OPĆA BOLNICA ZABOK Zabok, 05.07.2011. Ur.br.: 01-1897/7

OPĆA BOLNICA ZABOK
Zabok, 05.07.2011.
Ur.br.: 01-1897/7-11
PRAVILNIK O RADU
SADRŽAJ
PRAVILNIK O RADU
I
Opće odredbe
str.1
II
Zabrana diskriminacije i zaštita dostojanstva radnika str. 2.-4.
III
Sklapanje Ugovora o radu
str. 4.-7.
IV
Pripravnici
str. 7.-8.
V
Radno vrijeme
str. 8-12
VI
Odmor i dopusti
str. 13-16
VII
Zaštita života, zdravlja i privatnosti radnika
str. 16-17
VIII Plaće, naknade plaća i drugi novčani i nenovčani
primici radnika
str. 17-21
IX
Ostala materijalna prava radnika
str. 21-24
X
Prestanak Ugovora o radu
str. 24-28
XI
Ostvarenje prava i obveza iz radnog odnosa
str. 29-30
XII
Naknada štete
str.30-31
XIII Zabrana natjecanja radnika s poslodavcem
str. 31
XIV Sudjelovanje radnika u odlučivanju
str. 32-35
XVI Prijelazne i završne odredbe
str. 36
Prilog I.
Organizacija i sistematizacija položaja i radnih mjesta, stručnih uvjeta, broj izvršitelja za
ravnateljstvo i druge nezdravstvene radne jedinice i djelokrug rada položaja i radnih mjesta za
upravu i nezdravstvene radne jedinice
Prilog II.
Organizacija i sistematizacija položaja i radnih mjesta, stručnih uvjeta, broj izvršitelja za
zdravstvene radne jedinice i djelokrug rada položaja i radnih mjesta za zdravstvene radne
jedinice
Prilog III - koeficijenti složenosti poslova za položaje i radna mjesta
1
Na temelju članka 43 Statuta Opće bolnice Zabok , članka 125 Zakona o radu (NN 149/09),
čl. 12. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01), Upravno vijeće Opće bolnice
Zabok, (u daljnjem tekstu: poslodavac), je nakon savjetovanja s Radničkim vijećem, na 53.
sjednici, dana 15.06.2011. godine, donijelo
PRAVILNIK O RADU
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom o radu (u daljnjem tekstu: Pravilnik), sukladno Zakonu o radu (u
daljnjem tekstu Zakon) i drugim važećim zakonima i propisima, uređuju plaće, organizacija
rada, sistematizacija položaja i radnih mjesta, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika
te mjere zaštite od diskriminacije, i druga pitanja u vezi s radom, koja su važna za radnike
zaposlene kod poslodavca, a nisu uređena kolektivnim ugovorom.
Pravilnik se neposredno primjenjuje na sve radnike poslodavca.
Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, ovim Pravilnikom,
sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća (Sindikata) i poslodavca, Kolektivnim
ugovorom ili Zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom ili nekim
drugim zakonom nije drugačije određeno.
Radnik-ca, zaposlenik-ca, uposlenik-ca, djelatnik-ca, namještenik-ca, službenik-ca, u daljnjem
tekstu radnik, je fizička osoba koja za poslodavca obavlja određene poslove.
Poslodavac je pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja
određene poslove.
Izrazi koji se za fizičke osobe u ovom Pravilniku i Prilozima koriste u muškom rodu su
neutralni i odnose se na osobe muškog i ženskog spola, i obrnuto.
II. ZABRANA DISKRIMINACIJE
Članak 2.
Ovim se Pravilnikom uređuje i zabrana diskriminacije.
Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se
zaposli na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih
obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog
podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili ne članstva u političkoj
stranci, članstva ili ne članstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.
2
Izravna diskriminacija znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz prethodnog
stavka kojim se osoba iz prethodnog stavka stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti
stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
Neizravna diskriminacija postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa
osobu iz stavka 2 ovog članka, zbog njenog određenog obilježja, statusa, opredjeljenja,
uvjerenja ili vrijednosnog sustava koji čine temelje za zabranu diskriminacije iz stavka 2 ovog
članka, stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe.
Diskriminacija iz stavka 2 ovog članka zabranjena je u odnosu na:
1. uvjete za zapošljavanje, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata za obavljanje
određenog posla u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
2. napredovanje na poslu,
3. pristup svim vrstama i stupnjevima stručnog osposobljavanja, dokvalifikacije i
prekvalifikacije,
4. uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom,
uključujući jednakost plaća,
5. otkaz Ugovora o radu,
6. prava članova i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj
profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz toga članstva.
Članak 3.
Uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavljaju diskriminaciju u smislu članka 2. ovog
Pravilnika.
Uznemiravanje je svako nepoželjno ponašanje uzrokovano nekim od temelja iz članka 2. st. 2
ovog Pravilnika koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži
zaposlenje i radnika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo
okruženje.
Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi koje
ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnika, a
koje uzrokuje strah ili neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Članak 4.
Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja poslova tako da im
osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju što
uključuje i poduzimanje preventivnih mjera.
Članak 5.
Osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika je
ravnatelj ustanove, odnosno osoba koju on pismeno ovlasti.
Članak 6.
Kada osoba iz prethodnog članka ovog Pravilnika primi pritužbu vezanu za zaštitu
dostojanstva radnika dužna je u roku od 8 dana ispitati pritužbu i poduzeti potrebne mjere radi
sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.
3
U postupku ispitivanja pritužbe ispitat će se radnika koji je pritužbu podnio, osobu za koju se
utvrdi da je uznemirivala radnika, utvrditi način i okolnosti uznemiravanja te izvesti i druge
dokaze u svrhu utvrđenja relevantnih činjenica te o svemu sastaviti zapisnik.
Članak 7.
Ako utvrdi da je radnik koji je podnio pritužbu uznemiravan osoba iz članka 1.4. pisano će
upozoriti ovlašteno tijelo o potrebi hitnog poduzimanja mjera kojima se sprječava nastavak
uznemiravanja.
Članak 8.
Ukoliko se pritužba radnika odnosi na radnika drugog poslodavca osoba iz članka 5. će bez
odgode obavijestiti njegova poslodavca.
Članak 9.
Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni i za njihovu tajnost
odgovorna je osoba iz članka 5. koja je rješavala pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika, kao
i druge osobe koje su sudjelovale u postupku rješavanja pritužbe, o čemu moraju biti
upozorene i to konstatirano u zapisniku iz članka 6.ovog Pravilnika.
Članak 10.
U slučaju kad odredbe Ugovora o radu upućuju na primjenu pojedinih odredaba ovog
Pravilnika, te odredbe Pravilnika postaju sastavni dio Ugovora o radu.
Članak 11.
Svaki radnik obavezan je Ugovorom o radu preuzete poslove obavljati savjesno i stručno,
prema uputama Poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba Poslodavca, u skladu s naravi i vrstom
rada.
III. SKLAPANJE UGOVORA O RADU
Zasnivanje radnog odnosa
Članak 12.
Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.
Članak 13.
Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku, ali propust da sklope ugovor o radu u pisanom
obliku ne utječe na postojanje i valjanost ugovora.
Ugovor o radu mora sadržavati uglavke o:
1. strankama, te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,
2. mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, onda napomenu da se rad
obavlja na različitim mjestima,
3. nazivu, naravi ili vrsti rada na koji se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,
4. danu početka rada,
5. očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,
6. trajanju plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, odnosno načinu određivanja
trajanja godišnjeg odmora,
4
7. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac,
8. osnovnoj plaći, dodacima na plaću, te razdobljima isplate primanja na koji radnik ima
pravo,
9. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna,
10. probni rok.
Umjesto uglavka iz točaka 6, 7, 8 i 9 ovoga članka, može se u ugovoru o radu odnosno
potvrdi uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivni ugovor ili pravilnik.
Članak 14.
Ako Ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, Poslodavac je dužan radniku prije
početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom Ugovoru.
Članak 15.
Potvrda o sklopljenom ugovoru o radu mora sadržavati sve uglavke propisane čl. 13.ovog
Pravilnika.
