BESPLATAN PRIMJERAK Tema broja: Iz sadržaja: Upis u matične knjige Imovinsko-pravni položaj žene u braku Ova publikacija realizovana je unutar projekta Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP BiH) Pristup pravdi: suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost koji finansira Bureau for Crises Prevention and Recovery (BCPR). Empowered lives. Resilient nations. APRIL, 2012 BROJ 29, MAGAZIN UDRUŽENJA “VAŠA PRAVA BIH” NEUJEDNAČENOST I NEEFIKASNOST SISTEMA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI: Potreba donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u Bosni i Hercegovini www.vasaprava.org Izdaje: Udruženje Vaša prava BiH Safeta Hadžića 66A, Sarajevo www.vasaprava.org Za izdavača: Emir Prcanović, izvršni direktor Redakcijski kolegij: Ivana Zovko-Planinić, Edita Avibegović,Samir Fehrić, Dragan Vujanović, Ahmet Salčin, Danijela Milešević. Štampa: SKVER, Novi Grad Za štampariju: Ana Kolundžija Tiraž: 5.000 Magazin Vaša prava je dio informativne komponente Programa besplatne pravne pomoći koji financira nekoliko donatora. Mišljenja i stavovi izneseni u ovoj publikaciji nisu u pravilu službeni stavovi donatora. Geografske mape objavljene u ovoj publikaciji ne predstavljaju službeno usvojene teritorijalne granice. Vaša prava zadržvaju pravo uređivanja i izmjene svih članaka prije objavljivanja. Svi objavljeni tekstovi mogu se slobodno objavljivati u drugim medijima, uz obavezno navođenje autora i naslova publikacije. Broj: 29 April 2012 Potreba za Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH Pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine (BiH) i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni dio funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava. Jedan od integralnih i najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije stanovništva, uključujući i ono ekonomski najugroženije koje ne može priuštiti plaćanje pravnih usluga. Strana 7 Rad na terenu sa ugroženim romskim porodicama Pravnici udruženja Vaša prava BiH u sklopu romskog projekta na teritoriji čitave BiH u pravilu tri puta mjesečno u okviru svog radnog dana provode na terenskim posjetama ugroženim romskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Kao primjer, u toku 2011 godine izvršeno je oko 109 terenskih posjeta romskim naseljima širom BiH. Strana 29 Primjena Zakona o zabrani diskriminacije u praksi Prije usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije u julu 2009. god, nije postojao sveobuhvatni okvir građanskih i upravnih propisa koji je regulisao diskriminaciju. Zakonom je uspostavljen okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u BiH, te utvrđivanjem odgovornosti i obaveza zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u BiH, kao i pravnih lica i pojedinaca koje vrše javna ovlašćenja, da svojim djelovanjem promovišu i stvaraju uslove za jednako postupanje i pruže zaštitu od diskriminacije. Strana 21 Ljekar najbolji komšija Ova publikacija realizovana je unutar projekta Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP BiH) Pristup pravdi: suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost koji finansira Bureau for Crises Prevention and Recovery (BCPR). U istočnom dijelu opštine Trebinje, na obalama vještačkih akomulacija Bilećkog i Trebinjskog jezera, smještena je Mjesna zajednica Lastva. U ovoj zajednice se nalazi jedini kolektivni centar na području Opštine Trebinje u kom je privremeni smještaj našlo pedesetak starijih i bolesnih ljudi što dodatno usložnjava ionako tešku socijalnu situaciju u ovoj Mjesnoj zajednici. Strana 33 UVODNA RIJEČ Jednak pristup pravdi svim građanima BiH U poslijeratnom periodu ugroženo stanovništvo u BiH nije moglo samo da se adekvatno nosi sa svim preprekama u pristupu pravima, koje su postavljenje pred njih u svakodnevnom životu. Iz tog razloga ugroženo stanovništvo je imalo ogromnu potrebu za besplatnom informativnom i pravnom pomoći. se sa činjenicom da je povećan broj ugroženog stanovništva, a veliki broj izbjeglice, raseljenih lica i povratnici čine najugruženije slojeve stanovništva u našem društvu. Ove kategorije stanovništva u ostvarivanju i pristupu određenim pravima imaju potrebu i za beplatnom pravnom pomoći. Obezbjeđivanje i pružanje besplatne pravne pomoći za hiljade korisnika, u periodu koji je uslijedio nakon rata do danas, bilo je moguće zahvaljujući kontinuiranoj finansijskoj podršci i sredstvima međunarodnih donatora, U odsustvu državnog sistema, nevladine organizacije su se pojavile kao jedini partner međunarodnim donatorima za ovakav vid podrške i pružanje besplatne pravne pomoći. Oblasti prava u kojima postoji posebno iskazana potreba za besplatnom pravnom pomoći su: statusna prava, prava iz radnih odnosa, imovinska prava, socijalno-ekonomska i druga stečena prava. Analize broja i vrste pruženih usluga ukazuju i na potrebu pružanja pravne pomoći u vezi sa ostvarivanjem različitih drugih prava (zdravstveno osiguranje i pristup zdravstvenoj zaštiti; penzije i priznavanje stečenih prava, regulisanje prebivališta, dobijanje boravišnih dozvola i drugih statusnih pitanja; građanska stanja, naročito upisa u matične knjige rođenih i priznavanje pravnog subjektiviteta, zaštita od nasilja u porodici, prava nezaposlenih osoba, i sl.) U vremenu tranzicije, poslijeratno razdoblje u BiH je donijelo sa sobom značajne probleme koje karakteriše flagrantno kršenje osnovnih ljudskih prava u sferi stanovanja, statusnih prava, imovinskih odnosa, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i osiguranja, penzija i drugih stečenih prava. Kao posljedica ratnih razaranja i loše postratne ekonomsko socijalne situacije, suočavamo Bez obzira na činjenicu što organizacije civilnog društva godinama pružaju neke oblike pravne pomoći hiljadama građana, sistem besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini je tek u nastajanju. Pod ovim se podrazumijeva stvaranje zakonskog okvira koji reguliše ovu oblast, i dosljednu primjenu zakona u praksi, onako kako je predviđeno relevantnim međunarodnim dokumentima i najvišim pravnim aktima BiH. Pravo na pristup pravosuđu jedno je od osnovnih ljudskih prava. Ključ uspostave dobrog sistema besplatne pravne pomoći građanima mora biti zasnovan na razumijevanju i prihvatanju uloge države da poštuje, štiti i ispunjava ljudska prava. Emir Prcanović, Izvršni direktor 5 AKTUELNO Pravo na život bez nasilja – iskustva iz svakodnevnice! Gospođa S.S. je pripadnica romske populacije, ima 22 godine i nastanjena je u romskom naselju. Naselje je locirano u blizini same deponije smeća. Prije dvije godine obratila se za pomoć Udruzi ‘’Vaša prava BiH’’ kako bi pribavila osobnu iskaznicu i prijavila prebivalište, u čemu joj je i pružena pomoć. Uskoro je zasnovala vanbračnu zajednicu sa osobom sa kojom je prije 4 mjeseca dobila dijete. Kako nema zdravstveno osiguranje, nakon poroda u bolnici, zaposlenici Udruge ‘’Vaša prava BiH’’ podnijeli su zahtjev za pristup informacijama te dobili otpusno pismo nakon čega su prikupili i ostalu potrebnu dokumentaciju. Nakon toga je podnesen zahtjev i malo dijete je upisano u matičnu knjigu rođenih. Nakon razgovora u našim prostorijama gospođa je savjetovana o svojim pravima na jednokratnu novčanu pomoć za novorođeno djete, pa je takav zahtjev podnesen Centru za socijalni rad, a nakon što je vanbračni partner priznao očinstvo djetetu je prijavljeno prebivalište i određen JMB. Ukratko nakon toga S.S. nam se obraćala zbog nasilnog ponašanja od strane vanbračnog partnera. Ukazala je na svakodnevno zlostavljanje i maltretiranje, te na činjenicu da je njen vanbračni partner jedne prilike zapalio njezinu baraku kako bi ju prisilio da dođe živjeti kod njega, tada joj rekavši „sad moraš mene molit da te primim!’. Nakon toga su usljedili svakodnevni udarci i maltretiranja, a najgore se osjećala kada bi njen partner prodao dječije pelene i hranu kako bi sebi kupio piće. Policija je u nekoliko navrata, reagujući po prijavi, obavljala razgovor sa nasilnikom i privodila ga. Nažalost, u obitelji se situacija iz dana Nitko ne smije biti žrtva fizičkog ili psihičkog zlostavljanja, a zlostavljivači moraju biti kažnjeni po zakonu. U takvoj situaciji najpotrebnije je bilo skloniti dijete sa hladnoće te smo uz pomoć Udruge ‘’Žena BiH’’ gospođu i mldb.djete smjestili u sigurnu kuću. Zadovoljstvo na licima nismo ni mi krili kada smo vidjeli da dijete više ne plače, da je napokon u toplom stanu, okupano i nahranjeno, a da u očima S.S. više ne vidimo strah i strepnju. Sljedeći koraci u kojima će joj pomoći djelatnici Udruge „Vaša prava BiH“ su podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitne mjere temeljem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te podnošenje tužbe za uzdržavanje djeteta i pribavljanje zdravstvenog osiguranja za malodobno djete. u dan pogoršavala, a vanbračni partner je počeo da tvrdi kako on nije otac djeteta i da ga S.S. vara, pa je jedne večeri nasrnuo na nju i na djete koje je htio politi vrelim uljem. Tada je majka, da bi zaštitila svoje dijete zadobila manje opekline na rukama, nakon čega je uspjela pobjeći zajedno sa djetetom. Obraćala se za pomoć obitelji, ali je nisu primili u kuću. Obitelj joj je govorila da „se udala za njega, pa ga mora slušati i živjet s njim!“. Tog dana kada je došla gospođa S.S., bila je zima i veliki snijeg. Sa promrzlim djetetom od 4 mjeseca u rukama, koje nije imala čime nahraniti a ni presvući, došla je do ureda Udruge „Vaša prava BiH“. Uposlenici Udruge pomogli su joj da podnese prijavu MUP-u protiv vanbračnog partnera, a nakon toga je podnesen zahtjev za pomoć Centru za socijalni rad, čiji su djelatnici u suradnji sa zaposlenicima Udruge „‘Vaša prava BiH“ pokušavali pronaći adekvatno rješenje. Mnoge žene trpe nasilna ponašanja u vlastitoj obitelji i vjeruju da im nitko ne može pomoći te da su im najbliži okrenuli leđa. Najteže je napraviti prvi korak, priznati sam sebi da se situcija neće popraviti sama od sebe i da se moramo zauzeti za svoja prava. Nakon toga se treba obratiti za pomoć MUP-u, Centru za socijalni rad, Udruzi „Vaša prava BiH“ ili bilo kojoj organizaciji čiji će djelatnici znati koje korake moraju poduzeti kako bi zaštitili u prvom redu Vaš život i život Vašeg djeteta a potom učiniti sve u svojoj moći kako biste ostvarili sva svoja prava koja Vam po zakonu i pripadaju! Svoja pitanja možete slati na adresu: Vaša prava BiH, Safeta Hadžića 66A, 71000 Sarajevo e-mail: [email protected] ili na adresu vama najbliže kancelarije (pogledajte spisak kancelarija i njihov geografski položaj na zadnjoj stranici ove publikacije. TEMA BROJA 6 Iz NVO ugla: Jednak pristup pravdi i sudska zaštita ljudskih prava u BiH Trenutno je pitanje besplatne pravne pomoći samo dijelimično riješeno. Građani koji žive na području FBiH kantona koji nemaju uspostavljene mehanizme za besplatnu pravnu pomoć (Sarajevo, Goražde, Bihać, Travnik, Mostar, Livno), te građani kojima je potrebna pravna pomoć u sudskim i upravnim postupcima izvan mjesta njihovog prebivališta (izbjegle i raseljene osobe) imaju otežan pristup pravdi i potpuno zavise od pomoći organizacija civilnog društva u ostvarivanju svojih prava. I pored toga što su neke opštine u BiH lokalno regulisale dodjelu besplatne pravne pomoći, takva praksa je nedosljedna, selektivna i u pojedinim slučajevima diskriminirajuća. Veliki izazov na ovom polju jeste kreirati sveobuhvatan sistem koji osigurava minimum jednakosti pred zakonom za sve građane BiH. Uspostava jedinstvenog sistema pružatelja besplatne pravne pomoći je posebno značajna s obzirom na visoku stopu siromašnog stanovništva. Iako je BiH napravila znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim razvojnim izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih podučja i lošom socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20% stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da dodatnih 30% stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva. Potreba za uspostavljanjem sistema besplatne pravne pomoći u BiH je identifikovana još 2005 godine, na radionici na temu “Reforme u pravosuđu” koja je organizovana od strane EC Delegacije u BiH i Direkcije za evropske integracije. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije za reformu sektora pravosuđa koja je usvojena 2008 godine. Stanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini karakteriše odsustvo planske politike u sistemu besplatne pravne pomoći, odstupanja od Strategije reforme sektora pravosuđa u BiH, te fragmentiranost i različit pristup u rješavanju pitanja besplatne pravne pomoći. Uloga nevladinih organizacija i doprinos koji su dali i koji bi mogli dati u sistemu besplatne pravne pomoći, je kontinuirano minimizirana, što je vodilo apsolutnom isključenju NVO iz procesa javnih konsultacija. Na taj način je dragocjeno iskustvo koje posjeduju nevladine organizacije u oblasti besplatne pravne pomoći u poptunosti zanemareno. Treba uzeti u obzir da su nevladine organizacije bile posebno aktivne u pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, raseljenim licima i povratnicima u oblasti imovinskih odnosa, stambenih pitanja, pristupa socijalno-ekonomskim pra- vima i dr. Rezultati koji su postignuti u 15 posljednih godina su izuzetni. Isključivanjem NVO iz sistema besplatne pravne pomoći na pojedinim nivoima, posebno iz finansiranja usluga besplatne pravne pomoći, ugrožena populacija je u potpunosti uskraćena za nezavisnu i nepristratsnu pomoć. Iz trenutno donesenih propisa koji regulišu besplatnu pravnu pomoć u Bosni i Hercegovini, može se zaključiti da regulisanje sistema od različitih nivoa vlasti ustvari vodi ka tome da se ovaj, za građane veoma bitan, segment ostvarivanja prava fragmentira i reguliše različito. Sam obim prava i pravna pomoć u ovom kontekstu je regulisana drugačije, a građani su ti koji ne osjećaju efekte primjene ovih propisa. Oblici ostvarivanja pravne pomoći različito su regulisani u postojećim zakonskim rješenjima. Imate pravnih problema, a pripadate jednoj od kategorija korisnika Vaša prava BiH? Rado ćemo vam pomoći! Svoja pitanja možete slati na adresu: Vaša prava BiH, Safeta Hadžića 66A, 71000 Sarajevo e-mail: [email protected] ili na adresu vama najbliže kancelarije (pogledajte spisak kancelarija i njihov geografski položaj na zadnjoj stranici ove publikacije. 7 TEMA BROJA NEUJEDNAČENOST I NEEFIKASNOST SISTEMA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI: POTREBA DONOŠENJA ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI NA NIVOU BIH I. UVOD U januaru 2010. godine potpisan je Memorandum o uspostavljanju mehanizama za praćenje i ocjenu provođenja Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini (SRSP-a) između Ministarstva pravde BiH i pet organizacija civilnog društva, i to Asocijacija za demokratske inicijative, Helsinški komitet za ljudska prava BiH, Udruženje „Vaša prava BiH“, Biro za ljudska prava Tuzla, Centra civilnih inicijativa, a ovih pet NVO u toku 2011.godine pridružila se NVO PAR Excellance. Memorandumom je utvrđena odgovornost i obaveza ovih organizacija, da svaka u okviru pojedinog stuba SRSP-a sistemski prati i ocjenjuje provedbu reformskih mjera i aktivnosti Akcionog plana Strategije za reformu sektora pravde u BiH. Udruženje „Vaša prava BiH“ je zaduženo za praćanje Stuba 3. Pristup pravdi 1 Akcionog plana SRSP-a. Kao strateški cilj, između ostalih, utvrđeno je da se naprijedi sistem besplatne pravne pomoći i uspostavi jačanje i održavanje sistema kojima se garantuje jedank pristup pravdi u BiH. Programi iz reformske oblasti „ pristupa pravdi“ koji će se rješavati u okviru petogodišnje strategije, podjeljeni su u slijedeće segmente: međunarodna pravana pomoć i saradnja, besplatna pravna pomoć i pristup pravnim informacijama, briga o koriasnicima suda i uloga civilnog društva u pitanjima koja se tiču pristupa pravdi. Koristeći se višegodišnjim zagovaračkim iskustvom u oblasti demokratizacije i zaštite ljudskih prava, te poznavanje problematike u sektoru pravde u BiH, ove su se organizacije uključile u proces sveobuhvatnog izvještavanja o provedbi AP SRSP-a sa ciljem da doprinesu izgradnji nezavisnog, koordiniranog i efikasnog sistema pravde u BiH koji je odgovoran prema svim građanima BiH, potpuno usklađen sa EU standardima i najboljom praksom, te garantuje vladavinu zakona. Jedna od predviđenih aktivnosti vezanih za monitoring i ocjenu implementacije SRSP u BiH je i izrada ove studije slučaja kojom se želi prikazati neujednačenost i neefikasnost sadašnjih rješenja u oblasti besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini, te potreba za donošenje sveobuhvatnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći za što kao osnova služe konkretna iskustva, naučene lekcije i praktični primjeri iz svakodnevnog rada Udruženja „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ koje već više od 14 godina radi sa korisnicima na pružanju besplatne pravne pomoći. II. OSNOV I OBAVEZE ZA SVEOBUHVATNIM REGULISANJEM SISTEMA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI U BiH – MEĐUNARODNI STANDARDI Bosna i Hercegovina je bez sumnje u konačnoj fazi poslijeratne rekonstrukcije i transformacije u moderno 1 Stub 3: Pristup pravdi – Strateška oblast 3.1: Međunarodna pravna pomoć i saradnja; Strateška oblast 3.2: Besplatna pravna pomoć i pristup pravnim informacijama; Strateška oblast 3.3: Briga o korisnicima suda i uloga civilnog društva demokratsko društvo koje mora osigurati zaštitu ljudskih prava svih svojih građana u skladu sa međunarodnim standardima i normama. Posmatrano kroz postojeće političke i ekonomske probleme, te nedostatak ujednačenih mehanizama za pružanje besplatne pravne pomoći na čitavoj teritoriji države postaje neophodno da se obezbijedi nepristrasan i jednak pristup pravima kroz usluge besplatne pravne pomoći koje su nezavisne od državnog uticaja. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije za reformu sektora pravosuđa 2008-2013.godine. Pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine (BiH) i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni dio funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava. Jedan od integralnih i najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije stanovništva, uključujući i ono ekonomski najugroženije koje ne može priuštiti plaćanje pravnih usluga. Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP), kao sastavni dio Ustava BiH, propisuje jasnu obavezu države da osigura da je pristup zakonu i pravdi jednak za sve. Minimalni zahtjevi vezani uz ljudska prava iz člana 6. EKLJP-a u kontekstu pravne pomoći proizilaze iz tumačenja i prakse Evropskog suda za ljudska prava. Član 6. EKLJP-a predviđa za krivične predmete da pravna pomoć treba biti pružena „kad to nalažu interesi pravde“. Ovo se također smatra općim standardom i za druge vrste predmeta. U tom kontekstu veoma je bitan predmet Airy v Ireland iz 1979 . godine2 koji sadrži važne odrednice o besplatnoj pravnoj pomoći. Ova je odluka postavila presedan koji države obavezuje da pruže pravnu pomoć gdje je to potrebno uzimajući u obzir sljedeće kriterije: • važnost predmeta u odnosu na pojedinca (podnositelja zahtjeva); • složenost predmeta; • sposobnost pojedinca da zastupa sam sebe; • troškovi i sposobnost pojedinca da ih podmiri. Ova Airy-načela potvrđena su u nekoliko odluka Evropskog suda za ljudska prava, koji primjenjuje pomenute kriterije na konkretne okolnosti apelacije. Pristup sudovima mora biti efikasan za sve građane, bez obzira na njihovu ekonomsku situaciju. S tim u vezi, kršenje će biti ustanovljeno ako se čini da troškovi predstavljaju stvarnu barijeru pristupu sudu. Ova praksa se čini posebnim izazovom za države u zakonodavnom procesu. Evropski sud za ljudska prava je u nekoliko navrata ukazao na obavezu država da uspostave vlastiti sistem kako bi se spriječilo iznova kršenje člana 6. EKLJP. Tumačenje sudske prakse Evropskog suda za 2 Evropski sud za ljudska prava je donio odluku u ovom predmetu u Septembru 1979. godine; cijeli tekst odluke je dostupan na http://legislationline.org/documents/action/popup/ id/8314 TEMA BROJA ljudska prava ukazuje da države imaju pozitivnu obavezu da omoguće praktičan i djelotvoran pristup sudu pružanjem besplatne pravne pomoći ili pojednostavljenjem procedura u tolikoj mjeri da osobe mogu djelovati samostalno; Države imaju obavezu da se ne mješaju u pristup sudu i moraju se starati o tome da procesi i procedure za dobijanje pravnih savjeta i pomoći nisu bespotrebno kompleksni; Države moraju osigurati da ne postoje ekonomske prepreke za osobe sa ograničenim finansijskim sredstvima koje bi onemogućile ostvarivanje i odbranu svojih prava. To znači, naprimjer, da se treba izbjegavati propisivanje pretjerano visokih sudskih taksi. Nužno je ukazati da pravilno funkcionisanje pravosudnog sistema i djelotvoran i ravnopravan pristup pravdi za sve građane predstavlja jednu od osnovnih i obavezujućih odgovornosti svake demokratske zemlje. Ovim važnim pitanjem već se dugo bavi Vijeće Evrope i sve njegove zemlje članice. Mnogi instrumenti koje je usvojio Komitet ministara Vijeća Evrope odražavaju cilj da se doprinose pravičnoj i efikasnoj pravdi. Osim toga, Komitet ministara Vijeća Evrope, također, zahtjeva da države moraju progresivno provoditi sisteme pravne pomoći na način koji se odnosi na sve relevantne osobe, odnosno fizičke osobe koje imaju državljanstvo bilo koje zemlje-članice, kao i na sve fizičke osobe koje u jednoj od tih država imaju boravište, to se odnosi na strance i osobe bez državljanstva, kao i na osobe bez finansijskih sredstava da bi snosile troškove pružanja savjeta i pomoći; na način koji se odnosi na sve relevantne slučajeve (socijalne, fiskalne, građanske, upravne...) i u skladu sa odgovarajućim procedurama (npr. omogućavanje podnošenja zahtjeva za reviziju odluke u slučaju da je zahtjev za pravnu pomoć odbijen); pravne usluge pružaju nezavisni pravnici i/ili organizacije koji se istovremeno trebaju podsticati i na pružanje pravnih usluga osobama u slaboj poziciji uz pomoć države i zajednice u cjelini, uključujući, nevladine organizacije i advokatske komore. U vezi sa prethodno navedenim, treba ukazati da je i Komitet ministara država članica Vijeća Evrope pozvao članice da preuzmu odgovornosti za uspostavljanje i finansiranje sistema besplatne pravne pomoći i osiguraju efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašno stanovništvo, putem nekoliko preporuka i rezolucija: Pravna pomoć u civilnim, komercijalnim i upravnim stvarima (Rezolucija (76) 5), Pravna pomoć i savjet (Rezolucija (78) 8), Efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašne (Rezolucija (93) 1). Neke mjere koje su preporučene u tim instrumentima odnose se na uspostavljanje djelotvornih sistema pružanja pravne pomoći i asistencije. Druge mjere se, pak, odnose na smanjenje pretjeranog obima posla na sudovima putem mirnog rješavanja sporova i medijacije ili prije ili u toku sudskog postupka. U slučajevima gdje je parnica neizbježna potrebno je donijeti mjere da bi se pojednostavio postupak i osigurale odgovarajuće procedure i pravila koje su na snazi u zemljama članicama koje u svakom slučaju daju doprinos djelotvornosti pravosuđa. U svakom slučaju, jasno je da princip vladavine prava može biti realnost samo ako osobe mogu djelotvorno provesti svoja zakonska prava i suprotstaviti se nezakonitim radnjama. Da bi se u tome uspjelo, postoji 8 izražena potreba za stalnim naporima da se pravda približi ljudima i da se poboljša efikasnost i funkcionisanje sudskog postupka, a pritom, u svakom slučaju potrebno je uzeti u obzir i konkretne potrebe svake jurisdikcije. Pružanje pravnih savjeta i pomoći u okviru sistema pružanja pravne pomoći građanima je vrlo bitna obaveza koju su preuzele zemlje članice Vijeća Evrope u smislu obezbjeđenja prava svim osobama na pravično i javno saslušanje u razumnom vremenskom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona i prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Pružanje pravnih savjeta i pomoći, posebno onim osobama koje nemaju finansijska sredstva da plate za pravne savjete i pomoć, smatra se osnovnim za omogučavanje jednakog i djelotvornog pristupa pravdi. III. OSNOV ZA DONOŠENJE ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI BiH Osnovni izvor prava na besplatnu pravnu pomoć je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine s pratećim protokolima, a prava iz ove konvencije zagarantirana su čl. II. Ustava BiH koji utvrđuje da se prava i slobode predviđene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Stoga, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u članu 6. predstavlja neposredni izvor za regulisanje sistema besplatne pravne pomoći u BiH. Osim toga, kroz definisanje strateških ciljeva SRSP-a3 navedeno je da BiH tek treba uspostaviti održiv i obuhvatan sistem pravne pomoći. Ovo će biti od posebnog značaja, s obzirom da su uočene nedosljednosti i nejednakost u uređivanju sistema besplatne pravne pomoći, jer su na određenim dijelovima u BiH donoseni propisi koji na nižem nivou od državnog regulišu pružanje besplatne pravne pomoći. Osnova za izradu i donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou BiH, predstavlja dakle i SRSP kojom je, definisano da će se: 1. donijeti entitetski i kantonalni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima; usklađeni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima u BiH i entitetima; 2. te da će se izvršiti analiza uspostavljenog sistema besplatne pravne pomoći u krivičnim i građanskim stvarima u pogledu efikasnosti i djelotvornosti sistema besplatne pravne pomoći. 3 Vidi Strategija za reformu sektora pravde u BiH Stub 3: Pristup pravdi – strateška oblast 3.2: Besplatna pravna pomoć i pristup pravnim informacijama; u relevatnom dijelu SRSP obrazloženja za definiranje ove strateške oblasti, između ostalih, stoji da BiH tek treba uspostaviti održiv i obuhvatan sistem pravne pomoći. Advokati koje sudovi imenuju po službenoj dužnosti svoje usluge naplaćuju, ukoliko uopće, sa višemjesečnim zakašnjenjem, visoki troškovi branilaca po službenoj dužnosti za posljedicu imaju nevoljnost da i obavijeste stranke o njihovom pravu na branioca. Mada su određene jurisdikcije u BiH lokalno regulisale pružanje besplatne pravne pomoći, nema dosljednosti. Veliki izazov u ovoj oblasti je pronaći obuhvatan sistem koji obezbjeđuje minimum jednakosti pred zakonom za sve građane BiH, dok je istovremeno fleksibilan i zadovoljava različite lokalne potrebe i zahtjeve, te održiv u okviru postojećih budžetskih ograničenja za sektor pravde. Ne postoji jedinstven model najbolje međunarodne prakse koji bi se mogao direktno primijeniti u BiH. 9 TEMA BROJA Ove aktivnosti su takođe predviđene i u AP za provedbu SRSP-a kojim je, između ostalog, predviđeno donošenje Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći te osiguranje usklađenosti zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou entiteta, kantona i Pravosudne komisije Brčko Distrikta BiH sa Zakonom usvojenim na nivou BiH. su jedini nezavisni organ koji pruža besplatnu pravnu pomoć. U Centru za pružanje pravne pomoći RS i zavodima kantona za besplatnu pravnu pomoć zaposlenici imaju status državnih službenika. Unutrašnja organizacija također je različita i ona umnogome zavisi od finansijskih resursa pojedinih teritorijalnih jedinica. Svakako, i posljedna nastojanja i aktivnosti u okviru Strukturalnog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH4 , predstavljaju osnov za donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou BiH.5 Ovo tim prije što je pitanje donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou BiH jedna od tačaka koja se u okviru dijaloga razmatra. Trenutno je pitanje besplatne pravne pomoći samo dijelimično riješeno. Građani koji žive na području FBiH kantona koji nemaju uspostavljene mehanizme za besplatnu pravnu pomoć (Sarajevo, Goražde, Bihać, Travnik, Mostar, Livno), te građani kojima je potrebna pravna pomoć u sudskim i upravnim postupcima izvan mjesta njihovog prebivališta (izbjegle i raseljene osobe) imaju otežan pristup pravdi i potpuno zavise od pomoći organizacija civilnog društva u ostvarivanju svojih prava. I pored toga što su neke opštine u BiH lokalno regulisale dodjelu besplatne pravne pomoći, takva praksa je nedosljedna, selektivna i u pojedinim slučajevima diskriminirajuća. Veliki izazov na ovom polju jeste kreirati sveobuhvatan sistem koji osigurava minimum jednakosti pred zakonom za sve gradane BiH. IV. PREGLED SADAŠNJEG STANJA U BiH – OPŠTE OKOLNOSTI I KARAKTERISTIKE Iako pristup pravnim savjetima i pravnim sistemima ima vitalnu funkciju za cjelokupno stanovništvo, a posebno za ugrožene kategorije, ovakav sistem kroz donošenje odgovarajućih zakona nije u potpunosti uspostavljen na nivou cijele države BiH zbog nedostatka finansijskih sredstava. Međutim, u pojedinim dijelovima BiH su ipak doneseni zakoni i formirane institucije za pružanje besplatne pravne pomoći. Zakoni koji utvrđuju pravo na besplatnu pravnu pomoć usvojeni su na nivou Brčko Distrikta, Republike Srpske i određenog broja kantona6 u Federaciji Bosne i Hercegovine. Organi koji trenutno pružaju besplatnu pravnu pomoć u BiH razlikuju se kako po svom statusu tako i organizaciji. Primjera radi, Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć BD je sastavni dio pravosuđa Brčko Distrikta i kao takva ima status nezavisnog pravosudnog organa Brčko Distrikta. Za razliku od ove kancelarije, ostali organi koji pružaju pravnu pomoć nemaju status nezavisnih organa i upravo na ovu činjenicu je ukazivano više puta i od strane Udruženja „ Vaša prava BIH“. Centar za pružanje pravne pomoći RS je upravna organizacija u sastavu Ministarstva pravde RS i za svoj rad odgovara Ministarstvu. Kantonalni zavodi za pružanje pravne pomoći su službe pri kantonalnim ministarstvima pravosuđa i nemaju status nezavisnog organa. Status zaposlenika koji pružaju pravnu pomoć unutar navedenih organa je isto tako veoma različit. Zaposlenici Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć BD imaju status zaposlenika pravosuđa i po svemu sudeći 4 Preliminarni nacrt preporuka Evropske komisije Drugi sastanak o „Strukturnom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH”, Sarajevo, novembar 2011. godine; po pitanju Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Evropska komisija zahtijeva da vlasti BiH usvoje Okvirni zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u cilju osiguranja jednakih prava građana pred zakonom u cijeloj zemlji; te izražava zabrinutost zbog nepostojanja posebnih odredbi o besplatnoj pravnoj pomoći u nekim kantonima Federacije BiH. Tekst preporuka Evropske komisije dostupan je na web site VSTV- a, http://www.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=32883 5 Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH u 2010.godini, dio 2.2.Zaštita ljudskih prava I nacionalnih manjina; Postignut je određeni napredak u pristupu pravdi u građanskim i krivičnim suđenjima. Međutim, još uvijek se očekuje usvajanje okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, potrebnog za usklađivanje sa ECHR-om. Jednakost pred zakonom je formalno zagarantovana. U praksi pretpostavka nevinosti i jednako postupanje u pravnim postupcima nisu uvijek osigurani. Republika Srpska ima centre za pravnu pomoć na pet lokacija. Federacija nema sveobuhvatni sistem pravne pomoći, ali tri od deset kantona imaju uspostavljene urede. Pri Pravosudnoj komisiji Brčko distrikta takođe radi Ured za pravnu pomoć. Pravnu pomoć u građanskim predmetima i dalje uglavnom na ad hoc osnovi pružaju nevladine organizacije koje se finansiraju iz privatnih izvora. 6 Tako je pitanje pristupa besplatnoj pravnoj pomoći u nekim kantonima regulisano donošenjem Zakona o zavodu za besplatnu pravnu pomoć ili Zakonom o pružanju pravne pomoći (Zenica, Široki Brijeg, Tuzla, Odžak) Uspostava jedinstvenog sistema pružatelja besplatne pravne pomoći je posebno značajna s obzirom na visoku stopu siromašnog stanovništva. Iako je BiH napravila znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim razvojnim izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih podučja i lošom socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20% stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da dodatnih 30% stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva. Potreba za uspostavljanjem sistema besplatne pravne pomoći u BiH je identifikovana još 2005 godine, na radionici na temu “Reforme u pravosuđu” koja je organizovana od strane EC Delegacije u BiH i Direkcije za evropske integracije. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije za reform sektora pravosuđa koja je usvojena 2008 godine. Stanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini karakteriše odsustvo planske politike u sistemu besplatne pravne pomoći, odstupanja od Strategije reforme sektora pravosuđa u BiH, te fragmentiranost i različit pristup u rješavanju pitanja besplatne pravne pomoći. Ujedno, uloga nevladinih organizacija i doprinos koji su dali i koji bi mogli dati u sistemu besplatne pravne pomoći, je kontinuirano minimizirana, što je vodilo apsolutnom isključenju NVO iz procesa javnih konsultacija. Na taj način je dragocjeno iskustvo koje posjeduju nevladine organizacije u oblasti besplatne pravne pomoći u poptunosti zanemareno. Treba uzeti u obzir da su nevladine organizacije bile posebno aktivne u pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, raseljenim licima i povratnicima u oblasti imovinskih odnosa, stambenih pitanja, pristupa socijalno-ekonomskim pravima i dr. Rezultati koji su postignuti u 15 posljednih godina su izuzetni. Isključivanjem NVO iz sistema besplatne pravne pomoći na pojedinim nivoima, posebno iz finansiranja usluga besplatne pravne pomoći, ugožena populacija je u potpunosti uskraćena za nezavisnu i nepristratsnu pomoć. Iz trenutno donesenih propisa koji regulišu be- TEMA BROJA splatnu pravnu pomoć u Bosni i Hercegovini, može se zaključiti da regulisanje sistema od različitih nivoa vlasti ustvari vodi ka tome da se ovaj, za građane veoma bitan, segment ostvarivanja prava fragmentira i reguliše različito. Sam obim prava i pravna pomoć u ovom kontekstu je regulisana drugačije, a građani su ti koji ne osjećaju efekte primjene ovih propisa. Oblici ostvarivanja pravne pomoći različito su regulisani u postojećim zakonskim rješenjima. Međutim, zajedničko za sve jeste da se pravna pomoć ostvaruje kao pravo na: opšte informacije o pravima i obavezama, pravni savjeti i pomoć u popunjavanju obrazaca, pravna pomoć u sastavljanju svih vrsta pismena, zastupanje pred organima uprave i institucijama (osim u RS), zastupanje na sudu, sačinjavanje apelacija i pravna pomoć u postupcima mirnog rješavanja spora (medijacija). Pravna pomoć pruža se korisnicima u postupcima u kojima se ostvaruju i štite njihova prava i na zakonu zasnovani interesi: parnični postupak, krivični postupak u djelu kojim se pravo na odbranu obezbjeđuje postavljanjem branioca zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog ili optuženog, kao i zastupanje oštećenog u krivičnom postupku, upravni postupak (osim u RS), upravni spor, prekršajni postupak, vanparnični postupak i izvršni postupak. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srpske isključio je pružanje pravne pomoći i zastupanja pred organima uprave i institucijama u upravnom postupku. Ovakvo stajalište zakonodavca implicira više problema. Najveći broj kršenja prava dešava se upravo u upravnim organima i institucijama gdje građani ostvaruju svoja osnovna prava, odugovlače se upravni postupci zbog nemogućnosti građana da plate troškove advokata, postoji realna opasnost da će doći do povećanog broja upravnih sporova zbog nesrazmjerno dugog vremena rješavanja zahtjeva. Građani Republike Srpske se dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane Bosne i Hercegovine gdje je ovo pravo priznato. Većina zakona ne predviđa pružanje pravne pomoći kod naknade štete što predstavlja evidentan problem. Naknada štete zbog lošeg postupanja zvaničnih organa ili nezakonitih djela je važna garancija zaštite osnovnih prava i sloboda. Različitost je i u odabiru korisnika besplatne pravne pomoći po obuhvatu ogleda se u tome što kantonalni zakoni i zakon Brčko Distrikta ograničavaju pružanje besplatne pravne pomoći građanima kantona odnosno distrikta, koji imaju prebivalište na području kantona-distrikta. Ono što predstavlja apsurd i što se sa aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda čini neprihvatljivim, jeste činjenica da ostali građani Bosne i Hercegovine, koji imaju pravne interese na području kantona, a ispunjavaju ostale uslove iz zakona ne mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć. Pojedini kantonalni zavodi nisu predvidjeli pružanje besplatne pravne pomoći licima pod međunarodnom zaštitom u skladu sa međunarodnim standardom, dok Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srpske, Brčko Distrikta i Prijedlog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći BiH predviđaju da će se pravna pomoć pružiti i svim fizičkim licima pod međunarodnom zaštitom, koja se nalaze na teritoriju Bosne i Hercegovine, koja nisu u stanju podmiriti troškove pravne pomoći, u skladu sa međunarodnim standardima, a 10 naročito izbjeglice, lica pod privremenim prihvatom, žrtve trgovine ljudima. Kao što se da zaključiti izbjeglice, raseljena lica i povratnici nisu prepoznati kao posebne kategorije. Davaoci pravne pomoći po pitanju, uslova i načina ostvarivanja prava na pravnu pomoć predviđaju da fizičko lice stiče status korisnika pravne pomoći pod uslovom da ispunjava: • finansijski kriterij, • kriterij očigledne osnovnosti i • kriterij obaveznosti po drugim zakonima i međunarodnim konvencijama. Različito je regulisano ko određuje ispunjava li eventualni korisnik uslove, po gore navedenim kriterijima, da mu se pruži besplatna pravna pomoć. To je, u pravilu, pravo koje je dato predsjedniku, u nadležnost Centra za besplatnu pravnu pomoć, u većini kantonalnih zavoda ta nadležnost data je direktoru Centra/Zavoda. Imajući u vidu da se radi o pristupu pravdi najsiromašnijih i najugroženijih skupina stanovništva, ovakav pristup, izuzimajući Brčko Distrikt, može ugroziti ciljeve besplatne pravne pomoći. Procedure za određivanje prava na besplatnu pravnu pomoć su isuviše komplikovane kako za nadležne organe tako i za same korisnike. U isto vrijeme korisnici mogu biti preopterećeni prikupljanjem potrebne dokumentacije i dokaza u svakom pojedinačnom zahtjevu. Finansijski kriterij je različito postavljen u postojećim zakonima i prijedlozima zakona o besplatnoj pravnoj pomoći kada su u pitanju lica slabog imovnog stanja. Pojedini zakoni detaljno opisuju kriterijume kako utvrditi loše imovinsko stanje korisnika besplatne pravne pomoći, i posebno se naglašava ne samo finansijsko stanje pojedinca nego i njegovog porodičnog domaćinstva. Međutim, utvrđivanje imovinskog stanja može predstavljati ogroman teret mogućim korisnicima i veliko iskušenje pružaocima pravne pomoći. Korisnici se mogu suočiti sa ozbiljnim poteškoćama prilikom dokazivanja siromaštva imovinskog stanja – pružajući dokaze o troškovima života njihovog porodičnog domaćinstva.7 Kako bi se izbjegla ovakva situacija mora se obratiti posebna pažnja na procedure koje imaju za cilj utvrđivanja podobnosti korisnika sa ciljem smanjenja administrativnih i birokratskih tereta. Neki zakoni dozvoljavaju snošenje djelimičnih troškova pravne pomoći za one korisnike koji raspolažu sa određenim sredstvima, međutim ta sredstva nisu dovoljna za pokrivanje svih troškova davanja savjeta i pravnog zastupanja. Ovakav pristup bi mogao biti efikasan pošto omogućava uštedu državnih sredstava a istovremeno ne isključuje iz programa besplatne pravne pomoći one koji ne raspolažu sa dovoljnim sredstvima za samostalno plaćanje pravne pomoći. Međutim, ovo mora biti razjašnjeno kada pravna pomoć može biti djelimična, 7 Uspostava jedinstvenog sistema pružatelja besplatne pravne pomoći je posebno značajna s obzirom na visoku stopu siromašnog stanovništva. Iako je BiH napravila znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim razvojnim izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih podučja i lošom socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20% stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da dodatnih 30% stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva. Potreba za uspostavljanjem sistema besplatne pravne pomoći u BiH je identifikovana još 2005 godine, na radionici na temu “Reforme u pravosuđu” koja je organizovana od strane EC Delegacije u BiH i Direkcije za evropske integracije. 