KREACIONIZAM
(BIBLIJSKO STVARANJE SVIJETA)
I
EVOLUCIJA
Čovjeka odavno zanima pitanje njegova nastanka, kao i postanka Zemlje i svega što je na njoj od neba do tla,
pa i sama unutrašnjost, kao i formiranje nebeskih tijela i svemira općenito. Ovo su područja na kojima se
snažno dodiruju razum i znanost te vjera, a dokazati neku tvrdnju u potpunosti vjerojatno nikada neće biti
moguće. Stoga se pouzdajemo u teorije koje su od drugih najdokazanije i pouzdanije. Objašnjavanjem
postanka bavile su se mnoge teorije i religije kroz povijest, a ovdje ćemo isključivo promatrati realnost one
biblijske.
Stvaranje po Bibliji bilo je sasvim različito od svih teorija u to doba; možda zato jer su Židovi bili rijetki
monoteisti u to doba. ; osobito od teorija koje kažu da je sve živo nastalo od krvi bogova njihovom
međusobnom borbom, ujedinjavanjem svijetova, dobra i zla... No, ima li to biblijsko stvaranje temelj, što
znanstveno, čudno, napredne spoznaje za to doba; ili je riječ samo o bajci i ljudskom pokušaju da se popune
praznine u svetoj knjizi u vezi postanka.
Danas je najzastupljenija teorija evolucije koja je znanstveni odgovor na do njenog nastanka na nepoznanice
glede tog pitanja. Budući da je nedokaziva u dosta segmenata, javljaju se i njene nadopune, kao što je
dolazak života iz svemira i slično. Uz sve tu je i biblijski odgovor – kreacionizam. Niti jedna ne može se
100%-tno dokazati jer govorimo o razdoblju u kojem inteligentnih ljudskih bića nije bilo. To je razlog zbog
kojeg sve dolaze u obzir, a sam čovjek preko svog razuma dolazi do onog za njega najlogičnijeg i
najprihvatljivijeg. Što je s kreacionizmom?
Na prvi pogled, biblijski izvještaj stvaranja izgleda neznanstven i primitivan, protuznanstven. Ali – samo na
prvi pogled. Boljim izučavanjem vidjet će se nešto sasvim drugo, kreacionizam dolazi u obzir. Većina će
kreacionizam odbaciti ili staviti samo kao nadopunu nepotvrđenim segmentima evolucije, što su samo
predrasude. Gdje se nalazi kreacionizam u svim tim teorijama i zašto ga odbaciti / prihvatiti?
Krečem od teorije da je kreacionizam jedina apsolutno točna teorija postanka pod utjecajem Svemoćnog
bića, dok je evolucija jedan od modela kojim se Bog služio pri kreaciji svijeta. Ne odbacujemo evoluciju, što
bi bio neki fanatizam, ali niti je prihvaćamo u potpunosti poradi nedokazivosti do kraja. Kreacionizam ima
mnoštvo prigovora, ali ima ih i evolucija – pa zašto jednom reći da, drugom ne? Tu ulogu teorije koju ćemo
odabrati imamo sami kao pojedinci.
Kreacionizam je danas najslabije zastupljena teorija, krivicom i samih kršćana koji slabo sudjeluju u ovom
području. Najčešće se kaže da je biblijsko stvaranje metaforično, no samo to reći nije dovoljno, nije
adekvatan dokaz. Treba dokazati istu metaforičnost, iznijeti mišljenja, dokaze, usporediti s evolucijom i
slično. Mišljenje nekršćana, posebno gnostika i ateista obično se svodi na ismijavanje Biblije (uglavnom).
No, to je neopravdano, osobito ako za to nema argumenata.
Odmah treba kazati da Biblija nije znanstvena, nego teološka – religijska – moralna knjiga, tako da je jedan
nepobitni znanstveni dokaz u njoj velikog značaja. Pa krenimo istražiti: je li Biblija bajka ili Bogom
inspirirana, ima li za ovo drugo uporišta, može li se logikom i promišljanjem pronaći znanost. Treba li nas
zadiviti?
Ono što unaprijed svi znamo je za biblijsko stvaranje u 6 dana, koje je navodno u suprotnosti s milijardama
godina nastanka. No o čemu se tu zapravo radi? U izvornom hebrejskom prijevodu riječ za dan je Yom, a
ona ima dva značenja: dan (onaj od 24 sata), a s druge strane može značiti tijek, period, faza. Iz ovog
možemo shvatiti da je zemlja stvarana u 6 faza ili perioda, a kako je riječ o neodređenom pojmu to može biti
i više milijardi godina. Teško je vjerovati i da je autor knjige Postanka vjerovao u šestodnevno stvaranje, jer
ako je imao uvid u okoliš, pustinje, nebeska tijela po nebu, mogao je to zaključiti. Dakle, autor je vjerojatno
mislio na periode. Ako je i mislio na dane, onda je to metaforički zapisao, jer možemo govoriti o relativnosti
vremena, budući da Mojsije u Psalmu 90:4 kaže:
" Jer u tvojim očima tisuća godina kao jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna." (Ps 90:4)
Mojsije još davno ističe da Bogu vrijeme nije ekvivalentne vrijednosti ljudskom računanju, što je vrijedilo i
pri stvaranju. Slično nalazimo po cijeloj Bibliji, osobito Otkrivenju gdje Bog kaže da će Zvijer (Rimsko
Carstvo) progoniti Ženu (Crkvu) 1260 dana ili 3.5 godina, a progoni su trajali stoljećima (kada je autor ovo
pisao 95. progoni su već 64. počeli, što znači da je svjesno upotrijebio relativnost vremena). Starozavjetni
proroci govorili su o brzom dolasku Mesije Otkupitelja, a ako u njemu prepoznamo Isusa, to je bilo
stoljećima. Jedna kršćanska pjesma govori: "tisuće godina u tvojim očima kao jedan dan ... kruh života
Kriste Ti si nam ...". Biblija se sva svodi na simboliku: Isus je uglavnom govorio metaforički u
prispodobama, proroci još i više (npr. Danijel navješta Carstva preko simbolike životinja, itd.), mudrosne
knjige svode se na "filozofiranje" i mudrovanje, a Pjesma nad pjesmama može se shvatiti na više načina
(ljubav dvoje ljubavnika, Krista i Crkve, Izraela i Boga, a čak i muslimani nepravilno izvlače i za
Muhammeda).
Vidimo da je Biblija ogromnim dijelom simbolika, Bog ne računa godine kao ljudi (Psalmi govore o
nebrojivosti Božjeg i našeg računanja vremena), pa izuzetak nije ni knjiga Postanka. Knjiga Postanka je čista
simbolika. Zašto? Postanak je pisan pametno, prvo za nepismen narod koji ne razumije prirodne zakone pa
ovdje može naći duhovni sadržaj i priče, a s druge strane za one koji razmišljaju, da otkrivaju simboliku i
otkriju tajne stvaranja, njihovu jednakost s onim zansntvenim. Zašto baš 7 dana / perioda? Razlog je u
značenju brojeva. Broj 4 označava 4 strane svijeta i u Bibliji simbolizira čovjeka, čovječanstvo. Broj 3
simbol je Boga Elohima, Trojstva. 7 kao njihov zbroj označuje savršenstvo, Bog stvara kroz 7 dana, stvara
kroz savršenstvo, plod tog stvaranja na kraju je savršenstvo – to je ljudsko biće koje ima razum! 7 dana je i
Božja savršenost, svemoć koja je sve stvorila po nekom redu. Simbolika broja 7 česta je u Otkrivenju (7 čaša
gnjeva Božjeg, 7 plodnih i 7 nerodnih godina ...), tako da je ona neupitno primijenjena i pri opisu stvaranja.
Uz to, 7 dana uzeto je i radi vremenske podjele tjedna, te da bi jedan dan bio predviđen za apsolutni odmor,
jer čovjeku je kao biću odmor potreban iz zdravstvenih razloga. Tjedan od 7 dana metaforički je samo
prebačen na sedmodnevno stvaranje radi približavanja istog na što lakši način tadašnjem narodu, koji je
iznad 99% bio apsolutno neobrazovan i neupućen. Kako Postanak započinje?
"U početku stvori Bog nebo i Zemlju. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je
Božji lebdio nad vodama." (Post 1: 1-2).
Ovaj stih naizgled se čini besmislen i neznanstven, ali pozadina je sasvim drugačija. Prva rečenica već nam
otkriva veliku znanost, a to je pobijanje heliocentričnog sustava. Nebo u hebrejskom jeziku i Bibliji ima
ogromni spektar značenja, no dva su najbitnija. Osim duhovnih bića, zraka, ono znači nebo u smislu
atmosfere, plinovitog omotača. S druge strane, označava i sav svemir, jer su stari Židovi i svemir nazvali
nebom (daleka nebeska prostranstva i sl.). Bog, kojeg ćemo dalje zvati Elohim jer je to izvorni naziv s
hebrejskog, najprije stvori nebo i Zemlju. Elohim je stvorio prvo nebo, pa bilo svemir ili atmosferu, nije prvo
Zemlju i time ne vrijedi geocentrizam. Autor je mislio na svemir jer tek kasnije Elohim stvara atmosferski
svod u 6. redku. Dakle, radi se o svemiru jer Elohim ne stvara dvaput isto. Kroz cijelu Bibliju najprije se
spominje nebo (svemir), pa Zemlja, što ne može biti slučajnost (izuzetak je Post 2, ali prije toga Elohim
ističe nebo, tako da i to ne znači ništa).
Autor namjerno nije stavio Zemlju prvu. No, još zanimljivija je druga rečenica. Ona je veliki znansntveni
podatak koji autor nije nikako mogao znati. Poznato je da je svemir nastao Big Bangom, pa sve redom dok
ne dolazimo do nastanka Zemlje. U trenutku svog formiranja, Zemlja je bila stvarno potpuno pusta. Na njoj
nije bilo apsolutno ničega. Iz svemirskih prostranstava udari brojnih kometa ili asteroida uzrokovali su
vulkanske erupcije kao i udubine u Zemlji i neravnine koje će poslije nestati erozijom koja će nastupiti
prestankom udara prije oko 3.9 milijardi godina. Do tada je formacija bilo kakvog živog svijeta bila
nemoguća, pa ni mikroskopskih bakterija i sličnog. Zemlja je bila samo stijenska bombardirana površina s
vulkanskim izljevima, što pokazuju slike.
Elohim ovo dalje potvrđuje: " (u vrijeme kad stvori Zemlju) Nije još bilo na Zemlji nikakva poljskog
grmlja, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje." (Post 2: 5a).
Ovdje je potvrda još veća, budući da autor namjerno dvaput potvrđuje isto, samo što ovdje navodi da ne da
samo nije bilo ljudi, nego i najobičnijeg bilja i primitivnih grmova. Ovo je ogroman znanstveni podatak u
ona vremena, jer u što su vjerovali drugi narodi tog vremena o postanku?
Mezopotamci: 4 boga u 7 dana tope svijet, 5. Ea uputama spašava Utnapištima i njegovu obitelj, on odlazi
živjeti na riječno ušće i započinje ljudsku rasu (uopće se ne daje postanak bilja ...). Zoroastrizam vjeruje da
je Ahura Mazda, dobri bog, stvorio svijet i presavršenog čovjeka Gayomardu i bika. Kada je ubijen, od
bikova sjemena formirani su biljke i životinje, a od čovjekova biljka s 2 lista koji će se pretvoriti u prvi par
ljudi. Tibetanci vjeruju da je svijetleće biće izleglo jaje koje se za 5 mjeseci raspuklo i dalo čovjeka koji je
kraljevao u sredini oceana i oblikovao svjetski poredak. Druga teorija kaže da je ženka Zemlja od svojih
dijelova izrodila svemir, vodu, planine i vjetar. Treća pak govori o biću s mnoštvom boja koje se lijevaju i
stvaraju, među ostalim i kornjaču sa 6 jaja iz koje se rađa 6 zmija da bi se od njih razvijao svijet prema
čovjeku.
Hinduisti naučavaju kaos u početku, koji razrješava bog svih bogova i vladar kiše Indra odvojivši nebo od
Zemlje; između njih nastaje oslonac ili stup koji ih do danas odvaja. Zurvanisti sve pripisuju velikom
božanstvu Zurvanu koji si sam rađa 2 sina jer je bio dvospolac: Arhimana (zao, vlada materijom) i Ormuzda
(vlada duhovnim, poistovjećuje ga se s Ahurom Mazdom). Kineska narodna predaja govori o
južnomorskome caru koji se zvao Shu, i Hu-u, sjevernomorskome caru. Povezivanjem imena dobiva se riječ
koja znači munju, a odnosi se na njihovo sastajanje kod cara Središta čije se ime prevodi kao Kaos, Nered.
Htio je da mu nih 2 stvore 7 otvora kao i u ljudi, a zadnji 7 dan pri zadnjem otvoru umire, kada se formira
sav svemir. Drugi Kinezi su vjerovali u jaje iz kojeg se izlegao P'an Ku kao patuljak odjeven u lišće i kožu
medvjedovu. Od teških dijelova iz njega nastaje Zemlja, a nebo od onih svijetlećih. Ostali sadržaj Zemlje i
svemira poslije se oblikuje.
Šintoizam (Japan) naučava postojanje bezlične mase najsličnije jajetu od koje će od čistih dijelova nastati
nebo, a od onih teških Zemlja. Tada su bogovi dalim zadatak bogovima Izanagiju i njegovoj sestri Izanami
da nastave započeto stvaranje pri čemu su uz to oni rađali druge bogove. Izanagi je za razliku od sestre ostao
živ i njegov potomak navodno je prvi japanski car Jimmu Tenno.
Kao što možemo vidjeti, dosadašnje činjenice poput Biblije nitko približno barem ne iznosi, a kamoli o
pustoći Zemlje (po nekima je bilje nastalo od čovjeka). Dalje Biblija kaže da je tama ležala nad bezdanom.
Ovo je samo nadovezak prethodnog i potvrda poznavanja stvaranja. Riječ bezdan često se spominje u
Bibliji, a najbliža joj je značenjem šeol (pakao, podzemlje, unutrašnjost Zemlje). U Otkrivenju bezdan
simbolizira pusti zatvor za Sotonom, a sama riječ odnosi se na unutrašnjost Zemlje koja se zbog svoje
neistraženosti tada zvala bezdan. Kaže se da je tama bila nad unutrašnjosti, dakle, nad svom površinom
Zemlje. Ovo je posve točno, jer na mladoj Zemlji u početku ne razlikujemo dan niti noć. Sunce se već
oblikovalo, ali ne do kraja, tako da nije bilo ni blizu današnjem stanju. Rotacija još nije bila omogućena pa je
na Zemlji vladao mrki mrak, tama. Vulkani nisu pružali jako svjetlo, nego samo izbacivali lavu, odnosno
magmu. Na gore prvoj slici jasno se vidi da prevladava tama nad Zemljom, pustina i tišina, dok udari kometa
uzrokuju erupcije. Kometi su počeli ne odmah, pa je u samim počecima vladao "crni" mrak, bez naznake
svjetla.
Kaže dalje da je Duh Elohimov letio nad vodama. Osim što tu možemo razgovarati o Trojstvu, vidimo i
znanost. Kaže se da je na samom početku po Zemlji bilo vode. Sve donedavno smatralo se da je voda došla
znatno kasnije preko drugih tijela, ali istraživanja instituta Carnegie (Washington) i manchesterskog
Sveučilišta geoznanosti i znanosti o okolišu ustvrdila su da je hlapljivih elemenata koji sadrže vodu bilo na
Zemlji još od samog nastanka, čak i 30 milijuna godina nakon početka formacije svega Solarnog sustava.
Projekt je predvodila dr.Maria Schonbachler iz Manchestera i rad joj je prihvatio američki znanstveni
časopis Science. Kaže da su koristili visokopreciznu opremu da izmjere obilje izotopa srebra pronađenih u
stijenama. Isti je umjereno hlapljiv element, i bilo ga je u malim količinama. Radioaktivni izotop paladij 107
naime se raspada u srebro 107, koje se brzo širilo od nastanka i količina vode je rasla (razmjerno Zemljinu
širenju)!
15% mase Zemlje nastalo je s hlaljivim elementima što doktoricu tjera da kaže kako možemo definitivno
tvrditi da voda nije nastala poslije niti došla s drugih planeta preko npr. asteroida. Što ovo znači? Podatak
koji je tek u 2. dijelu prvog desetljeća 21.st. otkrila znanost Biblija iznosi još u ona doba. Autor jasno
poznaje da je voda oduvijek na Zemlji, pri samom stvaranju (u početku, kako kaže točno) i da je iste već
bilo, što ni znanost do otkrića ovog tima nije znala. Autor kao da je namjerno istakao ovo s vodama, radi
vjerskog značaja (Trojstva za kršćane) i znanstvenog, jer govorimo o nepobitnoj činjenici koju nitko niti
slično nije uspio "smisliti", čak niti znanost donedavno.
"Tada reče Bog: Neka bude svjetlost!; i bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog
svjetlost od tame. Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. " (Post 1: 3-5b).
O čemu bi se tu radilo? Bog kaže da već pri nastanku svemira postoji i svjetlost koja rasvjetljuje i razdvaja
od noći (dan – tama). To je logično, no, je li svjetlosti stvarno bilo? Je. Svemir je nastao Big Bangom. Pri
tom činu (ne možemo govoriti eksploziji jer u samoj suštini Big Bang je samo širenje praatoma) isti
praatom ili kozmičko jaje koje je bilo sitna točka neshvatljive enormne gustoće počela se širiti (prije 13.7
milijardi godina). Materija nastale svemirske kaše sačinjena od subatomskih čestica, među kojima i fotona
svjetlosti te antičestica se širila. Pri tome je došlo do formiranja i svjetlosti te bljeska i već tada razlikujemo
tamu (koju ljudi zovu noć) i dan, svjetlo (ti pojmovi ne moraju značiti samo vremsku određenost kao dijelovi
ljudskog dana, pogledaj Opću i nacionalnu enciklopediju).
Nakon milijun godina od Big Banga okupljene su slobodne čestice, unutar plinovitih tijela u jezgrama dolazi
do nuklearne fuzije kada dosta nih dobiva kritičnu toplinu od 10 milijuna stupnjeva. U tom trenutku ista
počinju svijetliti, a ona koja nisu, uhvaćena su u njihovu gravitacijsku domenu (oblikovanje planetarnih
sustava). Već pri početku svemira imamo svijetleća tijela i svijetlost, time noć i dan u svemiru (po 14. redku
vidimo da dan i noć se odnose i na svemirska prostranstva!). Autor je vremenski točno svrstao postanak
svjetla, dok su drugi tada vjerovali da enormna bića bacaju boje i svijetle ...
Što Elohim želi reći s onim: nasta večer, nasta jutro: prvi, drugi, treći dan ... Značenje je u sljedećem: prvo
kaže večer. Večer je kraj dana, kod Elohima je to kraj jednog perioda stvaranja određenog bića ili nećeg
drugog, a nasta jutro označava početak stvaranja novoga, kada On vidi da je ovo prije sprovedeno dobro i
kako treba. Sve ovo do sada stvarano je milijardama godina, a još nismo počeli ni s prvim danom. Prvi dan je
bilo sljedeće:
"Tada reče Bog: Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode! Tako učini Bog svod i rastavi
vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. Svod nazva Bog nebo." (Post 1: 6-8a).
I ovo je točno iz više razloga. Prvo, vode nad svodom i pod njom postoje. To je svatko znao zaključiti i nije
spektakularno, ali zanimljiv je sam svod, nebo, koje je ovdje po kontekstu atmosfera. Autor točno pogađa
slijed formiranja atmosfere. Prije 3.5 milijardi godina javljaju se prvi oblici života, ponajprije modrozelene
ili cijanobakterije. One imaju sposobnost vršenja fotosinteze i tako polagano oblikuju današnju atmosferu.
Prije te atmosfere samo nekoliko stotina milijuna godina poslije samog nastanka Zemlje postala je i tzv.
praatmosfera, nastala isparavanjem pare s površine Zemlje koja istu oblikuje kao vruću, gustu, neprozirnu
i tamnu, i već tada su postojale vode nad i iznad nje. Ista je stvorena samo nekoliko sekundi od nastanka
planeta (kada bi svu geološku prošlost Zemlje zamislili kao sat).
"Tada reče Bog: Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno! I tako se dogodi.
Kopno nazva Bog Zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro." (Post 1: 9-10).
Ovdje se također iznose ogromna saznanja, iako na prvi pogled većina će odbaciti ove redke kao znanost.
Prvo što se dobro pogađa je da je prvo nastalo more, pa kopno, dok je većina kultura tog doba vjerovala da je
prije nastalo kopno kao mjesto čovjekova boravka. Biblija je vjerojatno među rijetkima koja ovo iznosi. Još
važnije je da Elohim kaže kako je voda na jednom mjestu skupljena. U početku Zemlje, vruća para je
isparavala i dolazila u atmosferu odakle su padale prve kiše (padaline), koje su u kraterima nastalim udarima
asteroida i kometa bili jako velikog promjera. Nastao je prvi praocean, raspoređen u više kratera. Sve ovo
događa se u pretkambriju, a uskoro se udari kometa prekidaju, i kratere sve više smanjuje erozija. Ovime
dolazi do formacije vode na jednom mjestu, potpomognuto čestim kišama, pa i dolaskom vode preko drugih
svemirskih tijela. Prije 400 milijuna godina sva Žemlja je vjerojatno bila prekrivena ledom, pa je i njegovo
otapanje moglo uzrokovati da sva površina planeta postane vodena.
Biblija jasno kaže: Elohim skupi vode na jedno mjesto. To znači da prije nisu bile skupljene (po kraterima),
a onda ih Bog skuplja (u jedinstveni ocean). Ovo je dokaz preciznosti, jer autor je bio upoznat da su mora
razdvojena (Sredozemno, Crveno, Arapski zaljev – s njima je mogao imati doticaj, i nisu bili povezani u
kompleksnu cjelinu). Autor nije to rekao, nego da je more nekada na Zemlji bilo po svoj površini,
razdvojeno, pa se skupilo, usprkos što mu je priroda govorila drugačije. Očita je velika točnost. Isto je i s
kopnom. Autor je znao za 3 razdvojena kontinenta (nećemo sad uzimati Gibraltar za koji nije nikada niti čuo
ili Sinaj, koji je samo mala poveznica). Gledao je i odvojene otoke, ali unatoč svemu on kaže da je kopno
bilo jedna cjelina kad je stvarano.
Elohim kaže da se kopno pokaže iz mora. Ovo je istina, jer prije oko 200 milijuna godina po Alfredu
Wegeneru došlo je do izdizanja kopna iz mora, moguće i zbog spuštanja razine mora za oko 100 metara.
Odnosno, kopno se u biti stvarno pokazalo, izašlo iz mora. Elohim ne kaže da ga je On oblikovao, stvorio iz
jajeta ili druge bajke u koje je narod vjerovao. Naprotiv, On kaže da je kopno kao jedan cjelina izašlo iz
mora, što je nepobitno točno kazano. Taj jedinstveni kontinent nazvan je Pangea (grč.. Pan = sve,
Gheia=Zemlja). On će se tek prije oko 180 milijuna godina početi razdvajati pod utjecajem globalne
tektonike ploča.
"Tada reče Bog: Neka pusti Zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove
prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji. I tako se dogodi. Zemlja pusti iz
sebe ..." (Post 1: 11-13)
Ovo isto spada pod drugi dan. Ovi stihovi su dosta zanimljivi, jer prvo dokazuju evoluciju. Nije Elohim
oblikovao biljke, nije ih crtao, puhao u nih ili tako što, nego kaže da su nastali iz Zemlje, što bi se reklo,
same od sebe. Elohim kao da se nalazi dok stvara negdje sa strane i samo govori: Neka bude, neka stvori,
neka se skupi ... Viidimo da Elohim stvara Riječju, samo nešto kaže i to bude, pa to možemo shvatiti kao
evoluciju, koja nikako ne pobija kreacionizam. Elohim Riječju kreira sve (budući utjelovljeni Krist), pa i
biljke, čime nam potvrđuje da On nije njih nacrtao, glinom oblikovao. Ne, jasno kaže nešto kao da je sa
strane i to izađe iz zemlje (biljke ovdje).
Najprije autor pogađa evolucijski slijed. Biljke su prvi živi organizmi koji dolaze na kopno (vidjet ćemo po
4. danu da je svijet nastao sav u vodi). Jasno se naglašuje da su biljke prve adaptirane na zemlju, a oko 414
milijuna godina unazad prve su i prešle na kopno. A drugi narodi poput nekih tipa Egipćana (imali su oni
puno teorija) smatrali su da su biljke nastale od krvi bogova prolivene u njihovu ratu, i to poslije čovjeka!
Pogledajte one gore teorije. Biblija zato jasno upućuje na to. Štoviše, biljke su (mahovine, papratnjače, te
cvijetnjače) oduvijek živjele na kopnu! Još u pretkambriju pojavio se evolucijski razdvoj na biljke i životinje,
a biljke su se razvile u tzv. psilofite koji su nastanjivali prvi kopno, dok vremenom nisu prešli na kopno, a
tamo su se prije tih više od 350 milijuna godina evoluirale u današnje oblike koji nikada nisu bili u vodi.
