list Asocijacije studenata BiH u Egiptu . Godina II . . Broj 10 juni - septembar 2012. INTERVJU: Reisu-l-ulema, dr. Mustafa ef. Cerić Obrazovanje bošnjačke omladine je nužnost i potreba koja NEMA ALTERNATIVU! ISLAMSKA PORODICA AKTUELNO: Muhammed Mursi: Prvi predsjednik u čitavom arapskom svijetu izabran demokratskim putem IMPRESSUM Impressum ne Glasnik so i Herce- cijacije stud uvodnik iz sadržaja... ata iz Bos en list a IZDAVAČ: Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu Ispiti na fakultetima Muhammed Mursi GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Asmir Bekrić ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA: Jusuf Džafić SEKRETAR REDAKCIJE: Adis Mahalbašić LIČNA KARTA: Ahmed Serdarević LEKTORI: Jusuf Džafić Ajla Keserović FOTOREPORTER: Hamdija Islamović TEHNIČKO UREĐENJE i NASLOVNA STRANA: Adis Mahalbašić DIREKTOR MARKETINGA: Hamdija Islamović ČLANOVI REDAKCIJE: Ajla Keserović, Naila Duraković, Ahmed Ćorajić, Almir Kapić, Adis Mahalbašić, Abdullah Kapo, Sedin Omerbašić, Hamdija Islamović, Kenan Ćosić, Dino Maksumić, Hasib Hadžić, Samir Haskić. STALNI SARADNICI: mr. Medina Džanbegović, Nezim ef. HalilovićMuderris 4 7 13 INTERVJU: Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić 14 NAŠA TEMA: Islamska porodica 17 HUTBA: Neka su proklete ubice naroda mog 28 KONTAKT: [email protected] List izlazi mjesečno. Za dostavu prošlih brojeva obratite se na e-mail adresu. Rukopisi, fotografije i magnetni mediji se ne vraćaju. Tekstovi objavljeni u listu stav su njihovih autora, a ne nužno i stav redakcije. www.asbih.net 2 GLASNIK ALUMNI: Haris Korkut fotoreportaža 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU 32 42 ْم َّ الر مْح ِن َّ ِس هللا �ِ الر ِح مي ِ ِب Uvodnik U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! urednik Asmir BEKRIĆ Svaka hvala pripada Allahu, džellešanuhu, neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Došao je i vakat za novi broj Glasnika. S ponosom vam ga predstavljamo, poštovani čitaoci. Ovo je naše deseto izdanje, deseto druženja s vama. Doista, svaki početak u bilo kojem poslu je najteži. Tako i u izgradnji lista koji želi da afirmira pozitivne vrijednosti, objektivno -moralnu stranu novinarstva, naučno - akademski stil pisanja i istraživanja. U koordinaciji sa Rijasetom IZ u BiH, veliki broj bh. studenata je došlo u Egipat, zbog studiranja na Univerzitetu El-Azhar. Mnogo studenata je okončalo svoje studije, oni su danas profesori, muftije, vrijedni imami, muallimi u našoj Bosni. Naš Glasnik ima i cilj da poveže sve ljude dobrih namjera oko ideje dobra i afirmacije pozitivnih stvari. Zato kroz ovu našu historiju od deset brojeva, svaki broj je za sebe jedna priča. Priča o okupljanju bh. studenata u Egiptu, ljudi iz Bosne i Hercegovine i bošnjačke dijaspore oko jednog veoma važnog projekta kojem je kamen temeljac udario gospodin Ahmed Serdarević, a čije zidove grade svi članovi redakcije, svako na svoj način. Taj projekat Božijom voljom iz dana u dan sve više daje plodova. Kroz njega se druže bh. svršenici El-Azhara, pričaju vama i nama svoje životne, studentske doživljaje i iskustva. Savjetuju nas na putu znanja. Neizostavan dio su i sjećanja na alumne, ljude koji su nas zadužili svojim djelima da ih ne zaboravimo. Reportažama o Bosni i Egiptu, želimo naglasiti veze između ove dvije prijateljske zemlje. Naravno, ovaj projekat i ne bi bio ono što jeste da nema vas, naših čitalaca. Svojim čitanjem, komentarisanjem, slanjem pisama, dajete nam energiju, snagu da budemo još bolji, objektivniji, kvalitetniji. Kao i svaki broj, tako i ovaj deseti ima svoju temu, svoj centar pažnje. Mjesec je izbora, egipatski mediji prenose da su ovo „najteži izbori u historiji Egipta“. Najteži, ali i najponosniji, uspjeli su da biraju i budu birani u demokratskom načinu glasanja. Nadamo se da će vas naše kolumne, izvješća o kandidatima, rezultatima, načinu glasanja na predsjedničkim izborima bolje upoznati sa egipatskom političko-društvenom postrevolucionarnom scenom. Razgovarali smo sa uvaženim dr. reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem, tako da iskoristite priliku saznati iskustva, ideje i razmišljanja jednog velikog bosanskog svjetsko-priznatog alima. Naravno, uživajte u Kairu, kojeg vam ovog mjeseca predstavljamo, ponovite svoje znanje arapskog jezika i historije i upoznajte nove stvari iz islamskih, aktuelnih tema. Budite i dalje sa nama, učestvujte u izgradnji i realizaciji našeg projekta, pišite, a najzanimljivija pisma ćemo objaviti na stranicama posvećenim upravo vama. Svim našim čitaocima, širom svijeta, mahsus selam iz dalekog Egipta od vaše redakcije. Asmir Bekrić, glavni i odgovorni urednik GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 3 između dva broja između dva broja ISPITI NA FAKULTETIMA piše: Asmir BEKRIČ Upravni odbor Univerziteta El-Azhar je donio odluku o odgađanju ispita na spomenutom Univerzitetu, koji su bili zakazani za 12. maj, te se isti odlažu za 26. maj. U svom saopštenju navode da je prvobitno na sjednici Univerziteta odlučeno da će ispiti i početi 26-og maja, ali na drugoj sjednici pod evidencionim brojem 561, 28. marta odlučeno je da će ispiti početi 12-og maja. Ali zbog zahtjeva i želja studenata Upravni odbor je prihvatio odgađanje ispita u cilju boljeg spremanja studenata za ispite. Ovu vijest dakako nije bilo isto čitati prije nekoliko sedmica i sada u danima ispita. Naravno prvi put kada je objavljena vijest o odgađanju ispita na fakultetima Univerziteta El-Azhar, studenti, studentska udruženja, tako i mi bosanski studenti, te naša Asocijacija dočekali su veoma sretno ovu vijest. Jer ona znači i više vremena za ponavljanje gradiva, spremanje ispita. Dan za danom. Većina predispitnih dana je svugdje u svijetu ista. Studenti se tada konstantno druže sa gradivom kojeg su u toku semestra preradili na fakultetima. Kako to izgleda na Azharu? Naime, na našim fakultetima, nastavni plan i program akademske godine se odvija u dva semestra. Svaki od ovih semestara na kraju donosi i ispite. Ispiti u prvom semestru su pismenog tipa. Bez parcijala, kvizova, anketa, seminarskih radova, nego sa klasičnim načinom provjere znanja, završnim cjeloukupnim ispitom. Studenti, na hiljade njih tada dolazi u svoje amfiteatre, učionice, da svoj trud i rad u prvom semstru završe provjerom znanja. Doista, ni jedan ispit nije težak, ukoliko se dobro pripremi. Tako i na Azharu, zavisno od fakulteta, imamo obimnije predmete, onda one stručne prirode, te strane jezike. Nakon prvog semestra, te raspusta, počeo je i drugi semstar. Studenti su se ponovo vratili u svoje amfiteatre. Sada ne zbog ispita, nego zbog predavanja. Drugi semestar je poznat i po tome, što se u njemu izučava više predmeta, više knjiga, te koncentracija studenata mora biti na veoma visokom 4 GLASNIK nivou. Ova godina je karakteristična, postrevolucionarna. Revolucija je donijela neke promjene u egipatsko društvo, ipak čekat ćemo još vremena da objektivno sagledamo sve promjene novog Egipta. Jedna od tih stvari su i predsjednički izbori. Kako to prenose egipatski mediji „najteži izbori u historiji Egipta“. Najteži, ali najponosniji, izborili su priliku da biraju i budu birani u jednom novom demokratskom sistemu. Sve se to odražava i na akademski sloj društva. Na svim univerzitetima su odgođeni ispiti, tako i na Azharu. Naši studenti u ovim danima, svoje znanje prenose na ispitni papir. Ispiti u drugom semestru se sastoje iz dva dijela, usmenog i pismenog. Na usmenim ispitima, studenti polažu stručne predmete, dok pismeni ispiti obuhvataju sve predmete koje su izučavali u drugom semestru. Prije ispita svi studenti trebaju u studentskoj službi da pogledaju svoje „mjesto“ u amfiteatrima, kako se to ovdje zove rekamu ve mekanul-džulus prilikom rada ispita. Na ispit treba doći pola sahata ranije, sa studentskim karticama, kako bi mogli bez problema ući u amfiteatar, te uraditi ispit. Taj dan na hiljade studenata bude u dvorištu Univerziteta, gradski prijevoz je od zore pa do kasnog popodneva „popunjen“, često se traži i „stojeće“ viška mjesto. O sjedećem ćemo pričati nakon ispita. Ukoliko čovjek i ima tremu, vjerovatno je negdje u putu izgubi, da li u razgovoru sa prijateljima koji ga podrže, ili tokom vožnje do fakulteta učeći dove Uzvišenom za olakšanje. Olakšanje je u svakom smislu riječi. Mnogi studenti će nakon ispita, ako Bog da, sretno otputovati u domovinu. Tako i mi, Bosanci, karte smo već rezervisali, samo se čeka dan odlaska. Odlazimo, da bismo se opet vratili. I ovi trenutni ispiti će, ako Bog da, biti znak našeg uspješnog rada, a rezultat će biti uz Njegovu pomoć na željenom nivou. Ovom prilikom ASBiHEG želi svojim članovima, studentima, sreću na ispitima, uz dovu Uzvišenom da im podari potpunu koncentraciju u pripremanju ispita, te uspješnu realizaciju istih. 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU PREDSJEDNIK EGIPTA PRIMIO U POSJETU ŠEJHA EL-KARADAVIJA prevod: Senad HODŽIČ, prof. Egipatski predsjednik dr. Muhammed Mursi, primio je u posjetu delegaciju Svjetske unije islamskih učenjaka sa šejhom dr. Jusufom elKaradavijem na čelu. Delegacija je uputila čestitke dr. Mursiju povodom njegovog izbora za predsjednika Egipta što ukazuje na povjerenje od strane egipatskog naroda, želeći mu tom prilikom svako dobro i uspjeh u radu. U delegaciji su također bili dr. Ali el-Qurah Dagi, glavni tajnik Unije, dr. Halid el-Mezkur, dr. Abdullatif el-Mahmud, dr. Muhammed elHasen i dr. Salah Sultan, članovi Nadzornog odbora, kao i dr. Nasr Ferid Vasil predsjednik ureda Unije u Egiptu, dr. Atije Fejad, njegov zamjenik, i dr. Muhammed Muhtar el-Mehdi, član Nadzornog odbora. Dr. Nasr Ferid je naglasio da je glavni razlog posjete iskazivanje čestitki, a El-Karadavi je pozvao Predsjednika da ubrzano radi na oporavku i napretku zemlje na svim poljima, ali i da se otvori prema arapsko-islamskom svijetu, a ujedno su tražili od njega da podstakne na ulaganja, jer je to jedan od načina podrške Egiptu. Također su ga pozvali da pruži svoju podršku učenjacima (ulemi) i da bude sa njima u vezi, a sve zbog njihove uloge u radu za jedinstvo zajednice, a sam Mursi je odgovorio da cjeni učenjake i Univerzitet Al-Azhar, kao i mjesto tog Univerziteta i učenjaka kada je u pitanju rad za jedinstvo nacije. Izvor: http://qaradawi.net www.islam-iman.com GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 5 između dva broja predstavljamo Ulema El-Azhara zabrinuta što Iran priprema snimanje filma o Božijem Poslaniku u kome će se pojaviti lik Poslanika El-Azhar, najstariji islamski univerzitet na svijetu, izražava duboku zabrinutost viješću iz Irana da se u toj zemlji priprema snimanje filma o Božijem poslaniku u kome će se pojaviti lik Poslanika. El-Azhar se energično protivi pojavi lika Božijega Poslanika, smatrajući da nema čovjeka na ovom svijetu koji bi mogao vjerno tumačiti njegov lik i djelo. Stoga veliki imam i rektor pozivaju iransku ulemu da se energično digne protiv namjere producenta da prikaže lik Muhammeda, alejhis-selam. Visoki savjetnik El-Azhara šejh Šafi’i je izjavio da prikazivanje lika Božijega poslanika nije manji grijeh od karikatura u kojima je Alejhis-selam prikazan kao pritajeni terorista. Poznato je da fetva- ma koje su izdali Medžmea buhus el-islamije (Akademija za islamska istraživanja) i Univerzitet El-Azhar okarakterizirali prikazivanje likova Božijih poslanika, ashaba i desetorice kojima je Džennet obećan, velikim grijehom. Režiser filma pod naslovom “Muhammed, alejhis-selam,” najavio je da će jedan od glumaca tumačiti lik Božijega poslanika. Film počinje napadom jemenskog vojskovođe Ebrehe na Mekku u poznatoj vojni koju Kur’an naziva Ashabul-fil (Slonova vojska). (SAFF) Muhammed Mursi: Prvi predsjednik u čitavom arapskom svijetu izabran demokratskim putem piše: Jusuf DŽAFIĆ Tako je cijeli Egipat iščekivao zvanično proglašenje predsjednika najavljeno u nedjelju u 15 sati. Da li će pobijediti Mursi, koji bi Egipat poveo u bolje sutra, ili će pobijediti Šefik, koji bi Egipat vratio u doba diktature i tiranije, a najvjerovatnije i u građanski rat? Već iza podne nastupi je muk iščekivanja, tako da je možda po prvi put, čak i najprometnija Ulica Remsis, koja važi za najvažniji automobilski i željeznički čvor Egipta, bila je skoro prazna, kao da je tri sata poslije ponoći, a ne dva, tri poslije podne. Osvanula je i ta nedjelja, 24. jun 2012. godine, dan kada bi Izborna komisija trebala konačno zvanično da obznani ko je novi, peti predsjednik Egipta – Ahmed Šefik ili Muhammed Mursi. Inače, prvi krug predsjedničkih izbora u Egiptu je održan 23. i 24. maja. Rezultati prvog kruga su pokazali da će drugi krug predsjedničkih izbora biti neizvjestan, pošto je razlika između Muhammeda Mursija, prvoplasiranog, i Ahmeda Šefika, drugoplasiranog, iznosila tijesnih 1.1% (24.8% odnosno 23.7%). Drugi krug predsjedničkih izbora je održan 16. i 17. juna. Već sljedećeg dana 18. juna, nešto iza sabah-namaza, Muslimansko bratstvo je obznanilo pobjedu Muhammeda Mursija, svoga kandidata. Stvar bi bila kristalno jasna da Ahmed Šefik nije kontrirao Musliamanskom bratstvu, proglasivši svoju pobjedu 19. juna, pritom lažno i podmuklo optuživši Muslimasnko bratstvo da su lažirali rezultate, proglasivši Mursijevu pobjedu. Da stvar bude gora, zvanični rezultati su najavljeni tek za 24. jun. Raskrsnica sa dva puta Iako su 23 kandidata ispunila uvjete za kandidaturu za predsjedničke izbore, broj kandida- 6 GLASNIK 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU ta je pred same izbore spao na samo 12. Na pad broja kandidata je najviše uticala odluka Izborne komisije od 14. aprila da, bez podrobnijeg pojašnjenja, diskvalifikuje čak deset kandidata, među kojima su bila i dvojica islamista, Hazim Salah Ebu Ismail, selefijski kandidat, te Hajrat Šatir, tadašnji kandidat Muslimanske braće, inače glavni favoriti za mjesto predsjednika. Kolika je ova diskvalifikacija izgledala „mutna“ govori i činjenica da je kasnija odluka o diskvalifikaciji Ahmeda Šefika povučena, iako je diskvalifikacija bila opravdana, s obzirom da je Šefik obnašao funkciju premijera i visokog vojnog dužnosnika u vrijeme Mubaraka. Sve u svemu, Egipćani su izašli na predsjedničke izbore, s opravdanom sumnjom u vjerodostojni ishod istih. Stoga, nije ni čudo da je izlaznost u prvom krugu bila svega 43.4%. Glavni favoriti su bili Amr Musa, Hamdin Sabahi, Abdulmun’im Ebu-l-Futuh, te Ahmed Šefik i Muhammed Mursi, koji su ušli u drugi krug. Tako su Egipćani u drugom krugu ima li da biraju između Ahmeda Šefika i povratka u režim terora, korupcije i kriminala, kakav je bio i Mubarakov režim, i Muhammeda Mursija, najbo- GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 7 PREDSTAVLJAMO PREDSTAVLJAMO ljeg parlamentarca na svijetu za 2005. borca za slobodu i pravdu, hafiza Kur’ana i doktora nauka. No, kao što se moglo i pretpostaviti, sekularisti su dali sve od sebe tokom svoje prljave kampanje da ocrne Muhammeda Mursija, glavnog favorita za novog predsjednika Egipta. Skoro sve egipatske televizije, novine, radio kanali i drugi mediji, uključili su se u blaćenje Muhammeda Mursija, s jednim jasnim ciljem – da spriječe dolazak prvog demokratski izabranog predsjednika ne samo u Egiptu, nego i u arapskom svijetu. Ova mašinerija, slična mašineriji koja na našim prostorima blati islam i širi islamofobiju, kao da je učila u Bosni od naših islamofoba. Tako su se pojavile da ih nazovemo „standardne klevete“, poput optužbi za nelegalno stečenu imovinu, korupciju i kriminal, podržavanje i uključenost u terorizam, namjera da se Egipat unazadi uvođenjem šerijata. No, egipatski sekularisti, poput njihove braće u Bosni, kao što se već moglo zaključiti iz gore navedenog, nisu prezali da pljunu na demokratske vrijednosti, pa tako nalazimo i rugalice usmjerne protiv Muhammeda Mursija, kandidata ihvanija, kao npr.: Mursi jurid kursi (Mursi želi stolicu), Mursi sahibu kursi (Mursi vlasnik stolice). Štaviše, ove rugalice su se vrtile i na egipaskim televizijama koje su smatrane ozbiljnim televizijskim kućama. Čak se pojavila i priča, spominjana u nekim novinama i televizijama, kako je Mursi pregazio jednog čovjeka i pobjegao sa lica mjesta! Pretpostavljamo da su kreatori ove priče učili od „pouzdanih izvora“ koji se na našim prostorima bave izmišljanjem sličnih tračeva usmjerenim protiv istaknutih bošnjačkih intelektualaca i uleme. Naravno, ovakva kampanja je, nažalost, našla prijem među običnim svijetom, koji, kao i obični svijet u Bosni, u vijesti, plasirane na medijama, vjeruje kao u nepobitne činjenice. Ono što je pomagalo ovo morbidno lajanje je i nepotpuna efikasnost parlamenta u nedostatku potpune vlasti, pošto Vojno vijeće nije prenijelo sva ovlašćenja na parlament. Po svom ustaljenom običaju ti mediji ne spominju sputanost parlamenta, uzrukovanu vojnom vlašću u Egiptu, a niti pozitivne stvari koje je uradio egipatski parlament, kao npr. donošenje izvjesnih zakona, odbijanje ponuđenog američkog kredita iz dva razloga (prvi razlog je zabrana 8 GLASNIK poslovanja kamatom u islamu, a drugi je želja da se Egipat bespotrebno ne zadužuje), odbijanje enormnih plata (npr. Ketatni, predsjednik egipatskog parlamenta je odbio platu od 100 000 eura i uzeo platu običnog člana parlamenta koja iznosi otprilike 1 500 eura) i sl. S druge strane, Ahmed Šefik je prikazivan kao heroj, onaj koji će spasiti Egipat, pritom ne postavljajući vrlo važno pitanje: Ta što Ahmed Šefik nije spasio Egipat za vrijeme Mubarakovog režima, s obzirom da je obavljao funkcije zapovjednika avijacije i ministra civilne avijacije?! Međutim, kao što smo se više puta uvjerili u našoj Bosni, takvi marionetski mediji nikad nemaju svoje ja, već djeluju kako im izvjesni antidemokratski rušilački dezintegracijski krugovi narede. Sve je izgledalo da će se zaratiti Odugovlačenje objavljivanja zvaničnih rezultata izbora, sekularna antidemokratska medijska mašinerija u službi Ahmeda Šefika, povlačenje opravdane diskvalifikacije Ahmeda Šefika, te, da stvar bude još opasnija, raspuštanje parlamenta 14. juna, pojačalo je sumnju u iskrenost Vojnog vijeća u namjeri da preda vlast u ruke civila nakon izbora predsjednika, te je nametnulo mogućnost jednog krvavog i užasnog scenarija: lažiranje pobjede u korist Ahmeda Šefika, uvođenje vojne diktature na čelu sa Ahmedom Šefikom, koji je ionako vojno lice, te izbijanje građanskog rata između islamističke većine i sekularne manjine, potpomognute egipatskom vojskom na drugoj strani. Da je građanski rat bio itekako moguć scenario, dovoljno govori i protest, održan u petak 22. juna, na kojem se okupilo nekoliko miliona Egipćana. Naime, u petak koji je nazvan „Petak odbijanja državnog udara“, nekoliko miliona protestanata, što islamista, što liberala koji ne podržavaju Ahmeda Šefika, se okupilo na trgu Tahrir, tražeći, između ostalog, reuspostavu parlamenta, što skorije proglašenje novog predsjednika, te konačni prelazak vlast u civilne ruke. Štaviše, određeni broj protestanata je odlučio da čeka 24. jun na Tahriru, tj. da čeka Mursijevu pobjedu i slavlje ili namještenu pobjedu Šefika i građanski rat. Tako je cijeli Egipat iščekivao zvanično proglašenje predsjednika najavljeno u nedjelju u 15 sati. Da li će pobijediti Mursi, koji bi Egipat poveo u bolje sutra, ili će pobijediti Šefik, koji bi 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Egipat vratio u doba diktature i tiranije, a najvjerovatnije i u građanski rat? Već iza podne nastupi je muk iščekivanja, tako da je možda po prvi put, čak i najprometnija Ulica Remsis, koja važi za najvažniji automobilski i željeznički čvor Egipta, bila je skoro prazna, kao da je tri sata poslije ponoći, a ne dva, tri poslije podne. Većina poslovnih objekata je bila zatvorena. Ljudi su se tada, uglavnom, nalazili na jednom od tri mjesta: u svojim kućama, na trgu Tahrir, ako su u pitanju Mursijevi glasači, te kod mjesta gdje je predsjednik Sadat ubijen, ako su u pitanju Šefikovi glasači. Ceremonija proglašenja predsjednika je počela sa zakašnjenjem u 15.45. Nakon dugog, i doista dosadnog govora predsjednika Izborne komisije, malo iza 16.30, izgovorene su sudbonosne riječi: Doktor Muhammed Mursi Isa el-Ajjat je peti predsjednik Arapske republike Egipat! Istog trena je započelo slavlje miliona Egipćana koji su dočekali svog prvog demokratski izabranog predsjednika nakon 60 godina provedenih pod raznim oblicima diktature. Centralni trg Tahrir, na kojem je nekoliko miliona pristalica islamista čekalo proglašenje novog predsjednika Egipta, jednostavno se „zapalio“. Do tada mirne i skoro prazne ulice Egipta, ispunile su se svim onim Egipćanima koji su žudili za tom dugo očekivanom slobodom. Plač, smijeh, vrištanje, plesanje, činjenje sedžde, tekbiri, vatrometi, pucnjava iz vatenog oružja, automobilske sirene, bili su samo najčešće forme preko kojih je egipatski narod izrazio svoju neizmjernu radost, i još uvijek je izražava, s obzirom da euforija zbog pobjede još uvijek ne prestaje, čak i nekoliko dana nakon proglašenja predsjednika. Tu večer 24. juna, jacija-namaz koju sam klanjao u jednom tržnom centru, ostala mi je u lijepom sjećanju zbog iskrenog govora koji je imam održao nakon jacije, popraćenim opuštenom atmosferom u kojoj su prisutni klanjači počašćeni čokoladnim bombonama povodom pobjede Muhammeda Mursija. Imam je prvo zahvalio Uzvišenom Bogu koji je podario Egiptu takvog čovjeka, hafiza Njegove Časne Knjige, za predsjednika. Zatim je spomenuo, kako je njemu, kao 44-godišnjaku, ovo prvi put da živi slobodno, pošto je cijeli život proveo pod diktatorima – Nasiru, Sadatu i Mubaraku. Onda je naglasio da Muhammed Mursi nije samo predsjednik onima koji su glasali za njega, nego i onim Egipćanima koji su glasali za Ahmeda Šefika, bez obzira bili oni muslimani ili hrišćani, selefije ili ihvanije. Nažalost, kraj podužeg imamovog govora nisam mogao sasaslušati zbog neodložnih obaveza glede povratka u Bosnu nakon završetka studentske godine. Ko je Muhammed Mursi Isa el-Ajjat? Prvi predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz Kur’ana Novi egipatski predsjednik, Muhammed Mursi Isa el-Ajjat rođen je 1951. godine u Šerkijji, sjeverni Egipat. Diplomirao je i magistrirao inžinjerstvo na Kairskom univerzitetu 1975., odnosno 1978. godine. Doktorirao je na Kalifornijskom državnom univerzitetu 1982. godine, gdje je i predavao do 1985. godine kada se vraća u Egipat, gdje predaje na Zekazik univerzitetu. Neki izvori tvrde da dijelove njegove doktorske disertacije čak koristi NASA. Za vrijeme Mubarakovog režima, između 2000. i 2005. godine, je bio član parlamenta. Zahvaljući svom kvalitetnom radu, 2005. Godine je proglašen za najboljeg člana parlamenta na svijetu. Bio je predsjednik Stranke slobode i pravde, islamističke stranke koja je pobijedila na parlamentarnim izborima, od njenog osnivanja. Kada je Hajrat Šatir, prvobitni kandidat Stranke slobode i pravde, diskvalifikovan, Mursi je kandidovan umjesto njega. Ono što novog egipatskog predsjednika Muhammeda Mursija čini jedinstvenim u arapskom svijetu, između ostalog, jeste sljedeće: - Prvi je predsjednik ne samo u Egiptu, nego i u čitavom arapskom svijetu, koji je izabran demokratskim putem, na poštenim predsjedničkim izborima - Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je izabran nakon početka Arapskog proljeća - Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz Kur’ana - Prvi je islamista koji je izabran za predsjednika u arapskom svijetu - Prvi je predsjednik među Arapima, kome su svi u porodici hafizi – on, njegova žena i njihovo petero djece Tu istu noć kada je izabran, Muhammed Mursi je održao svoj prvi govor na državnoj televiziji kao predsjednik. Ono što ovaj govor čini posebnim je to što je državna televizija trideset GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 9 PREDSTAVLJAMO PREDSTAVLJAMO godina bila simbol Mubarakovog režima, preko koje se Mubarak obraćao potlačenom Egiptu. Sada, otprilike godinu i po nakon pada Mubarakovog režima, Muhammed Mursi, novi predsjednik Egipta, se po prvi put obraća po prvi put slobodnom Egiptu u posljednjih 200 godina. U svom povijesnom govoru, kojeg je pomno pratio skoro svaki Egipćanin, Mursi je, pozdravio sve pokrajine Egipta i skoro sve institucije i političke partije. Svoj trijumf je posvetio šehidima 25-januarske revolucije koji su dali svoje živote da bi on danas mogao da bude tu kao prvi slobodno izabrani predsjednik Egipta. Pozdravio je i sve časne policajce, naglašavajući da se oni ničega ne treba da plaše, pošto će odgovarati samo manjina koja je ogrezla u kriminal. Obećao je da će sudstvu dati potpunu slobodu djelovanja. Možda najupečatljiviji dio govora je bio kada je, ugledajući se na sličan govor Omera, r.a., rekao: „Moj narode, molim vas, pomozite mi sve dok sam pravedan i pokoran Bogu. Ako ne budem bio pokoran Bogu i ne uspijem da ispunim obećanja, nemojte me slušati“. Sve dok islamisti ne preuzmu u potpunosti vlast Egipatom neće zavlati potpuna pravda i mir Kuda ide Egipat? Na ovo pitanje pokušava se dati odgovor još od 25. januara prošle godine. Po meni, u Egiptu imamo tri interesne grupe: - Islamiste koji žele da u Egiptu zavedu vladavinu reda i zakona, putem uvođenja šerijatskog prava. Njih podržava većina naroda, uglavnom pripadnika niže i srednje klase, svih starosnih dobi, te mali dio bogataša koji je blizak selefijama, ihvanijama i Azharovoj ulemi. - Sekularno-liberalni krugovi starog kova, koji žele vraćanje režima poput onog Mubarakovog. Njih podržava većina zaposlenih ljudi u državnim institucijama, te dio egipatskih bo10 GLASNIK gataša koji su profitirali tokom Mubarakove vladavine. - Sekularno-liberalni krugovi novog kova, koji žele uvođenje demokratije zapadnog tipa. Njih podržava dio nezaposlene omladine koji je liberalnih pogleda, te dio egipatskih bogataša koji osjećaju da bi mogli više profitirati, tj. više eksploatisati egipatski narod u državi sa zapadnim sistemom. Nadamo se da će Vojno vijeće 1. jula, kako je i najavljeno, predati novom predsjedniku u potpunosti sve njegove ovlasti. Inače, Vojno vijeće bi najradije voljelo da zadrži vojnu vlast u državi, no, kad god su suočeni s narodnim pritiskom popuštali su, pa je za očekivati da će pod pritiskom novog predsjednika i narodne mase koja ga podržava, uskoro predati državu u civilne ruke. Naravno, Muhammed Mursi, novi egipatski predsjednik, je svjestan svih ovih činjenica, a i nekih drugih, ta kako i ne bi, kad je bio najbolji parlamentarac na svijetu 2005. godine, hafiz je Kur’ana, bivši predsjednik Stranke slobode i razvoja, a bio je član i Savjetodavnog vijeća Muslimanske braće, organizacije koja preko 80 godina djeluje u Egiptu, s željom da u njemu, u skladu sa već potvrđenom demokratskom željom Egipćana, uvede Šerijat. U skladu s tim, novi predsjednik se već 25. juna povukao kako bi do 1. jula izabrao novo Vijeće ministara i novog premijera, te kako bi, kako sam zahtjeva, položio prvo zakletvu pred Parlamentom koga je narod izabrao na demokratiskim izborima, a koji je sad raspušten zbog malverzacija Vojnog vijeća. No, iako je Egipat više puta izbjegao građanski rat (zadnji put 24. juna zbog mogućih malverzacija oko rezultata izbora), sve dok islamisti ne preuzmu u potpunosti vlast, kako su i zaslužili demokratskim putem zaslužili na izborima, Egipatom neće zavlati potpuna pravda i mir. 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu Nakon što već stotinama godina studenti iz Bosne i Hercegovine po znanje odlaze u ovu daleku afričku zemlju, po prvi put su se organizovali i pokrenuli Asocijaciju studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu, sa ciljem da zastupa, promoviše, štiti i ostvaruje interese i prava studenata, te doprinese poboljšanju studijskih i socijalnih odnosa, kao i da razvija druge interesne aktivnosti studenata BiH u Egiptu. Asocijacija studenata je jedino legalno, uredno registrirano javno udruženje bosanskohercegovačkih građana u Egiptu. Trenutno u Egiptu se nalazi oko sedamdeset studenata koji su članovi ove Asocijacije i oko dvadeset državljana naše zemlje koji zajedno čine Udruženje naših građana u Egiptu. U poslijeratnom periodu, svake godine prosječno deset studenata diplomira na jednom od dva najveća Univerziteta u Kairu, Al-Azhar, i Kairo univerzitetu, a i mnogi od njih su članovi ove Asocijacije. Asocijaciju studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu – ASBiHEG, čine studenti iz BiH, koji se trenutno nalaze u Egiptu, bivši studenti koji su svoje diplome stekli na jednom od Univerziteta u Egiptu, te nekolicina bosanskohercehovačkih građana koji žive i rade u Egiptu, a djeluje u interesu razvoja i napretka kvaliteta studija i studentskog standarda u Kairu, te u sprovođenju aktivnosti koje su od općeg interesa za naše studente na prostorima Bosne i Hercegovine. U širem smislu, Asocijacija je udruženje bosanskohercegovačkih građana u Egiptu. ASBiHEG želi da u svakom trenutku i u pravom smislu funkcioniše sistem komunikacije i rada jer postoji radi studenata i služi studentima. ASBiHEG želi da otkloni strahove i zadovolji potrebe - nadanja studenata, da bude pravi servis studentima u rješavanju problema i realizaciji projekata, da iskreni rad i trud rezultira kolektivnom studentskom srećom i zadovoljstvom. ASBiHEG želi da timski sa studentima i onima koji su svoje studentske diplome stekli u Egiptu, građanima BiH u Kairu, državnim organima obiju zemalja, Rijasetom islamske zajednice u BiH, te ostalim studentskim organizacijama, poboljša uslove rada, ambijentnost i kvalitetu studiranja i studentskog standarda što će rezultirati željenom kvalitetom, kako bi se lakše pozicionirali i bili stabilnji u društvu. Nakraju, vrijeme je da se studenti oslobode bezvoljnosti, straha i pokažu da su zainteresirani, smjeli, voljni i odlučni kada su u pitanju dešavanja društvu i ispravno studiranje, kako van naše zemlje tako i u BiH, jer studenti su ti koji sa sobom trebaju donijeti pozitivne promjene. Asocijacija studenata realizira projekate koji su direktno vezani za uslove i kvalitetu studentskog standarda i studiranja na jednom od Univerziteta u Kairu. ASBiHEG omogućava i podržava učestvovanje GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 11 predstavljamo lična karta studenata u naučno-istraživačkim aktivnostima, akademskim razmjenama, naučnim putovanjima i ekskurzijama, seminarima, konferencijama, radionicama i drugima naučnim aktivnostima, koje se organiziraju i realiziraju širom Egipta i BiH, pa i šire. Asocijacija studenata svakodnevno komunicira i odašilja korisne informacije članovima Asocijacije, asocijacijama drugih fakulteta/ akademija i pridruženih članica, o aktivnostima naših studenata u Kairu, na Univerzitetu, te o stipendijama, akademskim razmjenama, naučnim putovanjima i ekskurzijama, seminarima, konferencijama i dr. naučnim aktivnostima. ASBiHEG komunicira studentima sa : - telefonom: - e-mailom: asocijacija_bih@hotmail. com , - facebook grupom: Asocijacija studenata BiH u Egiptu , - web sajtom: [www.asbih.net] . Svaki aktivan student Al-Azhar Univerziteta ili Kairskog Univerziteta ima pravo da bira i da bude biran u organe Asocijacije studenata, a organi Asocijacije su: - Skupština, - Nadzorni odbor, - Izvršni odbor sa komisijama: Komisija za kulturu, druženja i ekskurzije; sport i sportska pitanja; studentski standard i praksu; međunarodnu saradnju, informisa- 12 GLASNIK nje i odnose sa javnošću, komisija za naučno – istraživačke radove i seminare. - Redakcija Glasnika, - Moderatori web portala, - Blagajnik, - Generalni sekretar, - Potpredsjednik i - Predsjednik. LIČNA KARTA Ahmed Serdarević Asocijacija studenata organizira svako 15 dana radni sastanak Izvršnog odbora, kao i mjesečne redovne radne sastanake svih članova rukovodstva, ili po potrebi i vanredne radne sastanke. Nakon Osnivačke skupštine 15.03.2008. godine, prvi koraci ASBiHEG-a bili su pronalazak i opremanje adekvatnih prostorija, registracija Asocijacije, a zatim uspostavljanje sistema komunikacije, jer je on preduslov uspješnog rada. Nesmetana komunikacija sa studentima, bivšim studentima, državnim organima,Rijasetom IZ u BiH, ,asocijacijama, Rektoratima Univerziteta u Kairu, te razmjena informacija i ideja. Asocijacija studenata želi da u svakom trenutku funkcioniše sistem komunikacije i rada, da zna sa kakvim se problemima susreću bosanskohercegovački studenti u Egiptu, kako bi pravovremeno pomogli u rješavanju istih. ASBiHEG 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Ahmed ef. Serdarević rodio se 1. maja 1982. godine u Sarajevu, gdje provodi djetinjstvo, te završava osnovnu školu nakon koje upisuje Gazi Husrev-begovu medresu. Po završetku Medrese 2004. godine odlazi na studije na najprestižniji islamski univerzitet u svijetu El-Azhar u Kairu, te četiri godine kasnije diplomira u oblasti šerijata. Odmah nakon diplomskog upisuje i postdiplomske studije na Šerijatskom fakultetu Univerziteta El-Azhar, gdje je u zadnje dvije godine položio sve ispite iz postdiplomskih studija, te je prijavio magistarski rad na temu: “Nastanak i razvoj nauke o intencijama šerijata”, koji bi trebao da odbrani do kraja 2012. godine. Ahmed ef. Serdarević uz bosanski jezik odlično poznaje i arapski jezik na kojem je objavio i nekoliko radova iz oblasti šerijatskog prava, i sa kojeg je preveo knjigu ”Znamenje kur’anske nadnaravnosti” egipatskog autora Zaglula Nedžara. Uz arapski jezik imam Ahmed govori i engleski jezik iz kojeg je na TOEFL testu ocijenjen sa visokih 613 od 677 bodova. U toku svog školovanja je pohađao seminar šerijatskog prava pri Egipatskom muftijstvu, te je bio prevodilac Ministarstva inostranih poslova Egipta, Kairskog univerziteta, kao i prevodilac i agent za firme iz Egipta, BiH i okruženja. Nakon studija je honorarno obavljao posao imama u džamiji Kjose Sinan-Lučevica u opštini Stari Grad, Sarajevo i Pale, Istočno Sarajevo. Jedan je od osnivača i član savjetodavnog tijela Asocijacije bh. studenata u Egiptu. Jedan je od osnivača, a i prvi glavni i odgovorni urednik Glasnika, lista Asocijacije bh. studenata u Egiptu. Svojevremeno je obavljao dužnost ekonomskog savjetnika ambasadora Bosne i Hercegovine u Egiptu. Sretno je oženjen suprugom Aldinom, također svršenicom El-Azhara, te otac dvoje djece, kćerke Rabije i sina Omera. Od juna 2011. obavlja dužnost glavnog imama Islamskog Centra St. Louis džemata Nur. GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 13 intervju intervju INTERVJU Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić razgovarao: Sedin OMERBAŠIĆ OBRAZOVANJE OMLADINE NIJE SAMO STVAR NJIHOVE LIČNE VOLJE I IZBORA, NEGO DUG I OBAVEZA PREMA NAŠEM BOŠNJAČKOM NARODU I DRŽAVI BOSNI I HERCEGOVINI! 1. Uvaženi reisu-l-ulema, možete li nas podsjetiti na Vaše dane provedene studirajući na „Azharu“, te povući paralelu između tih studentskih vremena i ovih današnjih? Reisu-l-ulema: Nema velike razlike između mog i vašeg vremena na Al-Azharu, osim toga da ste vi svjedoci stvarne revolucije o kojoj se u moje vrijeme samo sanjalo. Ja dugujem Al-Azharu za sve svoje uspjehe u životu i nauci, jer je Al-Azhar od mene napravio samosvjesnog muslimana, samopouzdanog alima i neustrašivog borca za prava mog naroda. Ne znam šta bi bilo sa mnom da nisam bio na Al-Azharu, ali znam da mi je Al-Azhar omogućeno da se upišem na Čikaški univerzitet i doktoriram. Zato budite Allahu zahvalni i sretni što ste dobili priliku da budete Al-Azharovi studenti. Nemojte nikad zaboraviti Kairo i Egipat za dobro koje su vam učinili. Dovoljno je kazati da ste svršenik Al-Azhara i da vas ljudi prihvate kao alima i pouzdanog čovjeka. 2. Ne podcjenjujući ostale islamske fakultete i univerzitete, ali po Vašem mišljenju, koje su to prednosti 14 GLASNIK koje svojim studentima danas nudi „Azhar“, ukoliko ih ima, u odnosu na ostale islamske univerzitete? Reisu-l-ulema: Al-Azhar je svetionik znanja i mudrosti. Al-Azhar je simbol muslimanske zrelosti i upornosti. Al-Azhar je jedinstven i zato je neuporediv. Al-Azhar je majka gotovi svim islamskim univerzitetima, posebno u arapskom svijetu. Naravno, Al-Azhar potrebuje stalno prilagođavanje novim izazovima, ali to povijesno iskustvo i zrelost Al-Azhar stavljaju na prvu ljestvicu islamske učenosti i mudrosti. 3. Govoreći o značaju visokog obrazovanja među Bošnjacima, možemo li reći da smo, u tom pogledu, u istoj ravni sa bosanskim Hrvatima i Srbima? Ili, pak, zaostajemo za njima? Reisu-l-ulema: Ja nemam preciznih podataka i statističkih pokazatelja na temelju kojih bi vršio komparaciju i poredio mogućnosti po osnovu koji je impliciran u ovom pitanju, međutim želim naglasiti jedan drugi aspekt koji također govori mnogo. U kreiranju kvaliteta mogućnosti i dostupnosti visokog obrazovanja bitna je uloga države koja je dužna da svojim građa- 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU nima omogući kvalitetno obrazovanje i ulaže u naučno-tehnički razvoj društva bilo kroz javni sektor bilo kroz podsticaj kvalitetnog privatnog visokoškolskog sistema. U tom kontekstu volio bih vidjeti još veću odlučnost i dugoročnu aktivnu opredjeljenost i posvećenost države i političkih struktura razvoju visokog obrazovanja i kvalitetu nastave, snaženju tehničke podrške i opremljenosti i općenito jačanju studentskog standarda. Također je činjenica da Hrvatska i Srbija poklanjaju veću pažnju obrazovanju i ulaganju u nauku što daje startnu prednost njihovim studentima, odnosno bosanskim Srbima i Hrvatima koji imaju mogućnost da koriste pod istim uslovima sve pogodnosti koje država kreira. Isto tako omogućava im se širi pristup i bolji izbor pod povoljnijim uslovima čime su studenti Bošnjaci stavljeni u nepovoljniji i ponekad diskriminirajući položaj. 4. Vi ste bošnjački duhovni poglavar i, molim Vas, ukažite nam na dugoročni značaj obrazovanja bošnjačke omladine u okviru islamskih vrijednosti! Reisu-l-ulema: Reći ću vam ovo: za nas Bočnjake muslimane edukacija je spas, odnosno naš spas je u odgoju i obrazovanju. Obrazovanje bošnjačke omladine je nužnost i potreba koja nema alternativu i nema važnijeg prioriteta od obrazovanja, permanentnog ulaganja u nauku i specijalističke studije. Ja bih rekao da obrazovanje omladine nije samo stvar njihove lične volje i izbora, nego dug i obaveza prema našem bošnjačkom narodu i državi Bosni i Hercegovini, ali i vjeri islamu. Poznato je da je obrazovanje u islamu na razini vjerske obaveze, farza, a neobrazovan musliman je uskraćen za brojne blagodati kojim ga je Allah dž. š. podario i uskraćen je da kroz obrazovanje i znanje upotpuni sebe kao vjernika i svojim znanjem i trudom iza sebe ostavi trajno dobro i korist ljudskoj zajednici. S druge strane, ja bih rekao da je za muslimane Bošnjake na ovim prostorima obrazovanje i naučni rad vjerska dužnost, farz, kojim su svaki mladić i djevojka pojedinačno zaduženi a mogu ih osloboditi te obaveze samo posebni uslovi. Nema olakšica (ruhsa) za mladog i zdravog, psiho-fizički sposobnog muslimana da se ne obrazuje. Kao što je dužan obavljati namaz, musliman Bošnjak je dužan da se obrazuje. U islamskom pravu je poznato u kojim okolnostima musliman može biti spriječen, privremeno ili trajno, da obavlja propisani namaz, isto tako muslimani Bošnjaci samo u specifičnim uslovima mogu biti pojedinačno privremeno spriječeni da se obrazuju i bave naukom, u suprotnom čine grijeh prema sebi, svome narodu i svojoj domovini. Zbog toga moramo svi zajedno raditi da omogućimo mladim muslimanima Bošnjacima da ispune ovu svoju vjersku obavezu stjecanja znanja, kao što im izgradnjom džamija omogućavamo da izvršavaju drugu vjersku obavezu, tj. namaz. Kao društvo moramo napraviti pretpostavke da obrazovanje svima bude dostupno, da omladina usljed siromaštva ne odustaje od škole i eliminirati sve druge prepreke na putu vrhunskog obrazovanja mladih ljudi. Također, želim naglasiti da koncept islamskog znanja, ili razumijevanja znanja u islamu ne prihvata njegovu podjelu po bilo kojoj osnovi, osim na korisnu i svrhovitu upotrebu svakog znanja, na znanje koje koristi ljudima i doprinosi njihovom nepretku i dobrobiti i zloupotrebu znanja na štetu čovjeka ili grupe ljudi ili zamagljivanja istina o Bogu, prirodi i ljudima. Prema tome, svako znanje koje služi dobrobiti čovječanstva i prirode je „islamsko“ znanje i muslimani se trebaju natjecatu u otkrivanju svih takvih znanstvenih istina. Ja vjerujem da sa obrazovnim projektima ne treba zanemarivati i odgojne aspekte i vrijednosti. Islamske vrijednosti, kao univerzalne norme etike i ćudoređa, zajedno sa znanjem su ideal kojima treba težiti muslimanska zajednica u svojim obrazovnim konceptima, dok je moj osobni ideal, odnosno još uvijek nerealizirani san osnivanje univerziteta „Gazi Husrev-beg“ u Sarajevu gdje bi mi Bošnjaci uspjeli primjeniti taj ideal znanja i odgoja, odnosno omogućiti pretpostavke za naučni rad i obrazovanje mladih generacija ljudi koji će biti svjesni svojih identiteskih odlika, kulturološke podloge, islamskog univerzalizma i vrhunskog znanstvenog poticaja i duha. 5. U jednom medijskom nastupu ste kazali da ‘upregnuti u 3 jarma, a to su neznaje, tiranija i korupcija, nismo bili u stanju da učimo kako se osvaja i održava vlast’. Je li i koliko je danas bošnjački narod upregnut u te jarmove? Reisu-l-ulema: Nažalost bošnjački narod i danas kao i prethodnih godina teško pati od tiranije i korupcije, mada imam osjećaj da na polju obrazovanja ima pomaka, jer srećem sve više mladih i obrazovanih, ponosnih i samosvjesnih Bošnjaka koji traže svoju priliku. Mi imamo problem što su tim mladim ljudima zatvorena mnoga vrata, ne pružaju im se mogućnosti i drže se na margini. Međutim takvo stanje ne može dugo trajati i ja želim ohrabriti sve mlade i obrazovane Bošnjake da se bore za svoje mogućnosti, neka ne čekaju da im ih neko pokloni i neka svoju čast i dostojanstvo ne prodaju za radno mjesto. Do mene dolaze glasovi koji govore da se mladi ljudi moraju odreći svoga ponosa kako bi dobili radno mjesto, to nije prihvatljivo i nije prihvatljivo da se loše navike starijih generacija preslikavaju na nove generacije. Mladi ljudi se ne GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 15 naša tema naša tema smiju inficirati epidemijom mita i korupcije, lijenosti i neodgovornosti, zavidnosti i spletkaranja. Moramo ih učiti da slabosti i izopačenosti koje susreću ili vide kod nekih starijih generacija jesu velike mahane kojih se moramo rješavati i da je takav društveni ambijent u svakom zdravom društvu prezren. Mladi ljudi se moraju boriti za svoju poziciju u društvu, to je njihova obaveza jer narod i država ne mogu čekati da neki bolesnici ozdrave ili se izliječe. Svi mi trebamo mladalačku energiju, znanje, revolucionarnost, zanos, ponos, beskompromisnost, nepokolobljevost u suočavanju sa izazovima i prijetnjama. Zato mladi ljudi imaju dug prema ovoj državi i narodu. Samo na taj način možemo se uspješno nositi sa problemima korupcije i mita, tiranije i sebičnosti. Svuda i svi zajedno moramo prepoznavati ove destruktivne pojave i raditi na njihovoj eliminaciji. Ko pristaje na korupciju on nije vrijedan naše pažnje, ko uspostavlja tiraniju taj negira čovjeka i njegovu slobodu kao temeljnu vrijednost, taj negira Boga i Božiju volju i znanje. Kao zajednica imamo obavezu da pomognemo ljudima koji su ogrezli u korupciju i mito, tiraniju i nepravdu na način što ćemo ih ukloniti s onih pozicija koje im omogućavaju da se i dalje bave takvim stvarima i postupcima. Zajednica koja pristaje na toleranciju mita i korupcije, tiranije i nepravde je bolesna zajednica, a svako bolesno tijelo koje se ne liječi suočeno je s ozbiljnom opsanošću da bolest mutira i preraste u smrtnu bolest i i odumiranje. Takav luksuz sebi, kao muslimani ne smijemo dopustiti. 6. Ukoliko smo zatočeni u te negativne okvire (jarmove), logično je da nam je potrebna reforma u tom pravcu. Eh sad, je li na pomolu nova generacija samosvjesnih Bošnjaka muslimana koja će skupiti odvažnosti i sprovesti tu renesansu i općenarodno buđenje? Reisu-l-ulema: Ja istinski vjerujem da će ova i sljedeća generaciaj Bošnjaka biti prekretnica u našoj modernoj povijesti u pravcu jedne sveobuhvatne renesanse u vjerskom, nacionalnom i državnom smislu. Kao što je poznato mi smo jedini narod na Balkanu koji nema svoju nacionalnu državu, već je naš narod prepuštan milosti i nemolosti dvjema susjednim državama da se svađaju oko Bosne na naš račun. Zbog toga je povjesna držnost i odgovornost ove sadašnje i buduće generacije Bošnjaka da ustanove snažnu nacionalnu liniju odbrane, koja će osigurati državnu liniju zaštite našeg naroda od genocida. Bošnjaci imaju Islamsku zajednicu kao duhovnu liniju koja štiti svoj narod od vjerskog otuđenja. Nažalost, nacionalna linija odbrane gotovo da ne postoji i zato je i državna linija tako 16 GLASNIK slaba i ranjiva. Da bi se uspostavila nacionalna linija odbrane, koja će osigurati jaku državnu liniju, ako znamo da duhovna linija već postoji, Bošnjaci moraju ustanoviti i razvijati Bošnjačku akademiju nauke i umjetnosti, morajo imati Bošnjačku fondaciju za koju će svaki Bošnjak ma gdje bio odvajati mjesećno za nacionalne programe, moraju ustanoviti Svjetski bošnjački kongres, Bošnjačku maticu i Gazi Husrevbegov univezitet. Eto, o tome hoću da mislite i da se za ove projekte spremate dok studirate na Al-Azharu. Neka vam Allah pomogne na tom putu! 7. Koji su koraci koje IZ poduzima kako bi pomogla u prevazilaženju neznanja i korupcije među bh. muslimanima? Reisu-l-ulema: Nadam se da će Islamska zajednica imati snage da ustanovi Gazi Husrevbegov univerzitet za potrebe islama i muslimana u dvadeset prvom stoljeću na nivou Europe i svijeta. To je veliki zahtjev i izazova, ali je moguć zahvaljujući i vama koji ste sada studenti na Al-Azharu i zato vam sugeriram da tako razmišljate o svojoj i budućnosti svoje djece i svog naroda. Mi, ako Bog da, moramo imati svoj univerzitet koji će odgajati našu djecu u duhu islamskih vrijednosti i europskih izazova. To treba da bude vaša vizija i smisao vašeg školovanja i vašeg života, ako Bog da. 8. Mi, studenti ‘Azhara’, na licu mjesta smo bili svjedocima ogromnog prevrata na egipatskoj društvenopolitičkoj sceni. Možete li nam objasniti dugoročni značaj ovih promijena u arapskom muslimanskom svijetu? Mogu li one utjecati na buduće još pozitivnije odnose sa muslimanskim zajednicama u svijetu, pa tako i sa našom IZ-om u BiH? Reisu-l-ulema: Naravno da mogu. I naravno da će, ako Bog da, utjecati pozitivno. Molim Allaha da se ovi otvoreni procesi u arapskom svijetu, posebno u Egiptu, završe kako je najbolje za islam i muslimane u svijetu. 