Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Udruženje VAŠA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE Sarajevo, Ulica Safeta Hadžića 66A; tel/fax +387 (0) 33 789-105; 789-115 e-mail: [email protected] Sarajevo, februar 2013.godine 1 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Sadržaj Pravni okvir................................................................................................................................................... 4 Međunarodni standardi ................................................................................................................................. 5 Trenutno stanje.............................................................................................................................................. 7 Oblici ostvarivanja besplatne pravne pomoći ............................................................................................... 8 Korisnici besplatne pravne pomoći ............................................................................................................. 10 A) Prebivalište i stranci .............................................................................................................................. 10 B) Status ...................................................................................................................................................... 10 C) Slabo imovinsko stanje ........................................................................................................................... 11 D) Uskraćivanje pravne pomoći ................................................................................................................. 15 E) Procedura............................................................................................................................................... 15 Pružaoci besplatne pravne pomoći .............................................................................................................. 16 Nezavisnost pružalaca pravne pomoći ........................................................................................................ 17 Pružanje besplatne pravne pomoći - NVO .................................................................................................. 18 Prednosti donošenja jednog zakona ............................................................................................................ 21 Nadležnost BiH ........................................................................................................................................... 23 Nadležnost FBiH......................................................................................................................................... 25 Preporuke .................................................................................................................................................... 25 Dodatak I. .................................................................................................................................................... 26 Dodatak II. .................................................................................................................................................. 28 Primjer iz prakse 1. ..................................................................................................................................... 30 Primjer iz prakse 2. ..................................................................................................................................... 30 Primjer iz prakse 3. ..................................................................................................................................... 30 2 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Primjer iz prakse 4. ..................................................................................................................................... 31 Primjer iz prakse 5. ..................................................................................................................................... 31 Primjer iz prakse 6. ..................................................................................................................................... 31 Literatura ..................................................................................................................................................... 33 3 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Pravni okvir Materija (besplatne) pravne pomoći u BiH uređena je u velikom broju pravnih akata i karakteriše se značajnom fragmentiranošću. Na posebnom mjestu ćemo analizirati trenutno stanje s obzirom na zakone koji neposredno uređuju pitanje besplatne pravne pomoći, ali ovdje ćemo ukratno ukazati na druge akte koji se paralelno primjenjuju, odnosno uređuju ovo pitanje. Što se tiče Ustava Bosne i Hercegovine, naročito je značajn čl. II/1 u kojem se propisuje da će “Bosna i Hercegovina i oba entiteta […] osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda,” a uz to propisuje da se “[p]rava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenum protokolima […] direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini”, te da “[o]vi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.” Kao što ćemo vidjeti u nastavku, ovo se svakako odnosi na minimalne standarde u pogledu besplatne pravne pomoći, a koje proizilaze iz čl. 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima (”EKLJP”). Što se tiče konstituirajućih akata drugih nivoa vlasti, naročitu pažnju zavrijeđuje Statut Brčko Distrikta BiH koji u više svojih odredaba uređuje pitanje prava na besplatnu pravnu pomoć, nadležno tijelo, njegov mandat, finansiranje i dr.1 Zakoni o parničnom postupku entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, sadrže identične odredbe koje regulišu oslobađaje od plaćanja troškova postupka na prijedlog stranke, i to u odnosu na “stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno izdržavanje svoje i svoje porodice”, s tim da se to obuhvata “oslobođenje od plaćanja taksa i oslobođeje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa”, uz naznaku da sud “može osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijala troškova postupka”. Sud ima značajnu slobodu u ocjenjivanju relevantnih okolnosti.2 Također, oba entitetska zakona u čl. 301. propisuju da punomoćnik u postupku može biti i “uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć”, dok se u čl. 50. zakona Brčko Distrikta BiH ističe da to može biti i “advokat Kancelarije za pravnu pomoć”. Zakoni o krivičnim postupcima BiH, odnosno entiteta sadrže odredbe o postavljaju branioca licima slabog imovinskog stanja prilikom lišenja slobode, odnosno u drugim situacijama.3 Zakoni o advokaturi entiteta među posebnim obavezama profesije ističu i “savjetovanje 1 Vidi: čl. 16., čl. 69., čl. 71-75. Statuta Brčko Distrikta BiH. Vidi: čl. 400-405. Zakona o parničnom postupku (”Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06), odnosno Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), te čl. 133-138. Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 8/09, 52/10). 3 Vidi: čl. 5, čl. 54. Zakona o krivičnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08), odnosno čl. 5, čl. 60. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 22/09), te čl. 5, čl. 46. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09). 2 4 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći stranaka sa malim prihodima”.4 Pored toga Kodeksi advokatske etike u oba entiteta propisuju i obavezu pružanja besplatne pravne pomoći socijalno ugroženim osobama, odnosno osobi za koju zna da nije u mogućnosti da plati uslugu, te dužnost pruzimanja zastupanja takvih osoba kada to odredi nadležni organ advokatske komore.5 Kodeks u FBiH također propisuje da “u slučaju uspjeha u postupku advokat može od takve stranke tražiti nagradu za pružanje usluga u mjeri u kojoj to zastupanje neće izgubiti svoje humano i socijalno obilježje, ali u svakom slučaju advokat smije tražiti onu nagradu koju je zastupana stranka ostvarila po osnovu njegova zastupanja na teret protivne stranke.” Oba kodeksa sadrže široke odredbe o mogućnostima odbijanja zastupanja. Međunarodni standardi Bosna i Hercegovina je bez sumnje u konačnoj fazi poslijeratne rekonstrukcije i transformacije u moderno demokratsko društvo koje mora osigurati zaštitu ljudskih prava svih svojih građana u skladu sa međunarodnim standardima i normama. Posmatrano kroz postojeće političke i ekonomske probleme, te nedostatak ujednačenih mehanizama za pružanje besplatne pravne pomoći na čitavoj teritoriji države postaje neophodno da se obezbijedi nepristrasan i jednak pristup pravima kroz usluge besplatne pravne pomoći koje su nezavisne od državnog uticaja. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije za reformu sektora pravosuđa 2008-2013.godine.6 Pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine (BiH) i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni dio funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava. Jedan od integralnih i najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije stanovništva, uključujući i one ekonomski najugroženije koje ne može priuštiti plaćanje pravnih usluga. Minimalni zahtjevi vezani uz ljudska prava iz člana 6. EKLJP, u kontekstu pravne pomoći, proizilaze iz tumačenja i prakse Evropskog suda za ljudska prava. Član 6. EKLJP predviđa za krivične predmete da pravna pomoć treba biti pružena „kad to nalažu interesi pravde“. Ovo se također smatra općim standardom i za druge vrste predmeta. U tom kontekstu veoma je bitan predmet Airey protiv Irske, gdje je Sud istakao da je cilj “Konvencije da 4 Vidi: čl. 16., stav 3., tačka b) Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br. 25/02, 40/02, 29/03, 18/05, 68/05), odnosno čl. 27., stav 3., tačka b) Zakona o advokaturi Republike Srpske (”Službeni glasnik RS”, br. 30/07, 59/08). 5 Vidi: čl. XII Kodeksa advokatske etike advokata Federacije Bosne i Hercegovine (usvojen na vanrednoj Skupštini Komore 17.09.2005), odnosno čl. 2. Kodeksa etike advokata Advokatske komore Republike Srpske (”Službeni glasnik RS”, br. 68/05). 6 Vidi: Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008. do 2012. godine, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2006., str. 71 (”Besplatna pravna pomoć je takođe presudna za ispunjavanje ključnih evropskih i međunarodnih konvencija, naročito Evropske konvencije o ljudskim pravima”); Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Zajednička služba PS BiH, Istraživački sektor, br.: 03/10-50-3-96-9/10, 25.06.2010., str. 49 (”Pružanje pravnih savjeta i pomoći, u okviru sistema pravne pomoći, od ključne je važnosti za obaveze i dužnosti koje države u članstvu Vijeća Evrope preuzimaju u vezi sa osiguravanjem prava svakog čovjeka na pošteno i javno suđenje, u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom osnovanim po zakonu prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima”). 5 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći osigurava ne prava koja su teorijska ili iluzorna, već prava koja su praktična i učinkovita”. 7 Imajući u vidu prethodno Sud je zaozeo stanovište da se u određenim situacijama stankama mora obezbijediti besplatna pravna pomoć i u građanskim sporovima, u suprotnom će prava koja stranke uživaju ostati iluzorna. Ova je odluka postavila presedan koji države obavezuje da pruže pravnu pomoć gdje je to potrebno uzimajući u obzir sljedeće kriterije:8 ● važnost predmeta u odnosu na pojedinca (podnositelja zahtjeva); ● složenost predmeta; ● sposobnost pojedinca da zastupa sam sebe; ● troškovi i sposobnost pojedinca da ih podmiri. Drugim riječima, “odsustvo pravne pomoći može, u određenim okolnostima, uskratiti podnosioca zahtjeva za učinkoviti pristup sudu”.9 Sud je u određenom broju drugih predmeta razradio predmetne minimalne standarde.10 U nastavku će detaljnije biti razmotrene pojedine od ovih odluka, odnosno njihovi zaključci, u odnosu na zakonodavna rješenja u BiH. Nužno je ukazati da pravilno funkcionisanje pravosudnog sistema i djelotvoran i ravnopravan pristup pravdi za sve građane predstavlja jednu od osnovnih i obavezujućih odgovornosti svake demokratske zemlje. Ovim važnim pitanjem već se dugo bavi Vijeće Evrope i sve njegove zemlje članice. Mnogi instrumenti koje je usvojio Komitet ministara Vijeća Evrope odražavaju cilj da se doprinose pravičnoj i efikasnoj pravdi. Pored toga, Komitet ministara Vijeća Evrope zahtijeva da države progresivno provode sisteme pravne pomoći na način koji se odnosi na sve relevantne osobe, odnosno fizičke osobe koje imaju državljanstvo bilo koje zemlje-članice, kao i na sve fizičke osobe koje u jednoj od tih država imaju boravište, što se odnosi na strance i osobe bez državljanstva, te na osobe bez finansijskih sredstava da bi snosile troškove pružanja savjeta i pomoći; na način koji se odnosi na sve relevantne slučajeve (socijalne, fiskalne, građanske, upravne...) i u skladu sa odgovarajućim procedurama (npr. omogućavanje podnošenja zahtjeva za reviziju odluke u slučaju da je zahtjev za pravnu pomoć odbijen); pravne usluge pružaju nezavisni pravnici i/ili organizacije koji se istovremeno trebaju podsticati i na pružanje pravnih usluga osobama u slaboj poziciji uz pomoć države i zajednice u cjelini, uključujući, nevladine organizacije i advokatske komore. U vezi sa prethodno navedenim, treba ukazati da je i Komitet ministara država članica 7 Airey protiv Irske, 9.10.1979, Serija A br. 32, para. 24. Vidi: ibid., para. 26. 9 Glaser protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 32346/96, 19.09.2000, para. 99. Vidi, također: Mowbray, 2004, str. 103. 