Predstavnik psilofita danas postoji u tropima, to je psilotum. Dakle, svi biljni oblici nastanuju kopno od
same pojave biljaka kakve su danas i psilofita.
Elohim jasno ističe trave, drveća, one s plodovima ... To su sve današnji kopneni oblici, a psilofiti su samo
primitivna vrsta bilja koja je također živjela po kopnu i danas od nje nema ni traga ni glasa (osim
psilotuma i manjeg broja drugih), a čak se ne može dokazati njihova vjerodostojnost (temelji na
pretpostavkama). Razlog su slabi fitopaleološki dokazi. Elohim nabraja sadašnje bilje što se jasno vidi (opise
psilofita ne nalazimo, tako da je precizno pogodio za kopno) i kaže da je ono oduvijek bilo na kopnu, te
pogađa tijek evolucijskog nastanka. I potvrđuje evoluciju riječima neka izađu iz Zemlje; dakle, On ih nije
oblikovao svojim rukama, i drugo, drži prirodni tijek (odnosno nije se autor išao hvaliti i rekao Elohim od
gline oblikova biljke i oživi ih). Ove spoznaje o bilju u to vrijeme su tumačene krvlju bogova, nastankom
njih od čovjeka, iz jajeta, boja kojekakvih, itd.
Biljni oblici koji se javljaju u predkambriju i prije 400 milijuna godina nisu uopće biljke, nego preteče bilja,
uglavnom monere, protisti , gljive i alge, pri čemu je naglasak na ovim zadnjima koji imaju najviše sličnosti
s biljkama. Biblija pogađa da su biljke oduvijek u kopnu (predoblici i alge spadaju u sasvim drugo carstvo
životinja!), počevši s psilofitima.
"Tada reče Bog: Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona
služe i pokazuju vremena, dane i godine! Neka svijetle na nebeskom svodu, da rasvjetljuju Zemlju! I tako se
dogodi. Bog stvori dva velika nebeska svjetlila , veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još
(stvori) zvijezde. Bog ih postavi na svodda rasvjetljuju Zemlju, da vladaju danom i noću, te rastavljaju
svjetlost od tame." (Post 1: 14-18a)
Ovdje se može puno razmišljati. Prvo što je čudno je uvrštavanje stvaranja ovoga u to vrijeme, budući da će
većina smatrati da je ovo trebalo staviti ispred biljaka. No, što Elohim ovim poručuje? Prvo da vidimo ima li
tu znanosti. Piše da Bog stvara Sunce, Mjesec i zvijezde. Ovo je čak i točno. Naime, Mjesec je nastao poslije
Zemlje oko 130 milijuna godina kada se u nju zabio asteroid Theia veličine Marsa uzrokovavši otpadanje
ogromne količine materijala izbačenog u svemir. Taj materijal s vremenom se pretvara u Mjesec, kojeg
Zemlja hvata svojom gravitacijskom silom i pretvara ga u svoj satelit. Mjesec je poslije Zemlje, a slično je i
sa zvijezdama. Zvijezde nastaju svake sekunde, svemir ih je pun, samo naša galaksija 100 – 200 milijardi.
Nastaju na više načina, poznatija je supernova (spektakularna eksplozija) ili umiranjem kao crvenih ili
superdivova.
Ovaj proces traje i danas. Dok ovo čitate, sada vjerojatno negdje nastaje zvijezda u svemirskim
prostranstvima. Zvijezde su nastajale prije i poslije Zemlje, tako da autora ovdje ne možemo optužiti za krivu
informaciju. Sad će netko pomisliti da Biblija tu naglašava geocentrizam. Razlog zašto Elohim ovdje ističe
Zemlju je religijski. Kroz cijelu Bibliju ostala tijela se daleko slabije spominju, najviše Mjesec i Danica
(planet Venera). Zemlja se stavlja u središte samo prividno, da bi se pokazala vrijednost Njegova stvaranja,
Zemlja je najvrijednija, najbogatija životom, nešto najneshvatljivije u svemiru jer na njoj prebiva ljudsko
biće koje sve više napreduje. Biblija će često isticati Zemlju radi ukazivanja na Božju svemoć, snagu i
stvaranje što ga je on sproveo da Zemlja svojim sadržajem se stavlja u središte svemira i svih tijela (samo
isticanje moći). Zato Elohim tek u treći dan svrstava ova tijela, zbog isticanja vrijednosti Zemlje.
Niti za Sunce nije pogriješeno. Sunce je nastalo prije gotovo 5 milijardi godina iz rotirajućeg plina, a
zvijezda je 2. ili 3. generacije. Kada se počelo oblikovati, plinski dijelovi i druga materija sa Sunca se
otkinula i započela formaciju unutrašnjih planeta, time i Zemlje. Iako je ona nastala gotovo 400 milijuna
godina poslije Sunca, začeci njene formacije su u tom plinu koji je direktno od Sunca, dakle, sve je počelo
kada i Sunce, jednako (samo što je Sunce prije započelo brži proces). Svemirski razvoj pretvorimo u 24 sata,
i to razdoblje bit će znatno manje od 1 minute, dakle, ako shvatimo relativnost vremena, Elohimu to ne bi
značilo blago rečeno ništa! A Sunce je svom snagom započelo izgarati nuklerano gorivo, prominencije,
Sunčev vjetar vezan uz geomagnetizam i doseglo sadašnju veličinu – tek nešto poslije formacije Zemlje.
Sad je pitanje hoćemo li vjerovati autoru da je mislio na to (ako je, iznio je ogromne znanstvene činjenice!),
a ako ne, smisao je religijski, ili je ona dvosmislenost Biblije za obrazovane i suprotne u pitanju.
Dalje, Zemljina praatmosfera bila je kao što je već rečeno gusta, tamna, jako vruća, gotovo crna i neprozirna.
Kroz nju u početku svjetlost nije niti malo dopirala, pa ni Mjeseca ni zvijezda (vladao je mrak uz izljeve
magme). Ovo stanje popravljeno je tek mnogo milijuna godina poslije (možda čak i do milijardu!), kada se
pratmosfera razbistruje i prve modrozelene bakterije stvaraju dvoatomske molekule kisika (troatomske ozona
dolaze znatno poslije). Tek tada Sunčeve zrake dopiru na površinu. To autor i kaže: da budu znakovi za
računanje vremena! Jer tek tada je isto omogučeno, pod njihovim stvaranjem misli se ne samo oblikovanje,
nego dostupnost Zemlji kao imaginarnom središtu da se omogući podjela vremena.
Elohim kaže neka budu kao znakovi, neka se stvore kao znakovi, dakle, misli na trenutak kada su oni
stvoreni "za Zemlju", kada su s nje bili vidljivi. Nigdje se ne ističe njihovo astronomsko značenje (budući da
je ono kroz svjetlosni nastanak već Elohim stvorio u 1:3), pa se očito radi o njihovoj vidljivosti sa Zemlje
kao znakova i pomoći budućim ljudima. U 1:3 stvorena je svjetlost preko nebeskih tijela, zračenja i sličnog,
pa se tu misli na znakove (da rastavljaju dan od noći kao znakovi).
Čak i ako je mislio na stvaranje, nije pogriješio jer su svi oni nastajali poslije Zemlje, osim Sunca koje je
snagu današnju doseglo tek poslije nastanka planeta, tako da autora nikako ne možemo pobiti jer kako god
okrenemo točno je, samo je pitanje je li on sve to napisao namjerno da bi budući inteligentni čovjek to otkrio
i spoznao ga. Ako se mislio na ono sa znakovima, preciznost je ogromna (jer su legende o nastanku dva
Zemlji njavažnija svjetlila uglavnom objašnjavane njihovim rađanjem iz jajeta, ponora, bogovih krila, itd.,
ali Elohim se se hvali tako, nego je opet kao da je sa strane (evolucija).
Kaže dalje da ih je Elohim stavio na svod i Sunce i Mjesec su najveći. Ovdje je sve logično i jasno. Svod,
nebeski svod, zrak, nebo – sve su to pojmovi koji mogu značiti i atmosferu i svemir (jer su ondašnji Židovi
ove pojmove jednako nazivali; i u ostatku Biblije kada se govori o svemiru Elohim ga apsolutno uvijek zove
nebom (vjerojatno da naziv svemir nikada nije niti uporabljen). Ako shvatimo i da je riječ o atmosferi,
značenje je sljedeće: Biblija svemir i atmosferu naziva jednakim nazivom (obično svod nebeski) i sva tijela
postavljena su na svod, npr. atmosferu. Vraćam se opet na ono znakovlje. Ovim se ističe vrijednost stvaranja
Zemlje, u smislu da je ona po svojem sadržaju središte svega, vjerojatno jedinog života u svemiru (iako
Elohim nigdje nije rekao da na drugim planetima nema života; zašto? Možda je počeo stvaranje i dalje pa
odustao jer da je htio reći On bi to istakao, nego kao da namjerno prešućuje tu činjenicu). Tvrdnje da nema
života dalje u svemiru nigdje u Bibliji ne postoje, to je rezultat krivog tumačenja. Smisao je simboličan, ali
autor prvenstveno misli na svemir.
Mjesec i Sunce su velika svjetlila? Ne kaže se kao prvo najveća, nego velika. Da, Sunce je itekako ogromna
plinovita lopta. A Mjesec? Mjesec je po svom značenju za Zemlju veliko nebesko svjetlilo, ogromne
važnosti za život ljudi i pojedinačno, gospodarstvo, a možda i opstanak! Mjesec je alegorično velik jer on je
"vladar noći", kako je nazivan u ta vremena. Smisao je u važnosti, ne veličini. Uostalom, autor nije glup. Uz
Mjesec, na nebu je gledao zvijezdu Danicu (planet Veneru). Nju su poznavali ljudi još dok su bili
primitivna bića, a i vi je danas pred večer i ranu zoru možete vidjeti na nebu (neću pretjerati ako kažem da ju
je svatko vidio preko 20 puta). Ona je kad gledamo na nebu nju i Mjesec veća nekoliko puta, ona je div za
njega, osobito kad je ovaj u mijenama i prikrije dio površine. Ona se spominje u Bibliji više puta, čak i na
kraju u Otkrivenju (Isus). Što mislite, kad je autor gledao na nebu Danicu i maleni za nju Mjesec, on je toga
bio svjestan? Složit ćemo se. Očito da je namjerno stavio Mjesec kao veliko (ne najveće, znači da ima i većih
tijela od njih!), ali u smislu važnosti, jer računanje vremena starih naroda po Mjesecu počelo je desecima
tisuća godina prije Krista, uz to plima i oseka ... Mjesec je za čovjeka uz Sunce najveće svjetlilo. Da je autor
to napisao, ne bi pogriješio, ali on čak ne kaže niti to, nego da nisu najveća. Sve što je autor rekao zapanjuje,
a spada u nepobitnu znanost ako shvatimo stvaranje prije biljaka u smislu kao znakova!
"Tada reče Bog: Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad Zemlje po nebeskom svodu!
Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića što se miču, od kojih vrvi voda, po njihovim vrstama, i
sve krilate ptice u njihovim vrstama ... Napunite vodu u moru! I ptice neka se množe na Zemlji! "
(Post 1: 20-22).
Ovo je možda najnepobitniji dokaz Elohimovog sveznanja i kreacionizma. Krenimo redom. Živi svijet se
evolucijom najprije razvijao u moru. Kada je atmosfera postala bistra, omogučen je prodor Sunčevih zraka.
No, s njima je Sunce slalo i druge vrste zračenja (osim svjetlosnog i toplinskog), kao što je ultraviolentno
UV zračenje. Ono nije imalo premca te je dolazilo do samog tla Zemlje. Ubijalo bi svaki pokušaj razvoja
života na kopnu, pa htjeli ili ne, morali su ostvariti adaptaciju na život u moru jer tamo UV zrake nisu nikako
štetile. No, s vremenom u atmosferi dugotrajno UV zračenje pokreče proces nastanka ozona (molekule od 3
atoma kisika) koji se sve više širi i oblikuje ozonski omotač kao "blok" ili štit koji sada ne dopušta prolaz
tom zračenju pogubnom za život (npr. male količine danas često uzrokuju melanom, rak kože). Tada svijet
kreče relativno sporo na kopno.
Biblija to neshvatljivo točno pogađa, jer kaže da su prva bića (vrvi od živih bića) nastala i prvo živjela u
moru. Život na kopnu najvjerojatnije se javlja u siluru prije 416 do 440 milijuna godina i odnosi se na
psilofite (primitivne biljne oblike), a u devonu prije 360 do 416 milijuna godina na kopno prvi prelaze
vodozemci. Od njih se u istom razdoblju već razvijaju gmazovi, da bi u trijasu došli do dinosaura.
Prije vodozemaca u moru u uglavnom bile ribe i oni sami, a posebno je to što su neki od njih bili ogromne
morske životinje duge i nekoliko metara, čudnih i zastrašujućih oblika (u Bibliji nemani morske). Biblija ne
samo da pogađa nastanak života u moru, nego kaže da je uz brojna bića bilo morskih nemani (pogledaj slike,
neki od njih već su zapravo vrste dinosaura). Ti oblici koji zapanjuju većinom izumiru kroz perm (masovno
izumiranje vrsta prije 250 do 300 milijuna godina). I kaže se da su bila i neka druga bića koja su očito manja
i nisu nemani (ribe i vodozemci). Oni su doslovce ispunili cijelu vodu pa je to možda razlog izumiranju u
permu (napunite vodu u moru). Elohim pogađa sve u detalj. A još nepobitnije je ovo s pticama. Kaže se prvo
su stvorene te životinje u moru, pa poslije i ptice nebeske.
Preciznije nije moglo biti rečeno. Da, ptice su stvarno nastale uz ove nemani (razlika je i milijunima, ali po
geološkom satu to su sekunde). U Juri prije oko 200 milijuna godina vjerojatno nastaju prve ptice (praptica
ili Archaeopterix). Ona je bila prijelazni oblik gmazova i ptica s osobinama i jednih i drugih, a do nje
evolucijom nastaju ptice. Gmazovi i vodozemci došli su nešto ranije na kopno, ali su i dalje bili vezani uz
vodu, što je ostalo i danas (množenje žaba npr.). Ptice su prvi organizmi koji niti su ikada bili u vodi, već
evoluiranjem od gmazova odmah su zračne, nebeske životinje, što autor sve pogađa.
Ovo je previše precizno, jer nitko do nastanka evolucije, ni sama znanost, nije se usudio reći da su životinje
nastale iz vode. Ovo je čak bilo čudno i onim ljudima, a svi su tada tvrdili da su životinje oduvijek kopnene,
bilo od bogova, jajeta, stijena nastali ... Sutor sigurno i samouvjereno kaže i dvaput ponavlja: Da, iz ovde su.
I još kaže i to za ptice. S i ispred toga za biljke u plodovima spominje sjeme, što i danas većina ne zna; da se
biljke množe sjemenjem (autor kaže sjeme, ne sjemenke). U ona vremena nitko nije znao da se unutar
sjemenki nalazi bjelkasta prašina koja ima ulogu sjemena, što ističe dvaput isto, kao da želi uputiti ljudima
poruku ovdje vam je znanost.
"Tada reče Bog: Neka Zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje što gmižu, i zemaljske zvijeri,
sve po njihovoj vrsti! I tako se dogodi. I tako načini Bog zemaljske zvijeri ... " (Post 1: 24-25).
Ovo je samo potvrda kako Elohim pogađa evolucijski smjer točno prije svakog znanstvenika. Ove životinje
što gmižu su gmazovi (Reptilia), a ostale (zvijeri i stoka i bića svake vrste) su sisavci. I stvarno, prvi sisavci
se javljaju već u trijasu prije oko 250 milijuna godina, a prevlast dobivaju u eocenu prije oko 56 milijuna
godina. Uz njih spominje i gmazove opet, što je točno, naime, morske nemani i dinosauri izumrli su kroz
perm, a i krajem krede prije 65 milijuna godina kada su mnoge vrste izbrisane s lica Zemlje. Zato se kaže da
nastaju opet gmazovi, ovoga puta oni koji su evoluirali od masivnih dinosaura, a danas žive (zmije, kornjače,
krokodil i brojne druge). Ono što je najbitnije je preciznost evolucije: redom nastanak biljaka, riba i
vodozemaca, gmazova i sisavaca, što dokazuje evoluciju (nisu svi nastali odjednom), kako su vjerovali
uglavnom svi do Darwina. Sve ovo nepobitno dokazuje uz desetke drugih činjenica da je taj Elohim stvarno
Bog, jer poznaje ono što je i kako je stvarao. Nije se hvalio da oblikuje od gline, od svoje krvi, rukama, ne,
nego kaže: Neka bude, i to bude. Nije rekao da je sve nastalo odjednom, nego razdvaja životinje po
periodima dana, i to savršeno precizno, te čak kaže i mjesto početnog boravka. Sve ovo nam kaže da se
Bibliju ne odbacuje tako lako.
I dolazimo do vrhunca stvaranja života, a to je čovjek. Ovo kaže Biblija:
" Tada reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim, nad
pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim što gmiže na Zemlji.
Tako Bog stvori čovjeka na sliku svoju.Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu.
I Bog ih blagoslovi. Tada im Bog zapovijedi: Rađajte se i množite! Napučite Zemlju i sebi je podvrgnite!
... Bog nastavi: Eto, predajem vam sve na svoj Zemlji bilje što nosi sjeme, i drveće s plodovima u kojima je
sjeme; neka vam bude za hranu! Sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima zemaljskim, svim pticama ....
Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. I nasta večer, i nasta jutro: šesti dan."
(Post 1: 26-31)
Najprije vidimo da Elohim govori da je čovjek stvoren poslije svih ostalih živih bića, u skladu s evolucijom,
jer čovjekovi počeci javljaju se u Africi prije skoro 4 milijuna godina s Australopitekom (on je zapravo više
prijelaz s majmuna; ne čovjek u pravom smislu riječi), poslije Homo Habilisom (prije 2 mil.) i Homo
Erectusom (prije 1.6 mil.), da bi prije 200 000 do 400000 godina evoluirali u Homo Sapiensa (lat. sapiens =
razuman; pametan) – prvo u neandertalca (prije 200 000 do priije 33 ili 27000 godina), pa kromanjonca
(današnji čovjek). Odmah ću reći što autor ovim govori: svi ovi ljudi do Homo Sapiensa su ti koje on
spominje u Post 1: 26-31. Homo Sapiens počinje s Edenom, no prvo ovo.
Vidimo da Bog u početku stvara čovjeka i daje im nalog da se množe i šire, te vremenom kada to postignu
zavladaju svom Zemljom. Očito je da se tu radi još o primitivnim oblicima ljudi budući da Bog s njima nema
neki značajniji naum (nije im rekao da ga štuju, ga organiziraju države, da se žene i osnuju obitelj, da ne
ubijaju ..). Ne, sve to naređuje tek poslije Edena. Dakle, ovi ljudi iako inteligentniji od ostalih bića su bez
veće zadaće. Čak Bog ne daje zadaću da ga štuju! Jedina svrha je da se množe i rastu, te tako s vremenom
napreduju i evoluiraju do razumnijeg bića. Kad ih stvara ne daje niti jedan zakon! Prvi čovjek živio je od
lova i skupljanja plodova. No, lov je bio jako opasan jer tada nisu imali luk ni strijelu, pa se smatra da je
najveća smrtnost ljudi tog vremena bila u lovu. Usudim se reći, preko 95% hrane čovjek je nalazio u bilju,
plodovima, što se uči još u osnovnoj školi.
(Australopitek – čovjek?; zadnja slika – prvi ljudi bili su bez odjeće – Adam i Eva)
A Elohim to jasno kaže. Dajem vam bilje i plodove da ih sakupljate i jedete. To dokazuje evoluciju. Tek
poslije Elohim dopušta meso (ovo bi značilo da čovjek vremenom napreduje, sposobniji je hvatati iste i
prehraniti se). Elohim kaže istinu, nije rekao da je čovjek oduvijek bio napredan, oduvijek jeo bilje, ne!
Nego kaže da je sa životinjama (kao oni) jeo biljke što znači da je živio kao one (prvi ljudi). Ovdje također
vidimo evoluciju ljudi. Opet da kažem, većina je vjerovala da je čovjek najprije od svih nastao (po nekima
Zemlja od jačih ljudi!), te da je odmah jeo meso i imao države i civilizaciju, ali ne i Biblija, koja kaže da
čovjek jede biljke, nema neku veću zadaću niti ulogu, osim razuma koji će s vremenom do Edena postati na
razini Homo Sapiensa.
Elohim kaže načinimo ga da vlada, što znači da nije odmah vladao ostalim bićima. On ga je načinio
primitivnog s težnjom ka sporom, ali učinkovitom razvoju. Tek kad se namnoži može vladati, kaže Elohim, a
značajniji rast ljudi dogodio se tek prije 10 tisuća godina 1.poljodjelskom revolucijom, pa možda nešto
ranije. Do tada je čovjek suviše sporo rastao (projekcije: prije 300 000 godina tek je bilo jedva milijun ljudi
po Zemlji !!!). To bi značilo da čovjek tek tada postaje napredniji i zavladava drugim oblicima. Elohim to
namjerno kaže više puta. Zašto? Da bi mi to uvidjeli i otkrili njegove "šifre" koje nam je stavio u alegorijski
Postanak. Napučite Zemlju i sebi je podvrgnite – prvo se treba namnožiti i postati brojniji – tek "nedavno" –
da bi čovjek mogao podvrgnuti si Zemlju. Sve je jasno kazano.
Krivo tumačenje Biblije dovelo je do toga da je Adam prvi čovjek. A kao što vidimo, on je samo simbol. Pa
čak se niti ne spominje da je on prvi čovjek (Elohim stvori čovjeka i oni se počeli množiti – znači bez
Adama!). Prije simbolike Adama idemo nekim redom.
"Tako se dovrši nebo i Zemlja i sva njihova vojska. Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On
počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga
svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio. "
(Post 2: 1-3)
Ovi retci po nekima dokazuju Elohimovu nesvemogućnost, što je krivo tumačenje. Ovdje su te šifre ili
simboli koje Bog koristi. Bog Elohim stvorio je sve, zadovoljan je, i nema zamjerke – pušta živa bića da žive
po skladu (koji će poremetiti ulazak zla u svijet). On je gotov sa svime, kako je zamislio, i sad se može
odmoriti, odnosno ne mora više fizički stvarati, nego može "bez napora" brinuti o Zemlji i ostvarivati svoj
naum koji je stvaranjem tek lijepo započeo. Sada Bogu ostaje samo duhovni dio brige, koji je On sam, pa je
to njemu odmor i zadovoljstvo, jer ovaj neduhovni je ostvario. Elohima autor ovdje približava čovjeku, koji
se umara kada nešto dobro napravi trudom, pa čovjeku poručuje da Elohim nije samo formalno Bog, on je
čovjeku prijatelj, suosjeća s njim, kroz odmor koji umjesto da koristi za sebe On odlučuje ostvarivati naum s
čovjekom; za Elohima je sve rad, sama Njegova briga i promatranje ljudi i svijeta.
S druge strane, to je opet podjela tjedna. Elohim je stvorio sve za 6 dana, a 7 se odmarao, zato da bi isto
radili i ljudi: 6 dana radili, stvarali, brinuli se o svemu, a 7 dan da se odmore od svog stvaranja i posvete
Elohimu i sebi. Uostalom, čovjeku kao biću potreban je i psihološki odmor pa je razlog tog simbola da se
Bog odmara i radi čovjeka i njegova zdravlja.
" (nije bilo nikakvog niti raslinja u početku..) Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na Zemlju. I nije bilo
ljudi da obrađuju Zemlju. No, dizala se para iz Zemlje i natapala svu površinu tla. " (Post 2: 5-6)
Ovo je gotovo nepobitan dokaz da je Elohim stvarao evolucijom, a ne ona sama. U početku zemlje stvarno
nije bilo kiše niti hidrosfere (objašnjavano je o postanku vode gore). Udari kometa i meteora stvarali su
kratere i pojačavali vulkanske erupcije. Prvo da kažem da je tlo postojalo u početku, a stvarala ga je lava
koja je hlađenjem formirala stijenske naslage sve veće debljine (nazovimo tu pojavu pratlo).
Nastale pukotine pokazivale su bezdan (unutrašnjost Zemlje) iz kojih je došlo do oslobađanja plinova i pare
koja oblikuje praatmosferu i začetke hidrosfere. Para je odlazila u visine i stvarala oblike poput oblaka iz
kojih su počele padati tzv. milenijske kiše (milenium =tisućljeće).
Zovu ih tako jer su neprestano možda milijunima godina padale i natapale stijenske podloge oblikujući mora
u kraterima i praocean. Elohim jasno kaže: dizala se para iz Zemlje, ne sa površine, nego iz, dakle od
unutrašnjosti (i apsolutno pogađa nemoguće!) te natapala tlo (milenijske kiše dugi niz su padale i natapale
tvrdo pratlo i kraterske udubine. Natapala je, kaže autor, svu površinu zemlje. Ovo je još dodatna potvrda jer
milenijske kiše padale su po svoj Zemlji, natapajući svaki i najmanji kutak Zemlje. A kaže se jasno: svu
površinu tla. Govorimo o nečemu što se nije moglo naslutiti, pogoditi, a ovdje ne možemo govoriti o
slučajnosti, jer se pogaađa sve u detalj, otkriveno tek u novo doba.
"Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek
živo biće." (Post 2: 7)
Ovi stihovi često su na udaru nekršćana, jer nisu navodno u skladu s evolucijom. No, Biblija je gotovo sva
razmišljanje i simbolika, usporedba ili kako to znamo reći: "filozofiranje". Čovjek stvoren od praha čista je
metafora kojom Elohim ističe više značenja.
1.Prah je simbol bezvrijednosti i slabosti, nepostojanosti, trulosti i raspadljivosti pa time i smrtnosti. Elohim
ovime govori ljudima da su oni nasuprot duhovnog svijeta samo meso i kosti, oni su fizičkim zakonima
podvrgnuti, pa time i raspadu. Elohim upućuje na čovjekovu slabost i nemoć ka prirodi i zakonima fizike, da
je samo materija (u smislu da se ne uzdiže veći od Boga jer prah je slabiji od metala i većine tvari, tako i
čovjek od duhovnih bića).
2.Čovjek treba težiti ka duhovnom preko Boga da bi se sjedinio s Njim i dobrim djelima zaslužio biti dio
dobre duhovne dimenzije kojoj raspadljivost ne može ništa).
3.Čovjek je stvarno u svojoj srži prah. U suštini je građen od najsitnijih atoma čijom bi se krajnjom
razgradnjom čovjek pretvorio ni više ni manje nego u prah. Meso je prah, ostavite ga nekoliko dana na
Suncu i ono trune, "rastapa se" u običan prah, kao i čovjek.
Koja je onda uloga te udahnute duše? Najbolje se vidi po tom mesu. Imamo janje. Kada je živo i stoji na
Suncu, meso mu se ne raspada (istina, stanice se oštećuju i stare sve više), a kada ga ubijemo bez
unakažavanja tijela, ostavimo meso na Suncu – ono se raspada, trune u prah. Iako imamo istu životinju samo
živu odnosno mrtvu, dogodit će se to što treba. Jer dok je janje živo u njemu je duh života (u Bibliji sve što
živi može živjeti zbog tog dara Elohima). Duh života je duhovni do čovjeka, svi fizikalni zakoni po kojima
se čovjek živ ne može odjednom brzo raspasti. Živo se na Suncu ne raspada, jer vrijede određeni zakoni
prirode. Ti zakoni su upravo taj duh koji Elohim daje bićima, pa i čovjeku.
Što se hoće reći? Čovjek je materija (meso i kosti), ali ima i drugi dio – taj duh, duhovni dio, dušu. Jedno
ne može bez drugog nikako. Čovjek bez duše se raspada (ti zakoni), i ne vrijedi mu ta materija jer ona odlazi
u prah. Isto tako, i duša bez tijela nije čovjek, ne može raditi, pričati, poljubiti nekog ... Čovjek je kao biće
sklad materijalnog raspadljivog i duhovnog neraspadljivog (duša, pamet, razum, spoznaja svojih djela,
razmišljanje ...). Čovjek možda može imati tijelo, ali bez duhovnog on će se sjediniti s prahom Zemlje i biti
zgažen, zaboravljen. Čovjeku treba ta duša kao simbol njegove ovisnosti o Elohimu, koji je izvor svega
života, bez kojeg ništa pa ni čovjek neće živjeti (i tako postane čovjek živo biće – kad dobiva dušu). Ovo
simbolizira čovjekovu potrebu da traži Elohima koji ga je stvorio takvog, kako sv.Pavao kaže: sam malo
ispod anđela. Smisao praha i duše je kontrastom bezvrijednosti i vječnosti usmjeriti čovjeka na duhovno,
neprolazno, ostavljanje materijalnog i zla.
"Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojeg je bio načinio. I dade
Gospodin Bog te nikne iz Zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i
drvo spoznaje dobra i zla.
Od Edena je dolazila rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca. Prva se zove
Pišon. Ona teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. Zlato je te zemlje izvrsno. Tamo ima bdelija i
oniksa kamena. Druga se rijeka zove Gihon. Ona teče pokraj cijele Zemlje Kuš. Treća se rijeka zove Tigris.
Ona teče istočno od Ašura. Četvrta je rijeka Eufrat.
Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja. A dade Gospodin Bog
čovjeku ov zapovijed: sa svakog drveta u vrtu smiješ jesti, ; samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer
čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti. (Post 2: 8-16)
Bitan je sam pojam Eden koji ima više značenja. U geografiji može imati značenje neplodnog ili sušeg kraja.
Sumerani su imali pojam Edin koji znači pustinjska oaza. Eden može općenito značiti raj bilo koje vrste, ali
postoji i lokalitet u sjeverozapadnoj Mezopotamiji. Edence spominje i Biblija na više mjesta kao trgovce i
narod koji pokoravaju Asirci (Amos 1:5; Izaija 37:12; Kraljevi 2 19:12). Gdje se raj točno nalazi, točno se
ne zna. Budući da se spominju rijeke Eufrat i Tigris sa zajedničkim izvorom, to bi trebao biti Shat el Arab
koji se ulijeva u Arapsko-Perzijski zaljev. To je područje današnjeg Iraka i Kuvajta koje bi najrealnije trebalo
biti Eden po opisima. No, Eden je dan zbog simbolike, položaj toliko nije značajan, dovoljno je znati
otprilike.
Te 4 rijeke označavaju bogatstvo Edena, budući da su Eufrat i Tigris u to doba bile kolijevke prve
civilizacije. One simboliziraju plodnost, urod, bogatstvo tla, raznolikost u raju, početak života modernog
čovjeka koji razvija civilizaciju, države, pismo i zakone. Npr. zemlja Havila se ističe poradi bogatstva zlata,
da se istakne kako se raj nalazi između mnogih dobara i poziva čovjeka da uđe u njega.
Postanak je pisan vjerojatno u Izraelu (Mojsije ?), pa je zato taj kraj i uzet. Autor je ispred sebe vidio pustinju
i pust, oštar i nemilosrdan kraj, i zato kaže: tamo na istoku. On zna da se tamo iza tog prostranstva
pustinjskog pakla nalazi plodna dolina Mezopotamije u kojoj je tadašnji čovjek imao što je htio poželiti,
najprije prekrasnu klimu i uvjete za život. Stoga autor simbolički kazuje Izraelcima da se iza te pustinje, koja
je simbol grijeha i patnje, nalazi prekrasan mezopotamski kraj ili vrt u kojem je nekad bio i sam izraelski
narod. Taj vrt simbolizira nagradu poslije pustinje (patnje), podsjeća čovjeka kako je nekad uživao i bio
sretan dok nije izdao Elohima. Tim opisom želi navesti narod da žali, pokaje se, odbaci zlo, i za nagradu će
Elohim ponovno stvoriti jedan takav izgubljeni raj.
"Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio načinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: Je li
doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?
Žena odgovori zmiji: Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. Samo od plodova drveta što stoji usred vrta
zapovijedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.
Zmija odvrati ženi: Nikako nećete umrijeti. Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli,
i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.
Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan,
jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i
on također pojede. Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i
načiniše sebi od njega pregače." (Post 3: 1-7)
Još prije toga u 2: 18-20 čovjeku se prvi put spominje ime, Adam. Da prvo razjasnimo. Adam u prijevodu
znači "od praha stvoren". Što to znači objašnjeno je gore, ali bit je u samom imenu. Naime, Bog je prije
toga stvorio one ljude i rekao im da se množe, što znači da ih je bilo više od dva. A tek u 3.poglavlju ističe
ime Adam, koje je samo simbol, budući da se nigdje ne kaže direktno da je Adam prvi čovjek, nego samo
odjednom dobiva ime. Adam može značiti sve one prve ljude, svo čovječanstvo općenito, ali prvotno
biblijsko značenje je razuman čovjek, Homo Sapiens, budući da drvo života spoznajom dobra od zla daje
razum, jer je on potreban za istu spoznaju (sapiens = razuman). Zašto to još možemo tvrditi? Po ustanovi
ženidbe:
"Tada reče Gospodin Bog: Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje ... Ali se
Adamu ne ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala. Zato Gospodin Bog pusti dubok san na
Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.
Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu. Adam povika: Ta je
napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica jer je uzeta od muža.
Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo. Oboje, Adam i njegova žena, bili
su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim." (Post 2: 18-25)
Prvo što vidimo je da su ljudi neko vrijeme živjeli u raju, a Bog ženu stvara poslije. No, Post 1: 27 jasno
kaže da je Bog Elohim stvorio čovjeka kao muža i ženu te da su se odmah počeli množiti što znači da Eva
nije prva žena, jer su se prvi ljudi već počeli množiti (morali su biti suprotnog spola, što se i kaže). Eva je
dakle bila samo jedna od žena u nizu, dakle, običan simbol prve razumne žene s kojom počinje jača evolucija
čovjeka prema inteligentnijem biću. Vidimo da se ljudi u početku nisu niti ženili, nego su se množili bez
sklapanja braka (plodite se i množite poručuje prvim ljudima Elohim). To odgovara onim primitivnim
ljudima do Homo Sapiensa koji nisu znali što je brak, nego su se množili doslovno tko s kim stigne – da bi
očuvali vrstu zbog ogromne stope mortaliteta na startu čovječanstva. Bog jasno kaže da ljudi nisu odmah bili
pametni i razvijeni, nego da su se počeli organizirati i stvarati civilizacije (jedan od koraka prema tome je
ustanova ženidbe) tek od kada Biblija spominje Eden.
Kada Bog stvara ljude u Eden, to je vjerojatno bilo prije 70000 godina jer tada Homo Sapiens snažno
evoluira i prvi puta iz Afrike dolazi u Mezopotamiju (pogledaj položaj Edena). Svrha ove priče o ženidbi i
davanju imena životinjama je da ukaže kako taj oblik čovjeka dolazim u Mezopotamiju, i Elohim ga tamo
želi postepeno razvijati. Daje mu zakone ženidbe da ne živi kao majmun (ako kažemo da je od njega
evoluirao), onda mu daje da izreče imena životinjama (početak govora u ljudi koji je se javio u određenom
obliku možda i prije), organizira obitelje i rodove (jer kaže da će čovjek napustiti roditelje, a u to vrijeme
Homo Sapiensi prvi imaju primitivnu društvenu organizaciju).
Uostalom, da su ljudi živjeli u nekom raju gdje su uživali svjedoče i brojne legende, npr.Rimljani su
vjerovali da je prije vladalo zlatno doba čovječanstva za vladavine Saturna, koje je prestalo Jupiterovim
preuzimanjem vlasti. Ovakve priče o raju nalazimo u mnoštvu kultura, što upućuje da je Edan možda i
uistinu postojao. Dakle, vidimo da Adam i Eva simboliziraju naprednijeg čovjeka koji polako napreduje do
prvih oblika civilizacije evolucijom (uostalom u Mezopotamiji su nastajale i prve svjetske organizirane
civilizacije!). No. Što je s ovim da je žena nastala od čovjekova rebra? Najprije imamo simboliku. Rebra su
važan organ u čovjeka. Zadnja 2 para su tekuća ili kralježna jer su isključivo vezana za kralježnicu
(napomena: neki ljudi nemaju zadnji par rebara, neki rijetko imaju 3). Ti parovi rebara u biologiji su oslonac
kralježnici jer je u tom dijelu fizički podupiru.
Elohim zato i uzima rebra. On čovjeku traži pomoćnicu, ženu koja će mu biti uvijek potpora i riješavati
usamljenost. Zato Bog i kaže rebra. Kao što su "donja" rebra potpora ili pomoć kralježnici, osloncu tijela,
tako je i žena potpora ili pomoć mužu, osloncu života jer ženi da rodi dijete treba i muškarćeva sjemena
tekućina. Značaj je metaforičan, Elohim namjerno uzima rebro. Dalje što želi reći je i to da je žena
evolucijski nastala od muškarca. Kako? Prvo da istaknem da je ova teorija upitna, jer postoje znanstvenici
koji vjeruju da su prije nastali muškarci, neki žene, no, 99% je vjerojatno da je jedan spol morao prije
nastati (jer dva odjednom nisu mogla evolucijom). Ako je to bio muž, Biblija iznosi zapanjujući evolucijski
podatak.
Iznijet ćemo mišljenje većine – da je čovjek prije nastao. Pri evoluciji čovjeka dolazi i do razvoja njegova
spolnog sustava. Prvi korak u tome je oblikovanje tzv.spolnih nabora, koji su u znanosti osnova ljudskog
spolnog sustava. Tu razlikujemo dvije vrste cijevi: Muellerova i Wolffova. Kod ljudi oba spola imaju ih
obadvije, a jedna mora zakržljati, druga nastaviti formiranje. Kod muškaraca zakržljava Muellerova, a kod
žena Wolffova. Ona pri tom zakržljavanju tvori klitoris koji je po nekima i morfološki zakržljali muški spolni
organ. U muškaraca zato Wolffova se razvije sve do spolnog organa, a u žena se Muellerova razvija u
maternicu i okolna tkiva. Ako je ova teorija točna, tada je vjerojatniji nastanak muškaraca prije žena jer je
vjerojatniji i muškarčev proces brži. Elohim namjerno kaže da je žena uzeta od čovjeka da nam poruči da je
nastala od muža, a koristi rebro zbog bioloških i anatomskih objašnjenja i razloga. Ovo je teško provjeriti,
no, Biblija i ovdje iznosi iznimno vrijedne spoznaje, ako ne ništa, 1000% naprednije od mišljenja većine pa i
znanosti onda (opet da ne spomenem krv bogova i nastanak oba spola zajedno od lišća biljke).
Uz sve to, spisi iz Asurbanipalove knjižnice spominju sumeranske i asirske kraljeve koji počinju vladati od
ovog razdoblja (60000 – 80000 g.pr.nas). Ovo bi bila još nepobitnija potvrda Biblije (ako uzmemo i
naprednost ovih kultura u to doba – više poslije). Adam samo na kraju potvrđuje: Ona je od mene, mog mesa
i kostiju, čime ističe da su muško i žensko jednaki – od iste materije i tvari, iako su neki smatrali da je žena
nastala od drugačijih sadržaja od muža i treba mu se apsolutno pokoravati).A i tzv. 3 lažna para rebra u
sredini samo dijele hrskavičnu vezu s prsnom kosti, što autor možda misli ovime: Ispuni mjesto opet mesom
(jer lažna rebra ubiti su meso, a ne kosti).
Vratimo se na 3.poglavlje o zmiji. Tko je ta zmija? Još su stari narodi prije Krista zmiju smatrali izvorom zla,
simbolom njegovoh dolaska i kazne (postoje mitovi o masivnim zmijama koje služe gospodarima tame; česti
su prikazi svetaca kako režu zmiju – iskorjenjuju poganstvo ...). Zmija je simbolika, i to: poganstva, laži,
nevjere, ružnosti, samog Đavla, podmuklosti, lakomosti, prikradanja, prevare, ugriza – smrti ... Zato autor i
odabire motiv zmije zavodnice ljudi. Zmija simbolično preko Đavla progovara i zavodi i razumne ljude,
Vrag je toliko podmukal da i naprednog čovjeka može prevariti i odvesti od Elohima. Što bude dalje? Nakon
što je zavela dvoje ljudi, zmija više ne govori ništa! To nas podsjeća na Sotonu koji na sve načine zavodi,
obečaje (ovdje ljepotom plodova i dostizanjem Boga), a kada natjera na grijeh, onda se podmuklo i cinično
makne. Zato autor uzima zmiju. Ona je zavela, i otišla upropastivši čovječanstvo. Ona je Sotonina slika.
U Kini nađeni kilometrima iscrtana stopala Sotone; znanstvenici nisu našli obrazloženje sve do danas
Dalje Elohim traži čovjeka za hoda po povjetarcu te ga pita gdje je. Boga se ovdje pokušava
personificiranjem približiti čovjeku, a pitanje gdje je samo je retoričke svrhe. Adam kaže da su goli i stide se,
a Elohim pogađa: Da niste vi slučajno probali plod drveta spoznaje? Bog zna i bez da mu oni priznaju, a ono
šetanje i pitanje metaforičko je manifestiranje Elohima u Bibliji.
Isto vrijedi i kada Adam čuje šušanj Elohimovih koraka, a i da nije simbolika, ako je Elohim stvorio sva ta
prostranstva svemira, zašto on ne bi mogao koračati? Kako mi znamo točan opis Elohima? Možemo li mu mi
naređivati da ne hoda? Ovo objašnjavam čisto iz religijskih razlika, a ova forma prisutna je i u npr.al-Quranu
kada se govori o Allahovoj stisnutoj / otvorenoj ruci za vjernike, odnosno nevjernike. Dakle, samo alegorija.
Prvo da razjasnimo i navodno ponižavanje žena jer se neki pitaju zašto je žena zavedena prva od Vraga.
Tvrditi ovakvo što je neutemeljeno. Zašto žena? Najprije slučajno. Mogao je Elohim uzeti i muškarca, a onda
bi se drugi pitali: zašto uzima muškarce, kakav je to "rasist"? Dakle, Elohim je imao samo dva izbora i
odabrao jedan slučajno. Razlog može biti i ako prihvatimo da je muškarac nastao prije. Tada je bio sam i
zavesti ga je bilo teže, jer Sotoni je lakše kada ima i nekog posrednika. Jedno biće lakše se manipulira preko
drugogo koje taj voli, zato Elohim odabire ženu. Ona je došla druga, i On se drži reda – ženu je poslije
stvorio i odabrao nju da bude zavedena da bi istakao Vragovu podmuklost i ubacivanje među ljude. Da je
zaveo Adama, ta priča ne bi držala vodu (onda ga je mogao zavesti i kao samog). Ovo je uostalom samo
metaforička pričica, tako da nema temelja da bi govorili o manjoj vrijednosti žena.
Uz to, Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko na svoju sliku, što je i Bog (Elohim je u Enohovoj knjizi
ne samo Otac, nego i Majka, ali nije niti jedno jer Bog nema spol). Po tom apokrifu Trojstvo je još bolje
prikazano: Otac / Majka + Sin Elohimov + Duh Elohimov. Otac nema spola kao muški čovjek, pa je onda
Otac / Majka apsolutno točno. A Elohim stvara kao sebe, muško i žensko, a Bog je jedinstvo, nema razlike
unutar Njega. Tako niti u muško /žensko (čovjeku) jer je slika Njegova, a ako ima razlike, Elohim nije
jedinstven. Nema govora o ponižavanju žena.
Onda slijedi kažnjavanje. Elohim kažnjava prvo zmiju – Vraga, koji je zlo započeo, zatim onoga tko je prvi
zaveden (ovdje to slučajno žena), pa ostale koji su sporedno zavedeni (ovdje Adam predstavnik te skupine).
Elohim kažnjava pravedno, namjerno ide tim redom da pokaže da nije primitivac, nego kažnjava po težini
zlodjela, bez mita, popuštanja, gledanja jednom spolu kroz oči ... Ovim se govori o Pravednosti i zasluženoj
kazni, po velićini zločina.
Što je s tjeranjem iz raja? Kako smo uvidjeli da je Eden velika simbolika, tako je i s tjeranjem. Elohim
protjeruje čovjeka zbog njegove pohlepe, naivnosti i okretanja marerijalnom. U Bibliji se često ističe svetost
i čistoća duhovne dimenzije, a čovjek svojim grijehom i popuštanjem zlu narušava sklad, vrijeđa dobro koje
u tom "raju" vlada. Nije bitno je li Eden uopće i postojao, nego simbolika kojom ga autor namjerno zamišlja
u svom umu. Čovjek ne sluša Elohima, nego Vraga, zato ga On tjera jer postoji opasnost da se i anđeli ne
otpadnu od Njega (6.pogl.; u Enohovoj knjizi čovjeka se naziva krivcem za narušavanje prekrasnog sklada
koji je tada vladao). Protjerivanje je vjerojatno ne stvarni događaj, nego Elohimova poruka: Tko bude slušao
zmiju (Đavla, grijeg, zlo) bit će protjeran od Edena (Elohima i svega onog prekrasnog što On nudi –
rajski ugođaj) i neće jesti drvo Života (nikada neće dobiti vječni život).
Što su drvo Života i spoznaje dobra, odnosno zla? Smisao je zanimljiv kroz simbole. Prvo, Elohim u raj
stavlja mnoštvo drveća bogatih hranom za uživanje, a od njih možda više stotina samo 2 zabranjuje. No,
čovjekovo prokletstvo baš mora dirati to zabranjeno, ono što je Elohim zabranio. Simbol ovog drveća je reći
kako je čovjek grešno biće i često prkosi Bogu, ide protiv Njega, odaje se pohlepi, koja je možda jedan od
najvećih grijeha. Drvo spoznaje dobra i zla predstavlja razum (spoznaju, viši stupanj inteligencije). Elohim
čovjeka nije planirao tako nagraditi, jer vidimo da je on stvorio sve i čovjeka te ga polako privikava ka
civilizaciji, počevši s obiteljima, itd. No, sve se izmiče kontroli – čovjek diže neku vrstu pobune protiv Njega
i dobiva razum ili spoznaju – sada se Elohimov plan sasvim mijenja.
Čovjeko jede plod drveta spoznaje – vjerojatno govorimo o napretku Homo Sapiensa koji kako geološki sat
otkucava postaje sve razumniji i inteligentniji, jer mi i danas jedemo plod spoznaje (napredujemo, ulazimo
u svemir, kloniramo živa bića – sve smo sličniji Elohimu !). Do te spoznaje čovjek dolazi preko grijeha,
često misleći samo na sebe i slušajući zmiju. Čovjek daje čovjeku plod drveta spoznaje, ali čovjek njega ne
uzima, nego krade, sve više napušta Elohima i potkrada ga, razvija se bez Njega, Njegove Ljubavi. No,
Elohim ipak spašava situaciju.
"Tada reče Gospodin Bog: Eto, čovjek sada postade kao jedan od nas, tako da spoznaje što je dobro i zlo.
Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta Života i jede i vječno živi!
Zato ga izagna Gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet. I kad je bio izagnao
Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu
Života." (Post 3: 22-24)
Elohim je znao da je čovjek pohlepan i bojao se da ne uzme plod Života i ne živi vječno, jer onda bi to bilo
već previše. Što simbolizira to tjeranje od ploda Života? I danas ti kerubini vatrom tjeraju zle ljude od njega.
Čovjek je napredovao, klonira, putuje u široka prostranstva, usavršuje znanost, otkriva što je Bog radio, gradi
oružja jača od meteora (nuklearne bombe) i sve drugo, ali ni danas mu kerubini ne daje plod Života. Čovjek
do danas umire, ne može smisliti nešto od čega bi vječno živio. Tu formulu ima samo Elohim, a On je daje
samo dobru. Tu formulu dobiva se preko Sina Elohimovog, Krista, za kojeg se kaže da je drvo Života. Tko
jede od Krista, živi vječno; to je svrha – u Kristu prepoznati plodove Vječnosti i ne biti glup, nego ih jesti.
Drvo života je eliksir mladosti za kojim je tragano u srednjem vijeku, ali nije nađen, jer kerubini su sjekli sve
koji su ga htjeli ukrasti (alegorijski smisao), a i danas sijeku. Čovjek može produžiti vijek života preko 100
godina čak, no, čovjek neće apsolutno nikada živjeti vječno, makar smislio lijek da živi 2000 godina, ali
jednom će umrijeti. Vječnost se dobiva samo preko Elohima i treba zaslužiti djelima. Ovo je jedini simbol
ove pričice o drveću razuma i nesmrtnosti, to nam Elohim tajno govori.
"Tada reče Gospodin Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svim životinjama
zemaljskim! Na trbuhu ćeš svome puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života. Neprijateljstvo ću staviti
između tebe i žene, između roda (sjemena) tvojega i roda (sjemena) njezina. On će ti satrti glavu, a ti ćeš mu
raniti petu." (Post 3: 14-15)
Jedan od razloga zašto se uzimaju baš ženski spol i baš zmija je namjeran – da Elohim iznese znanstvene
činjenice po kojima će inteligentniji ljudi spoznati da je on Bog. Bog proklinje zmiju i kaže da će odsad
puzati na trbuhu, što znači da je nekada imala noge. Znanost koja izučava gmazove (herpetologija) smatra
da je zmija kroz evoluciju imala noge, pa ih izgubila. To se zaključuje po tome što je u svijetu danas nađen
ogroman broj zmija sa zakržljalim nogama, što bi značilo da su morale zakržljati od stvarnih nogu. Uz to,
nađeni su i rijetki primjerci zmija s dvije ili jednom pravom nogom. Kineskinja Dean Qiongxiu (66) se
probudila 2009. usred noći i po zidu vidjela čudovišnu zmiju tanku kao prst s jednom velikom nogom
ispunjenoj kandžama kojima se penjala po zidu.
Duga 0.5m izazvala je strah u žene koja u napadaju panike zmiju ubija cipelom i sprema u bocu alkohola.
Sveučilište u Nachangu izučavalo je ovu zmijui stručnjak za područje zmija Long Shuai je rekao: "Taj
uzorak je nevjerojatan!". Mislilo se da je riječ o mutaciji, no smatra se da joj je ta noga ostatak davne
prošlosti, samo u deformiranom i djelomično mutiranom stanju.
