KINEZIOLOŠKI FAKULTET SVEUČILIŠTE U SPLITU Specijalistički diplomski studij kineziologije – usmjerenje Kineziterapija POSTOPERATIVNA REHABILITACIJA NAKON UGRADNJE TOTALNE ENDOPROTEZE KUKA (BILATERALNA) (ZAVRŠNI RAD) Student: Mentor: Dejan Perkušić Prof.dr.sc. Paušić Jelena Split, travanj 2013. godine . SADRŽAJ: STR. 1. UVOD ..................................................................................................................................3 2. CILJ RADA ...............................................................................................................3 3. POSTOPERATIVNA REHABILITACIJA NAKON UGRADNJE TOTALNE ENDOPROTEZE KUKA (BILATERALNA) ........................................................ 3.1. Koksartroza .................................................5 3.2. Šta je endoproteza ................................................ 3.3. Medicinska anamneza ....................................... 3.4. Anatomija zgloba kuka i pokreti zdjelice ................6 3.4.1. Lumbo – pelvični ritam ............................................8 3.5. Patomehanika zgloba kuka ....................................9 3.5.1. Mišićna neuravnoteženost ...................................9 3.5.2. Utjecaj mišićne disfunkcije na hod ............................10 3.6. Postoperativni program rehabilitacije ....12 4. ZAKLJUČAK ...............................................................................16 5. LITERATURA ..........................................................17 2 SAŽETAK U ovom radu prikazan je postoperativni postupak rehabilitacije nakon obostrane ugradnje totalne endoproteze kuka. U radu su navedena patoanatomska stanja zgloba kuka kao i biomehanički aspekt usljed insuficijencije određenih mišića zgloba kuka. Opisana je sekundarna koksartroza kao glavni uzročnik degenerativnih promjena zglobne hrskavice koja se kasnije manifestira oštećenjem funkcije zgloba kuka. Program rehabilitacije detaljno je opisan od nultog postoperativnog dana do konačnog uspostavljanja svih funkcija u zglobu kuka. Naveden je i ubrzani postoperativni program rehabilitacije koji zahtjeva određena psiho – fizička stanja pacijenta za sigurnu provedbu. ABSTRACT In this study is shown the postoperative rehabilitation proces after implantation of total hip arthroplasty. This study present pathoanatomical conditions of the hip joint and biomechanical aspect due to failure of certain muscles of the hip joint. Described secondary coxarthrosis as the main cause of degenerative changes of artcular cartilage that later manifested impairment of the hip joint. The rehabilitation program was described by zero postoperative day until the final establishment of the function of the hip joint. Listed and accelerated postoperative rehabilitation program that requires a certain physical condition of the patient for the safe conduct of. 3 1. UVOD Prva nastojanja uspostavljanja gibljivosti zgloba kirurškim putem potječu iz 19. stoljeća. Barton (1826) i Rodgers (1830) pokušali si intertrohnternom osteotomijom ostavariti pseudoartrozu i određenu pokretljivost kod ankiloze kuka ali s prolaznim rezultatom. Ove metode preoblikovanja osteotomijom ili resekcijom kosti dugo su bile jedine i nepovoljne metode kirurškog uspostavljanja funkcije zgloba. Početkom 20. stoljeća češće su se počeli koristiti inetrpozitumi kako bi se spriječilo