9. Kojim riječima biste nama, studentima ‘Azhara’, dali smjernice u pogledu obrazovanja i životnog aktivizma kako bismo izrasli u prijeko potrebne korisne članove našeg društva? Reisu-l-ulema: Iskoristite studensko vrijeme za učenje prije radnog vremena nakon studija. Iskoristitre mladost prije starosti. Iskoristite zdravlje prije bolesti. Iskoristite svoj boravak na Al-Azharu prije odlaska iz Kaira. Budite budni i oprezni. Budite pouzdani stražari, koji hrabro čuvaju granice prava svoga naroda na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU pripremio: Samir HASKIĆ ISLAMSKA PORODICA (1) Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i u ovisnosti od utjecaja porodice na pojedinca, taj član će imati pozitivnu ili negativnu ulogu u društvu. Allah dž.š je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos neprirodan i štetan. Porodica je temelj društvenog života i osnovna zajednica u kojoj ljudi egzistiraju i ostvaruju svoj identitet, društvene funkcije i interese. Cilj islama jeste formulisanje jakog i zdravog društva, a uslov za to jeste zdrava i jaka porodica. Ukoliko nam je ona razbijena, mi kao pojedinci nemamo moć za napredak. U toj maloj, ali veoma značajnoj socijalnoj grupi, djeca stiču prva iskustva o ljudskim bićima i njihovim međusobnim odnosima. Stiču i prve utiske o samima sebi i svojim vrijednostima. Način života u porodici ima direktan utjecaj na formiranje mišljenja, stavova i oblika ponašanja svakog njenog člana u toku razvoja i zreloj dobi. Djeca posmatranjem i učenjem psihološki ugrađuju u sebe uloge osoba sa kojima su u odnosu, posebno oca i majke, jer su oni od posebnog značaja za formiranje njihove samostalne ličnosti. Allah , dž.š., u 21. ajetu sure Er-Rum kaže:”I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju”. Svaki bračni drug u drugom bračnom drugu treba naći smiraj, a normalni supružnici temelje svoj zajednički život na međusobnoj ljubavi, pažnji, pomoći. To je ta stabilna veza koja omogućava napredak porodice. Međusobnu ljubav povećava rađanje djece, ljubav prema njima i obaveza njihovog odgoja. Sve se to može u potpunosti ostvariti uz Allahovu , dž.š., pomoć, nježnom majčinskom ljubavlju i očinskim zalaganjem da obezbijedi normalne uvjete za život. To je najbolja atmosfera za porodicu. Poslanik s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi Tirmizi je rekao: ”Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici”. Iako je teško dobiti statističke podatke koji se odnose posebno na zdravlje muslimanskih domova, nekoliko različitih izvora i pojave određenih situacija u našoj zajednici pokazuju da muslimanske porodice također doživljavaju socijalne i vlastite probleme. Pa tako u našoj zajednici imamo značajno povećanje u stopi razvoda, napetosti i sukoba među bračnim parovima, međugeneracijskog sukoba, stope depresije, te nasilja u porodici. Koji su razlozi ovih problema koji se odvijaju unutar muslimanskog gnijezda pa i šire? U prošlosti je bilo lakše podići uspješnu porodicu. Roditelji i djeca bili su okruženi pozitivnim uzorima u odnosu na današnje vrijeme i današnje uzore, i sam tempo tadašnjeg života nije bio sličan današnjem, uzimajući u obzir sva zla i poroke današnjice. Medjutim, u proteklih nekoliko desetljeća ovi faktori su se dramatično promijenili, a te promjene su proizvele snažno negativne posljedice na naše domove. Danas gotovo sve oko nas teži minimiziranju pozitivnih porodičnih vrijednosti i načela, iako nam naše islamske vrijednosti i načela pomažu da se odupremo tim promjenama, mi smo još uvijek osjetljivi na negativne utjecaje oko nas. Oni koji su slabi u svojoj islamskoj praksi, uz nedostatak mudrosti i rasuđivanja, naj- GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 17 naša tema naša tema MUSLIMANKA oličenje ljepote Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ima kosu, neka je pazi.” Tj. neka je njeguje, čisti i drži urednom, neka ne bude raščupan i neuredan jer su čistoća i lijep izgled od pohvalnih i traženih osobina vjernika. piše: Naila DURAKOVIĆ Drage naše čitateljke, pred vama se nalazi naš primjerak Glasnika, koji kao i dosad obiluje brojnim poučnim i zanimljivim sadržajem. Za jubilarno deseto izdanje našeg lista odabrali smo temu, koja će, najiskrenije se nadam, dospjeti do vaših ušiju, te se zadržati u vašim umovima, tek toliko da se zapitate o onome što radite, da li je to nešto dozvoljeno ili ne, te da li smo dovoljno snažni da nosimo teret na leđima koji za sobom povlači neki nedozvoljeni čin. U prošlom broju govorili smo o čupanju - brijanju obrva, koje, kako smo rekli nije dozvoljeno u našoj najčistijoj i najljepšoj vjeri, islamu. Islam je prirodna vjera, čiji propisi odgovaraju ljudskoj čežnji. Žene po svojoj prirodi žude za ljepotom, iz tog razloga uljepšavanje je dozvoljeno. Međutim, postavljene su određene granice kako bi to uljepšavanje ostalo u normalnim, dozvoljenim okvirima. U ovom broju govorimo o jednoj jako rasprostranjenoj, bolje reći svakodnevnoj pojavi, o uljepšavanju kose, te propisima vezanim za isto, koju nalazimo kod, kako se to žene nazivaju u ovom savremenom dobu, pripadnica ljepšeg spola. Pa drage moje, pripadnice ljepšeg spola, krenimo u potragu za onim stvarima kojima ćemo kod Njega Uzvišenog, steći zadovoljstvo, te riješimo se činjenja stvari koje izazivaju Allahovo prokletstvo. Uljepšavanje kose 18 GLASNIK Šta smijemo, a šta to ni u kojem slučaju ne bismo smjeli? U ovom tekstu pomenut ćemo nekoliko stvari koji se dotiču kose i njenog uljepšavanja. Na prvom mjestu bih spomenula skraćivanje ili šišanje kose. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko ima kosu, neka je pazi.” Tj. neka je njeguje, čisti i drži urednom, neka ne bude raščupan i neuredan jer su čistoća i lijep izgled od pohvalnih i traženih osobina vjernika. U današnjem, modernom, vremenu među muslimankama se raširilo kraćenje kose, cijele ili samo pojedinih dijelova, radi ljepšeg izgleda. Kako je svaka vjernica obavezna znati propise onog što radi u svom životu, mora se upoznati i sa propisom vjere o tome. Nekad davno među muslimankama je bilo pravilo da se kosa skraćuje samo u određenim prilikama, od kojih je obavljanje hadždža ili umre, a kraćenje kose kojim se želi postići ljepši izgled nije bilo zastupljeno. Ne tako davno muslimanke su se ponosile svojom dugom i bujnom kosom. Islamski učenjaci ne spore svaku novinu, nego sve ono što vodi općem prihvatanju neislamskih običaja. Muslimanima ne dolikuje da prihvataju svako mišljenje, ili svaki običaj koji dođe sa strane, ali to ne znači da se kasnije ne može uobičajiti da se kraćenje kose smatra načinom postizanja ljepšeg izgleda, a običaj se prihvata ukoliko se ne suprotstavlja šerijatu. 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Dakle da pojasnimo, ako žena skraćuje kosu kako bi oponašala nevjernice, ako bi time nalikovala muškarcu, ili ako bi time željela da privuče pažnju muškaraca onda je to haram i veliki grijeh, jer je Poslanik, s.a.v.s., prokleo žene koje oponašaju muškarce. A ako kraćenje nije toliko da nalikuje frizuri muškarca, učenjaci o tome imaju tri različita mišljenja. Neki od njih to smatraju dozvoljenim, drugi zabranjenim, a treći pokuđenim. Moderni učenjaci su po ovom pitanju podijeljeni na dva mišljenja: Prvo: Kraćenje je zabranjeno osim prilikom obavljanja hadždža ili umre, te kada žena ostari i izgubi nadu u udaju. Drugo: Kraćenje je dozvoljeno pod uvjetom da u tome ne bude oponašanje muškaraca ili nevjernica. Umetanje kose ili nošenje perike Kao sljedeću pojavu vezanu za temu pomenula bih umetanje kose ili ekstenzije, koje je jako rasprostranjeno kod žena, djevojaka. Kako sam već prethodno rekla u prirodi žena jeste sklonost i čežnja za postizanjem ljepšeg fizičkog izgleda, koju ne spore islamski učenjaci, samo ukoliko je ta želja za ljepšim izgledom u granicama dozvoljenog, te ako se istom ne oponašaju nevjernice, te da se postignitim novim izgledom ne želi privući pažnja drugih muškaraca pored svoga muža. Muslimanka ima za obavezu da se brine o svom izgledu te da vodi računa o svojoj urednosti i čistoći, tom dužnošću obavezao ju je njen Gospodar, te Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah je prokleo one koje u svoju kosu dodaju ono što nije od nje i one koje traže da im se to čini...” (Buharija i Muslim) Prokletstvo na one koje u svoju kosu dodaju ono što nije od nje odnosi se na umetanje prirodne ili umjetne kose u svoju kosu, da bi izgledalo kao da je to prirodna kosa, jer tim načinom djeluje gušće, bujnije i duže nego što to uistinu jeste. Zabrana se odnosi i na one koje se odluče na perike. Veliki broj savremenih učenjaka istakao je zabranu nošenja perike kako ženama, tako i muškarcima. Isti je propis i za ženu koja nosi periku radi uljepšavanja mužu uz njegovu dozvolu i njegovo znanje, jer ne možemo biti zadovoljani i dozvoliti nešto što je vjerom zabranjeno. Žena koja zbog određene mahane nema kose ili je ćelava izuzima se iz ovog pravila. Ženi u tom stanju je dozvoljeno da kori- sti periku kako bi izbjegla neugodnosti te prekrila mahanu, međutim, obavezuje se da o svojoj mahani obavijesti prosca. Šejh Salih el-Fevzan o propisu stavljanja perike za muškarce i žene je rekao: “Nije dozvoljeno nošenje perike muškarcima i ženama. Ženama je zabranjeno jer je u tome prevara i podvala. Onaj ko je vidi, misli da je to njen prirodni izgled i njena prirodna kosa, a u stvarnosti nije tako. Time će možda obmanuti svog muža ili prosca. Što se tiče muškarca, ni u kom slučaju mu nije dozvoljeno nošenje perike, dok ženi može biti dozvoljeno, ako joj, naprimjer, uopće ne izraste kosa, jer je ona u prijekoj potrebi za tim...” (Izabrane Fevzanove fetve) Farbanje ili bojenje kose I posljednja stvar koju ću pomenuti jeste farbanje kose. Možda je suvišno govoriti o tome, ali kratko ćemo se osvrnuti na ono farbanje kose koje je zabranjeno. Svaka farba koja je prepreka da voda dođe do korijena kose je haram, iz veoma prostog razloga, jer ukoliko voda prilikom abdesta i gusula ne dođe do korijena kose, takav abdest i gusul nisu ispravni, što dovodi u pitanje ispravnost naših svakodnevnih ibadeta. I još jedna mala napomena, zabranjuje se farbanje u crnu boju po većini islamskih učenjaka, ali se ne zabranjuje miješanje neke druge boje sa crnom kako bi se postigao željeni pigment. Evo nekoliko dokaza zbog čega se zabranjuje crna boja: Kada je Allahov Poslanik osvojio Mekku, doveden mu je Ebu Bekrov otac Ebu Kuhafe, a njegova brada i kosa bile su bijele, prepune sijedih, pa je kazao Poslanik, a.s.: “Promijenite tu bjelinu nečim, samo ne crnom bojom.” (Muslim od Džabira, r.a.) Također na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika, a.s.: “Pred Sudnji dan će doći narod koji će se farbati u crno, kao što su prsa golubova, i oni neće okusiti miris Dženneta.” Na kraju toplo preporučujem izbjegavanje crne boje. Ukoliko već moramo da promijenimo boju svoje kose neka to bude bilo koja boja osim crne, kako je to i naš Poslanik preporučio. Ništa nije vrijedno više od Dženneta, pa zar da dozvolimo da nas boja kose udalji od njegovih ljepota, zar zbog crne boje da ne osjetimo miris Dženneta, pa, zaista mislim da nije vrijedno toga. A Allah najbolje zna! GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 19 naša tema naša tema OBMANA EVOLUCIJSKE TEORIJE Pripremio: Hasan STRANJAC Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Iz tog razloga se na razne načine pokušavaju stanjiti i oblikovati u željeni izgled. To se postiže njihovim djelomičnim ili potpunim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve. Čupanje obrva ili njihovo uljepšavanje depilacijom nije zastupljeno samo u novijem, našem, vremenu nego je poznato od davnina. U ovom članku će biti navedeni neki citati poznatih učenjaka po pitanju Evolucijske teorije (teorija o porijeklu i razvoju vrsta živih bića). Ovi citati sadrže neke od mnogih argumenata koji ukazuju na neispravnost evolucijske teorije od Darwina. Prvo ćemo ukratko da pojasnimo šta kaže ova opaka teorija. Kao prvo ona kaže da su sve vrste živih bića postepeno nastale iz jedne ćelije koja je slučajno nastala prije otprilike četiri milijarde godina. Dalje ona kaže da postepen razvoj i pojavljivanje novih vrsta ide ključnim procesima: naslijeđivanja osobina , mutacijama (promjenama) genskog materijala, prirodne selekcije (biće koje je najbolje prilagođeno ima najveću šansu da preživi) i adaptacije (prilagođenja na okolinu). Tako naprimjer ova teorija tvrdi da čovjek i majmun imaju istog pretka. Ovo je kako ćemo vidjeti čisti promašaj nekih amatera-učenjaka kao i onih koji su prije njih tvrdili da je čovjek postao od majmuna... Ova teorija se ne tiče samo biologije nego ona obuhvata širu skalu društvenih pitanja. Naime, ona je Darwinova varijanta osnove za „materijalizam“; ova opasna filozofija kaže da ne postoji ništa osim materije i da je materija suština svega, svega živog i neživog. Počevši od te pretpostavke, ona isključuje i odbacuje postojanje Uzvišenog Tvorca - Boga. Jasno je da ovakvo mišljenje donosi veliku štetu društvu u moralnom i u bilo kojem pogledu i da otvara vrata anarhizmu (bezakonje/država bez zakona) i komunizmu. Karl Marx (sa Engelsom osnivač komunizma) je svoju knjigu „Das Kapital“ posvetio Darwinu, u njoj je napisao: “Od odanog ljubitelja Charlesu Darwinu”. Rezime argumenata i citata važnih naučnjaka “Kad bi moglo biti dokazano da je postojao bilo koji kompleksni organ koji nikako nije mogao biti formiran brojnim, uzastopnim malim modifikacijama (promjenama), moja 20 GLASNIK teorija bi absolutno propala.” (Charles Darwin, ‘The Origin of Species’) Neprirodna Selekcija. “Suština Darvinizma se može izraziti jednom rečenicom; ‘prirodna selekcija’ je kreativna snaga evolucionarne promjene. Niko ne poriče da će prirodna selekcija igrati negativnu ulogu u eliminiranju neprilagođenog. Darwinske teorije zahtjevaju ipak da prirodna selekcija stvori prilagođenog također.” (Stephan Jay Gould, ‘The return of Hopeful Monsters’) Slučajne Mutacije...Izvor variacije? Mutacije (promjene genskog materijala) su male, random (slučajne) i štetne. One su rijetke i najbolja je prilika da će mutacije biti bez efekta. Ove četiri osobine mutacija obuhvataju da mutacije nemogu imati evoluciju kao rezultat. Slučajna promjena u nekom vrlo specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili štetna za taj organizam. Zemljotres neće donijeti dobro nekom gradu nego destrukciju.” (B. G. Ranganathan, ‘Origins?’) “U praksi mutanti (biće sa jakim mutacijama) umiru, postanu neplodni ili teže da se vrate nazad u prethodni tip.” (M. Pitman, ‘Adam and Evolution”) Direktan efekt mutacija je štetan. Mutacije ne dodaju novu informaciju u DNA (genski materijal koji se naslijeđuje) organizma nego prouzrokuju abnormalitete. Da bi jedna mutacija bila prenešena na sledeću generaciju ta mutacija bi morala da se desi u reproduktivnim ćelijama organizma. Muha i Trilobite. (trilobajt: malo morsko biće); Važna tačka jest da kad detaljno istražujemo fosil (bilješka starog organiznma dobro sačuvana u kamenu, napr. milion godina) , bilo na nivou klase ili vrste, svaki put nađemo ne postepenu evoluciju već iznenadnu eksploziju jedne grupe na štetu jedne druge.” (Derek V. Ager, The Nature of the Fossil Record’) “Trilobajti koji su se odjednom pojavili u Kam- 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU brijanskom periodu imaju izuzetno kompleksnu strukturu očiju. Ona se sastoji od miliona mali djelova koji liče na pčelinji sać i imaju duple zjenice, ovo oko „ima optimalan dizajn koje bi danas trebao da konstruira dobro treniran i maštovit inžinjer“, kaže David Raup, profesor geologije. Nema sumnje da ovakva pojava tako čudnovate konstrukcije ne može biti objašnjena evolucijom i da je ona dokaz za stvarnost Stvoritelja. Štaviše, ta struktura očiju trilobajta je i dan danas ista bez ikakvih promjena. Neki insekti kao pčele imaju istu strukturu očiju kao trilobajt.” (R.L. Gregor, ‘Eye and Brain: The physiology of seeing’) “Što bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, njihove konstrukcije izgledaju sve više jednostavne i prekrasne. Strukture su stvorene da se što manje izmjene; mehanizmi su konstruirani da pokreću djelove u predvidljive smjerove. Krila insekata koriste djelove sa puno elastični osobina, elegantno montirana kako bi nakon određeni snaga dopustila prikladne promjene oblika i što bolje iskoristila zrak. Krila insekata dosad imaju malo tehnološki domašaja.”( R. J. Wootton, ‘The Mechanical Design of Insect Wings)’ Uzvišeni Allah o ovom kaže u Kur’anu: “Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnje od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju - govore: “Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?” Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike.” (El-Bekare, 26) Mit nedostajućih karika/veza. “Primjer koji se često koristi jeste evolucija konja, koja pretpostavlja postepeni redoslijed promjena od bića veličine lisice sa četiri nožna prsta koja su navodno živjela prije 50 miliona godina do današnjeg većeg konja sa jednim nožnim prstom. Odavno je poznato da je ova evolucija pogrešna. Umjesto postepene promjene, fosili svake prijelazne vrste izgledaju potpuno različiti, ostaju nepromjenjeni i onda postanu izumrli. Dok su prijelazne forme nepoznate.“(B. Rensberger, Houston Chronicle) Kompleksitet ćelije. “Da bi mogli shvatiti stvarnost života onako kako ga je molekularna biologija otkrila mi moramo povećati jednu ćeliju milijardu puta dok ne bude imala dijametar od 20km i ličila na jednu zračnu lađu toliko veliku da može da pokrije jedan veliki grad London ili New York. Šta bi onda vidjeli jest jedan objekat nevidjenog kompleksiteta i odlične konstrukcije za prilagođenje. Na površini ćelije vidili bi milione otvora, kao brodski prozori, koji se otvaraju i zatvaraju da bi upustili ili ispustili stalni tok materijala. Kad bi ušli u jedan od ovih otvora našli bi se u jednom svjetu vrhovne tehnologije i zapajanjućeg kompleksiteta...dalje od naših kreativnih kapaciteta, jedna stvarnost koja je istinita antiteza (proturječje) slučajnosti i koja u svakom pogledu nadmašuje sve ono što je ljudska inteligencija ikad napravila...” (Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis) “Vjerovatnost neposredne formacije života iz beživotne materije je jedan naprema nekom broju sa 40.000 nula...dovoljno je velik da ukopa Darwina i čitavu evolucijsku teoriju. Teorija evolucije odgovara da je život započeo sa jednom ćelijom koja se formirala slučajno. Prema tom scenariju, prije četiri milijarde godina različite beživotne hemijske materije reagirale su međusobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova i pritiska uzrokovali da te materije formiraju prvu živu ćeliju. Ovo je nazvano „prvobitna supa“. Nije bilo prvobitne supe na ovoj planeti niti na bilo kojoj drugoj, i ako početak života nije bio slučajan onda je on morao biti proizvod inteligencije sa svjestnim ciljem.” (Chandra Wickramasinghe, University of Cardiff, Wales) Darwinov Rasizam. Darwin u svojoj knjizi ‘The Descent of Man’ kaže: “U nekom budućem periodu, ne veoma dalekom kada se mjeri stoljećima, civilizirane rase ljudi će uglavnom iskorijeniti i zamijeniti divlje rase širom svijeta. U isto vrijeme,veliki majmuni će bez sumnje biti iskorijenjeni. Pukotina između čovjeka u jednom civiliziranijem stanju, kako se možemo nadati, bit će jednaka onoj između Kavkazana (bijele rase) i nekih majmuna tako niskih kao babuni, umjesto kao sada između crnca ili Australijancai gorile.” Zaključak. Sve ovo nam ukazuje na postojanje Stvoritelja koji upravlja svim što je na nebesima i na zemlji. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina postoji jedan veliki plan i tehnologija koju čovjek nikada neće postići.Ovaj veliki mozak i plan je svakako dokaz postojanja Gospodara prirode, Uzvišenog Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu živom podario izvanredne određene osobine i mjesto u prirodi koja na bezbroj načina pokaziva dokaze za Stvoritelja, Njegove moći Njegovog postojanja. Kaže Allah subhanehu ve te’ala: “Reci: ‘Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično?’Reci: ‘Allah je Stvoritelj svega i On je Jedni i Svemoćni’.” (Er-Ra’d 16) U suri As-Sadžda (6-9) stoji: “To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne - i On vam i sluh i vid i pameti daje - a kako vi malo zahvaljujete! Razmislimo o našem nastanku i postojanju i ako to budemo radili bez predrasuda doćemo do zaključka da nam ne preostaje ništa drugo do biti pokoran Stvoritelju kako bi se sačuvali grozne patnje u vatri. A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Zar ovo nije istina?” - odgovoriće: “Jest, Gospodara nam našeg!” “E pa iskusite patnju” - reći će On - “jer ste stalno poricali.”