Džaja P. i sar: Pregled stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od... IZ HISTORIJE VETERINARSTVA – From history of veterinary medicine PREGLED STOČNIH BOLESTI I RAZVOJA VETERINARSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI U PERIODU OD AUSTROUGARSKE OKUPACIJE DO OSLOBOĐENJA OVERVIEW OF LIVESTOCK DISEASES AND THE DEVELOPMENT OF VETERINARY MEDICINE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE PERIOD FROM AUSTRO-HUNGARIAN OCCUPATION TO LIBERATION Džaja P., Šatrović E., Krkalić Lejla, Severin K.1 Abstract - In his report on the state of livestock breeding, dr Vukovic reported about the problems related to infectious diseases of domestic animals in Bosnia and Herzegovina (BiH), the dynamics of their appearance as well as the methods and the speed of disease suppression. The author stated that soon the Law on Cattle Pest was adopted stipulating provisions to prevent occurrence and spreading of infectious diseases of domestic animals. Considering the historic organization of veterinary activities in this region, the author listed names of meritorious veterinarians. Despite almost 90 years passed from the publication of his paper, described were the timings of the outbrakes of infectious diseases in BiH, their rapid suppression, and separation of the veterinary service from the sanitary service. 1 Dr. sc. Petar Džaja, DVM, redovni profesor ([email protected]), Zavod za upravno i sudsko veterinarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska; dr. sc. Edin Šatrović, DVM, docent, Katedra za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina; Lejla Krkalić, DVM, asistent, Katedra za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina; dr. sc. Krešimir Severin, DVM, docent, Zavod za upravno i sudsko veterinarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska Petar Džaja, DVM, PhD, Professor ([email protected]), Department of State and Forensic Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Zagreb, Croatia; Edin Šatrović, DVM, PhD, Assistant Professor, Department of State and Forensic Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Sarajevo, Bosnia and Herzegovina; Lejla Krkalić, DVM, Assistant, Department of State and Forensic Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Sarajevo; Bosnia and Herzegovina; Krešimir Severin, DVM, PhD, Assistant Professor, Department of State and Forensic Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Zagreb, Croatia Veterinaria 62 (1-2), 121-124, Sarajevo 2013. 121 Džaja P. i sar: Pregeld stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od... Key words: livestock breeding, veterinary service, Bosnia and Herzegovina Sažetak - Doktor Vuković u svom izvješću o stanju stočarstva u Bosni i Hercegovini (BiH) iznosi probleme u svezi zaraznih bolesti domaćih životinja u ovoj zemlji, dinamiku njihovog javljanja te brzinu i način njihovog ugušenja. Isti navodi da se u Zakonu o goveđoj kugi ubrzo donose naredbe koje su se odnosile na način sprečavanja pojave i širenja zaraznih bolesti domaćih životinja. Uz razmatranje načina organizacije veterinarske djelatnosti na ovim prostorima kroz povijest, autor navodi imena zaslužnih veterinara. Iako se od objave ovog rada približava 90 godina, on nam daje važne spoznaje u smislu godina pojave nekih zaraznih bolesti u BiH, njihovog brzog ugušenja te načina izdvajanja veterinarstva iz sanitarne službe. Ključne riječi: stočarstvo, veterinarska služba, Bosna i Hercegovina Pregled rada Vuković 1924. godine u svom radu "Kratak istorijat veterinarskih prilika u Bosni i Hercegovini (BiH) od Austrougarske okupacije do oslobođenja" iznosi da se za vrijeme Osmanlijske vlasti u BiH nije moglo govoriti o ozbiljnoj veterinarskoj djelatnosti, osim vojnih veterinara - nižih činovnika, tzv. bajtara, pri tadašnjoj turskoj vojsci. Zbog mnogih poslova u vojsci, za civilne poslove ovi veterinari se uopće nisu brinuli. Stočnih pasoša na ovim prostorima još nema, kao i nekih drugih dokumenata za stoku, a goveđa kuga se često pojavljivala (4). Poslije okupacije, 1878. godine uvode se prva ograničenja u