zarašćivanje reseciranog ili rekonstruiranog dijela zgloba. Pretpostavlja se da je prvu opću interpozicijsku artroplastiku izvršio Rehn u Freiburgu početkom 30-tih godina prošlog stoljeća. Niti ova metoda nije se pokazala uspješnom posebno kada se primjenjuje na velike zglobove. Kasnije su se počeli primjenjivati interpozitumi s različitim anorganskim tvarima kao šta su zlato, srebro, celuloid, najlon i drugo također s lošim ishodom. Tek je Smith – Petersen 1933. godine primjenio svoj „cup-plastik“ kao oblikovanog interpozituma metala, između čašice i glave bedrene kosti, postigao bolje i trajnije rezultate. Prvu totalnu artroplastiku kuka izvršio je Wiles 1938. godine u Londonu sa implatantom koji se sastojao od dvije čelične komponente. Prije nego što se spoznalo da samo totalna endoproteza kuka koja se sastoji od acetabularnog i bedrenog dijela može osigurati dugotrajan uspjeh u lječenju čitavo desetljeće i pol provodila se ranije gotovo isključivo hemiartroplastika u lječenju zglobu kuka. Sve su endoproteze u tim postupcima implatirane bez cementa imale su udubljenja na truplu koji su pojačavali fiksaciju urastanjem kosti u endoprotezu. Razvijani su modeli endoproteza sa različitim pristupima pričvršćivanja na koštanu masu međutim bez očekivanih rezultata. 1960. godine dolazi do upotrebe koštanog cementa kod kojega se povećava površina opterećenja a kod upotrebe navoja ona se koncentrira na jednoj točci. Ranih 60-tih znanstvenik iz SSSR-a razvio je posebne bescementne endoproteze no većina ih je kasnije zamijenjena zbog nestabilnosti. Ring je 1964. godine uveo totalnu bescementnu endoprotezu kuka koristeći metal-metal endoproteze sa acetabularnom fiksacijom. Smanjenjem veličine glave endoproteze i uvođenjem acetabularne komponente od politilena velike gustoće 1962. nastao je implatant koji je stvorio temelje kasnije modernih dizajna endoproteza. 4 U Hrvatskoj prva endoproteza ugrađena je prije 40 godina. Gotovo 30% svih operacijskih zahvata u ortopediji u Hrvatskoj pripada ugradnji endoproteza velikih zglobova. Godišnje se obavi preko 4000 ugradnji endoproteza kuka. 2. CILJ RADA Cilj ovoga rada bio je da se ukaže važnost kineziterapije kao grane kineziologije u lječenju osteomuskularnih oštećenja u ovom slučaju zgloba kuka. Lječenje pokretom danas se nameće kao jedan od glavnih faktora u rehabilitacijskim postupcima kao dio multidiscplinarnog pristupa lječenja. Bez obzir radilo se o patološkim stanjima ili ne adaptiranu tjelovježbu treba propagirati kao preduvjet zdravog življenja, te je shodno tome šta više integrirati u društvo. 3. POSTOPERATIVNA REHABILITACIJA NAKON UGRADNJE TOTALNE ENDOPROTEZE KUKA (BILATERALNA) 3.1. Koksartroza Koksartroza predstavlja artrozu kuka. Postoji primarna i sekundarna koksartroza odnosno kod primarne se nezna uzrok nastanka dok se kod sekundarne zna uzrok nastanka degenerativnih promjena na zglobu kuka. Artroza je degenerativna promjena zglobne hrskavice, koja zatim uzrokuje i na ostalim dijelovima zgloba (zglobna kost,čahura), a prije ili poslije se karakterizira bolom i oštećenom funkcijom zgloba. Točan uzrok ove kao i drugih artroza nezna se ali su poznata stanja koja pospješuju njezino nastajanje. To su kongenitalna subluksacija kuka, anomalije u dužini nogu, displazija acetabuluma i pertes bolest. Glavni simptomi koksartroze su bol pri hodu. Najčešće