima sa cistama, kao i o potrebi neškodljivog uklanjanja takvih organa termičkom obradom i zakapanjem. Kako je i neoprano voće i povrće, uzgajano u vrtovima u kojima se psi slobodno kreću, mogući izvor invazije za čovjeka, potrebno je educirati ljude u smislu higijenskih navika. Vrsta Echinococcus multilocularis Vrsta E. multilocularis se rjeđe javlja ali je patogenija. Nosioci ovih trakavica su najčešće lisice, zatim vukovi i neki divlji mesojedi u silvatičnom ciklusu, te psi (naročito lovački) i mačke u ruralnom ciklusu. Posrednici su šumski glodavci i čovjek. Odrasla trakavica morfološki je vrlo slična vrsti E. granulosus. Duga je do 4,5 mm. Larvalni oblik se naziva Echinococcus alveolaris ili alveolarni ehinokok. U specifičnom posredniku (šumski glodavci) će se razviti u fertilni ehinokok dok u nespecifičnog posrednika (čovjek) ehinokok je najčešće sterilan. To je policistična tvorba tj. nakupina manjih cista koja na prerezu ima spužvasti izgled, a ciste su međusobno povezane kanalima i ispunjene polutekućom kazeoznom masom. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 35 Slika 35. Alveolarni ehinokok Razvoj Kada se u silvatički ciklus ( divlji mesojedi - šumski glodavci) uključe lovački psi ili mačke, mogu invaziju prenijeti u ruralna područja te postaju izvor invazije za čovjeka. Pogotovo su ugroženi lovci i šumski radnici ali i izletnici koji konzumiraju šumsko bobičasto voće kontaminirano fecesom lisice. Kod posrednika dolazi do alveolarne hidatidne bolesti koja je značajno malignija od unilokularne ehinokokoze. Postonkosferalni razvoj je isti kao kod vrste E. granulosus, ali kraće traje, pa je cista potpuno formirana već za 2 mjeseca. Malignost alveolarnog ehinokoka proizlazi iz toga što ove ciste nemaju vanjsku vezivnotkivnu čahuru pa dolazi do naprekidne egzogene proliferacije i nastaje multivezikularna tvorba koja može sadržavati do 100 povezanih cisti, a koja se primarno nalazi u jetri ali metastaziranjem germinativnih stanica se može razvijati i u plućima i mozgu uništavajući parenhim zahvaćenih organa. Familia HYMENOLEPIDIDAE Rod HYMENOLEPIS U rodu Hymenolepis dolazi veliki broj vrsta koje uglavnom parazitiraju kod domaćih i divljih ptica, rijeđe kod glodavaca i čovjeka. Za trakavice ovog roda je karakteristično da na skoleksu imaju rostelum sa jednim redom kukica ili su bez kukica. Spolni organi su jednostruki a spolni otvori leže unilateralno, svi sa jedne strane strobile. Strobila je uska. U hermafroditskim člancima imaju po 3 testikula. U gravidnim člancima uterus je građen poput vreće. Jaja su ovalnog oblika, glatke vanjske ovojnice, a oko onkosfere se nalaze 3 ovojnice. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 36 Slika 36. Jaje roda Hymenolepis Vrsta Hymenolepis nana ( patuljasta trakavica ) Nosioci ove trakavice su čovjek, domaći (štakor i miš ) i divlji glodavci. Odrasle trakavice u tankom crijevu nosioca su duge 25 do 40 mm. Na skoleksu imaju 4 siske a oko rosteluma nemaju kukica, nego je on posut sitnim trnićima. Razvoj ovih trakavica može biti direktan, bez posrednika ili može biti indirektan preko posrednika, a to mogu biti neke vrste insekata, buhe, stonoge i žohari. U posrednicima se razvija larvalni oblik cisticerkoid. Razvoj kod čovjeka Čovjek se može invadirati jajima iz fecesa drugog čovjeka. U tankom crijevu onkosfere izlaze iz jaja, penetriraju u crijevne resice i ondje se razvijaju u odrasle trakavice već za 2 