Jelena Ivelić [email protected]  Ph.D. Student, Socialni rad i socijalna politika, Pravni fakultet, University of Zagreb, Croatia  Asistent, Sveučilište Sjever, Koprivnica, Croatia  Fulbright Visiting Scholar, University of Kansas, Lawrence, Kansas, USA O antropološkoj medicini i hagioterapiji  Antropološka medicina  Ono po čemu je čovjek specifično čovjek jest čovjekova duhovna duša.  Ona ima svoj organizam i specifične funkcije ili duhovne 'organe' (osobnost, život, savjest, intelekt, kreativnost, srce, svijest, intuiciju...)  Jores: 70% svih psihofizičkih bolesti ima uzrok u duhovnoj dimenziji čovjeka  Specifična metoda unutar antropološke medicine koja istražuje ranjenosti, traume i bolesti duhovne duše, te je terapijski liječi, jest hagioterapija.  Hagioterapija je hrvatski model pružanja duhovne pomoći koju je razvio dr. Tomislav Ivančić.  Antropološka medicina je nova, treća grana medicine, koja je smještena uz bok somatskoj medicini i psihijatriji  Napredak znanosti u području istraživanja duha. HAGIOTERAPIJA  Hagioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije odnosno duhovne duše.  Izrasla je na filozofsko-teološkom istraživanju čovjeka. Duhovna duša je naziv koji suvremeni filozofi i teolozi daju onom dijelu čovjekove duše po kojoj je on specifično čovjek.  Hagios - znači svet, te se naziv ove metode može prevesti «sveta terapija».  Duhovna duša i Stvoritelj  H istražuje strukturu duhovne duše, otkriva njezina patološka stanja, traži način njihove dijagnoze te adekvatnu terapiju. Ona je, poput medicine i psihijatrije, znanost i terapija.  U objekt istraživanja spada :               religioznost,povjerenje, nada i ljubav, smisao, smirenost, transcendencija, etičnost i moralnost, svijest i samosvijest, refleksija i autorefleksija, čovjekovo podrijetlo i njegov cilj, temeljna čovjekova pitanja i bazična sigurnost, njegova zadanost i istodobno sloboda, čežnje i frustracije, pitanja Boga, vjere i bitka, što je duh, tko je čovjek, čovjekova osobnost, duhovnost duše, odgovornost, savjesti, intelektualna spoznaja, afekti, slobodna volja, vrline i kreposti karaktera, stvaralaštvo  U krug njezine terapijske djelatnosti spadaju:  traume, ranjenosti,  bolesti i nemoći čovjekove osobnosti, čežnji, savjesti, karaktera, slobode, intelekta, stvaralaštva, religioznosti, povjerenja,  patnje srca i duše,  ograničenost čovjekovih moći,  egzistencijalni strah,  suicidalnost, besmisao, tjeskobe, zlo,  čovjekova zatvorenost u svijetu, neznanje o svom podrijetlu i sudbini,  teška prepoznatljivost Stvoritelja i vlasnika prirode i čovjeka,  bačenost u svijet i život,  nemoć da odlučuje o svojoj sudbini,  povrede od drugih ljudi,  vlastita zloća i krivica,  pogaženo osobno dostojanstvo,  poroci, ovisnosti i sveopća čovjekova ugroženost.  U dijagnozi duhovnih bolesti hagioterapija se služi adekvatnim testom. Njime istražuje genetske, prenatalne i postnatalne izvore čovjekovih duhovnih problema  Prema spoznatim uzrocima i izvorima duhovnih trauma, patnja i bolesti hagioterapija primjenjuje duhovnu terapiju za čovjekovu duhovnu dušu na kognitivnoj, aksiološkoj i antropološkoj razini.  