11 pod kojim uslovima i sa kojim garancijama. Ovo je važno iz razloga da se izbjegnu buduće nesuglasice i previše uska tumačenja od strane organa koji primjenjuje zakon. Ako se ovom kriterijumu doda činjenica da se kancelarije besplatne pravne pomoći nalaze u sjedištima kantona, sjedištu Distrikta i u pet većih gradova Republike Srpske, bez postojanja mobilnih kancelarija i timova koji idu u susret siromašnim korisnicima, u sistem besplatne pravne pomoći trebalo bi uključiti i troškove korisnika koji iz manjih sredina trebaju doći do kancelarija besplatne pravne pomoći. TEMA BROJA sano i zakonima o pružanju pravne pomoći Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog kantona gdje pravnu pomoć pružaju direktori zavoda i pomoćnici direktora. Stanje po ovom pitanju u Republici Srpskoj nešto je drukčije i ovdje je nešto širi krug pružalaca pravne pomoći i zastupnika u raznim postupcima. Pravo zastupanja u parničnom postupku, krivičnom postupku u dijelu kojim se pravo na odbranu obezbjeđuje postavljanjem branioca zbog slabog imovinskog stanja osumnjičenog ili osuđenog, upravnom sporu, prekršajnom, vanparničnom i izvršnom postupku imaju: Ni jedan od postojećih zakona ne propisuje oslobađanje plaćanja sudskih i administrativnih taksi. Ovakva ograničenja mogu spriječiti siromašna lica od sprovođenja sudskih i drugih postupaka. Iako zakoni predviđaju posebne uslove za oslobađanje snošenja sudskih i administrativnih taksi, oni se direktno ne odnose na korisnike besplatne pravne pomoći. Samim tim pozitivan socijalni utjecaj programa besplatne pravne pomoći je ograničen. 1. zaposleni u Centru, osim u odbranama u krivičnom postupku, Kriterijum “ očigledne osnovanosti “. Svi zakoni navode da podnosioci zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, pored finansijskog kriterija, moraju ispuniti kriterijum “očigledne osnovanosti“. Pravna pomoć neće se odobriti kada je osnova tužbe u očiglednoj nesrazmjeri realnoj vjerovatnoći na uspjeh, kao i kada korisnik želi započeti postupak suprotan principima poštenja i moralnosti. Ovakvo postavljanje zakonodavca je suviše neodređeno. Nije jasno koji će se specifični faktori uzeti u obzir od strane davaoca pravne pomoći. Pored toga, evaluacija mogućeg uspjeha postupka ili moralnost namjere podnosioca zahtjeva podrazumjeva da će se odluka o dodjeli pravne pomoći zasnivati na subjektivnoj procjeni i širokim diskrecionim pravima. Iz gore navedenog vidljivo je da većina zakona ne predviđa nevladine organizacije kao pružaoce besplatne pravne pomoći ,8 odnosno iako im je data ta mogućnost ne mogu se finansirati iz budžeta namjenjenog za ove svrhe. Ovo bez obzira na činjenicu, koja se uporno zanemaruje, da su nevladine organizacije u proteklih petnaest godina u Bosni i Hercegovini imale najveću ulogu u pružanju besplatne pravne pomoći. Ne želi se priznati da su nevladine organizacije odigrale ključnu ulogu u zaštiti interesa obespravljenih socijalnih grupa i pojedinaca. Samo činjenica da je Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ do kraja 2011. godine pružilo besplatnu pravnu pomoć za preko 450.000 hiljada korisnika, govori sama za sebe. Kriterij obaveznosti po drugim zakonima i međunarodnim konvecijama. Svi zakoni predvidjeli su i pružanje pravne pomoći licima koja na nju imaju pravo po posebnim zakonima ili po međunarodnim konvencijama koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu. Međutim, u praksi NVO i dalje imaju dominantnu ulogu u zaštiti izbjeglica, azilanata, raseljenih lica, žrtava trgovine ljudima i žrtava diskriminacije. Jedini pružalac pravne pomoći, iz oblasti azila i izbjegličkih prava, te zaštite povratnika i raseljenih lica je Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ koje ima potpisan Memorandum o razumjevanju sa UNHCR-om, Ministarstvom sigurnosti i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice o pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, tražiocima azila, raseljenim licima i povratnicima. Kada su u pitanju pružaoci pravne pomoći, može se reči da ovaj segment u postojećim zakonima nedvosmisleno iskazuje svu “sebičnost“ države. Naime, svi postojeći zakoni, izuzev, donekle, Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srpske i Prijedloga zakona besplatne pravne pomoći Bosne i Hercegovine, kao pružaoce besplatne pravne pomoći određuje institucionalne organe (svoje vlastite državne organe). Tako na primjer pružaoci pravne pomoći Kancelarije za pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH su isključivo advokati kancelarije koje imenuje Pravosudna komisija Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini. Zakonom o županijskom zavodu za pravnu pomoć, Zapadnohercegovačke županije, predviđeno je da će pravnu pomoć pružati ravnatelj zavoda kojeg imenuje vlada županije i branitelji zavoda koje imenuje ravnatelj. Slično je reguli- 2. advokati, članovi Advokatske komore Republike Srpske i 3. zaposleni u nevladinim organizacijama koje se bave pružanjem pravne pomoći (osim u odbranama u krivičnom postupku), a pod uslovima za zaposlene u Centru. Svakako nije zanemarivo ni pitanje nezavisnosti pružaoca pravne pomoći. Ovakva zakonska rješenja ne idu u prilog efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć, što bi trebalo biti suštinska intencija, nego povećavanju administracije i usmjeravanju budžetskih sredstava za besplatnu pravnu pomoć državi i njenom aparatu. Ovakva rješenja nisu usklađena sa evropskim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa Bosne i Hercegovine sa propisima zemalja Evropske Unije. Centri, komisije i zavodi za pravnu pomoć treba da budu nezavisni od vlada, pravnih komisija i slično. Ova nezavisnost je veoma upitna pogotovo ako se ne raspolaže samostalno sa budžetom namjenjenim za pravnu pomoć. Centri treba da budu odgovorni za organizaciju i nadgledanje cijelog sistema pravne pomoći. Oni treba da budu nezavisan organ rukovođenja, trebaju imati svoj odbor (ili neko drugo tjelo), svoj sopstveni budžet i pravilnik. Zavodi i kancelarije, kako je to regulisano 8 Ovdje ne treba zaboraviti da je u relevantnim odredbama Zakona o parničnom(im) postupku tačno propisan određen krug subjekata koji se mogu pojaviti kao punomoćnici stranaka u parničnom postupku i koji mogu osigurati provođenje osnovnih načela parničnog postupka (načelo savjesnog korištenja i zabrane zloupotrebe procesnih ovlaštenja, načelo postupanja u razumnom roku, načelo ekonomičnosti i drugo). Članom 301. Zakona o parničnom postupku preciziran je krug subjekata koji se mogu pojaviti kao punomoćnici i tu se, pored ostalih, pojavljuju zaposlenici kod službe za besplatnu pravnu pomoć, dakle, svih onih službi koje pružaju strankama pravnu pomoć bez naknade bez obzira na njihovu unutrašnju organizaciju i način finansiranja, ili pak pripadnosti nekoj široj asocijaciji. Na ovaj način zakonodavac propisuje ko može biti punomoćnik što ima za cilj povećanje kvaliteta i profesionalizam u pružanju pravne zaštite u zastupanju te sprječavanje nadripisarstva TEMA BROJA kantonalnim zakonima, nisu nezavisni nego su, suprotno tome, u potpunoj mjeri subordinirani državi, i kombiniraju dva zadatka koji se teško mogu ostvariti unutar istog organa, ocjenu podobnosti za primanje pravne pomoći i pružanje pravne pomoći. Pored besplatne pravne pomoći u građanskim stvarima svi zakoni iz ove oblasti u Bosni i Hercegovini kao i prijedlozi i nacrti zakona predviđaju i besplatnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima. Ovaj segment besplatne pravne pomoći različito je rješen kroz postojeće zakone. Institut besplatne pravne pomoći, u svom pravom značenju, relativno je nov i bez sumnje nedovoljno razvijen u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu a nešto manje u pravnoj praksi. Prije svega u Bosni i Hercegovini nema zakona na državnom nivou. Nema zakona ni u pojedinim kantonima. Kod postojećih zakona primjetna je raznovrsnost kako ciljanih korisnika na koje se primjenjuju zakoni tako i subjekata koji pružaju besplatnu pravnu pomoć. Nedostaje jedinstven kriterij za sve fizičke osobe koje se nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine pri procjeni da li im je besplatna pravna pomoć potrebna. Nije jedinstveno regulisan postupak za podnošenje zahtjeva za pružanje pravne pomoći. Sve prethodno navedeno ukazuje na potrebu donošenje zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou Bosne i Hercegovine i usaglašavanja postojećih zakona sa njim. Ovaj zakon trebao bi institut besplatne pravne pomoći modernizrati a razlog tome, velikim djelom, leži i u obavezi usklađivanja bosanskohercegovačkog pravnog poretka sa pravnom stečevinom Evropske Unije i obavezi ispunjenja političkih kriterija Evropske Unije. V. PREDNOSTI DONOŠENJA JEDNOG ZAKONA Postoji više razloga zašto je važno imati jedan zakon i tijelo koje je odgovorno za imenovanje i disciplinsko sankcionisanje pružatelja usluga besplatne pravne pomoći: • Jedan zakon na državnom nivou može značajno doprinijeti nezavisnosti sistema pružanja besplatne pravne pomoći i to osiguranjem neophodne slobode u radu, dozvoljavajući svim akterima nezavisan rad te jačanjem profesionalnih standarda. • Donošenjem jednog zakona osiguravaju se usklađeni i jedinstveni standardi etike pružatelja usluga besplatne pravne pomoći, postupku određivanja lica/ organizacija za pružanje pravne pomoći i vođenje postupaka protiv nesavjesnih pružatelja usluga besplatne pravne pomoći u cijeloj državi. • Ovo predstavlja najoptimalniji način da se osigura jednak tretman, kao i odgovornost svim građanima, te time graditi povjerenje javnosti u sistem pravne pomoći. Doprinijet će učinkovitijoj i efikasnijoj administraciji pravde. • Jedan zakon o pravnoj pomoći podržava BiH na svom putu prema Evropi, kao i kod postizanja evropskih standarda. Ovo predstavlja financijski najoptimalniju soluciju. Nevladine organizacije koje pružaju besplatnu pravnu pomoć u BiH smatraju da zakon o pravnoj pomoći na nivou 12 države predstavlja najbolji način da se standardi pružanja besplatne pravne pomoći podignu na viši nivo i uspostavi harmonizacija propisa iz ove oblasti, što pomaže u razvoju BiH kao države utemeljene na poštivanju vladavine zakona. Mišljena smo da će Evropske institucije i međunarodna zajednica općenito podržati donošenje jednog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH, jer na taj način će se obezbjediti efikasan pristup pravdi svih građana i nastaviti sa reformama u cilju uspostave profesionalnog i nezavisnog sistema pružanje besplatne pravne pomoći. Cilj donošenja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou jeste da se svim građanima bez razlike pruži mogućnost na besplatnu pravnu pomoć i jednak pristup pravdi. Sadašnje stanje, što se tiče besplatne pravne pomoći ne osigurava svim građanima niti jednak pristup pravdi niti postoji usklađen sistem pružatelja pravne pomoći. VI. PREGLED UPOREDNE PRAKSE – ZAŠTO UKLJUČITI NVO Danas je sistem besplatne pravne pomoći uspostavljen u svim državama Evropske unije. Besplatna pravna pomoć predviđena je kako u nacionalnim zakonodavstvima zemalja članica tako i u međunarodnim konvencijama na osnovu kojih se prava mogu ostvariti i na teritoriji druge zemlje, pod uvjetom da su ispunjeni specifični uvjeti za korištenje besplatne pravne pomoći. Kako se pristup sudu smatra osnovnim ljudskim pravom, Evropska komisija je dala prijedlog Direktive za pravnu pomoć koju je usvojilo Vijeće Evrope u januaru 2003. godine, s ciljem poboljšanja pristupa pravdi uspostavom minimalnih zajedničkih pravila koja se odnose na pravnu pomoć. Direktiva sadrži princip prema kojem lica koja nemaju dovoljno sredstava da ostvaruju svoja prava, imaju pravo na odgovarajuću pravnu pomoć. Direktiva izričito utvrđuje usluge koje moraju biti pružane kako bi se pravna pomoć mogla smatrati zadovoljavajućom i to: pristup savjetima prije pokretanja postupka; pravno zastupanje; oslobađanje ili asistencija s plaćanjem sudskih troškova, uključujući troškove koji su vezani za međunarodnu prirodu spora. VII.1. Raznovrsnost rješenja pravne pomoći 9 a) Radnje pravne pomoći Nigdje se pravna pomoć ne iscrpljuje u jednoj jedinoj radnji, ali su velike razlike u pogledu toga šta pomoć sve obuhvata. Jedna je od razlika u tome da li se pravna pomoć sastoji u radnjama koje se tiču same stvari u vezi sa ostvarivanjem prava (pomoć u pogledu merituma), ili se radnje pomoći ne tiču sadržinske strane stvari, već na drugi način, posredno doprinose olakšanju i ojačanju položaja lica u vezi sa njegovim pravom. I jedna i druga grupa radnji različite su unutar sebe: same stvari, dakle, neposredno tiču se radnje koje pomoć pružaju u vidu obavještenja, savjeta, izrade akata i podnesaka, zastupanja, dok radnje koje posredno, ne tičući se same stvari, pomažu na drugi način, jesu snošenje troškova postupka ili oslobađanje od snošenja troškova postupka. Osim toga treba razlikovat i pravnu pomoć koja se 9 Izvor: knjiga „Pravna pomoć“ Centra za unapredjivanje pravnih studija iz Beograda 13 TEMA BROJA pruža u zemljama okruženja. Starije rešenje pravne pomoći sastoji se u kombinaciji jedne radnje pravne pomoći koja se tiče same stvari i jedne koja posredno utiče na položaj lica. Ali, negde se još uvek, i po najnovijim, nedavno donijetim propisima, pravna pomoć u tome iscrpljuje: na primer, u Bugarskoj i Češkoj, sve se svodi na besplatnog advokata ili oslobađanja od snošenja troškova postupka, u cjelosti ili djelimično. Novije rešenje kombinuje širi ili uži niz radnji neposredne pravne pomoći sa širim ili užim nizom radnji posredne pomoći, i susreće se, opet u priličnim međusobnim razlikama, na primer, u Litvaniji, Francuskoj, Holandiji, gde se pomoć pruža kroz pravne savete, u sudskim postupcima, ali i vansudskim postupcima, pri vansudskom rešavanju sporova i medijaciji, zastupanju u postupcima, a posredno, kroz obezbjeđenje za stranku besplatne ili delimično besplatne, ili kreditirane pravne pomoći advokata ili drugih pružaoca usluga pravne pomoći. b) Korisnici pravne pomoći Nigde nije samo jedna kategorija korisnika, uživaoca pravne pomoći, ali su razlike u tome koje vrste lica se javljaju kao korisnici a takođe i razlike u okviru jedne te iste kategorije korisnika. Svođenje korisnika samo na pojedince, fizička lica, preovladavajuće je rješenje .10 Takvo, starije rešenje, koje ograničava pravnu pomoć samo na fizička lica, na snazi je i dalje u brojnim zemljama koje odavna poznaju fenomen pravne pomoći, na primer, u Francuskoj, ali i u mnogima koje su tek novije vrijeme dobile priliku da razviju sistem. Dalja neujednačenost u tome je da li se pravi razlika između domaćih državljana i stranaca odnosno apatrida, ograničavajući pravo na pravnu pomoć na domaće državljane. Takođe, ako se iz kruga stranaca izdvajaju neka lica, izjednačavajući ih sa domaćim državljanima, nema jedinstva ni u tome koja su to lica kojima se kao i domaćim državljanima obezbjeđuje pravna pomoć. Negdje se sa domaćim državljanima izjednačavaju državljani zamalja koja pripadaju određenim nadnacionalnim zajednicama, kakva je Evropska Unija; tako, na primer, u Francuskoj. Drugdje, recimo u Italiji, pored italijanskih državljana pravnu pomoć mogu dobiti i strani državljani koji imaju prebivalište u Italiji, lica bez državljansta čak i kada nemaju odobreno prebivalište u Italiji. Pri tome, strani državljani i lica bez državljanstva imaju pravo na pravnu pomoć pod istim uslovima kao i domaći državljani. c) Pružaoci pravne pomoći U uporednom pravu jednu ekstremnu poziciju zauzima rešenje sa advokatskim monopolom na pružanje svih vrsta pravne pomoći. Tako, po pravu Portugalije samo advokati, a uz njih još jedino profesori prava mogu da pružaju pravnu pomoć, kako u postupcima pred sudom tako i u vansudskim stvarima, a u Španiji, takođe, osim ako se u vansudskim stvarima radi o besplatnom i tek sporadičnom pružanju pravnih usluga. Bugarska je i u novom zakonu o pravnoj pomoći ostala pri riješenju da pravnu pomoć mogu pružati samo advokati, a tako je i u Rumuniji. Nešto je blaže njemačko i austrijsko rješenje. 