GODIŠNJI IZVJEŠTAJ 2010.

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ 2010.
Program: Savjetovalište za prevenciju i suzbijanje svih oblika nasilnog
ponašanja u obitelji
Psihološko savjetovanje
Tijekom 2010. godine psihološku pomoć primilo je 236 odraslih osoba (207 žena i 29 muškaraca) i
petero djece. Od toga, 72 korisnika/korisnica su bili uključeni u psihološko savjetovanje više od jedan
put, neki i do 7 puta. Iz mjeseca u mjesec vidljiv je blagi porast korisnica/korisnika koji su se više puta
obraćali u savjetovalište, čak i pristali biti uključeni u redoviti psihoterapijski rad što ukazuje na
zadovoljstvo korisnika uslugama savjetovališta.
52,5% korisnica/korisnika je sudjelovalo u osobnom savjetovanju, a
47,5% u telefonskom.
Korisnice/korisnici savjetovališta javljali su se iz svih krajeva Rapublike Hrvatske, no najčešće iz
Zagreba (53,4%). Značajno veći postotak telefonskog savjetovanja može se objasniti činjenicom da
korisnice/korisnici često zovu iz drugih gradova, pa su, umjesto u savjetovalište BaBe!,
upućene/upućeni u savjetovalište koje djeluje u njihovoj lokalnoj zajednici. Dio korisnika, iako u
mogućnosti osobno doći u savjetovalište, još uvijek nisu skloni imati osobni kontakt s psihologom radi
predrasuda da to znači da „nisu normalni“ ili da će tijekom savjetovanja previše razotkriti o sebi,...
BaBe! aktivno rade na educiranju korisnika o načinima funkcioniranja savjetovališta i mijenjanju
predrasuda.
Raspon dobi korisnica/korisnika savjetovališta kreće se od 30 do 40 godina. Korisnici/korisnice su
najčešće srednjoškolski obrazovane - 57,1% (tablica br.1). Većina Korisnica/korisnika je zaposlena
(58,5%), s blagim padom zaposlenih korisnica/korisnika tijekom godine.
Tablica br.1: Prikaz razine obrazovanja korisnica/korisnika Savjetovališta, u 2010. godini (N=236).
Stručna sprema
%
NSS
13,6
SSS
52,1
VŠS
10,6
VSS
23,7
1
Tablica br.2: Prikaz bračnog statusa korisnica/korisnika Savjetovališta po mjesecima (N=236).
Bračni status
%
Udana/oženjen
48,3
Razveden/a
20,3
Živi u zajednici s
partnerom/icom
7,6
U vezi je, ali ne žive zajedno
9,7
nije u vezi
4,2
U tijeku brakorazvodne parnice
8,5
Udovac/udovica
1,4
48,3% korisnica/korisnika savjetovališta je u braku (ponovno gotovo upola manji postotak u odnosu na
prošli mjesec), s napomenom da se postotak značajno smanjuje u prosincu, a 28,8 % su
razvedene/razvedeni ili u postupku rastave braka. U prosincu smo zamijetili značajan porast broja
korisnica/korisnika koji su rastavljeni ili u postupku rastave braka. Ostali korisnici/korisnice žive u
izvanbračnoj vezi ili nisu u vezi.
Tablica br.3: Prikaz pojavnosti problema radi kojih se korisnice/korisnici javljaju u Psihološko
savjetovalište (N=236).
Problem/mjesec
%
Nasilje
66,9
Rastava braka
36,0
Roditeljska skrb
20,3
Skrbništvo
22,03
Rad s zlostavljačem
6,4
Psihička bolest
5,5
Dijete želi ići živjeti kod drugog roditelja
4,6
Traženje smještaja u sigurnoj kući
11,01
Dijete je nasilno oduzeto
4,6
Problem u odnosima s djecom i supružnicima
12,8
2
Najčešći problem radi kojeg se javljaju korisnice/korisnici savjetovališta je nasilje, i to najčešće
obiteljsko te nasilje među partnerima (tablica br.3). Vidljiv je značajan pad poziva vezano za ovu
problematiku u prosincu, što je posebno interesantan podatak obzirom na to da je poznato da su
božićni i novogodišnji praznici dani kada se događa najviše obiteljskog nasilja. Stoga, očekivali smo
povećan broj poziva u savjetovalište, posebice vezano za tematiku nasilja. Moguće je da žrtve nisu
sklone kontaktirati savjetovališta za vrijeme dok se zlostavljanje odvija intenzivnije, već zovu nakon što
“najgore prestane”. Ovo je pretpostavka koju bi bilo vrijedno provjeriti znanstveno jer nas potencijalno
upućuje na važnu ulogu institucija koje kontaktiraju s obitelji za vrijeme tj. neposredno nakon
počinjenja zlostavljanja. Ako je moguće da se žrtve tada nisu sklone obratiti se savjetovateljima, važno
je da službene i stručne osobe koje tada s njima surađuju, budu u mogućnosti pružati podršku,
djelovati savjetodavno i motivirati i žrtve i nasilnike u uključivanje u neki oblik psihosocijalnog
tretmana.
Također, primjećujemo da nam se javlja značajan broj roditelja koji nam se obraćaju jer njihovo dijete
želi ići živjeti s drugim roditeljem, a navodno je izmanipulirano da bi to izjavilo. Ovakva pojava, sama
po sebi nije neobična, jer je jedna od čestih reakcija djece na rastavu roditelja, upravo biranje strane
jednog od roditelja, obično onog koji je morao otići od doma ili onog koji je sklon sebe predstavljati kao
žrtvu situacije. Ono što jest zabrinjavajuće je da smo, u više navrata, od naših korisnica, čuli da im
djelatnici Centra za socijalnu skrb savjetuju da dozvole djeci da idu živjeti kod drugog roditelja jer „..
najvjerojatnije će im se dijete brzo vratiti.“ Smatramo da je ovakav stan nedopustiv, protivan pravima
roditelja koji ima skrbništvo te štetan za djecu koja su vjerojatno dovoljno zbunjena odnosima u obitelji
te im je potrebna jasnoća vezano uz to gdje su sigurni i tko je za njih odgovoran.
Korisnice/korisnici koji zovu radi problema s nasiljem, u 100,00% slučajeva su žrtve nasilja i najčešće
navode da trpe psihičko, zatim verbalno i fizičko zlostavljanje.
Zapanjuje podatak da se čak 76,4% korisnica obratilo za pomoć u Psihološko savjetovalište radi
zlostavljanja od strane supruga ili izvanbračnog partnera (najčešće partnera s kojim zajedno žive).
Preostale korisnice/ korisnike zlostavljali su roditelji ili njihova djeca , nadređeni na poslu te bivši bračni
partneri..
Za petero djece koja su bila uključena u savjetovalište nije bilo mogućnosti izlaganja demografskih
podataka, obzirom na mali broj uzorka. Djeca su bila uključena najčešće radi pružanja podrške pri
prolaženju kroz rastavu braka roditelja ili proradu traume nasilja u obitelji. U 2011. Godini planireamo
organizirati socijalizacijske grupe kojima bismo obuhvatili veći broj djece s ovakvom problematikom.
3
Tablica br.4: Usporedba sociodemografskih karakteristika osoba koje su prijavile nasilje i osoba koje
to nisu učinile.
Varijabla usporedbe
t
df
p
Vrsta savjetovanja
- 2,89
35
0,00
Dob
0,500
35
0,62
Bračni status
-1,032
35
0,154
Ima li djece
-0,49
35
0,627
Radni status
0,73
35
0,470
Stručna sprema
1,144
35
0,260
Statistička analiza podataka pokazala da je ne postoji značajna razlika između onih žena koje
prijavljuju nasilje i onih koje ne prijavljuju u području obrazovanja, zaposlenja (zaposlena ili
nezaposlena), dobi, bračnog statusa te roditeljske uloge (ima ili nema djece) (tablica br.4). Obzirom na
to da je mali uzorak, ovaj nalaz ćemo provjeriti i idućoj godini rada savjetovališta.
Statistički značajna razlika u broju prijaviljavanja zlostavljanja nalazi se između osoba koje su primile
tj. tražila osobno i telefonsko savjetovanje. Osobe koje češće prijavljuju slučajeve zlostavljanja, češće
su uključene u osobno savjetovanje. Objašnjenje ovakvog nalaza je da osobno savjetovanje, koji
pruža veći benefit za korisnice/korisnike, traže osobe koje su same sebi odlučile pomoći, s jedne
strane prijavljivanjem nasilja i s druge strane, traženjem psihološke pomoći. Vrijedilo bi ispitati da li se
ujedno radi i o osobama koje imaju veće povjerenje u stručne osobe i institucije.
Komentar rezultata:
Iz prezentiranih podataka, pokazuje se da tipična slika nasilja u obitelji uključuje ženu u ranim
tridesetim godinama koja je dugotrajno zlostavljana od strane supruga, često kombinirano verbalno,
psihički i fizički. Ovaj par najčešće ima maloljetnu djecu.
Teme koje su najčešće obrađivane u savjetovalištu (definirane iz perspektive klijentica/klijenata) su:
-
Da li prekinuti vezu koja uključuje nasilje od strane partnera;
Kako pomoći partneru da sukobe nauči rješavati na nenasilan način;
-
Vlastiti psihološki obrasci koji su žrtvu doveli u položaj žrtve nasilja;
Kako objasniti djeci da se roditelji razvode, bez da to na njih ostavi psihološke posljedice;
Kako organizirati viđanja roditelja koji je odselio iz obiteljskog doma;
Kako pristupiti problemima koje djeca iskazuju nakon što je roditelj odselio;
Kako dogovoriti sa bivšim supružnikom viđanja djece, kako zadržati suradnički odnos;
Psihološka podrška pri prolaženju kroz rastavu braka te pri tugovanju za preminulim
članovima obitelji;
Kada se obratiti psihijatru radi psiholoških problema;
-
4
-
Kako poboljšati narušene odnose sa bračnim ili vanbračnim partnerom;
Obrada traumatskih iskustava nasilja...
