Prevencija zlostavljanja djece Str. 4 Djeca imaju pravo biti sigurna, jaka i slobodna! Broj 18 (2758) • Godina LXI. Zagreb, 4. svibnja 2010. Predškolski odgoj Nastava fizike Najvažnije je Str. 7 povjerenje učitelja Poklanjati treba iz ljubavi www.skolskenovine.hr Str. 5 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: KRIZA ODGOJA I/ILI ODGOJ U KRIZI Prilika za pozitivne promjene Za postojeću su krizu u najmanjoj su mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Upravo bi zato kriza trebala biti pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se svi suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene Str. 15-18 U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. sc. Vlatko Previšić, dr. sc. Dubravka Maleš, dr. sc. Zlatko Miliša, dr. sc. Vladimir Jurić, dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, dr. sc. Anita Klapan, dr. sc. Maja Ljubetić, dr. sc. Slavica Bašić, dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović, Ivan Cerovec, Vesna Svalin, Jadranka Knežević, Helena Novak 2 broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr IZ SADRŽAJA UVODNIK piše Marijan Šimeg [email protected] O grahu i karanfilima N Integrirana nastava ODGOJ ZA KULTURU NENASILJA Str. 8 Knjiga i knjižnice KULTURA KNJIGE I RADOST ČITANJA Str. 8 Zemljopis PUTOVIMA VLADIMIRA NAZORA Str. 10 i prvosvibanjski, da ne kažem prvomajski, grah više nije kao nekad. Jednostavno ga nema, sa ili bez kobasica, sa ili bez carskoga mesa. Nisu ga nadomjestile ni sardine, ni fritaja sa šparogama, ni bakalar na bijelo. Ništa! Nekada davno, prije nego smo dobili vlastitu državu, u onom mrakobjesnom režimu slavilo se prvoga svibnja rad i znanje. Pjevalo se “da nam živi, živi rad”, slavilo se ne samo radna mjesta koja su imali građani nego i postignuća za koja se baš i ne može reći da su bila tako ništavna i kilava da ne bi bila vrijedna spomena. Priređivale su se radničke parade, vozili se traktori s plugovima, a na prikolicama kamiona radnici, tokarski strojevi, lopate, krampovi, srpovi i kose. Pokazivalo se ono što su tvrde radničke ruke napravile. Danas mnogi s podsmjehom gledaju na te manifestacije, s visoka pljuckaju na te parade koje su, istina, bile socrealistički kič, ali su slavile ljudski rad, dostojanstvo, marljivost, poštenje, pamet, pa i zrnca inventivnosti. D SAD STUDENTI INOVATORI RJEŠAVAJU DRUŠTVENE PROBLEME Str. 11 160 godina OŠ Gornji Mihaljevec KREATIVNOST U MEĐIMURSKOM ZELENILU Str. 20-21 anas, nažalost, nema ni parada, a bogme ni štrajkova. Nema se s čime paradirati, jer radnici su ostali bez posla. A i oni malobrojni koji još imaju posao kao da osjećaju nelagodu i kao da bi ih bilo jako sram da danas izađu na ulicu s karanfilom u ruci, s prigodnim transparentom na kojemu bi rijetki mogli ispisati neki oduševljeni slogan iz arsenala nekadašnjih ideologiziranih masovki, koje su, koliko god ideologizirane bile, bile i svetkovina skromnosti, rada, poštenja i nekih vrijednosti koje kao da smo zaboravili otkako smo uronjeni u tu fascinantnu melasu zvanu tržišno gospodarstvo i pluralna demokracija. Istina, nema parada rada, ali zato imamo parade kiča i nekakvih lažnih vrijednosti koje se prostiru uzduž i poprijeko i za koje nas naši političari i njihovi spin doktori uvjeravaju da su jedino vrijedne, da su čak jedina istina i da za sve što nam se događa nisu krivi ni političari niti nedodirljiva kasta skorojevića koji bi da ih se zove menađerima. U vjeravaju nas da je istina jedino ono što nam oni kažu i da usitinu nijedna grana gospodarstva, nijedna tvornica, nijedna firma koja je nekada davno tako uspješno poslovala, zapošljavala na stotine i tisuće radnika i hranila jednako toliko obitelji, u ovom okrutnom tržišno orijentiranom svijetu ne može opstati ni pod razno. Misle li oni da smo zaista svi slijepi pored zdravih očiju i da baš nitko ne vidi da u toj današnjoj raspodjeli bogatstva, zvalo se ono društveno ili državno, nešto ozbiljno ne štima. Jer ne može biti logično da baš svaka privatizirana firma koja je nekad stvarala silne ekstraprofite propadne preko noći i da su za to krivi radnici, a ne loš menađment, interes svakog novokomponiranog tajkuna da samo zgrne novac za sebe i usput uništi firmu u rekordnom roku. Briga njega i za radnike, i za pamet, poštenje, dostojanstvo, radna mjesta, plaće... Najvažnije je biti privatni poduzetnik, pa makar i katastrofalan. Ko šljivi radnike! T eško sam sebi mogu objasniti i ulogu sindikalnih središnjica u cijeloj toj priči. Nisu organizirali ni suvislu prvosvibanjsku paradu, niti protestna radnička okupljanja, ni grah, a kako se neki od sindikalnih lidera ponašaju, čovjek bi prije pomislio da zastupaju aktualnu vlast, a ne radnike koji im svojim članarinama osiguravaju dobre i debele plaće. Toliko su blagonakloni prema bilo kojoj vlasti da građanima nije jasno kako se ne mogu izboriti ni za koje radničko pravo - od regresa, uskrsnice, božičnice do dara za djecu - i kako u pregovorima uvijek toliko suosjećajno popuste prijedlozima vlasti. Zar nitko od njih ne može postaviti pitanje bezobrazno visokih plaća državnih i lokalnih dužnosnika i svih njihovih beneficija kojih bi se trebali odreći i pokazati da je i njima stalo do države koju vode? J er, ako je točan podatak da je država vlasnik oko 4800 službenih vozila koja koštaju oko tri milijarde kuna, ne bi li se i na toj stavki u ovoj osiromašenoj državi moglo ušparati? A ne nas obične smrtnike samo uvjeravati da se u ime spasa najdraže nam domovine moramo odreći baš svega. Zar i prosvjetari, samo zato što imaju koliko toliko sigurno radno mjesto, moraju biti kuš i ne dizati glavu i tražiti da se više ulaže u kvalitetno obrazovanje, u opremanje kabineta, u kupnju lektira, u njihovo stručno usavršavanje, dakle u sve ono što dugoročno jedino ovu zemlju može iščupati iz ponora u koji je već upala Grčka. Zar mi ne možemo postati Finska samo zato što nam, zajedno s grahom i karanfilima iz gena hoÊe izbrisati i rad, marljivost, poštenje i budućnost!? GOVOR STATISTIKE Postotna zastupljenost nastavnih predmeta (po podruËjima) Osnovna ©kola GIMNAZIJA NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]) Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN Izvor: www.mzos.hr, priredio dr. Josip Milat * Izborni predmet u O©, obvezni i izborni u gimnazijama ** Vjeronauk je izboran u O©, u gimnazijama takoer (uz etiku) PODCRTANO Čini mi se da se posljednjih godina klima mijenja, mladi postaju svjesniji važnosti znanja i obrazovanja, pa i mogućnosti koje će im pružiti mobilnost po sveučilištima diljem Europe, kao i mogućnost budućeg zapošljavanja. Uostalom, bit ću malo neskroman, ako su građani velikom većinom svojih glasova za predsjednika izabrali sveučilišnog profesora, znači da se sustav vrijednosti ipak mijenja u pozitivnom smislu. Dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske Slobodna Dalmacija, 3. svibnja 2010. aktualno broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 3 www.skolskenovine.hr KA©TEL NOVI Osnovna škola Bijaći održala 19. čakavsku večer Sve ČA činimo - sebi činimo JO© JEDAN TJEDAN U prošlom smo broju, na ovom mjestu, dotakli Vladin Program gospodarskog oporavka, dakako – iz obrazovne perspektive. U međuvremenu, pouzdanih obavijesti o konkretizaciji mjera koje će uslijediti u odgojno-obrazovnom sustavu još nema (ili za njih nismo čuli), no bilo je nekih iskaza javnog naslućivanja (da ne kažemo – nagađanja) kako i gdje bi se u školstvu moglo uštedjeti. Po tome, čini se, opet se priča stara priča. Umjesto da kriza bude izazov i prilika za promišljanje i redefiniranje ključnih odrednica i strukturnih sastavnica sustava, moguće da nam slijedi tek začepljivanje rupa stare (i zastarjele) bačve koja – poput onog čamca, no bez imalo romantike – pušta na sve strane. Pa je moguće da će se, primjerice, ići na pretvaranje malih matičnih škola u područne (a da se ne će kritički preispitati odgovara li Zakon o ustanovama školskim institucijama); da će se – i to je moguće – spajati manji razredni odjeli (a ne će se poticati nove, učinkovitije metode poučavanja i učenja); da će se, možda, pokušati revidirati satnica obveza učitelja u nastavi (a da se ne će vlastitu pamet i iskustva drugih upotrijebiti za razradu programskog financiranja odgojno-obrazovnih ustanova i osnaživanje školske autonomije)… I bilo bi još toga što ćemo, a što ne ćemo, barem zasad. No, da ne bismo zastranili u nagađanjima, bolje nam je baviti se pouzdanim, vidjeti što nam stvarno prošli tjedan je (ili nije) donio. Ustavne promjene U organizaciji OŠ Bijaći iz Kaštel Novog, a u povodu Marulićevih dana, uz pokroviteljstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Kaštela, 28. travnja u Kaštel Sućurcu održana je 19. čakavska večer pod nazivom ”Sve ČA činimo - sebi činimo”, kulturna manifestacija kojom se želi sačuvati čakavska riječ. Osnovna škola Bijaći tako je već 19. godinu organizator tradicionalne Čakavske večeri, a inicijativu je pokrenula ravnateljica Jadranka Šošić 1991. godine. Zahvaljujući nastojanjima svih entuzijasta unutar škole, zatomljena čakavska rič ne pada u zaborav, već se kontinuirano njeguje. Uz dramsku grupu Dračice u programu Čakavske večeri sudjeluje školski zbor Bijaćki slavuji i školski sastav Zvuci Bijaća. Kao gosti u proteklih gotovo dva desetljeća nastupila su i poznata imena iz kulturnog i javnog života - pjesnici Mladen Bjažić, Duško Geić, Joško Božanić, Slavko Govorčin, Jakša Fiamengo, Marina Čapalija, Siniša Vuković, Miki Bratanić, Marica Buratović i Tomislav Najev, skladatelj i tekstopisac Ljubo Stipišić Delmata, pučki pjesnik Ivo Jadranka Šošić, ravnateljica Bogat život škole Bijaći Čakavske su večeri doprinos OŠ Bijaći u očuvanju domaće, izvorne riči i njegovanju bogate hrvatske jezične baštine, što nam se svima nameće i kao moralna obveza, imajući na umu da jezik nije tek sredstvo sporazumijevanja već i bitan element identifikacije svakog naroda te da se u novije vrijeme dijalekti sve više gube. Čakavske večeri koje godinama organiziramo prelaze okvire dramskog stvaralaštva, a višemjesečne pripreme dramske družine nemaju za cilj stjecanje isključivo glumačkog umijeća. One su se pokazale kao uspješan način čuvanja i učenja autohtonoga govora te jačanja svijesti o potrebi njegovanja jezičnog naslijeđa, naše baštine, što su mnogi prepoznali i godinama nam pomažu, ponajprije Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Splitsko-dalmatinska županija i Grad Kaštela. Osim organiziranja tradicionalnih Čakavskih večeri, OŠ Bijaći, koja ima skoro 800 učenika i 60 učitelja, njeguje niz drugih zanimljivih projekata, programa i aktivnosti poput projekta Sačuvajmo Bijaće u 21. stoljeću, koji uključuje zaštitu povijesne, kulturne i prirodne baštine. Za uređenje školskog vrta, škola je dobila nekoliko nagrada i priznanja - u okviru akcije Obnova školskih vrtova dobila je prvu nagradu u kategoriji Najbolji tek utemeljeni školski vrt te nagradu za najljepši primorsko-dalmatinski okoliš škole u Republici Hrvatskoj, kao i niz nagrada na protekla 23 ekološka natjecanja kaštelanskih odgojno-obrazovnih ustanova. Već 27 godina izdajemo Kapljice, najstariji školski list u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji se nekoliko godina pojavljuje i na državnoj smotri LiDraNo. Redovito sudjelujemo i na Sportskim igrama mladih, a naša škola godinama je bila kolijevka kaštelanske odbojke. Svi uspjesi OŠ Bijaći zapaženi su u sredini u kojoj škola djeluje, slijedom čega je dobila skupnu nagradu Kaštela, povelju Splitsko-dalmatinske županije i skupnu nagradu Splitsko-dalmatinske županije za doprinos kulturnom, javnom i društvenom životu Kaštela i Splitsko-dalmatinske županije. Cvitić, pijanistica Vera Pavasović, operni pjevači Ante Ivić i Špiro Boban, glumci Boris Dvornik, Josip Genda, Čedo Martinić, Frane Perišin, Arijana Čulina, Špiro Guberina, Nives Ivanković, Tonči Banov i Zoja Odak, pjevači Oliver Dragojević, Dražen Žanko, Tedi Spalato, Nenad Kero, Vesna Ivić, Boris Ćiro Gašparac, Doris Dragović, Vinko Coce, Duško Mucalo, Zrinka, grupa Dalmatino, Zorica Kondža u pratnji maestra Joška Banova, Goran Karan, Giuliano, Boris Oštrić i grupa Ribari, klape Mastrinka, Cambi, Rašpe kao i klapa učiteljica škole Bijaćke meštrovice. Nakon pozdravnih riječi ravnateljice škole Jadranke Šošić, nazočne su pozdravili Vicko Haladić, zamjenik splitsko-dalmatinskog župana i kaštelanski gradonačelnik Josip Berket, a nakon toga je stihove Marka Marulića interpretirala dramska prvakinja Zoja Odak. Vrsna glumica iz Splita kazivala je ulomke Marulove Judite, a kazivanje je završila glasovitim Ujevićevim Oproštajem, pisanim Marulićevim jezikom. Središnji dio večeri odradile su Dračice, školska dramska družina, prikazavši scensku igru Judi s vonjon soli. Treću godinu zaredom scenarij potpisuje učiteljica Ivana Lukas Bartulović, a režiju učiteljice Katja Bašić i Sandra Špika. Da je ovaj projekt proizvod timskoga rada dokazali su učiteljica Anamarija Bašić i školski majstor Ante Bogić, izradivši scenografiju, dok je vjeroučitelj i voditelj školskoga sastava Mario Žuvela uglazbio pjesmu scenaristice. Uostalom, u organizaciji Čakavske večeri sudjelovali su svi zaposlenici škole, svatko u okviru svojih afiniteta i mogućnosti. Neposredno ili posredno uključeni su bili svi učenici škole, koje se na taj način uči i odgaja da budu svjesni svoje pripadnosti i važnosti njegovanja i očuvanja vlastite baštine. Glazbeni gost večeri bio je Boris Oštrić sa svojim Ribarima, a pjesmom su se predstavile i Bijaćke meštrovice, klapa učiteljica s novom voditeljicom Anitom Stančić. I 19. čakavska večer pokazala je da je ova manifestacija nadrasla školske okvire, jer u njoj uživa šira javnost koja iz godine u godinu s nestrpljenjem iščekuje uprizorenje novih sličica iz života Kaštela. Lucija Carev Podržavajući stavove saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Vlada u prijedlog Odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske nije uvrstila promjenu ustavnog članka 65., onog o obrazovanju. Teško je dokučiti zbog čega to nije učinjeno, pogotovo kad se zna da u stručnoj javnosti, pa i u saborskim redovima, postoji gotovo opća suglasnost da taj članak treba promijeniti radi novog ustavnog normiranja obveznosti (i besplatnosti!) općeg, osnovnog i temeljnog obrazovanja. Stvar je, ipak, spašena amandmanom, i to iz oporbenih klupa (SDP, HNS, IDS i Silvano Hrelja): vladajući su prihvatili da u okvir za promjene Ustava uđe i obveznost i besplatnost školovanja. Kakva će o tome formulacija norme biti, i kakve će posljedice za odgojno-obrazovni sustav ona imati - to ćemo saznati u nastavku procedure usuglašavanja ustavnih promjena. A Katalog? Od prošloga tjedna MZOŠ je školskoj javnosti dužnik, u minusu je. Naime, Ministarstvo nije izvršilo ono na što ga Zakon obvezuje, a to je da do 1. svibnja ima objaviti (na svojim mrežnim stranicama) Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava. Pogled na www.mzos.hr pokazuje da Kataloga nema ni dok pišemo ove retke (ponedjeljak, 3. svibnja 2010., u 15.30 sati). Je li nešto zapelo s obradom ponuda nakladnika (naslovi i cijene) ili je posrijedi najobičnije ignoriranje (nepoštivanje) zakonskog roka – o tome vlada muk i kao da nema odgovornosti glede činjenice da se školskim stručnim aktivima skraćuje za konačan odabir udžbenika (rok je do 1. lipnja). Jest da su se učitelji/nastavnici o odobrenim udžbenicima već izjasnili, no Katalog je važan jer je podloga za verifikaciju tog izjašnjavanja. Može se očekivati, i dobro bi za učiteljsku autonomiju bilo, da u tom verificiranju bude uvaženo nedavno izjašnjavanje učitelja/ nastavnika, te − samo za naslove koji nisu prošli prag od 10 posto – i njihovo ponovljeno, zamjensko izjašnjavanje o naslovima. Očekivati je također da će školski aktivi, zbog razloga struke, s uporištem u didaktici i metodici nastave, usuglasiti odabir i horizontalno (unutar jedne generacije) i vertikalno (za sve četiri generacije), što ide u prilog težnji zakonodavca glede tzv. nasljeđivanja udžbenika. Uz to, rasprave na aktivima vjerojatno će potvrditi tendenciju de se učitelji/nastavnici najčešće opredjeljuju za isti, domišljeni i provjereni metodički koncept, bilo da je riječ o već postojećem i novom naslovu/udžbeničkom kompletu. Konačno, Katalog će pokazati kako su nakladnici primijenili odredbu o limitiranoj cijeni udžbenika (najmanje 10 posto niža cijena u odnosu na prošlu godinu). S tim u vezi, bilom bi loše da u odabiru udžbenika, kao i u neobvezujućem mišljenju vijeća roditelja, niža cijena dovede u pitanje i ospori izjašnjavanje učitelja/nastavnika. To bi značilo da stručni argumenti bivaju poništeni populističkim razlozima i trikovima, a pritom – u konačnici – kvaliteta biva zapostavljena pa su na gubitku – sami učenici i njihovi nastavnici. A. Jelin aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA DJECE U Međunarodni CAP program Djeca imaju pravo biti sigurna, jaka i slobodna! druga roditelja Korak po Korak osnovana je 1996. godine. Najveći program Udruge upravo je CAP program (Child assault prevention), i to već jedanaestu godinu. Jedna od osnivačica Udruge i dugogodišnja školska psihologinja Gorana Hitrec voditeljica je CAP programa u Hrvatskoj: - Godine 1999. udruga Korak po korak započela je suradnju s Međunarodnim centrom za prevenciju napada iz američke savezne države New Jersey, jer nam se učinilo da bi njihov program CAP, cijenjen u cijelom svijetu, bio vrlo primjeren našim uvjetima. Tim više što u to doba kod nas nije postojao nijedan program primarne prevencije zlostavljanja djece. Uz to, samostalno razvijanje takvog programa kao što je CAP dugotrajan je i skup proces pa nam se činilo da je pametno skratiti to vrijeme i što prije dovesti nešto tako kvalitetno i globalno priznato u Hrvatsku. Udruga je CAP počela provoditi najprije u obliku pilot-provjere u trinaest osnovnih škola, a njegovu znanstvenu evaluaciju proveo je Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji ga je ocijenio vrlo kvalitetnim i primjerenim za naše uvjete. Danas se CAP provodi u brojnim školama i vrtićima diljem Hrvatske, no mogao bi i daleko više da nije prisutan uvijek isti problem - stabilno i redovito financiranje programa. Primjerice, Udruga osigura sredstva na natječaju nekog od ministarstava za educiranje CAP timova u nekoj županiji, a potom ta ista županija ne želi financirati njihov rad zbog toga što udruga nije registrirana na području županije, premda se radi o njihovim prosvjetnim djelatnicima i premda bi se program provodio u njihovim školama, i, što je najvažnije, premda nemaju niti sličnog programa prevencije zlostavljanja! - Doduše, ne možemo biti nezadovoljni, jer je do danas kroz taj program prošlo 38 tisuća djece, što predškolske dobi u vrtićima što učenika nižih razreda osnovne škole, njihovi roditelji te osoblje vrtića i škola koje polaze. - Riječ je o tipičnom programu primarne prevencije, koji se sastoji od tri dijela. Prvo se radi predavanje za cjelokupno osoblje vrtića ili škole, da svi odrasli koji se bave djecom u nekoj instituciji vrlo detaljno čuju informacije o problemu zlostavljanju djece, od čistačice i domara do nastavnika i ravnatelja. O tome kako zlostavljanje utječe na dijete, kako prepoznati znakove zlostavljanja, kako prepoznati roditelja zlostavljača, kako s djecom razgovarati o preventivnim vještinama, kako ih tome podučiti i naravno, koje su zakonske obveze odraslih vezane za prijavljivanje zlostavljanja. Nakon toga kreću predavanja za roditelje one djece s kojom će se program provoditi, s istim temama. Naposljetku, održavaju se radionice za djecu. U nižim razredima jednokratna 60-minutna radionica koju provode tri posebno obučene osobe, najčešće vrtićki i školski stručni suradnici te odgajateljice ili učiteljice. Za vrtićku dob tri takve radionice. Tematika zlostavljanja djeci se prezentira kroz igrokaze I dalje prečesto zatvaramo oči Teme se obrađuju kroz igrokaze i vođenu grupnu raspravu. Obrađuju se tri situacije zlostavljanja koje djeca najčešće susreću. Bullying odnosno zlostavljanje vršnjaka, zatim napad nepoznate odrasle osobe i napad poznate odrasle osobe. Potonja dva igrokaza služe kako bi djeca upoznala preventivne strategije zaštite od seksualnog zlostavljanja. Napad nepoznate osobe, naime, odnosi se na situacije, srećom vrlo rijetke, kada dijete napadne odrasla osoba koja ga želi iskoristiti seksualno. Djeca uče kako razgovarati s nepoznatom osobom, da to bude dovoljno sigurno. Uče i neke obrambene strategije, da se napadača zbuni, da se privuče pažnja drugih prolaznika ili odraslih osoba u blizini, odnosno konkretno, djeca uče kako najefikasnije potražiti pomoć. Kroz igru do važnih pouka U Hrvatskoj se provode tri inačice programa. Osnovni CAP program, bazni, iz kojeg su onda izvedeni svi ostali programi, namijenjen je djeci nižih razreda osnovne škole, a kod nas se provodi u drugom razredu već više od 10 godina. Od 2002. godine krenuo je predškolski CAP za vrtićke grupe i jedina razlika je što se radionice za vrtićku djecu održavaju kroz tri dana, a ne samo jedan, kao što je slučaj za male osnovce. Posljednje dvije godine provodi se i tinejdžerski CAP za završne razrede osnovne škole. A prođe li pak projekt udruge na nedavnom natječaju Ministarstva obitelji pokrenuo bi se i CAP za djecu s mentalnom retardacijom. Hitrec ističe kako je CAP zaštićeno ime i program zaštićenih autorskih prava, zbog čega se mora provoditi na točno određeni način. Manje izmjene su moguće na način da se u radionice unese nešto iz aktualne problematike zlostavljanja. Primjerice, tjelesno kažnjavanje ili cyberbullying, ako je trenutačno u društvu naglasak na tome. Za sve ostalo postoje strogo propisane odrednice, koje ujedno jamče kvalitetu. CAP (Child assault prevention) program prevencije u Hrvatskoj već jedanaestu godinu provodi Udruga roditelja Korak po korak, educirajući školske stručne timove i djelatnike u vrtićima i školama o načinima prevencije i primjeni programa. Sama djeca kroz radionice uče strategije zaštite, gdje im se kroz igrokaze pokazuju načini postupanja u slučaju međuvršnjačkog zlostavljanja te seksualnog napada nepoznate i poznate odrasle osobe Gorana Hitrec voditeljica je CAP programa u Hrvatskoj Ipak, treba znati da najveći broj seksualnog zlostavljanja djece, čak više od 80 posto počine djeci bliske ili poznate osobe, bliski rođaci, možda čak otac, očuh, brat ili bratić, ili neki poznati „uglađeni“ susjed. Kroz CAP radionice djeca uče da svi ljudi imaju neka posebna sigurnosna prava, a to je da budu sigurni, jaki i slobodni. I to je geslo CAP programa: siguran, jak i slobodan. Mi odrasli - i roditelji, ali, nažalost, i prosvjetni djelatnici - često umanjujemo problem, smatramo da se o tome previše priča u medijima, a da to ipak nije tako rašireno, napominje Hitrec, upozorivši: - Griješi se u negiranju tog problema! Dok se njihovoj djeci nešto ne događa smatraju da taj problem ne postoji, odnosno da se on preuveličava, naročito kod seksualnog zlostavljanja. Još će roditelji priznati da ponekad istuku svoje dijete ili da se njihovo dijete potuklo u školi, ali kada je u pitanju seksualno zlostavljanje, teško je povesti razgovor. Ta je problematika nekako sva obavijena nelagodom, odbijanjem da se o tome priča. Još smo zapravo dosta tradicionalno društvo, iako su seksualni zlostavljači svuda oko nas. Često su to oni „divni, krasni ljudi“ koji djeluju kao najbolji očevi ili susjedi, dok su zapravo istinski predatori. A mi i dalje prečesto zatvaramo oči! Hitrec preporučuje da bi knjigu Christiane Sanderson „Zavođenje djeteta“ trebao pročitati svaki prosvjetni djelatnik da shvati dimenzije užasa kojeg proživljavaju djeca koja su seksualno zlostavljana. Nulta tolerancija prema tjelesnom kažnjavanju djece Veliki je problem što tek deset posto slučajeva seksualnog zlostavljanja djece biva otkriveno. A i među tih deset posto jako mali broj slučajeva i dođe do suda, pa mali broj zlostavljača zaista bude kažnjen. Problem je navodni nedostatak dokaza, djetetu se ne vjeruje, a same kazne bivaju vrlo blage. Ako se tome doda seksualno iskorištavanje djece u svrhu pornografije i prostitucije, s čime su povezane otmice djece i trgovanje, postaje jasno da je seksualno zlostavljanje, i to sve mlađe djece, jedan od najvećih problema današnjeg društva. Hrvatska spada i među zemlje u kojima je tjelesno kažnjavanje djece još uvijek nešto uobičajeno, najčešće pod mudrom izlikom kako je batina izašla iz raja. Ipak, Hitrec poručuje kako svako tjelesno kažnjavanje djece šalje poruku da je u redu probleme rješavati nasiljem. Odrasle osobe, bilo u ulozi roditelja ili nastavnika, nalaze se pritom u sve složenijom situaciji: - Djeca su danas osnažena, znaju da imaju određena prava, a mi odrasli nismo dovoljno pametni kako djecu poučavati njihovim pravima, ali istodobno i odgovornostima koje imaju. Kako djecu poučiti da imaju i neke odgovornosti, ne samo prava. Međutim, bez ikakvih iznimki - treba nam nulta tolerancija spram svakog zlostavljanja, pa tako i tjelesnog kažnjavanja djece! Jer, čim počnemo imati izlike i izgovore, odmah smo na skliskom terenu, jer je vrlo tanka granica između tjelesnog kažnjavanja i zlostavljanja. Roditelji i škole moraju stoga dobro promisliti koje kazne, bolje rečeno koje sankcije treba primjenjivati kada djeca krše određena pravila ponašanja. Danas odrasli kao da su zbunjeni, kao da se ne usude djeci jasno i glasno postavljati strukture i granice. A to jest dužnost i odgovornost odraslih osoba. U školama i vrtićima teško je provoditi odgojne i preventivne programe ako cijeli kadar ne djeluje u istom smjeru. Hitrec govori da se vrlo često događa da, recimo, veći dio zbornice ili kadra u vrtiću radi u tom smjeru, drži se smjernica, primjerice CAP programa ili UNICEF-ova Stop nasilju među djecom, ali uvijek postoji nekolicina nastavnika ili odgajatelja koji se o sve to skupa oglušuju, koji se prave kao da se to njih ne tiče. I baš kao što u obitelji djeca koriste situacije u kojima mama i tata nemaju jedinstveni usuglašeni stav, isto se događa i u školama odnosno vrtićima. Ako je, na primjer, 70 posto djelatnika svjesno da se mora biti među djecom, čitavo vrijeme, da se moraju uspostaviti i odrađivati dežurstva, da portir mora kontrolirati ulaske, da za svaki izostanak dijete mora imati ispričnicu, da se ne može tolerirati ometanje nastave, a drugih 30 posto ne, onda je škola ili vrtić u problemima. Učitelji moraju u školama provoditi više vremena Jasna pravila ponašanja moraju se uspostaviti od najranije dobi, od prvog razreda. To, naravno, traži vremena, upornosti, ali bez toga ne ide, upozorava Hitrec. Smatra da su škole pred važnom odlukom, kako bi se zaista počele baviti i odgojnom komponentom svog postojanja: - Doista ne vjerujem da je odgojni rad u školi moguć, ako rad u školi gledamo isključivo kroz svoju satnicu. Kroz to da učitelj nakon svoje satnice mirne duše ode kući. Škola bi morala biti zajednica ljudi koji djeluju u istom smjeru i s istom dozom entuzijazma. Ne samo zajednica koja poučava, nego i zajednica koja odgaja. A to zahtijeva određenu posvećenost i određeno vrijeme, ne samo puko odrađivanje satnice! Iskustva zapadnih zemalja govore kako je neophodno da učitelji u školama provode više vremena. Pripreme za nastavu treba premjestiti u školu. Jer kada se uvede to neko obavezno radno vrijeme, obavezan boravak nastavnika u školama, onda to potiče i timski rad ljudi, uvjerena je predsjednica udruge roditelja Korak po korak, jer će ionako učitelji i odgajatelji provoditi više vremena zajedno. Stručni suradnici u školama, koji su odgovorni za određene preventivne projekte, vrlo često ističu da im je strašno teško uopće sastati se s nastavnicima. A pokazalo se da tamo gdje ljudi ostaju dulje u školi povećava se odgovornost i odanost onome što su ciljevi škole na području odgoja. Današnje krizno vrijeme, u kojem su svi potplaćeni, naročito nastavnici, naravno, nije baš popularno za predlaganje ovakvih poteza. S druge strane, to je odluka samoodržanja našeg društva. Škole moraju „slobodno“ vrijeme do dolaska roditelja puniti i drugim sadržajima osim nastavnih, od brige za odgoj do brige za sadržaj slobodnog vremena. Svjesni toga da individualne razlike utječu na naše ispunjavanje profesionalnih obveza, ipak znamo da postoje škole u kojima je sve odlično i u kojima djelatnici daju 110 posto, bez obzira na malu plaću, i škole u kojima se samo kuka i ne radi ništa izvan zacrtanog plana i programa. Sve rečeno jasno govori o kvaliteti, ali i nužnosti programa poput CAP-a, kojima se problemi uvelike ublažavaju. Prošle je godine u CAP programu bilo osamdesetak škola, 15 vrtića i 10 škola koje su provele tinejdžerski CAP, ukupno 4800 djece i 3500 roditelja u osnovnim školama te oko 1000 djece i 400 roditelja u vrtićima. Problem je novac, financiranje programa da bi edukacija za škole i vrtiće bila besplatna te da bi se podržao rad timova (supervizija, stručno usavršavanje). Ovakve kvalitetne i svjetski priznate preventivne programe trebalo bi uključiti u redoviti sustav financiranja i obvezatni edukacijski program za sve hrvatske obrazovne djelatnike. Tek tada možemo očekivati sigurniju sutrašnjicu za našu djecu. Branko NAĐ aktualno broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 5 www.skolskenovine.hr PRED©KOLSKI ODGOJ Djeca i darivanje Poklanjati treba iz ljubavi Prečesto darivanje je nepotrebno, jer sasvim sigurno dovodi do ravnodušnosti, budući da dijete treba vrijeme da se jednom igračkom poigra, da ju upozna, vrijeme da pročita knjigu... P okloni i darivanje roditeljska su preokupacija za svaki dječji rođendan, blagdan ili neku prigodu koja počesto zna izbjeći kontroli. Stoga psiholozi koji se bave tim pitanjem upozoravaju da se djecu ne smije obasipati darovima, jer će, u suprotnom, s vremenom izgubiti osjećaj zahvalnosti. Sama definicija poklona kaže da se ne radi samo o materijalnom poklanjanu, nego je simbol naklonosti prema drugima, ljubavi, simpatijama... Poklanjati male stvari Profesorica Sveučilišta u Zadru na Odjelu za pedagogiju Slavica Bašić ističe da su pokloni istodobno i test koliko imamo stvarnoga kontakta s djetetom, koliko prilikom kupnje mislimo što bi konkretno dijete obradovalo i što bi za to dijete bilo poticajno. - Nažalost, pokloni su često samoobjava odraslih o ekonomskoj moći i vlastitom ukusu i željama. Roditelje treba osvještavati da je poklon način komunikacije s djetetom u kojoj mu pokazujemo koliko ga poznajemo i kako smo mislili na njega. To mogu biti sasvim male stvari, a najljepše su one koje smo sami izradili za dijete. Prečesto darivanje je nepotrebno, jer sasvim sigurno dovodi do ravnodušnosti, budući da dijete treba vrijeme da se jednom igračkom poigra, da ju upozna, vrijeme da pročita knjigu... Puno poklona stvara i površnost, ali i konzumentski odnos prema poklonima. Malo, ali subjektivno (osobno) je značajno! To je samo onda, ako je i roditelju odnosno darovatelju poklon značajan, ako vidi u njemu vrijednost za dijete i s radošću i zainteresiranošću mu poklanja - ističe Babić. Psihologinja iz DV Grigora Viteza Andrea Janković na upit kako i kada djeci davati poklone ističe da bi trebalo djeci trebalo poklanjati u posebnim prilikama (Božić, Sv. Nikola, Uskrs) i važnim događajima za dijete (rođendani, imendani, upis u školu…). - Darove je potrebno lijepo umotati kako bi dijete shvatilo da je ono važno osobi koja ga daruje te kako bi se pokazalo da je taj trenutak vrlo važan u djetetovu životu. Darivanje je potrebno vezati uz atmosferu koja prati događaj. Druge naše dvije sugovornice iz DV Matije Gupca, pedagoginja Blaženka Pintur i psihologinja Nina Černjul, ističu kako darivanje i poklanjanje djetetu u našoj kulturi započinje vrlo rano, zapravo rođenjem djeteta, kada se uz roditelje i djetetu bliska rodbina i osobe potrudi barem nešto pokloniti djetetu. - Kod odabira poklona važno je voditi računa o dobi djeteta i njegovim sklonostima, a time i o primjerenosti poklona. Naravno da su želje djeteta kod odabira poklona nezaobilazne, osobito roditeljima djeteta starijega predškolskog uzrasta. Roditelji nastoje uvažiti želje djeteta koje mogu biti nesrazmjerne s njihovim materijalnim mogućnostima, a često se radi i o neprimjerenosti željenog poklona - kažu Pintur i Černjul te dodaju kako je koji puta teško uskladiti želje i ono što je poželjno, odnosno čega se treba pridržavati kod odabira poklona. - Naime, ti roditelji su već ušli u krug manipulacije i teško im je izaći iz njega. Teško im je odbiti želju svog djeteta, jer je ono ili „tako slatko kad traži“, ili pretjerano negoduje, ili su toliko umorni od posla pa žive po sistemu „daj pa da bude mir“, ili jednostavno malo vremena provode s djecom pa imaju osjećaj da darivanjem nadoknađuju vrijeme i dokazuju ljubav. Ignorirati reklame - U našoj pedagoškoj praksi susretale smo se s pitanjima, bolje reći dvojbama roditelja - što pokloniti djetetu? Pitanje je osobito aktualno u vrijeme blagdana. Kao odgojno-obrazovna ustanova