IRRI – Projekt navodnjavanja
PRIRUČNIK O NAVODNJAVANJU
ZA POLAZNIKE EDUKACIJE PROJEKTA IRRI
Osigurano potporom EU
Ova publikacija nastala je uz podršku Europske unije. Za sadržaj je
odgovoran Poljoprivredni institut Osijek i Općina Lovas i isti ne odražava
nužno stavove Europske unije.
NAKLADNIK: POLJOPRIVREDNI INSTITUT OSIJEK
GLAVNI UREDNIK: dr.sc. Marko Josipović
AUTORI:
Dr.sc. Marko Josipović1
Prof.dr.sc. Vlado Kovačević2
Prof.dr.sc. Domagoj Rastija2
Prof.dr.sc. Lidija Tadić3
Prof.dr.sc. Jasna Šoštarić2
Dr.sc. Hrvoje Plavšić1
Zdenko Tadić, dipl.ing.građ.4
Krunoslav Dugalić, dipl.ing.polj.1
Monika Marković, dipl.ing.polj.2
Tamara Dadić, dipl.ing. građ.3
Željko Šreng, mag.ing. građ.3
Željko Ljikar, dipl.ing.polj.5
1
Poljoprivredni instittut Osijek
Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku
3
Građevinski fakultet Sveučilišta u Osijeku
4
Hidroing d.o.o. Osijek
5
OPG Željko Ljikar, Mikluševci
2
TEHNIČKI UREDNIK: Tamara Dadić mag.ing.aedif.
TISAK:
Grafika. d.o.o., Osijek
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice pod
brojem
ISBN
NAKLADA: 100 primjeraka
GODINA: 2013.
SADRŽAJ
1. UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA ........................... 1 1.1. Uvod.................................................................................................................................... 1 1.2. Navodnjavanje – dio hidrotehničkih melioracija .................................................................. 1 1.3. Metode i načini navodnjavanja............................................................................................ 1 1.4. Suša .................................................................................................................................. 11 1.5. Potrebe biljaka za vodom.................................................................................................. 12 1.6. Bilanca vode u tlu.............................................................................................................. 13 1.7. Obrok navodnjavanja ........................................................................................................ 14 1.8. Turnus navodnjavanja....................................................................................................... 17 1.9. Trajanje navodnjavanja ..................................................................................................... 17 1.10. Hidromodul navodnjavanja ............................................................................................ 18 2. PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU .................................................. 19 2.1. Uvod.................................................................................................................................. 19 2.2. Referentna evapotranspiracija (ETo) ................................................................................ 20 2.3. Potreba biljaka za vodom.................................................................................................. 20 2.4. Mjesečne vrijednosti ETo i količina oborina ...................................................................... 20 2.5. Podaci o kulturi (biljci) ....................................................................................................... 20 2.6. Izračun potreba biljaka za vodom ..................................................................................... 21 2.7. Potrebe za navodnjavanjem ............................................................................................. 21 2.8. Raspored navodnjavanja .................................................................................................. 21 2.9. Optimalno navodnjavanje ................................................................................................. 22 2.10. Praktično navodnjavanje ............................................................................................... 22 3. ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE ................................... 27 3.1. Uvod.................................................................................................................................. 27 3.2. Zakonska regulativa .......................................................................................................... 27 3.3. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u
Republici Hrvatskoj (NAPNAV) .................................................................................................... 31 3.4. Razvoj projekata za navodnjavanje .................................................................................. 35 4. AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA .................................... 40 4.1. Uvod.................................................................................................................................. 40 4.2. Osnove pedologije i pogodnost tla za navodnjavanje ....................................................... 40 5. OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE ............................................... 52 5.1. Uvod.................................................................................................................................. 52 5.2. Voda u tlu .......................................................................................................................... 52 5.3. Značaj plodoreda u navodnjavanju ................................................................................... 55 5.4. Trenutna struktura sjetve .................................................................................................. 55 5.5. Planirana struktura sjetve ................................................................................................. 56 5.6. Vegetacijsko razdoblje pojedinih kultura ........................................................................... 56 5.7. Planiranje potreba biljaka za vodom ................................................................................. 56 6. UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE ........................................... 58 6.1. Uvod.................................................................................................................................. 58 6.2. Učinci navodnjavanja na povrtne kulture .......................................................................... 58 6.3. Navodnjavanje voćaka ...................................................................................................... 63 6.4. Navodnjavanje u zaštićenim prostorima ........................................................................... 64 6.5. Jesenska proizvodnja rajčice – iskustva OPG Željko Ljikar .............................................. 65 7. HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE ................................ 68 7.1. Hidrološki i meteorološki parametri ................................................................................... 68 7.2. Hidrološka suša ................................................................................................................ 68 7.3. Podloge ............................................................................................................................. 71 7.4. Dijelovi sustava za navodnjavanje i hidraulički proračun .................................................. 73 8. IZVORI VODE I KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE ................................................... 76 8.1. Zahvati vode za navodnjavanje ........................................................................................ 76 8.2. Kvaliteta vode za navodnjavanje ...................................................................................... 77 9. ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU ... 80 UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
9.1. Uvod.................................................................................................................................. 80 9.2. Tlo kao izvor biljnih hraniva ............................................................................................... 81 9.3. Sadržaj biogenih elemenata u biljkama ............................................................................ 81 9.4. Mjere popravke tla – gnojidba i kalcifikacija (kalcizacija) .................................................. 88 9.5. Mineralna gnojidba............................................................................................................ 90 10. OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA: .................. 92 10.1. Uvod .............................................................................................................................. 92 10.2. Agroekološki uvjeti uzgoja ............................................................................................. 92 10.3. Priprema tla za sadnju................................................................................................... 94 10.4. Sustav uzgoja i gustoća sklopa ..................................................................................... 95 10.5. Sadnja i organizacija površine....................................................................................... 98 10.6. Uzdržavanje plodnosti tla ............................................................................................ 103 10.7. Zbrinjavanje otpada ..................................................................................................... 106 11. POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA
OKOLIŠ ......................................................................................................................................... 107 11.1. Problem nestručnog navodnjavanja ............................................................................ 107 11.2. Utjecaji navodnjavanja na okoliš ................................................................................. 110 12. ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME .................................................... 112 12.1. Osnovne značajke meteorološke postaje Pinova ........................................................ 112 12.2. Osnovne značajke uređaja za kontrolu sadržaja vode u tlu ........................................ 114 12.3. Specifičnosti opreme za navodnjavanje na projektu IRRI Lovas ................................ 116 UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
1. UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
1.1. Uvod
Navodnjavanje je u osnovi agrotehnička mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju potrebne
količine vode za optimalan rast i razvoj biljke u cilju ostvarenja što većega uroda. Navodnjavanje
poljoprivrednih kultura je vrlo stara melioracijska mjera i praksa koju su koristile mnoge civilizacije
u prošlosti. Prapočeci navodnjavanja su vjerojatno bili u Kini i Indiji, a poznati su sustavi u
dolinama rijeka Eufrata i Tigrisa (današnji Irak). Tu su još u predbiblijska vremena živjeli Asirci,
Babilonci i drugi narodi koji su već 4.000 – 6.000 godina prije Krista poznavali razne načine i
tehnike navodnjavanja te ih koristili na svojim poljima. Razvijena civilizacija drevnoga Egipta vrlo
uspješno je koristila vode rijeke Nila za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Tehnike dovođenja
vode su za današnjicu bile na nižoj razini, ali su učinci bili postizani. Da su civilizacije svoj razvoj i
opstanak temeljile na vodi, danas postoje brojni zapisi iz starije i novije povijesti.
1.2. Navodnjavanje – dio hidrotehničkih melioracija
Navodnjavanje treba promatrati kao dio kompleksnoga sustava kojemu je prethodila priprema
potrebne dokumentacije odnosno uvjeta, suglasnosti i projekata, a koja obuhvaća analiziranje,
snimanje, preispitivanje i testiranje brojnih uvjeta i pogodnosti možemo li i kako navodnjavati
određeno tlo, kulturu i kakvim načinima metodama i sustavima na određenome području, a da sve
to istovremeno bude u skladu sa važećim zakonima i podzakonskim aktima. Obzirom da je
navodnjavanje mjera čija uspješnost se temelji na kvalitetnoj odvodnji suvišne vode s
poljoprivrednog tla, izgradnji i održavanju hidromelioracijskih objekata tada svakako primjećujemo
brojne dodirne točke i preklapanja između agronomske i građevinske struke te zasigurno možemo
govoriti o navodnjavanju kao njihovoj poveznici.
1.3. Metode i načini navodnjavanja
Brojni načini navodnjavanja koji su se razvili tijekom vremena mogu se svrstati u četiri metode:
- površinsko navodnjavanje;
- podzemno navodnjavanje;
- navodnjavanje kišenjem;
- lokalizirano navodnjavanje.
Površinsko navodnjavanje najčešće je primjenjivana metoda navodnjavanja u svjetskim
razmjerima. Gotovo 60% navodnjavanih površina primjenjuje ovu metodu. Glavna karakteristika
ovog navodnjavanja je da voda u tankom sloju stagnira ili teče po površini tla, te infiltrirajući se u tlo
do dubine razvoja korijenovog sustava osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do
navodnjavane površine dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod tlakom.
Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda gdje se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili
podzemnim cijevima, te infiltrirajući se u tlo i dizanjem uslijed kapilarnih sila osigurava vodu u zoni
rizosfere.
Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela uvoditi s razvojem učinkovitih strojeva i crpki,
te rasprskivača, početkom dvadesetoga stoljeća. Ova naprednija tehnička oprema omogućila je
dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu. Voda je u sustavu kišenja
pod tlakom te izlazeći kroz mlaznicu prska tlo i/ili biljke.
1
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Lokalizirano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim tlakom dovodi na
poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo mjesto gdje
se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi u područjima gdje su zalihe vode za
navodnjavanje ograničene, ali sve više se širi zbog veće učinkovitosti vode koja je sve
dragocjenija.
Površinski načini navodnjavanja su najstariji i čine „klasiku“ navodnjavanja poljoprivrednih
kultura. Statistika pokazuje da i danas u svijetu još dominiraju sustavi površinskog navodnjavanja
(oko 60%) koji su vezani uz tehnologiju uzgoja poljoprivrednih kultura, prije svega riže u zemljama
u razvoju.
Sustavi za površinsko navodnjavanje temelje se na principu slobodnog tečenja vode u prirodi
djelovanjem sile gravitacije pa se stoga i nazivaju gravitacijski sustavi navodnjavanja
poljoprivrednih kultura. Temeljni princip površinskog navodnjavanja je da se voda dovodi na
proizvodnu površinu gdje u tankom sloju stoji, otječe i upija se u tlo.
Navodnjavanje brazdama
Kod ovoga načina površinskog navodnjavanja voda se dovodi i raspoređuje po površini proizvodne
parcele u brazdama iz kojih se tada procesom infiltracije postepeno upija u tlo. Brazde se izrađuju
(brazdaju) posebnim plugovima obično prije sjetve ili sadnje kultura. Navodnjavanje brazdama se
primjenjuje kod širokorednih kultura, okopavina, voća i povrća.
Brazde mogu biti: - protočne (voda kroz njih protječe) i - neprotočne (voda u njima stoji, ne teče).
Protočne brazde se primjenjuju na terenima koji imaju prirodne padove, a neprotočne brazde na
ravnim terenima. Razmaci između brazdi zavise od infiltracije i mehaničkog sastava tla
Navodnjavanje prelijevanjem
Navodnjavanje prelijevanjem ili rominjanjem se manje primjenjuje kod nas. Pretežito se koristi za
višegodišnje kulture kao što su lucerna, djetelina i djetelinsko-travne smjese, livade i pašnjaci.
Osnovni princip navodnjavanja prelijevanjem je da se voda prelijeva (rominja) preko uređene
površine na nagibu i u tankome sloju upija u tlo. Primjena ovoga načina navodnjavanja zahtjeva
preciznu pripremu zemljišta. U svrhu ravnomjerne raspodjele vode, navodnjavana površina se dijeli
na parcele koje su najčešće u obliku uskih traka, a širina im se prilagođava konfiguraciji terena.
Parcelice su odvojene manjim zemljanim nasipima visine 20 cm do 30 cm, širine 15 m do 20 m i
dužine oko 100 m.
Navodnjavanje potapanjem
Navodnjavanje potapanjem ili preplavljivanjem moguće je izvesti pomoću dva sustava;
sustavom kazete i sustavom lokvi. Pri sustavu navodnjavanja pomoću kazete voda se ulijeva u
kazete i potapa površinu u debljem ili tanjem sloju te se upija u tlo. Potapanje ili poplavljivanje
može trajati kraće vrijeme, nekoliko dana ili dulje vrijeme kroz nekoliko mjeseci. Za navodnjavanje
potapanjem teren se mora pripremiti ravnanjem i izradom zemljanih pregrada kojima se stvaraju
ograđene proizvodne parcelice (kasete, okna, čekovi). Veličine kazeta su vrlo različite, od 1 ha do
2 ha pa i veće u zavisnosti od raspoloživa zemljišta. Mogu biti pravilnoga ili nepravilnoga oblika
prema konfiguraciji terena. Navodnjavanje potapanjem sustavom kaseta se najčešće koristi u
uzgoju riže (Kina, Indija, Indonezija, Malezija).
2
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Podzemno navodnjavanje
Ovim se načinom voda podzemnim putom dovodi neposredno u zonu korjenovog sustava kulturnih
biljaka. Na taj se način voda dodaje i raspoređuje samo unutar rizosfernog sloja tla, a ne i po
površini. Sustavima podzemnog navodnjavanja održava se sadržaj vode u rizosferi unutar granica
optimalne ili poželjne vlažnosti tla za biljke. Vlaženje „od dolje“ (podzemno) ima određenih
prednosti prema drugim metodama i načinima navodnjavanja. Ne navodnjava se površina
zemljišta, ne stvara se pokorica, nema narušavanja strukture tla. Površina navodnjavanih parcela
je slobodna i suha, nema zapreka za kretanje ljudi i strojeva tijekom proizvodnog procesa uzgoja
kulturnih biljaka.
Ideja podzemnog navodnjavanja je vrlo privlačna s agronomskog stajališta, ali tehnički prilično
zahtjevna. Zemljište za podzemno navodnjavanje mora biti ravno, lakšeg mehaničkog sastava i
dobre vertikalne vodopropusnosti te povoljnoga kapilarnog uspona vode.
Regulacija razine podzemne vode otvorenim kanalima
Podzemno navodnjavanje pomoću otvorenih kanala ili prirodnih vodotoka moguće je izvesti na
poljoprivrednim proizvodnim površinama gdje postoji izgrađena kanalna mreža za odvodnju
suvišnih voda. Voda se ovdje infiltrira iz otvorenih kanala u tlo i bočno širi na oranice.
Kanali koji uobičajeno služe za odvodnju suvišnih voda u hladnom i vlažnom dijelu godine, mogu
tijekom ljetnih mjeseci i suše poslužiti za kontrolirano održavanje razine podzemne vode u
agrološkom profilu tla i bočno širenje vode te tako navodnjavati poljoprivredne kulture.
Razinu vode u kanalima moguće je regulirati odgovarajućim branama ili zapornicama koje se
postavljaju na određenim mjestima. Također, moguće je postaviti reverzibilne crpke u postojeće
sustave odvodnje, kojima se voda u jednom dijelu sezone uklanja, a u drugom dijelu doprema iz
prirodnih vodotoka i služi za navodnjavanje.
Princip podzemnog navodnjavanja pomoću otvorenih kanala je pravilno gospodarenje vodama na
nekom proizvodnom području, putem zaustavljanja ili kontroliranja ispuštanja vode iz odvodnih
kanala. Korisnici hidromelioracijskih sustava moraju kontrolirati razinu vode unutar sustava kanala i
pohranjivati ju za potrebe navodnjavanja. Za ovaj način navodnjavanja odvodni sustavi se moraju
prilagoditi dvostrukoj namjeni tipa „odvodnja-navodnjavanje“.
Primjeri podzemnog navodnjavanje otvorenom kanalskom mrežom u Republici Hrvatskoj su
Baranja (Podunavlje) i područje donjeg toka rijeke Neretve.
Navodnjavanje podzemnim cijevima
Dovođenje vode u zemljište podzemnim cijevima je drugi način podzemnog navodnjavanja, kod
kojega se u tlo ugrađuju na određenu dubinu i razmake perforirane cijevi ili cijevi sa posebnim
kapaljkama kroz koje voda pod tlakom, izlazi i lagano se upija u rizosferni sloj tla.
U zemljište se polažu cijevi od plastike (sa rupicama) ili pečene gline, na dubini od 50 cm do 80
cm, te paralelnim razmacima 0,5 m do 6,0 m u zavisnosti o vrsti tla i uzgajanoj kulturi. Voda je u
cijevima pod laganim tlakom, a dužina cijevi može biti od 100 m do 150 m pa i duže. Sustav
navodnjavanja podzemnim cijevima sličan je cijevnoj drenaži koja u hidrotehnici služi za odvođenje
suvišnih voda. Postoje i mogućnosti kombiniranja podzemnih cijevnih sustava za dvonamjensko
korištenje: u jesenko-zimskim i ranoproljetnim uvjetima za odvođenje suvišnih voda iz tla, a u
ljetnim suhim mjesecima za navodnjavanje poljoprivrednih kultura. Navedeni dvonamjenski sustav
„odvodnja-navodnjavanje“ mora unaprijed planirati i posebno izvoditi.
Najvažnije prednosti navodnjavanja podzemnim cijevima su što se tlo vlaži kapilarnim širenjem
vode (u zonu korijena) pa se ne pogoršava njegova struktura, zatim se ne stvara pokorica tla, ne
3
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
dolazi do sabijanja tla, vlažnost tla je skoro uvijek optimalna, troše se manje količine vode, biljke
bolje koriste hranjiva iz tla i ne ometa se rad poljoprivredne mehanizacije.
Glavni nedostatci su: složena tehnička izvedba i zahvati u tlu, često začepljenje perforacija ili
kapaljki na cijevima, mogućnosti prevlaživanja, zamočvarivanja i zaslanjivanja tla ukoliko ne postoji
pouzdan sustav kontrole sadržaja vode u tlu. Sustavi podzemnog navodnjavanja cijevima su veliki
tehnički i investicijski zahvati što u znatnoj mjeri ograničava primjenu u praksi.
Navodnjavanje kišenjem ili umjetno kišenje je takav način dodavanja vode nekoj kulturi da se
ona raspodjeljuje po površini terena u obliku kišnih kapljica, oponašanjem prirodne kiše.
Voda se zahvaća na izvorištu crpkama i pod tlakom (7 i više bara) se kroz sustav cjevovoda dovodi
do proizvodnih poljoprivrednih površina gdje se pomoću rasprskivača raspodjeljuje u kapljicama po
navodnjavanoj površini.
Umjetno kišenje danas zauzima velike površine u poljoprivrednoj proizvodnji i po zastupljenosti je
odmah iza sustava površinskog navodnjavanja. Ima tendenciju brzoga širenja te će uskoro biti
najrasprostranjeniji način navodnjavanja. Širi se na novim površinama, ali sve više zamjenjuje
površinske i klasične načine navodnjavanja pri modernizaciji tehnologije sustava i povećava udjel u
strukturi navodnjavanih površina.
Ovaj je način navodnjavanja vrlo povoljan za kulturnu biljku i njeno stanište jer se navodnjavanje
približava prirodnim prilikama tj. oborinama.
Sve vrste kultura se mogu navodnjavati umjetnom kišom od ratarskih, krmnih, voćarskih,
povrćarskih te vinograda i kultura u staklenicima i plastenicima. Može se primijeniti na ravnim i
nagnutim terenima u različitim topografskim uvjetima. Ne zahtjeva posebnu pripremu terena,
učinkovito koristi vodu koja se može točno dozirati u norme i obroke navodnjavanja prema
uzgajanoj kulturi, a tlo je manje izloženo pogoršanju fizikalnih svojstava.
Pored niza prednosti ovaj način navodnjavanja ima i svoje nedostatke. Cijene uređaja i suvremene
opreme su vrlo visoke, pogonski troškovi (gorivo, električna energija) su također znatni,
neravnomjerna je raspodjela vode pri jakom vjetru, javljaju se gubici vode isparavanjem,
intenzivnija pojava biljnih bolesti.
Prema načinu izgradnje i korištenja elemenata te organizacije rada, sustavi za navodnjavanje
kišenjem mogu biti:
- nepokretni ili stabilni;
- polupokretni ili polustabilni;
- pokretni ili prijenosni;
- samopokretni ili samohodni.
Nepokretni sustavi za navodnjavanje kišenjem imaju izgrađenu crpnu stanicu i ukopane
dovodne i razvodne cjevovode. Rasprskivači su fiksirani na navodnjavanoj površini i mogu se
uključiti u rad prema potrebi. Ovi sustavi se grade za višegodišnje i visoko akumulativne kulture,
kao što su voćnjaci i vinogradi te povrtne kulture na većim površinama. Zahtijevaju velika
investicijska ulaganja u opremu i građevinske radove, a sustavi mogu poslužiti i za zaštitu od
mrazeva u voćnjacima.
Polupokretni sustavi za navodnjavanje kišenjem se sastoje od ugrađene crpne stanice,
ukopane mreže dovodnih cijevi te pokretnih razvodnih cijevi (kišnih krila) i prijenosnih rasprskivača.
Dovodni cjevovodi su najčešće od željeznih, betonskih ili azbestnih cijevi koje podnose visoke
pritiske vode (do 10 bara). Pokretna kišna krila su najčešće od aluminijskih legura ili plastičnih
materijala. Cijevi su standardiziranih dimenzija, vrlo lagane i međusobno se povezuju pomoću brzo
spajajućih spojnica. Kišenje se obavlja na jednoj radnoj poziciji u vremenu potrebnom da se
4
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
realizira obrok navodnjavanja. Nakon toga, kišna krila s rasprskivačima se prenose na drugu radnu
poziciju, za što je potreban znatan broj radnika. Ovi sustavi su pogodni za navodnjavanje većih
ratarskih površina, a za kulture kao što su: kukuruz, soja i suncokret (do određene faze rasta),
lucerna te livade i pašnjaci. Također se navodnjavaju polupokretnim sustavima povrtlarske i
voćarske kulture.
Pokretni ili prijenosni sustavi za navodnjavanje kišenjem se sastoje od opreme koja se u
cijelosti može premještati tijekom rada. Svi elementi se pokretni – pumpa, cjevovodi, kišna krila i
rasprskivači. Poslije navodnjavanja površine na jednom mjestu svi se elementi prenose na novu
radnu poziciju.
Ovi sustavi su pogodni za navodnjavanje gotovo svih poljoprivrednih kultura: ratarskih,
povrtlarskih, voćarskih i cvjećarskih, kao i na svim terenima.
Prikladni su za navodnjavanje manjih parcela u individualnom vlasništvu, odnosno svih onih koji
žele na maloj površini intenzivirati biljnu proizvodnju. U proizvodnim programima naših i stranih
tvornica opreme za navodnjavanje mogu se naći pumpe, cijevi, spojni komadi i rasprskivači za
upotrebu individualnih poljoprivrednih proizvođača i farmera.
Prijenosne cijevi koje se koriste kod pokretnih sustava za navodnjavanje kišenjem su također od
aluminija ili pocinčanog lima te od plastike. Različitih su promjera (50 mm, 70 mm, 90 mm, 110
mm, 125 mm, 150 mm) i dužine (6 m, 7 m, 9 m). Cijevi se spajaju u cjevovod posebnim
spojnicama, koje mogu biti mehaničke ili hidrauličke.
Na kišna krila se postavljaju rasprskivači, posebne hidrauličke naprave koje služe za raspodjelu
vode po površini u obliku kišnih kapi. Sastoje se iz jedne ili dvije mlaznice i tijekom rada kiše cijeli
ili samo određeni sektor kruga.
Rasprskivača ima raznih vrsta i tipova, te gotovo svaki proizvođač opreme ima svoje tehničke
izvedbe. Proizvođač daje podatke o osobinama rasprskivača u posebnim katalozima, koji služe
projektantima i korisnicima sustava pri planiranju sustava za navodnjavanje. Izbor rasprskivača
zavisi od kulture koja se navodnjava, infiltracijske sposobnosti tla te topografije terena. Za
osjetljivije kulture, kao što su povrće i cvijeće, upotrebljavaju se rasprskivači s malim i finim
kapljicama, dok se krmni i ratarski usjevi mogu navodnjavati rasprskačima grubljih kapi. Jako je
važno da se uskladi intenzitet kišenja rasprskivača sa infiltracijskom sposobnosti tla, kako ne bi
došlo do zamočvarenja. S obzirom na pojedine radne karakteristike, rasprskivači se dijele: prema
intenzitetu kišenja; prema dometu mlaza i prema radnom tlaku.
Rasprskivači se na polju koje se navodnjava prijenosnim sustavima postavljaju po određenom
rasporedu da bi se postiglo ujednačeno kišenje po cijeloj površini terena. Postoje različite
kombinacije međusobnog postavljanja rasprskivača, ali se u praksi najviše primjenjuju kvadratni,
trokutasti i pravokutni.
Pravilnim postavljanjem rasprskivača na kišnim krilima i razmacima između njih postiže se
međusobno preklapanje smočenih površina da bi se izbjegla nekišena mjesta. Djelomično
preklapanje smočenih površina dva ili više rasprskivača doprinosi ujednačenom kišenju, jer
količina vode koju daje rasprskivač opada sa udaljenošću od njegovog središta.
U praksi navodnjavanja pokretnim sustavima kišenja važno je i ispravno postavljanje kišnih krila
prema položaju izvorišta vode, obliku i veličini parcele te raspoloživoj opremi. Moguće su različite
sheme postavljanja uređaja za navodnjavanje sa jednim ili više kišnih krila. Pokretni i polupokretni
sustavi kišenja zahtijevaju mnogo ljudskoga rada pri premještanju razvodnih cjevovoda i kišnih
krila s rasprskivačima. S obzirom na to da je sve manje raspoložive radne snage koja je postala i
vrlo skupom, poljoprivrednici i proizvođači opreme za navodnjavanje težili su novim rješenjima, kao
što su samohodni uređaji za navodnjavanje kišenjem. Njihovom primjenom se smanjilo učešće
ljudskoga rada i troškova na minimum, a postignuto je efikasnije navodnjavanje. Postoje različite
tehničke izvedbe samo pokretnih uređaja, a suština svih je da se nakon postavljanja na oranici
sami pokreću i obavljaju kišenje.
5
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Neki od samohodnih uređaja su automatizirani i programirani, tako da potpuno bez prisutnosti
čovjeka izvode sve radne operacije na parceli.
Samohodni sustavi za navodnjavanje kišenjem su postavljeni na kotačima ili pokretnim
okvirima, te se pomiču linijski (naprijed – nazad) ili kružno. Pogodni su za navodnjavanje svih vrsta
poljoprivrednih kultura, pa čak voćnjaka i vinograda. S obzirom na to da su uređaji s
rasprskivačima izdignuti iznad površine zemlje, omogućeno je navodnjavanje visokih ratarskih
kultura, kao što su kukuruz i suncokret te ostale kulture visokog habitusa.
Prema tehničkoj izvedbi i konstrukciji, načinu kretanja i automatiziranosti rada, razlikuju se
sljedeći tipovi samohodnih uređaja:
- samohodna bočna kišna krila;
- samohodne kružne prskalice;
- samohodni sektorski rasprskivači;
- samohodni automatizirani uređaji za linijsko ili kružno kretanje.
Samohodni sektorski rasprskivači („Tifon“ sustavi) sastoje se od velikoga vitla s namotanim
plastičnim crijevom i jednog rasprskivača velikoga intenziteta i dometa. On se nalazi na pomičnom
postolju („skije“) i kiši samo određeni sektor površine, a ne cijeli krug, što mu omogućava kretanje
unazad i po suhom tlu. Radi s velikim tlakom vode (od 6 do 8 bara) te troši znatne količine energije
u toku eksploatacije. Na početku navodnjavanja postolje s rasprskivačem se odvlači na suprotni
kraj parcele pomoću traktora. Tijekom rada veliko vitlo se lagano okreće, namata crijevo koje
istovremeno povlači rasprskivač. Pokretanje vitla vrši voda iz sustava pod tlakom.
Samohodni sektorski rasprskivači se sve više primjenjuju za navodnjavanje gotovo svih
poljoprivrednih kultura. Naročito su pogodni za kulture šireg sklopa, kao što su kukuruz, voćnjaci,
vinogradi i rasadnici. Zbog svoje pokretljivosti, praktičnosti i dobrog učinka na kulture, masovno se
primjenjuju u nas, ali i u cijeloj Europi.
Samohodni automatizirani uređaji za linijsko ili kružno navodnjavanje su jedinice velikih
radnih zahvata, a pogodne su za navodnjavanje velikih proizvodnih površina. Sastoje se od kišnog
krila podignutoga na posebnim pokretnim tornjevima. Na krilu su postavljeni brojni rasprskivači
različitih intenziteta kišenja, koji s visine od 2 m do 3 m iznad zemlje navodnjavaju poljoprivredne
kulture. Širina zahvata uređaja je različita, a kreće se od 300 m do 500 m s jedne, a isto toliko s
druge strane uređaja. Ovi strojevi obavljaju navodnjavanje tijekom kretanja koje može biti linijsko u
smjeru naprijed-nazad ili kružno. Pomoću njih se mogu navodnjavati gotovo sve poljoprivredne
kulture, niske ili visoke, ali pretežito na ravnim terenima.
Linijski strojevi za automatizirano navodnjavanje kreću se pravolinijski uzduž table koju kiše, a kao
izvorište vode služi im otvoreni natapni kanal koji se na različite načine dopunjuje vodom. Mogu
zahvatiti tablu širine 2 x 500 m i dužine do 2.000 m, što znači da jedan uređaj navodnjava površinu
od oko 200 ha.
Uređaj se sastoji od više tornjeva koji su na međusobnom razmaku između 32 m do 56 m. Tornjevi
(ili „kule“) se kontrolirano i zasebno pokreću pomoću elektromotora, što je automatikom
sinkronizirano sa svim ostalim susjednim tornjevima, čime su isključeni lomovi i kvarovi.
Na osnovnom se podvozju koje se kreće uz otvoreni kanal nalazi pogonska, crpna i upravljačka
(programator) jedinica. Radni pritisci su relativno mali (do 2 bara), te se primjenom ovih uređaja
postižu velike energetske uštede na distribuciji vode. Intenziteti kišenja su također mali (5 mm/h do
15 mm/h), te se njima mogu zadovoljiti potrebe biljaka za vodom, a da se ne naruši vodo-zračni
režim zemljišta. Obroci i intenziteti kišenja se određuju na programatoru uređaja.
Kružni uređaji za automatizirano navodnjavanje („centar pivot“) fiksirani su u središnjem dijelu
kišnog krila koje rotira i navodnjava kružno površinu. Izvorište vode se nalazi u središtu sustava, a
obično je to hidrant ili pumpni agregat.
6
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Dužina kišnog krila koje rotira kod ovih sustava je od 300 do 500 m, te može navodnjavati kružnu
površinu veličine 40 ha do 90 ha. Između pojedinih jedinica ostaju nekišene površine, što je
nedostatak ovih strojeva. Oni se, također, programiraju na zadani intenzitet i obrok navodnjavanja,
te samostalno rade bez prisutnosti čovjeka. Okretanje kišnog krila se obavlja individualnim
kretanjem svakog tornja, a njihove su brzine usklađene elektronikom.
Uređaj se sastoji od više tornjeva koji su na međusobnom razmaku između 32 m do 56 m. Tornjevi
(ili „kule“) se kontrolirano i zasebno pokreću pomoću elektromotora, što je automatikom
sinkronizirano sa svim ostalim susjednim tornjevima, čime su isključeni lomovi i kvarovi. Na
osnovnom se podvozju koje se kreće uz otvoreni kanal nalazi pogonska, crpna i upravljačka
(programator) jedinica. Radni pritisci su relativno mali (do 2 bara), te se primjenom ovih uređaja
postižu velike energetske uštede na distribuciji vode. Intenziteti kišenja su također mali (5 mm/h do
15 mm/h), te se njima mogu zadovoljiti potrebe biljaka za vodom, a da se ne naruši vodo-zračni
režim zemljišta. Obroci i intenziteti kišenja se određuju na programatoru uređaja.
Kružni uređaji za automatizirano navodnjavanje („centar pivot“) fiksirani su u središnjem dijelu
kišnog krila koje rotira i navodnjava kružno površinu. Izvorište vode se nalazi u središtu sustava, a
obično je to hidrant ili pumpni agregat.
Dužina kišnog krila koje rotira kod ovih sustava je od 300 do 500 m, te može navodnjavati kružnu
površinu veličine 40 ha do 90 ha. Između pojedinih jedinica ostaju nekišene površine, što je
nedostatak ovih strojeva. Oni se, također, programiraju na zadani intenzitet i obrok navodnjavanja,
te samostalno rade bez prisutnosti čovjeka. Okretanje kišnog krila se obavlja individualnim
kretanjem svakog tornja, a njihove su brzine usklađene elektronikom.
Slika 1.1. Samohodni vučeni rasprskivač (Tifon)
s kišnim krilom, navodnjavanje pokusa
Slika 1.2. Samohodni vučeni rasprskivač (Tifon)
s kišnim krilom, navodnjavanje sjemenskog
kukuruza
Lokalizirano navodnjavanje
Lokalizirano navodnjavanje čini vrlo moderna i sofisticirana oprema kojom se voda dovodi i
raspodjeljuje do svake biljke „lokalno“, vrlo precizno i štedljivo, pomoću posebnih hidrauličnih
naprava. Sustavima lokaliziranog navodnjavanja se vlažnost tla može održavati prema zahtjevima
uzgajanih kultura i u granicama optimalne vlažnosti što pogoduje biljkama.