Korištene metode rada bile su psihološko savjetovanje i psihoterapija, prvenstveno bazirani na
kognitivno-bihevioralnom i gestalt psihoterapijskom pristupu.
Pravno savjetovanje
Tijekom 2010.god. pravni savjet dobilo je 1596 osoba, s time da je ukupan broj zatraženih savjeta bio
1795, te su isključeni upitnici osoba koje su se tijekom 2010.god. javile više puta.
Od ukupnog broja ispitanika/ca njih 88,6% se predstavilo pravnicama, dok je 11,4% osoba ostalo
anonimno. Velika većina korisnika/ca zatražila je savjet telefonom (72%), a njih 28% bilo je osobno u
savjetovalištu.
5
Također, velika većina ispitanika/ca koristi usluge pravnog savjetovališta prvi puta (80%), 13,4%
osoba dobile su pravne savjete više puta, a 6,6% osoba nije se izjasnilo.
6
Iako su korisnice našeg savjetovališta pretežno žene (95%), može se primijetiti porast muških
korisnika (5%) savjetovališta u odnosu na prethodne godine . Najveći postotak korisnika dolazi iz
Zagreba (38,3%), s time da je u slučaju osobnog savjetovanja taj postotak i veći (osobno savjetovanje
koristile su osobe ili iz Zagreba ili iz uže zagrebačke okolice). Od ostalih gradova ne možemo posebno
izdvojiti niti jedan jer se podjednako javljaju sa područja cijele Hrvatske, čak smo dva poziva imali iz
Londona.
Što se tiče dobne strukture korisnika/ca i dalje prevladava dobna skupina od 36 –40 godina s 20%,
slijedeća dobna skupina po zastupljenosti je ona od 31 -35 koja čini 16%, zatim dobna skupina 41 - 45
godina sa jednakim postotkom (16%), dobna skupina 46 -50 čini 11%, dobna skupina 26-30 čini 10%,
te gotovo u podjednakom postotku se javljaju ostale dobne skupine.
U svakom slučaju, skoro polovina korisnika/ca pravnog savjetovališta je srednjih godina - između 31 i
45 godina.
7
Bračni status korisnika/ca pokazuje da je nešto više od trećine korisnika/ca (40 %) u braku, 22%
osoba je razvedeno, dok je 19 % korisnika/ca u procesu brakorazvodne parnice. Oko 6% korisnika/ca
su udovci, odnosno udovice. Malo više od 8% ih nije u vezi ili žive u zajednici s partnerom/icom, jedna
osoba (3%) je u vezi, ali ne živi s partnerom/icom ( dvije osobe nisu odgovorile na ovo pitanje).
Čak 90% korisnika/ca su roditelji i to njih 44% maloljetne djece, punoljetnu djecu ima 36%
korisnika/ca, a 18 % ima i maloljetnu i punoljetnu djecu. Nešto manje od deset posto korisnika/ca
nema djece.
Iz radnog statusa ispitanika/ca vidljivo je da je nešto više od polovice korisnika (50%) zaposleno, njih
26,8% je nezaposleno, 13,5% je u mirovini, s 1,8% se javljaju osobe koje su povremeno zaposlene,
studenti i domaćice, dok (1,5%) nije odgovorilo na pitanje o radnom statusu.
8
Više od polovine korisnika/ca je srednje stručne spreme 57,3%, sa 14,2% javljaju se osobe sa nižom
stručnom spremom, dok s visokom stručnom spremom se javljaju osobe u postotku od 16,5% (3,4%
osoba nije dalo odgovor na pitanje o stručnoj spremi).
9
Od problematike s kojom se korisnici/ce obraćaju našim pravnicama posebno se izdvaja nasilje i to u
69,9% ukupnog broja slučajeva u 2010 god. Gotovo svi korisnici/ce koje prijavljuju nasilje trpe više
oblika nasilja istovremeno, a prevladava psihičko / emocionalno , (41,8%), verbalno (41,8%) i fizičko
(50,8%) nasilje, ekonomsko nasilje se javlja u 13,3% slučajeva, a seksualno u 1,2%. U zadnje vrijeme
možemo primjetiti da nas korisnici zovu u vezi mobbinga i to u 5,2% slučajeva (0,9 ispitanika/ca nije
se izjasnilo o kojem obliku nasilja je riječ).
Zlostavljači su u najvećem postotku bračni partneri 62,3%, zatim poslodavac, kolega, izvanbračni
partner 8,4%, bivši bračni partneri ili bivši partneri 6,5%. Nešto manje od pet posto korisnika (3,3%)
kao zlostavljače navode svoju djecu, dok u postotku 2,7% navode kao zlostavljača roditelje, dok 7,1%
nije dalo odgovor na ovo pitanje. Nasilje je u 80,2% slučajeva opetovano, 15,1% su žrtve nasilja prvi
puta te 4,6% ispitanika nije odgovorilo na ovo pitanje.
10
Nažalost i dalje se velik postotak slučajeva nasilja ne prijavljuje (74,3%), a 24,9% slučajeva je
prijavljeno.
Od ukupnog broja slučajeva nasilja koji su prijavljeni , njih 94,2 % prijavljeno je samo policiji, 63,9%
slučajeva prijavljeno je Centru za socijalnu skrb, 41,5% policiji i centru, 9,3 % policiji i odvjetništvu,
8,3% korisnika/ca obratilo se policiji, centru,pučkom i udrugama, te u istom postotku 0,3%
pravobraniteljici i odvjetništvu, dok 3,2% nije odgovorilo na ovo pritanje.
Od svih prijavljenih slučajeva nasilja postupak se vodi u 44,7 % slučajeva, u 22,4% je u procesu
vođenja, u 26,5 % slučajeva ne vodi se postupak ( 6,4% ispitanika nije odgovorilo na ovo pitanje).
11
Od ukupnog broja prijavljenih slučajeva nasilja, u 47,9% slučajeva bio je pokrenut prekršajni postupak,
25,6%, kazneni dok je u 21,7% slučajeva bio pokrenut i kazneni i prekršajni, a 4,8% korisnica ne zna
o kakvom je postupku riječ.
Od ukupnog broja prijavljenih slučajeva nasilja, 32% slučajeva je završilo presudom, 46% slučajeva
još uvijek je u procesu trajanja, u zastaru je ušlo 6% slučajeva, 9% ih je obustavljeno, dok 7%
korisnica ne zna o kakvom je rezultatu postotka riječ.
12
Za slučajeve nasilja koji su procesuirani i koji su završili presudom, najčešće se izriče novčana kazna
(42%), zatim zatvorska kazna 7%. Uvjetna kazna izrečena je u 23% slučajeva, a u 13% izrečena je
uvjetna i novčana kazna. Također, 7% korisnica nije odgovorilo na ovo pitanje uz objašnjenje da ne
znaju koja je kazna presuđena.
Zaštitne/sigurnosne mjere se u većini slučajeva 18,9%, ne predlažu niti izriču, što se tiče mjere
zabrane približavanja, na njih otpada 18,2%, na mjeru liječenja od ovisnosti otpada 13,6% a u 6,1%
slučajeva obavezan je psihosocijalni tretman s time da naša iskustva pokazuju da se ta mjera u praksi
rijetko provodi. Na kazne koji nisu izrečene iako su predložene otpada 26,5 %.Također, 9,1% korisnica
nije odgovorilo na ovo pitanje.
13
Osim radi prijave nasilja, korisnice nam se najviše obraćaju za pomoć oko rastave braka (31,8%),
uzdržavanja djece (17,8%), na roditeljsku skrb otpada 11,7%, na imovinske odnose partnera 8,9%,
prava posjećivanja 3,3% i radnih odnosa 3,6%. Problemi koji nisu navedeni u upitniku vode se pod
kategorijom nešto drugo, a odnose se na: prisilno iseljenje vanbračnog partnera, smještaj psihički
bolesne osobe, ugovor o doživotnom uzdržavanju, prebivalište u RH itd.
Dobar dio korisnika/ca (7,4%) zatražio je pomoć vezanu za problematiku koja nije obuhvaćena našim
upitnikom, u tom slučaju pravnice, odnosno sami korisnici/ce zaokružuju odgovor „nešto drugo“ i
dopisuju o čemu se konkretno radi.
14
Savjetovalište i sklonište za žene i njihovu djecu žrtve nasilja u obitelji
Ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja osigurava se trenutni smještaj u Sigurnu kuću koja se nalazi
na tajnoj adresi na području Vukovarsko srijemske županije. Do ovog smještaja dolazi na temelju
njihovog poziva na SOS telefon Udruge BaBe!, ili na poziv za pomoć oko smještaja koje pozive
upućuju u velikom broju centri za socijalnu skrb, djelatnici policije i partnerskih udruga koje djeluju u
području zaštite od obiteljskog nasilja, ali nemaju smještajne kapacitete.
Nakon ovog poziva organizira se žuran prihvat žrtava, te se osigurava njihovo sigurno odvođenje do
Sigurne kuće. Osim osiguranja pomoći u vidu hitnog podmirenja eventualno nekih drugih potreba (
primjerice, liječničke pomoći) u Sigurnoj kuži se osigurava sigurni, tajni i zaštićeni smještaj žrtava i
njihove djece, podmirenje prehrambenih potreba, osiguravanje higijenskih potrepština, te trenutni
razgovor i savjetovanje sa nekom od stručnih osoba zaposlenica Sigurne kuće.