Herpetolozi vjeruju u podatke da su se zmijama reducirale noge. Zmije (lat.serpentes, grč.ophidia) unutar su
podreda gmizavaca, a evolucijski potječu od životinja nalik gušterima. Gmizavci od njih preuzimaju
ljuske, tjelesni oblik, temperaturu i dio unutrašnje građe, a zmije su jedini izuzetak, što znači da su izgubile
noge kroz povijest. To se moralo dogoditi, jer u protivnom se postavlja veliki upi: je li evolucija uopće
istinita ako se sve životinje razviju, a manji dio ostane izuzetak i ne razvija se? Zmije se kroz vrijeme kada
reduciraju i time gube noge po znanstvenicima počinju izduživati kao oblik adaptacije tijela na novonastale
uvjete. No, činjenica je da Bog namjerno uzima zmiju da bi dao podatak koji je otkriven znanstveno tek u
nova vremena, jer kada se zmiji to događalo, nitko nije mogao vidjeti, što znači da je Elohim stvarno bio
prisutan pri kreaciji.
Zašto se ta redukcija u Bibliji odvija s Adamom? Već sam rekao, namjerno. Zmija i žena i Adam su samo
zamišljena bića, predstavnici prvih i prvih razumnih ljudi. Ne zna se točno kada se ovo počinje događati
zmijama, tako da im je Elohim možda stvarno "uzeo" noge prije oko 70-ak tisuća godina, a možda i prije
milijuna (što je vjerojatnije). Ta pojava svrstava se s čovjekom samo da bi Elohim iznio znanstvene podatke i
preko tih simbola likova objasnio pojam zla i grijeha. Elohim ovo namjerno uvrštava ovdje, ali činjenica
ostaje – iznesen je tada nemoguće za znati podatak, da su zmije davno imale noge. Čak i da su vidjeli zmiju
s nogama, nisu mogli zaključiti da ih je imala davno pa izgubila (jer to bi značilo da su oni jadni
neobrazovani stočari poznavali evoluciju povezavši gubljenje nogu sa sadašnjim pojavama, tako da je ovo
ponižavajuće tvrditi uopće).
Dalje, spominje se i da žena ima sjeme (riječi rod i sjeme u starom Izraelu bile su bliske i često ih se
poistovjećivalo, a većina prevoda koristi sjeme – engl.seed = sjeme). Zna se odnedavno da žena ima sjeme,
sada je samo pitanje koliko je znanstveno prihvatljiv ovaj podatak. Neki će reći da je ovo logično i da su
autori mogli zaključiti na osnovu životinja iz prirode, a odluka je na vam želite li to prihvatiti – istina, nije
nešto revolucionarno, ali zašto znanost to nije onda zaključila? Ako je autor mogao zaključiti iz prirode,
zašto nisu znanstvenici, Aristotel npr. i stotine ondašnjih, znanstvenici po drugim zemljama poput Arabije
(gdje je medicina bila za ono doba iznad prosječo razvijena – oni nisu znali da žena ima sjeme). Ne kažem da
naznaka nije bilo, ali ako je autor (neki stočar, Mojsije, neobrazovan) mogao zaključiti, po čemu to nitko od
najobrazovanijih ljudi 3500 godina nije (jer tek nedavno je znanost prihvatila i uvrstila tu činjenicu)?
Samo kratko, simbolika je i u kazni za čovjeka, da će obrađivati zemlju u znoju i mukama. Po nekima je
ovo netočno jer danas ovoga skoro uopće nema. Ova kazna je samo simbol. Želi reći da čovjek u raju nije
morao uopće raditi nego doslovno samo uživati s Elohimom, a sada je protjeran i mora raditi da bi opstao. U
ona vremena zemlju je obrađivalo preko 98% cijelog svijeta (u srednjem vijeku npr.bilo je 96% seljaka)
tako da se ističe općenita kazna, a obrada zemlje kao najuniverzalnija je zato uzeta. Onda je većina ljudi
stvarno proljevala znoj za zemlju, zato se uzima ta stilska slika i prikaz, da označi kako čovjeku nikada neće
biti kao u zaštiti Božjoj. Ona je samo simbol rada, bolesti, nesreće, koji postoje sve do smaka svijeta.
U Post 3: 22 govori se o tome da čovjek može postati jedan od nas (bogova doslovno – Elohim = bogovi).
Najprije da kažem što znači na siku Božju, poput nas, itd. Elohim je jedino biće koje ima sveznanje, razum,
spoznaju, pravedan sud i riječi, a čovjek što više jede plodove spoznaje (misli se sve više evoluira,
napreduje) postaje sve razumniji i pametniji, ta tako jedino biće uz duhovni svijet koje ima tu moć. Čovjek
raspoznaje zlo, samo je pitanje želi li ga on uočiti, tako da ne vjerujem da ima ljudi koji kada nekoga ubiju ne
znaju da rade zlo (o mentalnim bolesnicima nećemo govoriti). 99.9% ljudi raspoznaje zlo, i time su dobili
osobinu istu Elohimu, jedan dio Njega su uzeli, postali slični Njemu, Njegova još kvalitetnija slika i prilika
razumnog bića.
Glede onoga da Bog govori Mi (bez duhovnog svijeta), Mi smo Bogovi, načinimo, siđimo, ima nas nekoliko
(jedan od nas), itd.; isto će biti objašnjeno u posebnom djelu o Elohimu, kakav je On Bog, kako izgleda te što
znaju o Nejmu koji su ga vidjeli. To je jako zanimljiva tema pa vas upućujem da se i njom pozabavite jer
nećete uzalud gubiti vrijeme, makar bili i ateisti (ništa ne možete uostalom izgubiti). Objašnjenje ovoga je
prekrasno, ali sada nećemo o tome.
U 4.poglavlju govori se o tome da Adam spoznaje svoju ženu i ona mu rađa najprije Kajina koji će postati
ratar i Abela koji je bio stočar ili pastir. I jednog dana Kajin Elohimu prinosi žrtvu od plodova iz polja, a
Abel od prvine stada i to komadine mesa. Elohim je pogledao na Abelovu žrtvu, a ne na Kajinovu na što se
ovaj razbjesni i ubije poslije brata.
Patnja u svijetu
Što je smisao ove pričice? Abel označava čovjeka koji radi, trudi se i k tome voli Boga svim srcem dajući mu
od najboljeg stada, ulaže više truda da čini dobro. Kajin je oznaka lijenosti, čovjeka koji sve želi na gotovo.
On je rođen prvi, a tada su prvorođeni bili vrijedniji i nasljednici. Ali Elohima zaboli briga za vrijeme
rađanja, nego on uzima od mlađeg. Kajin je nemar, obavljanje posla na brzinu, prevara Boga jer želi da se
Elohim zadovlji njegovim plodovima. Nije se potrudio da skupi više, uloži truda, nego samo iz polja ubire
obične plodove. Simbolizira ljubomoru i zavist (ne želi priznati bratu da je bolji). On je ubojica koji ponavlja
povijest, ponavlja Adamov grijeh i kaže da je Elohimovo protjerivanje bilo s pravom, jer čovjek je kao Kajin
pokvaren. Plodovi i žrtva ovdje su simbol truda i volje. U Post 4:7 Elohim opominje Kajina da se ne mršti
jer će ga uhvatiti grijeh, ali on to zanemari i ubija brata. Kajin i Abel su kontrasti dva karaktera ljudi.
"Tada upita Gospodin Kajina: Gdje ti je brat Abel? On odgovori: Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svojega?
Tada reče Gospodin: Što si učinio? Glasno vapi sa zemlje k meni krv tvojega brata. I zato da si proklet,
prognan od domaćeg tla, što je otvorilo usta tvoja da popijeiz ruke popije krv brata tvojega! Kad zemlju
obradiš, neka ti više ne daje uroda. Lutat ćeš i bježat ćeš po Zemlji.
A Kajin se potuži Gospodinu: Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao podnositi. ... Tko god me susretne,
ubit će me.
Gospodin mu odgovori: Naprotiv, tko god ubije Kajina, bit će sedam puta osvećen. I Gospodin učini na
Kajinu znamen, da ga ne ubije nitko tko ga susretne." (Post 4: 9-15)
Elohim je zgrožen vidjevši da se ljudi ubijaju zbog zavisit i kažnjava Kajina. Kajin pokazuje svoju bijednost,
jer Elohimu laže u oči da ne zna što je s bratom, čak drsko se usuđuje govoriti Njemu (što ja znam gdje mi
je brat). Kazna koja mu se izriče je nastavak Adamove, samo što ovom zemlja neće ni rađati. Jasno je Bogu
da će rađati, nije autor bio glup, nego je ovdje metafora. Što idemo dalje od Adama, ljudi su sve gori, čak
počinju i ubijati. Stoga Elohim hoće kazati da će ljudska pohlepa biti sve teže i teže kažnjavana, što je grijeh
veći (jer Bog je pravedan i sudi po djelima, ne može ga se kupiti kako je Kajin podmuklo htio).
Kaže da će biti kažnjen 7 puta tko ubije Kajina. 7 simbolizira savršenstvo. Tko ubije Kajina bit će savršeno,
pošteno, pravedno kažnjen. Elohim ovime zabranjuje osvetu. Proklinje Kajina, ali ga ipak još voli, čuva ga,
i kaže da neće dopustiti osvećivanje, jer Elohim je jedini sudac. Ovim se redkom zabranjuje uzimanje pravde
u svoje ruke, što je uvertira u Isusovo učenje mira i opraštanja. Dalje piše sljedeće:
"Lamek reče svojim ženama: Ada i Sila, čujte moj govor! Žene Lamekove, poslušajte moju riječ: ubit ću
čovjeka koji me rani i momka koji me udari. Ako će Kajin biti sedam puta osvećen, Lemek će biti sedamdeset
i sedam puta." (Post 4: 23-24)
Lamek je 6.potomak od Kajina grešnika. 6 simbolizira nesavršenost, manu (jer je manje od savršenstva 7 za
1) – poznate su tri 6 – apsolutno nesavršenstvo. Kajin je grešnik, a Lamek je još najgori, nesavršeniji,
pohlepniji (zato je simbolično stavljen kao 6.potomak). Kako je Kajin bio drzak, ovaj je još gori. Tko ga
samo udari bit će osvećen 77 puta (do kraja, beskonačno, nemilosrdno). On je simbol mržnje, osvete,
nemilosti, velikog zla. On je kontrast Isusu. Kada je upitan koliko treba oprostiti, Isus kaže ma ne 7 puta,
nego do 77 puta na dan ako te netko traži. Kako Isus navješta ne da se treba 7 puta oprostiti (misli se često,
savršeno), Isus kaže ma i 77 puta (uvijek, bilo kad, još savršenije, voljeti toga koji te povrijedio). Lamek
simbolizira Đavlovu filozofiju. Sasvim suprotno, ne treba mrziti i svetiti se pošteno i pravedno, nego 77 puta
(uvijek, do kraja, bez milosti, s gađenjem i mržnjom pri osvećivanju), i uz to, uzima stvar u svoje ruke
prkoseći Elohimu. Lamek je stavljen kao preteča suprotnosti Isusu Kristu, simbolu mira i oprosta.
Iz ovih dosada podataka možemo iznijeti neke činjenice o evoluciji u Bibliji:
1.Nisu Adam i Eva prvi ljudi, vidimo da ih je Bog stvorio uz njih još. Naime, Post 4:16 govori da Elohim
tjera Kajina istočno od vrta u zemlju Nod gdje on nalazi ženu. Znači, Adam i Eva tada nisu imali ženske
djece, tako da bolesne fantazije mrzitelja Biblije o incestu padaju u vodu. Kajin se udaljuje od roditelja i
odlazi dalje od njih te tamo nalazi ljude. Znači, ljudi je bilo još i po raznim krajevima.
2.U Post 5:3 se kaže:
" I poživje Adam sto i trideset godina i rodi sina, koji mu je bio po obličju sličan. Nazva ga Šet. "
Jeruzalemska biblija prevodi da mu se rodi sin njemu sličan, na njegovu sliku. To znači da Kajin i Abel nisu
sličili Adamu uopće (na njegovu sliku označava cijelo tijelo, njegov oblik – obličje i sve karakteristike).
Ako Adama shvatimo kao samo zamišljenog simbola, ovo je potvrda evolucije i prijelaznih oblika. Prva dva
sina bila su sasvim različita od Adama (općenito čovjek), da bi tek kod Šeta ljudi postali potpuno jednaki
Adamu (2.smisao – simbolu kromanjonca, najrazumnijeg čovjeka). To znači da se kroz određeni period ljudi
od Kajina do šeta transformiraju i mijenjaju, jer Adam i Eva nisu mogli jednom roditi takve ljude, pa onda
sasvim drugačije. Očito nas ovo upućuje na prijelaz čovjeka, evoluciju.
Tko bi onda bili Kajin i Abel? Budući da su prije kromanjonca bili neandertalci (Homo Sapiens
Neanderthalensis), koji su bili tamnije kože (pod tim se misli na različiti od Adama kromanjonca), spadaju
u taj period kada smo odredili Eden, ai lutali su uglavnom kao nomadi (Elohim kaže Kajinu da će lutati bez
doma po zemlji u 4:14). Prva stalna sedentarna naselja dolaze tek s Jerihonom 9000 pr.Kr.
Ostaje činjenica da Kajin / Abel su bili oblikom potpuno različiti od Šeta, dakle, bilo je promjena
(evoluiranja).
3.U Post 4: 17 Kajin zida grad sinu Henoku i zove ga po njemu. To bi mogli protumačiti kao
kontradiktornost jer prije Jerihona nije bilo gradova. Ali smisao nije doslovan. Ne znači da je Kajin gradio
grad, budući da priča o babilonskoj kuli govori da ljudi nisu odmah znali graditi i poznavali građevni
materijal, što znači da Kajin nije mogao graditi grad, ponajmanje sam (jer kaže se da ga on sam gradi).
Logika govori da Elohim poručuje nešto sasvim drugo služeći se motivom gradnje grada. Može biti da
Kajin gradi prvu zajednicu organiziranih ljudi, da okuplja zle ljude na jedno mjesto (jer Henok u hebrejskom
ima među ostalim i značenje onoga što je loše). Vjerojatno se zlo počinje udruživati, skupljati, urotiti protiv
Elohima. Jer Biblija sama poslije kaže da gradnje nije bilo u ova vremena.
4.Početak 4.poglavlja koji govori o rađanju Kajina i Abela kaže da je prvo rođen Kajin i bio ratar, a poslije
Abel i bio stočar. Ne znači da su rođeni odmah, ako su simboli, možemo govoriti da jedan simbolizira jedno
razdoblje, drugi drugo stotinama godina poslije. I ljudi su stvarno prvo bili ratari, a tek nešto poslije postaju
nomadski stočari (pogledaj udžbenike iz geografije za srednju školu). Biblija jasno svjedoči da čovjek nije
odmah bio savršen, nego da je prvo bio ratar, a tek poslije stočar, što znači da se prilagođavao uvjetima i
načinom iskorištavanja prirode, evoluirao. U što su pogani vjerovali oko ljudskog postanka i zanimanja bolje
da i ne spominjem.
Ovo se potvrđuje i kod Lameka u Post 4: 19-22:
"Lamek uze sebi dvije žene. Jedna se zvala Ada druga Sila. Ada rodi Jabala. Ovaj je bio pradjed onima što
stanuju pod šatorima i goje stoku. Brat se njegov zvao Jubal. On je bio pradjed svim gudačima i sviračima.
A Sila rodi Tubal-Kajina, kovača, koji je pravio svakovrsno posuđe od mjedi i željeza. Sestra Tubl-Kajinova
bila je Noema."
Autor jasno kaže da se ljudi povremeno razvijaju. Nije ih Elohim stvorio odmah za sve nadarene i da sve
odmah poznaju, kakvo je bilo mišljenje u egipatskoj religiji tog doba. Jasno kaže da ljudi s vremenom
upoznaju nova zanimanja, kulture, umjetnost (Jubal), upotrebu metala i slično (iako je željezno doba došlo
u starom vijeku poslije 3500 pr.Kr., željezo ljudi upotrebljuju tisućama godina prije nove ere, ali ne tako
rasprostranjeno), tako da Biblija tu ne griješi nimalo! Dalje kroz Bibliju spominju se druge djelatnosti čime
se evoluiranje i napredak čovjeka kroz vrijeme, a ne odjednom, više puta spominje. Npr. Tubal-Kajin je
simbolično ime jer potvrđuje njegovo zanimanje (dokaz da su ovi ljudi simboli koje koristi autor da
objasni promijenjivost ljudi). Kada bi detaljnije analizirali imena svih tih ljudi, došli bi do toga da nešto
znače, predstavljaju neku pojavu kao simbol.
Čovjek elemente upoznaje postepeno
Post 4: 26 kaže ovo: "I Šetu se rodi sin. On ga nazva Enoš. Tada se poče prizivati ime Gospodnje."
Dakle, Elohim kaže da se prvi monoteizam javio u razdoblju Šeta, jer tada tek štuju Boga (zanči da Adam i
Eva uopće nisu štovali Boga niti bili monoteisti). Ovo ne ide u prilog muslimanima koji kažu da je Adam
prvi Božji prorok, ali očito da je on samo simbol preko kojeg se objašnjavaju vjerske istine. Monoteizam
počinje sa Šetom. Prve religije uopće javljaju se prije 60000 godina da bi se kao uređenije i poganskog tipa
javile dosta kasnije. Monoteizam se prvi put spominje prije više od 3000 godina, ali to ne znači da nije
postojao i prije, ali u manjoj mjeri (npr. Noa je pred potop bio jedan od rijetkih monoteista koji vjeruju u
Elohima). Monoteizam je po nekima postojao prije desetak tisuća godina u Mezopotamiji, ali je imao
svega nekoliko desetaka sljedbenika jer postoje i priče o tome u brojnim spisima s područja današnjeg
Iraka. Tako da autor vjerojatno upućuje na to, no, kažem, ovo je davna prošlost i znanost točnu istinu neće
vjerojatno nikada saznati.
U 5.poglavlju nabrajaju se Adamovi potomci sve do Noe imenima, kada su dobili prvorođence i s koliko su
umrli. Tako imamo sljedeće (u prvoj zagradi je ukupno trajanje života, a izraz npr.Adam rodi Šeta ne znači
da ga je on doslovno rodio, nego se prevodi kao Adamu se rodi Šet u drugim prevodima):
Adam (930) – sa 130 rodi Šeta
Šet (912) – sa 105 rodi Enoša
Enoš (905) – sa 90 rodi Kenana
Kenan (910) – sa 70 rodi Mahalaela
Mahalael (895) – sa 65 rodi Jareda
Jared (962) – sa 162 rodi Henoka (Hanoh, Henoh, Enoh)
Enoh (365 uznesen na nebo) – sa 65 rodi Metušalaha
Metušalah (969) – sa 187 rodi Lameka
Lamek (777) – sa 182 rodi Nou
Noa (950) – sa 500 rodi: Šema, Hama, Jafeta
O čemu se tu radi? I o simbolici i o realnosti. Zašto? Postoje spisi iz Asurbanipalove knjižnice koji daju
podatke o kraljevima Sumera koji su živili tisućama godina dugo i neki se podudaraju s ovim gore ispisanim
Adamovim potomcima. Biblija govori o stotinama godina, no, ostaje činjenica da su neki ljudi pred potop
živjeli enormno dugo, budući da to svjedoči više kultura. "The Sumerian King List" (ANET – Ancient
Near Eastern Texts 265.str.) koja je sastavljena 2100 g.pr.Kr. Govori da je u početku postojalo kraljevstvo
koje je spušteno s Neba (ili raja; u Bibliji Eden ?) i došlo na Zemlju sa središtem u gradu Eridu-u. Ovo je
apsolutno točno jer je Eridu vjerojatno nastao 5400 g.pr.Kr., a izvorni sumerski naziv mu je Eridug, doslovno
"NUN.KI" (sa sumerskog moćan ili snažan grad). Danas se tu nalazi Tell Abu Shahrain (Irak).
U vrijeme pisanja istog spisa Eridu je bio daleko manjeg značaja, što znači da je pisac ovog pogodio točno.
On kaže da je prvi vladar u Eridu bio Alulim i vladao je 28800 godina, drugi Alalngar vladao 36000
godina, Alulim 28800, Alalngar 36000 i još dva kralja koja su vladala 64800 godina. Onda je Eridu pao i
vlast je predana Bad Tibiri, kao 7. kralju (CBGR: 36).
Kraljevska lista [Intl Std. Bib. Ency (s.v.Sumer)] također ističe i 5 gradova predpotopnog perioda u kojima je
vladalo 8 kraljeva ukupno 241200 godina. Sličnu listu arheolozi našli su u Asurbanipalovoj knjižnici koja
tvrdi da je 9 kraljeva vladalo 352800 godina, što je dokumentirano u ISI: 134 i ISI: 225. U nekada
sumerskom gradu Lagashu pronađena je i Lagash Kinglist s istim tvrdnjama o dugovječnom životu, te
potvrđuje biblijske tvrdnje da su ljudi dobivali djecu i s preko 100 godina. Ovo će koristiti Hesiod pri opisu
svoje "zlatne rase". Još takvih spisa i knjiga nađeno je u sumerskom gradu Uruku gdje se uz 7 kraljeva
spominje i nekih 7 mudraca ili proroka [Borger, ISI: 225ff; and Tsumura, ISI: 53; Kramer in SAI: 31].
Helenistički svećenik Berossus koji je migrirao iz ondašnjeg Babilona u Grčku piše 3 djela o povijesti
Babilona gdje u HAMM: 34 te Borger in ISI: 226 spominje proroke i kraljeve i potvrđuje da su poznati u
povijesti, da narod pozna da su vladali prije njih tako dugo. Također, prastare legende o Gilgamešu uručkom
kralju i asirskom Sesostrisu tvrde da su uistinu ljudi na tom prostoru jedini živjeli dugi niz stoljeća. Po
nekim spisima kraljevi i mudraci su zapravo iste osobe, no, to nije toliko ni bitno. Sumer 21 (iz Sumerian
King List) i Borger in ISI: 225 daju ove podatke:
ime kralja
prijestolnica vladanja
ime mudraca
trajanje vladavine
Aluli
Eridu
U-An
28800
Alalgar
Eridu
U-An-dugga
36000
Enmenluanna
Bad Tibira
Erumedugga
43200
Enmengalanna
Bad Tibira
Enmengalamma
28800
Dumuzi
Bad Tibira
Enmebulugga
36000
Ensipazianna
Sippar
An-Enlilda
28800
Enmeduranki
Sippar
Utuabzu
21000
Dakle, postoji na desetke zapisa raznih ljudi raznih lokaliteta raznih razdoblja da su ljudi na području
Mezopotamije živjeli natprosječno dugo. Ideje da ljudi toliko žive postoje čak i na kontinentima po kojima
europski čovjek do 15.st.nije niti kročio. Dakle, ogroman broj kultura raznih dijelova svijeta koje se nisu niti
doticale sve do kasnijih razdoblja piše o ovom, tako da tvrdnje o kopiranju padaju u vodu. Štoviše, Biblija je
pisana prvo u Izraelu, a to bi značilo da su ogromna pustinjska prostranstva odvajala autora i Mezopotamce.
Dokaz da nije kopirao su i različita dužina života. Ovo potvrđuje da su ljudi na Zemlji stvarno nekada
(možda samo neki) živjeli ekstremno dugo. Možda više stotina godina, pa su ljudi kako uvijek znaju s
npr.500 povećali na 30000. No, činjenica ostaje – kopiranja nema, stotine nedodirnih svjedočanstava, osobito
sumeranskih, čija civilizacija tada prva poznaje kalendar, kotač, brzu gradnju i sl. Oni su bilježili jednom
godišnje obvezno povijesne događaje preko svećenika i iznosili ih kralju, što daleko povećava
pouzdanost da su bili svjedoci i takve dugotrajnosti života. Čak svjedoče i da je poslije potopa život
nastavljen dug, ali ipak kraći (kako poslije kaže i Biblija), a tada su imali već i pismo (klinasto) i sve
bilježili. Zašto tolike kulture govore o padanju iz raja, dugom životu, protjerivanju od Boga / bogova, gradnji
kule? A nisu se dotakle idućih tisuću godina?
No, drugi značaj je u simbolima. Ljudi su očigledno živjeli dugo, no, u Bibliji su dane simbolične brojke
(npr.netko je živio 836 godina, a to je zapisano 777 – sada ću objasniti). Naglasak je na 7.po redu Enohu.
On je po Post 5: 21-24 bio toliko dobar da je gotovo sav život živio s Elohimom i Njegovim zapovijedima
da je s 365 uzet k Njemu. Ovo je simbol jer je 365 dana u to doba bila točna dužina godine, zaokruženog
vremenskog razdoblja. Elohim ga je uzeo nakon određenog vremena, kada je obavio svoju zadaću, on je
simbol obraćenja nasuprot drugog od Kajina Enoha (2 nema nikakav značaj, a ovaj kao 7 ima, jer 7 je
perfekcija). Simboličan je i broj 300 koliko je godina prošlo od kad je dobio prvog sina. 3 je simbol
Elohima kao Trojedinog, a sto puta umnožen je stostruka potvrda te istine. Naime, uz Enoha se veže
Enohova knjiga, apokrifno djelo gdje Enoh, učitelj Ispravnosti, nekoliko puta dobiva vizije, a u jednoj staje
pred prijestolje samog Boga Elohima i vidi ga kao muško i žensko te kraj Njega sina Elohimova i govori da
je sve to jedan Bog u manifestu 3 osobe (Otac / Majka, Sin i Duh).