Lokalizirano navodnjavanje ima više prednosti prema ostalim metodama navodnjavanja; može se
primijeniti na svim tlima, topografskim prilikama, na parcelama raznih oblika i dimenzija te za sve
7
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
kulture u poljskim uvjetima i zaštićenim prostorima. Sustavi štede vodu i pogonsku energiju, te vrlo
precizno doziraju vodu. Vrlo su pouzdani i tehnički funkcionalni uz mogućnost elektronske
regulacije i kompjuterskog upravljanja ostvaruju visok i kvalitetan prinos poljoprivrednih kultura.
Metoda lokaliziranog navodnjavanja se primjenjuje na dva načina:
- navodnjavanje kapanjem („kap po kap“);
- navodnjavanje mini rasprskivačima („mali rasprskivači“).
Navodnjavanje kapanjem („kap po kap“)
Jedan od relativno najnovijih načina u praksi umjetnog dodavanja vode je navodnjavanje kapanjem
ili kako se češće susreće u razgovorima stručnjaka i poljoprivrednika „kap po kap“. Sustavi
navodnjavanja kapanjem su proizvodi modernih tehnologija. Potpuno su automatizirani i
programirani te tijekom svoga rada gotovo ne zahtijevaju prisustvo čovjeka. Zbog svojih dobrih
radnih karakteristika, elektroničke podrške i tehničke perfekcije, uređaji za navodnjavanje
kapanjem vrlo su interesantni za poljoprivredne proizvođače. Mnogi očekuju čuda od ovih sustava i
smatraju ih „najboljim“ jer ne traže radnu snagu, a i reklame proizvođača opreme za kapanje
ostavljaju velike dojmove na interesantne.
Treba odmah istaknuti da kapanje nije „čarobni štapić“ za poljoprivredu, već da je to jedan od
načina navodnjavanja poljoprivrednih kultura, prikladan samo za neke usjeve i površine. Kapanje
je našlo široku primjenu u zemljama gdje nema dovoljno vode za navodnjavanje i gdje je ona
dragocjenost, a bez nje nema sigurne poljoprivredne proizvodnje (Izrael, jug Italije, Francuska,
SAD). Ovaj sustav štedi vodu, te sa minimalnom količinom postiže maksimalne učinke u biljnoj
proizvodnji. Voda se dovodi cijevima do svake biljke i vlaži vrlo mali dio zemljišta, što smanjuje
gubitke vode te se stoga naziva još „lokalizirano“ navodnjavanje. Vrijeme navodnjavanja može
trajati i do 24 sata, što je uvriježilo i izraz „non-stop“ ili „dnevno“ navodnjavanje.
Osim tehničke superiornosti, uređaji za navodnjavanje „kap po kap“ imaju s agronomskog gledišta
posebnu vrijednost, jer se pomoću njih sadržaji vode u tlu mogu neprestano održavati u optimalnim
granicama za biljku. To se postiže tako da se laganim, ali vremenski neprekinutim dodavanjem
malih količina vode vlažnost tla zadržava oko poljskog vodnog kapaciteta. Sustav kapanja
amortizira velike oscilacije vlažnosti tla – od poljskog vodnog kapaciteta do lentokaplirane vlažnosti
ili čak i niže, što se redovito događa kod ostalih načina navodnjavanja. Po tim karakteristikama
navodnjavanje kapanjem je najprecizniji način umjetnog dodavanja vode tlu te vrlo suptilna i
maštovita ljudska intervencija u uzgoju kulturnog bilja.
Sustav navodnjavanja kapanjem sastoji se od sljedećih elemenata: pogonskog dijela s filtrom,
cijevi i kapaljki. Pogonski dio s filtrom je njegov središnji dio koji upravlja cijelim sustavom. Tu se
nalazi pumpa za zahvaćanje vode iz izvorišta, mjerači protoka i regulatori tlaka te filtri za
pročišćavanje vode. Radni tlak pri navodnjavanju kapanjem se kreće u rasponu od 0,8 bara do 1,5
bar, a održava se pomoću regulatora tlaka. Mjerači protoka vode služe za automatsku regulaciju
kontrole protoka vode u sustavu.
Plastične cijevi koje se upotrebljavaju pri navodnjavanju kapanjem su obično od polietilena (PE).
Voda se od crpne stanice do parcele doprema tlačnim cjevovodom, promjera od 20 mm do 50 mm,
a iz njih se raspodjeljuje u razvodne ili lateralne cjevovode promjera od 15 mm do 20 mm. Kod
ovog načina navodnjavanja cjevovod pripada među najveće investicijske troškove u izgradnji
sustava, s obzirom na to da je za potrebe 1 ha povrtnjaka potrebno od 5 000 m do 10 000 m,
voćnjaka 2 000 m do 4 000 m, a rasadnika 3 000 m do 6 000 m cijevi. Kapaljke su hidrauličke
naprave koje raspodjeljuju vodu na tlo u formi pojedinačnih kapi. Izrađene su od plastike, a ima ih
mnogo vrsta i tipova. Gotovo svaki proizvođač opreme ima vlastite konstrukcije kapaljki. U principu
su to vrlo jednostavne i male naprave sa sitnim rupicama ili posebnim izvedbama kuda protječe
voda gubeći svoj tlak, tako da se pri izlasku formiraju kapi. Zbog svojih minijaturnih promjera
otvora, na kapaljkama često dolazi do začepljenja, a time i prestanka rada te ih je potrebno
zamijeniti.
8
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Slika 1.3. Navodnjavanje jabuke, kapanjem
Slika 1.4. Navodnjavanje kruške
mikrorasprskivačima
Slika 1.5. Navodnjavanje breskve kapanjem
Slika 1.6. Navodnjavanje kapanjem, iz
rezervoara
Kapaljke su raspoređene na lateralnom cjevovodu na razmacima od 10 cm do 100 cm, ovisno o
gustoći sklopa. Kod povrća, cvijeća i voćnih sadnica oni su mnogo gušće postavljeni, a u trajnim
nasadima voća rjeđe. Mogu se ugrađivati kao dio lateralne cijevi – onda su to „linijski“ kapljači ili sa
strane cijevi takozvani „bočni“ kapljači.
Broj kapaljki po jedinici površine zavisi od kultura i prilično je veliki, te se kreće od 2 000 do 5 000
komada kod voćnjaka, oko 20 000 kapljača kod navodnjavanja povrća, cvijeća ili voćnih sadnica.
Protok vode pojedine kapaljke je između 2 l/h do 10 l/h.
Navodnjavanje kapanjem prikladno je samo za vrlo intenzivne, i dohodovne kulture koje mogu
„platiti“ visoke troškove izgradnje, korištenja i održavanja sustava. Najčešće se koristi u uzgoju
voća, povrća, cvijeća te sadnog materijala. Danas je kapanje našlo veliku primjenu u staklenicima i
plastenicima kod uzgoja cvijeća ili raznih eksperimentalnih namjena na drugim poljoprivrednim i
šumarskim kulturama.
Troškovi izgradnje sustava kapanjem su visoki zbog izuzetno velikih količina plastičnih cijevi i
kapljača na jediničnoj površini zemljišta. Budući da je plastika svakim danom sve skuplja (derivat
nafte), to je i investicijska cijena uređaja velika. Ali su zato troškovi rada i korištenja kapanja manji
9
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
nego kod drugih načina navodnjavanja i podnošljivi su za korisnika. Uređaji za navodnjavanje
kapanjem troše malo energije i vode. Pri polaganju cijevi u redove kultura potrebno je nešto više
ljudskog rada, te se danas već primjenjuju razne inačice poboljšanja manipulacije plastičnim
cijevima na navodnjavanoj površini.
Uz dodavanje vode putem uređaja za navodnjavanje kapanjem, poljoprivredne kulture se
„prihranjuju“ topivim mineralnim hranjivima pomoću uređaja koji se nazivaju „fertirigatori“, što čini
sustav još efikasnijim u eksploataciji. Održavanjem optimalnog sadržaj vode u tlu te istovremeno
prihranom bilja, postižu se vrlo visoki prinosi i kvaliteta plodva poljoprivrednih kultura. To je velika
prednost i izuzetno pozitivna karakteristika ovoga načina navodnjavanja.
Ukupne prednosti i dobre karakteristike navodnjavanja kapanjem mogle bi se sažeti u sljedećem:
- troše se male količine vode i energije;
- vlaži se samo mala zona oko biljke i unutar redova, a međuredni prostor ostaje suh;
- postižu se veći prinosi i bolja kvaliteta plodova uzgajanih kultura;
- automatski rad i kontrola uređaja pomoću elektronike;
- troškovi eksploatacije i održavanja sustava su relativno mali u odnosu na druge.
Kao i svaki tehnički sustav, tako i navodnjavanje kapanjem ima određenih nedostatka, a to su:
- visoka cijena izgradnje i opreme sustava;
- navodnjavaju se samo visokodohodovne kulture;
- često začepljenje kapaljki i potreba zamjene;
- troškovi sakupljanja i zbrinjavanja pojedinih elemenata (cijevi) po završetku vegetacije;
- otežano kretanje strojeva po proizvodnoj površini;
- laka i učestala mehanička oštećenja tijekom eksploatacije;
- moguća oštećenja od glodavaca i divljih životinja;
- kontinuiran nadzor radnika tijekom rada zbog mogućih navedenih oštećenja.
Navodnjavanje kapanjem je u velikoj ekspanziji u svim zemljama pa tako i u Hrvatskoj posljednjih
godina. U nas ga najviše ima u staklenicima i plastenicima te voćnjacima, kao i na površinama
povrtnih kultura.
Veliki interes za kapanjem se javlja kod individualnih proizvođača (farmera i poduzetnika) koji su
se specijalizirali za pojedine biljne proizvodnje, kao na primjer povrće, cvijeće i voće. Mnogi od njih
su sami vrlo maštovito izradili vlastite sustave koji odlično funkcioniraju. Želimo i ovim prikazom
ohrabriti sve entuzijaste i inovatore da svojim znanjem, a na temelju opisanih principa
navodnjavanja kapanjem, slobodno priđu vlastitim konstrukcijama opreme prikladne za konkretne
terene i kulture.
Navodnjavanje mini rasprskivačima („mali rasprskivači“)
Navodnjavanje mini rasprskivačima novijeg je datuma i alternativa je sustavima kapanja. Danas se
sve više širi u poljskim uvjetima, naročito za uzgoj voćarskih i povrćarskih kultura. Također je
pogodno za intenzivni uzgoj u staklenicima i plastenicima.
Sustavi navodnjavanja mini rasprskivačima slični su sustavima kapanja. Glavna razlika je što su
kapaljke zamijenjene mini rasprskivačima – malim rasprskivačima. Mini rasprskivači raspršuju
vodu u obliku sitnih kapljica, pod talkom do 3,5 bara i u dometu do 5 m. Mini rasprskivač je izrađen
od plastičnih materijala te ga je moguće jednostavno postaviti i na kraju vegetacije demontirati te
spremiti za iduću sezonu.
10
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Sustav se sastoji od: crpke na izvorištu vode, regulatora tlaka, vodomjera, raznih kontrolnih ventila,
plastičnih cijevi za dovođenje i razvođenje vode po parceli i mini rasprskivača. Zbog većeg protoka
i radnog tlaka mini rasprskivači se manje začepljuju u odnosu na kapaljke.
Glavni cjevovod i lateralne cijevi su izrađene od gipkih plastičnih, polietilenskih cijevi na koje se
postavljaju mini rasprskivači. Postoje različiti oblici priključaka i nosača za mini rasprskivače. Oni
se vrlo lako utisnu u stijenke lateralnih cijevi. Na priključak rasprskivača može se spojiti određeni
tip rasprskivača s različitim protocima.
Temeljna je odlika lokaliziranog navodnjavanja kapanja i mini rasprskivača da se svi dijelovi
uređaja mogu jednostavno i brzo zamijeniti. Zato je navodnjavanje mini rasprskivačima
prilagodljivo svim zahtjevima, potrebama i uvjetima rada. Cijeli je uređaj male težine i predstavlja
nadzemnu instalaciju, koja se lako i brzo premješta.
Mini rasprskivači se danas proizvode u različitim izvedbama, oblicima i tipovima. Imaju različite
protoke, domete i rade pod različitim tlakom. Ravnomjerno raspoređuju vodu u cijelom dometu
prskanja. Izvrsno navodnjavaju teren i kulture, ali služe i kao regulatori mikroklime jer svojim radom
utječu na povećanje relativne vlažnosti zraka.
Svaki mini rasprskivač ima svoje vlastite odlike koje se mogu naći opisane u katalozima i
ponudama proizvođača opreme. Koristeći kataloge i tehničku dokumentaciju važno je pravilno
izabrati mini rasprskivač za određene kulture i uvjete u praksi.
1.4. Suša
Provođenje agrotehničkih mjera, a tako i navodnjavanja zahtjeva ozbiljan analitičan pristup koji
započinje sa određivanjem same potrebe za pojedinom mjerom. Kada govorimo o navodnjavanju,
najjednostavniji način je praćenje vremenskih uvjeta i pojave suše na nekom području. Prema
rezultatima pojedinih istraživanja na području Osječko-baranjske županije u razdoblju od 1973. do
2011. god. četrnaest godina je bilo sušno. Međutim, analiza posljednjih osamnaest godina je
pokazala da je svaka šesta godina bila sušna. Nadalje, u razdoblju od 2000. do 2011. god. pet
godina je bilo ekstremno sušno. Rezultati analiziranih vremenskih uvjeta ukazuju na učestaliju
pojavu sušnih i pojavu ekstremno sušnih godina.
Suša je duže vremensko razdoblje kada je zabilježen nedostatak oborine na nekom području, a
ima negativan učinak na ekosustave, poljoprivredu, gospodarstvo i društvo u cjelini. Štete izazvane
sušom mjere se u milijunima. Sve češća pojava sušnih razdoblja postala je svjetski problem kojim
se bave mnogi stručnjaci. Naravno, glavna negativna posljedica je pojava gladi i bolesti. Prema
tome, razlikujemo i različite oblike suše:
- meteorološka suša je definirana kao deficit oborina u određenom razdoblju;
- agrometorološka suša je uzrokovana manjkom vode u površinskom sloju tla;
- hidrološka suša je definirana smanjenim protokom vode u rijekama, te nižim razinama
vode u jezerima i u podzemnim bunarima.
Obzirom na sve češću pojavu sušnih razdoblja u proteklom desetljeću vode se razne rasprave o
promjeni klime posebice o povećanju temperatura zraka. Prema tome, na području Osječkobaranjske županije postoji potreba za navodnjavanjem kao dopunskom mjerom. Dopunsko
navodnjavanje znači navodnjavati u kritičnim razdobljima vegetacije kada nema oborina, a u
našem podneblju to razdoblje je upravo u vrijeme vegetacije većeg broja kultura. Ako govorimo o
podneblju s nedovoljnom količinom oborine (ili izostankom) tijekom većeg dijela godine (aridna
područja) tada je navodnjavanje osnovna mjera.
Naravno, uzgajamo li kulture u zatvorenom objektu (staklenici i plastenici) tada će navodnjavanje
također biti osnovnog karaktera i uglavnom se provodi s prihranom (fertigacija).
11
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Često se u praksi koristi izrada klimadijagrama po H. Walteru kako bi se prikazalo kretanje količine
oborine (mm) i temperatura zraka (0C) na nekom području i u željenom razdoblju. Uglavnom se u
poljoprivrednoj praksi koriste modificirani klimadijagrami koji prikazuju odnos oborine i temperatura
zraka za vegetacijsko razdoblje. Za primjer prikazan je klimadijagram (A) za tridesetogodišnje
razdoblje (1961.-1990.) i (B) 2012. god. Plava boja na klimadijagramu predstavlja razdoblje
dovoljne količine oborine kao što je u većem dijelu tridesetog razdoblja. Kraće sušno razdoblje
(žuta boja) se javlja tijekom srpnja i kolovoza. Međutim, klimadijagram za 2010. god. prikazuje
pojavu sušnog i ekstremno sušnog razdoblja (crvena boja) u ranom proljetnom razdoblju (ožujak –
travanj) te u većem dijelu vegetacije (lipanj – rujan). Klimadijagrami jasno pokazuju potrebu za
navodnjavanjem (nedostatak oborina) na nekom području. Međutim, stvarnu potrebu za vodom za
određeno tlo, vegetaciju i kulturu određujemo nekom od metoda (procjene vlažnosti tla, mjerenjem
vlažnosti tla, fiziološke promjene na biljkama i dr.).
A
B
Slika 1.7. Klimadijagram za tridesetogodišnje razdoblje (1961.-1990., A) i sušnu 2012. god (B)
Primjera radi, na području Osječko-baranjske županije radi, nastalih šteta uslijed pojave suše
proglašeno je stanje elementarne nepogode suše 1. kolovoza 2011., a ukupno utvrđena šteta na
području županije u 2011. godini iznosila 491.156.574,82 kuna.
1.5. Potrebe biljaka za vodom
1.5.1. Oborine, potencijalna evapotranspiracija (ETP) i referentna evapotranspiracija
(ETo)
Potencijalna evapotranspiracija (ETp) – predstavlja najveću količinu vode (ovisno o svojstvima
atmosfere i raspoložive energije koja se može osloboditi u atmosferu s određenog područja)
potpuno prekrivena s određenim (odabranim) biljnim pokrovom i dobro opskrbljena vodom.
Potencijalna evapotranspiracija također odražava količinu vode potrebne za nesmetani razvoj
biljke.
Za uspješno koncepcijsko rješenje navodnjavanja posebnu pozornost treba usmjeriti na klimu, tlo i
vegetaciju, dok drugi čimbenici kao što su reljef i položaj površina imaju manje značenje za ovaj
vid problematike.
Referentna evapotranspiracija (ETo) je zbroj vode koja se gubi procesima transpiracije i
evaporacije s određene površine u određenom vremenu, odnosno referentna evapotranspiracija je
vrijednost evapotranspiracije zelenog travnog pokrivača (visokog 8-15 cm) koji potpuno zasjenjuje
površinu, te ne oskudijeva u vodi (Prema FAO-u).
12
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Za izračunavanje referentne evapotranspiracije koristiti će se metoda Penman-Monteith, za koju je
potrebno poznavati podatke o temperaturi, relativnoj vlažnosti zraka, brzini vjetra, te insolaciji
odnosno sijanju sunca (podatci dostupni na klimatološkoj postaji u Aratoru d.d.).
Temeljem rezultata ETo i efektivnih oborina nameće se zaključak da je navodnjavanje nužna
hidrotehnička mjera kako u prosječnim tako i u sušnijim godinama (u vrijeme vegetacije), s tom
razlikom da se u sušnijim godinama uočava veći nedostatak vode.
1.5.2. Evapotranspiracija kultura (ETc)
Evapotranspiracija uzgajanih kultura računa se pomoću izraza:
ETc = ETo x kc
Koeficijent kulture odražava fiziologiju usjeva, stupanj pokrivenosti tla (stadij razvoja biljke) i ETo.
Slika 1.8. Utjecaj klime i referentne kulture rezultira referentnom evapotranspiracijom
1.6. Bilanca vode u tlu
Sveukupne pojave premještanja vode u tlu, promjene zaliha vode po dubini profila tla i razmjena
vode između tla i drugih prirodnih tijela naziva se vodni režim tla. S hidropedološkog i biljnoproizvodnog stanovišta to znači, ulaz vode u tlo, njeno zadržavanje u tlu (zaliha) i gubitak vode iz
tla, u sustavu: tlo-biljka-atmosfera.
Količinski izraz za vodni režim tla je vodna bilanca tla. U ovome primjeru vodna bilanca tla
izračunata je prema metodi Palmera, korigiranoj prema Vidačeku, 1981.
Za izračunavanje vodne bilance u tlu koristili su se sljedeći ulazni parametri: referentna
evapotranspiracija, koeficijenti kulture u određenom stadiju razvoja, efektivne oborine (prosječne i
Fa≤0.25) i vodne značajke tla (za površinski sloj tla 0-10 cm i potpovršinski sloj tla 10-60 cm).
Pri izračunavanju vodne bilance tla u razmatranje je uzeto tlo mehaničkog sastava: praškastoglinasto-ilovasto. Vodna bilanca tla izračunata je za predložene kulture koje bi se mogle uzgajati na
navedenom području uz navodnjavanje. Vrijednosti vodnih konstanti tla:
poljski vodni kapacitet (PKv) i točka venuća (Tv) izraženi su u mm.
RKv = 234 mm (0-60 cm) Tv = 114 mm
RKv1 = 39 mm (0-10 cm) Fav = RKv – Tv = 234 mm - 114 mm = 120 mm
RKv2 = 195 mm (10-60 cm) Fav = Zuk = 120 mm
Z1 = 20 mm; Z2 = 100 mm
13
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Tablica 1.1. Bilanca vode za šljivu i jabuku, u prosječnoj godini
Mjesec
O
ET0/
ETk
G1
G2
Pu
OT
AE
mm
mm
mm
mm
mm
mm
mm
mm
I
45,7
9
0,0
0,0
0,0
36,4
9,3
II
43,6
17
0,0
0,0
0,0
26,8
III
44,1
37
0,0
0,0
0,0
IV
57,3
30
0,0
0,0
V
55,0
70
14,8
VI
79,5
122
VII
67,5
VIII
Z1
Z2
Z=Z1
+Z2
ETAE
mm
mm
mm
20,0
100,0
120,0
0,0
16,8
20,0
100,0
120,0
0,0
6,9
37,2
20,0
100,0
120,0
0,0
0,0
27,3
30,0
20,0
100,0
120,0
0,0
0,0
0,0
0,0
69,8
5,3
100,0
105,3
0,0
5,3
16,0
0,0
0,0
100,7
0,0
84,0
84,0
21,4
130
0,0
22,3
0,0
0,0
89,8
0,0
61,7
61,7
39,8
66,6
69
0,0
0,5
0,0
0,0
67,1
0,0
61,2
61,2
1,4
IX
60,1
66
0,0
1,5
0,0
0,0
61,6
0,0
59,7
59,7
4,4
X
55,0
37
0,0
0,0
17,8
0,0
37,2
17,8
59,7
77,5
0,0
XI
60,5
18
0,0
0,0
42,5
0,0
18,0
20,0
100,0
120,0
0,0
XII
58,9
12
0,0
0,0
0,0
46,5
12,4
20,0
100,0
120,0
0,0
Godišnj
e
694
617
20
40
60
144
548
66,9
U veget.
386
486
20
40
0
27
417
66,9
Van
veg.
308
131
0
0
60
117
131
0,0
1.7. Obrok navodnjavanja
Obrok navodnjavanja predstavlja količinu vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem. Obročni
način dodavanja vode bio je prije značajno više izražen kada je dominiralo navodnjavanje kišenjem
i kada je sustav navodnjavanja bio relativno ograničen da ponovno navodnjava istu površinu.
Danas takav način navodnjavanja po obrocima nije toliko izražen, no zbog potrebe da se u tlu
postigne dobar vodozračni odnos (odnos pora u kojima se nalazi voda i zrak) ne bi ga trebalo
zanemariti. Obrokom navodnjavanja navlaži se određeni sloj tla do poljskog vodnog kapaciteta, a
izražava se u mm ili m3/ha. Obrok navodnjavanja određuje se temeljem dubine vlaženja,
kapaciteta tla za vodu i stanja vlažnosti tla u trenutku navodnjavanja. Dubina vlaženja ovisi o
uzgajanoj kulturi, odnosno o dubini korjenova sustava. Pri navodnjavanju se uglavnom vlaži se ona
dubina u kojoj se nalazi najveća korjenova masa.
U ovome primjeru izračuna obroka navodnjavanja uzeta je dubina vlaženja tla 0,50 m što je
rezultat ukorijenjavanja poljoprivrednih kultura - voćaka i vinove loze posađenih. Korijen uzgajanih
kultura i značajno dublje prodire u tlo, no glavnina korijenova sustava je do navedene dubine.
Trenutačna vlažnost u dubini vlaženja tla, navodnjavanja ne smije biti manja od lentokapilarne
vlažnosti tla. Dio struke zagovara „bogatije“ snabdjevanje kulture vodom, što znači da se obrok
dodaje čim se sadržaj vode smanji na 75% do 80% retencijskoga kapaciteta tla za vodu. Navedeni
način navodnjavanja obično rezultira većim urodom jer korijenov sustav (biljka) ne troši energiju na
usvajanje teže pristupačne vode i teže usvaja hranjive tvari. Tu specifičnost treba promatrati sa
puno više stajališta jer se tada može slabije razvijati korijenov sustav. Pri obilnijem navodnjavanju
14
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
se povećava urod, ali se treba paziti da se ne navodnjava preobilno jer pri značajnijem povećanju
uroda se smanjuje kakvoća (kvaliteta) plodova.
U ovome primjeru će se obrok izračunavati na temelju vrijednosti 75%-tnog retencijskoga
kapaciteta tla za vodu i 100%-tnog retencijskoga kapaciteta tla za vodu. Na taj način će korisnici
moći dati optimalno potrebne količine vode za uzgoj njihovih kultura pri kojemu će i usvajanje
hraniva biti približno optimumu.
U tekstu je prikazan način izračuna i potrebne vodne konstante tla tako će si svatko vrlo lako moći
izračunati obrok navodnjavanja i na temelju drugačijih ulaznih parametara „bogatije“ ili
„racionalnije“ navodnjavanje svoje kulture.
Za obrok kažemo i da je najčešće dio ukupnog nedostatka (deficita) vode tijekom vegetacijskog
razdoblja ili dio norme navodnjavanja. Norma navodnjavanja je ukupna količina vode koja se
dodaje navodnjavanjem tijekom jedne vegetacije, a izražava se mm ili m3/ha. Princip
navodnjavanja je takav da se tlo vlaži do retencijskoga kapaciteta tla za vodu (RKv) i vlažnost tla
se treba kretati između vrijednosti retencijskoga kapaciteta tla za vodu što odgovara 0,33 bara i
75% retencijskoga kapaciteta tla za vodu, što je približno ili nešto manje od sadržaja vode u tlu pri
tlaku 6,25 bara. Navedeni raspon odgovara povoljnoj (dio struke kaže optimalnoj) vlažnosti tla u
uzgoju većine poljoprivrednih kultura. Dakle, kada se trenutačna vlažnost tla smanji do 75%
vrijednosti retencijskoga kapaciteta tla za vodu, pristupa se navodnjavanju.
Preporučujemo da se vlažnost tla treba u tim granicama održavati tijekom cijele vegetacije.
U razmatranje je uzeta dubina od 0 do 50 centimetara jer na toj dubini je najveća korjenova masa
uzgajanih drvenastih kultura, a do 30 cm povrće.
Obrok navodnjavanja izračunava se prema izrazu:
O = 10 x d x (RkV - 75% RkV)
O = obrok navodnjavanja u mm,
d = dubina vlaženja tla u m,
RkV = retencijski kapacitet tla za vodu (do dubine vlaženja) u vol. %,
75% RkV = 75% retencijskog kapaciteta tla za vodu (do dubine vlaženja) u vol. %
O = 10 x h x (RkV - 75% RkV)
Na ovome primjeru će se dati obrok za grožđe, jabuku i breskvu. Navodnjavanje će se obavljati
metodom kapanja.
Pri izračunatim obrocima navodnjavanja treba imati u vidu teksturu tla. To znači, da će se na
teksturno lakšim tlima (pjeskovitijim) trebati navodnjavati s manjim obrokom, ali češće, dok na
težim (glinovitijim) tlima treba voditi računa o sposobnosti infiltracije tla, tj. uskladiti intenzitet
navodnjavanja s infiltracijom tla i navodnjavati sa izračunatom količinom vode.
15
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
Tablica 1.2. Granične vrijednosti sadržaja vode u tlu i elementi navodnjavanja
Retencija tla za vodu (% mas.)
Oznaka
profila
Sistematska jedinica
tla
Volumna
gustoća
tla, φv
P -1
Antropogeno rigolano
tlo vinograda (Smeđe
tlo duboko)
Antropogeno rigolano
tlo (smeđe tlo, srednje
duboko)
P–2
RKv
(0,33
bara)
75% RKv
(bara)
Lkt
(6,25
bara)
Tv
(15 bara)
1,55
30
22,5
20
17
1,51
30
22,5
20
17
1,55
32
24
22
19
1,47
32
24
22
19
1,68
24
18
14
12
Obrok navodnjavanja za antropogeno rigolano tlo vinograda (smeđe tlo duboko) – koji je
reprezentativno predstavljen profilom P – 1, iznosio bi kako slijedi:
- dubina vlaženja do 0,50 m
O = 10 x 0,50 x (30,0 – 22,50) = 37,50 mm (370 m3)
Obrok navodnjavanja na antropogenom rigolanom tlu (smeđe tlo, srednje duboko) - koji je
reprezentativno predstavljen profilom P -3, iznosio bi kako slijedi:
- dubina vlaženja do 0,50 m
O = 10 x 0,50 x ( 32,0 – 24,0) = 40,00 mm (400 m3)
Ukoliko poljoprivredni proizvođači, korisnici sustava navodnjavanja, žele sadržaj vode u tlu
održavati na „bogatijoj“ razini, tada će u izračun obroka uzeti retencijski kapacitet tla za vodu i 80%
retencijskoga kapaciteta tla za vodu. Tada će se obrok navodnjavanja izračunati prema izrazu:
O = 10 x d x (RkV – 80% RkV)
O = obrok navodnjavanja u mm,
d = dubina vlaženja tla u m,
RkV = retencijski kapacitet tla za vodu (do dubine vlaženja) u vol. %,
80% RkV= 80% RkV retencijskog kapaciteta tla za vodu (do dubine vlaženja) u vol.%
U tome slučaju bi obrok navodnjavanja za antropogenom rigolanom tlu (smeđe tlo, srednje
duboko) - koji je reprezentativno predstavljen profilom P -3, iznosio 32,00 mm (320 m3).
Svakako da će ovako izračunat obrok zahtijevati kraći turnus navodnjavanja, ali će osigurati biljci
kontinuirano vrlo bogatu opskrbljenost tla vodom pri kojoj je usvajanje vode i hranivih tvari gotovo
idealno. Ovakvi obroci će, dakle, biti češći, ali mogu imati značajno veći učinak na prinos, uz
odgovarajuću kakvoću (kada je gnojidba pravilna i povoljna). Ovako izračunat obrok rezultirati će i
manjim hidromodulom navodnjavanja, dakle, korisnici će trebati manje izdašne izvore vode.
Povećanjem uroda će svakako trebati povećati i gnojidbu, dakle, povećati ju prema iznošenju
hraniva većim urodom. U navodnjavanju imamo mogućnosti dodavanja gnojiva fertirigacijom koja
je vrlo učinkovita, ali pri kojoj treba dobro poznavati potrebu biljaka za hranivima u pojedinoj fazi
16
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
rasta i razvoja plodova. U filozofiji gnojidbe to je pristup gnojenja prema potrebi biljke. Također je
bitno da ovaj učinak bogatijega navodnjavanja zahtijeva detaljnije praćenje (mini istraživanje)
njegove učinkovitosti. Tada je svaki korisnik „agronom svoga polja“, što će rezultirati i najboljim
rezultatom, ali vjerojatno i financijskim učinkom. Pri tomu treba bilježiti i zapažati puno detalja,
analizirati i pratiti učinak fizikalnih i kemijskih svojstava tla, primijenjenu gnojidbu, analizu klimatskih
podataka, količinu i kakvoću prinosa i dr.
1.8. Turnus navodnjavanja
Turnus navodnjavanja je razdoblje između dva obroka navodnjavanja, a izražava se u danima (ili u
satima). Turnus je potreban i za izračun hidromodula navodnjavanja.
Dnevni utrošak vode temeljio se na najvećoj mjesečnoj evapotranspiraciji koja je bila u srpnju.
Zatim se dnevni utrošak vode izračunavao iz odnosa ukupne mjesečne evapotranspiracije kulture
(izračunate bilancom vode u tlu) i broja dana u srpnju.
O
Turnus navodnjavanja izračunava se po formuli:
T = ----------Ud
Ud = dnevni utrošak vode mm/dan i računa se:
ETk - Peff
Ud = -------------------D
Dnevni utrošak vode za korisnika 1
145
Ud = ----------- = 4,68 mm/dan
31
Navedeni turnusi će biti još kraći ukoliko se obrok bude računao na bazi „bogatijega“
navodnjavanja, a duži ukoliko se bude računao na bazi racionalnijega navodnjavanja.
1.9. Trajanje navodnjavanja
Trajanje jednog navodnjavanja moguće je izračunati na temelju obroka navodnjavanja i intenziteta
dodavanja vode.
t
O
I
t = Trajanje navodnjavanja u satima
O = Obrok navodnjavanja u mm;
I = Intenzitet navodnjavanja u mm/sat
Za svaki sustav navodnjavanja, uz ostale podatke, postoje podaci o intenzitetu navodnjavanja.
Značajno je da intenzitet navodnjavanja ne smije biti veći od infiltracijske sposobnosti tla. U ovom
slučaju uzeto je moguće prosječno trajanje navodnjavanja svih kultura do 16 sati.
17
UVOD U SUSTAVE ZA NAVODNJAVANJE I OSNOVE NAVODNJAVANJA
1.10. Hidromodul navodnjavanja
Hidromodul navodnjavanja je količina vode koju kontinuirano treba osigurati na polju, u nasadu za
navodnjavanje poljoprivrednih kultura, a izražava se u l/s/ha. Navodnjavanje na ovome primjeru
predviđeno je u trajanju 16 sati dnevno, a na temelju prosječne količine oborine i količine oborine
za sušne godine (količina oborine koja padne sa 75% vjerojatnosti u prosječnoj godini).
Hidromodul navodnjavanja je značajan element u projektiranju sustava navodnjavanja, posebno
pri dimenzioniranju sustava. Može se odrediti na više načina, a najčešće se računa netto
hidromodul, radni hidromodul i stvarni radni hidromodul. U ovom projektu izračunat je stvarni radni
hidromodul navodnjavanja po sljedećem izrazu kao omjer obroka navodnjavanja (l/ha) i umnoška
turnusa navodnjavanja (dana) i radnog vremena navodnjavanja (s/dan).
O
Hsr = --------Txt
Hsr = Stvarno radni hidromodul navodnjavanja (l/s/ha);
O = Obrok navodnjavanja (l/ha);
T = Turnus navodnjavanja (dana);
t = Radno vrijeme navodnjavanja (s).
