MODEL ISTRAŽIVANJA U SOCIOLOGIJI METODE I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA NASTANAK SOCIOLOGIJE OSNIVAČI SOCIOLOGIJE NOVE SOCIOLOGIJSKE PERSPEKTIVE MODEL ISTRAŽIVANJE U SOCIOLOGIJI - PREDMET ili PROBLEM ISTRAŽIVANJA - PRIKUPLJANJE I PROUČAVANJE LITERATURE - NACRT ISTRAŽIVANJA: o Cilj, plan, oblik, cijena, sudionici, uzrok, upitnik – sve veličine koje moraju biti definirane prije istraživanja - PRIKUPLJANJE PODATAKA - OBRADA I ANALIZA PODATAKA - REZULTATI ISTRAŽIVANJA METODE I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA - U sociologiji se koriste 4 glavne metode a to su: o ANKETA – je istraživačka metoda koja nam daje presjek društva ili neke skupine i to tako što ispitanici odgovaraju na pitanja o temama koje im postave istraživači. Najviše se koristi u SAD-u i izvorna je sociologijska metoda. Odlikuju je: Brzina Brzina prikupljanja podataka Brzina obrade podataka Rezultati Pouzdanost - Struktura ankete se sastoji od 1.ODABIRA UZORKA. Uzrok je dio populacije koji sadrži bitne karakteristike te populacije. Manji je dio ispitanika izdvojenih iz populacije koji treba vjerno održavati karakteristike cjelokupne populacije. Razlikujemo: - JEDNOSTAVNI ILI SLUČAJNI UZORAK – je najjednostavniji oblik uzorka. Nema kriterija za izbor ispitanika. - STRATIFICIRANI UZORAK – je nešto složeniji od slučajnog uzroka. Kod ovakvog uzorka najprije populaciju dijelimo u segmente prema poznatim značajkama. A zatim iz svakog segmenta uzimamo nasumično po jednog pojedinca iz svakog segmenta. To osigurava reprezentativnost uzorka jer su sve bitne karakteristike očuvane. Npr. prema dobi, spolu, stanovanju, zanimanju, religiji, rasi. 2. POSTAVLJANJE PITANJA ISPITANICIMA TJ. UPITNIK – je niz pisanih pitanja koja ispitanici pismeno odgovaraju. Tako sudionici upitnika mogu imati otvorena pitanja na koja daju slobodne odgovore ili pak, mogu imati zatvoreni tip pitanja gdje su ponuđeni odgovori te se ispitanici trebaju opredijeliti za odgovor. Vrste anketa: mogu biti telefonska, poštanska ili panel – što znači da se ona periodički ponavlja na istom uzroku. Ili anketiranje s upitnikom. o METODA PROMATRANJE – je kao metoda sve prisutnije u sociologiji dok je najviše zastupljena u psihologiji i psihijatriji. Uvjeti promatranja su: cilj promatranja, plan promatranja, bilježenje podataka. Razlikujemo dvije vrste promatranja: PROMATRANJE BEZ SUDJELOVANJA PROMATRAČA – se odnosi na praćenje ispitivane skupine u kojem promatrač ne sudjeluje u aktivnostima skupine kako ne bi utjecao na njihovo ponašanje. Poteškoća ovakvog promatranja je to što sama nazočnost promatrača može utjecati na ponašanje promatranih. PROMATRANJE SA SUDJELOVANJEM PROMATRAČA – je promatranje u kojem se istraživač priključuje aktivnostima ljudi koje promatra. Takvo je promatranje često u antropologiji gdje istraživač duže vrijeme boravi sa skupinom koju promatra. Ujedno je smanjena objektivnost a i veliki je broj podataka. o ANALIZA SADRŽAJA – razlikujemo tri najvažnije vrste ove metode: ANALIZA SADRŽAJA – je metoda koja se koristi za istraživanje tekstova, ali i drugog simboličkog materijala. Sustavnim i objektivnim proučavanjem praktički svih oblika ljudske komunikacije – knjiga, novina, filmova, TV-programa, govora, pisama, pjesama – može se mnogo doznati o značajkama i sudionicima komunikacije. Usredotočuje se na karakteristike samog sadržaja i koristi se s drugim metodama. o INTERVJU – je niz pitanja koje istraživači osobno postavljaju ispitanicima. Provoditi se mogu mali broj pitanja na mali uzroka tj. na vrlo malo ljudi. na iskrenost ispitanika se može utjecati osobine ličnosti, izgled i ponašanje anketara. o EKSPERIMENT – je istraživačka metoda koja ispituje uzročno-posljedične odnose u kontroliranim uvjetima. Eksperiment ograničavaju prava i zakoni država. Razlikujemo dva dijela eksperimenta tj. ispitanici se dijele u dvije skupine prema svojim karakteristikama: EKSPRERIMENTALNA GRUPA – je grupa koja se izlaže utjecaju nezavisne varijable. Dakle, na nju se vrši intervencija radi