se javlja u preponi, glutealnom predjelu ali i koljenu. Ograničeni opsezi pojedinih pokreta (najviše unutarnje rotacije) najvažniji su rani znaci. Kasnije može doći do skraćenja noge i značajne atrofije mišića. Skraćivanje noge je posljedica pomicanja glave femura, istrošenosti, istanjenosti ili potpunog gubitka hrskavice na pojedinim dijelovima zglobne površine ali i deformacije glave femura i impaktiranje vrata u glavu bedrene kosti ili proturzije acetabuluma. Dijagnostika osim na simptomatologij temelji se i na rengenografiji a promjene na hrskavicama i kostima su nažalost ireverzibilne prirode odnosno nepovratne. 5 3.2. Šta je endoproteza Zglob kuka je sferičnog oblika i ima opsežan opseg kretnji. Proteze kuka imitiraju taj oblik te se sastoje od glave, čašice, vrata i trupa proteze. Neosporno je da umjetni zglob kuka ima puno veći broj kretnji od bolesnog, međutim nikada nemože nadomjestiti prirodni kuk. Trajanje ugrađene endoproteze ovisi o dosta faktora ali jedan od najvažnijih je tjelesna težina. Ukoliko operacija prođe bez komplikacija očekivano je da će endoproteza trajati nekih 15 godina. Slika 1: Pokrovna proteza kuka ( hip resurfacing) – parcijalna endoproteza (izvor: www.akromion.com) Postoje totalne endoproteze (slika.2) kojima se zamjenjujue totalni zglob kuka i one se najčešće ugrađuju. To su bescementne endoprotez koje se ne učvršćuju na stranim materijalima već ih kost prihvati u čvrsti spoj radi posebnih materijala i posebne izrad površinskog sloja endoproteze. Postoje i parcijalne endoproteze (slika.1) koje se ugrađuju nakon prijeloma vrata bedrene kosti kod osoba visoke životne dobi jer bi im kompleksnija operacija zadavala više štete nego koristi. 6 Slika 2: Totalna endoproteza kuka (izvor: www.akromion .com) Kod osoba mlađe životne dobi postoji mogućnost ugradnje posebnih modela proteze kuka kod kojih se ne mijenja cijeli zglob već se samo sa metalnim komponentama oblaže glava bedrene kosti i čašica kuka. Kod takvih osoba nakon dotrajalosti posebne proteze u starijoj životnoj dobi može se ugraditi klasična endproteza kuka. 3.3. Medicinska anamneza Pacijentici je u dobi od 5 mjeseci postavljena dijagnoza (sekundarna koksartroza) obostrane luksacije kukova. U početku je konzervativno lječena, međutim bez značajnih rezultata. Osteotomija proksimalnog femura ljevo učinjena je 1974. godine, dok je 1975. godine učinjena derotativna osteotomija proksimalong femura desno. Zatim je 1976. godine učinjena ekstrakcija Kuncherovog čavla iz desnog femura. 1983. godine učinjena je proksimalna osteotomija desnog femura i lateralizacija velikog trohantera desno. Iste godine učinjena je osteotomija desne zdjelice po Chian-u, te fiksacija vijcima. U studenom 1983. godine izvađena je alenteza iz proksimalnog femura a 1985. godine izvađena je alenteza iz zdjelice ljevo. Zadnjih godina pacijentica se žali na jake bolove i uopće ne reagira na analgetsku terapiju. Indiciran je operativni zahvat, te se 15.04. 2011 godine ugrađuje totalna endoproteza ljevog kuka da bi 23.11 2011 godine ugradili i totalnu endoprotezu desnog kuka. Između operacija pacijentica je većinom stacinarno lječena. Osoba danas ima 42 godine. 