Uvjeti za sklapanje Ugovora o radu
Članak 16.
Ugovor o radu može sklopiti osoba koja je navršila petnaest godina života, uz izuzetak ako
osoba s petnaest godina ili starija, a mlađa od osamnaest pohađa obvezno osnovno
obrazovanje, ista se ne smije zaposliti.
Članak 17.
Maloljetnik stariji od petnaest godina života može sklopiti ugovor o radu samo uz ovlaštenje
zakonskog zastupnika i na poslovima uz Zakonom određena ograničenja.
Članak 18.
Ako nekim od Zakona, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili ovim Pravilnikom
određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo
radnik koji zadovoljava te uvjete.
Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može
uputiti radnika na liječnički pregled, odnosno mora u slučajevima predviđenim važećim
propisima.
Članak 19.
Prilikom sklapanja ugovora o radu radnik je dužan obavijestiti Poslodavca o bolesti ili drugoj
okolnosti koja ga onemogućuje ili ometa u izvršenju obveza iz Ugovora o radu ili koja
ugrožava život ili zdravlje osobama s kojima u izvršenju Ugovora o radu radnik dolazi u
dodir.
Uvjeti za obavljanje poslova
Članak 20.
Poslove za koje su zaključili Ugovor o radu radnici obavljaju na predviđenim radnim
mjestima.
5
Članak 21.
Svako radno mjesto ima utvrđene potrebne uvjete za obavljanje poslova određenog radnog
mjesta, te pripadajuću grupu složenosti – koeficijent složenosti.
Pod uvjetima potrebnim za obavljanje poslova radnog mjesta podrazumijevaju se stupanj
stručne spreme, odnosno kvalifikacije, potrebno znanje, potreban staž u struci i posebna
znanja i uvjeti.
Članak 22.
Za obavljanje određenih poslova mogu se alternativno predvidjeti i dva stupnja obrazovanja,
odnosno stupnja stručne spreme, uz obavezu uvažavanja dodatnog kriterija – radnog staža, i to
na način: ukoliko radnik ima niži stupanja stručne spreme od dva predviđena, mora imati i
određene veće godine radnog staža u struci u odnosu na radnika koji ima veći stupanj stručne
spreme, sve kako je navedeno u prilogu I i II Pravilnika.
Članak 23.
Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može
radnika uputiti na liječnički pregled, a troškove pregleda snosi poslodavac.
Članak 24.
Broj potrebnih radnika na pojedinom radnom mjestu određuje Poslodavac ovisno o potrebi
posla, te propisanim normativima.
Probni rad
Članak 25.
Prilikom sklapanja Ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
Probni rad se određuje da bi se utvrdilo da li radnik ima stručne i radne sposobnosti potrebne
za obavljanje poslova radnog mjesta za koje sklapa Ugovor o radu.
Članak 26.
Trajanje probnog rada određuje se Ugovorom o radu, s time da on može trajati najduže šest
mjeseci, na način:
- 1 mjesec za radno mjesto IV vrste,
- 2 mjeseca za radno mjesto III vrste,
- 3 – 6 mjeseci za radno mjesto I i II vrste,
Za praćenje rada radnika za vrijeme probnog rada poslodavac imenuje komisiju od najmanje 3
člana.
Radniku prestaje radni odnos ukoliko nije zadovoljio na probnom radu, otkazom u pisanom
obliku uz obrazloženje.
Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok je najmanje 7 dana.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
Članak 27.
Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako Zakonom nije drukčije određeno.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok
ne prestane na neki drugi način predviđen Zakonom.
6
Ako Ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na
neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme
Članak 28.
Ugovor o radu može se, kad za to postoji stvaran i važan razlog, iznimno sklopiti na određeno
vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim
razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog
događaja.
Poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na
temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri
godine, osim u slučaju zamjene privremeno nenaznačenog radnika ili zbog nekih drugih
objektivnih razloga ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno.
Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 2 ovog
članka.
Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena utvrđenog tim ugovorom.
Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako
radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen,
smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Poslodavac je dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na temelju ugovora o
radu na određeno vrijeme, o poslovima za koje bi ti radnici mogli kod poslodavca sklopiti
ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim
uvjetima kao i radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
IV. PRIPRAVNICI
Članak 29.
Status pripravnika ima osoba koja se prvi put zapošljava radi osposobljavanja za samostalni
rad u zanimanju za koje se školovala.
S pripravnikom se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme.
Članak 30.
Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno Zakonom ili drugim propisom kao uvjet za
obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje
za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.(nema
više naziva volonter).
Ako Zakonom nije drukčije propisano, na osobu koja se stručno osposobljava primjenjuju se
odredbe o radnim odnosima iz zakona, kao odredbe ovog Pravilnika, osim odredbi o
sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće, te prestanku ugovora o radu.
7
Članak 31.
Pripravnički staž traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drukčije određeno.
Članak 32.
Poslodavac je dužan donijeti program stručnog osposobljavanja pripravnika i osigurati
njegovu provedbu, osim u slučaju kada je isti utvrđen zakonskim propisima.
U slučaju da se program stručnog osposobljavanja pripravnika ne može provesti kod
Poslodavca, pripravnik se može privremeno uputiti na osposobljavanje kod drugog
poslodavca.
Članak 33.
Nakon završetka pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit prema sadržaju koji je
sastavni dio programa osposobljavanja.
Stručni ispit za zdravstvene djelatnike polaže se prema postojećim propisima, a za ostale
djelatnike pred komisijom od tri člana kojih je jedan neposredni rukovoditelj pripravnika.
Komisiju imenuje poslodavac. Najmanje jedan član komisije mora imati istu stručnu spremu i
zvanje kao pripravnik.
Pripravniku koji ne položi stručni ispit poslodavac može redovno otkazati.
V. RADNO VRIJEME
Članak 34.
Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove.
Ako dnevni i tjedni raspored nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazum
između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, o rasporedu radnog vremena
odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.
Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u tjednu, od ponedjeljka do petka.
Za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji
raspored dnevnog, odnosno tjednog radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji
dnevni ili tjedni raspored, u okviru petodnevnoga radnog tjedna.
Evidencija radnog vremena
Članak 35.
Za svakog radnika vodi se kontinuirana evidencija radnog vremena sukladno odredbama
Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN37/11), uz evidenciju
vremena početka rada i završetka rada.
Kod evidencije radnog vremena, uz naprijed navedeni Pravilnik, treba uvažiti i odredbe
Pravilnika o evidenciji radnog vremena Opće bolnice Zabok.
Za pravilno evidentiranje radnog vremena odgovoran je radnik i voditelj radne jedinice.
8
Puno i nepuno radno vrijeme
Članak 36.
Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.
Članak 37.
Nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.
Ugovor o radu s nepunim radnim vremenom sklopit će se kada priroda i opseg posla, odnosno
organizacija rada ne zahtijeva rad u punom vremenu.
Na radnike koji rade u nepunom radnom vremenu na odgovarajući način se primjenjuju
odredbe Zakona, o radu na određeno vrijeme
Ako ugovorom o radu nije drukčije utvrđeno, radnicima s nepunim radnim vremenom
osnovna plaća određuje se razmjerno vremenu na koje su zasnovali radni odnos.
Prekovremeni rad
Članak 38.
Poslodavac ima pravo donijeti odluku o obvezi prekovremenog rada u slučaju više sile,
izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, koji ne
smije trajati više od 8 osam sati tjedno, 32 trideset dva sata mjesečno niti duže od 180 sto
osamdeset sati godišnje.
Samo uz pisanu izjavu radnika o dobrovoljnom pristanku na prekovremeni rad, može raditi
prekovremeno trudnica, majka djeteta do tri godine starosti, te samohrani roditelj s djetetom
do šest godina starosti, osim u slučaju više sile.
Ako prekovremeni rad određenog radnika traje duže od četiri tjedna neprekidno ili više od
dvanaest tjedana tijekom kalendarske godine, odnosno ako prekovremeni rad svih radnika
prelazi 10 % ukupnog radnog vremena u određenom mjesecu, o prekovremenom radu mora se
obavijestiti inspektor rada.
Preraspodjela radnog vremena
Članak 39.