10 Vidi, npr.: Artico protiv Italije, 13.05.1980, Serija A, br. 37 (opća obaveza država potpisnica da osiguraju jednakost pred zakonom); Goddi protiv Italije, 9.04.1983., Serija A, br. 76 (postojanje povrede prava na pravnu pomoć u slučaju kada advokatu koji je imenovan po službenoj dužnosti nije osigurano dovoljno vremena za pripremu); Pakelli protiv Njemačke, 25.4.1983., Serija A, br. 64 (nizak materijalni status ne mora se dokazivati izvan svake sumnje); Granger protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 28.03.1990., Serija A, br. 174 (obaveza država da osiguraju pravnu pomoć u svim stepenima postupka);Croissant protiv Njemačke, 25.9.1992, Serija A, br. 237-B (dopušten je zahtjev za povrat odobrenih i utrošenih sredstava za plaćanje besplatne pravne pomoći ukoliko se poboljša materijalna situacija korisnika); Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 68416/1, ECHR 2005-II (faktori poput nepravičnosti koja proizilazi iz jasne nejednakosti stranak u postupku vodi obavezi države da obezbijedi besplatnu pravnu pomoć); Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 28.05.1985, Serija A, br. 93 (ograničenja prava na pristup pravosuđu ne mogu biti takve prirode da dovode u pitanje samu prirodu tog prava). 8 6 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Vijeća Evrope pozvao članice da preuzmu odgovornosti za uspostavljanje i finansiranje sistema besplatne pravne pomoći i osiguraju efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašno stanovništvo, putem nekoliko preporuka i rezolucija: pravna pomoć u građanskim, komercijalnim i upravnim stvarima [Rezolucija (76) 5], Pravna pomoć i savjet [Rezolucija (78) 8], Efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašne [Rezolucija (93) 1]. Neke mjere koje su preporučene u tim instrumentima odnose se na uspostavljanje djelotvornih sistema pružanja pravne pomoći i asistencije. Druge mjere se, pak, odnose na smanjenje pretjeranog obima posla na sudovima putem mirnog rješavanja sporova i medijacije ili prije ili u toku sudskog postupka. U slučajevima gdje je parnica neizbježna potrebno je donijeti mjere da bi se pojednostavio postupak i osigurale odgovarajuće procedure i pravila koje su na snazi u zemljama članicama koje u svakom slučaju daju doprinos djelotvornosti pravosuđa. U svakom slučaju, jasno je da princip vladavine prava može biti realnost samo ako osobe mogu djelotvorno provesti svoja zakonska prava i suprotstaviti se nezakonitim radnjama. Da bi se u tome uspjelo, postoji izražena potreba za stalnim naporima da se pravda približi ljudima i da se poboljša efikasnost i funkcionisanje sudskog postupka, a pritom, u svakom slučaju potrebno je uzeti u obzir i konkretne potrebe svake jurisdikcije. Pružanje pravnih savjeta i pomoći u okviru sistema pružanja pravne pomoći građanima je vrlo bitna obaveza koju su preuzele zemlje članice Vijeća Evrope u smislu obezbjeđenja prava svim osobama na pravično i javno saslušanje u razumnom vremenskom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona i prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Pružanje pravnih savjeta i pomoći, posebno onim osobama koje nemaju finansijska sredstva da plate za pravne savjete i pomoć, smatra se osnovnim za omogučavanje jednakog i djelotvornog pristupa pravdi. Trenutno stanje Učinkovit sistem za pružanje besplatne pravne pomoći, i pored svoje vitalne funkcije za cjelokupno stanovništvo, a posebno za ugrožene kategorije, nije uspostavljen na nivou BiH, niti u potpunosti na drugim nivoima vlasti. Ipak, u BiH donešeno je niz zakona kojima se neposredno uređuje materija besplatne pravne pomoći, i to u Republici Srpskoj, Brčko Distriktu BiH, te Tuzlanskom, Sarajevskom, Zeničko-Dobojskom, Unsko-sanskom, Posavskom, te Kantonu 10.11 11 Vidi: Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (”Službeni glasnik RS”, br. 120/08) [”RS”]; Zakon o kancelariji za pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 19/07) [”BD”]; Zakon o pružanju pravne pomoći (”Službene novine TK”, br. 10/08) [”TK”]; Zakon o pružanju pravne pomoći (”Narodne novine ŽP”, br. 3/10) [”PK”]; Zakon o županijskom zavodu za pravnu pomoć (”Narodne novine ŽZH”, br. 5/08) [”K10”]; Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći (”Službeni glasnik USK”, br. 22/12) [”USK”]; Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći (”Službene novine KS”, br. 1/12) [”KS”]; Zakon o Kantonalnom Zavodu za pravnu pomoć (”Službene novine ZDK”, br. 5/05). Vidi, također: Uredba o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne pravne pomoći u RS (”Službeni glasnik RS”, br. 79/10) Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti sudija, tužilaca i advokata Kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 30/04); Pravilnik o unutrašnjem poslovanju kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 38/09); Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne pomoći (”Službene novine ZDK”, br. 9/05) [”ZDK”]; Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne pomoći (”Narodne novine ŽZH”, br. 14/08). Nacrt Zakona o pružanju besplatne pravne pomoći Bosanskopodrinjskog kantona upućen je u javnu raspravu na sjednici održanoj 06.11.2012. godine - vidi: http://www.bpkg.gov.ba/sjednice-skupstine/20397/15-sjednica-6 (pristupljeno: 04.01.2013). 7 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Općenito se može istaći da ovi zakoni regulišu ostvarivanje besplante pravne pomoći, korisnike besplatne pravne pomoći, postupke u kojima se pruža besplatna pravna pomoć, organe pred kojima se pruža besplatna pravna pomoć, uslove, kriterije i načine ostvarivanja besplatne pravne pomoći, postupke za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, subjekte koji su ovlašteni za pružanje besplatne pravne pomoći, finansiranje, saradnju i stručno usavršavanje, prava, dužnosti i ovlaštenja pravnih zastupnika, nadzor i druga pitanja od značaja za pružanje besplatne pravne pomoći. Na žalost, partikularno uređivanje ove materije rezultiralo je neujednačenim zakonskim rješenjima u različitim segmentima na koje će biti ukazano u nastavku, a što u konačnici vodi i nejednakom postupanju prema građanima u različitim dijelovima države. Trenutno građani koji žive na području FBiH, odnosno kantona koji nemaju uspostavljene mehanizme za besplatnu pravnu pomoć (Sarajevo, Goražde, Bihać, Travnik, Mostar, Livno), te građani kojima je potrebna pravna pomoć u sudskim i upravnim postupcima izvan mjesta njihovog prebivališta (izbjegle i raseljene osobe) imaju otežan pristup pravdi i potpuno zavise od pomoći organizacija civilnog društva u ostvarivanju svojih prava. i pored toga što su neke općine u BiH lokalno regulisale dodjelu besplatne pravne pomoći, takva praksa je nedosljedna, selektivna i u pojedinim slučajevima diskriminirajuća. Veliki izazov na ovom polju jeste kreirati sveobuhvatan sistem koji osigurava minimum jednakosti pred zakonom za sve građane BiH. Oblici ostvarivanja besplatne pravne pomoći Zajedničko svim zakonskim rješenjima jeste da se pravna pomoć ostvaruje kao pravo na: opće informacije o pravima i obavezama, pravne savjete i pomoć u popunjavanju obrazaca, pravnu pomoć u sastavljanju svih vrsta pismena, te zastupanje na sudu (krivični, parnični, vanparnični, izvršni, prekršajni, upravni postupak i upravni spor). Pojedini od ovih zakona još izričito predviđaju i pravnu pomoć u postupcima mirnog rješavanja sporova (medijacija),12 dok se kod drugih to može pretpostaviti s obzirom na opće odredbe o preduzimanju “drugih radnji” u cilju zaštite prava i pravnih interesa korisnika pravne zaštite.13 Zbog ovog posljednjeg može se zaključiti da pojedini zakoni na veći način ograničavaju moguće oblike besplatne pravne pomoći zbog taksativnog formulisanja odredbi, odnosno izričitog navođenja ograničenja. To je naročito slučaj sa zakonima u Sarajevskom i Unskosanskom kantonu, odnosnu Republici Srpskoj gdje se besplatna pravna pomoć ne pruža za postupke pred privrednim odjeljenjima nadležnih sudova, postupcima upisa u registar privrednih subjekata, postupke registracije obrtničke djelatnosti, postupke registracije udruženja ili fondacija, postupke pred nadležnim poreznim organima, odnosno na sastavljanje privatnih isprava i ugovora.14 Međutim, ni ova tri zakona nisu usaglašena, budući da zakoni u Unskosanskom kantonu, odnosno Republici Srpskoj, besplatnu pravnu pomoć ne pružaju ni u postupcima pribavljanja urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole, te ni za druge pravne radnje u vezi s građenjem, s tim da opet zakon Republike Srpske, za razliku od onog Unsko12 Vidi: čl. 5(1) KS; čl. 6(1) USK; čl. 5(1) RS; čl. 10. BD. Vidi: čl. 9(1) TK; čl. 7. K10; čl. 9(1) PK. 14 Vidi: čl. 7. KS; čl. 8. USK; čl. 7(1) RS. 13 8 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći sanskog (i Sarajevskog) kantona, nudi izuzetak “u opravdanim slučajevima, kada to nalažu interesi pravičnosti”.15 Zakon u Republici Srpskoj je jedini od analiziranih koji ne nudi besplatnu pravnu pomoć u upravnom postupku, te imajući u vidu način na koji je formulisana odredba čl. 7., prethodno navedeni izuzetak nije primjenjiv na taj postupak. Konačno, zakoni u Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu su jedini koji izričito propisuju da se besplatna pravna pomoć odnosi i na sačinjavanje podnesaka međunarodnim tijelima za zaštitu ljudskih prava,16 što drugi zakoni ili ne čine izričito, ili nije sasvim sigurno da li se njihove odredbe mogu tumačiti na način da se odnose i na ovaj oblik pravne pomoći. Također, u onoj mjeri u kojoj se ustavni sudovi ne mogu smatrati pravosudnom institucijom, već posebnim tijelom za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti, upitno je u kojoj mjeri besplatna pravna pomoć pokriva i zastupanje pred tim tijelima, ukoliko to nije izričito propisano kao što je učinjeno u zakonu Sarajevskog kantona. Odsustvo besplatne pravne pomoći u upravnom postupku u RS naročito je problematično ukoliko imamo u vidu da se najveći broj kršenja prava dešava upravo u upravnim organima i institucijama gdje građani ostvaruju svoja osnovna prava, te da se odugovlače uspravni postupci zbog nemogućnosti građana da plate troškove advokata, zbog čega postoji stvarna opasnost da će doći do povećanog broja upravnih sporova zbog nesrazmjerno dugog vremena rješavanja zahtjeva.17 Također, problematično je blanketno isključivanje pravne pomoći u drugim postupcima, a naročito onim pred nadležnim poreznim organima budući da pretpostavlja da ta pitanja ne mogu biti važna za pojedinca, da ti predmeti nisu kompleksni, odnosno da je u tim predmetima pojedinac uvijek sposoban da sebe zastupa, te da neiziskuju naročite troškove. Isključivanje određenih pravnih kategorija iz pružanja besplatne pravne pomoći može doći u sukob sa standardima koje je postavio Evropski sud za ljudska prava, zbog toga što on ne pravi razliku među različitim pravnim zahtjevima već naglasak stavlja na važnost predmeta u odnosu na pojedinca (podnositelja zahtjeva), s obzirom na različite kriterije,18 te iako “ne obavezuj[e] države da omoguće besplatan pristup pravosuđu za sve slučajeve […] traž[i] da svaki predmet bude razmotren na temelju pojedinačnih okolnosti prije no što se uskrati pravo na besplatnu pravnu pomoć”.19 Konačno, u onoj mjeri u kojoj izuzeci od ograničenja, poput onih u zakonu RS, predstavljaju diskreciono pravo davaoca te pomoći, suprotni su sa relevantnom praksa Evropskog suda za ljudska prava koja predstavlja minimalne standarde za pružanje besplatne pravne pomoći. 15 Čl. 7(2) RS. Vidi: čl. 5(1)h), čl. 19(2) KS; čl. 20(2) USK. 17 Vidi: Primjer iz prakse 4., u ovom dokumentu. 18 Vidi: Airey protiv Irske, zahtjev br. 6289/73. Također, u poznatom predmetu McLibel, Sud je - uzumajući u obzir kompleksnost predmeta i visinu sudskih troškova - zanemario činjenicu da zakonodavstvo Ujedinjenog Kraljevstva ne pruža besplatnu pravnu pomoć u predmetima zbog klevete, te je utvrdio kršenje čl. 6(1) EKLJP - vidi:Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 64186/01. Vidi, također: Antonicelli protiv Poljske, zahtjev br. 2815/05, para. 33 (”Sud se mora uvjeriti da utvrđena ograničenja ne ograničavaju i na taj način ne umanjuju pravo pojedinca na pristup pravosuđu te da nisu takvog opsega da je dovedena u pitanje sama priroda tog prava. Nadalje, ograničenje nije u skladu s članom 6(1) ako se njime ne ostvaruje legitiman cilj i ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji treba ostvariti”). 19 Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 16. Vidi, također: ibid., str. 17 (”Ono što sustavi besplatne pravne pomoći ne smiju činiti jeste izuzimanje određene kategorije problema iz sheme pružanja pravne pomoći bez obzira na njihovu važnost za pojedinca”). 