3.4. Anatomija zgloba kuka i pokreti zdjelice 7 Zglob kuka (articulatio coxae) je spoj zdjelice (os coxae) i proksimalnog dijela bedrene kosti (femur) (slika.3). Zglobne površine su polumjesečasta zglobna površina (facies lunata) na čašici (acetabulum) zdjelične kosti i glava butne kosti (caput femoris). Polumjesečastu zglobnu površinu proširuje i produbljuje vezivno-hrskavični prsten, (labrum acetabulare). Zglobnu čahuru (capsula articularis) čini vanjska, vezivna opna (membranu fibrosa) i unutrašnja, sinovijalna opna (membrana synovialis). Unutar zglobne čahure, u zglobnoj šupljini, nalazi se veza glave bedrene kosti (lig. capitis femoris). Slika. 3: Anatomija zgloba kuka (izvor: www.stetoskop Info) Zglobne veze koje pojačavaju zglobnu čahuru su iliofemorala veza (lig. iliofemorale), pubofemoralna veza (lig. pubofemorale) i ischiifemoralna veza (lig. ischiofemorale). Zglob kuka je dobro pokretan. U njemu se izvode pokreti pregibanja (flexio), opružanja (extensio), primicanja (adductio), odmicanja (abductio), i pokreti ununtarnje i vanjske rotacije (rotatio). 8 Udruživanjem većine navedenih pokreta mogući su i ograničeni kružni pokreti (circumductio.). Slika 4: Frontalni pogled muške zdjelice sa pripadajućim ligamentima ( izvor: www.edoctoronline. com) 9 Slika 5: Posteriorni pogled ženske zdjelice sa pripadajućim ligamentima (izvor: www.crossfitsouthbay. com) Zadaća zdjeličnog obruča je da prenosi težinu tijela sa kralješnice na donje ekstremitete, da štiti zdjelične organe i da služi za hvatište snažnim mišićima. Zdjelica žene je šira i kraća nego u muškaraca zbog porođajnog kanala (pelvis minor). 10 Slika 6: a- neutralni položaj zdjelice, b- posteriorni tilt, c- anteriorni tilt (izvor: www forum.hr) Fleksori kuka i ekstenzori trupa svojom kontarkcijom uzrokuju anteriorni tilt zdjelice(slika 6c) dok stabilnost osiguravaju abdominalni mišići i ekstenzori kuka. Ekstenzori kuka i fleksori trupa svojom kontrakcijom uzrokuju posteriorni tilt zdjelice.(slika 6b). Aktivnu stabilizaciju osiguravaju fleksori kuka i ekstenzori trupa dok pasivnu stabilnost osigurava iliotibialni trakt. Abduktori i aduktori osiguravaju lateralni tilt zdjelice, rotatori rotiraju zdjelicu dok stabilnost zdjelice osigurava abdominalna muskulatura, m. erector spinae, mm. multifidi te m. quadratus lumborum. 3.4.1. Lumbo – pelvični ritam Radi se o koordiniranim pokretima lumbalne kralješnice i zdjelice kod fleksije i ekstenzije trupa. Gornji dio trupa započinje pokret fleksije gdje se zdjelica pomiče posteriorno da zadrži centar masa unutar oslonca. Trup se nastavlja flektirati pod kontrolom ekstenzora sve do nekih 45° fleksije trupa. U tom trenutku kod osoba normalne fleksibilnosti dolazi do zatezanja posteriornih ligamenata kralješnice, intervertebralni mali zglobovi se približavaju što u konačnici rezultira stabilizacijom kralješnice. Nakon stabilizacije kralješnice zdjelica odlazi u anteriorni tilt kojeg kontroliraju m. gluteus max. i hamstringsi. Fleksija trupa ovisi o fleksibilnosti mišića. Povratak u uspravan stav počinje posteriornim tiltom zdjelice pod kontrolom ekstenzora kuka a zatim sljedi ekstenzija trupa. Svako odstupanje od normalnog lumbo – pelvičnog ritma za posljedicu može imati lošu postur, poremećaj propriocepcije, skraćivanje mišića i ostalo. 