10 Pravna lica su negde, kao u Holandiji, bez ograničenja korisnici pravne pomoći, dok se drugdje pravna pomoć pruža samo nekim pravnim licima, pri čemu je opet nejednak krug tih lica u raznim zemljama; na primer, dok u Estoniji korisnici pravne pomoći mogu biti ona pravna lica koja su insolventna ili koja su registrovana kao neprofitne organizacije, dotle u Italiji korisnici mogu biti sve neprofitne organizacije i udruženja koja se ne bave komercijalnom, profitnom delatnošću. Drugu ekstremnu poziciju zauzima rješenje da čak i u sudskoj stvari, pa i u krivičnoj, ne samo advokati već svako lice može da pruža pomoć, kao i da vrši zastupanje. Uslov je jedino da sud nađe da je lice koje pruža pravnu pomoć za to sposobno, da je u stanju valjano to da čini. Tako je u Švedskoj i Finskoj. Ostale zemlje smještene su bliže jednom ili drugom rješenju. Recimo, u Italiji i nepravnici mogu da pružaju usluge pravne pomoći ako to ne čine organizovano, sistematski i naplatno, a inače samo ako su registrovani. U Norveškoj usluge pravne pomoći može svako da pruža, kako besplatno tako i naplatno, ali ne u vidu zanata. U Danskoj, naplatno mogu da ih pružaju i profesije poput arhitekata, poreskih savjetnika, osiguravača, čije obavljanje podrazumjeva dobro poznavanje pravne regulative za oblast kojom se bave. U Francuskoj, svako, i teretno i dobročino, ako to ne čini u vidu zanata. U Španiji, ako je pravna pomoć samo povremena i besplatna, može svako. U Švajcarskoj, van suda može svako, ali ne naplatno, ni u vidu zanata. Tako i u Belgiji. Dakle, većina poredaka pravi razliku između usluga pravne pomoći pred sudom i van suda; u sudskoj stvari većina poznaje ograničenja kruga pružaoca pravne pomoći, tj. širi ili uži monopol advokata; u vansudskoj sferi, većina ne poznaje advokatski monopol, ali zabranjuje ostalima da pravne usluga pružaju u vidu zanata, odnosno, mogu ih pružati, s tim da to pružanje usluga nije sistematski i naplatno. Srednje rešenje, između advokataskog monopola i pružanja usluga pravne pomoći posve neuslovljeno ličnim svojstvom pružoca, sastoji se u tome da advokati nisu monopolisti u pružanu pravne pomoći, ali je pravnička kvalifikacija uslov. Druga tačka razilaženja odnosi se na to da li se pružaoci pravne pomoći javljaju i u vandržavnim oblicima (osim advokata, kao profesionalaca i službi pravne pomoći kao državnih organizacija ili organizacija lokalne samouprave), i koji su to. Negde postoji čitava paleta raznovrsnih rješenja, koja uključuje nevladine organizacije, razna udruženja, strukovna udruženja, pravne klinike, kao pružaoca usluga pravne pomoći. Slovenija, Mađarska i Estonija i formalno priznaju pravnu pomoć koju pružaju neprofitne organizacije, bile one nevladine organizacije ili studentske pravne klinike, a u Francuskoj to čini niz nevladinih organizacija, kao što i u Engleskoj niz pravnih centara iz nevladinog sektora pruža usluge pravne pomoći Holandija praktikuje već drugi po redu vrlo razgranat sistem pružanja usluga pravne pomoći od strane nezavisnih organizacija. Da li pružalac pravne pomoći može da bude slobodno izabran, nejednako je uređeno. d) Uslovi za dodjelu besplatne pravne pomoći Vlada uistinu velika neujednačenost i u pogledu toga koji uslovi moraju biti ispunjeni da bi se dobila pravna pomoć. Ako uslove razvrstamo na subjektivne i objektivne, pod subjektivnim podrazumjevamo razna lična svojstva tražioca pravne pomoći. Kao subjektivni uslovi od kojih zavisi pravo na pravnu pomoć javljaju se: domaće državljanstvo; određeno imovinsko stanje; položaj socijalnih slučajeva; odnos mogućih troškova postupka i imovinskog stanja korisnika pravne pomoći. Kada je u raznim zemljama, na primer, u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Sloveniji, zajednički uslov nepostojanje dovoljno sredstava koja bi bila potrebna licu za ostvarivanje svojih prava, TEMA BROJA bilo u sudskom postupku, bilo van njega, odnosno ako bi angažovanjem tih sredstava lice ugrozilo svoju egzstenciju, zadovoljavanje svojih svakodnevnih potreba, tada se opet pojavljuju razlike u pogledu toga kako je određena granica nepovoljnih ekonomskih prilika koja kvalifikuje za pravnu pomoć. Negdje su opet, na primer, u Engleskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, kako u okviru iste zemlje tako i u njihovom poređenju, pokazuju znatne razlike u pogledu toga da li se relevantne imovinske prilike razlikuju u zavisnosti od vida pomoći (od vrste do vrste radnji pravne pomoći). Razlike su i u tome, da li se relevantne imovinske prilike odnose samo na samog korisnika pravne pomoći, ili se ulazi i u imovinske prilike njegove porodice. Primjera radi, u Engleskoj, Nizozemskoj, Italiji, u slučaju da neko lice živi u bračnoj zajednici ili sa drugim članovima porodice, njegova finansijska podobnost za dobijanje pravne pomoći procenjivaće se prema ukupnim bračnim, odnosno porodičnim prihodima. Ako se lice koje traži dodjeljivanje pravne pomoći nalazi u sporu sa drugim članovima porodice ili su njihova prava i interesi različiti i suprotstavljeni, ili mu upravo neko od članova porodice ugrožava prava na neki drugi način, tada se prilikom provjere finansijske podobnosti uzima u obzir samo njegov lični oporezovani prihod. Nejednako je uređen i način utvrđivanja imovinskog stanja. Kada je reč o objektivnim uslovima koji imaju uticaj na pravo na pravnu pomoć, dakle, kada je rječ o uslovima koji se ne tiču ličnog svojstva korisnika pravne pomoći, ni takvi uslovi nisu svuda isti gdje se pojavljuju, kao u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Litvaniji, Estoniji. Negdje je važno za pravo na pravnu pomoć kakvi su izgledi za uspjeh u konkretnoj stvari (raznovrsni testovi razumnosti, opravdanosti, osnovanosti pružanja pravne pomoći), tj. prosuđuje se da li je opravdan sam pravni zahtjev korisnika pomoći, i to ne samo do nivoa da li se radi o samovoljnom zahtjevu i zloupotrebi sudske zaštite i postupka ostvarivanja prava. Negdje je od značaja i položaj u kome se nalazi korisnik pomoći, kao što je njegova nezaposlenost, ili nesposobnost za rad, invaliditet ili procesni položaj, da je osumnjičen ili okrivljen, ili da je oštećeno lice. Drugdje opet pravo na pravnu pomoć zavisi od težine moguće kazne kojoj bi tražilac pravne pomoći mogao biti izložen. I složenost pravne stvari, pravnog predmeta u kome se traži pravna pomoć, složenost bilo u činjeničnom, bilo u pravnom pogledu, susreće se kao kvalifikujući uslov za pravnu pomoć. Razuman odnos troškova postupka i vrijednosti onoga što se postiže uspjehom u postupku, negdje diskvalifikuje unaprijed pravnu pomoć u bagatelnim stvarima, ili kada prijeti beznačajna pravna posljedica, ili minimalna kazna, ili kada su predvidljivi troškovi angažovanja nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost pravne stvari. U istoj logici, samo gledano sa druge strane skale važnosti, jeste predviđanje obaveznog zastupanja ili oslobađanja od troškova kao vidova pravne pomoći kada se radi o težim krivičnim delima odnosno kaznama, ili mogućnosti ekstradicije. e) Izvori finansiranja – besplatna i naplatna pravna pomoć Suštinu pravne pomoći još uvek predstavlja pomoć koja sa leđa korisnika skida finansijski teret ili obezbjeđuje besplatno korištenje pravne pomoći (oslobađanje od snošenja troškova postupka, siromaško pravo), i koja 14 se sreće svuda, a finansira se iz javnih izvora, budžeta. Zbog nepovoljnog imovinskog položaja, lice postaje korisnik pravne pomoći tako što nije dužno da snosi troškove postupka a ima pravo na (za njega) besplatno zastupanje, koja se finansira iz državnog budžeta. Da li se u jednoj zemlji za pravnu pomoć unaprijed određuje iznos u budžetu ili se sredstva iz budžeta troše po potrebi, bez unaprijed određenog limita – nejedinstveno je riješeno. Rijetko je, da se unaprijed opredijele u budžetu ukupna, maksimalna sredstva koja će služiti državnom finansiranju poslova pravne pomoći. VII. NVO PRUŽANJE BESPLATNE PRAVNE POMOĆI - Udruženje „Vaša prava BiH“ pruža besplatnu pravna pomoć korisnicima osim krivičnog, prekršajnog i privrednog prava na osnovu Odluke Izvršnog direktora o Kriterijima za definisanje prioritetnih kategorija korisnika i pružanja usluga „Udruženja Vaša prava BiH“ broj: 288/07 od 20.04.2007.godine u kojoj se definišu prioritetne korisničke kategorije usluga Udruženja te dokaze koji se mogu koristiti i poslužiti u svrhu dokazivanja određenog svojstva, posebne oblike pružanja besplatne pravne pomoći, te ostala pitanja od značaja za postupak određivanja i prijema korisnika besplatne pravne pomoći. Pokretanje i vođenje sudskog postupka u građanskim stvarima podrazumjeva i izlaganje određenim troškovima zastupanja, sudskim i drugim troškovima kao što su troškovi vještačenja, prevoda, raznih ovjera itd. Nepostojanje sistema besplatne pravne pomoći u nekim kantonima stavlja građane tih kantona u nepovoljniji položaj od onih u kojima je pomoć osigurana putem organa za pružanje besplatne pravne pomoći. Sadašnji Zakon o parničnom postupku kako u FBiH tako i u RS ne poznaje pružanje pravne pomoći neukoj stranaci u sudskom postupku od strane sudova. Uloga stranaka u parničnom postupku definisana je raspravnim načelom koje podrazumjeva isključivo ovlaštenje stranaka da prikupljaju činjeničnu građu za donošenje odluke suda o njihovim zahtjevima i da odlučuje o potrebi dokazivanja prezentiranih činjenica. Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice tako da je na snazi princip„ koliko činjenica toliko i prava“ s tim da je umjesto načela materijalne istine propisano načelo formalne istine, što znači „ da čega nema u spisu to na svijetu i ne postoji“. Iz ovog se može zaključiti da u sadašnjoj situaciji stranka sama, dakle, bez punomoćnika i stručne pomoć neće moći ostvariti svoja prava, prije svega, što sud nije više dužan pružiti bilo kakvu pravnu pomoć a stranka sama ne poznaje pravo da bi sama mogla učestvovati u postupku u svojstvu tužitelja ili tuženog. Zakoni o upravnom postupku koji se primjenjuju u BiH ne sadrže posebne odredbe o pružanju besplatne pravne pomoći strankama koje učestvuju u postupku a koje zbog slabog imovnog stanja ne mogu osigurati adekvatnu stručnu pravnu pomoć. Svi ovi zakoni sadrže odredbe kojima je na jednak način utvrđen princip pomoći neukoj stranci. Organ koji vodi postupak ima dužnost da se brine, 15 TEMA BROJA da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Isto tako i zakoni kojima se regulira pokretanje i vođenje upravnih postupaka i upravnog spora ne sadrže odredbe o pružanju besplatne pravne pomoći strankama koje zbog slabog imovnog stanja ne mogu osigurati stručnu pravnu pomoć i zastupanje u ovim postupcima. VIII. PREPORUKE Dosadašnja rješenja ne idu u prilog brzom, efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć. Intencija je na povećanju administracije i usmjeravanje budžetskih sredstava za besplatnu pravnu pomoć na finansiranje rada države i njenom aparatu. Ova rješenja nisu usklađena sa međunarodnim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa u BiH sa propisima zemalja Evropske unije i u suštini ograničavaju pravo na pristup sudu i upravnom organu a što je suprotno odredbama čl. 6. i 13. Evropske konvencije. Stoga se preporuke odnose na sljedeće: 1. U što većoj mjeri inkorporirati sadašnje kapacitete koji postoje okviru nevladinih organizacija, te na taj način iskoristi iskustvo i već ustanovljene kapacitete kontinuiran nastavak pružanja besplatne pravne pomoći. Udruženje„ Vaša prava BIH“ u svojim aktivnostima zagovara donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou i harmonizaciju postojećih sistema sa intencijom uključivanja u ovaj Zakon udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći. 2. Omogućiti su/finasiranje rada udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći iz budžeta. Pozitivni primjeri iz prakse, te specijaliziranost i iskustvo u radu, predstavljaju garant da će sistem na taj način predstavljati manje opterećenje za budžet. 3. Osigurati da se donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći uspostavi nezavisno tijelo ili odbor za pružanje pomoći na cijelom teritoriju BiH u čiji rad bi bili uključeni i predstavnici udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći. 4. Provesti opsežnu analizu stanja s ciljem obezbjeđivanja neophodnih informacija o pružanju besplatne pravne pomoći i potreba za besplatnom pravnom pomoći na svim nivoima, te osigurati organizaciju niza rasprava u javnosti kako bi se o ovoj bitnoj temi upoznao što veći broj građana koji će biti potencijalni korisnici. 5. Osigurati da se kroz zakonska rješenja inicira usklađivanje ili donošenje novih propisa kako bi se što većem broju građana omogućio pristup pravu na besplatnu pravnu pomoć. 6. Na dekvatan način osigurati da pravnu pomoć pružaju nezavisni organi, uključujući advokate i udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne. 7. Kontinuirano nastaviti sa procesom zagovaranjem i lobiranja u vezi donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou sa kojim bi se harmonizirali drugi propisi, kako bi se na uniforman način, nezavisno od teritorije ili organa obezbjedilo pružanje efikasne i efektivne besplatne pravne pomoći najugroženijim kategorijama stanovništva. Primjer iz prakse 1. Korisnik je podnio tužbu zbog smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Mostaru, dakle, pojavio se u ulozi tužitelja. Tužena strana je angažovala advokata u ovom predmetu i odmah u startu nije ispoštovana „jednakost oružja“ odnosno tužitelj u ovom predmetu nije imao dovoljno novčanih sredstva za vođenje ovog postupka, pa shodno tome i nije angažovao advokata. U samo postupku načinio je niz procesnih pogrešaka, nije znao koje dokaze treba predložiti da se izvedu na glavnoj raspravi, smatrajući da to treba uraditi sud, nije znao ispitati svjedoke koje je predložila druga strana, većina dokaza koje je predložio nije bila relevantna za ovaj postupak, nije predložio adekvatne svjedoke, nije predložio vještačenje po vještaku određene struke, jednostavno nije bio upoznat sa pravilima postupka i prema tome nije ni mogao voditi parnicu na način kako je to propisano odredbama ZPP-a. Korisnik je ostvarivanje efikasne zaštite doveo u pitanje vlastitim neznanjem. Tek po okončanju prvostepenog postupka, korisnik se obratio Udruženju „Vaša prava BiH“, koje je u žalbenom postupku ukazalo na propuste te mogućnost da ostvari odgovarajuću pravnu zaštitu u cijelosti. U parničnom postupku , za smetanje posjeda, ako se radi o vrijednosti spora u iznosu od 1.00 KM do 5.000,00 KM najniži iznos boda je 80 x 3,00 KM koliko iznosi vrijednost boda, što ukupno iznosi 240,00 KM ili za vrijednost spora od 5001,00 KM do 10.000,00 KM iznosi 120 bodova x 3,oo KM što iznosi 360,00KM. Primjera radi, u ovom predmetu bi sačinjavanje tužbe ili odgovora na tužbu stranku koštalo (uzeta srednja vrijednost) oko 360, KM s tim da treba uzeti u obzir i svaku narednu radnju pred sudom ili sačinjavanje podneska za sud koja se uvaćeva za navedeni iznos. Iz svega ovog proizilazi da bi stranka samo u prvostepenemo postupku morala izdvojiti znatnija novčana sredsta za samo zastupanje na pripremnom ročištu te ročištu za glavnu raspravu kao i dalji postupak po žalbi. Prema tome, veoma je malo osoba u BiH koje su u stanju platiti ove troškove. Primjer iz prakse 2. Korisnik je podnio zahtjev za povrat stana. Nakon niza od 8 godina, predmet je po žalbi vraćen na prvostepeni postupak. U ponovnom postupku korisnik nije isticao sve bitne argumente koji bi vodili ka tome da osigura zakonit proces povrata imovine. U ponovnom postupku korisnik je ponovo odbijen sa zahtjevom. Samostalno, korisnik je uložio žalbu na prvostepeno rješenje. Pri tome se nije rukovodio zakonskim odredbama koje regulišu računanje rokova, pa je pogrešnim računanjem dana koji ulaze u rok žalbu uložio neblagovremeno. Na koncu je korisnik obavješten da je njegova žalba neblagovremena, te je stoga odbačena. Nakon što se poslije određenog vremena obratio za pomoć VPBiH, konstatovano je da je zbog svog neznanja ostao bez prava na stan čiji povrat je, uz svu dokumentaciju, osnovano potraživao. TEMA BROJA Primjer iz prakse 3. Korisnica je žrtva nasilja u porodici. Nakon što je sklonjena u sigurnu kuću suočila se sa nizom problema. Bez mogućnosti da plati pravnu pomoć, narušenog zdravlja i nesposobna za rad, obratila se Udruženju „Vaša prava BiH“ za usluge. Pokrenut je postupak razvoda braka i povjeravanja malodobne djece korisnici. Uporedo sa ovim pokrenut je postupak utvrđivanja i podjele bračne tečevine, jer je na cijeloj imovini suprug bio upisan kao jedini vlasnik imovine. Nakon okončanja ovih postupaka korisnica je od svog dijela bračne imovine, koji joj je u podjeli isplaćen u novcu kupila vlastiti stan, djeca su povjerena njoj na izdržavanje, uz obavezu supruga da plaća izdržavanje djece. Za korisnicu, koja je žrtva rata, teško narušenog zdravlja, u posebnom postupku omogućeno da postane korisnik prava na novčanu naknadu zbog ratne torture. Primjer iz prakse 4. Korisnik se za besplatnu pravnu pomoć obratio Centru za besplatnu pravnu pomoć RS. Iako je ispunjavao kriterije za dodjelu pravne pomoći, ona mu nije pružena. Ovo iz razloga što se predmet njegovog zahtjeva odnosio na upravni postupak u vezi sa povratom nekrentine, te regulisanje imovinsko pravnog pitanja oduzimanja i korištenja dijela zemljišta. Osim toga što se pomoć u okviru ZBPP RS ne pruža u upravnim postupcima, korisnik se suočio i sa drugim problemom. Sadašnje boravište ima u RS ali je predmet koji je on iznio bio van jurisdikcije Centra za bespaltnu pravnu pomoć RS koji radnje i zastupanje korisnika preduzima samo na teritoriji RS. Nakon što se obratio Udruženju VPBiH, korisniku je pružena sva pomoć u ostvarivanju prava, nezavisno pred kojim organom i na kom teritoriju je bilo potrebno preduzimati radnje u zaštiti prava korisnika. Primjer iz prakse 5. Korisniku iz Stoca nije priključena električna energija na obnovljenoj kući niti mu je omogućen pristupni put do 16 svoje kuće. U međuvremenu je i izgubio status raseljene osobe i bio je suočen sa deložacijom iz privremene stambene jednice koju privremeno koristi kao raseljena osoba. Ovaj predmet je aktivan već 8 godina. Radi se o povratniku koji bez pomoći Udruženja VPBiH ne bi mogao ostvariti svoja prava. U samom početku korisniku je osigurana pomoć advokata kojeg je u okviru svojih sredstava plaćala jedna španska humanitarna organizacija. Međutim, ubrzo nakon nemogućnosti da ova organizacija plaća troškove, advokat je uskratio pravnu pomoć, te je u ovom postupku došlo do zastoja, jer sam korisnik nije znao niti je imao novčanih sredstava za dalje vođenje ovog postupka. U postupak rješavanja ovog problema uključilo se Udruženje VPBIH i u međuvremenu su svojim podnescima inicirali pitanje rješavanje pristupnog puta do kuće korisnika. U međuvremenu je riješeno pitanje priključena električna enrgija za objekat, a korisniku je u ponovnom postupku ponovo dodjeljen status raseljenog lica. Primjer iz prakse 6. Grupa korisnika koji su ujedno povratnici u S. se suočavaju sa problem sa ostvarivanjem prava na otpremninu odnosno uspostavu radno pravnog statusa koje im je osigurano Rješenjima Kantonalne komisije za primjenu člana 143. Zakona o radu Federacije BiH. Poslodavac je odbio da mirnim putem uspostavi radno pravni status ovoj kategoriji, odbijajući da ispoštuje konačno i izvršno rješenje Kantonalne komisije za primjenu člana 143 Zakona o radu Federacije BiH. Korisnici nisu u stanju sami voditi postupak pred nadležnim sudom. Za ove korisnike, njih tridest pokrenut je izvršni postupak pred nadležnim Općinskim sudom, koji je usvajio prijedlog za izvršenje, podneseno od Udruženja VP BiH u ime korisnika. Sud je u rješenje o izvršenju naredio poslodavcu uspostavu radno pravnog statusa, te drugih prava iz ovog osnova. Suprotnu stranu u postupku zastupa advokat. Tek nakon čitavog niza pravnih radnji, poslodavac je ponudio korisnicima regulisanje statusa i isplatu otpremnine. 17 PROJEKTI „Unaprijeđenje pristupa pravdi-Podrška uspostavljanju sistema besplatne pravne pomoći u BiH“ Projekat podržava UNDP BIH (Projekat Pristup pravdi) u sklopu podrške razvijanju pravnog i institucionalnog okvira za funkcionisanje sistema besplatne pravne pomoći u BiH i direktne podrške siromašnim i ugroženim građanima u ostvarivanju njihovih prava na pristup pravdi. Ciljem da se obezbjedi pružanje besplatne pravne pomoći ugroženim kategorijama u bh. društvu, Udruženje „Vaša prava BiH“ je započelo sa realizacijom projekta koji kroz Mikro kreditni sporazum finansira UNDP BiH. Projekat traje 6 mjeseci (oktobar 2011-april 2012), a pored direktnih ciljanih grupa koje čine ekonomski i socijalno ugroženo stanovništvo, korist od projekta će imati čitavo BiH društvo, državne institucije i civilni sektor. Bosna i Hercegovina je bez sumnje u konačnoj fazi poslijeratne rekonstrukcije i transformacije u moderno demokratsko društvo koje mora osigurati ljudska prava svih svojih građana u skladu sa međunarodnim standardima i normama. Gledajući postojeće političke i ekonomske probleme, te nedostatak ujednačenih mehanizama za pružanje besplatne pravne pomoći na čitavoj teritoriji države postaje neophodno da se obezbijedi nepristrasan i jednak pristup pravima kroz usluge besplatne pravne pomoći koje su nezavisne od državnog uticaja. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije za reformu sektora pravosuđa 2008-2013. Projektne aktivnosti uključuju pružanje čitavog spektra usluga besplatne pravne pomoći od usmenih savjeta do zastupanja pred sudskim/upravnim organima, učešće na sastancima Radne grupe za izradu nacrta zakona, organizovanje okruglih stolova, kampanje za podizanje javne svijesti i javno zagovaranje. Korisnost projektnih aktivnosti se prvenstveno ogleda u činjenici da će projekat omogućiti pravnu zaštitu za ekonomski i socijalno ugroženo stanovništvo i osigurati jednak položaj svih kategorija stanovništva pred zakonom na čitavoj teritoriji BiH, naročito u kantonima koji nemaju donesen zakonski okvir za pružanje besplatne pravne pomoći. Pored toga projekat će ubrzati proces zagovaranja i lobiranja radi provedbe reformskih mjera definisanih u Akcionom planu za sprovođenje Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini, a posebno onih koji se odnose na usvajanje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH, usvajanje izmjena i dopuna postojećih ili donošenje novih propisa usmjerenih na usklađivanje već donešenih propisa. Ovi projektni rezultati će doprini- jeti povećanju pravne sigurnosti u zemlji i ojačati napore države BiH da izgradi profesionalno pravosuđe u cilju jačanja vladavine prava, u skladu sa međunarodnim i evropskim pravnim normama i standardima. Uključenost Udruženja „Vaša prava BiH“ kao predstavnika civilnog društva će dodatno rezultirati jačanjem uloge civilnog društva u BiH, kojem će biti omogućeno da se značajnije angažuje u polju pružanja besplatne pravne pomoći. Treba naglasiti da je pristup pravdi fundamentalno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom BiH i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni dio funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava. Jedan od integralnih i najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije stanovništva, uključujući i one ekonomski najugroženije grupe i pojedince koji ne mogu priuštiti plaćanje pravnih usluga. Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao sastavni dio Ustava BiH, propisuje jasnu obavezu države da osigura da je pristup zakonu i pravdi jedak za sve. Komitet ministara država članica Vijeća Evrope je pozvao članice da preuzmu odgovornosti za uspostavljanje i finansiranje sistema besplatne pravne pomoći i osigura efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašno stanovništvo, putem nekoliko preporuka i rezolucija: Pravna pomoć u civilnim, komercijalnim i upravnim stvarima (Rezolucija (76) 5), Pravna pomoć i savjet (Rezolucija (78) 8), Efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašne (Rezolucija (93) 1). Projektni ciljevi su: 1. Da se obezbijedi sveobuhvatna pravna pomoć socijalno ugroženim osobama, povratnicima i raseljenim osobama, žrtvama porodičnog nasilja, civilnim žrtvama rata, djeci bez roditeljskog staranja, te aa se nastavi aktivno učešće Udruženja „Vaša prava BiH” u Radnoj grupi za izradu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i da se osigura da su interesi korisnika pravne pomoći i civilnog društva adekvatno predstavljeni i zastupani u nacrtu zakona koji će biti upućen na usvajanje. 2. Da se podigne javna svijest ciljanih korisničkih grupa o načinu ostvarivanja nihovih prava, njihovim obavezama, te zakonskim okvirima za ostvarivanje prava u skladu sa pozitivnim pravnim propisima u BiH. 3. Da se ojačaju kapaciteti organizacija civilnog društva i Udruženja „Vaša prava BiH”, kao vodeće OCD za pružanje besplatne pravne pomoći, i time poveća broj usluga besplatne pravne pomoći, njihov kvalitet i dostupnost u svim krajevima BiH. PRISTUP PRAVIMA 18 Primjer br.1: Pravo na porodičnu invalidninu CIVILNE ŽRTAVA RATA PRISTUP PRAVIMA Sadiji iz Prijedora stradala su dva sina u prethodnom ratu. Istoj je za vrijeme dok se nalazila u raseljeništvu u Federaciji od strane centra za socijalni rad bilo prizato pravo na porodičnu invalidinu. Međutim, momentom povratka u Republiku Srpsku to pravo joj je zbog promjene mjesta boravišta prestalo i ista je upućena da se radi priznanja prava i nastavka isplate invalidnine obrati nadležnom organu tj. opštinskom odjeljenju za boračko-invalidsku zaštitu u mjestu povratka. Zahtjev je predala u zakonom predviđenom roku, međutim isti je odbijen iz razloga što po tumačenju upravnog organa ista to pravo u RS ne može ostvariti, jer joj je to pravo ranije bilo priznato u Federaciji BiH. Uložena je žalba na rješenje. Nakon negativnih odluka upravnog organa, ali i suda postupak je stigao i do Ustavnog suda BiH. Odluka još nije donesena. U Federaciji to pravo više ne može ostvariti jer tamo nema prebivalište. Od momenta podnošenja zahtjeva za priznavanje prava u RS do danas prošlo je više od četri godine. U međuvremenu se Sadija teško razboljela. Nije sposobna da se sama stara o sebi. Živi sa suprugom koji je penzioner sa minimalnim iznosom penzije. Primjer br. 2: Rok za podnošenje zahtjeva Civilne žrtve rata u Bosni i Hercegovini usljed neobavještenosti, neusaglašenosti entitetskih propisa, te dugog trajanja dokaznog postupka i dalje su obespravljeni u ostvarivanju zakonom priznatih prava. Pitanje prava civilnih žrtava rata u Federaciji BiH regulisano je Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Sl.Novine FBiH“ 36/99, 54/04, 39/06), a u Republici Srpskoj Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata („Službeni Glasnik RS“ broj 25/93, 32/94, 37/07, 60/07, 111/09 i 118/09; Prečišćeni tekst „Službeni Glasnik RS“ broj: 24/10). O zahtjevu za priznavanje statusa civilne žrtve rata u Federaciji BiH odlučuje Centar za socijalni rad, a u Republici Srpskoj opštinsko Odjeljenje za boračko invalidsku zaštitu, prema mjestu prebivališta odnosno boravišta podnosioca zahtjeva. Iako navedeni zakoni priznaju određena prava civilnim žrtvama rata kao i porodicama civilnih žrtava rata kao što su pravo na civilnu odnosno porodičnu invalidninu, ortopedski dodatak, dodatnu novčanu pomoć itd. realizovanje istih u praksi suočava se sa nizom problema. Jedan od najvećih problema jeste taj što ne postoji zakon o civilnim žrtvama rata na državnom nivou. Postoji Zakon o nestalim osobama BiH iz 2004. godine, ali do danas nije regulisana procedura podnošenja zahtjeva niti je uspostavljen fond iz kojeg bi se vršila isplata novčane potpore porodicama nestalih. Pravna zaštita jeste u većini slučajeva ostvarljiva, ali je sam postupak ostvarivanja zaštite dugotrajan. Problemi sa kojima se civilne žrtve rata najčešće susreću se najbolje ogledaju kroz sljedeće primjere: Jusuf je povratnik i živi u Kozarskoj Dubici. Zahtjev za priznavanje prava i status civilne žrtve rata podnio je nadležnom upravnom organu u martu mjesecu 2009.godine, odnosno odmah po povratku iz izbjeglištva. Međutim, zakon u RS predvidio je rok za ostvarivanje prava. Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata RS („Službeni glasnik RS“ 60 /07) bio je predviđen novi rok za podnošenje zahtjeva, koji je istekao 31.12.2007.god. Veliki broj izbjeglica i raseljenih lica nije bio upoznat sa ovim rokom podnošenja zahtjeva u Republici Srpskoj. Izuzetno taj rok je produžen za porodice nestalih osoba i zahtjev se može podijeti u roku od jedne godine od dana ekshumacije i identifikacije posmrtnih ostataka nestalog. U Federaciji BiH zakon nije postavio vremensko ograničenje za priznavanje statusa civilne žrtve rata. 19 Primjer br. 3: Mjesto prebivališta Nevenka iz Sanskog Mosta bila je prinuđena pokrenuti upravni spor pred Kantonalim sudom u Bihaću, a radi poništenja rješenja kantonalog Ministarstva zdravstva i socijalne politike Bihać kojim je bilo ukinuto njeno pravo na invalidninu iz razloga što je po mišljenju tog organa njena adresa u Sanskom Mostu „fiktivna“ iako je ista posjedovala važeću CIPS-ovu ličnu kartu sa mjestom prebivališta u Sanskom Mostu. Navedeni upravni organ zasnovao je odluku bez provođenja valjanog dokaznog postupka. Taj je organ izveo zaključak da Nevenka nije prijavljena na adresi u Sanskom Mostu, budući da poštar koji prilikom dostavljanja dopisa nije Nevenku pronašao na naznačenoj adresi, pa je organ smatrao da je njena prava adresa u Prijedoru, gdje se nalazi ostala rodbina, a ne u Sanskom Mostu. Kantonalni sud je nakon godinu dana uvažio tužbu i poništio osporeno rješenje. Ministarstvo je bilo obavezno isplatiti Nevenki neisplaćene invalidine za sporni period. Iako je bio očigledan propust upravog organa Nevenka je morala zaštitu svojih prava tražiti putem suda te više od godinu dana biti bez ikakvih primanja. Primjer br.4 Dokazni postupak Hatka iz Prijedora dobila je pozitivnu presudu Okružog suda u Banja Luci u upravnom sporu koji se vodio radi poništaja rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS kojim je odbijena njena žalba izjavljena na odbijajuču odluku opštinskog odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu Riječ je o priznavanju prava na porodičnu invalidninu po osnovu stradanja supruga. U prethodom postupku, ista po mišljenju upravnog organa, iako je imala svjedoke, nije uspjela da dokaže da je njen suprug stradao kao civil. Ostaje nada da će u ponovnom postupku njen zahtjev biti uvažen te da neće biti prinuđena da ponovo izjavljuje žalbu, jer postupak i do sada već predugo traje. Sličnih primjera u praksi ima jako puno. Riječ je o kategoriji lica koja su uglavnom pravno neuka, neinformisana o pravima, a često su te osobe nedovoljno pismene, stare ili bolesne i žive na rubu egzistencije. PRISTUP PRAVIMA ŽENE ŽRTAVA RATA Rješavanje statusnih i drugih pitanja Seksualno i na druge načine zlostavljane tokom rata u Bosni i Hercegovini, u logorima, privatnim kućama i stanovima, na drugim mjestima iz kojih, za njih, nije bilo izlaza. One su žive rane i svjedoci jednog mračnog doba. Veliki broj njih nisu preživjele zlostavljanje, a većina onih koje su preživjele nisu to željele. One su supruge, majke, sestre, kćeri i prijateljice. One nose u sebi, više od svih drugih, tugu i strah, ali i nadu u oporavak duše, kad je već potpuno izliječenje nemoguće. Neke od njih su i žrtve nasilja u porodici. Njihovi muževi ne mogu prihvatiti to što se dogodilo njihovim suprugama ili je neprihvaćanje istine izgovor za često opijanje i liječenje ličnih trauma udarcima. I tako, neke žene i dalje ostaju žrtve, i to u vlastitim domovima, iza zaključanih vrata. Ipak, za većinu žena njihovi muževi su njihovi najbolji prijatelji i velika podrška u prevazilaženju ratnih trauma i ponovnom sticanju samopouzdanja i samopoštovanja. Ali kako ponovo steći samopouzdanje i samopoštovanje, ako tesredina ne razumije i smatra te krivcem, a ne žrtvom? Mali broj žena žrtava rata žive u vlastitim domovima. One koje nemaju vlastiti dom žive u iznajmljenim stanovima, individualnom alternativnom smještaju i kolektivnim centrima. Uslovi stanovanja često su veoma loši, a prostora malo za sve članove porodice. Žene žrtve rata u Federaciji Bosne i Hercegovine, do 2006.godine, kada je donešen Zakon o izmjenama o dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom, tretirane su kao i ostale civilne žrtve rata, sa utvrđenom invalidnošću od najmanje 60 %. Od početka primjene pomenutog zakona, odnosno od 01.09.2006. godine, njihov status se znatno mijenja, jer su tim zakonom žene žrtve rata izdvojene kao posebna kategorija civilnih žrtava rata, te je istima utvrđeno pravo na novčanu naknadu u visini određenoj za civilne žrtve rata sa 100 % utvrđenom invalidnošću, bez posebne procjene invalidnosti. Žene žrtve rata u Republici Srpskoj, nažalost, još uvijek čekaju na zakonska rješenja koja će poboljšati njihov status. Kancelarija „Vaša prava“ u Goraždu, po saznanju da na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde živi određen broj žena žrtava rata, počela je sa aktivnostima vezanim za regulisanje statusa onim ženama koje svoj status nisu ranije regulisale te priznavanje prava koje im po tom osnovu pripadaju (pravo na dodatak na djecu, zdravstvenu zaštitu i dr.). Bilo kakav razgovor o njihovom statusu u početku je bio nemoguć, ali upornost se uglavnom isplati. Ne uvijek. Korisnicu, koja je raseljeno lice i koja živi u jednom od kolektivnih centara u Goraždu, u kojem su veoma loši uslovi življenja, nismo uspjeli „ nagovoriti“ da reguliše svoj status. Ona živi u svom svijetu, sa svojom traumom, za koju ne želi nikakav dokaz „na papiru“ niti želi bilo kakva prava, koja bi joj taj papir dao. Kaže „tako je lakše živjeti“. Vjerujemo da ima još žena koje dijele njeno mišljenje i koje žive svoje živote, među četiri zida, nadajući se da tako njihova tajna nikada neće biti otkrivena. Zahvaljujući naporima UNHCR-a, koji je putem lokalnih partnera obezbjedio ženama kurseve krojenja i šivenja te kurseve izrade tradicionalnih bosanskih rukotvorina, stanje se počelo mijenjati na bolje. Takođe, osnaživane su i na druge načine, putem seminara i predavanja, kao i dodjelom poljoprivredne mehanizacije, plastenika i drugih vidova pomoći, u cilju sticanja uslova za ekonomsku samostalnost njih i njihovih porodica. Psihoterapije, organizovane u posebnim prostorijama, takođe su pomogle ženama u vraćanju samopoštovanja i samopouzdanja i još uvijek pomažu. Osjećaj da neko misli na njih i želi im pomoći, PRISTUP PRAVIMA često je važniji od materijalne koristi, koju su ostvarile kroz razne projekte. Takođe, UNHCR i „Vaša prava BiH“ već tri godine rade na rješavanju stambenih potreba žena žrtava rata. Pozitivni rezultati su stizali sporo, jer u Goraždu ima veliki broj pripadnika ranjivih kategorija sa nerješenim stambenim pitanjima, a slobodnih stanova je nedovoljno. Predstavnici vlasti nisu uvijek imali dovoljno razumjevanja za težak status žena žrtava rata i nisu istima dali prioritet u odnosu na druge ranjive kategorije građana sa nerješenim stambenim pitanjem. Zajednički napori su ipak dali dobre rezultate. Nakon niza sastanaka, intervencija i pisanih preporuka, dvjema ženama nadležna općinska služba Općine Goražde obezbjedila je smještaj u jednoj zgradi u Goraždu, za koju postoje planovi da bude pretvorena u zgradu za socijalno stanovanje. Tako će rješenja o dodjeli stanova na privremeno korištenje, kada se steknu uslovi za to, biti zamjenjena rješenjima o dodjeli tih stanova na trajno korištenje. Dvije žene dobile su stanove u Goraždu na privremeno korištenje, a jednoj ženi je zajedničkim sredstvima Vlade Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i Općine Goražde kupljeno zemljište, a donatorskim sredstvima izgrađena kuća u Goraždu. Za njenu porodicu, koja je godinama, u veoma lošim uslovima, živjela u jednom od kolektivnih centara ovo je dobrodošlo rješenje. Postoji obećanje da će se i drugim ženama riješiti stambeno pitanje dodjelom stana na korištenje, odnosno izgradnjom kuća. Obećanja postoje, ali i nada da će se obećanja ispuniti. 20 PRAVA DJETETA UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA Bosna i Hercegovina je potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta. Notifikacijom o sukcesiji BiH je preuzela UN Konvenciju o pravima djeteta (u daljem tekstu Konvencija) 23.11.1993. godine (Službeni list RBiH, broj 25 od 15.12.1993). Ratificirana je do sada u 192 zemalje. koje mu se priznaje urođeno dostojanstvo, jednaka i neotuđiva prava, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo i imovinsko stanje, rođenje i drugi status djeteta, njegovih roditelja ili staratelja. Konvencija je pravni akt sa snagom zakona koji obvezuje državu potpisnicu na provedbu svih njezinih odredbi, ali i pravo UN Komiteta za prava djeteta da nadzire njezinu provedbu u određenim vremenskim intervalima u državi potpisnici. Inicijalno izvještaj država je obavezna dostaviti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu u toj državi, a svako slijedeće svakih pet godina. Četiri temeljna principa Konvencije su vrlo bitna za sve koji se bave pitanjem i ili problemom prava djeteta, a ti principi su: BiH je svoj prvi izvještaj dostavila UN Komitetu sa gotovo deset godina zakašnjenja. Iz čina preuzimanja Konvencije se vidi da je ona i prije notifikacije o sukcesiji bila poznata nadležnim institucijama i stručnjacima u Bosni i Hercegovini. Predsjedništvo SFRJ je 18.12.1990. proglasilo Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (Službeni list SFRJ broj 15, 21.12.1990.). Anex 4 Okvirnog sporazuma o miru u BiH (Daytonski sporazum 25.11.1995. parafiran u Daytonu, a 14.12.1995. potpisan u Parizu) predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine koji navodi najviše standarde na polju ljudskih prava, među kojima i Konvenciju. Time se odredbama Konvencije daje snaga ustavne norme, što znači da se mogu izravno primijenjivati. Konvencija se navodi i u Dodatku Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sa ostalim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. Iako se Konvencija ne navodi u Ustavu Republike Srpske, Republiku Srpsku obvezuju odredbe iz Ustava BH. Konvencijom su djeca po prvi put izdvojena kao poseban subjekt međunarodnog prava i zaštite. Već u Preambuli, polazeći od Povelje Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i načela ranije donesene Deklaracije o pravima djeteta, Konvencija daje cjelovito viđenje prava djeteta • najbolji interes djeteta, • pravo svakog djeteta da ne bude diskriminisano, • pravo svakog djeteta da se njegovo/njezino mišljenje čuje u vezi sa svim pitanjima koja ih se tiču, • pravo svakog djeteta na opstanak i razvoj. Posebno treba naglasiti najbolji interes djeteta, jer je prioritetan. U članu 3. Konvencije o pravima djeteta se navodi da, bez obzira na to da li neku aktivnost u vezi sa pravima djeteta sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, moraju prioritetno utvrditi najbolji interes djeteta. Aktivno i uporno unapređenje realizacije prava djeteta u sopstvenoj zemlji i širom svijeta spada u zadatke svih građana. UN-Konvenciji o pravima djeteta nedostaje pravni instrumenti za praktrično sprovođenje individualnih prava djeteta. Podržavaju se sva nacionalna i internacionalna nastojanja da se ukloni ovaj nedostatak. U mnogim zemljama iako ne nedostaju prikladni zakoni, prava djeteta se ipak ne poštuju, zato što država nema volje ili nije u stanju da pomogne pri provođenju sopstvenih zakona. Državni izvještaji predviđeni Konvencijom spadaju u prikladna sredstva za pokazivanje nedostataka. Pri tome nevladine organizacije kao što je Udruženje „Vaša prava“ igraju veoma veliku ulogu kao izvori informacija, zbog toga što mogu izvještavati neovisno od države. 