16 9 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Korisnici besplatne pravne pomoći Korisnici besplatne pravne pomoći u različitim zakonima određuju se, u prinicipu, u odnosu na prebivalište, poseban status, te imovinsko stanje, pod uslovom da pravna pomoć nije uskraćena iz razloga propisanih zakonom. Posljednja dva kriterija - status i imovinsko stanje - u principu nisu kumulativna, osim u Tuzlanskom, Posavskom i Zeničko-dobojskom kantonu, gdje lica koja ostvaruju pravo na osnovu statusa moraju dokazati i da su slabog imovinskog stanja, što predstavlja očitu nomotehničku omašku.20 A) Prebivalište i stranci S obzirom na prvi kriterij treba istači da svi zakoni, osim onog Unsko-sanskog, Zeničkodobojskog, te Kantona Sarajevo21 ograničavaju uživanje prava s obzirom na prebivalište u dotičnom kantonu. Ovo predstavlja značajan problem s aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda, budući da ostali građani Bosne i Hercegovine, koji imaju pravne interese na području kantona, a ispunjavaju ostale uslove iz zakona, ne mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć.22 Zakoni Tuzlanskog, Posavskog, Unsko-sanskog kantona, odnosno Brčko Distrikta BiH, sadrže općenitu odredbu po kojoj se pravna pomoć pruža i građanima po međunarodnim konvencijama koje obavezuju BiH, dok zakoni Kantona Sarajevo, te Republike Srpske imaju dosta sadržajnije odredbe kojima se besplatna pravna pomoć izričito garantuje, između ostalog, tražiocima azila, izbjeglicama, licima pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom, apatridima, te žrtvama trgovine ljudima.23 Jedna od posljedica nepružanja besplatne pravne pomoći strancima u pojedinim dijelovima BiH jeste da naši državljani mogu biti uskraćeni za besplatnu pravnu pomoć u stranim državama koje takvu pomoć uslovljavaju reciprocitetom. U literaturi se ističe da ovakav problem postoji, na primjer, sa državljanima BiH koji “pripadaju skupini bivših nositelja stanarskih prava koji su 1991. godine imali prebivalište u Republici Hrvatskoj, a sada se vraćaju u Hrvatsku kao korisnici programa povratka, ili obnove, ili stambenog zbrinjavanja”.24 B) Status U odnosu na drugi kriterij, tj. ostvarivanje besplatne pravne pomoći na osnovu statusa, postoji značajna neusklađenost zakona, tako da su jedini kriteriji koji su isti u svim zakonima oni 20 Vidi: čl. 14(2) TK; čl. 14(2) PK; čl. 3. ZDK. Vidi: čl. 9, tačka a) KS, ali i čl. 11(3) KS, koji sugeriše suprotno. Relevantni zakon Unsko-sanskog kantona izričito ne ograničava uživanje prava s obzirom na prebivalište u kantonu. Zakoni Tuzlanskog i Posavskog kantona pružaju besplatnu pravnu pomoć i licima s prebivalištem izvan kantona, ali samo u krivičnom postupku - vidi: čl. 13(2) TK; čl. 13(2) PK. 22 Zakoni Tuzlanskog, Posavskog, te Kantona 10 propisuju da direktor Zavoda i pomoćnici Zavoda (uz prethodnu saglasnost direktora), kao pravni zastupnici, mogu poduzimati radnje i pred drugim pravosudnim organima van područja kantona - vidi: čl. 6(2) TK; čl. 6(2) PK; čl. 6(3) K10. 23 Vidi: čl. 9 KS; čl. 14(2) RS. Relevantni propisi Zeničko-dobojskog kantona ne sadrže izričite odredbe o ovom pitanju, ali formulacije ostavljaju mogućnost ekstenzivnog tumačenja - vidi: čl. 3. ZDK. 24 Božić Krstanović/Tekić, 2012, str. 24. 21 10 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći lica koje prima stalnu socijalnu pomoć, te djeca bez roditeljskog staranja (s tim da zakon Kantona Sarajevo kao kategoriju navodi samo “dijete”). Zakon Brčko Distrikta BiH je jedini koji ne navodi penzionere s najnižom penzijom među licima koja ostvaruju pravo po osnovu statusa, dok zakon Sarajevskog kantona sadrži dodatni uslov da penzioner nema drugih članova porodičnog domaćinstva.25 Zakoni Unsko-sanskog, te Kantona Sarajevo ne navode nezaposlene osobe u kriteriju posebnog statusa, dok zakoni Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH dodatno uslovljavaju uživanje prava time što te osobe moraju biti “bez drugih redovnih primanja ili prihoda”.26 Zakoni Unsko-sanskog kantona, Kantona Sarajevo, te Republike Srpske navode i lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost, te duševno oboljela lica, s tim da u Unsko-sanskom kantonu i Republici Srpskoj postoji dodatni uslov da su te osobe smještene u zdravstvene ustanove.27 Istovremeno, zakon u Brčko Distriktu BiH navodi i lica lošeg zdravstvenog stanja bez prihoda.28 Samo zakoni Unsko-sanskog, te Kantona Sarajevo kao kategoriju posebnog statusa navode i žrtve nasilja u porodici ili nasilja na osnovu spola.29 Konačno, zakon Kantona Sarajevo je jedini koji kao kategoriju posebnog statusa navodi i člana porodice šehida-poginulog borca, ratnog vojnog invalida i dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja u stvarima zaštite i ostvarivanja njegovih prava po tim osnovama.30 C) Slabo imovinsko stanje Normiranju kriterija slabog/lošeg imovinskog stanja mora se pristupati sa naročitom pažnjom, budući da i uporedna praksa pokazuje da je to jedna najčešćih spornih tačaka zakona. 31 Kao i u prethodnim segmentima, neusaglašenost zakona postoji i kod utvrđivanja toga ko se smatra građaninom slabog/lošeg imovinskog stanja. Zakoni Tuzlanskog, Unsko-sanskog i Posavskog kantona građaninom slabog imovinskog stanja smaraju lice “čija ukupna redovna primanja i prihodi domaćinstva ne prelaze iznos od 25% prosjećne isplaćene mjesečne neto plate zaposlenih u FBiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, a nema imovinu koja može biti predmet izvršenja”.32 S druge stane, zakon u Kantonu Sarajevo takvom osobom smatra lice čiji mjesečni prihodi po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 40% prosječne isplaćene mjesečne neto plate zaposlenih u FBiH, a koji istovremeno nema nekretnine ili drugu imovinu kojom mogu podmiriti troškove postupka.33 Za razliku prethodnih, zakoni Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH općenito propisuju da su osnovi za utvrđivanje prava na pravnu pomoć zbog slabog imovinskog stanja prihodi i primanja (odnosno imovina) koji se ne smatraju prihodom, kao i primanja na koja podnosilac zahtjeva i članovi njegovog porodičnog 25 Vidi: čl. 11(1)e) KS. Vidi: čl. 17(1)b) RS; čl. 14 BD. 27 Vidi: 11(1)b) KS; čl. 13(1)c) USK; čl. 17(1)d) RS. 28 Vidi: čl. 14. BD. 29 Vidi: čl. 11(1)c) KS; čl. 13(1)e) USK. 30 Vidi: čl. 11(1)g) KS. 31 Vidi: Božić Krsanović/Tekić, 2012, str. 6, 33. 32 Vidi: čl. 15(1) TK; čl. 14(2) USK; čl. 15(1) PK. 33 Vidi: čl. 13(1) KS. 26 11 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći domaćinstva ne plaćaju porez.34 Zakoni Tuzlanskog, Unsko-sanskog, Posavskog kantona, odnosno Brčko Distrikta BiH izričito propisuju da se građanima slabog imovinskog stanja ne smatraju lica koja žive u zajedničkom domaćinstvu sa punoljetnim članom svoje porodice, a koji je takvog imovinskog stanja da je u mogućnosti da snosi njegove troškove advokatskih usluga. 35 Međutim, može se pretpostaviti da i ostali zakoni prešutno predviđaju taj uslov, s obzirom da svi zakoni propisuju da se kod utvrđivanja lošeg imovinskog stanja lica neće uzimati u obzir prihod i imovina članova porodice korisnika pravne pomoći koji sa njim žive u zajedničkom domaćinstvu, a protivstranka su u postupku.36 Treba istači da je zakon u Republici Srpskoj jedini koji detaljnije određuje kategoriju “rashoda”, odnosno jedini koji izričito određuje koji se izdaci i obaveze koje je podnosilac zahtjeva imao oduzimaju od ukupnog prihoda prilikom utvrđivanja osnova za ostvarivanje prava na pravnu pomoć.37 U ovom kontekstu trebalo bi razmotriti i reforme izvršene u Republici Hrvatskoj, kojom su izmjenjene odredbe relevantnog zakona nakon odluke Ustavnog suda RH, a koje sada, između ostalog, propisuju da se u obzir prilikom utvrđivanja imovinskih kriterija u postupku odobravanja pravne pomoći ne uzimaju nekretnine koje korisnik koristi za stanovanje.38 Relevantni propisi Zeničko-dobojskog kantona su naročito problematični u ovoj oblasti, budući da ne preciziraju na prikladan način standard “lošeg imovinskog stanja”, što uživanje besplatne pravne pomoći po tom osnovu značajno sužavaju, te najzad što u ovom pitanju postoji velika diskrecija u odlučivanju nadležnih organa. Naime, nakon općenitog određenja ko se smatra licem slabog imovinskog stanja,39 Pravilnik određuje lica za koja se smatra da su takvog lošeg imovinskog stanja. Tako se ističe, na primjer, da to mogu biti “bračni, odnosno vanbračni drugovi bez djece u predmetima nasljeđivanja, a čija novčana primanja ne prelaze visinu minimalne penzije”.40 Nije jasno zašto samo vanbračni drugovi bez djece mogu uživati pravo na besplatnu pravnu pomoć, odnosno zašto se bračnim i vanbračnim drugovima pravna pomoć nudi samo u predmetima nasljeđivanja. Posebno sporna je odredba da besplatnu pravnu pomoć uživaju i druga lica “za koja ravnatelj Zavoda, na njihov zahtjev, ocjeni” da su lica lošeg imovinskog stanja.41 Kada se radi o zahtevu za postavljanje branitelja zbog slabog imovinskog stanja, dodatno se ističe da o njemu odlučuje branitelj/punomoćnih Zavoda, ali nakon obavljenog intervjua sa podnositeljem zahtjeva, “radi dobivanja osnovnih informacija o socijalnom statusu podnositelja zahtjeva, broju članova porodičnog domaćinstva koje podnositelj zahtjeva izdržava, 34 Vidi: čl. 18. RS; čl. 15(1) BD. Vidi: čl. 15(2) TK; 14(3) USK; čl. 15(2) PK; čl. 15(3) BD. 36 Vidi: čl. 15(3) TK; čl. 13(2) KS; čl. 14(4) USK; čl. 15(3) PK; čl. 19(3) RS; čl. 15(2) BD. 37 Vidi: čl. 20, 21. RS. Istovremeno, međutim, da bi se lice smatralo da je lošeg imovinskog stanja, te da mu je stoga potrebna pravna pomoć, obaveze tog podnosioca moraju premašivati ukupne prihode ili prihodi moraju neznatno premašivati obaveze - vidi: čl. 21(3) RS. 38 Vidi: čl. 8. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (”Narodne novine”, br. 62/08, 44/11 i 81/11); Božić Krsanović/Tekić, 2012, str. 34. 39 Vidi: čl. 2. ZDK (”[L]ica koja, prema svom općem imovinom stanju, nemaju sredstava niti mogućnosti dobivanja zajma ili drugih sredstava da plate odvjetnika i snose sve ostale troškove zastupanja, bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice”). 40 Čl. 3. ZDK. Na istom mjestu se ističe da se licima lošeg imovinskog stanja smatraju i djeca, ali ona bez oba roditelja. 41 Ibid. (naglasak dodat). 35 12 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći njegovom mjesečnom prihodu i drugih podataka na temlju kojih se utvrđuje podobnost za zastupanje od strane Zavoda”. Ukoliko se iz predmetnog intervjua utvrdi “da bi se moglo raditi o licu kojem Zavod pruža besplatnu pravnu pomoć”, to lice treba dostaviti i dokaze kojima to potvrđuje. Pored toga što nije istaknuto kakav se značaj pridaje pojedinim odgovorima na postavljena pitanja, ukoliko osoba i pored intervjua mora dostaviti dokaze, poput lica koja ne traže postavljanje branitelja zbog slabog imovinskog stanja, nije jasno koja je svrha intervjua, osim što utječe na trajanje postupka, što može biti destruktivno ukoliko imamo u vidu rokove u drugim predmetima.42 Utvrđivanje imovinskog stanja može predstavljati ogroman teret mogućim korisnicima i veliko iskušenje pružaocima pravne pomoći. Korisnici se mogu suočiti sa ozbiljnim poteškoćama prilikom dokazivanja siromaštva - imovinskog stanja - pružajući dokaze o troškovima života njihovog porodičnog domaćinstva. Posljednje je posebno sporno budući da u određenoj mjeri uživanje prava jedne osobe uslovljava dobrovoljnom saradnjom druge, za što kao primjer možemo navesti zakon Sarajevskog kantona koji zahtijeva prilaganje i ovjerenih pisanih izjava punoljetnih članova porodičnog domaćinstva o imovinskom stanju, kao i njihove ovjerene pisane izjave o dopuštanju uvida u sve podatke o imovini i prihodima.43 Kako bi se izbjegla ovakva situacija mora se obratiti posebna pažnja na procedure koje imaju za cilj utvrđivanje podobnosti korisnika s ciljem smanjenja administrativnih i birokratskih tereta. Posljednje zahtijeva detaljnu evaluaciju obrazaca, kao i njihovu uniformizaciju. Ovdje su indikativni i primjeri Republike Hrvatske i harmonizacije njenog zakonodavstva prilikom raspravljanja Poglavlja 23. (”Pravosuđe i temeljna prava”), gdje je Republika Hrvatska “pojednostavil[a] postojeći obrazac zahtjeva za odobravanje pravne pomoći i na taj način dodatno približil[a] sustav najpotrebnijim građanima, olakšavajući im prvi korak u realizaciji tražene pomoći”, a što je EU izričito pozdravila u svom Zajedničkom stajališu za zatvaranje poglavlja.44 Pojedini zakoni dozvoljavaju snošenje djelimičnih troškova pravne pomoći za one korisnike koji raspolažu sa određenim sredstvima, međutim ta sredstva nisu dovoljna za pokrivanje svih troškova davanja savjeta i pravnog zastupanja.45 Ovakav pristup bi mogao biti učinkovit pošto omogućava uštedu državnih sredstava, a istovremeno ne isključuje iz programa beplatne pravne pomoći one koji ne raspolažu sa dovoljnim sredstvima za samostalno plaćanje pravne pomoći. Međutim, ovo pitanje mora biti razrađeno u zakonskim tekstovima, tako da bude jasno kada pravna pomoć može biti djelimična, pod kojim uslovima i sa kojim garancijama. Ovo 42 Vidi: čl. 4., čl. 5. ZDK. Vidi: čl. 16(2) KS; čl. 17(1) USK. S druge strane, recimo, Pravilnik Zeničko-dobojskog kantona zahtijeva samo “izjavu o porodičnoj i materijalnoj situaciji” - vidi: čl. 6 ZDK. Vidi, također: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,br. U-I/722/2009, od 06.04.2011, para. 7.4. (”Uvjet prema kojem se od svih članova kućanstva traže odgovarajuće izjave o imovini i primanjima također djeluje kao nepremostiva prepreka u postupku izdavanja "uputnica". Realna mogućnost da, iz različitih razloga, pojedini članovi kućanstva uskrate suglasnost za uvid u imovinu ili davanje drugih podataka […] potencijalno može dovesti do nemogućnosti ostvarenja prava na besplatnu pravnu pomoć čak i kad su ostali uvjeti zadovoljeni”). 44 Izvješće o ispunjavanju obaveza iz Poglavlja 23. – Pravosuđe i temeljna prava, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 12. maj 2011., str. 55; European Union Common Position, Chapter 23 - Judiciary and fundamental rights, AD 29/11, 29. juni 2011., str. 16. 45 Vidi: čl. 14. KS; čl. 15. USK; čl. 21(3) RS. Ipak, svi zakoni predviđaju postupke naknadne refundacije troškova, usljed izmjenjenih okolnosti, odnosno zloupotrebe prava. 