savjetujemo roditelje o tome kako birati što pokloniti djetetu, osobito u blagdansko vrijeme, kada je darivanje učestalo. Naše preporuke idu u smjeru kvalitetnih slikovnica, enciklopedija, igračaka primjerenih uzrastu djeteta. Posebno naglašavamo da nije poželjno poklanjati mnogo već da je važnije da potičemo njegovanje osjećaja, poklanjanja „od srca“. Osobito su vrijedni pokloni koje je roditelj sam izradio za svoje dijete ili zajedno sa svojim djetetom za drugo dijete ili dragu osobu. Od samog poklona važniji je i vrjedniji trud i vrijeme koje smo izdvojili za izradu poklona. U tim se situacijama na poseban način produbljuju međusobni odnosi i isprepliću osjećaji uzajamnosti, a dijete izgrađuje vlastito samopouzdanje i vrijednost. Time mu poručujemo da se poklanjati može i bez odlaska u trgovinu. O tome kakve poklone roditelji i drugi bliski djetetu trebaju birati za djecu Andrea Janković kaže da pokloni koji se biraju za dijete trebaju biti prilagođeni dječjem uzrastu, ali i njegovim sklonostima. - Kupnja poklona za djecu jedan je od najvećih užitaka, jer nema ljepšeg od raširenih dječjih očiju dok otvara poklon, ali ni većeg razočaranja kad se taj vedri pogled pretvori u suzne oči ukoliko ono ne dobije ono čemu se nadalo. Da se to ne bi dogodilo, važno je zajedno s djetetom odrediti listu prioriteta njegovih želja. Pintur i Černjul napominju da je prisutnost “trendovskih poklona“ uočeno u posljednje vrijeme, naročito kod rođendanskog darivanja. - Roditelji teško odolijevaju medijskim reklamama navedenih „igrački“ i kupuju ih djeci učestalo, ne promišljajući dovoljno o njihovoj svrhovitosti i odgojnim učincima na djecu. Kupnja poklona zbog kupnje djetetove ljubavi i naklonosti također je jedna od situacija koju roditelji čine, nedovoljno svjesni posljedica takvih postupaka. Želeći preduhitriti neke nepoželjne oblike ili ponašanja nastoje putem poklona pridobiti dijete i smanjiti možebitni otpor. Koliko je učestalo darivanje štetno za djecu Andrea Janković kaže: - Često nakon vrtića djeca od roditelja, baka i djedova dobiju čokoladicu, sladoled, sličice, kinder jaje s igračkom ili neku sitnicu, a da ne govorimo o odlascima u trgovačke centre. Učestalim darivanjem govorimo im da će uvijek dobiti ono što žele, a onda se čudimo što djeca više nemaju želja ili što su im želje gotovo bizarne i sve ih je teže zadovoljiti. Prezasićenost poklonima Pintur i Černjul po tom pitanju ističu kako često i prekomjerno darivanje neće pridonijeti njegovanju osjećaja bliskosti i pozitivnih emocija već može dovesti do nezadovoljstava i zahtjeva koje je teško ispunjavati. - Roditelji su ponekad nedovoljno osviješteni u pogledu prekomjernog darivanja pa možemo vidjeti situacije u kojima ku- Cvijet i poljubac kao poklon puju i daruju mnogo i djetetu neprimjereno. To često dovodi do prezasićenja i dijete ne doživljava poklon kao izraz ljubavi i poštovanja i u njemu ne nalazi radost i veselje. Janković ističe da ima razlike među djecom koja primaju puno poklona i onih koji ih primaju u manjem omjeru. -Već kod djece predškolskog uzrasta, od pete godine, vide se razlike. Djeca koja često dobivaju darove nose nove igračke u vrtić i ne žele sudjelovati u ponuđenim aktivnostima i sadržajima odgojne skupine, već pokušavaju drugu djecu privući svojim novim igračkama i u toj aktivnosti biti glavni. Oni određuju tko će se s njima družiti, a tko ne. U vrtiću se nastoji smanjiti takav utjecaj te se sugerira roditeljima da djeci ne dozvole donošenje takve igračke u vrtić, najčešće trendovske, no neuspješno, jer baš ti roditelji koji stalno kupuju igračke vlastitoj djeci jednostavno ne mogu reći ne. Stoga odgajatelj ima važnu ulogu u smanjivanju frustracije ostale djece koja tu igračku nemaju, ali i frustracije tog djeteta, pospremajući mu igračku za kasnije kad će ići kući. I Pintur i Černjul navode da veliki i skupi pokloni osobito u zajedničkim slavljima i proslavama svakako ne pridonose njegovanju zajedništva, poštivanja i uvažavanja već, naprotiv, mogu dovesti do rivalstva, zavisti i ljubomore među djecom. - Djeci te dobi teško je shvatiti da ne mogu dobiti željeni poklon, primjerice za rođendan kao njihov prijatelj osobito ako smo do tada prakticirali poklone po narudžbi djeteta ili smo se rukovodili aktualnim poklonima. Roditelji bi o tome trebali voditi računa kada biraju poklon - navode Pintur i Černjul. O tome shvaćaju li roditelji bit problema u prekomjernom darivanju Janković ističe kako većina roditelja shvati nakon razgovora, ali vrlo često kažu „Ne možemo si pomoći“. I sam djeca uočavaju takve razlike, o čemu psihologinja Janković navodi: - Djeca predškolske dobi već uočavaju takve razlike i najčešća je reakcija nagovaranje roditelja da im kupe ono što ima njihov prijatelj. Često govore roditeljima, plačući, da se nitko neće igrati s njima ako nemaju tu igračku. Djeca koja imaju trendovsku igračku hvale se njome, a onda oni koji ju nemaju znaju izmišljati da će ju dobiti ili pak izmišljaju da imaju bolju kod kuće, a zna se dogoditi da tu igračku netko i potajno ponese kući. Djeca različito shvaćaju i prihvaćaju poklone. Na naš upit kako se nositi s dječjom željom za poklonima Janković je istaknula: - U današnje vrijeme sve je teže nositi se s dječjim željama. Problem su televizijske reklame prema kojima dijete stvara svoje želje, a često i prijatelji koji imaju stvari koje to dijete nema, a ponuda je velika. Ali ako se pravilno postupi već kod prvih želja i ne zadovolji ih se odmah, dijete će naučiti da treba čekati kako bi se želja ispunila. Isto tako će naučiti da se neke želje neće moći ispuniti nikada, ali to ne znači da mora biti nesretno, jer ni druga djeca, a ni odrasli, nemaju sve što požele. Želja za nečim nedostižnim može se zamijeniti nečime što nam je dostupnije ili što već imamo, ali smo zaboravili da imamo. Teško je odbiti dijete, ali samim odbijanjem činimo ga otpornijim na razne utjecaje i boljim u suočavanju s problemima te ga time učimo kako će se nositi sa životnim preprekama. Uz takvu silnu ponudu i izbor u današnje vrijeme vrlo je teško biti roditelj i odgajati dijete. Mislim da je i roditeljima i djeci potrebna sva moguća podrška u odolijevanju istim, ali i pratiti trendove i ne zaostajati za drugima. Pintur i Černjul ističu da o roditeljima i njegovanju kulture poklanjanja u obitelji ovisi kakav će odnos i shvaćanje dijete imati prema poklonima i općenito prema darivanju. - Što zapravo znači darivati i primati dijete će spoznati unutar svoje obitelji tijekom odrastanja u raznim prilikama. Roditelji su prvi modeli svojoj djeci i u takvim situacijama, jer će svojim odnosom prema poklanjanju i onome što će činiti pokazivati odnosno poučavati dijete što je poželjno, a što nije. Zajedničko vrijeme provedeno u zanimljivim aktivnostima, posjet, izlet, igranje društvene igre, čitanje slikovnica, pričanje priča i slično vrjednije je od poklona, jer izgrađuje obitelj kao zajednicu podrške i ljubavi. Cvijet, crtež, kutija, osmijeh, poljubac... Sve su to mali pokloni od kojih su satkani životi - zaključuju naše sugovornice. I. B. aktualno 6 www.skolskenovine.hr HPKZ UKRATKO Porinut školski brod Kraljica mora ZADAR - Hrvatsko je školstvo nakon 102 godine, od kada je u Hrvatskoj posljednji put izgrađen školski brod, dobilo motorni jedrenjak Kraljica mora, na kojem će se učenici i studenti pomorskih škola i fakulteta moći obrazovati. Tom je prilikom održana i svečanost uplovljavanja broda, na kojem će već od rujna učenici zadarske Pomorske škole provesti tri školska tjedna. Jedrenjak Kraljica mora opremljen je svim suvremenim navigacijskim uređajima i potpuno kompjutoriziran te može primiti 28 učenika, četiri profesora i sedam članova posade. Osim toga, školski brod dugačak je 37 metara i opremljen s dva motora koji razvijaju brzinu od 11 čvorova. Prvi koji su imali priliku razgledati brod bili su zadarski učenici i studenti pomorskih usmjerenja. Kako je navedeno na svečanosti, ovaj će brod pridonijeti kvalitetnijem školovanju polaznika Pomorske škole, kroz koju je prošlo više od šest tisuća učenika. Nacionalni turnir u robotici RIJEKA - Prošlog je tjedana održan Treći nacionalni turnir robotike za učenike. Turnir je održan u okviru sedmog susreta Lige kumpanija u organizaciji Odsjeka za politehniku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Također je održan i okrugli stol na kojem su sudjelovali profesori te su izvedene i demonstracije naprednijih aktivnosti s robotima. Na turniru je sudjelovalo 38 učenika iz 17 hrvatskih srednjih škola. Radi se o nacionalnom projektu za edukaciju učenika srednjih škola iz mobilne robotike. Osim hrvatskih učenika i profesora, na susretima su sudjelovali učenici i profesori iz Bosne i Hercegovine i Makedonije. Oni su uključeni u slične projekte u svojim državama. Na ovim se susretima također želio postići dogovor o pokretanju regionalnih i međunarodnih susreta i natjecanja iz mobilne robotike. Europski tjedan u Zadru ZADAR - U Zadru se održava Europski tjedan, koji će potrajati do 8. svibnja. Agilno Županijsko vijeće za europske integracije Zadarske županije i ove godine vrlo aktivno sudjeluje u obilježavanju Europskog tjedna, čiji je program prošlog tjedana započeo podjelom promidžbenih materijala Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske u Karinu Gornjem i Kruševu. Usto, na programu su bili održavanje radionice IPARD programa - metodologija izrade projekata, provedba i praćenje u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca - Centra za europske pretpristupne procese (CEPP), UNDP-a i Županijskog vijeća za europske integracije Zadarske županije. U gradskoj knjižici Zadar održana je i kreativna dječja radionica Upoznajmo EU kroz dječje likovno i literarno stvaralaštvo. Tijekom dva tjedan trajanja Europskog tjedna u Zadru i Zadarskoj županiji bit će održano i niz drugih programa i manifestacija, čiji je cilj približavanje i upoznavanje Europske unije. I. B. Uspjesi recitatora Hrvatske čitaonice SUBOTICA - Recitatori Hrvatske čitaonice u Subotici, Davorin Horvacki i Karla Rudić, osvojili su zlatne diplome na 41. Pokrajinskoj smotri recitatora pod nazivom ”Pjesniče naroda mog”, održanoj proteklog vikenda u Sečnju. Predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković ističe kako su dva zlatna priznanja vrijedna ocjena trudu učenika i ljudi koji s njima rade. ”Čitaonica se prije svega želi baviti njegovanjem lijepe riječi i našeg materinskog, književnog hrvatskog jezika. Djeca rado dolaze i druže se kroz kreativne radionice, ali puno se radi i na recitiranju i izražavanju, na javnom nastupu i govoru i u dramskim skupinama. Pokazuje se iznimna kvaliteta, a rezultat toga su i ova priznanja” - kaže Bernadica Ivanković, te dodaje kako je znanje hrvatskog jezika, koje djeca stječu u školama, dobar temelj za daljnji rad. Hrvatska čitaonica će i ove godine organizirati ljetni kamp gdje se obrađuju specifične nacionalne pučke teme, tu su i kreativne radionice s kojih se uradci prodaju ili daruju u humanitarne svrhe. S. Mamužić broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. P Dr. Nevio ©etić novi predsjednik rošloga četvrtka u Zagrebu je održana izborna skupština Hrvatskog pedagoško-književnog zbora na kojoj su razriješena sva upravna tijela ovog najstarijeg pedagogijskog društva, utemeljenog još davne 1871. godine, te izabrana nova. Tako je za novog predsjednika izabran dosadašnji dopredsjednik dr. Nevio Šetić, a za njegovu dopredsjednicu Jelena Pavičić-Vukičević. U Upravni odbor izabrani su još Albino Crnobori (tajnik), Vesna Bobinski, Martin Oršolić, Biserka Bucković, Pavao Mijić, Ana Ivančan i Kata Piršljin. Članovi nadzornog odbora su dr. Ante Bežen, mr. Miše Kutleša i dr. Josip Markovac, a Sud časti sačinjavaju Ignac Pavić, Ljiljana Vukšić, Sanja Urek, Kristina Šnidaršić Vlašić i Vesna Budinski. Članovi skupštine prihvatili su sva izvješća o dosadašnjem radu te program rada HPKZ-a za naredno razdoblje. Podnoseći izvješće o radu udruge u proteklih nešto više od godinu i pol dana, dosadašnja predsjednica Vesna Budinski naglasila je povijesnu dimenziju HPKZ-a kao najstarije i najbrojnije stručno-znanstvene udruge svih prosvjetnih djelatnika u Hrvatskoj te njezinu ulogu u promicanju i unaprjeđivanju odgojnoobrazovne teorije i prakse, odnosno u svekolikom razvoju i unaprjeđivanju odgoja, obrazovanja i znanosti. HPKZ kao udruga koja okuplja oko 1500 članova u proteklom je razdoblju imao živu aktivnost. Organizirana su dva trodnevna stručno-znanstvena skupa – Prva škola predškolskog odgoja i primarnog obrazovanja na temu ”Na dodiru predškolskog odgoja i primarnog obrazovanja u zajedničkom odgojno-obrazovnom rastu” te 33. Škola pedagoga s temom ”Pozitivne vrijednosti u suvremenoj školi i predškolskoj ustanovi” u sklopu koje je svečano obilježena i 150. godišnjica izlaženja časopisa Napredak. Na svakom od dva skupa sudjelovalo je oko 300 pedagoga, učitelja, ravnatelja i znanstvenika, obrađene su aktualne teme i predstavljeni primjeri dobre prakse te objavljene poruke i tiskani zbornici radova. Značajne su i aktivnosti HPKZ-ovih ogranaka diljem Hrvatske koji su organizirali i održali brojne tribine, okrugle stolove, stručne skupove, pedagoške akcije, javna predstavljanja knjiga, predavanja, rasprave i obilježili važne datume u hrvatskome školstvu. Posebno mjesto zauzimaju aktivnosti triju zagrebačkih sekcija HPKZ-a: Sekcije predškolskih pedagoga, Sekcije pedagoga osnovnih škola i Sekcije učitelja razredne nastave. U proteklom razdoblju udruga je nastavila i sa značjanom izdavačkom djelatnošću. Pored časopisa Napredak, s izlaženjem su nastavili i Škol- ZAGREB D Održana izborna skupština ski vjesnik, Bjelovarski učitelj i Vukovarsko-srijemski učitelj, časopisi koje tiskaju ogranci u Splitsko-dalmatinskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Rad HPKZ-a može se ocijeniti vrlo uspješnim jer je realiziran opsežan stručno-znanstveni program, održane brojne aktivnosti te ostvarena suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Agencijom za odgoj i obrazovanje te s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, zaključila je Vesna Budinski. Zahvaljujući delegatima skupštine na ukazanom povjerenju i izboru na časnu dužnost, novoizabrani predsjednik dr. Nevio Šetić naglasio je da je HPKZ postao važan čimbenik u razvitku prosvjetnog i pedagoškog života u Hrvatskoj te da će zbog svojeg značenja i u ovoj godini nastaviti s brojnim aktivnostima te najavio skorašnji stručno-znanstveni skup, jedanaestu Školu učitelja koja će se od 24. do 26. svibnja održati u Opatiji. ”Nastavit ćemo i intenzivirati aktovnosti koje će biti usredotočene u tri pravca, a to su stručno-znanstveni skupovi i akcije, nakladnička djelatnost i društvene aktivnosti. No, prije svega, puno jači angažman moramo imati u osnivanju i pokretanju ogranaka u svim županijama u kojima do sada nismo imali ogranke kako bismo izašli u susret želji brojnih učitelja i pedagoga da imaju ogranak HPKZ-a, pomogli im da se lakše organiziraju i budu djelatni u brojnim akcijama kojima je cilj unaprjeđenje odgoja, obrazovanja, pedagoške struke i znanosti” – zaključio je Nevio Šetić. M. Šimeg Domijada učeničkih domova grada Zagreba Smotra učeničkog stvaralaštva io sustava srednjeg školstva predstavljaju i učenički domovi kao odgojno-obrazovne ustanove koje učenicima srednjih škola osiguravaju smješaj, prehranu, odgojno-obrazovni rad, kulturne, sportske i druge aktivnosti. Da bi se pokazalo što se radi u domovima već 36 godina se održavaju Domijade kao istinske smotre učeničkog stvaralaštva u učeničkim domovima i kao sustav koji podupire druženje i javnu prezentaciju rezultata rada i vrednovanje dostignuća učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika. Tako je krajem travnja održana Domijada učeničkih domova grada Zagreba i Bedekovčine. Sportska natjecanja učenica i učenika odvijaju se tokom cijele školske godine. Djevojke igraju rukomet, odbojku, stolni tenis, šah i bave se streljaštvom kao i mladići koji još igraju nogomet, košarku, stolni tenis i šah. Natjecanja se održavaju na sportskim terenima učeničkih domova grada Zagreba, Domu sportova i sportskoj dvorani u Bedekovčini, organizirana su u liga sustav, a vode ih kvalificirani suci iz strukovnih sudačkih saveza. Na kraju svake Domijade organizira se svečana podjela nagrada u obliku pehara, medalja i priznanja za najuspješnije učeničke domove i pojedince. U programima sportskih susreta sudjeluje oko 450 učenica i učenika. Smotra kulturnog stvaralaštva počela je tradicionalnim druženjem na Likovnoj koloniji uz sudjelovanje 75 učenika i voditelja, a nastavila se multimedijalnom izložbom u Hrvatskom školskom muzeju. Područja multimedije su fotografija, rukotvorine, slikarstvo, kiparstvo, modni dizajn, instalacija, crtež, keramika i video zapis. Izložba je bila otvorena za javnost tjedan dana. U tom periodu su izabrani najbolji učenički radovi iz svake kategorije. U Narodnom sveučilištu Dubrava održano je natjecanje iz ostalih kategorija kulturnog stvaralaštva i to drama, recitacija, ples, glazba i folklor. Natjecanje je trajalo dva dana, a treći dan je bio rezerviran za prezentaciju najboljih ostvarenja po ocjenama učeničkog i stručnog žirija. U programu kulturnog stvaralaštva mladih u učeničkim domovima sudjelovalo je oko 500 učenica i učenika. Najuspješniji učenici i učenice predstavljati će grad Zagreb na državnoj Domijadi koja će se ove godine od 6. do 9. svibnja održati u Umagu. Jelena Bojčić, Zlatko Knežević odgojno-obrazovna praksa broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 7 www.skolskenovine.hr NASTAVA FIZIKE Zašto je učenje naporno? Najvažnije je povjerenje učitelja Piše Ivan Cerovec diplomirani pedagog i učitelj fizike, Krapinske Toplice D anas je samo jedno sigurno: živimo u svijetu promjena. Svakome možemo dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli. Osobito djeca imaju uvijek „svoje“ misli. U odgojno-obrazovnom radu učitelji se mogu truditi da budu kao djeca, ali nikako ne smijemo tražiti da djeca budu poput nas. Uvijek na umu valja imati spoznaju da život ne ide unatrag, već naprijed! Ima ljudi koji nastoje zaustaviti napredak, ali ima i mnogo onih koji, srećom, stalno otvaraju „vrata“ napretku. Vjerujemo da su u toj drugoj skupinu učitelji. Za svladavanje bilo kojih zapreka, teškoća, težine posla, prije svega učenja, potrebna je snaga tijela i velika volja. Čovjek, naime, nije samo racionalno već i emocionalno biće koje reagira na sve što ga okružuje. Emocije stvaraju stanja duševne pobuđenosti obilježeno skupom subjektivnih osjećaja, a osobito u školskim aktivnostima zanimljiva nam je emocija radosti. Stručnjaci smatraju da emocije mobiliziraju organizam. Učenje je fenomen spoznajne sposobnosti u kojoj se stječu, organiziraju i preoblikuju činjenice s krajnjim ciljem samostalnog stvaranja zaključaka i svega racionalnog što iz toga proizlazi. Dobar primjer za takav oblik nastave su različiti mali projekti u razrednoj, predmetnoj i srednjoškolskoj nastavi. Projektnim metodama najbolje motiviramo učenike za povezivanje nastavnih sadržaja s praktičnim životom. Učenici su subjektivno zainteresirani za postavljeni problem, za izvođenje rješenja i zaključaka. Čak se može doći do praktične koristi. Primjerice: Kako usporiti taljenje leda? (četvrti razred - individualni rad) Pokušat ćete doznati kako se dvije jednake kockice leda različito otapaju na istim temperaturama. Potreban vam je pribor: dvije jednake kockice leda, folija, sat, termometar, dvije jednake čaše, topla voda. Tijek rada: Termometrom izmjerite temperaturu leda. Jednu kocku leda zamotajte u aluminijsku foliju i stavite u jednu čašu, a drugu kocku leda bez folije u drugu čašu. U obje čaše stavite jednake količine tople vode. Mjerite vrijeme otapanja leda u objema čašama. Uočili ste: U foliji se sporije otapa led. Folija usporava prodiranje topline prema ledu. Kocka leda bez folije otopila se za _______ sekundi. Kocka leda u foliji otopila se za _________ sekundi. Iz ovog pokusa samostalno pokušajte izvesti zaključke. Zašto se u zimi morate jače odjenuti? Zanimljivost: U čašu napunjenu vodom stavite kocku leda. Led u vodi: a) tone b) pluta. Zaokružite točan odgovor. Dakle, kod zamrzavanja vode u led dolazi do širenja vode. Zato je voda u obliku leda lakša negoli tekuća voda. Imamo li i mi i priroda koristi od ovakve pojave? Imamo. Voda se na 0oC smrzne u led koji je većega obujma i manje gustoće („manje težine“) pa zato ostane na površini. Ispod njega ostane gušća i toplija voda u kojoj ribe zimi prežive. To je korist. Ima koristi i za po- Učenje je fenomen spoznajne sposobnosti u kojoj se stječu, organiziraju i preoblikuju činjenice s krajnjim ciljem samostalnog stvaranja zaključaka i svega racionalnog što iz toga proizlazi. Dobar primjer za takav oblik nastave su različiti mali projekti u razrednoj, predmetnoj i srednjoškolskoj nastavi. Projektnim metodama najbolje motiviramo učenike za povezivanje nastavnih sadržaja s praktičnim životom sl. 1 U obliku kuglice plastelin tone sl. 3 sl. 2 Isti plastelin u obliku čamca pliva sl. 4 ljoprivredu, jer voda prodre u šupljine tvrdih stijena. Zimi se smrzne i jako raširi, pa se stijene raspadnu u pijesak i zemlju. Da svaka pojava ima svoje lice i naličje, pokazuje nam primjer smrzavanja vode u vodovodnim cijevima. Zbog većeg obujma leda vodovodne cijevi mogu popucati. Poklanjamo još jedan pokus: Kako postići da potopljena kuglica pliva? (slike 1 i 2) Tijek rada: Potopite veću kuglicu plastelina u vodi. Plastelin je gušći od vode i zato tone. Izvadite kuglicu i promijenite joj oblik (kao mali čamčić). Ponovno stavite istu količinu plastelina u obliku čamca u čašu s vodom. Novo iznenađenje: Ista količina plastelina u obliku čamca pliva. Čak može držati malu kuglicu. Tako plivaju i golemi čelični brodovi. Razgovarajte s učiteljem. Primjer u drugom razredu srednje škole: Odredite specifični toplinski kapacitet za tijela jednake mase, jednake temperature, ali građene od različitih vrsta tvari! Uspoređivanje ćete obaviti prema poznatom specifičnom toplinskom kapacitetu olova. Bit će vam potrebno: • tri do četiri svjećice (dušice) • kuglice od olova, bakra i stakla jednake mase • kuhalo (rešo) • vatrostalna staklena čaša ili lončić • kapaljka. (slike 3 i 4) Vagnite kuglice i zabilježite mase (m = 0,01 kg). U lončić s vodom stavite sve tri kuglice. Zabilježite početnu temperaturu (T1 = 293 K). Vrenjem vode dobije se temperatura (T2 = 373 K). Na stolu ili nekoj ravnoj ploči poredajte tri ili četiri male svjećice (dušice). Kuglice s temperaturom od 373 K rasporedite na dušice. Dovoljno je 10 minuta da se potpuno ohlade sve kuglice. Tom prilikom nastaju manja ili veća udubljenja u parafinu. Olovna kuglica otopit će najmanje parafina, od bakra tri puta više, od stakla šest puta više nego olovna. Obujam otopljenog parafina izmjerite prema broju kapi vode koje ispunjavaju udubljenja. Uspoređivanje se obavlja prema olovu čiji je specifični toplinski kapacitet c = 130 J/kgK. Olovna kuglica učinila je „krater“ koji popunimo s jednom kapi vode, bakarni „krater“ s tri kapi, a u stakleni „krater“ stane šest kapi vode. Uspoređivanjem dobije se specifični toplinski kapacitet za bakar i staklo. Bakar c = 130 x 3 = 390 J/kgK Staklo c = 130 x 6 = 780 ≈ 800 J/kgK. Podsjetit ćemo vas da voda ima veliki specifični toplinski kapacitet c = 4190 J/ kgK. Voda je stoga idealni spremnik za toplinu i njezin prijenos. Ako su poznate mase tijela, njihovi specifični toplinski kapaciteti i razlike u temperaturi, može se izračunati količina topline tijela. Olovo: Q = m c ∆T = 0,01 kg x 130 J/kgK x 80 K = 104 J , bakar = 312 J , staklo = 640 J. Simboli: količina topline (Q) specifični toplinski kapacitet (c) masa tvari (m) razlika u temperaturi (∆T) Kod ohlađivanja tijela oduzima se toplina i mijenja se smjer kretanja topline. Kad temperatura raste, a kada pada? Pokažite rad profesoru! U komuniciranju s učenicima najvažnije je povjerenje učitelja u njihove mogućnosti i u njihov samorad na rješavanju različitih praktičnih zadataka i problema. Kada bismo poslije takvoga prirodnog proučavanja pokušali pismenim ili usmenim testom provjeravati učenike, bio bi to neprirodan čin, nepovjerenje i pokvarili bismo sav uložen učenički napor, sav užitak proučavanja i sve ugodne emocije. Jer, kod istraživačkog načina učenja valja stalno tražiti unutrašnje pokretačke sile - motivacije. One u velikoj mjeri umanjuju napore učenja. odgojno-obrazovna aktualno praksa 8 www.skolskenovine.hr ISKUSTVA broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. Integrirana nastava Odgoj za kulturu nenasilja Odgojni rad s učenicima trajan je zadatak, ali se kroz igru, druženje i učenje mnogo toga lakše prepoznaje i usvaja, pa tako i nenasilno ponašanje Pripremile Vesna Svalin, učiteljica i Jadranka Knežević, pedagoginja, OŠ BudaševoTopolovac-Gušće, Topolovac U Osnovnoj školi Budaševo-Topolovac-Gušće od 12. do 16. travnja 2010. održan je tjedan (festival) podrške i nenasilja kao integrirani niz aktivnosti s ciljem poticanja i razvijanja kulture nenasilja u školi, ali i šire od toga. U školi se više od pet godina provodi projekt „Stop nasilju među djecom i mladima“ uz suradnju s UNICEF-om, pa je ovo bio rezultat višegodišnjih aktivnosti, ali i zbir ovogodišnjeg rada. Nastup dramske skupine iz Topolovca -Duga S planiranjem pojedinih aktivnosti krenuli smo već u ožujku. U travnju smo sve objedinili u simboličnom tjednu „podrške i nenasilja“ na sve tri škole (BudaševoTopolovac-Gušće). U projektu je sudjelovalo više od dvjesto učenika od petog do osmog razreda. Oni su pripremali, kreirali, sudjelovali i provodili aktivnosti zajedno sa svojim predmetnim učiteljima. Pripremne aktivnosti trajale su prva dva dana u tjednu i za to vrijeme zajedničkim su snagama uređivali panoe, učionice i predvorja. Sa svih strana stizale su poruke razumijevanja i tolerancije, a svađoljupce pripremali za miroljupce. Središnja aktivnost u svakoj školi Organiziranim igrama za vrijeme odmora (Kružić-križić, Trika, Čovječe, ne ljuti se…) stjecala se snaga za nove prezentacije KNJIGA I KNJIŽNICE obuhvaćala je predstavu dramske skupine iz Topolovca - Duga, koja kroz poeziju riječi, glazbe i pokreta širi važnost zajedništva, prijateljstva, razumijevanja i igre. Važan dio festivala bile su prezentacije postignuća učenika kroz predmete. Govorilo se o: mirotvorcima kroz povijest, nasilju u medijima na njemačkom jeziku i nasilju Mladi čuvari prirode predstavili su se sloganom „Bolje se penjati na vrh planine, nego nekome na živce!“ U Zadru po drugi put održana Kultura knjige i radost čitanja Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nutarnjeg života individualca i društva u cjelini. A što se tiče praktičnoga kulturnog programiranja, Gradska knjižnica Zadar kroz Zadar čita dala je konkretan i primjenjivi model kako bi - s većom ili manjom prilagodbom - i druge srodne institucije mogle progovoriti o knjizi i čitanju na razini cijele lokalne zajednice Piše Helena Novak Gradska knjižnica Zadar Z adar čita, druga po redu manifestacija Gradske knjižnice Zadar kojom se promiče knjiga i (hrvatska) književnost, počela je 19., a završila 24. travnja 2010. Organizacijsko tkivo je - prema austrijskom i njemačkom državnom modelu Ősterreich/Deutschland liest, a nakon prvog mačića iz 2009., našlo sljedeći model: Knjižnica potiče cijeli grad na čitanje, dovodi građane u svoju Središnju knjižnicu, ogranke i bibliobus, ali i obavlja funkciju avangarde u iskoraku prema drugim institucijama. Za to je neizostavna međuinstitucionalna suradnja. U manifestaciju su bili uključeni prošlogodišnji partneri/institucije (zadarski dječji vrtići, osnovne i srednje škole, Sve- učilište u Zadru, Opća bolnica Zadar), a ove godine su im se pridružili i novi akteri: Hrvatsko filatelističko društvo Zadar, Književno društvo ZaPis, Kazališna udruga „Igrajmo se“ Zadar, Znanstvena knjižnica Zadar, Muzej antičkog stakla, Dom za starije i nemoćne osobe, Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar. Brojni programi za djecu Kaleidoskop programa namijenjen je svim dobnim skupinama korisnika - od novorođenčadi do treće životne dobi, protežući se od različitih kreativnih radionica, čitanja priča, kreiranja prigodne poštanske omotnice i poštanskog pečata ili izložbi do večernjih književnih susreta i kazališnih predstava. Osobito su bili brojni programi čitanja priča za djecu, pri čemu se ističe susret djece s dogradonačelnikom Radionica sa slikarom i ilustratorom Ivanom Vitezom Draženom Grgurovićem, radionica za djecu Kako čitaju slijepi i slabovidni? te niz radionica i susreta s ilustratorom Ivanom Vitezom u svim ograncima. Koliko god svaki program ima svoju vrijednost i svoju publiku, a osobito brojni programi za djecu, ipak su i ove godine najveću pozornost građana Zadra i medija izazvali književni susreti. Prvi Zadar čita doveo je R. Baretića, I. Brešana, M. Gavrana… Drugi Zadar čita Zadranima je pružio priliku za susrete s P. Pavličićem, I. Aralicom, M. Krizmanić i J. Matanović. Ususret starijim osobama Potpuna individualnost i različitost svakog od navedenih autora spajaju se u ko- odgojno-obrazovna aktualno praksa broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 9 www.skolskenovine.hr na matematički način. Brojne poruke i misli prevedene su na engleski jezik, u lektirama su nađeni primjeri nenasilnog rješavanja sukoba, pjevale su se pjesme o miroljupcima i kroz brojne oblike i gotove sve nastavne predmete podržavalo se nenasilje. Organiziranim igrama za vrijeme odmora (Kružić-križić, Trika, Čovječe, ne ljuti se...) stjecala se nova snaga za dalje prezentacije. Na kraju nas je za glazbeni karaokešou razveselio i nasmijao do suza. Kreativni prijedlozi za kutić „Što sve možemo raditi umjesto druge gnjaviti“ naišli su na opće prihvaćanje učenika i učitelja. Svi smo se složili s porukom Mladih čuvara prirode „Bolje se penjati na vrh planine, nego nekome na živce!“. Zadnji dan ovoga „nenasilnog tjedna“ protekao je u sportskom duhu i nadmetanju učitelja i učenika kroz igre graničara, odbojke i nogometa. Uz suradnju s udrugom „Novi svijet“ iz Siska, u školi Budaševo vrlo uspješno odigrana je igra „Čovječe, ne ljuti se“ sa živim figurama (učenici) na temu nenasilja, promicanja vrijednosti tolerancije i vještina nenasilnog rješavanja sukoba. Svim su sudionicima Festivala na kraju uručene pohvalnice za aktivno i uspješno sudjelovanje. Unatoč pojačanom trudu i radu, učenici i učitelji bili su iznimno zadovoljni. To zadovoljstvo izrazili su učenici kroz pohvale: „Prvi dio o učenju, a drugi dio zbog igre“ - zapisao je jedan učenik na anketnom listiću kojima smo provjeravali njihov doživljaj ovakvog načina rada i njihove stavove o tome što je, po njihovu mišljenju, bilo korisno i važno u ovom tjednu podrške i nenasilja. Znamo da je odgojni rad s učenicima trajan zadatak, ali vjerujemo da se kroz igru, druženje i učenje nenasilno ponašanje lakše prepoznaje i usvaja. Čovječe, ne ljuti se na temu nenasilja sa živim figurama manifestacija Zadar čita ordinatama izvrsnosti spisateljskog nerva, zvanja akademika i sveučilišnih profesora, primljenih književnih nagrada i čitanosti, novoobjavljenih djela… što je utjecalo i na odabir angažiranih književnika, ali i na interes zadarske publike, koja prati recentnu književnu kritiku. Bez obzira na brojna paralelna kulturna i ina događanja u Zadru tijekom tog tjedna, Multimedijalna dvorana Knjižnice ponovno se - iz večeri u večer - pokazala premalenom da primi sve zainteresirane. Ovdje se neizostavno treba spomenuti i osebujan volonterski voditeljski duet Ante Mihića i Ive Pejković. Svakako treba izdvojiti i dva nova profila programa u Zadar čita. Jedan je književni susret lokalnih pisaca Ante Sikirića i Igora Eškinje s umirovljenicima zadarskog Doma za starije i nemoćne osobe. Iskorak Knjižnice prema starijim osobama koje ne mogu doći u samu zgradu Knjižnice te im donijeti malo smijeha i književnosti - svojom humanom dimenzijom spaja Zadar čita sa nutarnjim značajkama projekta Kućne dostave knjiga osobama treće životne dobi i invalidima. Dok su osobe treće životne dobi na rubu društvene pozornosti, slično bi se moglo reći i za mlade, koji u Zadru ni ove godine nemaju svoj Centar niti u Knjižnici zaseban Odjel za mlade. Popunjavanje rupa nastalih zbog odsutnosti programa za mlade u Zadru osobito je važna Knjižnici. Stoga je sredinom tjedna u Muzeju antičkog stakla upriličena je Večer antičke komedije, na kojoj su mladi amateri (viši razredi osnovne škole, srednjoškolci i studenti klasične filologije) vrsnim izvedbama i novootkrivenim talentima zablistali u - i danas aktualnima - Plautovim i Teokritovim dramskim tekstovima. Zvukolikost lokalnog dijalekta Zajednički nazivnik oba susreta je, osim specifičnosti dobnih skupina publike, zvukolikost lokalnog dijalekta, kao i uključivanje zadarske književne scene, osobito zadarskoga Književnog društva ZaPis. Više nije potrebno obrazlagati zašto su hrvatskom društvu potrebne ovakve manifestacije. Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nutarnjeg života individualca i društva u cjelini. A što se tiče praktičnog kulturnog programiranja, Gradska knjižnica Zadar je kroz Zadar čita dala konkretan i primjenjivi model kako bi - s većom ili manjom prilagodbom - i druge srodne institucije mogle progovoriti o knjizi i čitanju na razini cijele lokalne zajednice. HRVATSKI JEZIK Jezično-komunikacijsko područje u Nacionalnom okvirnom kurikulumu (4) Gramatika, pravopis i stilistika u predmetnom kurikulu Piše prof. dr. sc. Dragutin Rosandić redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru G ramatika se uključuje u predmetni kurikul prema zahtjevima teorije didaktičkoga prijenosa (integriranoj teoriji) koja obuhvaća spoznaje psiholingvistike, razvojne (spoznajne) psihologije i metodike jezika. Na temelju odabranoga gramatičkoga gradiva oblikuju se različite vrste didaktičke/didaktizirane gramatike u udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima (radnim bilježnicama, gramatičkim igrama i sl.). U jezičnoj komunikaciji znanje fonetike, fonologije, fonostilistike – sposobnosti i vještine stečene duljim ili kraćim vježbanjem – povezuju se s gramatičkim znanjem, sposobnostima i vještinama te leksičkim jedinicama u govorne ili pisane poruke. Obrazovna postignuća utvrđuju se i mjere različitim sredstvima: tablicama postignuća, fonetičkim diktatima, čitanjem naglas, interpretativnim čitanjem, različitim oblicima govornog priopćavanja. U skladu s ciljevima jezičnoga odgoja i obrazovanja i zadaćama na različitim stupnjevima ili ciklusima odabire se funkcionalna metodička strategija utemeljena na spoznajama matične metodike. Pisanje Pisanje je definirano kao produktivna jezična djelatnost. U predmetnim kurikulima pisanje se povezuje s drugim jezičnim djelatnostima, posebno s govorenjem i čitanjem. Navode se vrste pisanih tekstova u kojima učenice/učenici pokazuju svoju pismenost (kompetenciju u pismenom izražavanju). Pisanje kao jezična djelatnost utemeljuje se na ovim jezikoslovnim disciplinama: gramatici standardnoga jezika, stilistici (funkcionalnoj stilistici), znanosti o tekstu (tekstologiji), leksikologiji i pravopisu. Za pisanje kao posebnu jezičnu djelatnost vrijede ista načela o gramatičkoj utemeljenosti (gramatičkoj kompetenciji) koja se odnose i na govorenje kao jezičnu djelatnost. Pravopisna kompetencija podrazumijeva znanje pravopisa (pravopisnih pravila) i njihovu primjenu u vlastitom i tuđem pismenom izražavanju (pisanim tekstovima). Stilistika Jezikoslovna kompetencija uključuje i stilističku odrednicu (stilističke odrednice koje se izvode iz funkcionalne stilistike). Stilistička kompetencija obuhvaća znanje o funkcionalnim stilovima, njihovu funkcioniranju u jezičnoj komunikaciji (govorenju, pisanju) te čitanju i tumačenju različitih vrsta tekstova. Stilistika se ne pojavljuje u programima kao samostalna jezikoslovna disciplina, kao što je to slučaj s drugim jezikoslovnim disciplinama (slovnicom/ gramatikom, pravopisom, pravogovorom, dijalektologijom). Stilistički sadržaji naslanjaju se na gramatičke sadržaje, sadržaje leksikologije i fonetike. Programiranje stilističkih sadržaja, prema teoriji kurikula, teoriji vertikalnospiralnoga slijeda, utemeljuje se na rezultatima empirijskih istraživanja kako bi se sadržaji uskladili s jezičnim i spoznajnim razvojem učenica/učenika na pojedinim stupnjevima odgojno-obrazovnoga sustava. Utvrđivanje i mjerenje stilističko kompetencije na pojedinim stupnjevima odgojnoobrazovnoga sustava ili pojedinim ciklusima ostvaruje se obrazovnim standardima. Primjer takvoga utvrđivanja stilističke kompetencije pokazuje Obrazovni standard za njemački jezik( 2006.) koji obuhvaća sedam testova kojima se utvrđuje znanje o tekstu (vrstama tekstova – znanstveno-popularnom, poslovnom, novinskom, književnoumjetničkom). Traži se i primjena znanja o tekstovima, tj. samostalno stvaranje spomenutih vrsta tekstova. Stilistička kompetencija očituje se u govorenju, čitanju i pisanju te tumačenju različitih vrsta tekstova. U tumačenju književnoumjetničkih tekstova primjenjuje se znanje literarne stilistike. Okvirni nacionalni kurikul za jezično-komunikacijsko područje u koje je uključen hrvatski jezik kao materinski jezik, jezik javne komunikacije, obvezno treba određivati sve vrste kompetencija koje se utemeljuju na znanju jezikoslovnih disciplina. Bez znanja (jezikoslovnoga) ne može se uspješno izgrađivati (razvijati) jezična kompetencija. Jezična (jezikoslovna) kompetencija podrazumijeva proizvođenje (slanje, odašiljanje) poruka koje su oblikovane u skladu s fonetičkim/ fonološkim značajkama jezika, gramatičkim značajkama, ortoepskim normama te razlikovanje pravilnoga od nepravilnoga u ostvarenju poruke. Pravogovor (ortoepija) U predmetnim nacionalnim kurikulima govorenje zauzima čelno mjesto. U austrijskom kurikulu uspostavljen je ovakav redoslijed nastavnih područja: govorenje, pisanje, čitanje i analiza tekstova, medijski odgoj, poznavanje književnosti, te jezične analize i jezične vježbe. U njemačkom (bavarskom) kurikulu slijed je ovakav: usmena uporaba jezika, pisana uporaba jezika, pouke o jeziku te književnost i stručni tekstovi. U švedskom kurikulu: govorenje i slušanje, početno čitanje i pisanje, čitanje te upoznavanje medija i pisanje. U austrijskom kurikulu uspostavljen je ovakav redoslijed nastavnih područja: govorenje, pisanje, čitanje i analiza tekstova, medijski odgoj, poznavanje književnosti, te jezične analize i jezične vježbe. U njemačkom (bavarskom) kurikulu: usmena uporaba jezika, pisana uporaba jezika i gramatika. Čitanje Okvirni nacionalni kurikul navodi i čitanje kao jezičnu djelatnost koja se uključuje u jezičnu komunikaciju. U obrazovnom sastavu čitanje zauzima vrlo istaknuto mjesto. U PISA-projektu izdavaja se čitateljska pismenost (čitalačka pismenost) i definira „kao razumijevanje, korištenje i promišljanje o pisanim tekstovima da bi se postigli osobni ciljevi, razvijalo znanje i mogućnosti sudjelovanja u društvenoj i kulturnoj komunikaciji.“ Austrijski projekt o unapređivanju čitanja u školi nastupa sloganom: „Tko zna čitati, zna učiti.“ Čitanje je višestruko složena djelatnost: tjelesna, duhovna, jezična, spoznajna, komunikacijska, stvaralačka. Pri čitanju su angažirane oči, pa se čitanje očituje kao fiziološki proces, ali prije svega kao doživljajno-spoznajni proces. Čitanje je jezična djelatnost, zatim komunikacijska, a naposljetku i kao stvaralačka djelatnost koja se sastoji u prerai, preoblikovanju poruka i stvaranju vlastitoga teksta/metateksta. Čitanje je najstariji oblik čovjekove kulturne djelatnosti i temeljno obrazovno sredstvo. (Kraj u sljedećm broju) odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr ZEMLJOPIS Upoznajmo Hrvatsku: Otok Brač (skica za seminarsku ili maturalnu radnju) Putovima Vladimira Nazora U četvrtak, 6. svibnja, navršava se godišnjica smrti poznatoga geografa i sveučilišnog profesora Mirka Brazde, koji je bio i redoviti suradnik Školskih novina, objavivši u zadnjih desetak godina na stranicama našega lista veliki broj tekstova pod zajedničkim naslovom Upoznajmo Hrvatsku. Jedan od tih tekstova, posvećen Vladimiru Nazoru i otoku Braču, pisan uz 60. obljetnicu Nazorove smrti, pronađen je u rukopisu na autorovu radnom stolu. Članak je iz rukopisa prepisao autorov sin, a ovdje ga zbog ograničenog prostora objavljujemo u skraćenom obliku Napisao prof. dr. sc. Mirko Brazda P oput velikog broda Brač se usidrio u privlačnom prostoru dalmatinskog otočja, na sutoku kopnenih i na raskrižju pomorskih putova. Brač je veliki otok površine 394,57 četvornih kilometara. Najveći je otok u dalmatinskom otočju, a Vidova gora, ili po domaćem svevid vidovica, sa svojih 778 m predstavlja i najviši vrh jadranskog otočja, s kojega za vedrijih dana pogled seže čak do dalekih obala Italije. No, pođimo stopama Vladimira Nazora, putovima kojima je kročio taj veliki pjesnik. Rodna kuća u Postirima Uz posjet pjesnikovoj rodnoj kući dobro bi bilo pročitati i koju od Nazorovih pjesama koja bi motivski bila povezana s prvim uspomenama iz života. Možda bi bilo dobro pročitati pjesmu Il primo canto, posvećenu majci, u kojoj pjesnik progovara o ljubavi prema majci, ali i o nastojanju da se oslobodi utjecaja „talijanske lektire“ i da se lirski očituje u hrvatskom književnom jeziku. „Nazor je najhrvatskiji, najpatriotskiji pjesnik“ - napisat će o njemu Matoš. Inače, rodna kuća Vladimira Nazora u Postirima (ime je najvjerojatnije nastalo od latinske imenice pastura, što znači pašnjak) već desetljećima stoji oronula i pomalo zapuštena. Tek jedva vidljiva spomen ploča svjedoči da se u toj kući rodio Vladimir Nazor. Sam Nazor o svom rodnom mjestu piše: „Rodih se u gradiću na žalu morskoga kanala. Pred njime more s jedrenjačama i parobrodima koji prolaze, a da ponajviše i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubičasto kopno, s dugom gorskom kosom: za gradićem krševit kraj našaran zelenilom vinograda i maslinika. Ne vidjeh ga od svoje pete ili šeste godine, ali ga se i sada rado sjećam. Pamtim i koješta što sam u njemu doživio...“ Postira su mjesto u kojem je proveo djetinjstvo i kamo ga je stalno vukla čežnja za povratkom. „Nazorovi dani“ Osnovna škola u Postirima nosi ime Vladimira Nazora od 1966. godine. Svake se godine krajem svibnja održavaju u Postirima „Nazorovi dani“, tijekom kojih se učenici natječu s najboljim literarnim radovima na temu „Nazor i mi“, a svake godine organizira se i radionica za učenike. Proš- le godine, kada se obilježavala 60. obljetnica Nazorove smrti, projekt radionice glasio je Revitalizacija Eko muzeja - pustinja mudrosti Blaca. Naime, pustinja Blaca sa svojim samostanskim kompleksom u kojemu je astronomski opservatorij i knjižnica s 12.000 knjiga, još nije postala sastavnim dijelom turističke posjete Brača. Otežavajuća je okolnost i što je uvala Blaca, do koje se može doći samo pješice, udaljena od središnjeg bračkog naselja Nerežišća oko dva sata hoda, a od Bola, najstarijeg obalnog i najljepšeg mjesta na Braču, čak četiri sata. Upravo su „Nazorovi dani“ prava prigoda za škole da planiraju svoj posjet Braču i Postirima, posebice kad je riječ o literarnim i recitatorskim grupama. Jedna od prethodnih radionica, u sklopu ”Nazorovih dana“, bila je posvećena i Pučišćima. To je grad „kamena i mora“ u kojem se živi na kamenu, za kamen i od kamena, i zaista je ovdje kamen početak i kraj svega što život znači. Klesarska škola utemeljena je 1906. s vrijednim izložbenim prostorom koju će vam rado pokazati „muški od zanata“ ove škole, nastavnici klesari. Idila Bobovišća No, vratimo se Nazoru. Godine 1936., kada mu je obiteljska kuća bila obnovljena, seli na Brač u kuću svojih roditelja, u Bobovišća. Tu na rodnom otoku, u tihoj mirnoj kući, u kojoj je proveo dio djetinjstva i mladenaštva, živi povučeno sa svojim knjigama i uspomenama iz djetinjstva, razmišlja i piše. Negdje u dalekom sjećanju pojavio se dječak s otoka i zapjevao: „Ali večeras pri svijeći na malom stolu skočit će iz mene, sav blistav, topao i šumoran, moj prvi ditiramb, a prvi će mu stih biti: I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče...“ U atmosferi rodne kuće i rodnog sela Nazor zapisuje: „Sve razdajem, ali svoje vrijeme ne dadoh nikada, pa ne dajem ni dandanas, ma baš nikome. Ni rodbini, ni znancima. Ono je moje pravo bogatstvo. A da budeš gospodar svoga slobodnog vremena, moraš moći i znati biti sam. Egoizam? Možda. No samo tako znam živjeti. A od dosade nisam još nikada trpio!“ Vrativši se u obnovljenu roditeljsku kuću tridesetih godina prošlog stoljeća oduševljeno piše: I ja sam ovdje našo što i tražim, Sve što se desi bješe dim i san. Očevom vodom opet grlo vlažim Očevim vinom bivam danas pijan. Nakon dolaska Nazor je marljivo uređivao kuću, ali još više i okućnicu. Sadio je borove, čemprese, bršljane i uporno masline. Kad već spominjemo masline, recimo i to da je u doba mletačke republike na Braču vrijedilo pravilo u kojem se kaže kako se „certifikat za ženidbu“ može izdati svakoj muškoj osobi koja je zasadila bar stotinu maslina. Nazorova rodna kuća u Postirima „Tri sestrice“ Tih je godina Nazor zapisao: „Prošlih godina posadih 100 borića, 100 čempresa...“ Odlučio je trajno ostati i skrasiti se u toj luci mira i spokoja, u vremenu koje samo njemu pripada, no tu nakanu nikada nije ostvario. Osim u svojim pričama i pjesmama Nazor je, dakle, ostavio vidnih tragova ukrašavajući vrtove, zelenilo oko kuće, a podigao je na brežuljku iznad kuće čak i „kulu“ od kamenja koje je sam skupljao. Na vrhu Kargadura, na sjevernoj strani uvale, na strmoj litici podigao je tri nevelika dorska stupa povezana arhitravom - Nazorova akropola (ili „Tri sestrice“, kako mještani zovu taj toranj) - na kojima su urezana slova I, O, A kao spomen na njegove tri sestre - Irmu, Olgu i Amaliju. Na stijeni pored stupova urezao je sviralu i grčki ispisao ime slavenskog boga Pana. Tu je često znao dolaziti i pod borom u hladu sjediti i odmarati se. Na jednom mjestu zapisuje: Svoj život c’jeli gradio sam tornje Od r’ječi, sanjo kule na vrhuncu Da dignut njima u predjele gornje Otvorim dušu vjetrima i suncu. A danas - stoji toranj od kamena na vrhu iznad moje kuće. Gleda na staze moga djetinjstva... U Bobovišćima je napokon našao svoju „luku mira“, ali ne zadugo: obiteljska kuća u kojoj je Nazor proveo djetinjstvo i u koju se vratio pod starost Spomenik Nazoru u Bobovišćima Što je ostalo od „luke mira“? Pustinja Blaca Ovdje podno „akropole“ dobro je upriličiti „sat na otvorenom“ i usredotočiti se na promjene koje su se događale i događaju na otoku, pa se od Nazorovih zapisa punih ljubavi, opisa i sjećanja, ne može naći gotovo ništa, sve je dograđeno, novosagrađeno, akropola je doslovce zagušena novim gradnjama, „vikendicama“ od kojih samo neke imaju izgled bračkih kamenih kuća. Promjene su više nego vidljive, pa se i nehotice ponovno nameće Nazorovo pitanje: „Jesam li doista doplivao u svoju luku mira?“ svijet aktualno broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 11 www.skolskenovine.hr SAD Natjecanje u organizaciji američkih sveučilišta Studenti inovatori rješavaju društvene probleme Na natjecanju studenata inovatora u San Franciscu, studenti sa sveučilišta diljem SAD-a predstavili su svoje izume koje namjeravaju plasirati na tržištima gdje za njih postoji potreba: od pojednostavljenog filtra za vodu namijenjenoga krajevima u kojima je nema dovoljno, do prijenosnih ventilatora za bolnice zemalja u razvoju N recikliranih guma - namjeravaju prodavati za manje od 10 dolara po komadu. Ona bi malim afričkim farmerima omogućila dopremu vode na njihovu zemlju i tako im produljila plodnu sezonu te priskrbila obiteljima dodatni prihod. a nedavno održanom natjecanju studenata inovatora u San Franciscu natjecale su se ekipe s 15 američkih sveučilišta. Sponzoriran od Nacionalne udruge sveučilišnih inovatora i izumitelja, ovaj događaj usredotočen je na nove ideje koje istodobno ispunjavaju zahtjeve i potražnju na tržištu te pristupaju rješenju nekih društvenih problema. Natjecanje studenata inovatora ove je godine održano u Muzeju znanosti u San Franciscu. Ekipe američkih sveučilišta izložile su svoje izume, koje planiraju promovirati putem tvrtki koje su isto tako sami stvorili. Tim s Politehničkog instituta Rensselaer iz države New York izradio je prijenosnu spravu za pročišćavanje vode. Nadaju se da će je moći prodavati svuda u svijetu za samo jedan dolar. Spoj tehnoloških inovacija i poslovnosti Izumi za pomoć siromašnima Dave Perry iz istog tima kaže da bi taj filtar mogao pomoći milijardi ljudi u svijetu kojima nije dostupna pitka voda: „Ti ljudi pune svoje prazne boce onečišćenom vodom punom mikroorganizama koji uzrokuju dizenteriju. U ovom bi slučaju tu prljavu vodu samo začepili filtrom koji se nalazi u čepu, pa bi im stiskanjem boce izlazila čista voda koju odmah mogu piti.“ Ekipa sa Sveučilišta Colorado State razvila je proizvode namijenjene ženama u ruralnim sredinama zemalja u razvoju: osim još jednog sustava za pročišćavanje vode, tu je porodiljska oprema za primalje u bolnicama. Jedan je student u sklopu doktorata sa Sveučilišta Brown izumio sustav za odlaganje kompaktnih fluorescentnih svjetiljki koje sadrže opasnu živu. Također, budući inženjeri sa Sveučilišta Northwestern napravili su proizvod namijenjen za nedonoščad koja mora biti uz majku - metoda zvana „majčinska njega na klokanski način.“ To je popularna alternativa inkubatorima u nerazvijenim zemljama, no ona predstavlja rizik od apneje, odnosno prestanka disanja za vrijeme spavanja. Uređaj kojeg su razvili ovi studenti nadgleda disanje djeteta i aktivira alarm ukoliko dođe do problema. Jedna od studentica iz tog tima, Yale Sun, pomaže u promidžbi te naprave i već je bila uključena u klinička ispitivanja u Južnoj Africi: „Sve je to vrlo uzbudljivo, ali i veliki izazov. Imam priliku osobno razgovarati s majkama uključenima u klinička ispitivanja, upoznati ih i dobiti njihovu povratnu informaciju - to je stvarno uzbudljivo.“ Još je jedan od izuma prijenosni ventilator koji bi se mogao koristiti u slučaju pandemija, ali i nestašica u zemljama u razvoju, kaže liječnik Matt Callaghan sa Sveučilišta Stanford i pojašnjava: „U Indiji, Kini ili Africi potreba nije nešto što će se možda dogoditi, već je to svakodnevni problem: primjerice, na tisuće ljudi tjedno umire samo zato što u operacijskoj dvorani nema ventilatora, jer su preskupi.“ Ovaj se tim sa Stanforda nada da će svoj model moći prodavati za 300 dolara, što je samo djelić cijene većih bolničkih ventilatora. A ekipa Sveučilišta Brown izumila je kolica za prijevoz vode za afričko trži- šte. Njihova tvrtka već prodaje štednjake na solarni pogon, napravljene od recikliranih plastičnih vrećica u Istočnoj Africi, a ova kolica - čiji su kotači napravljeni od Sve natjecateljske ekipe dobile su određenu financijsku pomoć od Nacionalne udruge sveučilišnih inovatora i izumitelja. Humera Fasihuddin zadužena je za savjetovanje studenata kako da sami pronađu investitore, dobiju vladina odobrenja za svoje izume i promiču ih na tržištima gdje bi mogli biti potrebni: „Ovi su studenti shvatili da mogu riješiti neke društvene probleme, a istodobno i zaraditi. A uz zaradu mogu postati samoodržive tvrtke koje će nanovo investirati svoje prihode za neko dobro.“ Humera Fasihuddin kaže da su ovi ambiciozni studenti pravi primjer društveno svjesnih stručnjaka koji spajaju tehnološke inovacije i svoj dar za poslovnost. Prema VOA News Priredila Ivana Čavlović Istraživanje znanstvenika i pedijatara Kad SMS postane ovisnost Mladi mjesečno pošalju više od 2300 tekstualnih poruka. Znanstvenici upozoravaju da to dugoročno uzrokuje teškoće u školi, smetnje pri spavanju i njihovu razvoju uopće U čestalo pisanje tekstualnih poruka ma mobitelu (SMS), koje je uobičajeno u većine mladih, može postati ovisnost i prijeći u patološko stanje, kažu američki pedijatri. Problem je, doduše, još premalo istražen, ali Sherry Turkle, profesorica socijalnih studija i tehnologije na Tehnološkom institutu Massachusetts u Bostonu, polazi od toga da takvo komunikacijsko sredstvo postojano narušava razvoj mlade generacije. Turkle je dulje od tri godine raščlanjivala mladenačko ponašanje, a zabrinjavajuće stanje zbog sve češćih tekstualnih kontakata putem prijenosnih telefona uočio je i Martin Joffe, pedijatar iz Greenbaya u Kaliforniji. On je proveo studiju s mladima u dvije srednje škole. Pritom je otkrio da postoje učenici koji su dnevno slali i stotine SMS-a. Prema istraživanju marketinške tvrtke Nielsen, mladi je Amerikanac u tri mjeseca poslao i primio ukupno oko 7000 SMS-ova, dakle 80 po danu ili skoro pet u jednom satu tijekom 16 sati, koliko je budan tijekom dana. Je li pretjerano slanje tekstualnih poruka mobitelom bolest? Marljivi terapeuti već su otkrili razna oboljenja, koja nakon određene medijske buke opet padnu u zaborav. Nije sasvim neosnovano stajalište psihologa i pedijatara, koji SMS kao nematerijalni oblik ovisnosti, pa i ovisnost od igara, ne smatraju ozbiljnim poreme- ćajem osobnosti. To nudi zadovoljavanje socijalnih potreba i osigurava mladima njihovu pripadnost skupini u teškoj fazi traženja identiteta. Psihološka analogija kaže da već i sam signal dolazećeg SMS-a može voditi do pojačanog rada hormona sreće, prenosi hamburški istraživač Peter Wippermann saznanje kanadskih znanstvenika. „To je jedna vrsta medijalnog izmjenjivanja nježnosti kao zamjena za fizičku pri- snost“, kaže Wippermann. Mladi su u istraživanju priznali da kasno u noć odgovaraju na SMS poruke. To vodi do poremećaja u spavanju u određenoj dobnoj skupini, koja je ionako osjetljiva. Liječnici rizikom smatraju pojavu straha i smetnji u pažnji kao i probleme u školi, ali i ortopedske smetnje, poput upale ligamenata zbog preopterećenja ruke. Česta i pretjerana uporaba palca vodi do „mišićno-skeletnih smetnji“, kakve su poznate kod osoba koje rade na računalu, upozorava Peter W. Johnson, liječnik radne medicine na Sveučilištu Washington u Seattlu. Za znanstvenicu Sherry Turkle u prvom su planu spoznajni i razvojni problemi. Kad su tekstualni kontakti postali vrlo jednostavni, tinejdžeri su za svaki svoj potez tražili savjet i odobravanje roditelja. Na taj se način neće naučiti samostalno donositi odluke, a da se ne govori o očiglednim smetnjama u usredotočenosti i učenju. Možda će „prividno komuniciranje“ uskoro potisnuti fizičko. Prema ispitivanju Instituta za demoskopiju Allensbach samo još 36 posto tinejdžera u dobi od 14 do 18 godina prednost daje osobnom razgovoru ispred komuniciranja e-poštom ili SMS-om. Prema Die Welt Pripremio Željko Medvešek regija 12 www.skolskenovine.hr CRNA GORA broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. SRBIJA Srednjoškolsko obrazovanje Izmjena Zakona o visokom školstvu Maturanti uče povijest iz dva udžbenika Budući da se u starom udžbeniku povijesti ne spominje odgovornost crnogorskih čelnika za rat i stradanja na području bivše Jugoslavije, on će učenicima biti - besplatno podijeljen C rna Gora još nije spremna suočiti se s neposrednom prošlošću, tvrdi Dragutin Popović, jedan od autora novog udžbenika povijesti koji nije naišao na odobravanje nadležnih političara u zemlji. Za njih je najsporniji bio novi način obrade razdoblja raspada bivše Jugoslavije i uloge crnogorskih vlasti u ratovima koji su uslijedili. Povijesna istina koju je nužno reći - Ni meni se ne sviđa istina s početka devedesetih, ne sviđa mi se stav Crne Gore iz tog razdoblja, ali to je činjenica, povijesna istina koju je nužno reći. Hoće li se to reći ove godine ili će okolnosti za deset godina biti povoljnije, to je drugo pitanje. Međutim, smatram da će te činjenice ući u buduće udžbenike i da će se o njima puno više govoriti - kazao je Popović. Nakon što je novi udžbenik napisan i nakon što su ga recenzenti odobrili, crnogorske su vlasti postale svjesne nezahvalne uloge koja im se pripisuje. Najprije su od autora diskretno tražili da promijeni barem neka poglavlja u udžbeniku, ponaj- prije ona koja se tiču devedesetih godina. Budući da autori na to nisu pristali, crnogorsko Vijeće za opće obrazovanje, kojim predsjedava pomoćnik ministra obrazovanja i znanosti Radovan Damjanović, pronašao je solomonsko rješenje - odlučio je da maturanti uče povijest iz dva udžbenika! A onda je sve to predstavljeno kao promišljena strategija europski orijentirane Crne Gore: „To je dokaz demokratskog iskoraka koji čini Crna Gora, pokušavajući svestrano valorizirati svoju noviju povijest i s njom se suočiti“, priopćeno je iz Vijeća. No, šećer dolazi na kraju. Budući da se u starom udžbeniku povijesti ne spominje odgovornost crnogorskih čelnika za rat i stradanja na području bivše Jugoslavije, on će učenicima biti - besplatno podijeljen. Neozbiljnost nadležnih institucija Profesorica Sveučilišta u Podgorici Branka Bošnjak kaže da sve to govori o neozbiljnosti nadležnih institucija, prije svega Zavoda za školstvo i Vijeća za opće obrazovanje. - Iste su te institucije prije samo godinu dana dale suglasnost za taj udžbenik. Mijenjati pravila u tijeku igre te na taj način zbunjivati i učenike i profesore, koji neće znati iz kojeg udžbenika trebaju predavati, samo govori o tome koliko je kod nas sve neozbiljno. No, očigledno je bilo nekog političkog utjecaja i nekome nije odgovarao sadržaj. Ili tada nisu dobro čitali, u što ne vjerujem, ili razlog treba tražiti u tome što su članovi Vijeća morali odraditi posao onako kako im je naređeno. Prema Deutsche Welle I. B. SLOVENIJA Ocjenjivanje Jedinica ponovno u imenicima N akon tri godine pauze, u slovenske srednje škole od iduće se školske godine vraća - jedinica. Naime, do sada je ta negativna ocjena bila označavana kraticom NMS (ne ispunjava minimalne standarde), što u slovenskoj obrazovnoj javnosti nije zaživjelo. Ovu su odluku slovenskog ministarstva školstva jednoglasno podržali gotovo svi segmenti društva u Sloveniji, a za kraticom NMS nitko neće žaliti. Javnost je to protumačila povratkom „dobre stare jedinice“ u školske imenike, a ona nije mrska ni učenicima koji su često bili ocjenjivani s NMS. Jer, kako kaže jedan lošiji učenik, ne zna što je zapravo dobio, a ne znaju ni njegovi roditelji, jer im nije posve jasno što je to. To umnogome podsjeća na nekadašnje opisne ocjene, poput „ističe se“, u vrijeme famozne Šuvarove reforme školstva iz vremena bivše države, što također nije zaživjelo. U Sloveniji je u posljednje tri godine u učeničke svjedodžbe, umjesto jedinica, upisivana kratica NMS, a ta je novost tada proglašena napretkom u sustavu ocjenjivanja. No, od samog početka tome se suprotstavljala većina nastavnika, ali i roditelja, tumačeći to na način da se promovira lijenost i kampanjsko učenje. Naime, učenici koji bi dobili NMS uz molbu su mogli upisati sljedeći razred, a onda se s profesorom dogovarati kako da isprave tu ocjenu. Ponovnim uvođenjem negativne ocjene to će postati prošlost, jedinica će ponovo zaživjeti, kako u gimnazijama, gdje se ocjena NMS mogla upisivati samo tijekom školske godine u imenike, tako i u zanatskim školama, gdje je NMS upisivan i svjedodžbe. Prema NL-u I. B. Za državno zanimanje državna diploma Resorno ministarstvo pripremilo je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o visokom školstvu, po kojem se pravo na školovanje nositelja pravosudnih funkcija, medicinara i prosvjetnih radnika ekskluzivno prenosi na obrazovne institucije čiji je osnivač država O dluka Ministarstva prosvjete da izmijeni Zakon o visokom školstvu po kojem bi se pravnici, medicinari i prosvjetari ubuduće mogli školovati isključivo na državnim fakultetima nailazi na različite reakcije među rektorima privatnih sveučilišta. Naime, ako student prava ubuduće želi raditi u pravosuđu, ne može ići na privatni fakultet. Resorno ministarstvo pripremilo je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o visokom školstvu, po kojem se pravo na školovanje nositelja pravosudnih funkcija, medicinara i prosvjetnih radnika ekskluzivno prenosi na obrazovne institucije čiji je osnivač država. Studenti bez prava na izbor O prijedlogu bi se vlada, a potom i parlament tek trebali izjasniti. Vlasnik i rektor sveučilišta Megatrend Mića Jovanović kaže da je ovo vrlo loš prijedlog izmjene zakona. - Takav prijedlog izmjena zakona ruinira dosadašnje napore na izjednačavanju prava državnih i privatnih sveučilišta. Ideja da se nositelji pravosudnih funkcija, medicinari i prosvjetari moraju školati samo na državnim fakulte- tima potpuno je bezumna. Ona ruši zajamčeno pravo studenata na vlastiti izbor i otvara vrata mogućnosti da za nekoliko godina država propiše, na primjer, zakon da službenici u bankama moraju imati diplomu državnog Ekonomskog fakulteta ili da profesionalni političari moraju imati diplomu Fakulteta političkih znanosti - ogorčen je Jovanović. Po njegovu mišljenju, to je korak prema nestajanju privatnih visokoškolskih institucija iz obrazovnog sustava Srbije. - Odgovornost za to leži na Ministarstvu prosvjete. Predlagao sam ministru Žarku Obradoviću ne samo da se nadopuni zakon već da ga u cijelosti promijeni tako da se odrekne principa Bolonjske deklaracije, koji koče obrazovanje - dodaje rektor Jovanović. Finska ideja na Balkanu U sklopu Megatrenda, inače, djeluje fakultet za državnu upravu kao smjer za menadžment u zdravstvu, a klasične medicine nema nigdje na srpskim privatnim fakultetima. S druge strane, na rad privatnog sveučilišta Singidunum ne bi utjecale ovakve izmjene zakona, jer se na njemu ne školuju stručnjavi na koje se te izmjene odnose. Milovan Stanišić, rektor Singidunuma, smatra da država treba imati ekskluzivno pravo na školovanje učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama za pedagoške i psihološke predmete, jer oni propagiraju sustav vrijednosti koji je značajan za državu u cjelini. Svi drugi profesori, međutim, mogu imati diplome i privatnih obrazovnih institucija. - Isti princip važi i za medicinare, koji brinu za zdravlje i odlučuju o životu, a tu su potrebna velika ulaganja iza kojih zasad može stajati samo država. Nemam ništa protiv najavljenih promjena, jer se sve odnosi na jasne profile i ne može izazvati zbrku konstatira rektor Stanišić i dodaje: - Ta je ideja stigla iz Finske, koja je prva u Europskoj uniji na takav način regulirala obrazovanje, a kasnije je to prihvatilo još nekoliko članica EU. Logičan mi je interes države da ona školuje pravnike, jer su oni značajni za zaštitu pravnog poretka, dok se ostali smjerovi, prije svega poslovno pravo, mogu izučavati i na privatnim sveučilištima. Prema Blicu I. B. tema broja broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 13 Tema broja: Kriza odgoja i/ili odgoj u krizi www.skolskenovine.hr Prilika za pozitivne promjene Pripremio Marijan ©imeg Za postojeću su krizu u najmanjoj su mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Upravo bi zato kriza trebala biti pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se svi suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene U organizaciji Hrvatskoga pedagogijskog društva u Osijeku je od 19. do 21. travnja održan Osmi susret pedagoga Hrvatske, znanstveno-stručni skup na kojem je četiristotinjak pedagoga tri dana raspravljalo o temi pod nazivom Kriza odgoja i⁄ili odgoj u vrijeme krize. Tema susreta nije slučajno izabrana, jer je kriza odgoja već dulje prisutna. Pojavni oblici su različiti i o mnogima od njih se razgovaralo na skupu, kao i o posljedicama odgoja na svim razinama, od obitelji, predškole, osnovne i srednje škole do razdoblja adolescencije. Dominantna usmjerenost škole na obrazovnu dimenziju svakako je utjecala i na njezinu odgojnu neučinkovitost. Mora se naglasiti da su za postojeću krizu u najmanjoj mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali i da je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Škola je najbolja košarica u koju svi nabacaju svoje probleme - od roditelja, koji nemaju vremena baviti se vlastitim djetetom ni u odgojnom ni u obrazovnom smislu, do svih drugih koji jedino mogu optuživati školu, resorno ministarstvo ili njemu pripadajuće agencije. Upravo bi zato kriza trebala biti pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene. Nitko neće imati laganu zadaću u budućnosti u okviru pedagoške teorije i prakse, ali pedagozi će imati plemenitu dužnost da odgoj kao temeljnu djelatnost pokušaju izvesti iz krize. U tematskom prilogu koji slijedi donosimo sažeta i skraćena uvodna izlaganja koja su na plenarnim sesijama održali uvaženi stručnjaci, profesori na Odsjecima za pedagogiju u Zagrebu, Osijeku, Zadru i Splitu, koja su dobar temelj za promišljanje o krizi odgoja kao i za traženje izlaza iz nje. Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Odgoj redivivus Vrhovno je načelo suvremenog odgoja poštivanje individualiteta; odgoj samostalnog i odgovornog bića, a ne kloniranih jedinki “upotrebljivih građana”. Zato pravi odgoj niti treba, niti smjera proizvesti čovjeka samo za radno mjesto - samo privjesak stroju - samo kompetenciju za poduzetništvo, za politiku, ulicu, medije (čovjeka bez osobnosti), već jedinstveno biće per se Razgovor o krizi odgoja čini se višestruko važnim, ali jednako tako pomalo i sumornim. Već sama riječ kriza za sebe znači teško stanje, sveopće nezadovoljstvo, složenost situacije u nekom području, bolest i neizvjesno ozdravljenje. Takvo, opet, razmišljanje bez nužnog je profesionalnog optimizma. Istodobno nas treba tješiti činjenica da je odgojna kriza trajna kategorija u pedagoškoj djelatnosti zbog čega ne treba odmah zapadati niti u duboki pesimizam. Kriza odgoja javlja se, u zavisnosti od društvenih stanja i mijena, stalno većim ili manjim intenzitetom, pa nam ostaje jedino potreba iznova javnost povremeno upozoravati i pritom oživljavati vlastite zadaće. To stalno vraćanje odgoja u svakodnevni život redovito prati niz pitanja: Što je zapravo odgoj? Mora li se čovjeka uopće odgajati? Zašto svako malo odgoj treba aktualizirati i oživljavati? Tko može i treba vršiti odgojnu djelatnost? i niz drugih važnih podpitanja. Odgovor na ova i slična pitanja nije moguć ukoliko se na nj gleda uprošćeno i svedeno na različite svakodnevne asocijalne pojave u obitelji, školi, na ulici ili društvu uopće. Ključno je traženje odgovora u antropološkom i filozofskom poimanju čovjeka, njegovih duhovnih, moralnih kriza i dilema. U toj metafizici shvaćanja čovjeka kao složenog bića leže zapravo mogući odgovori o tome što je današnjem odgoju ostalo od humanističke vizije dobra čovjeka i etičkih načela čovječnosti. Ili, još malo “praktičnije”: koje ideale odgojem želimo ostvariti s gledišta uvažavanja prirode čovjeka kao Nastavak na 16. stranici 14 aktualno tema broja broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr Nastavak sa 13. stranice individualnog i socijalnog bića. Je li odgoj, dakle, moguć bez jasna cilja, normi i vrijednosti. Odgoj je uvijek proces što se planski zbiva, organizira i provodi svjesno i sa svrhom čovjekova optimalnog razvoja. Stoga je i izlaz iz krize odgoja “traženje izlaza iz metafizičke krize” – prije svega. Još od prvih pojava i naznaka organizirane brige za razvoj čovjeka, odgoj je središnji pojam i praksa pedagogijske znanosti. Ali, on je oduvijek (i danas), vrlo različito shavaćan i tumačen, ne samo od strane pedagoga, nego filozofa, sociologa, psihologa i drugih. Pa i Herbart ga je, kao filozof i otac autonomne znanosti o odgoju, unio u svoju formaliziranu nastavu vidjevši u njemu “pravo sredstvo za socijalni razvoj čovjeka”. Slično njemu u SAD-u će Dewey početkom dvadesetoga stoljeća, u vrijeme velike američke ekonomske krize, zavapiti, sukladno svojoj filozofiji pragmatizma i instrumentalizma, za odgojem “demokratski odgovornog i praktično korisnog građanina”, kao izlazom iz teškog društvenog stanja. Od tada, pa do danas, za odgoj je svatko kompetentan, ali ne i odgovoran. U tom Hyde Parku govori se o svemu i svačemu na svoj način i odgoj se stavlja u svakovrsne teorije i praktične pokušaje. Je li odgoj danas sveden na puku tržišnu robu, utilitarni pragmatizam i formiranje poduzetničkih kompetencija u kvalifikacijskim okvirima? Gdje su duhovne kompetencije, čak i “humana nekorisnost”? Mi smo, sve se više pokazuje, u dubokoj i svekolikoj krizi života i nedostatku znanja znanosti o životu. Dobru se odgoju sve više suprostavlja “tiranija sadašnjosti” u formi prenaglašavanja aktualnosti i materijalne korisnosti. Zbog toga ono što odgoj jeste, nije ono što bi netko želio da on naručeno bude u jednom određenom trenutku, nego dublja filozofska i vrijednosna kategorija. Vrhovno je načelo suvremenog odgoja poštivanje individualiteta; odgoj samostalnog i odgovornog bića, a ne kloniranih jedinki “upotrebljivih građana”. Zato pravi odgoj niti treba, niti smjera proizvesti čovjeka samo za radno mjesto – samo privjesak stroju – samo kompetenciju za poduzetništvo, za politiku, ulicu, medije (čovjeka bez osobnosti), već jedinstveno biće per se. Odgoj se stoga ne smije instrumentalizirati u smislu njegova modernističkog poimanja od strane liberalnih pedagoga ili angažiranih sociologa, namećući čovjeku društvo kao svojevrsno “nadbiće” i utilitarističku koncepciju obrazovanja, kao i nekadašnje “formiranje podobnih i lojalnih”. Koji je to onda obzor suvremenog odgoja?! Zato u našim školama i nastavnim programima i nema mjesta za učenika; njegov prirodni i humani razvoj. U nacionalnom kurikulumu će, kako se čini, carevati poduzetničke kompetencije strukovnih zastupnika i nositelja područno-predmetnog egoizma. To nije sotonizacija struke, gospodarstva i proizvodnje, ali jest apel za humanizaciju odgoja, obrazovanja i škole. Moralna i duhovna kriza nije tamo gdje neki misle. Pa ne upravlja dušom mladih Kaptol ili Vatikan, nego kafići, party, MTV, CMC, SKY-rock, natjecanja, Farme, Festivali, Internet i slično. Ono što je čovjek danas u empirijskom i psiho-pedo-metrijskom značenju nije ono što želimo u filozofskom, odgojnom i humanističkom smislu. Čovjek je daleko složenije biće i zato je onda i odgoj teška i odgovorna djelatnost, dužnost i obveza obitelji, javnih ustanova i društva u cjelini. Umire li današnji čovjek zbog tih statističkih briga za njega. Zgodno je netko rekao: pedagozi, držimo se čvrsto djeteta! Na takvu pomodarnom shvaćanju odgoja, obrazovanja i položaju učenika i formira se i uloga suvremenog učitelja kao trenera, koji djecu i mlade sprema za natjecanja i državnu maturu. Zato, kad mi budemo znali odgovoriti na pitanje Kako živjeti?!, možemo tek govoriti o punom i pravom odgoju. Suvremeni čovjek, na veliku žalost, ne postavlja to krucijalno pitanje nego misli kako biti što kompetentniji i kompetitivniji. Eto, zato danas govorimo o krizi odgoja, kao dubokoj krizi “tekuće sadašnjosti” ispunjene frazama o društvu znanja, društvu koje uči, cjeloživotnom obrazovanju, poduzetničkim kompetencijama, a ne i humanističkim, moralnim i sličnim vrijednostima. Zbog toga kriza odgoja nikako nije samo pedagoška, nego društvena i “metafizička kriza iskonske ideje čovjeka” koju treba, što je više moguće, sustavno vratiti njezinu prirodnom razvoju i tijeku. Prof. dr. sc. Dubravka Maleš, Filozofski fakultet u Zagrebu Nova paradigma obiteljskog odgoja Da bi odgovorio zahtjevima koji se pred njega postavljaju, od roditelja se očekuje da poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja, da punu pozornost pridaje potrebama i sposobnostima djeteta i da poznaje načine njihova zadovoljavanja i poticanja, da posjeduje znanja, vještine i navike potrebne za uspješno odgojno djelovanje, da je dobro informiran o postojećim društvenim resursima, da je u stanju odabrati najbolje za svoje dijete i da surađuje s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu Temeljno je pitanje koji su se to pomaci dogodili u postmodernoj obitelji koji nameću uvođenje nove znanstvene paradigme u obiteljsku pedagogiju. Mi pedagozi i pedagogija kao znanost prvenstveno smo usmjereni na odgojnu ulogu obitelji, ali nikako ne smijemo zanemariti poziciju obitelji u društvu te sve one promjene koje utječu na obiteljski život, a time i na njezine odgojne mogućnosti i samu kvalitetu odgoja. Zanemarivanje međuovisnosti odgoja što ga dijete dobiva u obitelji i svih ostalih čimbenika koji utječu na obiteljski život značilo bi ”pedagoško sljepilo” koje može rezultirati potpunim nerazumijevanjem onoga što se događa na planu obiteljskog odgoja danas. Obitelj je temeljna ljudska zajednica koja je u stalnoj interakciji s okruženjem u kojem se nalazi. Ona predstavlja sliku u malom svih proturječja kroz koja prolazi društvo. Tijekom povijesti obitelj je doživjela niz značajnih promjena u strukturi, ulogama i vrijednostima, ali nije nestala. U razdobljima društvenih tranzicija i naglih promjena i obitelj je prolazila krize, koje su imale za posljedicu novu kvalitetu obiteljskog života. Neke od promjena do kojih je došlo u obiteljima razvijenog svijeta, uključujući i Hrvatsku, a koje neminovno utječu na odnose između roditelja i djece te na samu prirodu odgoja u obitelji su pluralizam obiteljskih struktura, individualizam kao životna filozofija i potreba za društvenom pomoći. Društveni trendovi koji su se pojavili posljednjih nekoliko desetljeća, kao što su liberalizam, veća mogućnost izbora načina života te promijenjene uloge muškarca, žene i djece, a sve praćeno individualizmom, doveli su do promjena u partnerskim i obiteljskim oblicima života. Porast netradicionalnih obiteljskih struktura ima za posljedicu sve više djece koja tijekom djetinjstva mogu iskusiti život u obiteljima različitih struktura. Dijete koje trenutačno živi u obitelji s oba roditelja, ima velike šanse naći se u jednoroditeljskoj obitelji. Raznolikost obiteljskih struktura ne dozvoljava onima koji se bave obiteljima zaključiti da sve one koje odstupaju od tradicionalne obitelji moraju negativno utjecati na razvoj djeteta. Bez obzira na formu, obitelj može biti uspješna obiteljska sredina ukoliko pruža sigurnost njezinim članovima i onu nužnu prisnost i toplinu koja nije važ- na samo djeci nego i odraslima. U prvi plan dolazi nova paradigma u istraživanjima djetinjstva koja uzima u obzir i druge čimbenike koji utječu na djetetovu socijalizaciju kao i na njegovo psihosocijalno zdravlje i životno zadovoljstvo, a to su kvaliteta obiteljskih odnosa i strategije odgoja, prostorni, materijalni i socijalni uvjeti obiteljskog života kao i stresovi kojima je dijete izloženo. Obiteljska transformacija odnosi se i na jačanje individualističke kulture koja utječe na ponašanje, shvaćanje i djelovanje pojedinca. Sve je manji interes za opće, a sve više isključivi interes za osobno dobro, što u konačnici vodi do sebičnosti i slabljenja društvenih veza. Ekonomski progres postaje važniji od zaštite tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, a osobno zadovoljstvo postaje važnije od obiteljske tradicije. Porast individualizma smanjio je privlačnost braka i roditeljstva. Mnoge europske zemlje, uključujući Hrvatsku, obilježava zabrinjavajući pad nataliteta te povećanje broja onih koji odustaju od roditeljstva, što je prvenstveno rezultat stava žena, muškaraca i parova prema roditeljstvu i obiteljskom životu. Među mladima jača trend odgađanja ulaska u brak kako bi se posvetili obrazovanju, usavršavanju i uspjehu u karijeri. Svaki od ovih momenata utječe na odgojne mogućnosti obitelji kao i na poziciju djeteta. Suvremena obitelj našla se u procjepu između tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i zahtjeva suvremenoga društvenog razvoja. Postoji raskorak između onoga što se od obitelji očekuje i onoga što joj suvremeno društveno okružje omogućuje da bude. Roditelj je, prema Ustavu Republike Hrvatske, Obiteljskom zakonu i Konvenciji o pravima djeteta, djetetov primarni odgojitelj, dok u praksi roditelj ponekad najmanje vremena provodi s djetetom, a i njegov utjecaj na dijete sve više slabi. Osim toga, roditelj se sve teže nosi sa silnim promjenama u društvu, u vrijednostima. Pred roditeljima su silni izazovi vezani za promjene u shvaćanju prirode djeteta, dje- tinjstva i roditeljskog autoriteta. Danas se dijete prihvaća kao subjekt s pravima, aktivni sudionik vlastitog razvoja, što nameće drugačiji pristup roditeljima u odgoju. Odgoj prestaje biti proces kojemu je cilj postizanje djetetove poslušnosti i pretvara se u proces komunikacije i interakcije između roditelja i djeteta, pri čemu se međusobno uvažavaju i prilagođavaju jedni drugima. Dobar roditelj je onaj koji poštuje, štiti i promiče prava djeteta odnosno postupa u najboljem interesu djeteta. Načela kojima se rukovodi takav roditelj su: brižno, njegujuće ponašanje, pružanje strukture i vođenja, uvažavanje djeteta kao individue te omogućavanje osnaživanja djeteta. S obzirom na sve kraće vrijeme što ga roditelj ima na raspolaganju za odgojnu ulogu, nameće se potreba za pomoći, koja uključuje odgojno-obrazovne programe za djecu kao i one namijenjene jačanju roditeljskih kompetencija. Da bi odgovorio zahtjevima koji se pred njega postavljaju, od roditelja se očekuje da poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja, da punu pozornost pridaje potrebama i sposobnostima djeteta i da poznaje načine njihova zadovoljavanja i poticanja, da posjeduje znanja, vještine i navike potrebne za uspješno odgojno djelovanje, da je dobro informiran o postojećim društvenim resursima (materijalnim, pravnim, socijalnim, zdravstveno-zaštitnim, odgojnoobrazovnim...), da je u stanju odabrati najbolje za svoje dijete i da surađuje s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu. Prof. dr. sc. Zlatko Miliša, pročelnik Odsjeka za pedagogiju, Sveučilište u Zadru Kriza odgoja i ekspanzija suvremenih ovisnosti Zadatak škole više nije ponajprije da daje informacije, već da razvije kritičko mišljenje koje proizlazi iz kritičke analize medijskih sadržaja i dekodiranja medijskih simbola, kako bi se umanjila i prozrela manipulativna uloga medija Glavna je hipoteza od koje valja poći da kriza vrijednosti potiče krizu odgoja. U sagledavanju uzroka odgojne krize valja uzimati ukupnost utjecaja kojima su djeca i mladi izloženi u svojoj socio-kulturnoj sredini. Kriza odgoja se najbolje uočava u krizi identiteta; osobnog i nacionalnog. Stupovi broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema broja aktualno 15 www.skolskenovine.hr zdravog društva su i stupovi željenog odgoja, a razvijaju se i obiteljskim vrijednostima, radnim postignućem i vjerom. Uočavajući ovu zakonomjernost, tek tada odgoj postaje intencionalni proces, kojim nastojimo ostvariti ciljeve, norme i vrijednosti pojedinca i zajednice. Osim djetetova genetskog potencijala te utjecaja okruženja na razvoj djeteta i formiranje njegove osobnosti, iznimno je važan roditeljski odgoj. Njegovim je izostankom otvoren put različitim negativnim utjecajima medija, vršnjaka, ulice... U pedagogijskoj literaturi najčešće se navode tri osnovna tipa roditeljskog odgoja: demokratski ili autoritativni, autoritarni i permisivni, a sve češće se analizira i četvrti - indiferentni odgoj. Demokratski odgoj je tip odgoja u kojemu je komunikacija na najvišoj razini i gdje je dijete u poziciji subjekta. Odgovornost u odgojno-obrazovnom procesu je ravnomjerno raspoređena između nastavnika, roditelja, djeteta i svih ostalih subjekata. Cilj demokratskog odgoja je samoostvarenje, a ono se ne može dogoditi, ako se dijete ne odgaja u duhu dužnosti, odgovornosti, strpljenja, privrženosti i samopožrtvovnosti. Demokratski odgoj dopušta izbor između alternativa, poštovanje autoriteta znanja, afirmiranje pozitivnih odgojnih primjera, kritičnosti i kreativnosti. Autoritativni odgoj neće dopustiti da mediji i ulica u djetetu izazovu osjećaj manje vrijednosti, nego će djetetu ukazati da je ono najbolje u nečemu i da na tome treba i dalje raditi. Autoritarni ili autokratski odgoj podrazumijeva „čvrstu ruku“, pri čemu je dijete objekt u svakom obliku komunikacije. To je najpogubniji stil odgoja, jer ne odgaja dijete da bude samostalno već vodi krizi identiteta i niskom stupnju samopoštovanja. Permisivni stil odgoja se obično u literaturi naziva i anarhični i/ ili laiseez faire. U središtu pozornosti su djetetove želje i njegovi interesi, pa je vrlo vjerojatno da će takav stil odgojiti egocentričnu osobu. Četvrti tip je indiferentni odgoj, gdje nema odgovornosti i kvalitet- ne komunikacije. Takvi su roditelji najmanje emocionalno angažirani. Indiferentni roditelji više misle na sebe nego na vlastito dijete. Da bi se riješili brige o njemu, neodgovorni roditelji će mu radije kupiti televizor, računalo, auto umjesto da dugotrajnije i strpljivo ulažu u razvoj njegova samopouzdanja i često vide samo moć novca, ali ne i ljubavi. Jedan od dokaza krize odgoja je i istraživanje u sklopu projekta „Siromaštvo u Hrvatskoj“, u kojemu su građani rekli da najviše cijene bogatstvo, uspjeh, zdravlje i moć, a vrijednosti samoobrazovanja, empatičnosti i altruizma na samom su dnu ljestvice prihvaćanja, što zorno govori u kojoj se odgojnoj krizi nalazimo. Rezultati brojnih istraživanja ukazuju na pojavu novih vrsta ovisnosti: o hrani, kupnji, pušenju, računalu i internetu, o drugoj osobi, ljepoti, praznovjerju, običajima i/ili ritualima, reakcijama drugih ljudi, nadziranju drugih i upravljanju njihovim životima. Ovaj tip ovisnosti posljedica je dokoličarenja. Ovisnost o klađenju je u porastu: 33 posto učenika muškog spola srednjih škola u Zadru izjavljuje da svakodnevno posjećuje sportske kladionice. I nekontrolirana kupnja smatra se vrstom ovisnosti. Kod mladih je sve izraženija i „opsjednutost“ seksualnošću. Ovisnost o seksu se javlja kao poremećaj koji izaziva snažnu potreba za seksualnim vezama koje se stalno ponavljaju. Takve osobe svoje seksualne partnere doživljuju kao stvari koje im koriste da bi smanjili napetost. Posljedica ovisnosti o hrani je pretilost, a suprotnost tome su mladi koji se, oponašajući manekene, odlučuju za gladovanje, postajući ovisnici o izgledu, a čija je posljedica anoreksija odnosno bulimija. Ovisnost o internetu je poremećaj u kojemu korisnici gube osjećaj za vrijeme i zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve osobe imaju stalnu potrebu za novom i boljom računalnom opremom, suvremenijim softverom... Korisnici interneta koji ne mogu kontrolirati vrijeme provedeno na internetu i koji imaju više socijalnih interakcija u virtualnome nego u stvarnom svijetu češće postaju depresivni. U anketi učenika u tri osnovne škole u Zadru utvrđeno je da je 12 posto osnovaca više od pet sati dnevno ispred televizora, jedanaest posto je više od pet sati ispred računala, a njih 25 posto više od sat i pol koristi mobitel za igrice. Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj je 2009. bilo oko 130.000 ovisnika o internetu u dobi između 20 i 30 godina. Medijska kompetencija je središnji pojam u medijskoj pedagogiji. Ona uključuje sve sposobnosti koje pojedinac unutar informacijskog društva mora usvojiti: uporabu medijskih proizvoda, razmjenu medijskih poruka, medijsku refleksiju. Medijski odgoj nije samo poučavanje nego i istraživanje i zauzimanje kritičkog stava u stjecanju konačnih ciljeva medijskih kompetencija. Za suvremeni kurikulum škole osobito je važan razvoj kritičko-refleksivnog mišljenja učenika. S obzirom na to da mediji nude infor- macije i nove načine učenja - oni mijenjaju ulogu škole. Dakle, zadatak škole više nije ponajprije da daje informacije, već da razvije kritičko mišljenje koje proizlazi iz kritičke analize medijskih sadržaja i dekodiranja medijskih simbola, kako bi se umanjila i prozrela manipulativna uloga medija. Medijske kompetencije stoga postaju važna sastavnica suvremenoga školskog kurikuluma što podrazumijeva novu paradigmu škole, pri čemu njezina odgojno-obrazovna uloga ostaje neupitna. Brojne mogućnosti simboličkog izražavanja, koje nude novi mediji treba kreativno povezati s novim temama u gotovo svim predmetima. Prof. dr. sc. Vladimir Jurić, profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Školski pedagog i odgojna funkcija škole Za odgojni rad najvažnije je imati puno strpljenja i beskonačno vrijeme na raspolaganju Svi o odgoju razmišljamo na svoj način i kao refren ponavlja se sintagma o odgojnoj funkciji škole i taj šlager ne umire, jer odgoj je sastavnica života, jer rasti, razvijati se, odgajati se i samoodgajati je neizbježna funkcija. Iako je neizbježna i prirodna pa bi trebala ići na principu samoniklosti, u odgoj se upliću mnogi čimbenici i naročito institucije. Škola je institucija personalizacije, odnosno u njoj svaka osoba treba izrasti što je moguće autonomnije, bez obzira na odgojne zahtjeve sredine koji su heteronomni. Dakle, personalizacija bi morala biti ideal svakog odgoja, pa tako i školskog. Ona nije vezana za formativnost u smislu oblikovanja osobe prema nekom diktatu, konceptu ili receptu već je podupiruća kako bi omogućila razvoj. Budući da je odgoj regulacija zajedničkog življenja onda moraju postojati pravila takvog života, jer ako ih nema onda netko može biti u sukobu i s okolinom, ali i sa samim sobom. Brojni pedagozi novog doba zahtijevali su da se uspostave pravila ponašanja u razredu, koja idu u pravcu korektnog odnošenja, obazrivosti i tolerancije, pa treba razviti socijalne i emocionalne pretpostavke. Škola je vezana za državu i neki su nam zadaci delegirani, a hoće li biti osmišljeni i realizirani na pravi način ovisi o nama. Ta društvena razina neprekidno se nalazi u interakciji s individualnom. Sama po sebi škola je mjesto učenja i življenja. No, njena obrazovna strana je prenaglašena i to je nešto bez čega se škola ne smije legitimirati, zbog čega padamo u očima djece i roditelja. No, nitko nas ne pita za odgojne uspjehe. Divno je vrednovati ishode obrazovanja jer tu je sve jasno. Znanje jamči prelazak u viši razred, ali kada je netko napisao u svjedodžbi da je dijete s uspjehom završilo peti razred, ali je s obzirom na zrelost tek u trećem razredu. A toga ima, jer školu nismo shvatili kao zajednicu življenja. Važno je istaknuti da svatko može biti zarobljen vanjskim odgojnim utjecajima, ali najteže je ropstvo kad čovjek zarobi samoga sebe. Smisao odgoja je zapravo učiniti čovjeka slobodnim od samoga sebe, slobodnim za novi pogled, za novu odluku, novi smjer, promišljanje, za otvorenost. Bitno je da je škola jedan socijalni okvir, poligon na kojemu se sve može događati s dobrom namjenom. Tu se razvijaju bitne socijalne kompetencije i bogat život koji vrlo često zamara učitelja. Funkcije škole su personalizirajuća, integracijska i socijalizacijska i ona se čini najvažnijom. Ako je škola socijalna agentura, onda se školska socijalizacija kao najbitniji kohezivni element u promišljanju odgoja i odgojnih ciljeva može promišljati kroz selekciju, nastavu, nadzor. Kad sve to vidimo tako, onda treba promišljati što to pedagozi rade u školi da bi djelovali odgojno, odnosno da pokrenu školu i njezine djelatnike na odgojno djelovanje. Ako je odgoj vezan za rezultat, onda imamo nešto što razvija dijete i da se postiže visok stupanj prirodno emocionalnog korisnog djelovanja. Neki kažu da je odgoj proces, da je kaleidoskop koji se stalno mijenja, da je to interakcija odgajanika i odgojitelja, da je to cilj pedagoga, da je odgoj rezultat društvenog djelovanja. Takve definicije se neprestano stvaraju. Očito nam manjka kurikulum odgojnog djelovanja. Školski pedagog trebao bi se brinuti o tome odražava li odgojni kurikulum sadržaj i humanističku zasnovanost, proizlaze li te odgojne smjernice iz sadržaja te do kojeg stupnja su konkretizirane metode postizanja tih odgojnih ciljeva. Budući da je odgojni cilj prilično neuhvatljiv, pitanje je imamo li instrumentarij za mjerenje odgojnih učinaka. Pitanje je i je li odgoj usamljeni otok ili je povezan s ostalim sastavnicama kurikuluma. Učitelj bi trebao ući u neke strategije koje mu omogućavaju poznavanje djece i razvoj kohezivne zajednice. Uvijek se govori o zajednicama učenika, nastavnika, učenika i nastavnika, a pitanje je žive li svi ti oblici uopće životom zajednice. Učitelj bi trebao imati pozitivan pristup, odnosno pristupati učenicima s poštovanjem, bez cinizma i podcjenjivanja jer će se u suprotnome učenici povući i bit će u svom svijetu, jako daleko od učitelja i svih njegovih odgojnih i obrazovnih poruka. Osim pozitivnog pristupa, tu je i učinkovitost, jer najprije treba vidjeti što su problemi učitelja, a što učenika. Vrlo često učitelj ima problem s kojim proizvede čitav lanac neprimjerenih odgovora. Stoga treba ovladati i vještinama uspješnog prevladavanja problema, jer to je također nešto što se uči. Važan je i individualni pristup svakom učeniku, a također učenicima učitelj treba pristupiti bez manipulacija i ne ugrožavati ih svojim porukama. Uostalom, na manipulaciju i ucjenjivanje djeca su naučila kod svojih roditelja, koji time postižu prilično dobre rezultate, ali to nije dobro. Važno je shvatiti da učenici mogu učiti i kroz grupnu dinamiku, jer tako uče o sebi i drugome. Najvažnija od svega je preventivna praksa, a sve što pozitivno i smišljeno radimo jest prevencija. Ona se iščitava uvijek kao odgojni rad, ali pridonosi odgojnoj učinkovitosti. To podrazumijeva toplo okruženje, prihvaćanje djeteta, njegov interes i osjećaj djeteta da nije krivo ni za što u školi, na čemu vrlo često mi odrasli inzistiramo. Jer, dijete koje se ne želi osjećati krivo laže roditeljima, ako ga uhvati u laži onda izmišlja neku novu priču, ali nikako ne želi taj osjećaj krivnje. Ne vole taj osjećaj ni odraNastavak na 16. stranici 16 www.skolskenovine.hr tema broja aktualno okvir učenja za ljudska prava i aktivno građanstvo. Zajedno s nastavom, taj okvir potiče ili sprječava razvoj demokratske kulture učenika, što ostavlja značajne posljedice na osnaživanje građana i razvoj demokracije u Hrvatskoj. Želimo li društvo odgovornih građana koji poznaju svoja i tuđa prava, procedure kako ih ostvariti, želimo li društvo s manje nasilja i korupcije kao oblika društvene manipulacije, vrijeme je da donositelji odluka usmjere obrazovni sustav ka odgoju i obrazovanju za ove vrijednosti. Pri tom treba imati na umu da obrazovanje nije „otok spasa“ izdvojen od društva u cjelini, njegovih rana, utjecaja obitelji, medija. Potrebno je konačno naći adekvatno rješenje za sustavno uvođenje ovih sadržaja u osnovne škole, konzultirajući pritom struku, ali i aktere koji rade u sustavu. Nastavak sa 15. stranice sli. Zato se na refleks krivnje kod djece ne može računati kao na odgojnu alatku. Pedagozi moraju vladati sobom i situacijom i ne zalijetati se bezglavo. Stoga zaključno treba reći da je za odgojni rad najvažnije imati puno strpljenja i beskonačno vrijeme na raspolaganju. Prof. dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Zagrebu Školska kultura i aktivno građanstvo Želimo li društvo odgovornih građana koji poznaju svoja i tuđa prava, procedure kako ih ostvariti, želimo li društvo s manje nasilja i korupcije kao oblika društvene manipulacije, vrijeme je da donositelji odluka usmjere obrazovni sustav ka odgoju i obrazovanju za ove vrijednosti Suvremene demokracije polaze od toga da je temelj stabilnosti razvoja osviješten, osnažen, znalački informiran, odgovoran i kulturno osjetljiv građanin. Pitanje je kako ojačati demokraciju i stabilizirati ju, a to je kod nas posebno važno. Mi moramo pomoći mladim generacijama koje će biti akteri u očuvanju demokracije. O tome piše i u zakonu o odgoju i obrazovanju, gdje među ciljevima stoji da škola treba pripremiti mlado biće za poštivanje različitosti, snošljivost, za aktivno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva. Svaka škola i svaki nastavnik te bi zadaće trebala ozbiljno shvatiti te nastojati integrirati te sadržaje unutar svog predmeta kako bi osigurao ostvarenje tog cilja. Sva istraživanja pokazuju da smo marginalizirali to područje unatoč vrlo žestokoj retorici, jer postoji „implementacijski jaz“. Čak i roditelji u brojnim istraživanjima govore da škola treba čuvati djecu, da im pruži sigurnost, a ne da im prenosi znanja, da ih priprema za tržište i za snalaženje u svakodnevnom životu, ali brojni još očekuju da škola odgoji samostalno dijete, kritičnu osobu koja zna misliti i koja ima relevantna znanja. Ako je škola institucija u kojoj se živi, onda ona mora imati svoju prepoznatljivost. U literaturi se pod različitim nazivima pojavljuje kultura škole koja je duboko prožimajući obrazac normi, vrijednosti, vjerovanja, običaja, simbola, ceremonija, rituala i priča. No, rijetke su škole u nas koje imaju izražen svoj identitet i s kojim se mogu poistovjetiti ne samo djelatnici nego i njihovi učenici. Rezultati projekta „Obrazovanje za demokratsko građanstvo“, čiji je cilj utvrditi koliko su načela i sadržaji odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo implementirana u sustavu i dokumentima, kako na razini škole i njezine kulture, kulture razreda i na razini učenika da se utvrdi koja je znanja učenik dobio. U istraživanju su bile 24 osnovne škole u šest regija i anketirano je 767 učenika. Dio istraživanja bila je tekstualna analiza udžbenika iz hrvatskog jezika, povijesti i vjeronauka, ali je rađena i analiza sadržaja sistemskih dokumenata te empirijsko istraživanje na učenicima, nastavnicima, roditeljima i ravnateljima. Gotovo četvrtina ispitanih učenika izjavila je da je škola malo pridonijela razvoju njihova interesa za zbivanja u društvu te da ih škola nije pripremila za nenasilno rješavanje sukoba, pa ni za kritičko preispitivanje informacija. Predavanje nastavnika i dalje je dominantna metoda stjecanja novih znanja. Još je premalo otvorene i argumentirane rasprave o nekom problemu, timskog istraži- broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. vanja problema i kritičke analize tekstova, a učenici tvrde da ne mogu utjecati na sadržaje i metode rada u nastavi. Iz analize podataka o doprinosu škole razvoju nekih ključnih građanskih dispozicija proizlazi da je hrvatska škola u prosjeku najviše pridonijela učeničkom poštivanju drugih religija, u čemu je najveći doprinos nastave vjeronauka, a potom njihovoj spremnosti da stanu u obranu osobe kojoj se nanosi nepravda, poštivanju prava osoba koje pripadaju manjinama i osjećaju odgovornosti za vlastite postupke. Nešto manje je pridonijela njihovu osjećaju nacionalnog ponosa, sigurnosti pri samostalnom donošenju odluka i poštivanju drugačijih svjetonazora i kultura te njihovoj potrebi da pomognu socijalno ugroženim osobama, savjesnom obavljanju školskih obveza i spremnosti na samokritiku. U još manjoj mjeri škola je pridonijela učeničkom interesu za zbivanja u školi, njihovoj sposobnosti uživljavanja u probleme drugih, interesu za zbivanja u društvu i motiviranosti za dobrovoljni rad u zajednici, a najmanje je pridonijela njihovu osjećaju pripadnosti Europi. Kakve su karakteristike naših škola? Kad su faktorizirane čestice, došlo se do pet tipova škole - demokratska, egalitarna, tradicionalistička, responsivna i autoritarna. Responsivna je skrbnik, autoritarna je kažnjenička, tradicionalistička usmjerena na njegovanje identiteta, egalitarna na prava i odgovornosti, demokratska i svih tih pet tipova pronalazimo među našim školama. Prvo je egalitarna škola ili škola usmjerena na učenika u kojoj vijeće učenika ima utjecaj na donošenje odluka, nastavnici naglašavaju pozitivne strane učenika, a škola traži od učenika da poznaju svoja prava i odgovornosti. Autoritarna ili kažnjenička škola oslikana je sljedećim tvrdnjama: kad se pojavi problem, u školi se ne traži rješenje nego krivac; za neuspjeh učenika kriv je on sam; roditelje se poziva samo kad se pojavi problem, a najbolje uspijevaju poslušni učenici. Demokratska škola je vježbaonica demokratskog ponašanja i u njoj se pridaje i velika pažnja ekološkom osvješćivanju, učenike se potiče na humanitarni rad, a škola odražava etničku, vjersku i jezičnu raznolikost sredine. Responsivna škola ili škola-skrbnik odgovara na sve potrebe učenika, a tradicionalistička škola usmjerena je na njegovanje identiteta (pripadanje naciji, pripadanje školi, njegovanje tradicije svoga kraja, prevladavajući osjećaj zajedništva i brige za uspjeh svih). Egalitarna škola najviše obilježava Istarsko-primorsku regiju, a najmanje sjeverozapadnu Hrvatsku. Autoritarna škola najprisutnija je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a najrjeđa u Zagrebačkoj i Istarsko-primorskoj regiji. Demokratska škola najviše je prisutna u Zagrebačkoj regiji, potom u središnjoj Hrvatskoj, a najmanje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavonsko-brodskoj regiji, dok ćemo tradicionalističku školu najviše susresti u Slavonsko-brodskoj regiji, a najmanje u Dalmaciji. Drugim riječima, istraživanje je pokazalo da se hrvatske škole međusobno razlikuju po nizu obilježja koja čine kontekst, okoliš ili institucionalno-kulturni Prof. dr. sc. Anita Klapan, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Rijeci Duhovno osiromašenje Pedagoška praksa nas uči: tek kada su djeca i mladi ljudi uspjeli ponovno uhvatiti i osvojiti izgubljene kulturne vrijednosti, dobije se više priznanja nego što čovjek može naslutiti, a mladi ljudi tek onda osjećaju, što im je do tada nedostajalo Kod pedagoške analize problema siromaštva ne smije se, s obzirom na materijalno siromaštvo, zaboraviti nematerijalno, duhovno siromaštvo. Time je barem djelomično obuhvaćeno i ono što možemo nazvati socijalno osiromašenje, koje se izražava kao nedostatak socijalnog iskustva, nerazvijenost socijalnih sposobnosti ili kao nedostatak međuljudskih kontakata. Kada tražimo uzroke zašto postoje odgojno zapuštena djeca i mladi, onda uvijek iznova nailazimo na posljedice duhovnog i socijalnog osiromašenja. Bilo bi besmisleno raspravljati, uzrokuje li materijalno siromaštvo duhovno siromaštvo. Oba oblika se međusobno uvjetuju. U svakom slučaju, ne može se reći da duhovno-socijalno osiromašenje nastaje isključivo na osnovi materijalnog siromaštva. Siromaštvo kao stanje možemo lako utvrditi. Bilo bi međutim nepedagoški da se samo pomirimo opisom prilika i da si stvaramo statičnu sliku o siromaštvu - ili da ga smatramo kao sudbinu koju ne možemo mijenjati. Ipak je onda korisnije pokušati objasniti osiromašenje kao jedan proces. Taj proces se skoro neprimjetno pokreće uz sve veće gubitke koji nastaju tijekom generacija, primjerice gubici koji izgledaju neznatni, a koji se odnose na pristup kulturi. Bruno Bettelheim nije jedini koji nas je svojim imperativom ”Djeci trebaju bajke” upozorio na to da se djeci sve manje pričaju bajke i pripovijetke. Upravo se ovi literarni oblici kreću u području između mašte i nadrealnosti, prividno nemoguće postaje moguće, tako da se u djetetu pobuđuju afektivno-iracionalne snage. Osim toga, na poseban način potiču djecu da nauče razlikovati dobro od zla, što može imati snažniji utjecaj od moralnog poučavanja. Sličan gubitak pojavio se i zbog toga što se danas djeca u školama ne upoznaju s onim opsegom pjesama