3.5. Patomehanika zgloba kuka 11 Abnormalna struktura ili poremećena funkcija zgloba kuka za posljedicu ima višestruko povećanje opterećenja na zglobove donjih ekstremiteta a razlozi za to mogu biti razlika u dužini nogu, samnjena fleksibilnost i mišićna neuravnoteženost. Smanjena fleksibilnost struktura oko zgloba kuka za posljedicu ima povećano prenošenje sila na kralješnicu umjesto da ih zdjelica apsorbira. Skraćeni ekstenzori kuka prilikom fleksije natkoljenice samnjuju lumbalnu lordozu dok skraćeni fleksori kuka prilikom ekstenzije natkoljenice povećavaju lumbalnu lordozu. Skraćeni adduktori uzrokuju lateralno naginjanje suprotne strane zdjelice i laterofleksiju trupa prema skraćenoj starni. Suprotno se događa kod skraćenja abdktora. U slučaju kraće noge dolazi do depresije zdjelice na skraćenoj starni i laterofleksiju trupa od skraćene starne a uzroci takve asimetrije mogu biti: ravno stopalo, genu valgum, coxa vara, coxa valga, skraćena muskulatura, anteverzija ili retroverzija vrata femura, dužina kostiju donjih ekstremiteta (sve unilateralno). 3.5.1. Mišićna neuravnoteženost Kod poremećaja dužine ili jakosti pojedinih mišića dolazi do sindroma prenaprezanja koji za posljedicu ima bol u kuku, koljenu ili donjem dijelu leđa. Njačešći poremećaji u jakosti i dužini mišića uključuju skraćeni iliotibialni trakt sa skraćenjem natezača široke fascije ili gluteusa max. Ovi poremećaji uzrokuju loše posturalno držanje s anteriornim tiltom zdjelice, okrugla ili „ravna“ leđa. Kod dominacije dvozglobnih fleksora kuka (m. tensor fascie late, m. rectus femoris, m. sartorius) nad bočnoslabinskim mišićem za posljedicu imaju poremećaj mehanike kuka i bolove u koljenu. Kod dominacije širokog natezača fascije nad gluteusom mediusom kao posljedica javlja se bol u koljenu s lateralne starne ili unutarnja rotacija femura s povećanim opterećenjem medijalne strane koljena. Dominacijom hamstringsa nad gluteusom max. za posljedicu imaju nepotpunu fleksiju kuka te zbog toga dolazi do kompenzacije u obliku pretjerane lumbalne fleksijekad god je 12 natkoljenica u fleksiji. Smanjena mobilnost m. gluteusa maximusa također uzrokuje zatezanje iliotibialnog trakta sa bolovima oko trohantera ili na lateralno jstarni koljena. Prenaprezanje hamstringsa može poremetiti odnos sa m. quadriceps femorisom a kao rezultat javlja se bol u prednjem dijelu koljena. 3.5.2. Utjecaj mišićne disfunkcije na hod Za normalan hod odnosno ciklus hoda potreban je određeni opseg pokreta u zglobu kuka koji iznosi 30° fleksije i 10° ekstenzije natkoljenice. Lateralni tilt zdjelice i abdukcija/addukcija natkoljenice iznosi 15° (10° addukcije i 5° abdukcije) te vanjska i unutarnja rotacija natkoljenice u zglobu kuka od 15°. Fleksori kuka Slika 7: Bočnoslabinski mišić (iliopsoas) glavni fleksor kuka (izvor: en.wikipedia.org) 13 Kod smanjene funkcije fleksora kuka dovodi do kompeziranja trzanjem trupa unatrag kod započinjanja koraka. Kontarkture fleksora kuka sprječavaju potpunu ekstenziju natkoljenice i skračuju korak tako da osoba za kompezaciju koristi povećanje lumbalne lordoze ili hoda sa blago flektiranim trupom. Ekstenzori kuka Slika 8: Gluteus maximus glavni ekstenzor kuka (izvor: en.wikipedia.com) Kod poremećene funkcije ekstenzora zgloba kuka prilikom kontakta stopalom osoba koristi posteriorni trzaj trupa da bi premjestio centar masa posteriorno od zgloba kuka. Kontarktura m. gluteusa max (slika. 8), za posljedicu ima smanjen opseg terminalnog njihanja ili se koristi kompezacija rotacijom zdjelice prema naprijed. Abduktori kuka 14 Slika 9: Gluteus medius glavni abduktor kuka (izvor: en.wikipedia.com) Disfunkcija m. gluteusa mediusa ( slika. 