Na kognitivnoj i aksiološkoj razini se upotrebljava terapija obraćenja, zatim eirene-terapija i dinamisterapija,  Na antropološkoj agapo-terapija, pistis-terapija i pneumo-terapija. Povijesni razvoj hagioterapije  Kao službeni početak hagioterapije bilježi se godina 1990. kada je osnovan Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu.  Ivana Pavla II. Salvifici doloris  1994. godine je izabran naziv hagioterapija  Da bi netko mogao raditi hagioterapijski pokazalo se da je nužno:  iskustveno poznavati čovjekovu duhovnu dimenziju  studij filozofije i teologije,  specifični studij u kojem treba upoznati dublje duhovnu dušu,  naučiti primjenjivati duhovnu terapiju.  Za edukaciju i izobrazbu u hagioterapiji osnovana je studijska Zajednica MiR (Molitva i riječ)  U edukativnom dijelu se budućem hagioterapeutu posreduju iskustvene sposobnosti za tu terapijsku djelatnost. On sam treba na sebi iskusiti kako djeluju terapijski modeli, kako bi mogao razumjeti reakcije i probleme pacijenta.  U izobrazbenom dijelu - teoretska saznanja.  nakon odslušanih četiri stupnja studija hagioterapije on treba položiti pismeni i usmeni ispit  pristupiti praktičnom izvođenju studija  «stažirati» godinu dana u jednom od Centara za hagioterapiju  diplomski rad  ako on radi u nekom Centru za hagioterapiju tada može nakon nekoliko godina rada i iskustva polagati i završni ispit, sposoban samostalno raditi s pacijentima i voditi jednu od hagioterapijskih ustanova. Za znanstvenu i stručnu razinu hagioterapije odgovara njezin utemeljitelj prof. T. Ivančić. Teorijski temelji hagioterapije  Hagioterapija istražuje ontološku razinu čovjeka.  Ona ima svoj autonomni predmet istraživanja i svoje autonomno područje čovjekove duše  Specifično područje istraživanja i terapije u hagioterapiji je «bol duhovne naravi», kaže papa Ivan Pavao II. Prethodna istraživanja čovjekova duha  A. Jores kaže da 70% somatskih bolesti ima uzrok u duši, te ih naziva specifično ljudskim bolestima. Tek 30% njih je uzrokovano virusima, bakterijama, parazitima, oslabljenim imunitetom, genetski i kanceroznim tvarima  D. G. Amen Američki neurolog i psihijatar naglašava da zdrava duša poboljšava rad mozga a zdrav mozak je bitno važan za zdravu dušu. . Svaka dobra i zdrava riječ ozdravljuje mozak, a bolesna misao ili riječ razara stanice mozga. Čovjek je bitno duhovno biće. Stoga i njegove bolesti imaju pečat duhovnih zakonitosti.  Neurobiolozi Persinger i Ramachandran u svojim istraživanjima dolaze do zaključka da u mozgu postoji funkcija koju nazivaju «božanska komponenta» i «božanska točka», a D. Amen ju naziva «modul Bog»  H. Urs von Balthasar i K. Rahner kažu da su pojave somatske bolesti materijalne slike onoga što se događa u duhu. Bolest je vanjsko pomanjkanje i izraz za nutarnji manjak bitka: unum, bonum, verum, pulchrum  Čudesno ozdravljenje, zapravo nije čudo nego otklanjanje uzroka somatskih simptoma na duhovnom području. Duh tada ispravno informira materiju tijela sa staničnom strukturom i promijeni ju.  V. Frankl smatra da suicidalne misli dolaze tamo gdje ljudi imaju od čega živjeti ali nemaju zašto živjeti. Gubitak smisla je u dnu mnoštva psihičkih i somatskih bolesti.  