5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske Federation of the European Societies for Chemotherapy and for Infections (FESCI) International Society of Chemotherapy (ISC) KNJIGA SAŽETAKA Opatija, 27. – 28. travnja 2013. ORGANIZATORI Hrvatski liječnički zbor Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije Hrvatsko dermatovenerološko društvo Hrvatsko društvo za ginekološku urologiju Hrvatsko društvo za kolposkopiju i bolesti vrata maternice Hrvatsko društvo za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju Hrvatsko društvo za spolno prenosive bolesti Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije – Sekcija za humane papilomaviruse Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije – Sekcija za klamidiju trahomatis Hrvatsko društvo za infektivne bolesti – Sekcija za imunologiju infektivnih bolesti Hrvatsko društvo za infektivne bolesti – Sekcija za virusni hepatitispatitis Referentni centri Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske Referentni centar za infekcije mokraćnog sustava Referentni centar za bolesti prostate Referentni centar za dijabetes u trudnoći Referentni centar za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Referentni centar za dijagnostiku sifilisa i lajmske bolesti Hrvatski zavod za javno zdravstvo ORGANIZACIJSKI ODBOR Predsjednica: Višnja Škerk Zamjenik predsjednice: Igor Francetić Dopredsjednici: Josip Begovac, Vesna Jureša, Ognjen Kraus, Marina Kuzman, Alemka Markotić, Slavko Orešković, Mihael Skerlev, Mirna Šitum, Arjana Tambić Andrašević, Adriana Vince Članovi: Zaky Ahel, Borislav Aleraj, Ljiljana Betica Radić, Josip Đelmiš, Marina Ivanišević, Deni Karelović, Sunčanica Ljubin Sternak, Vesna Mađarić, Goran Štimac, Goran Tešović, Joško Zekan, Snježana Židovec Lepej, Vjekoslav Mahovlić – voditelj Radne grupe za spolno prenosive bolesti HLZ-a ZNANSTVENI ODBOR Ante Ćorušić, Damir Eljuga, Goran Grubišić, Ilija Kuzman, Vittorio Magri, Kurt Naber, Gianpaolo Perletti, Mario Poljak, Marko Potočnik, Ranka Štern Padovan, Branko Radaković, Jasmina Vraneš, Hrvoje Vrčić Glavna tajnica kongresa: Arijana Pavelić Izdavač: Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije HLZ-a Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" Zagreb Tisak i uvez: Argenta d.o.o., travanj 2013. Knjiga sažetaka tiskana je uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Hrvatske zaklade za znanost (projekt br. 04/30) USMENA IZLAGANJA 1 Teme o spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnom zdravlju u kurikulumu zdravstvenog odgoja Vesna Jureša¹, Vera Musil¹, Marjeta Majer¹, Iva Pejnović Franelić² ¹Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar» Medicinskog fakulteta, Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvena zaštite, ²Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zaštita reproduktivnog zdravlja je jedno od važnih područja javnozdravstvenog djelovanja zdravstvenog i obrazovnog sustava. Stoga se i očekuje njihovo zajedničko djelovanje i suradnja u provedbi zdravstveno odgojnih programa. Novi kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, koji je započeo probno od školske godine 2012./2013., upravo je to i prepoznao. Uz postojeće zdravstveno odgojne teme u dosadašnjem nastavnom planu i programu u svaki razred osnovne i srednje škole uvršteno je deset do dvanaest sati nastave s novim metodskim jedinicama. Nove metodske jedinice su predviđene kao dopuna i/ili proširenje postojećih sadržaja. Važnost ovih novih sadržaja je i zato što pojedine srednje škole (npr. strukovne škole) uopće nemaju u nastavnom planu i programe biologiju, i posljedično tome, učenici su bilo kakove zdravstveno odgojene sadržaje posljednji put slušali u osnovnoj školi. U ovom radu će biti prikazano koje teme o spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnom zdravlju su do sada bile prisutne u kurikulumu i što je novo dodano i koliko u provedbi programa sudjeluje zdravstvo odnosno službe za školsku i sveučilišnu medicinu pri zavodima za javno-zdravstvo. Iz praktičnih razloga program zdravstvenog odgoja je podijeljen u četiri dijela: Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja i Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje. U provedbenom smislu ova podjela je umjetna i zapravo treba sve metodske jedinice promatrati dijelom cjelovitog programa. Osobita pozornost u kurikulumu je dana ishodima učenja kako u postojećem programu tako i u novim metodskim jedinicama. U kurikulumu je jasno iskazano koji su sadržaji/teme do sada bili prisutni u nastavnom planu i programu, a mogu se smatrati dijelom zdravstvenog odgoja, a što je zapravo novo dodano. Analizirajući teme u kurikulumu zdravstvenog odgoja po razredima, a povezane sa spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnim zdravljem po razredima nalazimo sljedeće sadržaje: 1. razred osnovne škole postojeći program – svakodnevne zdrave navike i briga za svoje zdravlje, higijena ruku novi program – uporaba sanitarnog čvora 2. razred osnovne škole postojeći program - / novi program – zdravlje i bolest, kako sačuvati zdravlje, odgovornost za zdravlje i odgovorno ponašanje 3. razred osnovne škole postojeći program – higijena tijela, čistoća je pola zdravlja novi program – razvoj ljudskog tijela, duševno i opće zdravlje, ponašanje i naše zdravlje pojam zdravlja u holističkom kontekstu, odgovornost i poštovanje prema vlastitom tijelu 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 1 4. razred osnovne škole postojeći program – ljudsko tijelo, svakodnevne zdrave navike i briga za svoje zdravlje, važnost osobne čistoće/higijene, pubertet, uvažavanje različitosti, osobnost pojedinca, moje tijelo novi program – rast i razvoj ljudskog tijela od začeća do puberteta, osobna odgovornost za zdravlje i odgovorno ponašanje, razlike rodnih uloga u društvu/obitelji, rodna očekivanja među vršnjacima u školi. Cjeloviti prikaz pojedinih tema u kurikulumu i ishoda učenje za više razrede osnovne škole i srednju školu će biti prikazani tijekom izlaganja. 2 Asimptomatska bakteriurija, liječiti ili ne liječiti ? Ljiljana Betica Radić Infektološki odjel, Opća bolnica Dubrovnik Asimptomatska bakteriurija (AB) je česta. Premda osobe sa AB imaju veći rizik nastanka simptomatske bakteriurije, liječenje AB ne smanjuje učestalost simptomatske infekcije niti poboljšava ishod. „NE LIJEČITI ASIMPTOMATSKU BAKTERIURIJU“ može se općenito preporučiti, osobito ne u mlađih žena sa rekurentnim urinarnim infekcijama. Naime novija istraživanja dokazuju kako liječenje AB kod mlađih žena, osobito enterokokna AB, ne samo da nije potrebna, nego AB može imati preventivnu ulogu u prevenciji rekurentnih infekcija. Skrining i liječenje AB nije rutinski preporučeno: za žene u premenopauzi (ne trudnice); žene dijabetičare; starije osobe koje žive u zajednici; starce u domovima; osobe sa ozljedom kralježnice; pacijente sa urinarnim kateterom. U zaključku, osim za one kojima je liječenje dokazano korisno: za trudnice i prije invazivnih uroloških zahvata, skrining ili liječenje AB se ne preporučuje i potrebno je utjecati da se takva praksa ako u nekoj sredini postoji ukine. Poštivanje ISKRA smjernica o antimikrobnom liječenju i profilaksi infekcija mokraćnog sustavahrvatske nacionalne smjernice, doprinose globalnoj strategiji borbe protiv zloupotrebe antibiotika. 2 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 3 Patogeneza i imunomodulacija rekurentnih uroinfekcija u žena Alemka Markotić Odjel za znanstvena istraživanja i Zavod za urogenitalne infekcije, Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb Infekcije mokraćnog sustava u žena su čest medicinski problem i gotovo 60% žena razvit će infekcije mokraćnog sustava barem jednom u životu, od čega će četvrtina imati rekurentne infekcije. Uropatogena Escherichia coli (UPEC) je uzročnik oko 85% infekcija mokraćnog sustava. Upalne reakcije tijekom akutne infekcije mokraćnog sustava mogu utjecati i na kasniji razvoj kroničnih rekurentnih uroinfekcija. Tijekom infekcije, neutrofili infiltriraju mjehur, ali mehanizmi njihovog regrutiranja nisu još dovoljno poznati. UPEC infekcija inducira ekspresiju nekoliko proupalnih citokina, uključujući granulocitni faktor poticanja kolonija (G-CSF). G-CSF potiče migraciju neutrofila iz koštane srži, a za neutrofile se podrazumjeva da su neophodni za savladavanje bakterijske infekcije. Nakon neutralizacije G-CSF-a tijekom UPEC infekcije, registrira se manje cirkulirajućih neutrofila, a smanjena je i infiltracija neutrofila u mjehuru. Nedavna istraživanja međutim ukazuju i na u isto vrijeme paradoksno smanjenje količine bakterija u mjehuru uz povećanu produkciju citokina i kemokina koji aktiviraju makrofage što bi moglo imati važnu ulogu u imunoreakcijama domaćina na UPEC infekcije. Streptokoki grupe B (GBS) mogu također modulirati imunoreakcije na UPEC. Istovremena prisutnost GBS može povisiti tirar UPEC-a u mjehuru tijekom akutne infekcije i dovesti do smanjenja upalnog odgovora smanjujući baktericidnu aktivnost neutrofila uz smanjenu produkciju proupalnih citokina koje luče neutrofili. Neka nova istraživanja pokazuju da GBS mogu djelovati istovremeno u suzbijanju i aktiviranju imunoreakcija u mokraćnom traktu domaćina. Antibiotici osim antimikrobnog, mogu također imati i imunomodulatorno djelovanje u infekcijama i posljedičnom razvoju upalnih imunoreakcija, pa tako i u infekcijama mokraćnog sustava. Na primjer, makrolidi mogu značajno utjecati na regrutaciju i infiltraciju neutrofila te oslobađanje upalnih medijatora iz neutrofila, a potencijalno i na njihovu redukciju procesom apoptoze. Važnu imunomodulatornu ulogu upalnih reakcija koje mogu biti osnova za razvoj rekurentinih uroinfekcija imaju i kinoloni. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 3 4 Rekurentne infekcije mokraćnog sustava – seksualni prijenos uropatogena 1 2 Dubravka Lišnjić , Višnja Škerk 1 Klinika za infektologiju, Klinički bolnički centar Osijek, 2 Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb Do sada infekcije mokraćnog sustava (IMS) nisu definirane kao spolno prenosive bolesti. Cilj rada bio je vlastitim kliničkim i epidemiološkim istraživanjem utvrditi jesu li spolni partneri žena s rekurentnim IMS kolonizirani identičnim uropatogenima, te provjeriti ima li seksualni prijenos uzročnih bakterija značajnu ulogu u nastanku infekcija urotrakta muškarca. Provedena je prospektivna epidemiološka studija kliničkih, mikrobioloških i citoloških karakteristika te navika i ponašanja. Obuhvaćeno je 50 premenopauznih, spolno aktivnih žena, sa simptomatskom rekurentnom IMS. Uključeni su i spolni partneri ispitanica. Rekurencije ispitanica bile su izrazito frekventne (3,44/6 mjeseci), dob nastanka prve epizode 28,22 godina, a interval od zadnje epizode 1,9 tjedana. Što su ispitanice bile starije i dulje u vezi sa sadašnjim partnerom, kasnije se javljala prva epizoda, imale su veći broj rekurencija i značajno kraći interval od zadnje epizode, što je dokazano statistički značajnim korelacijama. Najčešći izolat iz urinokulture, obriska rodnice i ejakulata je EC (76%). Ista je zastupljenost izolata u urinu i obrisku rodnice, te urinu i ejakulatu. Citološki nalaz sukladan je bakteriološkom. 9,44x je manji rizik koloniziranosti muškarca ako žena urinira iza spolnog odnosa. 64% žena redovito urinira iza spolnog odnosa u IMS i 94% u ne-IMS parovima. Rizik nastanka simptoma IMS je 10x veći u partnera udanih žena i 5,45x veći u oženjenih muškaraca. Simptomi su bili prisutni u 50% muškaraca u IMS i 25% u ne-IMS parova, u kojih je dokazano i manje STD patogena. 14 muškaraca je kolonizirano uropatogenima (njihove su partnerice imale signifikantno kraći interval od zadnje epizode), 13 je imalo STD, a 4 i IMS i STD patogene. Kontracepciju je koristilo 43% žena u IMS i 67% u ne-IMS parovima. IUU je najrizičnija metoda kontracepcije za nastanak IMS, a OC imaju protektivno djelovanje. Od 13 ispitanika koji koriste kondom 11 ih nije bilo kolonizirano (STD i IMS protekcija). Naši rezultati snažno sugeriraju transmisiju seksualnom aktivnošću. Kolonizirani muškarci uglavnom su asimptomatski i epidemiološki najinteresantniji kao mogući rezervoar infekcije. Preostaje rasvijetliti stvarnu ulogu STD patogena u IMS i je li istovremena prisutnost uropatogena i STD patogena indicija za jednak način transmisije. Za detektiranje suptilnijih povezanosti i razlika potrebna su daljnja istraživanja. 