21 BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE nog cilja, ali pod uslovom da postoji razuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati. Prema tome, u nastojanju ostvarivanja stvarne jednakosti u društvu, državni organi mogu poduzeti određene mjere koje se neće smatrati diskriminacijom ako su usmjerene na ispravljanje već postojećih nejednakosti. Takve mjere se zovu pozitivnim ili afirmativnim. Ovim zakonom utvrđene su i taksativno nabrojane oblasti primjene zakona i postupanje svih javnih tijela na novou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica sa javnim ovlašćenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica. PRIMJENA ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE U PRAKSI Iako je zaštita od diskriminacije ugrađena u Ustav BiH, prije usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije u julu 2009.god, nije postojao sveobuhvatni okvir građanskih i upravnih propisa koji je regulisao diskriminaciju po bilo kojem osnovu. Prije usvajanja ovog zakona, jedini mehanizmi za zaštitu od diskriminacije su bili Dom za ljudska prava BiH i Ustavni sud BiH, a sada su to i druga tijela i institucije koja nude zaštitu od diskriminacije, te sudska zaštita koja je zakonom povjerena osnovnim - općinskim sudovima. njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze sa nacionalnom manjinom, političkog i drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanju, društvenom položaju i spolu, spolnom izražavanju ili orijentaciji, kao i svaka druga okolnost koja ima svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života“. Donošenjem zakona uspostavljen je okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u BiH, te utvrđivanjem odgovornosti i obaveza zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u BiH, kao i pravnih lica i pojedinaca koje vrše javna ovlašćenja, da svojim djelovanjem promovišu i stvaraju uslove za jednako postupanje i pruže zaštitu od diskriminacije Zakonom su predviđena dva osnovna ali i ostali oblici diskriminacije, koji su odvojeni od pojma diskriminacije kroz definiranje sadržaja različitog postupanja. Neposredna i posredna diskriminacijia su osnovni oblici diskriminacije predviđeni ovim zakonom, a od ostalih oblika to su: uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing, segregacija, izdavanje naloga i pomaganje drugima za vršenje diskriminacije, kao i podsticanje na diskriminaciju. Zakonom su taksativno nabrojani i izuzeci od principa jednakog postupanja, pa se zakonske mjere i radnje neće smatrati diskriminacijom ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti i ostvarivanju legitim- Diskriminacijom se u smislu ovog zakona, „smatra svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili predpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava BiH. Ovoj instituciji može se obratiti svako fizičko ili pravno lice koje smatra da mu je povrijeđeno neko ljudsko pravo ili prema kome je učinjena diskriminacija. Ombudsmen BiH, ukoliko utvrdi diskriminacioju, izdaje preporuku sa mjerama koko bi se ispravile povrede principa jednakog postupanja. Iako ovakve preporuke nisu obavezujuće, one mogu svojom snagom argumenata da posluže kao dobar osnov za korišćenje drugih mehanizama za zaštitu od diskriminacije, a sa ciljem otklanjanja diskriminacije. Nadležne institucije u BiH, obavezne su sarađivati sa Ombudsmenom BiH i davati pismene odgovore i obavještenja i to u roku koji je odredio Ombudsmen i o efektima preporuke datih s ciljem otklanjanja diskriminacije. Nadležne institucije u BiH su dužne voditi redovnu evidenciju svih slučajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatke obavezno dostavljati u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koji su zaduženi za vođenje centralne baze podataka za počinjena dijela diskriminacije. Priliko dostavljanja ovih podataka Ministarstvu, nadležne institucije moraju voditi računa i povetiti posebnu pažnju kada je u pitanju zaštita ličnih podataka, a shodno Zakonu o zaštiti ličnih podataka ( Sl.Glasnik BiH, br. 49/06). Svako fizičko ili pravno lice koje smatra da je diskriminisano može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE sudskih i upravnih postupaka. U slučajevima kada povreda prava na jednako postupanje proizilazi iz upravnog akta, žalba u upravnom postupku i eventualno pokretanje upravnog spora na osnovu zaštite od diskriminacije, a kojom se zahtjeva poništenje takvog upravnog akta, neće spriječiti lice da pokrene sudski postupak za zaštitu od diskriminacije. Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu u redovnom parničnom postupku. Parnični postupak se dakle ne pokreće po službenoj dužnosti, već isključivo na inicijativu stranke. Podnošenjem tužbe, lice ili grupa lica mogu da zahtjevaju : • utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnju koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje , • zabranu preduzimanja radnji kojima s ekrši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice, • da se jalna ili nadoknadi materinematerijalna šteta, • da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženog objavi u medijima, u slučaju kada je diskriminacija počinjena kroz medije. U skladu sa zakonom o sudovima u oba entiteta i Brčko Distriktu i ovim zakonom, za sporove po tužbi za zaštitu od diskriminacije, nadležni su u prvom i drugom stepenu sudovi opće mjesne nadležnosti. Sudovi koji provode postupak po tužbi, dužni su postupati hitno, osiguravajući da se tvrdnje o diskriminaciji ispitaju što prije. Rok za podnošenje tužbe, je tri mjeseca od dana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najduže godinu dana od dana učinjene povrede. U slučaju žalbe tuženog na prvostepenu presudu, nadležni sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili određuje kraći rok za ispunjenje radnje koja je naložena tuženom. Revizija, kao vanredni pravni lijek, je uvijek dopuštena ali se mora izjaviti u roku od tri mjeseca od dana uručenja drugostepene presude. Shodno pravilima o parničnom postupku, ukoliko je tužilac predložio, sud može odrediti i privremenu mjeru. Teret dokazivanja u sudskom postupku nakon podnošenja tužbe i dokaza o navodno počinjenoj diskriminaciji, dužan je dokazati navodni prekšilac da nije prekršio princip jednakog postupanja u predmetu rasprave. Specifičnost ove odredbe ogleda se u činjenici da je ovim zakonom težište u pogledu dokazivanja činjenica stavljeno na stranu tuženog, koji da bi uspio u parnici mora dokazati da je tužbeni zahtjev, neopravdan odnosno pravno neutemeljen, a tužilac ima samo pravo da svoj tužbeni zahtjev učini vjerovatnim. Ovakvim zakonskim rješenjem, se odstupa od pravila Zakona o parničnom postupku, prema kome je dužnost dokazivanja činjenica na strani stranke koja podnosi tužbeni zahtjev, a sve u cilju zaštite žrtve koja određeno zabranjeno ponašanje tuženog zbog nedostupnosti dokaza nemože uvijek dokazati. Zakon o zabrani diskriminacije predviđa i mogućnost podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu od diskriminacije, udruženja, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje se registrirane u skladu sa zakonom, a imaju oprvdani interes za zaštitu interesa određene grupe ili se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom od diskriminacije određene grupe lica mogu podnijeti tužbu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako učine vjerovatnim da je postupanjem tuženog povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi čija prava tužilac traži. 22 U parničnom postupku koji je pokrenut tužbom radi zaštite od diskriminacije, može se kao treća strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su žrtve diskriminacije pridružiti organizacije, ustanove, udruženja ili drugo lice koje se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe lica o čijim se pravima odlučuje u postupku. Nadležni sud će dopustiti učešće trećih lica smao uz pristanak lica na čijoj se strani treća strana želi umješati. Bez obzira na ishod parnice, treća strana sama snosi troškove svog učešća u parnici. Ovim zakonom je izričito propisano da nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili zaštitu od diskriminacije neće trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanja ili učestvovanja. Zakonom o zabrani diskriminacije su propisane i kaznene ( prekršajne) odredbe, mada je iz navedenih odredbi vidljivo da se radi o kaznama za učinjeni prekršaj. Visina novčanih kazni je različita u zavisnosti od toga da li je prekršaj učinilo pravno ili fizičko lice, ili odgovorna lica u nadležnim institucijama na državnom, entitetskom, kantonalnom, općinskom novou ili instituciji Brčko Distriktu, ili pravno lice koje vrši javna ovlašćenja. Za prekršaje propisane ovim zakonom, mogu se izreći i zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja određene profesionalne djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dužnosti, i one se obavezno izriču kada je prekršaj izvršen korišćenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili namjenjeni izvršenju prekršaja ili su predmeti nastali izvršenjem prekršaja. Rješenje o prekršaju se objavljuje u javnim medijima koji sud dostupni na cjeloj teritoriji BiH. U prelaznim i završnim odredbama ovog zakona, propisano je da se u slučaju neusaglašenosti drugih zakona sa ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivat će se Zakon o zabrani diskriminacije. Svi zakoni i opći propisi bit će usaglašeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu 23 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.Ova zakonska odredba se prije svega odnosi na odredbe zakona o parničnom i upravnom postupku, gdje bi se odredbe ovog zakona trebale primjenjivati direktno. Iako je u ovom zakonu ostavljen rok od godinu dana za usaglašavanje svih zakona i propisa sa odredbama ovog zakona, sasvim je izvjesno, a u praksi i evidentno, da postoje i dalje propisi koji određenu osobu ili grupu, stavljaju u nepovoljniji položaj. Kao klasičan primjer diskriminacije kroz zakone i opće propise su odredbe Ustava BiH, a analogno tome i odredbe Izbornog zakona BiH, koji kako je to potvrđeno u presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, protiv BiH, diskriminiraju pripadnike nacionalnih manjina u pristupu Predsjedništvu BiH i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, u poslednje vrijeme je praksa da se u pojedine zakone uvode odredbe kojima se imperativno zabranjuje diskriminacija u različitim oblastima. Tako se u Zakonu o radu Republike Srpske i Zakonu o državnoj službi u institucijama BiH, nalaze odredbe o zabrani diskriminacije a predviđene su i prekršajne kazne za povredu odredbi zakona kojima se zabranjuje diskriminacija. Protokol 12, uz navedenu Konvenciju koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala 29.07.2003. godine, a koji je stupio na snagu 1. aprila 2005. godine, proširuje zabranu diskriminacije sa prava i sloboda predviđenih u Konvenciji na “uživanje svih prava predviđenih zakonom...”. Prva odluka Evropskog suda za ljudska prava kojom se primjenjuje Protokol 12 je ona u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine. Nažalost, i kod primjene Zakona o zabrani diskriminacije ponovila se praksa da se zakoni veoma lako usvajaju, dok izostaju efikasne mjere u cilju osiguravanja njihove primjene. Analizom stanja na terenu, utvrdili smo da se između ostalih kategorija, najčešće povratnici i raseljene osobe, često suočavaju sa socijalnim isključivanjem, nejednakim pristupom socijalnim uslugama usljed nedostatka adekvatnih mjera BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE koje osiguravaju održivi povratak. Činjenica je da ima mnogo građana koji su danas izloženi mobingu, ali se našem Udruženju obraćaju samo neki, dok drugi to čine rijetko ili nikako, niti traže sudsku zaštitu iz straha da bi u tom slučaju mogli ostati bez posla. Upoređujući statistike i analize iz prethodnih godina, evidentno je da je mobing u porastu, čemu doprinosi teška ekonomska situacija, visoka stopa nezaposlenosti, loše uređeno tržište rada i nedostatak kapaciteta nadležnih inspekcija. Žrtve mobinga su, takođe, izložene stresu jer mobing ostavlja posljedice po njihovo zdravlje. Olakšavajuća okolnost za žrtvu mobinga ogleda se u činjenici da je teret dokazivanja na navodnom prekršitelju. U praksi, prekršitelj je lice na poziciji moći u odnosu na žrtvu, i čini sve kako bi opovrglo postojanje mobinga, pozivajući se na svoja prava koja proizilaze iz raznih internih i opštih akata. I pored povećanja broja predmeta koji se odnose na mobing, mali broj se nalazi pred sudovima, tako da se još ne može govoriti o sudskoj praksi vezanoj za mobing. Nacionalna manjina je dio stanovništva – državljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti, i bliske ili srodne istorije i drugih obilježja. Romi, kao najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini su u nezavidnom ekonomsko-socijalnom položaju, jer većina njih ne može osigurati fizičku egzistenciju bez socijalne pomoći. U velikoj mjeri nisu zdravstveno osigurani, veoma mali broj ima posao ili stalan izvor prihoda, a veliki broj romske djece ne ide u školu. Romi su, takođe, i najčešće diskriminisana nacionalna manjina, a do nejednakog tretmana ove populacije dolazi u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, pružanja javnih usluga i pristupa mjestima javnog okupljanja. Broj obraćanja korisnika po ovom pitanju ne odražava ni približan stvarni broj slučajeva diskriminacije Roma, upravo zbog činjenice da žive na marginama društva, što utiče i na mogućnost korištenja pravnih lijekova i zakonskih mehanizama za zaštitu njihovih prava. Primjetna je diskriminacija lica s invaliditetom prema mjestu boravišta, odnosno prebivališta, a to posebno dolazi do izražaja s obzirom na to da su prava lica s invaliditetom, koja su utvrdili nadležni organi jednog entiteta, u slučaju promjene prebivališta lica s invaliditetom neprenosiva na teritoriju drugog entiteta. Udruženje „Vaša prava BiH“ je u toku protekle godine, zbog diskriminacije, sačinilo više tužbi i zastupalo pred nadležnim sudovima nekoliko korisnika. Kao konačan rezultat, u martu prošle godine u Bosni i Hercegovini je zabilježena je prva sudska presuda kojom je utvrđena diskriminacija nad djetetom sa posebnim potrebama. Kantonalni sud u Mostaru je potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda u Mostaru kojom je utvrdio diskriminaciju djeteta-učenika osnovne škole sa invaliditetom, od strane Ministarstva obrazovanja HNK-a, jer uprkos zakonskim propisima dječak nije mogao da pohađa nastavu, nije imao osobnog asistenta, što je za posljedicu imalo gubitak 3 izgubljene godine školovanja. Takođe, krajem prošle godine, časna sestra iz Glamoča je dobila prvostepeni sudski spor protiv općine Glamoč, a prvostepenom presudom je utvrđena diskriminacija i naloženo Općini Glamoč da potvrdi imenovanje časne sestre za ravnateljicu vrtića Leptirić, te da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti isplati iznos od 4000 KM i plati troškove parničnog postupka. BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE Ja sam profesor predškolskog odgoja. Meni Ustav BiH garantira da mogu raditi svoj posao, ukoliko imam kvalifikacije za to. Ustav kaže bez obzira na boju kože, na vjeru, naciju ne znam ni ja na što, imaš pravo... 24 Sve dok nije eskaliralo emisijom “Crta” na BHT-u, u kojoj je načelnik općine, Radovan Marković kazao: ”Meni i mojoj stranci smeta njena uniforma.” Dakle, možete da zamislite šta je to kada se on usudio da javno na televiziji govori tako diskriminatorski. Vi ste definitivno ovdje prepoznali diskriminaciju? Ja sam inače profesor prdškolskog odgoja. Meni Ustav BiH garantira da mogu raditi svoj posao, ukoliko imam kvalifikacije za to. Ustav kaže bez obzira na boju kože, na vjeru, naciju ne znam ni ja na što, imaš pravo. Nigde ne piše da ja kao redovnica ne mogu raditi svoj posao. I to je čista diskriminacija, samo što to on ne prepoznaje. Da li možemo reći da je tada krenula Vaša borba da dokažete da ste prije svega pedagog i profesionalac, a onda redovnica? Slučaj sestre Janje Martine Katović Razgovarao: Dalibor Tanić Rođena u Gornjem Vakufu. Zatim odlazite u Zagreb i postajete redovnica. Nakon toga, ponovo se vraćate u BiH, tačnije u Glamoč. Zašto? Ja sam se sretna vratila u Bosnu. Znate zašto? Jer sam ovde rođena. Kada me je moja provincijalna poglavarica pitala za Glamoč, ona mi je doslovno rekla: “Martina ti imaš kvaliteta za Glamoč. Ako ja tamo pošaljem sestru koja je rođena u Hrvatskoj, ili negde drugo, bojim se da neće razumijeti mentalitet toga čovjeka.” Oni su imali povjerenja u mene i ja sam došla u Glamoč kako bih stavila vrtić u pogon. To sam i učinila. Od devetog mjeseca 2000. ja sam u tom vrtiću. To je bila idealna prilika za vaš povratak. Kako vas je prihvatila sredina? Ja kao redovnica pripadam jednom narodu. Pripadam hrvatskom narodu, idem u katoličku crkvu. Hrvati misle da imaju nekakva prava nada mnom. Međutim, ja sam zauzela sasvim drugačiji stav. Ja osjećam da je Bog mene tamo posalo svoj djeci, i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima. Prvi problem na koji sam naišla je bio problem jednog roditelja Hrvata. On je došao jednog dana i kazao kako on ne želi da njegovo dijete bude u vrtiću zajedno sa bošnjačkim djetetom. Svaki roditelj ima pravo da svoje dijete upiše gdje hoće. On je ispisao svoje dijete iz vrtića, ali ja sam i dalje nastavila da u vrtić primam svu dijecu. U vrtiću radite već više od deset godina. Odgojili ste mnoge generacije iz “sva tri” naroda. Da li je to možda bio razlog zbog koga ste imali probleme? Vjeruem da je i to bio jedan od problema. Mada, dugo vremena političari se nisu izjašnjavali. Dugo vremena sam čitala između redaka. Međutim, od kako je ovaj načelnik došao prije tri godine, od tada je počelo mnogo intenzivnije. Svi moji problemi su se intezivirali od prije tri godine. Međutim, ja problem imam još od 2003. kada je odlukom OHR-a te 2003. smijenjen jedan, a postavljen drugi načelnik. Tadašnje vlasti su donijele odluku da nas četiri djelatnice vrtića skidaju s platnog spiska. Zamislte to. Načelnik je donio tu odluku bez općinskog Vijeća, bez ičega. I zapravo, još tada je krenula neka moja borba. Mi smo tada imali i prosvjede da bismo ukazali na naš problem. Zanimljivo je da su tada iza mene stali Šefik, roditelj Bošnjak, Luka, roditelj Srbin, dok se Hrvati nisu smjeli pojaviti. Tako da ja bukvalno prosim nama za plaće od tada. Onog trenutka kada ste prepoznali diskriminaciju, odlučili ste se da preduzmete neke korake. Šta ste prvo učinili? Prije nego što sam podigla tužbu Upravnom vijeću vrtića, dakle vijeće koje je imenovao osnivač, odnosno općina, ja sam njima prvo rekla što namjeravam. Oni su zaključili da je najbolje da odem kod načelnika općine, porazgovram sa njim i da nekako to interno rešimo. Osim te tužbe za diskriminaciju, postoji još jedna tužba po pitanju naših plaća. Mi 19 mjeseci nismo primile plaću, nas četiri djelatnice. Tada smo pokušale razgovarati sa načelnikom. Iznjeli smo svoje stavove, svoje namjere. Sa mnom je bila pred- 25 sjednica Upravnog vijeća, predstavnik roditelja i još jedan član Upravnog vijeća. Načelnik općine je tada doslovno rekao: “Vi tužite, kad dobijem presudu, ja ću platiti.” Ja više nisam imala izbora. Mi sada imamo jedno riješenje za izvršenje. Biće blokada općinskog računa, namiriće se sredstva jednoj djelatnici, ja sam dobila presudu Županijskog suda, a još ostale tete čekaju presude po pitanju plaća. Da li Vas je načelnik Radovanović i prije “javno” izrečene diskriminirajuće izjave, uvrijedio na neki način? I prije nego što je izrekao to što je izrekao na državnoj televiziji, u našim osobnim kontaktima mi je svaki put doslovno govorio: “Znate, nas smeta Vaša uniforma.” Problem je bio što ja za to nisam imala dokaza za to. Kada je on izletio sa svojom izjavom na državnoj televiziji, ja sam rekla: ,, Evo ga, sada imam dokaz ”. A bez obzira na tu izjavu, ja imam dokumenata i dokumenata gdje sam ja pisala, tražila, upozoravala, govorila da se radi odislriminaciji. Pa ne možeš ti meni reći šta da ja obučem, to je moj osobni izbor. Usljedila je tužba. Mi smo u četvrtom mejesecu ove godine digli tužbu. Ja sam u drugom ili trećem mjesecu, ne sjećam se tačno, podnijela izvještaj općinskom Vijeću o radu vrtića i tom prilikom rekla vijećnicima da je optužnica podignuta, jer sam bila prisiljena na