Autori duhovne inteligencije D. Zohar i I. Marshall smatraju da duhovna duša može biti bolesna, kad je čovjek u nemoći uspostaviti vezu s dubokim središtem u sebi. Osoba je odvojenost od sebe, drugih i Boga i to joj stvara osjećaj nemoći  Psihijatrijska istraživanja s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća dolaze do zaključka da 60-70 % stanovništva u razvijenim zemljama pati od nekog oblika bolesti smisla, otkinutost od duhovnog središta, odijeljenost od vrednota, svrhe, smisla, korijena i razloga čovještva  D. Goleman naglašava da postoji nesvjesna spoznaja i da njome čovjek ne samo spoznaje moralne vrednote nego se za njih nesvjesno i odlučuje. Što je duh  Temeljno je pitanje, što je čovjekov duh. Filozofija i teologija govore o čovjekovoj duhovnoj duši. Kad govorimo o čovjekovoj duhovnoj dimenziji tada se treba čuvati da ju ne pomiješamo s njegovom religioznošću. Religioznost je samo jedan segment čovjekove duhovnosti, dok je duhovnost čitav čovjek.  Čovjek je jedinstvo, osoba sastavljena od duše i tijela, od dva principa, materijalnog i duhovnog. Duh i dah idu zajedno. Ruah (hebr.)  Čovjekov duh drži na okupu čitavo čovjekovo biće, tijelo i dušu, i daje život i zdravlje čitavom čovjekovom organizmu. Gdje je duh spriječen u djelovanju, nastaje bolest. Lijekovi neće izliječiti tijelo, ako je duh potpuno zakočen. Ili je moguće da ono što liječnik proglasi neizlječivim, čovjek izliječi duhovnom snagom vjere.  Duh je pokretački i životvorni princip koji fizičkom organizmu udahnjuje život. Dokaz duha u čovjeku jest činjenica da čovjek može postaviti egzistencijalan pitanja, tražiti smisao i vrijednost svega što radi i zašto živi Struktura duhovne duše  Čovjek je duša i tijelo. To se ne da dijeliti, ali se radi znanstvenog istraživanja treba razlikovati. Duša ima razne moći i funkcije kako psihičke tako i duhovne. Moći duhovne duše možemo nazvati strukturom duhovne duše, a one djeluju poput organa u nekom organizmu.  Čovjek je osoba i zato ima svoj «ja».Kao osoba on ljudima može reći «ti»  On ima neotuđivo dostojanstvo, slobodan je, odlučuje o sebi, u bezbrojnim je odnosima, gospodar prirode i odgovoran za svijet. Kao osoba on je svjestan sebe, svjestan dobra i zla, slobode odluke, patnje, smrti, života, dobrote, istine, ljepote. On i čezne, a ne samo želi. Kao osoba on je sebi važniji od svega drugog.  On je spreman umrijeti iz ljubavi, za slobodu, za pravdu, za dobro i za istinu. Njemu su sloboda i dobrota važniji od psihofizičkog života.  Čovjek ima savjest. Čineći pak dobro, on ostaje neuništiv i slobodan, a to znači čovjek u punom smislu riječi.  Osobita struktura čovjekove duhovne duše je intelekt. Filozofi epistemolozi ga razlikuju od razuma ili ratio. Intelektom čovjek spoznaje postojanje apsolutne istine. Intelektom je svjestan sebe, drugih ljudi i Boga. Njime prepoznaje smisao svega i sebe.  Osobita struktura čovjekove duhovne duše je srce. Ono je središte čovjeka, prostor u koji sve ulazi, gdje se sve vrednuje i iz čega izlaze odluke. Tu se rađa ljubav, odlučuje o smislu života, prepoznaje vrednote i spoznaje Boga.  Slobodna volja je bitna struktura duhovne duše. Slobodom čovjek raspolaže svojom sudbinom, njome odlučuje o dobru i zlu, što će raditi i kako raditi. Treba razlikovati «slobodu od» od «slobode za». »Sloboda od» je odvezanost od svega što koči čovjekovu neomeđenost, bezgraničnost, moralnost i postojanje. «Sloboda za» je sposobnost u svakom trenu raspolagati sobom i svojim činima na bezbroj načina.  