Lokacija: antropogeno rigolano tlo vinograda (smeđe tlo duboko) - profil P - 1
Stvarni radni hidromodul navodnjavanja pri vlaženju tla 0,50 m je
375.000
Hsr = --------------------
= 0,69 l/sec/ha
9,5x16x3600
Stvarni radni hidromodul projektanti pri proračunu mogu uvećati za planirane gubitke, a oni od
zahvata vode do biljke ovise o brojnim čimbenicima. Ako se voda doprema zatvorenim cjevovodom
i navodnjava se sustavom kapanja, gubitci su uobičajeni od 10 do 20%.
Tako se može govoriti o bruto hidromodulu. Za bruto hidromodul također postoje različiti izračuni
no tu razradu obično dogovorom prema kriterijima dogovore agronomi i projektant ili prepuste
projektantu odluku.
Mogli bismo rezimirati, navodnjavanju je potrebno pristupiti stručno i analitički, poštivajući pravila
struke: odrediti postoji li potreba za navodnjavanjem, pravilno odrediti normu i obrok
navodnjavanja. Učiniti analizu kvalitete vode za navodnjavanje uz kontinuirano nadgledanje usjeva
(ili nasada) te sustava.
Autori:
Dr.sc. Marko Josipović1, prof.dr.sc. Jasna Šoštarić2, Monika Marković dipl.ing.polj.2, dr.sc.
Hrvoje Plavšić1
1
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
2
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Svačićeva 1d, Osijek,
31000
18
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
2.
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
2.1. Uvod
CROPWAT je računalni program kojeg su osmislili stručnjaci FAO-a. Program je nastao u svrhu
ubrzanja postupka izračunavanja evapotranspiracije, potreba za vodom i modeliranja u
navodnjavanju. Program je dostupan na internetu, na stranicama FAO-a i trenutno je aktualna
varijanta CROPWAT 8.0. Osnovna uloga ovog programa je:
- računanje:
- referentne evapotranspiracije;
- potrebe biljaka za vodom;
- potrebe za navodnjavanjem.
- izrada:
- rasporeda navodnjavanja;
- sheme opskrbe vodom.
CROPWAT je zamišljen kao jednostavan alat koji je od koristi meteorolozima, agronomima i
inženjerima kako bi računali standardne izračune za evapotranspiraciju i proučavali potrebne
količine vode i shemu navodnjavanja. Ukoliko mu se dovoljno posveti može ga savladati svaki
poznavatelj poljoprivredne struke, kao i prosječno vješt korisnik inteneta. Program sadrži
preporuke za unaprijeđenje prakse navodnjavanja, plan navodnjavanja pod različitim uvjetima i
čimbenicima i procjenu proizvodnje u uvjetima suše ili nedostatka vode.
Izračun potrebe biljaka za vodom i potrebe za navodnjavanjem se temelji na unesenim podacima o
klimi i kulturi. Standardni podaci o kulturi su uneseni u program, a podaci o klimi se unose posebno
jer oni ovise o području za koji se pravi izračun. Podaci o klimi za 144 zemlje se može dobiti u bazi
podataka CLIMWAT.
Izrada plana za navodnjavanje i procjena potrebe za navodnjavanjem se temelji na dnevnim
vrijednostima tlo-voda, koristeći različite opcije opskrbe vodom i uvjete navodnjavanja. Sheme
snabdijevanja vodom su računate prema uzorcima za pojedinu kulturu.
CROPWAT sadrži i preglednu metodu procjene evapotranspiracije, koristeći Penman-Monteith
metodu koju su preporučili stručnjaci FAO-a 1990. u Rimu, a poslije toga su ugrađene u novije
varijante CROPWAT-a.
Za izračun su potrebni slijedeći podatci:
- temperatura zraka: podaci se unose u stupnjevima Celzijusa kao prosječne mjesečne
vrijednosti ili kao maksimalne i minimalne mjesečne vrijednosti;
- vlaga zraka: vrijednosti za vlagu zraka mogu biti prikazane u postotcima (10 do 100) ili kao
tlak pare u kPa (1 do 9). Program automatski razlikuje da li su vrijednosti izražene kao
relativna vlaga zraka (10 do 100%) ili kao tlak pare (do 10 kPa).
- brzine vjetra: podaci o brzini vjetra mogu biti u km/dan (vrijednosti veće od 10) ili u m/s
(vrijednosti manje od 10);
- dnevno osunčanje: može biti prikazano kao postotak (20 do 100%) kao odnos sijanja
sunca/dužina dana ili kao frakcija (0 do 10) sijanja sunca/dužina dana ili kao sati sijanja
sunca (1 do 20).
19
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
2.2.
Referentna evapotranspiracija (ETo)
Referentna evapotranspiracija je rezultat korištenja navedenih klimatskih elemenata koju se
također može unijeti direktno iz programa ili na temelju podataka izračunati Penman-Monteith
metodom. ETo se računa tako što se unesu mjesečne (mogu i dekadne) klimatske vrijednosti.
2.3. Potreba biljaka za vodom
Dio programa koji izračunava potrebu biljaka za vodom je osnova CROPWAT računalnog
programa.
2.4. Mjesečne vrijednosti ETo i količina oborina
U ovom dijelu unosimo izračunate vrijednosti ETo, a prije unosa količine oborina one se
moraju statistički obraditi kako bi se dobile mjesečne vrijednosti oborina za suhe,vlažne i prosječne
godine. Iz dobivenih vrijednosti program računa efektivne oborine.
Efektivne oborine se mogu u programu računati na sljedeće načine (opcije):
1. fiksan postotak oborina;
2. pouzdanost oborina;
3. empirijska formula;
4. USDA Soil Conservation Service Method.
2.5. Podaci o kulturi (biljci)
Za kulturu za koju želimo izvršiti proračun unosimo sljedeće podatke:
- dužina u danima pojedinih etapa rasta – za unos podataka kultura, vegetacijski period je
podijeljen na sljedeće faze razvoja:
- početna faza (A);
- razvojna faza (B);
- središnja (C);
- kasna faza (D).
Izračunata ukupna dužina trajanja vegetacije.
- koeficijente kultura za svaku pojedinu etapu rasta – određeni su za početnu (A) i središnju
fazu (C) i žetvu, a za razvojnu fazu se interpoliraju. Na temelju ovih pokazatelja može se
nacrtati krivulja koeficijenata kulture.
- dopušteno iznošenje – predstavlja kritičnu razinu sadržaja vode u tlu, gdje sušni stres šteti
evapotranspiraciji i kulturi.
- čimbenike utjecaja prinosa – procjena smanjenja na prinos preko sušnog stresa i treba biti
određen za svaku fazu razvoja.
- planirani datum sjetve – ovaj podatak se unosi posebno od ostalih podataka kulture.
20
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
Datum sjetve je određen klimatskim uvjetima i lokalnom agronomskom praksom. Podaci se unose
tako da se unese planirani datum sjetve, unese se trajanje faza, a program automatski izračunava
datum žetve.
2.6. Izračun potreba biljaka za vodom
Nakon unesenih podataka i preračuna, prikazuju se sljedeći podaci:
- mjeseci;
- dekade;
- faze razvoja;
- koeficijent kultura Kc –određen je za svaku dekadu i konstantan za početnu i središnju;
- fazu, a razvojnu i kasnu fazu dobivene su linearnom interpolacijom;
- ET kulture mm/dan – ET kulture = Kc * Eto;
- ET kulture mm/dekadu i godišnje vrijednosti – dobiva se množenjem efektivne;
- evapotranspiracije s 10 osim prvu i posljednju dekadu gdje se datum sjetve i žetve ne mora;
- oklapati s početkom i krajem dekade;
- efektivne oborine mm/dekadu i godišnje vrijednosti;
- potreba biljaka za vodom mm/dekadu i godišnje vrijednosti.
2.7. Potrebe za navodnjavanjem
Potreba biljaka za vodom je definirana kao dnevni nedostatak vode za biljke, koji je izračunat
prethodno na osnovi klimatskih podataka i podataka kulture (kc, dužine pojedinih faza razvoja). To
predstavlja dnevno primanje vode u tlu u zoni korijena putem evapotranspiracije kulture.
2.8. Raspored navodnjavanja
Važni parametri za raspored navodnjavanja su:
- pristupačan sadržaj vode u tlu – sadržaj vode u tlu između poljskog vodnog kapaciteta
(PVK) i vlažnost venjenja (VV). Predstavlja količinu pristupačne vode za biljku koja ovisi o
strukturi, teksturi, sadržaju organske tvari u tlu. Vrijednost se izražava u mm/m.
- Početno smanjenje vlažnosti tla – suhoća tla na početku sezone. Početna vlažnost tla je
izražena kao smanjenje postotka vlažnosti tla od PVK. Vrijednost 0% predstavlja tlo
potpuno zasićeno vodom, a 100% je točka venuća. U većini slučajeva samo procjenom se
može odrediti početno stanje vlažnosti ovisno o prethodnoj kulturi i razdoblju prethodne
obrade ili sušnog razdoblja.
- Maksimalna dubina korijena – iako je određena kao nasljedna osobina biljke, u nekim
primjerima tla i određeni raspored slojeva tla može utjecati na smanjenje dubine korijena.
- Maksimum kiše – infiltracija, uzima se u obzir procjena površinskog otjecanja za izračunati
efektivne oborine i izračunava se u mm/dan. Vrijednost može biti limitirana maksimalnom
vrijednošću kiše koja se može upiti u tlo bilo koji dan kao funkcija intenziteta kiše, tipa tla i
nagiba tla. Uobičajene vrijednosti su 30 mm/dan.
Program za raspored navodnjavanja uzima u obzir nekoliko mogućnosti, ovisno o zadatku
navodnjavanja i uvjetima i ograničenjima. Može biti određeno stvarnim podacima sa polja ili
simuliranim podacima. Ovakav način je upotrebljiv za procjenu prakse navodnjavanja, za
simuliranje alternativnih rasporeda navodnjavanja.
21
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
2.9. Optimalno navodnjavanje
Navodnjavanje kod kritičnog smanjenja vlage – nema ograničenja u vremenu primjene,
pristupačnosti i opskrbe vodom za navodnjavanje. Primjenjuje se kada je razina kritične vlage tla
dostigla lakopristupačnu vrijednost označenu kao 100% RAM. Ovaj način rasporeda
navodnjavanja rezultira minimumom navodnjavanja, ali nepravilnim i na žalost nepraktičnim
razmakom između navodnjavanja. Navodnjavanje ispod ili iznad kritičnog smanjenja vlage (%) –
primjenjuje se kada je postignuta određena razina vlage u tlu, definiran postotkom RAM
(lakopristupačne vlage tla). Sa sigurnošću se može upotrijebiti kada je postignut sadržaj vlage
ispod kritične vlage tla.
2.10. Praktično navodnjavanje
Navodnjavanje u fiksnim intervalima po fazama razvoja – prikladno za gravitacijske sustave s
rotacijskom raspodjelom vode postavljen je u većini sustava. Premda rezultati mogu biti preveliki u
početnom navodnjavanju, a nedovoljni na vrhuncu vegetacije. Fiksni razmak između
navodnjavanja daje veliku prednost.
Navodnjavanje kod fiksnog smanjenja (mm) – primjenjuje se kada je unaprijed utvrđena vrijednost
vode koja će biti smanjena. Ova metoda je prilagođena za raspored navodnjavanja za poljske
metode i raspored navodnjavanja je dat za svako navodnjavanje.
U nastavku će biti tablično prikazani razultati programa CROPWAT u praktičnoj primjeni gdje je
uzeta struktura sjetve u kombinaciji ratarsko povrćarskoga plodoreda kao i voća. Primjer je korišten
iz Projekta: Sustav navodnjavanja na području općina Tompojevci, Lovas i Tovarnik. Navedeni
primjer će poslužiti kao pregled praktične pripreme projekata za potrebe navodnjavanja.
Tablica 2.1. Vrijednosti referentne evapotranspiracije prema metodi Penman-Monteith prema
vrijednostima s meteorološke stanice Vukovar-Borovo (1981.-2010.)
Referentna evapotranspiracija Eto prema Penman-Monteith
Država: Hrvatska
Meteorološka stanica: Vukovar-Borovo
(30 godina)
Nadmorska visina: 88 m
Geografske koordinate: širina 45,37o N – duljina 18,96o E
Srednja
Relativna
temp.
vlaga
Brzina
Insolacija
Solarna
ETo
Mjesec
zraka
zraka
vjetra
(sati/dan)
radijacija
(oC)
(%)
(km/dan)
(mm/dan)
(MJ/m2/dan)
I
0,4
86
302
2,0
4,4
0,49
II
2,1
81
346
3,4
7,3
0,81
III
7,0
72
363
4,6
11,2
1,69
IV
12,1
67
328
6,1
15,9
2,77
V
17,5
66
302
7,4
19,7
3,91
VI
20,3
69
285
8,1
21,4
4,40
VII
22,2
67
268
8,9
22,0
4,80
VIII
21,8
69
251
8,4
19,5
4,26
IX
17,1
74
268
6,3
14,0
2,82
X
12,0
77
277
4,7
9,2
1,70
XI
6,2
82
302
2,6
5,2
0,91
XII
1,7
87
302
1,7
3,7
0,50
11,7
75
300
5,3
12,8
2,42
Godišnje
Izvor podataka Tablice 2.1-2.6: Sustav navodnjavanja na području općina Tompojevci, Lovas i
Tovarnik, razina dokumentacije: predinvesticijska studija; knjiga: koncepcijsko rješenje; prilog:
Poljoprivredna osnova, Izrada: Elektroprojekt Zagreb.
22
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
Tablica 2.2. Vrijednosti referentne evapotranspiracije (ETo) i korisnih oborina 25%, 50% i 75%
vjerojatnosti za meteorološku stanicu Vukovar-Borovo (1981.-2010.)
Mjesec
ETo
(mm)
Korisne oborine – vjerojatnost pojave
25%
50%
75%
(mm)
(mm)
(mm)
I
15,2
56,2
II
22,7
39,9
III
52,4
54,8
IV
83,1
58,6
V
121,2
63,1
VI
132,0
91,4
VII
148,8
56,0
VIII
132,1
73,3
IX
84,6
77,7
X
52,7
67,9
XI
27,3
74,7
XII
15,5
65,6
Godišnje
887,5
779,2
U vegetaciji
701,8
420,1
Efektivne oborine prema USBR metodi
23
40,2
29,8
41,8
45,8
48,2
82,1
47,7
56,6
55,1
51,3
51,1
47,6
597,4
335,5
24,5
16,4
26,6
30,7
24,1
48,8
26,7
31,0
24,8
28,0
30,7
28,3
340,6
186,1
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
Tablica 2.3. Koeficijenti kultura (kc) i broj dana pojedinih stadija razvoja u vegetaciji navodnjavanih
kultura (Izvor: FAO publikacije)
Kultura
Luk
Krumpir
Sjemenski kukuruz
Šećerna repa
Soja
Suncokret
Lucerka
Celer
Dinja/lubenica
Mahune
Grašak
Kukuruz šećerac
Rajčica/patliđan
Paprika
Krastavac postrno
Mrkva
Kupus,kelj/ postrno
Silažni kukuruz
Salata/špinat
Cikla postrno
Pšenica,ječam,zob
Vegetacijski stadij navodnjavane kulture
Početni
Razvojni
Središnji
Kasni
kc
dana
dana
kc
dana
kc
dana
0,40
15
25
0,95
70
0,70
40
0,40
25
30
1,00
45
0,70
30
0,40
30
40
1,10
50
0,35
30
0,35
30
45
1,10
60
0,65
45
0,40
20
35
1,10
60
0,45
25
0,35
25
35
1,10
45
0,35
25
0,30
50
50
0,90
50
0,85
50
0,70
25
40
1,05
45
0,90
15
0,45
25
35
1,00
40
0,70
20
0,40
20
30
1,05
40
0,45
20
0,40
20
25
1,10
35
1,00
15
0,40
20
25
1,10
35
1,00
10
0,70
30
40
1,10
45
0,60
30
0,45
30
35
1,00
40
0,85
20
0,60
15
25
1,10
35
0,80
15
0,45
25
35
1,00
40
0,85
20
0,60
20
30
1,00
40
0,85
20
0,60
25
35
1,05
30
1,00
10
0,50
20
30
1,00
15
0,90
10
0,60
15
25
1,10
35
0,80
15
0,30
105
30
1,10
60
0,20
55
Tablica 2.4. Prosječno vrijeme zasnivanja i vremenska razdoblja pojedinih razvojnih
stadija u vegetaciji navodnjavanih kultura
Kultura
Luk
Krumpir
Sjemenski kukuruz
Šećerna repa
Soja
Lucerka
Celer
Dinja/lubenica
Mahune
Grašak
Kukuruz šećerac
Rajčica/patliđan
Paprika, krastavac
Kupus,kelj/mrkva
Silažni kukuruz, soja, suncokret
Salata/špinat
Razno povrće
Pšenica,ječam,zob
Vegetacijski stadij navodnjavane kulture
Početni
Razvojni
Središnji
Kasni
III - IV
IV - V
V – VII
VII – VIII
IV – V
V – VI
VI – VII
VIII
IV – V
V – VII
VII – VIII
VIII – IX
III – IV
IV – VI
VI – VII – VIII
VIII – IX
V
V – VI
VI – VIII
VIII – IX
III – IV
V – VI
VI – VIII
VIII – IX
V – VI
VI – VII
VII – VIII
IX
IV – V
V – VI
VI – VII
VII – VIII
IV – V
V – VI
VI – VII
VII – VIII
IV – V
V – VI
VI – VII
VII
IV – V
V – VI
VI – VII
VII
IV – V
V – VI
VII – VIII
VIII – IX
IV – V
V – VI
VI – VIII
VIII – IX
VI
VI – VII
VII – IX
IX
VII – VIII
VIII – IX
IX – X
X
VII
VII– VIII
VIII – IX
IX – X
VII
VII – VIII
VIII – IX
IX
X–I
I – II
II – IV
IV – VI
24
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
Tablica 2.5. Potreba uzgajanih kultura za vodom pri prosječnim količinama oborina
Struktura proizvodnje
redovno/postrno
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Kukuruz merkantilni
0,0
0,0
12,7
83,0
61,9
0,0
Kukuruz sjemenski
0,0
0,0
12,7
83,0
61,9
0,0
10
11
12
Norma
neto*
(mm)
Norma
bruto**
(mm)
157,7
189,3
REDOVNA SJETVA
Žitarice
Kukuruz šećerac
Pšenica merkantilna
0,0
0,0
0,0
0,0
10,3
44,5
26,6
42,6
0,0
95,8
114,9
142,0
170,4
0,0
69,2
83,1
83,1
87,2
0,0
0,0
Pšenica sjemenska
0,0
0,0
0,0
26,6
42,6
0,0
0,0
0,0
0,0
69,2
Ječam, zob, triticale
0,0
0,0
0,0
21,2
23,0
0,0
0,0
0,0
0,0
44,2
53,0
Soja
0,0
0,0
23,0
88,2
88,3
0,0
111,2
133,5
Suncokret
0,0
0,0
5,9
79,6
63,2
0,0
85,5
102,7
15,6
0,0
0,0
Industrijsko bilje
Uljana repica
0,0
0,0
Šećerna repa
0,0
0,0
0,0
0,0
8,8
38,9
91,6
85,6
0,0
0,0
12,7
83,0
61,9
0,0
0,0
0,0
0,0
15,6
18,7
224,9
269,8
95,8
114,9
27,2
32,7
115,8
138,9
Krmno bilje
Kukuruz silažni
Stočni grašak
0,0
0,0
27,2
78,7
0,0
0,0
1,6
57,5
56,7
Krumpir
0,0
0,0
10,1
76,5
63,3
150,0
179,9
Luk
0,0
26,3
33,6
80,3
47,6
140,1
168,2
0,2
1,8
69,6
61,4
133,0
159,6
193,4
Lucerna
0,0
0,0
0,0
16,1
0,0
0,0
0,0
Povrće
Paprika, krastavac
Dinja, lubenica
0,0
Kupus, kelj
Grašak
0,0
0,0
12,3
6,5
28,9
78,4
47,4
161,2
4,7
27,6
83,8
47,8
116,1
139,3
42,5
51,0
122,2
146,7
163,9
196,7
0,7
41,9
85,2
Rajčica, patliđan
4,7
27,6
90,0
35,3
Mrkva, peršin, pastrnjak
4,7
27,6
83,8
47,8
0,0
Drvenaste kulture
Vinova loza
0,0
0,0
0,0
0,0
5,4
10,1
41,3
34,3
0,0
0,0
0,0
0,0
56,7
68,1
Jabuka, kruška
0,0
0,0
0,0
0,0
23,3
38,0
87,2
74,0
16,7
0,0
0,0
0,0
222,4
266,9
0,0
0,0
54,0
89,0
120,0
140,0
156,0
139,0
92,0
63,0
0,0
0,0
853,0
0,0
49,5
20,4
0,0
69,9
83,9
118,6
Zaštićeni prostor
Rajčica, paprika
POSTRNA SJETVA
Kukuruz silažni
Krmni sirak
25,2
53,2
20,5
0,0
98,9
Kupus, kelj, cvjetača
53,2
86,0
31,0
0,0
139,2
167,0
6,6
72,0
86,4
Sudanska trava
25
25,2
46,9
41,1
-
*neto - zbroj potreba za vodom u razdoblju navodnjavanja (
-
**bruto – uvećane neto vrijednosti za iznos gubitaka (20%)
)
PRIMJENA PROGRAMA CROPWAT U NAVODNJAVANJU
Tablica 2.6. Potreba uzgajanih kultura za vodom pri 75% vjerojatnosti pojave oborina
Struktura proizvodnje
redovno/postrno
1
2
3
10
11
12
Norma
neto*
(mm)
Norma
bruto**
(mm)
4
5
6
7
8
9
Kukuruz merkantilni
0,0
21,3
52,3
125,6
87,9
21,7
287,1
344,5
Kukuruz sjemenski
0,0
21,3
52,3
125,6
87,9
21,7
199,2
239,0
Kukuruz šećerac
0,0
42,4
82,3
118,9
243,7
292,4
REDOVNA SJETVA
Žitarice
Pšenica merkantilna
0,0
0,0
6,6
41,8
67,0
0,0
0,0
0,0
0,0
108,8
130,6
Pšenica sjemenska
0,0
0,0
6,6
41,8
67,0
0,0
0,0
0,0
0,0
108,8
130,6
Ječam, zob, triticale
0,0
0,0
9,5
36,8
45,6
0,0
0,0
0,0
0,0
82,4
98,9
0,0
23,8
62,3
24,3
214,7
257,6
0,0
175,3
210,4
0,0
35,6
42,7
328,0
393,6
Industrijsko bilje
Soja
Suncokret
0,0
Uljana repica
0,0
0,0
Šećerna repa
0,0
0,0
35,6
7,8
0,0
45,7
128,6
121,8
114,3
89,2
0,0
0,0
23,0
66,8
124,1
114,1
1,8
21,3
52,3
125,6
87,9
0,0
0,0
0,0
30,2
Krmno bilje
Kukuruz silažni
Stočni grašak
200,9
241,1
93,1
111,8
215,2
258,3
1,8
25,5
65,9
114,8
0,0
4,6
35,9
88,3
86,4
Krumpir
0,0
19,9
48,6
116,8
90,5
275,9
331,1
Luk
1,8
59,4
70,1
111,3
74,6
242,5
291,0
20,2
30,8
103,8
90,2
245,1
294,1
35,0
62,9
112,1
74,6
284,6
341,6
25,2
61,1
116,0
74,6
202,3
242,8
32,3
78,7
118,1
112,7
135,3
Rajčica, patliđan
25,2
61,1
123,4
61,4
209,7
251,7
Mrkva, peršin, pastrnjak
25,2
61,1
116,0
74,6
0,0
277,0
332,3
Lucerna
0,0
0,0
0,0
46,9
0,0
0,0
0,0
Povrće
Paprika, krastavac
Dinja, lubenica
7,5
Kupus, kelj
Grašak
0,0
1,8
42,9
Drvenaste kulture
Vinova loza
0,0
0,0
0,0
0,0
25,2
35,4
68,9
63,0
16,8
0,0
0,0
0,0
129,6
155,5
Jabuka, kruška
0,0
0,0
0,0
7,5
53,4
74,5
118,5
101,1
47,1
0,0
0,0
0,0
354,9
425,9
0,0
0,0
54,0
89,0
120,0
140,0
156,0
139,0
92,0
63,0
0,0
0,0
853,0
1023,6
Kukuruz silažni
17,8
80,6
51,2
0,0
149,6
179,6
Krmni sirak
50,2
113,7
64,0
0,0
227,9
273,5
Kupus, kelj, cvjetača
76,8
113,9
61,5
0,0
190,7
228,8
Sudanska trava
47,3
74,2
72,3
29,9
121,5
145,8
Zaštićeni prostor
Rajčica, paprika
POSTRNA SJETVA
-
*neto - zbroj potreba za vodom u razdoblju navodnjavanja (
-
**bruto – uvećane neto vrijednosti za iznos gubitaka (20%)
)
Autori:
Dr.sc. Marko Josipović1, prof.dr.sc. Jasna Šoštarić2, Monika Marković dipl.ing.polj.2, dr.sc.
Hrvoje Plavšić1
1
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
2
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Svačićeva 1d, Osijek,
31000
26
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
3.
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
3.1. Uvod
Uređena zakonska regulativa je bitna pretpostavka uspješne organizacije i provođenja projekata
navodnjavanja kako na lokalnoj tako i na razini države. U narednim poglavljima će se obraditi
osnovni zakoni i različiti pod zakonski akti koji se direktno ili indirektno odnose na navodnjavanje i
zemljište u Republici Hrvatskoj. Također će se ukratko opisati Nacionalni projekt navodnjavanja i
gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV).
3.2. Zakonska regulativa
3.2.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
Na temelju članka 89 Ustava Republike Hrvatske Hrvatski Sabor je donio Zakon o poljoprivrednom
zemljištu. Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN39/2013) u okviru poglavlja Općih odredbi
uređuje: održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta,
promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u
vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u vlasništvu države), Zemljišni fond, Agencija za
poljoprivredno zemljište, upravni i inspekcijski nadzor te prekršajne odredbe.
U Zakonu je Poljoprivredno zemljište opisano kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima
njezinu osobitu zaštitu.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 39/13) spominje pojam „navodnjavanje“
svega dva puta i to: u čl. 24. st. 1. i čl. 29. st. 1.
„Sudionik poziva za zakup i zakup za ribnjake mogu biti nositelji obiteljskog poljoprivrednog
gospodarstva, zadruge koje se bave poljoprivrednom djelatnošću, odnosno djelatnošću
akvakulture, ili čiji su zadrugari poljoprivredni proizvođači i druge fizičke ili pravne osobe, koje su
do isteka roka za podnošenje ponuda platile sve obveze s osnova korištenja poljoprivrednog
zemljišta u vlasništvu države, odnosno sve obveze s osnove naknade za koncesiju za
gospodarsko korištenje voda, naknade za vodu za ribnjake (u daljnjem tekstu: naknada za vodu) i
naknade za korištenje vode za navodnjavanje te protiv kojih se ne vodi postupak radi predaje u
posjed poljoprivrednog zemljišta, o čemu dostavljaju izjavu uz ponudu na poziv.“
3.2.2. Zakon o poljoprivredi
Pročišćeni tekst Zakona o poljoprivredi (NN 149/09, 127/10, 50/12 i 120/12) je trenutno važeći
Zakon iz navedenoga područja.
Zakon o poljoprivredi, nažalost niti jednom ne spominje pojam „navodnjavanje“. Navedeno ukazuje
da je navodnjavanje još uvijek nema dovoljno Zakonskih uporišta u praksi i primjeni navodnjavanja,
što je osnova da se određene mjere i planovi mogu uspješno provoditi.
3.2.3. Zakon o vodama
Zakon o vodama (NN 153/2009)
Ovim se Zakonom uređuju pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje
kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i
navodnjavanje, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe
upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i
vodno dobro.
27
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
Kao što je napisano u uvodnome dijelu između ostaloga Zakon uređuje detaljnu melioracijsku
odvodnju i navodnjavanje. Svakako je bitno napomenuti da je uređena odvodnja poljoprivrednih
površina preduvjet navodnjavanja.
VI. KORIŠTENJE VODA
Korištenje voda za navodnjavanje regulirano je pod poglavljem 6. u okviru poglavlja VI. Korištenje
voda, člankom 96.
6. Korištenje voda za navodnjavanje
Članak 96.
Pravo na korištenje voda za potrebe navodnjavanja ostvaruje se sukladno ovom Zakonu, a radi
ostvarenja ciljeva Nacionalnoga projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem
i vodama u Republici Hrvatskoj, planova i programa navodnjavanja jedinica područne (regionalne)
samouprave te za zadovoljenje potreba za navodnjavanjem različitih korisnika za razne namjene.
U svrhu građenja, održavanja i korištenja sustava za navodnjavanje od interesa za više vlasnika ili
zakonitih posjednika zemljišta mogu se osnivati trgovačka društva, zadruge ili udruge korisnika
voda (melioracijske vodne organizacije) u skladu s posebnim propisima.
Bliže propise o upravljanju, tehničkim i drugim uvjetima uređenja sustava za navodnjavanje, obvezi
izvještavanja o stanju i korištenju sustava, osnovama za utvrđivanje troškova održavanja sustava i
načinu rasporeda tih troškova na korisnike donosi ministar.
Temeljem gornjega odlomka doneseni su određeni pravilnici. – Propisi o vodnome gospodarstvu.
Do stupanja na snagu propisa iz Zakona o vodama na snazi su propisi i drugi provedbeni akti
doneseni na temelju Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95. i 150/05.), i to:
1. Uredba o uvjetima i postupku za dodjelu koncesija na vodama i javnom vodnom dobru
(»Narodne novine«, br. 99/96. i 11/98.),
2. Odluka o načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima u vodoprivredi
(»Narodne novine«, br. 3/89.),
3 Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i crpljenih količina vode (»Narodne novine«, br. 57/96.),
4. Pravilnik o tehničkim, gospodarskim i drugim uvjetima za uređenje sustava melioracijske
odvodnje (»Narodne novine«, br. 4/98.),
5. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 28/06.),
3.2.4. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vodama
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o vodama (NN 56/2013) su između ostaloga prihvaćeni
zakoni i direktive Europske unije kako slijedi:
»Usklađenje s direktivama Europske unije
Članak 1.a
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
1. Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira
za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) (SL L 327, 22. 12.
2000.), izmijenjena i dopunjena:
2. Direktiva 2006/118/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti
podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (SL L 372, 27. 12. 2006.);
28
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31. 12. 1991.);
3. Direktiva 2006/11/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o onečišćenju
određenim opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodni okoliš Zajednice (SL L 64, 4. 3. 2006.);
Osim gore navedenih promjena i prihvaćanja Zakona i direktiva EU za vodno gospodarstvo su bitni
i slijedeći sadržaji u Izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN56/2013):
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Provedbeni propisi Ministra
Članak 136.
U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, Ministar će uskladiti s odredbama
ovoga Zakona:
1. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i drugih
hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja
detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje
(»Narodne novine«, br. 83/10. i 126/12.),
2. Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10.),
Prestanak važenja provedbenog propisa
Članak 137.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o sadržaju Financijskog plana
Hrvatskih voda (»Narodne novine«, br. 102/12.).
Upravljanje građevinama za navodnjavanje
Članak 140.
Iznimno od odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11.
i 130/11.), u razdoblju od 3 godine od stupanja na snagu ovoga Zakona, građevinama za
navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave kao i mješovitim vodnim
građevinama iz članka 25. stavka 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i
130/11.), upravlja pravna osoba iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09.,
63/11. i 130/11.) na temelju programa iz članka 26. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne
novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) i do visine sredstava naknade za navodnjavanje osiguranih
temeljem zakona kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva. Na to se upravljanje, na
odgovarajući način, primjenjuju odredbe članka 24. stavka 6. Zakona o vodama (»Narodne
novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.).
Program iz članka 26. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i
130/11.) skupštini jedinice područne (regionalne) samouprave predlaže pravna osoba iz članka
195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.).
Jedinica područne (regionalne) samouprave ovlaštena je preuzeti na upravljanje građevine za
navodnjavanje, počevši od 1. siječnja svake iduće godine unutar roka iz stavka 1. ovoga članka,
na temelju akta kojeg je u obvezi dostaviti pravnoj osobi iz članka 195. Zakona o vodama
(»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) najmanje 60 dana unaprijed.
U razdoblju iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da pravna osoba iz članka 195. Zakona o
vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) ispunjava uvjete za obavljanje posebnih
djelatnosti za potrebe upravljanja vodama iz članka 221. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br.
29
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
153/09., 63/11. i 130/11.) u dijelu koji se odnosi na upravljanje vodnim građevinama iz stavka 1.
ovoga članka.
Od gore navedenih Izmjena za navodnjavanje je bitan Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za
navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10.).
3.2.5. Zakon o koncesijama
Važeći Zakon o Koncesijama uređuje postupke davanja koncesija, ugovor o koncesiji, prestanak
koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije, politika koncesija, te druga pitanja u
vezi s koncesijama. Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa slijedećim aktima Europske unije:
Predmet koncesije
Članak 5.
(1) Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a osobito:
(izdvojene su samo 2 stavke vezane za navodnjavanje, od ukupno 22 stavke)
2. za korištenje voda,
15. u području javnih vodnih usluga,
3.2.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno gospodarstvo
3.2.6.1.
Uredba o klasifikaciji voda („Narodne novine“, br. 77/98 i 137/08)
- ovom Uredbom određuju se vrste voda za sve površinske vode, osim prijelaznih i
priobalnih voda (čl. 1.)
- niti jednom se ne navodi pojam “navodnjavanje”
3.2.6.2.
Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (“Narodne novine”, br. 78/10 i 79/13)
- ovim se Pravilnikom uređuju sadržaj, oblik, način izdavanja i prijenos vodopravnih akata,
osnove za odbijanje izdavanja vodopravnih akata, izdavanje izvoda, sadržaj i način vođenja
očevidnika, posebni troškovi u vezi s izdavanjem vodopravnih akata i način njihova snošenja te
pohranu i čuvanje vodopravnih akata (čl. 1.)
Člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o izdavanju vodoporavnih akata
uvedena je u Pravilnik novina u čl. 13.a pod nazivom:
„Dokumentacija uz zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje podzemnih voda za
navodnjavanje
Članak 13.a
Uz zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje podzemnih voda za navodnjavanje
poljoprivrednih površina do 5 ha prilažu se:
– podaci o nazivu i sjedištu korisnika vodopravne dozvole,
– osnovni podaci o djelatnosti korisnika i lokaciji za koju se vodopravna dozvola izdaje,
– dokaz da je podnositelj zahtjeva vlasnik ili zakoniti posjednik nekretnine na kojoj se nalazi
zdenac,
– zemljopisna duljina i širina lokacije bunara,
– dubina bušenja bunara u metrima,
30
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
– način bušenja zdenca (kopani, bušeni),
– promjer ugradnje u mm,
– statička razina podzemne vode (m.n.m),
– podaci o ugrađenoj pumpi koji obuhvaćaju tip, snagu (kW) i kapacitet (l/s),
– maksimalna količina crpljenja u eksploataciji (l/s) i
– dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi.“
3.2.6.3.
“Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda” (“Narodne
novine, br. 81/10),
- u samom tekstu pravilnika ne spominje se niti jednom pojam “navodnjavanje”, međutim u
PRILOGU 3, OBRAZAC 3b pravilnika pod nazivom “Prijava podataka o zahvaćenim i korištenim
količinama voda” navodi se u jednom retku kao jedan od mogućih oblika zahvaćanja i “Zahvaćanje
voda za navodnjavanje za različite namjene“(tablica u prilozima pravilnika).
3.2.6.4.
“Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda”
(“Narodne novine”, br. 89/10, 46/12 i 51/13)
- u ovoj se uredbi pojam “navodnjavanje” pojavljuje samo nekoliko puta i to u člancima:
a) čl. 2. pod nazivom naslova “1. Rok na koji se daje koncesija” koji, samo u dijelu koji se
odnosi na navodnjavanje, glasi: “Koncesija za gospodarsko korištenje voda može se dati na
sljedeća razdoblja, po sljedećim namjenama: ... 5. za zahvaćanje voda za navodnjavanje, za
različite namjene:
– za građevine za melioracije koje zahvaćaju vodu iz površinskih voda – do 30 godina,
– za manje građevine za melioracije koje zahvaćaju vodu iz podzemnih vodonosnika – do 30
godina;...“
b) čl. 5. pod nazivom, također samo dio koji se odnosi na navodnjavanje i glasi: „Godišnja
naknada: ... 5. za zahvaćanje voda za navodnjavanje za različite namjene obračunava se na
količinu zahvaćene vode i iznosi 10% naknade za korištenje voda, što se plaća prema Zakonu o
financiranju vodnoga gospodarstva, odnosno 10% od naknade za korištenje voda, što se plaća
prema Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva za korištenje voda ako se količina vode za
navodnjavanje iz bilo kojih razloga ne mjeri;...“
c) čl. 6. koji propisuje, između ostalog, slijedeće:
„Iznos jednokratne naknade određuje se prema najpovoljnijoj ponudi u postupku davanja
koncesije, pod sljedećim uvjetima: ... 5. za zahvaćanje vode za navodnjavanje za različite
namjene, jednokratna naknada ne može biti manja od iznosa godišnje naknade, utvrđenoga prema
količini vode za koju se koncesija daje; ...“
3.3. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i
vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV)
Odlukom Vlade Republike Hrvatske (12.03.2004.), pokrenut je projekt navodnjavanja i
gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj. Sukladno navedenoj
odluci osnovano je i nacionalno Povjerenstvo kojime predsjedava premijer, a zamjenik je obično
ministar poljoprivrede.
31
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
Tadašnji ministar Poljoprivrede, Petar Čobanković, imenovao je Stručni tim (koji se sve do danas
sastaje i funkcionira, samo je aktualna Vlada malo promijenila članstvo) koji je zadužen za
koordinaciju izrade i usvajanje strategije sadašnjeg i budućeg razvoja navodnjavanja u RH sa
ciljem gospodarenja prirodnim resursima, organizacije poljoprivredne infrastrukture i tržišne
ekonomije poljoprivrednim proizvodima.
Strategija je izrađena i recenzirana od Stručnog tima u srpnju 2005. godine pod nazivom
Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici
Hrvatskoj – NAPNAV, Nositelj projekta: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Nakon više
javnih prezentacija, te prihvaćanja od strane Nacionalnog povjerenstva za navodnjavanje, Vlada
Republike Hrvatske je na svojoj sjednici od 17. 11. 2005. usvojila NAPNAV.
Usvojenim nacionalnim projektom navodnjavanja (NAPNAV) sagledano je i definirano:
- postojeće stanje poljoprivrede, poljoprivrednog zemljišta i zemljišne politike, odnosno postojeći
zakonski okviri;
- dana je ocjena i uočena postojeća ograničenja u razvoju navodnjavanja,
- razlozi i potrebe, mogućnosti i ciljevi razvoja navodnjavanja u Republici Hrvatskoj, s time da je
posebna pozornost posvećena mogućnostima;
- u tom smislu izvršena je kategorizacija tala u odnosno njihova podobnost za navodnjavanje te je
određen vodni potencijal za navodnjavanje.
NAPNAVOM je uz navodnjavanje posebna pozornost posvećena i zaštiti okoliša, a u okviru
čega su posebno razmotrena poglavlja:
- definiranje ranjivih i zaštićenih područja gdje se navodnjavanje ne može razvijati;
- utjecaj navodnjavanja na onečišćenje okoliša;
- utjecaj na vodu (hidrosferu);
- monitoring okoliša u navodnjavanim područjima;
- definirani su kriteriji za određivanje prioriteta u rangiranju područja na nacionalnoj razini i za
potrebe određivanje prioriteta u postupku nominacije projekata za izvođenje;
- definiran je opseg i način edukacije kadrova za zahvaćanje i distribuciju vode kao i vlasnika i
korisnika poljoprivrednog zemljišta.
Tablično je prikazana Pogodnost tla za navodnjavanje u kojoj je u Republici Hrvatskoj izdvojeno
244.151 ha tala pogodnih za navodnjavanje (klasa pogodnosti P1), 588.164 ha tala umjereno
pogodnih za navodnjavanje (klasa P2, imaju odgovarajuća ograničenja), 291.401 ha ograničeno
pogodnih (klasa P3), 881.678 ha privremeno nepogodna (klasa N1) i 585.324 ha trajno
nepogodnih tala (klasa N2) od ukupno (stjenovitih površina 365.010 ha) 2.955.728 ha. Također je
na karti prikazan i prostorni raspored pogodnosti tala za navodnjavanje.
Prikazani su vodni potencijali Republike Hrvatske, a izdvojeno je 6 kategorija vodnih potencijala
kako slijedi: vrlo visok vodni potencijal (uži pojas,10-15 km, uz velike rijeke (Drava, Sava, Dunav) +
Međimurje + Baranja); visok vodni potencijal (slivovi: Kupe, Gline, Korane, Mrežnice, Dobre i
Lokvarsko jezero); srednji potencijal; umjereni potencijal; nizak potencijal i vrlo nizak potencijal.
Na karti i tablično su prikazane kategorije (8 kategorija) i površine zaštićenih područja u Republici
Hrvatskoj na ukupno 564.480 ha: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode,
spomenik prirode, značajni krajobraz, park šuma i hortikulturni spomenik.
32
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
Na posebnoj karti su prikazana i legendom pojašnjena proglašena i predložena zaštićena područja
vode za piće u Republici Hrvatskoj.
Na karti su također prikazana i legendom pojašnjena i područja I i II zone sanitarne zaštite na
kojima se neće provoditi navodnjavanje.
Na karti su prikazane i označene po županijama minski sumnjive površine.
Skicom je prikazana metodologija izrade karte prioriteta navodnjavanja u Republici Hrvatskoj kako
slijedi: Karta pogodnosti za navodnjavanje i karta potencijala vodnih resursa, koje su objedinjene u
kartu prirodnih potencijala, uz koju je iz karte deficita vode izrađena karta prioriteta za
navodnjavanje.
Tablično je prikazana karta potencijala zemljišta za navodnjavanje po županijama u Republici
Hrvatskoj, u okviru koje je u Vukovarsko-srijemskoj županiji izdvojeno 60.099 ha visokoga
potencijala za navodnjavanje i 29.215 ha umjerenoga potencijala za navodnjavanje.
Definirana su tijela i subjekti koji sudjeluju u realizaciji projekata navodnjavanja; definirane su
radnje potrebne kod gradnje novih sustava za navodnjavanje; definirane su vrste sustava za
navodnjavanje prema veličini i potencijalnim korisnicima kao i prava, obveze i nadležnosti
korisnika.
Pregledno je prikazana veličina sustava i potencijalni korisnici, kao i način financiranja i
sufinanciranja navedenih projekata: vrlo mali korisnici (do 5 ha, potrebno vode do 20 000 m3,
bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 30%); mali korisnici (5-10 ha, potrebno vode od
20 000 do 50 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 50%), srednji korisnici (10
do 200 ha, potrebno vode od 50 000 do 1 000 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira
država 70%) i veliki korisnici (veći od 200 ha, potrebno vode više od 1 000 000 m3, bušenje zdenca
i vodozahvata sufinancira država 80%). Opremu na parceli financira krajnji korisnik.
Ustrojbene pretpostavke prema planu NAPNAV-a:
- Uredbom Vlade RH o unutarnjem ustrojstvu MPŠVG-a osnovan je Odjel melioracijskog
navodnjavanja unutar Uprave gospodarenja vodama-Sektora gospodarenja vodama.
- U okviru Hrvatskih voda, Odlukom Generalnog direktora formirana je Radna skupina za
provedbu nacionalnog programa navodnjavanja koju čine 4 člana u Direkciji Hrvatskih voda
te po 1-2 člana u 4 VGO-a (VGO Sava, VGO Osijek i VGO Rijeka i VGO Split).
- Pri županijama se osnivaju radni timovi za koordinaciju i praćenje izrade Županijskih
Planova navodnjavanja (sudjeluju predstavnici Ministarstva, Hrvatskih voda te nadležni
stručnjaci iz županijskih službi –agronomi, građevinari-hidrotehničari).
- Kroz ove radne timove krajnji korisnici naznačuju svoje potrebe i interes za uvođenje
navodnjavanja na svojim poljoprivrednim površinama.
NAPNAV se provodi kroz tri faze:
- Planovi navodnjavanja županija (PNŽ),
- Pilot – projekti navodnjavanja (PPN)
- A. Projektna dokumentacija za pojedinačne sustave navodnjavanja (SN) te
- B. Sanacije/Rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava navodnjavanja.
Planovi navodnjavanja po županijama (PNŽ). Svaka županija je na svojim tijelima donijela odluku o
izradi plana navodnjavanja na njezinom teritoriju. Po izradi plana je usvojen od strane županijske
skupštine. Navedeni planovi su:
33
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
- ključni planski dokument kojim se definiraju mogućnosti i potrebe za navodnjavanjem
poljoprivredne proizvodnje na području neke županije,
- u proteklom razdoblju u Republici Hrvatskoj izrađeno je 19 od 21 županije;
- sredstva su se osigurala po principu 50% MPŠVG i 50% Županije.
Pilot-projekti navodnjavanja (PPN)
Temeljem NAPNAV-a određena su četiri nacionalna pilot projekta:
- Višenamjenski kanal Dunav-Sava (Vukovar – Šamac);
- Sustav navodnjavanja Opatovac (Vukovarsko-srijemska županija – završe no);
- Sustav navodnjavanja Kaštela-Trogir-Seget (Splitsko-dalmatinska županija);
- Sustav navodnjavanja donje Neretve (Dubrovačko-neretvanska županija).
Sredstva za projektnu dokumentaciju i izvođenje osigurava MPŠVG, uz potporu lokalne uprave.
Izrada projektne dokumentacije za pojedine sustave navodnjavanja- dinamika:
- za brojne poznate korisnike i lokacije navodnjavanja pokrenuta je izrada projektne
dokumentacije razine idejnih i glavnih projekata, te ishodovanje odgovarajućih lokacijskih i
građevinskih dozvola;
- obuhvaćeno je 12 županija sa 32 projekta;
- projekte financira MPŠVG u iznosu 50% vrijednosti dok se preostali dio osigurava od
lokalne uprave ili krajnjeg korisnika.
Sanacija i rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava navodnjavanja.
U periodu do dovršenja potrebne tehničke dokumentacije i ishodovanja potrebnih dozvola za
izgradnju novih sustava, započelo se sa sanacijom postojećih sustava navodnjavanja. U periodu
2004.-2006.g. sanirana su i puštena u pogon dva sustava: Sustav navodnjavanja Vransko polje
(Zadarska županija, 484 ha, korisnik Vrana d.o.o Biograd n/m) i Sustav navodnjavanja Grabovo
(Vukovarsko-srijemska županija, I faza 500 ha, korisnik je Vupik Vukovar, proizvodnja povrtlarske i
ratarske kulture, korisnik je sudjelovao sa 2.000.000 Kn u sanaciji I faze sustava.
U navedene projekte je ukupno uloženo oko 12.000.000 mil Kn.
U istom razdoblju izvedena je i djelomična sanacija pojedinih hidrotehničkih građevina koje služe
za navodnjavanje (akumulacija, crpnih stanica, i kanala za navodnjavanje) na području Dalmacije i
to: Akumulacija Vlačine, crpna stanica i kanal na Donjoj Neretvi; kanali za navodnjavanje unutar
Sinjskog, Imotskog i Vrgoračkog polja; crpna stanica Puškaš i kanal Bazjaš. Ukupno je uloženo
cca 8.000.000 Kn za potrebe navodnjavanja poznatih poljoprivrednih proizvođača, uglavnom
obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Prema izvješću Jedinice za provedbu nacionaloga projekta navodnjavanja i gospodarenja
poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV), za razdoblje 2004.-2012. godina investirano je:
- planovi navodnjavanja 13,93 mil. Kn;
- Nacionalni pilot projekti 362,26 mil Kn;
- Izrada projektne dokumentacije 75,21 mil Kn;
- Sanacija i izgradnja 191,17 mil Kn.
34
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
U navedenim sredstvima su sudjelovali kako slijedi: državni proračun 488,37 mil Kn (76%),
Hrvatske vode 93,49 mil Kn (15%), Fond za regionalni razvoj 5,18 mil Kn (1%), JR(L)S 51,33 mil
Kn (8%) i krajnji korisnici 4,19 mil Kn (1%).
Prema gore navedenom je ukupno prema programu NAPNAV-a investirano tijekom
razdoblja 2004.-2012. g. 642,57 mil. Kn.
3.4. Razvoj projekata za navodnjavanje
Razvoj projekata za navodnjavanje bazira se na sljedećim grupama zakonodavnih osnova:
1. Zakonodavne osnove vezane uz Poljoprivredu i navodnjavanje
1.1.
Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u
Republici Hrvatskoj – NAPNAV;
1.2.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 039/13);
1.3.
Pravilnik o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima (NN 065/13);
1.4.
Pravilnik o potpori za kapitalna ulaganja u poljoprivredi (NN 046/11);
1.5.
Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (NN 083/10);
1.6.
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje u
vlasništvu fizičkih i pravnih osoba (NN 083/10);
1.7.
Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima (NN 101/07) i Pravilnik o dopunama
Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima (NN 093/08).
2. Zakonodavne osnove vezane uz Vodno gospodarstvo
2.1.
Zakon o vodama (NN 153/09);
2.2.
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata (NN
079/13);
2.3.
Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu vođenja vodne dokumentacije (NN 120010);
2.4.
Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda (NN 089/10);
2.5.
Pravilnik o obračunu i naplati naknade za korištenje voda (NN 084/10);
2.6.
Popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih
građevina od interesa za Republiku Hrvatsku (NN 083/10);
2.7.
Uredba o visini naknade za korištenje voda (NN 082/10);
2.8.
Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (NN 153/09);
2.9.
Strategija upravljanja vodama (NN 091/2008);
2.10. Odluka o visini naknade za korištenje voda (NN 094/07).
3. Zakonodavne osnove vezane uz Graditeljstvo i prostorno uređenje
3.1.
Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 076/07, 38/09 NN 055/11);
3.2.
Uredba o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu
(NN 116/07);
3.3.
Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju
i gradnji (NN 152/08).
Uz navedeno postoje i drugi zakonski i podzaklonski akti vezani uz realizaciju navedenih projekata.
Unatoč brojnim zakonskim zahtjevima osnova razvoja projekata za navodnjavanje svaki projekt
navodnjavanja većih razmjera (za građevine za melioracijsko navodnjavanje i drugo zahvaćanje
voda kapaciteta 500 l/s i više) neminovno mora proći sljedeći hodogram:
35
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
1. Izrada Koncepcijskog rješenja navodnjavanja – sastoji se od skice nekoliko varijanata
rješenja navodnjavanja za pojedinu parcelu/parcele i kulture, definiranja izvora vode za
navodnjavanje, razvoda navodnjavanja na parceli, tipa navodnjavanja i procjene troškova
 podloga za ocjenu da li nastaviti daljnje aktivnosti, podloga za daljnje razgovore. Moguće
ga je izraditi samostalno ili koristiti vanjsku pomoć.
2. Izrada screeninga (provjere utjecaja na okoliš – ocjena o procjeni utjecaja na ekološku
orežu i ocjena o procjeni utjecaja na prirodu) i prema potrebi Studije utjecaja na okoliš –
analiza utjecaja u prvom redu zahvata vode na okoliš te utjecaja na Natura 2000 
ograničenja projekta u cilju zaštite okoliša i prirode. Dokumentaciju izrađuje ovlaštena
tvrtka. Dokumentacija definira uvjete izrade projekta.
3. Izrada idejnog projekta navodnjavanja kao podloge za lokacijsku dozvolu - zadovoljiti
tražene elemente sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji  detaljnija razrada
jedne varijante definirane koncepcijskim rješenjem sa tehničkim izračunima i definiranim
elementima. Dokumentaciju izrađuje ovlašteni projektant. Dokumentacija služi za ishođenje
lokacijske dozvole i potrebnih suglasnosti.
4. Ishođenje lokacijske dozvole
5. Izrada predinvesticijske/investicijske studije izvodivosti – definira ekonomske
elemente projekta. U slučaju međunarodnog sufinanciranja ili kreditiranja projekta podloga
za prijavu i odobrenje projekta  detaljna financijska analiza, analiza varijanti, izbor
najpovoljnije i definiranje odnosa učešća. Dokumentaciju izrađuje iskusni konzultant.
6. Izrada glavnog projekta navodnjavanja kao podloge za građevinsku dozvolu zadovoljiti tražene elemente sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji  detaljnija
razrada varijante definirane idejnim rješenjem sa detaljnim tehničkim izračunima i
definiranim svim elementima. Dokumentaciju izrađuje ovlašteni projektant. Dokumentacija
služi za ishođenje građevinske dozvole.
7. Ishođenje građevinske dozvole.
8. Izgradnja sustava navodnjavanja uz nadzor ovlaštenih inženjera.
9. Pokusni rad sustava
10. Tehnički pregled.
11. Uporabna dozvola .
Za sustave navodnjavanja koje su u vlasništvu i provode jedinice lokalne, područne (regionalne)
samouprave, svaki projekt navodnjavanja neminovno mora temeljem županijskog plana
navodnjavanja, sadržavati sljedeće:
-interes krajnjih korisnika za projektiranje i gradnju sustava javnog navodnjavanja;
-način financiranja izrade projektne dokumentacije i gradnje sustava javnog navodnjavanja;
-opseg i dinamiku izrade projektne dokumentacije (studija izvodljivosti, studija utjecaja na
okoliš, idejni projekt, glavni-izvedbeni projekt);
-dinamika ishođenja potrebnih dozvola i suglasnosti;
-planirana vrijednost projektiranja i izgradnje sustava javnog navodnjavanja;
-dinamika početka i dovršetka projektiranja i izgradnje sustava javnog navodnjavanja.
Za pristupanje izradi projektne dokumentacije potrebno je osigurati potvrdu krajnjih korisnika o
korištenju budućeg sustava javnog navodnjavanja kojom krajnji korisnici iskazuju interes za:
-korištenje sustava;
-sudjelovanje u troškovima rada i održavanja;
-sudjelovanje u troškovima gradnje.
Potvrdom krajnjih korisnika mora se potvrditi iskazani interes na minimum 70% poljoprivrednih
površina unutar obuhvata svakog pojedinog sustava javnog navodnjavanja.
36
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
Za pristupanje gradnji sustava javnog navodnjavanja potrebno je:
- ugovornim odnosom definirati prava i obveze krajnjih korisnika i jedinica područne
(regionalne) samouprave, a prvenstveno obvezu trajnog korištenja sustava za potrebe
poljoprivredne proizvodnje;
- ekonomsko-financijskim analizama potvrditi opravdanost ulaganja.
Ugovornim odnosom krajnjih korisnika i jedinica područne (regionalne) samouprave mora se
obuhvatiti minimalno 30% poljoprivrednih površina unutar obuhvata svakog pojedinog sustava
javnog navodnjavanja.
Program održavanja sustava javnog navodnjavanja donose jedinice područne (regionalne)
samouprave za svaku godinu. Program se temelji na pojedinačnim sustavima javnog
navodnjavanja te sadrži sljedeća poglavlja:
-ukupno potrebne količine vode i dinamika rada sustava navodnjavanja;
-godišnji plan navodnjavanja,
-godišnji troškovi rada i održavanja sustava.
Jedinice područne (regionalne) samouprave donose opće tehničke uvjete za uređenje sustava
javnog navodnjavanja, a isti moraju sadržavati minimalne podatke:
-popis tehničkih cjelina sustava javnog navodnjavanja;
-popis materijala i opreme unutar sustava javnog navodnjavanja;
-popis standarda koji se moraju koristiti kod projektiranja sustava javnog navodnjavanja;
-popis kriterija za provedbu održavanja sustava javnog navodnjavanja;
-način priključenja krajnjih korisnika na tlačnu distributivnu mrežu;
-način mjerenja i obračuna utrošenih količina vode.
Godišnji troškovi rada i održavanja sustava javnog navodnjavanja sastoje se od fiksnih i varijabilnih
troškova.
Fiksne godišnje troškove rada i održavanja sustava javnog navodnjavanja čine sljedeći troškovi:
-troškovi upravljanja i rukovanja sustavom javnog navodnjavanja;
-troškovi održavanja sustava javnog navodnjavanja;
-zajednički troškovi sustava javnog navodnjavanja (izvještavanje, tehnički i agronomski
poslovi, financijski troškovi administriranja sustava javnog navodnjavanja i naplate naknade,
ostali troškovi).
Pod tehničkim poslovima razumijevaju se poslovi definiranja tehničkih pretpostavki vezanih za
godišnju dinamiku rada sustava javnog navodnjavanja, uključujući potrebne troškove upravljanja
sustavom javnog navodnjavanja, troškove energije i održavanja sustava javnog navodnjavanja.
Pod agronomskim poslovima razumijevaju se poslovi definiranja godišnjeg plodoreda i godišnje
potrebe za vodom unutar sustava javnog navodnjavanja.
Pod financijskim poslovima razumijevaju se poslovi izračuna visine naknade za navodnjavanje
(temeljem definiranih potreba za vodom te pretpostavljenim troškovima upravljanja i održavanja,
odnosno troškova utroška energije) i izdavanje rješenja i naplatu naknade za navodnjavanje.
37
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
Pod ostalim troškovima razumijevaju se troškovi vezani za izradu i provedbu godišnjih ugovora sa
pravnom osobom koja ispunjava uvjete iz članka 220. točke 3. Zakona o vodama (»Narodne
novine« broj 153/09).
Varijabilne troškove rada i održavanja sustava javnog navodnjavanja čine sljedeći troškovi:
-troškovi energije potrebni za rad sustava javnog navodnjavanja;
-troškovi naknade za korištenje voda.
U postupku izračuna i obračuna godišnjih troškova rada i održavanja sustava javnog
navodnjavanja, jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su uključiti krajnje korisnike.
Temeljem godišnjeg programa održavanja sustava javnog navodnjavanja, predstavničko tijelo
jedinice područne (regionalne) samouprave donosi odluku o godišnjoj visini naknade za
navodnjavanje iz članka 50. stavka 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (»Narodne
novine« broj 153/09). U odluci o godišnjoj visini naknade za navodnjavanje posebno se iskazuje
naknada za fiksne, a posebno za varijabilne troškove.
Temeljem prihvaćenog izvješća o realizaciji godišnjeg programa održavanja, te godišnjeg
obračuna prihoda i rashoda javnih sustava navodnjavanja, izvršno tijelo jedinica područne
(regionalne) samouprave može odobriti podmirivanje dijela troškova javnih sustava navodnjavanja
iz sredstava proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave.
Sukladno Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima [NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11 i
81/12] bez akta kojim se odobrava građenje i lokacijske dozvole, a u skladu s glavnim projektom ili
tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju članka 196. Zakona o prostornom
uređenju i gradnji, može se graditi:
- priključak kojim se postojeća građevina priključuje na infrastrukturne instalacije
(niskonaponsku električnu i telekomunikacijsku mrežu, vodovod, kanalizaciju, plinovod,
toplovod, kabelsku televiziju);
- građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, kao što je:
– hidrantski priključak za navodnjavanje i protumraznu zaštitu, razvod sustava za
navodnjavanje i protumraznu zaštitu od hidrantskog priključka ili razvod na parceli
krajnjeg korisnika,
– zacijevljeni bunar promjera manjeg ili jednakog 100 cm, za potrebe prihvata vode
za navodnjavanje i druge aktivnosti poljoprivredne proizvodnje,
– kanal za sakupljanje oborinskih i erozivnih voda izveden neposredno u tlu i sa
zaštitom od procjeđivanja izvedenom isključivo od fleksibilnih folija,
– akumulacija za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom
folijom,
Građevina i oprema namijenjena biljnoj proizvodnji u zatvorenom prostoru, kao što je:
– plastenik s pokrovom mase plohe pokrova manje ili jednake 1,5 kg/m² izrađenim od
polimerne folije odnosno od polikarbonatnih i/ili poliesterskih ploča i potkonstrukcijom s
trakastim temeljima ili temeljima samcima, bez izvedenog poda i bez stacionarnih uređaja
za grijanje i ostalih instalacija,
– staklenik s pokrovom najveće mase plohe pokrova manje ili jednake 12,5 kg/m² i
potkonstrukcijom s trakastim temeljima ili temeljima samcima, bez izvedenog poda i bez
stacionarnih uređaja za grijanje i ostalih instalacija,
– plastenik, odnosno staklenik iz alineje 1. i 2. ovoga podstavka s razvodom sustava
za navodnjavanje, toplovodnog ili toplozračnog grijanja, niskonaponske električne
38
ZAKONSKA REGULATIVA VEZANA ZA VODU I NAVODNJAVANJE
instalacije te instalacije plina, uključivo priključak na postojeću građevinu za opskrbu
vodom, plinom i električnom energijom, pripremu tople vode ili toplog zraka, pripremu
mješavine hranjive otopine ili skladištenje CO2.
Autori:
dr.sc. Marko Josipović2, prof.dr.sc. Lidija Tadić1, Zdenko Tadić, dipl.ing.građ.3, Željko Šreng,
mag.ing.aedif. 1
1
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Osijek, Drinska 16a, Osijek 31000
2
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek 31000
3
Hidroing d.o.o., Tadije Smičiklasa 1, Osijek 31000
39
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
4. AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
4.1. Uvod
Tlo je još uvijek uz sve napredne tenologije najbitniji supstrat za proizvodnju hrane. Prema brojnim
istraživanjima i procjenama današnje čovječanstvo više od 95% hrane dobiva iz tla. Stoga je tlo uz
vodu i zrak još uvijek nezamjenjivo za opstanak čovječanstva. Obzirom na njegov veliki značaj u
proizvodnji hrane i da je također glavni supstrat za navodnjavnaje i povećanje prinosa i sigurnosti
proizvodnje hrane po poglavljima će se detaljnije obraditi određene teme.
Tlo je prirodno tijelo mineralnog i organskog sastava podijeljeno na horizonte različite debljine.
Nastalo je postupnim razvojem iz matične stijene pod utjecajem pedogenetskih čimbenika i
procesa. Ti se procesi odvijaju milijunima godina i neprestano su u tijeku, nezavisno od ljudskih
želja, a u zadnjemu razdoblju intenzivne poljoprivrede (korištenja tla), čovjekovo djelovanje na tlo
je također značajan čimbenik geneze tla.
Tlo se sastoji od čvrste (čestice tla), tekuće (voda) i plinovite faze (zraka) u kojem žive
mikroorganizmi tla, životinje i biljke. Između čestica tla izgrađen je porozni prostor (pore tla)
različitog oblika i dimenzija u kojem se nalazi voda, zrak ili neki drugi plin. Taj porozni prostor je u
ovisnosti o tipu tla i njegovim fizikalnim značajkama vrlo različit. Zavisi i od tipa tla i njegova
mehaničkog sastava i predstavlja veliku prirodnu zalihu za vodu ili za zrak. Tlo je, u biti, rastresit
supstrat koji ima svojstvo upijanja vode iz prirodnih oborina, navodnjavanja ili površinskih
vodotoka, propušta je kroz svoj profil ili je zadržava, čineći tako najveća „skladišta“ vode za
potrebe kulturnih biljaka.
4.2. Osnove pedologije i pogodnost tla za navodnjavanje
Pedologija ili znanost o tlu bavi se proučavanjem sastava površinskoga sloja tla i svojstava tla u
funkciji poljoprivredne proizvodnje. Kao i svaka znanost i pedologija ima svoju klasifikaciju. Prema
hrvatskoj klasifikaciji sva tla podijeljena su u 4 odjela: a) automorfna tla, b) hidromorfna tla, c)
halomorfna tla i d) subakvalna tla.
Na istraživanom području, području provođenja IRRI projekta, dominiraju automorfna tla za koja je
karakteristično da se razvijaju u terestričkim uvjetima, tj. da nema dužeg zadržavanja vode u profilu
i da su dobre propusnosti za vodu. Prilikom istraživanja određenog područja sa svrhom utvrđivanja
pogodnosti tala za navodnjavanje potrebno je utvrditi prostornu distribuciju pojedinih tala, te
njihova svojstva. Sam postupak sastoji se od sljedećih faza:
4.2.1. Priprema terenskih istraživanja
Priprema terenskih istraživanja obuhvaća prikupljanje kartografskih podloga: topografske karte
(Slika 4.1. i 4.2.), digitalni ortofoto snimci (Slika 4.3.), osnovna pedološka karta (Slika 4.4.),
geološka karta.
Danas je u suvremenoj pedologiji rad bez GIS (Global Positioning System - Globalni pozicijski
sustav) sustava gotovo nezamisliv. Prije samog izlaska na teren pripremaju se geopozicionirane
podloge pomoću GIS-alata i prenose se u GPS prijemnik (Slika 5.). Prilikom toga lociraju se
pozicije za otvaranje pedoloških sondi uvažavajući konfiguraciju terena. GPS prijemnik služi za
navođenje do planiranog mjesta otvaranja pedoloških bušotina.
4.2.2. Rekognosciranje terena
Rekognosciranje terena obuhvaća obilazak područja istraživanja i upoznavanje terena prilikom
čega se stvarna situacija na terenu usklađuje s podatcima prikupljenim u pripremnoj fazi terenskih
40
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
istraživanja (postojeće topografske i pedološke karte, aerofoto snimci, satelitski snimci i sl.).
Tijekom rekognosciranja terena obavljaju se opažanja geološke građe, forme reljefa te živi i mrtvi
pokrov na površini tla. Također, prve informacije o pedosistematskim jedinicama možemo dobiti iz
postojećih usjeka s otvorenim profilima na terenu. Takove usjeke nalazimo uz ceste, pruge,
kamenolome, ciglane, jame iz kojih se vadi pijesak, šljunčare, kanale i vodotoke. Ovisno o cilju
istraživanja prilikom rekognosciranja terena poželjno je obaviti i ostala opažanja kao što su razina
vode u kanalima i bunarima i izgled usjeva u zatečenoj fazi rasta i razvoja.
Slika 4.1. Topografska karta, M 1: 25 000
Slika 4.2. Hrvatska osnovna karta, M 1: 5 000
Slika 4.3. Digitalna ortofoto karta
41
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Slika 4.4. Osnovna pedološka karta M 1:50 000
42
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Slika 4.5. GPS prijemnik s ucrtanom mrežom sondi i podlogom
4.2.3. Sondiranje
Sondiranje se izvodi nakon rekognosciranja terena ili paralelno s njim. Svrha sondiranja je
determinacija pojedinih pedosistematskih jedinica i njihove rasprostranjenosti u relativno kratkom
vremenskom roku. Izvodi se pomoću različitih sondi (Slika 4.6.), s različitim svrdlima od kojih se
najčešće koristi Edelmanovo.
Slika 4.6. Komplet za sondiranje
Sam postupak sondiranja se obavlja na sljedeći način. Prije svega se očisti dio površine tla na koji
se raširi metar. Svrdlo se okreće uvijek u istom smjeru i prilikom punjenja i prilikom vađenja svrdla
iz tla. Nakon vađenja sonde iz sondažne jame iz svrdla se pažljivo izvadi tlo i slaže uz metar.
Postupak se ponavlja za sljedeće slojeve koji se slažu jedan ispod drugog uz metar do željene
dubine. Na tako izvađenom tlu (Slika 4.7.) mogu se odrediti osnovna endomorfološka svojstva kao
što su: boja tla, broj horizonata i približna dubina, tekstura, struktura, sadržaj zemnoalkalnih
karbonata i pedodinamske novo tvorevine.