Nakon ovih početnih aktivnosti, za žrtvu se organiziraju svi eventualno potrebni poslovi koji se tiču
upisa djece u školu, obavještavanje poslodavca ukoliko je zaposlena, te drugih poslova koje žrtva
trenutno treba, a u svakoj konkretnoj pojedinoj situaciji.
Vrijeme provođenja ove aktivnosti odvija se svaki dan od 0 – 24 sata.
Za razdoblje od 01.01. – 31.12.2010. ukupno je boravilo 48 korisnica/ka od čega 23 žene i 25 djece.
1. Prihvat žrtava obiteljskog nasilja
Ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja osigurava se trenutni smještaj u Sigurnu kuću koja se nalazi
na tajnoj adresi na području Vukovarsko srijemske županije. Do ovog smještaja dolazi na temelju
njihovog poziva na SOS telefon Udruge BaBe!, ili na poziv za pomoć oko smještaja koje pozive
upućuju u velikom broju centri za socijalnu skrb, djelatnici policije i partnerskih udruga koje djeluju u
području zaštite od obiteljskog nasilja, ali nemaju smještajne kapacitete.
Nakon ovog poziva organizira se žuran prihvat žrtava, te se osigurava njihovo sigurno odvođenje do
Sigurne kuće. Osim osiguranja pomoći u vidu hitnog podmirenja eventualno nekih drugih potreba (
primjerice, liječničke pomoći) u Sigurnoj kuži se osigurava sigurni, tajni i zaštićeni smještaj žrtava i
njihove djece, podmirenje prehrambenih potreba, osiguravanje higijenskih potrepština, te trenutni
razgovor i savjetovanje sa nekom od stručnih osoba zaposlenica Sigurne kuće.
Nakon ovih početnih aktivnosti, za žrtvu se organiziraju svi eventualno potrebni poslovi koji se tiču
upisa djece u školu, obavještavanje poslodavca ukoliko je zaposlena, te drugih poslova koje žrtva
trenutno treba, a u svakoj konkretnoj pojedinoj situaciji.
Vrijeme provođenja ove aktivnosti odvija se svaki dan od 0 – 24 sata.
Za razdoblje od 01.01. – 31.12.2010. ukupno je boravilo 48 korisnica/ka od čega 23 žene i 25 djece.
SOCIODEMOGRAFSKI PODACI KORISNICA/KORISNIKA SIGURNE KUĆE U 2010. GODINI
Tijekom 2010. godine u Sigurnu kuću smješteno je 48 osoba, od čega 23 žene i 25-ero djece. Dob
zaprimljenih žena najčešće se kretala u rasponu od 31 do 40 godina (56,5%) , dok je većina djece
dobi od 7 do 14 godina (48%). 13-ero djece pohađa osnovnu školu, a ostali nisu školskog uzrasta. 60,
9% korisnica potječe iz ruralne sredine, a preostale iz urbane.
15
Čak je 86,9% bilo nezaposleno u vrijeme ulaska u Sigurnu kuću te su primile stručnu podršku i
savjetovanje vezano za nalaženje zaposlenja kako bi se mogle osamostaliti.
Iz slike br. 1, možemo vidjeti da čak 48% korisnica ( završena OŠ 39% i nezavršena OŠ 9%) nije
kvalificirano za obavljanje određene djelatnosti, odnosno nemaju struku.
52,2% korisnica je udano, a ostale su neudane ili rastavljene.
Zapanjuje podatak da se čak 91,3% korisnica obratilo za pomoć Sigurnoj kući radi zlostavljanja od
strane supruga ili izvanbračnog partnera (najčešće partnera s kojim zajedno žive). Preostale 2
korisnice zlostavljao je bivši bračni partner ili svekrva.
2. Pravno savjetovanje / pravna pomoć
Ova aktivnost sprovodila se jednom tjedno po 8 sati, po potrebi i češće.
Savjetovanje Sigurne kuće Vukovar vodila je odvjetnica i voditeljica pravnog tima BaBe!, Ljubica
Matijević-Vrsaljko tijekom 2010. godine.
Tijekom 2010.god. 809 osoba zatražilo je savjet naših pravnica u savjetovalištu Sigurne kuće
Vukovarsko srijemske županije, od toga je analizirano 512 upitnika. S obzirom da je dio upita bio
opetovan ti upitnici nisu analizirani. Velika većina osoba se predstavila našim pravnicama 78%, dok je
22% ostao anoniman., također velika većina pravni savjet traži prvi puta, dok se oko 17% korisnika
obraćalo i ranije.
16
3.Osiguranje odvjetničkog zastupanja - radi se o slučajevima u kojima je nužna pravna pomoć u
vidu sačinjavanja odgovarajućih podnesaka ( tužbi, prijedloga, žalbi i slično) i zastupanja pred
sudovima ( općinskim, županijskim, ) te centrima za socijalnu skrbi, radi se o slučajevima u kojima se
radi o izuzetno složenim pravnim sporovima u kojima se žrtva nije kadra zastupati sama, a
istovremeno u kojima žrtvi ovakva pomoć nije osigurana putem HOK, u okviru instituta besplatne
pravne pomoći ili na neki drugi način, primjerice financijskom pomoći njezine primarne obitelji.
Usluge odvjetničkog zastupanja dobile 4 žene.
4.Psihološko savjetovanje / psihološka pomoć
Ova aktivnost provodila se jednom tjedno po osam sati. U međuvremenu (01.06.2010.) u radni odnos
zaposlili smo psihologinju te se ova aktivnost provodila svakodnevno po osam sati.
Tijekom 2010. godine psihološku pomoć primila je 161 odrasla osoba i 25-ero djece. Od toga, 23
korisnice i sva obuhvaćena djeca bile su korisnice Sigurne kuće, te su psihološku pomoć primale
kontinuirano, tijekom cijele godine. Korisnice koje nisu smještene u Sigurnoj kući, sve imaju
prebivalište u Vukovarsko-Srijemskoj županiji. Korisnicama je pruženo psihološko savjetovanje,
podrška pri rješavanju aktualnih životnih problema, pomoć pri proradi trauma od zlostavljanja,
psihoedukacija vezano za uspostavljanje što kvalitetnijih odnosa s djecom, članovima obitelji te
partnerima (bivšim ili sadašnjim),...
Sve nabrojane aktivnosti i djelovanje Savjetovališta Sigurne kuće su potpuno besplatne.
Suzbijanje
nasilja
kroz
Slušam,čujem,razumijem
akciju,
prevenciju,
osvješćivanje
i
informiranje:
U sklopu projekta Slušam, čujem, razumijem,a sukladno odobrenim financijskim sredstvima, održane
su dvije radionice u OŠ Lučko. Prva radionica održana je za učenike 6. razreda 17.svibnja 2010.
godine, s temom Konvencije o pravima djeteta. Cilj radionice bio je prepoznati koliko su djeca
osviještena o svojim pravima prema Konvenciji, koliko razumiju što znači pojam konvencije, razumiju li
pojam djeteta, na koga i u kojem opsegu se Konvencija primjenjuje te ih sukladno tome poučiti o
Konvenciji. Daljnji cilj je potaknuti asertivnost te pobuditi u djeci svijest o njihovim pravima na
sudjelovanje u svim područjima života. Voditeljica radionice, Ljubica Matijević Vrsaljko s učenicima je
obradila sljedeće pojmove: konvencije, prava (prava preživljavanja, razvojna prava, zaštitna prava i
prava sudjelovanja) i obaveza te pojam zabrane diskriminacije kao ključnom prerogativu ostvarivanja
konvencijskih prava. Osim toga djeca su upoznata s institucijama zaduženih za zaštitu njihovih prava
te s mogućim postupcima/procedurama u slučaju kršenja nekog od zajamčenih prava (učenici su
vježbali pisati dopis nadležnim institucijama). Osim radionice za učenike, Ljubica Matijević Vrsaljko je
održala i radionicu za roditelje učenika OŠ Lučko u sklopu redovitih roditeljskih sastanaka 19. svibnja
2010. Roditeljima je, sukladno njihovoj želji održana radionica o opasnostima kojima su njihova djeca
izložena koristeći internet i socijalne medije. Osnovni cilj radionice bio je informirati i poučiti roditelje
prednostima interneta kao medija komunikacije, a istovremeno ih upoznati s opasnostima modernih
oblika komunikacije – chat roomovima, forumima, blogovima, face book. Osim očitih prednosti
interneta (brza dostupnost informacijama, brže učenje, lako i brzo pregledavanje aktualnih novosti,
obavijesti i vijesti, internetom kao izvorom zabave, prednostima brze komunacije) roditelji su upozoreni
i na neke od mogućih opasnosti (izloženost neprimjerenim seksualnim sadržajima, moguća izloženost
uznemirujućim i neprijateljskim porukama, moguća pretjerana izoliranost djece i mladih kod prečestog
korištenja). Roditelji su upoznati i s pojmom cyberbullyinga – zlostavljanja putem interneta te su im
predstavljena i „ zlatna pravila sigurnog chatanja i SMS dopisivanja“ (ne davati osobne podatke na
17
internetu zbog mogućnosti da ih zlonamjerna osoba iskoristi, ne davati svoju lozinku, ne objavljivati
svoje fotografije koje bi mogle biti podobne za ucjene i slično, u slučaju zlonamjernih ili prijetećih
poruka obratiti se starijoj osobi za zaštitu). Na kraju predavanja roditeljima su podjeljeni primjeri
Ugovora o sigurnom surfanju u kojem se navode pravila korištenja interneta za djecu, a sve s ciljem
njihove zaštite i uspostavljanja odnosa povjernja između roditelje i djece.
Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja 25.11. – 16 dana aktivizma
„Nasilje nad našim majkama, sestrama, prijateljicama, kolegicama i poznanicama nažalost
svakodnevna je pojava. Barem na današnji dan trebali bi se osvijestiti i prestati razmišljati da se nasilje
događa nekom drugom.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (Foto: BaBe!)
Ženska udruga BaBe! svoj će doprinos borbi dati komemorativnim skupom na Trgu bana Jelačića koji
će započeti minutom šutnje u znak sjećanja na 16 žena i dvije djevojčice koje su u razdoblju od 1.
siječnja do 21. studenog ubili njihovi mladići, bivši ili ondašnji, partneri bračni, izvanbračni, očevi ili
muški članovi obitelji.
Kako odgajamo djecu?
BaBe! kreću u borbi protiv nasilja nad nježnijim spolom progovaranjem o korjenima nasilničkog
ponašanja, o odgoju i porukama koje se upućuju djeci i kojima ih se priprema za buduće uloge žena i
muškaraca. Ženska udruga pozabavlja se pitanjem zašto dječake odgajaju da ne smiju plakati i
pokazivati osjećaje i zašto su 'pravi' muškarci oni koji ne pokazuju strah i ničega se ne boje.
Zbog čega djevojčice trebaju biti tihe i umiljate i zašto trebaju sanjati udaju? Možda bi roditelji trebali
pokušati s drugačijim odgojem te raditi na tome da njihova djeca izrastu u samosvjesne osobe koje
poštuju sebe i žele samo odnose u kojima ih se razumije kao jednakopravna bića.“
http://cro.time.mk/read/8ef8af0809/3beb8284bd/index.html
18
Program: Rodna ravnopravnost
Projekti:
Put do vlastitog pogleda
Cilj projekta je bio uspostaviti rodno osjetljivo i profesionalno medijsko okruženje. Knjiga “Put do
vlastitog pogleda” je zamišljena kao rodno osjetljiv priručnik za medijske profesionalce/ke i
zainteresirane javnosti. Ključna aktivnost je bila nadopuniti prvo izdanje priručnika. Novi dio priručnika
se odnosi na rodnu analizu sadržaja 19 emisija „Otvoreno“, HRT, emitiranih u mjesecu ožujku 2010.
Autirca (Sanja Sarnavka) utvrdila je kako se u ovoj emisiji, koja je bila dio Informativnog programa
HTV-a, kao formi koja se bavi posebnim aktualnostima proisteklim iz vijesti koje su u Dnevniku
prikazane bez dubine zbog vremenske ograničenosti, prisutna pitanja rodne ravnopravnosti bilo
izborom tema ili prisutnošću žena kao sugovornica, stručnjakinja (gender mainstreaming).
Budući
da postoji gotovo bezbroj načina na koje se može predstaviti svijet, pa je izuzetno značajno utvrditi
što se i tko izostavlja i kako se predstavljaju stvari, ljudi i događaji (S. Hall, 1986.), istražila je kakva
značenja nudi emisija Otvoreno kad je u pitanju rodna ravnopravnost. Emisija je izabrana jer su je
ravnopravno naizmjence uređivali muškarac i žena, a urednica i voditeljica je bila Hloverka Novak
Srzić koja je ujedno nekoliko godina bila i glavnom urednicom cjelokupnog Informativnog programa
Hrvatske televizije. Znači, imala je moć. Metodom usporedbe autorica je ispitala postoji li razlika u
uređivačkom pristupu i odnosu prema ženama i pitanju rodne ravnopravnosti emisija kad ih uređuje
muškarac u odnosu na ženu urednicu. Analizu je autorica pripremila za međunarodnu konferenciju
Annales Pilar 2010. – Ljudska prava žena – razvoj na međunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina
nakon usvajanja UN-ove konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena Instituta društvenih
znanosti Ivo Pilar i Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH. Tekst rodne analize sadržaja posebno
je strukturiran za priruručnik kao indikativna analiza problema. Jedan od zaključaka analize je da:
„“Otvoreno“ nije zatvoreno za rodnu ravnopravnost već urednički dvojac (Hloverka Srzić Novak i
Mislav Tonogal) ne razumiju koncept rodno osviještenog medijskog pristupa temama.“ Taj novi dio
priručnika će privući pažnju upravo televizijskih novinara/ki što je i nova kvaliteta ponuđenog sadržaja
u priručniku s obzirom na utjecaj i značaj upravo javne televizije.
Konferencija Žene u politici: Strategije za postizanje rodne jednakosti 5. studeni 2010.,
Zagreb
19
U cilju poticanja rasprave o participativnoj demokraciji te povećanja i poticanja sudjelovanja žena na
mjestima odlučivanja, a posebno u politici u kontekstu predstojećih izbora, CESI-Centar za edukaciji
savjetovanje i istraživanje uz podršku veleposlanstva Republike Francuske i u suradnji s partnerskim
udrugama BaBe!, Delfin, Domine i Centar za građanske inicijative Poreč, organizira međunarodnu
konferenciju "Žene u politici: Strategije za postizanje rodne jednakosti".
Prisustvovale su joj 91 sudionica iz nevladinih organizacija, parlamentarnih stranaka, sindikata i
institucija. Teme konferencije bile su sudjelovanje žena na mjestima odlučivanja u političkom i javnom
životu, participativna demokracija, rodna jednakost u lokalnoj zajednici te strategije za osnaživanje i
sudjelovanje žena u "izbornim utrkama". Izlagačice su bile predstavnice institucija, aktivistkinje i
političarke iz Francuske, Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Kao rezultat opsežne rasprave i
razmjene iskustva sudionica izrađene su preporuke za povećanje političke participacije žena.
Preporuke su namijenjene političkim strankama, tijelima javne vlasti te medijima te će se koristiti u
budućim aktivnostima koje će se odvijati u okviru predizborne kampanje za slijedeće parlamentarne
izbore u Hrvatskoj .
Preporuke:
Izraditi strategiju za uključivanje žena u stranku te izraditi plan djelovanja za postizanje uravnotežene
zastupljenosti žena i muškaraca; Uvesti rodne kvote u stranačke statute; Poticati osnivanje,
osnaživanje i djelovanje stranačkih organizacija žena na svim razinama stranke; Organizirati i poticati
edukaciju članica i članova stranke o rodno osviještenoj politici i rodnoj ravnopravnosti; Izrađivati
rodno osjetljive stranačke programe; Osuditi i sankcionirati seksističke i diskriminatorne istupe
pojedinih članova/članica stranke; U komunikaciji s javnošću i političkoj promidžbi izbjegavati
stereotipno prikazivanje žena; Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.
Preporuke tijelima vlasti
U izradu i provođenje javnih politika uključiti rodnu perspektivu te provoditi rodno osviještenu politiku;
Stvarati rodno osjetljive proračune na svim razinama; Osigurati financijske i materijalne uvjete za rad
institucionalnih mehanizama za promicanje ravnopravnosti spolova; Osigurati ravnomjernu
zastupljenost žena i muškaraca u javnim tijelima; Osigurati financijsku podršku za provođenje
kampanja i akcija koje imaju za svrhu unaprijediti položaj žena u društvu.
Uvažavati i promicati rodno osjetljivu statistiku; Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu
društvenu vrijednost.
Izraditi analizu ekonomske moći žena koja će uključivati informacije o ženskom vlasništvu imovine.
Preporuke medijima
Prilikom stvaranja programa voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti žena i muškaraca u
programskim sadržajima; Izbjegavati stvaranje "getoiziranih" emisija na način da o položaju žena
isključivo govore i raspravljaju žene; Podržati kampanje i akcije za poboljšanje položaja žena u
društvu; Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.
UNICEF: Croatia - Country Analytical Report: Gender Issues 10 years after the "women in
transition report
Ovaj izvještaj je izrađena je za potrebe UNICEF kao procjena trendova 10 godina od izlaska Izvješća
„Žene u tranziijskim zemljama“ na temelju rodne analize podataka razvrstanih po spolu.
Za ovu analizu korišteni su raspoloživi podaci iz službenih izvora, kao i iz drugih statističkih izvješća, a
istraživanja je imalo više ciljeva: utvrditi dostupnost spolno raščlanjenih podatka, predstaviti podatake
razvrstane po spolu za razdoblje od 1999. do 2010. za ključna područja: Rodna ravnopravnost i ljudski
razvoj, Natalitet, Formiranje obitelji, Zdravlje, Obrazovanje, Zaštita djece i obitelji, Rasprostranjenost
obiteljskog nasilja protiv žena, te analizirati i procijeniti trendove u razdoblju od deset godina.
20
Izvještaj u cjelini bit će objavljen od strane UNICEF-a.
Program: Ljudska prava
Projekti:
Videoteka ljudskih prava - Crna kutija, dokumentarna emisija o ljudskim pravima za
mlade
Vidljiv i mjerljiv rezultat projekta je broj snimljenih emisija. Tijekom provedbe projekta snimljeno je
deset dokumentarnih emisija koje tematski pokrivaju široko područje ljudskih prava. Svaka od emisija
obrađuje jedan ili više, konkretnih slučajeva kršenja prava ili diskriminacije, a svaki je pojedini slučaj
ispričan iz perspektive osobe/žrtve te analiziran od strane stručnjaka/inja, odnosno aktivista/kinja.
Smatramo da smo takvim pristupom u najboljoj mogućoj mjeri približili mladima problematiku ljudskih
prava, te da su osim osnovnih informacija o pojedinim temama dobili uvid svakodnevnicu onih koji
svoja prava ne shvaćaju olako. Deset dokumentarnih emisija prikazano je na Hrvatskoj-radio televiziji
dva puta (premijerno i reprizno), a stavljene su i na internetske stranice BaBe! kao i na novu stranicu
www.crnakutija.babe.hr (koja je izrađena u sklopu projekta).