izazivanja promjena. KONTROLNA GRUPA je grupa koja se ne izlaže utjecaju nezavisne varijable. Već ona služi za usporedbu o promjenama u eksperimentalnoj skupini. NASTANAK SOCIOLGIJE – Sociologija je kao posebna disciplina nastala početkom 19. stoljeća. Prije toga se je o društvu razmišljalo u okviru filozofije. Dok se antička filozofija nije razlikovala pojmove društva i države. Tek u 17. i 18. stoljeću nastaju teorije društvenog ugovora koje smatraju da društvo nastaju sporazumom izoliranih pojedinaca. Francuski filozof MONTESQUE i škotski filozof ADAM FERGUSON su prethodnici pravog sociološkog razmišljanja o društvu. - RAZLOZI ZBOG KOJIH NASTAJE SOCIOLOGIJA SU: o RUŠENJE FEUDALIZMA o USPOSTAVA GRAĐANSKOG DRUŠTVA o RAZVOJ KAPITALIZMA o PRAVA I SLOBODA LJUDI o DEMOKRACIJA o POTREBE ZA ISTRAŽIVANJEM DRUŠTVA OSNIVAČI SOCIOLOGIJE - AUGUSTE COMATE – je francuski teoretičar koji je zbog toga što je bio zabrinut posljedicama Francuske revolucije koje su se odvojila na području Francuske, razvio SOCIJALNU FIZIKU. Tako što je prvi uveo ime sociologije. Ta se nova disciplina trebala baviti osnovama društva: o SOCIJALNOM STATIKOM – što znači da je društvo stabilno ako je u nekom redu. Odnosno postojeći je društveni poredak i strukture. Temelji se na ZAKONU KOEGZISTENCIJE ILI SUŽIVOTU. Također, samo društvo treba biti tolerantno i uvažavati različitosti društva. o SOCIJALNOM DINAMIKOM –što znači da se trebala baviti društvenim promjena i razvojem. Temelji se na ZAKONU SUKCESIJA – odnosno na tome da društvo se mora postupno razvijati te da ne bi trebalo doći do nagle evolucije zbog toga što obični ljudi nisu spremni na nagle promjene - Prema Conate-u osnovna ćelija društva nije pojedinac nego obitelj. Najpoznatiji dio njegova učenja je ZAKON O TRI STADIJA RAZVOJA DRUŠTVA – u kojem povijest pregledava kroz tri faze razvoja koje utječu na razvoj društvenih struktura: o TEOLOŠKI STADIJ - je stadij koji traje do 1300. godine i njime dominira religija tj. vjera da su natprirodne sile osnova svega. Društvom vladaju ratnici, a vode ga proroci. o METAFIZIČKI STADIJ – traje od 1300.-.1800. godine gdje se vjeruje da apstraktne sile mogu objasniti sve, a u društvu dominiraju svećenici i pravnici. Tada započinje humanizam i renesansa, razvoj industrije, prosvjetiteljstvo kao i prva ind. Revolucija. o POZITIVNI STADIJ – je stadij nakon 1800. godine u kojem se napušta potraga za krajnjim uzrokom stvari i nastupa vjera u znanost, društvom dominiraju industrijalci i znanstvenici. - Uveo je pravac POZITIVIZAM koji se znači da sociologija mora polaziti od objektivnih činjenica u proučavanju društvenih fenomena. - - HERBERT SPENCER – je engleski teoretičar kojega su nazvali i Aristotelom 19. stoljeća. Smatra se jednim od najobrazovanijih ljudi u Engleskoj, urednik je časopisa ''The Economist'' koji još i danas izlazi. On kao središnju temu uzima evolucionarne promjene u društvenoj strukturi i društvenim institucijama. Osnovao je pravac ORGANICIZAM '' Društvo je organizam, doduše svoje vrste ali je ipak organizam. Ono je superorganizam''. Iznio je i osnove svijeta koje su prema njemu: o FIZIKALNI SVIJET – je sav materijalni svijet kojemu je zakon o očuvanju energije glavni zakon. o BIOLOŠKI SVIJET - je sav živi svijet koji se temelji na zakonu evolucije o DRUŠTVO – ključni zakon je borba za opstanak Razlikuje i tri tipa društva: o JEDNOSTAVNO ili JEDNOSLOŽNO DRUŠTVO – je društvo koje je primitivno. Još se naziva i HORDA jer se bori za hranu, vodu i žene. o SLOŽENO ili MILITARISTIČKO DRUŠTVO – je društvo koje je temeljeno na prinudi, centraliziranoj državi, potčinjavanju pojedinca državi i zatvorenosti i neprijateljstvu prema drugim društvima o VIŠESLOŽNO ili INDUSTRIJSKO DRUŠTVO- je društvo temeljno na suradnji, decentralizaciji vlasti, državi koja postoji radi dobrobiti slobodnih pojedinaca te tržištu i otvorenosti prema drugim društvima. - EMILE DURKHEIM – je francuski sociolog i osnivač pravca PRAVAC KOLEKTIVNO – PSHILOŠKI koji se sastoji od: o KOLEKTIVNE SVIJESTI – je skup