Enohova knjiga izuzetno je pogodna za razmišljanje i propitivanje, jer otkriva neke istine o izgledu Elohima
koje su zapanjujuće, pa je svakako korisno da se svi upoznaju s njenim sadržajem, iako nije uvrštena u
Bibliju. Dakle, Enohove godine stavljene su tako radi simbolike, jer Enoh je imao čast biti uzet od ljudi s
grešne Zemlje nakon 365 dana (punine svoga posla i zadaće). Njegov potomak Metušalah živio je 969
godina, također simbolično. Zašto? Jer od svih ljudi nabrojenih u Bibliji on je živio najduže, najbliže 1000
godina. 1000 označava neizbrojivost, puninu, velićinu i mnoštvo (u Otkrivenju Isus vlada s odabranima
1000 godina – misli se dugo razdoblje).
Tu se želi reći kako je Metušalah početak ostvarenja plana o narodu Božjem. Elohim u to vrijeme još nema
narod, jer povijest Izraela počinje tek s Abramom. Stoga, Elohim već razmišlja o tome da si uzme narod koji
će kao zajednica biti Njegova slika i predstavnik drugim poganima, a Metušalah je samo jedan u nizu do
Abrama, a preko njega do samog Krista, ključa Spasenja upropaštenog u Edenu. Metušalah rađa Lameka
koji je živio 777 godina, što je još veća simbolika. S Metušalahom Elohim razmišlja o planu da odabere
narod,a s Lamekom je 100% siguran u naumu. Naime, 777 je apsolutno i neponištivo savršenstvo,
neraskidno, dakle, Elohim je sada apsolutno siguran u naum. Taj 777 (presavršeni) samo je uvod u Nou, za
kojeg se kaže u Post 5: 28-29 da će biti utjeha narodu od prokletstva bačenog poradi zlih djela.
Noa nastavlja sa simbolikom godina. S 500 dobiva 3 sina. Simbolika 3 sina je jasna, jer će od tih naroda
potječi mnogi ljudi na sliku Elohimovu, a 500 je pola od 1000. Stoga je 500 djelomičnost, početak nekog
nauma kojem je cilj ostvariti neku puninu (1000). Upravo se to kaže: dobivši ove sinove Noa je započeo tek
stvaranje naroda Elohimovog, to je tek početak novog čovječanstva jer će ubrzo potop zlo staro potopiti. Noa
je tek na pola od 1000, tek na početku Božjeg nauma jer s njim po kršćanstvu starta sve, povijest spasenja
počinje u punom mahu. Prvi korak Elohim već poduzima – likvidira zlo potom. Rađanje s 500 godina znači
tek početak nečega što će se morati mukotrpno ostvariti – pobijediti Vraga i izboriti Spasenje. Pa gdje je
onda taj 1000, ta konačnost i punina svega , budući da je nitko nije dostigao pa ni Metušalah? Ona je u Isusu
Kristu, Sinu Elohimovu, u Njemu se ispunjava. On križem u trenutku kada kaže "Završeno je", točno u tom
trenutku upotpunio je onih Noinih drugih 500.
Vjerujemo da su ti ljudi tada vjerojatno i živjeli stotinama godina jer postoje i arheološki dokazi za to, no,
najprije se treba gledati simbolika. Sva ta imena i godine do Noe pa i poslije kratko su simbolika (nešto
znače, kao Adam od praha načinjen, i godinama poručuju). To treba imati na umu jer Biblija se kroz knjigu
Postanka gotovo 95% služi metaforom i alegorijom.
Opći potop na Zemlji (6.-8.poglavlje)
Dolazimo do tog potopa, no prije kako je do njega došlo. Biblija kaže sljedeće.
"A kad se ljudi počeše množiti na Zemlji i kćeri im se rodiše, vidješe sinovi Božji da su lijepe kćeri čovječje, i
uzimali ih sebi za žene koliko htjedoše. Tada reče Gospodin: Duh moj neće više dugo opstati u ljudima. Oni
nisu više ništa drugo nego meso. Trajanje njihova života neka bude još samo sto i dvadeset godina.
Onda kada su se sinovi Božji ženili s kćerima čovječjim, pa još i kasnije, i ove im rađale djecu, živjeli su
divovi na Zemlji (nefili), gorostasi davnine, preslavni junaci.
Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na Zemlji velika i da je sve mišljenje i htjenje njihova srca
svejednako išlo samo na zlo, pokaja se Gospodin što je bio načinio ljude na Zemlji, i bio je duboko
ožalošćen." (Post 6: 1-6)
Dakle, problem je započeo s dolaskom sinova Božjih koji prave djecu ljudskim kćerima i rađaju se divovi. O
ovome ima puno nejasnoća, ali postoji već spomenuta zanimljiva Enohova knjiga koja ovo razjašnjava. Ona
kaže da je Elohim oduvijek imao plan poslati svoga Sina na Zemlju koji je bio pravi Bog, Bog Duhova
(duhovnog svijeta anđela). Postoje i bogovi duhova (tako Enohova knjiga naziva anđele jer svakodnevno
gledaju Elohima u lice). Oni su sinovi Božji jer su pred licem Gospodnjim. No, dio tih bogova Duhova koje
Elohim voli i naziva sinovima (malim slovom, jedan je samo pravi Sin koji je isti kao Elohim – Bog) buni se
protiv Elohima i odluče sići na materijalnu Zemlju i praviti djecu ženama nadajući se da će im roditi osobne
sinove Elohime koji će svrgnuti pravog sina Elohimovog. Silazi ih oko 200 (zovu se serafimi), ali im žene
ne rađaju bogove, već divove visoke 2.5 do 3 metra. Po knjizi vodio ih je Samjaza.
Ti divovi nefili (hebr.džinovi, oni koji su pali) djeca su palih pobunjenih anđela i time su zli. Oni jesu
junaci, ali uče ljude svim zlima i grijesima da Elohim odluči njih i zavedene pogubiti. Ima li ova priča
povijesnu istinu? Da, ima. Na jugoistoku Turske u dolini Eufrata 50-ih godina 20.st. gradila se cesta. Pri
prekapanjima dogodilo se čudo – nađena je masovna grobnica ljudi divova ogromnih lubanja i visine do i
preko 3 metra, čak dosta više. To nije sve, ogromne lubanje i kosti nađene su po Mezopotamiji, ostatku
Turske, te Egiptu, Italiji, Argentini (Patagonija), zapadu SAD-a i brojnim drugim prostorima.
O čemu se tu radi? Nema naroda na Zemlji koji nema mitove o junacima divovima, pa i onih najizoliranijih.
To znači da su oni morali postojati po Zemlji u prošlosti. I jesu, nađene su stotine kostiju. Ova genetska
mutacija ili deformacija samo je dokaz istinitosti Biblije, jer je Biblija rekla nešto čemu su se znanstvenici do
1950-ih ismijavali. Ovo se ne može pobiti, jer kosti sami možete vidjeti po muzejima. Direktor muzeja fosila
Mt.Blanco bio je previše začuđen i preoduševljen govorivši o otkriću. Kosti se istražuju, a postoji
mogućnost da su oni stvarno nastali od tih anđela. Anđeli su svojom sjemenom tekućinom izmiješali gene
ljudske s nadprirodnim i nastali su divovi kao neki oblik "retardacije" u prenesenom smislu. Jer žene je
morao oploditi netko nečovječan da bi nastala takva djeca. Stoga su se tu javile priče o vanzemaljcima (jer
netko je morao, budući da drugačije deformacija biološki nije mogla biti uzrokovana i još po cijelom
svijetu).
Vanzemaljci ili pali anđeli osvetnici, netko je sasvim sigurno nečovječan morao u bližoj prošlosti masovno
hodati kuglom zemaljskom uz nas ljude. O divovima govore i najstariji epovi svijeta, kao što su staroindijska
Mahabharata, sumerski Ep o Gilgamešu ili Homerova Odiseja. O njima kazuju egipatski papirusi i svete
knjige poput Talmuda, također i arapska 1001 noć.
Vjerojatno su bili na Zemlji neko duže razdoblje, više tisuća ili bar stotina godina, a najlogičnije i sigurnije
vrijeme kada su hodali Zemljom po nekima je 10000 – 6000 g.pr.Kr. Na slikama se vide arheološki dokazi da
su ogromni ljudi hodali zemljom sasvim sigurno, a da Biblija nije mitska, nego Elohimom inspirirana knjiga.
Ti divovi vjerojatno su množenjem dvije različite skupine bića opstali samo jedno vrijeme, no kako su
zapravo deformacija, nisu se vječno mogli prilagoditi uvjetima na Zemlji. Opći potop ubio je većinu, a po
Bibliji su neki i njega preživjeli (priča o Golijatu, uhodama koje Mojsije šalje u Kanaan i slično). No, oni su
ubrzo prilagođeni ostatku svijeta i nestali, ali su ljudi ostavili iste u sjećanju i pisali im u spomen mitove.
Golijat je čak bio dosta visok da je imao 6 prstiju, što je velika deformacija, ali nađeni su i takvi divovi –
ostaci, što govori da je Biblija apsolutna istina. A ti ljudi nisu živjeli tako daleko od nas, pa možemo žaliti što
nemamo priliku vidjeti ih svojim očima i još više shvatiti istinitost Biblije. Čak se govori o nalasku Abelova
groba u Siriji, i drugih biblijskih osoba što samo više i više uzdiže Bibliju. Postoje i tvrdnje da je Adam kao
i Noa bio div, no o ovj zanimljivoj temi ne možemo puno ovdje. Pa, idemo dalje. Ti nefili kvare sav svijet
svojim ponašanjem po uzoru na očeve (pale sinove Božje anđele). Narod je potpuno ostavio Elohima, osim
Noe i njegove obitelji. Elohim je zgrožen ljudskim zlom i donosi nepovucivu odluku o potopu.
Elohim prvo daje Noi uputu kako da izradi korablju. Ona treba biti duga 300 lakata, široka 50, visoka 30
(Post 6: 15). Lakat je širok pojam veličina, no, Isaac Newton je smatrao da je biblijski sveti lakat dužine
63.5cm ili 25 incha (the sacred cubit of the Jews). To znači da je bila duga oko 190m, široka oko 32, a
visoka gotovo 20m. Trebala je imati 3 kata i biti izrađena od drveta grofera kao vrste čempresa ili omorike
(Post 6: 14). Izvana je obložena smolom kao sigurnosna mjera od poplave. Imala je i jedan otvor za
puštanje svjetlosti (6: 16). Zatim je određeno da će u nju uči Noa, žena, sinovi i njihove žene, te po par
suprotnog spola svake životinje, uz to, nabavljeno je i mnoštvo hrane za sve (6: 19-22). Post 8: 4 govori:
"Sedamnaestog dana sedmog mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj." Ovaj podatak iznimno je bio
presudan laže li Biblija. Napretkom tehnologije krenulo se na Ararat.
Ararat je manja pokrajina u Armeniji. Tamo se zove Hajaszan ili Haikova zemlja po jednom od Noinih
praunuka jer je vjerovanje da je korablja tu bilo oduvijek (ime Armenija je po Aramu, Haikovu potomku). Na
vrh gore Ararat u toj pokrajini (5165m nad morem) 1829. prvi je stupio njemački avanturist Friedrich
Parrot s 5 pmoćnika zabivši u njega drveni križ. Prije toga Britanac James Morier je 1809. samo bio u
podnožju i napisao putopise. Prije 1829. ljudsko biće zbog nerazvijenosti tehnologije i ekstremno teških
uvjeta pred vrh nije stupilo na najviše granice planine. No, ubrzo 1876. James Bryce piše i apsolutno je
siguran da je našao ostatke drveta koje je čovjek obrađivao vjerojatno pilom. 1916. jedan ruski vojnik koji je
s ostatkom vojske boravio na južnom obronku Ararata kleo se da je našao ostatke većeg broda. Iako je car
Nikola II. Iste donio u Rusiju, sudionici Oktobarske revolucije koji nisu baš preferirali dokaze u korist vjere
poradi onoga da je "religija opijum naroda" zauvijek uništavaju ta drva.
Tek su poslije počela moderna istraživanja. 26.4.2010. skupina kineskih i turskih znanstvenika i stručnjaka
javno je rekla – sigurni smo da smo sada našli Noinu arku! Objavljene su fascinantne slike i video prikazi
svakog detalja velikog broda i olupina, podjeljena je u više odjeljaka kao po Bibliji, te su nađeni i mogući
tragovi životinja i hrane – možete vidjeti na slikama.
Na gori Ararat nađeni ostaci broda s dimenzijama opisanim u Bibliji (prostor gdje čovjek nije stupio do 20.st.)
UNESCO je ubrzo zaprimio poziv da se ovaj fenomen uvrsti u popis svjetske baštine. Prije toga pronađena je
na 4663m nad morem anomalija ili udubina na Araratu koja svojim dimenzijama se podudara praktički u
centimetar s biblijskim opisom jer su joj proporcije 6:1; 300:50, izjavili su istraživaći zapanjeni otkrićem.
Satelitske snimke zadivile su i Porchera Taylora, profesora koji je 13 godina svog života proveo istragom o
korablji. Prije toga vjerovalo se da je voda mogla odnijeti korablju povlačenjem vode na dno mora, no, iako
ne na istom mjestu, anomalija, ostaci broda i opisi iz Biblije u detalj se po svemu podudaraju. U istraživanje
su se uključile stotine znanstvenika mnogobrojnih zemalja. Yeun Wing Cheung iz Hong Konga kao poznati
redatelj dokumentaraca rekao je povijesnu rečenicu: "Nismo 100% sigurni da se radi o korablji, ali smo
sigurni 99.99%!"
Inženjeri hidraulike i srodnih znanosti tvrde da su dimenzije koje Elohim Bog daje za barku znanstveno
stavljene. Po njima, nasilno naginjanje broda pri valovima visoke snage i do 60 stupnjeva nikako ne bi
moglo prevrnuti brod. Tome potpomaže i trokatna podjela. Britanac Brunel je 1844. to isprobao – sagradio
je brod gotovo istih proporcija: 97, 15, 10m, koji je po njemu bio savršen. Također, smatraju da je nemoguće
da je autor napisao ovakve dimenzije jer samo nešto veća razlika i brod bi od nestabilnosti potonuo. Bila bi
prevelika slučajnost da su autori koji tada o fizici nisu znali ništa pogodili suviše pretočne informacije koje
su po nekima najtočnije moguće! Istina, s takvim dimenzijama brod je jako spor, ali to nema utjecaja na
priču o potopu jer se Noa nije utrkivao, nego samo spašavao.
Neki znanstvenici našli su toliko dokaza potopa da je unutar geologije razvijena zasebna grana koja se zove
geologija potopa (Flood Geology) i iz dana u dan iznosi istraživanja koja dokazuju istinitost biblijske priče.
Turska vlada na tom području čak otvara centre za posjetu turista i stručnjaka, jer je uvjerena da su ostaci
korablje sasvim sigurno pronađeni te time priča istinita. Sljedeći problem koji možda postoji su životinje. Što
je s njima i jesu li mogle preživjeti masovni potop? Iako se naizgled čini neizvedivo, geolozi potopa iznijeli
su brojna opravdanja. Ako lakat stavimo prosječne veličine (ne 63.5cm po Newtonu), a to je 45cm, tada je
obujam arke 38000 kučnih centimetara što bi po izračunima fizikalnim pravilima značilo da je korablja te
veličine mogla nositi teret mase do 14000 tona (tada je veličina dimenzija 132, 22, 13m)! A zamislimo da je
po Newtonu, brojka drastično raste do čak 19000 tona! Stotine stručnjaka već je izračunalo da to znači
125280 ovaca nošenih na 522 standardna šlepera. K tome, podjela na 3 kata značila je 3040 kvadratnih
metara po svakom od 3 kata, pa s time i 9120 kvadrata ukupne površine prostora na kojem je živi svijet
mogao hodati!
To bi značilo da zamislite 9.120 km u širinu i toliko u dužinu, što govori da je riječ o enormno za brod
velikom prostoru (zato je Elohim podijelio unutrašnjost na 3 kata, poradi 3 puta više prostora za prebivanje).
Uz to uzmimo i volumen. Broj vrsta po većini znanstvenika po kralježnjacima je sljedeći:
ribe (Pisces): 22000 vrsta
vodozemci (Amphibia) – najpoznatiji je za žabe: 3500 vrsta
gmazovi (Reptilia): 6500 vrsta
ptice (Aves): 8800 vrsta
sisavci (Mammalia): 4500 vrsta
ukupno kralježnjaka (Vertebrata): oko 40000 vrsta
Prvo što treba znati je da Noa u korablju nije trebao unositi svaku pojedinu vrstu, nego osnovne tipove od
kojih vrsta vuče korijene zato što po biologiji takve vrste sadrže cjelokupnu varijabilnost svih vrsta iz
koje su ostale vrste brže ili sporije nastale. Dakle, ako neka skupina ima sto vrsta (bezvezan nekonkretan
primjer), ona koja je od njih najprije nastala, recimo evolucijom, sadrži već spomenuto, pa je Noa umjesto
njih sto mogao unijeti samo tu jednu jer će se poslije od nje ponovno "vratiti" izumrle zbog izvorišne
varijabilnosti. Taj postupak je brz ako se množenje odvija ubrzanije ili češće zbog mladih vrsta koje su
jedine ostale, a uostalom potopna geologija tvrdi da je od potopa prošlo tisuće godina, dovoljno da imamo
danas sve one vrste koje je potop uništio. Stručnjaci i ugledni znanstvenici iz biologije tvrde da je isto
sasvim točno, ovisi samo je li Noa tako radio. A ako mu je upute davao Svemoćni, on mu je rekao da unosi
samo neke, ne sve vrste. Dobar primjer je žaba. 3500 vrsta ima zajedničkog pretka kojeg je Elohim rekao
Noi, a ovaj stavio, pa su se od te žabe jako brzo povremeno vratile sve izumrle. Umjesto da unosi 70000, on
je uveo samo jedan par životinja (2). Ribe neke morske nije niti trebao nositi, kao i ostale vodozemce jer su
mnogi vezani životom uz vodu. Isto je i s preko 250 vrsta pasa – dovoljno 2 psa! Još bolji primjer je s
mačkama (domaća, tigar, gepard ...).
Zato, od ovih 40000 kralježnjaka izvorišnih vrsta je nekoliko puta manje, a ako uzmemo izračune fizičara
o mogućnosti unosa 14000 tona i veličini prostora, sve životinje bi po daljnim izračunima fizičara i
matematičara mogle stati u samo jedan kat! Ako maknemo krajnje vrijednosti, tada je to jedan kat i manji dio
drugog. Noa je po Elohimovim pretočnim dimenzijama i organizacijama broda imao više od jednog kata
praznog, koji je mogao biti kako Biblija kaže iskorišten za hranu, otpad i izmet, prebivanje ljudi i slično.
Ron Wyatt napisao je opsežne knjige gdje daje opise po kojima je pronašao veliku količinu skamenjenog
izmeta za kojeg je vidljivo, a i laboratorisjki potvrđeno da je životinjski. Kako se izmet izrazito razlikuje
bojom, jačinom okamenjivanja i veličinom, to bi značilo da su u ostacima korablje bile brojne životinje!
Ronovi nalazi dokazuju Bibliju (toliko izmeta stvarno je bilo jer je svijet u korablji bio koji dan više od jedne
godine). Ovo su provjeravali i ekipni znanstvenici Noah's Ark Ministres International-a koji daju slike
ostataka izmeta i neodređene ostatke koji upućuju na životinjski svijet (kraj tih olupina i unutar njih). Neki
znanstvenici čak su našli fosilizirane ostatke živog svijeta. Zašto je to posebno? Jer na gori araratskoj iznad
3500m nadmorske visine nikada nisu nađeni tragovi života bilo koje vrste, niti primitivne bakterije, zbog
hladnoće. A korabljini ostaci nađeni su iznad 4000! Jedino objašnjenje od kuda ti ostaci životinja tu (ljudskih
nema – kako Biblija i kaže) je korablja, jer same nisu tu došle i obavile nuždu, pa zauvijek otišle. 1829. prvi
put je zabijen križ na vrh (uopće iznad 3500m).
Daljni problem je veličina životinja, npr.slon. Kako su dva slona stala u korablju? Najveći slon je afrički
slon (Loxodonta Africana) prosječen težine 4.54 tone (do 7.5 prosjekom, najveći ikada preko 12 tona).
Noa je od brojnih slonova mogao uzeti samo izvornu vrstu, i to mladunče koje kod ove vrste gotovo nikad ne
prelazi 100 kg. Uzmimo još "manje" vrste, njihovi mladunci daleko su manji! A 50ak do 100 kg od 14000
tona koliko je izdržljivi pritisak na opisane dimenzije korablje nije ništa. Pa da je unio i 10 odraslih slonova s
po 10 tona, to je 100 tona, ništa nasuprot 14000! Noa je vjerojatno uzimao mladunčad iz čiste logike.
Najprije oni su volumenom manji, i zauzimaju desetke puta manji prostor i maseni kapacitet broda
(višestruka ušteda prostora – veći broj životinja!). Uz to, njihov organizam i probavni sustav daleko je manji
i nezahtjevniji, pa nisu morali jesti ni približno kao roditelji, čime je Noi bilo dovoljno da ponese samo malu
količinu hrane (mislimo relativno naravno). Npr.mali mačići jedu gotovo ništa nasuprot odraslih (dovoljna
minimalna relativna količina mlijeka) pa je s tim viškom vršena prehrana drugih! Drugi razlog je u njihovoj
mladosti. Njihov spolni sustav ubrzano se razvija i tek je na početku, plodnost je veća desecima puta nego u
starih jedinki i time bi se one pri izlasku na suho kopno namnožile nekoliko puta, i stvorili veći broj
potomaka za života od 10ak starih. Njihovi potomci bi se prostorno širili, međusobno množili te bi njihova
djeca išla prostorno još dalje, adaptirala, vraćala potopljene suvrste, i zam već nekoliko desetljeća ili bar
stoljeća stanje bi bilo kao prije.
Biblija govori i da je voda narasla 15 lakata ili prosječno malo više od 5m; neki su došli do 4.5 (po Newtonu
oko 7m) od najvišeg vrha Zemlje. Je li korablja plovila iznad toga? Znanstvenici su izračunali da je zaron
korablje dimenzija po laktu gledanog kao 45cm točno 4.5m. To znači da je korablja išla nad njim, ne bi je
oštetio jer bi se taman beznačajno površinski dodirivali (Mt Everest je tisućama kilometara od Ararata!).
Dakle, ranijeg nasukavanja nije moglo biti. No što začuđuje? Zašto Elohim kaže da je voda bila 15 lakata
nad najvišim vrhom, a fizika odredi da je to krajnja granica zarona takve korablje? Elohim namjerno daje taj
podatak da poruči budućim generacijama da je on Bog, jer vjerojatnost tolike podudarnosti je previše
matematički mala. Ili je autor znao fizikalne formule pa nas prevario?
Dakle, životinje su mogle preživjeti i stati s tim da evolucijski nastavak nije bio ugrožen, jer su neki
napadali da je potop morao uništiti niz evolucije. No nije, odgovor i ključ je u varijabilnosti koja je preko
jedne vrste očuvala stotine drugih, što je pravi začuđujući fenomen. Isto je s ljudima. Od 8 preživjelih,
saznajemo da su poslije Noini sinovi imali 7 Jafetovih potomaka, 4 Hamova i 5 Šemovih. Dalje je od njih
poteklo 36 potomaka još (bez potomaka Joktanovih). Sve ovo po imenima kojih ima jako puno može se
pronaći u Bibliji u Post 10: 1-32. Cijelo to 10.poglavlje većinom je nabrajanje. Tih 36 samo su sinovi, a
računajte i kćeri! Kao da je Elohim znao da će se postavljati pitanja kako su se ljudi brzo raširili, pa tu daje
odgovor. A sad zamislite da je svaki od tih sinova imao po 5 djece, to je gotovo 200 novih potomaka, a još i
kćeri približno toliko. Što da je vrlo vjerojatno natalitet bio daleko veći (u to doba prosječno se rađalo preko
10 djece po obitelji). Već za 3 do 5 generacija broj ljudi mogao je preći nekoliko stotina tisuća (uz uvjet ne
velikog mortaliteta). Sa životinjama je još "drastičnije".
18000 vrsta životinja veličine je ovce, ogromne tisuće su manje, a ako su uzimani mladi, tada je u korablju
ušlo preko 95% životinja prosječne veličine ovce. A korablja tih dimenzija može primiti 125280 ovaca!