(ElAhkaf 34) GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 21 NAŠA TEMA NAŠA TEMA Posljednji čovjek koji će ući u PUTOVANJE KROZ VRIJEME DŽENNET Piše: Mr. Hfz. Ahmed Bukvić Pripremio: Muamer MUJARIĆ Prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu, i imam Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Mesuda koji kaže da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme rekao:” Posljednji koji će ući u Džennet bit će čovjek koji će preko Sirat-Ćuprije malo ići, malo posrtati, a vatra će ga pomalo zahvaćati. Kad pređe Ćupriju, okrenut će se vatri i reći: “Neka je uzvišen Onaj Koji me od tebe spasio. Allah mi je dao ono što nikom prije mene, niti će ikom nešto slično dati poslije mene”. Kad ugleda jedno drvo, reći će: “Moj Gospodaru, približi me ovom drvetu, da se zaklonim u njegovu hladovinu i da se napijem njegove vode”. Uzvišeni Allah će reći: “Čovječe, ako ti to dam, ti ćeš više tražiti”. On će reći: “Neću Gospodaru”. I prisegnut će da neće ništa drugo tražiti. Gospodar njegov će milost Svoju ukazati, jer on je ugledao ono zbog čega se neće moći strpjeti, pa će ga približiti tom drvetu, da se u hlad skloni i da se napije vode. Kad poslije toga ugleda drugo drvo, koje je puno ljepše od prvog, on će ponovo zamoliti: ”Moj Gospodaru približi me ovom drvetu, da se zaklonim u njegovu hladovinu i da se napijem njegove vode, zaklinjući se da ništa drugo neće tražiti”. Allah će reći: “Čovječe, zar maločas nisi dao čvrsto obećanje da nećeš ništa drugo tražiti?. On će reći: „Neću Gospodaru, i prisegnut će da neće ništa drugo tražiti. Allah će reći: ”Čovječe, ako ti to dam ti ćeš više tražiti”. Gospodar njegov će onda milost Svoju ukazati, jer on je ugledao ono zbog čega se ne 22 GLASNIK može strpjeti, pa će ga približiti tom drvetu, da se u hlad skloni i da se napije vode. Kad poslije toga ugleda još jedno drvo pred kapijom džennetskom, koje je puno ljepše od prva dva, on će ponovo zamoliti: “Moj Gospodaru, približi me ovom drvetu, da se zaklonim u njegovu hladovinu i da se napijem njegove vode, zaklinjući se da ništa drugo neće tražiti”. Allah će reći: ”Čovječe, zar nisi čvrsto obećanje dao da nećeš ništa drugo tražiti”?. On će reći: ”Gospodaru, udovolji mi samo još ovaj put, i neću više tražiti ništa”! Gospodar će njegov milost Svoju ukazati, jer on je ugledao ono zbog čega se ne može strpjeti, pa će ga približiti tom drvetu. A kad se približi, začut će glasove džennetlija i reći: “Gospodaru, uvedi me u Džennet”. Allah će tada reći:”Čovječe. Kad ćeš biti zadovoljan s onim što ti dam? Hoćeš li biti zadovoljan da ti dam koliki je dunjaluk i još toliko”? Čovjek će tada reći: ”Gospodaru moj, da li Ti to sa mnom šalu zbijaš, Ti Koji si Gospodar svjetova”? Tada se Ibn Mesud namsijao i upitao prisutne.zašto ne pitate zbog čega sam se nasmijao? Pa ga upitaše:”A što si se nasmijao”? On reče: “Allahov Poslanik se nasmijao pa su ga upitali: Zašto se smiješ, Allahov Poslaniče? „ On im je odgovorio: “Zato što se Gospodar svjetova nasmijao kad je čovjek rekao:”Gospodaru, da li Ti to samnom šalu zbijaš, Ti Koji si Gospodar svjetova”? Allah mu je tada odgovorio:”Ne zbijam šalu s tobom, Ja imam moć da učinim ono što želim”. (hadis) 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU U ovome tekstu ćemo se upoznati da li je uistinu moguće putovati kroz vrijeme i vidjeti prošlost i budućnost, imajući u vidu bitnu kur’ansku činjenicu da će svako vidjeti svoja djela koja je činio u svojoj prošlosti , tj. da će mu biti predočena na Sudnjem danu. Tu činjenicu ateisti su već ranije poricali, kao što su porekli da će biti ponovo proživljeni. Također ćemo vidjeti kako savremena nauka tvrdi da je moguće gledanje prošlosti s tim da se ona ne može promjeniti. Putovanje kroz vrijeme Ajeti koji govore o sudnjem Danu njihovi glagolski oblici dolaze u prošlom vremenu u većini slučajeva, tj. kao da se taj događaj već desio, mada je događaj, Sudnji dan, nama stvar budućnosti. Oni koji poznaju arapski jezik to će odmah prepoznati اب ُ َ„ َو ُو ِض َع الْ ِكتI Knjiga se postavila“; „ َو َو َجدُواI našli su ono što su činili“(َوأُ ْزلِف َِت ) الْ َج َّن ُة لِلْ ُمتَّ ِق َني * َوبُ ِّرز َِت الْ َج ِحي ُم لِلْغَاوِي َنI džennet će se čestitima približiti (približio se), a džehennem zalutalima ukazati (ukazao se)“. (Šuara 90, 92) Glagoli bi trebali doći u budućem vremenu - po našoj logici. Prevodilac je preveo budućim vremenom, ( „...naći će oni ono što su radili... „I biće postavljena...), jer nije imao drugu opciju da izrazi događaj u budućnosti. Šta je tajna toga? Nakon dugog razmišljanja shvatio sam da je Kur’an knjiga apsloutnih činjenica, koje nisu ograničene ni vremenom ni mjestom. Za nas ljude vrijeme se dijeli na prošlost i budućnost, ali za Allaha, dž.š. Tvorca vremena, ne postoji prošlost niti budućnost. On vidi našu prošlost i našu budućnost, a kako ne bi vidio Onaj koji je to dvoje stvorio? Zato kada Kur’an kaže (اب ُ ََو ُو ِض َع الْ ِكت ) „I knjiga se postavila“, to znači da se to uistinu i desilo samo mi nismo doživili još taj trenutak, kao što kaže da je nevjernik našao ono što je radio, tj. on će to sigurno doživjeti, ali ne zna. Naučnici danas govore o mogućnosti putovanja u prošlost! Teorija ili način učenja u novijoj fizici, koje je osnovao Albert Ajnštajn (1879-1955), po kojem su prostorne i vremenske veličine samo relativne veličine, te se one ne mogu ni određivati nezavisno jedne od drugih. Ova teorija potvrđuje da se vrijeme kreće brzinom svjetlosti od 300 000 kilometara u sekundi, i to je najveća moguća brzina koja se može postići. Kada tijelo ili objekat dosegne tu kosmičku brzinu u tom trenutku za nju prestaje vrijeme. Što znači da mi živimo u sadašnjem trenutku, i ne vidimo ni prošlost ni budućnost. Međutim, kada putujemo brzinom većom od brzine svjetlosti moći ćemo vidjeti našu prošlost. To su danas potvrdili naučnici.Tako bi čovjek mogao vidjeti svoja djela koja je činio u prošlosti, ali ih ne bi mogao promjeniti! Većina nas je čula za teoriju relativnosti, ali malo je onih koji to razumiju. Mi živimo na Zemlji i vidimo da se ona ne kreće, ali ona u stvarnosti se okreće izuzetno velikom brzinom oko svoje ose, a još većom brzinom oko Sunca. I tako sve u kosmosu se kreće i plovi tačno određenom brzinom i putanjom: „Sve u kosmosu plovi“( El-Enbija, 33). Omeđeni smo vremenom: Prošlost + sadašnjost+ budućnost. Allah, dž.š., vidi sva ta tri vremena u jednom trenutku. Mi kao ljudi čekamo da se to desi, ali Allah, dž.š., ne čeka. On to vidi i to se u stvarnosti i desilo. Zato Allah kaže: „Reci: Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti. Zar oni o onom svijetu da što znaju! Ništa! – oni u njega sumnjaju, oni su slijepi prema njemu“. (En-Naml,65,66). Zakoni će se promjeniti na sudnjem Danu. Ljudi neće morati putovati brzinom svjetlosti da bi vidjeli svoja djela na Dan suđenja. On će tada postaviti zakone koje mi ne znamo, ali, naglašavamo da je to znanstveno ostvarivo i moguće. Dokaz da će Sudnji dan imati svoje zakone različite od ovozemaljski zakona nalazimo u Kur’anu: „Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iza- GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 23 naša tema predstavljanje knjige đu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga“. (Ibrahim, 48) „Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.“ (Kaf , 22) Sredstvo pomoću kojeg gledamo je vid i svjetlosne zrake. To viđenje zahtjeva vremenski period. To je tako na dunjaluku, dok će to biti sasvim drugačije na Sudnjem danu. Tada će čovjek moći vidjeti ono što na ovom svjetu nije mogao. Nadnaravnost Miradža – noćnog putovanja. Sjetit ćemo se događaja Miradža kada je Poslanik, a.s., uzdignut na nebo.Vidio je Džehennem i kažnjavanje onih koji su u njemu. Osobe koje su bile kažnjavane bile su stvarne. Naravno nevjernici su to odmah porekli, jer njihovi ograničeni umovi ne mogu sebi dočarati taj događaj. Kao što smo vidjeli iz priloženog da je današnja nauka i to na usnama naučnika nemuslimana otkrila stvari, dokaze koji potvrđuju da je viđenje budućnosti ili prošlosti znanstveno ispravno, logično i nije isključeno. Allah, dž.š., nam potvrđuje da je Njegov poslanik to u istinu, stvarno vidio i kaže: „Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio. Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.“ ( EnNedžm, 17, 18) Ovaj ajet potvrđuje da je Poslanik a.s. tokom svog putovanja na nebo vidio čuda, ali da je to bili stvarni događaji, suprotno tvrdnji nekih da je to bilo u snu. Zapanjujuće je znanstveno čudo u samoj riječi ( )املعراجkrivudavo kretanje. Nije rečeno “”الصعود uzdizanje ili ”الطريانletenje ili neki drugi izraz, stoga što kretanje tjela u vasioni, svemiru nikada ne može biti pravolinijsko nego mora biti krivudavo zbog gravitacijskog polja oko masivnih galaksija i njihove koncentracije. Pitanje: Kako je uspio čovjek koji nije znao ni čitati ni pisati, a koji je živio u sedmom stoljeću da napiše tako veliku knjigu (kako ateisti tvrde), kao što je Kur’an, a da ne napravi ni jednu naučnu niti jezičku grešku, da nije bio poslanik od Boga? Poslanik je putovao brzinom svjetlosti? Sve činjenice sadržane u ovom članku nikako ne zna- 24 GLASNIK če da će naučnici moći vidjeti budućnost, neviđeno – gajb niko ne može znati osim Allaha Svemogućeg. I On kaže: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru , i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.“ (El-En’am, 59) Učenjaci viđenje budućnost mogu naučno predočiti, što ne znači da je to nužno ostvarljivo, baš kao što mogu zamisliti da vizija prošlosti je znanstveno moguća, ali nije nužno ostvarljiva. Tako ovo istraživanje je dokaz da Kur’an ne govori o stvarima koje nemaju logike, a i to da moderna znanstvena logika potvrđuje vjerodostojnost kur’anskog teksta. „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivriječnosti.“ (En-Nisa, 82) I na kraju možemo reći da jedina osoba koja je putovala brzinom većom od brzine svjetlosti, i koja je vidjela prošlost i budućnost je naš Poslanik i Allahov miljenik Muhammed, a.s., i to onoliko koliko je Allah htio da vidi. Na tom putovanju je vidio sve poslanike i predvodio im namaz, vidio je stanovnike dženneta i stanovnike džehennema. Ebu Bekr je dobio nadimak Es-Sidik (Iskreni) zato što je bio prvi koji je to povjerovao. Mi vjerujemo u istinitost tog događaja, ali oni koji govore: “ Niko se od tamo nije vratio!” i ovaj dokaz nije dovoljan. Allah, dž.š., otkriva od gajba onome kome on hoće i s kim je zadovoljan onoliko koliko hoće, shodno Njegovim riječima: „On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On odabere...“. (El-Džinn, 26, 27) Zato sa ponosom i velikim pravom možemo konstatovati da svaki ajet, čak i svaka riječ i slovo u Kur’anu imaju svoj sklad, naučnu težinu i izazov čovječanstvu, ali je on prvenstveno uputa ljudima od njihovog Gospodara. 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU KNJIGE BOŠNJAČKIH AUTORA U EGIPATSKOJ IZDAVAČKOJ KUĆI DARU-S-SELAM (I DIO) Piše: Jusuf DŽAFIĆ U globalnoj atmosferi u kojoj je Bosna, nažalost, poznata samo po ratu, pa tako jedni smatraju da je Bosna negdje u Africi, drugi da je Bosna tamo negdje na Kavkazu pored Čečenije, a treći nemaju nikakvu predstavu gdje bi mogla biti Bosna, lijepo je čuti da ipak ima nekoga koji eto koliko-toliko pozitvno promoviše Bosnu. Jedan od tih „nekih“ pozitivnih primjera je i primjer egipatske izdavačke kuće Daru-s-Selam. Naime, izdavačka kuća Daru-s-Selam je dosada u svojoj štampi objavila devet knjiga bošnjačkih autora, a u njenim knjižarama se može kupiti sveukupno dvanaest knjiga bošnjačkih autora. Izdavačka kuća Daru-s-Selam za štampanje, izdavanje, distribuciju i prijevod, kako glasi njeno puno ime, važi za jednu od najjačih i najkvalitetnijih izdavačkih kuća ne samo u Egiptu, nego u čitavom arapskom svijetu. O tome dovoljno govore brojne nagrade koje je ova izdavačka kuća do sada osvajala. Navest ćemo samo neke, koje je i dotična kuća spomenula na svojoj službenoj web stranici: Nagradu za najboljeg izdavača u oblasti baštine (1999, Udruženje egipatskih izdavača), Nagrada za najbolju knjigu (1999), Nagrada za najboljeg izdavača u oblasti izdavanja knjiga baštine (2000, Udruženje egipatskih izdavača), Nagrada u oblasti izdavanja zaostavštine i kur’anskih nauka (2001, Udruženje egipatskih izdavača), Nagrada na natječaju za najbolju knjigu (2001, Ministarstvo kulture, Generalna egipatska organizacija za knjige), Bronzana nagrada za stavaralaštvo (2004, Udruženje egipatskih izdavača) i dr. Izdavačka kuća Daru-s-selam je osnovana davne 1973. godine. Bavi se pored štampanja i izdavanja, što spada u osnovne funkcije svake izdavačke kuće, i distribucijom, kroz svoje tri knjižare i oficijelnu web stranicu (www.dar-alsalam.com), te prevođenjem, čime se posebno ističe i odlikuje među drugim izdavačkim kućama. Pa tako u njenim knjižarama pored knjiga na arapskom jeziku, mogu se kupiti knjige na engleskom, njemačkom, francuskom, španskom, malajskom... Sjedište izdavačke kuće Daru-s-Selam se nalazi u četvrti Mekremu Abidu, u Medine en-Nasru u Kairu, u Ulici Ahmeda Ebu E’ala, br. 40. Izdavačka kuća Daru-sSelam ima sljedeće knjižare na kojima se mogu kupiti dotične knjige naših autora: - Knjižara u centru Kaira, tačnije u starom Kairu, u četvrti Husejn, 100-ak metara od Azharove džamije i oko 200-ak metara od Azharovog univerziteta: Azharova ulica, br. 120. - Glavna knjižara u novijem dijelu Kaira, tačnije u naselju Medine en-Nasr, u četvrti Hajj es-Sabi’, blizu mjesta stanovanja većine naših studenata u Kairu: Ulica Hasana ibn Alija, br. 1. - Knjižara u Aleksandriji: Ulica Aleksandra Velikog (arap. El-Iskender el-Kebir), br. 127. Od ovih gore spomenutih knjižara najbolja je ona na Hajj Sabi’, koja nezvanično važi za glavnu knjižaru Daru-s-Selam, iz razloga što je najsnadbjevenija knjigama. Na samom ulasku u knjižaru Daru-s-Selama na Hajj Sabi’ iznad pulta prodavaca nalazi se nekih dvadesetak knjiga na stranim jezicima (tj. nearapskim - engleski, njemački, francuski i španski), od kojih su čak četiri knjige bošnjačkih autora: Islam and West. From Asad Point of View, The Story of Srebrenica. A Novel about the War of Bosnia i Hifz. Memorization of the Qur’an na engleskom, te Der Islam und der Westen. Aus der Perspektive Muhammad Asads na njemačkom. Značajan broj, uzimajući u obzir činjenice da se nalaze „rame uz rame“ sa knjigama svjetski poznatih autora, te, što je još važnije za istaći, zanemarljiv broj bošnjačkih knjiga na tim stranim jezicima naspram ogromnog broja knjiga na tim jezicima ostalih muslimana širom svijeta (SAD, V. Britanija, Malezija i dr.). Međutim, to samo pokazuje da naši pisci, pogotovo oni musli- GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 25 PREDSTAVLJANJE KNJIGE mansko-bosanske orijentacije, imaju šta ponuditi svijetu, pogotovo svesvjetskoj muslimanskoj zajednici (Ummetu). Nažalost, to se u Bosni, generalno gledajući, slabo cijeni. Dakako, situacija bi bila drugačija da ti ljudi pišu protiv islama, Bosne, Bošnjaka, genocida u Bosni, pogotovo onog u Srebrenici, Islamske zajednice i institucije reisu-l-uleme, Alije Izetbegovića, odnosno da promovišu islamofobiju, bosnofobiju, bošnjakofobiju, srebrenicofobiju, reisofobiju i alijofobiju. Knjige naših autora koje je izdala kuća Daru-s-Selam, te knjige naših autora koje su izdale druge kuće, a koje se mogu kupiti u knjižarama kuće Daru-s-Selama, možemo podijeliti u četiri kategorije: - Engleski prijevodi knjiga na bosanskom jeziku: 4 knjige - Arapski prijevodi knjiga na bosanskom jeziku: 6 knjiga - Njemački prijevodi knjiga na bosanskom jeziku: 1 knjiga - Knjige na arapskom jeziku: 1 knjiga U uvom broju ćemo ukratko predstaviti engleske prijevode naših knjiga, a u sljedećem njemačke i arapske prijevode, dok ćemo knjizi našeg autora na arapskom jeziku, tačnije doktorskoj disertaciji hfz. Safveta Halilovića posvetiti poseban članak. Engleski prijevodi knjiga na bosanskom jeziku Hifz. Memorization of the Qur’an, dr. Safwat M. Halilovic, Dar Al-Salam, Cairo, 2006. (Hifz, učenje Kur’ana napamet, Safvet M. Halilović, Dar es-Selam, Kairo, 2006). Prijevod djela „Hifz – učenje Kur’ana napamet“, dr. hfz. Safveta Halilovića. Knjigu je preveo s bosanskog na engleski Tajib Pašanbegović, marljivi imam islamskog centra „Gazi Husrev Beg“ u Torontu, Kanada. Kako saznajemo od Safveta Halilovića, autora knjige, za svoje prevođenje Tajib ef. Pašangegović nije htio primiti nikakvu nadoknadu. Izdanje knjige je formata 20x12 cm, mehki povez. Knjiga ima 112 stranica. Izdata je u Kairu 2006. godine. Zanimljivo je da za ovaj prijevod na engleski jezik nisam čuo od Bosanca, već od jednog Etiopljanina iz Velike Britanije! Naime, nakon što smo se upoznali, dotični me je upitao znam li dr. Safveta Halilovića i njegovu knjigu o hifzu. Kad sam mu potvrdno odgovorio, rekao mi je da postoji njen prijevod na engleski jezik u izdanju Daru-s-Selama, koji je on pročitao, te je preporučuje svakome kao korisnu knjigu, pogotovo onima koji hoće da nauče Kur’an napamet. Knjiga je podjeljena u više cjelina: Uvod, gdje nas autor upoznava sa knjigom; Kratak pregled institucije 26 GLASNIK PREDSTAVLJANJE KNJIGE hifza u islamu, gdje se dotiče i učenju hifza na našim prostorima, o čemu je, nažalost, vrlo malo pisano; Čuvanje i održavanje hifza, gdje autor daje savjete onima ne samo onima koji uče hifz, već i onima koji su već naučili Kur’an napamet, korisne savjete kako da ne zaborave naučeno; Završna riječ, u kojem autor rezimira svoje djelo, naglašavajući govor Višenjeg Boga: „Mi smo doista objavili Kur’an i Mi ćemo ga, doista, čuvati.“ Islam and the West. From Asad’s Point of View, Safwat M. Halilovic, Dar Al-Salam, Cairo, 2005. (Islam i Zapad. Iz Asadove tačke gledišta, Safvet M. Halilović, Dar es-Selam, Kairo, 2005). Još jedan prijevod dr Safveta Halilovića na policama knjižara izdavačke kuće Daru-s-Selam. U pitanju je prijevod djela „Islam i Zapad u Asadovoj perspektivi mišljenja“. Prijevod sa bosanskog na engleski je uradio mr. Muhamed Pašanbegović, sin Tajiba ef. Pašanbegovića. Kratak osvrt na knjigu poznatog njemačkog muslimanskog mislioca Murada Hofmana (Hofmann) se nalazi na poleđini knjige. Knjiga je izašla u mehkom povezu, u formatu 20x14 cm. Broj stranica knjige je 160. Ovo prvo izdanje je izašlo 2005. godine. Knjiga se bavi mišlju Muhammeda Asada (19001992), jevreja Leopolda Weissa koji je u svojoj 26 godini primio islam. On je, kako Murad Hofman kaže u svom osvrtu na ovu knjigu, najuticajniji evropski musliman XX stoljeća. U knjizi se autor Safvet Halilović osvrće na Asadov pogleda na odnos islam-Zapada, tj. odnos između Zapadne i islamske civilizacije. Muhamed Pašanbegović, prevodilac ovog djela, je predavač na fakultetu u Torontu. Završio je studije anglistike u Torontu, gdje je i magistrirao u istoj oblasti. Trenutno sprema doktorsku disertaciju. Vrstan je poznavalac engleskog jezika. The Story of Srebrenica. A Novel about the War of Bosnia, Isnam Taljic, Dar Al-Salam, Cairo, 2006. (Priča o Srebrenici. Roman o ratu u Bosni, Isnam Taljić, Dar es-Selam, Kairo, 2006). Prijevod djela „Roman o Srebrenici“, uvaženog bosanskohercegovačkog književnika Isnama Taljića. Prijevod sa bosanskog na engleski je načinio Muhamed Pašanbegović, a predgovor je napisao dr. Mehatir Muhammed, bivši premijer Malezije i osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine. Knjiga je izašla u mehkom povezu, formata 24x17 cm. Knjiga ima sveukupno 286 stranica. Ovaj engleski prijevod romana je izdat u Kairu 2006. godine. Inače, ovo izdanje Daru-s-Selama predstavlja drugo izdanje Taljićevog romana na engleskom jeziku. Prvo izdanje je izašlo 2004. godine u Kuala Lumpuru u Maleziji , a treće izdanje je izašlo 2012. godine u Sarajevu, u izda- 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU nju izdavačke kuće Libris. Do sada je sveukupno izašlo 12 izdanja ovoga romana na bosanskom (6 izdanja), engleskom (3 izdanja), turskom, arapskom i slovenačkom jeziku. Roman je prvi put izašao 1998. u Bihaću. Roman spada u najbolja književna ostvarenje koja govore o Agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ta stoga nije ni čudo da je doživio toliki broj izdanja. Kako doznajemo iz pouzdanih izvora, uvaženi doktor Safvet Halilović je bio sebeb da se roman Isnama Taljića pojavi na policama knjižara Daru-s-Selama. Ono što odmah upada u oči svakome ko ugleda ovu knjigu je potresna slika na licu prednje korice, odmah ispod naslovnice – slika jedne od srebreničkih žena kako dovi na šehidskom mezarju. Roman se bavi burnom 2000-godišnjom prošlošću Srebrenice, a posebno pričom glavno lika Mervana Đozića, koji je proživljavao odbranu i pad Srebrenice, te pričom njegovog djeda Rahman-bega Đozića koji je pao u zarobljeništvo tokom I svjetskog rata. Wives of Prophet Muhammad and Reasons for his Multiple Marriages, dr. Safvet Halilović, Dar Al-Salam, Cairo, 2011. (Supruge vjerovjesnika Muhammeda i razlozi za njegove višestruke brakove, dr. Safvet Halilović, Dar Es-Selam, Kairo, 2011). Ovaj prijevod rada „Poslanikove supruge i razlozi njegovog višeženstva“, dr. Safveta Halilovića predstavlja ujedno i najnovije izdanje nekog bošnjačkog autora u izdavačkoj kući Daru-s-Selam, pošto je izdanje izašlo prošle godine. Prijevod je uradio Tajib Pašanbegović. Knjiga je izašla u mehkom povezu, čiji je format 17x10 cm. Knjiga ima 56 stranica. Knjiga obrađuje temu višeženstva Muhammeda, s.a.v.s., koja je inače top tema na Zapadu. Kroz knjigu autor donosi dokaze kojima pokazuje da Poslanikova, s.a.v.s., poligamija ima mnogo dublje značenje nego samo puko zadovoljavanje seksualnih strasti.Tako nas pisac na početku podsjeća da poligamija nije izum islama, te nastavku knjige navodi brojne druge razloge za njegovo višeženstvo, koje je skupi i sažeo u četiri grupe: Podučavanje drugih islamu, uspostavljanje određenih šerijatskih zakona, socijalni razlozi, politički motivi. Nakon ovih dokaza, pisac donosi i kratke biografije majki pravovjernih, odnosno žena Muhammeda, s.a.v.s. Na kraju, u zadnjem poglavlju, pisac sažima svoju studiju i donosi izvjesne zaključke. GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 27 HUTBA HUTBA Neka su proklete ubice naroda mog piše: Nezim ef. HALILOVIĆ MUDERRIS, prof. Braćo i sestre u islamu! Danas 23. ša’bana 1433.H., 13. jula 2012.g. hutbu sam naslovio sa Neka su proklete ubice naroda mog! Pomenuta tema je pod dojmom Marša mira (smrti) i dženaze 520 srebreničkih šehida, koja je prije dva dana klanjana u Potočarima, pod dojmom hiljada majki, očeva, supruga, djece, braće i sestara, koji su toga dana u Potočarima rijekama suza zalili usahlu bosansku zemlju i pod dojmom hiljada uplakanih Bošnjaka i njihovih prijatelja koji su se pogledima sporazumijevali, u nemogućnosti da bilo šta kažu, pored 520 poredanih zelenih tabuta, u kojima su tijela ili dijelovi tijela nevino ubijenih Bošnjaka Srebrenice i okolnih mjesta, a među njima troje petnaestogodišnje djece i šest majki. Podsjećam sebe i vas, draga moja braćo i sestre na 32. ajet Sure Al-Maide, gdje Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao! A ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. A u 93. ajetu Sure En-Nisa’, stoji: “Oome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti džehennem, u kojem će 28 GLASNIK vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti. Nakon što je Kabil ubio svoga brata Habila i nije znao šta će uraditi sa njegova mrtvoga tijela, Allah, subhanehu ve te’ala, je poslao gavrana da mu pokaže da ga u zemlju treba zagrnuti, a potom je Allah, dželle še’nuhu, propisao Benu Israelćanima ono što sadrži citirani ajet. U Srebrenici, gdje su u nemogućim uslovima pune tri godine živjeli ili bolje reći umirali moji dobri Bošnjaci Srebrenice, Zvornika, Bratunca, Vlasenice, Han Pijeska, Rogatice i Višegrada, jula 1995. godine su srpski zločinci, žedni bošnjačke krvi ubijali goloruke Bošnjake, uglavnom muškarce i djecu i to su smatrali herojstvom. Na tom putu im nije stao niko od svjetskih moćnika, koji su se obavezali da štite tzv. Zaštićenu zonu Srebrenica, koju su predhodno razoružali. I kada su srebrenički heroji u noći 10./11. juli 1995. godine pripremili kontra-ofanzivu, komandant Holandskog bataljona Ton Keremans ih je od toga odvratio, jer su navodno tu noć srpski položaji trebali da budu potpuno uništeni avijacjom NATO-a. Umjesto najavljenih avio-udara uslijedila je još žešća četnička ofanziva i Srebrenica je definitivno pala. U Srebrenici je prema citiranom 32. ajetu Sure AlMaide jula 1995. godine ubijeno cijelo čovječanstvo 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU i to ne jednom, već 8372 puta. Tih dana su sve međunarodne institucije pale na ispitu, tih dana se desio najstravičniji zločin na tlu Evropre, na kraju XX stoljeća i to na oči cijeloga svijeta, zločin koji je sniman kamarama i satelitima, tih dana je tzv. Civilizirani svijet pao na ispitu, tih dana smo ubijani i ponižavani i doklani, jer je naše klanje započeto znatno ranije, aprila 1992. godine, a muhurisano (ovjereno) 16. aprila 1993. godine, rezolucijom UN-a broj 819 i provedeno jula 1995. godine. Neka je proklet ubica koji je u Potočarima istrgnuo majci iz ruku dojenče koje je plakao, odsjekao mu glavu, bacio trup na jednu stranu, a glavu na drugu stranu i povikao: “Neće ti više plakati!” Kako je prema srebreničkim žrtvama tih julskih dana bio bezdušan cijeli dunjaluk i kako nas ti isti žele poniziti, a moj tvrdoglavi Bošnjak nikako da dođe pameti, baš kao ni onaj redar, Bošnjak na ulazu u Memorijalni centar Potočari, koji