mišljenja/shvaćanjea/predodžbi/ vrijednosnih sadržaja koji nastaju u društvu. Ta svijest ima prisilan karakter a može biti: VANJSKA – je svijest koju na nas vrši netko iz vana. Dakle, neki drugi nas tjeraju. UNUTARNJA- je svijest kada mi sami sebe discipliniramo te je vrsta autocenzure. o PODJELE RADA – je temelj gospodarstva svakog društva i snažno utječe na društvene odnose. o SOLIDARNOST- je naziv za moralne vrijednosti i osjećaje koji osiguravaju integraciju društva. Razlikujemo dva tipa solidarnosti: MEHANIČKA – ja karakteristična za društva s slabije razvijenom podjelom rada. Dakle, u takvim društvima svi rade sve poslove. JA=MI ORGANSKA – je solidarnosti koja počiva na razvijenoj podjeli rada. Svaki pojedinac obavlja specifične poslove. Ljudi moraju surađivati. o ANOMIJA – je stanje u društvu kada podjela rada ne dovodi do solidarnosti. Tako brze društvene promjene mogu dovesti do anomije. To je doba ratova i kriza. o SAMOUBOJSTVO – kod njega su izuzetno bitni motivi koji mogu biti: EGOISTIČKI MOTIVI ALTRUISTIČKI MOTIVI – je ljubav prema drugima, ljudi se žrtvuju za druge ANOMIČKI MOTIVI – u doba krize, ratova, ljudi se ubijaju zbog situacija u kojima su se našli. FATALISTIČKI MOTIVI - religijski, politički, ideološki motivi - MAX WEBER – je njemački teoretičar koji je osnivač MODERNE SOCIOLOGIJE. Za njega je sociologija razumijevajuća znanost a ostale znanosti su objašnjavajuće. Smatra da bi društvo trebalo biti racionalno, ali zaključuje da se ljudi ponašaju iracionalno. Uvodi METODU IDEALNIH TIPOVA – je misaona konstrukcija kojom se umjetno otvoren model društva uspoređuje s društvenom stvarnosti. Uvodi tipove društvenih djelovanja: o CILJNO-RACIONALNO – koje nam kaže da su sredstva za postizanje cilja važniji od samog cilja. Vidljiv je humani pristup ciljevima. o VRIJEDNOSNO-RACIONALNO –koji nam kaže da cilj opravdava sredstvo, važno da si došao do cilja. o TRADICIONALNO – nakon kaže da je bitna tradicija, navike i običaji koje se zatim prenose na potomke. o AFEKTIVNO – kroz neki nagon, emocije i strasti. - - KARL MARX – je najveći teoretičar u Njemačkoj iako sebe nije smatrao sociolog, njegove su ideje snažno utjecale na razvoj sociologije. Osnovu njegove teorije čini materijalističko shvaćanje povijesti. Napisao je tako djelo Kapital kao i ''Komunistički manifest'' u kojem iznosi svoj cilj a to je KOMUNISTIČKO DRUŠTVO. KLASNA BORBA po njemu su KAPITALISTI i RADNICI što dovodi do revolucije koja je oružani preokret kojim se mijenja stanje DIKTATURA PROLETARIJATA ili radništva. Po njemu je to SOCIJALIZMA. Krajnji cilj mu je KOMUNIZAM što je po njemu buduće društvo jednakosti. NOVE SOCIOLOGIJSKE PERSPEKTIVE - Teorijske perspektive predstavljaju različite načine razumijevanja. - FUNKCIONALIZAM – je perspektiva koja je nastala u SAD-u nakon 2. svjetskog rata. Njezini osnivači su PARSONS i METON. Ona nastaje kao reakcija širenja socijalizma po svijet. Bit funkcionalizma kao makrosociologijske teorije, je čuvanje postojećeg društvenog okvira koji se ne bi trebao mijenjati. Funkcionalisti smatraju da je društvo jedan funkciolistički sustav koji se sastoji od različitih djelatnosti koje se mogu mijenjati ali sustav ne. Funkcionalni okvir ili društveni okvir je kapitalizam. o Vrste funkcija LATENTNE – tajne, prikrivene funkcije – one se odnose na nemjeravane i nepredviđene posljedice djelovanja. MANIFESTNE – javne funkcije – očitih i namjeravanih ciljeva djelovanja - INTERAKCIONIZAM – ja mikrosociologija čiji je osnivač Herbert Mead. To je međudjelovanje pojedinaca i skupina koje dovode do promjena tih skupina. o SIMBOLIČKI INTERKCIONIZAM – osnovao ga je Herbert Mead, a on polazi od simbola. - KONFLIKTNA TEORIJA – je makrosociologija koja ima dvije teorije o STARA TEORIJA – je teorija koja polazi od nasilja i mržnje. Lenjin i Marx o NOVA TEORIJA – je teorija čiji je osnivač Ralph Dahrendolf, a govori o nenasilnom konfliktu gdje se problem rješava: sučeljavanjem argumenata – rasprave polemike, ugovori, kompeticija – natjecanje.
© Copyright 2024 Paperzz