za pjevanje i čitanje koje su još do prije tri ili četiri generacije bile u repertoaru općeg obrazovanja. Otkada je učenje na pamet didaktički odbačeno, nedostaje duševna hrana, a škola ne daje niti upute gdje i kako si čovjek može tu hranu nabaviti sam. Djeca i mladi pate od onoga što stariji ljudi smatraju gubicima i osiromašenjem. Trebamo se pitati koji sadržaji uopće još postoje u duhovnom potencijalu mladih ljudi i koje posljedice su nastale već sada od onoga što odrasli nazivaju osiromašenje. Pedagoška praksa nas uči: tek kada su djeca i mladi ljudi uspjeli ponovno uhvatiti i osvojiti izgubljene kulturne vrijednosti, dobije se više priznanja nego što čovjek može naslutiti, a mladi ljudi tek onda osjećaju, što im je do tada nedostajalo. Potrebno je dokazati da duhovno osiromašenje počinje već u ranom djetinjstvu, a kako najviše djece provodi to vrijeme u obitelji, moramo tražiti uzroke osiromašenja u njezinu ponašanju. Iako se prema medicinskim, psihološkim i pedagoškim saznanjima može uvidjeti da je najvažnije da se upravo u prve tri godine života potpuno osobno posvete djetetu, majke i očevi sve češće ne nalaze dovoljno vremena za dijete i reduci- broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema broja aktualno 17 www.skolskenovine.hr raju svoju brigu za dijete na čisto skrbljenje i čuvanje. Ako se roditelji, a pogotovo majke, osjećaju preopterećeni za dvostruku ulogu posao/obitelj, oni se koriste servisnim ustanovama (jaslice, osobe za čuvanje) ili se kod kuće rasterećuju time da djecu zainteresiraju za televiziju, video ili druge medije. Nerijetko dolazi do prekonzumiranja, koje više škodi nego što zadovoljava. Kada je u nekim obiteljima od ujutra do navečer uključen radio ili televizija, djeca moraju živjeti u kulisi šumova i slika, gdje se više ne zna granica između prikladnog i neprikladnog. Pri stalnoj prisutnosti medija (”medijske kiše”) skoro nije ni moguće da djeca samoinicijativno nešto rade, da čitaju, pjevaju, crtaju, igraju se, jer ne mogu postići unutarnji mir. Pustošenje koje nastaje nekontroliranom stalnom prisutnošću medija nastavnici u školi mogu samo djelomično smanjiti konkretnim ponudama koje predstavljaju alternativu za slobodno vrijeme. O osiromašenju govorimo samo kada čovjeku nešto nedostaje ili mu je nešto oduzeto, što mu je potrebno za ispunjeni život. Dakle, osiromašenjem se spuštamo ispod minimuma individualne i socijalne normalnosti. Organizacijama za zaštitu djece i mladih je kod materijalnog siromaštva po tradiciji uvijek bilo jasno što je deficit od onoga, što čovjeku pripada; međutim, duhovno se siromaštvo, kao ozbiljan faktor ugroženosti djece i mladih, često previdjelo. Možda zato što se u pojedinom slučaju teško može utvrditi kada nastupa duhovno osiromašenje. Ponekad se čuje i mišljenje: što za jednoga izgleda kao pomanjkanje, drugi to ne vidi tako. Određeni negativni oblici mladenačkog ponašanja zahtijevaju da se postave pitanja koja su doduše nepopularna, ali neophodna, primjerice sljedeće: jesu li ovi negativni oblici vrsta osvete mladih prema onim odraslima odgovornima za odgoj, zato što su se za njih u odgoju premalo brinuli ili su s njima pogrešno postupali? Privremeno zakazivanje odgoja, bilo da je to odgoj u obitelji, školi ili domu, moglo bi se još i prihvatiti kad bi sustav odgoja u cijelosti funkcionirao. Nakon brojnih pokušaja i promašaja, danas se postavlja aktualno pitanje je li naše razmišljanje i postupanje u odgoju osiromašeno i pokazuje li opasne nedostatke i atrofije. Primjedbe bi se trebale postaviti primjerice na precjenjivanje kognitivnih snaga i na propuste kod poticanja dječje i mladenačke emocionalnosti, kreativnosti i socijabilnosti. Mladi ljudi se pretjerano uvlače u konkurenciju, u borbu za željeno mjesto na ljestvici položaja u društvu. Ova kritika se odnosi barem jednim dijelom i na školstvo. Također, nailazimo i na propuste u obiteljskom odgoju. Nije dovoljno da se uskraćena, a djeci potrebna pažnja kompenzira na način da im se ispunjavaju sve želje (sve do luksuza) i da im se dozvoljava svaka sloboda. Odgoj je danas postao siromašniji, jer ne uzima se u obzir čovjeka u cjelini. Osiro- mašenje je antropološki problem, strukturni problem. Siromaštvo izaziva glad za nečim što nedostaje. U vremenu u kojem se u sustavu odgoja stalno analiziraju potrebe, ne smije se, od mnoštva zahtjeva, zaboraviti ono najbitnije. Doc. dr. sc. Maja Ljubetić, pročelnica Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Splitu Pridonose li mediji krizi obiteljskog odgoja Imamo zadaću i moć i mogućnosti informirati javnost o rezultatima istraživanja, moramo poraditi i u vrtićima i u osnovnoj školi na pedagoškom obrazovanju roditelja, ojačati njihove kapacitete i osnažiti ih da prepoznaju ove stvari koje su zaista alarmantne i da na temelju toga djeluju Vjerojatno mnoge prosvjetne djelatnike muči drastičan porast nasilja, činjenica da se u nasilju pojavljuje sve mlađa populacija i da su pojavni oblici nasilja sve bizarniji. Pitanje je i ima li još djece u dvorištima. Čini se da u posljednjih desetak godina nema nikoga tko trči za loptom, tko radi tabore, penje se po drveću, jer su uglavnom svi u domovima uz kompjutore, videoigrice i različite elektroničke naprave. Zato niti ne iznenađuje kad Japanci kao obvezni kolegij u svojim školama uvode sat komunikacije među mladima, jer mladi danas savršeno funkcioniraju preko mobitela i interneta, ali u osobnim kontaktima nemaju jedni drugima što reći. Vrlo je vjerojatno situacija slična ili ista i kod nas. Sve je više roditelja djece predškolske i školske dobi koji dolaze na savjetodavni rad i traže recept kako dijete skinuti s računala ili play stationa. Logično je onda pitati se govorimo li o krizi odgoja. Svijet je već odavno zabrinut, a vrijeme je da se i mi zabrinemo. Djeca rane i predškolske dobi već prije odlaska u vrtić gledaju televizijski program ukupno 4000 sati, a do završetka osnovne škole svjedoci su 8000 ubojstava i 100.000 različitih činova nasilja. Čak 54 posto djece, pokazala su znanstvena istraživanja u svijetu još prije deset godina, u svojoj sobi imaju televizor. Taj podatak nas zabrinjava, jer 44 posto djece kažu da gledaju uvijek nešto drugo kad roditelji nisu pored njih. Čak 65 posto djece kažu da ih Simpsoni i Bračne vode ohrabruju da ne poštuju svoje roditelje. Poseban dio priče je medijsko nametanje potpuno novih ideala ženske i muške ljepote koje dugoročno rezultira bulimijom, anoreksijom, bildanjem, korištenjem steroida. Manipulacijska uloga medija je prisutna i u svijetu se tom problemu posvećuje puno pažnje, a mi taj problem još nismo ni dotaknuli. Morali bismo razmišljati o dugoročnim posljedicama svega toga. Oni klinci koji su navikli sate i sate provoditi uz medije jednoga dana će postati tinejdžeri, adolescenti i prema toj populaciji su već danas okrenuta brojna istraživanja u svijetu. Istražuje se što konzumiraju, što vole, kako se to odražava na njihova ponašanja, posebno ona potencijalno rizična. Zanimljivo je da mladi koji pokazuju neke oblike potencijalno rizičnih ponašanja češće slušaju radio i gledaju glazbene spotove i filmove, preferiraju heavy metal glazbu i redovito, gotovo opsesivno, prate glazbene i sportske tiskovine. Istraživalo se u svijetu i vezu rap glazbe i emocionalnog i psihičkog zdravlja djevojaka u dobi od 14 do 16 godina pa je ustanovljeno da su djevojke koje tjedno slušaju više od 14 sati takve glazbe češće agresivne prema svojim učiteljima, češće su zatvarane, češće mijenjaju seksualne partnere i češće dobivaju spolno prenosive bolesti, koriste drogu i uživaju alkohol. Imamo li razloga za zabrinutost? Što nam je činiti? Moramo raditi na primarnoj prevenciji nepoželjnih ponašanja najprije osposobljavajući za takvo što roditelje u ranoj predškolskoj dobi njihove djece, a djecu treba odgajati za odgovorno ponašanje i onda imamo možda neke šanse da se počnemo izvlačiti iz cijele te priče. Djeca jesu obveza roditelja, ali to nas pedagoge ne amnestira od odgovornosti. Roditelji nas trebaju i morali bismo ne samo držati škole roditeljstva, ne raditi samo savjetodavni rad, radionice, predavanja i slične stvari nego pronaći druge načine roditeljima brže, jasnije, kraće, jednostavnije pružiti sve relevantne informacije o problemima na koje mogu naići tijekom odrastanja vlastite djece. U nas je provedeno jedno pilot-istraživanje na uzorku od 105 roditelja djece predškolske dobi. Rezultati su nadasve zanimljivi. Djeca rane i predškolske dobi dnevno više od tri sata gledaju televizor i igraju videoigrice više od sat vremena, imaju slobodan pristup internetu, a dnevnu rutinu vezuju uz medije. Jutro počinje uključivanjem televizora pa tek onda slijedi pranje zuba, hrana se konzumira jedino i isključivo uz medije. Djeca ispitivanih roditelja jako dobro znaju televizijski program i imaju najmanje tri omiljene serije. Danas i u Hrvatskoj 72 posto djece imaju televizijski prijamnik u svojoj sobi. Roditelji nisu indiferentni, nisu pasivni, ali ne znaju dovoljno pa i zato ne djeluju kako treba. Slobodno vrijeme nastoje provesti s djecom u prirodi, ograničavaju medijske sadržaje i čak kažnjavaju djecu uskraćivanjem medija. Istodobno ti isti roditelji redovito prate svoje omiljene serije i medije koriste kao besplatne dadilje u situaciji kad trebaju obaviti kućanske poslove, družiti se s prijateljima ili obaviti neki zadatak koji su donijeli s posla. Iz toga se vidi kakav su model za oblikovanje ponašanja djeteta, pa i koliko su nedosljedni u ponašanju. Kakvu poruku time šalju svojoj djeci? Kao struka imamo zadaću i mogućnosti informirati javnost o rezultatima istraživanja, moramo poraditi na pedagoškom obrazovanju roditelja, ojačati njihove kapacitete i osnažiti ih da prepoznaju ove stvari koje su zaista alarmantne i da na temelju toga djeluju. Sasvim sigurno možemo ujediniti roditelje u zajednički front za borbu protiv lošeg utjecaja medija. Ima osviještenih roditelja koji znaju koliko mediji mogu biti pogubni za cjelovit razvoj njihove djece i restrikcijama kod kuće rješavaju problem, ali kad dijete dođe u vrtić ili školu biva izolirano, jer ne zna što se najnovije dogodilo na Farmi ili nekom drugom programu. Trebalo bi također poraditi na reduciranju korištenja medija u ustanovama, onda kad za to postoji pedagoška opravdanost, a nikako da televizor u vrtiću postoji u sobi da klinci koji se problematično ponašaju budu mirni sat ili dva tijekom dana. Konačno, možemo pružiti i osobni primjer. No, često ljudi s katedre drže predavanja, a onda izađu na odmor i sa svojim učenicima pričaju o jučerašnjim događanjima na Farmi. Nevjerodostojni su u svojoj misiji poučavanja i odbijanja mladih od medija. Prof. dr. sc. Slavica Bašić, izvanredna profesorica na Odsjeku za pedagogiju Sveučilište u Zadru Modernizacija i promjene odrastanja pedagoška perspektiva Razumijeva li suvremena pedagogija odgajanje kao pomoć u učenju, a pedagoga (odgajatelja, učitelja) kao pomoćnika i partnera u ostvarivanju ciljeva učenja? Promjene odrastanja mogu se razumjeti samo u kontekstu socijalnih i kulturnih promjena koje karakteriziraju suvremeni svijet. Iz pedagoške perspektive nameće se pitanje: koje su konzekvence trendova modernizacije društva za pojedinca i njegove odnose prema sebi i drugomu, prema prirodi, radu i kulturi, koje su posljedice za sudionike obrazovnog procesa i za generacijske odnose. Za dalji razvoj profesije i profesionalnog bavljenja odgojem i krizom ključna su sljedeća pitanja: Kako pedagogija razumijeva promjene odrastanja i na koju sliku djeteta se oslanja? Pridonosi li pedagogija svojim konstrukcijama djeteta i djetinjstva drami odrastanja ili nudi nove mogućnosti? Razumijeva li suvremena pedagogija odgajanje kao pomoć u učenju, a pedagoga (odgajatelja, učitelja) kao pomoćnika i partnera u ostvarivanju ciljeva učenja? Nesporno je da se i odgajatelji, učitelji i roditelji svakodnevno suočavaju s nizom razvojnih i odgojnih problema i da za njih traže primjerene i pedagoške odgovore. Najozbiljnijim se nameću problemi vezani za sve intenzivniji proces individualizacije djece i mladih (ali i odraslih), kao i sve veće racionalizacije svakodnevnog života, pluralizma životnih stilova te sve većih mogućnosti formiranja individualnih identiteta i individualnih stilova ponašanja i življenja. U središtu suvremene pedagogija je poje- Nastavak na 18. stranici 18 www.skolskenovine.hr tema broja aktualno Doc. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Osijeku Nastavak sa 17. stranice dinac i odgojno se djelovanje orijentira na individualni razvoj. Proces individualiziranja pojedinca obuhvaća i napeti odnos oslobađanja djece i mladih, ali i njihovih roditelja iz postojećih tradicionalnih obrazaca življenja. Time raste i prostor slobodnog odlučivanja, rastu zahtjevi za samostalno oblikovanje života, za samostalnosti i samoodređenjem, za autonomijom i ukidanjem izvanjskih određenja. Djeca i mladi žive u svijetu diferenciranih, po vlastitoj logici organiziranih podsustava, u kojima se ne osjećaju kao kod kuće. U kontekst odrastanja spada i život u različitim prostorima („otocima“) i prostorno-vremensko strukturiranje svakodnevnog života, pri čemu se za svaki dan stvara plan po modelu „od - do“ u školskom, „od - do“ u izvanškolskom prostoru, „od-do“ na stranim jezicima, baletu, sportu, „od - do“ s roditeljima. Djeca uz to proživljavaju i posljedice radne mobilnosti roditelja i subjektivno proživljavaju situaciju roditelja: cjelodnevni rad ili dva radna mjesta, glavni i honorarni posao, dugo putovanje od kuće do posla, nesigurnost i nemogućnost planiranja budućnosti. Time im raste potencijal za samostalnost, a istovremeno ovisnost o daleko utjecajnijim anonimnim pritiscima koji zahvaćaju u svakodnevni obiteljski i institucionalni život. Proces rasta stupnja slobode pojedinca i reduciranje direktne socijalne kontrole praćen je suprotnim razvojnim tijekovima, koji vode u nove ovisnosti. „Oslobađanje od“ određenja i kontrole roditelja, odgajatelja i učitelja se tako povezuje s novim neosobnim odnosima ovisnosti i kontrole (medija, svjetskih organizacija, „općevažećih“ prava, konvencija). Orijentiranje odraslih na vrijednosti kao što su samostalnost i autonomija u odgoju, vidno je poraslo. Istodobno, djeca i mladi za sebe sve ranije zahtijevaju pravo na participaciju, kao i samostalno i (samo) odgovorno oblikovanje vlastitih prostora i izbora vlastitog stila ponašanja i življenja. Već se od predškolske djece zahtijeva samostalnost u izboru sadržaja aktivnosti, prehrane, vremena spavanja, prijatelja kao i preuzimanje odgovornost za sve te izbore. U zadnjim desetljećima stalno su rasla prava djece i mladih. To je utjecalo da se škola pretvorila u pravno regulirani prostor i prostor u kojemu jačaju prava i mogućnosti participacije učenika. Mjesto profesionalno-pedagoškog etosa zauzela je institucija „dječjih prava“ i za to nadležni uredi i udruge. To vrijedi i za pravni položaj djece u obitelji, pri čemu je jačanje prava na dostojanstvo svakog djeteta posebno značajno. Djecu i mlade se ne promatra kao osobe koje se nalaze u procesu razvoja osobnosti i stjecanja kompetencija za samostalno vođenje života, već kao osobe „koje jesu“ i koje odgovorno participiraju u oblikovanju broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. Pedagoška prevencija interaktivni pristup vlastitog života. Samostalno, autonomno dijete koje samo sebe socijalizira i obrazuje dobilo je sada puno veći prostor isprobavanja vlastitih mogućnosti, ali mu je nametnut i status aktera i zahtjev za samostalnosti. U stanovitoj mjeri, sve što se prije smatralo obilježjem djetinjstva (kao ovisnost, bespomoćnost, upućenost na zaštitu i brigu) suvremena pedagogija proglasila je pogreškom, nedostatkom koji treba što prije ukloniti. Ipak, valja ukazati na paradoks „zahtjeva za samostalnošću i odgovornošću“. Ako odrasli konfrontiraju djecu i mlade sa samostalnošću i autonomijom, ako je zahtijevaju ili čak obvezuju na nju, onda autonomija i samostalnost mijenjaju stranu i postaju izvana postavljeni zahtjev, izvana postavljena norma. Ako ta norma nije primjerena stvarnim sposobnostima pojedinca, postaje opterećenje i umjesto da potiče ona koči ili onemogućava razvoj. To postaje za djecu i mlade osobe prezahtjevno i izražava se kao osjećaj preopterećenosti i napuštenosti. Poznati su i njihovi odgovori na to: samodestrukcija, dezorijentiranost, agresivnost, rezignacija, depresija, povlačenje u svijet računala i drugi. To je prisutno u svim onim situacijama, kako u obitelji tako i u školi i vrtiću, kad pedagozi i roditelji veliki dio odluka prenose na dijete. U tom kontekstu vlada, primjerice mišljenje da učenici u otvorenoj nastavi samostalnije i odgovornije uče nego u klasičnoj („predavačkoj“) nastavi. Ali učenici su, ako nisu dobro vođeni, upravo (samo)određujući i nemaju priliku iskusiti - za njihov razvoj značajno - određenje od strane autoriteta (učitelja). A bez tog iskustva ne mogu upoznati vlastite granice i doživjeti drugoga. To znači da ne mogu biti samostalni u prosudbama i djelovanju, jer poznavanje granica i prihvaćanje pravila nije opreka nego je uvjet za samostalnost. S takvim pedagoškim konceptom stvorena je cijela generacija koja nije imala iskustvo „granica“ (iskustvo određenja izvana) i zato ispada iz svakoga socijalnoga konteksta. Pedagoška prevencija je proces koji pruža pomoć i podršku poticanjem i praćenjem razvoja znanja, kompetencija i vještina, samopoštovanja i samopouzdanja, vještina nošenja sa životnim situacijama te sustava podrške u okruženju, obitelji, školi i zajednici. Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja ne pokazuje samo obrazovne, već i visoke odgojne učinke, pa se školu promatra kao svojevrsnu kuću odgoja Jedno je od važnih pitanja i ono kako ići dalje, kako izaći iz negativnog scenarija koji nazivamo kriza odgoja? Kako ćemo dalje ako ništa ne promijenimo na sadašnjem stanju? Ovakva i slična pitanja prilično dobro aktiviraju sudionike, bilo da se radi o plenarnim izlaganjima ili radu u radionica, a povratni efekt koji time nastaje pomaže mobilizirati energiju koja je potrebna za promjene. Stoga i pedagošku prevenciju valja promatrati i shvatiti kao optimalnu i poticajnu poveznicu programskih ciljeva, zadataka, sadržaja, metoda učenja i načina vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa. Riječ je o preventivnim, razvojno primjerenim, na dijete fokusiranim interaktivnim sadržajima i aktivnostima, s posebnim naglaskom na odgojivost same nastave i njezine pedagoške implikacije. Suvremeni pogledi na prevenciju govore o prevencijskoj znanosti, teoriji/ modelu javnog zdravlja, koja multidisciplinarno integrira istraživanja o čovjeku kroz njegovo odrastanje. Na tom je tragu i pedagogija kriznih stanja koja svakodnevno bogati svoje spoznaje, postavlja pitanja o onome što život čini s ljudima i traga za mogućnostima učenja i razvoja. Na krizna stanja gleda kao na poremećaj trenutačne ravnoteže, a njezin se smisao sastoji u tome da u krizi rastemo. Upozorava da se razvoj dječje društvene kompetencije i samokompetencije sustavno zanemaruje, što dovodi do krize odgoja kao trajne kategorije. U tom pogledu, pedagogijska istraživanja nastoje radikalno promijeniti status afektivnog života u svijetu znanstvenog proučavanja gdje se načela pedagogijskog mišljenja i djelovanja pojavljuju kao zahtjevi za samoaktivnošću, oslanjajući se na spoznaje o nastavi i učenju te na djetetove razvojne potrebe i individualnost. U pedagogijskoj argumentaciji, isto kao i odgoj, prevencija se sagledava kao svojevrsna teorija osobnosti i individualnosti, kao sustav koji koristeći osobne potencijale i potencijale iz okružja teži postići dobre razvojne rezultate. Pedagoška prevencija je stoga proces koji pruža pomoć i podršku poticanjem i praćenjem razvoja znanja, kompetencija i vještina; samopoštovanja i samopouzdanja; vještina nošenja sa životnim situacijama te sustava podrške u okruženju, obitelji, školi i zajednici. Određenja školske prevencije sadržana su u interakciji znanosti i prakse. Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja ne pokazuje samo obrazovne, već i visoke odgojne učinke, pa se školu promatra kao svojevrsnu kuću odgoja. Pritom vrijedi nekoliko važnih ograničenja, a najsnažnija su prevaga tradicionalne nastave (izravne instrukcije) i prevlast istra- živanja kognitivnih i predmetnih ciljeva. Prema tom gledištu, ako želi zadržati vrijednosti i razvijati ključne kompetencije kod djece, škola mora ići dalje od učenja školskih predmeta. Odgojivost nastave podrazumijeva oblik pedagoške i zaštitne intervencije radi pozitivnog usmjeravanja razvoja i odgoja djece i mladih. Nastava kao interakcija i komunikacija omogućava različite vidove učenja i prilagodbe tako da danas govorimo o didaktičkom pluralizmu nastave, osobito kada se tijek nastave oblikuje varijabilnim metodičkim kartama i petljama učenja. Poveznica svim tim nastojanjima je suradničko, iskustveno i integrativno učenje, odnosno izgradnja umreženog znanja, pravila i dogovaranja. Nastava, zasnovana na radnim savezima, pruža zaštitni okvir za odrastanje, nastoji očuvati raznolikost i razvijati jednakost, a učenici u svakom trenutku mogu objasniti što čine i koji cilj pritom slijede. Isto tako, ometanja nastave ne svode se na prekide, upozoravanja i duge rasprave, a niti se ignoriraju. Smetnje se tijekom učenja nastoje otkloniti neprimjetno, u hodu. Naime, kooperativnim vođenjem razreda učenici postupno preuzimaju odgovornost za vođenje nastave. Učenje doživljavaju ugodnim, samoorganiziraniji su, imaju više povratnih informacija o napretku i teškoćama u učenju, zauzimaju osobna gledišta, postavljaju kritička i dodatna pitanja, razmišljaju o vlastitom procesu učenja, primjerenije vrednuju kvalitetu svojih radnih rezultata i pokazuju spremnost i vjeru u postignuća. Međutim, često se događa da u ovako otvorenoj nastavi učenici traže više strogosti, jer s dopuštenom slobodom ne znaju ispravno postupiti, upozorava autor, a izlaz vidi u jasno strukturiranoj nastavi koja uvažava ciljeve i potrebe učenika te nastavnom ozračju koje ima katalizirajući učinak suodlučivanja, uzajamnog poštivanja, pouzdanog pridržavanja pravila i zajedničke odgovornosti. Povezivanje aktualnih pitanja pedagoške prevencije, odgoja i nastave na interaktivan, poticajan i kreativan način, ostaje velikim djelom na učiteljima. S druge strane, znanstvena preciznost nalaže objasniti teorije i modele prevencije, razvoj od starog prema novom, odnosno pokazati put prema budućnosti i raspraviti pitanja koja još uvijek ostaju otvorena. Istraživanja su pokazala da visoka razina sudjelovanja učenika u nastavi ne podrazumijeva automatski i bolje učinke, osobito ako zadaci nisu jasno strukturirani između instrukcije i otvorene nastave koja podrazumijeva sve vrste nastave s diferenciranim ciljevima, sadržajima i metodama, s visokim udjelom projektnog, grupnog i slobodnog rada učenika. Formativno vrednovanje i samovrednovanje sagledava se kao sastavni dio tog procesa, kao sustav koji teče kontinuirano i na taj način sam sebe opservira, korigira, dopunjava i razvija. Hoće li se to prepoznati i pokazati kao nadmoć ili slabost dramatike krize odgoja? savjetnici aktualno broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 19 www.skolskenovine.hr PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Kamo nakon osnovne škole? Razdoblje upisa koje je pred nama stresno je i neizvjesno za većinu učenika, pa se s pravom može nazvati upisnom groznicom. U obiteljima osmaša događaju se često prave drame, koje se ipak mogu izbjeći. Kako i o čemu sve treba razmišljati prilikom donošenja odluke? Izbor pravog zanimanja jedna je od najvažnijih odluka u životu mladog čovjeka, jer je prirodno da sa 14 godina mnogi još nemaju formiran stav koju školu bi željeli upisati. Pri izboru zanimanja treba poći od sebe, svojih interesa i želja, osobina ličnosti, sposobnosti i zdravstvenog stanja. Sve počinje željom, na čemu se dalje gradi razmišljanje o izboru zanimanja. Neki još u nižim razredima osnovne škole znaju područje svog interesa i što će biti kad odrastu. Većina svoje interese tijekom školovanja mijenja, dok postoje učenici koji ni mjesec dana prije upisa ne znaju gdje će predati svoje dokumente. Bitne su sposobnosti za obavljanje budućeg posla. Tako, primjerice, umjetničke škole organiziraju provjere sklonosti, sposobnosti i darovitosti. Osobine ličnosti također su vrlo važne. Povučenoj osobi više će odgovarati zanimanje bez mnogo kontakata s drugim ljudima. Ekstrovert sigurno neće biti zadovoljan poslom u kojem će biti malo kontakta s drugim ljudima. Bitna je i sklonost timskom radu ili samostalnom obavljanju poslova. Također, zdravstveni problemi mogu biti prepreka za odabir određenog zanimanja. Na primjer, osoba sa spuštenim stopalima ne bi smjela izabrati zanimanje gdje se radi uglavnom u stojećem položaju. Treba voditi računa i o potrebama društva. Naime, mnogi nakon završene škole nemaju kamo. Mudrost je izabrati školu koja će ti omogućiti da se što bolje snađeš u životu, da budeš sretan kad ideš na posao. Neka zanimanja učenici biraju jer su popularna, lagana ili podižu ugled u društvu. Važno je znati da nije važno KOJI posao čovjek radi već KAKO radi, je li dobar ili loš majstor svog zanata. Nema dobre ili loše škole, ima samo dobro ili loše izabrane škole. Škola je samo sredstvo za dolazak do određenog cilja, a to je buduće zanimanje. Zato se treba osvrnuti oko sebe, pogledati što sve ljudi rade, što bi meni najviše odgovaralo, koje su prednosti, a koji nedostaci određenog zanimanja, interesirati se koja sve zanimanja postoje. Pri izboru zanimanja treba poći od sebe, svojih interesa i želja, osobina ličnosti, sposobnosti i zdravstvenog stanja. Sve počinje željom, na čemu se dalje gradi razmišljanje o izboru zanimanja Gdje sve učenici mogu pronaći „inspiraciju” za buduće zanimanje? Neka su zanimanja „obiteljska“, postoje tako obitelji liječnika, odvjetnika, pekara... Iako u nekoj fazi svog razvoja djeca žele biti što je moguće više različita od svojih roditelja, ipak se neki odluče odabrati zanimanje i raditi upravo ono što rade njihovi roditelji. Nekad se učenici poistovjete s nekim uzorom, kao što je to učiteljica, veterinar kojem odvode svoga kućnog ljubimca, i željeli bi raditi upravo taj posao. Treba spomenuti važnost školskog uspjeha. Prilikom upisa u četverogodišnje srednje škole boduje se uspjeh učenika u sedmom i osmom razredu. Istraživanja pokazuju da učenici koji postižu jako dobre rezultate imaju razvijene radne navike, intrinzičnu motivaciju i samoaktivnost. Akademsko učenje nije lako, iznimno je naporno i neki ne uživaju u toj aktivnosti, ali su zato vrlo dobri u obradi, recimo, drveta i za njih je obrazovanje u obrtničkoj školi uživanje. Svjedodžba ili diploma nisu jamstveni list koji će osigurati zaposlenje, ali svakako osobi povećavaju konkurentnost na tržištu rada. U situaciji kad se za neki posao javi više kandidata iste razine obrazovanja, prednost će imati oni koji mogu dokazati da su spremni učiti i razvijati se. Svako zanimanje je društveno značajno i korisno ako ga čovjek obavlja s poštovanjem i zadovoljstvom. Danas živimo u razdoblju ekspanzije znanja, gdje svi moramo pratiti razvoj i permanentno se usavršavati u svom zanimanju. PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Zaštita dostojanstva radnika Ravnatelj škole je imenovao osobu koja je osim njega dužna rješavati slučajeve koji se mogu pojaviti vezano za zaštitu dostojanstva radnika škole. Mora li u školi biti imenovana i osoba zadužena za zaštitu osobnih podataka radnika škole i je li obavezno da to bude tajnica škole? Ravnatelj škole je bio obvezan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezano uz zaštitu dostojanstva sukladno članku 130. stavak 2. Zakona o radu (”NN” br. 149/09.) prema kojemu je poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz zaštitu dostojanstva. Sukladno članku 34. stavak 6. Zakona o radu poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi obveza ravnatelja škole imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljanje, obradu, korištenje i dostavljanje osobnih podataka radnika trećim osobama u skladu s odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti osobnih podataka (”NN” br. 103/03., 118/06., 41/08.) i drugih propisa. Treba spomenuti i članak 150. stavak 1. podstavak 8. Zakona o radu prema kojemu poslodavac (u konkretnom slučaju ravnatelj škole) može uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća donijeti odluku o imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama sukladno odredbama ovoga Zakona. Ta osoba mora uživati povjerenje radnika, a podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti mora brižljivo čuvati sukladno članku 34. stavak 7. Zakona o radu. To može biti tajnica škole, ali i svaka druga osoba zaposlena u školi za koju radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća da prethodnu suglasnost, a koja uživa povjerenje radnika. Živim u mjestu udaljenom 65 kilometara od škole u kojoj radim i putujem na posao već osam godina. Sada ću se preseliti još dalje, putovati ću 85 kilometara do posla. Zanima me hoću li dobivati putni trošak s obzirom da se selim dalje, a ne bliže? Sukladno članku 65. stavak 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (”NN” br. 84/07.) zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada. S obzirom da je svrha prava na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla da se radniku nadoknade troškovi prijevoza na posao i s posla trebalo bi nadoknađivati troškove s obzirom na adresu s koje radnik stvarno svakodnevno dolazi na posao, a što je kao zaključak donijelo Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Prema navedenome članku 65. stavak 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kao i zaključku Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kada budete svakodnevno putovali na posao i vraćali se s posla iz drugoga mjesta koje je još više udaljeno od mjesta rada, ostvariti ćete pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i povratak s posla. Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Odabir udžbenika Iako je nastavna godina još u tijeku, osnovne pripreme za početak iduće školske godine, a vezane uz odabir udžbenika za sljedeću, odnosno sljedeće četiri godine, gotovo su iza nas. Novodoneseni Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu propisuje uz odobrenje i uporabu obveznih udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava za korištenje u nastavi i cjelovit postupak odabira udžbenika za koje će se nastavnici odlučiti i odabrati ih. Gotovo usporedno s rečenim Zakonom izrađen je i Pravilnik o obveznim udžbenicima i dopunskim nastavnim sredstvima, pa su tako postavljeni zakonski uvjeti odabira udžbenika. Izbor utvrđen ove godine vrijedit će u pravilu sljedeće četiri godine, kako to stoji u Zakonu. Pravilnik propisuje koje udžbenike obvezno prate i dopunska nastavna sredstva kao što su radna bilježnica, zbirka zadataka, geografski atlas, povijesni atlas i likovna mapa. Neizostavni prateći dokumenti prvo su popis udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava iz kojeg nakon odabira slijedi Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava u koji se uvrštavaju obvezni udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva koji imaju rješenje o uvrštavanju u Katalog. Uvidom u popis može se uočiti da se uz predmetne udžbenike u skladu s nastavnim planom, učiteljima omogućava i odabir udžbenika i dopunskih nastavna sredstva za nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine, udžbenici za učenike s posebnim potrebama, a i posebno udžbenici za slijepe, udžbenici za nastavu informatike kao izbornog, ali i neobveznog predmeta u četvrtom razredu. Konačno, tu su i udžbenici za hrvatske škole u inozemstvu. Budući da je udžbenik osnovno nastavno sredstvo i temeljni izvor znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva, učitelji ozbiljno i analitički pristupaju konačnom odabiru, poštujući struku, ali i neposredno iskustvo dosadašnjeg rada s udžbenikom. Imaju priliku odabrati i preporučiti druga pomoćna nastavna sredstvo, no kako ta preporuka nije obvezujuća, učitelji se u skladu s društvenim prilikama za nj teže odlučuju. Nažalost, to za posljedicu može imati realnu potrebu izrade, a slijedom toga i umnožavanje većeg broja nastavnih listića ili materijala, što je opet povezano s dodatnim troškovima. U većim školama moguć je odabir na razini stručnih vijeća, no u manjim sredinama i školama u kojima nastavu nekog predmeta izvodi samo jedan učitelj odabir je jednostavniji. Uz stručnu argumentaciju učitelja za odabir određenog udžbenika, kao što je rad s udžbenikom istog autora zbog kontinuiteta, važno je i primjereno obrazložiti roditeljima konačan izbor. Iako je oko procedure i postupka izbora udžbenika uvijek bilo mnogo prijepora, najčešće uz broj ponuđenih udžbenika, česte samo „kozmetičke“ promjene, ali i velike medijske buke, činjenica mogućnosti izbora potvrđuje demokratičan pristup i poštovanje učiteljskih kompetencija. Iako je oko postupka izbora udžbenika bilo uvijek puno prijepora, najčešće vezanih za broj ponuđenih udžbenika, činjenica je da način izbora potvrđuje demokratičan pristup i poštovanje učiteljskih kompetencija 20 broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr REPORTAÆA Kreativnost u međimurs Školu ove godine pohađa tek 151 učenik, jer je upisno područje raštrkano i učenici su u ovom briježnom kraju Međimurja mjestom stanovanja dosta udaljeni od škole. Stoga ne čudi što je 90 posto učenika putnika, koji doduše u školu svakodnevno putuju autobusom, ali ponekad još i do stanice imaju pola sata pješačenja. Riječ je o dvanaest zaseoka iz koji se učenici svaki dan „spuštaju“ do autobusa i to je zapravo specifičnost ovoga kraja, da je upisno područje relativno veliko, ali rijetko naseljeno. Breg do brega, sused do suseda, rekli bi starosjedioci... P rema usmenoj predaji, najstariji učitelj na ovoj školi kojeg se ljudi sjećaju bio je Jakob Koos oko 1850. godine. U prvom pisanom zapisu o školi iz 1925. godine spominje se nešto veći broj od 192 učenika, dok je u godini 1963. školu pohađalo nevjerojatnih 497 učenika. S vremenom je došlo do raseljavanja, najčešće trbuhom za kruhom u susjednu Sloveniju, čija je granica od škole udaljena nekoliko kilometara. No, unatoč malom broju učeniku škola još nema uvjeta za prelazak u jednosmjenski rad. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uvrstilo je dogradnju postojeće škole sa četiri učionice i popratnim kabinetima u program za provođenje jednosmjenske nastave financiran od Svjetske banke, a što obuhvaća ishođenje građevinske dozvole, izgradnju i opremanje objekta. Građevinska dozvola je ishođena, raspisivanje natječaja za izgradnju i izgradnja objekta trebalo bi započeti tijekom ove godine. Škola nikada nije imala ni pravu sportsku dvoranu, već učenici ljeti tjelesni održavaju vani, na igralištima, a zimi i po lošem vremenu u obližnjem Društvenom domu. Ipak, sami znate da to nije to, govori ravnateljica Karmen Sklepić. Za dvoranu je također dobivena suglasnost resornog ministarstva i pri kraju je ishođenje građevinske dozvole, ali će njezina izgradnja vjerojatno morati pričekati neka druga, manje krizna vremena. Matematičari najbolji gdje god se pojave O učenicima brine 26 djelatnika, sto posto stručnih, koji se redovito usavršavaju na svim programima Agencije za odgoj i obrazovanje. Nedostaje opširniji angažman stručnih suradnika, budući da pedagoginja Vesna Branilović i knjižničarka Jasmina Balog rade na samo pola radnog vremena. Posebno bi trebalo zaposliti knjižničarku na puno radno vrijeme, jer učenici-putnici dosta vremena nakon nastave provode čekajući autobus, pa kada bi knjižnica radila i bila im dostupna svakako bi to „slobodno“ vrijeme mogli iskoristiti kvalitetnije, za pisanje zadaća ili čitanje knjiga i časopisa. Bilo bi to poput produženog boravka, koji bi školi u Gornjem Mihaljevcu jako dobro došao. Učenici su u znanju vrlo dobri, kazala nam je ravnateljica, odmah se prisjećajući ocjenjivanja kojeg je 2008. godine proveo Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje, a kada je OŠ Gornji Mihaljevec postigla iznadprosječne rezultate. - Vrlo nam je žao što se ti naciRavnateljica Karmen Sklepić onalni ispiti ne provode i dalje, jer na taj način škole dobivaju odličnu povratnu informaciju, objektivnu ocjenu našeg rada i onda znamo jesmo li na pravom putu! A da jesu pokazuju i vrlo dobre informacije iz srednjih škola o uspjesima bivših učenika OŠ Gornji Mihaljec, što dokazuje da je ova mala ruralna škola ipak odličan akademski temelj za daljnje školovanje. Gornjomihaljevečki đaci redovito sudjeluju na županijskim i regionalnim natjecanjima iz hrvatskog i njemačkog jezika, biologije, kemije i matematike. Upravo matematičari svake godine pronose ime svoje škole diljem Hrvatske, budući da i na državnim natjecanjima postižu hvalevrijedne rezultate. Aleksandra Maria Vuković učiteljica je koja je najzaslužnija što matematičari rasturaju gdje god se pojave. Ovdje radi već deset godina i ističe da matematičke zakonitosti djeci pokušava objasniti kroz primjenjivost matematike u svakodnevnom životu. To je najvažniji cilj u osnovnoj školi, ističe Luković, jer će se samo time razbiti bauk od matematike: - Svako dijete, u skladu sa svojim sposobnostima, ali i željom, može u bilo kojem trenutku napredovati. Uspjeli smo uspostaviti zanimljivu interakciju. Učenici su Profesorica hrvatskog Lidija Novak i glavna urednica školskog lista Kristina Petković Zadrugari s omiljenim proizvodom - međimurskom tikvom zainteresirani za matematiku, pa onda još više potiču mene i tako se međusobno motiviramo i tjeramo na čim bolje shvaćanje i rješavanje zadataka. A vjerujem da ih na taj način odlično pripremam za srednju školu, bilo gimnaziju bilo strukovne škole. Zadrugari čuvaju kulinarstvo svojih baka Opremljenost škole je vrlo dobra, u svakoj je učionici instaliran LCD-projektor, opremljen je i informatički kabinet, a i ostala nastavno-didaktička sredstva nabavljaju se redovito i proporcionalno za sve predmete i izvannastavne grupe. Učitelji dobro međusobno surađuju i zajednički snagama uspijevaju se dogovoriti prioriteti pri nabavci materijala i opreme. Nedavno je uređena i proširena školska knjižnica, nabavlja se nova knjižna građa te digitalni naslovi i materijali. Informatičari uređuju školsku internetsku stranicu, a likovnjaci svojim umijećem uređuju interijer škole. Tako smo upravo u uređivanju likovnih panoa zatekli učiteljicu likovne kulture Marinu Vugrinec. U sportu je, pak, najveći interes za nogomet, dok se najbolji rezultati postižu u atletici. OŠ Gornji Mihaljevec nadale- Zimski sportski dan Proljetna filmska radionica ko je poznata po školskoj zadruzi Klopotec koja se bavi ekološkim uzgojem povrća i voća, cvijeća, istraživanjem međimurske gastronomije, brigom za okoliš, starim zanatima, čak i izradom licitarskih srca. Od svoga zdravog povrća napravili su svojedobno Vegetu Klopetu, a nedavno su izdali knjigu starinskih međimurskih recepata jela od bundeve, popularnih međimurskih tikvi, koju je nagradila i Matica hrvatska ogranak Čakovec. - Ovdje se oduvijek uzgajaju tikve, i za stoku i za svakodnevnu kuhinju, i s obzirom na to da se naši zadrugari bave istraživa- 21 broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr 160 godina OŠ Gornji Mihaljevec kom zelenilu Kocka je pala na već dugo željeni igrani film. Izrađen je i razrađen scenarij, podijeljena zaduženja, a u tri dana snimanja na terenu i u zatvorenom prostoru, polaznici radionice naučili su i stekli neprocjenjivo praktično iskustvo filmskog „zanata“. Svakodnevno pregledavajući snimljeni materijal sami su uočavali svoje pogreške, a drugi dan ih ispravljali. Uz neprimjetno, ali čvrsto vodstvo svoje mentorice - tete Biljane - snimili su mnoštvo scena i kadrova Matematiku predaje Aleksandra Maria Vuković Kuharica Jasna Novak Marina Vugrinec sa svojim likovnjacima nerijetko ukrašava interijer škole njem, ove su godine istražili i od svojih baka sakupili starinske recepte te smo izdali ovu kuharicu, kojom smo ujedno obilježili desetu godišnjicu postojanja zadruge, otkrila je učiteljica i voditeljica zadruge Nada Panić. Među aktivnijim sekcijama je i Linorez, literarno-novinarskorecitatorska grupa, nositelj svih priredbi i kulturnih programa u školi. Uređuju školski list Lipa, a njihovi radovi redovito su nagrađivani na susretima Lidrano. Iako zbog financija i prekratkih rokova list više ne šalju na Lidrano, taj svim učenicima i roditeljima drag medij služi i dalje kao zbornik radova i događanja na školi, godišnjak u kojem je zorno i duhovito prikazano što su radili i naučili, gdje su bili i što vidjeli. Novinarsku grupu vodi profesorica hrvatskog jezika Lidija Novak, koja u Gornjem Mihaljevcu radi sedam godina. - Učenici su vrlo vrijedni i kreativni i sudjelujemo zaista po mnogim literarnim natječajima, a nekako su prirodno najbolji u Grupa vršnjačke pomoći s pedagoginjom Vesnom Branilović Školski tamburaši izražavanju na kajkavštini. Nisu loši ni u štokavštini, jer im u tome nekako pomaže gledanje televizije, a sve to primjenjuju u praksi, možda najviše u pisanju za školski list, čija je glavna urednica učenica Kristina Petković, rekla je Novak. Maštom po Europi Filmsko-scenska grupa radi posljednje dvije godine, lani su dobili nagradu za film „Maštom po Europi“, a nedavno su bili domaćini filmskih radionica tijekom proljetnih praznika. Grupu vodi učiteljica Ljubica Žabek Horvatić, a radionicu je vodila priznata ratna reporterka i snimateljica, redateljica i scenaristica te dobitnica mnogobrojnih domaćih i međunarodnih filmskih i televizijskih priznanja i nagrada, Biljana Čakić Veselić. U vrlo opuštenoj, ali radnoj atmosferi mali filmaši pokazali su svoje filmske sklonosti, ali i talente za režiju, scenarij, glumu i kameru. - Nakon kratkoga teoretskog dijela, koji je bio vrlo brzo svladan, te nakon gledanja i analize odabranih scena - vrste kadrova, rakursa, stanje kamere, glume, vježbi snimanja, glumačkih improvizacija i slično - s nestrpljenjem se krenulo u odabir vrste i tematike filma. neobične priče pod radnim i simboličnim naslovom „Avantura“. Kako se zbog skromne opreme snimanje oteglo na sva tri dana, film će biti završen tijekom sljedećih dana i premijerno prikazan, ako ne ranije, onda za Dan škole početkom lipnja - ispričali su nam članovi filmske družine. Humanitarni i preventivni programi Djeca su izvan škole angažirana u lokalnim sportskim i kulturnoumjetničkim klubovima poput šahovskog, streljačkog i nogometno, odnosno u KUU Lipa. Tu svoje vještine unapređuju i školski folkloraši i tamburaši, koji pak onda dodatno uljepšavaju školske priredbe i mjesne manifestacije, čime se ujedno „krug zatvara“. Svake se godine održava i specifičan, sada već tradicionalan Zimski sportski dan, kada cijela škola umjesto na nastavi dan provede u prirodi, na nekom od obližnjih brežuljaka u sanjkanju, skijanju i druženju. „Izgubljeni dan“ nastave lako se nadoknadi, a učenici ovim zajedničkim druženjem puno dobivaju, produbljuju prijateljstva te se nadograđuju veze i povjerenje između učenika i nastavničkoga kadra. - Vrlo sam zahvalna na odlič- nom kolektivu i da moram birati ponovo bih ih angažirala. Ako treba dulje ostati u školi ili ranije doći, dodatno se angažirati oko nekakvog projekta, zaista nema problema i svi su prvenstveno veliki profesionalci i entuzijasti, ističe ravnateljica Sklepić. U tom je pogledu odlična suradnja učitelja s roditeljima, koji također nesebično daju velik dio sebe za potrebe škole, znajući da tako u prvom redu pomažu i svojoj djeci. A djeca su, pak, iznimno vrijedna i marljiva, pa slučajeva međuvršnjačkog nasilja zapravo ni nema u gornjomihaljevečkom kraju. Provode se redovito UNICEF-ovi humanitarni projekti poput Škola za Afriku, te CAP-ovi programi prevencije zlostavljanja djece u suradnji s udrugom roditelja Korak po korak iz Zagreba. Školska pedagoginja Vesna Branilović uključila je učenike u brojne humanitarne i preventivne programe: - Redovito educiramo učitelje i učenike kao i njihove roditelje, da samog nasilja bude što manje u školi i u životima naših učenika, iako živimo u vrlo nasilnom i netolerantnom dobu. U toj nam je prevenciji najvažnija pomoć roditelji, jer ukoliko roditeljski odgoj zakaže, mi teško možemo nametnuti određene oblike ponašanja. Naposljetku, da bi mališani imali dovoljno energije za brojne aktivnosti kojima se bave u školi brine se kuharica Jasna Novak svojom pravom domaćom spizom. Na školi radi 13 godina i sretna je što je djecu uspjela privoljeti da jedu kuhana jela, razna variva i druga domaća jela „na žlicu“, zbog čega su joj zahvalni i roditelji. Špagete bolonjez, grah i kiselo zemlje na vrhu su jelovnika, a kuharica Novak poznata je i po tome što djeci rado peče i domaće kolače, poput izvrsne orehnjače kojom nas je počastila. Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr suradnici javljaju UKRATKO PRIVLAKA Napiši to srcem Nekada davno u mraku povijesti ljudi su željeli poslati poruke. Zapalili bi drvo i netko bi shvatio sa se nešto događa. Ali požar bi se proširio pa su ljudi zaključili da to nije dobar način. Zatim su naučili čitati znakove koje su ucrtavali u kamen ili drvo. Ubrzo su pripitomili konje pa su poruke brže putovale. S istoka je polako u upotrebu ušao papir, a na njemu se pisalo različitim sredstvima. Glasnici su na konjima nosili pisma, a budući da su putovanja dugo trajala trebalo je odmoriti konje. Mjesta za odmor zvala su se poste i od toga potječe naziv današnjih pošta. Tako je počela radionica etnološke i ekološke skupine koju vodi učiteljica Marija Tanocki u Osnovnoj školi Stjepana Antolovića u Privlaci i Hrvatskih pošta. Pisali su čestitke koje su istoga sata dobile pečat i ubačene u poštanski sandučić. Zatim su došli poštari koji su ispraznili sandučić i odnijeli čestitke u poštu. Radionica je bila vrlo uspješna, jer su roditelji zajedno s učenicima otkrili zaboravljene radosti slanja dobrih vibracija putem pisane riječi. Kažu psiholozi da kroz svaki grafem prolazi energija pisca pa stoga i svi sudionici te zanimljive radionice vjeruju da su poslali puno radosti i ljubavi u svojim čestitkama. To još jedan primjer dobre suradnje škole i lokalne zajednice, a Hrvatske pošte otvorene su doista za sve. (Marija Tanocki) BAKAR Kreativna radionica U povodu Dana planeta Zemlje održana je kreativna radionica u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Bakru za predškolsku i školsku djecu. U lijepom knjižničnom prostoru okupilo se dvadesetak mališana pod vodstvom dizajnerice Ivone Miloš te su crtali različitim bojicama stabla, livade, voćnjake, vrtove, potoke, jezera, more, rijeke, odnosno sve zeleno i plavo što pozitivno utječe na čovjeka, kao i ono što ugrožava i zagađuje zrak i čovjekov okoliš. To je bilo pravo poslijepodne dječje kreativnosti i druženja u kojem su djeca obilježila crtežima ono što već znaju o ekologiji i zalaganju za očuvanje okoliša. Svoje radove uz pomoć voditeljice djeca su izložila na panoe u bakarskoj knjižnici. (Ivan Šamanić) VELIKA GORICA Dan Zemlje Cjelodnevnim događanjima u Osnovnoj školi Eugena Kumičića u Velikoj Gorici, popraćenih nizom zanimljivih predavanja, učeničkih prezentacija i radionica, na kojima su sudjelovali učenici i učitelji, ali i predstavnici Gradske uprave, obilježen je 22. travnja 2010. Dan planeta Zemlje te četiri desetljeća od prve organizirane proslave tog dana, koji se u Hrvatskoj organizirano obilježava od 1990. Učenici iz ekoloških skupina pripremili su za taj dan brojne prikaze o uštedi energije i očuvanju okoliša radi buđenja zanimanja za ekološke teme. Naročitu pozornost učenika pobudile su radionice, koje su vodili pripadnici svih četiriju školskih ekoloških skupina, pojačanih članovima biološke i grupe mladih kemičara. Zajednički su svim sudionicima pokazali potrebu promjene vlastitoga životnoga stila u smjeru 5R koncepta (Rethink - promisli, Reduce - uštedi, Reuse - ponovo iskoristi, Repair - popravi i Recycle - recikliraj), radi zdravijega i kvalitetnijega života. Time su učenici, na sebi svojstven način, poslali poruku odraslima da se samo zajedničkim snagama svih u društvu može planet Zemlja učiniti mjestom ugodnoga življenja za sljedeća pokoljenja. (Neven Topolnjak) broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. BROD MORAVICE Zaštita životinja Predavanje je nastavak uspješne suradnje mjesta i škole radi zaštite biljaka, životinja i okoliša U Osnovnoj školi Brod Moravice velika se pažnja posvećuje prirodi i zaštiti okoliša. Zbog toga djelatnici i učenici uspješno surađuju s mnogim udrugama pa tako i s lovcima. U zimskim mjesecima kad i lovci i djeca mogu samo promatrati i pomagati životinjama u svojoj bliskoj okolici, organizirali su zanimljivo predavanje o životinjama iz zavičajnih šuma. Stručnjak za provođenje lovne gospodarske osnove u Lovačkom društvu Srndać Valter Crnković održao je u školi predavanje Zaštita životinja zimi. Svi su učenici sa zanimanjem pratili fotografije životinja, upoznali njihova obitavalištima, način prehrane, a najzanimljivije je bilo slušati glasanje ptica i pritom ih prepoznavati. Predavač je upoznao djecu i s radom lovaca zimi kada napada mnogo snijega kao ove godine, a životinje ostaju bez hrane. Upozorio je djecu da, iako smo u vrlo Stručno izlaganje uz zanimljive projekcije bliskom suživotu sa šumskom zajednicom, ne smijemo ometati životinje vikom i nedoličnim ponašanjima te uništavati okoliš, što sada vrlo često susrećemo. Naučio ih je i čime se ptice mogu zimi prehranjivati te kako izraditi jestive loptice od loja i sjemenki za hranidbu ptica. Prema programu ekološke škole i uputama lovaca, ekolozi su i njihova voditeljica Vesna Pintar-Grgurić izradili jestive loptice te ih objesili na stabla u okolici škole. Tako su učenici cijele zime mogli HRVATSKA-SLOVENIJA kroz prozor promatrati sjenice, zebe, vrapce, crvendaće i druge ptice kako zahvalno dolaze u njihovu blizinu i iznad velikoga i dubokoga snijega dobivaju hranu. U proljeće ptičice su počele savijati gnijezda u kućicama koje su im prošle godine postavili lovci. To predavanje samo je nastavak uspješne suradnje mjesta i škole u zajednici radi očuvanja biljaka, životinja te okoliša u kojem svi žive i djeluju. Dijana Arbanas Projekt Alpe-Jadran Međunarodna razmjena učenika D rugu godinu za redom nastavlja se projekt pod nazivom Alpe-Jadran međunarodna razmjena učenika iz Hrvatske i Slovenije. Početak suradnje bio je između dviju prijateljskih općina Dol pri Ljubljani i Rogoznice, a nastavilo se i između Osnovne škole Janka Modra i Rogoznice. Prve je godine tema zajedničkog projekta bila tolerancija, a ove godine ekologija. U projektu sudjelovalo je desetero učenika petoga, šestoga i sedmoga razreda iz Rogoznice i isto toliko učenika iz slovenske škole te po troje učitelja i ravnatelji obiju škola. Učenici iz Rogoznice bili su smješteni kod obitelji svojih prijatelja, a troškove putovanja snosile su Općina i Turistička zajednica. Učenici su se vrlo lako sporazumijevali. Zajedno su izrađivali slovenske dijelove narodne nošnje, upoznavali njihove tradicionalne kolače i na satu domaćinstva ih zajedno pripremali. Uočili su da ni u nas ne bi bio na odmet neki sat domaćinstva. Tu se točno primijetilo da neki učenici imaju određene radne navike za razliku od drugih koji su smatrali da ih to baš ne treba zanimati. KLENOVNIK Dan planeta Zemlje U povodu Dana planeta Zemlje, skupina učenika Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika, koja ima status međunarodne ekološke škole i njihove učiteljice Božica Bunić, Vesnica Kišiček i Karmelka Car te predstavnici tehničkog osoblja Saša Kralj i Ivica Cuković uputila se 20. travnja nakon održane nastave na upoznavanje jedne od nedovoljno ispitanih prirodnih znamenitosti toga kraja, spilje pri Repnjaku. Na putu od škole do spilje učenici su upoznavali i prepoznavali trputac, rusomaču, stolisnik, gavez, maslačak, mrtvu koprivu i drugo ljekovito bilje o kojem su učili na satovima prirode. Prekrasne spiljske ukrase te njezine skrivene stanovnike zabilježili su objektivom fotoaparata. (K. C.) Osnovna škola Zajednička ekološka akcija Početak suradnje bio je između prijateljskih općina Rogoznice i Dol pri Ljubljani, a nastavilo se i uključivanjem osnovnih škola Imali su i zajedničke sportske susrete te likovne i plesne radionice na temu zajedništva, prijateljstva i međusobnoga boljega upoznavanja. Pojasnili su osnove pčelarstva, koje je vrlo zastupljeno u njihovom kraju. Učenici su također posjetili Škocjansku jamu i Arboretum u kojem je bio Julski park s dinosaurima u prirodnoj veličini. Sudjelovali su i u njihovoj ekološkoj akciji vezanoj za Dan planeta Zemlje pod geslom Čista Slovenija za jedan dan. Bili su iznenađeni odazivom njihovih mještana i to je poticaj da se i u nas ustraje u podizanju svijesti učenika vezanih za ekologiju. Na kraju su izradili brošuru na oba jezika sa zajedničkim fotografijama i dojmovima. Vrijeme provedeno zajedno na kraju je bilo prekratko i rastanak je bio emotivan i svi su se složili da jedva čekaju ponovni susret u Rogoznici krajem svibnja. Diana Goleš suradnici javljaju broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 23 www.skolskenovine.hr PORE» Maturalna zabava ZADAR U sklopu obilježavanja Zelenih dana grada Zadra i u organizaciji Radija 057, zadarski je Forum postao izložba na otvorenom pod nazivom Zeleni grad. Najmlađi iz dječjih vrtića Radost i Sunce tom su prigodom oslikali 18 kućica koje su građani mogli razgledati na trgu u povodu obilježavanja Dana planeta Zemlja. A kako se turistička sezona bliži svom početku potraga za vrsnim kuharima upravo počinje, pa je stoga Obrtnička škola i Obrtnička komora Zadarske županije imenovala komisiju za polaganje majstorskih ispita za zvanje kuhara, koju čine Renato Kraljev, Petar Pera, Branko Tičić i Josip Vrsaljko. Pred tom komisijom ovih su dana majstorski ispit polagala šestorica kuhara, a novi je termin predviđen za rujan. Svečana akademija povodom ustoličenja zadarskoga nadbiskupa mons. dr. Želimira Puljića održana je u HNK Zadar čiji je program osmislio i vodio Livio Marijan. U prigodnom programu nastupili su glumci Kazališta lutaka pod vodstvom Milene Dundov, Mješoviti pjevački zbor Svete Cecilije iz Preka i klapa Condura Croatica iz Nina pod ravnanjem Ive Nižića, muški pjevački zbor Gospe Ldoretske iz Arbanasa pod ravnanjem Žana Morovića, Djevojački zbor Glazbene škole Blagoja Berse iz Zadra i svirači fanfara, klapa svećenika Sveti Zoilo, pučki crkveni pjevači iz Paga, solisti Ante Gospić i Branimir Buturić te Zbor mladih Zadarske nadbiskupije Sveti Krševan. Na akademiji je uprizoreno nekoliko odlomaka prvog hrvtskog romana Planine Petra Zoranića te napjevi srednjovjekovne latinske i glagoljaške baštine Zadarske nadbiskupije. A u sklopu Županijskih dana uz nastup 15 osnovnih škola i dviju srednjih u Poličniku održana je smotra tradicijske baštine toga kraja. Domaćin smotre bila je škola, a pokrovitelj općina. Uz niz narodnih pjesama i kola, štandovi su obilovali rukotvorinama i bogatim trpezama. Dragutin Karanči Najmlađi iz dječjih vrtića oslikali su 18 kućica koje su građani mogli razgledati na trgu Taj se događaj izdvaja od drugih rastanaka baš zbog vesele atmosfere i cjelonoćne zabave Taj se događaj svakako izdvaja od drugih rastanaka baš zbog vesele atmosfere i cjelonoćne zabave. Svjesni da odlaze u svijet odgovornosti, problema, briga, ali i slobode te mogućnosti napredovanja, učenja i uživanja, sve su pozdravili svojim toplim riječima kojima su zapravo i dokazali da su spremni za ulazak u život - u doslovnom smislu te riječi. Doris Delač VIRJE Aktualnosti Zeleni grad na Forumu Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC Noć za pa(m)ćenje Druπtveni dom Humanitarni bal T ridesetak volontera Osnovne škole prof. Franje Viktora Šignjara u Virju upriličilo je prvi bal Male lige protiv raka i zaradili su 6683 kune. Tu humanitarnu akciju proveli su u Društvenom domu u Virju, sjajno se zabavili i prikupili dragocjena sredstva. Mala liga osnovana je dolaskom Dražena Podravca u predsjedništvo i jedinstvena je u Hrvatskoj, kako tvrdi predsjednica županijske Lige protiv raka dr. Marija Sačer. To sve čini ponosnima, jer su pametno i korisno proveli svoje slobodno vrijeme. Volonteri su skupljeni potpuno slobodno i radili su samo oni djelatnici koji su to doista željeli. Osim skupljenoga novca, brojni su i drugi pozitivni učinci toga bala. U pripremama su bili uključeni i učenici, pozvali su i uključili u rad sve predsjednike društava i udruga i većinom su se odazvali, a karte su u pretprodaji bile riješene među članstvom. Potvrda je to virovskoga duha zajedništva i suradništva. Veliku su im potporu i pomoć pružili i općinski djelatnici, načelnik Mirko Perok, predsjednik općinskog vijeća i ŠD-a Podravac Mirko Lukić. No, jednako je tako bio hvalevrijedan svaki pojedinačni trud njihovih glumaca, vatrogasaca, Rusanovaca, djelatnika firme Prostor, članova Družbe Braća hrvatskoga zmaja, Društva Naša Djeca, virovske podružnice Hrvatskog društva za osteoporozu te udruga s područja Općine Virje - žena iz Šemovaca, Miholjanca, Hampovice te DVD-a Donje Zdjelice. Virovske su domaćice darovale kolače, a pekar Begović ispekao je odojke bez naknade te donirao kruh. Ruže su dobili iz bjelovarske cvjećarnice Marina i iz Mimoze. Cvijeće za dekoraciju stolova i dvorane donijeli su učenici. Dr. Željko Ljubić darovao je odojka. Sastav Zlatne strune bez naknade je svirao i zabavljao posjetitelje cijelu noć. Zahvalnost zaslužuju svi koji su pridonijeli uspješnom ostvarenju te humanitarne akcije! Marica Cik Adaković Mala liga protiv raka osnovana u školi jedinstvena je u Hrvatskoj svakidašnjica aganim je koracima još jedno pokoljenje došlo do kraja svoje srednjoškolske pustolovine. Naime, poštujući tradiciju, 17. travnja, održana je velika maturalna zabava, prvi put u porečkoj ljepotici, novosagrađenoj dvorani Žatika. Veličini tog okupljanja pridonio je i prostor koji je omogućio da maturanti održe zajedničku zabavu, što prijašnjih godina nisu mogli. Okupljenim učenicima, prijateljima, roditeljima i profesorima obratili su se ravnatelj Krešimir Bronić te gradonačelnik Edi Štifanić. Njihova je dobra suradnja pridonijela da upravo Žatika bude ovogodišnje mjesto održavanja maturalne zabave. Atmosferu je zagrijao lokalni bend te je pozitivnu energiju iza ponoći nastavio širiti i Gogo Dee Jay plesnim ritmovima koji su i one najsramežljivije doveli do prostranoga plesnoga podija. Dvorana je vrvjela ljepoticama, zanosnim frizurama, lepršavim haljinama te uglađenim dečkima. Cijela je večer bila ispunjena glamurom i profinjenošću. Svaki od šest prisutnih razreda izveo je nekoliko svojih točaka: plesa, glume ili pjesme. Osim zasebnih točaka, svi su maturanti zajedničkim snagama otpjevali i Gaudeamus, za vrijeme kojeg je mnogima krišom potekla i pokoja suza. Ples s roditeljima bio je veličanstveno lijepa slika. Naime, vidjeti sve te silne majke i očeve na jednom mjestu kako ponosno, s osmijehom promatraju svoje, sada već odraslo, dijete, bilo je svima ugodan prizor. Zabava je potrajala sve do ranih jutarnjih sati. Bez obzira na silan umor i tremu, mnoštvo drugih pozitivnih osjećaja koji su preplavili te mlade ljude, rezultiralo je komentarima da bi najradije ponavljali razred kako bi ponovili takvu večer. Naša L Raditi europski Srednja škola Mate Balote Praznik rada, koji čitav svijet slavi na razne načine, kod nas je često pod znakom pitanja. Mjerodavni se pitaju tko, gdje, kako, s kim i čim treba obilježiti i proslaviti taj tradicionalno radnički praznik, kojega sve manje slavimo radno. Nije lako danas ni raditi, a kamoli slaviti. Onaj tko bi možda i radio, nema posla, a oni koji rade, nastoje imati što manje posla, do proslava više nije nikome. Stariji sjećaju još se svečanih povorki u kojima se radnička klasa ponosila svojim radom. Na traktorima, kamionima, kolima ukrašenim zelenilom i jorgovanima vozili su se radnici i seljaci i pokazivali svoje proizvode. Strojari, traktoristi, tkalci i metalci nasmiješeni su pokazivali svoje strojeve, izume, lopate, krampove i sve što su najbolje, znali i mogli. Javnost im se divila, zasipala ih cvijećem, pljeskala i u njima gledala uzore i heroja. Te su svečane povorke slikali i potom pokazivali u kinima na velikim ekranima. Radnike udarnike primali su i čestitali im najviši državni dužnosnici, Naša je sreća i političari, direktori. Danas se takvo što više nada u tome što i ne može vidjeti, uosta- mala djeca, nalom neki naši visoki dužnosnici su na sigurnom ivna, prostodušna mjestu, iza rešetaka, pa i neiskvarena, im nije ni do proslave, ni do svečane povorke. vjeruju u rad pa Danas to nitko ne radi, čak vole raditi a bojim se kako bi to naša mladež i doživjela, jer kramp i motika su danas potpuno aut, to se više ne može vidjeti ni na slici. S jedne je strane to u redu da nam nije potreban takav teški rad, tu su ulogu preuzeli strojevi. Da raditi nije lako poznato je odavno, još otkad je čovjek protjeran iz raja zemaljskoga. Mnogi poznati filozofi pisali su o tome kako rad djeluje na čovjeka. Neki su tvrdili da je rad potreba, a drugi da je rad teškoća. A. B. Šimić napisao u jednoj pjesmi da se ljudi muče radom pa dakle ili ne bi trebali raditi ili se ne bi trebali mučiti. Ideolozi komunizma zamišljali su da će svatko raditi samo ono što najbolje zna i voli, znači ne bi nikom bilo teško raditi. Većina teoretičara smatra da je rad ipak plemenita obveza i vještina, da ljude oplemenjuje. Samo bi trebalo mnogo pedagoške vještine pa da učitelji i profesori u to uvjere mlade. Vjerujem da je to danas zaista na rubu fantazije. Ne može se više uvjeriti našu javnost da rad oplemenjuje, osobito motikom i krampom, jer naši žitelji voli slikati i gledati druge životne ljepote i drukčije povorke. Koliko je privlačnije gledati slike obnaženih mladih ljepotica, nego lopate i krampove, a povorke naših prekrasnih Lolita šeću ulicama i pokazuju izdašno svoje čari. Kako je zgodnije sjediti na suncu pred birtijom i gledati duge noge mladih djevojaka u kratkim hlačicama i suknjicama, nego okopavati gorice, voziti gnoj na njivu i saditi luk i krumpir. Uostalom, više se i ne jede luk i krumpir, nego čips i tartufi. Ipak, ima jedna žalosna činjenica, nažalost, ne možemo svi grickati čips i ne raditi ništa. Što se tiče ljepotica, njih možemo gledati, ali one neće gledati nas ako ništa nemamo, čak ni za sok. A nećemo uskoro imati baš ništa jer smo već sve pokrali ili rasprodali. Kralo se na malo i veliko pa su već gotovo sve pokrali, banke, kladionice, benzinske pumpe i sve je manje preostalo za krađu. U torbama koje kradu po parkovima i ulicama djedovima i bakama nema više ništa, samo neplaćeni računi. Što nam još preostaje? Rad. Dobri starinski rad na zemlji koja još nije prezagađena. Na njoj će rasti peršin i ljekovito bilje. Peršin Europa traži kao lijek, jer je sve starija i sve nemoćnija. Ako želimo u Europu, morat ćemo se naviknuti raditi europski. Pa ako ni to ne želimo, ipak morat ćemo se priviknuti raditi, jer je to jedini pravi način izlaska iz ove naše duhovne i materijalne bijede. Jedina je naša sreća i nada u tome što mala djeca, naivna, prostodušna i neiskvarena, vjeruju u rad i čak vole raditi. Naše kikiće u vrtićima i nižim razredima osnovne škole može se nagovoriti da rade, i u vrtu i u razredu. Oni, vjerovali ili ne, vole raditi, osobito ako ih nagovorimo, motiviramo, pohvalimo i nagradimo. Neka nas stoga Praznik rada potakne da od svih vještina kod naših učenika najviše njegujemo radne navike. 24 www.skolskenovine.hr UKRATKO OTOK Sajam zdravlja U Vinkovcima je od 23. do 25. travnja održan 14. sajam zdravlja pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja i u organizaciji grada Vinkovaca,Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatske mreže zdravih gradova. Ove su godine sudjelovali na Sajmu i učenici prvoga razreda Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka. Njihova učiteljica Darija Gongeta uključila se u priredbu temom Različiti oblici poučavanja roditelja i učenika o važnosti pravilne prehrane i tjelovježbe za zdravlje. Tu aktualnu temu prikazala je na osnovi rada s djecom i roditeljima te potkrijepila fotografijama školskih radionica i tribine o zdravlju, recitacijama i pjesmama koje su sadržajno govorile o prehrani i higijeni. Učenici su zanimljivom izvedbom i opremom bili pravo osvježenje na sajmu. Naime, zaštitni znak bile su jabuke pa je tako na majicama bila aplicirana rumena jabuka, koju su mame same ručno izradile, svaka za svoje dijete. Za originalnost očekuje priznanje svakoga učenika, a već su pozvani i na sljedeći sajam. (D. G.) VARAŽDINSKE TOPLICE Lektira u kazalištu Varaždinska županija počela je ostvarivati projekt Lektira u kazalištu kojim se učenike želi potaknuti na čitanje knjiga i posjećivanje kazališta. Projekt će se realizirati u suradnji s osnovnim i srednjim školama, čiji je osnivač Varaždinska županija. Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu svoje će predstave prilagoditi sadržajima obvezne školske lektire, dok će županija posredovati u organizaciji predstava te financirati prijevoz učenika. U sklopu projekta predviđeno je i edukativno razgledavanje kazališta, praćenje pokusa i upoznavanje s autorima predstave i glumcima. Varaždinska županija prva je u Hrvatskoj osmislila i pokrenula takav projekt te se nadaju kako će ovaj model preuzeti i ostale županije. Učenici Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica uključili su se u taj projekt te su već pogledali Brezu, koju je hrvatski dramatičar Borivoj Radaković napisao po motivima pripovijetke Slavka Kolara, dok će u svibnju gledati Bijelog klauna, kojega je prema istoimenoj knjizi Damira Miloša režirao Ivica Šimić. ZADAR Stručni skup U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Udruge učeničkih domova Hrvatske održan je 12. i 13. travnja u Zadru stručni skup o strateškom planiranju. Sudionici seminara bili su ravnatelji, stručni suradnici i odgojitelji. Sa skupinom ravnatelja radili su Oleg Đaković, Inga SemeStojnović i Suzana Hitrec. Realiziran je drugi modul iz programa usavršavanja ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova, koji je donjela Agencija za odgoj i obrazovanje. Cilj je toga modula ovladati novim, odabranim, aktualnim spoznajama vezanim uz suvremeno vođenje školske ustanove te praktična primjena novostečenih znanja. Realiziran je kroz predavanja i radionice u kojima su ravnatelji aktivno sudjelovali te kroz evaluaciju izrazili zadovoljstvo skupom te visokim ocjenama ocijenili kvalitetu sadržaja i voditeljice radionica. Skupina stručnih suradnika i odgojitelja radila je pod vodstvom Majde Fajdetić te voditeljica radionica Nade Antolčić, Ankice Domjanić, Miljenke Galić i Agate Smoljan. O strateškom se planiranju također raspravljalo na predavanjima i u radionicama. (S. H.) aktualno suradnici javljaju KRIÆEVCI U broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. Osnovna škola Ljudevita Modeca Seminar kineziologa Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima održan je seminar kineziologa i sportskih djelatnika. Skup su organizirali međunarodna mreža sportskih djelatnika Pokreta fokolara -Sportmeet i Udruga kineziologa Križevci, pod pokroviteljstvom grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije. Među 47 sudionika bili su i sportski prvaci kao što je Branko Zorko, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture, odgojitelji u dječjim vrtićima, suci, treneri, odgovorni za sportske centre u Križevcima, Koprivnici, Bjelovaru, Našicama i Zagrebu. Svi su aktivno sudjelovali i surađivali na teoretsko praktičnom seminaru o igri, sportu i miru pod naslovom Edukacija socijalnih vještina kroz igru, a vodio ga je Austrijanac Alois Hechenberg, profesor pedagogije igre i animacije na fakultetima u Innsbrucku, Bolzanu i Luzernu, tvorac i promotor projekta Sports4Peace. On je među ostalim rekao da je sport kultura i život, teorija i praksa i zaželio da svi sudionici na kraju dana dobiju nove ideje i nove poticaje kako igru i sport proživljavati u cilju izgradnje mira i aktivnog građanstva. Nakon dugo godina sudjelovali smo na tako dinamičnom i živahnom seminaru, gdje su svi bili graditelji, govori su mnogi i zaključili da je to bilo iznad svakoga očekivanja. Alois Hechenberg predstavio je projekt Sport4peace, čiji je cilj odgoj za mir kroz igru i sport. U njemu se upotrebljava kocka koja se može napuhati i na čijih je šest stranica ispisano isto toliko pravila i stavova za učenje u zajednici. To su jasne i nedvosmislene formulacije, primjerice: Budi iskren sa sobom i s drugima, Svakome pristupaj s poštovanjem, Svi su važni ili Ne odustaj, čak ni kada je teško. - Ta smo pravila razvili u suradnji s mladima, a vrijede u sportu, igri, školi i u svakodnevnom životu. Kocka i pedagoški materijal su prevedeni na sedam jezika pa su već, osim u srednjoj Europi, dospjeli i u Indiju, Libanon, Sudan, Nakon dugo godina sudjelovali smo na dinamičnom i živahnom skupu, gdje su svi bili graditelji, govori su mnogi sudionici Brazil, Kanadu i druge izvaneuropske zemlje. I kod vas u Križevcima se već kocka na veliko, i to u Dječjem vrtiću Zraka sunca, u radionici pod vodstvom olimpijca Branka Zorka i informirao je Hechenberg. Dodao je da je projekt osobito učinkovit za individualni i društveni rast među osobama svih dobi koje prakticiraju sportsku aktivnost. Alois Hechenberg sudjelovao je i na plenarnom dijelu Pedagoških dana na temu Kako sportom i zajedništvom postati zdraviji. Govorio je o važnosti kretanja i igre u odgoju za cjelovitu ličnost djece i mladeži, dajući i poticaje za pozitivnu kulturu igre i kretanja u školi i odgoju općenito. - U središtu je uvijek čovjek sa svojim sposobnostima i potrebama. Pri tome ne treba zanemariti ulogu učitelja, odgajatelja i pedagoga. Pozitivna dispozicija odgovornoga pedagoga i učitelja je, pored kućnog odgoja, pretpostavka da djeca i mladi razviju pravilan stav prema igri i kretanju. Angažirani suradnici u školama i dječjim vrtićima trebaju za to odgovarajuće teoretsko i praktično znanje. Osim didaktičko-metodičkog znanja, od učitelja i odgajatelja se zahtijevaju i komunikativne sposobnosti, sposobnost uživljavanja, jasnoća u davanju uputa i strpljenje. Pedagog uvijek treba djelovati kao uzor. On je u pravom smislu te riječi pedagog ako i osobno uživa u igri i pokretu - zaključio je Hechenberg. Na kraju izlaganja spomenuo je i važnost pedagogije zajedništva i snage odnosa. - Smislena kultura igre i kretanja razvija se u klimi prihvaćanja svakog čovjeka, promatrajući ga kao vrijednog i podupirući pozitivno iskustvo učenja. Ako uspije suradnja i ako međusobni odnosi budu na radost, tada će se razviti živahno zajed- JASTREBARSKO ništvo između učitelja, odgajatelja i učenika. Rad u paru, timski rad i međusobno uvažavanje i pomaganje te zajednički uspjeh, mogu postati duboko osobno iskustvo. Igra i kretanje sa svojim raznovrsnim metodama veliko su bogatstvo za odgojni rad.No, mogu se promatrati i kao individualne nadarenosti, koje se potencijalno nalaze u svakom čovjeku, ali se moraju potaknuti i naučiti. U središtu uvijek stoji čovjek sa svojim sposobnostima i potrebama, a pravila i ciljevi učenja su u drugom planu. Korištenje igara je svakako opravdano, a odgojna odgovornost velika. - Jedna je konkretna inicijativa pedagogija zajedništva proizišla iz duhovnosti Pokreta fokolara. Kategorije kao što su iskren dijalog, bratstvo, međusobno uvažavanje i poštovanje pri tome igraju veliku ulogu. Ovdje u Križevcima se taj oblik pedagogije primjenjuje u Dječjem vrtiću Zraka sunca i u nekim razredima Poljoprivredne škole. U suradnji s Učiteljskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu nudi se studentima mogućnost dvogodišnje specijalizacije pedagogije zajedništva i Agazzi metode - dodao je Hechenberg. Uslijedile su dvije radionice na temu Zajedništvo u pedagogiji - zdravlje međuljudskih odnosa. Održane su i dvije teoretske i praktične prezentacije o značenju pedagogije zajedništva (A. Gasparini) i o primjeni prosocijalnog i altruističkog odgoja u Dječjem vrtiću Zraka sunca (R. Bjeličić i V. Žuti). O iskustvu interdisciplinarnosti u Gospodarstvenoj školi u Križevcima govorila je Vlatka Raguž, a o rješavanju sukoba Zdenko Horvat. Radionice su završene pedagoško-didaktičkom igrom i porukom da se samo u zajedništvu može dostići cilj. Anna Lisa Gasparini Dječji vrtić Radost Književnica u vrtiću Za većinu djece bio je to prvi susret s osobom koja piše i riše slikovnice Veselje među najmlađima P ovodom obilježavanja Dana hrvatske knjige najstarije vrtićke skupine Dječjeg vrtića Radost u Jastrebarskom posjetila je književnica Sonja Zubović, koja je predstavila svoju slikovnicu za djecu pod nazivom Kako se gleda abeceda i radove iz zbirke Pjesme o prirodi i društvu. Za većinu djece ovo je bio prvi susret s osobom koja piše i riše slikovnice pa je s nestrpljenjem očekivan. Kroz igru, pokret i ples književnica je pokazala kako valja čitati i doživjeti njezine stihove. Djeca su zamišljala kako oponašati slova, koje sve riječi mogu nastati od pojedinih slova i kako od tih riječi nastaju pjesme. Vidjela su da pjesme mogu biti o svemu, o tome što nas okružuje, a mogu biti i smiješne, ali i dati poruku, primjerice da je važno čuvati prirodu u kojoj živimo. Igra Kako voljeti pokazala je kako se voli sebe, prijatelje i grad. Prisjećanjem na vlastito djetinjstvo u Jastrebarskom gošća je naglasila da je važno čuvati svoj grad, jer je čist i miran i zato je lijepo živjet u njemu. Književnica je mališanima poručila da što više koriste slikovnice i čitaju knjige, jer se u njima krije mnogo radosti, mudrosti i znanja. U ime grada Jastrebarskoga, slikovnice Sonje Zubović vrtiću je uručio zamjenik gradonačelnika Zvonimir Novosel. U sjećanje na taj susret, djeca odgojne skupine Lavići, darovala su književnici svoju slikovnicu Strašni Vatroslav kao i drvo od neoblikovanoga materijala koje simbolizira ekološki vrtić Radost i dječju ekološku osviještenost. Marina Mavračić i Maja Pažulinec aktualno mediji broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 25 www.skolskenovine.hr IZLOŽBE U»ITELJI PISCI Maja Krstić-Lukač Hvarski zapisi u kamenu Stijepo MijoviÊ KoËan N Stijepo Mijović Kočan (Gjurinići, Konavle, 14. travnja 1940.) školovao se u rodnome selu, nà Grudi, u Dubrovniku i Zagrebu gdje je završio studij hrvatskoga jezika i južnoslavenskih (tada jugoslavenskih) književnostī i komparativne književnosti te magistrirao (o pjesništvu Milivoja Slavičeka) i doktorirao temom Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu (istoimena knjiga, ŠN, 1998.). Predavao je u Osnovnoj školi Mala Subotica, Kemijskoj tehničkoj školi, nakon čega je urednik ove rubrike (kulture) u Školskim novinama, do 1979. od kada je, poslije teške prometne nesreće, invalidski umirovljen. Bio je honorarni predavač kolegija Teorija i praksa novinarskih vrsta i načina studentima novinarstva u Zagrebu. Objavio je tridesetak naslova knjiga, većinom pjesničkih, zastupljen je u antologijama, a pjesme mu se nalaze i u čitankama. Vanjski je suradnik HRT-a, kao scenarist i redatelj (tv-drama Baka Bijela te pedesetak dokumentarnih filmova). Član je Društva hrvatskih književnika te Društva hrvatskih filmskih redatelja. Živi u Zagrebu i u Konavlima. a izložbi upriličenoj u AGM art point centru u Gundulićevoj ulici u Zagrebu s osam radova u kamenu pod zajedničkim naslovom Hvarski zapisi predstavila se akademska kiparica Maja Krstić-Lukač. Izložba je otvorena 26. travnja, a posjetitelji će je moći razgledati sve do 28. svibnja. Maja Krstić-Lukač rođena je 27. ožujka 1954. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1979. diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Janeša. Radi skulpture, malu plastiku, ilustracije, scenografije za muzeje. Od 1993. radi kao profesorica na kiparskom odjelu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Do sada je izlagala na četrdesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu i šest samostalnih izložbi. 1994. na izložbi FIDEM-a dobila otkupnu nagradu British Museuma iz Londona. Od 2008. ravnateljica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. “Crtež je uvijek prva ideja, zabilježba koju pokreće aktivna snaga misli. Ako je riječ izre- čena ili napisana misao, crta je označeni smisao u prostoru. Odabir kamene ploče za promišljanje crtom, ništa neobično unutar dviju dimenzija - ravnina. Ravninu autorica vidi kao površinu, područje, polje ili stranu. Najčešće kao uleknuće u plohi. To je svojstvo lika u uleknutom reljefu, jedinice čiji se crtež mijenja u prostoru svjetlom. U aktualnom materijalu Majine su napete plohe zatvorene u sebi i poput ureza na ljepenki nose karakter matrice nove ortografije planova gradova i naselja. Geometričnost katastarskih parcela ili urbanih tlocrta umjetnici je predtekst gradnje na asimetričnim razdjelnicama: dominantni dio organizira oštrim urezima tvrdih linija vadeći dio mase kazetiranog oblika. Iz ovoga središnjeg lika razvijaju se linije koje poput granica zatvaraju mekim i tvrdim rubovima slojevitost nejednakih oštrih i blagih preklapanja likova. Od ploče do ploče autorica propituje mogućnosti novih linearnih intervencija. Svaki njezin reljef dekodira postojeće slojeve i planove tlocrta, preoblikujući istovremeno matricu promje- nom orijentacije polja u sukobu s pozadinom koja se projektira na nas kao ekran s kadrovima koji se kreću“ - zapisao je u katalogu izložbe profesor Emil Robert Tanay. (ir) Maja Krstić-Lukač Hvar Opet Opet se oglašava grlac opet proljeće Opet je došlo preko noći još prekjučer je sniježilo Opet si se obradovao kao da te ne čekaju mučne vrućine Opet je prevladala razdraganost čim si čuo grlca Opet se javlja kraj naše terase uzleti na nju Opet ga eto tu - guguće obznanjujući čežnju za grlicom Opet odjednom zabuja život Opet propupa razbudi se ozvuči se sve I kolac u ogradi stane puštati žile i bubriti Piše u svojoj pjesmi tvoj pekinški prijatelj Ai Ćin Opet i krilatice i zujalice i zvonjelice pršte odasvuda Opet je Cvjetnica tvoja sjećanja odblude u djetinjstvo Opet se dakle glasa grlac - sedamdeseti put Opet pomišljaš koliko li će puta još i kakva će te zateći Da bubriš i tvrdneš i ti premda usporeno ili da… Opet odmičeš tmurne misli svijetao je dan nedjelja je Opet se diviš grlicama i grlcima koji tu u gradu U nepovoljnu okolišu ipak uspijevaju obstati Tu negdje u ovom parkiću pod neboderom u brezama U grmlju ili negdje pod krovovima gdje li već Opet su preživjeli zimu postali gradske ptice Kao i golubovi i kosovi i vrabci pa i vrane Opet su se prilagodili i evo im navjestitelja guguće opet I grgoće i grgolji još uvijek živimo i grlac i ja Opet je osvojio grlicu sav se uskomešao ništa bez nje Opet i ti - dok proljeće obasjava grad A sobu jutarnja svjetlost tebe nenadana radost - zoveš je Ljubavi čuješ li onoga grlca od lani evo nam ga opet Opet s grlicom dakako (Tko zna koji li je već to grlac koja li grlica koji li mi) Na Cvjetnicu 2010. Ivan Dolac Zavala N a j a v l j u j e m o . . . Vladimir Nazor: „Mali Štefek s Medveščaka“ Nedjelja , 9. svibnja 2010. u 13,15 sati Dramatizacija Ratko Bijelčić Režija Stephanie Jamnicky Urednica Nives Madunić Barišić Radnja ove pripovijesti smještena je u Zagrebu tridesetih godina i mješavina je socijalne i psihološke drame s fanta- HR Radioigra za djecu stičnim motivima i melodramskim finalom. Motiv slijepca koji na leđima nosi dijete i koji na kraju progleda, jer dijete prestane osjećati kao teret, kaže Nazor, stari je mediteranski mit. Ovaj motiv Nazora je očigledno dugo progonio ne samo u književnom nego i u intimnom smislu, pa se njim bavio i u pripovijetki Legenda o Svetom Hristoforu, gdje ga je obradio literarno i vjerski nadahnuto te dugim pasažima opisa rubnih dijelova tadašnjeg grada u kojima stanuje bijeda i nesreća. Pripovijetka Mali Štefek s Medveščaka ispresijecana je opisima rubnih dijelova tadašnjeg grada u kojima stanuje bijeda i nesreća. RADIOIGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE: Vjekoslav Majer: Stari Zagreb Redatelj Darko Tralić RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. KAZALIŠTE WEB Dobra komedija na lošem hrvatskom Peter Schaffer, Crna komedija u redateljstvu Nine Kleflin, Kazalište Komedija, Zagreb, 2010. P Otvoreni pristup časopisima http://hrcak.srce.hr U ovoj je rubrici, nadamo se, vidljiva naša sklonost web-stranicama i portalima koji mogu biti kvalitetna podrška i pomoć u poučavanju i učenju. Jedno od takvih internetskih mjesta je i Hrčak, portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Portal je izrađen i radi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, održava se i razvija u Srcu, a glavni mu je cilj učiniti dostupnim sadržaj i priloge naše tekuće znanstvene periodike, dotično znanstvenih i stručnih časopisa koji nude otvoreni pristup (open acce- ss) svojim radovima (ili barem bibliografskim podatcima i sažetcima objavljenih radova). Na portalu je sada 208 naslova časopisa različite učestalosti izlaženja i opsega, a iz šest područja (prirodoslovlje, tehničke znanosti, biomedicina i zdravstvo, biotehničke znanosti, društvene znanosti i humanističke znanosti.) Već i jednostavnim pretraživanjem ovdje se lako dođe do članaka koji mogu biti korisni za svladavanje sadržaja većine nastavnih predmeta/kolegija, jednako kao i za stručno usavršavanje nastavnika. (A. J.) Uskoro u Koncertnoj dvorani Lisinski Simfonijska bajka za djecu U torak, 11. svibnja u 10 sati, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Zagrebačka filharmonija izvest će simfonijska priča za djecu na tekst i glazbu Sergeja Prokofjeva Peća i vuk. Dirigent je Dinko Appelt, a pripovjedač Dražen Čuček. Simfonijska bajka Peća i vuk djelo je koje je ruski skladatelj Sergej Prokofjev namijenio djeci. Djelo je posebice vrijedno izvoditi za mladu publiku, za njihove prve susrete s orkestralnom glazbom i glazbalima simfonijskog orkestra. Priča je duhovita i zanimljiva, a poruka koju nosi pozitivan je odnos prema sredini u kojoj živimo, prijateljstvu, snalaženju u prirodi, zaštiti prirode i životinja. Glavni lik priče je dječak Peća koji predstavljaju gudači i cijeli orkestar, a njegove prijatelje pojedini instrument: patku-oboa, lovcetrublje, vuka-4 roga, djedicu-fagot a mačka-klarinet. Sve likove priče slijede slike na velikom platnima. Koncertu će nazočiti 1200 djece iz vrtića i nižih razreda osnovnih škola Zagreba i ostalih mjesta i gradova Hrvatske: Krka, Cresa, Korenice, Rijeke, Samobora , Vel. Gorice, Senja, Zlatar Bistrice, Vrbovskog, a posebna je zanimljivost da će koncertu nazočiti dvoje učenika s otoka Lastova, jedini učenici prvog razreda osnovne škole na tom otoku, za koje je dolazak, zbog skupog prijevoza, pomogla Dubrovačka županija, a ulaz na koncert, za njih je, naravno, besplatan. (ri) S prošlogodišnje izvedbe simfonijske bajke Peća i vuk eter Schaffer (1926.) slavni engleski komediograf i scenarist (Amadeus) svoju Crnu komediju gradi na okrenutosti (inverziji) svjetla i mraka: kada je (u početku predstave i povremeno kasnije) na pozornici svjetlo - gledatelji ne vide ništa, samo čuju glumce, a kada je mrak (kratki spoj u zgradi) na glumištu je sve osvijetljeno i vidljivo. Eto, dakle, prigode da se radnja zaplete: mladi kipar sa svojom zaručnicom očekuje bogatoga kupca svojih apstraktnih kipova, a da se ne bi vidjelo u kakvoj oskudici živi - nakratko posudi namještaj od svojega susjeda, snoba i homića, koji je u njega zaljubljen. Tu je i njegova susjeda usidjelica, zaručničin tata, električar koji je došao popraviti kvar, kiparova bivša djevojka te konačno kupac kipova. Nižu se smiješne prigode (dvije djevojke, bivša i sadašnja, u istom zamračenom prostoru, itd.) Začudo, pisac ne razvija toliko komediju zabune, koliko ustraje na komediji karaktera. Međutim, redateljica (Nina Kleflin) ni jednu od te dvije sastavnice ovoga komada nije posve iskoristila - karakteri su zapravo zapostavljeni, a upravo su oni i ljudske osobine uopće ono ovdje najvrjednije. Mladi kipar (solidni Roland Žlabur) neodređeni je slabić bez stava, zaručnica je tipična pohlepna plavuša (vrlo dobro odabrana Mila Elegović), ranija zaručnica je intelektualno i inače superiorna (dobra Nina Kaić), usidjelica je stereotip osamljenice i pijanice (uvijek glumački zanimljiva, no ponešto prejeftino postavljena Dubravka Ostojić), zaručničin tata (časnik) GLAZBA tip je izvana kruta slabića (prenaglašeni Željko Duvnjak), onaj snob i homić (odlični Dražen Čečuk) napisan je prije pola stoljeća kada su takvi tipovi bili za ismijavanje i ruglo (što su i danas, ali ne smije se više tako s njima, na vlasti su!), električar, Nijemac u Londonu, intelektualac i znalac umjetnosti (izvrsno odmjereni Vid Balog) određen je satirički, a najbolje je, i redateljski i glumački, postavljen posve epizodan lik, bogati kupac (dojmljivi Nedim Prohić). I pozornica, iako nalik skladištu (Osman Arslanagić), i svjetlo koje ima „glavnu“ ulogu, osobito u poluosvjetljenjima „američke noći“ (Aleksandar Mondecar), i odjeća koja je osmišljena (Doris Kristić) i nezamjetna glazba (Robert Torre) - sve je to vrlo profesionalno, osim jezika! S njim se postupalo diletantski: i kad je riječ o prijevodu i kad je riječ o izgovoru pojedinih glumaca - čitava je predstava je artikulacijski katastrofalno zbrljana. Na hrvatskim pozornicama o svemu brinu, osim o jeziku - od kojega žive. U sažetku: za srednjoškolce dobar primjer suvremene komedije, ali na posve lošem hrvatskom. Stijepo Mijović Kočan Održan Tjedan glazbe za djecu i mladež Multimedijalni spektakl V eć šestu godinu zaredom održavaju se Dani glazbe kao sastavni dio školskih programa i redovne programske aktivnosti Hrvatske glazbene mladeži. Ovogodišnji projekt održan je 22. i 23. travnja. Prvoga dana održana je jedna predstava u 11 sati za učenike viših razreda osnovne škole koji su došli u velikom broju i ispunili potpuno veliku koncertnu dvoranu od 1800 mjesta. Tu uključujemo i roditelje, bake i djedove koji su doveli svoju djecu na ovaj jedinstveni multimedijalni glazbeni događaj u izvedbi orkestra Zagrebačke filharmonije. Treba istaknuti da je već petu godinu na Danima glazbe, filharmonijskim orkestrom na svim izvedbama dirigirao maestro Dinko Appelt, glazbenik mlađe generacije koji je postigao značajne uspjehe u karijeri. Scenarij i režija djelo su Ive Srnec, koreografiju je osmislio Svebor Sečak, dugogodišnji prvak Baleta HNK u Zagrebu, plesačica je bila Tamara Masnjak koja je izvanredno otplesala Šeherezadin ples. Nikolaj Rimski-Korsakov bio je član grupe Petorica koja je zagovarala nacionalni smjer u glazbi i stvorila osebujan „ruski“ glazbeni izraz. No, i njega su, kao i neke druge skladatelje, na primjer Mozarta, privukli orijentalni zvuci, pa je godine 1888. skladao Simfonijsku suitu Šeherezadu op. 35. Nadahnule su ga egzotične arapske priče Tisuću i jedna noć. Skladba ima četiri stavka koji su naslovljeni prema naslovima priča. More i Sindbadova lađa, Fantastična pripovijest o careviću Kalenderu, Carević i carevna, Svečanost u Bagdadu i brodolom. Posljednja dva stavka vode sretnom kraju skladbe: Šeherezada je pričama oplemenila bezdušnog sultana, pred kojim su drhtale sve djevojke. Trijumfira njihova međusobna ljubav, što je videoprojekcijom lijepo prikazano. Orijentalnu glazbu, ples i glumu mnogi će pamtiti. Osobito oni koji su stigli autobusima iz mjesta izvan Zagreba. A doputovali su iz Bregane, Samobora, Bizovca, Rijeke, Valpova, Slavonskog Broda, Osijeka, Kloštar Ivanića, Vr- Tamara Masnjak izvanredno je otplesala Šeherezadin ples. bovca, Svetog Ivana Zelina, Brestovca Orehovečkog (Zagorje), Pakraca i, naravno, iz Zagreba sa šest škola - od petog do osmog razreda. To su brojni đaci, koji su bili zahvalna publika. Bilo je i onih koji su taj dan spojili s obilaskom i razgledavanjem metropole. Svima će njima, vjerujemo, ostati u sjećanju ovaj zanimljivi glazbeni događaj. Milica Jović mediji aktualno broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Iseljeništvo u svjetlu eurointegracija P Hrvatski iseljenički zbornik 2010., Urednica Vesna Kukavica, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2009. Ljetopis Hrvatske matice iseljenika serijska je publikacija mnogostruke namjene koja analitički prati društvenu i kulturnu zbilju hrvatskoga naroda u domovini i iseljeništvu rema nedavnoj procjeni bečkog Instituta za migracije, iz Hrvatske godišnje odlazi oko osam i pol tisuća ljudi na globalno svjetsko tržište radne snage. Mnogi od njih se možda nikada više ne će vratiti u Hrvatsku, neki će, moguće, i zaboraviti svoju matičnu domovinu, ali mnogi od njih će, na ovaj ili onaj način, trajno ostati vezani uz maticu zemlju. Hrvatska tim ljudima, ako ih već ne može zadržati, duguje barem duhovnu i kulturnu skrb. Jedan od oblika te skrbi koji povezuje iseljeničku i domovinsku Hrvatsku jest Hrvatski iseljenički zbornik, ljetopis Hrvatske matice iseljenika, serijska publikacija mnogostruke namjene koja analitički prati društvenu i kulturnu zbilju hrvatskoga naroda u domovini i iseljeništvu. Hrvatski iseljenički zbornik 2010. u osam tematskih cjelina na 392 stranice donosi 38 priloga, čiji nam autori dolaze iz tridesetak zemalja svijeta. Tematska cjelina Znaci vremena sadrži članke koji se fokusiraju na temu Hrvatske i hrvatskog iseljeništva u kontekstu europskih integracija. Zajedničko je svim tim člancima da u kontekstu približavanja Hrvatske EU na te procese ne gledaju kao na asimilaciju ili pak getoiziranje, nego u tome u prvom redu sklad različitosti. Druga tematska cjelina Baština donosi tekstove o uglednim Hrvatima koji su se afirmirali u Europi i zauzimaju značajno mjesto u europskoj uljudbi, a treća tematska cjelina Mostovi donosi priloge o gospodarskim dosezima poduzetnika našega podrijetla diljem svijeta, kao što je, primjerice, obitelj Lukšić (Luksic) u Čileu, a zanimljiv je i članak o tradicijskoj kulturi kanadskih Hrvata. Prilozi u tematskoj cjelini Kroatistički obzori tematiziraju hrvatski jezik i književnost u Europi, s posebnim osvrtom na nakladništvo hrvatskih manjina i nove tendencije u gradišćanskohrvatskoj literaturi. Tematska cjelina Povjesnica donosi priloge o počecima hrvatske samostalnosti i suvremene hrvatske države s početka devedesetih kao i o traganju ili pak naporima za očuvanjem nacionalne samobitnosti i identiteta u migracijskim procesima tijekom proteklih vremena. Tematska cjelina Znanost upoznaje nas s dosezima hrvatske pameti u svijetu, a među prilozima posebno izdvajamo razgovor sa svjetski poznatim fizičarom Davorom Paunom. Na kraju tematska cjelina Duhovnost donosi prilog o hrvatskim svecima i blaženicima te o povijesti hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi, a u rubrici Nove knjige na kraju Zbornika objavljeni su osvrti na neka relevantna izdanja o temi hrvatskog iseljeništva. Sve u svemu, još jedno vrijedno izdanje u nizu Matičinih iseljeničkih ljetopisa koje svjedoči o trajnoj prisutnosti Hrvata u svijetu i nemalim tragovima koje u različitim područjima ljudske djelatnosti za sobom ostavljaju, ali i o njihovoj trajnoj svijesti o pripadnosti hrvatskim korijenima. Ivna Dorić Slike i prilike iz stvarnog života N Mile Mudrovčić Ličanin ispod kore Vlastita naklada Zagreb, 2010. Mudrovčićeve priče stvaraju privid kao da u zimskoj noći sjedimo uz ognjište u nekom zabačenom ličkom selu i slušamo priče nekog starca akon prve knjige (Priče ispod didove brčine, K. Krešimir, 2001.) u kojoj nadahnuto govori o ruralnoj sredini iz koje je potekao, Mudrovčić se opet vraća svom rodnom kraju, u svoje djetinjstvo i ponovo prikazuje jedan svijet koji polako, ali neumitno nestaje. U šesnaest kratkih priča-crtica oslikava se pitoreskni krajolik u podnožju Velebita i uz obale bistre Like, oslikava se selo Ribnik, realno, s izvjesnom notom sentimenta. Autor se u kratkom predgovoru naslovljenom Ispod Velebita izravno obraća čitatelju: „ ... sve što sam napisa gola je golcata istina... (i) nema ništa jače i lipše od knjige koju si ispisa na vlastitoj koži...“ ako govori ovaj zagrebački profesor hrvatskog i njemačkog jezika i ravnatelj osnovne škole, ujedno otkrivajući svoje korijene, jezik kojim je progovorio i niže sljedeće crtice: Naš Velebit, Na bunaru, U kotlu, Antina otkaza, Financ, Lovac, Naš Mate, Perišine tuke, Popletići, Štuka iz Nikodžine bare, Didova tabakera, Rakari, Siledžije, Utrka, Što sve može tehnika i Promine. To su mahom kratki tekstovi ispričani u prvom licu, a sve što se događa uglavnom je viđeno kroz T vizuru dječaka. Jedino je crtica Naš Mate ispričana iz perspektive odraslog čovjeka. U njoj, naime, autor govori o svom ocu, osebujnoj i snažnoj ličnosti, o čovjeku moralnu i nadasve domoljubno nastrojenom koji je svoj pakao prošao nakon Drugoga svjetskog rata u vrijeme komunizma. Mudrovčićevi likovi ponekad znaju biti nabusiti i prgavi i djelovati kao obiteljski nasilnici, mada to u biti nisu. Velebit je Mudrovčićeva i ljubav i inspiracija. Sve se odvija u sjeni te mitske planine. U svojim njedrima krije neviđene ljepote, ali i opasnosti. Nepredvidiv je kao i pojedini ljudi vezani uz njega. Mudrovčićeve priče su toliko jednostavne da se dobiva privid kao da u zimskoj noći sjedimo u toploj sobi uz ognjište u nekom zabačenom ličkom selu i slušamo pričljivog starca kako šušljeta bezubim ustima iz kojih se toče riječi blistave poput kapljica bistre vode što pršte niz nevelik slap. Te su crtice puno životnije, bliskije stvarnom životu od crtica poznatih ličkih autora takve proze Budisavljevića, Turića i Draženovića, tim više što su ispričane autohtonim govorom autorova rodnog sela. Jure Karakaš Metodika Časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi broj 19., vol. 10, 2/2009. M etodika kao znanost sve donedavno u Hrvatskoj nije bila uvrštena u službeni znanstveni sustav koji utvrđuje Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, a sada je to pitanje riješio novi Pravilnik koji je donijelo Nacionalno vijeće za znanost u rujnu prošle godine. Što to znači za društvenu i stručnu etabliranost metodike i njezin znanstveni legitimitet, objašnjava dr. Ante Bežen, glavni urednik Metodike u uvodniku u najnovijem broju toga časopisa. Usto, časopis donosi i nove stručne i znanstvene prinose promišljanju metodika pojedinih predmeta. Tako Vesna Bilić u svome članku istražuje utjecaj tjelesnog i emocionalnog zlostavljanja u obitelji na uspjeh učenika iz hrvatskoga jezika. Spomenka Bogdanić i Ivana Cindrić pišu o podizanju svjesnosti studenata o nekim kulturnim i jezičnim stereotipima učenjem stranog jezika u višem i visokom obrazovanju. Ružica Vuk i Biljana Vranković analiziraju postignuća učenika osmih razreda iz geografije u školskoj godini 2007./2008. te mišljenja i stavove profesora geografije osnovnih škola o poučavanju geografskih vještina u osnovnoj školi. Vladimir Findak objašnjava kineziološku paradigmu kurikula tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja, Gregor Jurak, Janko Strel i Marjeta Kovač pišu o sportskim aktivnostima i obrascima životnog stila slovenske djece i mladeži za vrijeme školskih praznika.(ir) PouËak Časopis za metodiku i nastavu matematike broj 41., Zagreb, ožujak 2010. L inearna veza u nastavi matematike - naslov je prvoga priloga u ožujskom broju časopisa Poučak, u kojemu autor Ivica Gusić (Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb) podrobnije razmatra egzaktne linearne veze, približne linearne veze i veze u kojima je brzina linear- na. Tvrtko Tadić (Matematički odjel PMF-a, Zagreb) u članku Stanovništvo Zagreba i kvadratna funkcija statistički modelira populaciju šireg područja Zagreba pomoću polinomijalne regresije. Časopis donosi i članak Johana Gielisa, belgijskog botaničara sa Sveučilišta u Nijmegenu, koji raspravlja o geometriji univerzalnih prirodnih oblika. U tematskoj cjelini Iz nastavne prakse Nikol Radović, Petar Mladinić i Renata Svedrec objavljuju treći nastavak članka o ravninskim krivuljama i Sketchpadu. Ljiljana Arambašić i Vesna Seuček u svome članku bave se neprekidnim funkcijama, a Milana Vuković i Mladen Vuković raspravljaju o skupovima u nastavi matematike u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. Vrednovanje i ocjenjivanje vrlo je osjetljiva i uvijek aktualna tema u učenju i poučavanju matematike. Eva Špalj u svome članku prikazuje detaljno razrađenu metodu kriterijskog ocjenjivanja koje se provodi, primjerice, u programu Međunarodne mature. Na kraju Alija Muminagić, iz Danske, predstavlja danski časopis Matematik Magasinet namijenjen gimnazijskim profesorima matematike kao i grupu Con Amore Problemgruppe okupljenu oko toga časopisa.(ir) ABC tehnike Časopis Hrvatske zajednice tehničke kulture godina LIV., broj 534., travanj 2010. M ala, ali znakovita vjestica na drugoj stranici omota naznačuje i temeljnu orijentaciju ovoga časopisa s dugom tradicijom - popularizaciju tehničke kulture među mladima. Idealna predstavnik te mlade generacije jest i Damjan Tonković, učenik petoga razreda Osnovne škole Dubovac u Karlovcu, koji je predstavljen tek s nekoliko redaka i fotografijom, a zasluživao bi daleko više. NASA je objavila dosada neviđene fotografije Plutona koje su načinjene pomoću svemirskoga teleskopa Hubble. O kakvim se fotografijama radi i kakve nam nove spoznaje o svemiru donose, čitatelj će moći saznati više u rubrici Astronomija. U Maloj školi programiranja učimo kako se izrađuje program koji će prema jednadžbi čunjosječnice (tj. krivulja drugoga stupnja), za različite ekscentricitete, crtati pripadajuće im krivulje. U rubrici Elektronika nastavlja se razmatranje o mogućoj uporabi starih uređaja: ovaj put autor Vladimir Mitrović pozabavio se satelitskim prijamnicima. Malo fizike kroz igru nudi Željko Medvešek objašnjavajući tlak, a isti autor potrudio se da objasni i kako koči bicikl. Maketari i modelari saznat će kako se od drva može napraviti katamaran te jedrilica za najmlađe modelare (autor Bojan Zvonarević). Marko Kobas objašnjava kruženje energije u prirodi, a u rubrici Izumi koji su promijenili svijet predstavljeni su umjetni Zemljini sateliti.