Snimljen je DVD set sa svih deset dokumentarnih emisija koje su prevedene i titlovane na engleski
jezik kako bi DVD set mogle ponuditi na međunarodnom tržištu organizacijama civilnog društva,
posebno onima u regiji koje se susreću sa sličnim problemima obrađenima u emisijama.
Uz DVD set priložena je i kratka knjižica u kojoj opisujemo projekt i svaku emisiju, DVD set je
umnožen u 245 primjeraka kao i knjižica koja se nalazi unutar seta.
Osmislili smo i popratni priručnik Početnica za ljudska prava (tiskan u 250 primjeraka) s temeljnim
informacijama o ljudskim pravima (karakteristike, definicije, podjela…), o evoluciji/razvoju ljudskih
prava, instrumentima i tijelima zaštite ljudskih prava na nacionalnog, regionalnoj i globalnoj razini.
Osim toga u priručniku se nalazi popis i kontakt ustanova/udruga koje nude obrazovanje za ljudska
prava i demokratsko građanstvo kao i popis literature za sve mlade dodatno zainteresirane za
tematiku ljudskih prava.
Internetska stranice koja je također osmišljena u sklopu projekta Crna kutija osim svih emisija, sadrži i
brojne druge, mladima zanimljive sadržaje npr. kratke biografije poznatih boraca i promotora ljudskih
prava, glazbenika, glumaca, književnika koji su i sami aktivisti ili svojim djelima promiču univerzalne
vrijednosti ljudskih prava, ideje tolerancije, poštivanja različitosti, itd. Čitava stranica zamišljena je kao
mjesto interakcije, razmijene i dopune informacija. Svaki izbornik i rubrika na stranici ima predviđeno
mjesto za komentare i prijedloge korisnika, čime se nadamo da smo ostvarili partnerski odnos između
korisnika/ca i producentica i dodatno zainteresirale mlade na problematiku ljudskih prava te ih potakle
na aktivniji odnos prema društvu.
Enabling the Civil Society Sector for active contribution in the pre-accession process in the
Area of Democratisation and Human Rights
Opći cilj projekta bio je smanjiti demokratski deficit povezan s EU politikama osiguravanjem
participacije i aktivnog doprinosa građana i organizacija civilnog društva u razvoju, implementaciji i
21
monitoriranju javnih politika povezanih sa Aquis communitaire iz područja ljudskih prava i socijalnih
politika i to posebice na detektiranje diskriminacijskih praksi, kao i promoviranju antidiskriminacijskog
zakonodavnog i policy okvira RH.
Kako smo aktivnostima prethodnog projekta mapirale diskriminacijske prakse u 7 lokalnih zajednica u
RH (Pakrac, Knin, Vis, Vukovar, Dalj, Čakovec, Mursko središće) i rezultate objavile u publikaciji:
“Putevima diskriminacije“ (Sarnavka, S. BaBe! 2010. Zagreb), aktivnostima ovog projekta željele smo
rezultate promovirati u istim loklanim zajednicama, te utvrditi stupanj slaganja lokalnih dionika sa
iznesenim zaključcima, kako bi potencijalne faktične greške, krivo „čitanje“ lokalnih konteksta (koji su
uvijek mogući kod kvalitativnih istraživanja) mogli ispraviti za drugo izdanje knjige „Putevima
diskriminacije“ koje je pripremljeno i predstavljeno na međunarodnoj/regionalnoj konferenciji o
suzbijanju diskriminacije, 14. siječnja 2011. u Kući ljudskih prava.
Bridging Troubled Waters on Air:Listening to Minority Voices
BaBe! u partnerstvu sa udrugama „GORD“ iz Dalja i „Delfin“ iz Pakraca provode projekt financiran
sredstvima EU u okviru programa European Instrument for Democracy and Human Rights (EIDHR),
pod nazivom: „Mostovi preko uzburkanih voda: susret većinskih i manjinskih glasova u eteru”.
Cilj je projekta povećati svijest o pravima manjina (posebice srpskoj nacionalnoj manjini), njihovim
potrebama i specifičnoj ulozi u lokalnim zajednicama te potaknuti komunikaciju i suradnju između
većine i manjinskih grupa u Slavoniji – regiji koja je najviše stradala u ratu. Povećanjem medijske
reprezentaciju etničkih manjina na loklanim radijskim postajama nastavilo bi se uspostavljati
tolerantno, inkluzivno i raznoliko društvo.
Tijekom dosadašnje implementacije projekta uspješno smo ostvarile suradnju sa 7 lokalnih radijskih
postaja (Hrvatski Radio Vukovar, Radio Osijek, Slavonski radio, Radio Vallis Aurea, Županijski radio
Požega, Radio Daruvar i Radio 101) koje su zajedno osmislile ime i strukturu polusatne emisije na
petodnevnoj edukaciji u Opatiji, u ICEJ-u gdje su između ostalih sudjelovali i potpredsjednik Vlade RH
– Slobodan Uzelac, prof.dr. Siniša Tatalović, savjetnik predsjednika RH/Fakultet političkih, mr.sc. Igor
Kanižaj, Fakultet političkih znanosti, Iva Krtalić, WDR, Njemačka, Jelena Berković, Radio 101 itd.
Emitiranje prve radijske emisije o nacionalnim manjinama s nazivom KVAKA 22 je započelo na Radiju
101. u ponedjeljak, 13. rujna u 18 sati i 45 minuta. KVAKA 22 u produkciji Radio 101 dostupna je na
http://www.radio101.hr/emisije/drustveno-politicke/kvaka-22/podcast.
Do sada je emitirano na svih 7 radijskih postaja 42 polusatne emisija Kvaka 22 o nacionalnim
manjinama, posebice srpskoj nacionalnoj manjini.
Teme koje smo emisijima obrađivali bile su između ostalih:
Promjene Ustavnog zakona, u odnosu na problematiku Zajedničkog vijeća općina; reportaža iz Dalja o
dvojezičnoj nastavi; prisjećali smo se izgubljenih sjećanja - legendarnih citata iz filmova, romana i
pjesama; u svakoj emisiji su bili i odgovori na pitanja koja, uz uobičajene probleme s hrvatskim
institucijama, dodatno muče pripadnike nacionalnih manjina; Forum koalicije za REKOM, posljedice
zločina u Osijeku, Vukovaru i Varivodama, tema sa okruglog stola koji je spojio, makar nakratko,
rockere Zagreba i Beograda, Kulturno- umjetničko društvo «Vreteno» iz Gornjeg Čaglića jedno je od
rijetkih na području Požeško-slavonske županije koje okuplja pripadnike srpske nacionalne manjine
oko jednog cilja- očuvanja tradicije i nacionalnog identiteta, o Izvještaju o provedbi Vladinog Akcijskog
plana za provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, o izložbi «Tko je tebi Reihl-Kir»
u Kirovom rodnom gradu, Osijeku, o dnevničko-memoarskim zapisima pod naslovom «Evakuiran u
Pakračku poljanu» nedavno odlikovanog Đorđa Gunjevića i mnogim drugima...
Supporting the implementation of the Anti-discrimination Act II
22
Izvještaj o praćenju provedbe Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj za 2009. nastao je kroz
provedbu projekta Podrška provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije II tijekom 2010. godine.
Projekt su pokrenule i provele organizacije civilnoga društva: Centar za mirovne studije kao nositelj,
Babe! – budi aktivna, budi emancipiran, Hrvatski pravni centar iz Zagreba, Centar za mir, pravne
savjete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara, Centar za razvoj demokracije – CERD, udruga Ćakula
kroz život iz Splita, te javna ustanova Centar za ljudska prava.
Projektom smo željeli sustavnije pratiti provedbu antidiskriminacijske politike s ciljem unaprijeđenja
policy okvira u RH i jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije. Kako
bismo postigli te ciljeve proveli smo indikativno istraživanje o diskriminaciji koje se sastoji analize
pristiglih diskriminacijskih slučajeva na sudovima, Uredu Pučkog pravobranitelja, ostalim
pravobraniteljstvima i organizacijama civilnog društva.
Istraživanjem se željelo:
1) utvrditi koje aktivnosti organizacije civilnog društva provode s ciljem suzbijanja diskriminacije
2) utvrditi ukupan broj slučajeva diskriminacije kako bismo uvidjeli postoji li trend prisutnosti
slučajeva diskriminacije po pojedinim osnovama i područjima kako to definira Zakon o suzbijanju
diskriminacije (ZSD)
3) prikupiti slučajeve diskriminacije zaprimljene u OCD-ima s preporukama o postupanju institucija s
ciljem unaprijeđenja provedbe ZSD
4) utvrditi model rada tijela zaduženih za provedbu Zakona o suzbijanju diskriminacije
5) utvrditi strukturu i broj slučajeva diskriminacije na hrvatskim sudovima tijekom 2009. godine.
Rezultate istraživanja, praktične izazove i moguća rješenja u području borbe protiv diskriminacije
saželi smo u preporuke i to kako slijedi:
Općenite preporuke vezane za organizacije civilnoga društva
Prema rezultatima istraživanja, osnaživanje i podizanje kapaciteta organizacija civilnog društva u
provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije trebalo bi se fokusirati na dva područja: dodatno educirati
pravne timove u organizacijama civilnog društva kako bi više organizacija moglo odgovorno preuzeti
ulogu umješača na strani tužitelja/ice, te uložiti dodatan napor kako bi organizacije civilnog društva
u većem broju bile u mogućnosti upućivati udružne tužbe za zaštitu od diskriminacije.