Ako narav posla zbog povećanja obima posla u određenom razdoblju to zahtijeva, puno ili
nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje duže, a
tijekom drugog razdoblja kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno
radno vrijeme tijekom preraspodjele ne smije biti duže od punog radnog vremena.
Ako preraspodjela radnog vremena nije predviđena kolektivnim ugovorom, odnosno
sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi
plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u
preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan dostaviti inspektoru rada.
Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
9
Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smije biti duže (uključujući i prekovremeni rad) od 48
četrdeset osam sati tjedno, a samo iznimno pedeset šest sati, pod uvjetom da je predviđeno
kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanim izjavu o dobrovoljnom
pristanku na takav rad.
Preraspodijeljeno radno vrijeme može trajati najduže četiri mjeseca, odnosno šest mjeseci ako
je predviđeno kolektivnim ugovorom.
Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili
nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset
osam sati tjedno.
Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom
razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati duže od
četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, pod uvjetom da je isto
predviđeno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o
dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Radnik koji u preraspodijeljenom radnom vremenu ne pristane na rad duži od četrdeset osam
sati tjedno, ne smije zbog toga trpjeti štetne posljedice.
Poslodavac je dužan na zahtjev inspektora rada, uz plan iz stavka 2. ovoga članka, priložiti
popis radnika koji su dali pisanu izjavu iz stavka 5. ovoga članka.
Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog
vremena može trajati najduže četiri mjeseca, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije
određeno, u kojem slučaju ne može trajati duže od šest mjeseci.
Ugovor o radu na određeno vrijeme za poslove koji se obavljaju u preraspodijeljenom radnom
vremenu, sklapa se u trajanju u kojem radnikovo prosječno radno vrijeme mora odgovarati
ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.
(Zabranjen je rad maloljetnika u preraspodijeljenom radnom vremenu koji bi trajao duže od
osam sati dnevno.
Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine starosti i samohrani roditelj s djetetom do šest
godina starosti te radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, može raditi u
preraspodijeljenom punom ili nepunom radnom vremenu iz stavka 4. ovoga članka, samo ako
dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Inspektor rada zabranit će ili ograničiti preraspodijeljeno radno vrijeme, ako je isto protivno
odredbama ovoga Zakona ili ako iz nalaza i mišljenja pribavljenog od ovlaštenog liječnika,
odgovarajućom primjenom odredbe članka 45. stavka 4. ovoga Zakona, proizlazi da takav rad
ugrožava zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika.
Noćni rad
Članak 40.
10
Noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između
dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva
sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj ovim ili drugim zakonom,
drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i
radničkog vijeća nije drukčije određeno.
Za maloljetnike zaposlene izvan industrije, rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i šest
sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom.
Noćni radnik je radnik, koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana
radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi
najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnoga rada.
Poslodavac je pri utvrđivanju dnevnog rasporeda radnog vremena dužan voditi računa da rad
radnika iz stavka 5. ovoga članka ne smije trajati duže od osam sati.
Zabrana noćnog rada
Članak 41.
Poslodavac ne smije odrediti noćni rad trudnici, osim ako trudnica takav rad zatraži i ako je
ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili
zdravlje djeteta.
Zabranjen je noćni rad maloljetnika, osim ako je takav rad privremeno prijeko potreban u
djelatnostima koje su uređene posebnim propisima, a punoljetni radnici nisu dostupni, u
kojem slučaju isti ne može, u razdoblju od dvadeset četiri sata, trajati duže od osam sati, niti
maloljetnik smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata ujutro.
U slučaju noćnog rada iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac je dužan osigurati da se isti
obavlja pod nadzorom punoljetne osobe.
Inspektor rada će zabraniti noćni rad osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ako je isti protivan
odredbama ovoga Zakona.
Rad u smjenama
Članak 42.
Rad u smjenama je organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika
na istom radnom mjestu i mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti
prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena.
Smjenski radnik je radnik koji, kod poslodavca kod kojeg je rad organiziran u smjenama,
tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja
u različitim smjenama.
Ako je rad organiziran u smjenama koje uključuju i noćni rad, mora se osigurati izmjena
smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže jedan tjedan.
11
Obveze poslodavca prema noćnim i smjenskim radnicima
Članak 43.
Poslodavac je pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni dužan voditi osobitu brigu o
organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s
naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni.
Poslodavac je dužan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u
skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i sredstva zaštite i prevencije koje odgovaraju i
primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupne su u svako doba.
Radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja kao noćni radnik, prije
započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, poslodavac je
dužan omogućiti zdravstvene preglede sukladno posebnom propisu.
Troškove zdravstvenog pregleda iz stavka 3. ovoga članka snosi poslodavac.
Ako se zdravstvenim pregledom iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da noćni radnik zbog noćnog
rada ima zdravstvenih problema, poslodavac mu je dužan rasporedom radnog vremena
osigurati obavljanje istih poslova izvan noćnog rada.
Ako poslodavac radniku iz stavka 5. ovoga članka ne može osigurati obavljanje poslova izvan
noćnoga rada, dužan mu je ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova izvan
noćnoga rada za koje je sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na
kojima je radnik prethodno radio.
Poslodavac je dužan noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom
fizičkom ili mentalnom naporu utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam
sati u razdoblju od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.
Skraćeno radno vrijeme
Članak 44.
Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od
štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i
radnu sposobnost radnika. Takovi poslovi utvrđuju se posebnim propisima.
Radnik koji radi na poslovima iz stavka 1.nepuno radno vrijeme, dio radnog vremena do
punog radnog vremena radit će na drugim poslovima koji nemaju narav posla iz stavka 1.ovog
članka.
Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa, skraćeno radno vrijeme
izjednačuje se s punim radnim vremenom.
12
VI. ODMOR I DOPUSTI
Stanka
Članak 45.
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku)
od najmanje 30 minuta, koja se ubraja u radno vrijeme.
Vrijeme odmora ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u
zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.
Članak 46.
Na poslovima na kojima je narav posla takva da ne omogućuje prekid rada radi korištenja
stanke, radnicima koji rade na tim poslovima stanka se osigurava višekratnim korištenjem
odmora u kraćem trajanju, ili kraćim dnevnim radnim vremenom (za 30 minuta).
O načinu korištenja jedne od navedenih mogućnosti, voditelj radne jedinice mora izvijestiti
poslodavca.
Dnevni odmor
Članak 47.
Između dva uzastopna radna dana zaposlenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati
neprekidno.
Zaposlenik ne smije raditi više od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreća,
elementarne nepogode, požar i sl.) ili potrebe hitne medicinske intervencije.
Izuzetak od stavka 1 i 2 ovog članka su pripravnost i dežurstvo.
Pripravnost radnim danom traje 16 sati, a subotom, nedjeljom i blagdanom 24 sata.
Dežurstvo traje 24 sata svaki dan.
Tjedni odmor
Članak 48.
Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno, kojem se pribraja dnevni
odmor.
Dani tjednog odmora u pravilu su subota i nedjelja.
Radnici koji zbog prirode posla rade subotom i nedjeljom, osigurava im se korištenje tjednog
odmora neki drugi dan prema odluci poslodavca.
Radniku se u svakom slučaju mora osigurati korištenje tjednog odmora nakon 14 dana
neprekidnog rada.
13
Godišnji odmor
Članak 49.
Pravo na godišnji odmor određuje se sukladno odredbama granskog Kolektivnog Ugovora.
U slučaju da granski Kolektivni ugovor ne regulira u potpunosti pitanje prava na godišnji
odmor, sporna pitanja uređuju se sporazumom između Poslodavca i Radničkog vijeća.
Članak 50.
Pravo na plaćeni godišnji odmor određuje se u trajanju od najmanje četiri tjedna u svakoj
kalendarskoj godini, odnosno dvadeset radnih dana, a tome se dodaju dani godišnjeg odmora
prema kriterijima iz Kolektivnog ugovora. Plaćeni godišnji odmor može iznositi najviše 30
radnih dana.