43
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Slika 4.7. Sondažni izvadak
4.2.4. Otvaranje pedoloških profila i uzimanje uzoraka tla
Nakon sondiranja i izrade još preciznije pedološke karte slijedi „otvaranje“ (iskapanje) profila na
specifičnim lokacijama za utvrđene pedosistematske jedinice. Na pedološkom profilu (Tablica 4.1.)
određuju se endomorfološka svojstva tla i uzimaju uzorci za laboratorijska ispitivanja.
Pojedinačni uzorci tla uzimaju se iz profila, odnosno iz svakoga horizonta i podhorizonta. Pri tome
razlikujemo:
a) uzorke u narušenom stanju koji služe za mehaničku analizu i kemijske analize (uzimaju se jedan
ispod drugog u vrećice na kojima se označi lokalitet, broj profila, oznaka horizonta i dubina).
Količina uzoraka ovisi o broju analiza i skeletnosti, pa se za neskeletne uzorke uzima 1,0-1,5 kg
tla, a za skeletne 3-5 kg tla.
b) uzorke u neporušenom (ili nenarušenom stanju), koji služe za fizikalne analize (uzimaju se u
metalne valjke određenog volumena, najčešće volumena od 100 cm3, Slika 4.8.). Obično se
uzorkuje 2-3 cilindra iz istoga horizonta, a iz oranice se uzima 3-4 cilindra.
44
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Tablica 4.1. Pedomorfološke značajke eutrično smeđeg tipičnog tla na lesu
Dubina
Horizont Endomorfologija
Boja tla: Smeđa
0-36
Ap
Tekstura: Praškasto glinasta
ilovača
Struktura: Sitno mrvičasta
CaCO3:Boja tla: Svijetlo smeđa
36-63
(B)vC
Tekstura: Praškasto glinasta
ilovača
Struktura: Sitno mrvičasta
CaCO3:+
Boja tla: Žuta
63-110
C
Tekstura: Praškasta ilovača
Struktura: Praškasta
CaCO3:+++
Slika 4.8. Uzimanje uzoraka tla u nenarušenom stanju
4.2.5. Laboratorijska istraživanja
Prilikom provođenja pedoloških istraživanja s ciljem utvrđivanja pogodnosti tla za navodnjavanje
potrebno je izvršiti sljedeća laboratorijska ispitivanja tla:
45
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
a) fizikalna svojstva tla: mehanički sastav, stabilnost strukturnih agregata, poroznost, gustoća,
kapacitet za zrak i vodu, vodne konstante;
b) kemijska svojstva tla: pH, sadržaj organske tvari, biljci pristupačna hraniva (fosfor i kalij),
hidrolitička kiselost, adsorpcijski kompleks tla, sadržaj karbonata, sadržaj potencijalno toksičnih
elemenata.
4.2.6. Interpretacija analitičkih rezultata
Nakon analiza tla interpretacija analitičkih podataka obavlja se na osnovu sljedećih graničnih
vrijednosti:
Za interpretaciju mehaničkog sastava tla koriste se kriteriji i granične vrijednosti prema Soil Survey
Mannual, 1951.
Slika 4.9. Mehanički sastav tla - kriteriji i granične vrijednosti
46
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Tablica 4.2. Granične vrijednosti analitičkih podataka tla
jako kisela
Reakcija tla (pH) u M KCl-u
Sadržaj karbonata u tlu
kisela
4,5 – 5,5
slabo kisela
5,5 – 6,5
neutralna
6,5 – 7,2
alkalna
> 7,2
slabo karbonatna
<8%
srednje karbonatna
8 – 25 %
jako karbonatna
> 25 %
Izrazito siromašna
Opskrbljenost tla fiziološki
aktivnim fosforom i kalijem,
mg/100 g tla P2O5 i K2O
Stabilnost mikroagregata
Poroznost tla
47
<5
siromašna
5 – 10
umjereno siromašna
10 – 15
umjerena
15 – 20
dobra
20 – 25
bogata
> 25
vrlo slabo humozno
Sadržaj humusa u tlu
< 4,5
<1%
slabo humozno
1–3%
dosta humozno
3–5%
jako humozno
5 – 10 %
vrlo jako humozno
> 10 %
potpuno nestabilni
< 10
nestabilni
10 – 20
vrlo malo stabilni
20 – 30
malo stabilni
30 – 50
dosta stabilni
50 – 70
stabilni
70 – 90
vrlo stabilni
> 90
vrlo porozno
> 60 % pora
porozno
45 – 60 % pora
malo porozno
30 – 45 % pora
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Retencijski kapacitet tla za
vodu
Retencijski kapacitet tla za
zrak
Ocjena
zbijenosti
Renger-u
prema
vrlo malo porozno
<30 % pora
vrlo mali
< 25 % vol
mali
25 – 35 % vol
osrednji
35 – 45 % vol
velik
45 – 60 % vol
vrlo velik
>60 % vol
vrlo mali
< 4 % vol
mali
4 – 8 % vol
osrednji
8 – 12 % vol
velik
12 -16 % vol
vrlo velik
> 16 % vol
mala zbijenost
< 1,4 g/cm3
1,4 – 1,75 g/cm3
srednja zbijenost
> 1,75 g/cm3
jaka zbijenost
10-5 cm/sek
m/dan
<3
< 0,026
mala
3 - 15
0,026 - 0,13
umjereno mala
15 - 60
0,13 - 0,52
umjerena
60 - 170
0,52 - 1,42
umjereno brza
170 - 350
1,42 - 3,0
brza
350 - 700
3,0 - 6,0
> 700
> 6,0
vrlo mala
Vertikalna propusnost tla za
vodu ( k )
vrlo brza
Ocjena hidrolitičke kiselosti
nije potrebna kalcizacija
<4
kalcizacija je fakultativna
4-8
kalcizacija je nužna
>8
4.2.7. Pedološka karta i karta pogodnosti tla za navodnjavanje
Nakon obrade svih pedoloških podataka utvrđuju se konačne pedosistematske jedinice, odnosno
kartirane jedinice tla i izrađuje se završna verzija pedološke karte, te se utvrđuje zastupljenost (ha)
pojedinih tipova tala (Slika 4.9.).
48
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
Slika 4.9. Pedološka karta
4.2.8. Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje
Temeljni kriteriji vrednovanja pogodnosti tla za navodnjavanje i višenamjensko korištenje u
poljoprivredi određuju se prema FAO, 1976., modifikacija prema Vidačeku (1981.). Redovi
određuju pogodnost (P) ili nepogodnost (N) tla za navodnjavanje, dok klase određuju stupanj
pogodnosti:
- P-1 pogodna tla;
- P-2 umjereno pogodna ili umjereno ograničeno pogodna tla;
- P-3 ograničeno pogodna tla za navodnjavanje;
- N-1 privremeno nepogodna tla za navodnjavanje;
- N-2 trajno nepogodna tla odnosno zemljišta za navodnjavanje.
Podklase pogodnosti i nepogodnosti određuju vrstu i intenzitet ograničenja tla za navodnjavanje,
uvažavajući kriterije i zahtjeve intenzivne poljoprivredne proizvodnje u uvjetima navodnjavanja.
Osim u užem smislu pedoloških i hidropedoloških značajki, uvažavaju se ograničenja – značajke
terena, odnosno poljoprivrednog zemljišta i za vrednovanje potencijalne pogodnosti mogući
troškovi održavanja sustava navodnjavanja.
Vrste ograničenja koje određuju podklase pogodnosti i nepogodnosti tla za navodnjavanje:
ed – efektivna dubina ili plitko tlo;
vt – visoki sadržaj gline;
k -kiselost tla;
V–povremeno visoka podzemna voda u profilu tla;
a – alkaličnost;
v – sporo procjedne i/ili stagnirajuće površinske vode;
h – slaba opskrbljenost biljnim hranivima;
r – reljef;
ka – kapacitet adsorpcije;
p – poplave;
dr – dreniranost ili ocjeditost tla;
n – nagib terena;
49
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
kv – kapacitet tla za vodu;
t – troškovi održavanja plodnosti tla u navodnjavanju.
z – zbijenost;
Prilikom procjene pogodnosti tala za navodnjavanje utvrđuje se sadašnja pogodnost i vrste
ograničenja tj. podklase pogodnosti, te mjere popravke tla u svrhu otklanjanja ograničenja.
Slika 4.10. Karta pogodnosti tla za navodnjavanje
4.2.9. Mjere popravke tla dijelimo na agromelioracijske i hidromelioracijske
4.2.9.1.
Agromelioracijsko uređenje zemljišta
Agromelioracijsko uređenje zemljišta općenito podrazumijeva skup agrotehničkih zahvata ili mjera
u svrhu popravka lošijih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava s ciljem povećanja plodnosti i
produktivnosti tla, a samim tim i povećanja pogodnosti tla za višenamjensko korištenje u
poljoprivredi i navodnjavanju.
Poboljšanje spomenutih svojstava moguće je postići mehaničkim i kemijskim melioracijskim
zahvatima i mjerama koji uključuju dubinsko rahljenje tla, ravnanje i planiranje terena, gnojidbu
organskim gnojivima odnosno humizaciju, kalcizaciju te meliorativnu gnojidbu fosforom i kalijem.
4.2.9.2.
Hidromelioracijsko uređenje zemljišta
Hidromelioracijsko uređenje zemljišta podrazumjeva skup zahvata u svrhu popravka vodnozračnih
svojstava tla te smanjenja utjecaja prekomjernog vlaženja tla. Najčešće se na automorfnim tlima
sastoji se od izgradnje kanalske mreže, redovitog održavanja postojeće i čišćenja postojeće
kanalske mreže ako se nalazi u zapuštenom stanju (kada naraste vegetacija). Na tlima s visokom
razinom podzemne vode i težim mehaničkim sastavom, a pogotovo ukoliko postoje teže propusni
ili nepropusni horizonti u dubljim slojevima tla, kao redovita mjera provodi se i postavljanje detaljne
odvodnje tj. cijevna drenaža. Također je uobičajeno za posebno teška tla kombinacija hidro i agro
melioracijskih mjera kako bi se određeno tlo dovelo u što je moguće bolje stanje za uspješnu
50
AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE - PEDOLOGIJA
poljoprivrednu proizvodnju. Najčešće je to kombinacija otvorene kanalske mreže, cijevne drenaže i
agrotehničke mjere duboke obrade tla (najčešće podrivanja).
Autori:
Prof.dr.sc. Domagoj Rastija1 i dr.sc. Marko Josipović2
1
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Svačićeva 1d, Osijek,
31000
2
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
51
OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
5. OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
5.1. Uvod
U prethodnom poglavlju su opisane temeljne pedološke značajke, dakle, svojstva tala u
poljoprivrednoj proizvodnji, a posebice sa stanovišta navodnjavanja. U ovome poglavlju će se
opisati značaj vodnih svojstava tla, značaj plodoreda u navodnjavanju, značaj aktualne i planirane
strukture sjetve/sadnje u navodnjavanju, vegetacijsko razdoblje pojedinih kultura i planiranje
potreba za vodom. Nešto detaljnije će se opisati oblici vode u tlu i koji je njihov značaj za
poljoprivrednu proizvodnju, odnosno za kulturne biljke.
Voda u tlu je smještena u porama tla koje čine šupljine, a nalaze se između čestica tla i strukturnih
agregata. Za praktične svrhe pore tla se dijele na manje ili mikropore (kapilarne pore) u kojima se
zadržava voda i krupnije ili makropore (nekapilarne pore) u kojima se nalazi zrak dok voda u njima
može biti samo kraće vrijeme. Sa stajališta poljoprivredne proizvodnje važan je sadržaj ukupnih
pora, ali i odnosa među njima. Najpovoljniji je odnos kapilarnih i nekapilarnih pora 3:2 do 1:1. Sve
pore u nekom tlu čine ukupnu poroznost tla koji se izražava postotcima. U obradivim tlima se
ukupni poroznost kreće od 50% do 65% i varira u zavisnosti od tipa tla i njegovog mehaničkog
sastava. Pore u tlu imaju različite promjere, a također i funkcije u odnosu na sadržaj vode u njemu
(Tablica 5.1).
Tablica 5.1 Podjela pora prema veličini promjera i njihova uloga u odnosu na vodu u tlu
Naziv pora
Funkcije u tlu
Promjer pora (mikrona)
Vrlo grube
Brzo dreniraju vodu
> 50
Sporo dreniraju vodu
50 do 10
Srednje
Korisna (kapilarna) za biljke
10 do 0,2
Fine
Voda nepristupačna za biljke
< 0,2
Grube
5.2. Voda u tlu
5.2.1. Oblici (vrste) vode u tlu
Čim voda dospije u tlo podliježe određenim zakonitostima u pogledu kretanja i zadržavanja. S
obzirom na pokretljivost, voda se u tlu može podijeliti na a) vezanu ili nepokretnu i b) slobodnu ili
pokretnu.
Vezana ili nepokretna voda je voda koja se drži velikim silama za čestice tla ili unutar pora. Ona
je nepokretna i obično je nepristupačna biljkama. Unutar vezane vode razlikuju se sljedeće
kategorije vode:
- kemijski vezana voda je dio čvrste faze tla, te je kemijskim vezama vezana za čestice tla;
- higroskopna voda je adsorbirana na česticama tla znatnim fizičkim silama;
- opnena ili filmska voda obavija čestice tla u obliku tanje (deblje opne), a vezana je čvrsto
površinskim silama, ponekad slabo giba od čestice do čestice tla, djelomično je korisna za
biljke.
Slobodna ili pokretna voda je voda koja se drži manjim silama za čestice tla, pokretna je i kreće
se u poroznom tlu u svim smjerovima. Pristupačna je korijenju biljaka, a razlikuju se dvije
kategorije vode: kapilarna i gravitacijska.
52
OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Kapilarna voda ispunjava fine kapilarne pore tla te se drži ili kreće u njima pod utjecajem
kapilarnih sila. Vrlo je pokretna u svim smjerovima i pristupačna je za kulturne biljke. Ona čini
najveću i najznačajniju zalihu vode u tlu za sve biljke i zato je od posebne važnosti za
poljoprivrednu praksu.
Gravitacijska ili cijedna voda je najpokretnija voda u tlu. Ulazi u njega prirodnim oborinama,
navodnjavanjem ili plavljenjem i ne zadržava se u njemu trajnije, nego protječe i cijedi se u
podzemnu vodu. Prolazi kroz krupne (nekapilarne) pore tla i giba se prema dolje pod utjecajem sile
teže. Korisna je za biljke, ali samo u kratkom vremenu prolaska kroz zonu korijenovog sustava.
5.2.2. Vodne konstante tla
Teško je odrediti granice između pojedinih oblika i kategorija vode u tlu. Da bi se ipak razlikovale
uvedene su u praksu vodne ili hidropedološke konstante tla. One predstavljaju sadržaj vode u tlu
pod određenim uvjetima koji se mogu točno odrediti.
Vrijednosti vodnih konstanti zavise od fizikalnih i kemijskih svojstava tla kao i od primjene
agrotehničkih mjera. One su promjenjive (iako nose naziv konstante, koji uobičajeno označava
nešto čvrsto, stalno, nepromjenjivo) u zavisnosti od prihoda (ulaska) i rashoda (izlaska) vode u tlu.
Obzirom da se navodnjavanje primjenjuje isključivo zbog biljaka i postizanja većega uroda, bilo bi
dobro istražiti vodne konstante na samim biljkama, no zbog velike raznolikosti biljnih vrsta, sorti i
hibrida bilo bi vrlo zahtjevno navedeno određivati prema biljaka.
Za reguliranje vodnoga režima u tlu najvažnije su slijedeće vodne konstante: poljski vodni kapacitet
tla (PVK), lentokapilarna vlažnost tla (LKV), vlažnost venjenja biljaka ili točka venuća (VV) i
maksimalni kapacitet tla za vodu (Max VK).
5.2.2.1.
Poljski vodni kapacitet
Sadržaj vode koji ostaje u tlu 24 do 48 sati nakon obilnih kiša, navodnjavanja ili plavljenja naziva
se poljski vodni kapacitet (kratica PVK, sinonim: retencijski kapacitet tla za vodu). Naziv „poljski“
uveden je zbog toga jer se vodni kapacitet određuje u uvjetima u polju („in situ“, na licu mjesta).
Poljski vodni kapacitet je visoko stanje vlažnosti tla i vrlo pogodno za uzgoj većine ratarskih,
povrćarskih, voćarskih i drugih kultura. U prirodnim uvjetima otvorenog polja ovo povoljno stanje
vlažnosti tla traje kraće vrijeme jer se tlo suši uslijed sunčeve radijacije ili potrošnje vode iz tla od
strane biljaka. Vremenski dulje održavanje vlažnosti tla oko poljskog vodnog kapaciteta moguće je
putem sustava za navodnjavanje, a posebno u zatvorenim proizvodnim prostorima.
U melioracijskoj praksi se smatra da je poljski vodni kapacitet gornja granica optimalne vlažnosti
tla. U navodnjavanoj poljoprivredi se prestaje sa dovođenjem vode kada tlo dođe u stanje vlažnosti
poljskog vodnog kapaciteta.
Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta ovise o svojstvima tla, naročito mehaničkog sastava
strukture tla. Kod većine naših lakših tala (pjeskovita) iznosi 10% do 20%, za srednje teška tla
(ilovasta) 20% do 30%, a za teška (glinasta) od 30% do 40 % i više volumnog udjela.
Sadržaj vode u tlu kod poljskog vodnog kapaciteta je velik, a sile s kojima se voda drži u tlu (u
porama) su male i zato je voda vrlo pristupačna biljkama koje žive „luksuzno“, u obilju
lakopristupačne vode. Sile držanja vode u tlu su male, od 0,1 do 0,3 bara (oko 0,003 MPa).
5.2.2.2.
Lentokapilarna vlažnost tla
Sadržaj vode u tlu kod kojega dolazi do usporavanja gibanja vode u kapilarama, te počinje otežana
opskrba biljaka s vodom (teže usvajanje od strane biljaka jer korijenov sustav ima nedovoljno jaku
usisnu moć), naziva se lentokapilarna vlažnost tla (kratica LKV). Ona čini granicu između vezane i
53
OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
slobodne vode i približno iznosi kod većine tala oko 60% do 70% vrijednosti poljskog vodnog
kapaciteta tla.
Lentokapilarna vlažnost je važna u praksi navodnjavanja jer se uzima da je donja granica
optimalne vlažnosti pa je pokazatelj za određivanje početka navodnjavanja. Ona je zapravo nisko
stanje vlažnosti tla i nedovoljno pogodno stanište za kulturno bilje, koje „počinje“ trpjeti („žeđati“)
zbog nedostatka pristupačnih oblika vode. Biljke doživljavaju početni vodni stres, koji se negativno
odražava na njihov urod i kvalitetu ploda.
Sadržaj vode u tlu kod lentokapilarne vlažnosti je mali i oskudan, a sile s kojima se voda drži u tlu
su povećane i zato je voda teže pristupačna korijenju kulturnih biljaka. Voda se u tlu drži silama
između 6 bara do 7 bara (0,6 Mpa do 0,7 Mpa).
5.2.2.3.
Vlažnost venjenja biljaka (točka venuća)
Sadržaj vode u tlu pri kojem kulturne biljke nepovratno venu i ugibaju naziva se vlažnost venjenja
biljaka (kratica VV, sinonim: točka venuća biljaka). To su prilike kada korijenje u tlu nema na
raspolaganju dovoljno vode za održavanje fizioloških procesa. Vode je malo, a ona se drži velikim
silama u finim porama ili oko čestica tla, silama koje su iznad 15 bara (1,5 MPa). Kod vlažnosti
venjenja u tlu ostaje određena količina vode koja zavisi o vrsti tla i njegovoj strukturi. U pjeskovitim
tlima taj sadržaj vode iznosi 3% do 4% kod srednje teških tala 7% do 8%, a kod teških, glinastih
tala od 13% do 17% volumnog udjela.
U poljoprivrednoj praksi se vlažnost tla treba tako održavati, da se voda u tlu nikada ne
spusti na vlažnost venuća biljaka, jer tada nema uroda niti plodova! Svjedoci smo takvih
situacija u vrlo sušnim godinama (2012. i 2003. godina) kada su biljke (u ratarstvu i povrtlarstvu, a i
voćke u mladim nasadima) u polju ugibale u punoj vegetaciji (faza oplodnje, nalijevanja zrna,
početak zriobe) uslijed velike suše (najčešće popraćene visokim temperaturama). Ugibanje se
događalo prvo na onim tlima gdje je podzemna voda bila vrlo nisko, dublje od korijenova sustava,
nakon toga na lakim, pjeskovitim tlima, a pri nastavku suše i na svim ostalim tlima.
5.2.2.4.
Maksimalni kapacitet tla za vodu
Maksimalni kapacitet tla za vodu je maksimalna količina vode (kratica Max VK) koju neko tlo može
primiti, ali je ne može zadržavati. U prirodnim uvjetima to se događa nakon dugotrajnih kiša ili
plavljenja iz okolnih vodotoka (jesen, rano proljeće), tada je tlo potpuno zasićeno i sve su pore
ispunjene vodom, a zrak je istisnut iz pora. Kada je postignut maksimalni vodni kapacitet, dio vode
je slobodan pa se cijedi u dublje slojeve djelovanjem sile gravitacije.
Ovo stanje vlažnosti tla je vrlo nepovoljno za poljoprivredne kulture jer biljke trpe od suvišne vode.
Tlo je prevlažno, a u porama nema zraka toliko nužnog za životne procese biljaka i one se pomalo
„guše“. Situacija je pogotovo loša na težim tipovima tala gdje ovo stanje vlažnosti može potrajati
dulje vrijeme te dolazi do propadanja usjeva i stvaranja „plješina“ na oranicama. Da bi se izbjegle
česte pojave prevlaživanja tla, nužne su mjere odvodnjavanja kojima se reguliraju vodo-zračni
odnosi u poljoprivrednom zemljištu.
5.2.2.5.
Intervali optimalnog sadržaja vode u tlu
Jedan od osnovnih zadataka navodnjavanja je održavanje povoljnoga sadržaja vode u tlu
rizosfernom sloju za uzgoj poljoprivrednih kultura. Postizanje stabilnih i visokih prinosa u biljnoj
proizvodnji najviše zavisi od sadržaja vode u tlu, stoga ju nastojimo navodnjavanjem održavati u
optimumu. Premale količine vode u tlu štetne su za kulturne biljke isto kao i prevelike.
U praksi racionalnog navodnjavanja poljoprivrednih kultura pokušava se sadržaj vode u tlu
(vlažnost tla) održavati u intervalu optimalne vlažnosti, koliko je to moguće postići modernim
54
OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
tehničkim sustavima navodnjavanja. Vrlo su različita stručna mišljenja u vezi s tim koji su to
intervali vlažnosti tla najpovoljniji u odnosu na zemljišne osobine i vrste kulture. Ipak, prevladava
gledište da je povoljan sadržaj vode u tlu za većinu poljoprivrednih kultura u intervalu između
poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne vlažnosti. Optimalna vlažnost tla za uzgoj kulturnih
biljaka zavisi od fizikalnih i vodnih svojstava tla te razvojne faze biljaka. Interval optimalne vlažnosti
tla za biljke se podudara sa lako pristupačnom vodom u tlu. Međutim, voda u tlu unutar ovoga
intervala nije jednako pristupačna biljkama što je rezulta sila kojima se u njemu drži.
Što se stanje vlage više približava poljskom vodnom kapacitetu, sile držanja vode su manje, a
biljke je lakše koriste. I obrnuto, što je voda bliža lentokapilarnoj vlažnosti – nepristupačnija je
korijenu kultura. Vodne konstante između kojih se nalazi optimalni sadržaj vode u tlu za biljke, a
koje su bile opisane u prethodnim poglavljima, su ujedno njezine granične vrijednosti. Tako je
poljski vodni kapacitet gornja granica, a lentokapilarna vlažnost donja granica optimalne vlažnosti
tla za poljoprivredne kulture u navodnjavanju.
Sadržaj vode u tlu pri kojem se započinje sa navodnjavanjem naziva se tehnički minimum
vlažnosti. Obično se kao tehnički minimum uzimaju vlažnosti tla 60% do 70% od vrijednosti
poljskog vodnog kapaciteta, a to je nešto iznad vrijednosti lentokapilarne vlažnosti. Kada sadržaj
vode u tlu padne na tehnički minimum vlažnosti, to je trenutak kada se uključuje sustav za
navodnjavanje kojim se dodaje voda do poljskog vodnog kapaciteta. On predstavlja tehnički
maksimum vlažnosti zemljišta kada se isključuje sustav za navodnjavanje. Za laka i srednje teška
tla tehnički maksimum odgovara poljskom vodnom kapacitetu, ali za teška i vrlo teška tla mora biti
nešto ispod njega da se osigura potrebna količina zraka u porama. Sva voda dodana preko
vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta je suvišna i gravitacijski se cijedi u dublje slojeve tla.
Ispravno određivanje trenutka kada treba početi sa navodnjavanjem je važan agronomski detalj
(problem) u primjeni navodnjavanja. Ako se trenutak početka navodnjavanja određuje stihijski „od
oka“, „volje“ ili iskustva tehnologa te poljoprivrednog proizvođača, tada najčešće slijedi
neracionalno i nedovoljno pouzdano dodavanje vode. Rijetki su praktičari koji mogu pogoditi
trenutak navodnjavanja bez egzaktnih mjerenja ili praćenja stanja kultura u polju.
5.3. Značaj plodoreda u navodnjavanju
Plodored je smjena kultura u poljoprivrednoj proizvodnji i on se prakticira iz više razloga. Najvažniji
su: korištenje iste vrste hraniva pojedinih kulturnih biljaka; izmjena usjeva gustoga i rijetkoga
sklopa kako bi se kontrolirala zakorovljenost polja; promjenom usjeva se izbjegavaju bolesti i
štetnici pojedinih kultura; različita tolerantnost kultura ponovljen uzgoj; proizvodnja različitih kultura
uslijed veće sigurnosti opstanka proizvođača na tržištu; mogućnost izvođenja duboke obrade tla
poslije strnih kultura; pravovremeno zaoravanje stajskoga gnoja i drugih organskih gnojiva.
Tako je u uvjetima suhoga ratarenja najčešće plodored bez povrća (ili sa malo povrća koje je
otpornije na sušu). Obzirom na ulaganja u navodnjavanje potrebno je postići veču dohodovnosto
po jedinici površine, stoga je neophodno sijati/ssditi dohodovnije kulture (poveće, voće). Kad su u
pitanju višegodišnji nasadi onda nije u pitanju plodored, već planiranje buduće proizvodnje kako
bismo imali relevantne podatke o izračunu potreba za vodom i na temelju toga dimenzioniranje
sustava za navodnjavnaje za sadašnju i buduću proizvodnju.
5.4. Trenutna struktura sjetve
Za kvalitenu analizu postojećega stanja poljoprivredne proizvodnje sa proizvodnoga i
ekonomskoga stanovišta neophodno je analizirati postojeću strukturu sjetve. Postojeća struktura
sjetve je polazište u agronoskoj i ekonomskoj analizi proizvodnje i pripremi za buduću strukturu
sjetve i buduću proizvodnju u uvjetima navodnjavanja. Svakako da treba uzeti u obzir brojne
čimbenike osim navedenih, ali su oni u kvalitenoj analizi neizostavni.
55
OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Najbolje i najlakše je izrađivati projektnu dokumentaciju kada su poznati korisnici sustava za
navodnjavanje. Tada krajnji korisnik dostavi podatke o petogodišnjoj strukturi sjetve i konzulitrajući
se sa strukom, najčešće izrađivačima projektne dokumentacije, o budućoj proizvodnji i tro ili
četvrogodišnjoj strukturi sjetve. Ukoliko nisu poznati krajnji korisnici, relevantni su podatci
statističkih ljetopisa u kojima se nalaze potrebni podatci.
5.5. Planirana struktura sjetve
Planirana struktura sjetve je temeljno polazište za izračun potreba poljoprivrednih kultura za vodom
na području istraživanja ili projektiranja sustava za navodnjavanje. Kako smo naveli u prethodnom
poglavlju najbolja je varijanta poznatoga krajnjega korisnika koji će dati podatke o planiranoj
strukturi sjetve.
Ukoliko nisu poznati svi ili većina krajnjih korisnika, rade se ankete budućih korisnika ili udruga koje
proizvode na određenome području. Vrlo je bitno da se daju realne procjene i prinosi o trenutnoj i
procjena prinosa u budućoj proizvodnji. Dobar je splet okolnosti kada postojeći proizvođači već
imaju iskustva sa navodnjavanjem kao što je to slučaj u većini proizvodnji i kada trebaju samo
dopunu znanja iz područja navodnjavanja. U tome slučaju su oni najbolji suradnici pri izradi
kvalitenoga projekta za buduće sustave navodnjavanja jer je njihovo iskustvo dragocijeno i treba
ga koristiti. Za planiranu proizvodnju strukturu sjetve u navodnjavanju je potrebno imati slijedeće
podatke: naziv kulture, dužinu vegetacije (od sjetve do žetve/berbe); površinu (ha) i očekivani
prinos sa i bez navodnjavanja.
5.6. Vegetacijsko razdoblje pojedinih kultura
Vegetacija pojedinih biljnih kultura na području istočne Hrvatske uobičajeno traje:
- za ratarske kulture u proljetnoj sjetvi od travnja do rujna;
- za povrće od svibnja do rujna;
- za voće od travnja do rujna ili listopada.
Pojedine sorte i hibridi ovisno o dužini vegetacije mogu trajati nešto kraće ili duže, pa te
specifičnosti teba uvažiti. Također je bitno napisati da li će biti planirana postrna sjetva i koliko će
trajati vegetacija i na kojoj površini.
Navedeni podatci će biti važni za izračun potreba biljaka za vodom u planiranoj proizvodnji stoga je
bitno da oni budu što precizniji. Vrlo je bitno koncentrirati se na proizvodnju u srpnju kada su
najveće potrebe za vodom jer je to osnova za dimenzioniranje sustava za navodnjavanje (dodvoda
i raspodjele vode).
5.7. Planiranje potreba biljaka za vodom
Ukupno potrebna voda u vegetaciji je vrijednost EVAPOTRANSPIRACIJE. A što je
evapotranspiracija? Evapotranspiracija je ukupna količina vode koja se gubi, „troši“ procesima
EVAPORACIJE i TRANSPIRACIJE sa određene površine u određenom vremenu. EVAPORACIJA
je voda koja se gubi s površine tla isparavanjem.
TRANSPIRACIJA je potrošnja vode od strane biljke. Putem korjenovog sustava biljka uzima vodu
koja kola (cirkulira) kroz biljku, sudjeluje u složenim biokemijskim procesima i preko lista (puči)
odlazi u atmosferu. Na procese evapotranspiracije (ETP) utječu klimatski uvjeti (temperatura zraka,
vjetar, relativna vlaga zraka i sunčeva radijacija), nagib terena, boja tla, pokrivenost tla...
56
OSTALE AGRONOMSKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Određivanje evapotranspiracije može se obavljati se na dva načina. Eksperimentalno (direktno) i
preko određenih modela (proračuna) koji se temelje na klimatskim i nekim drugim elementima
(indirektno).
Eksperimentalno utvrđivan ETP se izvodi pomoću sofisticiranih lizimetarskim stanica. Ovakav
način je vrlo precizan ali je vrlo skup i dugotrajan te traži stručnu osposobljenost i obavljaju ga
znanstvene institucije.
Drugi je način putem raznih modela koji se temelje na znanstvenim spoznajama. Činjenica da
nema univerzalne formule za izračunavanje evapotranspiracije dovoljno govori o njenoj složenosti.
Gotovo je nemoguće u jedan model uvrstiti sve čimbenike evapotranspiracije, pa tako različiti
autori u svojim formulama „favoriziraju“ neke od čimbenika evapotranspiracije. Tako se u nekim
modelima izračun temelji na temperaturi zraka (Thornthwait, Ivanov, Šarov..), dok drugi
izračunavaju deficit vlažnosti zraka (Alpatjev), ili pak koeficijete kultura (Blaney-Criddle).
Za praktičnu primjenu prihvatljiv je način izračuna primjenom računalnog modela „CROPWAT“ koji
su preporučili i stručnjaci FAO-a. Navedeni način određivnaja pomoću CROPWAT-a je opisan u
poglavlju 2.
Autori:
Dr.sc. Marko Josipović1, prof.dr.sc. Jasna Šoštarić2, Monika Marković dipl.ing.polj.2, dr.sc.
Hrvoje Plavšić1
1
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
2
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Svačićeva 1d, Osijek,
31000
57
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
6. UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
6.1. Uvod
Navodnjavanjem se redovito postiže povećanje uroda poljoprivrednih kultura. No, povećanje ovisi
o puno čimbenika, a jedan od bitnih je znanje osobe koja ga provodi. Navodnjavanje se najčešće
definira kao dopunska mjera u poljoprivrednoj proizvodnji kojom se vrši nadomještanje prirodnih
oborina, ako su one u nedostatku prema potrebama biljaka kako bi se ostvario njihov „puni“
genetski potencijal rodnosti. S druge strane, u slučaju proizvodnje u zatvorenom prostoru,
navodnjavanje je jedini način kojim biljke opskrbljujemo s potrebnim količinama vode za nesmetan
rast i razvoj.
U specifičnim poljoprivrednim proizvodnjama kao što su povrćarstvo i voćarstvo, vrlo su rijetke
godine kada nije potrebno dodavati vodu, odnosno kada su prirodne oborine jednake potrebama
biljke u svim fazama rasta i razvoja. Naime, i u prosječno kišnim godinama, u pojedinim
razdobljima uglavnom se javlja određeni nedostatak lako pristupačne vode, koji posebice ako se
javi u osjetljivim fazama rasta i razvoja pojedinih kultura, može uvjetovati veliko smanjenje prinosa
kao i smanjenje kakvoće proizvoda. Upravo zbog toga je neophodno imati sustave navodnjavanja
kojima smo u stanju dodati potrebnu količinu vode u određenom roku.
U narednim poglavljima ćemo po pojedinim kulturama opisati ukratko učinkovitost navodnjavanja
na kulture koje su zastupljene u IRRI projektu.