4 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 5 Što radiolog treba znati o bolesniku prije radiološkog pregleda? Ranka Štern Padovan Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb Složenost pravilnog odabira radiološke pretrage nije više problem samo radiologa, nego postavlja nove zahtjeve pred sve liječnike uključene u proces liječenja. Pri odabiru radioloških pregleda uvijek treba prvo postaviti pitanje: „Očekujemo li da će primijenjeni radiološki pregled promijeniti liječenje ili mu pridonijeti?“ Samo odabir optimalnih radioloških pregleda pridonosi bržoj dijagnostici te ranijem i svrsishodnijem liječenju. Za pravilnu interpretaciju nalaza i odabir radiološkog pregleda odnosno protokola snimanja od izuzetnog je značaja radiologu dati podatke o bolesniku, njegovoj sadašnjoj i relevantnim prijašnjim bolestima. Važni su i podaci o prije obavljenim radiološkim pregledima, o laboratorijskim rezultatima, prijašnjoj terapiji i kirurškim zahvatima. Zbog ograničenih tehničkih i tehnoloških mogućnosti radioloških uređaja potrebno je imati i podatke o težini i visini bolesnika. Liječnik ordinarijus treba što je moguće preciznije specificirati što ga u radiološkom nalazu zanima odnosno koji podatak želi dobiti. Radiolog tako može težište postaviti na područje interesa, ne zanemarujući važne usputno pronađene promjene. Nalaz u sklopu preoperativne pripreme (npr. prije nefrektomije zbog tumora) znatno će se razlikovati od nalaza praćenja nakon kemoterapije, ili pregleda zbog opstrukcije kanalnog sustava bubrega. Pregledi bez kliničkog upita ili s općenitim upitom („status urotrakta“) često rezultiraju lošim odabirom protokola snimanja, nedostatnim nalazima te ponavljanjem pretrage, uz gubitak vremena i novaca. Radiolozi se nerijetko susreću s uputnicama bez kliničke dijagnoze i kliničkog upita, kod kojih se liječnik ordinarijus pri obradi bolesnika pokušava „osigurati“ od propuštanja malo vjerojatne, no potencijalno važne patologije (tzv. „defenzivna medicina“). Iako su ovakve uputnice ponekad neizbježne, one ne smiju postati pravilo, niti zamjena za dobar klinički pregled i formuliranje kliničke dijagnoze odnosno hipoteze, jer ovakav pristup dovodi ne samo do eksplozije troškova i produžavanja lista čekanja, nego i do pada kvalitete rada u kliničkoj medicini. Upravo u području urogenitalnog sustava za koji u radiologiji postoji najveći broj mogućnosti odnosno modaliteta pregleda navedeno je od izuzetnog značaja. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 5 Fosfomicin u liječenju urinarnih infekcija Višnja Škerk Zavod za urogenitalne infekcije, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb Referentni centar za infekcije mokraćnog sustava RH 6 ® Urinex fosfomicin trometamol - je koristan i dugo očekivani lijek u Republici Hrvatskoj. Registriran je u nas za liječenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na fosfomicin trometamol. Fosfomicin je otkriven 1969. godine u Španjolskoj kao produkt fermentacije više vrsta Streptomyces. Komercijalno se sintetizira od 1971. godine. U kliničkoj je upotrebi u nekim europskim zemljama od 1988. godine. Epoksid je fosfanske kiseline, strukturno ne nalikuje niti jednom antimikrobnom lijeku, ima B kategoriju prema FDA klasifikaciji lijekova, što znači da studije na gravidnim životinjama nisu pokazale rizik za fetus, ali nema kontroliranih studija u žena, ili su studije na životinjama pokazale štetan učinak koji nije potvrđen u kontroliranim studijama u žena tijekom I. trimestra te nema dokaza rizika u kasnijim trimestrima. Fosfomicin djeluje baktericidno, inhibira najraniji stadij sinteze peptidoglikana. Prenosi se u bakterijsku stanicu s pomoću glicerofosfat ili glukoze-6-fosfat prijenosnih sustava. Aktivan je prema aerobnim gram-pozitivnim i gramnegativnim bakterijama. Klinički je vrlo značajno njegovo djelovanje na MRSA-u, E.coli, i K.pneumoniae uključujući ESBL sojeve, te antipseudomonasno djelovanje. Postiže baktericidne koncentracije već nakon 4 sata, a koncentracije iznad 128 mg/L perzistiraju i 48 sati nakon uzimanja. Djelovanje je ovisno o vremenu koncentracije iznad MIK-a. Fosfomicin ima sinergistički učinak pri kombiniranoj upotrebi s beta-laktamima, aminoglikozidima ili fluorokinolonima. Rijetke su bakterijske vrste rezistentne na fosfomicin. Rezistencija nastaje zbog smanjenog prijenosa lijeka u stanicu, što je posljedica gubitka glicerofosfat ili glukoza-6-fosfat prijenosnih sustava. Nema kros rezistencije s drugim antibioticima. Oralna apsorpcija fosfomicin trometamola je 60%. Kod primjene 50 mg/kg maksimalne koncentracije od 32 mg/L postižu se u plazmi nakon 2 sata, a u mokraći od 1000 mg/L nakon 12 sati. Izlučuje se >80% bubrezima, ali i putem žući, no vraća se enterohepatičkom cirkulacijom. Ne metabolizira se. Poluvrijeme eliminacije produljuje se kod kreatinin klirensa <10 ml/min. Odstranjuje se hemodijalizom. ® Urinex je registriran u RH za liječenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba. Dodatne indikacije, neregistrirane u RH su profilaksa rekurentnih nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava i kemoprofilaksa kod kirurških zahvata. ® Urinex 3 grama za liječenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba dozira se jednokratno, 2 do 3 sata prije jela. Nuspojave fosfomicin trometamola rijetke su i blage. ® Urinex - lijek za akutne nekomplicirane infekcije donjeg urotrakta odraslih osoba dobro je došao na tržište lijekova u RH zbog: • visoke rezistencije E.coli na kotrimoksazol (>24%), • prekomjerne primjene kinolona (resist. >13%), 6 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. • duža primjena nitrofurantoina može uzrokovati pneumonitis, • mogućnosti liječenja cistitisa uzrokovanog multi-rezistentnim bakterijama, • jednokratno doziranje smanjuje potencijal rasta rezistencije, • jednokratno doziranje povećava suradljivost bolesnika • nema značajnih interakcija s drugim lijekovima, • niske rezistencije usprkos dugogodišnjoj primjeni u svijetu, • nema križne rezistencije s drugim antibioticima, • ima B kategoriju prema FDA klasifikaciji lijekova, • ima sinergijski efekt s beta-laktamima, aminoglikozidima i fluorokinolonima. ® Urinex je lijek izbora za liječenje akutnih nekompliciranih infekcija donjeg urotrakta odraslih osoba radi svoje: • učinkovitosti, • jednostavnosti uporabe • i sigurnosti. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 7 7 Liječenje infekcija mokraćnog sustava u bolesnika iz domova za starije i nemoćne osobe V. Mađarić, N. Bujić, G. Kolaric, M.Urukalo, M.Sabolić, M.Podravac, S.Vuljak, V.Janeš-Poje*, V. Dulikravić*, Opća bolnica „Dr. T. Bardek“ Koprivnica, Mikrobiološki laboratorij ZZJZ, Kc-kž županije* Infekcije mokraćnog sustava najčešće su infekcije u korisnika domova za starije i nemoćne osobe (1). Najčešća infekcija je asimptomatska bakteriurija koja se javlja u 15%-40% osoba, a rizični faktori za nastanak su visoka životna dob, značajan komorbiditet drugih kroničnih bolesti, neurogeni mokračni mjehur i postavljanje urinarnog katetera (2). Urinarni kateter postavlja se u 5% do 10% svih osoba korisnika domova (3). Oko 20 % osoba sa bakteriurijom uz urinarni kateter razviti će urinarnu infekciju (4). Asimptomatska bakteriurija predstavlja rezervoar rezistentnih mikroorganizama, izvor je nozokomijalnih infekcija i česti razlog primjene nepotrebne antimikrobne th. Prema podacima objavljene studije iz 2001.g. (5), širokospektralni antibiotici primjenjeni su u 25%-75% infekcija mokraćnog sustava nepotrebno i neodgovarajuće. Neracionalna primjena antimikrobnih lijekova u domovima za starije i nemoćne osobe korelira s razvojem antimikrobne rezistencije, alergijskim reakcijama i povećava troškove liječenja (6). S druge strane, obzirom na česte epizode bolničkog liječenja, osobe-korisnici domova, kolonizirani bolničkim rezistentnim mikroorganizmima, iste mogu prenositi iz bolničke sredine u domove stvarajući endemična žarišta pojedinih rezistentnih mikroorganizama (7). Obzirom na značajan rizik od rezistentnih mikroorganizama u etiologiji infekcija mokraćnog sustava, potrebno je prilagoditi smjernice za empirijsko antimikrobno liječenje u bolesnika iz domova za starije i nemoćne osobe u odnosu na empirijsko antimikrobno liječenje infekcija mokraćnog sustva ostalih bolesnika iz vanbolničke sredine. Cilj rada je ukazati na značaj problema nastanka i liječenja infekcija mokraćnog sustava u bolesnika iz domova za starije i nemoćne osobe. U 2012.g. na infektološkom odjelu Opće bolnice „Dr. T. Bardek“ u Koprivnici, od ukupnog broja primljenih bolesnika, zbog infekcija mokraćnog sustava liječeno je 41 % bolesnika. Od ukupnog broja svih liječenih zbog infekcija mokraćnog sustava, 30 % su bili bolesnici iz domova za starije i nemoćne. Od ukupno izoliranih uropatogena kao uzročnika urinarne infekcije, u 31% izolirana je E. coli (43% E.coli-ESBL soj), u 22% Proteus mirabilis, u 15% Ps. aeruginosa, u 12% Klebsiella pneumoniae i u ostalih 20% Enterococcus faecalis, Morganella morg., Candida, Enterobacter cloacae). U više od 40% bolesnika izolirani uropatogen bio je rezistentan na empirijski primjenjenu antimikrobnu th. Obzirom na problem rezistentnih mikroorganizama u etiologiji infekcija mokraćnog sustava bolesnika iz domova za starije i nemoćne, a što značajno utječe na bolničku zdravstvenu skrb i liječenje, hitno je potrebno definirati strategiju prevencije i kontrole nastanka infekcija u domovima za starije i nemoćne osobe (8). 8 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. Literatura: 1.Nicolle LE, Strausbaugh Lj, Garibaldi RA. Infections and antibiotic resistance in nursing homes. Clin Microbiol Rev1996;9:1-17. 2.Nicolle LE. Urinary Tract Infection in Long-Term-Care Facility Residents. Clin Infect Dis 2000;31:757-61. 3.Hooton TM, Bradley SF, Cardenas D.D. et al..Diagnosis, Prevention, and Treatment of Catheter-Associated Urinary Tract Infection in Adults:2009 International Clinical Practice Guidelines from the Infectious Diseases Society of America. Clin Infect Dis 2010;50625:663. 4.Hamlyah PK et al.. Catheter-associated urinary tract infection is rearly symptomatic: a prospective study of 1497 catheterized patients; Arch Intern Med 2000;160:678-682. 5. Loeb M,Simor AE, Landry L, et al. Antibiotic use in Ontario facilities that provide chronic care. J Gen Intern Med. 2001;16:376-383. 6.Kavita K, Trivedi MD Trevor C et al. Antimicrobial Stewardship in Long-term Care. Posted: 05/01/2012. 2012 WebMD, LLC. 7. Strausbaugh LJ, Crossley KB, Brenda A et al. Antimicrobial Resistance in Long-Term-Care Facilities. Infect Control Hosp Epidemiol 1996;17:129-140. 8.Smith PW, Bennett G, Bradley S, et al. SHEA/APIC Guideline: Infection Prevention and Control in Long-Term Care Facility. Infect Control Hosp Epidemiol 2008;29:785-814. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 9 8 Do we need new antibiotics for treatment of urinary tract infections? Kurt G. Naber Technical University of Munich, Munich Germany Antimicrobial resistance of uropathogens is increasing worldwide. Resistance of E. coli and other Enterobacteriaceae against trimethoprim/sulfamethoxazole, fluoroquinolones, 3rd gen cephalosporin, and even against carbapenems are of great concern. In addition the rates of resistance of non-fermentative Gramnegative bacteria, such as Pseudomonas and Acinetobacter spp. against fluoroquinolones and carbapenems have also increased. Methicillin-resistant Staphylococcus aureus (MRSA) and vancomycin-resistant Enterococcus spp. (VRE) may not account for the most frequent uropathogens, but may also play an important role in health care associated UTI (HA-UTI). To overcome this clinical problem two strategies are possible: i) to reconsider “old” antibiotics, which have preserved their antibacterial activity; and ii) “new” antibiotics which either can overcome the bacterial resistance or directed to novel targets. For treatment of uncomplicated cystitis, one of the most frequent forms of UTI, fosfomycin, pivmecillinam and nitrofurantoin have experienced a revival and are now included in many national and international guidelines. However, for the treatment of complicated and HA-UTI “new” antibiotics are urgently needed. Different strategies are possible: i) to develop further substances of known antibiotic classes, such as fluoroquinolones, 3rd gen cephalosporins, betalactamase-inhibitors, monobactams, aminoglycosides, tetracyclines analogues, and ii) compounds directed against novel bacterial targets, such as aminoacyl-tRNA synthetase (aaRS) inhibitors, e.g. mupirocin, LpxC inhibitors, oligonucleotide therapeutics, peptidomimetics. However, analogues of known antibiotic classes as well as compounds against novel targets can only be successful therapeutics for UTI, if they are eliminated by the kidneys in antibacterial active form. Since bacterial growth and also antibacterial activity are very much depending on the mileu, pharmacokinetic/pharmacodynamics considerations directed to the urinary tract should be investigated already in phase I studies for better profiling new substances selected for clinical development. 10 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 9 Novi antibiotici Ivana Mikačić Klinička bolnica „Sveti Duh“ Intenzivna i proširena primjena i zlouporaba antibiotika u humanoj medicini, veterinarskoj medicini i agrikulturi, kao i brzina kojom se rezistencija širi, dovela je do pojave i širenja višestruko rezistentnih patogenih mikroorganizama. Nekoliko novih kemijskih klasa antibiotika je trenutno u fazama kliničkih ispitivanja (LptD i LeuRS inhibitori), a ispituju se i nove kombinacije poznatih klasa (avibaktam s ceftazidimom i ceftarolinom, MK-7655 s imipenemom). Po spektru djelovanja na Gram-pozitivne i Gram-negativne mikroorganizme i uključujući nova ciljna mjesta djelovanja, novi antibiotici imaju dodatne prednosti i važnost u eri porasta rezistencije na lijekove. 10 KOLPOSKOPSKI ASPEKT HPV GENITALNIH INFEKCIJA Goran Grubišić Hrvatsko društvo za kolposkopiju i bolesti vrata maternice HLZ-a Na XIV. Svjetskom kongresu iz kolposkopije u Rio de Janeiru prihvaćene su dvije nove terminologije IFCPC (Međunarodne udruge za bolesti cerviksa i kolposkopiju), kako za premaligne lezije cerviksa i vagine, tako i za premaligne lezije vulve: 1) Bornstein J, Bentley J, Bösze P, Girardi F, Hefner H, Menton M, Perotta M, Prendiville W, Russell P, Sideri M, Strander B, Tatti S, Torne A, and Walker P. 2011 Colposcopic Terminology of the International Federation for Cervical Pathology and Colposcopy, Obstet.Gynecol 2012;120:166-72 , i: 2) Bornstein J, Bentley J, Bösze P, Girardi F, Haefner H, Menton M, Perrotta M, Prendiville W, Russell P, Sideri M, Strander B, Tatti S, Torne A, Walker P. 2011 terminology of the vulva of the International Federation for Cervical Pathology and Colposcopy. J Low Genit Tract Dis.2012;16(3):290-5. Shodno tim saznanjima u izlaganju ću prikazati osnovne kolposkopske slike intraepitelnih promjena u donjem genitalnom traktu žene, uzrokovanih HPV-om. Istaknuo bih potrebu suradnje više specijalnosti i naglasio važnost usvojenih Stručnih S3 Smjernica za premaligne lezije vrata maternice pet HLZ Društava (HDGO, HGOD, Kolposkopsko, Citološko, Patologa i Sudskih medicinara) i Sekcije ginekologa primarne zdravstvene zaštite (www.hdgo.hr) posebno s aspekta realizacije postavki Novousvojenog Programa MZRH za rano otkrivanje RVM u republici Hrvatskoj (www.zdravlje.hr). Mišljenja sam da je s obzirom na važnost problematike s kojom se trajno susrećemo u svakodnevnoj praksi prihvatljivo još jednom ukazati na mjesto i ulogu kolposkopije kao jednostavne, bezopasne i neosporno značajne metode sekundarne prevencije neoplastičkih promjena vrata maternice i donjeg genitalnog trakta. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 11 11 HPV vakcina u ženskoj populaciji: gdje smo danas? Hrvoje Vrčić Klinika za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Zagreb 12 Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice Joško Zekan Zavod za ginekološku onkologiju, KBC Zagreb Rak vrata maternice treći je najčešći zloćudni tumor ženskih genitalnih organa u svijetu sa 530 000 novooboljelih i 275 000 umrlih žena godišnje. Pojavnost raka vrata maternice u razvijenim zemljama Europske unije je 5 do 10 na 100.000, u istočnoeuropskim zemljama 20 ili više na 100.000, dok u Hrvatskoj oboli 14 na 100 000 žena. Međutim, i u razvijenim zemljama Europske unije karcinom vrata maternice je po učestalosti na drugom mjestu u žena do 45 godina. Po broju izgubljenih godina života (years of life lost, YLL) rak vrata maternice je u velikom broju zemalja na prvom mjestu. U Hrvatskoj su 2010. godine od cervikalnog karcinoma oboljele 323 žene, dok su 132 bolesnice umrle od ove bolesti. Karcinom vrata maternice ima dobro definiranu premalignu fazu u kojoj je bolest lako otkriti uzimanjem citološkog razmaza po Papanicolaou (PAPA test). Uvođenje sistematskih pregleda žena uz obavezno uzimanje PAPA testa rezultiralo je značajnim smanjenjem broja oboljelih. Preinvazivna faza bolesti manifestira se kao skvamozna intraepitelijalna lezija (SIL). U skupini SIL-a u 75%-82% slučajeva dolazi do spontane regresije ili nenapredovanja bolesti. Spontana regresija kroz jednu godinu je 64% za SIL lakšeg stupnja (low-grade, LSIL), odnosno 38% za SIL težeg stupnja (high-grade, HSIL). U 20 do 25% slučajeva bolest progredira, da bi u oko 1% slučajeva nastao invazivni karcinom. Kolposkopija je postupak koji provodimo u žena koje imaju abnormalan PAPA test. Ovim postupkom vizualiziramo sumnjive promjene na vratu maternice, pratimo njihovo kliničko ponašanje i po potrebi uzimamo biopsiju. Kolposkopija i ciljana biopsija mogu ukazati na stupanj bolesti i biti vodič u terapijskom postupku. Još 70-tih godina prošlog stoljeća nacionalnim programima probira u nekim skandinavskim zemljama značajno je reducirana pojavnost invazivnog cervikalnog karcinoma. Nacionalni programi u pojedinim europskim državama razlikuju se po intervalu, metodama i ukupnom trajanju probira. Unatoč razlikama, ovi programi imaju velik značaj u ranom otkrivanju bolesti kada se ona uspješno liječi. Organiziranim probirom za karcinom vrata maternice usklađeni omjer šansi (odd ratio) za nastanak bolesti je 0.20 do 0.27. Preko 80% invazivnih karcinoma vrata maternice u svijetu nastaje u zemljama koje nemaju nacionalni program. U Hrvatskoj je u prosincu prošle godine pokrenut nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice. Obuhvatom od 85% ciljne populacije očekujemo pad broja oboljelih žena za 60 do 70 % kroz 10 godina, uz značajno smanjenje smrtnosti. Uvođenjem organiziranog probira za rak vrata maternice Hrvatska podiže zdravstveni standard i proširuje preventivni medicinski program u svrhu očuvanja zdravlja i unapređenja zdravstvene zaštite. 12 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 13 Anogenitalne HPV- infekcije: kako ih liječiti? M. Potočnik, I. Bartenjev* Dermatovenerološka klinika, Univerzitetni klinični center Ljubljana, Ljubljana, Slovenija, *Dermatologija Bartenjev, Ljubljana, Slovenija HPV infekcije anogenitalne regije značajno su porasle u posljednih 30 godina te se danas smatraju najčešćom spolno prenosivom bolešću. Povezane su s različitim promjenama od benignih bradavica, šiljastih kondiloma pa sve do malignih karcinoma. Najčešće se manifestiraju kao šiljasti kondilomi papularnog, nodoznog odnosno verukoidnog izgleda. Šiljasti kondilomi najčešće se nalaze na vulvi kod žena, na korpusu penisa i prepuciju kod muškaraca i na analnoj regiji kod oba spola. Rijeđe mogu biti lokalizirani i u vagini, uretri, perinealno i ingvinalno. Većina šiljastih kondiloma uzrokovana je niskorizičnim genotipovima HPV 6 i 11. Na raspolaganju su kirurške metode (ekscizija, ekskohleacija, elektroablacija, termokauterizacija, laser, fotodinamička PDT, krioterapija tekućim dušikom) i nekirurške metode (podofilotoksin, trikloroctena kiselina, 5fluorouracil, imikvimod), čiji je cilj ukloniti već nastale promjene sluznice i kože. Najnoviji način liječenja je lokalna aplikacija preparata s ekstraktom katehina iz zelenog čaja s imunomodulatornim i antioksidativnim djelovanjem. Do sada ne postoji specifično protivirusno liječenje anogenitalnih infekcija sa HPV i do sada poznate metode liječenja nisu dostatne za eradikaciju virusa. Stoga se liječenje osniva na uklanjanju onih promjena sluznice i kože koje su znak »aktivne« infekcije sa HPV, a na taj su se način previdjele supkliničke infekcije. Uklanjanjem kondiloma želimo spriječiti progresiju promjena kod samog bolesnika, kao i mogućnost infekcije spolnih partnera. Recidivi su česti i apsolutno liječenje izbora još uvijek ne postoji. Izbor metode liječenja ovisi o morfologiji i lokalizaciji kondiloma, općem stanju, dobi i sposobnosti suradnje bolesnika, kao o iskustvu i tehničkim mogućnostima terapeuta. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 13 14 HPV i enigma Buschke-Löwenstein: bolje spriječiti nego liječiti! Mihael Skerlev, Suzana Ljubojević Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Unutar skupine spolno prenosivih bolesti (STI, sexually transmitted infections) danas više ne govorimo samo o šiljastim kondilomima, već o čitavom spektru kliničkih promjena koje nazivamo HPV-genitalnim infekcijama koje se klinički mogu manifestirati i kao gigantski kondilom Buschke-Löwenstein (BL). BL je „semimaligna“ neoplazma, klinički vrlo impresivnog izgleda i dimenzija, karkateristično lokalizirana u području vanjskog genitala i perianalne regije oba spola. Najčešće se pojavljuje u osoba generativne dobi; dvije trećine opisanih bolesnika je mlađe od 50 godina, a rijetki su slučajevi u dječjoj dobi, kao i u starijoj životnoj dobi. Opaža se tendencija recidivima, kao i formiranje perianalnih fistula s drenažom purulentnog sadržaja. U većini slučajeva glavni uzrok nastanka BL je HPV tipa niskog rizika (najčešće 6 i 11), no, u rijetkim slučajevima uzrok može biti i HPV tipa visokog rizika (najčešće 16 i 18) što predstavlja poseban rizik. Određivanje HPV DNA dijagnostički je najbitnije u smislu egzaktne dijagnostike BL s obzirom na nedvosmisleno etiološko značenje ovog virusa u pojavi BL. Potrebno je provesti i patohistološku dijagnostiku s obzirom na maligni potencijal BL. Standardni terapijski pristup je radikalna kirurška ekscizija. Uz kirurško liječenje, moguća je i terapija lokalnim imunomodulatorom (imikvimod), lokalna primjena citostatika, kao i sustavna primjena rekombinantnog interferona, no, za sada ne postoje uniformne terapijske smjernice pa liječenje ovisi o izraženosti promjena, dostupnosti lijeka i iskustvu terapeuta. S obzirom na sve navedeno, kao i na dostupnost cjepiva protiv HPV-infekcija, danas je HPV cijepljenje oba spola ozbiljan pomak koji značajno unaprjeđuje pristup ovom problemu. 14 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 15 HPV i trudnoća: sadašnje i buduće generacije 1 1 2 Suzana Ljubojević , Mihael Skerlev , Dragana Ljubojević Grgec 1 Klinika za dermatovenerologiju, Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2 Poliklinika za ginekologiju i porodništvo, dermatologiju i venerologiju „Ginoderma“ Bolesti povezane s genitalnim human papiloma virusom (HPV) spadaju u najčešće spolno prenosive bolesti. Najmanje tri četvrtine žena i muškaraca zaraze se genitalnim HPV-om u nekom trenutku života. Većina infekcija je prolazna (spontano regredira), bez kliničkih znakova bolesti. Nije utvrđena povezanost između HPV i spontanog pobačaja, prijevremenog poroda, ili drugih komplikacija u trudnoći. HPV ne utječe na razvoj ploda niti na tijek trudnoće. Rizik od prenošenja virusa na dijete se smatra vrlo niska. Genitalne bradavice se mogu naglo povećati tijekom trudnoće. Mogu se ukloniti kirurški, elektrokoaguacijom, krioterapijom te uporabom trikloroctene kiseline. Upotreba podofilina, podofilatoksina, 5-fluorouracila i imikvimoda tijekom trudnoće je zabranjena zbog teratotoksičnosti. Subkliničke lezije kao i cervikalne inreaepitelne neoplazije treba pratiti tijekom trudnoće, te u slučaju perzistencije promjena nakon porođaja potrebno je liječiti prema postupnicima za liječenje HPV infekcije u žena. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 15 16 Kontroverze i činjenice o primarnoj prevenciji spolno prenosivih infekcija Marina Kuzman Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ Preventivna medicina je znanstvena medicinska disciplina koja traži, prosuđuje i primjenjuje postupke kojima se može postići očuvanje i unaprjeđenje zdravlja i sprječavanja bolesti. U širem smislu preventiva se bavi i mjerama zaštite koje omogućuju pravodobno prepoznavanje bolesti i učinkovitim mjerama kojima se sprječava smrt, invaliditet i smanjenje kvalitete života. Primarna prevencija je sveobuhvatnim pristupom usmjerena kontroli uzroka bolesti (stanja) i čimbenika rizičnih po zdravlje. Aktivnosti su usmjerene čitavoj populaciji, a pristup karakterizira multidisciplinarnost, usmjerenost primarnim uzrocima, nespecifičnost, uz suradnju vladinog i nevladinog sektora te slobodi u odabiru aktivnosti. Primarna prevencija SPI uključuje dvije važne sastavnice – edukaciju opće i rizičnih populacija uz osiguranje odgovarajućih resursa sustava i cijepljenje protiv infekcije humanim papiloma virusom. U preglednom se prikazu raspravlja o kontroverznim reakcijama koje prate kreiranje i uvođenje zdravstvenog odgoja u školski sustav kao i sadašnje stanje cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj. Iako je u dijelu javnosti percepcija zdravstvenog odgoja bremenita dvojbama i suzdržanim pa i negativnim reakcijama, osim tehničko-metodoloških poteškoća, pristup se temelji na prepoznavanju i dostupnim činjenicama o ponašanju adolescentne populacije, sa ciljevima i ishodima usmjerenim podizanju samosvijesti, samopoštovanja i samopouzdanja te donošenju pravilnih i odgovornih odluka. Kurikulum na prihvatljiv i dobi primjeren način upozorava ne samo na rizike preranih spolnih odnosa, već i na važnost komunikacije u svakodnevnom životu i vezama, uključujući i nasilje u vezama, ne samo na SPI, korištenje zaštite i odgovorno spolno ponašanje, već i na ulogu medija u prikazivanju muškaraca i žena, na potrebu prihvaćanja različitosti, ali i važnost braka i roditeljstva. Druga je sastavnica primarne prevencije cijepljenje protiv infekcije humanim papiloma virusom, o primjeni kojega u Europi, ali i drugim zemljama svijeta sada već postoje evaluirajući podatci. Iako su Hrvatskoj oba raspoloživa cjepiva registrirana i u Godišnjem programu cijepljenja, cijepljenje postoji kao preporučeno i neobvezno čiju cijenu koštanja snose roditelji, čak i u onim sredinama gdje je zahvaljujući lokalnoj zajednici cjepivo potpuno ili djelomično besplatno, odaziv je vrlo varijabilan. U prikazu se kritički osvrće na moguće razloge neprihvaćanja cijepljenja te ukazuje na neke moguće intervencije u populaciji. 16 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 17 Educational program for responsible sexual behaviour among adolescents-HPV and new generation Dubravko Lepušić KB Sestre milosrdnice, Zagreb and Aktiva-Zagreb Introduction: HPV is one of the most frequent sexually transmitted diseases in the world, and according to some authors can be found in over 75% of sexually active women. Sexually active adolescents face serious health risks associated with unprotected sexual intercourse including HPV and other sexually transmitted diseases as well as unwanted pregnancy. Behaviours particularly relevant to HPV transmission are: early age of sexual debut, poor contraceptives/condom use, multiple sexual partners, certain sexual practices and the use of substances such as alcohol and drugs. Adolescents may not have sufficient cognitive skills to foresee risks in sexual relationships and this may be compounded by unrealistic perceptions of themselves as relatively invulnerable. Several studies of the etiology of cervical carcinoma suggest that the disease is practically unknown in virgins or persons abstaining from sex. It is pretty rare in some ethnic groups and rather common in women with an early and turbulent onset of sex life with multiple partners. Materials & Methods: Taking epidemiological anamnesis and educational program for adolescents. Results: We wanted to educate young population about Human Papillomavirus and responsible sexual behaviour, so we organized multimedia presentations. The project was named „Knowledge is pleasure“. Adolescents joined the project actively, by making their own web sites, scene performances, poems, posters, lectures.... all dealing with responsible sexual behaviour themes. Lectures were short (each 20–30 min) accompanied with discussion. Lectures was given in the form of power point presentations. By organizing multimedia presentations the interest of that population to attend was greater. Questions they made after the lectures were those usual for that age. They asked about the way of contracting HPV and other STD-s, medical treatment of partners and use of contraceptives and also about vaccines. Conclusions: The most effective prevention of sexually transmitted diseases is a stable, harmonious relationship, with a faithful partner. A necessary condition prior to the onset of sexual intercourse is a physical and mental maturity of both partners. For systematic prevention of sexually transmitted infectious in this moment it is necessary: to introduce an effective sexual education in schools starting from primary school, develop interdisciplinary cooperation between social and medical sciences, including all experts. Still the best and most important education comes from a healthy family as the core of our society. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 17 18 Epididimitis - spolna bolest da ili ne? Dean Markić KBC Rijeka, Klinika za urologiju Epididimitis (upala nadsjemenika) je peta po učestalosti urološka dijagnoza u ordinacijama obiteljske medicine u muškaraca između 18. i 50. godine. U muškaraca mlađih od 35 godina najčešći uzročnik je Chlamydia trachomatis, a u onih starijih od 35 godina enterobakterije (najčešće Escherichia coli). Bolesnici se uobičajeno žale na bolove u zahvaćenom testisu koji imaju progredijentni tok. Dolazi do otoka i crvenila hemiskrotuma uz visoku temperaturu. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, tipične kliničke slike (temperatura, karakter bolova), leukocitoze, leukociturije te ultrazvučnog nalaza. Mogu biti prisutne i smetnje u vidu urinarne infekcije ili uretritisa. Kod svih bolesnika bi tebalo analizirati krvnu sliku, sediment urina, učiniti urinokulturu kao i bris uretre. Diferencijalno dijagnostički je neophodno isključiti druge uzroke akutnog skrotuma, u prvom redu torziju testisa. U bolesnika starijih od 35 godina svakako treba isljučiti subvezikalnu opstrukciju kao i malformacije mokraćnog sustava. Liječenje se sastoji od potpornih mjera i antibiotskog liječenja. U potporne mjere spada mirovanje, elevacija testisa, antipiretici, analgetici, lokalna uporaba hladnih obloga. Antibiotsko liječenje ovisi o predmnijevanom uzročniku. U starijih muškaraca osnov liječenja su fluorirani kinoloni, najčešće ciprofloksacin. U mlađih muškaraca moramo svakako misliti i na klamidiju kao uzrok te se u liječenju koriste makrolidi ili tetraciklini. U tom slučaju svakako treba liječiti i spolnog partnera. Epididimitis treba adekvatno liječiti jer u suprotnome može doći do razvoja abscesa (liječi se semikastracijom). Svaka upala testisa, a pogotovo ona neliječena, može dovesti do razvoja ožiljnog tkiva u nadsjemeniku što za posljedicu može imati infertilitet. Zaključno, epididimitis može biti bolest koja se prenosi spolnim putem. Pravovremenim i adekvatnim liječenjem posljedice upale su minimalne, ali ipak moguće. Iz toga razloga, pogotovo u muškaraca mlađe životne dobi treba promovirati spolno odgovorno ponašanje. 18 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 19 Benigna hiperplazija prostate – bolest ili fiziološko stanje Vladimir Mozetič Poliklinika Medico, Rijeka Benigna hiperplazija prostate (BHP, adenom prostate) nastaje bujanjem žlijezdanog tkiva prostate. Najčešće započinje u 40-im godinama života. Podijeljena su mišljenja radi li se o bolesti ili fiziološkom stanju. Zastupam one koji smatraju da je BHP fiziološko stanje obzirom da se hiperplazija žlijezdanog tkiva odvija u većine muškaraca. Smetnja ili bolest postaje tek onda kada počinje stvarati tegobe. Smetnje s mokrenjem mogu biti multifaktorijalne i najčešće se uklapaju u sliku tzv. “sindroma donjeg mokraćnog puta” – LUTS, pri čemu BHP može biti samo jedan od razloga. Na isti način veličina prostate (adenoma) nije ključni čimbenik otežanog, učestalog ili sporog mokrenja. U dobi od 50-60 godina smetnje s mokrenjem uzrokovane LUTS-om javljaju se u 35% muškaraca, u dobi 60-70 godina u 60%, a u 80% muškaraca u dobi iznad 70 godina. Povišeni vrat mokraćnog mjehura, suženje mokraćne cijevi, tegobe s lumbosakralnim segmentom kralježnice, upala, debljina, šećerna bolest, zloćudni urogenitalni tumori samo su neki od razloga navedenih tegoba. U svakom slučaju preventivne mjere i biljni preparati na početku tegoba, kao i uporaba alfa1 selektivnih blokatora, poput tamsulosina, kao i 5 alfa reduktaza inhibitora te njihova kombinacija učinkovita su terapija. Kada tegobe ugroze kvalitetu života ili zdravlje, uz neučinkovitost medikamentozne terapije, primjenjuju se otvorene ili endoskopske operacije. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 19 20 Prisutnost HPV infekcije u cervikalnim intraepitelnim lezijama visokog stupnja (HSIL) Dražan Butorac¹, Krunoslav Kuna¹, Marija Grdić Rajković², 4 Goran Grubišić³, Tomislav Miletić , Zdenko Kraljević¹, Hrvojka Soljačić Vraneš¹, Marija Jukić¹ ¹KBC „Sestre milosrdnice“ Klinika za ženske bolesti i porodništvo; ²Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju, Sveučilište u Zagrebu; ³Poliklinika „Eljuga” , Zagreb; 4 Poliklinika „Aviva“, Zagreb Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) spolno je prenosiva bolest, kojom će biti inficirano 75-80 % žena u nekom od razdoblja svoga života. U razdoblju od 1.12.2012. do 28.2.2013. liječili smo u Ambulanti za premaligne bolesti vrata maternice i donjeg genitalnog trakta Klinike za ženske bolesti i porodništvo, KBC „Sestre milosrdnice“, 100 pacijentica s cervikalnom intraepitelnom neoplazijom. Njih 74 je imalo promjene CIN 2 i više (CIN 2 +) u Papa testu. U 40 pacijentica od navedenih 74 (56%) određivana je prisutnost infekcije humanim papiloma virusom (HPV) PCR (Polymerase Chain Reaction). Kod 37 od navedenih 40 (92,5 %) potvrđena je pristunost HPV visokog rizika (VR). HPV VR bio je prisutan u 20 (54%) infekcija, izolirani 16 genotip u 10 (27%), 18 genotip u 8 (21%), te 31/33 kod jedne pacijentice (0,5%). Kod promjena visokog stupnja (HSIL) u citološkom nalazu vrata maternice, prema preporukama Hrvatskog društva ginekologa i opstetričara (HDGO) potrebno je učiniti kolposkopski pregled, te na osnovu njega razlučiti pacijentice kod kojih je dovoljno konzervativno praćenje koje može uključivati testiranje na HPV infekcije, tj. pacijentice kod kojih je potrebna histološka verifikacija promjena. 20 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 21 In vitro osjetljivost Chlamydia trachomatis na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin – preliminarni rezultati 1 2 3 Sunčanica Ljubin-Sternak , Višnja Škerk , Tomislav Meštrović , 1 1 4 Tatjana Vilibić-Čavlek , Gordana Mlinarić-Galinović , Blaženka Hunjak , 2 Alemka Markotić 1 Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Klinika za infektivne bolesti 3 “Dr. Fran Mihaljević”, Poliklinika za medicinsku mikrobiologiju i 4 parazitologiju “Dr Zora Profozic”, Zagreb, Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb Tetraciklini, makrolidi i kinoloni preporučeni su antibiotici za liječenje infekcije Chlamydia trachomatis. Iako vrlo rijetka, opisana je rezistencija ove unutarstanične bakterije na navedene antibiotike. Cilj ovog rada bio je odrediti in vitro osjetljivost Chlamydia trachomatis sojeva na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin izoliranih u Nacionalnom referentnom laboratoriju za klamidije pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Testirano je 24 sojeva odabranih slučajnim odabirom, izoliranih tijekom 2010-2012 godine. Sojevi su izolirani iz različitih kliničkih uzoraka (brisevi grlića maternice N=14; brisevi muške uretre N=9 i eksprimat prostate N=1). Svi sojevi bili su osjetljivi na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin. Minimalne inhibitorne koncentracije bile su najniže za doksiciklin (0,016-0,064 µg/mL), zatim za azitromicin (0,064 – 0,125 µg/mL), a najviše za levofloksacin (0,125 – 1,0 µg/mL). U zaključku, iako su svi do sada testirani klinički izolati izdvojeni iz bolesnika u Hrvatskoj pokazali dobru in vitro osjetljivost na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin potrebno je nakon provedene terapije provjeravati učinkovitost iste mikrobiološkim pretragama osobito u bolesnika kod kojih je došlo do neuspjeha liječenja. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 21 22 Detekcija Mycoplasma genitalium u uzorcima urina u muškaraca iz zagrebačke regije – preliminarni rezultati 1 1 1 2 Nataša Firis , Lidija Žele-Starčević , Vesna Tripković , Mihael Skerlev , 2 1 1 Suzana Ljubojević , Dijana Varda-Brkić , Zrinka Bošnjak , 3 1 Mario Sviben , Vanda Plečko 1 Klinički zavod za kliničku i molekularnu mikrobiologiju KBC Zagreb, 2 3 Klinika za kožne i spolne bolesti KBC Zagreb, Hrvatski zavod za javno zdravstvo Uvod: Negonokokni uretritis (NGU) česta je pojava u muškaraca generativne dobi. U novijoj literaturi navodi se da je Chlamydia trachomatis uzročnik oko 1/3 NGU. Taj klinički sindrom naziva se i neklamidijski negonokokni uretritis (NCNGU). Od 1990.-tih godina prošlog stoljeća u literaturi se navodi uloga Mycoplasma genitalium (MG) kao značajnog uzročnika NGU (13-42%), kao i visoka prevalencija u muškaraca s NCNGU (11-35%). Mycoplasma genitalium je prvi puta izolirana 1981.g. iz uretre muškaraca s uretritisom. Zbog teškoća s uzgojem u kulturi, MG detektira se molekularnim tehnikama. Danas već postoje komercijalni testovi za detekciju MG koji zadovoljavaju europske kriterije za kvalitetu. Cilj ovog rada bio je odrediti učestalost MG kod muškaraca s NGU i kontrolne skupine muškaraca bez znakova uretritisa. Metode: Ukupno je obrađen 121 uzorak urina: 79 uzoraka od muškaraca sa simptomima uretritisa (dizurija, iscjedak) i 42 bez simptoma i objektivnih znakova upale (>10 polimorfonuklearnih leukocita po vidnom polju na velikom povećanju). MG detektirana je in house PCR metodom pomoću 2 para začetnica: 16SFG2/16SRG i MgPa1/MgPa3. Uvjeti PCR reakcije preuzeti su iz rada Easticka i suradnika (2003. g.). Produkti PCR reakcije vizualizirani su elektroforezom u gelu. Veličine produkata su 341 pb za prvi par začetnica, odnosno 281 pb za drugi par. Rezultati: U grupi muškaraca s uretritisom nađen je 1 pozitivan uzorak (MG pozitivan). U grupi muškaraca bez uretritisa nije nađen niti jedan pozitivan uzorak. Zaključak: Ovi preliminarni rezultati pokazuju da MG nije česti uzročnik uretritisa kod muškaraca u zagrebačkoj regiji. Međutim, potrebno je obraditi daleko veći broj uzoraka da bi se mogao donijeti relevantni zaključak o prevalenciji MG u našoj populaciji. 22 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 23 Solifenacin i darifenacin u liječenju prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura 1 1 2 Slavko Orešković , Marina Šprem Goldštajn , Igor But 1 Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, Hrvatska 2 Klinika za ginekologiju i porodništvo, Odjel za opću giekologiju i uroginekologiju, KBC Maribor, Sveučilište u Mariboru, Maribor, Slovenija Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur (OAB) je često stanje definirano urgencijom i urgentnom inkontinencijom, te učestalim dnevnim i noćnim mokrenjem. Terapija izbora danas je primjena antimuskarinskih lijekova. Međutim, ograničavajući čimbenik primjene navedenih lijekova je njihova neselektivnost što može rezultirati neželjenim učincima i nuspojavama. Cilj ove studije je usporediti učinkovitost i podnošljivost solifenacina i darifenacina, dva novija visokoselektivna antimuskarinska lijeka. U multicentričnu, prospektivnu, randomiziranu »open-label« studiju uključeno je 77 pacijentica s OAB-om koje su uzimale 5 mg solifenacina ili 7.5 mg darifenacina u jednokratnoj dnevnoj dozi. Procjena učinkovitosti oba lijeka temeljila se na subjektivnoj i objektivnoj procjeni smanjenja OAB simptoma i kvalitetu života nakon mjesec i tri mjeseca liječenja. U obje ispitivane skupine dokazana je podjednaka učinkovitost u smanjenju svih simptoma OAB-a. U skupini pacijentica koje su koristile solifenacin dokazano je statistički značajno poboljšanje kvalitete života, bolje ukupno zadovoljstvo i smanjena učestalost suhoće ustiju nakon tri mjeseca liječenja u usporedbi sa skupinom pacijentica koje su koristile darifenacin. Ova studija je dokazala da solifenacin i darifenacin predstavljaju učinkovite i dobro podnošljive lijekove u liječenju OAB-a. Rezultati ove studije da primjena oba lijeka s različitim profilom glede potencijalnih nuspojava može značajno poboljšati učinkovitost i sigurnost liječenja u pacijentica s OAB. Za nadati se da će buduće veće, prospektivne i randomizirane kliničke studije jasnije pozicionirati učinkovitost i podnošljivost solifenacina i darifenacina u žena s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 23 24 Kirurški zahvati u liječenju genitalnog prolapsa i statičke inkontinencije mokraće Držislav Kalafatić Klinika za ženske bolesti i porode, Zavod za ginekološku kirurgiju i urologiju, Petrova 13, Zagreb Statička inkontinencija mokraće i defekti dna zdjelice predstavljaju čest i neugodan zdravstveni problem u žena. Kolposuspenzija po Burchu dugo je vremena bila „zlatni standard“ u liječenju inkontinencije. Od 1996. godine u kliničku je praksu uvedena metoda liječenja suburetralnom polipropilenskom trakom. Metoda daje visoke stope uspjeha, a brojne su studije, uključujući i najnoviju meta-analizu, potvrdile bolju dugoročnu učinkovitost suburetralnih sintetičkih traka u odnosu na klasičnu kolposuspenziju. Ipak, prednost Burchove kolposuspenzije u odnosu na suburetralni „sling“ i dalje ostaje manja učestalost perioperacijskih komplikacija. Od 2001. godine u liječenju statičke inkontinencije uvodi se transopturatorni pristup, koji je privlačan zbog svoje jednostavnosti, veće sigurnosti i manjeg rizika perforacije mokraćnog mjehura u odnosu na metode koje koriste retropubični pristup. Do sada objavljene randomizirane studije još uvijek ne daju jasne zaključke glede optimalnog liječenja genitalnog prolapsa. Uporaba sintetičkih mrežica povećala je učinkovitost i rehabilitirala vaginalni pristup liječenja, ali visoki stupanj erozija daje naslutiti buduća ograničenja kirurške tehnike. Isto tako, potrebna su daljnja istraživanja postoperativne spolne (dis)funkcije u bolesnica liječenih vaginalnim, odnosno abdominalnim pristupom, što je također važan parametar u konačnom operativnom pristupu u liječenju genitalnog prolapsa. 24 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 25 Vanjska magnetska inervacija zdjelice u liječenju inkontinencije mokraće Vladimir Banović Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb Vanjska magnetska inervacija mišića zdjelice učinkovita je i za bolesnice izuzetno prihvatljiva metoda liječenja različitih oblika inkontinencije mokraće. Magnetskom se stimulacijom induciraju refleksni inhibicijski učinci na detruzor, putem aferentne i eferentne stimulacije sakralnih živaca, ali bez neželjenih i neugodnih popratnih učinaka. Dva tjedna nakon liječenja u 61% bolesnica opaženo je značajno poboljšanje ili potpuni izostanak inkontinencije mokraće. Nakon 18 tjedana još uvijek značajno poboljšanje simptoma zabilježeno je u 45% bolesnica; u 29% njih inkontinencije više uopće nije bilo. Prosječan broj dnevnih epizoda inkontinencije mokraće pao je s 2,5 na 0,8, a dnevni broj upotrijebljenih predložaka je pao s prosječnih 2,3 na 0,5, uz značajno više medijane vrijednosti kvalitete života, koje su i 4 i 8 tjedana nakon provedenog liječenja bile statistički značajno više u odnosu na vrijeme prije magnetske inervacije. Dio povoljnih terapijskih učinaka također treba pripisati i ponavljajućim kontrakcijama levatora, čime se postiže učinak sličan onome u Kegelovim vježbama mišića dna zdjelice. Istraživanja su potvrdila učinkovitost magnetske inervacije kod nestabilnosti detruzora nakon oštećenja leđne moždine, kao i kod idiopatskog nestabilnog detruzora. Cistometrijom je potvrđeno značajno povećanje maksimalnog kapaciteta mokraćnog mjehura i volumena mjehura kod prvog nagona za mokrenjem tijekom faze punjenja. Uz navedeno, značajno je smanjen broj dnevnih epizoda inkontinencije, nikturije, uz značajno poboljšanje opće kvalitete života. Od kolovoza 2006. godine, izvantjelesna magnetska inervacija je uključena na listu terapijskih postupaka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod šifrom SKZ09. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 25 26 Prikaz bolesnica s uroginekološkim problemima Tomislav Župić, Leo Žagar Zavod za ginekološku kirurgiju i urologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb Prema rezultatima više multicentričnih studija kod bolesnica operiranih zbog statičke inkontinencije poslijeoperacijski se javljaju problemi s urgentnom inkontinencijom i do 50% slučajeva. Taj broj je ovisan o vrsti operativnog zahvata kao i o uključenosti urgentne komponente u miješanoj inkontinenciji. Poslijoperacijska urgentna inkontinencija je uglavom blažeg oblika i većinom vremenski prolazna, a samo kod manjeg broja bolesnica taj problem ostaje trajan. Jedan od glavnih razloga nastanku poslijeoperacijske urgentne inkontinencije su neprepoznate infekcije mokraćnog sustava prije i poslije operacije. Zbog toga je bitno tijekom prijeoperacijske obrade isključiti prisutnost patogenih mikroorganizama u mokraćnom sustavu, što osim pretraga urin sediment i urinokultura uključuje i obriske uretre. Prikazali smo nekoliko slučajeva poslijeoperacijskih urgentnih inkontinencija kod različitih uroginekoloških operacija. 26 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 27 Prijedlog ISKRA smjernica za dijagnozu i liječenje prostatitisa Ognjen Kraus Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) MZSS RH inicirala je razvoj nacionalnih smjernica za liječenje prostatitisa. Smjernice su prvenstveno namijenjene liječnicima opće prakse te specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama. Cilj ove inicijative jest osigurati optimalne mogućnosti dijagnoze i liječenja bolesnicima oboljelim od prostatitisa. Sindrom prostatitisa (SP) čest je klinički entitet i naziv je za niz poremećaja funkcije prostate. O SP-u govorimo stoga što etiologija bolesti još uvijek nije razjašnjena, a dijagnostički i terapijski kriteriji nisu jasno određeni. U kliničkoj praksi termin prostatitis vrlo često obuhvaća vrlo široki spektar oboljenja prostate koja nisu nužno uzrokovana bakterijskom infekcijom. Klinički se očituje uretralnim, prostatičkim, seksualnim i drugim simptomima. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, pregleda te dokazom upale i/ili infekcije u prostati. Osnovni kriteriji za podjelu unutar SP-a su klinički simptomi i znakovi te prisutnost leukocita i bakterija u selektivno uzimanim uzorcima mokraće, ejakulatu i u eksprimatu prostate. U dijagnostici se preporuča korištenje NIH (National Institutes of Health) klasifikacije SP-a. Prema ovoj klasifikaciji kronični prostatitis s dokazanom infekcijom jasno se razlikuje od sindroma kronične zdjelične boli. Ova klasifikacija pruža logičku osnovu i slijed za odabir optimalnog tretmana u odnosu na dijagnozu. Tradicionalno termin „prostatits“ označava akutnu ili kroničnu upalu prostate gdje se indentificira uzročnik infekcije. Termin „sindrom kronične zdjelične boli“ uznačava upalnu bolest prostate gdje se specifični uzročnik ne može identificirati. U odnosu na trajanje simptoma prostatis dijelimo na akutni i kronični. Da bi se postavila dijagnoza kroničnog prostatitisa simptomi moraju trajati najmanje tri mjeseca. Antimikrobno liječenje indicirano je u bolesnika s akutnim bakterijskim prostatitisom, kroničnim bakterijskim prostatitisom, upalnim oblikom sindroma kronične zdjelične boli kojih su dio i bolesnici s bakterijskim prostatitisom u kojih uzročnik nije dokazan klasičnim mikrobiološkim metodama (spolno prenosivi uzročnici), te u odabranih bolesnika s neupalnim oblikom sindroma kronične zdjelične boli i s asimptomatskim upalnim prostatitisom (infertilni bolesnici te bolesnici s povišenim vrijednostima PSA i upalom u biopsiji prostate bez karcinoma). Bolesnici sa sindromom kronične zdjelične boli tretiraju se zbog polimorfije simptoma mnogim medikamentima i fizikalnim postupcima, a dosada objavljenoj literaturi nema dovoljno konzistentnih podataka, pa tako za sada nema dovoljno argumenata za donošenje jasnih smjernica za liječenje ovog sindroma. U predavanju se iznosi prijedlog nacionalnih smjernica za dijagnozu i liječenje sindroma prostatitisa. Pridržavanje preporuka koje donose ove smjernice neće osigurati povoljan ishod u svakom slučaju, niti je cilj ovih smjernica dati pregled svih dostupnih dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti. Krajnju odluku o dijagnostičkom i terapijskom izboru za pojednog bolesnika donosi nadležan liječnik. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 27 28 Prostatitis i rana detekcija raka prostate Goran Štimac Klinika za urologiju, KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb Prostata specifični antigen (PSA) i njegove frakcije trenutno su najvažniji tumorski markeri za ranu detekciju karcinoma prostate. Osjetljivost i specifičnost PSA ograničeni su jer dosadašnja saznanja sugeriraju da porast ukupnog PSA nije samo karakteristika karcinoma prostate. Mnoge rasprave koje se vode oko graničnih vrijednosti PSA i/ili njegovih frakcija koje indiciraju biopsiju prostate odražavaju nedostatak spoznaje od točnoj relaciji PSA i najčešćih bolesti prostate (prostatitis, benigna hiperplazija prostate, karcinom). Upala je vrlo učestali patološki nalaz u bioptičkom materijalu prostate bolesnika bez dokazanog karcinoma. Iako je poznato da akutna upala može pridnijeti manjku specifičnosti PSA u ranoj dijagnostici karcinoma prostate, postoje neslaganja o učinku asimptomatske i kronične upale prostate na vrijednosti PSA i njegovih frakcija. U novijim publikacijama sve je više dokaza da kronična subklinička upala prostate ne uzrokuje samo porast vrijednosti ukupnog PSA, nego i značajan pad vrijednosti slobodnog PSA, čime imitira sliku karcinoma prostate. Na osnovi vrijednosti PSA i njegovih frakcija ne može se jasno razlučiti karcinom prostate od upalne bolesti prostate, pogotovo u bolesnika u tzv. "sivoj zoni" odnosno s vrijednostima PSA između 4 i 10 ng/ml. Dugotrajna antibiotska i/ili antiflogistička terapija razumna je opcija u bolesnika s graničnom povišenim vrijednostima PSA i evidentiranom kroničnom ili subkliničkom upalom prostate. Na taj način može se povećati osjetljivost i specifičnost PSA i smanjiti udio bolesnika s perzistencijom indikacije za biopsiju prostate. Još uvijek nedostaju jasne smjernice za primjenu ovih saznanja u kliničkoj praksi. U predavanju su kritički prikazane recentne studije koje analiziraju ulogu kroničnog i subkliničkog prostatitisa u ranoj dijagnostici raka prostate. 28 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 29 Perkutana urinarna drenaža i JJ stent u tretiranju akutnog bubrežnog zastoja Vladimir Ferenčak Klinika za urologiju, KBC Zagreb Akutne infekcije mokraćnog sustava od posebnog su urološkog interesa ako su povezane s anatomskim ili funkcionalim poremećajima. Opstrukcija mokraćnog sustava i usporavanje odnosno zastoj imaju glavnu ulogu u nastanku urinarne infekcije. Kod potpunog zastoja razvija se posebno teška klinička slika (pionefros, ksantogranulomatozni pijelonefritis, renalni apsces, emfizematozni pijelonefritis) koja zahtijeva hitnu urološku intervenciju. Kao prva terapijska linija pristupa se ugradnji uretalnog JJ stenta ili postavljanju perkutane nefrostome. Na Klinici za urologiju, KBC Zagreb tijekom 2012. godine učinjena su 233 takva zahvata. U radu prikazujem rezulate uroloških intervencija, izolirane patogene mikroorganizme, vrijednosti upalnih parametara, primjenu antimikrobne terapije, kao i vrijeme boravka na odjelu. 30 Infekcija kirurškog mjesta Deni Karelović*, Lukrecija Milić**, Joško Zekan*** *Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Split; ** HMP Split; *** Klinika za ženske bolesti i porode KBC Zagreb Infekcija kirurškog mjesta (IKM) je infekcija koja nastaje u mjestu kirurške incizije ili u njegovoj blizini tijekom 30 dana od zahvata. Spada u najčešće nozokomijalne infekcije. Prema definiciji, nozokomijalna ili bolnička (engl. Hospital-Acquired) infekcija nastaje kao posljedica bolničkog liječenja, 48 ili više sati nakon primitka ili tijekom 30 dana od otpusta. IKM značajno povećava stopu morbiditeta i mortaliteta, produljava boravak u bolnici i znatno povisuje troškove liječenja. Zahvaljujući suvremenim mjerama prevencije i učinkovitoj antibiotskoj profilaksi učestalost IKM je smanjena, ali i dalje predstavlja značajan zdravstvenoekonomski problem. Prevencija uključuje bolju kiruršku tehniku, pravovremenu primjenu odgovarajućih preoperativnih antibiotika i niz preventivnih mjera usmjerenih na smanjenje bakterijske, virusne i gljivične kontaminacije kojoj su izvor kirurško osoblje, okoliš operacijske dvorane i endogena flora bolesnikove kože. Infekcija je najčešće lokalizirana u području incizije, ali se može proširiti na susjedne dublje strukture te je prijašnji naziv infekcija kirurške rane (engl. Surgical Wound Infection) zamijenjen prihvatljivijim – infekcija kirurškog mjesta (engl. Surgical Site Infection - SSI). 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 29 31 Primarna rezistencija HIV-a na antiretrovirusne lijekove Snježana Židovec Lepej, Ivana Grgić, Josip Begovac Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb Rezistencija HIV-a na antiretrovirusne lijekove uzrokovana je mutacijama u pol regiji genoma virusa koje dovode do promjene slijeda aminokiselina u aktivnim mjestima virusnih enzima koji su ciljne strukture lijekova. Primarna rezistencija tj. rezistencija u terapijski-naivnih osoba može uzrokovati neuspjeh liječenja i dio je obvezne pred-terapijske dijagnostičke obrade u Europi i SAD-u (ne i u Hrvatskoj). Temeljem rezultata SPREAD istraživanja koje je obuhvatilo 2793 ispitanika iz 20 Europskih zemalja u razdoblju od 2002-2005 g., prevalencija primarne rezistencije HIV-a u Europi procjenjuje se na 8.4%. Rezultati prvog istraživanja prevalencije primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj objavljeno je 2012. g. Istraživanje je obuhvatilo 120 neliječenih HIV-om zaraženih osoba koje su uključene u kliničku skrb u Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje HIV/AIDS-a Ministarstva zdravlja R. Hrvatske u razdoblju od 2006. do 2008. g. Mutacije povezane s rezistencijom na antiretrovirusne lijekove određene su metodom sekvenciranja pol regije genoma virusa a njihova biomedicinska značajnost analizirana je sukladno preporukama WHO-a iz 2009.g. („surveillance for drug resistance mutations“, SDRM). Prevalencija primarne rezistencije HIV-a u Hrvatskoj iznosi 22%. U većine ispitanika s primarnom rezistencijom otkrivene su SDRM koje se povezuju s rezistencijom na nukleozidne analoge inhibitore reverzne transkriptaze. U istraživanju je dokazana visoka prevalencije mutacije T215S, posebice u ispitanika (uglavnom iz MSM skupine) iz jednog od 8 transmisijskih klastera. Obzirom na visoku prevalenciju primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj kao i na preporuke Europskih i svjetskih stručnih društava, prepoznata je potreba uvođenja analize primarne rezistencije prije započinjanja antiretrovirusnog liječenja i u Hrvatskoj. 30 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 32 Epidemiologija HIV/AIDS-a u Hrvatskoj Tatjana Nemeth Blažić, Sanja Kurečić Filipović, Ira Gjenero Margan Hrvatski zavod za javno zdravstvo U Registru oboljelih od HIV/AIDS-a Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 1985.-2012. registrirano je 1017 osoba s HIV infekcijom, od čega 371 oboljelih od AIDS-a. U istom je razdoblju 187 osoba umrlo od AIDS-a. U 2012. godini prijavljeno je 71 novih slučajeva zaraze HIV-om, 21 oboljelih od AIDS-a i 6 smrti osoba oboljelih od AIDS-a, što je na razini zadnjih 10 godina. Hrvatska je zemlja niske prevalencije HIV infekcije (<1% stanovništva nositelji HIV-a). Godišnje se posljednjih deset godina HZJZ-u prijavljuje prosječno 60 inficiranih HIV-om. Među oboljelima i dalje dominiraju muškarci (85.6%). Najveći broj infekcija registrira se u dobnoj skupini od 25 do 44 godina. Godišnja učestalost HIV infekcije kreće se u vrijednostima 12-17 na milijun stanovnika, što Hrvatsku i dalje svrstava u zemlje niskog rizika za zarazu HIV-om (57/1 milijun prosjek za zemlje EU/EEA u 2011.). HIV/AIDS se u Hrvatskoj registrira gotovo isključivo u grupama povećanog rizika kao što su muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, ovisnici koji uzimaju opojna sredstva intravenskim putem, osobe koje plaćaju ili naplaćuju seksualne usluge, stalni partneri/partnerice inficiranih HIV-om, a najveći broj inficiranih virusom HIV-a zarazio se spolnim putem prijenosa. Raspodjela oboljelih među svim HIV slučajevima pokazuje da dominira muški homoseksualni put prijenosa (54.8%). Slijedi s 32% visokorizični heteroseksualni prijenos: registrira se kod osoba s većim brojem i učestalim mijenjanjem partnera/ica (21.5%), koje su partneri HIV pozitivnih osoba, a to su pretežno žene, i to stalni seksualni partneri HIV pozitivnih osoba (10.5%). Od 2003. u Hrvatskoj djeluju Centri za besplatno i anonimno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta) u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, u sedam županijskih zavoda za javno zdravstvo, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. U razdoblju od 2003. - 2012. HIV savjetovališta su pružila 37.509 savjetovanja za 20.804 korisnika, a 20.106 osobe su testirane na HIV, te je u tom razdoblju otkriveno 181 osoba zaraženih HIV-om koje su upućene na liječenje i skrb. Unatoč relativno povoljnoj epidemiološkoj situaciji vezano uz HIV/AIDS, HIV infekcija i AIDS i dalje predstavljaju javnozdravstveni prioritet, te je važno kontinuirano i sustavno nastaviti s provedbom mjera suzbijanja i sprečavanja prema Nacionalnom programu prevencije HIV/AIDS-a. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 31 33 Skrb za osobe zaražene HIV-om u Hrvatskoj Josip Begovac, Davorka Lukas Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb U Hrvatskoj je skrb za osobe zaražene HIV-om centralizirana i svi se bolesnici liječe u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Epidemija HIV-infekcije je u Hrvatskoj počela 1985.g. kada su se registrirale prve pozitivne osobe na HIV, a prvi bolesnici u Klinci bili su povratnici iz razvijenih zemalja koji su tamo bili na privremenom radu. Od 1997.g. u Klinici postoji elektronska baza podataka sa svim relevantnim podacima o kliničkim, epidemiološkim i laboratorijskim obilježjima bolesnika. Skrb za oboljele od HIV-a je značajan dio Nacionalnog programa prevencije HIV-infekcije i obuhvaća jedan kontinuitet od rane postavljene dijagnoze do mjerenja različitih ishoda liječenja. Analizirali smo različite parametre uspješnosti skrbi u odraslih bolesnika za razdoblje 20072011.: 1) klinički status bolesnika kod otkrivanja zaraze HIV-om, 2) integracija u skrb, 3) pridržavanje preporukama za antiretrovirusno liječenje, 4) supresija viremija u bolesnika koji započinju antiretrovirusno liječenje (ARL), 5) zadržavanje u skrbi, i 6) uspješnost skrbi (preživljavanje, porast limfocita CD4+, virusna supresija). Ukupno je uključen u skrb 321 bolesnik u razdoblju 20072011, u 186 (59%) je infekcija otkrivena relativno kasno (CD4+ < 350 po mm3). Ukupno je 87% bolesnika imalo prvo određivanje limfocita CD4 unutar 1 mjesec od otkrivanja zaraze HIV-om. Više od 95% onih koji su imali indikaciju za aniretrovirusno liječenje su uzimali ARL. Nakon godine dana ARL 97% bolesnika je imalo manje od 400 kopija HIV1 RNA u ml krvi. Jednogodišnje preživljavanje nakon uključenja u skrb bilo je 95%. Osim kasnog uključenja u skrb, svi ostali parametri upućuju na uspješnu skrb osoba zaraženih HIV-om u Hrvatskoj. 