43 13 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći je važno iz razloga da se izbjegnu buduće nesuglasice i previše uska tumačenja od strane organa koji primjenjuje zakon. Ako se ovom kriterijumu doda činjenica da se kancelarije besplatne pravne pomoći večinom nalaze u sjedištima kantona, sjedištu Distrikta, i pet gradova Republike Srpske, bez postojanja mobilnih kancelarija i timova koji idu u susret siromašnim korisnicima, u sistem besplatne pravne pomoći trebalo bi uključiti i troškove korisnika koji iz manjih sredina trebaju doći do kancelarija besplatne pravne pomoći. Među zakonima postoji i neusaglašenost oko oslobađanja od plaćanja sudskih i administrativnih taksi. Zakoni Republike Srpske i Sarajevskog, te Unsko-sanskog kantona izričito propisuju oslobađanje od takvih izdataka, dok drugi zakoni izričito propisuju suprotno.46 Ovakva ograničenja mogu spriječiti siromašna lica od sprovođenja sudskih i drugih postupaka. Iako drugi zakoni predviđaju posebne uslove za oslobađanje snošenja sudskih i administrativnih taksi, oni se direktno ne odnose na korisnike besplatne pravne pomoći, te je samim tim pozitivan socijalni utjecaj programa besplatne pravne pomoći ograničen. Na ovom mjestu potrebno je ukazati na dvije stvari. Prvo - čak i ako zanemarimo neusaglašenost zakona, što je problem sam po sebi - određivanje imovinskih pragova na način kako je to učinjeno u predmetnim zakonima može se pokazati izrazito nepravednim, budući da ne pokriva lica koja nisu formalno siromašna, ali koja u principu nisu u stanju da pokriju troškove uobičajenog postupka bez znatnih izdataka, naročito ukoliko su oni ekstenzivni, a što može biti slučaj kod kompleksnijih predmeta, odnosno predmeta sa većom vrijednošću spora. Također, treba imati na umu zaključke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Steel i Morris,47 gdje je ukazano da složenost predmeta, a naročito izrazita visina troškova, može značiti kršenje čl. 6(1) EKLJP, u slučajevima uskraćivanja besplatne pravne pomoći licima samo zato što formalno nezadovoljavaju uslove siromaštva.48 Drugo, zakoni različito regulišu pitanje ko određuje ispunjenje uslova eventualnog korisnika za pružanjem besplatne pravne pomoći. To je, u pravilu, pravo koje je dato u nadležnost Centra za besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj, odnosno u većini kantonalnih zavoda ta nadležnost data je direktoru Centra/Zavoda. 49 Imajući u vidu da se radi o pristupu pravdi najsiromašnijih i najugroženijih skupina stanovništva, ovakav pristup, uz kasnije opaske o nezavisnosti ovih tijela, može ugroziti ciljeve besplatne pravne pomoći. Iznimku od ovoga čini zakon Brčko Distrikta BiH koji propisuje da o zahtjevu u pravilu odlučuje predsjednik Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, dok u krivičnim predmetima o tome odlučuje predsjednik suda, sudija ili vijeće u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Distrikta. Istovremeno, o zahtjevu za ostvarivanje pravne pomoći u upravnom postupku odlučuje direktor Kancelarije.50 46 Vidi: čl. 3(3) RS; čl. 2(3) KS; čl. 3(3) USK. Dok bi se relevantna odredba zakona u Brčko Distriktu BiH (čl. 20, stav 1.), mogla ekstenzivno tumačiti da obuhvata i ove troškove, to nije slučaj sa sličnim odredbama u Tuzlanskom i Posavskom kantonu, zbog odredaba koje izričito uskraćuju to pravo - vidi: čl. 9(3) TK; čl. 9(3) PK. 47 Vidi: notasuprabr. 48 Vidi, također: Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 28 (”Ako troškovi postanu pretjerani, kao što je to bio slučaj u predmetu Steel & Morris,osobe srednjeg imovnog stanja, a možda i one dobrog imovnog stanja, mogu također biti u situaciji da zatraže pomoćiz javnih sredstava”); Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I/722/2009, od 06.04.2011, para. 7.2. (”U različitim europskim državama dostupnost i obuhvatnost sustava besplatne pravne pomoći različita je, no ona nije ograničena samo na najsiromašnije slojeve”). 49 Vidi: čl. 16(2) TK; čl. 18(1) KS; čl. 19(1) USK; čl. 16(2) PK; čl. 12(1) RS. 50 Vidi: čl. 18. i 19. BD. 14 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći D) Uskraćivanje pravne pomoći Zakoni, u principu, propisuju da besplatna pravna pomoć neće biti pružena, odnosno da će se uskratiti osobi: a) ako nisu ispunjeni kriteriji (statusa, imovine, itd.); b) ako se radi o neopravdanom vođenju postupka; c) ako se radi o zloupotrebi prava na pravnu pomoć; te c) ako postoji sukob interesa.51 Kriterij neopravdanog vođenja postupka naročito je problematičan tamo gdje ovaj standard nije razrađen u zakonskom tekstu, a što je slučaj sa Tuzlanskim i Posavskim kantonom, odnosno zakonom Brčko Distrikta BiH. Ostali zakoni propisuju da će se smatrati da je riječ o neopravdanom vođenju postupka kada je podnosilac zahtjeva u očiglednom nesrazmjeru sa stvarnim izgledom na uspjeh, kao i kada želi da vodi postupak radi postizanja svrhe koja je suprotna načelima poštenja i morala.52 Mišljenja smo da je ovakvo određenje zakonodavca suviše neodređeno. Nije jasno koji će se specifični faktori uzeti u obzir od strane davaoca pravne pomoći. Pored toga, evaluacija mogućeg uspjeha postupka ili moralnost namjere podnosioca zahtjeva podrazumijeva da će se odluka o dodjeli pravne pomoći zasnivati na subjektivnoj procjeni i širokim diskrecionim pravima.53 Zakoni Tuzlanskog, Unsko-sanskog i Posavskog kantona propisuju da protiv predmetnih rješenja žalba nije dozvoljena, te da postoji mogućnost pokretanja upravnog spora, dok ostali zakoni propisuju postojanje žalbe koja se podnosi ministru pravde, odnosno pravosudnoj komisiji u slučaju Brčko Distrikta BiH.54 E) Procedura Prethodno su istaknuti uslovi koji se moraju ispuniti da bi osoba mogla koristiti pravo na besplatnu pravnu pomoć, te tijela koja o tome odlučuju. Zakoni svih nivoa vlasti - osim onog Zeničko-dobojskog kantona, Kantona Sarajevo i zakona Brčko Distrikta BiH - propisuju da se o zahtjevima odlučuje najkasnije u roku od petnaest dana od podnošenja zahtjeva, odnosno uslova za otkazivanje odobrene pravne pomoći. Zakoni Distrikta, odnosno Zeničko-dobojskog kantona, ne ističu rok u kojem se riješenje mora donijeti, osim što zakon Distrikta općenito propisuje da se to mora učiniti “u što kraćem roku”.55 Zakon Sarajevskog kantona propisuje rok od osam dana, te uz to određuje da pojam “bez odgađanja” podrazumijeva odlučivanje o pružanju besplatne pravne pomoći “u zavisnosti od rokova koji su posebnim propisima utvrđeni za ostvarivanje određenog prava tražioca besplatne pravne pomoći, s tim da će se imovinsko stanje korisnika besplatne pravne pomoći, ako je uslov za ostvarivanje prava, utvrditi izjavama (…) i naknadno provjeriti”.56 Ovo posljednje rješenje je znatno povoljnije za korisnike pravne pomoći nego drugi zakoni, naročito ukoliko imamo u vidu da su stranke često suočene s kratkim rokovima u 51 Vidi: čl. 17(1) TK; čl. 15(1) SK; čl. 16(1) USK; čl. 17(1) PK; čl. 22(1) RS; čl. 17(1) BD. Svi zakoni, osim onog RS, dodatno propisuju da će se pomoć uskratiti osobi koja se ponaša izrazito nasilnički, nepristojno i uvredljivo prema zapolenicima zavoda/kancelarije. Relevantni propis Zeničko-dobojskog kantona ne reguliše izričito ovo pitanje u posebnoj odredbi, osim posredno materiju pod “a)” i “c)” - vidi: čl. 8. ZDK. 52 Vidi: čl. 15(2) KS; čl. 16(5) USK; čl. 22(2) RS. 53 Vidi, također: Dijk/Hoof, 2001, str. 394-395. 54 Vidi: čl. 17(4) TK; 18(4) KS; čl. 16(4) USK; čl. 17(4) PK; čl. 12(3) RS; čl. 17(3) BD. 55 Vidi: čl. 19(1) BD. 56 Čl. 18(2) KS. 15 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći osnovnim postupcima za koje traže pravnu pomoć, te da će svakako potrošiti značajno vrijeme na dobavljanje sve potrebne dokumentacije za dokazivanje ispunjavanja kriterija, prije nego što uopće budu mogli podnijeti zahtjev. Konačno, zakoni Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona propisuju rok od osam dana za žalbu protiv rješenja, dok zakoni u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH taj rok ističu kao petnaest dana. Pružaoci besplatne pravne pomoći Po pitanju pružalaca pravne pomoći primjetno je da pojedini zakoni u potpunosti etatiziraju ovo pitanje ističući da su pružaoci tih usluga samo kantonalni zavodi za pružanje pravne pomoći (direktor i pomoćnici direktora, kao pravni zastupnici), odnosno Kancelarija za pravnu pomoć u Brčko Distriktu BiH.57 Ostali zakoni propisuju da se kao pružaoci besplatne pravne pomoći pojavljuju i advokati koji su članovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini, udruženja i fondacije registrovane za pružanje besplatne pravne pomoći i drugi subjekti, u skladu s drugim zakonima.58 Određivanje pružalaca besplatne pravne pomoći u ovim propisima značajno je u tome što određuje da li i ostali subjekti imaju pravo na budžetska sredstva s ciljem pružanja besplatne pravne pomoći. Iz ovoga je vidljivo da brojni zakoni ne predviđaju nevladine organizacije kao pružaoce besplatne pravne pomoći, odnosno i ako im je data ta mogućnost ne mogu se finansirati iz budžeta namjenjenog za ove svrhe.59 Ovo bez obzira na činjenicu, koja se uporno zanemaruje, da su nevladine organizacije u proteklih petnaest godina u Bosni i Hercegovini imale najveću ulogu u pružanju besplatne pravne pomoći. Ne želi se priznati da su nevladine organizacije odigrale ključnu ulogu u zaštiti interesa obespravljenih socijalnih grupa i pojedinaca. Samo činjenica da je Udruženje “Vaša prava Bosne i Hercegovine” do kraja 2011. Godine pružilo besplatnu pravnu pomoć za preko 450.000 korisnika, govori dovoljno. Također, zakoni koji uključuju nevladine organizacije različiti su po pitanju uslova koje ti pružaoci pravne pomoći moraju ispunjavati, tako da zakon Unsko-sanskog kantona propisuje da se mora raditi o diplomiranom pravniku s položenim pravosudnim ispitom i tri godine iskustva, dok zakon u Republici Srpskoj ističe, uz prethodne uslove, da se zahtjevaju dvije godine iskustva.60 Iako bi uslovi u odnosu na radni staž nakon polaganja pravosudnog ispita i bili opravdani u pogledu pravnih zastupnika nadležnog organa, oni bi trebali biti niži kada se radi o drugim pružaocima pravnih usluga, poput onih u nevladinim organizacijama. Naime, u ovom kontekstu treba imati na umu trenutno široke mogućnosti zastupanja i preduzimanja drugih pravnih radnji u različitim postupcima, koji često nisu ograničeni ovako visoko postavljenim uslovima. Stoga je i na BiH primjenjiva opaska 57 Vidi: čl. 7. TK; čl. 2. K10; čl. 7. PK; čl. 2. BD; čl. 1. ZDK. Vidi: čl. 3.h), čl. 24. i čl. 25. KS; čl. 25. USK; čl. 8. RS. 59 S druge strane zakon Kantona Sarajevo propisuje da se sredstva za pružanje pravne pomoći od takvih organizacija osigurava na osnovu odobrenog projekta - vidi: čl. 31(2) KS. U onoj mjeri u kojoj nevladine organizacije pružaju pravnu pomoć u Republici Srpskoj, oni se finansiraju na osnovu Uredbe o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne pravne pomoći (”Sl. glasnik RS”, br. 79/10). 60 Vidi: čl. 26.a) USK; čl. 10. RS. Zakon Sarajevskog kantona uređuje samo uslove koje moraju ispuniti pravni zastupnici nadležnog organa, i to položen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita - vidi: čl. 26(3) KS. 58 16 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je istakao sljedeće: “Iako su pravila o zastupanju pred sudom kao specifičnom obliku pružanja sekundarne pravne pomoći najstroža i sadrže određene oblike odvjetničkog monopola na zastupanje, ona ipak dopuštaju da u pružanju pravne pomoći (i to ne u svojstvu savjetnika, već i formalnog zastupnika) sudjeluju i druge osobe osim odvjetnika, bez obzira na okolnost što neke od njih nemaju specifični pravni ispit, pa čak ni bilo kakve pravne kvalifikacije”.61 Nezavisnost pružalaca pravne pomoći S obzirom na sve prethodno navedeno nije zanemarivo ni pitanje nezavisnosti pružalaca pravne pomoći. Prethodno navedena zakonska rješenja ne idu u prilog efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć, što bi trebalo biti suštinska intencija, već povećavaju administraciju i usmjeravaju budžetska sredstva za besplatnu pravnu pomoć državi i njenom aparatu. Ovakva rješenja nisu usklađena sa evropskim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa Bosne i Hercegovine sa propisima zemalja Evropske Unije. Centri, kancelarije i zavodi za pravnu pomoć treba da budu nezavisni od vlada, pravnih komisija i slično. Ova nezavisnost je veoma upitna pogotovo ako ne raspolaže samostalno sa budžetom namjenjenim za pravnu pomoć,62 odnosno ukoliko odlučivanje o raspodjeli sredstava za pravnu pomoć nije “u nadležnosti nezavisnog, nepristranog i stručnog tijela koje će na temelju objektivne metodologije i vrednovanja projakata donositi odluke”, s tim da “takvo tijelo u svome radu treba biti neovisno od tijela koje se brine za svakodnevno upravljanje sustavom besplatne pravne pomoći (nadležnog Ministarstva).”63 Jasno je da centri (i sl.) treba da budu odgovorni za organizaciju i nadgledanje cijelog sistema pravne pomoći. Oni treba da budu nezavisan organ rukovođenja, trebaju imati svoj odbor (ili neko drugo tijelo), svoj sopstveni budžet i pravilnik. I pored pojedinih iskazanih nedostataka, najdalje u osiguranju nezavisnosti u ovom pogledu otišao je Brčko Distrikt, budući da tu Kancelarija po zakonu ima jasno izdvojen i prikazan dio budžeta u okviru budžeta Distrikta, odnosno da u propisanoj proceduri pripreme i usvajanja budžeta direktor Kancelarije sačinjava prijedlog budžeta Kancelarije, te ga dostavlja Pravosudnoj komisiji radi utvrđivanja konačnog prijedloga budžeta za Kancelariju. Također, zakon proposije da Direktor Kancelarije ima pravo prisustvovati sjednicama Skupštine Distrikta i odgovarajućim tijelima i zastupati predloženi budžet kada se raspravlja i odlučuje o pitanjima budžeta koji se odnosi na Kancelariju.64 Nasuprot tome, recimo, jeste zakon u Republici Srpskoj gdje se izričito propisuje da je Ministarstvo pravde nadležno za “predlaganje i kontrolu budžeta za ostvarivanje pravne pomoći”.65 Zavodi i kancelarije, kako je regulisano kantonalnim zakonima, nisu nezavisni nego su, 61 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I/722/2009, od 06.04.2011, para. 18. Vidi, također:Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 37. 