6.2. Učinci navodnjavanja na povrtne kulture
Proizvodnja povrća na većim površinama podrazumijeva (zahtjeva) razvijenu prehrambenu
industriju koja će proizvode preraditi i pripremiti za tržište u vrijeme kada nam povrće nije dostupno
u svježem stanju. Većina povrća je u tome smislu zahtjevno za preradu zbog svojih specifičnosti i
upotrebe različitih dijelova za ishranu. Međutim, i uz manju proizvodnju a namijenjenu plasmanu za
tržište, neophodno je osigurati takvim biljkama optimalne uvjete za rast i razvoj. Jedan od
preduvjeta za optimalan rast i razvoj svih povrtnih kultura je svakako pravovremeno dodana
dovoljna količina lako pristupačne vode.
Sve povrtne biljke imaju povećane potrebe za vodom i zahtijevaju „bogatiju„, povećanu razinu
sadržaja vode u tlu prema drugim usjevima (ratarski, voćarski i vinova loza). Po svojoj građi,
većina povrtnih biljaka ima bujan nadzemni dio bez obzira na habitus, krupno i debelo lišće, krupne
stanice i veliki sadržaj vode u tkivu, s većim stomama (stanično tkivo koje služi izmjeni plinova, a
nazivamo ga još puči) koje imaju specifičan način ponašanja. Iz stoma se odvija intenzivna
transpiracija, a što je jedan od uzroka povećanih potreba povrtnih biljaka za vodom. Za razliku od
povrtnih biljaka, usjevi koji su otporni odnosno tolerantniji prema suši, stome su otvorene kada je
povoljna vlažnost zemljišta samo danju, a poluotvorene noću i ujutro, dok su pri nepovoljnoj
vlažnosti zatvorene. Kod povrtnih usjeva, stome su otvorene danju i noću kod povoljne vlažnosti
zemljišta. Ako je vlažnost zemljišta nepovoljna, stome su privremeno poluzatvorene danju a
otvorene noću.
Za razliku od ratarskih biljaka, povrtne kulture u pravilu imaju manju lisnu površinu koja je međutim
slabo zaštićena od isparavanja. Uz to, tkivo povrtnih biljaka ima veliki postotak vode jer se u njemu
odvijaju fiziološki, biokemijski i biološki procesi u kojima se stvaraju vitamini, fermenti, tanini,
riboflavoni, alkaloidi, različite tvari s visokim sadržajem minerala i drugih esencijalnih spojeva čija
sinteza zahtijeva prisutnost velikih količina vode u stanicama. Osim toga, većina vrsta povrtnih
biljaka ima slabije razvijen korijenov sustav koji je plići, manje aktivne površine i koji može koristiti
vodu koja je lakše pokretljiva i za čestice tla je vezana slabijim silama. Na početku vegetacije
korijen se vrlo sporo razvija te se nakon 40-50 dana najveća masa korijena nalazi na dubini od
samo 10-20 cm (rijetko do 25 cm, na vrlo lakim tlima) . Zbog navedenoga je vrlo bitno posebno tu
dubinu (do 30 cm) održavati na optimalnoj razini sadržaja vode u tlu (75-80% PVK) te ukoliko se
58
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
ona i kratko vrijeme (nekoliko dana) spusti ispod tih vrijednosti dolazi do smanjenja prinosa i
kvalitete uzgajanih biljaka ili plodova.
Zbog specifičnosti povrtnih usjeva koji zahtijevaju kontinuirano visoku razinu sadržaja vode u tlu,
režim navodnjavanja može biti krajnje pojednostavljen bez obzira na klimatske uvjete na
otvorenom. Pri uzgoju pojedinih povrtnih usjeva, određuju se turnusi navodnjavanja u
modificiranom obliku. Dužina turnusa navodnjavanja ovisi o biljnoj vrsti, njezinoj fazi rasta i razvoja,
evapotranspiracijskim uvjetima sredine u kojoj raste, o tlu i njegovom kapacitetu za vodu. U
uvjetima istočne Hrvatske dužina turnusa varira u širokom rasponu od 3-5 dana na lakšim
zemljištima ljeti pa do 10, 12 ili 15 dana na težim tipovima tala u proljeće i kasno u jesen. Osnova
za modifikaciju dužine turnusa na otvorenom su prirodne oborine i to tako da sve oborine pale u
jednom danu, a koje su manje od 5 mm u uvjetima visoke evapotranspiracije odnosno manje od 3
mm u uvjetima niske evapotranspiracije ne remete turnus i navodnjavanje se odvija kao da oborina
niti nije bilo. Česta pogreška koja se događa kada proizvođač odgađa navodnjavanje zbog
najave kiše. Ukoliko je turnusom određen početak navodnjavanja on se treba i primijeniti bez
obzira na najavu oborina jer u suprotnom dolazi do pojave stresa te smanjenja uroda i njegove
kvalitete. Situacija se mijenja ako se sigurno očekuje (najavljuje) obilna kiša u kratkome roku kada
je i vrijeme primjene obroka navodnjavanja.
U proizvodnji povrća primjenjuju se gotovo svi načini navodnjavanja: orošavanje, kapanje, brazde,
prelijevanje, potapanje i drugo. Za koji način navodnjavanja će se proizvođač opredijeliti ovisi kako
o vrsti kulture koju uzgaja, tipa i svojstava tla, klime, ekonomičnosti, izvora i raspoloživih količina
vode, novca za kupovinu opreme i dr.
6.2.1. Navodnjavanje krumpira
Krumpir je vrlo rasprostranjena kultura, a po proizvodnji je na 4. mjestu u svijetu, odmah iza riže,
pšenice i kukuruza. Krumpir je biljka koja je vrlo osjetljiva na stres vode odnosno na nedostatak
vode u svim fazama rasta i razvoja te vrlo pozitivno reagira na povoljan vodni režim tla. Upravo
zbog toga je navodnjavanje neophodna mjera u svakoj „ozbiljnoj“ proizvodnji kako merkantilnog, a
posebno sjemenskog krumpira.
Potrebe krumpira za vodom su vrlo različite ovisno o uzgojnom području i drugim brojnim
čimbenicima, dok se prema Bošnjaku (1994.) i Bošnjaku i Pejiću (1997.) na području istočne
Slavonije i Vojvodine potrebe za vodom kreću između 460 – 480 mm. Doorenbos and Pruitt
(1977.) također navode da je krumpir osjetljiviji na vodni stres od drugih usjeva. Različite kulture
imaju i različitu sposobnost korištenja vode iz zemljišta ovisno o razvijenosti i sposobnosti korijena
da crpi vodu iz dubljih slojeva pa tako i krumpir. Bošnjak i sur. (1997.) su utvrdili da krumpir dobro
koristi rezerve vode iz zemljišta te je sposoban koristiti vodu i iz 2 m dubine, ali tada daje i male
prinose. Prema istraživanju koje su provodili, utvrđen je utrošak vode za evapotranspiraciju od
285,0 – 518,3 mm pri čemu su postignuti prinosi od 7,75 – 30,72 t/ha. Današnji suvremeni
sortiment, intenzivna agrotehnika i navodnjavanje na povoljnim tlima (lakša tla uz odlično
snabdijevanje vodom i intenzivnu zaštitu od korova, bolesti i štetnika) osigurava urode od 40 do 50
tona.
59
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
Tablica 6.1. Prinos i ETP krumpira u uvjetima sa i bez navodnjavanja 1991. – 1995.godina
GODINA
1991
1992
1993
1994
1995
VARIJANTA
ETP (mm)
PRINOS (t/ha)
75-80% od PVK
518,3
23,93
60-65% od PVK
513,9
23,57
kontrola
478,8
25,95
75-80% od PVK
473,9
30,07
60-65% od PVK
415,7
21,89
kontrola
375,3
13,07
75-80% od PVK
465,3
26,16
60-65% od PVK
427,5
22,02
kontrola
285,0
7,75
75-80% od PVK
463,7
26,69
60-65% od PVK
466,4
18,18
kontrola
409,8
11,59
75-80% od PVK
470,3
30,71
60-65% od PVK
439,8
27,43
kontrola
416,1
19,89
Dinamika potrošnje vode evapotranspiracijom krumpira raste od sadnje te dostiže visoku razinu
krajem lipnja kada je intenzivno razvijena lisna površina. Maksimalna potrošnja vode je sredinom
srpnja kada je i najveća evapotranspiracija. Ona se na maksimalnim vrijednostima zadržava do
polovine kolovoza i onda postupno opada do polovine rujna odnosno do tehnološke zriobe i
vađenja krumpira. Možemo reći da u našim uvjetima krumpir prosječno troši 3,5 mm vode dnevno
za vrijeme vegetacije s tim da je u početku vegetacije utrošak oko 1 mm a najveći je od srpnja do
polovice kolovoza kada prosječno troši 5 mm vode dnevno. Maksimalna dnevna potrošnja vode pri
visokoj evapotranspiraciji može doseći i 7-8 mm vode na dan.
Režim navodnjavanja krumpira svakako treba prilagoditi uvjetima godine budući da niti svaka
godina, a niti svi dijelovi proizvodne godine nisu jednaki po količini prirodnih oborina niti po drugim
klimatskim svojstvima koji uvjetuju veću ili manju potrošnju vode odnosno evapotranspiraciju
(temperatura zraka i tla, insolacija, brzina vjetra). Najbolja mogućnost bi svakako bila prilagoditi
režim dodavanja vode prema sadržaju vode u tlu pri čemu se (prema provedenom istraživanju)
sadržaj vode u tlu od 70-80% PVK pokazao najboljim dok je održavanje sadržaja vode u tlu od 6065% PVK dao značajno manje prinose. Prema provedenim istraživanjima utvrđeno je da je krumpir
naglo usporio porast nadzemne mase i gomolja pri vlažnosti tla od 65% PVK, a u slučaju da se
sadržaj vode u tlu spusti ispod 60% PVK porast potpuno prestaje (Panenko 1957., Vučić 1976.). S
druge strane, krumpir je biljka koja ne podnosi niti previsok sadržaj vode u tlu koji ako je dugotrajan
uvjetuje pad prinosa, a što samo po sebi govori da je u proizvodnji visoko dohodovnih kultura, kao
što je krumpir prije započinjanja proizvodnje uz navodnjavanje neophodno proučiti svojstva tla
(nepropusni ili teško propusni slojevi, zamočvarivanje i sl.).
Najkritičnije faze razvoja krumpira prema vodi su u fazi butonizacije, cvjetanja i intenzivnog porasta
gomolja (Vučić, 1976.). Tijekom vegetacije treba primjenjivati onoliko navodnjavanja koliko je to
potrebno (ovisno o sadržaju vode u tlu), a zadnje navodnjavanje krumpira primijeniti mjesec
dana prije vađenja jer u suprotnom gomolji sadrže veći postotak vode i teže se čuvaju.
60
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
Posebno je bitno pravilno gnojiti dušikom u proizvodnji krumpira, a to je najbolje prema preporuci
proizvođača. Količina dušika (N) obično ne bi trebala prelaziti 150 kg/ha kod srednje ranih sorti, pri
planiranom prinosu 35 t/ha. Povećana gnojidba N obično povećava urod, ali smanjuje kakvoću
krumpira i teže se čuva u skladištu. Stručne su procjene da se u našem klimatu
navodnjavanjem krumpira prinos može povećati od 30 do 60%.
Krumpir se može navodnjavati brazdama ili umjetnom kišom koja je bolja zbog preciznijeg
doziranja i manjeg utroška vode. Cilj i jedne i druge metode je da tlo bude „prokvašeno“ (sa
sadržajem vode od 75-80% PVK) u sloju 30 - 40 cm.
6.2.2. Navodnjavanje kupusa
Kupus se uzgaja zbog vegetativne mase, stoga zahtjeva povećani sadržaj vode u tlu i ima
umjerene zahtjeve prema toplini, ponekad je svrstavan u hidrofilne biljke. Kupus se uzgaja i iz
presadnica koji je uzgojen u zatvorenom prostoru.
Navodnjavanje presadnica je u pravilu obvezno gdje je neophodno održavati umjeren, ali dovoljan
sadržaj vode u tlu. U uvjetima prevelike količine vode presadnica se izdužuje pa se loše prima
(preživljava) prilikom presađivanja, a u sušim uvjetima zaostaje u porastu. Navodnjavanjem
ponovno treba započeti, kada se površinski sloj tla prosuši. Norma navodnjavanja je mala, a vlaži
se sloj od 10 cm do 15 cm.
U vrijeme ukorjenjivanja kupusa se tlo ne navodnjava kako bi biljke razvile jači korijenov sustav koji
bi poslije tijekom ostaloga dijela vegetacije mogao koristiti manje rezerve vode u tlu, što omogućuje
bolje primanje poslije presađivanja jer se tada biljke često susreću s nedostatkom vode u tlu.
Potrebe presadnica za vodom su različite i variraju u širokom rasponu od 80 mm do 160 mm
ovisno od uvjeta i načina proizvodnje. Sukladno potrebama za vodom i uvjetima proizvodnje varira
norma i broj navodnjavanja. Nakon presađivanja kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode ovisno
o klimatskim prilikama. Prvo se navodnjavanje obavlja prilikom presađivanja s obrokom od 15 mm
do 20, a može i 30 mm ovisno o vlažnosti tla prije navodnjavanja. To navodnjavanje je obvezno jer
stvara „prisniji“ kontakt korijena i tla što omogućuje bolje primanje presadnica. Drugo
navodnjavanje je poslije tri do pet dana kada se vrši popunjavanje praznih mjesta, s obrokom 20
mm do 30 mm. Kada se presadnica primi sljedećih deset do dvanaest dana se ne navodnjava, radi
što boljeg ukorjenjivanja biljaka. Kod ranih sorti ne navodnjava se petnaest i više dana jer je
presađivanje rano u proljeće, pa u našem klimatu ima dovoljno vode u tlu od oborina. Kasne sorte
ne navodnjavaju se desetak dana jer se presađuju početkom lipnja pri visokim temperaturama.
Ako se navodnjavanja u razdoblju vegetacije provodi prema turnusima, tada se dužina turnusa
određuje u svakom slučaju posebno jer ovisi o sorti, klimatskim prilikama i tlu. Kod ranih sorti u
početku turnusi su osam do petnaest dana, a kasnije u fazama intenzivnog porasta i formiranja
glavica pet do devet dana, a poslije je turnus opet duži osam do petnaest dana. Ako se primjenjuje
navodnjavanje prema stanju vlažnosti tla, tehnički minimum je 80% od vrijednosti PVK. Manji
sadržaj vode u tlu usporava formiranje glavica, koje ostaju sitne i meke. Kupus je posebno osjetljiv
na promjenjiv tijek vlažnosti tla (različitu dinamiku sadržaja vode u tlu) posebno u fazi formiranja
glavica i tehnološkog dozrijevanja. Ako je tlo suho, a zatim se obilno navlaži može doći do pucanja
glavica, koje su lošije kvalitete i gube tržišnu vrijednost. Norma navodnjavanja i broj navodnjavanja
ovise o uvjetima godine, osobito količine i rasporeda oborina. Uobičajeno se za područje istočne
Hrvatske kreće se od tri do osam navodnjavanja. Sustavom navodnjavanja kapanjem su obroci
nešto manji i broj navodnjavanja je veći. Navodnjavanje kupusa iz presadnica je gotovo
nezamislivo bez navodnjavanja, stoga su istraživanja učinaka bez navodnjavanja malo istraživana.
6.2.3. Navodnjavanje rajčice
Rajčica ima dobro razvijen korijenov sustav u tlima dobrih fizikalnih svojstava i povoljne vlažnosti,
koja mu omogućuje pun razvoj. Najveće količine vode troši iz aktivne rizosfere 30 do 50 cm.
61
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
Usporava rast kada se utroši 60% pristupačne vode iz tog sloja. Iako ima razvijen korijen, slabe je
usisne moći pa zahtjeva povećani sadržaj vode u tlu. Vodni stres najviše umanjuje prinose u
fazama primanja presadnica, cvatnji i porastu plodova. Ukupne potrebe za vodom poslije
presađivanja su 400 mm do 600 mm.
Rajčica se uzgaja iz presadnica, posebno je osjetljiva na obilni sadržaj vode u tlu jer se dobivaju
izdužene i nježne stabljike. Ima skromnije zahtjeve za vodom u odnosu na proizvodnu presadnica
drugih vrsta povrća. Prvo navodnjavanje se obavlja zajedno s presađivanjem, drugo nakon tri do
pet dana s popunjavanjem praznih mjesta. Navodnjavanjem se dodaje do 30 mm ovisno o
vlažnosti tla pred navodnjavanje. Nakon primanja presadnica ne navodnjava se deset do petnaest
dana, radi što boljeg ukorjenjivanja biljaka. Navodnjavanje tijekom vegetacije obavlja se po
turnusima. Do pojave prvih plodova turnus je osam do dvanaest dana, a kasnije svakih pet do
deset dana. Kod sorti s višekratnom berbom u razdoblju berbi plodova navodnjavanje se obavlja
po potrebi poslije svake berbe. Tehnički minimum vlažnosti tla je do pojave prvih plodova 70%
PVK, a kasnije 80% PVK.
U fazi formiranja cvjetnih zametaka nakon presađivanja do pojave prvih plodova poželjna je niža
vlažnost tla, da bi se formirao što veći broj cvjetova i plodova, a zatim povećana vlažnost tla treba
osigurati visok prinos. U tehnološkom dozrijevanju preobilna vlaga uzrokuje pucanje plodva, što im
pogoršava kvalitetu i smanjuje tržišnu vrijednost. Norma navodnjavanja za naše uvjete iznosi 250
mm do 300 mm, a broj navodnjavanja ovisi o količini i rasporedu oborina.
6.2.4. Navodnjavanje paprike
Paprika u pravilu (pogotovo sorte paprike) ima plitak korijenov sustav, a glavni korijen može narasti
do 1,5 m u dubinu kod izravne sjetve na lakom tlu bogatom organskom tvari.
S obzirom na to da prevladava proizvodnja iz presadnica razvija se lateralni korijenov sustav od
25, 30 pa do 50 cm dubine u fazama punog rasta biljaka.
Paprika je osjetljiva na nedostatak vode u tlu tijekom cijele vegetacije. Na nedostatak vode paprika
je posebno osjetljiva u fazi cvatnje i sazrijevanja ploda, što je odlika brojnih poljoprivrednih kultura.
Isto tako, paprika je osjetljiva i na preveliku količinu vode jer je tada tlo slabo prozračno, a zrak je
jedan od bitnih čimbenika za život biljke. Kada biljke žute, to može biti posljedica preobilnoga
navodnjavanja, a u težim slučajevima dolazi do opadanja listova i cvjetova.
Ukupne potrebe za vodom variraju u širokom rasponu od 600 mm do čak 1000 mm.
Navodnjavanje paprike počinje s proizvodnjom presadnica. Presadnice se proizvode u zaštićenom
prostoru, rane sorte u toplim klijalištima ili drugom zaštićenom prostoru s umjetnim grijanjem, a
kasne sorte u zaštićenom prostoru, ali bez grijanja. Načinu proizvodnje se prilagođava i način
navodnjavanja, ali treba naglasiti da ni presadnice paprike ne podnose visoku vlažnost tla. Poslije
presađivanja obavlja se prvo navodnjavanje, drugo navodnjavanje tri do pet dana kasnije s
popunjavanjem praznih mjesta. Kada nastupi berba, navodnjava se poslije svake berbe, ukoliko
nema oborina, prema potrebi.
Ako se trenutak navodnjavanja određuje prema vlažnosti tla, s navodnjavanjem treba početi kod
vlažnosti tla 80% od vrijednosti PVK. Obroci navodnjavanja su mali, kako bi se tlo natopilo vodom
do 30 cm dubine, ali je broj navodnjavanja najčešće od osam do dvanaest, što ovisi o klimatskim
prilikama i kapacitetu tla za lako pristupačnu vodu. Norma navodnjavanja može biti i preko 300
mm. Učinci navodnjavanja na prinos paprike su gotovo u pravilu veći od 50%.
Začinska paprika ima skromnije potrebe za vodom, pogotovo ako se proizvodi direktnom sjetvom
(proizvodnja iz sjemena) pa joj je i korijenov sustav dublji i racionalnije koristi vodu. Paprika u
proizvodnji direktnom sjetvom ima i nešto moćniji korijenov sustav, koji dakle snažnijim silama
usvaja vodu iz tla i može.
62
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
6.3. Navodnjavanje voćaka
Značaj voća u ishrani ljudi je vrlo velik što potvrđuje i uzgoj na velikim površinama kako kod nas
tako i u svijetu. Voće je gotovo nezamjenjiv prirodni izvor vitamina, minerala i esencijalnih
aminokiselina neophodnih za život i razvoj čovjeka. Voće je vrlo tražen proizvod, a koristi se u
svježem i u prerađenom stanju (na puno načina). U voćarstvu, obzirom na uzgoj u vrlo različitim
klimatskim područjima, prirodne oborine nisu dovoljne za zadovoljavanje potreba u vodi što se
prvenstveno odnosi na aridna i semi aridna područja uz prisustvo visokih temperatura zraka, ali i
na područja koja ubrajamo u semihumidna ali s neodgovarajućim rasporedom oborina. U takvim
uvjetima navodnjavanje je obavezna mjera te se provodi u skladu s pedoklimatskim uvjetima
pojedinog područja, a u cilju zadovoljavanja potrebe voćaka za vodom s ciljem postizanja visokih
prinosa odgovarajuće kakvoće.
U našem području navodnjavanje mora biti obavezna mjera jer se suša (nedostatak dovoljnih
količina oborina) redovito javlja u toplom dijelu godine, traje duže ili kraće te često uzrokuje veće ili
manje smanjenje prinosa i smanjuje kvalitetu plodova. Nedostatak dovoljnih količina lako
pristupačne vode posebno je izražen na lakšim tlima i suvremenim gustim nasadima koje se
uzgajaju na slabijim podlogama.
Proučavanje vodnog režima biljaka kod voćnih kultura je značajno složenije nego kod ostalih biljnih
vrsta (povrće i ratarske kulture), a on se uglavnom odnosi sljedeće:
‐ postoji više voćnih vrsta s nizom svojih specifičnosti;
‐ u okviru jedne vrste ima velik broj sorti, od vrlo ranih do vrlo kasnih;
‐ voćnjaci se uzgajaju na svim tipovima tala (skeletna, pjeskovita, lagana, srednje teška do
teška, glinovita, slabije do jače vododržnosti…);
‐ voćnjaci se uzgajaju u različitim klimatskim uvjetima, višim ili nižim nadmorskim visinama
‐ razlikuje se mladi od starog nasada, puni rod od mladog i dr…
‐ razlikuje se klasična ili gusta sadnja, bujna ili manje bujna podloga …
Općenito možemo reći da su potrebe za vodom različite u različitim fenofazama rasta i razvoja te
usklađene s evapotranspiracijskim zahtjevima okoline koje su uvjetovane kompleksom čimbenika
biotske i abiotske prirode.
Prema potrebama za vodom, rast i razvoj te potrebu za vodom voćnih kultura možemo podijeliti na
nekoliko razdoblja. U rano proljeće cvjetni pupoljci bubre i nastavljaju porast što se odvija u
hladnom dijelu godine. Istovremeno se korijenov sustav brzo razvija s maksimalnim porastom u tlo
koje je u tom dijelu godine s visokim sadržajem vode i povoljne prozračnosti što sve uvjetuje
minimalni mehanički otpor. Cvatnja i oplodnja se također odvija za vrijeme niskih
evapotranspiracijskih zahtijeva sredine, kada je transpiracija niska pa su i potrebe za
navodnjavanjem minimalne ili ih nema. Ulaskom biljaka u fazu intenzivnog vegetativnog porasta,
rasta mladica, formiranjem lišća i početnim porastom plodova, potrebe za navodnjavanjem su sve
veće ukoliko u to vrijeme nema dovoljnih količina prirodnih oborina. Nakon opadanja i prorjeđivanja
plodova nastupa faza njihova intenzivna porasta ali i nadzemnih i podzemnih vegetativnih organa
sve do faze sazrijevanja kada su i potrebe za vodom značajno veće. Svi navedeni procesi se
intenzivno odvijaju pri povoljnim temperaturama zraka i pri optimalnom sadržaju vode u tlu.
Dovoljna količina vode u tlu bitna je ne samo zbog intenzivnog porasta te stvaranja prinosa
zadovoljavajuće kvalitete nego i zbog formiranja cvjetnih zametaka za sljedeću godinu. Nakon
berbe plodova, vegetativni porast biljaka se može odvijati do kasne jeseni i pojave prvih mrazeva.
Sve navedeno govori u prilog činjenici da je izuzetno bitno u ovako specifičnoj proizvodnji osigurati
dovoljne količine lako pristupačne vode praktično od početka do kraja vegetacije.
Ako međutim nastupi nedostatak oborina odnosno ako dođe do nedostatka vode u tlu već u
samom početku vegetacije, dolazi do poremećaja u općem porastu biljaka, lišće se lošije formira,
cvjetanje je slabije, a dolazi i do velikog opadanja cvjetnih zametaka. Ako do deficita vode dođe u
63
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
drugom dijelu vegetacije, dolazi do lošeg formiranja cvjetnih zametaka, prijevremenog sazrijevanja
plodova ali i do njihovog opadanja. Osim toga, lišće ubrzano stari i opada što utječe na fotosintezu
te naravno na slabije nakupljanje hranjivih tvari zbog čega biljke ulaze u zimu slabije pripremljene
te stradavaju u većem postotku. U slučaju nedostatka lako pristupačne vode, biljke reagiraju tako
da lišće počinje oduzimati vodu iz plodova i jednogodišnjih mladica. Ta voda se koristi na
održavanje turgora (tlaka u tekućini biljke, stanice) lišća i troši se na transpiraciju. Kao posljedica
toga su manji i sitniji plodovi lošije kvalitete koji često i rano opadaju. Pri nedostatku vode mijenjaju
se fiziološki i biokemijski procesi, formiraju se proizvodi koji smanjuju kvalitetu plodova, a prinosi su
značajno niži.
Potrošnja vode u jednom voćnjaku sastavljena je od evaporacije iz zemljišta koja ovisi od
učestalosti i načina vlaženja, te od transpiracije s biljaka čiji intenzitet i količina ovise od količine
primljene solarne radijacije što je definirano pokrovnošću stabla i uzgojnim oblikom.
Navodnjavanje voćaka provodi se na više načina, a bitno je osigurati biljkama dovoljne količine
lako pristupačne vode u zoni aktivnoga korijenovog sustava. Najbolje je trenutak početka
navodnjavanja određivati prema sadržaju vode u tlu, pogotovo ako su pouzdani mjerni uređaji.
Tehnički minimum sadržaja vode u tlu je pri lentokapilarnoj vlažnosti odnosno pri 60-65% PVK, na
srednje lakim do srednje teškim tlima, odnosno oko 70% PVK na lakšim tlima. Vrijednost tehničkog
minimuma zapravo ovisi od vodno fizikalnih svojstava pojedinog tipa tla, a predstavlja trenutak
kada voda prelazi iz lako pokretne u teže pokretnu.
U voćarstvu je voda neophodna kako za porast plodova i veći prinos, ali je ne manje bitan i prirast
stabla, što su potvrdila brojna istraživanja, a tomu je najbolji indikator prosječna ili „vlažna godina“.
U literaturi postoje različiti načini određivanja početka navodnjavanja, ali se u našim uvjetima
najprihvatljivija metoda pokazala ona gdje početak navodnjavanja određujemo prema sadržaju
vode u tlu. Većina drugih metoda koje se orijentiraju na biljku rezultira zakašnjelim
navodnjavanjem, što ima za posljedicu smanjenje uroda.
6.4. Navodnjavanje u zaštićenim prostorima
U zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici i tuneli) nema priljeva vode oborinama te je svu
potrebnu količinu vode za rast i razvoj biljke potrebno dodati umjetnim putem - navodnjavanjem.
Potrebe za vodom su također povećane jer kulture imaju intenzivan rast, relativno veće prinose i
relativno plitak korijenov sustav. Sve navedeno ukazuje na veliku važnost i potrebu navodnjavanja
u zaštićenim (kontroliranim) uvjetima uzgoja. Jedan od uvjeta za uspješno navodnjavanje u
zaštićenom prostoru je uređeno tlo, odnosno uređen sustav odvodnje. Dakle, zbog stalnog
navodnjavanja u plastenicima i staklenicima vrlo je važno urediti drenažni sustav posebno na slabo
propusnim tlima. U zaštićenim prostorima neophodno je navodnjavanjem održati optimalnu
vlažnost tla i zraka što je preduvjet za normalan rast i razvoj biljaka. Pri nedovoljnoj relativnoj vlazi
zraka u uvjetima visokih temperatura u zaštićenom prostoru listovi biljaka se zagrijavaju,
asimilacija opada, intenzitet disanja raste, što smanjuje prinose. Biljne vrste u staklenicima i
plastenicima imaju povećane potrebe za vodom jer imaju intenzivan rast, stvaraju velike prinose po
biljci i jedinici površine, a kod većine je korijenov sustav u relativno plitkom sloju tla sa slabom
„usisnom moći“. To nas upućuje da sadržaj vode u tlu treba održavati na relativno „bogatoj“ razini.
Svojstva dobrog sustava za navodnjavanje u zaštićenom prostoru uglavnom su:
- niski intenzitet navodnjavanja (ispod 5 mm/h vode);
- lokalizirano navodnjavanje s mogućnošću određivanja veličine zone vlaženja tla;
- određena veličina kapi i oblik mlaza (s mogućnošću promjene količine vode);
- mobilnost i prilagodljivost sustava (mogućnost premještanja i prilagođavanja obliku i veličini
prostora za navodnjavanje);
64
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
- mogućnost izvođenja fertigacije.
Navedenim uvjetima uglavnom udovoljavaju sustavi navodnjavanja kapanjem i mikrorasprskivači,
a rjeđe rasprskivači – umjetna kiša manjega dometa i ne prekrupnih kapljica.
6.5. Jesenska proizvodnja rajčice – iskustva OPG Željko Ljikar
6.5.1. Tehnologija proizvodnje rajčice
Proizvodnja rajčice u zatvorenom prostoru (u plasteniku) počinje nešto prije Nove godine. Sjetva,
pikiranje, potom presađivanje na konačno mjesto krajem drugog mjeseca. Prvi zreli plodovi za
tržište pristižu 15-20. svibnja zbog toga što imamo grijanje u plastenicima. Uzgoj plodova je na 5-6
etaža. Šesta etaža prosječno dozrijeva oko 10.-15. lipnja, a u to vrijeme, u našem klimatu sazrijeva
i rajčica u proizvodnji na otvorenom koja je rasađena (najranije) krajem travnja, početkom svibnja
(uobičajeno) ili sredinom svibnja (kasnija sadnja). U vrijeme od 15.7. do 15.9. ponuda je velika, a
potražnja mala ili prosječna, tako da je i cijena rajčice niska. Kasnije cijena raste jer rajčica iz
uzgoja na otvorenom (brojni razlozi) prolazi i mogućnost povoljne prodaje za proizvođača raste.
Probali smo sjetvu nove rajčice krajem svibnja i rasađivanje krajem lipnja kako bi smo imali nove
biljke i nove plodove za tržište s jeseni. No kada smo sve izračunali, sagledali što je sve
neophodno učiniti za novo rasađivanje, vidjeli smo da to baš i nije tako jednostavno bez obzira
koliko ima topline i dnevnog osvjetljenja koje je u proljetnom uzgoju u nedostatku.
Naglasio sam da je uzgoj na 5-6 etaža. Slijedi zakidanje vegetativnog vrha. Kada se to učini biljka
to prepozna i nastavlja se dalje boriti za život s obzirom na to da su čimbenici života (voda i suncesvjetlo u izobilju, a ima i hranjivih tvari u tlu pa iz pazuha listova izbijaju zaperci. Sasvim slučajno
smo probali ostaviti jedan zaperak koji je izbio iz donjeg dijela starog stabla ili iz vršnog dijela.
Staro lišće smo škarama uklonili kako bi pristup zraka bio bolji (provjetravanje-smanjenje vlage u
zraku, manji rizik od bolesti) i da nova biljka ima dovoljno svjetlosti kako ne bi dolazilo do
izduživanja internodija. Iz početka oprezno s mladim zapercima dok veza sa starim stablom ne
očvrsne, a onda isto kao i s normalnom biljkom. Taj se zaperak razvija u novo stablo i poslije 5-7
etaža ponovo zakidamo vegetativni vrh jer ostale etaže u našem klimatskom području ne mogu
sazrijeti bez grijanja. Pored toga u obzir se mora uzeti i kratkoća dana (sve je manje sunčeve
svjetlosti). U vrijeme srpnja i kolovoza noćne i dnevne temperature su visoke pa je vegetativni
porast jako velik (tako reći vidljiv je u roku od 24 sata). Ponekad, zbog visokih dnevnih temperatura
u poslijepodnevnim satima dolazi do slabije oplodnje nekih cvjetova jer se polen brzo osuši (kratka
viabilnost polena) i ne dolazi do oprašivanja, ali može se reći generalno gledano oplodnja je čak i
bolja u jesenskom nego u proljetnom uzgoju.
Plamenjača nam u proizvodnji rajčice ne stvara velike probleme jer je pepelnica ta na koju treba
obratiti pozornost. Preparate na bazi sumpora treba koristiti dok su biljke u vegetativnom porastu, a
pred zriobu ili možda čak i dok je zrioba u tijeku koristi se Quadris (kratka karenca).
Ozbiljan problem su insekti, razni leptiri, a posebno kupusar bijeli i kukuruzni plamenac koji polažu
svoja jajašca u zelene plodove rajčice i nakon određenog vremena pojavi se gusjenica koja se
hrani tim plodovima, te dolazi do truleži plodova. Također, velike štete zna napraviti bijela mušica
sišući „sokove“ iz listova. Štete čine odrasle jedinke, ali i u stadiju leptira koji izgleda kao da se na
naličju lista nalaze buhe. Prljaju zrele i zelene plodove svojim izmetom i u uvjetima povećane vlage
zraka dolazi do pucanja plodova, do truljenja, plodovi vizualno nisu lijepi što im umanjuje tržišnu
vrijednost. Zaštita protiv bijele mušice je raznovrsna. Preventivno koristim ljepljive ploče i
zakidanjem mladih zaperaka, jer se bijela mušica nastanjuje upravo na mladom lišću. To je
najbolje raditi kad su jutra hladnija pa se iznošenjem zaperaka iznosi i odrasle insekte. Od
preparata, insekticida, koristio sam actaru, decis i Vydate (prema uputama proizvođača).