Dakle, toliko životinja je prosječno priila arka. Što ako uzmemo da su ptice ispodprosječno manje, da neke
nisu vođene ... Tada bi stalo još desetaka tisuća životinja! Što se tiče boja kože, recimo da su Noini bili bjelci
(pretpostavka). Naglim širenjem ljudi po svim kontinentima dio je otišao u vruću surovu Saharu. Za nekoliko
tisuća godina (barem više od 4800, možda i daleko više) ljudi koji tamo budu mogli su postati crnci, jer
biolozi smatraju da prilagodba pigmentnih stanica na jačinu sijanja Sunca nije jako brza, ali za već
nekoliko stoljeća boravka generacija (sa djece na djecu) pod indentičnim uvjetima takve promjene mogle su
se dogoditi. S ovim se slaže gotovo svaki biolog.
Isto je i s žutom rasom, promjenom visine, obličnih karakteristika, itd. Npr. Kinezi se prvi put doseljavaju na
prostore Kine i osnivaju civilizaciju prije 3600 godina, a postoje podaci i prikazi likova koji kazuju da su
postali mongoloidi stoljećima prije Krista. To znači da su od jedne rase postali druga već za samo nekoliko
stoljeća! To znači da potop preživljavanjem jednog para vrste nije ugrozio evoluciju, nego je stanje na prije
vraćeno relativno brzo, slažu se znanstvenici. Ovime ne možemo pobiti priču o potopu, štoviše, samo je jače
dokazati.
A je li postojala mogućnost da se stvori tolika voda za potop? Ima li šanse za to? Da se Zemlja potopi do
visine dane u Bibliji treba 3 do 5 puta više vode nego je ima u Svjetskom moru. Odgovor je da! Prvo da
vidimo otkud voda po Bibliji:
"U godini šestotoj života Noina, sedamnaestog dana drugog mjeseca, toga dana prodriješe svi izvori velikog
bezdana i otvoriše se nebeske ustave. Dažd je padao na Zemlju četrdeset dana i četrdeset noći." (7: 10-12)
Elohim kaže da je voda došla kišom i iz izvora bezdana. Objašnjeno je značenje bezdana. Po značenju i
tumačenju starih Izraelaca bezdan je naziv za dio Zemlje ispod tla kojeg hodama (unutrašnjost ispod kore do
jezgre danas po nama).
Početkom 3. tisućljeća geolozi mineralogije (koji detaljno izučavaju minerale na i unutar Zemljine površine)
i hidrolozi (stručnjaci za izučavanje voda) izračunali su da svi minerali u Zemljinom plaštu sadrže 10
puta više vode nego je ima u oceanima, istaknuvši da se ona rijetko ili gotovo nikada ne oslobađa.
Fascinantni izračun prihvačen od strane moderne geologije možete pronaći u enciklopedijama (Opća i
nacionalna u 20 knjiga; Britannica) te na internetskim provjerenim izvorima poput wikipedije. Isto možete
provjeriti i na npr.fakultetskom Odsjeku za geologiju ili geografiju PMF-a u Zagrebu. Citiram:
" Vulkanski procesi stalno izbacuju vodenu paru iz unutrašnjosti. Procijenjeno je da minerali u Zemljinom
plaštu sadrže 10 puta više vode nego je ima u oceanima, iako većina nje nikada neće biti oslobođena. "
Dakle, vode ima dovoljno da ne samo poplavi Zemlju do 15 lakata iznad najviše točke Zemlje, nego još
toliko i još nešto malo! U mineralima plašta ima oko 13 800 000 000 kubika vode, a to je daleko više nego
15 oceana, a treba ih 3 do 5! Što da još računamo minerale litosfere jako bogate vodom također, sve
podzemne i krške vode, geotermalne vode ... Uz to, npr. 67% sve slatke vode je u ledu, dobar udio tako je i
sa slanima, voda je mogla prouzročiti njihovo otapanje (djelomično!) i povećati razinu vode za nekoliko
metara. Sve pod Zemljom su izvori bezdana kako Elohim kaže. Sve nadopunjava j jedan geografski podatak,
koji kaže da se samo 1/777 volumena vode nalazi na površini!
Tu je i kiša. Kaže se da je kiša padala 40 dana i noći. To je značajan podatak, jer ako je voda padala svih 40
dana jačinom uvijek većom od 10000mm (preko 10000 litara kiše dnevno po kvadratnom metru), a nije bilo
vjetra da potakne isparavanje (jer tako se kaže u Post 8:1) niti Zemlja mogla upijati vodu, nadodajmo na sve
ono još te ogromne količine vode. Da, Flood Geologist se slažu da je bilo više nego dovoljno vode da tri puta
više potopi Zemlju nego što je rečeno u Bibliji (pogledaj enciklopediju Britannica). No, ta voda u mineralima
je kemijsko – fizikalno vezana. Iako se teško oslobađa zbog izoliranosti, geolozi se slažu da isto nije
nemoguće, iako je, nadodaju, jako rijetko. Ako je Elohim Svemoćan, zašto On ne bi to mogao izvesti? To
može potaknuti i jači stupanj globalnih pokreta i tektonike budući da se smatra da je nekoliko tisuća godina
prije Krista zabilježena i izmjerena jača vulkanska i globalna aktivnost. Ovo je moglo potaknuti ubrzano
isparavanje i kemijsko "odvezivanje" vode iz minerala i sva ta neshvatljiva količina mogla je izlaziti po
Zemlji i polagano potapati svijet. Postoje i povijesni izvještaji da su u ta razdoblja Mezopotamiju pogađale
strašne poplave, a da je jedan od njih bila globalna (Ep o Gilgamešu; Utnapištim). Voda je iz bezdana
mogla izaći, osobito ako su vladali takvi uvjeti, a najbolji uvjet i da toga nije bilo je Elohimova
Svemogućnost.
Geolozi smatraju da je tektonski aktivniji sjeverozapad SAD-a kroz povijest pogodilo oko 100
katastrofalnih potopa. Još valja spomenuti i brojne legende o potopu i fosile. Prastari sumerski ep govori o
Ziusudruu, koji je jedini preživio potop svega svijeta. Knjiga China, a History in Art donosi legendarnu
kinesku priču o vladaru koji se zvao Yu, a on je preživio potop i ponovno osnovao svoj narod. U ninivskoj
Asurbanipalovoj (666.-627.pr.Kr. razdoblje) knjižnici klinastim pismom pisani pronađeni su mitovi o
Gigamešu (Ep o Gilgamešu) koji spominje potop svog svijeta od strane bogova, što im je ispričao
Utnapištim, koji je jedini preživio potop (Noa? Možda su oni krivo djeci prenosili priče i ovi iskrivili u
bogove).
Asteci (drevna kultura na području sadašnjeg Meksika) vjerovali su u 4 zemaljske povijesne faze. Prvom su
vladali divovi, idućim je bog Tlaloc slao normalne kiše u zamjenu da mu se žrtvuje, a u zadnjem boginja
vodenog svijeta Chalchiuhtlicue ubija svijet vodom, a današnji čovjek postoji jer se kratko pretvara u ribu.
Maye (Yucatan, nekada Salvador, Gvatemala, Honduras) vjerovale su u haiyococabu, globalni potop, "vode
preko Zemlje" doslovnog prijevoda. Inke su od stotine mitova najviše vjerovale i pričale o općem potopu
koji je došao kada su se stvorili bogovi stvoritelji koji su grešne ljude smaknuli da bi nastao novi svijet
pravde. Čak i u izoliranim prašumskim nizinama, samoj Amazoniji i pustinjama postoje priče o globalnom
potopu (uzmimo da u to doba Europljana i Biblije nije tu bilo). Postoje potopne legende i u Africi čak!
Sasvim razdvojene kulture – iste priče, isti globalni potop radi grijeha, Noa po raznim imenima preživio. A
postoji preko 250 različitih priča o potopu na svakom kontinentu i najzabačenijim dijelovima svijeta!
Charles Bonnet (1720.-1793.) smatrao je da se groblja fosila životinja i biljaka po svim područjima svijeta
mogu tumačiti definitivno potopom globalne razine, ali ne u cijelosti jer je bilo i prijašnjih katastofa. On je
smatrao da je potop samo manji dio tih fosila, ali da i ta količina ima realnost da tvrdimo takvu tvrdnju.
Georges Cuvier (kraj 18./poč.19.st.) vjeruje u potop, ali ne da je stvorio sve fosile, a daleko pesimističniji po
tom pitanju bio je Alcide d'Orbignv, njegov učenik, koji vjeruje da je potop mogao biti, ali samo kao
27.katastrofa da objasni fosile. Masovne grobnice fosila koji potječu iz razdoblja nešto prije Krista i prije
potopa manji su dio, ali ipak znače da su se katastrofe i tada događale!
Mezopotamski narodi najviše su vjerovali u potop. Toliko su bili sigurni da se dogodio da su u to doba
godine računali po potopu! Najviše ih smatra da je potop bio 2800.pr.Kr., a neki vjeruju da je mogao biti i
koju tisuću godina prije. No, u tom razdoblju veliki potopi pogađali su Zemlju, a ne možemo zanemratiti
tolike kulture koje tvrde da je bio globalni, a nisu se dodirivale!
Kako je završio potop? Gdje je nestala sva ta voda? Biblija daje odgovor:
"Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su snjim bili u korablji. Zato pusti Bog da puhne
vjetar na Zemlju, tako da je voda opadala. Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba
prestade. Voda je pomalo otjecala sa Zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
Sedamnaestog dana sedmog mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj. Voda je onda dalje opadala do
desetog mjeseca. Prvog dana desetog mjeseca pokazaše se vrhovi brda. Kad prođe četrdeset dana, otvori
Noa prozor na korablji što ga je bio načinio. I pusti gavrana.
Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na Zemlji. Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa
Zemlje. Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još prekrivala svu
površinu Zemlje ... Onda pričeka još sedam daljnih dana ... Golub se vrati k njemu istom pred večer, i gle,
imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa Zemlje ... I dvadeset i sedmog
dana drugogo mjeseca bila je zemlja suha." (Post 8: 1-14)
Dakle, najprije je stala kiša i kemijsko oslobađanje vode iz bezdana (litosfere i plašta – minerala). Tad je
počeo nakon dugog vremena puhati vjetar i smanjivati površinu vode. Kakve to veze ima? Itekakve, jer
vjetar uzrokuje nekoliko puta bržu evaporaciju (isparivanje) vode, osobito ako je veće snage. Vjetar
polagano smanjuje razinu, a uz to zatvoreni su izvori bezdana. To znači da se voda kemijski ne oslobađa
više, odnosno, moglo je početi upijanje vode (kroz tlo i stijenske pukotine voda e vraćala sve do plašta i tamo
bržim kemijskim reakcijama (pod ekstremnijim uvjetima u unutrašnjosti) mogla ponovo vratiti u fizički i
kemijski vezan oblik vode preko minerala (takvo stanje je do danas).
Elohim uz to kaže da se povlačenje vode odvijalo polako. Nije bio egoističan pa pretjerivao: Vode su se
povukle za 1 dan jer sam im naredio! Ne, on iznosi činjenice, da se voda otapala stotinama dana! Izračuni
pokazuju da je tolika količina vode mogla nestati, ali u periodu od 6 mjeseci do jedne godine (jer točan
izračun uvjetuju brojni faktori koji nisu do kraja poznati). Ne samo to, kaže se da se Zemlja i sušila, i to za
manje od tjedan dana. Opet Elohim nije pretjerivao i rekao da je On osušio Zemlju za minutu, nego iznosi
realne činjenice unutar znanosti. A pretjerivanja je bilo, da se sav potop povukao odmah bez sušenja (ljudi su
uvijek skloni uveličavanju, oni su živjeli nešto poslije potopa, ali su svojoj djeci zadivljeni govorili
hiperbolu). Biblija iznosi najtočnije podatke. Voda je mogla evapoirati, najvećim dijelom vratititi se unutar
Zemlje i presahnuti, to je neosporno za one koji su tu imali dileme.
Još da prokomentiramo ovo:
"Odsad, dok bude Zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve,
studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći." (Post 8: 22)
Je li Elohim ovo točno rekao? Idemo uvidjeti da se kaže kako Zemlju neće pogoditi promjene vezane az
prirodu, ne čovjeka. Jasno se kaže da do pred kraj Zemlje niti jedna prirodna nepogoda globalnih razmjera
neće uništiti sva živa bića makar bili potpuno odvratni (21.redak). Potop je zadnja globalna katastrofa koja je
ubila preko 95% svog života (ako ne globalni, onda bar lokalni koji su po geolozima prije razdoblja masovne
potopnje znali pobiti većinu ljudi današnjeg Bliskog Istoka). Prije toga prije oko 10000 – 25000 godina bilo
je ledeno doba, uvertira u potop, koje je pobilo mnoge vrste i ljude. Prije toga da ne spominjem prije 65
milijuna godina kad se dogodilo masovno izumiranje gotovo svih vrsta i stvaranje novih.
Zašto potop ne bi bio slika tog vremena? Izumiranje ubija sav život (kod potopa grešnike i zločince), a
preživljuju samo rijetke vrste (osobito sisavci, kod Noe on i svi na njegovoj korablji), te od njih nastaje novi
svijet koji uzima prevlast (onaj sadašnji; kod Noe pravednici). Da ne spominjem masovna izumiranja u
permu, nešto u predkambriju, izmijenu hladnih i toplih razdoblja koja gotovo uništavaju čovjeka kao živo
biće koje čudom preživljava, postojalo je i razdoblje kada je sva Zemlja bila zaleđena debelim slojem leda
čak i po ekvatoru, nasuprot tome, kada su temperature na ekvatoru dnevno bile preko 70 stupnjeva; događalo
se da atmosfera od kometa zaprimi sadržaj i onemogući prolazak topline i svjetla (pogledaj Post 8: 22
zadnje). Katastrofe su bile česte, uvijek bi preživio maleni komadić svijeta i od njega nastao novi. Tako je
bilo i s potopom. Ako su tolike pojave bile na globalnoj razini, zašto ne bi mogao i potop?
Dakako da je bio moguć. Npr.da je Biblija napisala kako su prije 65 milijuna godina kometi uzrokovali opće
zatopljenje i katastrofizam, oni koji je prezitu odmah bi se javljali da to pobiju, iako sada vjeruju u to.
Geolozi govore da veća vjerojatnost globalnog potopa nego da udar kometa pobije većinu bića stvaranjem
požara koji su stvarali jak efekt staklenika. Kako na globalnoj razini, sad bi mogao netko pitati i iznositi
argumente da to pobije. Potop je samo zadnja velika katastrofa, jer stvarno poslije potopa globalnih nije bilo.
Znala je kuga pobiti dvije trećine ljudi, ali to nije prirodna pojava. A nije ubila civilizaciju, tako da ne spada
pod to. Hoće li nove globalne katastrofe biti? Naravno da hoće, ali tada će to biti uvod u konačni smak
svijeta (govori se o apokaliptičnim udarima kometa koji neće nikoga poštedjeti, epidemijama, širenju
Sunca ...). Dakle, za sada Elohim pogađa, a da ga pobijemo trebamo čekati još barem tisućama godina neku
novu globalnu strahotu.
Da bude još jasno i što znači ono u Post 8: 20-21 kada Elohim omiriši miris kada i toliko mu se svidi da
izrekne 22.redak. Znači li to da je Bog čovjek ili nemoćan kada ima takve opise? Nikako. Smisao je sljedeći
(jer je preneseno značenje, a ne doslovno): žrtva i kad koji uistinu i miriši prekrasno simboliziraju pravdu i
novi svijet, dobra djela. Elohim namiriši dobra Noina djela i osjeti ugodu jer će od njega poteči novi svijet,
njegov narod, pravda (nažalost, opet će biti otpadnika i ološa). Toliko zadivljen Noom i njegovom pravdom,
vjernosti tijekom potopa i poslušnosti, Elohim s njim sklapa prvi savez (9.pogl.) i ne želi uništiti više nikada
ljude, jer uvijek će naći jednog Nou koji će mirisati kadom pravednosti.
Ima i simbolike oko potopa, posebice brojaka. Kaže se da je potop bio u 600.godini Noina života. Je li potop
tada i bio, nije bitno toliko, nego značaj tog simbola. 6 je u Bibliji nesavršenost, jer je ispod savršene 7, za
jedan manji od njega (recimo to tako u šali: "retardiran"). Namjerno se stavlja 600 jer simbolizira da su tada
bila zadnja vremena zlog svijeta, koji će uskoro zbog gadosti morati umrijeti. 600 je ustostručeni 6, dakle,
100 puta jače i nebrojenije nesavršenstvo, kao oznaka sve ljudske grešnosti koja vrijeđa Elohima. Kada
potop prestaje? U 601. Nastavak simbolike. 601 je odmicanje od 600, od nesavršenosti, kretanje u novi niz
prema 700 (ogromnoj savršenosti) i 777 (apsolutnoj). 601 je 1 dodano 6. Oduzimanje znači onu
retardiranost, a dodavanje poboljšanje, napredak, nešto novo i bolje. A u 601. Noinoj godini to novo je novi
svijet, novi početak, prvi savez Elohima i ljudi.
Potop je trajao nešto više od godine (budući da Postanak računa po židovskom kalendaru). Simbolika je u
punosti, određenosti perioda , nečemu što se odvijalo da bi upotpunilo zadaću (simbol 1 godine), a to je
period propadanja zla koje guta voda (potop je simbolična kazna – vječno potonuće zla u dubine mraka). 40
dana koliko je voda rasla i stvarala potop najveća je možda simbolika. 40 bih nazvao simbolom pročišćenja,
česti znak u Bibliji. Npr.pri prelasku Crvenog mora Židovi su se stalno žalili, vrijeđali Mojsija, žalili za
ropstvom, nosili kipove bogova zvijezda Elohimu pred licem. Stoga, za kaznu im On kaže da neće samo uči
lagano u Obećanu zemlju, nego će ići 40 godina okolo po pustinjama da izumre sav naraštaj grešnika.
Poslani su na lutanje, vrućinu, patnju, znoj i konačno, smrt u pustinji, osim pravednika kojima je obećao da
će imati čast ulaska u Kanaan.
40 je godina prošlo da pustinja (potop) uništi nevjerne (kod potopa grešnike) i očuva dobre da vide zemlju
(Noa i pravednici). Isto je i u Novom zavjetu, gdje Sotona kuša Isusa 40 dana (simbolizira Krista
pravednika koji preživljava potop iskušenja Sotoninog i opstaje). Riječ je o prekrasnoj simbolici i stilskom
sredstvu, dosta naprednom za ona vremena. Kaže se i ovo:
"Nato nastavi Bog: Ovo neka bude znak saveza što ga sklapam između sebe i vas, svih živih bića što su s
vama, za vječno vrijeme. Dugu svoju stavljam u oblake. Ona neka bude znak saveza između Mene i
Zemlje. ... Kad se ukaže duga u oblacima pogledat ću je i spomenut ću se vječnog saveza između Boga i svih
živih bića svake vrste, što su na Zemlji." (Post 9: 12-16)
Duga je samo simbol. Od svih pojava u atmosferi Elohim odabire najbolje nju, čisto zato jer najbolje
dočarava taj savez. Kada gledamo dugu, izgleda kao da povezuje nebo s tlom šarenim bojama. Duga
simbolizira povezanost nematerijalnog (prekrasnog neba u kojem čovjek ne živi skroz, nema dodira,
predstavnika duhovne dimenzije) i fizičkog prostranstva (Zemlje po kojoj hodaju dobri i zli). Kada je
Elohim ugleda, bit će mu simbol tog vremena, te povezanosti i da ne vrijedi uništiti svijet iako je čovjek
često pokvaren. Kaže se i poslije kiše uvijek dolazi duga. I ovdje je tako, poslije strašne kiše i potopa,
pojavila se, logično, duga. Zato je uzeta za znak saveza jer govori da je poslije strahota i neizvjesnosti došla
šarena "rajska" i ugodna za pogled duga, da je počelo novo razdoblje.
Potop započeo 17.2.1656. od simboličnog Adamovog rođenja, a trajao do izlaska i potpunog sušenja Zemlje
27.2.1657. prekrasna je priča znanstveno utemeljena koja daje upozorenje i poruku čovjeku, samo ovisi želi
li ju on prihvatiti; preko potopa otkriva se Elohim. Ove godine najprije treba reći su po židovskom lunarnom
kalendaru, a drugo, one su samo od zamišljenog rođenja Adama prije oko 6000 godina. Po tom račinanju
samo ću bez nekog razloga iznijeti i neke druge potopne podatke:
1556. Noa dobiva sinove s 500 godina
17.7.1656. korablja se nasukala na goru Ararat
1.10.1656. vide se brda gora
1.1.1657. vode preshnile i suši se polako Zemlja
1946. rođen Abram, drugi savez – prva povijesno priznata biblijska osoba
2015. tek umire Noa s 950 godina (živio sve do Abrama???)
U 9.poglavlju jedino što možda još treba pojasniti je:
"Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd. A kad je pio vino, opi se, i ležao je otkriven u svom šatoru.
Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i kaza to obojici braće svoje vani. A Šem i Jafet
uzeše plašt i staviše ga obojica na svoja ramena, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju svog oca.
A kad se Noa rastrijezni od vina i dozna što mu je bio učinio najmlađi njegov sin, povika:
Proklet da je Kanaan! Neka je najniži sluga braći svojoj!" (Post 9: 20-25)
Ovime možemo završiti ovo poglavlje jer ostatak nema neke veze sa znanošću i usput prokomentirati još
neke čudne pojave u vezi s preklapanjem godina npr. Noe i Abrama. O čemu govori vo u vezi s Noom i
Hamom? Ham je ovdje počinio grijeh. Njegov otac popio je vino i zaspao gol u osobnom šatoru da se
omori (tada je običaj bio da svatko ima svoj šator, osobito odrasli). No, Ham ulazi bez pitanja i nailazi na
oca. Umjesto da se makne, vidimo da on ostaje gledati očevu golotinju (promatrao je, dakle duže vrijeme).
Štoviše, to je pričao uokolo bez stida braći. Ham je učinio blud, incest i možda čak i homoseksualizam. Ova
3 grijeha oštro se kritiziraju kroz Bibliju (NZ govori da nema veće odvratnosti nego da muškarac liježe s
muškarcem, čak ni u pogana). Ham ne pokazuje pokajanje, dok ostali sinovi se boje čak pogledati oca i
pokrivaju ga, ne ulazeći u njegovu privatnost sramoteći ga.
Stoga Noa proklinje Hamov narod Kanaan (koji po Bibliji potječe od Hamovih potomaka) i kaže mu neka
bude sluga drugim narodima. Svrha ove priče objasniti je povijest Kanaana. Ta zemlja živjela je u Obećanoj
zemlji i bila krvavi protivnik Izraelitima. Oni su bili teški pogani po Bibliji i vlastitu djecu živu pržili
bogovima Baalima (Sunca), a povijest govori i Allahima (Mjeseca), te djeci Zvijezdama. Elohimu se to
toliko gadi da tvrdi kako je taj narod potekao od grešnika, bolesnog čovjeka sklonog incestu i
homoseksualizmu, pa zato, što bi se reklo danas, vuku njegove "gene", karakter – nerazumnosti i uživanja u
grijehu. Cilj je samo objasniti postanak jednog zlog naroda, objasniti da je i njihov potomak bio takav (kaže
se: kakav otac, takav sin), a dok su od ostale braće potekli drugi narodi, ima ih zli, ali poanta je što je jedan
od njih Izrael, budući Odabrani.
Grčki bogovi – poganstvo; kriva predodžba Elohima
Bitno je objasniti ovo jer neki tvrde da su Noa i Ham svjesno imali odnose, pa se Noa poslije pokajao i
prokleo sina. No, vidimo da je Noa spavao opijen, a sin gledao sam – Noa dakle nema udjela u grijehu osim
Hama koji besramno zadire u njegovu intimu, što je u ono vrijeme bilo teško poniženje.
Čak se govori da na tim prostorima Noa sadi prve vinograde na Zemlji. Ovo je geografski utemeljeno jer
prostorno vinogradarstvo prvi puta potječe iz Mezopotamije, a može se provjeriti u nekim udžbenicima iz
geografije za srednjoškolske programe, u djelu koji obrađuje socijalnu geografiju i poljoprivredu. Otud se
vinogradarstvo čak dosta sporo širi prema rubovima Europe. Vino se prvi puta spominje u spisima iz tog
prostora, a u Europi, Egiptu i drugim krajevima daleko poslije. Autor je pisao Postanak u ili pred Izraelom
ako je bio Mojsije (daleko od Mezopotamije), još i stoljećima poslije, tako da ovo nije mogao samo
"puknuti" i pogoditi, jer slučajnost bi bila ne prevelika, ali ipak dosta visoka. Odakle potječe vino danas
vjerojatno ne zna 90 do 100 ljudi, a ostali bi sigurno govorili sve, osim Mezopotamije (jer ona nije baš
najlogičniji prostor budući da joj više odgovaraju uvjeti npr.Španjolske, ali geografija tvrdi da je bilo
tamo). Je li i autor bio među onima koji su slučajno pogodili, ili mu je rekao Elohim, stvar svačije vjere ili
nepovjerenja.
Po izračunima iz po Bibliji danim godinama, svatko uz malo truda i računanja može doći do podatka da je
Noa umro nekoliko desetljeća poslijem Abramova rođenja! Kako da to Biblija ne spominje, gdje je Noa bio?