cilju suzbijanja stočnih zaraza, a vojni veterinari tamane mnoge sakagljive konje. Tako će se 1879. godine donijeti u BiH i prvi zakon o goveđoj kugi, koji će postati temelj veterinarskih naredbi za BiH. Iste godine, u svaki okrug se postavlja po jedan civilni veterinar, koji preuzima brigu o suzbijanju goveđe kuge. Tako će 1880. godine u BiH služiti već 10 civilnih veterinara, čija je glavna zadaća bila ugušivanje goveđe kuge, što je nakon mnogo muke i uspjelo, jer je zadnji slučaj uočen u Bjeljinskom srezu 02.02.1883. godine. Za to vrijeme, u BiH je ili potamanjeno, ili uginulo oko 30.000 goveda. U isto doba, neškodljivo se uklanjaju slučajevi u kojima se sumnja na plućnu goveđu zarazu, zbog čega se izdaje i Zakon o suzbijanju te bolesti. Sakagija je tada nesmetano vladala u BiH, a pred rat je potpuno iskorijenjena, a poneki sporadičan slučaj se javljao pri uvozu grla iz Slavonije i Mađarske. U nekoliko slučajeva pojavljivao se šap i ustobolja, a posebni problemi s ovom bolesti bili su zabilježeni 1891., 1892., 1894., 1896. i 1898. godine. U svim slučajevima se u kratkom vremenu bolest veoma brzo ugušila. Obične ospice vladale su u periodu od 1886. do 1898. Godine, kada su bile suzbijene, ali su se poslije Prvog svjetskog rata ponovno pojavile, i to kod uvoza stoke iz Italije. Svinjska kuga u BiH pojavljuje se prvi put 1895. Godine, kada su se provodile stroge mjere, a to je bila eutanazija svih bolesnih i sumnjivih svinja. No, autor ovog članka smatra da je neuspjehu 122 Džaja P. i sar: Pregled stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od... pri suzbijanju ove bolesti doprinijelo neplaćanje potpune naknade za eutanazirane svinje. Tada se za bolesne svinje plaćalo 50% od njihove vrijednosti, a za sumnjive 80%. Povjerenstvo koje je prosuđivalo vrijednost ubijenih životinja procjenjivalo ih je na najmanju vrijednost, zbog čega su vlasnici životinja prikrivali bolest kako ne bi pretrpili štetu i na taj su način omogućavali širenje ove zarazne bolesti. Sve do 1899. godine na ovu bolest se cijepilo preventivno i kurativno, serumom dobivenim suipestifernim bacilom. Serum su prosljeđivali tadašnjoj zemaljskoj vladi, profesoru Perončitu, a kasnije doktoru Karlinskom, koji uz pomoć zemaljske vlade u Bosanskom Brodu osniva institut za proizvodnju cjepiva. Kako je 1899. godine Vuković dokazao neefikasnost cijepljena s oba tada korištena cjepiva, od 1902. godine cijepilo se samo Hutirinim serumom. Autor navodi da se u BiH pojavljivao i vrbanac („modrac“), ali sporadično, te pretpostavlja da je svinjske kuge na ovim prostorima bilo i prije 1895. godine, ali da se možda zamjenjivala s vrbancem. Na osnovu Zakona o goveđoj kugi donijele su se brzo naredbe kao što su: Naredba o plućnoj zarazi kod goveda, Naredba o sakagiji, običnim ospicama, bjesnoći, bobičavosti i drugim opasnim bolestima (4). Babić (1) 1942. godine navodi važnost stočarske proizvodnje u ovim krajevima, gdje su u nekim predjelima animalni proizvodi bili i jedini predmeti trgovine. Isti navodi da je bivša austrougarska uprava napravila mnogo po pitanju unapređenja stočarstva u BiH, ali i da je za vrijeme rata i u periodu poslije rata broj stoke na ovim prostorima znatno smanjen (1). Kondić u prikazu knjige „Das bosnische Pferd“ (Melecki, 1923.) navodi da je kao šef veterinarstva za cijeli 15. korpus II divizije mnogo puta slušao samohvale oficira kojima je tobože konjogojstvo bilo u malom prstu, a jako malo je bilo onih koji su imali solidno znanje. On se ne slaže s gore navedenim autorom ove knjige da je stanje konjogojstva u jednoj zemlji mjerilo njene kulture, kao ni u tome da se pripitomljavanje konja može uvrstiti u najveću kulturnu tekovinu (3). Hadžiomerović i Šatrović navode da je u periodu od 1878. godine do 1900. godine većina zaraznih bolesti stavljena pod kontrolu (goveđa kuga, slinavka i šap, vrbanac, svinjska kuga, bedrenica, šuštavac, sakagija, durina, ovčje boginje, bjesnilo, šuga i tuberkuloza goveda). Ovome je doprinijelo dobro organizirano i dosljedno provođenje veterinarskih i policijskih mjera (2). Godine 1886. u BiH nema