u predvečerje 10. jula ove godine nakon proučenih tekbira povorke Marša mira, povika “Molim vas, bez tekbira! Ima i drugih nacionalnosti!”, kao što neće da se udostoje ni one djevojke koje na dan dženaze polugole dođu u Memorijalni centar, neće da se opamete ni trgovci kojima je najvažniji profit i neće moj Bošnjak da shvati da je Međunarodna zajednica hapšenjem zločinca Mladića, učinila mu veliku uslugu, jer ga je polumrtvog dovela u Hag i umjesto da se tajno liječi u Srbiji i “krije”, sada ima daleko bolji medicinski tretman u Hagu, isto kao i zločinac Karadžić koji umjesto da se skriva po Srbiji i bavi prevarama da bi preživio, sada uživa u Hagu i ismijava žrtve i bjelosvjetsku javnost. -Dženaza u Potočarima pored toga što je prevashodno vjerski čin ima i svoje duboke poruke kojih mi Bošnjaci treba da budemo svjesni: ona je lekcija svakom od nas da smo okruženi kabilima, katilima (ubicama), zločincima, zulumćarima (nasilnicima) i bezdušnicima, ona nas uči da su ubice naroda mog zaboravili lekciju koju je naučio Kabil od gavrana, da se tijelo ubijenog Habila (prevedi, Bošnjaka) valja dostojanstveno ukopati, a ne zapaliti, samljeti, baciti u Drinu, zakopati, pa bagerima premjestiti nekoliko puta, tako da se u više grobnica nalaze dijelovi tijela naše braće, ona nas uči da moramo biti dostojanstveni, moralni, uvezani u džemat, vjerski, nacionalno i politički zreli, ona nas uči da pamtimo i da to pamćenje prenosimo na naše potomke, ona nas uči da u Memorijalni centar Potočari ulazimo pogetih glava, desnom nogom, sa Bismillom i selamom šehidima, stanovnicima tog najvećeg živog kompleksa u Podrinju, onima za koje Kur’an kaže da su živi – i mi vjerujemo da su oni živi, a da su njihove ubice bez obzira što po Bosni, Srbiji, Crnoj Gori, Evropi, Americi i Australiji komotno hodaju, da su oni u stvari mrtvi i da su kako Kur’an kaže ش ال رَ ِْبيَّ ِة ُّ َ“ رNajgora stvorenja”, ona nas uči da u Centar mogu ući samo čestite žene, one koje pokriju svoja tijela kako je to Kur’an odredio, a ne kako se to postavlja kao evropski standard, ona nas uči da u Centar mogu ući čestiti vjernici koji pokrivaju svoj avret, ona nas uči da u Centar mogu ući i oni i one koji istinski saosjećaju sa žrtvama Srebrenice, koji na svoj način žele da odaju počast šehidima i poštovanje prema njihovim porodicama, ona nas uči da u Centru valja pustiti suzu, pa i zajecati, uči nas da treba prići nezagrnutom kaburu pored kojeg čuče izmršali, iznureni i rasplakani roditelji šehida, sa nakrivljenim beretkama i mirišljivim šamijama i pomoći im da zagrnu svoju djecu i kabure im zaliju suzama, ona nas uči da se iz Centra vraćamo sa ciljem da se opet u njega vratimo i ponovimo ranije naučene lekcije i da budemo bolji vjernici, odgovorniji roditelji, čestitiji radnici, jače patriote i općenito ljudi, svjesni našeg emaneta na Zemlji! Braćo i sestre, za Srebrenicu i našu lijepu Istočnu Bosnu se može i treba boriti politički, kroz prijavu boravka i glasanje, kroz obnovu kuća i obrađivanje imanja, ali naša borba je i dovom, suzom, uzdahom i zato učimo dove da se zločincima zametne svaki trag, da ih Allah, dželle še’nuhu, kazni kaznom koju zaslužuju, a oni zaslužuju da budu potpuno uništeni, da njihov porod ostane bez pomena, isto onako kako su oni ubili sve muške potomke naroda mog! Dovimo protiv njih, jer na to imamo pravo, a dova mazluma (onih kojima je učinjena nepravda) se ne odbija! U naredni petak je inša-Allah 1. dan ramazana, pa se dobro pripremimo za ovaj mubarek mjesec i postimo ga i uljepšajmo raznim ibadetima, sa ciljem da iz njega izađemo inša-Allah potpuno čisti od grijeha, jer je “Ramazan do ramazana čišćenje grijeha koji se počine između njih” (hadis), natječimo se u dobru i ispunjavajmo sve naše obavaze, a na prvom mjestu obavezu namaza, jer bez namaza nema mu’mina! Neka vam je mubarek ramazan 1433.H! Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u našoj šehidskom krvlju natopljenoj Bosni i Hercegovini, pomozi našoj ugroženoj braći u Siriji i na svakom drugom mjestu i podari im skoru pobjedu i slobodu, podari razuma razjedinjenim muslimanima i učvrsti njihove safove i korake, upiši među šehide i nagradi džennetom sve ubijene muslimane u Bosni i Hercegovini, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 29 mali rječnik učimo arapski Imenice u arapskom jeziku Mali rječnik pripremio: Jusuf DŽAFIĆ „Stosmislenost“ dijalekta (II) Priča o dijalektu se ne završava na pukom definiranju, jer činjenično stanje pokazuje da nijedna definicija ne može da obuhvati sva značenja dijalekta u praksi. Da dijalekt u praksi ima dvosmisleno, slobobodno možemo reći i „stosmisleno značenje“, dovoljno pokazuju sljedeći primjeri problema: - Problem na relaciji srpski-hrvatski-bosanski. Jedni lingvističari ih smatraju odvojenim jezicima; drugi dijalektima, narečjima jednog te istog jezika; treći, pak, smatraju da ne postoje, već da su to samo politički nazivi za jedan južnoslovenski jezik koji ima tri dijalekta (štokavski, čakavski, kajkavski), ponekima i četiri (torlački dijalekt, inače predmet žestoke rasprave među lingvističarima), no razilaze se po pitanju imena; četvrti smatraju da su svi južnoslovenski jezici, uključujući slovenački, makedonski i bugarski, ustvari jedan jezik sa više dijalekata itd. Ovo su samo glavna mišljenja po pitanju problema srpskog, hrvatsko i bosanskog jezika, te stoga ne treba da čudi da se na našim prostorima, samo u posljednjih deset godina upotrebljava čak deset naziva za jezik kojim govore stanovnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske: srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski, bošnjački, goranski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski, srpskocrnogorski, crnogorskosrpski. Od ovih deset navedenih naziva, čak devet su korišćeni u popisu stanovništa Crne Gore 2003. i 2011. godine. Naravno, ako uzmemo sve nazive koji se se upotrebljavali i koji se sada upotrebljavaju na terenu i u literaturi (dalmatinski, ilirski itd.), brojka, vjerovatno, prelazi 20 naziva za jezik (ili jezike) stanovnika ove četiri države. - Dijalekt ili jezik? Ovaj problem je jedan od glavnih razloga zašto podaci o broju jezika na svijetu variraju, najčešće variraju od 3 000 do preko 7 000, iako, naravno, postoje i druga mišljenja. Naime, teškoća definiranja dijalekta, proizvela je poteškoću i zbrku u razgraničavanju između dijalekta i jezika. Uzmimo na primjer galicijski jezik. On je ujedno samostalni jezik i dijalekt portugalskog jezika. Portugalski je samostalni jezik i dijalekt srednjovjekovnog portugalskog, koji je samostalni jezik i dijalekt zapadnoromanskog jezika. Zapadnoromanski je dijalekt kasnog latinskog jezika, koji je dijalekt latinskog jezika. Latinski jezik, govor Ri- 30 GLASNIK mljana, je ustvari dijalekt latinskog jezika Latina. Latinski jezik Latina je dijalekt italskog jezika. Italski jezik je dijalekt indoevropskog jezika, koji je opet dijalekt nekog jezika o kome historija nije ostavila traga... Tako možemo ići u nedogled, i vertikalno i horizontalno, ali jedno je sigurno - na kraju bismo stigli do jezika kojim je govorio Adem, a.s., prvi čovjek, i njegova druga Hava, prva žena. Na kraju, unatoč, razilaženju lingvista, jedna je činjenica sigurna – svaki čovjek govori svojim dijalektom, svojim ličnim jezikom – idiolektom. Turcizmi: pamuk m (pers.) pamuk, bot. naziv Gossypium. < tur. pamuk, pambuk < pers. ( پنبهčit. penbe) – istog značenja kao kod nas. pamukli (pers.-tur.) pamučan, od pamuka. < tur. pamuklu – istog značenja kao kod nas. Prim upotrebe: pa obuče pamukli košulju. (Vuk III, 356) pamuklija ž (pers.-tur.) 1. gornja odjeća naložena pamukom. 2. jastuče u koje se beba zamota. < tur. pamuklu – istog značenja kao kod nas. Arhaizmi: spješiti – žuriti, hitati; nastojati da se što prije stigne ili obavi; ubrzano se kretati; ubrzano raditi ili obavljati kakav posao. < prasl. спěти (rus. спéт’, češ. spěti), lit. spėti. spješan prid. – žuran, hitan. spješnost m – žurba, hitnost. Naučni izrazi: esencija (lat. esse biti, essentia) - bitnost,bit, glavno, glavni sadržaj; hem. glavni tekući sastojak što se dobije iz nečega destiliranjem; alkoholni i bitni sastojak plodova, biljaka itd.; miris; mirisno ulje. esencijalan (lat. esse biti, essentialis) - bitan, bivstven, pravi, glavni, osnovni, neophodan. esencijalije (lat. essentialia) - mn. bitnosti, bitne stvari, glavne stvari, bitni sastojci; essentialia constitutiva (čit.esencijalia konstitutiva ) mn. glavni sastojci 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU piše: Azra Mehremić - Pepić, prof Da se prisjetimo o čemu smo pričali u prošlom broju. Rekli smo da se govor u arapskom jeziku sastoji od imenica, glagola i čestica. Također smo rekli da se imenice dijele po sljedećim kategorijama: po rodu, broju, te na imenice sa određenim članom, neodređene imenice, zatim na promjenljive i nepromjenljive. Počet ćemo sa imenicama uopćeno. Kako ćemo znati da je neka riječ imenica? Imenice imaju određene odlike po kojima se razlikuju od glagola ili čestice, te odlike su: 1- Imenice budu u genitivu, tj: أن تكون كلمة مجرورة. Kako ćemo znati da je imenica u genitivu? Tako što se ispred imenice nalazi čestica odnosno حرف npr: إىل,عىل, ىف, ِمنi dr. ٍ محمد سلمت عىلPrimjer: ُ محمدu ovoj rečenici je imenica u genitivu, jer je ispred nje čestica عىل. Da je imenica u genitivu znamo također ako je imenica u genitivnoj vezi tj: مضافة كلمة تكون أن. ِ Primjer: املعهد سلمت عىل ُم َدرِس ِة U ovom primjeru imamo dvije imenice, prva je ُم َدرِسة , imenica u genitivu jer je ispred nje čestica عىل. Druga imenica je املعهد. Imenica املعهدzajedno sa imenicom ِ ُم َدرِسةčini genitivnu vezu (املعهد ) ُم َدرِسة. 2- Samo sa imenicama dolazi tenvin (ٍالتنوين) ـ ٌـ ـ ًـ ــ Primjer: رجل – محم ٌد. ٌ 3- Samo imenice dolaze u vokativu ()النداء أهل َ يا. Primjer: محم ُد يا-الكتاب ِ 4- Samo sa imenicama dolazi određeni član ()أل. Primjer: ( الخيل... )القرآن تلك آيات) (و الليل و البيداء تعرفنى U ovim primjerima vidimo da je određeni član ()أل došao samo sa imenicama, a to su ( البيداء, الليل, الخيل,)القرآن 5- Samo imenice budu subjekat u rečenici ()إليه مسند Primjer: ( وعد الله الذين آمنوا.... ). U ovom primjeru اللهje imenica, tj: subjekat, a riječ وعدje glagol tj: predikat. Imenice muškog i ženskog roda 1 – Imenice ženskog roda Kako znamo da je riječ, odnosno imenica u ženskom rodu? Imenice ženskog roda se dijele na dvije grupe: imenice koje su po značenju imenice ženskog roda, i imenice koje su po obliku imenice ženkog roda. Npr: زينبje imenica ženskog roda po značenju, i to je vlastita imenica (Zejneb). Drugi primjer: فاطمةje imenica ženskog roda po obliku, ali isto tako i po značenju. Dok je npr: imenica حمزةpo obliku imenica ženskog roda, ali je po značenji imenica muškog roda, vlastita imenica (Hamza). Po čemu se razlikuju imenice ženskog roda od imenica muškog roda? Imenice ženskog roda imaju odlike po kojima se razlikuju od imenica muškog roda, a to su: 1 – imenice ženskog roda na kraju riječi imaju zatvoreno slovo (t – )ة Npr: فاطم ٌة- شجر ٌة 2 – imenice koje završavaju na kratki elif ( ) َـ ىاkoji se zove ْص ٌة َ ُ أَلِ ٌف َمق رi ne pripada korijenu riječi. Npr: برشى – سلمى 3 – imenice koje završavaju na dugi elif ( ) َـ اءkoji se zove أَلِ ٌف َم ْمدُو َد ٌةi ne pripada korijenu riječi. Npr: سامء – صحراء – أسامء. Sve ove imenice koje su gore navedene kao primjeri su u jednini. Imenice u arapskom jeziku se razlikuju od imenica u bosanskom jeziku po tome što imenice u arapskom jeziku imaju dvojinu. U sljedećem broju ćemo, ako Bog da, nastaviti sa imenicama ženskog roda (dvojina i množina). GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 31 alumni alumni Haris Korkut (1916.-1980.) Iako daleko od Bosne, preko časopisa koji su izlazili na bosankom jeziku kao i u vidu raznih brošura, davao je svoj doprinos domovini. Tako ćemo naći da je Haris ef. Korkut jedan od rijetkih koji je pisao o mješovitim brakovima. To je bila tabu tema o kojoj se pisalo prije Drugog svjetskog rata, ali ne i u periodu komunističke vladavine Jugoslavije. Jedino je Haris ef. Korkut pisao o ovoj temi sa islamske tačke gledišta. piše: Ajla KESEROVIĆ Prezime Korkut je poznato prezime, prezime mnogih naših imama i uglednih Bošnjaka. Međutim, bitno je na početku kazati nešto o porijeklu samog prezimena zato što svi Korkuti nisu u bližoj rodbinskoj vezi. Porodica Korkut vodi porijeklo iz Nevesinja. Naime, spominje se da je 1771. godine izvjesni Abdulah Korkut posjedovao imanje u Rabini kod Nevesinja. Nevesinjac Mustafa Korkut koji je krajem XVIII stoljeća živio na tom području imao je tri sina od kojih će se dalje razviti tri grane Korkuta na tri različita mjesta. Prvom se pouzdano ne zna ime. Ono što se zna jeste da je živio u Nevesinju gdje je imao kuću. Nakon što su njegovog sina Saliha ubili hajduci, unuk Ibrahim se odlučuje za odlazak u Malu Aziju gdje i danas žive njegovi potomci. Drugi sin Mustafe Korkuta po imenu Hasan, imao je sina 32 GLASNIK Šaćira koji se odselio u Zvornik gdje je obavljao dužnost muderrisa zvorničke medrese. Iz ove loze zvorničkih Korkuta potječe Haris Korkut, svršenik El- Azhara, o kome će biti riječi u daljnem tekstu. Treći sin je Derviš Muhammed, koji se nastanio u Travniku, rodonačelnik je najpoznatije loze Korkuta kojoj pripadaju Besim Korkut i Derviš A. Korkut, također svršenici El-Azhara. Haris Korkut potječe iz manje poznate loze Korkuta, što ne znači da se o njima ne treba pisati i prisjećat ih se. Naprotiv, ne treba dopustiti da ugledni ljudi padnu u zaborav, jer kako mudri davno rekoše: “Nema života narodu koji zaboravlja svoje ugledne ljude.” Dakle, Haris ef. Korkut rođen je u Zvorniku, 1916. godine. U svom rodnom mjestu je završio osnovno i srednje obrazovanje, a Šeri- 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU jatsko-sudačku školu u Sarajevu 1937. U periodu od 1937. do 1942. godine radio je kao muderris u Elči Ibrahim-pašinoj Fejziji medresi u Travniku. Nakon toga vratio se u Zvornik. Godine 1943, odmah po osnivanju Handžar divizije uključio se u istu kao njen tabor imam. Po završetku rata, otišao je u Kairo gdje je upisao i završio Fakultet arapskog jezika na Univerzitetu El-Azhar. Jedno vrijeme je radio u Kairu, da bi 1958. otišao u Liban, tačnije u Balabek, gdje je živio i djelovao sve do svoje smrti, 1980. godine. Haris Korkut je bio saradnik časopisa “Bosanski pogledi”. To je bio emingrantski časopis koji je pokrenut od stane Adila Zulfikarpašića, u Beču-1960-ih godina. U njegovom kreiranju učestvovala su mnoga imena bošnjačke emigracije, kao što su Smail Balić, Teufik Veladžić, Izet Serdarević, Bećir Tanović, i dr. Mnogi od njih su potisnuti u zaborav. Ovaj časopis promovisao je ideju bošnjačkog nacionalnog identiteta. „Bosanski pogledi“ su časopis koji je prvi objavio istinu o teškim obračunima komunista sa članovima pokreta Mladi Mislimani krajem 40-ih godina prošlog vijeka. List je izlazio sve do septembra 1991. Korkut je također pisao u časopisu „El-Irfan“ koji je izlazio u Bejrutu. U pomenutom časopisu je promovisao knjigu „Kultura Bošnjaka“ autora Smaila Balića. Svoje radove je uglavnom potpisivao punim imenom i prezimenom. Inače, pisao je i govorio arapski, turski i njemački jezik. Korkut je napisao knjigu na arapskom jeziku pod naslovom „Mihnetu’l-islami fi Yugoslafija“ (Poteškoće islama u Jugoslaviji) u ponaslovu „Dirasa mudžeza ‘anil- islami fi Yugoslafija ve halatu’l- muslimine el-Bošnjak fi Bosna ve Hersek kadimen ve hadisen“ (Kratka studija o islamu u Jugoslaviji i stanje muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini u prošlosti i sadašnjosti). Knjiga je izdata u Bejrutu, 1962. Napisana je na 30 stranica štampanog arapskog teksta, no međutim, sadržajem je znatno veća. U djelu je arapskom čitaocu prikazano mukotrpno stanje muslimana u Jugoslaviji, naročito u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je, naravno, imao neprilika od stane tadašnjeg režima Jugoslavije. Iako daleko od Bosne, preko časopisa koji su izlazili na bosankom jeziku kao i u vidu raznih brošura, davao je svoj doprinos domovini. Tako ćemo naći da je Haris ef. Korkut jedan od rijetkih koji je pisao o mješovitim brakovima. To je bila tabu tema o kojoj se pisalo prije Drugog svjetskog rata, ali ne i u periodu komunističke vladavine Jugoslavije. Jedino je Haris ef. Korkut pisao o ovoj temi sa islamske tačke gledišta. Naime, napisao je brošuru „Mješoviti brakovi“ koja je štampana u Bejrutu 1965. Također je u „Bosanskim pogledima“ pisao nešto na temu mješovitih brakova. Osim toga, u literaturi Islamske zajednice nije zabilježeno ništa na tu temu. Korkutu je to pošlo za rukom jer je pisao kao emigrant, drugačije nije ni moglo. GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 33 KOLUMNE KOLUMNA HISTORIJA BOSNE pripremio: Edin LJUTOVIĆ Uticaj Bogumilstva u Bosni I Hercegovini na islamizaciju masovne migracije turskog etničkog elementa u područje Bosne nisu zabilježene. Ni poslije uništenja države bosanskih feudalaca turski feudalci nisu mogli učvrstiti svoju vlast na velikom dijelu bosanske teritorije. Mađarski feudalci drže Jajačku i Srebreničku banovinu do 1528 godine. Prisustvo turskih feudalaca u Bosni bilo je čvrsto upravo u vrijeme najžešćih obračuna bogumila i katolika (bosanski namjesnik Isa-beg već je 1434. godine iz Bosne kao baze, išao je na pohode do Temišvara, odakle se vraćao u Bosnu. Neposredno pred bitku pod Jajcem, Turci su držali Nevesinje, Gacko, Sarajevo, Podrinje, Pljevlja, Čajniče, Višegrad, Zvornik, Srebrenicu i Šamac; dakle svu istočnu Hercegovinu i istočnu Bosnu. Herceg Stjepan, protivnik bosanskog katoličkog kralja Stjepana Tomaševića, držao je ostali dio Hercegovine i zapadne Bosne. Stjepan Tomašević držao je tada samo zapadnu Bosnu. Period XV i XVI vijeka može se smatrati i periodom osnovne islamizacije domaćeg stanovništva, tim prije što je to istovremeno i period najvećih vojničkih i političkih uspjeha turskih feudalaca. Za bogumilstvo su u momentu uništenja bosanske države, postajale četiri moguća izlaza: reorganizovati se i obnoviti aktivnost, prići zapadnoj crkvi, prići istočnoj crkvi, islamizirati se. Nasilno pokatoličeni bogimili, lišeni svojih propovjednika, počeli su lahko da prelaze na islam. Ima izvjesnih podataka da je taj prelaz počeo još prije definitivnog osvajanja Bosne. Već od 1428. godine gradovi Hododjed i Vrhbosna nalaze se u turskim rukama. U ovo vrijeme pada osnivanje Sarajeva. Značajna Isabegova vakufnama iz februara 1462. godine prikazuje nam Sarajevo još za života posljednjeg bosanskog kralja. Vidi se da je u Sarajevu i njegovoj okolini bilo vrlo mnogo muslimana. I na selu je već bilo muslimana. Ista vakufnama 1462 godine spominje muslimanska groblja u selu Bulinu u Kasetićima. Najverovatnije da je to bogomilsko selo koje je prešlo na islam prije pada Bosne. Ako su starješina porodice odlučio da promjeni religiju, najčešće su to činili i ostali iz bratstva. To je jedan od razloga cjelovitosti seoskih naselja po religioznoj pripadnost. Proces islamizacije na podrućju Bosne i Hercegovine Početak novog etnogenog procesa koji je pod vlašću turskih feudalaca zahvatio jedan dio slovenskog stanovništva u našim krajevima, obično se obilježava islamizacijom. Da je islamizacija izvršena, to nije sporno za nauku. Činjenica da se islamizirano stanovništvo služilo isključivo jezikom autohtonog stanovništva, govori da je njegovo porijeklo autohtono. Nikakve 34 GLASNIK Bosanski biskup fra Marijan Maravić 1655 šalje svoj izvještaj u Rim. Stanovništvo Bosne većinom Turci autohtono, te katolici i šizmatici. Donosi statistiku gradova. Na primjer Sarajevo ima 20 hiljada muslimaskih kuća i samo 100 hriščanskih, a u Banja Luci 2 hiljade muslimanskih i 100 hrišćanskih. Uticaju islamske religije bila su jače izožena gradska naselja duž komunikacija i sela u okolini gradova. Organizacija uprave Islamizacijom počinje formiranje mentalne i kulturne osobenosti Bošnjaka. Formiranjem posebnog vojnopolitičkog jezgra u Bosni (kao posljedica islamizacije), i kontraofanzivnih pritisci evropskih država naveli su 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU sultana da 1580. godine na zapadnom dijelu balkana stvori posebnu graničnu oblast pod svojom direktnom upravom, čijije centar bio u Bosni i koji je zato nazvan bosanskim ejaletom. U sastav ove pokrajne ušli su bosanski (sarajevski sandžak), hercegovački, zvornički, kliški, požeški, čazmanski, krčki, prizrenski i vučitrnski sandžak. Ovaj ejalet je postajao sve do 1878 godine, uračunavši, razumije se, promjene izazvane predhodnim teritorijalnim gubicima na granicama. Neposredno pred austougarsku okupaciju u sastav bosanskog ejaleta uključen je i novopazarski sandžak. Prema podacima u Bosni je od 1463 do 1878 upravljalo 252 namjesnika. Dakle, u prosjeku ni dvije godine nije trajala uprava jednog čovjeka. 206 namjesnika upravljalo je do dvije godine, 38 od 3-5 godina, 6 od 6-10 godina, a svega 2 preko 20 godina. Bilo je mnogo namjesnika koji su upravljali samo po nekoliko mjeseci. Dinamična vojna situacija uslovljavala je često mijenjanje visokih funkcionera prema ocjeni vrhovne uprave o njihovim sposobnostima. Krajem XVIII vijeka u ejaletskoj upravi pod rukovodstvom namjesnika radili su slijedeći sektori: za dodjelu lena, za finasije, za vojan pitanja za administraciju. Vlast se nije direktno bavila problemom proizvodnje. Vojni uspjesi koji su uslijedili osavjanju Bosne i relativna politička konsolidacija koja je od Bosne napravila neku vrst baze vojnih operacija, omugućili su njen brz privredni razvoj. Početno poboljašanje položaja kmetova i veća pravna sigurnost odrazili su se povoljno na poljoprivrednu proizvodnju. Ratni plijen (plementi metali, vrijedne tkanine, stoka) povećala su kupovnu moć ratnika. Sarajevo (trgovište) imalo je 1468 manje od 30 kuća, a već 1516 oko 20 000 stanovnika slično je sa Mostarem i drugim gradivima. Gradsko stanovništvo činilo je 1213% ukupnog stanovništva Bosne. Od pada Bosne do kraja kraja XV vijeka, na njenim zapadnim i sjevernim granicama kao i u samoj Bosni, odvijaju se intezivne vojne akcije za koje se zna da su u njima učestvovali i Bošnjaci. U tom period vodi se 11 krupnih operacija, od koji se pet odvijaju na teritoriji Hrvatske, dvije u Sloveniji, jedna u Zeti, jedna u Italiji i dvije u Bosni. U XVI vijeku vođeno je 75 krupnih operacija od toga 23 u Bosni, van teritorije Bosne: u Hrvatskoj, Mađarskoj , Crnoj Gori , Sloveniji, Perziji. . U ovom vijeku gubici Bošnjaka su veliki. Kod zauzimanja Novog, vojnici Mletačke republike 1539. godine sasjekli su sve muškarce, a žena i djecu odveli u roblje. U bici po Siskom 1593. godine gine 7000 Bošnjaka, a u odbrani Petrinje 1593. godine izginula je sva posada prilikom provale iz grada. U XVII vijeku vođeno je 86 krupnih operacija, od kojih 35 u Bosni, van teritorije Bosne: u Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Austriji, Besarabiji, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Boki, Rusiji, Grčkoj i Iraku. Naročito velike gubitke u ovom stoljeću Bošnjaci su pretrpljeli u borbama pod Hotinom, Bečom i Ostrogonom. U XVIII vijeku vođeno je 40 velikih operacija od kojih 21 u Bosni, van teritorije Bosne: u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Besarabiji , Bugarskoj, Rusiji, Perziji. 