Radnik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, na kojima niti uz primjenu mjera
zaštite na radu nije moguće zaštiti zaposlenika od štetnih utjecaja, maloljetni te slijepi radnik,
sukladno važećim propisima, za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor u
trajanju od najmanje pet tjedana, odnosno 25 radnih dana.
Poslovi iz prethodnog stavka određuju se granskim kolektivnim ugovorom.
Radnik može koristiti godišnji odmor u dva dijela, u dogovoru s poslodavcem, sukladno
važećim propisima.
Radnik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora po želji, uz obvezu da o
tome izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti najmanje dva dana ranije.
Članak 51.
Ništetan je sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto
korištenja godišnjeg odmora.
Članak 52.
U dane godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora, blagdani i neradni dani
određeni Zakonom i razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni
liječnik.
Članak 53.
Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam
dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Privremena nesposobnost za rad, vršenje dužnosti građana u obrani ili drugi zakonom
određeni slučaj opravdanog odsustvovanja s rada, ne smatra se prekidom rada u smislu stavka
1.ovog članka.
Članak 54.
Radnik ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora, za svaki navršeni mjesec dana rad
u slučaju:
- ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos zbog neispunjenja
šestomjesečnog roka iz čl. 48.st. 1.ovog Pravilnika, nije stekao pravo na godišnji odmor,
14
-
ako radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnog roka iz čl. 48. st. 1.ovog
Pravilnika,
ako radni odnos prestane prije 1.srpnja, iznimno ako radnik odlazi u mirovinu prije
1.srpnja ima pravo na puni godišnji odmor za tu godinu.
Pri izračunavanju trajanja godišnjeg odmora na način iz prethodnog stavka najmanje polovica
dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora.
Članak 55.
Radnik ima pravo koristiti godišnji odmor u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije
ne dogovori.
Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje dva tjedna
odnosno 10 radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju
ostvaruje pravo na godišnji odmor.
Drugi dio godišnjeg odmora radnik mora iskoristiti najkasnije do 30.lipnja iduće godine,
neovisno da li je u prethodnoj godini radio šest mjeseci.
Radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz članka 62.
stavka 2. ovoga Zakona, ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora.
Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora
koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili
korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do
30. lipnja iduće godine.
Članak 56.
Pri određivanju vremena korištenja godišnjeg odmora, a u skladu s potrebama organizacije
rada, poslodavac je dužan voditi računa o potrebama i željama radnika te u tom smislu
prikupiti njihove prijedloge i savjetovati se sa Sindikatom.
Raspored korištenja godišnjeg utvrđuje se najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, uz
savjetovanje s Radničkim vijećem.
Radnika se mora najmanje 15 dana prije korištenja obavijestiti o rasporedu i trajanju
godišnjeg odmora.
Plaćeni dopust
Članak 57.
Pravo na plaćeni dopust određuje se sukladno odredbama Granskog Kolektivnog Ugovora i
Temeljnog kolektivnog ugovora.
U slučaju da navedeni Kolektivni ugovori ne regulira u potpunosti pitanje prava na plaćeni
dopust, sporna pitanja uređuju se sporazumom između Poslodavca i Radničkog vijeća,
odnosno primjenjuju se drugi važeći propisi.
15
Članak 58.
Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje obveze rada uz naknadu plaće
do ukupno najviše sedam radnih dana za važne osobne potrebe i to za slučajeve predviđene
Temeljnim ili Granskim Kolektivnim ugovorom.
Radnik ima pravo na plaćeni dopust i više od sedam dana, i to za smrtni slučaj, neovisno o
broju dana koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.
Članak 59.
Radnik ima pravo u jednoj kalendarskoj godini na plaćeni dopust i više od sedam radnih dana,
za vrijeme stručnog školovanja, svih oblika edukacije na koju je radnika uputio Poslodavac.
U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog
dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.
Neplaćeni dopust
Članak 60.
Radniku se može, na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust, ukoliko to dopušta priroda
posla i potrebe poslodavca.
Za vrijeme neplaćenog dopusta prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju,
ako zakonom nije drukčije određeno.
Poslodavac mora radniku odobriti neplaćeni dopust u slučajevima predviđenim Temeljnim ili
Granskim kolektivnim ugovorom.
VII. ZAŠTITA ŽIVOTA, SIGURNOSTI I PRIVATNOSTI RADNIKA
Zaštita i sigurnost na radu
Članak 61.
Poslodavac je u obvezi radi sprečavanja ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti u vezi
s radom, zaštite ljudskih života, zaštite radnog okoliša i sprečavanja nastanka materijalne štete
osigurati zaštitu života i sigurnosti radnika na radu a osobito: održavati strojeve, uređaje,
opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, primijeniti mjere zaštite zdravlja i sigurnosti
radnika, sprečavati opasnosti na radu, obavještavati radnike o opasnostima na radu i
osposobljavati ih za rad na siguran način, te provoditi potrebne normativne, organizacijske i
edukativne programe, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.
Svaki radnik odgovoran je za vlastitu sigurnost i zdravlje, kao i sigurnost i zdravlje ostalih
radnika na koje utječu njegovi postupci na poslu.
Radnik je u provedbi mjere zaštite i sigurnosti obvezan pravilno upotrebljavati sredstva rada,
osobnu zaštitnu opremu, odmah obavijestiti Poslodavca o događaju koji predstavlja moguću
opasnost, te provoditi druge propisane ili od poslodavca utvrđene mjere.
Zaštita privatnosti radnika
Članak 62.
16
Poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima, koja sadrži podatke o radnicima i o
radnom vremenu.
Radnici su obvezni poslodavcu dostaviti sve osobne podatke utvrđene propisima o
evidencijama u oblasti rada, a radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa i podatke za
obračun poreza na dohodak i određivanje osobnih odbitaka, podatke o školovanju i određenim
specijalističkim znanjima, zdravstvenom stanju i stupnju invalidnosti, o ugovornoj zabrani
utakmice s prethodnim poslodavcem, podatke vezane uz zaštitu majčinstva i dr.
Izmijenjeni podaci moraju se pravodobno dostaviti ovlaštenoj osobi.
Članak 63.
Poslodavac će posebno opunomoćiti osobu koja smije podatke o radnicima prikupljati,
koristiti i dostavljati trećim osobama, a radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa,
odnosno u svezi s radnim odnosom.
VIII. PLAĆE, NAKNADE PLAĆA I DRUGI NOVČANI I NENOVČANI
PRIMICI RADNIKA
Članak 64.
Radnik zaposlen u Bolnici ima pravo na plaću najmanje u visini plaće koja je ovim
Pravilnikom utvrđena primjenom osnova i mjerila propisanih Zakonom o plaćama u javnim
službama i propisima donesenim na temelju tog Zakona, te temeljem odredbi Kolektivnog
ugovora.
Članak 65.
Pravo radnika na određenu plaću i druga prava regulirana ovim Pravilnikom utvrđuju se u
ugovoru o radu ili se odredbama ugovora o radu upućuje na primjenu pojedinih odredaba
odgovarajućih zakona, Kolektivnog ugovora i ovog Pravilnika.
Članak 66.
Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog
staža.
Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i
uvećanja plaća.
Članak 67.
Koeficijenti složenosti poslova radnih mjesta u Bolnici utvrđuju se prema propisima Vlade
RH, ovim Pravilnikom i Kolektivnim ugovorom koji obvezuje Bolnicu.
Koeficijent složenosti za svako radno mjestu u Bolnici utvrđuju se u prilogu ovog Pravilnika
pod nazivom: Radna mjesta i koeficijenti složenosti poslova u Općoj bolnici Zabok (u
daljnjem tekstu: Prilog III), koji je sastavni dio ovog Pravilnika.
17
Članak 68.
Osnovicu za izračun plaće čini osnovica utvrđena propisima Vlade RH.
Uvećanje plaće
Članak 69.
Plaća radnika utvrđena prema osnovama i mjerilima iz članka 61. – 63. ovog Pravilnika
uvećava se:
- za rad noću – rad između 22 sata i 06 sati
narednog dana
40%
- za prekovremeni rad
50%
- za rad subotom
25%
- za rad nedjeljom
35%
- za rad u su drugoj smjeni, ako radnik radi
u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u
turnusima
10%
Osnovna plaća zaposlenika povećava se i u drugim slučajevima predviđenim zakonskim
propisima i Kolektivnim ugovorom.