(ir) iz proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 OBLJETNICE GODINA Čudnovata snaga dječje pameti Ako promislimo, s kojom izvanrednom hitrinom diete napreduje u naučanju svoga materinskoga ili koga tudjega jezika, kako tolike hiljade i hiljade riečih zapamti bez osobitoga napora, tako rekuć šale sigrajuć se; to već iz toga vidimo čudnovatu snagu dječjega pametovanja. U kasnijoj dobi života suzbiju ovu duševnu snagu druge, i zato je nuždno, da osobito učitelj obzira se na to svojstvo dječje naravi, da se njime obzirno koristi, i da naučava diete mnogo toga, što si ono kao diete rado i lahko prisvoji, dočim to, kad odraste, težkom mukom i naporom jedva jedvice postigne. Biblička povjestnica, naravna povjestnica i prirodoslovje, zemljopis, i svietska povjestnica, mehanika, ista matematika, sve su to predmeti, kojimi se i pučki učitelj u najnižjoj seoskoj učionici koristiti može, da valjano razvije duševne sile svojih učenikah, ako je on samo muž na svome mjestu, pak znade, šta, kako i na koji način valja predavati iste predmete djeci. (M. Stojanović) Napredak Priredila Štefka Batinić Svaka se djevojka trebala pravodobno uputiti u sve što bi trebala znati “umna i prava gospodarica” GODINA Odlikovanje J. Kempfu Gradsko je zastupstvo sl. i kr. Grada Požege u svojoj sjednici od 21. ožujka o. g. na krasno obrazloženje gradonačelnika dra Ede Kürschnera jednoglasno izabralo ravn. učitelja u Požegi Julija Kempfa svojim „počasnim gradjaninom“ i to u znak priznanja za prekrasnu monografiju grada Požege i okoline, koju je Kempf kao haran sin svomu rodnom gradu u čast tako lijepo napisao, da je sva hrvatska štampa o tom djelu izrekla svoje osobito priznanje. Čestitamo od srca! Časno u istinu po naš stalež. Škola Br. 5 / svibanj 1910. Psihološki laboratorij uz učiteljsku školu Uz državnu učiteljsku školu u Budimpešti osnovan je psihološki labortorij, u kom učiteljski pripravnici zajedno sa svojim profesorom pedagogije čine eksperimente s djecom i sa svojim sudrugovima. Taj je laboratorij uredio L. Nagy s dr. P. Ranschburgom, odličnim psihološkim naučenjakom i upraviteljem psihološkoga laboratorija u sveučilištu. Od sveučilišnoga laboratorija razlikuje se onaj uz učiteljsku školu tim, što ima samo ona sredstva i aparate, koji su od prijeke potrebe za ispitivanje djece. Napredak 130 godina prvog izdanja Trstenjakova bestselera „Dobra kućanica“ Kako biti dobra kućanica? Br. 15 / 1. svibnja 1860. PRIJE 100 broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. Davorin Trstenjak (1848.-1921.) U Knjižnici za mladež, nakladničkoj cjelini Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora, objavljena je 1880. godine knjižica Dobra kućanica, što ju je za žensku mladež napisao Davorin Trstenjak (1848.1921.), tada ravnajući učitelj Više djevojačke škole u Karlovcu. Knjiga je do 1897. godine doživjela četiri izdanja, a svako je, prošireno i dopunjeno, tiskano u više tisuća primjeraka. Osim u Hrvatskoj i Slavoniji, knjiga je lijepo primljena i u Dalmaciji i Istri, a kraljevske zemaljske vlade Hrvatske te Bosne i Hercegovine preporučile su je u svojim pučkim školama i opetovnicama. Knjiga je prevedena na bugarski i slovenski jezik. Svaka djevojčica ima već za rana nastojati, da se u sve uputi, što treba, da zna umna i prava gospodarica. Ona se ima i sama trsiti, da bude danas sutra dobra i čestita gospodarica, da bude prava sreća svojoj kući; onda će ju poštovati svi u kući, i si dobri i čestiti ljudi, a voliti ju i sam Bog, piše u uvodu Trstenjak. Napisana jednostavnim i razumljivim jezikom, s obiljem praktičnih savjeta, knjiga je sa svakim novim izdanjem dotjerivana ne samo u sadržajno nego i grafički tako da je postala koristan pregledan priručnik u svakodnevnom životu seoskih i gradskih žena i ženske mladeži u Hrvatskoj krajem 19. stoljeća. Popularnosti knjige svakako su pridonijele i pozitivne kritike u ondašnjim tiskovinama. Ivan Filipović je tim povodom u Napretku 1880. godine napisao: „Dobra kućanica“, napisana našim vrlim učiteljem Davorinom Trstenjakom, sadržaje u sebi sve momente domaćeg života. Tu se govori PRIJE 50 o svem, kako zdrav i valjan stan ima biti uredjen; kako djecu uzgajati i školati valja; na što sve razumna domaćica kod kuhanja i pečenja kruha paziti mora; kako da se s kravimi i mljekarstvom baraće: kako da se red i čistoća u kući drži; kako da se goji živad; što i kako raditi valja u vrtu; kako da se postupa sa služinčadi i sa bolestnici: jednom riečju o svem, što u domaći život zasjeca, i što na brigu i upravu domaćice spada. A sve je to u liepu formu zaodjeveno, i pisano ne samo izpravnim jezikom, nego i takovim stilom, da se tom knjižicom prekrasno poučiti i za svoj život okoristiti može svako djevojče, koje je obću pučku školu valjano svršilo. Pisac je sve ono izbjegao, čemu bi se kakvoga višega predznanja trebalo, i izveo je cieli spis na temelju znanja obične pučke škole! Marija Jambrišak je u povodu drugog izdanja u Napretkovu prilogu Književnoj smotri 1886. napisala: Pročitala sam najbolja njemačka djela te vrsti, al mi je reći, da je Trstenjakova prama ovim pravo remek-djelo. Ja sam Naslovna stranica prvog izdanja Dobre kućanice spomenutu knjigu ne samo pročitala, već upravo proučila, pak mi ju je svakomu što toplije preporučiti. Ni jedna hrvatska kuća ne bi smjela biti bez te kućanice. Supruzi, kojim se žene slabo u gospodarstvu razumiju, neka ih tom knjigom nadare; majke neka nadare djevojčice svoje, da se već za rana upute u dužnosti valjane kućanice. Svojstva dobre kućanice, što ih Trstenjak nabraja i obrazlaže u prvom poglavlju knjige, odgovaraju mjestu i ulozi žene u društvu njegova doba. Svaka se djevojka trebala pravodobno uputiti u sve što bi trebala znati “umna i prava gospodarica”, jer “gdje su dobre gospodarice, tamo je sreće, tamo se nije bojati propasti.” Od žene, kućanice, traži se da bude radina - da čitav dan neumorno radi kao mrav i pčela, štedljiva - da revno čuva sav imetak i množi ga, čista - da pazi na osobnu higijenu i čistoću stana, odjeće i hrane, uredna - da joj je svaka stvar na svome mjestu, strpljiva - da se zna ophoditi sa slugama, djecom i bolesnicima, nabožna - da je čuvarica zakona Božjega, umiljata - da sa svakim čovjekom postupa milostivo, lijepo i blago te napredna da uči i usavršava se dok je živa. Dobru kućanicu možemo smatrati pravim bestselerom. Bila je među najpopularnijim pučkim knjigama, ali i na popisu nagradnih knjiga koje su se dijelile učenicima na kraju školske godine. Njezin pandan - Dobar kućanik (1891.) – nije polučio ni približno takav uspjeh. Obje su knjige samo mali dio bogatoga opusa Davorina Trstenjaka, jednog od najplodnijih pedagoških i dječjih pisaca među hrvatskim učiteljima. GODINA Br. 5 / svibanj 1910. Sto godina škola u Kotoribi Odgoj japanske mladeži Djeca su najveći i najveseliji živalj japanske ulice. Trčkaraju širom cijele ulice izmišljajući i izvodeći najoriginalnije igre, ali im ne pada na um ugibati se odraslima. Japanske dječje igre i igračke podale bi zahvalan studij. (...) Dijete japansko se uzgaja u najvećem zaptu; čim počne razumijevati, odmah počinje poznavati svoje dužnosti; postupno se pripravlja na ispunjavanje njihovo i vrši ih onda kao nešto posve prirodna, rado i bez oklijevanja. I u porodici i u školi usađuje mu se smisao za dužnost, požrtvovnost za domovinu i za vrijednost života, pa neograničeno poštovanje i ljubav k roditeljima, braći, i želja, da pomaže bližnjima, koji su pali u bijedu. Tako roditelji, tako škola vodi povjerenu im djecu k jednomu cilju ne znajući pri tom za kaznu. Pedagogu ili samo prijatelju mladeži pruža se tu cijeli izvor dragocjenih poticaja i mnogo građe za razmišljanje. Hrvatski učiteljski dom Br. 10 / 20. svibnja 1910. Osnovna škola u Kotoribi, jedna od najvećih škola u Međimurju, slavi ove godine sto godina svoga postojanja. Školska zgrada izgrađena je 1860. godine, dok je sama škola osnovana 1858. godine, kada je jedan učitelj obučavao 249 učenika. Kotoriba je tada imala 2.633 stanovnika. U školskom arhivu sačuvan je opis školskog rada za 1884./85. školsku godinu, koji je napisao tadašnji učitelj Jožef Steinauer. Iste godine otvorena je u Kotoribi i “Općinska voćarska škola”. Već 1886. ta je škola imala 200 komada jednogodišnjih i 100 komada svogodišnjih jabuka, 100 komada jednogodišnjih i dvogodišnjih krušaka i 5000 komada dvogodišnjih dudova. God. 1893. nadograđen je I. kat na školskoj zgradi, a na inicijativu upravitelja škole Viktora Patakija 1912. godine uz školu su izgrađeni stanovi za učitelje. Iste godine otvoreno je u Kotoribi i zabavište za predškolsku djecu. Danas je to jedna od najvećih škola u Međimurju. U osam školskih učionica sada radi dvadesetak nastavnika sa gotovo sedam stotina učenika. Školske novine Br. 20 / 13. svibnja 1960. Habilitacija dr. V. Poljaka Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu habilitirao je za didaktiku i metodiku dr Vladimir Poljak, asistent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na osnovi radnje “Integracija nastave i raspored sati”. Radnju je prihvatilo Vijeće Filozofskog fakulteta na IV redovnoj sjednici 4. XII 1959. godine, a ocijenili su je: dr Zlatko Pregrad, dr Pero Šimleša i dr Predrag Vranicki. Habilitaciono predavanje pred Vijećem Filozofskog fakulteta održao je dr Vladimir Poljak 19. II 1960. Pedagoški rad Doktorat o Vinku Beku Br. 3-4 / 1960. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 31. oktobra 1959. Franjo Tonković, profesor u Zavodu za odgoj slijepe djece u Zagrebu, branio je svoju doktorsku disertaciju “Vinko Bek i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih u Jugoslaviji” pred Komisijom koju su sačinjavali: prof. dr. Slobodan Popović (kao predsjednik), docent dr Vladimir Grujić i docent dr Vojin Matić. Pedagoški rad Br. 3-4 / 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 29 www.skolskenovine.hr Strasti U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. P oznavao sam čovjeka, koji nije umio da se okoristi naukom o sreći, kako ju je već toliko poganskih filozofa nauča[va]lo, a koju je Isus Krist s onako savršenom jednostavnošću izložio. Poznavao sam ga od malih nogu; išli smo zajedno i u školu. Točnije se moje sjećanje na nj počinje negdje u gimnaziji: Bio je suha, koščata lica tamne boje, tankih usana i malenih, crnih očiju vrlo nesigurna pogleda. Sveđer je žmirkao i sveđer kao da tražio nešta nemirnim pogledom tih svojih – neka Bog prosti! – zmijskih očiju. Nije nam bio mio drug; nitko, pa ni neki Pera, koji je s dobivenom milošću već treću godinu u istom razredu sjedio i rado se nama mlađima kao kaki skrbnik nametavao – ni on ga nije trpio blizu sebe. Bio je taj naš drug Marko opsjednut od zla duha nenavisti i eto odatle ono, po čem je on nama suprotivan bio. Taj zli duh gorčio je njemu svaki tren života u školi, u kući, na ulici – svagdje, ne dopuštajući mu ni časka, da osladi svoju dušu nepomućeno na kojem od obilja Božjih darova, što ih uman i čista srca čovjek nalazi u svakoj, a pogotovo u mladenačkoj dobi života svoga. Ako bi se desilo, te bi nas kojega njegovih saučenika kakvi god doživljaj razveselio, trebali ste samo da pogledate Marka, pa da vidite, kako mu zli duh kopa po srcu i truje krv; on bi grizao svoje tanke blijede usne i uzalud nastojao, da sakrije svoju muku; njegove sitne, crne oči čisto bi svjetlucale od grozničave nutarnje vatre, njegovo i onako žuto lice prevuklo bi se tamnom, na sivo-zelenkasto zanesenom bojom, kakvu je gdjekada vidjeti u ljudi, izmorenih dugim i teškim bolestima. Ja bih se mogao sjetiti više zgoda iz našega đačkoga života, gdje bi Marka strast nenavisti obladala do sljepila; iznijet ću samo dvije. I. io s nama u razredu i neki Mihovio, dječak dobar a vrlo siromašan. Imao taj Mihovio kuma, nekog veleuglednoga gospodina, a taj mu kum kupi jednom o Uskrsu novo odijelo i ogrtač. U našem je razredu malo njih bilo, koji su se mogli ponositi tako luksurioznim komadom odijela, kao što se – barem tada – u malom provincijalnom gradu ogrtač smatrao; svi smo mi dakle s nešta zavisti motrili našega Mihovila, kako se on u takovu odijelu pogospodio. Ali šta je naša zavist bila prama Markove strasti! On je najprije bacao na Mihovila oči natopljene bijesom, što ga je uzalud nastojao hinjenim nehajem sakriti; onda ga je obilazio iz daljine u velikim krugovima, pa dolazio sve bliže i napokon mu rukavom ogrtača uštinuo svom snagom svoje koščate ruke mišicu. - Baš je to za te! – reče on Mihovilu drvenim glasom, koji je od strasti drhtao i kao lomio se u grlu; - ti si siromah; nemaš kod kuće što da jedeš, pa što si se uzoholio! A drugi dan ulove Marka, kad je u predsoblju, gdje smo mi svoje gornje odijelo odlagali, štrcao Mihovilov ogrtač crnilom… Evo druge zgode: Bilo je to godine, kad je umro hrvatski rodoljub i pjesnik, Riječanin dr. Ivan Dežman. Profesor hrvatskoga jezika J. progovori nam tom zgodom nekoliko zanosnih riječi o dičnom pokojniku i dade nam domaću zadaću s temom: »Na grobu pjesnika i rodoljuba«. – Hrvatska knjiga nije tada bila s obzirom na broj tako bogata kao danas, ali radili su onda naši ponajbolji pjesnici i zanosni rodoljubi; »Vienac«, kojemu smo mi đaci s pravim čeznućem svaki novi broj iščekivali i s pietetom ga u ruke uzimali, baš je tada nekako stao da uređuje nezaboravni August Šenoa. Spominjem to stoga, da se vidi, s kakvom smo mi spremom i s kakvom pobudom od strane privatne svoje lektire mogli da izrađujemo rečeni zadatak. Među nama bio saučenik i neki Stjepan. (Navodim samo krsna imena, jer taj Stjepan živi eno i danas u Zagrebu, gdje ugledno mjesto u javnoj službi zaprema.) Taj naš saučenik, priznat ću, nije se baš Bog zna kako učio; kroz osam godina B [Ulomak] Vjenceslav Novak Vjenceslav Novak (1859. – 1905.), znameniti naš književnik, bio je – što je manje poznato – i učitelj; najprije pučkoškolski u rodnom mu Senju, potom učitelj glazbe 1887. - 1905. u Učiteljskoj školi u Zagrebu; izvrstan, kažu, jer pedagogija mu bijaše - srce, duša njegova, a obukovna metoda – trezveni i umni njegovi razgovori (Lj. Krajačić). Godine 1899., kad su izašli njegovi Posljednji Stipančići, ponajbolji roman hrvatskoga realizma, Novak je u časopisu Pobratim objavio pripovijest u kojoj je psihološki portretirao kolegu iz đačkih dana. nije iznio ni jedne svjedodžbe s »odlikom« ali opet nije ni u kojoj imao ocjenu ispod »befriedigend« (što je u ondašnjim njemačkih školama negdašnje Vojne krajine značilo koliko današnji »dobar«). Stjepan se nije kod kuće puno učio školske stvari; sam bi govorio, da za svoj »befriedigend« treba samo da pažljivo prati predavanje profesorsko u školi. No zato nije Bog dao hrvatske knjige, što je on ne bi pročitao – a to mu je bez sumnje mnogo i pomagalo, te je bio priznat u našem razredu kao najvrsniji, što se tiče izrađivanja hrvatskih zadaća. ko smo napete duše i s mladenačkom nestrpljivošću čekali svagda povratak hrvatskih zadaćnica, da vidimo sud profesora o našem u neku ruku samostalnom radu, to je taj put naša nestrpljivost dosegla valjda posljednje granice, kad je i deseti dan tekao, što predasmo radnje, a profesor opet bez zadaćnica u razred stupio. Mi dašto nijesmo znali pojmiti, da je on pored drugih posala imao tri razreda, za koje je valjalo zadaće ispravljati, a bilo je upravo o tom zadatku izradaka, koji su se protegnuli na pet i šest strana zadaćnice. Taj se put osobito svaki [od] nas trudio, da dokaže, kako su mu odjeknule u srcu zanosne riječi, kojima je naš profesor zaslužnoga rodoljuba veličao – svaki je čekao pohvalu ili barem priznanje za plemenita čuvstva i osjećaje, što su i u njegovu srcu mogle da mjesta nađu. Napokon – napokon uđe jednoga dana profesor s kupom modro oklopljenih zadaćnica u razred, a nama kucne od neizvjesne nade srce… Profesor sjedne na katedru i položi ruku na zadaćnice, pa ušuti. Osjećamo, sprema se nešta neobično. Tad će on progovoriti: - Veseli me vrlo, što ste baš ovu zadaću s velikom pomnjom i lijepo izradili… Ne mogu tajiti, da sam se naslađivao čitajući ovaj vaš sastavak. Na našim licima sjaji se slavna uzbuđenost, a profesor govori dalje: - Svi ste radili s očitom ljubavi, ali izradak, kako ga je Stjepan napisao, natkrilio je svako moje očekivanje. Nijedan [od] naših maturanta ne bi ga ljepše izradio… Mi pogledasmo u Stjepana. On je na svom mjestu stajao zažaren rumenilom od ugodnoga uzbuđenja duše i divnoga mladenačkoga stida. Gledali smo u nj s udivljenjem; osjećali smo, da je naš prvak, ponos našega razreda. - Ded’te, Stjepane, pročitajte nam glasno svoj sastavak! – pruži mu profesor zadaćnicu. No on se nećkao i napokon umoli stidljivo profesora, da to od njega ne zahtjeva. - Pa ja vas ne ću da silim – reče mu profesor nježno i poda zadaćnicu nekomu učeniku u prvoj klupi, da on čita Stjepanov izradak. Ja se danas dašto ne sjećam, što je Stjepan u tom izradku bio napisao; ali sjećam se, da smo svi, silno zahvaćeni tim sastavkom, ostali dugo pod utiskom onakoga dojma, koji nam ostavi u duši snagu prave poezije, koju smo potpuno shvatili. A koliko je tek porasla pred našim očima Stjepanu vrijednost, kad smo mi pod njegovim izratkom čitali ovu neobičnu ocjenu profesora, koju je on bez sumnje u zanosu zahvalne učiteljske duše napisao: »Neka pisac ovih redaka ustraje, da s jednakom marljivošću i s plemenitim pregnućem vježba svoje srce i svoj duh, pa bi se – Bože daj – danas sjutra i o njem moglo pisati, kako je on o slavnom pokojniku pisao.« Većega odlikovanja mi đaci nijesmo dašto mogli pomisliti. – A Ja sam, pripovijedajući to, nešto i oduljio, no ne mislim, da sam zastranio od onoga, o čem sam počeo pripovijedati. To, što sam netom ispripovijedao, bilo je u drugom satu predpodnevne obuke, a iza toga bio je odmor od deset časaka, koje bi se vrijeme razišli mi po prostranom školskom dvorištu, gdje su i gombalačke sprave smještene bile. Kako se to zbilo, ja već danas ne znam. No kad smo se mi iza odmora vratili opet u razred, stajao je Marko pred profesorom J. kao optuženik, koji je za vrijeme odmora istrgao iz Stjepanove zadaćnice listove, na kojima je bio napisan njegov posljednji izradak, ocijenjen onako krasnim neobičnim priznanjem profesora. Mi smo stajali zapanjeni, naši su pogledi ispitivali izmjenice sad profesorovo, sad Stjepanovo, sad Markovo lice: Što će se zbiti? Cijeli razred stajao je pod dojmom, kao da je tu počinjeno nešta, što je nalik na svetogrđe, i što se ne može da izravna kojom od običnih školskih kazni… Stjepan je stajao nešta bljeđi nego obično, ali na njegovu mladom, simpatičnom licu lebdio je dobrostivi smiješak… Ni sam profesor kao da se nije mogao u prvi mah snaći. Iza duge, kolike teške, toliko ponekud svečane šutnje upita on Marka: - Recite, za što ste to počinili? Marko nije odgovarao. Na njegovu mršavom tamnom licu bljeskale su divljom vatrom male oči i drhturile mu tanke usne kao od studeni. Još časak napete šutnje… tad se profesor obrati k Stjepanu: - Oprostite mu! … Tu nenadanu riječ – kao da nije rekao čovjek, njena velebna snaga kao da je dolazila od višega bića. - Pa ja mu praštam! – reče srdačno Stjepan. Mi se pogledamo – naši pogledi rekoše sve. Ja sam tada prvi put u životu osjetio, kako je veliki čovjek, koji umije da prašta… Toliko o Marku iz našega đakovanja. T II. aj se Marko bio oprostio sa školom i pošao u trgovinu. Za taj je posao bio kao stvoren: radin, okretan, a – što je glavno – pronicava, hitra i nepogrješiva suda, gdje će posao uspjeti, a gdje li prijeti pogibao, da bude štete ili jalov trud. Pored takovih svojstava on je sebi ubrzo stekao lijep imutak. Ali zadovoljstva duše nije nikada našao. Mi smo se već kao zreli ljudi našli slučajno [kao] susjedi i tako sam ja imao svaki dan prilike, da motrim i proučavam muke toga čovjeka. Često bi mi, gledajući ga nesretna samo zbog tuđe sreće, došla na um misao: Kad bi se ljudi, kao što je taj moj nekadanji saučenik, mogli i smjeli upotrebljavati u školi i u crkvi za živo učilo, nikada življega dokaza za onu istinu, da sreća ne dolazi ni od blaga ni bogatstva, nego od mira vlastite duše – ili kad bi tko njega kao bolesnika slušateljima medicine predveo: tko to ne vjeruje, evo neka ga gleda! Marko je i sada kao odrasao čovjek uza sve svoje žilavo zdravlje i bogatstvo svoje bio žalosna slika očajnika, kojemu se duša nikada nije ni časka užila blagoga mira, da pouspravi izglednije neprijatne crte na njegovu licu. Tijelo mu se zgrbilo kao od starosti – a bio je za vrijeme, za koje o njem pripovijedam, čovjek najsnažnijih godina, između tridesete i četrdesete – crno lice osušilo se kao u mumije, a njegove nikada mirne, nikada spokojne male crne oči upale mu duboko Vjenceslav Novak između izbočenih ličnih i jakih očnih kostiju. Sablasti, koja mu je već u djetinjim godinama srvala dušu, nije se riješio nikada; dapače poslije, kad je kao trgovac po svojem poslu bio prinuđen, da smišlja, gdje će veći dobitak uloviti, pridružila se k prvoj i druga jednako strašna sablast: pored zlobne zavisti sjela mu na dušu i škrtost – i od njihovih jakih šaka on se već svojom voljom nije mogao maknuti živ! – Koliko je bio nenadmašan i neumoran u svom trgovačkom poslu, toliko je misao njegove duše s jednako upornom ustrajnošću neprestano obilazila pragove naših sugrađana, a ni zašto drugo, nego da može gorčinom trovati vlastito srce: Eno i onomu ide posao za rukom kao i tebi! … Samo kad bi doznao, da se na koga nesreća svalila, razgalilo bi se njegovo vazda tmurno nebo toliko, da mu na nj sijevne krvava zraka demonskoga svjetla… adanje tog života, što sam ga imao priliku iz bližega, a često i s iskrenim sažaljenjem, da motrim, razvijalo se postupice. Isprava je još vladao nekako sam sobom i umio kako tako da sakrije pred ljudima i šibu, kojom mu je tuđa sreća bičevala dušu, i otrovno zadovoljstvo, kad bi mu tuđe rane galile srce. Ali poslije već nije toga umio. Sve nehotice odavao bi – pa bilo i samim neartikuliranim usklicima kao u slici – što bi se zbivalo u njegovoj duši: razumljive izraze i jadne zavisti i opake zloradosti. Tad je zbog te svoje zloće došao na glas ne samo među svojim zemljacima, nego i u dalekoj okolini: neki ga stali sad izbjegavati, a drugi pokušali – i to s uspjehom – da tako bogata i prilične naobrazbe čovjeka ruglu izvrgavaju. On je to opazio i stao se truditi, da plamen svojih strasti sačuva sakriven u nutrini svojoj. Pa gle! to se nije dalo: sve nehotice kidali bi se i sada iz njegove duše glasovi, koji su odavali, što se u njoj zbiva. Da odoli toj nevolji, očevidno sve to sljeplji od svojih strasti, evo čemu se utekao: Uvjeren, da nije nad sobom gospodar, te bi mogao sakriti ono, što su mu još uvijek oči vlastite duše kao odurno i čovjeka nedostojno gledale, on se stane pričinjati i bude licumjerac. Ako bi mu došao glas: taj je i taj doživio danas takvu i takvu sreću – on bi prevrnuo očima i rekao: »Neka mu je dobri Bog dao… baš mi je milo!«… A kad bi čuo, da je koga u trgovačkom poslu stigla nesreća, on bi opet izvrnuo oči: »Pa eto baš njega! … Siromah, koliko mi ga je žao!“… lijepac nije vidio, da to svi ljudi vide – a u tom rekao bih, da je počela bila pomaljati svoj prst ona velika moć, kojoj ne uteče ni jedan smrtnik: Vječna pravda. – Marko bude svojim suvremenicima tragikomičan stvor, o kojem su mogla i djeca svoje obijesne šale zbijati. I posljednji adrapovci u gradu usudili bi se da ga salijetaju svakojakim izmišljenim vijestima o tobožnjim uspjelim ili neuspjelim poslovima znanaca njegovih, samo da se mogu da nasmiju, kako se on u sebi grizao, a prevrćući očima pobožno govorio: »Neka mu je Bog dao, neka!« – Našlo se napokon previjanaca, koji bi mu sve onako škrtu izmamili plaću za svoje laži, pripovijedajući mu povjerljivo na samu, kako je tobože jednomu trgovcu u gradu sagnjila sva sila trgovačke robe… kako je drugoga prevario neki tuđi čovjek… kako je trećemu iscurjela bačva ulja… itd. Najposlije bude on neko javno zabavište u malome gradu: prostija čeljad stade sebi dopuštati upravo nevjerojatne šale, kad pomislite, kako je on inače sa zdravim razborom umio da vodi svoj posao i da stvara trgovačke osnove. […] P S aktualno pisma www.skolskenovine.hr Edukacija Stručno usavršavanje Županijsko vijeće učitelja zemljopisa i povijesti organiziralo uspješan terenski izlazak i stručni rad oglas Učitelji zemljopisa i povijesti Koprivničko-križevačke županije zajedno su održali županijski terenski stručni skup s naglaskom na korelaciji tih dvaju predmeta. Skup su zajednički organizirale županijske voditeljice za povijest i zemljopis Mira Harča i Dubravka Vajdić. Seminar je počeo u Osnovnoj školi Vladimira Nazora, gdje je o sadašnjosti i perspektivama razvitka Križevaca govorio gradonačelnik Branko Hrg. Uslijedilo je upoznavanje povijesti i kulture Križevaca kroz proširivanje znanja o sakralnim građevinama. Krećući se od jednog do drugog lokaliteta, smjer kretanja se pratio uz plan grada i GPS uređaje očitavajući geografsku širinu i dužinu, nadmorsku visinu i druge podatke o pojedinim lokalitetima, označavajući objekte i podatke na planu grada. Najspretniji u služenju GPS-om poučavali su ostale o upotrebi tog uređaja. To su profesorice zemljopisa Elizabeta Trepotec Marić iz Kalinovca, Nada Rogožar iz Sv. Ivana Žabna, Andreja Martinčić iz Sv. Petra Orehovca, Zdenka Drakulić iz Sokolovca i Mirjana Novoselec iz Koprivnice. Dolaskom do pojedinog objekta slijedilo je upoznavanje s poviješću. O Crkvi svetoga križa govorili su kustos Zoran Homen i Vedrana Rađa, učiteljica zemljopisa i povijesti u OŠ Ljudevita Modeca u Križevcima. Dolaskom do grkokatoličke katedrale Presvetoga Trojstva, znanja o tom objektu proširio nam je, učitelj zemljopisa i povijesti Tomislav Bogdanović i časna sestra koja nam je pokazala popratne prostore kao što je biblioteka i dio izložbenih primjeraka starih karata i atlasa. Put nas je dalje vodio prema Gradskom muzeju, gdje nam je kustos muzeja istaknuo posebno zanimljive dijelove križevačke povijesti. Uz muzej se nalazi Crkva sv. Ane, o kojoj nam je ispričala učiteljica povijesti i zemljopisa u OŠ Kalnik Valentina Peršin. Posljednji objekt koji je pobudio naše zanimanje bila je sinagoga na glavnom obnovljenom križevačkom trgu, o kojoj nam je govorila voditeljica Mira Harča. Obilaskom ovih objekata, označavanjem njihova smještaja na planu grada uz fotografiranje, osnova je kako organizirati terenski izlazak s učenicima na prostoru i svakoga drugoga županijskoga naselja. Ovaj način rada učiteljima je posebno zanimljiv i poticajan za rad s učenicima, o čemu svjedoči odaziv gotovo svih učitelja zemljopisa i povijesti. Dubravka Vajdić, Koprivnica Zbivanja Križni put Kod svake postaje učenici su propitivali sebe i svoje postupke Isus je dragovoljno prihvatio križ da ga nosi za nas. I mi imamo svoje male životne križeve, samo ih često ne prihvaćamo kao Isus. Ponekad nam je teško učiti, pisati zadaću, slušati u svemu roditelje i starije, nositi torbu, biti marljiv - REPUBLIKA HRVATSKA Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Odbor za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović“ Na temelju Zakona o ”Nagradi Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 61/91) i članka 3. Pravilnika o radu Odbora za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 15/92.), Odbor za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” raspisuje NATJEČAJ za podnošenje prijedloga za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” za 2009. godinu Radi dodjele ”Nagrade Ivan Filipović” (u daljnjem tekstu: Nagrada) za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti za 2009. godinu, Odbor za dodjelu Nagrade poziva dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, fakultete, sveučilišta, strukovna društva i udruženja i pojedince i ustanove koje su svojom djelatnošću povezane sa školstvom da predlože kandidate: 1. za nagradu za životno djelo 2. za godišnju nagradu. Predloženi kandidati za Nagradu moraju se posebno isticati među prosvjetnim djelatnicima po zapaženim rezultatima u teorijskom ili praktičnom radu u odgoju i obrazovanju, te u svojoj sredini uživati ugled uzornoga prosvjetnog djelatnika i stručnjaka, čestitoga i vrijednoga čovjeka i građanina. Nagrade iz točke 1. i 2. dodjeljuju se za sljedeća područja odgojno-obrazovnog sustava: predškolski odgoj, osnovno školstvo, srednje školstvo, visoko školstvo te znanstveni i stručni rad. Prijedlog za dodjelu Nagrade mora sadržavati: životopis kandidata, tijek njegova rada, temeljito obrazloženje uz posebnu napomenu ako se kandidat predlaže za Nagradu za životno djelo. Prijedlog se podnosi na obrascu - Prijedlog za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti. Obrasci se nalaze na internetskoj adresi http://www.mzos.hr, a mogu se preuzeti i na porti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. tako su pred drugom postajom križnog puta molili prvašići Katoličke osnovne škole u Požegi 25. ožujka na požeškoj Kalvariji uz koje je bio ravnatelj škole Ivica Žuljević, njihove učiteljice Anita Mikić i Josipa Petriška te s. Karolina Mićanović, voditeljica produženog boravka i vjeroučiteljica. Bila je to njihova prva zajednička pobožnost križnog puta. Za njega su se pripremali tijekom korizme, razmatrajući Isusovu muku i smrt kroz četrnaest postaja. Kod svake postaje učenici su se, kaže njihova vjeroučiteljica, propitivali jesu li i oni pridonijeli Isusovim patnjama. - Svi smo se složili da je Isus i za nas trpio. Razgovarali smo o tome za što bismo Isusa trebali zamoliti da nam oprosti kod pojedine postaje - kazala je s. Karolina. A nakon takvog razmatranja i razgovora djeca su zajedno sa svojom vjeroučiteljicom zajednički sastavljali svoje postaje križnog puta. Na požeškoj Kalvariji hodeći za križem od postaje do postaje učenici su sami molili razmatranja uz svaku od njih. - Dok budemo pratili Isusa kroz četrnaest postaja spasenja ljudskog roda među koje se ubrajamo i mi budemo skrušeni, sabrani i razmišljamo što mi možemo učiniti jedni za druge, kako možemo pomoći jedni drugima i ponijeti njihov križ da im bude lakše. Isus je to pokazao svojim promjerom. Nakon smrti slijedi uskrsnuće. Stoga dobrim djelima i nošenjem križa pripravimo se i mi za uskrsnuće našeg života - istaknuo je na početku pobožnosti vlč. Žuljević. broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. Isusu je na križnom putu, kazao nam je Luka Mršić, bilo jako teško te je čak tri puta pao. -Njemu je i danas križ težak i to zbog naših grijeha - objasnio je Luka koji često s roditeljima ide na pobožnost križnog puta. Prvi puta na požeškoj Kalvariji bio je Luka Marjanović. - Najviše me se dojmila postaja kada je Veronika Isusu pružila rubac. I mi kao Veronika možemo pomoći Isusu na taj način da budemo dobri poručio je Luka. Među onima koji od malih nogu idu na požešku Kalvariju je i Marta Štimac. - Ovo je bio drugačiji križni put, jer smo ga mi sastavljali. Na križnom putu bilo je teško Isusu i njegovoj majci. Kako bi im bilo lakše moramo činiti žrtvice - dodala je Marta. Leonarda Zelenika objasnila nam je da je Isusu bilo najteže kada su ga pribijali na križ. - To su učinili zločesti ljudi. I mi smo ponekad zločesti i znamo da to Isusa boli te ćemo se zato potruditi da budemo bolji - obećala je Leonarda. A to je na kraju pobožnosti od njih zatražio i ravnatelj Ivica Žuljević podsjetivši ih da ih svatko mora prepoznati kao učenike Katoličke osnovne škole, a samim time i kao Isusove učenike. Da bi mogli biti tako prepoznati, potrebno je da budu ne samo marljivi u učenju i radu, nego i da svoje ponašanje usklade s primjerima koja nam je svojim životom dao Isus Krist. - Samo na taj način možemo dočekati slavlje Isusova uskrsnuća! - poručio je vlč. Žuljević. Ljiljana Marić, Požega Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824). Redakcija Školskih novina Hrvatski pedagoško-književni zbor Zagreb, Trg maršala Tita 4 Hrvatski pedagoško-književni zbor u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Zagreba, Agencijom za odgoj i obrazovanje, Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja organizira 11. ŠKOLU UČITELJA I ODGOJITELJA stručno-znanstveni skup za odgojitelje u predškolskim ustanovama, učitelje razredne i predmetne nastave, nastavnike i profesore, stručne suradnike i ravnatelje vrtića, osnovnih škola, predstavnike osnivača odgojno-obrazovnih ustanova i Ureda državne uprave. Tema škole: UČENJE I POUČAVANJE U SUVREMENOM VRTIĆU I ŠKOLI - ŠTO, KAKO I ZAŠTO Popunjeni i obrazloženi obrasci s potrebnom dokumentacijom dostavljaju se u zatvorenoj omotnici na adresu: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Odbor za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović”, Donje Svetice 38, 10 000 Zagreb, s naznakom: Prijedlozi za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović”, uz obveznu naznaku područja odgojno-obrazovnog sustava na koje se prijedlog odnosi. Stručnoznanstveni skup održat će se 24., 25. i 26. svibnja 2010. godine u Grand hotelu 4 opatijska cvijeta i hotelu Agava u Opatiji. Rok za podnošenje prijedloga je 4. lipnja 2010. godine. Skup počinje s radom u ponedjeljak 24. svibnja u 10 sati u dvorani kongresnoga centra Grand hotela 4 opatijska cvijeta, a završava u srijedu 26. svibnja u 13 sati. Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanja na stručnom skupu. Ako je prijedlog upućen preporučenom poštom, dan predaje na pošti smatra se danom predaje Odboru. Nepotpuni i nepravodobni prijedlozi neće se razmatrati. Zagreb, 4. svibnja 2010. Predavači: odgojitelji, učitelji, sveučilišni profesori i predstavnici Gradskog ureda za obrazovanje, MZOŠ-a, AZOO i NCVVO-a. Obavijesti o načinu prijave na skup možete dobiti na web stranici www. hpkznapredak.hr i na tel. 01/4855-713. oglas 30
© Copyright 2024 Paperzz