Osim rada na podizanju kapaciteta organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom i promocijom
ljudskih prava ili daju besplatnu pravnu pomoć na dva spomenuta područja, smatramo kako je ključno
uspostaviti jedinstven sistem praćenja slučajeva diskriminacije koji se zaprimaju u
organizacijama civilnog društva koji bi istovremeno bio standardiziran i u skladu s
metodologijom praćenja slučajava diskriminacije Ureda pučkog pravobranitelja.
Također, organizacije civilnog društva bi se trebale posebno fokusirati na diskriminacijske prakse
povezane sa spolom i invaliditetom jer je najveći broj slučajeva prikupljenih istraživanjem prema tim
osnovama.
Prema područjima diskriminacije OCD bi zasigurno veću pažnju trebale posvetiti području socijalne
sigurnosti, pristupa dobrima i uslugama i radu i radnim uvjetima / zapošljavanju / stručnom
usavršavanju / prekvalifikaciji. Ta područja kao područja diskriminacije prednjače ne samo kod
zaprimljenih slučajeva u OCD već i kod slučajeva diskriminacije zaprimljenih u Uredu pučkog
pravobranitelja i Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Ključna policy inicijativa OCD u 2010. godini vezana je za praćenje rada Radne skupine za izmjene
i dopune Zakona o suzbijanju diskriminacije jer je to prilika za poboljšanje kvalitete zakonodavnog
antidiskriminacijskog okvira.
Preporuke proizišle iz konkretnih slučajeva koje su zaprimile OCD
23
-
-
-
-
1
kod slučajeva diskriminacije koristiti statistike kao vrlo pouzdan pokazatelj i orjentir u prosuđivanju
diskriminacije;
stranke osnaživati da podnose tužbe sukladno odredbama Zakona o radu;
donijeti Zakon o sprječavanju mobbinga ili posebne odredbe o mobbingu koje bi se ugradile u
postojeći Zakon o radu;
raditi na osnaživanju policije i ostalih državnih tijela odgovornih za prevenciju i sankcioniranje
zločina iz mržnje i kontinuirano ih osnaživati za prepoznavanje i kažnjavajne zločina i govora
mržnje;
provoditi javne kampanje s ciljem senzibiliziranja građana/ki o govoru mržnje i zločinu iz mržnje
kao i potrebi za sankcioniranjem takvog ponašanja;
Zakon o suzbijanju diskriminacije jednostavno nije dovoljan za efikasnu borbu protiv
diskriminirajućih praksi, i u navedenom ga području valja nadopuniti;
za tražitelje azila ili same azilante potrebno je donijeti jasnu i provedivu integracijsku politiku koja
će omogućiti bezbolnu i brzu integraciju pojedinaca u društvo;
potrebno je pružati podršku žrtvama diskriminacije, posebice prema osnovi seksualne orijentacije,
te ih ohrabrivati na prijavljivanje slučajeva, te posebno educirati i upozoravati poslodavce;
pojam gluhosljepoće potrebno je uvrstiti kao zasebno, specifično i jedinstveno oštećenje unutar
1
zakonskih okvira u RH ;
izraditi posebne mehanizme (protokole) kako bi nadležne institucije uspješno osigurale
ostvarivanje osnovnog prava na obrazovanje za djecu s poteškoćama. Od strane Ministarstva
potrebno je osiguravanje uvjete za kvalitetnu integraciju, u ovom slučaju osiguravanju financijskih
i svih drugih uvjeta za uključivanje djece s poteškoćama u redovni sustav obrazovanja;
potrebno je ukloniti diskriminatorne stavke iz Pravilnika o dopunama Pravilnika o ortopedskim i
drugim pomagalima iz 2004. godine (NN 74/04) koji stavlja u lošiji poožaj određene skupine
osoba s invaliditetom obzirom na radni status.
pratiti provedbu i javno zagovarati punu implementaciju Pravilnika o osiguranju pristupačnosti
građevina osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti koji je stupio na snagu još
2005. i prema kojem su do 31. 12. 2007. trebale biti pristupačne sve građevine javne namjene;
izmjeniti Zakon o obveznim odnosima u dijelu kojim se propisuje naknada radi narušavanja
ugleda, i to na način, da samo u slučaju da se u prethodno pokrenutom kaznenom postupku
dokaže da se radi o kleveti, dakle o namjeri da se nekome nanese šteta objavljivanjem lažnih i
neistinitih informacija – može potraživati naknada za pričinjenu nematarijalnu štetu;
veća medijska kampanja o slučajevima diskriminacije i pogodovanja;
programi za psihološko i materijalno jačanje žrtava diskrimincije;
izmjenama Zakona o suzbijanju diskriminacije postrožiti sankcije prema neprimjerenom
postupanju institucija nadležnih za provedbu svih zakona i zaštitu prava i interesa građana;
poticati općinska državna odvjetništva da u potpunosti i bez odgađanja primjenjuju zakonom dane
ovlasti: da kao ovlaštena osoba pokrenu postupak za izricanje zatvorske kazne za one koji
izbjegavaju plaćati dosuđene alimentacije;
povećati odgovornost sudova u parnicama radi podjele bračne stečevine, kada je jedna od strana
u postupku dokazano nasilnik koji do okončanja dugotrajne parnice uspješno otuđi obiteljsku
imovinu;
povećati koordinaciju između Centara za socijalnu skrb, sudovaa, općinskih državnih
odvjetništava, Pravobraniteljice za djecu i pshijatrijskih klinika ukoliko je nasilnik osoba sa
psihičkim smetnjama s ciljem efikasnije zaštite žrtava obiteljskog nasilja i otklanjanja
diskriminacije koja se događa zbog propusta i neujednačenog tretmana u postupcima različitih
institucija;
pokrenuti izmjene Zakona o pravu na besplatnu pravnu pomoć, kako bi taj zakon bio u praksi
primjenjiv i dostupan siromašnim građanima. Radi ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć
kod utvrđivanja imovinskog cenzusa prilagoditi Zakon stvarnim, a ne formalnim situacijama;
ustrajati na obavezi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) da je dužan isplatiti
neisplaćene mirovine svim svojim građanima, te primjeniti odluku Ustavnog suda o usklađivanju
mirovina za neisplaćeno razdoblje;
U izradi je Jedinstvena lista oštećenja pri Ministarstvu rada, gospodarstva i poduzetništva, gdje je gluhosljepoća uvrštena,
ali valja sustavno pratiti provedbu.
24
-
-
-
zagovarati za veće uvažavanje i poštivanje mišljenja Pučkog pravobranitelja od strane državnih
institucija;
povećati pritisak na pravosudna tijela, osobito DORH, da postupaju sa više pažnje, ažurnosti i
temeljitosti po prijavama pokrenutim za diskriminaciju, i po prijavama za koruptivno djelovanje
državnih institucija;
uvesti nadzor nad radom Ustavnog suda, koji nikome ne polaže račune, donosi neujednačene
odluke u istim ili sličnim predmetima, odlučuje proizvoljno, i nerijetko svojim odlukama dodatno
pogoršava ljudska prava onih koji se žale upravo na učinjenu im povredu prava od strane sudova,
bilo u diskriminirajućim postupcima ili diskriminirajućim sudskim odlukama;
poduzimati sve pravne radnje protiv aktera koji ometaju učinkovitu pravdu (sudaca, ODO-a,
odvjetnika, stranaka u postupku);
kontinuirano obavještavati medije o (ne) postupanju nadležnih institucija u slučajevima
diskriminacije.
Preporuke povezane sa praćenjem diskriminacijskih slučajeva Ministarstva pravosuđa
-
za sve slučajeve diskriminacije (bez obzira radi li se o prekršajnim, kaznenim ili građanskim
predmetima) potrebno je u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije odvojiti osnove
diskriminacije kako bi se precizno moglo utvrditi o kojoj osnovi diskriminacije se radi;
Ministarstvo pravosuđa bi trebalo transparentno i javno objavljivati evidenciju o slučajevima
diskriminacije (na službenim stranicama);
Ministarstvo pravosuđa bi trebalo na svojim web stranicama zasebno objavljivati presude u
slučajevima diskriminacije i time stvarati sudsku praksu u slučajevima diskriminacije (po uzoru na
Europski sud za ljudska prava).
Preporuke vezane za pravobraniteljstva
-
-
potrebno je dovršiti ujednačenu bazu podataka za sva pravobraniteljstva;
sva pravobraniteljstva trebala bi djelovati u potpunosti u skladu sa Sporazumom o suradnji u
području primjene Zakona;
potrebno je intezivizirati suradnju s OCD-ima. Suradnju bi olakšalo imenovnje osoba u
organizacijama civilnog društva koje se bave implementacijom antidiskriminacijskih politika i s
kojima bi se ostvarila suradnja kod konkretnih slučajeva diskriminacije, ali i u obliku okruglih
stolova, seminara i sličnih aktivnosti - moguće putem redovite suradnje s Centrom za ljudska
prava koji ima misiju povezivanja dionika u ovome području;
potrebno je educirati građane da kod slučajeva diskriminacije, ukoliko je potrebno, nadopune
nepotpune zahtjeve kako bi se po njima moglo postupati jer je diskriminaciju bez potpune i
detaljne dokumentacije dodatno teško dokazati;
intezivizirati rad Ureda pučkog pravobranitelja u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije kod
postupaka mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe;
osigurati adekvatne ljudske i financijske resurse Uredu pučkog pravobranitelja za ispunjavanje
prethodno navedenih i Zakonom propisanih obveza.
S obzirom na strateško planiranje u srpnju 2009. godine, institucionalna potpora Nacionalne zaklade
omogućila nam je u prvom redu stabilizaciju novih programa (Prevencija nasilja, Ljudska prava i
Rodna ravnopravravnost) i planski, dobro koordiniran rad timova po programima. Kod Prevencije
nasilja inteziviralo se razvijanje ideje Savjetovališta do te mjere da je kompletan
višegodišnji.Poduzetnik je organizacija civilnog društva BaBe!, finacirana dugi niz godina od niza.