1714. godine u Bosnu dolazi 5000 Tatara i 7500 drugih stranih vojnika za rat protiv Mletačke republike. Pritisak spoljnih protivnika je toliko jak da mu lokalne sanage ne mogu da odolijevaju. U borabama u Peziji 1727. godine godine učestvuje 10 000 feudalca i plaćenika iz Bosne, a vraća se njih 500. U borbama u Rusiji 1735. godine učestvuje 20.000 Bošnjaka, od kojih je zarobljeno 7743, a vratilo se kući 1.340. U odbrani Zvornika 1737. godine učestvuju i žene. U XIX vijeku vođeno je 20 većih operacija od kojih 4 u Bosni, a van teritorija Bosne: u Srbiji i Crnoj Gori.. Bojevi su bili intezivni odmah od početka XVvijeka da bi dostigli kulminaciju u XVII vijeku, a jenjavaju u XVIII, a naročito u XIX vijeku. XV, XVI, XVII vijek karakterišu ofanzivne akcije, da bi u XVIII vijeku borba poprimila defanzivni karakter, u XIX vijeku Bošnjaci su opet u ofanzivi, ali ovog puta zato što se borbe svode na obraćun sa Crnom Gorom i Srbijom. Bošnjaci su učestvovali u vojnim operacijama u udaljenim zemljama kao što su Perzija, Irak, Rusija i Poljska. Već krajem XV vijeka vojne snage Bošnjaka prelaze 10.000, da bi u XVI vijeku bilo zabilježeno učešće oko 50 000 BošnjakA samo u jednoj bici. Smanjivanje teritorije Turske povlačilo je za sobom i potiskivanje domačeg bošnajčkog stanovništva, uglavnom do polovine XIX vijeka. To stanovništvo se djelomično povlači na teritorije koje je držala Turska. Stanovništvo iz Panonije najvećim dijelom povlačilo u Bosnu, a djelomično u Srbiju. Stanovništvo Like i Dalmacije povlači se isključivo u Bosnu. Stanovništvo iz Crne Gore djelomično je istrebljeno krajem XVII i početkom XVIII vijeka nakon savezničke koalicije od 1684. do 1699. godine protiv Turske. Drugi dio se povlači u Bosnu i Hercegovinu, Albaniju i dijelove Turske. Stanovništvo iz uže Srbije iseljavalo se od početka Prvog srpskog ustanka do polovine XIX vijeka, najvećim dijelom u okolne oblasti koje je držala Turska, i to u Bosnu, Sandžak, Kosovo i Metohija. GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 35 KOLUMNA KOLUMNA NAŠA BOSNA piše: Enes HUJDUR Hvala Bogu, ova zemlja ide naprijed. Možda nekad usporenim koracima, ali naše najveće blago je omladina koja se vraća tamo gdje i pripada, džamijskom hajatu. Nade imam da će u Bosni biti dobro, samo će trebati vremena da „oživi“ i da ponovo zasja svim nurom i da se okiti svojom ljepotom. Sedamnaestog dana mjeseca ramazana druge godine po Hidžri na brdu Bedr, nedaleko od Medine islam se branio krvlju šehidskom i odbranio. Vjerujući u Allaha, dž.š., i Njegova poslanika Muhammeda, a.s., mudžahidi su na bojno polje izašli prepuni snage i volje. Ali u isto vrijeme i želje za pobjedom da se jednog dana vrate svojim mekanskim domovima iz kojih su protjerani samo zato što su muslimani i što im je srce ispunjeno šehadetom. Vjera u Boga dovela ih je do prve pobjede u historiji islama. Kad su se mudžahidi vraćali sa Bedra Muhammed, a.s., ih je obavjestio o najvećem džihadu i o najvažnijoj pobjedi, riječima: “Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je bitka sa samim sobom”. Sigurno je bitka na Bedru najznačajnija pobjeda u historiji islama, ali ta bitka sa samim sobom nikad neće prestati, i zato je ona najveća. Mi smo ovdje u ovoj napaćenoj, prkosnoj, ponosnoj, ali kao iz bajke lijepoj Bosni i Hercegovini. Ali kakva god je, NAŠA je, i ne damo je nikome, jer majka nam je, a bolja je i najgora majka od najbolje maćehe. Treba da znamo da rat u BiH nije trajao samo od ‘92-’95. godine protiv Bošnjaka - muslimana. Rat protiv nas na ovim prostorima započeo je mnogo prije 1878. godine i još nije završio, niti mu se uskoro nadzire kraj. Mnogo je šehida dala ova zemlja; da postoji prvenstvo u žrtvama mi bi smo sigurno bili među pobjednicima. Historija je dužna svakom onom ko je dao svoj život da bi danas mi imali slobodu i da bi se mogli boriti za svoja prava. To su ljudi 36 GLASNIK koji su na poseban način svjedočili život i smrt. Jer svjedočenje života i smrti na ovim prostorima nije stvar jednog vremena i jedne generacije, nego je to stvar svakog pojedinca u svakom vremenu. Sadržaj žrtve u borbi između našeg i vremena naših očeva i djedova je različit po svojoj osnovi. Naši preci su koristili oružje u borbi protiv istog oružja koji su koristili njihovi neprijatelji, ili bar slično, što je i bila njihova obaveza. Mi se danas moramo suprostaviti svojim neprijateljima metodama i načinima koje oni koriste . Ovo je jedini i najsigurniji put kojim čuvamo krv koju su prolili naši preci kako ne bi bila uzaludno prolivena. Poslije mnogo genocida nad ovim narodom, prvi put smo stali da se branimo te 1992. godine i sa nadljudskim naporom smo se i odbranili. Šehidi ove zemlje se mogu porediti sa šehidima Bedra i Uhuda. Možemo im zajedno učiti dovu jer svi su oni dali svoje živote za jedan cilj - islam. Ali, ako i dalje budemo držali širom otvorena vrata lošem moralu, destruktivnim idejama, šta ostaje kao smisao borbe i žrtvovanja naših predaka? Zar naši postupci nisu omalovažavanje krvi koju su prolili ovi časni ljudi - šehidi? Ne, neće se omalovažavati krv koju su prolili! U suprotnom će nas žestoko tužiti i Nanić, Hujdur-Hujka, Jugo, Alagić i hiljade njima sličnih junaka. Kako da se oslobodimo ove iznimne odgovornosti? Moramo pokazati sličnu odvažnost na putu pozivanja na dobro i manifestirati odlučnost kao što su oni pokazali uz potpuno zadovoljstvo i želju za žrtvom da spriječimo one koji ne vole ovu 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU zemlju da stave svoja stopala na njeno tlo. “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete”. (Ali-Imran 110) Koliko samo napada na nas Bošnjake se svakodnevno upućuje, pogotovo onih medijskih. Na našu ulemu, na našeg uvaženog reisul-ulemu dr. Mustafu Cerića, na cijelu Islamsku zajednicu. Ali zašto baš na tu instituciju i na te ljude? Zato što razmišljaju i što se brinu za svoj narod. Niko ne vodi nikakav “rat” protiv naših bh. političkih stranaka i njihovih vođa, pa ko bi i galamio i nešto im prigovarao kad su oni za “pohvaliti” za našeg neprijatelja, odlični i potpuno im kao takvi odgovaraju. Nikako da shvatim naš narod, kad Bakir Hadžiomerović u svojoj emisiji slaže na reisululemu mi mu povjerujemo i to je “istina”, on je u pravu, a čim reisul-ulema kaže šta misli i upozori na probleme društva, on je “lažov” i ništa mu ne treba vjerovati. Ta naša tvrdoglavost, zavist i prkost u historiji koštali su nas mnogo i nikad nismo naučili da svoje cijenimo. Predsjednika Aliju Izetbegovića mnogo više cijeli svijet cijeni i poštuje nego što to radi njegov narod. Koliko je samo on napada pretrpio i danas isto to reisul-ulema proživljava. Ali, zato im poručujem, koliko god vama vaše potvore i klevete bile važne i koliko se god budete trudili da izmišljate laži, nama je naš reisul-ulemu draži i više ga poštujemo. Mi ga slijedimo i podržavamo, on je naš halifa. Vi ćete biti zaboravljeni na smetljištu historije, kao i oni prije vas, za kratko vrijeme. Sad shvatam onaj hadis Božijeg Poslanika, a.s.: “Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je bitka sa samim sobom”. Ja znam da su mi četnici i ustaše neprijatelji i znam kako se sa njima boriti. Ali najveći naši neprijatelji su oni iz “našeg “naroda koji imaju muslimansko ime, ali su munafici tj. komunisti. Oni misle da nešto znaju, a ne znaju ni ko su, ni šta su , niti kome pripadaju. Oni nama hoće da uzmu vjeronauku i hoće kao da nas uče kulturi življenja. A naš narod zna kome pripada, zna odakle je , ko smo i šta smo, i zna svoju ponosnu historiju. Ovaj narod ne može bez vjere, on je znao za Boga Jedinoga i prije dolaska Osmanlija. Znao je za molitvu pet puta na dan, znao je za post, i znao je da podigne ruku visoko i da kaže da nikome neće biti rob. Mi smo ovdje više od 600 godina, znali smo za kulturu i čistoću, za javna kupatila i hamame, poštovanje drugog i drugačijeg. Sad ovi došli i nastali prije šezdesetak godina i hoće da nas uče kulturi življenja i kažu da nam vjera nije potrebna i hoće da nam pokažu kako se može živjeti i bez vjere. To intezivno rade već 60 godina, ali vjera u ovom čovjeku se ne može ubiti, jer ovaj narod ne zna da živi bez duhovne snage vjere. Svakom od nas nekad treba mala infuzija te duhovne hrane da shvatimo šta nam je prioritet u životu. Hvala Bogu, ova zemlja ide naprijed. Možda nekad usporenim koracima, ali naše najveće blago je omladina koja se vraća tamo gdje i pripada, džamijskom hajatu. Nade imam da će u Bosni biti dobro, samo će trebati vremena da „oživi“ i da ponovo zasja svim nurom i da se okiti svojom ljepotom. Ukoliko budemo ulagali veliki napor u poboljšavanje našeg društva možda se ponovo pojave osobe slične šejh Juji, velikom veziru Mehmed paši Sokoloviću, šejhu Maglajliću, šejhu Mehmedu Handžiću, Aliji Izetbegoviću… ličnostima koje su bile blistave zvijezde bošnjačke-islamske misli i velikani svog naroda. Ako Bog da, kad ove generacije dođu da vode i odlučuju o sudbini naše države siguran sam da će to bolje raditi od ovih današnjih političara, kojima svaka čast na njihovom trudu i onome što su uradili, ali daleko im kuća bila od naše lijepe Bosne i Hercegovine. GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 37 Riznice u sunnetu Treasures in the sunnah između dva broja između dva broja NAUČNI PRISTUP autor: ZEGLUL EL-NEDŽDŽAR 7. hadis Kiša pada zbog blagoslova i milosti od Allaha Zejd ibn Halid el-Džuheni pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., predvodio nas je na sabah namazu na Hudejbiji poslije kišne noći. Nakon završetka namaza okrenuo se prema ljudi i rekao: „Da li znate šta je vaš Gospodar rekao (objavio)?“ Ljudi su odgovorili: „Allah i Njegov poslanik znaju najbolje“. On, s.a.v.s., reče: „Allah je rekao: `Ujutro neki Moji robovi ostadoše iskreni vjernici a neki postadoše nevjernici. Ko god reče da je kiša zbog blagoslova i milosti od Allaha ima vjeru u Mene i nevjeru u zvijezde, a ko god reče da je kiša zbog neke posebne zvijezde nema vjere u Mene, već ima vjeru u tu zvijezdu.“1 Pojašnjenje hadisa Postupak padanja kiša iz oblaka je još uvijek tajna za naučnike. Sve što znaju je da je Zemlja najbogatija planeta u Sunčevom sistemu u pogledu vode. Količina voda u Zemlji je oko 1,4 milijarde kubnih kilometara. Najveća količina vode se nalazi u morima i okeanima (oko 97,2%), dok je slatka voda najmanja po količini. Većina slatke vode (oko 2,052 do 2,15%) je u obliku velikih blokova leda na dva Zemljina pola i na vrhovima planina. Ostatak slatkevode je skladišten u stijenama Zemljine kore (0,27%), slatkovodnim jezerima (0,33%), te takođe uzima oblik vlage raširene unutar tla (0,18%), kao što uzima oblik vlage u atmosferi (0,036%). 38 GLASNIK 6. nastavak prijevod s engleskog: Jusuf DŽAFIĆ Tekuća voda u rijekama i kanalima čini najmanju količinu od pomenutih (0,0047%). Svemogući Allah je donio ovu zemaljsku vodu napolje iz zemljinih dubina putem vulkanskih erupcija, rasporedio je, te upravlja njenim tačnim kruženjem između zemlje i zraka (atmosfere). To je pravilno kruženje koje stoji nasuprot kvarenju vode zbog postojanja milijardi živih bića koji žive i umiru u vodi. Zasigurno, moguće je da se ovo kruženje vode oko Zemlje pokvari usljed postojanja živih, mrtvih i truhlih organizama. Allahova volja (Hvaljeni i Veličanstveni neka je On) je dosudila da ova konačna količina vode na Zemlji postoji, potom da bude pravilno raspoređena između mora, okeana, rijeka i jezera, te poslije da određena količina ove vode bude skladištena u stijenama Zemljine kore. Štaviše, nešto ove vode je prisutno u obliku ogromnih ledenih blokova na planinskim vrhovima ili je ujednačeno rašireno u obliku vlage, rasprostranjene u zraku ili unutar čvrste materije. Ustvari, ovaj postupak je rukovođen savršenom tačnošću, kako bi postojala dovoljna količina vode neophodna za život na Zemlji, te kako bi se postigla vrsta kalorijske ravnoteže na Zemljinoj površini od mjesta do mjesta i od godišnjeg doba do godišnjeg doba. Što je još važnije, ako bi se ova uravnotežena količina vode malo povećala, Zemlja bi bila u potpunosti potopljena. Na početku, sunčeva toplota pretvara u paru Zemljinu vodu u morima, okeanima, rijekama, jezerima, barama i močvarama. Postupak isparavanja je rasprostranjen kako bi uključio polarne ledene kape, vodu uskladištenu ispod Zemljine kore, disanje čovjeka, životinja i biljaka, te druge 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU A SCIENTIFIC APPROACH_PART 1 izvore vode, koji se onda dižu kao para do donjih slojeva atmosfere (klimatski pojas). Usljed toga temperatura se spušta i atmosferski pritisak se smanjuje, vodeći do zgušnajvanja pare oko sitnih molekula zraka i prašine, poznatih kao zgusnuti molekuli, koji pomažu zemaljskoj vodi da se vrati na zemlju u obliku kiše, grada, leda, magle ili rose. Svake godine, tri stotine i osamdeset hiljada kubnih kiilometara vode isparava. Većina od ovoga (320 hiljada kubnih kilometara) je sa površine mora i okeana, dok je ponajmanje od ove isparene vode (60 hiljada kubnih kilometara) sa površine kopna. Ova količina isparene vode se vraća na zemlju u drugačijim prosjecima (284 hiljada kubnih kilometara pada na mora i okeanae dok 96 hiljada kubnih kilometara pada na zemlju), i ova razlika u oba slučaja (36 hiljada kubnih kilometara) utiče sa kopna u mora i okeane. S druge strane, vrijedno je naglasiti činjenicu da su padavine iz oblaka još uvijek poglavito nepoznat postupak koji ostaje dvosmislen u svojim potankostima svim naučnicima. Ovo je zbog činjenice da se ovaj proces sprovodi preko brojnih nevidljivih operacija, a na posredan način. Stoga, brojne pretpostavke i teorije su postavljene ka riješavanju ovoga fenomena, kao što je uticaj kretanja zemaljskog vjetra, prašina podignuta s zemljine površine ovim vjetrom, sudar naboja u jednom oblaku jednog protiv drugog i sudar zasebnih oblaka jednog s drugim, takođe uticaj sunca i vjetra na atmosferu Zemlje u njenim različitim slojevima. Da ne spominjemo volju Najvećeg, Stvoritelja! Ovo je očito u prikazanom hadisu. Dobro je poznato da je količina vode u oblacima vrlo mala. Ona ne prelazi 2% vode prisutne u Zemljinoj atmosferi, što ne nadvisuje 0,36% od ukupne količine vode na Zemlji. Količina vode u Zemljinoj atmosferi se procjenjuje na oko 15 hiljada miliona kubnih kilometara. Voda se nalazi u klimatskim pojasima, uzimajući oblik veoma majušnih kapi (malo više od mikrona). Ove vodene kapljice prianjaju uz zrak zbog svoje ljepljivosti i jačine njihove površine tenzije.2 Ovaj postupak, potpomognut silom vjetra, odvija se u uobičajenim oblacima koji plove u atmosferi, pritom sipajući kišu na zemlju samo nakon mješanja toplog oblaka sa hladnim ili oblaka sa pozitivnim nabojem s onim koji ima negativan naboj ili pak nakon što se brojne čvrste čestice prašine, podignute vjetrom sa površine Zemlje, koriste da ubrizgaju oblake i vode ka zgušnavanju pare unutar ovih oblaka, te padanju kiše Allahovom voljom. Kiša obično pada u sićušnim kapima. Ponekad, međutim, pada u velikim kapima (promjer ovih kapi ponekad ide iznad 4-8 milimetara). Ove velike kapi su posljedica zgušnjavanja pare oko velikih molekula prašine koji postepeno rastu dok ne postignu ovu veličinu, uslijed zgušnjavanja pare oko njih. Kada sve svi ovi uslovi ili samo neki od njih ispune, oni impliciraju da su predodređeni i da se nisu mogli dogoditi nasumice. Prilično je očigledno da se kiša vodi kao svemirska zagonetka koju čovjek ne može u potpunosti odgonetnuti. No, veličina Allahove moći je jasna kao dnevna svjetlost, posebno u raspoređivanju kiše između svih dijelova GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 39 prijevod prijevod Zemljine površine Allahovom voljom (Hvaljeni i Veličanstveni neka je On). Ovo je naglašeno u prikazanom hadisu, a i u brojnim Kur’anskim ajetima. O ljudi! Bogoštujte svoga Gospodara (Allaha), koji vas je stvori i one prije vas kako biste mogli biti El-Muttekuni (bogobojazni). Koji je stvorio Zemlju vama mjestom odmora, i nebo kao baldahin, i poslao vodu (kišu) i dao da s njom rađaju plodovi, kao proviziju3 vama. Onda nemojte stavljati suparnike prema Allahu (u bogoštovanju), dok vi znate (da samo On ima pravo da bude bogoštovan. (El-Bekare, 21-22) I to je On koji šalje vjetrove kao vjesnike radosnih vijesti, idu prije Njegove milosti (kiše). Do kada su oni donijeli teškonatovarene oblake. Mi ih tjeramo do zemlje koja je mrtva, onda činimo da se voda (kiša) spušta na nju. Potom Mi stvaramo svakovrsne plodove pored nje. Isto, Mi ćemo oživjeti mrtve, tako da možete upamtiti ili obratiti pažnju. (El-E’araf, 57) I Mi šaljemo vjetrove koji oplođuju (da obilno napune oblake vodom), onda činimo da se voda (kiša) spušta s neba, i Mi smo je dali vama da pijete, i niste vi ti koji su vlasnici njenih skladišta (tj. da date vodu koga volite ili da je uskratite od onoga koga ne volite). (El- Hidžr, 22) To je On koji spušta vodu (kišu) s neba, i s njom Mi dajemo da niče svakovrsno bilje... (El-En’am, 99) Koji je zemlju napravio za vas poput krevet (rasprostro) i otvorio puteve za vas po njoj; i spustio je vodu (kišu) s neba. I Mi smo dali da s njom niče svakovrsno bilje. (Taha, 53) I mi smo spustili s neba vodu (kišu) u mjerama, i Mi smo joj dali smještaj na zemlji, te, zaista, Mi smo sposobni da je oduzmemo. (El-Mu’minun, 18) I to je On koji šalje vjetrove kao vjesnike radosnih vijesti, idu prije Njegove milosti (kiše), i Mi smo spustili čistu vodu s neba. (El-Furkan, 48) 8. hadis Svaka godina dobija istu količinu kiše Ibn Mesud prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kiša koja padne u jednoj godini nije ništa manje (po količini) od one koja padne u drugoj godini.4 40 GLASNIK Pojašnjenje hadisa Ovaj hadis je takođe zabilježio Hakim u svojoj knjizi Mustedrek5 , prenosi ga Ibn Abbas, r.a.: Kiša koja padne u jednoj godini nije ništa manje (po količini) od one koja padne u drugoj godini, to je samo Allah koji raspoređuje kišu (širom Zemlje). Prva predaja ovoga hadisa je mevkuf , i povezana je samo do Ibn Mesuda, a druga predaja od Hakima je mevkuf,6 te povezana samo do Ibn Abbasa, r.a, pa je ovo potaklo neke hadiske učenjake da pokušaju da ovaj hadis kao daif (slab), kako nisu mogli da dokuče njegov znanstveni zaključak. Ipak ovaj hadis ima presedan, upućujući na naučni znak, četrnaest stotina godina prije nego je savremena nauka zapravo otkrila njegovu tajnu. Nakon obavljanja opširnih studija da bi se procijenila količina vode prisutne na površini Zemlje, otkriveno je da je ogromna, pošto je procijenjena na 1 360 miliona kubnih kilometara. Većina ove vode (97.2%) je u obliku slane vode u okeanima i morima, dok je njen ostatak (2.8%) čini pitku vodu u njena tri stanja (čvsto, tečno i plinovito). 2.15% od ukupne količine vode na Zemlji je u obliku naslaga ledenjaka na dva pola7 , te na vrhovima vrhovima njihovih planina. Ostatak zemaljske vode, koji je oko 0.65% sveukupne vode na Zemlji, je uglavnom skladišten kao podzemna voda u litosferi.8 Nakon nje, dolazi pitka voda slatkovodnih jezera, zatim voda uskladištena u zemljištu u obliku vlage. Preostala količina je vodena para u plinovitoj atmosferi, te na kraju tekuća voda u rijekama i njihovim glavnim potocima. Svjetski okean9 pokriva približno 71 posto Zemljine povrišine, procijenjene na oko 510 miliona kvadratnih kilometara, što znači da je svjetski okean na Zemlji oko 361 milion kvadratni kilometar, dok je čvrsta oblast Zemljine površine procjenjena na 149 miliona kvadratnih kilometara. Stoga, stopa isparavanja sa vodene površine je procijenjena na oko 320 000 kubnih kilometara vode godišnje, dok je stopa isparavanje vode sa tla procijenjena na skoro 60 000 kubnih kilometara. Nakon sabiranja ove dvije brojke, uviđamo da je vodeni krug između Zemlje i njezinog atmosferskog omotača oko 380 000 godišnje. Većina ove vode isparava iz tropskih oblasti, gdje prosječna godišnja temperatura dostiže 25 C. Kada voda isparava s površine vode i tla, ona se usljed manje gustine podiže, zatim je zračne stru- 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU je dovode do troposfere, najnižeg sloja Zemljine plinovite atmosfere i mjesto svog Zemljinog vremena. Troposfera je svojstvena po značajnom opadanju temperature, kako se visina povećava dok ne dosegne -80 C iznad ekvatora. U ovom hladnom sloju vodena para, dižući se sa zemlje, postaje gusta (Allahovom voljom), te se onda vraća na zemlju u obliku kiše, vode, snijega, grada ili sitnih padalina (da li u obliku rose ili magle). Kada ova voda pada nazad na zemlju, nju Allah raspodjeluje, slavljen nek je On, Svojom savršenom mudrošću, kako je količina vode koja padne na površinu vlažnog tla veća nego ona koja isparava iz njega (96 000 kubnih kilometara padne na kopno, poređenja radi sa 60 000 kubnih kilometara što je ukupna količina isparene vode sa njegove površine). S druge strane, količina vode koja padne u more i okeane je mnogo manja nego ona koja se isparava s njihovih površina (284 000 kubnih kilometara padne u njih, poređenja radi sa 320 000 koji isparavaju iz njih). Razlika između dvije zadnje brojke je upravo istovjetna razlika između količine oborina i isparene vode na kopnu, što je skoro 36 000 kubnih kilometara vode koja teče s kopna ka morima i okeanima svake godine. Kruženje vode širom Zemlje je jedno čudesno kruženje, koje djeluje kao svjedočanstvo savršenoj moći Stvoritelja i savršenosti Njegovog stvaranja. Sve u svemu, količina vode je stalna veličina i ona je ispravno izračunata da upotpuni životne potrebe na Zemlji. Ovaj vodeni krug, koji se smjenjuje između isparavanja i padanja kiše, takođe pročišćava zemljinu vodu, u kojoj milijarde bića, predstavljajući različite oblike života na Zemlji, žive i umiru. On takođe pomaže očuvanju temperature na Zemljinoj površini, te umanjuje jačinu sunčeve toplote ljeti. To zauzvrat smanjuje razliku između ljetne i zimske temperature, kako bi se očuvao zemaljski život u svim njegovim različitim oblicima. Pošto je ukupna količina Zemljine vode koja isparava u njenu plinovitu atmosferu ustaljena svake godine, te ukupna količina isparene vode sadržane u ovom sloju je takođe postojana tokom godine, onda ukupna količina kiše koja padne na zemlju isto ostaje nepromjenljiva svake godine, mada se njena količina razlikuje od jedne oblasti do druge, zavisno od Allahove volje. Prosječna količina kiše koja padne na Zemljinu površinu danas iznosi 85,7 kubičnih cm godišnje. Oborine se kreću između nule u suhim i bezvodnim pustinjskim oblastima, i 11,45 kubičnih metara vode koja godišnje padne na Havajska ostrva. Čovjek je u stanju da shvati ove kritičke opaske na kraju XX stoljeća, ali njegovom znanju je prethodio hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s., u kojem kaže: „Kiša koja padne u jednoj godini nije ništa manje (po količini) od one koja padne u drugoj godini, to je samo Allah koji raspoređuje kišu (širom Zemlje).“ Izvor ove naučne činjenice, koju je izjavio Pečat poslanika i vjerovjesnika, s.a.v.s., četrnaest stoljeća prije, može biti samo Božanska objava. Neka je na njega Allahov mir i blagoslov, na njegovu porodicu, sudrugove, i na ma koga koji slijedi njegovu i njegov poziv (da’vah) do Sudnjeg dana. ______________________________________________________ 1 - Zabilježio imam Buhari, Knjiga ezana (poziva na namaz), hadis br. 801. 