to. Oni su bili šokirani. Bile su reakcije kao da ne znaju šta se dešava. Mada, možda i nisu znali. Puno ljudi se boji govoriti... Možda se i ja ne bih usudila pokrenuti sve ovo da sam obiteljski čovjek, jer bih imala djecu koja ovise o mom kruhu. Ja sam redovnica, imam sve moje sa mnom. Imam zajednicu iza sebe koja će reći: “Martina ti imaš kruh, imaš krov nad glavom.” Meni više i ne treba. Plaću koju primam, ja je ne koristim. Imam od čega živjeti, imam zajednicu, poštujem pravila svoje zajednice. I kao takva mogu dići glas! Mene općina ne može ničim uvjetovati. Da sam mama, da imam petoro djece, ne bih se usudila ići ovim putem. Glamoč je jako mala sredina. Vijest o tome da ste tužili načelnika se jako brzo proširila. Kakve su bile rakcije okoline? BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE Mene prosto iznenađuje kako ljudi mogu bit dvije osobe u jednom trenutku. Imam ljude koji su u općinskom Vijeću, ljude koji su roditelji djece koja su kod mene u vrtiću. Oni meni kažu da imaju povjerenja u mene, da će mi dovesti dijete, ali politički, oni moraju podići ruku protiv mene. Meni je to strašno! Kako to ljudi mogu biti ovo i ovo u isto vrijeme? Ja sam to jednoj mami morala reći. Ne mogu razumjeti. Ja bih našla kompromisno riješenje i u trenutku glasanja, ja bih izašla. Mada generalno govoreći, roditelji stoje iza mene. Nikada nisam imala probleme sa njima. Vi ste dobili prvostepenu presudu Općinskog suda, očekujete potvrdu i sa Županijskog. Šta će to značiti za Vas? Ja kada budem imala presudu u ruci, to će biti svakom čovjeku, iole normalnom koji razmišlja, dokaz. Ljudi će reći: “Ova žena je postigla nešto, krenula je tim putem.” Možda ovo bude okidač za mnoge druge koji su u sličnoj situaciji, pa da se kaže stop, ne može više ovako. Hajde da mijenjamo nešto u ovom društvu. Ja mislim da je to jedan od putova da idemo ka boljem društvu. Poznato je da je diskriminaciju teško dokazati. Bez obzira na to što je u Vašem slučaju ona bila “javno” izrečena, koje ste još dokaze koristili kako bi je dokazali? Na prvom ročištu iznosili smo dokaze. Naša strana je iznosila dokaze da se radilo o diskriminaciji. Naša strana je tražila svjedoke, poput mene sestre, koje rade u javnim ustanovama u redovničkoj uniformi, a koje niko ne pita zašto je na jednoj strani, a s druge strane... Ne znam kako to da kažem... Nije neugodno, ali, nije jednostavno bit pod ovim pritiskom. Ljudi su jako znatiželjni, drugi ne razumiju o čemu se radi, dobijam svakakva pitanja, ljude svašta zanima... Opet, s druge strane sam jako ponosna, jer sam pošla tim putem. Progovorila sam, pokazala da ima diskriminacije u našem društvu i da se trebamo zajedno boriti protiv nje. Preuzeto: Diskriminacija/DEPO PORTAL - BLIN/ a.k. Udruženje „Vaša prava BiH“ prezentiralo svoj rad Komisiji za ljudska prava i slobode Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine U utorak, 20.03.2012.godine održana je tematskoj sjednica i nastavak 6. sjednice Komisije za Ijudska prava i slobode Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Na tematskoj sjednici se razmatrala Prezentacija javne politike procjena provodenja Zakona 0 zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, pripremljena u sklopu USAID -ovog projekta jacanje Parlamenta u Bosni Hercegovini. Kako je ovaj dokument urađen na osnovu procjena do sada vođenih sudskih postupaka u predmetima diskriminacije koje zastupa Udruženje „Vaša prava BiH“, bila je ovo odlična prilika da se Komisiji prezentiraju neki od predmeta i ukaže na određene prepreke sa kojima se Udruženje suočava u nastojanju da pomogne žrtvama diskriminacije. Pored toga, na nastavku 6. Sjednice Komisije za Ijudska prava i slobode Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao jedna od tačaka dnevnog reda se razmatrala i Informacija o radu Udruženja „Vaša prava BiH“. Ovom prilikom Izvršni direktor je prezentirao rad i postignute rezultate Udruženja tokom 2011.godine, te ukazao na nastojanje i potrebu da se zajednički radi na promociji principa pristupa pravdi kroz usvajanja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći za ugrožene kategorije stanovništva u BiH. Ujedno je pohvaljena dosadašnja involviranost i spremnost na saradnu, te nastojanje parlamentaraca da sarađuju intenzivno sa civilnim sektorom u BiH na rješavanju određenih pitanja od društvenog interesa. Članovi Komisije su izrazili podršku radu Udruženja koje pruža besplatnu pravnu pomoć različitim ugroženim kategorijama stanovništva u BiH. Zajednički je konstatovano da se saradnja Komisije i Udruženja „Vaša prava BiH“ treba nastaviti i ubuduće. PRAVNA ANALIZA 26 supružnici steknu radom za trajanja braka ili potječe iz te imovine. Dobitak na lotu je također bračna stečevina, a isto tako i vrijednost svake adaptacije ili nadogranje stana ili kuće. Nasljedstva ne ulaze u bračnu stečevinu. IMOVINSKO-PRAVNI POLOŽAJ ŽENE U BRAKU I. BRAK Brak je lični, ali i imovinski odnos supružnika. U patrijarhalnom bračnom pravu žena je udajom dolazila pod muževlju vlast. Imovinski doprinos žene porodičnoj imovini ogledao se u davanju miraza. Miraz se mužu donosio radi lakšeg življenja u zajednici i ulazio je u muževljevu imovinu. Vremenom je mjesto ustupljeno principu ravnopravnosti supružika. Porodični zakon kao jedan od osnovih načela porodičnog prava navodi ravnopravnost muža i žene, odnosno bračnih partnera. U oblasti imovinskopravnih odnosa, ta ravopravnost se ogleda u postojanju zajedničke imovine supružnika. U slučaju sudske diobe zajedničke imovine, pretpostavlja se da su udjeli supružnika jednaki. II. ZAKONODAVSTVO U Bosni i Hercegovini pitanje imovinskog odnosa supružnika regulisano je prije svega Porodičnim zakonom FBiH („Službene novine Federacije BIH“ broj 35/05 i 41/05) odnosno Porodičnim zakonom RS (Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02 i 41/08), potom Zakonom o obligacionim odnosima i Zakonom o stvarnim pravima RS. Potrebno je naglasiti da je princip ravnopravnosti spolova zaštićen Ustavom BiH, Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH, Krivičnim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici itd. III. BRAČNA STEČEVINA I VLASTITA IMOVINA Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu (zajednička imovina) i vlastitu imovinu. VLASTITA IMOVINA je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tokom bračne zajedice nasljeđivanjem, darovanjem. Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio. Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tokom bračne zajednice bračna je stečevina. BRAČNA STEČEVINA je imovina koju Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. Bračni partneri imaju jednaka prava na zajedničku imovinu, ukoliko se nisu drugačije dogovorili, i tom imovinom raspolažu sporazumno. Imovina koju bračni partner ima u momentu sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina i nakon sklapanja braka. Za obaveze koje je jedan bračni partner imao prije sklapanja braka ne odgovara drugi bračni partner, npr. kredit podignut prije sklapanja braka i sl. Podjela bračne stečevine vrši se dogovorom bračnih partnera. Ukoliko oni ne mogu postići dogovor o ovom pitanju, to će učiniti sud na zahtjev bračnih partnera ili njihovih povjerilaca. Bračni partner, koji je za vrijeme trajanja bračne zajednice imao svoj doprinos u uvećanju i održavanju posebne imovine drugog bračnog partnera (npr. rad na poljoprivrednom dobru bračnog partnera, ulaganje u obnovu stana ili kuće i sl.), može tužbom tražiti da mu drugi bračni partner pruži odgovarajuću naknadu u novcu. PODJELA BRAČNE STEČEVINE Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera. Ako bračni 27 partneri ne zaključe ugovor takav ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera, kako tokom tako i nakon prestanka braka. Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta. Ako je sud odlučio da se podjela izvrši prodajom stvari zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupovine te stvari. BRAČNI UGOVOR Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi bračnih partnera prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja bračne zajednice. Za punovažnost ugovora nužno je da isprava bude notarski obrađena. Bračni ugovor može u ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost sklopiti njegov staratelj sa odobrenjem organa starateljstva. ODGOVORNOST BRAČNIH PARTNERA ZA OBAVEZE PREMA TREĆIM OSOBAMA 1. Pojedinačna odgovornost bračnog partnera. Za obaveze koje je jedan bračni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bračni partner. 2. Bračni partner za svoje obaveze odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u bračnoj stečevini. 3. Solidarna odgovornost bračnih partnera Za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kako bračnom stečevinom tako i svojom PRAVNA ANALIZA posebnom imovinom. IMOVINSKI PARTNERA ODNOSI VANBRAČNIH Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici koja ispunjava određene uslove predviđe Porodičnim zakonom, kao što su određeno trajanje zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, rođenje zajedničkog djeteta, smatra se njihovom vanbračnom stečevinom i na istu se primjenjuju odredbe zakona kao i na bračnoj stečevini. IV. PRAKSA I ZAKLJUČAK Usprkos pravu na zajedničko vlasništvo nad imovinom u bračnoj zajednici pravo na imovinu, posebno na nekretninama, je najčešće upisano na ime supruga. Stoga se to pojavljuje kao problem u slučaju razvoda braka, jer u većini slučajeva uprkos zakonskim odredbama, žene zbog lošeg finansijskog stanja nisu u mogućnosti da pokrenu odgovarajući sudski postupak radi utvrđivanja prava, a i kad podnesu tužbu sudski postupci traju dugo te često muškarci rasprodaju imovinu i prije donošenja pravosnažne presude. Žena je ta koja je u slučaju razvoda obično prinuđena da napusti porodičnu kuću i ukoliko nema finansijskih sredstava, te nema podršku svoje porodice ili prijatelja prepuštena je sama sebi. Pomoć države finansijski je mala a za pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka neophodna su veća novčana sredstva ( angažovanje advokata, pisanje tužbi, plaćanje sudskih troškova itd.), a i vrijeme. Prema Porodičnom zakonu bračna stečevina se dijeli „pola-pola“, ali ako se potpiše bračni ugovor tada vrijede pravila koja su dogovorili bračni partneri. Isto vrijedi i za vanbračnu zajednicu. Bračni ugovor prilikom razvoda braka skraćuje neizbježan postupak podjele zajedničke imovine, koji traje godinama. Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko-pravni odnosi bračnih partnera, kako prilikom sklapanja braka tako i za vrijeme trajanja bračne zajednice. Praksa zaključivanja bračnih ugovora u Bosni i Hercegovini još nije razvijena. Raznim deklaracijama i zakonima, prava žena postale su nedjeljivi dio ljudskih prava, međutim realnost je drugačija. Da bi se krenulo s napretkom na području ženskih prava trebalo bi najprije poraditi na edukaciji žena da bi se upoznale s pravima koja im jamče Ustav i međunarodno pravo. MEĐUNARODNA ZAŠTITA 28 Međunarodna zaštita i zaštita za korisnike u postupku Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu u BiH (Sl. Glasnik BiH br: 36/08) u članu 105. definira međunarodnu zaštitu kao status koji nadležni organ u BiH priznaje izbjeglici ili strancu koji ispunjava uslove za supsidijarnu zaštitu. Izbjeglica je, u skladu s Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. i Protokolom o statusu izbjeglica iz 1967. godine, stranac koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja nalazi van zemlje svog državljanstva, a ne može se, ili se zbog takvog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, kao i lice bez državljanstva koje se nalazi van zemlje svog prethodnog uobičajenog mjesta boravka, a ne može se ili se zbog takvog straha ne želi vratiti u tu državu. Stranac na supsidijarnoj zaštiti je stranac koji ne ispunjava uslove za priznavanje statusa izbjeglice, ali u vezi s kojim postoje ozbiljni razlozi za vjerovanje da bi se suočio sa stvarnim rizikom da bude izložen smrtnoj kazni, odnosno pogubljenju, mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju u zemlji porijekla ili u zemlji uobičajenog mjesta boravka, ili postoji ozbiljna individualna prijetnja po život ili lice civila zbog neselektivnog nasilja u situacijama međunarodnog ili unutrašnjeg oružanog sukoba, a koji ne može ili zbog straha ne želi da se stavi pod zaštitu te zemlje. Po iskazanoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u BiH, odnosno nakon registracije zahtjeva za međunarodnu zaštitu u BiH od strane Ministarstva sigurnosti BiH, u postupku u kojem se utvrđuje da li osoba ispunjava uvjete za priznavanje statusa međunarodne zaštite u BiH, zaštita za tražitelje međunarodne zaštite u BiH obezbijeđena je kroz poštivanje osnovnih principa: 1. Princip „Non refoulement“ garantuje da stranac neće ni na koji način biti protjeran ili vraćen na granicu teritorije gdje bi mu život ili sloboda bili ugroženi zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja, bez obzira da li mu je službeno odobrena međunarodna zaštita ili gdje postoji osnovana sumnja da bi bio u opasnosti od podvrgavanja mučenju ili nekom drugom nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Stranac također ne može biti protjeran niti vraćen u zemlju u kojoj nije zaštićen od slanja na takvu teritoriju. 2. Isključenje primjene sankcija za ilegalan ulazak –Podnosilac zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji dolazi direktno s teritorije na kojem mu je bio ugrožen život ili sloboda ne primjenjuju se sankcije zbog ilegalnog ulaska ili prisustva u BiH , pod uslovom da se bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata od momenta ulaska u BiH prijavi Graničnoj policiji ili u BiH organizacionim jedinicama Službe za poslove sa strancima i izloži valjane razloge za ilegalan ulazak ili prisustvo u BiH. 3. Princip najboljeg interesa djeteta- Ministarstvo sigurnosti BiH kao i ostali nadležni organi u BiH osiguravaju da se u svim radnjama koje se tiču djeteta prvenstveno vodi računa o najboljem interesu djeteta te da su sva prava djeteta zaštićena, u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta i propisima u BiH koji se odnose na brigu o maloljetnicima i njihovu zaštitu. 4. Pravo na starateljstvo- Maloljetnom tražitelju međunarodne zaštite koji je bez roditeljskog staranja kao i poslovno nesposobnom tražitelju međunarodne zaštite odrediće se staratelj, pod istim uslovima kao i državljaninu BiH. 5. Jedinstvo i spajanje porodice- Sektor za azil pri Ministarstvu sigurnosti BiH i ostali nadležni organi u biH dužni su osigurati poštovanje principa jedinstva porodice u svim situacijama koje uključuju tražitelje međunarodne zaštite koji se nalaze na teritoriji BiH. 6. Informisanje tražitelja međunarodne zaštite- Nadležni organi koji učestvuju u postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, dužni su tražitelja međunarodne zaštite upoznati s uslovima i postupkom dodjele izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite u BiH, o nadležnim organima, sa pravima i obavezama tražitelja međunarodne zaštite koje proizilaze iz materijalnih propisa. 7. Pravo na prevoditeljaTražitelju međunarodne zaštite će biti omogućeno praćenje toka postupka uz pomoć prevoditelja, odnosno tumača, ako ne razumije jezik na kojem se postupak vodi. 8. Zaštita podataka- U stvarima međunarodne zaštite javnost je isključena i sve informacije koje su u vezi s ovim postupkom se smatraju tajnim. Informacije o tražitelju međunarodne zaštite, izbjeglici ili osobi sa priznatim statusom supsidijarne zaštite ne trebaju se odavati zemlji porijekla bez prethodne saglasnosti predmetne osobe. Pristanak osobe u pitanju treba tražiti prije nego što se trećoj strani otkriju bilo kakve informacije iz njenog dosjea, čime ni u kom slučaju ne smije biti ugrožena sigurnost te osobe. 9. Saradnja sa UNHCR-om u postupku – Sektor za azil će omogućiti UNHCR-u uspostavljanje kontakata sa tražiteljima međunarodne zaštite i uvid u njihove predmete kao i predmete izbjeglica ili osoba sa priznatim statusom supsidijarne zaštite u BiH, prisustvovanje intervjuima sa tražiteljima međunarodne zaštite, izbjeglicama ili osoba sa priznatim statusom supsidijarne zaštite, kao i iznošenje zapažanja o pojedinačnim zahtjevima za međunarodnu zaštitu 10. Primjena Zakona o upravnom postupku- U postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, osim ukoliko posebnim propisom nije drugačije regulisano. 29 ROMSKA POPULACIJA RAD NA TERENU SA UGROŽENIM ROMSKIM PORODICAMA I PROBLEMI SA KOJIMA SE SUSREĆU Pravnici udruženja Vaša prava BiH u sklopu romskog projekta na teritoriji čitave BiH u pravilu tri puta mjesečno u okviru svog radnog dana provode na terenskim posjetama ugroženim romskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Kao primjer, u toku 2011 godine izvršeno je oko 109 terenskih posjeta romskim naseljima širom BiH. Posjete su isplanirane i redovno se obavljaju od strane pravnika iz devet kancelarija Udruženja „Vaša prava BiH“ širom Bosne i Hercegovine bez obzira što je u nekim slučajevima nepristupačan teren i prilaz naseljima u kojima borave romske zajednice i na ponekad loše vremenske uslove. Jedna od bitnih karakteristika terenskog rada jeste i angažovanje romskih medijatora na način da medijatori predstavljaju sponu između korisnika i pravnika Udruženja “Vaša prava BiH” te na taj način prilikom posjeta određenim romskim naseljima prethodno se obavi kontakt sa medijatorom koji dobro dobro upuznat sa populacijom i problematikom u naselju i u koga romske zajednice imaju povjerenje. Aktivnosti medijatora su usmjerene na podizanje svijesti korisnika o potrebi i značaju upisa u matične knjige i posjedovanju dokumenata. Prilikom posjeta imali smo priliku upoznati se sa većinom romskih porodica i svaka od tih porodica ima svoje specifične probleme. Gorući problem Roma u BiH su siromaštvo, životni uvjeti u kojima borave, visoka stopa nezaposlenosti, niska stopa obrazovanja i loša zdravstvena zaštita. Bez elementarnih uslova za život i bez poznavanja svojih prava najčešće su izloženi diskriminaciji. U najvećem broju slučajeva imali smo priliku posjetiti neuslovne prostorije u kojima borave i na licu mjesta se uvjeriti u teške i neuvjetne uslove života ovih ljudi a posebno maloljetne djece. Većina romskih porodica u BiH je mnogočlana. Žive u jako lošim stambenim uslovima a riječ je uglavnom o ruševnim objektima, propalim i napuštenim barakama, skladištima i deponijama, neki od njih žive i u kolektivnim centrima za raseljene osobe i dijele sudbinu sa ostalim stanovništvom koje nije stambeno zbrinuto. Zbog nemogućnosti da prijave boravak ili prebivalište u nelegalnim naseljima oni ne mogu da ostvare pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, obrazovanje, zapošljavanje.Većina ovih naselja nema priključenu vodu, električnu energiju, puteve i sl. Teško stanje zaposlenosti ima za posljedicu da se najveći broj Roma bavi preprodajom robe, prosjačenjem i skupljanjem sekundarnih sirovina. Veliki broj Roma nije upisan u matične knjige i nema lične dokumente pa samim tim nisu evidentirani u zavodima za zapošljavanje. Pored toga razlog nezaposlenosti je i nizak stepen obrazovne strukture Roma kao i generalno loša ekonomska situacija u državi. Uz izrazito veliku nepismenost mali procenat romske djece pohađaju školu. Kako kažu razlozi su njihovo teško ekonomsko stanje u kojem nema uslova da se djetetu obezbjede i najosnovnije pretpostavke za školovanje kao što su odjeća, obuća, knjige, školski pribor, higijena i sl. Romska djeca koja pohađaju školu u pojedinim sredinama često su suočena sa uvredama i drugim vidovima maltretiranja, pa i fizičkom nasilju, što je u više slučajeva imalo za posljedicu da su roditelji branili djeci da dalje pohađaju škole. Vrlo često se dešavalo da djete nema potrebnu dokumentaciju ili dokumentaciju sa upisanim jedinstvenim matičnim brojem što je predstavljalo problem zavođenja te djece u školske registre i dnevnike. Jedan od glavnih problema je da veliki broj Roma nije zdravstveno osiguran, te nemaju nikakav vid zdravstvene zaštite niti lijekova koje nisu u mogućnosti sami priuštiti. Najkritičnija masa su djeca, stari i trudnice-porodilje koje su u stanju socijalne potrebe. Životni prosjek Roma je do deset godina manji u odnosu na ostalo stanovništvo, često su prisutne zarazne bolesti zbog loših uslova života. Ralog je velika stopa nezaposlenosti, neposjedovanja ličnih dokumenata te zbog neukosti i nepoštovanje rokova za prijavu na Zavode za zapošljavanje kako bi u tom slučaju ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu. U okviru dekade Roma ROMSKA POPULACIJA postoji Akcioni plan koji se odnosi na rješavanje problema u oblasti zdravstvene zaštite. U njemu su definisani ciljevi i mjere zdravstvene zaštite i uključivanje Roma u postojeći sistem zdravstvene zaštite. Pravnici Udruženja kroz inicijative nadležnim organima, te pojedinačne zahtjeve čine sve kako bi se osigurala zdravstvena zaštita Romima koji ne ulaze u postojeći sistem zdravstvenog osiguranja. Udruženje Vaša prava BiH pruža besplatnu pravnu pomoć osobama kroz pravno savjetovanje i zastupanje u različitim upravnim i sudskim postupcima pri različitim oblicima upisa u matične knjige rođenih, državljana, vjenčanih i umrlih, sprječavanju apatridije te pribavljanja dokumenata osobama koje iz različitih razloga nisu u stanju da ih sami pribave. Prilikom posjeta romskim zajednicama uposlenici Udruženja prvenstveno nastoje da utiču na podizanje svijesti na važnost upisa u matične knjige i posjedovanje ličnih dokumenata za ostvarivanje svih drugih prava i da pruže neophodne informacije i pravnu pomoć na licu mjesta. Posebno se utiče na svijest o neophodnosti registracije rođenja u zakonskom roku poslije poroda jer su posljedice neregistracije rođenja djeteta takve da je osobama koje nisu upisane u matične knjige uskraćeno pravno priznanje njihovog postojanja, kao i prava za stjecanje državljanstva i identiteta. Djeca koja nisu upisana u matične knjige su čestu žrtve trgovine i kao takva prinuđena na prosjačenje i druge vidove eksploatacije. 