Nacionalnih i menunarodnih institucija za svoj rad, menu ostalim i u suzbijanju različitih oblika nasilja.
Radi postizanja dugoročne samoodrživosti poslovanja BaBe! su odlučile usluge svojeg postojećeg
25
Savjetovališta za prevenciju, medijaciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji usmjeriti
djelomično i prema profitnom poslovanju, u cilju samofinciranja dijela poslovanja koje će ostati
besplatno za krajnje korisnike. Na ovaj način bi se djelatnost B.a.B.a. približila socijalnom
poduzetništvu, kojem je cilj financijski samoodrživo pružanje socijalnih usluga.
Ova studija isplativosti rađena je za razdoblje od 5 godina sa sljedećim pretpostavkama:
Samofinaciranje će se uvoditi na način da prva usluga ostaje besplatna svima. Drugi i sljedeći satovi
usluga bi se naplaćivali onim korisnicama/ima čiji materijalni i socijalni status to omogućuje.
Kao osnova za projekcije računa dobiti i gubitka uzeti su postojeći podaci o korisnicima
Savjetovališta, koji pokazuju otprilike 10% onih kojima bi se trenutno mogli naplatiti usluge.
Pretpostavlja se rast tog udjela, kao i rast ukupnog broja korisnika/ca Savjetovališta, što daje ukupno
rast korisnika /ca koji plaćaju usluge od
2,5% mjesečno tijekom 5 godina.
Ukupan broj zaposlenih osoba (stalno, honorarno) na projektu ne bi rastao.
Studija je pokazala sljedeće:
1. Za uvođenje samofinaciranja nisu potrebna posebna ulaganja, pošto se sve što je potrebno ulaže
kroz dvije godine prije predvinenog početka samofinaciranja, kroz sredstva odobrena za Program
Savjetovališta od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i drugih.
2. Iznos zaranen od naplate usluga u prvoj godini može pokriti cca 3% troškova Savjetovališta, do oko
15% u petoj godini. Kumulativno u 5 godina to znači da prihod od samofinaciranja može pokriti ukupno
oko 9% potrebnih sredstava za poslovanje Savjetovališta.
3. Ukupan iznos zaranen naplatom usluga u 5 godina iznosio bi nešto više od 280.000
kn. Vrijedno bi bilo proučiti moguće smanjenje troškova Savjetovališta smajnjenjem broja /udjela
stalno zasposlenih na projektu Savjetovališta, koji čine najveći dio troškova. Postojeći broj zaposlenih
je neophodan za sadašnji razvojni period Savjetovališta, ali ukoliko postoji mogućnost da se u
budućnosti smanji potreban angažman to bi moglo
izuzetno utjecati na povećanej udjela samofinaciranja. Također se može utjecati na smanjenje
troškova angažiranjem volontera ili praktikanata u dijelu usluga. Istraživanje je pokazalo da ne postoje
na profitnom tržištu jasno izdvojeni konkurenti, pa stoga postoji veliki potencijal da se ovaj projekt
obrati ciljanom promocijom onima koji nisu trenutno korisnici usluga u velikoj mjeri – oni koji su
materijalno sposobni platiti usluge. Rizik projekta je spremnost zajednice u cjelini da prihvati profitni
pristup civilne organizacije u dijelu svojih usluga. Stoga je izuzetno važno istaknuti svrhu ovakvog
poduhvata – osiguravati dugoročno besplatnu uslugu onima kojima je to neophodno. Projekcija ovog
poduzetničkog poduhvata pokazuje željeni razultat na kraju pete godine, od više od 18%
samofinanciranja aktivnosti Savjetovališta, kumulativno 15% u petoj godini, uz vidljivu mogućnost da u
dugoročnom razvoju taj postotak dalje raste i daje dugoročnu stabilnost Savjetovalištu, pa i samoj
organizaciji.
Također se inteziviziralo pronalaženje financijskih sredstava za početak rada na toj dimenziji programa
Prevencija nasilja. Kako je sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja također dio tog programa, novost
je uspostavljanje, osim, egzistencijalne, sigurnosne i pravne zaštite žena i psihološke podrške i to
zapošljavanjem psihologinje kao nove članice tima u Sigurnoj kući na puno radno vrijeme. Kao uspjeh
možemo istaći i osiguravanje ukupnih potrebnih sredstava za rad Sigurne kuće u teškoj, recesijskoj
godini.
U programu Ljudska prava, BaBe! se u 2010. godini po prvi puta samostalno bave pitanjima
manjinskih prava, s izraženom rodnom dimenzijom kroz provođenje projekta „Bridging Troubled
Waters on Air:Listening to Minority Voices“ kojeg financira EC, EIDHR. Također, uspješno nastavljamo
26
u partnerstvu s drugim organizacijama na praćenju provedbe antidiskriminacijskih politika, zakona i
mjera kroz dva projekta: Enabling the Civil Society Sector for active contribution in the pre-accession
process in the Area of Democratisation and Human Rights i Supporting the implementation of the Antidiscrimination Act II.Osim što smo osigurale sredstva za jačanje potpunog novog programa BaBe!
(gdje je institucionalna potpora Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva od ključnog značaja
između ostalog i zbog 'matching fund-a' za EU projekte, što posebno dolazi do izražaja kod Progressa koji bi bio neprovediv bez institucionalne potpore), BaBe! su uspješno koordinirale rad na prvom
Univerzalnom periodičnom izvještaju o stanju ljudskih prava (UPR) za organizacije civilnog društva
tzv. izvještaju u sjeni koji je komplementaran vladinom univerzalnom peridočnom izvještaju o stanju
ljudskih prava u RH. Taj izvještaj je poslan u Ženevu i očekuje se prilikom zasjedanja UN Komisije za
ljudska prava da predstavnik/ica Kuće ljudskih prava bude prisutan. Sudjelovale smo i na javnoj
raspravi u Centru za ljudska prava o vladinom UPR izvješću i dale više komentara.
Sanacija zgrade Kuće ljudskih prava je dovršeno i BaBe! od srpnja 2010 rade zajedno s 5 drugih
organizacija u KLJP u Selskoj cesti112 a.
Sanja Sarnavka, također uz institucionalnu podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva je
inicirala osnivanje Grupe za slobodne i odgovorne medije SOM, kao radne grupe koja će djelovati u okviru Kuće
ljudskih prava tako da:
1. Monitorira i provodi istraživanja medija – javnih i komercijalnih;
2. Informira javnost o uočenim kršenjima principa slobodnog, odgovornog i vjerodostojnog
novinarstva;
3. Je otvorena za sugestije i priloge građana i građanki o uočenim kršenjima principa slobodnog,
odgovornog i vjerodostojnog novinarstva;
4. Je otvorena za suradnju s novinarkama i novinarima koji žele javnost informirati o povredama
svojih ili tuđih prava na cjelovito i istinito informiranje;
5. Organizira javne rasprave o problemima i preprekama koje utječu na ograničavanje medija u
ostvarenju svoje društvene funkcije;
6. Potiče donošenje kvalitetnih zakona koji reguliraju medijsku djelatnost te nadzirati njihovo dosljedno
provođenje;
7. Surađuje s hrvatskim i međunarodnim organizacijama civilnog društva koje štite slobodu
izražavanja i medijske slobode te promiču vrijednosti slobodnog, odgovornog i vjerodostojnog
novinarstva.
Osnivači i osnivačice Grupe SOM: Mašenjka Bačić, prof.; Ines Bojić, dipl. iur; dr.sc. Viktorija Car,
dr.sc. Hajrudin Hromadžić; dr.sc. Hrvoje Jurić; dr.sc. Sanja Puljar D'Alessio; mr.sc. Helena Popović;
mr.sc, Korana Radman; Sanja Sarnavka, prof; dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar
U programu Rodna ravnopravnost, zahvaljujući institucionalnoj potpori, predstavnice BaBe! su
sudjelovale na 54. Sjednici Komisije o položaju žena, ali i na forumu nevladinih ženskih organizacija
koje su organizirale dvodnevni forum prije samog zasjedanja UN Komisije o statusu žena kao i na nizu
paralelnih događanja održanih u New Yorku. Nakon povratka u zemlju zajedno s članicom CEDAW
komisije i predstojnicom Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH u Kući ljudskih prava održana je i
tiskovna konfrencija o rezultatima 54. Sjednice UN Komsije o statusu žena.
Osim, inteziviziranja rada na međunardonoj razini, B.a.B.e su započele i koordinaciju rada na
izvještaju u sjeni o provedbi preporuka CEDAW komisije zajedno s CESI. Također, institucionalna
potpora nam je omogućila intezivniji rad na stvaranju dobrih i konstruktivnih partnerstva sa ženskim
nevladinim organizacijama koje je na neki način bilo zamrlo nakon izlaska BaBe! iz Ženske mreže
Hrvatske. Tako smo tijekom 2010. godine intezivno razvijale program Rodne ravnopravnosti u
partnerstvu prvenstveno s CESI, ali i s Centrom za građanske inicijative Poreč, Domine Split i Delfin,
Pakrac. Rezultati toga zajedničkog rada su standardizarana edukacija na temu uvođenja politike
rodne ravnopravnosti na lokalnoj razini, te ispalnirane aktivnosti kao i plan financiranja za program
Rodne ravnopravnosti za budući period. Za 2011. Godinu planiramo nastavak i širenje suradnje s
drugim ženskim organizacijama civilnog društva na kampanji koja će se usredotočiti na poštivanje
odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova na budućim parlamentarnim izborima.