tjedna bez larvalnog stadija. Kod ovih trakavica vrlo česta je unutarnja autoinvazija. Iz gravidnih članaka izlaze jaja, iz kojih se oslobađaju onkosfere koje se odmah potom ukopavaju u crijevne resice niže od primarnog mjesta parazitiranja, i od njih se, također, počinju formirati odrasle trakavice. Invazija je naročito česta i masovna kod djece. Razvoj kod glodavaca Razvoj kod štakora i miševa je vrlo sličan onom kod čovjeka, dakle može biti i bez posrednika. Međutim kod glodavaca se često ipak javljaju i posrednici u kojima se onda razvije larvalni oblik cisticerkoid. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 37 Klinička slika Zbog masovnih invazija, pogotovo kod djece, dolazi do anoreksije, povraćanja, proljeva i analnog pruritusa. Također, može doći i do toksičkog šoka zbog izlučenih metabolita trakavica. Vrsta Hymenolepis diminuta Trakavice ove vrste češće parazitiraju kod glodavaca (štakor i miš) a rjeđe kod čovjeka. Odrasle trakavice su duge od 2 do 6 cm. Na skoleksu imaju 4 siske, rostelum ali nemaju kukica. Razvoj Razvoj trakavica ove vrste je isti kao i kod vrste H. nana, dakle može biti direktan i indiraktan. Liječenje U liječenju ovih trakavica se primjenjuju niklosamid i mebendazol, kao i prazikvantel. Profilaksa Zbog sprječavanja nastanka invazije kod čovjeka treba provoditi dezinsekciju i deratizaciju, te provoditi osobnu higijenu. Red PSEUDOPHYLLIDEA Trakavice ovog reda mogu biti duge od nekoliko milimetara od 30 metara i duže. Iako su morfološki građom donekle slične ciklofilidnim trakavicama postoje i bitne razlike. A one se odnose na građu skoleksa i građu jaja, a također i razvojni ciklus. Na skoleksu ove trakavice nemaju siski nego 2 duboke podužne brazde koje se nazivaju botrije (bothria). Obično su jedna dorzalna i jedna ventralna. Botrije su slabije nego siske kod ciklofilidnih trakavica a mogu i nedostajati ili biti jedva vidljive.Osim toga, na skoleksu također nemaju ni kukica. Vrat je vrlo mali, nezamjetljiv ili ga nema. Kod većine, u hermafroditskim člancima je samo jedan set spolnih organa. U gravidnim člancima uterus je Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 38 građen poput sinusoidne cijevi a genitalni otvori se nalaze na ventralnoj strani članaka. Jaja imaju poklopac i slična su trematodskim jajima. Slika 37. Skoleks pseudofilidne trakavice Rod DIPHYLLOBOTHRIUM Vrsta Diphyllobothrium latum Trakavice vrste D. latum parazitiraju u tankom crijevu čovjeka, psa, svinje, mačke, polarnog medvjeda i ostalih životinja koje se hrane ribom. Pravim nosiocem se smatra čovjek, budući da jaja koja su izlučena izmetom pasa i mačaka u velikom postotku ne embrioniraju. Također, odrasle trakavice u crijevima pasa su značajno kraće nego one koje parazitiraju kod čovjeka. U razvojnom ciklusu su uključena 2 posrednika, prvi su račići različitih rodova a drugi ribe. Raširenist ovih trakavica je kozmopolitska, a invazije su naročito česte u sjevernim zemljama. Endemskim područjima se smatraju Baltičke zemlje i Japan, vezano uz prehrambene običaje u tim zemljama konzumacije prijesne ribe. Gotovo 30 milijuna ljudi je invadirano ovim trakavicama. Slika 38. Trakavica D. latum Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 39 Trakavica D. latum je duga od 2 do 10 metara ( moguće i do 20 m ). Strobila je građena od najmanje 3000 proglotida. Žute je boje sa tamnim mrljama u središnjem dijelu svakog članka. Hermafroditski članci su širi