9) uzrokuje lateralno naginjanje trupa prema oslabljenoj strani u trenutku njihanja suprotne noge. 3.6. Postoperativni program rehabilitacije U ranoj fazi nakon operacije odnosno ugradnje standardne endoproteze najčešći problemi koji se susreću su postoperativna bol, smajen opseg pokreta, mišićna napetost, poremećaj posturalne satbilnosti i kontrole te poremećaj funkcionalne mobilnosti. Naglasak ove faze rehabilitacije je na smanjenju posoperativnih komplikacija, posebno dislokacije kuka. Mjere opreza i ograničavanja opterećenja određuje se sukladno kirurškom pristupu i stabilnosti proteze. Kirurški pristup može biti lateralni, anterolateralni i postlateralni. Preporučljivo je bez obzira na kirurški pristup operirani ekstremitet držati u laganoj abdukciji i neutralnoj rotaciji kada bolesnik leži u krevetu pomoću abdukcijskog jastuka. Posteriorni kirurški pristup ima najveći rizik od dislokacije kuka tako da se traži ograničena fleksija natkoljenice do 90° i rotacija do 45° minimlno šest tjedana poslje operacije. Značajno je kraći period restrikcije opterećivanja 15 operiranog ekstremiteta nakon minimalno invazivnog pristupa u usporedbi sa standardnim načinom ugradnje endoproteze. Ukoliko je rađena i osteotomija trohantera kod standardne ugradnje endoproteze puno opterećenje ekstremiteta može potrajati i do četiri mjeseca. Vježbe i funkcionalni trening treba započeti nulti ili prvi postoperativni dan sa frekvencijom od dva puta dnevno do otpuštanja bolesnika. Pacijent bi trebao šta češće provoditi naučene vježbe tokom boravka u bolnici. Glavni ciljevi postoperativne rehabilitacije su prevencija vaskularnih i pulmonalnih komplikacija kroz vježbe stopalima za prevenciju venske staze i formiranje tromba, te vježbe disanja za prevenciju postoperativnih atelektaza ili pneumonije. Za prevenciju postoperativne dislokacije ili subluksacije ključna je edukacija pacijenta i njegove obitelji o ograničenjima pokreta i sigurnim transferima pri aktivnostima kod svakodnevnog života. Potrebno je i postizanje neovisne funkcionalne mobilnosti prije otpusta iz bolnice kroz savladane transfere i hod sa štakama. Za održavanje mišićne jakosti i izdržljivosti gornjih ekstremiteta i donjeg neoperiranog ekstremiteta potrebno je provoditi vježbe s otporom usmjerene na one mišićne skupine koje se koriste tijekom transfera i hoda sa štakom. Prevencija atrofije muskulature operiranog ekstremiteta provodi se kroz submaksimalna opterećenja kvadricepsa, ekstenzora i abduktora operiranog kuka sa tolikim otporom da minimalno izazove kontarkciju. Kod ponovnog uspostavljanja aktivne mobilnosti i kontrole nad operiranim ekstremitetom koriste se aktivno potpomognute vježbe unutar sigurnog opsega pokreta kao što su: aktivna fleksija i ekstenzija koljena u sjedećem položaju, aktivna fleksija i ekstenzija koljena i kuka u krevetu, abdukcija kuka u rasterećenom položaju ako je dozvoljena, te aktivna rotacija (od vanjske rotacije do neutralnog poožaja ili od unutarnje rotacije do neutralnog položaja ovisno o kirurškom pristupu) u krevetu. Provode se i vježbe za kuk u stojećem položaju s tim da pacijent dodiruje rukama stabilnu podlogu radi ravnoteže. Također provode se i vježbe fleksije i ekstenzije kuka zatvorenog kinetičkog lanca sa strogo kontroliranim opterećenjem operiranog ekstremiteta. Za prevenciju fleksijske kontrakture operiranog ekstremiteta potrebno je izbjegavati korištenje udlaga pod koljenom operiranog ekstremiteta. 