Što se tiče djelovanja organizacije i prepoznavanja rada BaBe! u javnosti, uvjerenja smo da se
djelomična promjena misije, kao i način istupanja u javnosti promijenio u kvalitativnom smislu, da se
27
već sada BaBe! prepoznaju u širem smislu od zaštite ženskih ljudskih prava prema ljudskim pravima i
to posebice manjinskih prava i u promicanju antidiskriminacijskih politika i zakona. U tom smislu BaBe!
su tijekom izvještajnog perioda osim osnaživanja kvalitetnih partnerskih odnosa sa ženskim
organizacijama (CESI; DELFIN; GORD; DOMINE; CGI) intezivizirale suradnju s organizacijama iz
Kuće ljudskih prava (GOLJP; CMS; Documenta, UPIM, Sjaj), te s manjinskim organizacijama poput
Srpskog demokratskog foruma, Srpskog nacionalnog vijeća, Udruge žena Romkinja Bolja budućnost
itd.
Također smo razvijale suradnju s lokalnim samoupravama (Grad Zagreb, Grad Vukovar, Grad
Požega, Grad Pakrac, općina Erdut, grad Komiža, grad Knin, grad Vellika Gorica, Centrima za
socijalnu skrb, osnovnim i srednjim školama, đačkim domovima, Policijskom i Pravnom akademijom),
lokalnim radijskim postajama (Radio 101, Županijski radio – Radio Požega, Slavonski radio, HR Radio
Osijek, HR Radio Vukovar); te sa institucijama poput Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH,
Uredom za ljudska prava Vlade RH i različitim ministarstvima.
Ostvarile smo vrlo blisku suradnju s 8 organizacija civilnog društva tijekom provedbe projekta
Supporting the implementation of the Anti-discrimination Act II I to posebice s Centrom za
mirovne studije kao nositeljem, Hrvatskim pravnim centarom iz Zagreba, Centrom za mir, pravne
savjete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara, Centrom za razvoj demokracije – CERD I udrugom
Ćakula kroz život iz Splita, te javnom ustanovom Centrom za ljudska prava.
Također je važno istaknuti da članice BaBe! pridonose općem dobru kroz rad u nekoliko nacionalnih
tijela i institucija poput: Vijeće za građanski nadzor sigurnosnih službi, Savjet za razvoj civilnog društva
te u Upravnom odboru Centra za ljudska prava.
U izvještajnom periodu BaBe! su koordinirale osim rada na UPR-u (gdje je sudjelovalo 19 organizacija
civilnog društva), rad na izmjenama i dopunama Zakona o organizacijama civilnog društva koje djeluju
za opće dobro, te izvještaju u sjeni o provedbi CEDAW preporuka. Sve te izvanprogramske aktivnosti i
intezivniji rad članica BaBe! s drugim organizacijama civilnog društva zasigurno je omogućen i
institucionalnom potporom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva
Projektom Put do vlastitog pogleda provodile smo mehanizme iz Nacionalne politike za promicanje
ravnopravnosti spolova 2006. – 2010. Poglavlje 7.3. Uvođenje rodno osjetljive politike u medije
7.3.1. Informirat će se građani/građanke o obvezama uvođenja rodno osjetljivih politika u sva područja
društvenog života Republike Hrvatske, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i standardima EU.
Također, Zakon o ravnopravnosti spolova NN82/2008 u članku VII. MEDIJI kaže: Ĉlanak 16. (1)
stoji da će „Mediji kroz programske sadržaje, programske osnove, programska usmjerenja i
samoregulacijske akte promicati razvoj svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca. (2) Zabranjeno je
javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući
naĉin, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.“ Isto tako, Putokazi ka ravnopravnosti žena i
muškaraca 2006. - 2010. Europske Komisije izričito govore u poglavlju 5.3. o Uklanjanju rodnih
stereotipa u medijima
Mediji igraju ključnu ulogu u suprotstavljanju rodnim stereotipima. Oni mogu pridonijeti predstavljanju
realne slike vještina i sposobnosti žena i muškaraca u suvremenom društvu izbjegavanjem njihova
portretiranja na degradirajući i uvredljiv način. Dijalog sa svim dionicima, kao i provođenje kampanja
osvještavanja trebaju se poticati na svim razinama. U jednoj od najznačajnijih međunarodnih
konvencija , u Konvenciji o uklanjaju svih oblika diskriminacije nad ženama - CEDAW
konvencija u Članaku 5. kaže: Države stranke poduzimaju sve odgovarajuće mjere:
a) radi izmjene društvenih i kulturnih obrazaca u ponašanju muškaraca i žena kako bi postigle
uklanjanje predrasuda, običaja i svake druge prakse koja je utemeljena na ideji o podređenosti
ili nadređenosti jednoga ili drugoga spola ili na stereotipnim ulogama muškaraca i žena;
28
U Pekinškoj plaformi za akciju u dijelu koje govori o područjima od posebne pažnje navodi se kako
države potpisnice Pekinške Deklaracije trebaju voditi računa o stereotipiziranju i nejednakom pristupu i
uključenosti žena u svim komunikacijskim sustavima, a posebice u medijima („Stereotyping of women
and inequality in women's access to and participation in all communication systems, especially in the
media“).
BaBe! Provode sljedeće mjere i aktivnosti iz Nacionalne i Zagrebačke strategije za suzbijanje
obiteljskog nasilja
MJERA 1:
Poticati uklanjanje tradicionalnih stereotipa o nasilju u obitelji provođenjem preventivnih radionica i
informiranjem osnovnoškolske i srednjoškolske mladeži, podržati edukacijske programe za mlade,
ustrojiti mogućnost predbračnog savjetovanja za mlade parove (skraćeni naziv mjere).
AKTIVNOST:
Organiziranje preventivnih radionica za učenike od 4. do 8. razreda u deset osnovnih škola te za
učenike 2. i 3. razreda u pet srednjih škola u Gradu Zagrebu.
MJERA 9.
Uključiti se u provedbu jedinstvenog Protokola, provoditi programe besplatne psihosocijalne i pravne
pomoći, programe osnaživanja i osposobljavanja žrtava za ekonomsku samostalnost, povećati
sigurnost članova obitelji u kojima ima nasilja. Za žrtve obiteljskog nasilja koje su smještene izvan
vlastite obitelji osigurati besplatnu psihoterapijsku pomoć.
AKTIVNOST:
Savjetovalište za prevenciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji
MJERA 13.
Redovito obilježavati datume vezane uz promicanje ljudskih prava i unapređivanje položaja žrtava
nasilja u obitelji radi senzibilizacije javnosti
Aktivnosti:
1. Redovito provoditi aktivnosti obilježavanja datuma vezanih uz promicanje ljudskih prava i
unapređivanje položaja žrtava nasilja u obitelji
2. U sklopu Natječaja za predlaganje programa i projekata od socijalnog značenja u dijelu
programa žrtava nasilja podržati obilježavanje navedenih datuma
AKTIVNOST:
Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i Međunarodnog dana ljudskih
prava
BaBe! su sudjelovale u donošenju operativnog plana provedbe Kodeksa pozitivne prakse o
sudjelovanju zainteresiranih javnosti u procesu donošenja zkona i politika, provele smo konzultacijski
proces i javnu raspravu o Zakonu o organizacijama koje djeluju za opće dobro (radni naziv), provele
smo istraživanje u suradnji s Centrom za mirovne studije o implementaciji Zakona o suzbijanju
diskriminacije, čime smo doprinijele nadzoru provedbe zZSD-a i provedbi antidiskriminacijskih politika,
i produkcijom 42 radijske emisije o nacionalnim manjinama direktno smo se uključile u provedbu
Ustavnog zakona o manjinama, i Nacionalne politike o pravima nacionalnih manjina.
Iako smo bile pozvane, odbile smo sudjelovati u radnoj skupini za donošenje Nacionalne politike za
29
ravnopravnost spolova.
I nadalje aktivno sudjelujemo u radu regionalne Koalicije za osnivanje Regionalne komisije za
utvrdivanje i kazivanje cinjenica o ratnim zlocinima (REKOM)
Zaposlenice ureda u Zagrebu, Selska cesta 112a
1. Sanja Sarnavka, prof. književnosti, predsjednica organizacije – voditeljica programa
„Ljudska prava“
2. Zdravka Sadžakov, dipl.politologinja, koordinatorica – voditeljica programa „Prevencija i
suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja“
3. Suzana Kunac, mr.sc. socijologije, voditeljica programa „Rodne ravnopravnosti“.
4. Jelena Host, dipl.socijologinja – asistentica na programu „Prevencija i suzbijanje rodno
uvjetovanog nasilja
5. Tatjana Repalust, referentica za financijsko računovodstvene poslove - voditeljica financija
6. Martana Sirovina, dipl. ing. agronomije - voditeljica ureda B.a.B.e.
Zaposlenice u Sigurnoj kući – ured Vukovar:
1.
2.
3.
4.
Ivana Sučić, mr. socijologije – stručna suradnica
Ana Šutalo, dipl. socijalna radnica – stručna suradnica
Sanja Bahmajer, dipl. psihologinja – stručna suradnica
Biljana Grbavac, ekonomski tehničar – domaćica
Vanjske stručne suradnice – izvoditeljice (naknada drugog dohotka)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Koordinatorica pravnog tima B.a.B.e., odvjetnica: Ljubica Matijević Vrsaljko, dipl.iur.
Odvjetnica: Ines Bojić, dipl.iur.
Pravnica: mr.sc Milena Marunica, dipl.socijalna radnica
Pravnica: Jadranka Bračanin-Szabo, dipl.iur.
Pravnica; Blaženka Divković, savjetnica
Psihologinja, psihoterapeutkinja Jasminka Horvatić, mr.sc.psihologije
30

Download Report