Na ovakav način proizvodnje, uz samo jednu sjetvu i sadnju, možemo imati i do 10 etaža sa
plodovima izvrsne kvalitete i biti prisutni na tržištu i do 180 dana. Također ako ostane zelenih
plodova poberemo ih (samo zdrave) i stavimo u toplu prostoriju (da temperatura bude oko 20
65
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
stupnjeva) i po koji poluzreli između njih. Pokazalo mi se kao vrlo dobro kad sam tijekom noći
plodove pokrivao, a tijekom dana otkrivao, zbog svjetlosti. Za oko dva tjedna i ti zeleni plodovi
počinju crveniti. Bude tu i otpada možda 10-20%, ali i to je dobro jer na taj način možemo biti
prisutni još duže na tržištu, a znamo da je u to vrijeme tržišna cijena zrele rajčice puno veća u
odnosu na ljetno razdoblje.
6.5.2. Navodnjavanje rajčice u zatvorenom prostoru
Voda ima vrlo značajnu ulogu u životu biljke kao i za procese analize i sinteze organske tvari u tlu.
Biljke trebaju određenu količinu vode za svoje životne procese tijekom cijele vegetacije. Potrebe
biljnih kultura za vodom zavise o fazama vegetacijskog rasta i razvoja te klimatskim i vodnim
prilikama lokaliteta uzgoja. Sadržaj raspoložive vode u tlu vrlo je promjenjiv.
U našim uvjetima proizvodnje i kod većine poljoprivrednih kultura, sadržaj vode u tlu nije u skladu s
potrebama biljaka, drugim riječima, nisu dobro raspoređene prema potrebama poljoprivrednih
kultura, tako da je u doba najvećih zahtjeva za vodom njen priljev u tlo vrlo često najmanji.
Kulturna biljka usvaja vodu za svoje životne potrebe uglavnom iz tla pomoću korijenovog sustava
(a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz tla prima i otopljena biljna hranjiva što
znači da biljka istovremeno „pije i jede“. Najveću količinu usvojene vode biljka troši na
procese transpiracije i izgradnju organske tvari putem fotosinteze, jednoga od najbitnijih procesa
za život živih bića na zemlji.
S agronomskog stajališta bitno je stanje sadržaja vode u površinskome, oraničnom sloju tla, a to je
za povrće do 30 cm dubine, rijetko dublje, jer do te dubine obavljamo gnojidbu i navodnjavanje, a
do te dubine se nalazi glavnina mase korjenova sustava. Kada je u pitanju uzgoj kultura na
otvorenome u ratarstvu i povrćarstvu (a pogotovo u voćarstvu) korijen prodire i puno dublje (ovisno
o rahlosti tla i svojstvima korijena), no korištenje hraniva i vode su manje značajni.
Voda u tlu uglavnom potječe od oborina ili navodnjavanja, a samo manjim dijelom iz podzemnih
voda (ako su one blizu površine tla). S obzirom na veliko značenje vode kao glavnog biološkog
čimbenika, za postizanje punog potencijala poljoprivrednih kultura nužno je u proizvodnoj praksi
dobro gospodariti vodom u tlu, odnosno održavati povoljan vodni režim poljoprivrednog
(površinskog) sloja tla. U zatvorenom prostoru potreba za vodom je veća nego na otvorenom, u
prvom redu zbog veće prosječne temperature tijekom sunčanih dana, tako da proizvodnja u
zatvorenom prostoru nije moguća bez navodnjavanja.
Navodnjavanjem u zatvorenom prostoru nastojimo biljkama dati optimalne količine vode i hranjivih
tvari neophodnih za njihov normalan rast i razvoj. Osim redovite gnojidbe, makrognojivima,
dušikom, fosforom i kalijem dodaju se ostali makro i mikroelementi neophodni za razvoj biljke.
Uzmemo li u obzir da se u plasteničkoj proizvodnji ostvari značajno veći urod po biljci i po jedinici
površine nego na otvorenom polju, potrebno je i gnojidbu s makro i mikro elementima prilagoditi
tomu. Čak se može reći da se uzgojem u zatvorenom prostoru vegetacija ubrzava odnosno
pojedine faze rasta i razvoja biljaka prolaze brže nego na otvorenom zbog viših temperatura i veće
sadržaja ugljičnoga dioksida. Iz svog iskustva mogu reći da je navodnjavanje kapanjem najbolje.
Radimo ovaj posao 19 godina i nije uvijek bilo tako kao što je danas. Navodnjavali smo s crijevom,
zemlja se sabijala i tlo nije se moglo dovoljno navlažiti. Naša tla pripadaju skupini srednjih do lakših
i dobro propusnih tala, tako da navodnjavanje većim mlazom vode,velikom rasprskivačima (ili
navodnjavanje tala s većim nagibom) nije poželjno primjenjivati jer dolazi do odnošenja tla (erozija
vodom). Nije loše ni kišenje, ali nam se taj način nije pokazao učinkovit, time više što se vlaženjem
lisne površine stvaraju povoljni uvjeti za razvoj bolesti, a tada je i najmanje mehaničko oštećenje
tkiva na biljci moguće mjesto ulaska patogena i razvoj bolesti.
66
UČINCI NAVODNJAVANJA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE
Autori:
Dr.sc. Marko Josipović1, prof.dr.sc. Jasna Šoštarić2, Monika Marković dipl.ing.polj.2, dr.sc.
Hrvoje Plavšić1, Ljikar Željko dipl.ing.polj.3
1
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
2
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Svačićeva 1d, Osijek,
31000
3
OPG Željko Ljikar, Mikluševci, 43
67
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
7. HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
7.1. Hidrološki i meteorološki parametri
Na potrebu za navodnjavanjem utječu gotovi svi hidrološki i meteorološki parametri. Najbitniji je
njihova veličina u vegetacijskom razdoblju, ali i izvanvegetacijsko razdoblje, indirektno utječe na
količinu raspoložive vode za poljoprivredu. Oborina, kao osnovni ulazni parametar hidrološkog
ciklusa utječe na vodni režim nekog sliva. U slučaju viška oborina, tijekom vlažnih godina, javlja se
potreba za odvodnjavanjem. U slučaju sušnih godina, nedostatak oborina utječe na redukciju
prinosa poljoprivrednih kultura, smanjuje se količina vode u tlu, nema prihranjivanja podzemnih
voda, a u rijekama i jezerima javljaju se niski vodostaji koji mogu izazvati druge gospodarske
probleme.
Potrošnja vode od strane biljaka definirana je evapotranspiracijom. Evapotranspiracije je složen
proces na kojeg utječu osim temperature zraka, kao osnovnog parametra i ostali meteorološki
parametri – brzina vjetra, relativna vlažnost zraka i insolacija. Ovi sekundarni parametri modificiraju
osnovnu vrijednost evapotranpiracije.
Ostali hidrološki parametri, kao što su protoci i vodostaji, definiraju pogodnost nekog vodnog
resursa za navodnjavanje.
Kod većine rijeka razdoblja malih vodostaja i protoka javljaju se upravo vrijeme intenzivnog razvoja
usjeva (lipanj-rujan). Takvi su vodotoci u pravilu osjetljivi za zahvaćanje voda za navodnjavanje
bez izgradnje pregrada ( akumulacija).
Rijeke, tzv. glacijalnog vodnog režima maksimalne vodostaje i protoke imaju upravo u
vegetacijskom razdoblju i kod njih je zahvaćanje vode za navodnjavanje moguće direktnim
zahvaćanjem vode. U Hrvatskoj su to Drava, Dunav i Mura.
Analogno se mogu analizirati i zalihe podzemnih voda.
Ostali parametri, kao što je nanos i temperatura vode indirektno također imaju utjecaj na korištenje
vode za navodnjavanje. Nanos je bitan za odabir sustava za navodnjavanje jer su metode
lokaliziranog navodnjavanja i kišenja osjetljivije na količinu nanosa u vodi nego ostale metode i on
se mora ukloniti taložnicima.
7.2. Hidrološka suša
U predjelima kontinentalne klime, kojoj pripada i kontinentalna Hrvatske, javlja se potreba za
dopunskim navodnjavanjem. To znači da je u područjima godišnja suma oborina relativno velika
(600 do 1000 mm/god), ali su one nepovoljno raspoređene tijekom godine i u vegetacijskom
razdoblju se često javlja nedostatak vode, odnosno javlja se suša.
Primjerice: srednje godišnje sume oborine razdoblja od ( 1981-2011) su sljedeće:
- Osijek – 671,4 mm;
- Ilok – 668,9 mm;
- Zagreb – 834,5 mm.
68
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Definicija suše ima više i najčešća definicija je ona Svjetske meteorološke organizacija (WMO)
prema kojoj se suša definira kao razdoblje izrazito suha vremena dovoljno dugog trajanja da
nedostatak oborina poremeti hidrološku ravnotežu. Vrlo često definiramo poljoprivrednu,
meteorološku i hidrološku sušu.
Hidrološku sušu je teško predvidjeti, zahvaća velika prostranstva i teško ju je kvantificirati i
primjećuje se kada je već uzela maha. Najčešće se to čini preko šteta uzrokovanih sušom u
poljoprivredi, ali štete su moguće i u drugim granama gospodarstva (nemogućnost plovidbe,
nedostatak vode za urednu vodoopskrbu, smanjena proizvodnja električne energije, ugrožavanje
biosfere isl.). Primjerice procijenjene štete od suša u 2012. godinu u Hrvatskoj bile su više od
milijardu kuna.
Ova ekstremna hidrološka pojava učestalije se javlja unazad cca 20 godina, od kraja 80-ih godina,
a javlja se zbog povećanja srednje godišnje temperature zraka i većeg ili manjeg smanjenja
ukupne količine oborina. Uglavnom smanjenje oborina nije signifikantno, ali se radi o sve
neravnomjernijoj raspodjeli oborina, odnosno pojavi ekstrema (suša i poplava) što se dovodi u
vezu s klimatskim promjenama.
Veličina hidrološke suše iskazuje se preko jednog od osnovnih hidroloških parametara – oborine,
vodostaja ili protoka. Zbog najveće raspoloživosti podataka obično se radi o oborinama.
Jedna od najčešće primjenjivanih metoda procjene suše je tzv. metoda koraka, odnosno
definiranje vremenskog trajanja suše, jačine i intenziteta suše u odnosu na prosječnu višegodišnju
vrijednost. (Slika 7.1).
Slika 7.1.Shema metode koraka za procjenu suše
1.TRAJANJE DEFICITA (T)-razdoblje u kojem je vrijednost deficita niža od odabranog praga
transformacije
2.JAKOST DEFICITA (S)– suma deficita određenog trajanja
69
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
S   Xi  Xp
3.INTENZITET DEFICITA (I)
I
S
jakost

T trajanje
Analiziranjem dužeg vremenskog razdoblja uočavaju se posljedice učestalije pojave suša,
odnosno malovodnih razdoblja preko opadajućih trendova malih voda.
Kod većine hrvatskih rijeka razdoblja malih voda počinju krajem proljeća i traju do listopada,
tijekom vegetacijskog razdoblja tako da se ova smanjivanja protoka odražavaju na potencijal
korištenja ovih voda u navodnjavanju.
Trendovi višegodišnjeg smanjivanja razine podzemnih voda također su dijelom posljedica suša.
Kod velikih rijeka, Drave, Dunava i Save trendovi smanjenja malih voda nemaju utjecaj na
mogućnost zahvaćanja vode za navodnjavanje jer se male vode javljaju tijekom zimskih mjeseci,
odnosno izvan vegetacijskog razdoblja.
Slike 7.2. i 7.3. prikazuju trendove malih voda kod rijeka Drave i Dunava.
Slika 7.2. Minimalni godišnji protoci rijeke Drave (1962-1990)
70
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Slika 7.3. Minimalni godišnji protoci rijeke Dunav (1962-1990)
7.3. Podloge
Za izradu projekata navodnjavanja nužno je imati različite podloge, odnosno ulazne podatke o
geografskim karakteristikama područja – topografske, pedološke, meteorološke, hidrološke i
hidrografske, kao i uvjete i način korištenja zemljišta, odnosno agronomske podloge.
Spoznaje o ovim karakteristikama bitne su za izradu optimalnog rješenja navodnjavanja,
maksimalno iskorištenje postojećeg potencijala uz minimalne troškove i najbolji učinak
navodnjavanja. Da bi sustav navodnjavanja bio učinkovit nužni su i podatci o postojećem sustavu
površinske i podzemne odvodnje.
Topografske podloge su karte različitih mjerila i detaljnosti. Najčešće mjerilo koje se koristi je
1:5000, odnosno hrvatske osnovne karte (HOK).
Osim visinskih karakteristika, karte daju informacije o postojećim građevinama, prometnicama i
mogućim preprekama za postavljanje sustava za navodnjavanje (npr. stupovi dalekovoda).
U ove kartografske podloge mogu se ubrojiti i karte prostornih planova županija i općina, koje
definiraju uvjete korištenja prostora, odnosno moguća ograničenja u primjeni navodnjavanja
(infrastrukturni zahvati, zaštićene površine, vodocrpilišta itd ).
Meteorološke podloge obuhvaćaju poznavanje višegodišnjih nizova temperatura zraka i drugih
meteoroloških parametara opažanih na najbližoj meteorološkoj postaji. Analizirani nizovi ne bi
trebali biti kraći od 10 godina. Temperature zraka osnovni su parametar za izračun potencijalne
evapotranspiracije, odnosno konzumne potrošnje vode od strane biljaka. Potencijalna
evapotranspiracija svake pojedine kulture pokazuje kolika je njezina potrošnja voda u uvjetima
optimalnih uvjeta vlažnosti.
Osim temperature zraka, ostali meteorološki parametri: insolacija ( trajanje sijanja Sunca, relativna
vlažnost zraka i brzina vjetra utječu na veličinu evapotranspiracije u manjoj mjeri i uglavnom služe
kao korekcijski faktor jer pri istoj temperaturi zraka pri manjoj relativnoj vlažnosti i većoj brzini vjetra
evapotranspiracija povećava i sl.
71
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Metoda koja se najviše koristi za izračun referentne evapotranspiracije (ETo) koja se potom korigira
za svaku pojedinu kulturu kako bi se dobila njezina potencijalna evapotranspiracija ovisno o stadiju
razvoja unutar vegetacijskog razdoblja je metoda Blaney-Criddle. Ona se najčešće se koristi jer se
zasniva samo na temperaturi zraka, a ostali parametri nisu nužni i može se primjenjivati u različitim
klimatskom uvjetima, odnosno na različitim geografskim širinama.
ETo = c p ( 0,46t +8)
…….mm/mj
gdje je: c=korekcijski faktor ovisan o RHmin, insolaciji i brzini vjetra
p=mjesečni postotak dnevne svjetlosti od ukupne godišnje sume dnevne svjetlosti i
određuje se prema zemljopisnoj širini (npr. Osijek 45o32 p=10,49 za mj. lipanj )
t=srednja mjesečna temperatura zraka (o C)
Potrebno je poznavati i veličine srednjih mjesečnih oborina također višegodišnjeg razdoblja
vegetacijskog razdoblja jer se na osnovu njih određuje deficit, odnosno provodi se izračun potreba
biljaka za vodom, odnosno neto norma navodnjavanja.
Vodni deficit raste od zapada prema istoku, kako opada ukupna godišnja suma oborina (Slika 7.4.)
Slika 7.4. Vodni deficit u prosječnim i sušnim godinama u kontinentalnoj Hrvatskoj
Oborine se mjere na meteorološkim postajama različitom mjernom opremom, međutim ukupna
izmjerena oborina nije ona koja biljka u cijelosti može koristiti za svoj razvoj. Dio se zadrži na
površini tla i lišća, dio perkolira u dublje slojeve, izvan zone korijena, dio površinski otječe i sl.
Stoga se kao proračunska oborina uzima srednja oborina 75% vjerojatnosti ili se mjerena oborina
reducira određenim metodama.
72
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Hidrografske podloge su one koje pokazuju prostorni raspored otvorenih prirodnih i umjetnih
vodnih tokova koju potencijalno mogu služiti za zahvaćanje voda. To su i osnovne informacije o
vodotoku, njegov uzdužni presjek i poprečni presjeci.
Hidrološke podloge osnovna su podloga za utvrđivanje kvantitativnog stanja potencijalnog izvora
vode za navodnjavanje. Količine vode koje se koriste u navodnjavanju su vrlo velike, te je stoga
hidrološka analiza od esencijalnog značenja. Za ilustraciju se daje prikaz udjela vode koja se
koristi u poljoprivredi u odnosu na ukupno zahvaćanje vode u svijetu (Slika 7.5). Samo u
2012.godini se prema podatcima FAO za navodnjavanje potrošilo 1,5x109 m3 vode.
Slika 7.5. Korištenje vode u svijetu Izvor.FAO
Podatci koji su ovdje nužni su male, srednje i velike vode otvorenih vodotoka, krivulje trajanja i
učestalosti vodostaja.
Hidrološke podloge obuhvaćaju i stanje podzemnih voda, kretanje razine podzemnih voda tijekom
godine opažanih na pijezometrima. Ako na promatranoj lokaciji nema pijezometara, tada se vrši
probno crpljenje.
Ukoliko je predviđeno zahvaćanje voda iz postojeće akumulacije, tada je potrebno raspolagati
podatcima o punjenju i pražnjenju akumulacije, kao i o ukopno raspoloživoj vodi za navodnjavanje.
7.4. Dijelovi sustava za navodnjavanje i hidraulički proračun
Sustav za navodnjavanje sastoji se od više dijelova koji se moraju pravilno dimenzionirati i moraju
funkcionirati kao cjelina uz odgovarajuće održavanje i upravljanje.
1. ZAHVAT VODE je građevina kojom se zahvaća voda iz površinskih ili podzemnih izvora. To je
složena građevina koja se sastoji od više dijelova ovisno od kuda se zahvaća voda. Pri zahvaćanju
vode iz površinskih voda koje su u velikoj mjeri opterećene nanosom, bitan dio zahvata vode je
73
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
taložnica, dok kod drugih zahvata ona nije potrebna. Esencijalni dio zahvata čine crpke o čijem
hidrauličkom dimenzioniranju ovisi opskrba vodom cijele parcela. Zahvat može imati jednu ili više
crpki, pri čemu veći broj crpki omogućava racionalniju potrošnju energije, mogućnost
ekonomiziranja troškovima i proširenje sustava. Osnovni parametri za dimenzioniranje sustava su
protok koji je dobiven na osnovu izračuna hidromodula navodnjavanja za različite kulture u
uvjetima najveće potrošnje vode ( obično srpanj) i tlak koji treba biti osiguran za rad uređaja za
navodnjavanje. Osim geografskih karakteristika, veličine i oblika parcele i gubitaka na
distribucijskom sustavu, veličina tlaka koji se mora osigurati ovisi i o metodi navodnjavanja.
Općenito se lokalizirano navodnjavanje smatra metodom koja traži vrlo mali radni tlak, a metode
kišenjem i to veliki linearni i pivot sustavi su visokotlačni.
Zahvat vode može u nekim slučajevima i samo gravitacijski dovoditi u distribucijski sustav.
2. DISTRIBUCIJSKA MREŽA je sustav otvorenih kanala ili zatvorenih cijevi kojima se voda dovodi
do parcela, odnosno uređaja za navodnjavanje i razvodi po samim parcelama. Distribucija vode
otvorenim kanalima ima prednosti ako već postoji izgrađen sustav kanalske mreže, ali i nedostatke
zbog gubitka zemljišta i puno većih gubitaka vode ako kanali nisu obloženi. Održavanje kanala
mora biti redovito zbog kontrole hidrauličkih gubitaka, pa su i troškovi održavanja otvorenih kanala
veliki. Otvoreni kanali za distribuciju vode mogu biti i od prefabriciranih betonskih elemenata
povezanih u cjelinu i položenih na površinu terena. Usmjeravanje vode prema parcelama koje se
navodnjavaju vrši se pomoću ustava. Kanali u tom slučaju služe i za akumuliranje vode. U njima se
voda zagrijava, te se može razvojem mikroorganizama i vegetacije narušiti njezina kvaliteta.
Distribucijska mreža zatvorenim cjevovodima puno je češća u nas jer su gubitci manji, a
cjelokupna kontrola i upravljanje sustavom jednostavnija. Cjevovodi se rade uglavnom od PVC i
PEHD materijala, a mogu biti nadzemni i podzemni. Velika je ponuda različitih promjera čime se
može bolje optimizirati sustav. Slika 7.6. prikazuje prosječnu učinkovitost sustava za
navodnjavanje koja je manje od 50%, a gubitci na distribucijskom i dovodnom dijelu sustav gubi
preko 30% vode.
PROSJEČNA UČINKOVITOST SUSTAVA ZA
NAVODNJAVANJE (UNESCO)
GUBICI NA PARCELI
GUBICI NA DOVODU
GUBICI NA
DISTRIBUCIJI
EFEKTIVNO ZA BILJKE
Slika 7.6. Gubitci na sustavu navodnjavanje
74
HIDROLOŠKE I METEOROLOŠKE PODLOGE ZA NAVODNJAVANJE
Hidrauličko dimenzioniranje distribucijske mreže provodi se klasičnim hidrauličkim metodama.
Mreža mora osigurati traženi protok i tlak potreban za rad uređaja za navodnjavanje.
3.GRAĐEVINE NA MREŽI grade se po potrebi. One su nužne za funkcioniranje cijelog sustava, ali
poskupljuju izgradnju i doprinose većim troškovima održavanja. Potreba za izgradnjom građevina
češća je kod distribucije vode otvorenim kanalima.
To su:
- prijelazi na križanju natapnog kanala s drugim vodotokom, cestom ili željeznicom-propusti,
akvadukti i sifoni;
- građevine za raspodjelu vode - pločaste zapornice (ustave), razdjelnici protoka.
- Vodomjeri.
- Taložnici.
4.UREĐAJI ZA NAVODNJAVANJE koriste se za apliciranje vode na samim parcelama. Njihov
odabir ovisi o primijenjenoj metodi, odnosno načinu navodnjavanja, zasijanim kulturama i
infiltracijskim karakteristikama tla.
Autor:
prof.dr.sc. Lidija Tadić1
1
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Osijek, Drinska 16a, Osijek 31000
75
IZVORI VODE I KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE
8. IZVORI VODE I KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE
8.1. Zahvati vode za navodnjavanje
Zahvati vode za navodnjavanje mogu biti različiti, ovisno o njihovoj raspoloživosti, kvaliteti i količini
(izdašnosti), blizini navodnjavanoj površini, njezinoj veličini itd.
Pri tome postoje i određena zakonska ograničenja u pogledu odabira zahvata vode. Osobito se to
odnosi na zaštićena područja ili područja koja imaju osobitu vrijednost (npr. prirodna jezera ), ili
kada se radi o zahvaćanju podzemnih voda prioritet ima njihovo korištenje za javnu vodoopskrbu.
Zahvaćanje podzemnih voda moguće je za manje sustave, tamo gdje druga rješenja zahvaćanja
voda nisu moguća i to u okvirima obnovljivih zaliha vode.
Prema zahvaćanju vode iz podzemnih ili površinskih izvora i veličini poljoprivredne površine
definirana je i potreba za ishođenjem vodopravne dozvole ili koncesije.
Izgradnja akumulacija jedan je od načina osiguravanja dovoljnih količina vode za navodnjavanje. U
Hrvatskoj su česta zahvaćanja vode iz akumulacija koje se zbog veličine troškova građenja, obično
rade kao višenamjenske gdje je jedna od namjena uvijek obrana od poplava.
Jedan od strateških vodnogospodarskih projekata je Višenamjenski kanal Dunav-Sava koji također
kao jednu od namjena ima osiguravanje vode za navodnjavanje
Opća podjela zahvata vode dana je u nastavku.
1.ZAHVATI POVRŠINSKIH VODA:
- zahvati riječnih voda:
 izravni zahvati ( bez pregrade);
 Zahvati s pregradom;
 Zahvatom s CS na rijeci.
- zahvati izvorskih; voda
- zahvati iz prirodnih jezera i akumulacija.
2. ZAHVATI PODZEMNIH VODA:
•
•
•
zahvati izvorskih voda;
zahvati aluvijalnih podzemnih voda-do obnovljivih zaliha;
zahvati klasičnih vodonosnika-do obnovljivih zaliha.
3.SPECIJALNI ZAHVATI:
•
•
•
•
zahvati od topljenja snijega;
zahvati oborinskih voda (”kišnica”);
zahvati ponovno upotrebljenih vodonosnika;
zahvati otpadnih voda.
76
IZVORI VODE I KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE
1- uži pojas uz velike rijeke
2-slivovi Kupe, Gline, Korane,
Mrežnice, Dobre
3-lijevi pritoci Save, jugozapad
Gorskog kotara, Neretva
4-slivovi Bednje, Krapine, lijevi
pritoci Save
5-desni pritoci Drave, vodotoci
istočne Slavonije, Lika, Imotsko
polje
6-uže priobalno područje, Istra
Slika 8.1. Potencijal vodnih resursa. Izvor: Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja
poljoprivrednim zemljištem i vodama (2005)
Na Slici 8.1. rangirani su potencijalna izvorišta vode za navodnjavanje. Rang 1 predstavlja
mogućnost zahvaćanja bez ikakva ograničenja i u količinskom i u kvalitativnom smislu, dok
posljednji rang (6) označava područja s vrlo ograničenim mogućnostima zahvaćanja voda za
navodnjavanje.
8.2. Kvaliteta vode za navodnjavanje
Primarni izvori vode za navodnjavanje su površinske vode-rijeke, akumulacije i umjetni vodotoci.
Prema opažanjima kvalitete vode koja se redovito provode ocjena površinskih voda za
navodnjavanje je zadovoljavajuća.
Također je opća ocjena kvalitete vode akumulacija zadovoljavajuća jer se u pravilu u
višenamjenske akumulacije ne ispuštaju otpadne vode.
Rezultat intenzivnije biološke aktivnosti očituje se i na vrijednosti biokemijske potrbe kisika (BPK-5)
koja pokazuje količinu razgradive organske tvari u vodi.
Kvalitetu vode akumulacija, odnosno stajaćih voda, karakteriziraju i značajne razlike u pojedinim
pokazateljima na površini i na dnu vodnog tijela, a jako ovise o prirodnom okruženju u kojem se
akumulacija nalazi, je li to šumski, poljoprivredni, urbani ili livadski krajobraz.
Fizikalna svojstva važna za navodnjavnje su temperatura – optimalna oko 25 oC, ovisno o
natapnom području i mutnoća - karakteristika površinskih voda (nanos) – izaziva začepljenje
mlaznica i taloženje u kanalima.
Površinske vode znatno su opterećene nanosom što kod lokaliziranog navodnjavanja, ali i
navodnjavnja kišenjem traži kontinuirano održavanje.
Kemijska svojstva vode određuju otopljene tvari u vodi i o kemijskim svojstvima ovisi veličina
opasnosti od zaslanjenja tla ( 1/3 svj. površina, 270 mil.ha trajno zaslanjeno).
77
IZVORI VODE I KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE
Mjerama koje se poduzimaju u budućnosti se može se očekivati značajnije poboljšanje opće
kvalitete voda. To se u prvom redu odnosi na izgradnju kanalizacijskih sustava i uređaja za
pročišćavanje čime će se značajno smanjiti mikrobiološko opterećenje površinskih voda, ali i
opterećenje nekim hranjivim tvarima (fosfor) i organskim spojevima.
Značajan čimbenik onečišćenja površinskih voda je poljoprivreda, odnosno ispiranje hranjivih tvari i
pesticida iz tla.
Podzemne vode bi se u pravilu trebale koristiti što manje u navodnjavanju zbog njihove kvalitete i
prioritetnom korištenju u javnim vodoopskrbnim sustavima.
8.2.1. Pogodnost površinskih voda za navodnjavanje
U prethodnom poglavlju prikazani su opći pokazatelji kvalitativnog stanja površinskih voda
potencijalno pogodnih za navodnjavanje. Postoje i parametri kvalitete vode, specifični za
navodnjavanje. Pošto u Hrvatskoj nema prihvaćene klasifikacije o kakvoći vode za navodnjavanje
u ovom radu preuzeti su kriteriji i granične vrijednosti iz svjetski priznatih klasifikacija Ayersa i
Westcota (1985) i (Rhoades i sur., 1992).
Kakvoća vode ocjenjuje se na temelju triju potencijalnih problema: zaslanjivanja, smanjenja
infiltracijske sposobnosti i toksičnosti, dodajući još i specifične efekte pri različitim tehnologijama
(npr. bikarbonati kod navodnjavanja kišenjem).
Određivanje stupnja zaslanjenosti vode jedan je od važnih parametara vodiča pogodnosti vode za
navodnjavanje. Visoke koncentracije nekih iona, natrija i klorida, te bora i elemenata u tragovima,
djeluju specifično na osjetljive kulture, uzrokujući “vodni stres”, smanjenje porasta biljke, a time i
prinos.
Nažalost parametri potrebi za ocjenu ovih specifičnih karakteristika vode za navodnjavanje ne
pripadaju skupini obveznih pokazatelja za klasifikaciju voda.
Za ilustraciju su u Tablici 8.1. prikazane vrijednosti parametra koji su značajni za natapne vode SAR (natrijev adsorpcijski odnos) i električne vodljivosti. SAR koji daje odnos natrija, kalcija i
magnezija izračunava se sljedećem izrazu:
SAR 
Na
Ca  Mg
2
Potencijalna opasnost od alkaliteta i saliniteta tla određuje se na osnovu odnosa električne
vodljivosti i vrijednosti SAR. Za Dravu i Dunav odnos ta dva parametra prikazan je u Tablici 8.11.
78
IZVORI VODE I KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE
Tablica 8.1. Odnos el.vodljivosti i SAR za Dravu i Dunav
DRAVA
SAR
El.vodljivost, dS/m
0,42
7,8
SAR
El.vodljivost,dS/m
0,47
0,35
Srednja opasnost od saliniteta
DUNAV
Srednja opasnost od saliniteta
Autor:
prof.dr.sc. Lidija Tadić1
1
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Osijek, Drinska 16a, Osijek 31000
79
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
9. ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
9.1. Uvod
Biljka za normalan rast i razvoj u poljskim uvjetima treba odgovarajuće agroekološke uvjete: vodu
svjetlost, toplinu, mineralne i organske tvari, kao i tlo određenih fizikalnih, kemijskih i bioloških
svojstava.
Za svoju ishranu biljke koriste mineralne i organske tvari iz tla koja se zajednički zovu biljna
hraniva.
Istraživanjima je ustanovljeno da biljke trebaju za život ukupno 16 kemijskih elemenata (zovu se
još i biogeni elementi). Neki su potrebni u većoj, a neki u manjoj količini, pa je na osnovu toga
načinjena podjela hraniva na makroelemente i mikroelemente.
Tablica 9.1. Podjela i predstavnici biogenih elemenata
Makrelementi (potrebni u velikim količinama:
sadržaj u živoj tvari iznad 0.1%
Mikroelementi (potrebni u malim količinama:
sadržaj u živoj tvari od 0.0001 do 0.1% )
UGLJIK
C (carbon)
BOR
B (boron)
KISIK
O (oxigen)
MANGAN
Mn (manganese)
VODIK
H (hydrogen)
CINK
Zn (zinc)
DUŠIK
N (nitrogen)
BAKAR
Cu (cuprum)
FOSFOR
P (phosphorus)
MOLIBDEN
Mo (molybdenum)
KALIJ
K (kalium)
KLOR
Cl (chlorum)
SUMPOR
S (sulphur)
KALCIJ
Ca (calcium)
MAGNEZIJ
Mg (magnesium)
ŽELJEZO
Fe (ferum; engl. iron)
Ova podjela je samo na osnovu količine potrebnog određenog elementa, a ne prema njihovom
značenju. Svi su jednako značajni, jer bez samo jednoga od njih nema normalnog razvoja biljaka.
Organska atvar je pretežno sastavljena od tri organska elementa - kisika, ugljika i vodika – koji čine
preko 90% biljne suhe tvari i oko 80% suhe tvari u ljudskom organizmu.
Tablica 9.2. Sadržaj makroelemenata (Epstein, 1972): postotak u suhoj tvari
O
C
H
N
P
K
S
Ca
Mg
Fe
Kukuruz
44.43
43.57
6.24
1.46
0.20
0.92
0.17
0.23
0.18
0.080
Čovjek
14.62
56.00
7.46
9.33
3.11
1.09
0.78
4.67
0.16
0.012
Sadržaj mikroelemenata (istraživanja na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku)
Kukuruz
Mn, Zn: < 50 mg/kg ( < 0.005%) B, Mo, Cu: < 10 mg/kg ( < 0.001%)
80
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
9.2. Tlo kao izvor biljnih hraniva
Tla se međusobno razlikuju u nizu svojstava pa po toj osnovi su manje ili više povoljna za uzgoj
određenih poljoprivrednih kultura tj. imaju veću ili manju plodnost što znači da se uz istu
agrotehniku i vremenske prilike na različitim tlima dobiju i različiti prinosi.
Tlo se sastoji od krute faze, tekuće faze, plinovite faze i žive faze (makro i mikroorganizmi).
Kruta faza tla: oko 50% volumena, od čega na neorganski dio otpada oko 95%, a na organski dio
oko 5%. Neorganski dio krute faze tla čine primarni (pijesak i prah) i sekundarni minerali (glina).
Sekundarni minerali gline zajedno s organskom tvari čine aktivnu frakciju tla, koja u velikoj mjeri
određuje količinu i pristupačnost pojedinih hraniva. Također, količina vode koju tlo može zadržati
značajno ovisi o aktivnoj frakciji tla.
Tekuća faza tla: oko 25% volumena = vodena otopina soli i plinova.