nego duži, a gravidni članci su četvrtasti. U gravidnim člancima uterus je oblika rozete. Gravidni članci ne izlaze fecesom. Skoleks je izduljen, oblika badema, velik oko 3 mm, sa 2 botrije. Jaja su ovalnog oblika, smeđe boje, sa poklopcem na jednom kraju. Jaja izlaze pojedinačno sa fecesom. Slika 39. Jaje vrste D. latum Razvoj Nakon izlaza jaja fecesom nosioca, u vanjskoj sredini se nakon nekoliko tjedana u jajima razvija prvi larvalni oblik, a to je coracidium. Koracidij izlazi iz jajnih ovojnica u vodi, a u njemu se nalazi onkosfera sa 6 embrionalnih kukica oko koje je embriofora obrasla trepetljikama te aktivno pliva po vodi (slično miracidiju kod metilja). Prvi posrednik, a to su najčešće račići iz roda Cyclops i Diaptomus proguta koracidij i u njemu se od koracidija razvija za 2 do 3 tjedna ( i do 6 tj.) 2. larvalni oblik procercoid. Kada drugi posrednik, a to su ribe ( pastrve, lososi, štuke itd.) pojedu račiće, oslobađa se procerkoid koji kroz stijenku crijeva penetrira u mišićno tkivo i ostale organe ribe, ali se može zadržati i u trbušnoj šupljini Tu nastaje 3. larvalni oblik, plerocercoid. Plerocerkoid je dugoljasta larva sa glavicom koja je slična odrasloj trakavici. Velika je 1 do 2 cm. Nosioci se invadiraju kada pojedu prijesnu ili nedovoljno termički neobrađenu (sušenu, soljenu) ribu ili kavijar. U tankom crijevu za 4 tjedna će se razviti odrasla trakavica. Trakavica raste oko 20 cm dnevno a u nosiocu može preživiti i do 20 godina. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 40 Patogeneza i klinička slika Kod pasa i mačaka invazije nisu od velikog značaja. Međutim, kod čovjeka koje je pravi nosioc, dolazi do teške perniciozne anemije megaloblastičnog tipa. Naime, trakavica D. latum resorbira velike količine vitamina B 12. To se naročito događa kada je trakavica smještena u prednjim dijelovima tankog crijeva, npr. u duodenumu ili ileumu. Kliničkom slikom dominiraju simptomi povraćanja, proljeva, dolazi do slabosti i mršavljenja, vrtoglavice, a prisutan je i neprekidan osjećaj gladi ( pogotovo glad za soli). Liječenje U liječenju humanih invazija, ali i kod pasa, primjenjuje se niklosamid i prazikvantel, kao i nadomjesna terapija vitaminom B 12. Profilaksa U smislu sprječavanja širenja invazija, potrebno je nosioce trakavica liječiti. Također, potrebno je izbjegavati konzumaciju prijesne ili nedovoljno termički obrađene ribe, pogotovo u endemskim područjima. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu 41 Napomena: Fotografije su dijelom skinute sa interneta ( cestoda www. images.google.hr) a dijelom su snimljene na Zavodu za parazitologiju i inv. bolesti s klinikom. POPIS LITERATURE 1. Veterinary Parasitology, G.M. Urquhart, J. Armour, J.L. Duncan, A.M. Dunn, F.W. Jennings, 1987. 2. Helminths, Arthropods and Protozoa of Domesticated Animals. E.J.L. Soulsby. 7th Ed., 1982. 3. D.D. Bowman, Georgi's Parasitology for veterinarians 4. Laboratory Procedures, 2002. 4.th editionC. M. Hendrix, 5. Small animal clinical diagnosis by laboratory methods, Willard – Tvedten, 2004., 4.th edition 6. Diagnostic veterinary parasitology, C.M. Hendrix, 1998. 7. Serološka dijagnostika cisticerkoze u ljudi i životinja. Dagny Stojčević, Doktorska disertacija, 1999. 8. Parasitology in focus, H. Mehlhorn, 1988. Autor: prof. dr.sc. Dagny Stojčević, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarski fakultet Sveučilita u Zagrebu
© Copyright 2024 Paperzz