62 Vidi, također: Jurišić, 2011, str. 72-73 (o sistematskoj prirodi i dalekosežnim posljedicama ovog problema). 63 Božić Krsanović/Tekić, 2012, str. 38 (navođenje zaključaka međunarodne konferencije o provođenju zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u Hrvatskoj). 64 Vidi: čl. 48. i čl. 49. BD. 65 čl. 29(1)d) RS. Vidi, također: čl. 21(3) TK; čl. 35(1) KS; čl. 42. K10; čl. 21(3) PK. 17 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći suprotno tome, u potpunoj mjeri subordinirani državi, i kombiniraju dva zadatka koji se teško mogu ostvariti unutar istog organa: ocjenu podobnosti za primanje pravne pomoći i pružanje pravne pomoći. Pored toga, tamo gdje je predviđena žalba na rješenja o (ne)dodjeljivanju pravne pomoći, o njoj odlučuju resorna ministarstva pravde, kome su zavodi i odgovorni. Nadalje, organi koji trenutno pružaju besplatnu pravnu pomoć u BiH razlikuju se kako po svom statusu tako i organizaciji. Primjera radi, Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH sastavni je dio pravosuđa Brčko Distrikta i kao takva ima status nezavinsnog organa u okviru pravosuđa Brčko Distrikta. Stoga imaju smisla odredbe kojima se propisuje da Kancelarija obavlja svoju funkciju nezavisno od drugih organa vlasti i institucija Distrikta, te da nijedan državni organ ili institucija nemaju pravo da na bilo koji način utiču na rad Kancelarije. 66 Za razliku od ove kancelarije, ostali organi koji pružaju pravnu pomoć nemaju status nezavisnih organa i upravo na ovu činjenicu je ukazivano više puta i od strane Udruženja “Vaša prava BiH”. Centar za pružanje pravne pomoći Republike Srpske je upravna organizacija u sastavu Ministarstva pravde Republike Srpske i za svoj rad odgovara Ministarstvu.67 Kantonalni zavodi za pružanje pravne pomoći u principu se definišu kao samostalne upravne organizacije, ali nad kojima nadzor vrše ministarstva pravde, odnosno čiji direktori odgovaraju ministarstima ili vladi kantona.68 Status zaposlenika koji pružaju pravnu pomoć unutar navedenih organa je isto tako veoma različit. Zaposelnici Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć Brčko Distrikta imaju status zaposlenika pravosuđa i po svemu sudeći su jedini nezavisni organ koji pruža besplatnu pravnu pomoć. U Centru za pružanje pravne pomoći Republike Srpske i zavodima kantona za besplatnu pravnu pomoć zaposlenici imaju status državnih službenika. Stoga je ispravan zaključak da su zavodi/centri “svojevrsni upravni organi pa može biti upitna njihova proklamirana samostalnost i neovisnost od izvršne vlasti, posebno u onim postupcima i predmetima u kojima su upravni organi protustranka korisnika besplatne pravne pomoći, odnosno subjekti od kojih on traži i očekuje ostvarenje svojih prava”.69 Konačno, unutrašnja organizacija također je različita i ona umnogome zavisi od finansijskih resursa pojedinih teritorijalnih jedinica. Tu se naročito ističe zakon u Republici Srpskoj koji propisuje da se u sastavu Centra formira Odbor za uspostavljanje i kontrolu profesionalnih standarda pružalaca pravne pomoći, te da taj Odbor čine po jedan predstavnik Centra, Advokatske komore RS, te predstavnik nevladinih organizacija. Istovremeno, međutim, propisuje se da je Ministarstvo pravde to koje je nadležno za imenovanje članova tog nezavisnog odbora.70 Pružanje besplatne pravne pomoći - NVO Imajući u vidu prethodno iskazano, naročito opaske u pogledu pružalaca pravne pomoći, problema oko nezavisnosti u trenutnom sistemu pružanja besplatne pravne pomoći, nužno je 66 Vidi: čl. 3. BD. Uz to treba dodati da je Pravosudna komisija Brčko Distrikta ta koja imenuje i vrši nadzor nad radom Kancelarije, a ne izvršna vlast. 67 Vidi: čl. 9. i čl. 27. RS. 68 Vidi: čl. 40(1) TK; čl. 42. KS; čl. 47. USK; čl. 5. K10; čl. 41. PK. 69 Čizmić, 2011, str. 28. 70 Vidi: čl. 28. i čl. 29(1)đ) RS. 18 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći imati u vidu značaj koji nevladine organizacije imaju u pružanju besplatne pravne pomoći, odnosno u ostvarivanju djelotvornog i učinkovitog sistema pravne pomoći. U značajnoj studiji UNDP-a BiH iz 2010. godine, na pitanje “Kome bi se prvo obratili ukoliko vam je potrebna besplatna pravna pomoć?”, ispitanici su istakli da u gotovo jednakom procentu povjerenje poklanjaju nevladinim organizacijama i advokatskim komorama, s blagom prednošću nevladinim organizacijama, a ispred državnih institucija.71 Ovakav stav građana je očekivan imajući u vidu činjenicu da su upravo nevladine organizacije te koje najduže kontinuirano pružaju besplatnu pravnu pomoć, pokrivaju i područja izvan većih gradova, te općenito iz razloga nepovjerenja prema državnim institucijama. U praksi NVO i dalje imaju dominantnu ulogu u zaštiti izbjeglica, azilanata, raseljenih lica, žrtava trgovine ljudima i žrtava diskriminacije. Situacija je slična i drugdje, a naročito u državama okruženja.72 U prilog značajnijeg učešća nevladinih organizacija u pružanju besplatne pravne pomoći, stručnjaci općenito navode izrazito problematičnu situaciju na ovom području, koje se karakteriše tranzicijama različite vrste: [V]elike migracije stanovništva zbog ratnih okolnosti i s tim povezana izloženost kršenju ljudskih prava velikih razmjera; raspad pravnog sustava SFRJ i uspostava država sljednica, što je dovelo u pitanje različita statusna prava stanovništva (državljanstvo, mirovinska prava, priznavanje diploma, različita imovinska prava, itd.); sposobnost neprofitnih organizacija u ostvarivanju komunikacije između područja različitih država sljednica u razdoblju kada izbjeglice nisu mogle ostvariti kontakt s tijelima matične države; diskriminacija određenih skupina stanovništva, najčešće po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi; znatno povećanje udjela stanovništva teškog imovinskog položaja uz istovremeno ukidanje besplatnog pružanja pravne pomoći u sudovima; netransparentnost, često i nekonzistentnost velikog broja zakonskih, a još više podzakonskih propisa, itd.73 Značaj nevladinih organizacija u pružanju besplatne pravne pomoći naročito dolazi do izražaja u situaciji kada se veliki dijelovi stanovništva nalaze u siromaštvu. Iako je BiH napravila znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim razvojnim izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih područja i lošom socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20% stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da dodatnih 30% stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva.74 Očekivano povećanje broja zahtjeva za pruženjem besplatne pravne pomoći nužno iziskuje značajnije uključivanje nevladinih organizacija, te barem izmjene postojećeg relevantnog zakonodavstva u smislu isticanja veće saradnje kantonalnih zavoda za pravnu pomoć i nevladinih organizacija, naročito u 71 Vidi: Pajić/Popović, 2010, str. 43. U studiji se na istom mjestu ističe da je “stoga […] potrebno nastaviti kontinuirane napore da se osigura sistem rada za NVO (uključujući i adekvatnu pravnu regulativu), te mehanizme poticaja za razvoj ovako važnog segmenta pravde u širem smislu”. Vidi, također: Bratić, 2011, str. 48. 72 Vidi, npr.: Bačić, 2012, str. 9 (”98% pružalaca besplatne pravne pomoći u RH su NGO, zbog prevelike birokratiziranosti”); Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 24; Božić Krstanović/Tekić, 2012, str. 21-22. 73 Čizmić, 2011, str. 29. Vidi, također: Gladwell/Muilu, 2011, para. 11 (”Djelotvorna BPP [u BiH - op.a.] ne znači isključivanje uloga NGO u pružanju pravnih usluga”). 74 Vidi, također: Kotlo, 2011, str. 39 (”[U] HNK 28% stanovništva [su] potencijalni korisnici besplatne pravne pomoći”); Bratić, 2011, str. 48, fusnota 6; “Zbog recesije sve traženija besplatna pravna pomoć”, Radio Brčko, 15.05.2012, izvor:http://radio-brcko.co.ba/zbog-recesije-sve-trazenija-besplatna-pravna-pomoc/ (pristupljeno: 02.01.2013). 19 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći “upućivanju na ove organizacije [NVO - op.a.] stranke koje bi zbog obimnosti posla predugo čekale na pravnu pomoć od strane Zavoda”.75 S tim u vezi, korisnicima pravne pomoći morao bi se osigurati što veći prostor slobodnog izbora pružaoca pravne pomoći, a što je ujedno bila i jedna od preporuka stručnjaka u procesu uspostave sistema pravne pomoći u BiH, odnosno što je i zahtjev međunarodnih standarda.76 Dalji problem predstavlja činjenica da sadašnji zakoni o parničnom postupku kako u FBiH, tako i u RS, ne poznaju pružanje pravne pomoći neukoj stranaci u sudskom postupku od strane sudova. Uloga stranaka u parničnom postupku definisana je raspravnim načelom koje podrazumijeva isključivo ovlaštenje stranaka da prikupljaju činjeničnu građu za donošenje odluke suda o njihovim zahtjevima i da odlučuje o potrebi dokazivanja prezentiranih činjenica. Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice tako da je na snazi princip „koliko činjenica toliko i prava“, s tim da je umjesto načela materijalne istine propisano načelo formalne istine, što znači „ da čega nema u spisu to na svijetu i ne postoji“. Iz ovog se može zaključiti da u sadašnjoj situaciji stranka sama, dakle bez punomoćnika i stručne pomoći, neće moći ostvariti svoja prava, prije svega iz razloga što sud nije više dužan pružiti bilo kakvu pravnu pomoć, a stranka sama često ne poznaje pravo da bi sama mogla učestvovati u postupku u svojstvu tužitelja ili tuženog. Stoga je tačan zaključak da “jačanje raspravnog načela ne samo da otežava utvrđivanje materijalne istine već bitno favorizira ekonomski jaču stranu ili stranu koja ima veći nivo pravnog znanja”.77 Također, istraživanja u praksi, poput onih u Hercegovačkoneretvanskom kantonu, pokazala su da “većina stranaka gubi sporove zbog formalnih nedostataka pojedinih podnesaka koje su pisali bez stručne pomoći”,78 Nadalje, isto istraživanje ističe da “upravo slučajevi neadekvatnog i nekvalitetnog zastupanja dovode do preopterećenosti i zagušenosti sudova”, što “dalje dovodi, čekanjem duži period na rješavanje predmeta, do ugrožavanje i kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku i pristupa pravdi.”79 Kao što je već istaknuto trenutno zakonodavstov u BiH karakteriše odsustvo planske politike u sistemu besplatne pravne pomoći, odstupanja od Strategije reforme sektora pravosuđa u BiH, te fragmentiranost i različit pristup u rješavanju pitanja besplatne pravne pomoći. Ujedno, uloga nevladinih organizacija i doprinos koji su dali i koji bi mogli dati u sistemu besplatne pravne pomoći kontinuirano je minimizirana što je vodilo apsolutnom isključenju NVO iz procesa javnih konsultacija. Na taj način je dragocjeno iskustvo koje posjeduju nevladine organizacije u oblasti besplatne pravne pomoći u potunosti zanemareno. Treba uzeti u obzir da 75 Kotlo, 2011, str. 41. Vidi: Gladwell/Muilu, 2011, para. 14 (”Izbor onoga koji pruža pravnu pomoć bi trebao, u najvećoj mogućoj mjeri, biti prepušten potencijalnom korisniku”); Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Zajednička služba PS BiH, Istraživački sektor, br.: 03/10-50-3-96-9/10, 25.06.2010., str. 7 (”Omogućiti korisniku da bira ili jednom zamijeni pružaoca usluga po vlastitoj želji (u slučaju nezadovoljstva korisnika njegovom uslugom)”); Croissant protiv Njemačke, zahtjev br. 13611/88, A.237-B, od 25.09.1992, para. 29; Dijk/Hoof, 2001, str. 443. Ovakav prostor izbora već postoji u drugom relevantnom zakonodavstvu, poput onog o krivičnom postupku. 77 Bejtović, 2010, str. 69. 78 Kotlo/Stipanović, 2011, str. 104. 79 Ibid., str. 103 (podaci dobijeni od sutkinje Nine Ćulanić, zamjenice predsjednika Općinskog suda u Mostaru). Vidi, također: Primjer iz prakse 1. i 2., u ovom dokumentu. 76 20 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći su nevladine organizacije bile posebno aktivne u pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, raseljenim licima i povratnicima u oblasti imovinskih odnosa, stambenih pitanja, pristupa socijalno-ekonomskim pravima i dr. Rezultati koji su postignuti u 15 posljednih godina su izuzetni. Isključivanjem NVO iz sistema besplatne pravne pomoći na pojedinim nivoima, posebno iz finansiranja usluga besplatne pravne pomoći, ugožena populacija je u potpunosti uskraćena za nezavisnu i nepristratsnu pomoć.80. Udruženje “Vaša prava BiH” pruža besplatnu pravnu pomoć korisnicima, osim krivičnog, prekršajnog i privrednog prava, na osnovu Odluke Izvršnog direktora o Kriterijima za definisanje prioritetnih kategorija korisnika i pružanja usluga „Udruženja Vaša prava BiH“ broj: 288/07 od 20.04.2007.godine u kojoj se definišu prioritetne korisničke kategorije usluga Udruženja te dokazi koji se mogu koristiti i poslužiti u svrhu dokazivanja određenog svojstva, posebne oblike pružanja besplatne pravne pomoći, kao i ostala pitanja od značaja za postupak određivanja i prijema korisnika besplatne pravne pomoći. Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ je jedini pružalac pravne pomoći iz oblasti azila i izbjegličkih prava, te zaštite povratnika i raseljenih lica, te je jedino udruženje koje ima potpisan Memorandum o razumjevanju sa UNHCR-om, Ministarstvom sigurnosti i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice o pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, tražiocima azila, raseljenim licima i povratnicima. Prednosti donošenja jednog zakona Imajući u vidu prethodno istaknute nedostatke postojećeg zakonodavstva, odnosno naročito njene neusklađenosti, jasno je da trenutno stanje u ozbiljnoj mjeri ograničava osobe u uživanju njihovog prava na pristup sudovima u BiH, odnosno iste tretira bitno drugačije u različitim dijelovima države. Stoga su bili razumljivi komentari iz Strategije za reformu sektora pravde BiH da su postojeći “mehanizmi […] veoma različiti [te] predstavljaju veliki izazov, ukoliko BiH želi razvijati pravni okvir koji će obezbijediti obuhvatan i održiv sistem besplatne pravne pomoći, koji funkcioniše i dovoljno je detaljan da obezbijedi minimum jednakosti pred zakonom za sve građane BiH, ali da ipak ostane fleksibilan i dovoljno usključiv kako bi zadovoljio različite lokalne potrebe i zahtjeve.”81Ukoliko imamo u vidu da su navedene opaske date 2006. godine, situacija je u međuvremenu postala samo još gora, zbog čega je bilo opravdano i mišljenje Visokog sudskog i tužilačnog vijeća BiH “da bi eventualno donošenje Zakona o zavodima za pravnu pomoć trebalo biti na federalnom ili državnom niovu jer rješavanje ovog važnog pitanja na kantonalnim nivoima uvijek u sebi nosi opasnost od donošenja različitih rješenja, što bi građane dovodilo u neravnopravan položaj pred zakonom.”82 80 U tom smislu, vidi: Kotlo, 2011, str. 42 (”U budžetu nadležnih nivoa i organa vlasti neophodno je osigurati finansijska sredstva od države i pojedinih nivoa i organa vlasti za aktivniji i izvjesniji rad i NVO sektora u oblasti pristupa pravdi – pružanja besplatne pravne pomoći, jer djelotvornu pravnu pomoć mogu pružati samo države koje imaju čvrsto političko opredjeljenje i koje su spremne finansijski podržati razvoj sveobuhvatnog sistema pravne pomoći”) 81 Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008. do 2012. godine, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2006., str. 71. 82 Zbornik karakterističnih odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine 2004-2008, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009, str. 12. Vidi, također:Izvješće o provedbi Strategije 21 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći S obzirom na prethodno istaknuto, a naročito pregled trenutnog stanja zakonodavstva, moguće je istaći više razloga zašto je važno imati jedan zakon i tijelo koje je odgovorno za imenovanje i disciplonsko sankcionisanje pružatelja usluga besplatne pravne pomoći: ● Jedan zakon na državnom nivou može značajno doprinijeti nezavisnosti sistema pružanja besplatne pravne pomoći i to osiguranjem neophodne slobode u radu, dozvoljavajući svim akterima nezavisan rad te jačanjem profesionalnih standarda; ● Donošenjem jednog zakona osiguravaju se usklađeni i jedinstveni standardi etike pružatelja usluga besplatne pravne pomoći, postupku određivanja lica/organizacija za pružanje pravne pomoći i vođenje postupaka protiv nesavjesnih pružatelja usluga besplatne pravne pomoći u cijeloj državi; ● Ovo predstavlja najoptimalniji način da se osigura jednak tretman, kao i odgovornost svih građana, čime će se graditi povjerenje javnosti u sistem pravne pomoći. Doprinijet će učinkovitijoj i efikasnijoj administraciji pravde; ● Jedan zakon o pravnoj pomoći podržava BiH na svom putu prema evropskim integracijama, kao i kod postizanja evropskih standarda. Ovo predstavlja i financijski najoptimalniju soluciju; Treba istači i činjenicu da je BiH, a ne entiteti i niže administrativno-teritorijalne jedinice, subjekat koji je kao članica međunarodnih organizacija, a ovdje prije svega Vijeća Evrope, isključivo odgovoran za međunarodnom nivou za ispunjavanje standarda za pružanje besplatne pravne pomoći, te je zbog toga ona i subjekt tužbi u slučaju neizvršavanja družnosti usklađivanja zakonodavstva sa preuzetim obavezama. Donošenje zakona na državnom nivou u ovoj osjetljivoj oblasti bilo bi u skladu i sa dosadašnjom praksom, budući da je BiH donosila zakone na nivou BiH “u onim područjima gdje je BiH temeljem međunarodnih ugovora/konvencija preuzela obavezu donošenja propisa, primjerice na području industrijskog, odnosno intelektualnog vlasništva”.83 Nevladine organizacije koje pružaju besplatnu pravnu pomoć u BiH smatraju da zakon o pravnoj pomoći na nivou države predstavlja najbolji način da se standardi pružanja besplatne pravne pomoći podignu na viši nivo i uspostavi harmonizacija propisa iz ove oblasti, što pomaže u razvoju BiH kao države utemeljene na poštivanju vladavine zakona, a što su potvrdila i stučna mišljenja.84 Mišljena smo da će Evropske institucije i međunarodna zajednica općenito podržati donošenje jednog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH, jer će se na taj način obezbjediti efikasan pristup pravdi svih građana i nastaviti sa reformama u cilju uspostave profesionalnog i nezavisnog sistema pružanje besplatne pravne pomoći. Cilj donošenja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou jeste da se svim građanima bez razlike pruži mogućnost na besplatnu pravnu pomoć i jednak pristup pravdi. Kao što je već istaknuto, sadašnje stanje, kada za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini, Izvještajno razdoblje: siječanj – lipanj 2009. godine, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2009., str. 13 (”Upitan je stupanj usklađenosti između ovih zakona i postoji opasnost od različitog institucionalnog tretiranja ovog problema, čime građani mogu biti dovedeni u neravnopravan položaj”). 83 Čizmić, 2011, str. 27. 84 Vidi: Gladwell/Muilu, 2011, para. 9; Čizmić, 2011, str. 26. 22 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći je u pitanju besplatna pravna pomoć, ne samo što ne osigurava svim građanima jednak pristup pravdi već i ne postoji usklađen sistem pružatelja pravne pomoći. Nadležnost BiH Već je naznačeno da postoje bitni razlozi da donošenje državnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. U nastavku ćemo razmotriti nadležnost za donošenje takvog zakona na državnom nivou. Šturo obrazloženje ustavnopravnog osnova uz prijedlog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ističe da je taj osnov sadržan u čl. IV.4.a) Ustava BiH, prema kojem je Parlamentarna skupština nadležna za donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine BiH prema ustavu, te u čl. II.3.e) Ustava BiH kojim se garantuje pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim predmetima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.85 Pitanje podjele nadležnosti između države i entiteta, u Ustavu BiH, kompleksna je materija s obzirom da to pitanje nije iscrpno regulisano u jednoj ustavnoj odredbi - iako se doima da to čine temeljne odredbe čl. III.1 (”nadležnosti institucija BiH”) i III.3.a) (pretpostavka nadležnosti u korist entiteta) - već da precizno utvrđivanje tog pitanja zahtijeva sistematsko tumačenje ustavnog teksta, budući da je materija nadležnosti uređena i izvan ovih odredbi.86 Mišljenja smo da postoji nekoliko ustavnih osnova za donošenje predmetnog zakona koji su, pojedinačno ili zajednički, dovoljni da utemelje ustavnost takvog zakona, a na što je ukratko ukazano i u obrazloženju prijedloga zakona. Prvobitno treba istači odredbu čl. II.1 koja propisuje da će BiH, i oba njena entiteta, “osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”, odnosno odredbu čl. II.3 koju je Ustavni Sud BiH protumačio na način da “daje kompetenciju zajedničkim institucijama BiH za regulisanje svih pitanja pobrojanih u katalogu ljudskih prava, koja se ne mogu prepustiti isključivo entitetima, jer zaštita mora biti garantovana “svim licima na teritoriji BiH””87 Imajući u vidu prethodno istaknutu izrazitu fragmentaciju u regulisanju ovog bitnog pitanja ljudskih prava za građane na različitim nivoima vlasti u BiH, prethodno navedene odredbe su barem dovoljne za donošenje okvirnog zakona na nivou BiH radi određenja standarda, koji svakako moraju biti u skladu sa onim minimalnim koji proizilaze iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, a koji su neophodni da bi se ispunile pozitivne obaveze koje za BiH proizilaze iz gore navedenih odredbi.88 85 Vidi: Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, br. 05-02-1276-2/11, od 20.7.2012. godine. Dostupno na: https://www.parlament.ba/sadrzaj/zakonodavstvo/u_proceduri/default.aspx?id=36329&langTag=bs-BA&pril=b (pristupljeno: 03.01.2013). Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma PSBiH na svojoj 28. sjednici (4.9.2012.) utvrdila je da je prijedlog zakona usklađen sa Ustavom i pravnim sistemom BiH - dostupno na: https://www.parlament.ba/sadrzaj/vijesti/2011/default.aspx?id=36680&highlight=Prijedlog*zakona*o*besplatnoj*p ravnoj*pomo%C4%87i&langTag=bs-BA&template_id=5&pril=b&pageIndex=1 (pristupljeno: 03.01.2013). 86 Vidi, npr. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu državna imovina (konsolidirati) 87 Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000., para. 13. S tim u vezi treba istači i odluku Ustavnog suda BiH o ustavnosti Zakona o Sudu BiH, kojeg je utemeljio i na činjenici da će se time jača pravna zaštita građana BiH i osigurava poštovanje principa Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno da se osnivanjem suda “može očekivati veći doprinos jačanju vladavine prava, što je jedan od temeljnih principa za funkcionisanje demokratske države”. Vidi: Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-26/01, 28.09.2001., para. 26. 88 Vidi: Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000., para. 29 (”[U]stavom garantovano 23 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći U vezi s prethodnim, pitanje nadležnosti Parlamentarne skupštine da donese predmetni zakon može se razmotriti i u kontekstu ispunjavanja obaveza i uvjeta za uključivanje BiH u procese evropskih integracija, a što je po Ustavnom sudu BiH “integralni segment vanjske politike Bosne i Hercegovine koja je u isključivoj nadležnosti državnih institucija u smislu čl. III/1.a) i V/3.a) Ustava BiH”.89 Drugim riječima, imajući u vidu obaveze koje za BiH proizilaze iz članstva u Vijeću Evrope, naročito u osiguranju minimuma pravnih standarda iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i praksi Evropskog suda za ljudska prava, odnosno obaveze koje je BiH preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju,90 posebno u vezi s čl. 70. i 78., što uključuje i Direktivu 2003/8/EZ (27.01.2002), te minimum standarda određenih u čl. 47. Povelje o temeljnim pravima Evropske Unije, Parlamentarna skupština ima nadležnost donijeti zakon kojim će sprovesti preuzete obaveze. Ustavni sud BiH potvrdio je, u predmetu koji se ticao Zakona o statistici, da ovakvo ustanovljavanje nadležnosti Parlamentarna skupština može učiniti i kada zakon nije donešen na osnovu posebnog prijedloga Predsjedništva BiH.91 Konačno, osnov za donošenje državnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći može biti i odredba čl.III.5.a) koja reguliše pitanje dodatnih nadležnosti države propisujući da će BiH “preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine […]”. Navedeni osnovi su nezavisni, što znači da za drugi i treći osnov nije neophodna saglasnost entiteta. Drugi osnov je, u ovom kontekstu, značajan s obzirom na Aneks 6, a treći u odnosu na međunarodni subjektivitet BiH. Što se tiče drugog osnova, značajno je preuzimanje nadležnosti u stvarima predviđenim Aneksom 6, koji se odnosi na sporazum o ljudskim pravima, a za kojeg je Ustavni sud BiH istakao da je “intencija njegovih tvoraca bila da se prvenstveno na nivou države Bosne i Hercegovine osiguraju mehanizmi zaštite ljudskih prava i sloboda, odnosno da je država ta koja mora stvoriti okvir za zaštitu ljudskim prava i sloboda”, te da je u specifičnim društvenim okolnostima država dužna na preuzme te nadležnosti.92 Treći osnov je značajan u onim situacijama u kojima fragmentacija predmetnog zakonodavstva u ovoj pravo na privatnu imovinu, kao institucionalni garant u cijeloj Bosni i Hercegovini, zahtijeva okvirno zakonodavstvo na nivou države Bosne i Hercegovine radi specifikacije standarda koji su neophodni da bi se ispunile prethodno elaborirane pozitivne obaveze Ustava. Takvo okvirno zakonodavstvo bi, dakle, trebalo odrediti bar razne oblike imovine, nosioce tih prava, te opće principe za njihovo izvršavanje u smislu imovinskog prava koje obično predstavlja element zakonika građanskog prava u demokratskim društvima”). Vidi, također: Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-IV, 18. i 19.08.2000, para. 34 (”[P]ostoji implicitna ali neophodna odgovornost države BiH da osigura minimum standarda za upotrebu jezika kroz okvirno zakonodavstvo. Pri tome zakonodavstvo BiH mora uzeti u obzir efektivnu mogućnost jednakog korištenja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne samo pred institucijama BiH, već također i na nivou entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim, izvršnim i sudskim vlastima kao i u javnom životu”). 89 Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/07, od 4.10.2008, para. 16. 90 Vidi: Odluka o prihvatanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine i Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 5/08-1); Odluka o ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 10/08-1). 91 Vidi:supranota br. (konsolidirati) 92 Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP-164/04, 01.04.2006, para. 94, 91. 