30 U većini slučajeva korisnici koji se obrate pravnicima Udruženja kako u kancelarijama tako i prilikom terenskih posjeta imaju i po nekoliko zahtjeva kao što su: zahtjevi za naknadni i redovni upis u matične knjige rođenih i državljana, pribavljanja lične karte, određivanje jedinstvenog matičnog broja, pribavljanje dokumenata, zahtjeva za regulisanje zdravstvene zaštite, boravka i dr. Pravnici Udruženja u tim prilikama nastoje dati profesionalni i kvalitetni pravni savjet na licu mjesta, te tom prilikom prikupljaju sve neophodne podatke i informacije od svake osobe pojedinačno koji se zapisuju i služe za obradu i rad u kancelarijama. Krajnji cilj jeste da se obuhvati i pomogne što većem broju ugroženih Roma da ostvare svoja prava u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, da se isto tako omogući velikom broju Roma na udaljenijim područjima među kojima ima, starih i bolesnih osoba, osoba sa djecom, a koji nisu u mogućnosti zbog loše materijalne situacije da plate troškove prevoza do naših kacelarija i koja nisu u mogućnosti da se obrate za bilo kakvu vrstu pomoći. Iako je Udruženje, prije svega, registrovano za pružanje pravne pomoći, problemi ovih ljudi ne ostavljaju ravnodušnim uposlene u Udruženju. Često zbog socijalnih problema primamo i zahtjeve za razne vrste materijalne pomoći, tako da se pravnici pismenim podnescima ili usmenim kontaktom obraćaju nadležnim organima i humanitarnim organizacijama za pomoć u ogrijevnom materijalu, namirnicam, higijeni za najugroženije kategorije korisnika. Kao primjer možemo navesti period posljednjih vremenskih neprilika izazvanih snježnim padavinama kada je većina romskih naselja u okolini Sarajeva bila odsječena i životno ogrožena. Uposlenici Udruženja su uspjeli kontaktirati određeni broj humanitarnih organizacija kako bi se jednom broju najugroženijih romskih porodica obezbjedili paketi sa namirnicama, pokrivačima i higijenskom materijalu. U ovim nastojanjima smo na kraju i uspjeli te se angažovali i da se dostave lično korisnicima u najugroženijim romskim naseljima, što se naravno pokazalo izuzetno korisnim u tom momentu i izazvalo pozitivne reakcije tih ljudi. 31 ROMSKA POPULACIJA UPIS U MATIČNE KNJIGE -PRIČA KAO POZITIVAN PRIMJER Zbog neinformisanosti, pravne neukosti, teške ekonomske i socijalne situacije, raseljenja uzrokovanih proteklim ratnim dešavanjima u BiH, te nedovoljno razvijene svijesti o važnosti upisa u matične knjige, još uvijek postoje osobe koje u redovnom zakonskom roku nisu upisane u matične knjige rođenih niti posjeduju bilo kakav validan identifikacioni dokument. Ove osobe su tzv.“pravno nevidljive osobe“. Zakonski rok za upis u matične knjige rođenih je 30 dana od dana rođenja djeteta,a ako roditelji ne upišu dijete u zakonskom roku vrši se naknadni upis u matičnu knjigu rođenih. U Federaciji BiH, Rješenja o naknadnom upisu donose kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, a u Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH nadležni organ uprave. Pravnici Udruženja „Vaša prava BiH“, kako u kancelariji tako i na terenu svakodnevno se susreću sa problemom osoba koje pravno ne postoje i nastoje im pomoći u tome da regulišu svoj status i ostvare sva druga prava koja im pripadaju. Prilikom terenske posjete mobilnog tima Udruženja “ Vaša prava BiH“ korisnicima naših usluga i razgovora o problemima sa kojima se svakodnevno susreću, sa molbom za našu pomoć, obratio nam se korisnik F.B. riječima:“Moja kćerka E.B. ne može da se uda, jer nema „papire“, ako možete pomozite“. Naime, u konkretnom slučaju radilo se o tome da F.B. i Đ.Dž. žive u vanbračnoj zajednici preko 20 godina, da je u istoj 1993.godine u vrijeme ratnih dešavanja u BiH, u kućnim uslovima rođena njihova kćerka E.B.koja nikada nije upisana u matične knjige, nije imala zdravstvenu zaštitu, nije vakcinisana, nije išla u školu, a najgore od svega, nije bila uspisana u matične knjige. Otac E.B. je džavljanin BiH, a majka Đ.Dž. je porijeklom sa Kosova i nikada nije prijavila prebivalište u BiH, niti posjeduje ikakav identifikacioni dokument, jer je kao maloljetna zas- novala vanbračnu zajednicu i bez dokumenata boravila u BiH više od 20 godina. Kako bismo podnijeli zahtjev za naknadni upis u matičnu knjigu rođenih mldb.E.B., prvi korak je bio da pribavimo identifikacioni dokument za majku. U saradnji sa partnerskom organizacijom „PRAXIS“ iz Srbije je pribavljen rodni list i uvjerenje o državljanstvu za majku i nakon toga u Ambasadi Srbije u Sarajevu, uz izjave dva svjedoka, i putna isprava na njeno ime. Nakon što je Đ.Dž. dobila validan identifikacioni dokument i zaključila brak sa svojim dotadašnjim vanbračnim partnerom F.B., nadležnom MUP-a podnijet je zahtjev za naknadni upis u matične knjige rođenih. Uz zahtjev smo priložili identifikacione dokumente oba roditelja kao i njihove rodne listove i uvjerenja o državljanstvu, izvod iz matične knjige vjenčanih, izjave roditelja i dva svjedoka koji su pomagali pri rođenju djeteta, potvrdu od nadležnih organa iz Srbije da dijete nije upisano u njihovim matičnim knjigama i evidencijama, predložili saslušanje i drugih svjedoka koji poznaju porodične prilike, a po potrebi i da se uradi DNA analiza. Na naše veliko zadovoljstvo, a prvenstveno zadovoljstvo i sreću roditelja i E.B., nadležni MUP je nakon više provjera na terenu, saslušanja roditelja, više svjedoka i same E.B. donijelo rješenje kojim se odobrava naknadni upis u matičnu knjigu rođenih. U ovom slučaju je interesantno i to da je nakon pravosnažnosti rješenja „E.B.“ postala punoljetna i istovremeno izvadila ličnu kartu i po izjavi njenog oca „udala se regularno“. Nadamo se da će naredne generacije iz ove i porodica koje su se susrele sa istim problemima na vrijeme upisati svoju djecu i na taj način izbjeći dugotrajne i komplikovane procedure prilikom ostvarivanja prava koja im pripadaju. IZ PRAKSE VPBiH 32 Ostvarena prava bez sudskog postupka Da na kraju pravda pobjeđuje „Vaša prava BiH“ su dokazala u velikom broju riješenih individualnih slučajeva korisnika besplatne pravne pomoći. Pored stručne i pravne pomoći, odlučnost, upornost i strpljenje korisnika, s obzirom na vrijeme potrebno da se dođe do pravde, je presudan faktor u postupcima za ostvarivanje prava. To potvrđuje i primjer korisnice, povratnice u Bratunac koja je ušla u našu kancelariju u Srebrenici držeći u ruci papir. Kasnije sam vidjela da je to rješenje kojim se odbija zahtjev za priznavanje statusa civilne žrtve rata. Korisnica je pomirljivo rekla „evo, nismo dobili“ a potom mi je objasnila u kakvoj se nevolji našla i zbog čega je došla. Rekla je da se vratila iz Tuzle sa porodicom u mjesto Pobuđe u svoju obnovljenu kuću, da je kao civil ranjena gelerima granate 1993. godine ispred kuće u kojoj je živjela, a od iste granate smrtno joj je stradala malodobna kćerka. Dok su kao raseljena lica boravili u Tuzli, nadležni Centar za socijalni rad je po osnovu statusa isplaćivao novčanu naknadu za civilne žrtve rata, a to pravo su izgubili po povratku u Bratunac. Inaće nakon što su se vratili u prijeratno mjesto stanovanja, podnijeli su zahtjev nadležnom Odjeljenju za boračko invalidsku zaštitu opštine Bratunac, radi priznavanja prava na porodičnu invalidninu na osnovu stradavanja njihove kćerke. Iako su pribavili svu traženu dokumentaciju, dostavljeno im je rješenje kojim se njihov zahtjev odbija, jer ne posjeduju dokaz o okolnostima stradanja – pogibije djeteta. Svoj zahtjev su zasnivali na zapisniku i prepisu otpusne liste, te izjavama svjedoka. Rješenje koje je donešeno ostavilo je utisak da nema uporište u istini, u dokazima i u zdravoj logici, jer nije bilo jasno kako neko očekuje dokaze o okolnosti pogibije iz 1993. godine, kada kako reče korisnica, od tuge i bola i ratnih dešavanja nije znala ni šta će a ni gdje će. Jedini način da ohrabrimo ovu korisnicu je bio da joj pojasnimo prava po Zakonu o zašiti civilnih žrtava rata, te ukažemo da sve činjenice iz predmeta ukazuju da oni ispunjavaju uslove za priznavanje prava, jer je njihova kćerka poginula 1993. godine, kao dijete. Pravnica Udruženja „Vaša prava BiH“ pomogla je korisnici, sačinila žalbu na prvostepeno rješenje, te podnijela žalbu Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Odjeljenje Pale. Detaljno obrazloživši sve navode žalbe, između ostalog, istaknute su činjenice o okolnostima pogibije djevojčice utvrđene ne samo na osnovu izjave svjedoka, već i na osnovu prepisa otpusnog pisma o liječenju iz kojeg se vidi da je do ranjavanja a onda i smrtnog ishoda došlo 1993. godine. Svi argumenti bili su na strani naše korisnice. Uslijedilo je čekanjenje. Prošle su dvije godine od podnošenja žalbe, a nakon više urgencija za postupanje po žalbi, sredinom decembra 2011. godine, korisnica se ponovo javila. S druge strane telefonske slušalice, uplakanim glasom je čitala izreku rješenja drugostepenog organa „žalba se usvaja, poništava se prvostepeno rješenje i priznaje se pravo na porodičnu invalidninu“. U našu kancelariju u Srebrenici, korisnica je ponovo došla nakon ovoga, ali samo da se zahvali na pruženoj pravnoj pomoći. Rad u kancelariji dokumenata, pristup komunalnim uslugama i drugi upiti. Pomoć našim korisnicima se ogleda u davanju usmenih savjeta i izradi različitih pismenih podnesaka u upravnom postupku, pismenih podnesaka u sudskom postupku, zastupanja prava i interesa, kao i preduzimanje pravni radnji pred institucijama za ljudska prava. Tako npr. ako se korisnici obrate sa problemom iz oblasti bračnog prava i žele razvod braka a u braku su imali malodobnu djecu, sačini se zahtjev i upute se da kod nadležnog centra za socijalni rad podnesu zahtjev radi provođenja postupka posredovanja prije razvoda braka. Naša pomoć se po okončanju postupka posredovanja ogleda u izradi tužbe, te eventualno zastupanju u sudskom postupku.U izvršnom postupku pomažemo korisnicima u izradi prijedloga radi izvršenje pravosnažnih sudskih presuda. Jedan od primjera naše pomoći je pribavljanje javnih dokumenata za korisnike. U slučaju našeg korisnika koji je smješten u kolektivnom centru radi dokaza u postupku povrata stana trebalo je da se dokaže činjenica smrti njegove majke, te je trebalo da se pribavi izvod iz matične knjige umrlih u SAD. Majka korisnika je u toku ratnih dejstava napustila svoje prijeratno prebivalište i kao izbjeglica otišla u SAD, a prije rata joj je bio dodjeljen stan na korištenje. Od korisnika smo došli do saznanja da je majka umrla u SAD, ali sa podacima o datumu smrti i mjestu nije raspolagao. Svakodnevne aktivnost u pružanju besplatne pravne pomoći se ogledaju u radu sa strankama kako u kancelariji tako i na terenu. Za pravnu pomoć obraćaju se različite kategorije stanovništava a posebno povratnici, raseljene osobe u BiH, pripadnici ugrožene kategorije lokalnog stanovništva, stare osobe, osobe sa onesposobljenjem, samohrane majke, pripadnici manjinskog naroda, djeca bez roditeljskog staranja, žrtve nasilja i drugi. Takođe, treba istaknuti primjer pomoći malodobnoj djevojčici školskog uzrasta koja nije imala zdravstveno osiguranje i zaštitu. Živi u porodičnom domaćinstvu sa teško oboljelim ocem a majka joj je umrla. Domaćinstvo je bez prihoda. U pružanju pomoći smo podnijeli zahtjev radi priznavanja prava na zdravstveno osiguranje i zaštitu a u saradnji sa kancelarijom „Vaša prava BiH“ Banja Luka pribavili smo potrebna dokumenta koji su od nadležnog ministartsva tražena kao dopuna zahtjevu. Korisnici se obraćaju se sa različitim problemima i iz različitih oblasti kao što su radni odnosi, državljanstvo, zdravstveno i socijalno osiguranje, penzije, pravo na imovinu, porodično i bračno pravo, obrazovanje, pribavljanje javnih Svakodnevno kroz rad pružamo našim korisnicima besplatnu pravnu pomoć. U našem radu sa korisnicima najveće je priznanje kada se oni obrate u kancelariju sa informacijom o pozitivnom ishodu postupka. 33 IZ PRAKSE VPBiH LJEKAR-NAJBOLJI KOMŠIJA Lastva ponovo ima ambulantu! U istočnom dijelu opštine Trebinje, na obalama vještačkih akomulacija Bilećkog i Trebinjskog jezera, smještena je Mjesna zajednica Lastva. Nekada čuveno trebinjsko izletište danas se ova zajednica suočava sa velikim brojem socijalnih problema proisteklih kako zbog tranzicije tako i zbog velikog broja izbjeglih i raseljenih stanovnika koji su svoj drugi dom našli u ovom dijelu opštine Trebinja. S druge strane, u ovoj zajednici živi i veliki broj povratnika. U ovoj zajednice se nalazi jedini kolektivni centar na području Opštine Trebinje u kom je privremeni smještaj našlo pedesetak starijih i bolesnih ljudi što dodatno usložnjava ionako tešku socijalnu situaciju u ovoj Mjesnoj zajednici. Prilikom obilazaka Lastve tim Udruženja „Vaša prava BiH“ Trebinje uočio je niz velikih problema sa kojima su suočeni svi njeni stanovnici. Prije svega, ovo najveće prigradsko naselje koje broji oko 1200 stanovnika ima svega dva puta dnevno vezu sa Trebinjem. Za većinu stanovnika Lastve karta za autobus je skupa. Zato je odlučeno da se inicira serija sastanaka koje su predstavnici Udruženja „Vaša prava BiH“ Trebinje obavili u koordinaciji sa rukovodstvom Mjesne zajednice. Već nakon nekoliko sastanaka postaje jasno da je urgentan problem lokalnog stanovništva, stanovnika kolektivnog centra i povratnika nepostojanje adekvatne medicinske brige. Još prije desetak godina u zatvorena je ambulanta koja je postojala u ovoj mjesnoj zajednici. Svjesni da ova akcija neće rješiti sve probleme ovih ljudi, ali sigurni da je medicinska njega osnova da ovi ljudi žive život dostojan čovjeku odmah smo tražili podršku rukovodstva Mjesne zajednice za realizaciju naše ideje o ponovnom otvaranju ambulante. Ubrzo je kontaktiran Dom zdravlja u Trebinju i počeli su pregovori oko ponovnog otvaranja ambulante u ovoj mjesnoj zajednici. Direktor trebinjskog Doma zdravlja je odmah prihvatio i iskazao podršku realizaciji ove aktivnosti. Međutim, istakao je problem zapuštenih prostorija u zgradi mjesne zajednice u kojoj bi trebala biti smještena ambulanta te nedostatak sredstava za njeno renoviranje. Ovaj problem je za nas bio očekivan pa smo, znajući za nedostatak novca, već ranije kontaktirali Opštinu Trebinje i Odjeljenje za opšte poslove sa namjerom da odgovorne upoznamo sa aktivnostima kako bismo zajednički rješili problem. Takav pristup urodio je plodom i od Opštine Trebinje su dodijeljena određena sredstava. Kako taj iznos nije bio dovoljan za nužne popravke prostorija gdje bi bila smještena ambulanta, sa nekoliko mještana Lastve dogovoreno je učešće u vidu dobrovoljnog rada na renoviranju ovih prostorija. Sve je bilo jako neizvjesno i ponekad nam se činilo da nećemo uspjeti. Dodatnu energiju i volju davala nam je i činjenica da će stanovnici kolektivnog centra, kao i povratnici u ovu mjesnu zajednicu imati doktora u komšiluku i da neće morati plaćati za njih skupe autobusne karte i gubiti vrijeme čekajući prevoz da bi otišli kod ljekara u 16 kilometara udaljeno Trebinje. Danas, možemo ponosno da saopštimo da od 12.marta 2012. godine ambulanta u Lastvi radi. Sada se o zdravlju ovih ljudi brinu jedan ljekar i dvije medicinske sestre. Ambulatna radi pet dana u sedmici. Ideja, trud, zalaganje svih i naše lobiranje se isplatilo: Lastva ponovo ima ambulantu! PITANJA I ODGOVORI 34 Pitanje Pitanje Živjela sam u vanbračnoj zajednici preko deset godina. Za to vrijeme zajedničkim radom i sredstvima sagradili smo kuću, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao isključivo vlasništvo bivšeg vanbračnog supružnika. Da li imam pravo na kuću? Poslodavac mi je dao otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme dok sam bio na bolovanju. U rješenju o otkazu navedeno je da se otkaz daje iz organizacionih, tehnoloških i ekonomskih razloga. Kakva su moja prava? Odgovor Odgovor Članom 284. Porodičnog zakona RS propisano je da se imovina stečena radom lica u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra njihovom zajedničkom imovinom, te da se kod diobe te imovine primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih supružnika. Članom 86. Zakona o radu RS određeno je da radniku koji je povređen na poslu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme dok je zdravstveno nesposoban za rad, bez obzira da li je radnik sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno ili na određeno vrijeme. Prema tome, trebate podnijeti tužbu sudu radi utvrđivanja vašeg dijela na toj imovini. Po pravilu, svakom supružniku pripada polovina zajednički stečene imovine, a svaki supružnik može od suda tražiti da utvrdi da mu pripada veći dio, ako je njegov doprinos u sticanju imovine očigledno veći od doprinosa drugog supružnika. Iz pitanja se ne može vidjeti koji je razlog vašeg bolovanja. Bez obzira na razlog bolovanja, poslodavac nije mogao dati otkaz zbog organizacionih, tehnoloških i ekonomskih razloga, ako ti razlozi, u vrijeme davanja otkaza, kod njega nisu postojali.
© Copyright 2024 Paperzz