Sloboda je čovjekova moć, čežnja, neograničenost i sreća, vrednota za koju on daje život. Zlo ograničava i razara slobodu, laž zavodi na stranputice, mržnja frustrira.  To je mjesto čovjekove sposobnosti za vrline, za vrednote, za ljubav, za dobro, za vjernost, za istinu. Karakter je vrhunska sposobnost za slobodu i postojanje. Nekarakteran čovjek je slabić, nečovjek, frustriran, beživotan, bez budućnosti. Karakteran čovjek je slobodan, mudar, pronicljiv, pun projekata, dostojanstven, kreativan i human.  Kulturna i znanstvena kreativnost je struktura čovjekove duše koja pokazuje da su čovjek i priroda nedovršeni projekti. Čovjek je biće u projektu. U kulturi, umjetnosti, znanosti duh čini materijalnu stvarnost sposobnom za neizmjerno mnogo oblika postojanja.  Religioznost je sposobnost čovjeka susresti božanski «ti», svrhu i cilj svega, smiriti se u onom koji je bitak i apsolutna sloboda. Religioznost je čovjekova sposobnost da u sebi komunicira sa Stvoriteljem i da se ne osjeća osamljen, napušten i frustriran.  Vjera, nada i ljubav. Vjera je spoznaja da nas netko voli i simpatizira, da od njega možemo očekivati samo dobro i da kraj njega možemo projektirati svoje djelovanje i svoj život u nedogled. Nada je sigurnost da nikada ne možemo ispasti iz postojanja jer Bog je ljubav. Ljubav je pak iskustvo da je onaj tko nas voli naša sudbina te da stoga i njega treba voljeti jer je on čežnja našeg bića i postojanja  Vidimo da je čovjek sasvim različit od biljaka i životinja, on je gospodar svega, kruna stvaranja. Sve što ga od njih razlikuje jest duh. Duh je temeljna stvarnost iz koje je sve drugo izvedeno Terapija duhovnih bolesti 1. Agape-terapija Agape-terapija temelji se najprije na duhovnim tekstovima koji govore o Božjoj nježnosti, vjernosti, ljubavi i praštanju. Provodi se različitim oblicima molitava i meditacija koje ulijevaju povjerenje da Bog voli čovjeka. Čovjekova je najdublja težnja biti voljen. Ova terapija daje temeljne uvjete za ozdravljenje – osnovnu i egzistencijalnu sigurnost, neugroženost i povjerenje. 2. Eirene-terapija Ova terapija pomiruje čovjeka sa samim sobom, s drugima i Bogom. Ona liječi lažne krivice i oslobađa od nepovjerenja u opraštanje. Upravo ovaj problem lažne krivice, kao i nepovjerenje, često susrećemo u djece koja u tome traže razlog svoje agresije ili opravdanje za nasilno ponašanje. 3. Pistis-terapija Pistis-terapija potiče životno povjerenje u osobu, u Boga, uspostavlja središte čovjekova bića, odstranjuje strahove i tjeskobe te čisti od mržnje, negativnosti i ovisnosti. 4. Dinamis-terapija Ova terapija ima zadaću osloboditi od ovisnosti o vlastitim slabostima i sklonostima. To su meditacije i molitve kojima se čovjek odlučno suprotstavlja grijehu, odnosno kojima se čovjek odriče svojih slabosti, a koje često imaju izvor u lošim sklonostima i navikama. Terapija duhovnih bolesti  Kognitivne nastaju ako čovjek suprotstavlja zakonima svoje duhovne strukture, ili ako nosi u sebi krivu sliku o sebi, svijetu, o moralu i etici te o Bogu. Terapija se sastoji u ispravljanju krivih slika na duhovnoj razini čovjeka, krivih životnih stavova i u pouci o zakonitostima života i čovjeka.  