navedenih bolesti, zbog čega se osnivaju izvozne stanice preko koji se izvozi stoka za klanje u važnija mjesta Austro-ugarske monarhije. Tako se osnivaju stanice u Bosanskom Brodu, Šamcu, Novom, Gradišci, Dubici, Velikoj Kladuši, Brčkom i Rači. Veterinarstvo je u to vrijeme bilo potčinjeno sanitarnim vlastima i sve važne radnje išle su preko te službe, pa su veterinarsku službu u srezovima u kojima nije bilo veterinara obavljali liječnici, jer ih je tada bilo u svim srezovima. Veterinari po srezovima nosili su titulu „okružnih marvenih liječnika“ a kasnije su dobili titulu “Distriktstierärtzte“, kada se pod distriktom podrazumijevao cijeli okrug u kojem je dotični veterinar služio. Od 1900. godine nazivaju se sreski veterinari „Bezirkstierärtzte“, to jest kotarski veterinari, koji službu obavljaju samo u svome srezu (4). Svi veterinari bili su u jednom činu časti, to jest svi su bili u X razredu. Kasnije će veterinari iz okružnih mjesta preći u IX čin, a sreski veterinari ostaju još dugo u X Veterinaria 62 (1-2), 121-124, Sarajevo 2013. 123 Džaja P. i sar: Pregeld stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od... činu. Težnja veterinara da se riješe sanitarne uprave uspijeva jer se osniva poljoprivredno odjeljenje, kojem se pripaja veterinarstvo, zbog čega se stanje državnih veterinara znatno poboljšava. Tako sreski veterinari prelaze u IX čin, a neki čak i u VIII, dok okružni veterinari dolaze u VII i VIII čin, zemaljski veterinar dobiva titulu vladinog savjetnika i prelazi u VI čin. Nakon okupacije BiH, veterinari su najveći dio svog posla provodili u suzbijanju zaraznih bolesti, a oni na granici oko uređenja i vođenja katastara blaga (4). Od 1886. godine počinje uvoz goveda plemenitih pasmina iz područja Tirola. Što se tiče konjogojstva postojale su konjske stanice (mezelhane) iz koji su konjanici raznosili poštu, gdje je bilo i čistokrvnih arapskih pastuha ali će Austrougarska već 80-tih godina za potrebe vojske osnovati, pri zemaljskoj vladi, poseban odsjek za konjogojstvo, čiji je pročelnik bio oficir sa spremom ergelskih organa. Iz Sirije se dovode čistokrvni pastusi. Stočarstvo se počinje u BiH ozbiljnije razvijati od dolaska odjelnog šefa za poljoprivredu Mikulija. Uvoze se stepski bikovi, a brzo se prelazi na meltalsku i vipalsku pasminu, koje postaju glavni generatori bosanske pasmine goveda. U Kupresu, Zaharić uvodi meltalsku pasminu goveda, a u Nevesinju sreski veterinar Šnajder. Kod uvoza, svako se govedo moralo tuberkulinizirati prije dozvole ulaska u BiH, jer se na taj način želio zaštiti zdrav govedarski fond BiH. Za svinje se uvoze berkširski i jorkširski nerastovi. Vlada, što se tiče ovčarstva, šalje veterinara Hauznera u Samarkand, odakle se uvozi nekoliko stotina astrahanskih ovaca, koje se nisu uspjele adaptirati. Probalo se kasnije i s ovcama Rambuje i sa Horodenkom no, također, bez uspjeha (4). Kratko poslije okupacije, za šefa veterinarstva s titulom zemaljskog veterinara postavljen je njemac Kunreich, a potom 1888. godine njegov zemljak Franjo Zimmermann, koji će na ovoj dužnosti ostati sve do svoje smrti 1912. godine, kada će ga zamijeniti Vlado Đurić. Veterinarski inspektor Homet radio je od 1888. do 1922. godine (umire u Banjoj Luci 1923. godine). Okružni veterinar Taj, koji je radio u Tuzli, 1882. Godine, napominje da je Januševski, ondašnji tuzlanski fizičar i liječnik, krivo pretpostavio da su goveda uginula od goveđe kuge. U Bihaću je dugo vremena radio okružni veterinar Jozef Mašlan (4). LITERATURA: 1. Babić E. Stočarstvo Bosne i Hercegovine. Veterinarski vjesnik. 1942; br.5-6: 294-5. 2. Hadžiomerović Z., Šatrović E. Uvod u veterinarstvo. Univerzitetski udžbenik, Sarajevo: Veterinarski fakultet Sarajevo; 2004; 118-20. 3. Kondić K. Prikaz knjige „Das bosnische Pferd“ (Melecki V.). Jugoslavenski veterinarski glasnik.1923; br.2:26. 4. Vuković A. Kratak istorijat veterinarskih prilika u Bosni i Hercegovini od austrougarske okupacije do oslobođenja. Jugoslavenski Veterinarski glasnik. 1924; br.8: 135-7. Uredništvo primilo rukopis 07.03.2013. godine 124
© Copyright 2024 Paperzz