16 Slika 10: Prikaz vježbi za kukove na podu (izvor: www.medicinabih.info) Poslije ove faze prelazimo na srednju i završnu postoperativnu rehabilitaciju koja započinje postoperativno otpilike osam tjedana iako se radi o strogo individualnoj stvari. Vježbe u ovoj fazi usmjerene su na povećanje mišićne jakosti i izdržljivosti, poboljšanje posturalne stabilnosti i ravnoteže, poboljšanje kardiopulmunalne izdržljivosti i postizanje normalnog opsega pokreta za normalno funkcioniranje. Za ponovno postizanje optimalne jakosit i izdržljivosti mišića koriste se vježbe otvorenog kinetičkog lanca unutar dozvoljenog opsega pokreta s malim otporom gdje se povećava samo broj ponavljanja. Bilateralne vježbe zatvorenog kinetičkog lanca kao što su polučučnjevi, vježbe s elastičnim trakama, utezima također se mogu primjenjivati. Unilateralne vježbe zatvorenog kinetičkog lanca kao što je lateralni iskorak, parcijalni iskorak prema naprijed mogu se izvoditi ali uz prethodno odobrenje za potpuno opterećenje. Za poboljšanje kardiopulmunalne izdržljivosti koriste se aerobni programi u obliku plivanja ili aqua aerobica te respiratorne vježbe. Za sprečavanje nastajanja kontraktura uz ograničeni opseg pokreta koristimo gravitacijsko asistirano istezanje u supiniranom položaju odnosno 17 Thomasov test, ležanje u proniranom položaju za prolongirano istezanje fleksora kuka te integracija vježbi opsega pokreta u aktivnostima svakodnevnog života. Slika 11: Prikaz vježbanja u vodenoj suspenziji (izvor: www.yuform.net) Kod poboljšanja posturalne stabilnosti, ravnoteže i hoda potrebno je pravilno educirati pacijenta o korištenju štake i progresivnog opterećenja operirane noge. Trebao bi hodati po neravnim ali mekim površinama sa štakom, odnosno integrirati posturalni trening u hodanje. Štaku će koristiti sve do mogućnosti potpunog opterećenja operiranog ekstremiteta a i duže u slučaju devijacije od normalnog hoda. Za potpuni oporavak funnkcionalnim aktivnostima integrirati vježbe jakosti, izdržljivosti i ravnoteže u dnevne aktivnosti uz nastavak izbjegavanja većeg opterećenja operiranog ekstremiteta, Nakon prestanka ograničenja opterećivanja ojačati muskulaturu koljena i kuka funkcionalnim aktivnostima tipa hod po stepenicama i progresivno povećavati vrijeme i udaljenost programa hodanja. Postoje i ubrzani postoperativni programi rehablilitacije nakon ugradnje totalne endoproteze kuka. Ovi programi se primjenjuju kod strogo odabranih pacijenata sa kriterijem kao što je starost između 40 i 70 godina, BMI< 35, nepostojeće kardiovaskularne i respiratorne anomalije, nije bilo prethodne operacije kuka i drugo. 18 Primjenom ubrzanog programa rehabilitacije postiže se to da pacijent uzima šta manje analgetika te se za nekih desetak dana može vratiti na posao i voziti auto. Štaku može odbaciti već nakon dva tjedna, bez restrikcija kod opterećivanja ekstremiteta a za tri mjeseca nemaju nikakve komplikacije. Ovi programi ne provode se kod nas a zahtjevaju usku i kontinuiranu suradnju pacijenta, terapeuta odnosno svih koji su uključeni u postoperativni program rehbilitacije. 