Ovo jako začuđuje i tjera na razmišljanje koje može biti interesantno. Najprije je važno reći da Elohim to
namjerno stavlja tako, jer Noa i Abram su po nečemu posebni. Oni su prva dva čovjeka s kojima Elohim
sklapa savez! Povezuje ih ne samo "susret godina", već i činjenica da je Noa bio 10., a Abram 20. od
Adama. Ovakvi brojevi namjerno su dani da ukažu na sličnosti i povezanosti ovih osoba. Slično je i s
Adamom, koji je umro tek za života svog 9.potomka Lameka, čija simbolika (777) je velika. Adam je vidio
sve pa i Lameka, a baš pred Nou je umro.
Isto je bilo i s Mojsijem, koji je vodio narod u Kanaan. No, zbog grijeha i manje nevjere pred sam ulaz u
zemlju morao je umrijeti i ne vidjeti je, iako je taj novi svijet željno očekivao. Adam, griješnik, sve je vidio,
no došavši do ulaza (Noe), morao je umrijeti i ne vidjeti onog koji mu je suprotnost (Adam unio muku, Noa
olakšanje – vidi gore). Jer Noino ime znači onaj koji donosi odmor, ili samo odmor. Dok Adamov prijevod
govori o prahu i zemlji, stalnom podsjetniku da ćemo u grob i nestati zbog svog zla. Zanimljivo je kako su
sve biblijske priče tajanstveno povezane i prekrasno simbolične, što dočarava i odnos 10 – 20 (od Adama).
Nešto začuđujuće je i Metušalahova smrt, onog koji je živio najduže od svih (969 – pogledaj značenje toga
gore). Računanjem dolazimo do toga da je on umro točno 1656. od Adama, odnosno, točno na godinu kada
je započeo potop! Biblija se prekrasno igra brojevima i šiframa da nam poručuje nešto. Je li Metušalah umro
od potopa? Bio u korablji? Umro pred potop? Radi se prvenstveno o alegoriji. Metušalah je najbliži brojem
godina 1000 (punini i nebrojenosti), jer s njim počinju planovi o Noi i spasenju. Elohim namjerno kaže
autoru da piše 969 godina, ni više ni manje, da bi se pogodilo s potopom. Metušalah označava blizinu
ostvarenja Elohimova plana, narod koji čeka spasenje, a ono je tu, ali mora prvo proći preko zla.
Potop je to zlo, nesreća koja kažnjava grijeh, a oni koji nemaju grijeha će ga preživjeti (takvih je malo – s
Noom samo 7 ljudi u korablji). Metušalah umire pred potop vjerojatno, jer budući da je simbol početka
nauma, ne bi bio zaboravljen među zlikovce. Namjerno se tako tvrdi jer očito je umro pred potop. On je taj
dobri narod koji umire (simbolički se spašava od zla), pred njegovom navalom. Smrt ovdje kontrastira
spasenje, iako on umire, to je dobro jer spašen je od vode. Ovo upućuje na progone kršćana. Oni umiru za
vjeru da bi izbjegli potop i zlo – izdaju Boga i prodavanje lažnom carevu božanstvu. Metušalah su ti kršćani
koji iako prividno umiru (muče ih Rimljani), ta smrt je njihovo spasenje jer odlaze k Bogu, poput njega koji
se spasio zla potopa.
Noa je taj koji proživljava osobno potop (svi njegovi preci sa zadnjim Metušalahom su umrli – simbol
kršćana martira – mučenika). Noa je vid Krista, Elohimova Sina koji kaže: Osobno ću u potop, sam ću se
boriti sa zlom. Vi ste moji preci, one koje volim, i na meni je da sam uzmem odgovornost! Noa je oznaka
Krista koji sam umire na križu da dovrši spasenje (kada kaže vojski da puste učenike jer Njega traže). No,
Noa pobjeđuje pravednošću potop. Isto tako i Krist, pravednošću pobijeđuje križ (potop) kojim ubija zlo i
spašava pravedne (uloga potopa koji postaje simbol nagrade dobra, kazne zla!). Ovdje se krije tajna, ali
prekrasna simbolika koja je tu bila skrivena tisućama godina.
Zanimljivo je i sljedeće:
"Tada reče Gospodin: Duh moj neće više dugo ostati u ljudima. Oni nisu više ništa drugo nego meso.
Trajanje njihova života neka bude još samo sto i dvadeset godina." (Post 6: 3)
Elohim kaže da će se život ljudski svesti na samo 120 godina (kaže se samo u odnosu na vječnost koju je
grijeh odnio) poslije potopa. Prosjek života Adamovih potomaka do Noe aproksimativno iznosi 857.50
godina, računajući i Nou. Znači li to da će se život odjednom sa oko 850 godina smanjiti odjednom na 120?
Naravno da ne. Elohim kaže da će toliko trajati život poslije potopa, ali ne kaže kada, koliko poslije potopa.
Jednu generaciju, dvije, 50 ... Ali zato se daje trajanje života Noinih potomaka sa Šemove strane:
ime
trajanje života
broj godina pri dobivanju
1.sina
Šem
600
100
Arpakšad
438
35
Šelah
433
30
Eber
464
34
Peleg
239
30
Reu
239
32
Serug
230
30
Nahor
140
29
Terah
205
70
Abram (Abraham)
175
86
Značenje imena (budući
da nema veze sa znanošću,
nisu pisana, ali se mogu
provjeriti
razdijeljeno (materijalno)
Ovo saznajemo u Post 11: 10-32. Možemo iznijeti zaključak da se trajanje života smanjuje ne previše naglo,
nego polako prema 120. Postoje izuzeci: Eber, Terah, ali općenito – padanje je polagano prema 120 (jer će
buduće generacije biblijskih praotaca i vođa živjeti otprilike toliko (Mojsije npr.120). Danas je životni vijek
daleko manji (prosjek oko 70, u razvijenim oko 80 čak). Što ovo znači? Ne zna se točno, budući da
projekcije govore da se u ono doba živjelo daleko kraće, no, s druge strane, ako su nefili postojali, kako su
bili krupni i snažni, vjerojatno su mogli živjeti 100-tinama godina. Budući da je Noa živio s njima, moguće
je da je i on bio natprosječno visok, pa genima dugotrajan život prenosio na potomke koji se postepeno
smanjivao miješanjem s "normalnim" ljudima. Ovo bi bilo moguće znanstveno objašnjenje, a uz to,
mezopotamski spisi govore da su ljudi poslije potopa živjeli i dalje nekoliko stotina godina, a kako su ti ljudi
bili svjedoci toga i to zapisali vjerojatno njihovi svećenici kroničari, pouzdanost nije mala jer se radi o
službenim državnim (čak) dokumentima!
Ovdje Bibliji ne možemo ništa reći, kao niti ona znanosti, tako da se tu nećemo zadržavati, a možemo reći da
je prosjek od Noe do Abrama bio oko 317 godina. Zašto se poslije vijek smanjio na čak samo 40 godina,
teško je reći, ali po tvrdnjama nekih to je pretjerivanje (npr.neki izraelski znanstvenici smatraju da je u doba
poslije tog drastičnog smanjenja prosječan Izraelac živio oko 60, ne 40 godina). Psalmi tvrde 70. Tko je u
pravu – nikome se ne može dokazati budući da govorimo samo o projekcijama (pretpostavkama).
Dalje, govori se da je broj ljudi u Kristovo doba po rimskim popisima (prvim cenzusima) bio 256 milijuna
("U one dane izađe naredba cara Audusta da se provede popis stanovništva svega svijeta"). Ako je potop bio
2800.pr.Kr. (prije nikako nije mogao!), ljudsko čovječanstvo je moralo narasti za oko 3000 godina s 8 na 250
milijuna ljudi. Prvo, je li rimski popis bio uopće siguran 100%? Ne. Autentičnost pada ako uzmemo da se
nije odjednom odvijao, nego u periodu od više desetljeća, gdje su rađeni lokalni popisi pa skupljani.
Ondašnja demografija, matematika i statistika nisu bile do koljena današnjim (a danas se dogode manje
pogreške, zamislite tek onda). Dok su ti podaci slani morem ili konjima do Rima tisućama kilometara, tko
zna što se događalo. Kvaliteta ondašnjeg popisa dosta je niska, a neki demogeografi govorili su nedavno o
mogućoj pogrešci od čak nekoliko desetaka milijuna ljudi.
Prvi moderni popis proveden je 1650., a u današnjem smislu u Belgiji 1846. Prije toga sve su projiciranja,
tako da njima je jako glupo pobijati i napadati Bibliju. Raspitivanjem sam našao najviše podataka po
enciklopedijama. Jedan se najviše podudara s gradivom srednjoškolskog geografskog udžbenika (ŠK:
Friganović, Sić, Matas):
DOBA U PROŠLOSTI
DOB
STANOVNIŠTVO (BROJ)
PORAST PO MILENIJU U %
1 000 000 g.pr.Kr.
Rani paleolitik
10 000 – 20 000
Ispod 1
100 000 pr..Kr.
Srednji paleolitik
200 000 – 300 000
Oko 3
30 000 pr.Kr.
Kasni paleolitik
1 000 000 – 3 000 000
Oko 8
15 000 pr.Kr.
mezolitik
10 000 000 – 15 000 000
Oko 15
7 000 pr.Kr.
neolitik
50 000 000 – 100 000 000
Oko 40
Kristov život
Početak nove ere
150 000 000 – 250 000 000
Oko 200
Vidimo da ni sama znanost nije sigurna u rimske popise (pogreške moguće i do 100 milijuna ljudi! U to doba
koje je između zadnje dvije tablične faze, porast po tisućljeću mogao je iznositi srazmjerno oko 150 – 160%.
Ako smo rekli da je već za oko 200 godina bilo nekoliko desetaka do stotina tisuća ljudi (pogledaj potomke
po Bibliji), pa čak i da govorimo o predtranzicijskoj fazi visoka mortaliteta (ne previše), broj ljudi mogao je
narasti do oko 150 milijuna, ili barem više od 140. Između predzadnjih etapa u tablici broj ljudi uvečao se za
5 do 6.5 puta, a ako to primjenimo na onih 3000 godina, i umanjimo prororcijama za duplo, dostići one
brojke je bilo moguće! Znanstveno, Biblija ne griješi nigdje osim ako po rimskom popisu nije bilo preko 250
milijuna. Tada je također moguće, ali bi mortalitetne stope trebale biti znatno niže, a za to bi trebalo Božje
čudo, tako da ni u tom slučaju nema pogreške, iako je dosta teško zamislivo. Dakle, priča o potopu moguća
je znanstveno u svim segmentima i ne može je se pobiti.
Jedini je spor oko doba potopa. Po biblijskim računima (onom doslovnom računanju po starosti Zemlje od
6000 godina), potop je mogao biti između 2800. i 3000. pr.Kr., a iz tog razdoblja potječu i nađene olupine –
no, druge metode govore o nešto većoj starosti! Kako je nemoguće govoriti o točnom datumu jer znanstvene
metode poluraspada daju različite rezultate, najbolje je u to niti ne ulaziti. Uostalom, evolucija ne zna kada
je točno nastao Australopitek. Ne daje npr. 15.8.4004532.pr.Kr., nego kaže prije oko 4 milijuna godina.
Najbolje će biti da uporno ne tražimo datume, nego kažemo da je potop bio između 2800.pr.Kr. i ledenog
doba (jer nefili su vjerojatno od tada). Tvrdnje da je potop došao odmah poslije ledenog doba prije 10 tisuća
godina otapanjem leda moguće su, ali time kompliciramo samo stvari. Moguće da je bio 3100.pr.Kr., jer
tada padaju brojne mezopotamske civilizacije i nije zabilježen niti jedan veći kulturni napredak. Ako je
otprilike tada stao potop, moglo je doći do širenja ljudi (jer 3100. nastaje egipatska civilizacija) i poslije
druge, nakon neke stanke.
No, po meni osobno najlogičnije je razdoblje 3500.pr.Kr. do 5000 pr.Kr. Tada se gradi Eridu (5400.pr.Kr.
uz koji priče vežu gradnju kule opisane u 11.pogl.), što bi značilo da je potop oko toga razdoblja. Pa kad
bolje pogledamo, prve civilizacije nastaju tek 3500.pr.Kr. u JZ Aziji. Što je s onima prije? Ne postoji
objašnjenje za pad Natufijenske kulture (izrazito razvijene!) u Jerihonu nastale već 8.st.pr.Kr., koja je bila
poganska. Ona se samo odjednom izgubila (jedino se poslije zna da su Jerihon sa Zemljom sravnili Izraelci,
ali daleko poslije potopa). Ima još stotine primjera. Zašto je prekinut razvoj tih moćnih kultura u prve
civilizacije? Ratni sukobi? Teško vjerovati, jer oružje je tada bilo sramotno smiješno za ratove razmjera
uništenja. Odlazak ljudi zbog nomadizma? Zašto, ako su imali razvijenu kulturu, prvi stalni grad, tlo, plodan
položaj u dolini Jordana ... Nomadizmom se traže novi bolji prostori za stoku. Što su ovi tražili? Pustinju?
Mislim da bi to razdoblje bilo najidealnije za potop, no, to su samo pretpostavke, a točno vrijeme teško će se
ikada otkriti. Ovo s Natufijenskom kulturom dobar je dokaz potopa.
"Eberu se rodiše dva sina. Jedan se zvao Peleg, jer se u njegovo doba razdijeli čovječanstvo. Brat njegov
zvao se Joktan." (Post 10: 25)
Obvezno treba spomenuti ovaj stih, iz razloga što ga se često koristi za dokaz globalne tektonike, da se
navodno kopno razdvaja, i da je to bilo u Pelegovo vrijeme. Odmah da kažem, ovakve tvtdnje su smiješne.
Nasilu tražiti dokaze Bibliji je ismijavanje njene vrijednosti. Prvo, Peleg je živio poslije potopa 1785. - 2024.
poslije rođenja Adama. To dakle mora biti ispred 5000.pr.Kr., a čak i ispred 2500. (ako računamo da je
potop bio 2800.pr.Kr.). Dakle, razdvajanje Pangee moralo se odviti u manje od 5000 godina. Prosječno
pomicanje tektonskih ploća različito je ovisno o tipu dodira, a može biti i do 20ak cm godišnje. Čak i da je
tako (a i to je rijetko i previše), skupljeno kopno nikako se nije moglo razdijeliti na sadašnje oblike.
Riječ Peleg izvorno se na hebrejskom kaže Plg, a koristi je i Danijel u Bibliji kada govori o raspadu,
razdijeljivanju i padu carstava (famozna 4, zadnje mesijansko vječno). Peleg je izvedenica s korijenom u Plg
da bi se formiralo ime radi izgovorljivosti. Kada se kaže u njegovo doba razdijeli čovječanstvo misli se na
dijeljenje u smislu državnog uređenja. Kako po Bibliji države tada još nisu postojale (prva se povijesno
javlja prije 5500 godina), smisao je jasan – govori se o podijeli u socijalno – društvenom smislu,
razdjeljivanju naroda po svoj Zemlji.
Ljudi jesu odavno bili po svim kontinentima, ali u malom broju. Kulture se redom nižu brojem godina prije
Isusa: 3500 – Mezopotamija, 3100 – Egipat, 2400 – Indija, 1600 – Kina .... (prve civilizacije svijeta). To
su prve države i carstva (jer kaže se civilizacija, ne samo kultura u prevodu Plg!). Ako je potop bio između
3500. i gore prema ledenom dobu, ovo bi bio veliki dokaz za Bibliju! Tada je bio potop i sve pobio i kulture
uništio. Onda, razvija se prvo život u Mezopotamiji, a oko 3100. pretpostavimo da je živio Peleg. Tada je
počelo širenje na Egipat (prvi puta se tu ljudi državno organiziraju u smislenu državu), pa ostale krajeve
svijeta, o čemu svjedoče i sumerski i asirski epovi i priče. Napominjem da kada se kaže da je netko živio
toliko i toliko godina, ne mora biti baš toliko. Npr. Lamek – on je živio vjerojatno stotinama godina, no zbog
važnosti u Bibliji one su zamijenjene simboličnim 777.
Isto je i s Pelegom. Ako bolje vidimo, njegov sin Reu živio je točno kao i on 239 godina! Nije slučajnost,
nego namjerno – simbolika! Peleg je živio 239 godinai tada su se organizirale države i time svatko išao u
neku (razdioba naroda). Reu je imao isti broj godina da bi bio uspomena na prijašnje jedinstveno
čovječanstvo koje se razdvojilo (bilo je i prije Pelega posvuda ljudi, ali u minimumu!). Masovna pokretanja
startaju u navedenom gore razdoblju, logično. Reu je neka vrsta kopije razdvojbe ljudi, dokaz da su se ljudi s
Pelegom počeli razdvajati, a s njim nastavili (Elohimova odluka je čvrsta, On je odlučio i ne kani mijenjati
odluku). Tim godinama želi reći da je donio nepovratnu odluku – potop je pobio prije raspršene ljude, a sada
Elohim kaže da moraju ponovo kao i prije otiči po svoj zemlji na sve kontinente.
I stvarno, nijedna kultura nije starija od nekoliko tisuća godina godina pred Krista, što dokazuje istinitost
ovih tvrdnji! Kako je rekao da ljudi moraju zavladati svom Zemljom i svime na njoj, da bi to mogli, mora ih
svugdje biti., a Tvorac te ideje stoga plan i sprovodi. Ako je potop bio prije 3500.pr.Kr., ili bar između 3500.
i 3100. (samo 3 stoljeća odstupanja od većine nagađanja), tada je sve ovo točno i dokazuje Bibliju kao
izuzetno znanstvenu knjigu! Jer u tom slučaju sve ove teorije se savršeno kao puzle poklapaju (potop – novi
počeci – prve civilizacije – potiču odlazak ljud – rast drugih država – nastanak Izraela – Božji narod).
Možda je to vrijeme bilo i najpogodnije za potopno vrijeme, jer tumačiti Bibliju doslovnim računanjem
godina na 2800.pr.Kr. nije opravdano! Teorija koju iznosimo zadivljujuće se uklapa u povijesni kontekst!
Zanimljiv podatak je i ovo:
"Sinovi Hamovi jesu Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. Sinovi Kušovi jesu Seba, Hevila, Sabta, Rama i Sabteka.
Sinovi Ramini jesu Šeba i Dedan. Kuš rodi Nimroda. On je bio prvi vladar na Zemlji. Bio je silan lovac pred
Gospodinom. Zato se kaže: Silan lovac pred Gospodinom kao Nimrod.
Njegovo se gospodstvo u početku protezalo na Babilon, Erek Akad i Kalne u šinearskoj zemlji. Iz te zemlje
izađe Ašur i sazida Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah i Resen između Ninive i Kalaha; to je velik grad."
(Post 10: 6-12)
O čemu se tu radi? Među mnogim Noinim praunucima, jedan se posebno ističe, a to je Nimrod. Kaže se da
je bio prvi vladar na Zemlji. U povijesti, ao što je već iskazano, prve države s kraljevima nastale su oko
3500.pr.Kr. u dolini plodnih rijeka Mezopotamije, a već tada i prije zabilježene su manje migracije u prostor
Nila (nije bilo države) – Peleg!? No, prve države bile su Sumer i Akad. Ako pogledamo opise prostora
kojim je Nimrod vladao, i usporedimo ga s povijesnom kartom, možemo zaključiti da se podudaraju, što bi
značilo da Biblija pogađa otprilike geografski prostor prve države, dakle, da je Nimrod prvi sumerski vladar.
U mnoštvu spisa se spominje, od onih iz tog doba, pa sve do islamskog.
Berossus (3.st.pr.Kr.) tvrdi da je prvi vladar na Zemlji bio iz područja Kaldeje (Babilonije; Mezopotamije –
Sumera), a tvrdnje helenističkog svećenika koji je živio u Kaldeji u 4.st.potvrđuje i kršćanski biskup iz
Cezareje; Euzebije. Tog su vladara zvali Euechoios. Oko 800. Syncellus George iznosi dokaze kojim
identificira tog prvog vladara s Nimrodom, jer mu se ime preko klinastog pisma prevodi kao Enmerkar
(možda jedan od onih dugovječnih sumeranskih kraljeva). Enmerkar doslovno znači lovac, tako da je
Nimrod vjerojatno prvi vladar prije oko 5500 godina. Tukulti Ninurta I. , asirski kralj, ostvarivao je slična
osvajanja dana u Bibliji, pa se sumnja po Dalley et al.1998.,str.67 da je isti ekvivalent Nimrodu. Neki ga
izjednačuju s perzijskim Zoroasterom, neki Merodachom (Mardukom), mediteranskim i sličnim
božanstvima i slično.
Po većini i najviše postojećih dokaza, Nimrod je živio 3500.pr.Kr. kada se javljaju prvi kraljevi u
sadašnjem smislu riječi. Najviše se govori da je bio zao, posebice u najpoznatijem Talmudu. Josip Flavije
govori da je živio u Abrahamovo vrijeme, mezio ga, pokušao spaliti na lomači, ali po biblijskim
proračunima, jedino je Noa doživio Abrama, jer je Nimrod već bio mrtav. Ima legendi da je bio dobar ili da
se preobratio, ali ogromna većina priča tvrdi da je bio simbol idolatrije (navodno je prvi uveo kult štovanja
Sunca – Baali, Mjeseca – Allahi i Zvijezda, jer osobito važno mjesto ima u arapskim politeističkim
pričama (upravo radi imena Allah). Smatraju ga tiraninom i nasilnikom, suprotnosti Abramu (zato neki
smatraju da su živjeli zajedno, kao ogroman kontrast). Može biti da se htio osvetiti Elohimu zbog potopa,
budući da se ne kaže da je oduvijek bio zao. Bio je silan lovac pred Gospodinom – o čemu se tu radi?
Nimrod je po brojnim legendama kao kralj bio i vješt lovac, no, smiasao je vjerojatno sasvim drugačiji.
Lovac pred Gospodinom može kazati da se ne radi o doslovnom lovu životinja, jer Elohim lov nigdje u
Bibliji ne velića niti gotovo da spominje.
Lovac označava ubijanje za osobnu korist (životinja), često otpor zakonima (krivolovci koji su u ona
vremena mogli raditi što su htjeli). Možda je Elohim mislio da je pred Njim bio velik diktator i nasilnik,
pobunjenik protiv Njega, zbog vjerojatnog uvođenja službene religije 3 božanstva na državnu razinu i
promicanja idolopoklonstva, računajući da prva država Sumer ima kult štovanja ovih bogova! Značenje i
povezivanje Nimroda s lovcem vjerojatno je simbolički rečeno radi njegovog zla i okrutnosti, a ne što je ubio
nekoliko jelena. Uostalom, ta prva država odmah u početku vodila je manje ratne sukobe, što znači da njen
prvi vladar nije bio baš sklon miru i toleriranju državnih granica svojih susjeda.
Očito da se radi o razdoblju prije 5500.godina, jer za to postoji Enmerkar – natpis s klinastog pisma koji
povezuje s njim Nimroda (stoga većina sumerologa prihvaća tu teoriju). Zato što jedina nije legenda i priča,
nego povijesni materijalni izvor i podatak. Ako je tako, možemo dobiti naznake vremena odvijanja potopa.
Potop se odvijao prije Nimroda, zaključimo iz Biblije. Ako je Nimrod vladao 3500.pr.Kr., to znači da je
potop bio možda nekoliko stotina godina prije tog događaja! Tako se objašnjava pad rastućih kultura,
pojava prvih civilizacija tek tada u masovnom broju (a i prije je bilo onih koje su mogle narasti, čak na
stupnju razvoja jednakom Mezopotamiji). To znači da je Peleg bio pred pojavu Egipta, jer tek poslije
Egipta slijedi niz pojava civilizacija, ubrzo čak i na neotkrivenim kontinentima.
Na ovaj način se biblijska priča čak i previše dobro uklapa u povijesni kontekst (napomena: i prije Pelega
bilo je ljudi po svi prostorima i Egiptu, ali Peleg znači razdvajanje u smislu države, dakle, misli se na
postanke država – civiliziranog svijeta). Na ovaj način savršenost je još veća, budući da se radi o pažljivom
odabiru riječi, brojeva i života pojedinih potomaka Noe u Bibliji! A najvjerojatnje, Postanak je pisan
1513.pred Krista, kada autor nije bio sudionik svih tih raspleta u povijesti.
Zanimljiva teoija znači da je potop bio ispred 3500.pr.Kr., ako pojam države doslovno tumačimo, a i da
pomaknemo granicu, možda oko 3500. Ovaj podatak je vjerojatno najtočniji. Zašto?
1.Prije tog razdoblja javlja se stotine manjih kultura i legenda o pokušajima stvaranja država, ali nijedna nije
uspjela, dok odjednom se počinju rađati kao gljive, javlja se pismo, znanost, organizacija ...
2.Prije toga nema većih sukoba, razvijenosti ili sličnog, pa je sumnjivo da se u kratkom razdoblju tolike
pojave događaju odjednom; kao da su prijašnje to mogle ranije ostvariti, ali ih je nešto "sasjeklo"
3.Nefili ili divovi po procjenama znanstvenika po pronađenim divovskim kosturima potječu prije tog
razdoblja, a uz Bibliju, sumerski spisi govore da prije osnivanja "modernog" Sumera divovi se počinju
smanjivati i izumirati, a vijek života ima se smanjuje sve naglije (ako se misli na povijesnu 3500.pr.n.e., ovo
potvrđuje da je potop mogao biti u predcivilizacijsko doba)
4.Samo značenje Nimroda u Bibliji – on je začetnik prve države – gradi prve gradove – smanjuje nomadizam
i obilježja kamenog doba prije 3500.pr.Kr. - gradi gradove koji svojim porijeklom potječu većinom prije
3200.pr.Kr. - po teolozima prvi uvodi državnu religiju koja se povijesno javlja u Sumeru prije 5500 godina.