Uvećanja plaća iz stavka 1.ovog članka međusobno se ne isključuju.
Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i
poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću prema
odredbama Kolektivnog ugovora.
Članak 70.
Kada radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom, kao i na dan Uskrsa,
ima pravo na plaću uvećanu za 150%.
Članak 71.
Za rad u dežurstvu radnik ima pravo na naknadu u određenom postotku od plaće utvrđene po
svim osnovama i mjerilima iz ovog Pravilnika, ovisno o obliku dežurstva i vremenu trajanja
dežurstva i to:
Radnim danom u iznosu od 9% od osnovne plaće radnika, a obračunava se na slijedeći način:
- prvih 8 sati rada u dežurstvu obračunava se kao redoviti rad,
- drugih 8 sati obračunava se kao redoviti rad jer zaposlenik odrađuje slijedeći radni dan,
- trećih 8 sati dežurstva (noćnih) obračunava se u paušalnom iznosu od 9% osnovne plaće
radnika,
Radnim danom pred neradni dan, subotom i nedjeljom naknada za dežurstvo iznosi 13,5% od
osnovne plaće radnika, a obračunava se na slijedeći način:
- prvih 8 sati obračunava se kao redoviti radni dan,
- daljnjih 16 sati rada obračunava se u paušalnom iznosu od 13,5% osnovne plaće radnika ,
Blagdanom u iznosu od 18% od osnovne plaće radnika.
Nakon dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodni
dan.
18
Članak 72.
Radnik ima pravo na naknadu za vrijeme provedeno u pripravnosti u postotku od iznosa
naknade utvrđene za pojedini oblik dežurstva, i to za:
a) standardnu pripravnost – 30%,
b) pripravnost na bolničkim odjelima i službama gdje nije organizirano dežurstvo – 60%.
Pripravnost za koju se utvrđuje naknada u stavku 1.ovog članka traje 16 sati radnim danom, a
subotom i nedjeljom te blagdanom 24 sata.
Za pripravnost određenu u trajanju kraćem od onog iz stavka 2.ovog članka, naknada se
određuje u iznosu koji odgovara vremenu trajanja pripravnosti.
Članak 73.
Rad po pozivu, kao poseban oblik rada, koristi se kada nastane problem iz sadržaja rada
djelatnosti bolnice koji nazočni radnici ne mogu riješiti, niti se rješavanje može odgoditi, a
nije predviđena pripravnost.
Rad po pozivu u osobito opravdanim i neodgodivim slučajevima smatra se prekovremenim
radom i tako se plaća.
Plaća pripravnika
Članak 74.
Radnik vježbenik (pripravnik) s ugovorom o radu za vrijeme trajanja vježbeničkog staža ima
pravo na 85% plaće poslova radnog mjesta najniže složenosti njegove vrste i struke, odnosno
pravo na koeficijent složenosti poslova za radno mjesto pripravnika gdje je isti utvrđen.
Plaće i uvjeti poslovanja
Članak 75.
Plaće i naknade plaća utvrđene prema odredbama ovog Pravilnika osiguravaju se iz ukupnog
prihoda koji Bolnica ostvaruje svojim ukupnim poslovanjem prema donesenom godišnjem
financijskom planu.
U financijskom planu će se osigurati mogućnosti i potreban sklad između izdataka kojim se
osigurava ugovoreni ili propisani standard korištenja zdravstvene zaštite osiguranika i drugih
korisnika kojima Bolnica pruža usluge zdravstvene zaštite i prava radnika.
Članak 76.
Plaća se isplaćuje u pravilu jednom mjesečno za prethodni mjesec.
Kada se plaća isplaćuje jednom mjesečno, razmak između dvije isplate u pravilu ne smije biti
dulji od 30 dana.
Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće
se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
19
Članak 77.
Radnici imaju pravo izabrati banku preko koje će im se isplaćivati plaća.
Poslodavac je dužan na zahtjev radnika vršiti uplatu obustava ( kredita, uzdržavanja,
sindikalne članarina, osiguranja i sl.)
Članak 78.
U djelatnosti zdravstva nema tajnosti plaća.
Javnost plaća osigurava se dostupnošću podataka o plaćama svih zaposlenika bolnice i
javnosti te neposrednim uvidom sindikalnog povjerenika.
Prilikom isplate plaća Bolnica će radniku uručiti obračun plaće iz kojeg je vidljivo kako je
utvrđen iznos plaće.
Ako Bolnica na dan dospjele isplate cijele plaće, utvrđenom u prethodnom članku ovog
Pravilnika, ne isplati plaću, uručit će se radniku do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata
plaće obračun iznosa kojeg je bila dužna isplatiti.
Obračun iz stavka 1.ovog članka ima značaj ovršne isprave.
Naknade plaće
Članak 79.
Radnik ima pravo na naknadu plaće kad ne radi zbog:
- godišnjeg odmora,
- plaćenog dopusta,
- državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom,
- obrazovanja, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja na koje je upućen od strane
poslodavca,
- obrazovanja za potrebe sindikalne aktivnosti,
- zastoja u poslu do kojeg je došlo bez njegove krivnje,
- drugih slučajeva utvrđenih zakonom.
Naknada se utvrđuje u visini plaće koju bi radnik ostvario da je radio redovno radno vrijeme
uz normalan učinak, ako nije drugačije propisano obvezujućim propisima.
Članak 80.
Ako je radnik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od
85% osnovice utvrđene Zakonom o zdravstvenom osiguranju ili drugim važećim propisom.
Naknada u 100% iznosu osnovice utvrđene Zakonom o zdravstvenom osiguranju ili drugim
važećim propisom pripada radniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili
povrede na radu i u drugim, važećim propisima, predviđenim slučajevima.
Članak 81.
Osiguranik koji je ispunio uvjete za mirovinu (starosna mirovina: 65 godina muškarac i 60
godina žena i najmanje 15 godina mirovinskog staža) u skladu s propisima o mirovinskom
osiguranju Republike Hrvatske nema pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznoga
zdravstvenog osiguranja za vrijeme bolovanja već na teret sredstava poslodavca, odnosno na
20
teret sredstava osiguranika obveznika uplate doprinosa. Za te radnike utvrđuje se pravo na
naknadu u postocima koji se primjenjuju i za ostale radnike.
Ova odredba je na snazi dok ne dođe do promjene u zakonskoj regulativi.
Članak 82.
Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri
mjeseca, ukoliko Zakonom o radu ili Kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.
IX. OSTALA MATERIJALNA PRAVA RADNIKA
Članak 83.
Radniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu najmanje u iznosu tri
proračunske osnovice, odnosno u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom.
Članak 84.
Radnik ili njegova obitelj ima pravo na pomoć u slučaju:
- smrti radnika koji izgubi život u obavljanju ili povodom obavljanja službe ili iz drugih
razloga – tri proračunske osnovice i troškove pogreba,
- smrti radnika – dvije proračunske osnovice,
- smrti supružnika, djeteta i roditelja – jedne proračunske osnovice,
odnosno u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom.
Članak 85.
Kada je radnik upućen na službeno putovanje u zemlji, ima pravo na nadoknadu troškova
prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade RH.
Dnevnica iznosi 170,00 kuna po danu.
Radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako
putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati.
Ako radnik ima plaćen smještaj, tj. spavanje i prehranu, pripada mu 30 % od dnevnice.
Ako dođe do promjene poreznih propisa kojima se neoporezivi iznos dnevnice povećava, od
dana primjena toga propisa primjenjuje se i neoporezivi iznos dnevnice.
Članak 86.
Dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo utvrđuje se na način kako je to regulirano za
tijela državne vlasti.
Članak 87.
Ako je radniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, nadoknadit će mu
se troškovi u visini neoporezivog iznosa prema poreznim pravilima.
Članak 88.
Radniku se isplaćuje jubilarna nagrada za neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na
promjenu poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje za navršenih najmanje 5 godina rada, te dalje za svakih 5
godina, najviše do ukupno 45 godina rada. Ista se isplaćuje u visini utvrđenoj Kolektivnim
ugovorom. Osnovica za izračun iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto.
