Agresivno ponašanje Definiramo ga kao društveno neprihvatljivo ponašanje koje nekoga povređuje ili mu nanosi materijalnu štetu. Agresija može biti verbalna (psovanje) i fizička (udaranje). Agresija može biti namjerna (želja da se dođe do nekog predmeta) i nenamjerna (uzrokovana unutarnjom napetošću). Ona ne mora biti nužno usmjerena prema van (druga osoba ili predmet), nego može biti usmjerena i prema unutra, što kasnije može dovesti do razvoja psihosomatskih bolesti, a pod agresijom se podrazumijeva i samoozlijeđivanje. Uzroci agresije : naslijeđe + okolina koja su razdražljiva od najranije dobi), a drugim dijelom je uvjetovana učenjem – pri čemu je najvažniji utjecaj roditelja te skupina vršnjaka i društvene okoline u kojoj se dijete nalazi. Agresivnost i mediji Djeca predškolskog uzrasta ne mogu i ne znaju odvojiti stvarnost od onog što gledaju na televiziji. Agresivni sadržaji u crtanim ili igranim filmovima te kompjuterskim igrama potiču djecu na agresivno ponašanje. Djeca uče po modelu i ako vide da je netko nagrađen za agresivno ponašanje i sami krenu primjenjivati ono što su naučili. Agresivnost kao crta ličnosti Jednim dijelom ima biološku komponentu – određena je hormonima i temperamentom (viša razina testosterona, djeca Relativno je stabilna kroz vrijeme, što znači da agresivna djeca često izrastaju u agresivne odrasle, a agresivni odrasli služe kao uzor svojoj djeci tako da i ona na kraju postanu agresivna i tako se agresivnost prenosi. Zašto neka djeca reagiraju agresivno u situacijama u kojima druga ne ? Agresivna djeca imaju poteškoće u prepoznavanju socijalnih znakova te su manje empatična. Takva djeca često tumače tuđe ponašanje na pogrešan način te ga procjenjuju kao opasno i radi toga reagiraju agresivno. Također nemaju u dovoljnoj mjeri izraženu sposobnost suosjećanja s drugima i uživljavanja u osjećaje drugih. Kako okolina reagira na agresivnu djecu ? Druga djeca nakon što uvide da je neko dijete agresivno, često ga odbacuju. Njihovi roditelji optužuju roditelje agresivnog djeteta, što dovodi do sukoba. Apsolutno nikada se ne smije primjenjivati sila jer se tako samo povećava agresija. Odgajatelji se nalaze pod stresom jer konstantno moraju držati dijete pod nadzorom, a istovremeno moraju voditi brigu i o ostaloj djeci. Na agresivno ponašanje treba uvijek reagirati, prekinuti ga i sa djecom porazgovarati o tome što se dogodilo te im objasniti što je prihvatljivo, a što ne. Što činiti da se izbjegne pojava agresivnog ponašanja ili da se ono spriječi ? Roditelj treba kontrolirati vrijeme i sadržaj onoga što dijete prati putem medija te razgovarati s njim o tome. Potpuno iskorijeniti agresivno ponašanje nije moguće, no postoje načini na koje se ono može svesti na najmanju moguću mjeru, a u pojedinim situacijama i izbjeći: Djeci je potrebna strukturirana okolina s jasnim pravilima, nagradama i kaznama. Poželjno ponašanje treba poticati nagradama, a ne kaznama. Kazne ne smiju biti prestroge, ali moraju se dosljedno primjenjivati. Djecu treba učiti prosocijalnom ponašanju, suosjećanju i podučavati ih u rješavanju problema. Najbolje je koristiti poučne priče, a kasnije djecu poticati da to primjenjuju u životu. Treba ih učiti suradnji, brizi o vršnjacima i pomaganju drugima. Zapamtite: Ne koristite fizičke kazne! Potičite djecu na suradnju! Učite ih suosjećanju s drugima! Baburičina 11, Zagreb Tel. 6671-356, 6673-169 AGRESIVNOST Priredio: Bruno Fiala, dipl. psiholog