19 4. ZAKLJUČAK Kronična mišićno koštana bol globalan je javnozdravstveni problem s porastom prevalencije unatoč brojnim istarživanjima, sve većeg broja farmakoloških i nefarmakoloških postupaka i osnivanja klinika za lječenje boli. Oko 20% europske populacije ima mišićnokoštanu bol. Mišićnokoštane bolesti su najčešći uzrok kronične nemaligne boli i nesposobnsti, a politopna distribucija boli izravno je povezana s gubitkom funkcionalne sposobnosti i kakvoće života. Bolesnici srednje i starije životne dobi s kroničnim bolovima u kuku čine veliki dio populacije. Kompleksnost ove problematike često zahtjeva multidisciplinarni pristup. Timski rad stručno je načelo i imperativ u funkciji zaštite zdravlja stanovništva i svakog pacijenta osobno. Timsko okruženje jača profesionalizam i iskušava kineziterapeuta u razmatranjima sagledavanja uloga drugih profesija, ali i priprema za preuzimanje nekih slučajeva u ulozi „case managera“. Artroplastika je operativni zahvat u kojem se želi uspostaviti bezbolna pokretljivost zgloba, uz uredne funkcije mišića, tetiva i ostalih mekih tkiva koje kontroliraju operirani zglob, 20 međutim nedostatak tjelovježbe jasno pokazuje rizičnost nastanka mišićno koštanih oboljenja. Najčešći primjeri gubitka koštane mase su ljudi sa prolongiranom nepokretnosti. Individualnost u doziranju i planiranju ovakvog načina lječenja nameće se kao nešto što se mora determinirati u terapijskom postupku. Od nefarmakoloških mjera najveći značačj pridaje se kineziterapiji ili kontroliranoj tjelesnoj aktivnosti. U skoroj budućnosti trebalo bi se planirati razvoj svih organizacijskih jedinica u skladu sa suvremenim razvojem kirurgije i stvarnih regionalnih potreba. U tom smislu potreban je razvoj minimalno invazivnih tehnika za operacijsku protetiku kuka i osuvremeniranje operacisjkih uređaja i instrumenata. Da bi se sve ovo postiglo najvažnije je i dalje ustrajati na usavršavanju svih zdarvstvenih djelatnika, te lječenje kirurških bolesnika dovesti u okvire svjetski priznatih kriterija i u skladu s postulatima modernih i priznatih kirurških algoritama. 5. LITERATURA 1. Bićanić Goran: „Ugradnja endoproteze modificiranim izravnim lateralnim pristupom u bolesnika s izrazitom displazijom kuka“, doktorska dizertacija, Sveučilište u Zagrebu 2009. god. 2. DeLisa JA, Currie DM, Martin GM: „Rehabilitacion Medicine past, present and future; principles and practice“, 3. Izd. Philadelphia 1998. god. 3. Keros, Bagi, Pećina: „Temelji anatomije čovjeka“, Medicinski fakultet u Zagrebu 1987. god. 21 4. Iva Šklepe-Kokić: „Intervencije terapijskog vježbanja – najćešće patologije i intervencije za zglob kuka“, Zagreb 2010/11. god. 5. Babić-Naglić Đ.: „Biomehanika, ortopedske i reumatske bolesti, rehabilitacija, tjelesno vježbanje u starijoj dobi“ Medicina starije dobi 2. izdanje Zagreb 2007. god. 6. Glušević B.M., Kraljević B.D., Jovanović V.A., Stošić P.B., Milosavljević D.M., Radivojević R.M.: „ Primarna totalna artroplastika kuka kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom“ Medicinski Fakultet u Beogradu 2006. god. 7. Anderson TP: „ An alternative frame of reference for rehabilitation: The helping proces versus the medical model“ Arch. Phys. Rehabil. 1975. god., 56:101-4 8.Orlić Dubravko: „Život s umjetnim zglobom kuka“ , Zagreb 1993. god. 9. Stavrev, V.P., Ilieva, E.M.: „ The holistic approach to rehabilitation of patiens after total hip joint replacement“ Pub. Med. 2003. god. 22
© Copyright 2024 Paperzz