21
Jubilarna nagrada isplaćuje se sljedećeg mjeseca nakon što radnik ostvari pravo na jubilarnu
nagradu.
Članak 89.
Radniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora, prema odredbama
Kolektivnog ugovora.
Članak 90.
Radnik ima pravo na isplatu godišnje nagrade za božićne blagdane, prema odredbama
Kolektivnog ugovora.
Članak 91.
Djetetu radnika mlađem od 15 godina pripada pravo za dar u prigodi dana Svetog Nikole,
prema odredbama Kolektivnog ugovora.
Članak 92.
Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, mjesnim javnim
prijevozom.
Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i
odlazak s posla radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini
cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran.
U slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, radnik ima pravo na godišnju kartu ako
mu je to povoljnije ili na 1/11 cijene godišnje karte koja se isplaćuje svakog mjeseca u godini.
Ukoliko nema mogućnosti kupnje godišnje, već samo mjesečne karte, radnik koji stanuje više
od 1 km od mjesta rada, ima pravo na mjesečnu kartu ako mu je to povoljnije ili pravo na
isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte.
Radnik koji stanuje na udaljenosti manjoj od 1 km od mjesta rada ima pravo na naknadu
troškova mjesnog prijevoza u visini 1/11 cijene godišnje karte ZET-a.
Radnik kojem nije organiziran mjesni javni prijevoz na posao i s posla ima pravo na naknadu
za mjesni prijevoz u skladu s odredbama st. 4 i 5 ovog članka ovisno o udaljenosti mjesta
stanovanja od mjesta rada.
Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim
prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjeseče odnosno pojedinačne karte ukoliko
je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada. U slučaju udaljenosti veće od 100
km naknada troškova prijevoza utvrđuje se posebnom odlukom Ministarstva.
U mjestu u kojem je javni prijevoz organiziran na način da se mjesečnom ili godišnjom
kartom pokrivaju mjesni i međumjesni javni prijevoz (tzv. Prijevozne zone), radnik koji
koristi takvu vrstu prijevoza ne ostvaruje pravo iz st. 4 i 5 ovog članka.
Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni
izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.
22
Troškovi mjesnog prijevoza radnika do najbliže stanice međumjesnog prijevoza utvrđuju se u
skladu s odredbom st. 4 i 5 ovog članka ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od stanice
međumjesnog prijevoza.
Ako postoji više mogućnosti korištenja javnog prijevoza, o povoljnosti odlučuje poslodavac
uzimajući u obzir vremenski najprihvatljiviji prijevoz za radnika uvažavajući racionalnost
troškova.
Ako nije organiziran međumjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redoviti dolazak na
posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u
visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.
Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unaprijed i to najkasnije posljednjeg dana u mjesecu
za idući mjesec.
Naknada troškova prijevoza ne isplaćuje se u slučaju godišnjeg odmora, porodnog dopusta, i
bolovanja dužeg od 42 dana. Zbog korištenja godišnjeg odmora naknada troškova prijevoza
neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem radnik koristi najveći dio godišnjeg odmora. Pravo na
naknadu troškova prijevoza ima i onaj radnik koji ne koristi javni prijevoz pod jednakim
uvjetima iz ovog članka.
Pravo na naknadu troškova prijevoza nema onaj radnik koji ostvaruje pravo na besplatan
prijevoz.
Članak 93.
Ako je radniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, nadoknadit će mu
se troškovi u visini 30% cijene litre benzina (eurosuper 95) po prijeđenom kilometru.
Zaštita radnika
Članak 94.
U slučaju kad tijekom radnog vijeka radnika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti
utvrđene rješenjem nadležnog tijela i jednog od slijedećih uvjeta:
- starosti - 5 godina pred starosnu mirovinu,
- profesionalne bolesti ili
- povrede na radu
poslodavac je obvezan radniku osigurati povoljniju normu i to bez smanjenja njegove plaće
koju je ostvario u vremenu prije nastupa spomenutih okolnosti.
Radniku pripada od dana nastanka invalidnosti, odnosno utvrđenog smanjenja radne
sposobnosti te od dana završetka prekvalifikacije ili dokvalifikacije, do raspoređivanja na
odgovarajuće radno mjesto, plaća u iznosu plaće radnog mjesta na koje je do tada bio
raspoređen.
Premija osiguranja
Članak 95.
Poslodavac je dužan osigurati sve radnike od rizika ozljede na radu i profesionalnog
oboljenja, na teret svojih sredstava.
23
Poslodavac je dužan osigurati radnike od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme obavljanja
rada kao i u slobodnom radnom vremenu. Navedenu obvezu poslodavca pokriva i zaključenje
police osiguranja između Ministarstva financija i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Sistematski pregledi
Članak 96.
Svi radnici imaju jednom u tri godine pravo na sistematski pregled u vrijednosti 500,00 kuna,
po cijenama zdravstvenih usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja, organizirano putem
ministarstva nadležnog za zdravstvo, a koje će se obavljati u ugovornim zdravstvenim
ustanovama, u pravilu prema mjestu rada.
X. PRESTANAK UGOVORA O RADU
Način prestanka ugovora o radu
Članak 97.
Ugovor o radu prestaje:
smrću radnika,
istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, ako se poslodavac i radnik
drukčije ne dogovore,
dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad,
sporazumom radnika i poslodavca,
otkazom,
odlukom nadležnog suda.
Sporazum o prestanku ugovora o radu
Članak 98.
Ponudu za sklapanje sporazuma o prestanku ugovora o radu mogu dati radnik i poslodavac.
Sporazum o prestanku ugovora o radu zaključuje se u pismenom obliku i sadrži osobito:
- podatke o strankama i njihovom prebivalištu odnosno sjedištu,
- datum prestanka ugovora o radu.
Otkaz ugovora o radu
Članak 99.
Ugovor o radu mogu otkazati poslodavac i radnik.
Redovni otkaz poslodavca
Članak 100.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima
opravdani razlog, u slučaju:
- ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),
- ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog
određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovan otkaz),
24
-
ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem
radnika).
Članak 101.
Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti
radnika na nekim drugim poslovima ili ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti
radnika za rad na nekim drugim poslovima.
Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o
trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
Članak 102.
Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci na
istim poslovima zaposliti drugog radnika. Ako u roku iz prethodnog članka nastane potreba
zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora
o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.
Članak 103.
Prije redovitog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem poslodavac je dužan radnika pismeno
upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka
kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od
poslodavca da to učini.
Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je
dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Redoviti otkaz radnika
Članak 104.
Radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ne navodeći za to
razlog.
Izvanredni otkaz
Članak 105.
Poslodavac i radnik imaju mogućnost otkazati ugovor o radu sklopljen na neodređeno ili
određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka
(izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke
druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih
stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za
činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o
radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja
ugovorom o radu preuzetih obveza.
25
Neopravdani razlozi za otkaz
Članak 106.
Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede ne predstavlja opravdani razlog za
otkaz ugovora o radu.
Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede
zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika
nadležnim tijelima izvršne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o
toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja
opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
Članak 107.
Poslodavac može redovito otkazati ugovor o radi ili primijeniti izvanredni otkaz, u
slučajevima ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim
ponašanjem radnika).
Članak 108.
Lakše povrede radnih obveza su:
1. neopravdano zakašnjenje na posao, raniji odlazak s posla, napuštanje radnih prostorija
tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga, nepoštivanje radnog
vremena, nekorištenje evidencijske kartice na način propisan Pravilnikom o evidenciji
radnog vremena Opće bolnice Zabok, ako se radi o rijetkim i sporadičnim slučajevima
koji rezultiraju manjkom sati manje od 2 % mjesečnog fonda sati.