24 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći bitnoj materiji građane može stavljati u neravnopravan položaj, na taj način kršeći njihova ljudska prava, a za što bi međunarodno odgovorna bila država. Dovodeći u vezu drugi i treći osnov u kontekstu stare devizne štednje, Ustavni sud BiH je istakao da “nepoštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda i neispunjenje međunarodnih obaveza neizbježno vode u međunarodnu izolaciju i, potem nepriznavanja institucija takve države, u nestanak tog subjektivitata”.93 Imajući navedeno u vidu, odnosno trenutno spornu situaciju u ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć na različitim nivoima vlasti u BiH, može se istači da ne samo da država ima nadležnost da donese relevantni državni zakon o ovoj oblasti da bi učinkovito otklonila prepoznate probleme, već da ona ima i pozitivnu obavezu da to učini. Nadležnost FBiH Ukoliko se blokade na državnom nivou pokažu nepremostivim, biti će u najmanju ruku nužno donijeti relevantno zakonodavstvo na nivou FBiH, budući da je fragmentacija zakonodavstva u pružanju besplatne pravne pomoći na tom nivou vlasti u BiH najizraženija. Prethodno navedena odredba čl. II.1 Ustava BiH propisuje da su, pored države, i entiteti dužni “osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”, a što je potvrđeno i Ustavom FBiH u čl. II.A.2. U odredbama Ustava FBiH koje se odnose na podjelu nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti, pitanje “osiguranja i provedbe ljudskih prava”, spada u zajedničku nadležnost Federacije i kantona (čl. III.2.). S obzirom na loša nomotehnička rješenja navedene odredbe su često predmet sporova i nejasnoća, naročito imajući u vidu da, po svemu sudeći, propisuju postojanje i konkurentne i paralelne nadležnosti (čl. III.3.). Međutim, imajući u vidu dosadašnju praksu i provedbu ovih odredaba - a koja se često sastoji u općenitom pronalasku osnova za donošenje zakona u čl. IV.A.20.d Ustava kojim je propisano da je u nadležnosti Parlamenta FBiH donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti - FBiH bi u najmanju ruku mogla donijeti okvirno zakonodavstvo o besplatnoj pravnoj pomoći u kojima bi odredila minimalne standarde koje bi kantonalni zakoni morali da zadovolje. Preporuke Dosadašnja rješenja ne idu u prilog brzom, efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć. Intencija je na povećanju administracije i usmjeravanje budžetskih sredstava za besplatnu pravnu pomoć na finansiranje rada države i njenom aparatu. Ova rješenja nisu usklađena sa međunarodnim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa u BiH sa propisima zemalja Evropske unije i u suštini ograničavaju pravo na pristup sudu i upravnom organu a što je suprotno odredbama čl. 6. i 13. Evropske konvencije. Stoga se preporuke odnose na sljedeće: 1. U što većoj mjeri inkorporirati sadašnje kapacitete koji postoje u okviru nevladinih organizacija, te na taj način iskoristi iskustvo i već ustanovljene kapacitete, te 93 Ibid., para. 92. 25 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći osigurati kontinuiran nastavak pružanja besplatne pravne pomoći. Udruženje „Vaša prava BIH“ u svojim aktivnostima zagovara donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou i harmonizaciju postojećih sistema sa intencijom uključivanja u ovaj Zakon udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći; 2. Omogučiti su/finasiranje rada udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći iz budžeta. Pozitivni primjeri iz prakse, te specijaliziranost i iskustvo u radu, predstavljaju garant da će sistem na taj način predstavljati manje opterećenje za budžet; 3. Osigurati da se donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći uspostavi nezavisno tijelo ili odbor za pružanje pomoći na cijelom teritoriju BiH u čiji rad bi bili uključeni i predstavnici udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći; 4. Provesti opsežnu analizu stanja s ciljem obezbjeđivanja neophodnih informacija o pružanju besplatne pravne pomoći i potreba za besplatnom pravnom pomoći na svim nivoima, te osigurati organizaciju niza rasprava u javnosti kako bi se o ovoj bitnoj temi upoznao što veći broj građana koji će biti potencijalni korisnici; 5. Osigurati da se kroz zakonska rješenja inicira usklađivanje ili donošenje novih propisa kako bi se što većem broju građana omogućio pristup pravu na besplatnu pravnu pomoć; 6. Na adekvatan način osigurati da pravnu pomoć pružaju nezavisni organi, uključujući advokate i udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne; 7. Kontinuirano nastaviti sa procesom zagovaranjem i lobiranja u vezi donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou sa kojim bi se harmonizirali drugi propisi, kako bi se na uniforman način, nezavisno od teritorije ili organa obezbjedilo pružanje efikasne i efektivne besplatne pravne pomoći najugroženijim kategorijama stanovništva. Dodatak I. Od svog formiranja, do današnjeg statusa, Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercgovine“, VPBiH (registrovano ranije, a pod sadašnjim imenom registrovano 2005. godine na državnom nivou) predstavlja najveću organizaciju za pružanje pravne pomoći i jednu od najvećih nevladinih organizacija u regiji. Udruženje VPBiH se razvilo u efikasnu mrežu centara pravne i informativne pomoći sa 9 kancelarija i preko 120 mobilnih lokacija širom BiH. Udruženje je do sada pružilo besplatnu pravnu pomoć za preko 450.000 izbjeglih lica, povratnika, raseljenih lica, manjinskih grupa i grupa ugrožene domicilne populacije u oblasti upravnog i građanskog prava, odnosno u pravnim 26 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći stvarima kao što su: povrat imovine i druga pitanja imovinsko-pravnog karaktera u vezi sa ovim, radna prava, socijalna, ekonomska i kulturna prava, diskriminacija, komunalne usluge, obrazovanje i socijalna pomoć, kao i u drugim oblastima kroz primjenu međunarodnih standarda promocije i zaštite ljudskih prava garantovanih Evropskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i drugim međunarodnim pravnim instrumentima. U nastavku su dati neki od bitnih parametara koji se odnose na korisnike besplatne pravne pomoći. Tabela 1.-Pregled korisnika besplatne pravne pomoći udruženja VPBiH 2008-201094 Korisnici: Socijalno ugrožene grupe, izbjeglice, raseljene osobe, povratnici itd. (samo korisnici registrovani u bazu podataka prvi put ) Dobna skupina Žene Muškarci Ukupno (brojčano) (u %) (brojčano) (u %) (brojčano) (u %) 0-4 25 0,5 26 0,4 51 0,4 5-17 105 1,5 90 1,4 195 1,5 18-59 4569 68,2 4598 72,7 9167 70,4 60 and > 2001 29,8 1612 25,5 3613 27,7 Total: 6700 100 6326 100 13026 100.00 Glavne lokacije: širom Bosne i Hercegovine Pored broja korisnika prikazanog u tabeli, registrovan je još 11631 korisnik koji se prethodno obratio Udruženju VPBiH, tako ukupan broj korisnika kojima je pružena besplatna pravna pomoć u navedenom periodu od tri godine iznosi: 24657 korisnika. Tabela br. 2- Pregled broja i vrste zaprimljenih pravnih upita/slučajeva udruženja VPBiH 20082010 (samo korisnici registrovani u bazu podataka prvi put) 94 Izvor podataka: LAIC Case Management Database-centralizovana baza podataka za upravljanje i evidenciju slučajeva besplatne pravne pomoći. Baza je uvedena u upotrebu 2001 godine u saradnji sa UNHCR-om i pruža uvid u broj korisnika, vrstu pravne pomoći, vrstu pravnih upita/slučajeva i korisničke kategorije. 27 Povrat imovine 771 476 Ukupno Imovina u družavnom vlasništvu 18089 Privatna imovina 2169 Drugo Komunalije 929 2120 Javni dokumenti 1532 Socijalna pomoć Lična sredstva 632 2518 Penzije Porodičnio i bračno pravo 1718 1386 Radno pravo 3838 Pravnih upita Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Tabela br. 3-Pregled broja i vrste pruženih pravnih savjeta udruženja VPBiH 2008-2010 (za sve asistirane korisnike) Vrsta pravnih radnji Broj poduzetih pravnih radnji D.1 Pravni savjeti / Izrada pismenih podnesaka 13770 D.2 Pravne radnje u upravnom postupku 10460 D.3 Pravne radnje u sudskom postupku 5148 D.4 Pravne radnje pred institucijama za zaštitu ljudska prava 505 D.5 Ostale pravne radnje (prosljeđivanje, prezentacije slučajeva) 633 Ukupan broj pravnih radnji 30516 Dodatak II. Konkretni i praksični primjeri iz prakse Udruženja “Vaša prava BiH” najbolji su način da 28 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći se ukaže na potrebu da se pitanje besplatne pravne pomoći riješi na sveobuhvatan i efikasan način. U ovom dijelu će biti izloženi samo neki. Ove primjere ističemo iz razloga da ukažemo u kolikoj mjeri korisnici besplatne pravne pomoći, zbog toga što ne poznaju pravo, mogu biti dovedeni u situaciju da ostvarivanje njihovih prava bude dovedeno u pitanje; da se mnogi korisnici, zbog činjenice da se prethodno raspitaju za pravne usluge i cijene na tržištu često odlučuju da sami vode postupke pred sudom i organima uprave, što u vrijeme komplikovanih procedura i potrebe za poznavanjem propisa predstavlja izazov i za stučne profesionalce. Dakle, bitno je napomenuti da u sadašnjim uslovima nepostojanja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, mnogi korisnici se nemaju ili ne znaju kome da se obrate. Stoga su mnogi upućeni da pravnu pomoć traže kod udruženja koja se bave pružanjem besplatne pravne pomoći, što za mnoge korisnike predstavlja jedinu mogućnost u ostvarivanju njihovih prava. Kako je to istaknuto, osim toga što korisnici nisu u mogućnosti zbog nepoznavanja materijalnih i procesnih zakona sami voditi postupke, ogroman većina nema novčanih sredstva za plaćanje punomoćnika, jer joj socijalna, ekonomska i finansijska situacija za njih nepovoljna. Imajući u vidu sve ove činjenice, na konkretnim primjerima, kao i na niz drugih slučajeva može se vidjeti velika potreba donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći da bi se, prije svega, zaštitile ove korisničke kategorije, na način da im se pruži odgovarajuća pravna pomoć, bilo to usmenim savjetom, ili pak sačinjavanjem različitih podnesaka, te u kompleksnijim predmetima zastupanje pred odgovarajučim organima. Ovim primjerima koji su izdvojeni iz korisničke baze podataka Udruženja „ Vaša prava BiH“ želi ukazati na potrebu efikasnije zaštite najugroženijih kategorija stanovnika od strane države. Nažalost, dugogodišnje odsustvo sistema besplatne pravne pomoći, njegova nereguliranost, nezainteresiranost i pasivno ponašanje države u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, dovelo je do zanemarivanja građana kojima je potrebna pravna pomoć, a država mu je dužna pružiti takvu pomoć. Sav teret pružanja besplatne pravne pomoći za najugroženije kategorije stanovništva BiH u poslijeratnom periodu pao je na leđa nevladinih organizacija koje su specijalizovane za pružanje besplatne pravne pomoći. Pri tome, u zakonskom regulisanju besplatne pravne pomoći, država ne uvažava rad ovih organizacija, niti osigurava bilo kakva novčana sredstva za pomoć. Ključno je napomenuti da se organizacije civilnog društva specijalizovane za pružanje besplatne pravne pomoći isključivo finansiraju iz donatorskih sredstava međunarodnih organizacija koje su prepoznale ovaj problem na vrijeme. Ovo sve ukazuju na hitnost u rješavanju korisničkih prava i potreba ugožene populacije kroz donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći iz razloga što postojeći sistem besplatne pravne pomoći nije harmoniziran. Svi ovi primjeri ukazuju da je besplatna pravna pomoć, kao vid pomoći građanima u ostvarivanju prava na pristup pravosuđu, neophodna u našem društvu koje je bremenito sa nizom problema vezanih za pravedno ostvarivanje jednakog pristupa korisnika svojim pravima imajući u vidu, prije svega, generalno težak položaj u odnosu na ekonomsku i socijalnu situaciju u BiH, te posljedično tome veliki broj siromašnih i ugoženih pojedinaca. 29 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Primjer iz prakse 1. Korisnik je podnio tužbu zbog smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Mostaru, dakle, pojavio se u ulozi tužitelja. Tužena strana je angažovala advokata u ovom predmetu i odmah u startu nije ispoštovana „jednakost oružja“ odnosno tužitelj u ovom predmetu nije imao dovoljno novčanih sredstva za vođenje ovog postupka, pa shodno tome i nije angažovao advokata. U samo postupku načinio je niz procesnih pogrešaka, nije znao koje dokaze treba predložiti da se izvedu na glavnoj raspravi, smatrajući da to treba uraditi sud, nije znao ispitati svjedoke koje je predložila druga strana, većina dokaza koje je predložio nije bila relevantna za ovaj postupak, nije predložio adekvatne svjedoke, nije predložio vještačenje po vještaku određene struke, jednostavno nije bio upoznat sa pravilima postupka i prema tome nije ni mogao voditi parnicu na način kako je to propisano odredbama ZPP-a. Korisnik je ostvarivanje efikasne zaštite doveo u pitanje vlastitim neznanjem. Tek po okončanju prvostepenog postupka, korisnik se obratio Udruženju „Vaša prava BiH“, koje je u žalbenom postupku ukazalo na propuste te mogućnost da ostvari odgovarajuću pravnu zaštitu u cijelosti. U parničnom postupku, za smetanje posjeda, ako se radi o vrijednosti spora u iznosu od 1.00 KM do 5.000,00 KM najniži iznos boda je 80 x 3,00 KM, koliko iznosi vrijednost boda, što ukupno iznosi 240,00 KM ili za vrijednost spora od 5001,00 KM do 10.000,00 KM iznosi 120 bodova x 3,00 KM što iznosi 360,00KM. Primjera radi, u ovom predmetu bi sačinjavanje tužbe ili odgovora na tužbu stranku koštalo (uzeta srednja vrijednost) oko 360,00 KM, s tim da treba uzeti u obzir i svaku narednu radnju pred sudom ili sačinjavanje podneska za sud koja se uvaćeva za navedeni iznos. Iz svega ovog proizilazi da bi stranka samo u prvostepenemo postupku morala izdvojiti znatnija novčana sredsta za samo zastupanje na pripremnom ročištu te ročištu za glavnu raspravu kao i dalji postupak po žalbi. Prema tome, veoma je malo osoba u BiH koje su u stanju platiti ove troškove. Primjer iz prakse 2. Korisnik je podnio zahtjev za povrat stana. Nakon niza od 8 godina, predmet je po žalbi vraćen na prvostepeni postupak. U ponovnom postupku korisnik nije isticao sve bitne argumente koji bi vodili ka tome da osigura zakonit proces povrata imovine. U ponovnom postupku korisnik je ponovo odbijen sa zahtjevom. Samostalno, korisnik je uložio