2 - Podrazumijeva, između ostalog, električni potencijal ili napon. (o.p.) 3 - Znači, između ostalog, hrana, živežne namirnice, opskrba i sl. (o.p.) 4 - Zabilježio imam Bejheki u svom Es-Sunnen el-kubra, sv. 3, str. 363, indijsko izdanje. 5 - Sv. 2, str. 403 (indijsko iz.) 6 - Hadis mevkuf je taj koga ashab ne pripisuje Vjerovjesniku, s.a.v.s., tako je predaja ograničena na ashaba. 7 - Jedan od dvije oblasti bliske krajevima Zemljine obrtne ose, Sjeverni pol i Južni pol. (o. urednika eng. izd.) 8 - Litosfera obuhvata koru i gornji plašt Zemlje. (o. urednika eng. izd.) 9- Tri glavna djela svjetskog okena su Atlantski okean, Tihi okean i Indijski okean. (o. urednika eng. izd) GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 41 FOTOREPORTAŽA TAHRIR - SIMBOL BORBE ZA SLOBODU LOKACIJA: Tahrir - Kairo. 42 GLASNIK 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 43 kairske džamije EGIPTOM KROZ GRADOVE KAIRO DŽAMIJA IMAMA HUSEJN piše: Hamdija ISLAMOVIĆ pripremio: Sedin OMERBAŠIĆ Džamija se nalazi u starom dijelu Kaira, u četvrti nazvanoj po imenu hazreti Husejna, a pored džamije je smještena pijaca Han Halili, dok preko puta se prostire čuvena Azharova džamija. Husejnova džamija je sagrađena 1154. godine za vrijeme fatimijskog upravljanja Egiptom. Nazvana je ‘Imam Husejn’ na osnovu nekih predaja po kojima se u njoj nalazi pokopana glava Poslanikova unuka hazreti Husejna. Naime, prema tim predanjima, u toku krstaških pohoda, tadašnji fatimijski halifa u Egiptu se pobojao za sigurnost Husejnove r.a. glave koja se tada nalazila u palestinskom gradu Askalanu, te ju je dao prenijeti i pokopati u Kairu, da bi se ubrzo na tom mjestu sagradila džamija. Za razliku od ovog predanja, šije su ubjeđenja da je hazreti Husejnova glava pokopana zajedno sa njegovim tijelom u džamiji „Imam Husejn“ na Kerbeli u Iraku. Kada je na prijestolje egipatskog paše 1863. godine kročio hidiv Ismail, 44 GLASNIK član čuvene Muhammed Alijeve dinastije, naredio je proširenje džamije i tada ona dobiva današnje dimenzije. Prilikom proširenja gradila se po gotskom arhitektonskom modelu, dok je munara izdignuta u karakterističnom osmanskom stilu. Unutar džamije u okviru zasebne prostorije nalazi se turbe za koje se vjeruje da čuva pokopanu glavu imama Husejna, a koje je u svako doba dana i noći okruženo nemalim brojem posjetitelja. U džamiju se ulazi na 6 ulaza sa sve 4 strane, a svaki od ova 6 izlaza iz džamije vas vodi na čuvenu pijacu Han Halili, inače najveću pijacu na afričkom tlu. Kompleks džamije sadrži i neke stare islamske artefakte među kojima se nalazi Poslanikova sablja, koja je zatvorena za neposredno razgledanje, dok se, ipak, najviše ističe kompletiran ručni prepis Kur’ani Kerima kojeg je svojevremeno na životinjskoj koži ispisao hazreti Alija. 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Kao što je poznato Kairo je majka civilizacija, tako da u Egipatskom muzeju imate toliko historijskog blaga da ne možete ga pregledati za jedan dan. Kada je i napravljen, Egipatski muzej bio je mali za eksponate koje je imao. Trenutno se gradi novi muzej , koji se nalazi izvan grada oko 20 kilometara. Biti će, kako se navodi, najveći historijski muzej na svijetu. Obavezno ne treba propustiti da se posjeti blago Tutankamonove grobnice i Dvoranu mumija. U jednom od prošlih brojeva je naš student pisao o Kairu na temu njegovog nastanka i ko je njegov osnivač. Mi ćemo u ovom tekstu, ako Bog da, pokušati istaći znamenitosti Kaira, koje, možda, nekoga podstaknu da posjeti ovaj predivan grad. Kada spomenemo da je Kairo najveći afrički grad, odmah i očekujemo od grada takvih karekteristika neočekivano. Naravno, tako doista i jeste. Kairo je zvijer koja nikada ne spava i stalno je u pokretu. Nećete nikada nešto zatrebati, a da to nije nadomak vas. Gotovo svi ugodtiteljski objekti rade 24 sata dnevno. Ukupan broj stanovnika Kaira teško je utvrditi, međutim prema mojim saznanjima taj broj je oko 20 miliona stanovinika. Svake godine u Kairu broj stanovnika se poveća za hiljade. Najgušće je naseljen centralni dio Kaira, u kome je smještena gotovo sva državna administracija. Broj stanovnika u ovom dijelu grada je oko 8 miliona. Nije teško uvidjeti da je Kairo jedno od najvećih gradilišta na svijetu. Zahvaljujući neiscrpnom korištenju rijeke Nil, omogućeno im je da šire grad prema istoku i zapadu. Svakako, Kairo ima mnogo turističkih destinacija, koje se ne mogu obići za jedan dan. Jedan od razloga tome su i ogromne gužve. Međutim, već nakon jednog dana boravka u Kairu, turisti se utope u ovaj način života. Prelaze preko neobilježenih dijelova ceste sa lokalnim stanovnicima ispred ogromnih kolona i imaju priliku da slušaju „milozvučne“ glasove automobilske simfonije. Inače, u Egiptu je zakonom zabranjeno korištenje sirena, ali u stvarnosti je potpuno suprotno. U većini slučajeva ni sami vozači ne znaju zasto ih koriste, osim sto su naviknuli na to. Kao što je poznato Kairo je majka civilizacija, tako da u Egipatskom muzeju imate toliko historijskog blaga da ne možete ga pregledati za jedan dan. Kada je i napravljen, Egipatski muzej bio je mali za eksponate koje je imao. Trenutno se gradi novi muzej , koji se nalazi izvan grada oko 20 kilometara. Biti će, kako se navodi, najveći historijski muzej na svijetu. Oba- GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 45 egiptom kroz gradove vezno ne treba propustiti da se posjeti blago Tutankamonove grobnice i Dvoranu mumija. Što se pak tiče piramida, uopšte nema potreba pisati o njima. One su same po sebi svjetska turistička destinacija. One nijemo šute i posmatraju sve promjene civilizacija koje su prohujale kroz ovaj dio afrčkog kontinenta. Među ovim nijemim svjedocima je Keopsova piramida, jedna od sedam svjetskih čuda. Važno je istaći da da naivni turisti često budu meta vodiča deva ili pak prodavača suvenira. Oni pak, za jako mnogo novca dobiju veoma kratke vožnje devom ili za suvenire plaćaju mnogo više nego što vrijede. Odlazkom na Kairski toranj, možete vidjeti cijeli Kairo. Kada dođete tu shvatite rečenicu kojom je opisan Kairo u knjizi „Hiljadu i jedna noć“, a ona glasi : „ Ko nije vidio Kairo, taj nije vidio svijet.“ Sa ovog mjesta vidite ogroman jaz između zapadnog ili modernog Kaira i istočnog, orijen- književnost talnog ili islamskog Kaira. Taj jaz se ogleda u infrastrukturi najviše, međutim primjeti se i u samim ljudima. U istočnom dijelu žive ljudi prosječnih mjesečnih primanja, dok na zapadnom dijelu su smještene gotovo sve ambasade i uredi stranih država, te bogatih egipatskih porodica. Nakon prvog pogleda sa ovog tornja shvatite da je Kairo mješavina kultura, krajolika, zvukova, boja i mirisa. On je neobuzdan, onečišćen, prevrtljiv i bogat životom u tolikom intenzitetu da vas u isto vrijeme iscrpljuje i okrepljuje da nastavite dalje. O Kairu su pisali mnogi, i koliko god da pisali opet ostaje neiscrpno more ideja za daljnje poduhvate u ovim okvirima. Ovdje smo spomenuli samo par destinacija koje odaju identitet Kaira. Stoga ostavljamo vas u neizvjesnosti do slijedećeg broja u kojem ćemo, ako Bog da, nastaviti govoriti o Kairu i njegovim destinacijama koje nudi. ROMAN U ARAPSKOME SVIJETU. MAHFOUZ KAO ZAČETNIK ARAPSKOGA MODERNOG ROMANA (IV dio) ”U međusobnim susretima nalazimo utočište od usamljenosti i kao da se baš tim međusobnim dodirimaštitimo od udaraca nepoznatoga, a od opasnosti trpljenja razmjenom mišljenja, od nastupa bezumnogaočaja sarkastičnim i uvredljivim vicevima, od velikih grijeha toplim uzdasima ispovijesti, a od tmurne,zagušljive atmosfere izmišljenim snovima.” (Naguib Mahfouz) piše: Medina DŽANBEGOVIĆ Umjetnost, kao dinamična pojava, uvijek je u interakciji, a samim time i u korelaciji sa društvenim promjenama. “Civilizirani svijet” je pojam, koji je Zapad sam sebi pripisao u doba prosvjetiteljstva, a jasno se može zapaziti da on neizravno sebe određuje suprotno od svake ilustracije: s obzirom na”zaostalost Istoka” stoji “napredak Zapada”; s ozbirom na “nasilje nad Istokom”, stoji “uljuđenost Zapada”; s obzirom na “sanjarsku maštu Orijenta”, stoji “racionalnost Zapada”. 46 GLASNIK 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Pojam “civilizacija”, neologizam osamnaestoga stoljeća, koji stvara i komparaciju i analogiju u smislu duhovnoga siromaštva, plod je prosvjetiteljstva koje je trebalo dopunski naziv, da bi sebe definiralo i utemeljilo nasuprot zaostalosti, čak barbarizma, ne samo Istoka, već i, nama bližih, istočnoeuropskih zemalja. Mnoge se predodžbe o “Orijentu” ili “Istoku” kao “Drugome” preklapaju, o čemu govori profesor historije, direktor Centra za europske i mediteranske studije, Larry Wolff, u svojoj čuvenoj knjizi “Inventing Eastern Europe” („Izmišljanje Istočne Europe”, objavljenoj 1994. godine). I pored brojnih kritika, Larryjev rad ostaje vrijedna polazna tačka za sve one koji žele izučavati zapadnjačka kolektivna prikazivanja, koja se odnose na europski geografski prostor u zadnja tri stoljeća. Aplicirajući teorije koje je Edward Said razvio u knjizi „Orientalism” („Orijentalizam”, 1978), Wolff je, posvećujući najviše pažnje izučavanju rukopisa francuskih filozofa i putopisaca, pokazao da je u XVIII stoljeću zapadna Europa “izumila” Istočnu Europu, kao svoju “komplementarnu drugu polovicu”. Iz orijentalne, kao i balkanske perspektive, tokom istoga razdoblja “slika o prosvijećenoj Europi“zamijenila je neprijateljsku predodžbu o „latinskome Zapadu“, koji je bio prokazani “drugi” za tradicionalni milje orijentalnoga, kao i balkanskoga područja, pa je tako ono što je za njihove preteče bio “katolički Zapad” postalo “civilizirana GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 47 književnost književnost Europa” (o tome govori Alexandru Dutu: “Small Countries andPersistent Stereotypes” / „Male zemlje i uporni stereotipi”). Prema jezičkome tumačenju iznesenom u leksikonu “Al-Mu’gam al-wasit”, ‘civilizacija’ je “vođenje sjedilačkoga načina života (u naseljima, na seluili u gradu), što je u suprotnosti sa životom u pustinji (odnosno, gorštačkim načinom života u divljini).Civilizacija se u krugu naučnika i ljudi od struke definira kao doprinos civiliziranoga čovjeka, kao člana zajednice, sa stanovišta njegovih umnih, duhovnih, intelektualnih i mentalnih mogućnosti u ostvarenju ciljeva zajednice, te vrijednosti, ideala i dometa kojima njegova zajednica stremi.” Hegel je dijagnozirao da Istok ima samo “nepojamni idealizam zamišljanja” (doduše, on je ovaj zaključak prevashodno namijenio Indiji, ali apsolutno primjenjiv je na Orijentu) u kome filozofov apsolutni bitak živi “u bunovnosti svoga sna” (Hegel: „Philosophy of History”). Istok se shvata kao nešto homogeno: pojedinci se gube u anonimnosti mase, a njihovo ponašanje se objašnjava djelovanjem nagona karakterističnih za cijelu rasu: požuda, strah, bijes, a ne nečim što bi bilo zasnovano na individualnome izboru i odluci. “Osjećanja i reakcije pojedinaca su uvijek određene rasnim karakteristikama, jer su oni ‘azijati’, ili ‘crnci’, ili ‘istočnjaci’, a ne individualnim svojstvima, ličnim životnim iskustvom ili specifičnim položajem u životu... Analizirajući brojne tekstove zapadnoeuropske provenijencije u kojima se slika Istoka pojavljuje u toj eurocentričkoj perspektivi, kao egzotični svijet ‘drugih’, suprotan normama i težnjama Zapada, Said je, slijedeći u tome Lacana, u toj kontrastnoj slici prepoznao skrivenu, podsvjesnu čežnju za ‘drugim’, koja se na socijalnom planu pretvara u težnju za vladanjem nad drugim”, kaže prof. dr. Zdenko Lešić u svome djelu “Nova čitanja. Poststrukturalistička čitanka”). Edward Said je dobro primijetio kako su kolonijalni administratori u opisima „Arapina“ ili „Arapa“ imali (a ne znači da su Amerika, Australija i Zapadna Europa promijenile mišljenje) auru apartnosti, definitivnosti i kolektivne konzistentnosti. Ta sklonost esencijalizaciji, izdvajanju određenih odlika neke skupine ili određenih odlika društvene misli i prakse neke skupine, stvara dojam da su te odlike nepromjenjive i, što je još važnije, “bitne i posebice istinite za tu skupinu za razliku od drugih skupina”(Arjun Appadurai: “Putting Hierarchy in Its Place”). Implicitne pretpostavke o “praiskonskim osobinama”raznih naroda, koje 48 GLASNIK proistječu iz raznih “bîti” koje su im pripisane, često racionaliziraju “sudbinu naroda”(Hegel: “Filozofija povijesti”) i imaju osobito nepovoljne posljedice kada se isprepletu sa nacionalističkim ideologijama (ovo se može dovesti u vezu sa zbivanjima u Gazi, a o tome je interesantno vidjeti i u dokumentarnome filmu “Peace, Propaganda & the Promised Land”). Doba opadanja arapske književnosti, koje je započelo u XIII a trajalo je sve do početka XIX stoljeća, reflektiralo se i na poeziju. Učena, klasična poezija je stagnirala, a procvala je narodna, koja je već imala dugu tradiciju u špansko-arapskoj književnosti. Prekid sa stereotipnim uzorima i traženje originalnoga izraza dovest će do stvaranja muwashaha, popularnoga žanra namijenjenoga pjevanju. U ovome periodu djelovalo je više gramatičara, leksikografa, teologa i mistika, a rijetka njihova djela imaju neku originalnost, pa čak i kulturno-historijsku vrijednost. Uz izvještaje sa poslanstava u stranim zemljama javljaju se putni dnevnici sa hadžiluka, sa putovanja u sveta mjesta. Najznačajniji predstavnik ovoga književnog roda, zvanoga rihla, jeste Ibn Battuta (umro 1377). Prozi nije nedostajala tehnička vještina, ali je književna vrijednost većine tih djela neznatna. Najkorisnija i najzanimljivija djela ovoga perioda su raznovrsne enciklopedijske kompilacije: općega tipa ili specijalističke (historijsko-geografske, biografske, filološke), namijenjene praktičnim potrebama državne uprave ili poučne i zabavne, namijenjene svakome obrazovanom čitaocu, zatim učene, čiji je cilj da izuzetnom erudicijom impresioniraju i popularne, često prostonarodne. Historiografija je predstavljena u ovo doba brojnim hroničarima, i kompilatorima koji su slijedili stil i postupak svojih prethodnika. Posebno mjesto u arapskoj historiografiji i to ne samo onoj poznoga vremena, zauzima historičar i državnik Ibn Haldun (umro 1406), a najtipičniji predstavnik perioda opadanja je inteligentni kompilator i značajni pisac As-Suyuti (umro 1505). Buđenje nacionalizma bio je ustvari prvi korak ka prosvijećenosti, čemu je doprinijelo i ljuljanje temelja Otomanske imperije. Učeni ljudi XIX stoljeća shvatili su tešku situaciju svojih zemalja, a lijek joj vidjeli u podizanju kulturnoga nivoa. Smatrali su da je najbolje posegnuti u bogatu prošlost. I tako se javlja književnost kako bi oglasila doba prosvijećenosti, koje je insistiralo na slobodi čovjeka i njegovoj kulturi, ali se, različito nego u 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Europi, moralo više osloniti na religiju. Rađanje nove arapske književnosti počinje upravo onoga trenutka kada započinje raspad Otomanskoga carstva, koje je od arapskih zemalja stvorilo provincije, a od nekada moćnih gradova (Bagdad, Damask, Mekka, Medina i Kairo) sjedišta provincijskih upravitelja. Sa druge strane, ovim promjenama doprinijelo je i jačanje euoropskih sila i njihovo sve veće interesiranje za Afriku. Od XIX stoljeća roman je osvojio svijet i postao najpopularnijom književnom vrstom. Za razliku od priče ili novele, roman je slobodniji, otvoreniji prozni oblik koji teži sveobuhvatnosti i da nikada ne bude dovršen. “Od srednjovjekovnog romana pa do savremenoga kriminalnog romana fabula se, u djelima koja se na njoj grade, račva u mnogobrojne epizode i gotovo nikada ne predstavlja jednostavnu ravnu liniju kojom pripovjedač može razviti i riješiti osnovnu intrigu, već obiluje mnogim retardacijama”, pa je zbog toga Šklovski mogao zaključiti kako je za umjetničku književnost karakterističan “konjićev skok” –isprekidani, vijugavi put do cilja. Roman zauzima prema ostalim žanrovima jednako dvosmislen položaj; budući na teškoće u utemeljivanju hijerarhijskoga odnosa s obzirom da se ta hijerarhija pokazala konstitutivno ovisnom o primijenjenoj perspektivi. Na avangardnoj umjetničkoj sceni Moskve zadominiralo je mišljenje Šklovskoga da “nova forma ne nastaje da bi izrazila novi sadržaj, nego da bizamijenila staru formu”. Ruski formalist, Viktor Borisovič Šklovski, prevođen i na južnoslavenskim prostorima, te poznat prije svega po djelima “Energija zablude: knjiga o sižeu” i “Uskrsnuće riječi”, naglašavao je važnost “začudnosti” (ostranenie veščej) i produžavanje percepcije. Egipat, kao zemlja najmnogoljudnije arapske nacije, uvijek je zauzimao značajno mjesto u književnosti, naročito prozi. Upravo je egipatska duhovnost prijetila razrješenju njenoga umjetničkoga, po definiciji osjetilnoga bića. Tako se prozaična književnost štitila specifičnošću vlastite forme. Prosvjetitelji su pripremili teren za istinsku kulturnu obnovu. Arapi se tada upoznaju sa djelima Jean-Jacquesa Rousseaua (1712-1778), CharlesLouisa de Secondata Montesquieua (1654-1713), Niccola Machiavellija (1469-1527), Charlesa Roberta Darwina (1809-1882) i dr. Kako svaka istinska književna umjetnina u sebi nosi beskonačni organizam bogat sadržajem, ona se uvijek razvija u prikladnoj pojavnosti. Nakon doba dekadencije u Egiptu se rađa književni preporod. U pitanju je procvat štampe, čija je uloga bila od posebnoga značaja. Prve novine bile su informativnoga i naučnoga karaktera, a poslije se javljaju i književne. Iako su prve izašle u Egiptu 1828. godine (list se zvao “Al-Waqa’i’ al-misriyya”), štampa se u XIX stoljeću brže razvijala u Libanu i Siriji. Jedan od prvih i najpoznatijih egipatskih literarnih časopisa jeste “Al-Hilal”, koji je pokrenuo Girgi Zaydan a koji još i danas izlazi. Prva djela romanesknoga sadržaja napisali su enciklopedijski usmjereni spisatelji, koji su živjeli na prijelazu iz XIX u XX stoljeće i imali aktivnoga udjela u arapskome kulturnom progresu. Na romanu se nije jedino brusio analitički instrumentarij savremene književne teorije, već su se iskušavale i škole i usmjerenja. Uglavnom pod utjecajem europskih književnosti, posebno onih sredina u kojima su se školovali istaknutiji pisci, arapski roman je od samoga početka služio portretiranju specifičnih nacionalnih i kulturnohistorijskih prilika. Ali, on dugo neće biti onim prešutnim zastupnikom proze u cijelosti. Duh saznanja i antidogmatskih usmjerenja pripremao je i nagovijestio novu epohu. Horizonti arapskoga svijeta se šire. Oni upoznaju dostignuća modernoga vremena. Svi nedostaci u djelima i radu prosvjetitelja, kao što su retoričnost književnoga izraza, površna naučnost i nedovoljna obaviještenost, a često i izoliranost od šire čitalačke publike, postaju beznačajni pred njihovim smjelim i velikim pionirskim poduhvatom. Mnogi kulturni pregaoci obraćali su se i domaćoj tradiciji i arapskoj historiji. Oni preko štampe i književnosti veličaju dostignuća starih Arapa. Istovremeno u svojim djelima žele prihvatiti najbolje odlike stare arapske poezije i proze. To je bio korak ka obnavljaju klasičnih ideala u književnosti. Iako se i prosvjetitelji služe gotovo isključivo tradicionalnim formama, oni se nisu mogli mjeriti u zanatskoj vještini sa klasičnim majstorima. Među ranim preporoditeljima poznati su Adib Ishaq (1856-1886, Sirijac, pisac i novinar), Mustafa Kamil (Kairo, 1874-1908, pravnik, novinar i značajni nacionalni političar, često spominjan u Mahfouzovim romanima) i Wali AdDin Yakun (1873-1921, u svoje vrijeme cijenjeni pjesnik). GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 49 književnost književnost Individualizam se afirmira kao kritička svijest koja obuhvaća sva područja čovjekovoga misaonog i praktičnog života. Počinje se dovoditi u pitanje vrijednost modela, propituju se granice predočavanja i mišljenja prošlosti, objelodanjuju se uvjeti valjanosti i zone prešućenih sadržaja. Analizama se unosi raznorodnost u istorodnost. Propusti u književnoj evidenciji kao da izazivaju strahove, koji se nastoje zabašuriti novim pripovijedanjem. Sistem ostvaruje kontakt sa okolinom i pokazuje konstrukt unutar sistematskih parametara. U XIX stoljeću, prije uspona Rankeove (Leopold von Ranke, 1795-1886, njemački historičar, profesor historije u Berlinu) „naučne historije“, književnost i historija smatrane su granama istoga naučnog stabla, što se odnosi na tumačenje iskustva sa svrhom usmjeravanja i uzdizanja čovjeka. U drugoj polovici XIX stoljeća Ranke utemeljuje historizam — školu proizašlu iz institucionalizacije njemačke povijesne znanosti u samostalnu akademsku disciplinu, suprotstavljajući se spekulativnoj filozofiji povijesti njemačkoga idealizma insistiranjem na objektivnoj građi koju valja „samupustiti da govori“. Danas je očito da se u Rankeovo puštanje činjenicama, da same govore, uvukla naknadno izborena spoznajna perspektiva. Tako postavljen historizam doživljava određene preinake Diltheyevoj duhovnoj povijesti, koju ne zanimaju više toliko kauzalno uzglobljene činjenice koliko polivalentna slika duha vremena. Pri tome, duh vremena, prema Diltheyu, najdublje izražava književnost, a tek potom filozofija, religija ili znanost. Georg Lukacs u “Teoriji romana: jedan filozofskohistorijski pokušaj oformama velike epske literature” navodi da je životna imanencija smisla tako snažna u epopeji da ukida vrijeme, a u romanu gdje se smisao i život razdvajaju, razdvaja se bitno i vremenito, pa bi se moglo reći da čitava unutarnja radnja romana nije ništa drugo nego borba protiv moći vremena. U arapskome svijetu uslijedit će korjenit zaokret i preporodni rad trojice značajnih pjesnika neoklasicista: Mahmuda Samija al-Barudija (1839-1904, koji je ujedno bio i aktivni egipatski političar), Ahmada Shawqija (1868-1932, poznat i kao dramatičar, jedan od pionira moderne arapske književnosti) i Hafeza Ibrahima (1872-1932, prozvan ”the Poet of the Nile”, koji je njegovao klasični arapski sistem lijepe riječi, stroge forme i izraza). Neoklasicizam počeo je osvajati pisce u posljednjoj deceniji pretprošloga stoljeća, da bi svoj vrhunac dostigao u prvoj i drugoj deceniji XX stolje50 GLASNIK ća u aristokratskoj poeziji Egipćanina Shawqija, kao i narodnoj njegovoga zemljaka Hafeza Ibrahima. Neoklasicistički tip književnosti našao je dosta privrženika među odlučnijim nacionalistima, zato jer se obraćao domaćoj tradiciji, ali se nije dugo održao. On nikada nije bio definiran niti je imao teoretske podloge. Kada su se Arapi, preko omladine, koja se školovala na strani, počeli upoznavati sa razvijenijim europskim književnostima, javlja se i prvi interes za teoriju. Ali, iz osjećanja rezigniranosti i ovdje proizlaze izvorno epski doživljaji vremena i sinoptička vizija života. Još u neoklasicizmu otpočinje borba između “tradicionalista” i “modernista”, koju će romantičari rasplamsati. Tradicionalisti su se zalagali za potpuni povratak staroj književnosti, a modernisti za novo, tražeći da se književnost ugleda na Europu. U predgovoru svoga Diwana, 1924. godine, Zahawi je klicao: “Novo, novo!” Pjesnik je, po njemu, dužan narušiti “tradiciju koju su sinovi naslijedili od očeva iiskazivati ono što oni lično