2. neopravdani izostanak s posla 1 dan,
3. neobavješćivanje nadređenog o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata od
nastanka razloga spriječenosti, bez opravdanih razloga,
4. postupanje sa sredstvima rada na neprimjeren način : neurednost, gubitak stvari, nestanak
stvari i sl.,
5. neprijavljivanje ili lažno prijavljivanje teže povrede radne obveze,
6. neprijavljivanje štete i počinitelja iste,
7. nedoličan odnos za vrijeme rada prema drugim radnicima i korisnicima zdravstvenih
usluga koji nije rezultirao težim posljedicima, već je ostalo samo na razini lošenepristojne, neprofesionalne ili nekolegijalne komunikacije,
8. svaka druga povreda radne obveze, ako određeno činjenje ili propuštanje uzrokuje štetu
ustanovi u manjem opsegu (materijalnu štetu u visini do 10% prosječne mjesečne plaće
kod poslodavca za prethodni mjesec) .
Članak 109.
Teže povrede obveza iz radnog odnosa su:
1. povreda čuvanja profesionalne tajne,
2. neobavljanje ili nestručno obavljanje poslova na bilo kojem položaju i radnom
mjestu kod poslodavca,
3. neracionalna i neopravdana potrošnja sredstva rada,
4. neopravdano zakašnjenje na posao, raniji odlazak s posla, napuštanje radnih prostorija
tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga, nepoštivanje radnog
vremena, nekorištenje evidencijske kartice na način propisan Pravilnikom o evidenciji radnog
vremena Opće bolnice Zabok, ako se radi o učestalim slučajevima koji rezultiraju manjkom
sati za više od 2 % mjesečnog fonda sati.
26
5. dvaput i više puta ponavljanje povreda radnih obveza iz prethodnog članka,
6. namjerno i grubo odbijanje izvršavanja radnih obveza,
7. zloupotreba privremene spriječenosti za rad zbog bolesti,
8. otuđenje ili uništavanje imovine poslodavca,
9. izazivanje nereda, tučnjave, te grub i neciviliziran odnos prema drugim radnicima ili
strankama,
10. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je radnik ovlašten radi
sprečavanja nezakonitosti,
11. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u poslu,
12. neopravdani izostanak s posla 2 i više dana u jednom mjesecu,
13. neobavješćivanje nadređenog o spriječenosti dolaska na posao u razdoblju
dužem od 2 dana,
14. nepoštivanje odredbi Pravilnika o akreditacijskim standardima i s njim u vezi utvrđenih
pravila postupanja,
14. nepoštivanje propisa vezanih za zaštitu na radu, zaštitu od požara i sl.- utvrđenih
Zakonom, Pravilnikom zaštite na radu te Pravilnikom zaštite od požara, zbog čega je nastupila
i mogla nastupiti šteta,
15. uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo
unošenje u radne prostorije i prostore.
16. radnje ili propuštanje radnji u vezi s radom koja ima obilježje krivičnog djela,
17. svaka druga povreda radne obveze, ako njihovo činjenje ili propuštanje uzrokuje
štetu ustanovi u većem opsegu (nastala materijalna šteta veća od 10% prosječne
mjesečne plaće kod poslodavca, nematerijalna šteta kojom je narušen ugled
ustanove prema javnosti).
Članak 110.
Ako poslodavac utvrdi da je radnik počinio lakšu ili težu povredu radne obveze, može radniku
izreći novčanu kaznu od 5-20% od plaće isplaćene za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je
radnik počinio povredu radne obveze.
Oblik, obrazloženje i dostava otkaza te tijek otkaznog roka
Članak 111.
Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog
dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog
pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u
skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju prema
posebnom propisu, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta,
vršenja dužnosti građana u obrani te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na
radu, određenim ovim ili drugim zakonom.
Otkaz mora biti u pisanom obliku.
Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.
Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.
Otkazni rok
27
Članak 112.
U slučaju redovitog otkaza otkazni rok je:
- dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno manje od
godinu dana,
- mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno godinu
dana,
- mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo
neprekidno dvije godine,
- dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno pet
godine,
- dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo
neprekidno 10 godina,
- tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno dvadeset
godina.
Otkazni rok iz prethodnog stavka radniku koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu
neprekidno 20 godina povećava se za dva tjedna ako je radnik navršio 50 godina života, a za
mjesec dana ako je navršio 55 godina života.
Članak 113.
Radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz
uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) utvrđuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih
rokova iz prethodnog članka.
Članak 114.
Za vrijeme otkaznog roka, radnik ima pravo uz naknadu plaće odsustvovati s rada najmanje
četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja.
Članak 115.
Ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog
otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao
da je radio do isteka otkaznog roka.
Članak 116.
Ako radnik otkazuje ugovor o radu otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana.
Otpremnina
Članak 117.
Radnik kojemu se otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, nakon najmanje
dvije godine neprekidnog rada, ima pravo na otpremninu, osim ako se otkazuje iz razloga
uvjetovanih ponašanjem radnika.
Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne plaće,
koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu, za svaku navršenu
godinu rada kod tog poslodavca.
Ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik
ostvario u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu, ukoliko važećim propisima nije
uređeno drugačije.
28
Savjetovanje o otkazu s Radničkim vijećem
Članak 118.
Namjeru da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti radničkom vijeću te
je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima
propisanim ovim Zakonom.
XI. OSTVARENJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA
Članak 119.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku
od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno pravo, odnosno od dana saznanja za
povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.
Ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1.ovog članka ne
udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu
povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno
poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1.ovog članka.
Iznimno od stavka 3. ovoga članka, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom može i
bez prethodnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u roku od petnaest dana od dana dostave
odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zatražiti
radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.
Članak 120.
Ako je zakonom ili drugim propisom koji obvezuje poslodavca predviđen postupak mirnog
rješavanja nastalog spora, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana
okončanja tog postupka.
Članak 121.
Sve odluke u svezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim
odnosom donosi poslodavac ili osoba koju poslodavac ovlasti usmeno ili pismeno.
Odluke iz st. 1.ovog članka dostavljaju se radniku izravno, uz potpis kojim radnik potvrđuje
primitak odluke.
Ako radnik odbije primiti odluku ili ako se ne nalazi na poslu, odluka se radniku dostavlja
preporučenom poštanskom pošiljkom na kućnu adresu koju je isti dostavio poslodavcu.
.
Ako dostavu odluke na kućnu adresu nije moguće provesti na način iz st. 2.ovog članka, za
što j dovoljan jedan pokušaj, odluka će se istaknuti na oglasnoj ploči poslodavca. Istekom
roka od tri dana od dana isticanja odluke na oglasnoj ploči, dostava se smatra izvršenom.
Članak 122.
29
U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko
pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim
zakonom nije drukčije uređeno.
U slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi obraćanja
radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji
odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, a što je dovelo do povrede nekog
od prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji
položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa, teret dokazivanja
prelazi na poslodavca, koji mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od
drugih radnika odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa.
U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga
za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na
radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
U slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4.
stavka 1. Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
Članak 123.
Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa
zastarijeva za tri godine.
XII. NAKNADA ŠTETE
Odgovornost radnika
Članak 124.
Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje štetu
poslodavcu dužan je štetu nadoknaditi.
Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao.
Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatra se da su svi
radnici podjednako odgovorni i štetu nadoknađuju u jednakim dijelovima.
Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju
solidarno.
Članak 125.
Visina štete utvrđuje se na osnovi cjenika ili knjigovodstvene vrijednosti stvari, ili na drugi
relevantni način ukoliko se radi o drugim oblicima štete (npr. nastala šteta zbog neodrađivanja
punog radnog vremena, nemarnog obavljanja poslova odnosno kao posljedica počinjenja
lakših i težih povreda radnih obaveza).
Po potrebi vrši se procjena vrijednosti oštećenih stvari putem ovlaštenog vještaka ili stručnog
kadra poslodavca.
Članak 126.
30
Naknada štete smanjit će se pod uvjetom da šteta nije učinjena namjerno, da radnik nije
ponovljeno uzrokovao štetu i da je poduzeo sve da se šteta otkloni:
- ako se šteta može u cijelosti ili djelomično otkloniti radom kod poslodavca i sredstvima
rada poslodavca, ili
- ako je radnik u teškoj materijalnoj situaciji, ili
- ako se radi o invalidu, starijem radniku ili samohranom roditelju ili skrbniku, ili
- ako se radi o manjoj šteti.