32 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 34 Dijagnostika osteopenije, osteoporoze i osteonekroze u bolesnika zaraženih HIV-om 1 2 1 Klaudija Višković , Ivana Župetić , Josip Begovac 1 Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb 2 Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb Osteoporoza je kronična, progresivna bolest koštanog sustava i kao najčešća metabolička bolest kosti ima utjecaj na cijeli skelet. Visoka prevalencija osteopenije i osteoporoze prisutna je među bolesnicima zaraženim virusom HIVa. Gubitak mineralizacije te razrjeđenje trabekularne strukture s posljedičnim instabilitetom kosti u bolesnika zaraženih HIV-om uzrokovani su brojnim čimbenicima. Osim klasičnih čimbenika rizika (niski indeks tjelesne mase-engl. Body Mass Indeks-BMI; pušenje, alkoholizam, terapija kortikosteroidima, hipogonadizam, deficijencija vitamina D, imobilizacija), koji su učestaliji među bolesnicima zaraženim HIV-om u usporedbi s osobama nezaraženim HIV-om, prisutan je još utjecaj same HIV-infekcije (pojačana aktivacija CD4+ i CD8+ stanica) i uzimanje antiretrovirusnih lijekova (ARL). Ostali čimbenici rizika su trošenje opojnih droga i hepatitis C virusna infekcija, što je također učestalije među bolesnicima zaraženim HIV-om. Dosadašnja istraživanja povezanosti HIVinfekcije i smanjene mineralne gustoće kosti možemo podijeliti na istraživanja koja su rađena u bolesnika koji ne uzimaju ARL i bolesnika koji uzimaju ARL. Bolesnici zaraženi HIV-om koji ne uzimaju ARL također imaju veću prevalenciju osteopenije, što upućuje na to da nekontrolirana viremija može imati utjecaja na mineralnu gustoću kosti zbog djelovanja sistemske upale na remodeliranje kosti. Povezanost između smanjene mineralne gustoće kosti i ARL-a koje uključuje inhibitore proteaze (PI) utvrđena je u presječnoj studiji Duviviera i suradnika, ali nije potvrđena u longitudinalnoj studiji. Cilj ovog izlaganja je prikaz suvremenih dijagnostičkih metoda i radioloških manifestacija osteopenije, osteoporoze i osteonekroze u bolesnika zaraženih HIV-om. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 33 35 Suvremeni pristup liječenju gonoreje Suzana Ožanić Bulić Klinika za kožne i spolne bolesti, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana Gram negativnim, aerobnim diplokokom (Neisseria gonorrhoeae). Gonokok se hvata za stanice cilindričnog epitela urogenitalnog sustava, a zatim ulazi između stanica u subepitelne prostore. Infekcija uzrokuje akutni upalni odgovor domaćina u vidu ljuštenja epitelnih stanica, submukoznih mikroapscesa i gnojnog iscjetka. Incidencija je najveća u zemljama u razvoju, a najčešće obolijevaju adolescenti i mlađa odrasla populacija. Zabilježen je pad incidencije u razvijenim zemljama Zapada. Gonoreja je izrazito infektivna bolest, a zaraza se kod oboljelih širi prije pojave simptoma. Kod muškaraca se 2-5 dana nakon infekcije pojavljuje dizurija, žućkasto-bjelkasti iscjedak iz uretre, a rijetko otok i bolnost testisa. Kod žena su simptomi nespecifični, u vidu blagog uretritisa ili vulvovaginitisa, te rijetko zahtijevaju odlazak liječniku. Neliječena gonoreja uzrokuje komplikacije, kod žena neplodnost, a u težim slučajevima upalnu bolest zdjelice koja može završiti peritonitisom i perihepatitisom. Komplikacije kod muškaraca su epididimitis, orhitis, prostatitis, periuretralni apscesi i neplodnost. Osim komplikacija na mjestu ulaska uzročnika i lokanog širenja infekcije, može doći do hematogenog rasapa gonokoka (diseminirana gonokokna infekcija). Ekstragenitalna infekcija gonokokom je česta kod homoseksualaca (Proctitis, Pharyngitis) i novorođenčadi neliječenih majki (Ophthalmia neonatorum). Dijagnozu postavljamo na temelju anamneze, kliničkog pregleda, mikroskopiranjem iscjetka obojenog po Gramu uz obaveznu kulturu i antibiogram, a u pojedinim centrima primjernom sofisticiranih testova (NAAT). Antigena varijabilnost često omogućava gonokoku da uspješno izbjegne imunološki odgovor domaćina, ali i razvoj rezistencije prema antibioticima (npr. penicilin, tetraciklini). Potrebno uzeti u obzir pri odabiru antibiotika i visoku učestalost koinfekcije klamidijom. Prema novim smjernicama CDC-a prvi izbor u liječenju nekomplicirane genitalne, rektalne ili faringealne gonoreje je ceftriaxon 250 mg i.m. u jednokratno uz azitromicin 1 g per os jednokrano ili doksiciklin 100 mg per os dva puta dnevno tijekom 7 dana. Liječiti oba partnera. Azitromicin jednokratno u dozi od 2 g je terapija izbora u preosjetljivih na cefalosporine. 34 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 36 Quality of life in patients with HPV infection Iva Dediol, Maja Vurnek Živković, Mirna Šitum Department of Dermatovenerology University Hospital Center „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Croatia Venerology is equitable part of dermatovenerology with increase in venerological diseases especially sexually transmitted infections (STI). Nowadays one of the most common STI is Human Papilloma Virus (HPV) infection. It is „modern-new“ sexually transmitted infection which became one of the most popular topic and still evokes many debates. Condom is not 100% protection since HPV infection is pangenital including genital, perianal, pubic area and groins. Types 6 and 11 are in 90% of cases a cause of anogenital warts, which do not have oncogenic potential. It is a „silent infection“, without physical symptoms but with visible tumour in the anogenital area. Visibility of the anogenital warts, long treatment, often recurrences can influence patient's quality of life and cause or deepen psychosomatic disorders. It has been proven that the emotional impact of anogenital warts can be long – lasting and profound. Different aspects of quality of life can be influenced, especially sexual and emotional aspect of quality of life. There are lack of literature in the field of psychovenerology, including HPV infection. The aim of this study is to determine quality of life, illness perception and psychiatric comorbidity in patients with anogenital warts. Study includes 42 patients with anogenital warts who are treated at the Department of dermatovenerology as outpatient. After visiting dermatologist patients were referred to psychologist where they filled in personal data and complete questionnaires. There wwas no significant influence on patient’s QoL with influence being the most on psychological aspect of QoL. Patients were not depressed and anxious (scored like in general population). Illness perceptions of the patients and causes of the disease were being assessed. There were statistically significant differences between women and men. Psychosocial aspect must not be neglected during treatment of patients with anogenital warts. Patient's education must be emphasised. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 35 37 Smjernice u dijagnostici i terapiji sifilisa Branka Marinović Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Sifilis je kronična zarazna bolest uzrokovana spirohetom Treponema pallidum. Bolest se najčešće prenosi spolnim kontaktom, rjeđe transplacentarno od zaražene majke na plod, a danas iznimno rijetko transfuzijom ili slučajnom inokulacijom. Bolest zahvaća različita tkiva i organske sustave uključujući kožu, krvožilni, koštani i središnji živčani sustav. Broj novootkrivenih bolesnika u Republici Hrvatskoj se sukladno izviješćima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo posljednjih 10-ak godina kreće od 20-40 novoprijavljenih slučajeva godišnje. Dijagnoza sifilisa postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, a potvrđuje direktnim i indirektnim metodama za dokazivanje T. pallidum. Sifilis je zbog raznolikosti kliničkih slika nazivan "velikim imitatorom". S obzirom na nemogućnost uzgoja T. pallidum, za dokazivanje uzročnika u dijagnostici se najčešće koriste indirektne serološke metode, koje dijelimo na nespecifične (netreponemske) i specifične (treponemske). U netreponemskim testovima kao antigen služi kardiolipin, dok je u treponemskim testovima antigen blijeda treponema. U svakodnevnoj kliničkoj praksi svi se testovi mogu grupirati u tri kategorije: testove otkrivanja, testove potvrđivanja i testove za praćenje aktivnosti bolesti. U Hrvatskoj je uobičajeno da testovi otkrivanja budu testovi VDRL (odnosno RPR) i TPHA, a testovi potvrđivanja testovi IgM i IgG FTA-ABS te kvantitativni VDRL. Kao test za praćenje aktivnosti bolesti može se smatrati kvantitativni test VDRL. Cilj terapije je preveniranje prijenosa uzročnika i izbjegavanje kasnih komplikacija u zaraženih bolesnika. Penicilin je i danas lijek izbora u provođenju terapije sifilisa, osobito zbog njegove sposobnosti prodiranja u sve tjelesne tekućine, mogućnosti prijelaza placentarne kao i likvorske barijere. Za sada nema naznaka da je T. pallidum razvila rezistenciju prema penicilinu.Najčešće se u liječenju rane faze sifilisa koristi benzatin-penicilin G 2,4 mil. i.j. u jednokratnoj dozi. Za sve manifestacije kasnog sifilisa, uključujući i kasni latentni sifilis (osim neurosifilisa), primjenjuje se 2,4 mil. i.j. benzatin-penicilina, 3 puta u razmacima od 7 dana. Neurosifilis se liječi benzil penicilinom u dozi 12-24 mil. i.j. i.v. dnevno, podijeljenoj u 6 dnevnih doza tijekom 10 do 21 dana. Kod preosjetljivosti na penicilin u ranom stadiju sifilisa dolazi u obzir terapija doksicilinom (koji prodire i u SŽS) od 100 mg, dva puta dnevno tijekom dva tjedna, kao i nekim drugim antibioticima poput tetraciklina, eritromicina, azitromicina. U trudnica s ranim sifilisom preporuča se terapija benzatin penicilinom 2,4 mil. i.j. i.m. u dvije doze u razmaku od tjedan dana. Problem se nameće u slučaju alergije na penicilin. Terapiju djeteta rođenog od majke sa sifilisom treba provesti kod aktivnih simptoma bolesti, kod pozitivnog testa 19S-IgM-FTA-ABS u serumu ili kod pozitivnog testa VDRL u likvoru. Terapija izbora je penicillin G (topivi) 150.000 i.j./kg dnevno podijeljeno u 6 doza (25.000 i.j./kg) i.v. svaka 4 sata tijekom 14 dana. Po provedenoj terapiji važno je pratiti razvoj odnosno regresiju kliničkih simptoma, ali i kontrolirati serološke nalaze. 36 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 38 Diferencijalna dijagnoza anogenitalnih ulceracija Suzana Ljubojević, Mihael Skerlev Klinika za dermatovenerologiju, Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Brojne infekcije, neoplazme i inflamatorne dermatoze koje zahvaćati genitalnu regiju mogu biti uzrok ulceracijama. Najčešći uzrok genitalnih ulceracija je infekcija herpes simplex virusom, sifilis i ulcus molle. Granuloma inguinale i lymphogranuloma venereum su rijetki uzroci genitalnih ulceracija. U diferencijalnoj dijagnozi potrebno je misliti i na ostale dermatoze koje možemo podijeliti u infektivne (bakterijske, virusne, gljivične i parazitarne), alergijske i iritativne, trauma, prekanceroze, karcinomi i ostalo. Kod bolesnika s genitalnim ulceracijama potrebno je isključiti spolno prenosivu infekciju, učiniti mikrobiološku obradu te prema potrebi učiniti i biopsiju. 