Aksiološke duhovne bolesti se javljaju kada se čovjek suprotstavlja zakonitosti svoje savjesti, dostojanstva, smisla, karaktera, slobode, intelekta, kreativnosti i religioznosti. Bol se javlja najprije u savjesti, koja je glas bitka, a onda kroz egzistencijalni strah.kaže V. Frankl, čineći zlo čovjek gubi smisao, on osjeća da nikuda ne ide, da nema kamo poći, da je izgubljen i kriv. To je samoubojstvo duhovne duše. Terapija se sastoji u pouci o uzrocima čovjekove patnje, a onda u hodu prema  Antropološke duhovne bolesti nastaju iz čovjekove nemoći da potpuno raspolaže sobom, iz gubitka temeljnog povjerenja i iz uvreda koje se dožive u međuljudskim odnosima. Terapija se sastoji u obnovi i liječenju bazične sigurnosti tzv. agape terapijom i pistis terapijom. Uvrede koje nam nanose drugi vode do agresivnosti ili autoagresivnosti, do boli i patnje, osjećaja manje vrijednosti, osjećaja krivice i besmisla. Terapija se sastoji u povezivanju pacijenta s bezuvjetnom ljubavlju, s izvorom njegova života, s onim koji je izvor svakog povjerenja jer je ljubav, a ne samo netko tko ljubi, pa može i prestati ljubiti.  Agape terapija liječi bol zbog nanesene uvrede, a pistis terapija nosi mir duše i uspostavu dostojanstva i povjerenja u ljude i u sebe. Napokon pneumo-terapija uspostavlja vrline i kreposti kao zdrave sposobnosti i snage za život i stvaralaštvo  Hagioterapija dakle otkriva da su uzroci duhovnih bolesti, odnosno boli duše, u prekonceptualnom, bazičnom, egzistencijskom i aktualnom području čovjekova postojanja. Prekonceptualno područje predstavlja genetske sklonosti pacijenta na duhovnoj razini njegova bića.  Bazično znači da se u djetetu od začeća do treće godine života nije uspjelo razviti temeljno povjerenje, »basic security», te takva djeca fizički venu ili imaju kronične bolesti ili su agresivna.  Egzistencijsko područje je ono u kojem je čovjek u strahu za svoj opstanak zbog krivice, nemoći da raspolaže životom, zbog zla u svijetu i neznanja kako da stupi u prijateljski odnos s Bogom.  Aktualno područje jesu uvrede koje život donosi sobom zbog zla, bolesti i patnje svijeta.  Važno liječiti čovjeka najprije na njegovoj duhovnoj razini, jer ona je odgovorna čak za 70% simptomatskih somatskih i psihičkih bolesti.  Čovjek, međutim, duhovno ozdravlja kada mu se vrati dostojanstvo osobe, kad se zaštiti i osmisli njegov život, pokajanjem rastereti savjest, kad čovjek prestane negativno i zlo misliti i govoriti, kad se odlučuje za dobro, moralno i etičko, kad vjeruje u dobro i istinu, kad je kritičan, kad ljubi ljepotu, poštuje Boga, sluša savjest. Centri za hagioterapiju u HR Zagreb: Vodnikova 2/III, Zagreb, tel./faks: 01-4829-829 Cres / Rijeka: Trg Frane Petrića 3, Cres, tel.: 051-571-858 Kresnikova 8, Rijeka, tel.: 051-677-120 dr. Mandica Jerbić, spec. pedijatar i konzultant za mentalno zdravlje djece i adolescenata Ana Dujmović-Majurec s. Beata Kuzma Vesna Drmić Karlovac: Pavla Vitezovića 4, tel.: 047-611-795 (srijedom od 10,00 – 16,00 sati) Sl. Brod: Slavonska bb, tel./faks: 035-400-481 Silva Vrdoljak Bosiljka Škvorčević Virovitica: tel.: 048-816-048 dr. Zlata Domović tel: 033-728-258 (utorkom i srijedom od 16-20 h) dr. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar Osijek: Vodenička 23 a, tel.: 031-500-777 Split: Nodilova 1, tel.: 021-348-648 dr. Anita Vladanović-Strujić dr. Maja Božić, spec. onkolog