žalbu na prvostepeno rješenje. Pri tome se nije rukovodio zakonskim odredbama koje regulišu računanje rokova, pa je pogrešnim računanjem dana koji ulaze u rok žalbu uložio neblagovremeno. Na koncu je korisnik obavješten da je njegova žalba neblagovremena, te je stoga odbačena. Nakon što se poslije određenog vremena obratio za pomoć Udruženju „Vaša prava BiH“, konstatovano je da je zbog svog neznanja ostao bez prava na stan čiji povrat je, uz svu dokumentaciju, osnovano potraživao. Primjer iz prakse 3. Korisnica je žrtva nasilja u porodici. Nakon što je sklonjena u sigurnu kuću suočila se sa 30 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći nizom problema. Bez mogućnosti da plati pravnu pomoć, narušenog zdravlja i nesposobna za rad, obratila se Udruženju „Vaša prava BiH“ za usluge. Pokrenut je postupak razvoda braka i povjeravanja malodobne djece korisnici. Uporedo sa ovim pokrenut je postupak utvrđivanja i podjele bračne tečevine, jer je na cijeloj imovini suprug bio upisan kao jedini vlasnik imovine. Nakon okončanja ovih postupaka korisnica je od svog dijela bračne imovine, koji joj je u podjeli isplaćen u novcu kupila vlastiti stan, djeca su povjerena njoj na izdržavanje, uz obavezu supruga da plaća izdržavanje djece. Za korisnicu, koja je žrtva rata, teško narušenog zdravlja, u posebnom postupku omogućeno da postane korisnik prava na novčanu naknadu zbog ratne torture. Primjer iz prakse 4. Korisnik se za besplatnu pravnu pomoć obratio Centru za besplatnu pravnu pomoć RS. Iako je ispunjavao kriterije za dodjelu pravne pomoći, ona mu nije pružena. Ovo iz razloga što se predmet njegovog zahtjeva odnosio na upravni postupak u vezi sa povratom nekrentine, te regulisanje imovinsko pravnog pitanja oduzimanja i korištenja dijela zemljišta. Osim toga što se pomoć u okviru Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srspke ne pruža u upravnim postupcima, korisnik se suočio i sa drugim problemom. Sadašnje boravište ima u Republici Srpskoj, ali je predmet koji je on iznio bio van jurisdikcije Centra za besplatnu pravnu pomoć RS koji radnje i zastupanje korisnika preduzima samo na teritoriji Republike Srpske. Nakon što se obratio Udruženju „Vaša prava BiH“, korisniku je pružena sva pomoć u ostvarivanju prava, nezavisno pred kojim organom i na kom teritoriju je bilo potrebno preduzimati radnje u zaštiti prava korisnika. Primjer iz prakse 5. Korisniku iz Stoca nije priključena električna energija na obnovljenoj kući niti mu je omogućen pristupni put do svoje kuće. U međuvremenu je i izgubio status raseljene osobe i bio je suočen sa deložacijom iz privremene stambene jednice koju privremeno koristi kao raseljena osoba. Ovaj predmet je aktivan već 8 godina. Radi se o povratniku koji bez pomoći Udruženja „Vaša prava BiH“ ne bi mogao ostvariti svoja prava. U samom početku korisniku je osigurana pomoć advokata kojeg je u okviru svojih sredstava plaćala jedna španska humanitarna organizacija. Međutim, ubrzo nakon nemogućnosti da ova organizacija plaća troškove, advokat je uskratio pravnu pomoć, te je u ovom postupku došlo do zastoja, jer sam korisnik nije znao niti je imao novčanih sredstava za dalje vođenje ovog postupka. U postupak rješavanja ovog problema uključilo se Udruženje „Vaša prava BiH“, te su svojim podnescima inicirali pitanje rješavanje pristupnog puta do kuće korisnika. U međuvremenu je riješeno pitanje priključena električna energija za objekat, a korisniku je u ponovnom postupku ponovo dodjeljen status raseljenog lica. Primjer iz prakse 6. 31 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Grupa korisnika, koji su ujedno povratnici u S., suočavaju se sa problemom ostvarivanja prava na otpremninu, odnosno uspostavu radno-pravnog statusa koje im je osigurano rješenjima Kantonalne komisije za primjenu člana 143. Zakona o radu Federacije BiH. Poslodavac je odbio da mirnim putem uspostavi radno-pravni status ovoj kategoriji, odbijajući da ispoštuje konačno i izvršno rješenje Kantonalne komisije za primjenu člana 143. Zakona o radu Federacije BiH. Korisnici nisu u stanju sami voditi postupak pred nadležnim sudom. Za ove korisnike, njih trideset, pokrenut je izvršni postupak pred nadležnim Općinskim sudom, koji je usvojio prijedlog za izvršenje, kojeg je podnijelo Udruženje „Vaša prava BiH“ u ime korisnika. Sud je u rješenju o izvršenju naredio poslodavcu uspostavu radno-pravnog statusa, te drugih prava iz ovog osnova. Suprotnu stranu u postupku zastupa advokat. Tek nakon čitavog niza pravnih radnji, poslodavac je ponudio korisnicima regulisanje statusa i isplatu otpremnine. 32 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Literatura Knjige, akademski članci Bačić, Edita, „Improvement of Free Legal Aid System in Croatia: twinning light project with Lithuania“, World Library and Information Congress: 78th IFLA General Conference and Assembly, 22.05.2012. Izvor: http://conference.ifla.org/past/ifla78/129-bacic-en.pdf (pristupljeno: 02.01.2013). Bejtović, Adela (2010). Besplatna pravna pomoć u Bosni i Hercegovini. Pravna misao, br. 9-10, str. 57-78. Bratić, Jasminka (2011). Pravo na besplatnu pravnu pomoć u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, u Pobrić, Nurko/Kotlo, Rebeka (ur.): Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini: besplatna pravna pomoć: poseban osvrt na Hercegovačko-neretvanjski kanton, 43-54. Mostar: Centar za ljudska prava u Mostaru. Čizmić, Jozo (2011). Pružanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini s osvrtom na iskustva Republike Hrvatske, u Pobrić, Nurko/Kotlo, Rebeka (ur.): Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini: besplatna pravna pomoć: poseban osvrt na Hercegovačko-neretvanski kanton, 11-32. Mostar: Centar za ljudska prava u Mostaru. Dijk, van P./Hoof, van G.J.H. (2001). Teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sarajevo: Müller. Gajin, Saša (ur.)(2007). Pravna pomoć. Beograd: Centar za unapređivanje pravnih studija. Gladwell, David/Muilu, Merja (2011). Preporuke o uspostavi sistema pravne pomoći u Bosni i Hercegovini. Halimović, Dženana, „Besplatna pravna pomoć samo od državnih institucija“, Radio slobodna Evropa, 04.10.2011. Izvor: http://www.slobodnaevropa.org/content/besplatna_pravna_pomoc_samo_od_drzavnih_inst itucija/24348896.html (pristupljeno: 02.01.2013). Johnsen, T. Jon/Stawa, Georg/Uzelac, Alan (2010). Ocjena hrvatskog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i njegove provedbe u praksi. Zagreb/Oslo/Beč, Centar za ljudska prava Kotlo, Rebeka (2011). Pravni okvir pristupa pravdi – besplatne pravne pomoći u BiH, sa posebnim osvrtom na Hercegovačko-neretvanski kanton i evropske standarde, u Pobrić, Nurko/Kotlo, Rebeka (ur.): Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini: besplatna pravna pomoć: poseban osvrt na Hercegovačko-neretvanjski kanton, 33-42. Mostar: Centar za ljudska prava u Mostaru. 33 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Kotlo, Rebeka/Stipanović, Ivana (2011). Besplatna pravna pomoć u Hercegovačko-neretvanskom kantonu: Uloga nevladinih organizacija, u: Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini: Zbirka analiza javnih politika iz oblasti pravosuđa, 94-115. Sarajevo: Mreža pravde u Bosni i Hercegovini. Božić Krstanović, Ljiljana/Tekić, Branislav (ur.)(2012). Praćenje provedbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u suzbijanju diskriminacije – Izvještaj za 2011. godinu. Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek. Mowbray, A.R. (2004). The Development of Positive Obligations under the European Convention on Human Rights by the European Court of Human Rights. Oxford: Hart Publishing. Pajić, Zoran/Popović, Dragan M. (2010). Suočavanje s prošlošću i pristup pravdi iz perspektive javnosti: specijalni izvještaj. Razvojni program Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP BiH) Studije i izvještaji Akcioni plan za provođenje Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini (treći revidirani), Ministarska konferencija BiH, Sarajevo, 2012 European Union Common Position, Chapter 23 - Judiciary and fundamental rights, AD 29/11, CONF-HR 16, 29. juni 2011. Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2011. godinu. Banja Luka: Institucija ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, 2012. Hrvatska: Poglavlje 23. – Pravosuđe i temeljna ljudska prava, Izvješće o analitičkom pregledu: MD 210/07, 27. juna 2007. Izvješće o ispunjavanju obaveza iz Poglavlja 23. – Pravosuđe i temeljna prava, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 12. maj 2011. Izvješće o provedbi Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini, Izvještajno razdoblje: siječanj – lipanj 2009. godine, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2009. Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Zajednička služba PS BiH, Istraživački sektor, br.: 03/10-50-3-96-9/10, 25.06.2010. Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008. do 2012. godine, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2006. Transkript 25. sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH od 26.2.2009. Zbornik karakterističnih odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine 20042008, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009 Ostalo „Zbog recesije sve traženija besplatna pravna pomoć“, Radio Brčko, 15.05.2012. Izvor: http://radio-brcko.co.ba/zbog-recesije-sve-trazenija-besplatna-pravna-pomoc/ (pristupljeno: 02.01.2013). 34 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći „Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći“, Istraživački sektor Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Broj: 03/1050-3-96-9/10, 25.06.2010. „Održana sjednica Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma“, Webstranica Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, 04.09.2012. Izvor: https://www.parlament.ba/sadrzaj/vijesti/2011/default.aspx?id=36680&highlight=Prijedlog *zakona*o*besplatnoj*pravnoj*pomo%C4%87i&langTag=bsBA&template_id=5&pril=b&pageIndex=1 (pristupljeno: 03.01.2013). Zakoni i drugi propisi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (”Službeni glasnik RS”, br. 120/08) Zakon o kancelariji za pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 19/07) Zakon o pružanju pravne pomoći (”Službene novine TK”, br. 10/08) Zakon o pružanju pravne pomoći (”Narodne novine ŽP”, br. 3/10) Zakon o županijskom zavodu za pravnu pomoć (”Narodne novine ŽZH”, br. 5/08) Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći (”Službeni glasnik USK”, br. 22/12) Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći (”Službene novine KS”, br. 1/12) Zakon o Kantonalnom Zavodu za pravnu pomoć (”Službene novine ZDK”, br. 5/05) Zakon o parničnom postupku (”Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06) Zakon o parničnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07) Zakon o parničnom postupku (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 8/09, 52/10) Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br. 25/02, 40/02, 29/03, 18/05, 68/05) Zakon o advokaturi Republike Srpske (”Službeni glasnik RS”, br. 30/07, 59/08) Zakon o krivičnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08) Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 22/09) Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (”Narodne novine”, br. 62/08, 44/11 i 81/11) Uredba o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne pravne pomoći u RS (”Službeni glasnik RS”, br. 79/10) Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti sudija, tužilaca i advokata Kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 30/04) Pravilnik o unutrašnjem poslovanju kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 38/09) Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne pomoći (”Službene novine ZDK”, br. 9/05) Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne pomoći (”Narodne novine ŽZH”, br. 14/08) 35 Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i statusa pružalaca besplatne pravne pomoći Odluka o prihvatanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine i Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 5/08-1) Odluka o ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 10/08-1) Kodeks etike advokata Advokatske komore Republike Srpske (”Službeni glasnik RS”, br. 68/05) Kodeks advokatske etike advokata Federacije Bosne i Hercegovine (usvojen na vanrednoj Skupštini Komore 17.09.2005) Statut Brčko Distrikta BiH, prečišćeni tekst, izvor: http://www.skupstinabd.ba/statut/b/Statut%20Brcko%20distrikta%20BiH%20%20precisceni%20tekst%202-10%20B.pdf Ustav Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 72/05, 71/05, 88/08) Sudska praksa (domaća i strana) Ustavni sud BiH i RH Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-26/01, 28.09.2001. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-IV, 18. i 19.08.2000. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/07, od 4.10.2008. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP-164/04, 01.04.2006. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I/722/2009, od 06.04.2011. Evropski sud za ljudska prava Airey v. Ireland, 9 October 1979, Series A no. 32 Artico v. Italy, 13 May 1980, Series A no. 37 Pakelli v. Germany, 25 April 1983, Series A no. 64 Steel and Morris v. the United Kingdom, no. 68416/01, ECHR 2005-II Goddi v. Italy, 9 April 1984, Series A no. 76 Granger v. the United Kingdom, 28 March 1990, Series A no. 174 Croissant v. Germany, 25 September 1992, Series A no. 237-B Glaser v. the United Kingdom, no. 32346/96, 19 September 2000 Ashingdane v. the United Kingdom, 28 May 1985, Series A no. 93 Antonicelli protiv Poljske, zahtjev br. 2815/05 36
© Copyright 2024 Paperzz