39 Lichen sclerosus et atrophicus – zajedništvo dermatologije i venerologije 1 2 1 1 Mihael Skerlev , Ivana Čulav , Suzana Ljubojević , Branka Marinović 1 Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i 2 Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Odjel za dermatovenerologiju Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić, Sisak Lichen sclerosus et atrophicus (LSA) je upalna bolest kože i sluznica karaterizirana pojavom bjelkastih i (većinom) atrofičnih promjena glatke i sjajne površine. LSA je dominantno lokaliziran u genitalnoj regiji, premda postoje i ekstragenitalne manifestacije koje su znatno rjeđe. U suvremenoj literaturi entitet LSA uključuje otprije poznati pojam balanitis xerotica obliterans, kao i kraurosis vulvae. Iako konkretni(ji) epidemiološki podaci nedostaju, LSA je razmjerno česta bolest u općoj populaciji i može se pojaviti i u dječjoj i u odrasloj dobi. Također, vrlo je izvjesno da LSA u određenom broju slučajeva ostaje neprepoznat što dodatno onemogućava preciznije epidemiološke studije. Etiologija LSA zasad nije razjašnjena dok novije spoznaje pridonose poimanju autoimunosnih mehanizama kao ključnih. Prema lokalizaciji kožnih promjena razlikujemo tri osnovna podoblika LSA; LSA genitalne regije kod žena, LSA genitalne regije kod muškaraca i ekstragenitalni LSA. U kliničkoj slici prepoznajemo karakteristične genitalne lezije kao bjelkaste papule i/ili plakove, uz mjestimično vidljive ekhimoze i folikularnu hiperkeratozu često praćene subjektivnim osjećajem svrbeža. Ponekad se bolesnici žale na osjećaj bolnosti i nelagode koji su obično uzrokovani erozijama i fisurama. Predilekcijska mjesta kod muškaraca su glans i prepucij, dok tipične lezije ženskog genitala formiraju figuru brojke osam (8) uz tipične vulvarne, perinealne i perianalne bjelkaste plakove. Kod uznapredovale bolesti postoji rizik od razvoja fimoze te erektilne i mikcijske disfunkcije. U slučajevima kronične neliječene bolesti u žena može se pojaviti i obliteracija labija i suženja introitusa vagine, praćene vulvodinijom i dispareunijom. Kao posljedica kronične upale i cikatrizacije u genitalnoj regiji, opisan je definitivan, iako razmjerno mali rizik od razvoja planocelularnog karcinoma. Rizik je povećan u slučaju konkomitantne infekcije visokorizičnim tipovima HPV. Prema aktualnim 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 37 smjernicama za liječenje LSA, terapija izbora su visokopotentni kortikosteroidni pripravci (poput klobetasol propionat 0,05% masti). Preporuka, kao i osobno iskustvo autora govore nedvosmisleno u prilog indiciranosti svakodnevne primjene navedenih pripravaka tijekom nekoliko mjeseci, uz postupno prorjeđivanje primjene na svaki drugi dan ili dvaput tjedno te dodatnu primjenu emolijenata. Druga terapijska opcija su topički inhibitori kalcineurina poput tacrolimus masti 0,03-0,1%, iako oni zasad nisu prva terapija izbora zbog nedostatka dugoročnih studija u pogledu sigurnosti njihove dugotrajne primjene. Nuspojava primjene lokalnih imunosupresiva je razvoj sekundarnih infekcija, zbog čega je potreban redoviti nadzor i oprezan pristup. Oprezan kirurški pristup je potreban samo u slučaju razvoja ožiljaka, fimoze koja ne regredira na lokalnu terapiju kortikosteroidnim pripravcima, te „premalignih“ promjena i invazivnog planocelularnog karcinoma. S obzirom na diskretne promjene u kliničkoj slici početne faze bolesti, kronično-progresivan tijek LSA, kompleksnu diferencijalnu dijagnozu, implikacije na kvalitetu zdravlja bolesnika, kao i ozbiljne komplikacije, smatramo da dermatovenerolozi imaju sva potrebna znanja i vještine da spremno i uspješno odgovore izazovima kojima se LSA prezentira u svakodnevnoj praksi. 38 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. POSTERI 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 39 P1 Aplikacija s bazom podataka za praćenje urogenitalnih i spolno prenosivih infekcija u Klinici za infektivne bolesti – Zagreb Elvira Čeljuska Tošev, Višnja Škerk Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb Aplikacija s bazom podataka „Evidencija hospitaliziranih pacijenata“ je u upotrebi u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu od 1998. godine. Praćenje urogenitalnih i spolno prenosivih infekcija sastavni je dio ove aplikacije i polazišna točka za različita izvješća i znanstvene radove. Težište praćenja hospitaliziranih bolesnika bilo je na otpusnim dijagnozama koje se šifriraju prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 i prema Internom šifrarniku Klinike. Varijable koje su se registrirale su: osnovni i prošireni demografski podaci, podaci o hospitalizaciji, koji uključuju sve otpusne dijagnoze (sa šiframa MKB-10 i internim šiframa Klinike). Za svaki klinički sindrom postoji automatski osnovno statističko izvješće u koje mogu biti uključene sve varijable. Korišteni su općepoznati statistički testovi. Razrada dijagnoza obuhvaća klinički oblik bolesti, etiologiju, terapiju, čimbenike rizika i lokaciju urogenitalne infekcije. Za razvoj aplikacije korišten je u početku programski jezik Visual Basic 6.0, a kao baza korišten je MS Access. Daljnji razvoj je nastavljen u okviru web aplikacije temeljen na lakiCRM aplikaciji, NET platformi, programskom jeziku C#. Proširena su praćenja s varijablama koje obuhvaćaju indikatore kvalitete kao što su komplikacije bolesti, komplikacije primjene lijekova, komplikacije primjene medicinskih zahvata, bolničke infekcije, neplanirani ponovni prijam u bolnicu unutar 30 dana, potrebu boravka u jedinici intenzivnog liječenja i prijavu zarazne bolesti. Nova aplikacija omogućuje jednostavniji pristup korisnicima, veće mogućnosti integracije s postojećim sustavima i bolje izvješćivanje. 40 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. P2 Dermatoepidemiološki trenutak Rusije; sifilis Vjekoslav Duančić, Vesna Lamer “Srčana” Poliklinika, Zagreb, Hrvatska; Dermatovenerološka poliklinika Siget, Zagreb Spolne bolesti imaju iznimni javnozdravstveni značaj u tranzicijskim zemljama. Globalne, strateške i geografske postavke su posebno izražene u Rusiji. Opće okolnosti se tamo dramatično isprepliću s epidemiološkim pristupom. Posebni status kožnim i spolnim bolestima dodjeljuje i rusko ministarstvo zdravlja. Javnozdravstveno i klinički upadljiv je opsežni pristup sifilisu. Istodobno se prate prividno kontradiktorni pomaci i selektivni ispadi. Ilustrativno je korištenje teritorijalne podjele Rusije na sedam velikih oblasti (centralna, sjeverozapadna, južna, sjeverno-kavkaska, privolška, sibirska, dalekoistočna) s mnogobrojnim manjim jedinicama (pet kategorije, 83 cjeline, uključujući dva grada). Takav pristup bitno doprinosi stvarnoj snimci stanja, uočavanju povoljnih i nepovoljnih kretanja te potrebama i mogućnostima intervencije. Može se modificirati te koristiti u raznim sredinama, uz postulat interdisciplinarnog pristupa i suradnje. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 41 P3 Depresija inducirana liječenjem interferonom, kod bolesnika s hepatitisom C *Marija Žuljan Cvitanović, *Davor Lasić, **Deni Karelović *Klinika za psihijatriju, KBC Split, **Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Split UVOD: Liječenje pegiliranim interferonom alfa (IFNα) -2b (PEG Intron®) i IFNα2a (Pegasys®) u kombinaciji s antiviralnim agensom ribavirinom postao je standard za liječenje bolesnika oboljelih od hepatitisa C (HCV). Liječenje interferonom može inducirati nekoliko različitih sindroma: akutno konfuzno stanje koje nastaje naglo nakon visoke početne doze IFN-a α, depresivni sindrom koji nastaje polagano tjednima do mjesecima i rjeđe, manična stanja karakterizirana jakom iritabilnošću i agitacijom, povremeno i euforijom. Depresija u bolesnika s HCV-om može pogoršati uzimanjem INF-a i to je razlog za prekidanje liječenja. Bolesnici ovisni o psihoaktivnim tvarima pokazuju povećani rizik prekidanja HCV liječenja ranije, najčešće u prva tri mjeseca kada se javlja većina neuropsihijatrijskih nuspojava. PRIKAZ SLUČAJA: Muškarac, dobi 33 godine, ovisnik o heroinu 12 godina, a posljednje 2 godine apstinira. Prije 5 godina dijagnosticiran mu je HCV, a unatrag pola godine ambulantno se liječi IFN-om α-2a. Nakon dva mjeseca od liječenja INF-om α-2a javlja se depresivno raspoloženje, bezvoljnost, potištenost, sklonost socijalnoj izolaciji i namjera da prekine liječenje. Depresivni simptomi procijenjeni su po kriterijima za Veliki depresivni poremećaj (VDP) po DSM-IV. Za procjenu stupnja depresije korištena je samoocjenska ljestvica za depresiju ili Bekov indikator depresije (engl. Beck Depression Inventory - BDI) pri prvom pregledu te nakon dva, četiri i osam tjedana uzimanja antidepresiva - escitaloprama. Značajan pad skora na BDI-u zabilježen je već nakon četiri tjedna liječenja escitalopramom uz kontinuiranu primjenu interferona. ZAKLJUČAK: IFN-induciran VDP je uobičajen u HCV bolesnika. Stoga, važna je procjena psihičkog stanja takvih bolesnika, osobito između 2. i 4. mjeseca nakon započinjanja liječenja IFN-om. Antidepresivi, posebice escitalopram, učinkoviti su u liječenju IFN - inducirane depresije u HCV bolesnika. Liječenje ovih nuspojava antidepresivom će spriječiti prijevremeni prekid liječenja INF-om. 42 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. P4 Spolno prenosive bolesti i infekcije u Hrvatskoj Tomislava Skuhala, Martina Vargović, Miljana Copois, Viktor Kotarski, Alemka Markotić, Višnja Škerk Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb Spolno prenosive bolesti koje su podložne prijavljivanju epidemiološkoj službi u Hrvatskoj, poput gonoreje, sifilisa, klamidijske infekcije, HIV i hepatis B, bilježe pad, a i njihov apsolutni broj nije velik. Bolesti poput ulcus molle, donovanoze i lymphogranuloma venereum, samo se sporadično i rijetko pojavljuju u Hrvatskoj. Neke bolesti koje se prenose spolnim putem ne podliježu obavezi prijavljivanja epidemiološkoj službi pa njihova prava incidencija nije niti poznata (HSV, infekcije mikoplazmama i Trichomonas vaginalis infekcije). No, prema dostupnim podacima te po iskustvu kliničara, čini se da spolno prenosive bolesti ne predstavljaju veliki javnozdravstveni problem u Hrvatskoj iako zdravstveni problem oboljelih pojedinaca mogu biti znatni. P5 Istraživanje etiologije, epidemiologije, dijagnostike i liječenja bolesnika sa sindromom prostatitisa Višnja Škerk, Alemka Markotić, Viktor Kotarski Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb Poster prezentira trogodišnj projekt „Istraživanje etiologije, epidemiologije, dijagnostike i liječenja bolesnika sa sindromom prostatitisa“ pod vodstvom prof.dr.sc. Višnje Škerk, financiran najvećim dijelom od strane Hrvatske zaklade za znanost. Nakon nekoliko uvodnih natuknica o sindromu prostatitisa u prvom dijelu postera predstavljeni su svrha, koncept, izvedba i dugoročni i specifični ciljevi ciljevi projekta. U nastavku su prezentirani dosadašnji rezultati, kao i preliminarni rezultati analiza koje su još u tijeku, uključujući i istraživanja o mikrobiološkoj etiologiji prostatitisa, o značaju citokina i drugih faktora upale, o sindromu prostatitisa u bolesnika s HIV-om te o primjeni imaging tehnika u dijagnostici sindroma prostatitisa. Na temelju do sada prikupljenih podataka ukratko su predstavljeni ciljevi i ideje za daljnje istraživanje. 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013. 43 Kazalo (autor, broj sažetka) Banović V., 25 Bartenjev I., 13 Begovac J., 31, 33, 34 Betica Radić Lj., 2 Bošnjak Z., 22 Bujić N., 7 But I., 23 Butorac D., 20 Copois M., P4 Čeljuska Tošev E., P1 Čulav I., 39 Dediol I., 36 Duančić V., P2 Dulikravić V., 7 Ferenčak V., 29 Firis N., 22 Gjenero Margan I., 32 Grdić Rajković M., 20 Grgić I., 31 Grubišić G., 10, 20 Hunjak B., 21 Janeš-Poje V., 7 Jukić M., 20 Jureša V., 1 Kalafatić D., 24 Karelović D., 30, P3 Kolaric G., 7 Kotarski V., P4, P5 Kraljević Z., 20 Kraus O., 27 Kuna K., 20 Kurečić Filipović S., 32 Kuzman M., 16 Lamer V., P2 Lasić D., P3 Lepušić D., 17 Lišnjić D., 4 Lukas D., 33 Ljubin-Sternak S., 21 Ljubojević Grgec D., 15 Ljubojević S., 14, 15, 22, 38, 39 Mađarić V., 7 Majer M., 1 Marinović B., 37, 39 Markić D., 18 Markotić A., 3, 21, P4, P5 Meštrović T., 21 Mikačić I., 9 Miletić T., 20 Milić L., 30 Mlinarić-Galinović G., 21 Mozetič V., 19 Musil V., 1 Naber K.G., 8 Nemeth Blažić T., 32 Orešković S., 23 Ožanić Bulić S., 35 Pejnović Franelić I., 1 Plečko V., 22 Podravac M., 7 Potočnik M., 13 Sabolić M., 7 Skerlev M., 14, 15, 22, 38, 39 Skuhala T., P4 Soljačić Vraneš H., 20 Sviben M., 22 Šitum M., 36 Škerk V., 4, 6, 21, P1, P4, P5 Šprem Goldštajn M., 23 Štern Padovan R., 5 Štimac G., 28 Tripković V., 22 Urukalo M., 7 Varda-Brkić D., 22 Vargović M., P4 Vilibić-Čavlek T., 21 Višković K., 34 Vrčić H., 11 Vuljak S., 7 Vurnek Živković M., 36 Zekan J., 12 Zekan J., 30 Žagar L., 26 Žele-Starčević L., 22 Židovec Lepej S., 31 Žuljan Cvitanović M., P3 Župetić I., 34 Župić T., 26 Zahvaljujemo na pomoći pri organizaciji kongresa: Ministarstvo zdravlja RH Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH Hrvatska zaklada za znanost Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb
© Copyright 2024 Paperzz