osjećaju, a ne što su osjećali njihovi očevi”. Vrijeme je u romantizmu“razočarenja izopčavajući princip” (Lukacs: „Teorija romana“) po kome bitno poezija mora nestati. Zato je ovdje svaka vrijednost na strani savladanoga djela. Arapski neoklasicizam po svojim odlikama racionalnosti i strogosti sličan je europskome, mada sa njim nije imao neke neposredne veze. Iako su Arapi za umjetničku prozu znali dosta rano, oni nisu za nju pokazivali osobiti interes. Proza, fenomen dubinskoga modela, razvijala se gotovo uporedo sa poezijom, ali se javljala u znatno manjem obimu. Tek kada su se u XIX stoljeću pojavili prvi prevodioci zapadne proze, javlja se i serioznije zanimanje za prozni izraz. Okviri kao da se oslobađaju od kontingentnih parametara situacije. Pojam vremena u svijesti čovjeka dobio je obim i značenje poprišta sukoba u kojima se afirmira individualna preduzimljivost. Stoga je prozna literatura sve više izražavala krik čovjeka protiv vremena u kome živi, ali i protiv nečega što podsjeća na čovjeka, a toliko odstupa od njegovoga ideala, tako da nikako ne može biti čovjek. Jasno je da su pisci prepoznali čovjekovu degradaciju i učinili je temom svojih književnih djela. Njihova vizija u ovome periodu izrastala je u tački razdvajanja svjetskih epoha, što je stremilo ka nužnoj problematici proze, trivijalnosti, tendenciji ka zabavnome štivu, bezobličnosti zbog nemoći savladavanja prejakoga vremena, čija je egzistencija preteška i razočaravajuća. Jednokrat- 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU nome i jedinome prevladavanju težine vremena djelo čak zahvaljuje svome spoju. Unutarnjost se još ne razmatra koliko se miri sa svijetom zamršene i izgubljene problematike. Vrijeme je ono što omogućuje svako prevladavanje. Treba naglasiti da u doba kada su se Arapi upoznavali sa europskom književnošću, u kojoj je simbolizam već pustio svoje korijene, programski je izbor nove generacije arapskih pisaca bio romantizam, naginjući sentimentalizmu u nekih autora. Mustafa Lutfi ‘al-Manfaluti je u savremenoj arapskoj književnosti najizrazitiji predstavnik pravca sentimentalnoga romantizma. Pragmatičan autor bestsellera, koji ne samo da dobro gospodari riječima, već preko njih i čitaocima, postigao je rijetku popularnost uzdižući tada neobičan književni stil. Pored nekoliko zbirki poezije i prerade značajnih ostvarenja europske književnosti, najpoznatije mu je djelo “Al-Nazarat” (Pogledi, tri toma, 1910-1920), zbirka članaka o književnosti, arapskoj i islamskoj kulturi i društvenoj kritici, kao i nekoliko pokušaja naracija za koje se vjeruje da su direktna preteča savremene kratke priče. Nadareni Libanac koji će emigrirati u Egipat, Halil Mutran (1872-1949), utro je put književnim grupama „Diwan“ i „Apolon“. Mutran se ogledao i u prozi i u poeziji. Odjek djelovanja književnosti arapske emigracije u Sjedinjenim Američkim Državama, poznate pod nazivom mahgar (o kojoj je bilo riječi u prošlome, III dijelu Romana u arapskome svijetu; Naguib Mahfouz kao začetnik arapskoga modernog romana) bio je veliki u Egiptu. O pjesništvu ovoga razdoblja nije moguće govoriti određeno kao o pjesništvu klasicizma ili romantizma. Nije tome razlog samo nedostatak vremenskoga odmaka, nego poglavito raznovrsnost u svemu što ga određuje pjesništvom. Sigurno neće biti moguće ni u budućnosti sažeti ga samo na nekoliko bitnih odrednica. Očituje se i vrlo zamjetnim razlikovanjem poetskoga i proznoga izraza. Među antologijskim pjesmama zastupljene su sve lirske vrste, ali tu su i dvojbe o djelotvornosti klasičnih razvrstavanja. Misaonost je dominantnija nego u tradicionalnome pjesništvu, ali ne isključuje osjećajnost. Može se govoriti o neograničenosti stupnjevanja odnosa misaonosti i osjećajnosti. Filozofičnost je ponajčešće uzrok apstraktnosti. To pjesništvo određuje individualnost i stalno nastojanje za izvornim pjevanjem. Neograničeno se eksperimentira jezičnim mogućnostima. Pozornost se poklanja zvučanju. Igre zvukovima u specifičnostima pojedinih jezika čine pjesme teško prevodljivima ili potpuno neprevodljivima, te prepjevanima. Pjesnici su zahtjevni prema mogućim čitateljima: traže od njih određena iskustva i široke vidike očekivanja. Obilje je iznenađivanja i začuđivanja. Čitatelju je potrebna značajna spremnost za odgonetavanje. Dostatno je razloga za zaključak o nerijetko visokom stupnju otežane razumljivosti. Misao se postepeno oslobađala obrazaca. Klice i tragovi izgubljenoga smisla postaju vidljivi, mada su duševni osjećaji bili uskraćeni u formi romana. Moderna umjetnička proza i u Egiptu počinje upoznavanjem europske književnosti i prevođenjem, a time obrtom formulirale su se pretpostavke o temeljima romana u arapskome svijetu. U XIX stoljeću izvorna proza se još uvijek svodila na klasične žanrove. Za njen preobražaj na početku XX stoljeća osobito su značajni Muhammad alMuwaylihi (1858-1930) sa svojim „Pričama ‘Ise ibn Hišama“ i Lufti al-Manfaluti (1876-1924), koji se oslobađa rimovane proze i razvija „novi stil“. Moderna proza nije predstavljala isključivo proizvod europskoga utjecaja, ali nije ni proistekla, kako to neki tvrde, iz klasične duhovne postaje, kao što je maqama, zabavna anegdota u rimovanoj prozi i posljednja originalna tvorevina arapskoga srednjovjekovnog duha. Slobodno se može reći da je prava ekspanzija nastupila u XX stoljeću, kada je u nekoliko distinktnih vremenskih, pa i stilskih razdoblja roman na arapskome jeziku postao ne samo značajna književna stvarnost, nego i medij eksperimentiranja i pokušaja redefiniranja njegovih do tada naizgled čvrstih strukturnih postulata. Prve romane Arapi duguju dvojici Libanaca, Sulaymanu al-Bustaniju (1856 - 1925), koji uzima teme iz historije i Girgi Zaydanu (1861-1914), koji svoju pisanu riječ podražava Walteru Scottu (1771 – 1832). Najtačnije je reći da je arapska savremena proza proizvod niza historijskih i društvenih okolnosti, a i raznolikih stranih i domaćih uticaja, te da je prije svega proistekla iz feljtonske novinske priče i reportaže. Kraj četvrtoga dijela. Nastavlja se.. GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 51 poezija vaša pisma VAŠA PISMA I KOMENTARI Kao i u prošlim brojevima, tako i u ovom broju imamo pregršt vaših komentara i pisama. Nadamo se da ćete nas i u budućnosti obradovati vašim pozitivnim krtikama. Praznina u trajnosti Piše: Medina Džanbegović-Mohamed, mr. književnohistorijskih nauka Napokon nebo bez zvijezda, šuma bez lišća, rijeka bez toka, buđenje noćno, sve je to trajanje kada me niko ne vidi, a ja jesam, bez prestanka postojim, drukčija i sama Lice iskrivljeno u osmijehe, a osmijesi poskaču sa gornje na donju usnu, Ja, kako rekoh, trajem, darežljivo misli zidovima poklanjam. Prozor tišine progovara muzikom, sve sam Ja, Dina 1, Dina 2, sakupljena i napokon trajna. 52 GLASNIK 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Prva objava Poslaniku bila je: „UČI“. Tako ću se i nadovezati na temu “Važnost obrazovanja za BOŠNJAKE”. U tom kontekstu želim citirati riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića u govoru nakon dodjele nagrade u Kairu za knjigu Islam između istoka i zapada, u kojem kaže: “Stari, a i mladi ljudi kažu da je loše i sve je mrak u BiH.“ Predsjednik nastavlja: “Možda i jeste negdje mrak, ali treba ustati do utičnice i upaliti svjetlo, ako nema svjetla, onda treba ustati i upaliti svijeću. Svjetlo je u našim rukama, a to je obrazovanje; ustanimo i radimo na tome kako nam ne bi bio mrak negdje”, rekao je rahmetli predsjednik Izetbegović. Optima bih Selamim vas i čestitam na zaista divnim tekstovima. Da nije bilo sudbine radi “Jusufove škole” da sjedim u klupama gdje vi sjedite i ugasim žeđ sa vrela sa kojeg vi pijete. Molim dragog Allaha, dž.š., da ustrajete, uspješno okončate studij na fakultetima i da hajra od vas bude gdje god budete živjeli i radili. Zamolio bih vas da na moj e-mail proslijedite ostale glasnike i materijal koji posjedujete da bih i ja, kao imam u dijaspori, opravdao od Allaha, dž.š., i džematlija povjerenje i prenio znanje, prije svega na najmlađe, jer su oni emanet; da ne dođe do asimilacije. Uspije se u integraciji, u sredini u kojoj živimo, gdje šehadet ne damo, a za Islam živimo i umiremo, zasijano sjeme islama od džematlija entuzijasta prije 19 godina zalijevamo i plodove ubiremo, ako Bog da. U nijetu smo da realizujemo, ako Bog da, gradnju ISLAMSKOG KULTURNOG CENTRA u našem malom džematu, ali džometima u srcu i na djelu. Slijedeći Resulullaha i oponašajući najbolju generaciju ashaba Božijeg Poslanika a.s. Unaprijed zahvalan, očekujući pozitivan odgovor i nudeći dalje plodonosnu saradnju. Mahsus Selam Islamska Zajednica Bodensee-Ravensburg e.V Imam Vorbeter - prof.h. Enver ef. Pasalić Mašallah, baš mi je drago da ste ustrajni i da je izašao i ovaj novi broj. Mebruuk! Posebno me raduje to što se u Glasniku tretiraju važna pitanja Ummeta, pogotovo ove revolucije i dešavanja u bratskoj Siriji, Allah da im pomogne u njihovoj časnoj borbi! Eto, obradovala me i ona moja “lična karta” koju ste objavili; To stvarno nisam očekivao. Hvala najljepša i neka to bude podstrek našim studentima na Azhari-šerifu da se trude i psotignu najbolje rezultate, vallahul-muveffik! Uz srdačne selame uredniku Glasnika kao i cijeloj Redakciji, dr. Safvet Halilović GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 53 vaša pisma vaša pisma Selamun alejkum! Hvala vam što se mi poslali ovaj broj vašeg Glasnika. Odlično je urađen i nadam se da ćete ovako nastaviti dalje. Srdačno, Dr. Faruk Terzić Det Islamske Felleskap Bosnia-Herzegovina Fougners vei 2A 0571 Oslo, Norway www.izbih.no Ugroženost od tri prsta (II nastavak) Otvoreno pismo institucijama OHR, PIC ,BiH, ... P.S. Naravno, liberali su realno „slabi“ jer idu ispred vremena i gledaju na budućnost, a realna budućnost svakako neće biti ovovremena vladajuća dnevna politika. U povijesti se to uvijek potvrdi i pokaže da politika proistekla iz prilagođavanja trendu društvene destrukcije (razgrađivanja) ne donosi dobro i nema perspektivu. Opijenost trenutnog uspjeha takve politike vrati se kao teški mamurluk cijelog društva. To se potvrdilo i potvrđuje, i u Evropi, i na Balkanu, a evo i u Bosni i Hercegovini. Političari moraju biti ne samo dobri praktičari i upravljači, već i vizionari i dobronamjerni usmjerivači. Ovo se danas odnosi pogotovo na BiH i sve njene domaće političare, ali i predstavnike međunarodne politike u njoj. Pošto je međunarodna zajednica duboko involvirana (sadržana) u situaciji (prilikama) BiH i direktno (neposredno) utiče na evoluciju (napredovanje) i involuciju (nazadovanje), može se reći da je njena uloga presudna, ako ne i fatalna (neizbježna); (poput ove veze smisla pojmova u i van zagrade; op.a.). Zato priča o BiH ne može bez priče o međunarodnoj zajednici koja je konkretno predstavljena kroz OHR (Office of the High Representative) i PIC (Peace Implementation Council). Kako sve to vidi neko ko pokušava biti slobodan građanin (liberal)? Znam, teško je uskladiti sve te razne interese pa se ponekad djelovanje OHR-a i PIC-a doima kao po onoj narodnoj„Puno baba – kilava djeca“, i onda rezultati implementacije donešenih odluka o sprovođenju međunarodne politike u Bosni i Hercegovini budu realizirani kao da ih vode domaći političari: „Sve je na dugu štapu.“ A činjenica je da međunarodna zajednica (PIC, OHR) drži štap. Dobro se vidi kako domaći političari znaju „povući ručnu“ kada se naglasi „crvena crta“ i onda se prestanu pozivati na narod, jer vrlo dobro razumiju onu narodnu: „Sila boga ne moli.“ Tada uistinu uvažavaju ono što običan narod oduvijek razumije da „ima pop iznad popa“ i da stvarno postoji Visoki predstavnik (High Representative) koji je indirektno predstavnik svih naroda. Autoritet bilo kojeg međunarodnog visokog predstavnika je institucionalni i personalni. Da nije bilo Richarda Holbrookea i nametnutog Daytonskog sporazuma o miru, u BiH bi se vjerovatno i sada ratovalo. Da nije bilo Carle Del Ponte nikada se ne bi sudilo Slobodanu Miloševiću na ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia) u Haagu i pitanje je da li bi se tamo danas nalazili Karadžić, Mladić, 54 GLASNIK 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU Gotovina i ostali osumnjičeni za ratne zločine. Da nije bilo Peddy Ashdowna ne bi se znalo kakvu moć ima Visoki predstavnik i kako Bosna i Hercegovina može efikasno napredovati i postići zajedništvo veće od Daytona. Sve se može kada se hoće. Da se vratimo na prethodni dio priče i njenog aktera Milorada Dodika, ali sada u odnosu, ne na Čedomira Jovanovića, već na ovovremenog Visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka. Odnos Dodika prema Inzku je kao i prema Jovanoviću, najblaže rečeno, ignorirajući. Zaista začuđujuće obzirom na političke pozicije. Jovanović je barem svojevremeno otpremio Miloševića u Haag, a Inzko ne može Dodika barem spustiti na zemlju. Čak, Inzko nedavno izjavljuje na tv (FTV) da je Dodik „dijete Kozare“ (vjerovatno misli na potomke žrtava fašističkog progona tokom drugog svjetskog rata u okolici Banja Luke; op.a.), i da on ne može biti loš. Pretpostavljam da Dodik nije loš čovjek, ali njegova politika nije dobra. Visoki predstavnik ne može sebi dozvoliti nonšalantne izjave. To je Dodikova praksa i onda u BiH imamo konfuziju. Evo neki dan u emisiji (TV KISS) „ Dobar, loš, zao“ sam Dodik kaže: Ja jesam dobar i loš, ali nisam zao. Tako, u šali, proturiječi sam sebi i dobronamjernoj Inzkovoj izjavi da nije loš . E, kad bi ostalo samo na tome, bilo bi i simpatično, pored toliko drugih u BiH koji krajnje ozbiljni pretaču šuplje u prazno. Dodik je barem pošteno iskren. Gosp. Inzko, slažem se kada za Dodika kažete da je on dijete Kozare i da ne može biti loš, ali je evidentno da je zaražen bolešću ugroženosti od tri prsta. Vi ste njegov pedijatar i dužni ste mu pomoći, pa ako treba konsultovati i kolegu Pedija... Konjic, 1.2.2012. iz Konjica (nastavit će se...) Hajrudin Sarajlić, profesor GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 55 iz arhiva iz arhiva Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovačkih muslimana (I dio) (Izdavač: Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1940. god.) autor: Mehmed ef. Handžić pripremila: REDAKCIJA GLASNIKA Jedno pitanje, koje do danas nije valjano obrađeno je pitanje islamizacije Bosne i Hercegovine. Uzrok da je ovo pitanje do danas ostalo ovako su na prvom mjestu vrlo oskudni historijski izvori, jer o tome, u glavnom, mogli bi tražiti izvore na prvom mjestu na turskom jeziku. Me đutim tih izvora nema, a ono što se nalazi veoma je nepotpuno i mršavo. Do doba, u koje pada osvojenje Bosne i Hercegovine, Turci nijesu imali valjane historijske književnosti, a naročito one koja se odnosila na novoosvojene krajeve na Balkanskom poluotoku. Pretežno je mišljenje, da bi se o ovom pitanju lijepa materijala moglo naći u istambulskim arhivima, a i u tom postoji jedan dobar dio sumnje. Kad je ovo ovako, onda ne preostaje drugo nego ovo pitanje staviti pred oči i postepeno ga osvjetljavati svakim novim dokumentom, koji izbije na površinu. U tu svrhu je potrebno dokumente ove vrste objelodanjivati. Pri ovome treba postupati kritički i objektivno, ako nam je stalo do toga da do istine dođemo. Bosansko-hercegovački muslimani nemaju ni malo interesa u tom da jedno ili drugo u ovom pogledu bude pravo. Glavno je za njih da su osvjedoč eni muslimani i da su odlučni da takvi i ostanu pa makar u prošlosti bili ne znam što. Međutim, drugi neki nastoje da iz ovog pitanja izbiju neki vjerski i politički kapital. Baš stoga postoji toliko rasprava i polemike o pitanju vjere u Bosni i Herccgovini prije dolaska Turaka. Lijepo je primijetio glasoviti historik Vjekoslav Klaić u svom jednom kratkom odgovoru na raspravu Dra Vase Glušca, koja nosi ime „Srednjevjekovna bosanska crkva“, kad kaže: 56 GLASNIK „Pisac se pričinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao nepobitnu istinu svoje teze, te traži da se smjesta „rezultati“ njegovi uvrste u školske knjige, da bude jednom kraj bajkama i bludnjama. Gotovo je čudo, što ne traži, da se Muslimani smjesta pokrste i povrate u krilo pravoslavne crkve, kojoj su nekad pripadali, kad su i po vjeri bili isto s pravoslavnim Srbima. Čini se, da je čitava rasprava s tom tendencijom i napisana.“[1] Treba ovdje malo dublje promotriti i to što su rasprave, u kojim se poriče bogomilska vjera bogato inagrađivane. Tako je djelo Dra Božidara Petranovića: „Bogomili, crkva bosanska i krstjani“ nagrađeno sa 50 zlatnih dukata po Srpskom učenom društvu u Beogradu. Djelo Gluščevo nagrađeno je iz zadužbine arhimandrita Nićifora Dučića. [2] Oba djelaimaju tendenciju da dokažu, da je bosanska crkva bila prava pravoslavna crkva. I dandanas ih imade mnogo, koji budnim okomprate sve što se o ovom pitanju napiše u pravcu, koji njima ne konvenira, te onda ospu čitav niz čak i uvreda protiv samog pisca. Ovaki su postupci više vjerska i politička propaganda nego historijska istraživanja. Nas, bez sumnje, treba da interesira naša prošlost i da znamo kada i kako smo primili islam kao i to koji su uzroci doveli do toga. Treba da nas interesira da znamo i šta smo ranije bili i ako je prema islamskom u čenju potpuno bez važnosti šta je ko prije islama bio. To naročito treba danas, kad se, kako napomenusmo, tendeciozno stvari pretstavljaju drukčije i kada se iz ovakih pitanja izbija neki kapital. Stoga prije nego pređemo na islamizaciju Bosne i Hercegovine spomenućemo ukratko i o vjeri u Bosni 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU prije toga. Prema tome za poznavanje vjere, koja je u Bosni i Hercegovini vladala prije Turaka, ne VJERA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIJE TURAKA možemo se bar zasada služiti kakvim turskim izvorima i dokumentima. Ostaje nam Podrobnije o ovome pitanju nije dosle ništa da se obratimo na domaće i latinske izvore, nađeno u turskim vrelima. To je i razumljivo, koji tretiraju ovo pitanje. Naročito su važni u jer turski narod tada nije dostigao u nauci vi- ovom pogledu latinski izvori, koji potječu od sok stepen, pa da istražuje potankosti o vje- katoličkih vjerskih pretstavnika i vlasti, koji su rama naroda, s kojim je dolazio u dodir. Sto- progonili bogomilstvo i izučavali ga podrobno ga u turskim izvorima i dokumentima, koji su kao heretičko vjerovanje, koje smeta katolisačuvani, i ako u malom broju, iz prvih dana čanstvu i pravom kršćanstvu. Bez sumnje su turske vlasti i širenja islama u ovim krajevima vjerski ljudi bolje mogli zapaziti karakteristike ne nalazimo ni spomena patarenstvu ili bogo- bogomilskog vjerovanja nego neko drugi. Kao milstvu. mana latinskih izvora postoji to što su ih pisali U jednom dokumentu iz 993 (1585), koji sam neprijatelji bogomilstva, koji nijesu prema njeobjavio u kalendaru Narodne Uzdanice za mu bili objektivni. Zbog toga može u latinskim 1938. god , spominje se da je u Bosni prje do- izvorima biti dosta i pretjeranosti, ali nije molaska Turaka vladala lsaova vjera i kršćanski guće te sve izvore odbaciti i proglasiti nepouzvjerozakon (mezhebi nesârâ ve milleti hazreti danim i bezvrijednim kao što čini Dr. Glušac. Mesiha). Tada sam u notici ispod linije istakao, Ovaki postupak ne bi davao raspravi naučnu da se pod kršćanskom vjerom razumijeva i bo- boju i obilježje. gomilstvo. To je, međutim, nekima bilo nepoj- Latinski izvori izričito tvrde, da se je u Bosni i mljivo, te su htjeli da i ovaj dokumenat izrabe Hercegovini još od druge polovice XII. vijeka u svrhu dokazivanja, da je u Bosni i Hercego- raširilo patarensko učenje. To potvrđuju i dovini prije Turaka bilo rašireno pravoslavlje.[3] maći i drugi strani izvori. I nekako bi izgledalo Kad pak promotrimo da Turci nijesu tada pisali i nepotrebno iznositi dokaze, da je u Bosni i i raspravljali o vjerama narodâ, s kojim su došli Hercegovini bilo rašireno bogomilsko ili patau dodir, a da su i patareni poštivali Isusa (Isa a. rensko učenje, da se nije u novije vrijeme našs.) i imali o njemu slično vjerovanje kao i ostali lo pojedinaca, koji su pod svaku cijenu htjeli kršćani, te da su čitali Evanđelja i smatrali ih dokazati, da u Bosni i Hercegovini uopće nije svojim svetim knjigama, biće nam potpuno bilo bogomilstva, nego da je bilo rašireno prajasno da izraz „Isaova vjera i kršćanski vjero- voslavlje. Baš zbog ovog čini nam se potrebno zakon“, koji je spomenut u gornjem dokumen- navesti nekoliko historijskih dokumenata, koji tu, zauzima i bogomilstvo kao što zauzima i potvrđuju, da se je u Bosni i Hercegovini još od katoličanstvo i pravoslavlje. Kako spomenuti XII. stoljeća raširilo bogomilsko učenje, koje je dokumenat ne pravi razlike između katolika i ostalo sve do dolaza Turaka kada je većina bopravoslavnih, tako ne pravi razlike ni između gomila primila islam, a ostatak se postepeno bogomila njih, nego ih svih naziva sljedbeni- stopio među muslimanima, katolicima i pravocima kršćanskog vjerozakona i vjere Isusove. slavnima. ______________________________________________________ [1] V. Klaić: „Bosanska crkva” i Patareni, str. 69 u djelu Crtice iz hrvatske prošiosti. [2] Dr. I. Pilar: Bogomilstvo, str. 37 i 38. [3] Vidi u Jugoslavenskoj pošti od 6. augusta 1938 god. članak prote Jovana Jevtića pod naslovom „Jedan važan dokumenat, o islamizaciji bosanskih pokrajina.“ GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE 57 Mudrosnice izreke, citati Blagoslovljen je onaj koji nema šta da kaže, a ipak šuti. Pametniji nikada ne može toliko da popusti koliko glup može da zategne. pripremio: Sedin OMERBAŠIĆ Moj ljubavni sastanak sa njom je djelimično uspio: ja sam došao, a ona nije. Groblja su puna nezamjenjivih ljudi. Ko hoće nešto da učini, nađe način, ko neće ništa da učini, nađe opravdanje. Pablo Picasso Ispred krivog tornja u Pizi: „Ne naslanjajte se na zgrade dok čekate djevojku!“ Prijatelje stvara sreća, a provjerava nesreća. Seneka Ko tebe kamenom, ti njega jos većim. Ko mnogo govori – ili mnogo zna ili mnogo laže. Život bez principa je brod bez kormilara. Mahatma Gandhi Ako pametni i dalje budu popuštali, budale će preuzeti vlast. Tko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je - izbjegavajte ga! Ko ne zna, a zna da ne zna - dijete je – poducite ga! Tko zna, a ne zna da zna – spava – probudite ga! Ko zna i zna da zna – mudar je – slijedite ga! Konfučije Nije nesretan onaj koji malo ima, već onaj koji mnogo želi. Seneka Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji sem svoje starosti nema drugog dokaza da je živio. Seneka Ako ti niko ne zavidi, zapitaj se da li pravilno živiš! Seneka Odijelo ne čini čovjeka, ali mnogo govori o njemu. Kada sam bio mlad, mislio sam da je novac najvažnija stvar na svijetu, sad kad sam ostario znam da jest. Ako kažeš neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog prijatelja. Ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to znači da se tamo i ne zadržavaju. Dobro otvori oči kad se ženiš, a poslije ih zatvori! William Shakespeare 58 GLASNIK 10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU „Nema sreće ni prosperiteta u društvu i državi ukoliko nema jedinstva vjere i nauke,morala i politike,te ideala i interesa.“ Alija Izetbegović
© Copyright 2024 Paperzz