Sve ovo znači da je Nimrod začetnik predcivilizacijskog društva, logično čemo zaključiti, Biblija jasno kaže.
A kada se taj događaj dogodio u povijesti? 3500.pr.Kr. A kada je Noa živio? Prije njega! Zaključak – potop je
definitivno bio barem nekoliko godina prije 3500. (Enmerkar: -KAR = lovac).
5.Živio je prije Pelega (razdvojba jedne civilizav+cije u više širenjem ljudi) jer je bio 3.generacija od Noe, a
ovaj 5. Na taj način se ova dva značajna povijesna događaja kronološki lijepo slažu. Po sumeranskim
spisima, veže ga se uz onu listu kraljeva i gore dano ime, što bi bila potvrda da je živio u tom razdoblju (jer
pouzdaniji su sumerski spisi budući da su Sumerani Nimroda doživjeli, nego npr.islamski.
Sve je jasno, Biblija tajno opisuje događaje prelaska ljudi iz kamenog doba u civilizaciju, dajući dvije vrste
shvaćanja:
1.doslovno (preračunima kojima dobivamo starost Zemlje od oko 6 tisućljeća, time potop oko 2800.pr.Kr. i
prije) – no, taj je samo prikrivanje točnih podataka, preko njega se logičkim razmišljanjem kao onih 5
argumenata gore dođe doprenesenog značenja)
2.prenesenog. Ovakav je za one koji tumače svaki detalj Biblije, razmišljaju, iznose argumente i dolaze do
logičkog zaključka koji povežu s poviješću. Npr. Noa je po doslovnom tumačenju umro 2450.pr.Kr.
(otprilike), a Abraham se rodio oko 2000.pr.Kr., a tvrdi se da su se godinama vidjeli. Naravno, doslovno
tumačenje je za neuke, ali svaki detalj Biblije je zapravo neka simbolika.
Uostalom, da bi bili znanstvenici, moramo razmišljati, osobito ako proučavamo vanzemaljce, postanak
svijeta i geologiju, matematiku, ekonomiju, itd. Ako ćemo znanost doslovno tumačiti, neće biti ništa od nje.
Npr. neki izvori kažu da neandertalac izumro 33000 pr.Kr., neki 27000. Radi se o različitim
istraživanjima, no, znače li ovi neusklađeni podaci da znanost laže? Nikako. Isto je i s Biblijom. Zar ako
netko tumači doslovno Bibliju, kao ti što računaju starost Zemlje 6000 godina, zar to dokazuje da je Biblija
laž? Ako će netko reći da, može, ali onda je i znanost laž, jer proučavajući evoluciju možemo napraviti popis
od 500 nesuglasica, različitosti, nelogičnosti i sličnog, kao i kod doslovnog tumačenja Biblije. Po istim
kriterijima za sve. Ako je Biblija mutna, znanost koja se diči dokazima još je mutnija. Npr.pojava ptica –
nailazimo na razlike od nekoliko desetaka milijuna godina, kao i život u kambriju (3.5 mlrd., nedavno je
dokazano mogućih 500 mil.razlike – kome vjerovati?).
Ili još konkretniji primjer. Zemlja je nastala prije 4.537 mlrd. godina. Ali nije. Pred 2010. Tais W'Dahl
(geofizičar) na institutu Niels Bohr Sveučilišta u Copenhagenu s kolegom David J. Stephensonom iz
instituta Caltech (California) otkrili su da je Zemljina starost 4.567 mlrd. godina, dakle, razlika od 30
milijuna godina. Služili su se količinom i propadanjem radioaktivnih elemenata hafnija 182 i tungstona
182 nastalog iz ovog prvog unutar i ispod kore Zemlje. To je na geološkom satu jako mala razlika, ali ipak
dovoljna da dokažemo kako i znanost ima mane. Ako ćemo ovo tolerirati znanosti (može se navesti ogromno
duga lista pogrešaka), zašto ne bi i Bibliji (koja ne griješi – nego samo traži da je se ne tumači doslovno, već
s razmišljanjem!).
Npr.voda oduvijek na Zemlji, postojanje divova, nemogućnost potopa... sve su to stvari zbog kojih je sve
donedavno Biblija bila predmet sprdnje i kopije mitologije! No, kada se ovo otkrilo, znanost je morala
prihvatiti te stvari u svoj nauk. A Biblija (izmišljena mitološka priča!?) ih je zapisala prije tisuća godina! Što
da su vjernici osvetili se tome, i potpuno dobili zanost kao nepouzdano i netočnu, jer griješi? Bili bi zaostali,
jer ne možemo zbog grešaka odbaciti sve. Isto tako još su na stadiju razvoja Australopiteka oni koji odbacuju
Bibliju, licemjerno, jer nijedno nije savršeno, samo što biblija uopće nije znanost, a iznosi znanost prije svih.
S Abramom počinje "stvarna povijest", u smislu manje simbolike, jer Abram je prva biblijska povijesno
priznata osoba koja datira prije oko 4000.g. Spominje se u osnovnoškolskim udžbenicima, svakoj
enciklopediji, i to izvan mitoloških bića! Povijest ga zove praocem i prvim vođom Izraela koji ih je vodio iz
Kaldeje u Kanaan. Tada nastavljamo sve do Krista, kada se svijet preporođuje u novi način pogleda na isti.
No, to ne znači da dalje nema simbolike. Npr.razdvajanje Crvenog mora ima i znanstveno objašnjenje. Ako
idemo po opisima iz biblije, Crveno more uz Gošen nije jako duboko. Tamo se često događaju plime i
oseke koje mogu spustiti razinu mora do samog dna! A sa strane se može činiti kao da more stoji u obliku
zida! I one se naglo vraćaju pa je to opis potopa Egipćana! Simbolike ima i dalje, samo je treba istražiti i
otkriti, jer istraživanje Biblije daleko je napetije od znanosti, uz to, vodi upoznavanju Kreatora.
Prvih 11 poglavlja Geneze (Postanka) su najsimboličniji, pa ćemo završiti s tim 11. koje nosi naziv
"Babilonska kula". Kaže se sljedeće:
"Sva Zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu
u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše. Tada rekoše jedan drugome: Hajde da pravimo opeku i da je pečemo
u ognju! I služila im je opeka za kamen i zemljana smola za žbuku. Potom rekoše: Hajde da sazidamo sebi
grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj Zemlji!
A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. I reče Gospodin: Evo, svi su jedan narod,
i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im neće smetati ništa da naprave što naume. Hajde da
siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore! I rasprši ih Gospodin otamo po
svoj Zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada. Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin
jezik cijele Zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj Zemlji." (Post 11: 1-9)
Dakle, narod, kaže, prebiva u Mezopotamiji i tu se preseljava (vidimo po šinearskoj dolini). Oni se šire i na
šire područje, pa, kako se nalaze u civilizaciji, žele ostati jedinstveni i počinju gradnju grada i kule koji će
biti samo simbol njihov jedinstva. Htjeli su ga sagraditi do neba kako bi ga sav svijet vidio i okupljao se.
Znači li to da nebo po Bibliji ima granice? Ne znači, jer to ne kaže Elohim. Jasno se kaže da ti ljudi imaju
plan dosegnuti nebo, a ne Elohim. Tim do neba metaforički se upućuje na ljudsku sve jaču moć da dosegne
i dobije sve, pa i nebo. No, Elohim vidi da čovjek jača i odluči to srezati u korijenu, tako da ih pobaca po
svoj Zemlji razjedinjene s više jezika. To je simbolika do neba.
U početku su navodno svi pričali isti govor. Ovo je nemoguće ni na koji način provjeriti. Zašto? Pismo
nastaje tek poslije 3500.pr.Kr. Prije toga bio je samo usmeni govor bez iti jednog jedinog zapisa. Zato, ne
možemo provjeriti govori li Biblija istinu. No, čovjek koji je nstao bilo evolucijom ili kreacijom ili
kombinacijom morao je u početku u prvim zajednicama govoriti jedan jezik. Što je Biblija konkretno mislila
s tim: u početku? Na čovjeka od samog nastanka? Vjerojatno da, jer u početku govoreno o ljudima vjerojatno
to znači. S druge strane, početak može biti postpotopmo doba, jer tada starta novi svijet. Ljudi su počeli
govoriti tek prije nekoliko desetaka tisuća godina, i širili se po Zemlji, i postoji mogućnost da su se razvili
neisti govori. Sve da je i tako, oni su uništeni globalnim potopom.
Po ovome, može biti da se radi i o jednom i drugom, no isti govor – da, bio je u početku (jer da ih je nastalo
više odjednom, to nije evolucija više). Idemo korak dalje. Kaže se da ljudi odlučuju sagraditi grad u
Mezopotamiji. Iz konteksta se vidi da je to prvi tamo, jer ljudi jasni kažu da će pokušati od opeke i smole
graditi, a uz to ne spominju druge gradove. Grad koji su počeli graditi bio je prvi u tom području. A iz
geografije i povijesti poznato je da je prvi grad na prostoru Mezopotamije bio Eridu (što svjedoče i sumerski
ispisi, pogledaj gore pojašnjenje). Po ovom bi značilo da kula o kojoj se govori nije u Babilonu, kako se
dosad smatralo, već u Eriduu.
Za to postoji još dokaza. Arheološke iskopine tog grada otkrivaju da je njegov zigurat (stepenasti toranj ili
kula) bio prvi i najstarije sagrađeni, pa time odgovara biblijskom opisu! Štoviše, bio je vjerojatno najveći
zigurat ikada sagrađen na prostoru Kaldeje, a Biblija kaže da su ga oni počeli graditi visoko, da je Elohim
sve prekinuo. To znači da je bio viši od ostalih, jer onda bi prekinuo gradnju svih, ne ovog ako je malen.
Jasno nas se upućuje da se radi o Eriduovom ziguratu. Zašto je uzet onaj babilonski, odgovor leži u
poznatosti. On je daleko najpoznatiji i danas, dok za Eridu uopće vjerojatno većina nikad nije niti čula! Pa
Biblija kaže da je grad zvan Babel, ne Babilon! Babel samo prijevodom znači u smislu pomiješati. A
Babilon potječe od akadske riječi "Babilu" koja se prevodi kao "vrata božja", dakle, nema veze s Babel,
koji nije iz akadskog! Sumerski naziv je "kadingirra", koja isto znači "vrata božja", dakle, i ta teorija
propada.
Pronađeni logogrami na klinastom pismu daju izvorni naziv Eridua, a on je NUN.KI (moćno mjesto). Taj
naziv poslije prebačen je na Babilon, pa zato većina teologa govori o babilonskoj kuli. Izvor je dakle u
Eriduu, na kojeg se najprije odnosi naziv Babel. Prisjetimo se gore da one sumerske liste kraljeva govore da
je prvi grad bio Eridu jer je čovjek iz Neba pao tu i osnovao novu državu na Zemlji. Gotovo se savim
sigurno radi o Eriduu, čija najveća kula simbolizira jedinstvo ljudi, a nedovršenost njegov raskid!
Babilon nekad i danas
Zanimljivo je da je babilonski zigurat dovršen bez prekida dosta poslije, a onaj u Eriduu je nedovršen! Kate
Fielden daje izvješće po kojem arheološki podaci jasno ukazuju da je tu zigurat građen postepeno i da nije
do kraja nedovršen, čemu pridonose i mnoge manje značajnije zgrade uz njega (izvor wikipedia). Ovo je
dokaz ispravnosti Biblije. Biblija je pisana možda i tisućljećima poslije (barem 1100 prije, ako ne i preko
2000), a ako je autor Mojsije, pisana je u pustinji (svakako daleko od Kaldeje). Autor u pustinji sigurno nije
našao sumerske spise koje znanost otkriva tek 600 do 700 godina poslije pisanja Postanka u
Asurbanipalovoj knjižnici.
Ovo znači da autor koji nikada nije mogao vidjeti te spise, niti sam grad Eridu, je izrekao podatak koji niti
danas nije poznat većini. Pogodio je točno u detalj, a jedina mogućnost je da je ako laže bezveze pogodio
nedovršenost kule, i poklopilo se slučajno s Eriduom. Na vama je da vidite koliko je takvo mišljenje realno
ili smisleno uopće. No, smisao priče primarno je religijski: Ljudi su i poslije potopa zli, nastoje se ujediniti
da bi bili jači u svojim naumima. To žele postiči preko kule koja je simbol njihovog boga zla. Stoga,
nadmoćniji Elohim ih raspršuje kao kaznu za njihove planove i grijehe po svom svijetu, da čovječanstvo
nikada ne bude jedinstveno kao jedan narod u slozi i miru. No, tu privremenu kaznu Elohim ne daje zauvijek,
nego daje drugu šansu preko svog Sina.
Eridu
Sin Elohimov (budući Isus Krist) ponovo okuplja narode. On je tvrdio da je došao skupiti sve izgubljene
ovce (ljude izgubljene u grijehu i zbog njega). On ih okuplja ne prostorno, nego mirom, jedankošću,
tolerancijom u novo čovječanstvo koje će imati iste ideale. Priča o kuli samo je uvod u smisao Kristova
dolaska. Dalje, koji je jezik bio prvi? Ne zna se, sumeranski možda, jer su svi prvi spisi na njemu. Ali, to je
apsolutno nebitno.
Sam razvoj Eridua je dosta čudan. U početku je bio dosta jak grad, središte rane države, tu je građen najveći
zigurat kao vjersko središte, nalaze se bogata arheološka nalazišta, itd. Međutim, u 3.tisućljeću prije Isusa
gotovo se niti ne spominje. Nije nikakvo značajnije središte, nego manji gradić koji je već tada propadao,
iako je još postojao. S druge strane, Babilon prije potopa niti ne postoji, ali poslije naglo nadmašuje Eridu.
Jedno od pojašnjenja mogao bi biti potop razorne snage, jer Eridu nije bio poprište ratova niti ikakvih
sukoba, pa jako začuđuje njegovo propadanje (baš u tom razdoblju više ili manje bliže potopu). Prirodna
nepogoda jedino je moguće rješenje. Babilon ima neke tragove i prije potopa, u međuvremenu se gube (zbog
potopa!?), da bi se tek poslije tog vremena razvio. No, ostaje činjenica da je nekada najmoćniji grad na
svijetu poznat kao središte prve kraljevine odjednom izgubio na značaju i zamijenjen je drugima (Babilon,
Kiš, Nippur, Larsa ...).
I na samom kraju, bitno je nešto reći o dinosaurima. U Bibliji se dinosauri ne spominju direktno, ali se
spominju pojmovi čiji je prevod: zmaj, velika zmija, neman, čudovište. Među ostalim, Mojsije izvještava
da su takva bića bila s ljudima u nedavnoj prošlosti, a slično govori i knjiga o Jobu, te dobar dio proročkih
knjiga. Evolucionisti govore da su dinosauri nestali prije 65 milijuna godina, a čovjek se pojavio tek prije 4
milijuna, tako da nije moguće. No, od sredine 20.st. stvar se okrenula na drugu stranu. Tada je u SAD-u u
saveznoj državi Texas na prostoru doline rijeke Paluxy nađen otisak stopala dinosaura i uz njih još
nekoliko istih. Utvrđeno je da im je starost 100 milijuna godina, a odmah uz njih nađeni su i okamenjeni
otisci stopala ljudi slične starosti! O čemu se tu radi, začudilo je i ondašnje znanstvenike koji nisu nikada
dali logično objašnjenje. Uz to, ljudska stopala bila su dužine 38cm, a današnji prosjek je do 25cm, što
možemo objasniti nefilima. Prihvatljivo i razumno pojašnjenje ove pojave nije jasno niti jednoj strani –
vjernicima i drugima! Ti grobovi potječu iz oko 700., po znanstvenim proučavanjima. Precizni opisi tih bića
prisutni su i na brojnim tkaninama iz grobova.
U prošlom stoljeću na prostoru države Peru na sveučilištu u Limi djelovao je profesor medicine dr.Javier
Cabrera. Ubrzo je otišao u mirovinu i nastavio se baviti antropologijom vezanom uz peruanske krajeve. Još
30-ih godina njegov otac našao je velike količine vjerskog kamenja u području grobnica Inka po
pustinjskom dijelu (Nazca). Javier je još kasnije napravio značajniji pothvat: prešao je brojku od 1100
nađenih sličnih predmeta. Dio ih prikazuje napredna medicinska dostignuća koja ukazuju da su ti narodi
vršili operacijske zahvate na lubanji jer se vidi srašćivanje kostiju, što je težak udarac evoluciji budući da su
ti ljudi svojim znanjem nadmašivali nadaleko i današnje ljude! Dio se odnosio na kultove plodnosti
(predmeti golotinje i sl.), idole i kipove, a najznačajniji su definitivno prikazi dinosaura koji hodaju kraj
ljudi!
Značajne su slike diplodoka, dinosaura prikazanog s kožnim naborima, a tek 60 godina poslije otkriveno je
da su ti dinosauri uistinu iste imali, tako da nije riječ o podmetanju. Dokaz tome su i slike desetke drugih
vrsta dinosura otkrivenih tek u prošlom stoljeću, a njihove prikaze ovi narodi imali su stoljećima prije
(između 500. i 1500. datira većina ovih predmeta). Najveće peruanske novine Lima Domingo su 3.10.1993.
javno objavile priču o putovanju španjolskog svećenika koji je oko 1525. izučavao čudne prikaze dinosaura
s ljudima (tada naziv dinosaur – strašan gušter; još nije postojao). Uz to, Juan de Santa Cruz Pachachuti
Llamgui je kao povjesničar 1750. zapisao za to kamenje, tako da nema govora o podmetanju. Samo kamenje
prekriveno je česticama pustinjskog pijeska u potpunosti, i sastavom vulkanskog podrijetla definitivno mora
biti čak iz davnije prošlosti.
1945. sve se odvija u SAD-u opet. Nađeni glineni oblici koji po arheolozima su rađeni od ljudi između
800.pr.Ke. i 200. n.e. prikazuju dinosaure onakvima kakvi su otkriveni tek nedavno! Nađeno ih je čak preko
30000, a većina prikazuje nešto slično borbi čovjeka i dinosaura kao u gladijatorskim borbama. Kako su ti
ljudi tada mogli znati izglede dinosaura, čak toliko precizne koje znanost otkriva tek danas? Otkud stotine
tisuća mitova i legendi o dinosaurima i zmajevima, na izoliranim mjestima? Stari Hrvati vjerovali su u
zmajeve koji su opisom previše slični dinosaurima, samo što su im ljudi dodali da izbacuju vatru iz usta.
Ovakvih kipića, prikaza, oblika i crteža nalazimo po svim krajevima Amerike (na tom kontinentu najviše),
ali i pos vim drugima. Uz to, priče o dinosaurima posjedovala je vjerojatno svaka stara civilizacija, ali
dolaskom kršćanstva na to se zaboravilo, budući da su ti zmajevi često štovani kao poganski bogovi.
Dakle, ovo baca sasvim drugu sliku na znanstvene tvrdnje o dinosaurima. Znanost je počela istraživati o
čemu se radi, no, do danas ne postoji adekvatan odgovor na sve ovo. Kako evolucija dobiva snažan udarac,
ide se često izvlačiti na potop – kako su tolike životinje mogle preživjeti? Da kažemo da nemamo odgovor,
evolucija je opet u minusu jer su stari pogani zanli detalje o dinosaurima koje je ona otkrila tek 90-ih 20.st. A
što se tiče potopa, u korablju je moglo uči mladunće dinosaura, koje je nekoliko čak desetaka puta manje i
lakše od odraslih roditelja! Mladi donosauri tek izleženi iz jajeta bili su mnji od čovjeka, tako da ih je Noa
definitivno mogao prenijeti. Kako su preživjeli masovno izumiranje prije 65 milijuna godina? Šanse postoje,
jer nitko nema dokaz da su svi izumrli. Desetak jedinki lako je moglo opstati, kao što su opstali i rijetki
sisavci pa se poslije namnožili. Možda su bili u mnogo manjem broju, pa im se gubi trag.
.
Nabori na diplodoku otkriveni pred početak 21.st. Prikazani su na ovoj skulpturi tisućljećima prije
sasvim identično znanstvenim spoznajama
Kako su mogli živjeti s ljudima? Prvo, većina slika starih naroda prikazuje biljoždere (diplodok npr.), a ima i
mesojeda. Njih je prikazano dosta manje, jer vjerojatno ih je malo i opstalo. A i čovjek je napredovao, pa
postoji mogućnost da su oni bili povućeni na pojedina područja i bili izolirani, gdje su ih ljudi potajno i
postepeno ubijali. Je li ih potop ubio? Moguće. Da i ne, to ne možemo znati. Jesu li uopće mogli opstati po
klimatskim uvjetima? Jesu. Ako su prežvjeli masovnu smrt prije 65 milijuna godina, idući uvjeti bili su
znatno blaži. Ledeno doba mogli su preživjeti, kao i mnoštvo drugih gmazova poput guštera itd. Bilo im je
teško, ali da, mogli su opstati. A ne možemo reći da im možda nije presudio led!? Bilo kako bilo, ova priča
do danas se istražuje, a redovno se otkrivaju novi dokazi koji idu u prilog priči suživota ljudi i dinosaura,
koji u Bibliji nije direktno spomenut, ali se da naslutiti. Znanost do danas nije dala logično obrazloženje, ni
najugledniji evolucionisti, koji samo tvrde pitanja koja su gore dana ili slična.
I na kraju, kako je svijet općenito nastao? Po mom mišljenju, sve je stvarao Elohim. Pri tome, On se služio
raznim metodama, ponajviše evolucijom, koju niti jedan vjernik u potpunosti ne bi trebao odbaciti. Svijet
nije stvorila evolucija, nego Elohim evolucijom. On je stvarao njome, ali se služio i drugim metodama. Često
ismijavamo da je Elohim stvarao u sekundi svijet, jer su to bajke. Ali ne, znanstvena otkrića obavljena
nedavno, posebice početkom 21.st. otkrivaju zanimljive dokaze. Biblija nije predmet ismijavanja. Često je
smatrana mitološkom zbirkom i nabacanim znanstvenim glupostima, od divova, dinosaura, potopa, stvaranja
u 7 dana, protivljenja evoluciji (navodnoj)... No, za sve ovo nađeni su dokazi koje se ne može pobiti do
današnjih dana. Sada bi Biblija mogla ismijavati znanost jer je donijela naprednije spoznaje od nje. U Bibliji
možda ima nedostataka i teško objašnjivih redaka, ali u znanosti ih ima možda i više, da ne nabrajamo
protuevolucijske dokaze.
Kao što se zbog svojih mana evolucija i znanost ne trebaju potpuno odbiti, tako je i smiješno odbijati Bibliju,
često bez da je se pogleda. Evolucionisti agnostici često tvrde da je Biblija daleko od znanosti, a njihova
teorija puna je upitnika. Kao što oni nisu niti pogledali Bibliju, kako bi bilo da tako svi kršćani odbace i
izbrišu iz udžbenika i knjiga evolucijske teorije? Knjiga Postanka nije glupost, nego znanost prikrivena
simbolikom, koju treba pronaći, osobito ako se malo bolje promisli i istraži. Evolucija nije ništa drugo nego
običan model kojeg je Elohim koristio dok je stvarao.
Prava evolucija dana je u Bibliji, osobito uzimajući u obzir da je Biblija religijska knjiga, a ne znanstvena,
tako da jedan znanstveni podatak u njoj znači jako puno. Nađeni mjehurići vitamina C unutar leda po
Sjevernom polu ili mjehurići elemenata u granitu dokazuju da su dijelovi Zemlje nastali u nekoliko sekundi
ili oko 3 minute (za granit), budući da npr.vitamin C ne može postojati u slobodnom stanju u prirodi bez da
se u nekoliko sekundi ne slegne. Slično je za granit, koji tvori dobar dio Zemlje. To znači da je dio stvoren u
nekoliko minuta najviše. Sve ovo dovoljan je razlog da se Biblija ne odbije jer za nju postoji mnoštvo
uvjerljivih dokaza. Evolucija se gleda kroz Elohima, a ne On kroz nju, jer ona je pod njim, ne nad. Biblija je
znanost i Elohimova knjiga, a na svakom je da procjeni hoće li i dalje odbijati istu i prkositi nikome drugome
nego samom sebi.
EL MACHOR

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

Čovjek i zdravstvena kultura, TV Jabuka, ožujak, 2015.

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Ukratko o nastanku Starog Zavjeta Stari Zavjet je

Vodič za život - Kršćanska adventistička crkva

ISTINA O BIBLIJI

Prezentacija (pdf 2624KB)

Hagiotherapija

„Noa“ pozivaju Vas na suradnju i realizaciju izložbe „ Slikovnic

Župni tjednik 25. svibanj 2014.