Smanjenje štete iz razloga iz prethodnog stavka iznosi najmanje 20%, a radnika se može i u
cijelosti osloboditi od naknade štete.
Članak 127.
Radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu
trećoj osobi, a štetu je nadoknadio poslodavac, dužan je poslodavcu nadoknaditi iznos
naknade isplaćene trećoj osobi.
Odgovornost poslodavca
Članak 128.
Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi
štetu po općim propisima obveznog prava.
Pravo na naknadu štete iz stavka 1.ovog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac
uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.
Naknada plaće koju radnik ostvari zbog nezakonitog otkaza ne smatra se naknadom štete.
XIII. ZABRANA NATJECANJA RADNIKA S POSLODAVCEM
Zakonska zabrana natjecanja
Članak 129.
Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz
djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja).
Ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može od radnika
tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za
njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega
prenese potraživanje zarade iz takvoga posla.
Pravo poslodavca iz stavka 2. ovoga članka prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je
poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dana sklapanja posla.
Ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se radnik bavi obavljanjem
određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti, smatra se da je
radniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima.
Poslodavac može odobrenje iz stavka 1., odnosno stavka 4. ovoga članka opozvati, poštujući
pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu.
31
XIV. SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU
Radničko vijeće
Članak 130.
Radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem izabrati
jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem tekstu: radničko vijeće) koji će ih zastupati kod
poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.
Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje deset
posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca.
Članak 131.
Broj članova radničkog vijeća utvrđuje se prema broju radnika zaposlenih kod određenog
poslodavca, i to:
1) do sedamdeset pet radnika, jedan predstavnik,
2) od sedamdeset šest do dvjesto pedeset radnika, tri predstavnika,
3) od dvjesto pedeset jedan do petsto radnika, pet predstavnika,
4) od petsto jedan do sedamsto pedeset radnika, sedam predstavnika,
5) od sedamsto pedeset jedan do tisuću radnika, devet predstavnika.
Za svakih sljedećih započetih tisuću radnika, povećava se broj članova radničkog vijeća za
dva.
Pri predlaganju članova radničkog vijeća potrebno je voditi računa o ravnomjernoj
zastupljenosti svih organizacijskih jedinica i skupina zaposlenih radnika (po spolu, dobi,
stručnoj spremi, poslovima na kojima rade i slično).
Članak 132.
Radničko vijeće se bira na izborno razdoblje od tri godine.
Izbori se redovito održavaju u ožujku.
Izborni odbor utvrđuje listu radnika koji imaju biračko pravo.
Članak 133.
Izbori za radničko vijeće provode se prema odredbama Zakona o radu.
Članak 134.
32
Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenog poslodavca,
savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom
osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.
Radničko vijeće pazi na poštivanje ovog Pravilnika, Zakona o radu, kolektivnih ugovora te
drugih propisa.
Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i
uplaćivanja doprinosa sukladno posebnom propisu, te u tu svrhu ima pravo uvida u
odgovarajuću dokumentaciju.
Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili
druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji
može dovesti do takve akcije.
Članak 135.
Poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o:
1) stanju, rezultatima poslovanja te organizaciji rada,
2) očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni
položaj radnika,
3) kretanju i promjenama u plaćama,
4) obimu i razlozima uvođenja prekovremenog rada,
5) broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni, strukturi zaposlenosti te razvoju i politici
zapošljavanja,
6) zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada,
7) drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.
O pitanjima iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti radničko vijeće
pravodobno, istinito i cjelovito.
Obveza savjetovanja prije donošenja odluke
Članak 136.
Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim
vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za
donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije
konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka
radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.
Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:
1) donošenju pravilnika o radu,
33
2) planu te razvoju i politici zapošljavanja, premještaju i otkazu,
3) očekivanim pravnim, gospodarskim i socijalnim posljedicama koje za radnike mogu
proizaći u slučajevima iz članka 133. Zakona o radu,
4) mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu,
5) uvođenju nove tehnologije te promjena u organizaciji i načinu rada,
6) planu godišnjih odmora,
7) rasporedu radnog vremena,
8) noćnom radu,
9) naknadama za izume i tehničko unapređenje,
10) donošenju programa zbrinjavanja viška radnika te sve druge odluke za koje je ovim
Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu
donošenju,
11) prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske
djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog poslodavca, te o utjecaju takvog prijenosa
na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni.
Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno,
tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno
mogli utjecati na donošenje odluke.
Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je
dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti
svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu.
Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci,
smatra se da nema primjedbi i prijedloga.
Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili
ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom.
Radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.
Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava
dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika
vratiti na rad u roku od osam dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i
zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.
U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog
osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, može radnika privremeno udaljiti s posla do
okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u
visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.
34
Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno, odnosno
protivno odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do
okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće.
Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s
radničkim vijećem ništetna je.
Suodlučivanje
Članak 137.
Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o:
1) otkazu članu radničkog vijeća,
2) otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nije izabran te članu izbornog odbora, u
razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenja izbornih rezultata,
3) otkazu radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna
opasnost od nastanka invalidnosti, otkazu radniku osobi s invaliditetom,
4) otkazu radniku starijem od šezdeset godina,
5) otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca,
6) uvrštavanju osoba iz članka 71. stavka 1. Zakona o radu u program zbrinjavanja viška
radnika,
7) prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku,
8) imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju,
obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama sukladno odredbama ovoga Zakona.
Poslodavac iznimno može bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, donijeti odluku iz
stavka 1. podstavka 1. do 6. ovoga članka, ako se odlukom rješava o pravima radnika koji je
ujedno i sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu iz članka 249. Zakona o radu.
Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti,
smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca.
Ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od petnaest dana od dana
dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna
odluka.
O tužbi poslodavca u slučaju iz stavka 4. ovoga članka, sud prvog stupnja je dužan odlučiti u
roku od trideset dana od dana podnošenja tužbe.
Sporazumom poslodavca s radničkim vijećem mogu se utvrditi i druga pitanja o kojima
poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.
Obveza obavješćivanja radnika
35
Članak 138.
Radničko vijeće je obvezno redovito obavješćivati radnike i sindikat o svome radu te primati
njihove poticaje i prijedloge.
Članak 139.
Radničko vijeće može s poslodavcem sklopiti pisani sporazum koji može sadržavati pravna
pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa.
Sporazum iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se neposredno i obvezno na sve radnike
zaposlene kod poslodavca koji je sklopio sporazum.
Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se urediti pitanja plaća, trajanja radnoga
vremena te druga pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorom, osim ako stranke
Članak 140.
U javnoj ustanovi jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće) mora biti predstavnik
radnika.
Predstavnika radnika u organ iz stavka 1. ovoga članka imenuje i opoziva radničko vijeće.
XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 141.
U slučaju stupanja na snagu propisa prisilne naravi, a koji se odnosi na prava i obveze radnika
regulirana ovim Pravilnikom, utvrđuje se pravo na neposrednu primjenu istih, bez izmjena i
dopuna ovog Pravilnika.
Na sva pitanja koja nisu regulirana ovim Pravilnikom primjenjuju se važeći propisi koji
reguliraju određenu materiju vezanu za odredbe ovog Pravilnika.
Članak 142.
Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o radu od 14. 04.2010.godine,
Izmjene i dopune Pravilnika o radu od 25.02.2003.godine, 15.11.2002.godine,
24.05.2010.godine, 12.07.2010.godine.
Članak 143.
Sastavni dio Pravilnika su nadalje navedeni Prilozi:
Prilog I - organizacija rada i sistematizacija položaja i radnih mjesta u Općoj bolnici Zabok
Prilog II - opis poslova za položaje i radna mjesta u Općoj bolnici Zabok
Prilog III - koeficijenti složenosti poslova u Općoj bolnici Zabok
Članak 144.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu po proteku roka od 8 dana od dana objave na oglasnoj ploči
poslodavca, prema članku 126 Zakona o radu.
PREDSJEDNIK UPRAVNOG VIJEĆA:
Mr.sc. Siniša Hajdaš Dončić
36

Download Report