Plinovita faza tla: oko 25% volumena = 20,0% kisika (O2), 78.6% elementarnog dušika (N2), 0,5%
ugljičnog dioksida (CO2) i dr. U atmosferi je taj sadržaj 21,0 O2, 78,03% N2 i 0,03% CO2.
Živa faza tla: otprilike oko 5 t/ha = živi organizmi (bakterije, gljive, alge, nematode, gliste i dr.).
Hraniva u tlu su podložna različitim procesima i sukladno tome mijenja se omjer dijela hraniva koja
su raspoloživa za bijlke (vodotopivi i izmjenivi oblik) ili u rezervi (slabo ili teško pokretni ili
nepristupačni oblik). Mobilizacija hraniva predstavlja procese u kojima se povećavaju količine
pristupačne frakcije, a demobilzacija (fiksacija) procesi u kojima se povećava udjel manje
pristupačne ili nepristupačne frakcije.
9.3. Sadržaj biogenih elemenata u biljkama
Sadržaj biogenih elemenata u biljkama je različit, a ovisi o biljnoj vrsti, svojstvima tla, agrotehnici i
vremenskim prilikama. Pojedini dijelovi biljke, kao i isti dijelovi biljke u različitim fazama ravoja
sadrže također različite koncentracije pojedinih elemenata. Nedovoljan sadržaj jednoga ili više
hraniva postaje faktor ograničavanja prinosa. Kemijskim analizama tla i biljnog materijala može se
ustanoviti stupanj opskrbljenosti tla i biljke hranivima i odgovarajućom gnojidbom sanirati stanje i
povećati prinose.
Tablica 9.3. Stupanj opskrbe biogenim elementima i granične vrijednosti (Finck, 1969)
A
B
C
D
E
Akutni manjak
Prikriveni manjak
Dobra
Luksuzna
(simptomi
nedostatka)
(nema simptoma)
opskrbljenost
opskrba
Ekstremni višak
(toksičan učinak)
Granično
područje
simptoma
81
Granično
Granično
područje
područje
prinosa
otrovnosti
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Akutni manjak:
javljaju se simptomi nedostatka specifični za svaki biogeni element,
slab početni porast biljaka; gnojidba elementom u deficitu normalizira
stanje biljaka i prinos
Prikriveni manjak:
ne postoje simptomi, biljke su normalnog izgleda, ali gnojidbom se
povećava prinos i kvaliteta prinosa
Dobra opskrba:
ne postoje simptomi, biljke su normalnog izgleda, gnojidbom se
povećava samo kvaliteta prinosa dok prinos ostaje na istoj razini kao i
bez gnojidbe
Luksuzna opskrba:
Nema simptoma prekomjerne opskrbe određenim elementom, kvaliteta
prinosa je slaba, a gnojidbom prinos opada
Ekstremni višak:
Javljaju s esimptomi viška ishrane određenim elementom, prinos i
kvaliteta prinosa niski.
(otrovnost)
9.3.1. Dušik
Atmosfera je bogata dušikom (78%), ali u elementarnom obliku (N2) nije pristupačan biljkama. Da
bi bio pristupačan dušik se mora pretvoriti u mineralni oblik (nitratni: NO3) i amonijačni (NH4+).
Dušik u tlu nalazi se u organskom obliku (kemijski vezan u organskoj tvari) i anorganskom obliku
(nitratni i amonijačni oblik). Tlo sadrži od 0,1 do 0,3% dušika, ali je samo oko 5% te količine na
raspolaganju bijkama (pristupačni oblici). Najveći dio rezervi dušika u tlu vezan je u organskoj tvari
(humusu). Zato tla bogata humusom imaju i više dušika. Obzirom na činjenicu da su potrebe
biljaka za dušikom velike, a pristupačne zalihe skromne, u intenzivoj biljnoj proizvodnji je
dodavanje dušika gnojidbom redovita agrotehnička mjera.
Razgradnjom organske tvari se povećavaju količine biljkama pristupačnog dušika, a u kolikoj mjeri
će ovaj proces biti izraže ovisi o klimi određenog područja (količina oborina, temperatura),
svojstvima tla (npr. reakcija tla ili pH i dr.), Dio toga dušika uzima biljka putem korijena, a dio se
gubi ispiranjem vodom, hlapljenjem (volatizacija) ili se ugrađuje u mikroorganizme tla koji se hrane
dušikom.
Suha tvar biljaka sadrži između 2 i 4% dušika. Nedostatak dušika se najviše od svih elemenata
manifestira nižim rastom i smanjenjem prinosa.
Simptomi nedostatka dušika se lako prepoznaju. Bijlke su nžeg rasta, blijedozelene do žute boje.
Kod pšenice je slabo busanje ili izostaje, klas je sitan s malim brojem cvjetova, a u konačnici s
malim brojem zrna koja su štura i sitna.
Višak dušika manifestira se bujnim porastom vegetativne mase, intenzivnom zelenom do
tamnozelenom bojom i usporenijim tijekom vegetacije i osjetljivosti na infekcije bolestima, te
sklonosti polijeganju.
Tlo i biljke u takvim uvjetima imaju višak nitrata koji je opasan za zdravlje ljudi i životinja. Nitrati se
ispiru u vodotoke i onečišćavaju životnu sredinu, unose se u životinski i ljudski organizam hranom i
izazivaju opasne poremećaje u metabolizmu (stvaranje kancerogenih nitrosamina u probavnom
traktu).
82
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Slika 9.1. Simptomi nedostatka dušika (kod kukuruza: tipična kloroza u obliku slova V)
Slika 9.2. Sušenje („spaljivanje“) donjih listova kukuruza uslijed nedostatak N (lijevo) i suše
(desno)
9.3.2. Fosfor
Sadražaj P u tlu varira od 0,02 do 0,15%, a pnastaje razgradnjom matičnih stijena prilikom
formiranja tla (pedogeneza). Veći dio te količine je u mineralnom obliku (40-80%), a udjel
organskog fosfora (vezanog u organskoj tvari tla, uključujući i mikroorganizme) u tlu je od 20 do
60% od ukupnog. Postoje tri frakcije mineralnog P u tlu: fosfor topiv u vodi (vodotopiva frakcija),
fosfor topiv u kiselinama, fosfor topiv u lužnatim otopinama i teško topivi fosfor. Vodotopive frakcije
fosfora ima najmanje (obično ispod 1 kg P/ha). Frakcija P topiva u kiselinama dijeli se na
podfrakciju topivu u slabim kiselinama i frakciju topivu u jakim kiselinama. Prva podfrakcija je
biljkama pristupačna (najčešće se određuje ekstrakcijom u otopini amonijevog-acetat laktata = AL
otopina = AL-topivi fosfor). Ostale frakcije P su biljkama nepristupačne.
Koncentracije P u biljkama su obično u rasponu 0,1 do 0,5%.
83
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Slika 9.3. Kukuruz u ranom porastu –nedostatak fosfora; u dva reda (slika desno) izostala
startna gnojidba
Slika 9.4. Učinak fosfatizacije (lijevo) i startne gnojidbe s P (sredina) na kukuruz, nedostatak
P (desno)
Nedostatak P u biljkama je česta pojava, a izraženija je na kiselim tlima. Korijenov sustav takvih
biljaka je slabo razvijen, kasni cvatnja i zrioba, prinos i kvaliteta prinosa su niski.Tamnozelena boja
lišća uz crvenkastu ili violetnu nijansu je tipičan znak akutnog nedostatka P. Hladno i vlažno
vrijeme u proljeće može izazvati prolazne simptome nedostatka P kod npr. pšenice, ili kukuruza u
ranom porastu, jer primanje P u biljku značajno opada sa snižavanjem temperature okoline. U
kiseloj sredini je pristupačnost P manja jer se biljkama pristupačna frakcija fosfora većim dijelom
prelazi u manje pristupačnu ili nepristupačnu frakciju vezivanjem za ione aluminija i željeza
(stvaranje fosfata alumija i željeza) = fiksacija fosfora. Također u karbonatnim tlima se dio
pristupačnog fosfora veže u teško topive i netopive kalcijeve fosfate.
Višak fosfora u biljkama je rijetka pojava. Usporen porast, tamnosmeđe pjege na lišću i ubrzani
rast i razvoj biljaka (skraćivanje vegetacije) često su u vezi s viškom P.
9.3.3. Kalij
Sadržaj kalija u tlu je visok (obično u rasponu od 0,2 do 3,0%), ali je samo manji dio pristupačan
biljkama. Postoji nekoliko frakcija K u tlu koja se razlikuje u njegovoj pristupačnosti za biljke: kalij u
vodenoj otopini tla, izmjenjivi K (vezan na površini minerala gline) i kalij fiksiran (vezan) u
unutrašnjosti minerala gline ili kemijski vezan u spojevima. Samo prve dvije frakcije (vodotopivi i
izmjenjivi K) su na raspolaganju biljkama, dok se fiksirani K u unutrašnjosti minerala gline sporo ili
nikako ne ulazi i izmjenjivu frakciju.
Kalij je uz dušik najzastupljeniji biogeni element u biljkama i obično ga treba u intenzivnoj biljnoj
proizvodnji redovito dodavati gnojidbom.
U našim uvjetima ustanovljen je nedostatak kalija na ritskim crnicama županjske brodske i
novogradiške Posavine.
84
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Sušenje listova od ruba prema sredini (rubna nekroza listova), slab porast, mali i nedovršen klip i
polijeganje na kraju vegetacije, simptomi su nedostatka kalija u kukuruzu. Slični su i simptomi kod
pšenice. Simptomi nedostatka bK javljaju se prvo na starijem lišću. Otpornost biljaka prema suši je
značajno smanjena u uvjetima nedostatka kalija.
Višak kalija rijetka je pojava jer su biljke tolerantne na visoke koncentracije K. Višak K može
izazvati probleme i primanju dušika (amonijski oblik), kalcija i magnezija.
Slika 9.5. Nedostatak K u pšenici (rubna nekroza listova) i u soji (međužilna kloroza i zaostajanje u
rastu)
Slika 9.6. Kloroza i polijeganje kukuruza uslijed nedostatka kalija
Slika 9.7. Usjev soje: lijevo =
kontrola (-K)
Slika 9.8. Nedostatak kalija u kukuruzu: rubna nekroza lista, nedovršen klip i polijeganje
9.3.4. Kalcij
Ukupna količina kalcija (ca) u tlu je u rasponu od 0.1 do 1.2%. Glinovita tla u pravilu imaju više Ca
od pjeskovitih. U plodnim tlima udjel Ca vezanog adsorpcijom (zamjenjivi kalcij) treba iznositi 5080% od ukupnih zamjenjivik kationa (K, Mg i dr.). U vlažnoj klimi, te u kiselim i laganim (pjeskovita
tla) tlima je naglašen gubitak kalcija iz tla ispiranjem. Tako u vlažnoj (humidnoj) klimi može se
godišnje izgubiti ispiranjem od 100 do čak 600 kg/ha Ca.
85
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Obzirom da je kalcij u biljci slabo pokretan, nedostatak se prvo javlja u mlađim dijelovima (npr.
listovi na vrhu biljke). Listovi su nitasti i savijeni (ufrkani), kasnije se suše uslijed gubitka vode. Na
plodvima jabuke javaljaju se “gorke pjege”. U intenzivnom uzgoju rajčice i paprike javlja se “vršna
trulež” plodova.
Slika 9.9. Nedostatak kalcija u paradajzu/rajčici (lijevo) i u kukuruzu (desno)
9.3.5. Magnezij
Količina Mg u tlu varira od 0.05 (lagana pjeskovita tla) do 0.5% (teža glinasta tla). Kao i kod kalcija
i kalija, postoje i različite frakcije Mg u tlu, koje se razlikuju u pristupačnosti za biljke. Višak biljkama
pristupačnog Mg može ometati primanje kalija i kalcija u biljke (antagonizam). Ova pojava je
evidentirana na ritskim crnicama Posavine. Tla tipa černozem, smeđe tlo i aluvijalna tla (nanosti uz
riječne tokove) obično su bogata magnezijem.
Biljke obično sadrže između 0.1 i 0.5 % Mg u suhoj tvari. Mg je dobro pokretan u biljci pa se
simptomi nedostatka javljaju prvo na starijem lišću. Međužilna kloroza (žućenje dijelova lista
između žila, dok žile ostaju zelene) je tipičan znak nedostatka Mg u biljkama, a u kasnijoj fazi
slijedi nekroza (posmeđenje i sušenje).
Kod vinove loze je tipično za nedostatak Mg pojava kloroze koja se po listu prstoliko širi među
žilama prema peteljci, a kasnije se javlja “ukočenost peteljke”.
Višak Mg rijetko se javlja, a stvara problem u ishrani biljaka kalijem i kalcijem.
Slika 9.10. Međužilna kloroza – nedostatak Mg u kukuruzi lijevo) i vinovoj lozi (desno)
9.3.6. Željezo
Željezo (Fe) je teški metal koji je u tlu prisutan u relativno velikim količinama (između 0.5 i 4.0%).
Pa je nedostatak Fe u biljkama relativno rijetka pojava. Nedostatak Fe javlja se obično na
86
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
karbonatnim i alkalnim tlima. Na području krajnjeg istoka Hrvatske postoje problemi u ishrani
biljaka želejzom, i to više u voćnjacima nego na oranicama. Biljke sadrže između 50 i 1000 mg
Fe/kg (0.005 i 0.1%). Kloroza (žućenje) listova (najintenzivnije na najmlađem lišću i postupno
slabiji intenzizet prema starijem lišću) je tipično za nedostatak željeza. Ova se pojava može
primjetiti na bagremu koji ima veće potrebe prem Fe.
Slika 9.11. Manjak Fe kod breskve (lijevo) i kukuruza (sredina i desno)
Slika 9.12. Nedostatak Fe u kukuruzu, breskvi i vinovoj lozi
9.3.7. Cink
Cink je mikroelement i spada u teške metale. Sadržaj Zn u biljkama je obično ispod 100 mg Zn /kg
suhe tvari ( ispod 0.01%). Kukuruz i soja su osjetljive na nedostatak cinka, dok su pšenica i ječam
znatno otporniji. Pojava svjetlijih širokih pjega (kloroza), skraćenje internodija (članaka stabljike) su
tipični simptomi nedostatka cinka u kukuruzu. Nedostatak Zn javlja se obično na neutralnim do
alkalnim i karbonatnim tlima. Evidentirana je pojava nedostatka cinka u usjevu sjemenskog
kukuruza na oranicama PZ Lovas.
Slika 9.13. Nedostatak cinka u kukuruzu: blijede trake uz centralni nerv lista
87
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Nedostatak ostalih biogenih elemenata je rijetka pojava u našemu podneblju, s izuzetkom
nedostatka bora (B) kod šećerne repe (trulež sredine korijena) koja od svih ratarskih kultura ima
najveće potrebe prema boru.
Slika 9.14. Nedostatak bora kod šećerne repe
9.4. Mjere popravke tla – gnojidba i kalcifikacija (kalcizacija)
Uloga kalcija u tlu: Ca ima značajne uloge u tlu kojima uglavnom povećava njegovu plodnost
-
biljno je hranivo;
-
kompleksan je regulator plodnosti tla;
-
neutralizira kiselost;
-
smanjuje mobilnost Fe, Al, Mn, koji u većim količinama štete biljkama;
-
popravlja strukturu tla jer ima ulogu koagulacije koloida ;
-
neutralizira huminske kiseline stvaranjem njihovih soli (Ca-humati), što je preduvjet
stabilne strukturne agregate u vodenoj otopini;
-
stimulira biokomponentu tla, a time i razgradnju organske tvari;
-
mobilizira većinu ostalih hraniva s adsorpcijskog kompleksa;
-
blokira pristupačnost mikroelemenata (osim molibdena),

-
= negativni učinci za plodnost tla;
blokada pristupačnosti određenih elemenata ima i pozitivne učinke, ako je riječ o
blokadi primanja štetnih teškim metala (npr. kadmij i dr.).
Dinamika kalcija u tlu: kalcij u tlu podložan je promjenama stanja koja idu u pravcu povećanja ili
smanjivanja njegovog sadržaja.
Ispiranje Ca stvaranjem mobilnog (podložan ispiranju) Ca-hidrokarbonata. Prvo spajanjem CO2 i
vode nastaje ugljična kiselina (H2CO3). Ona se raspada na H + i HCO3- i nastaje vezivanjem s
kalcijem CaHCO3 ili kalcijev hidrokarbonat.Ovaj proces je izražen na lakšim tlima i u vlažnom
klimatu.
Iznošenje kulturama: u literaturi se navode podatci da su gubici kalcija iznošenjem od strane
kultura obično oko 50 kg CaO/ha, ali mogu biti i veći – nekoliko stotina kg/god.
88
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Tablica 9.4. Kultura i iznošenjeCaO kg/godišnje
Pšenica
18
Stočna repa
50
Mrkva
120
Zob, raž
20
Šeć. repa
80
Crvenadjetelina
150
Ječam
26
Repica
120
Lupina
180
Krumpir
40
Lucerna
300
Kupus
350
Utjecaj kiselosti na biljke: najštetniji utjecaj kiselosti na biljke ne proizlazi od vodikovih nego od
iona aluminja.
Toksično djelovanje aluminija:
- skraćivanje i zadebljanje korijena, slabije grananje i gubitak prirodne boje (posmeđenje);
- akumuliran u korijenu teško translocira – posljedice: fiziološke i biokemijske promjene;
o manja propusnost membrane;
o taloženje Al u stijenkama → inaktivacija na površini korijena;
o slabija apsorpcija hraniva.
Razlike u toleranciji na kiselost i aluminij:
- naročito su osjetljive mlade biljke, odmah nakon klijanja, a obično zbog manjka P;
- biljke se razlikuju u toleranciji na kiselost;
o raž i krumpir su visoko tolerantne;
o neke kulture slabo reagiraju na kalcizaciju, ako su opskrbljene s dovoljno P i K.
Količine materijala za kalcizaciju: najbolje ih je odrediti na osnovu odgovarajuće analiza tla. Kalcit
(vapno, kalcijev karbonat) se koristi uglavnom u količinama od 5-10 t/ha.
Izvođenje kalcizacije: preporuka je kalcizaciju izvoditi za vrijeme sušnih mjeseci u ljeto. Potrebno
je kalcizaciju obaviti samostalno, odvojeno od gnojidbe stajskim gnojem, dušikom i fosforom, jer se
u protivnom povećava fiksacija, osobito fosfora.
Vrijeme izvođenja: u svako doba, ali ne na mokro tlo ili snijeg. Najpogodnije je ljeto- nakon žetve
(gaženje, miješanje s tlom u više faza), dovoljno je vremena za ublažavanje stresa biljaka. Do
sjetve ≈ mjesec dana, lucerna 6 mjeseci. Travnjaci: jesen-zima.
Osnovni uvjet: materijal mora biti suh i fino mljeven radi što boljeg kontakta s tlom.
za teža tla:
0,5-1 mm granulacije ; za lakša tla: 0,0-0,05 mm granulacije ≈ prašina
Mehanizacija: Transport hermetički zatvoreni bunkeri, silosi za skladištenje
Rasipači:
a) komprimiranim zrakom za fini materijal
b) centrifugalni za grubi materijal
Higijensko-tehnička zaštita radnika: – maske, odijela
Dopunska kalcizacija: nekoliko dt/ha, s prihranom u red – moguće oštećenje biljaka.
Lokalno deponiranje dubinskim rahljačima; miješanje s tlom: plug tanjurača.
Odnos kalcizacije i druge gnojidbe: u načelu odvojiti zahvate, posebno ako se koriste vrlo aktivna
vapnena gnojiva.
89
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
Oranica: organska gnojidba (stajski gnoj), kalcizaciju obaviti nakon 3-4 tjedna ukoliko je bilo
oborina. CO2 uvjetuje mobilnost Ca, nastaju huminske kiseline, Ca-humati i blagi humus.
Manje količine vapnenca: može miješanje sa stajskim gnojem, npr.100 kg vapnenca na 1 t
stajskog gnoja. Inače, vapno uzrokuje gubitak dušika. Zato, N-gnojiva, gnojnica, gnojovka sa
odvojeno od kalcizacije.
Slika 9.14. Rasipanje vapnenog materijala i rasipač za stajski gnoj -adaptiran za kalcizaciju
9.5. Mineralna gnojidba
9.5.1. Gnojidba dušikom
Ovisno o obliku dušika u dušičnim spojevima, postoje sljedeća dušična mineralna gnojiva: nitratna,
amonijska, amonijsko-nitratna (kalcijskoamonijski nitrat ili KAN) i amidna (urea, kalcijev cijanamid).
Svi oblici dušika u tlu se u konačnici pretvaraju u nitratni oblik (NO3). Nitratni oblik dušika ne veže
se za adsorpcijski kompleks tla i podložan je ispiranju ako ga ne usvoje biljke ili mikroorganizmi.
Nitratni dušik u anaerobnim uvjetima (bez prisustva kisika) postupkom denitrifikacije prelaze u
elementarni dušik i odlazi u atmosferu. Sa stajališta bilance dušika u tlu denitrifikacija je štetan
proces.
Amidni oblik (NH2) dušika iz uree ili cijanaamida se pretvara u amonijačni oblik (NH4). Dio toga
dušika se ispari iz tla (volatizacija) pa je ure preporučljivo unjieti u tlo, ne ostavljati na suncu i
vjetru. Ovaj oblik dušika se veže se za adsorpcijski kompleks tla (nije sklon ispiranju kao nitratni
dušik). Međutim, amonijačni oblik dušika se mikrobiološkim procesom nitrifikacije pretvara u nitratni
oblik dušika.
Gnojidba dušikom obavlja se u više navrata. Tako se za pšenicu jedna trećina do jedna polovina
planirane količine zaore prije sjetve, a ostatak doda u dvije prihrane (busanje i vlatanje).
9.5.2. Gnojidba fosforom i kalijem
Gnojidba s P i K za ratarske kulture se obavlja do sjetve obično u jednome prohodu.
Fosfatni ion je slabo pokretan u tlu. Zato je preporuka unošenje gnojiva u sve slojeve – prije oranja
(osnovna gnojidba, pred sjetvu (dopunska gnojidba ) i sa sjetvom ( "startna" gnojidba – lokalno, u
trake 5 cm bočne udaljenosti od reda sjetve i 5 cm dublje od dubine polaganja sjemena). Startna
gnojidba - samo ako je tlo slabo opskrbljeno hranivima i sklono fiksaciji.
Kalij je sklon adsorpciji na koloide tla (sekundarni minerali gline – kaolinit, montmorilonit i ilit) i na
humusne koloide.
Za ishranu bilja važna je količina izmjenljivog ili fiziološki aktivnog kalija u tlu, a ovisno o
mehaničkom sastavu to su sljedeće količine (mg K2O/100 g tla):
90
ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU
- 15-20 (lakša tla);
- 21-40 (srednje teška tla);
- 41-60 (teška tla).
Pojedine kulture su osjetljive na kloride ili im se pogoršava kvalietat proizvoda, pa se prakticira za
njih gnojidba sulfatnim oblikom kalija (npr. duhan, krumpir, loza, paprika, hmelj, većina voćaka). U
pogledu gnojidbe „na zalihu“ i meliorativne gnojidbe vrijede ista pravila kao i za fosfor.
9.5.3. Gnojidba ostalim biogenim elementima
Gnojidba ostalim elementima nije redovita agriotehnička mjera zbog činjenice da je njihov
nedostatak rijetka pojava. U većini slučajeva ta gnojiva primjenjuju se folijarno (preko lista)
prskanjem odgovarajućim otopinama. Pri tome treba paziti da koncentracije ne budu toksične za
biljke. Tako se za nedostatak cinka u kukuruzu primjenjuje 0,5% otopina cinkovog sulfata.
Autori:
Prof.dr.sc. Vlado Kovačević 1 i dr.sc. Marko Josipović2
1
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Svačićeva 1d, Osijek,
31000
2
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
91
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
10. OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
10.1. Uvod
Voćarska proizvodnja predstavlja visoko tehnologijski zahtjevnu proizvodnju u ukupnosti agrarne
proizvodnje. Svjedoci smo brojnih negodovanja voćara u ocjeni isplativosti voćarske proizvodnje
unatoč činjenici da ne zadovoljamo vlastite potrebe za voćem. U RH svake godine uvozimo gotovo
sve voće osim mandarine. Analizirajući proizvodnost naših voćara dolazimo do podataka kako je
nekonkurentnost našeg voćarstva u niskim urodima i niskom udjelu I klase voća koja dolazi sa
naših plantaža. U cjenovnom razredu naši voćari postižu u prodaji voća cijene kao što su u Europi,
a ponekad i veće cijene nego u okruženju. Međutim, ne možemo nepoznavanje tehnologije i loše
sortne strukture nadoknađivati većim cijenama. Tijekom dvadeset godina slijepo smo pratili
trendove u voćarskoj proizvodnji bez plana i znanja te nam se sada događa da su brojne
posađene sorte neprikladne za naše podneblje, da ne poznamo zahtjeve u tehnologiji, a šarolikost
u sortnoj strukturi onemogućava standardizaciju proizvodnje, udruživanje u proizvođačke grupe i
izlazak na veća tržišta. Naši voćnjaci analizirajući površine i urod postižu jedva 30% europskog
prosjeka.
Svaka voćarsko uređena država/regija predstavlja i jaku voćarsku proizvodnju sa snažnim
izvozom. Voćarsko uređena država/regija ima jasno definiranu strategiju razvoja čiju podlogu
predstavljaju introdukcijsko tehnologijski centri čije aktivnosti su usmjerene na:
1. ocjenu pogodnosti sorte/podloge za pojedina agroekološka područja;
2. edukaciju i upoznavanje voćara proizvođača sa specifičnostima u tehnologiji uzgoja i
dizanje njihove proizvodnosti i konkurentnosti;
3. afirmaciji proizvodno-prodajnih „klubova“ za širenje proizvodnje;
4. kontrolu proizvodnje na principima integrirane proizvodnje i dobre poljoprivredne prakse.
10.2. Agroekološki uvjeti uzgoja
Brojni su čimbenici koji određuju ekološke uvjete proizvodnje voća. Od klimatskih elemenata,
najveće značenje za uzgoj imaju temperature (apsolutne minimalne, apsolutne maksimalne,
srednje godišnje, srednje u periodu vegetacije, temperatre u pojedinim fenofazama, kretanje
temperature tijekom dana u fazi dozrijevanja, sume aktivnih i inaktivnih temperatura) i oborine
(godišnje tijekom vegetacije, tijekom ljetnih mjeseci), insolacija, vjetrovi i relativna vlažnost zraka.
10.2.1. Temperatura zraka
U uzgoju voća je potrebno poznavati apsolutne minimalne i apsolutne maksimalne temperature.
Različite voćne vrste podnose različite niske apsolutne temperature. One se kreću od -5◦C do 35◦C, ovisno o vrsti, sorti i podlozi. Međutim, od ovih vrijednosti može biti dosta odstupanja.
Posebno je opasno ako se tijekom zime pojave nagla kolebanja temperature (npr. snažan prodor
hladne fronte nakon toplog vremena) kada su moguća izmrzavanja i pri višim temperaturama.
Područja gdje se zimske temperature ispod -25◦C zadržavaju duže vrijeme nisu prikladna za uzgoj
voća, odnosno treba paziti oko izbora podloga i sortimenta. Apsolutne maksimalne temperature se
kreću oko 35◦C. Međtim, ovdje također ima odstupanja. Povrede od visokih temperatura najčešće
se pokazuju u obliku žegotina na plodovima i lišću (paleži), a mogu se pojaviti i kod nižih
temperatura od 35◦C. Naime, apsolutne maksimalne temperature u uzgoju voća u negativnoj su
korelaciji sa relativnom vlagom zraka i vlažnosti tla. Ukoliko je relativna vlažnost zraka niska u
sušnom razdoblju, povrede mogu nastati i pri nižim temperaturama.
92
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
U uzgoju voća važno je i kretanje temperatura u pojednim fenofazama. Posebno su opasne niske
temperature u ranim i kasnim fazama razvoja. Oštećenja plodova, ali i grana kao i debla mogu
nastati na puno višim temperaturama od apsolutne minimalne koju smo naveli. Generativni organi
osjetljiviji su prema temperaturama u odnosu na vegetativne organe. Zato se kod izbora terena za
uzgoj mora voditi računa o mogućim proljetnim mrazevima te treba izbjegavati terene sa
mrazištima. Niski tereni u depresijama bez mogućnosti ocjeđivanja hladnog zraka nisu pogodni za
uzgoj voća. Ove vrijednosti treba također uzeti sa rezervom jer oštećenja u pojedinim fazama ne
ovise samo o temperaturi. Kritične temperature u pojedinim fazama ovise i o relativnoj vlažnosti
zraka, starosti voćke, podlozi, vjetrovima odnosno miješanju zraka. Pri nižoj relativnoj vlažnosti
zraka i kod mlađih stabala kritične temperature su u prosjeku više. U vrijeme cvatnje, štete u
uzgoju voća mogu nastati i pri relativno visokim srednjim dnevnim temperaturama.
Ukoliko se u vrijeme cvatnje temperature tijekom dana kreću oko 10◦C, posebice ako je uz to još i
vjetrovito ili kišno, izostaje let pčela, a sa njima i oplodnja. Relativno niske srednje dnevne
temperature u fazama intenzivnog rasta i dijeljenja stanica nepovoljno se odražavaju na fiziološke
procese što se može odraziti na kvalitetu i kvantitetu plodova. Već smo napomenuli da je
optimalna temperatura za rast i razvoj oko 20◦C.
Temperaturne razlike između dana i noći mogu znatno utjecati na kvalitetu plodova. Intenzitet
asimilacije i disimilacije određuje odnos šećera i kiselina u plodovima, a time i kvalitetu plodova.
Topao dan odgovara fotosintezi i intenzitetu asimilacije. Hladna noć smanjuje intenzitet disimilacije.
Možemo zaključiti da je poželjno u proizvodnji voća imati topao dan i hladnu noć. Tako dobivamo
čvrste plodove sa dosta šećera i kiseline između kojih se uspostavlja skladan omjer, a uz to se
bolje izgrađuje miris i aroma pa plodovi postižu dobru kvalitetu.
10.2.2. Oborine
Voda je medij u kojem se odvijaju svi fiziološki procesi u biljci. Voda je medij u kojem se odvija sav
transport asimilata i mineralnih tvari kroz biljku tako da je opskrbljenost voćke vodom važan
element u uzgoju jabuka. Oborine su glavni izvor vode u biljci, iako ne treba zanemariti i količinu
vode koju biljka ima na raspolaganju ascedentnim i descedentnim kretanjem u tlu. Na temelju
pedoloških istraživanja na Poljoprivrednom institutu u Osijeku ustanovljeno je da je tijekom
vegetacije iz podzemnih voda biljci stoji na raspolaganju 50 mm vode po kvadratnom metru. Ova
vrijednost ovisi o mnogo pedoloških čimbenika koje trenutno nećemo promatrati.
10.2.3. Tlo
Habitus biljke je odraz razvijenosti korijena. Smatra se da su za uzgoj jabuka prikladna ona tla koja
omogućavaju karakteristični razvoj korijena ravnomjerno u dubinu i širinu.
Uzgoju jabuka odgovaraju duboka tla (150 – 200cm), dobro drenirana tla pjeskasto – ilovaste
strukture, ilovaste do glineno – ilovaste strukture, neutralno do slabo kisele reakcije. Pjeskovita tla
prikladna su samo u uvjetima perhumidne ili humidne klime uz najmanje 10% čestica gline. Tla sa
visokim sadržajem aktivnog vapna (preko 6%) i visoke pH reakcije (preko 8) nepovoljna su za
uzgoj jabuka. Visok sadržaj krčevina i toksičnih soli također nisu prikladna za uzgoj jabuka.
10.2.4. Insolacija, vjetrovi, reljef
Jabuka bolje reagira na izravnu sunčevu svjetlost, nego difuzno na svjetlost. Optimalna fotosinteza
se postiže uz intenzitet insolacije od 12000 luksa. Pri izboru terena i razmaku sadnje treba računati
kut pod kojim svjetlost pada na površinu. Na nagnutim terenima razmak sadnje između redova
može biti manji u odnosu na ravne terene da bi se postigla dobra osunčanost voćke. Na ravnim
terenima se računa da visina krošnje umanjena za visinu debla nije viša od razmaka sadnje
između redova. Pregusta sadnja smanjuje osunčanost stabala i smanjuje intenzitet insolacije i
93
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
izravne sunčeve svjetlosti što uzrokuje pad kvalitete i kvantitete plodova. Nedostatak sunčeve
svjetlosti može dovesti do slabijeg zametanja cvjetnih pupova te voćke poprimaju jablanolik rast sa
izrazito krupnim listovima. Kod sadnje treba paziti na blizinu šuma, visokih kuća i ostalih objekata
koji mogu zasjenjivati. Radi boljeg osunčavanja voćaka, redovi u nasadu bi trebali biti sjever – jug.
Blagi vjetrovi korisni su u uzgoju jabuka. Područaj sa jakim vjetrovima tj. otvoreni položaji nisu
pogodni za uzgoj jabuka jer nanose teška mehanička oštećenja. U takvim područjima su nužni
vjetrobranski pojasevi i izbor podloga koje se bolje i čvršće ukorijenjuju u tlu. Zatvoreni položaji
također ne pogoduju uzgoju jabuka jer ne osiguravaju zračnu drenažu. U takvim područjima
stagnira zrak te su jače pozebe i jače infekcije bolesti.
Uzgoj jabuka prema Trentinu je moguć do 1400m nadmorske visine.
Nagib terena od 30◦ i više se smatra neprikladnim. Terasiranje kod ovih nagiba se smatra
ekonomski neopravdano, a kod nagiba terena preko 10◦ - 15◦ trebalo bi izvršiti terasiranje po
izohipsama. Kod nagnutih terena treba paziti na eroziju te na takvim položajim treba prilagoditi
agrotehniku.
10.3. Priprema tla za sadnju
Kako tlo ranije nikada nije bilo duboko rahljeno odnosno rigolano do veće dubine te je postupnim
slijeganjem u dubljim slojevima zbito. Kako će jabuke na podlozi M9 glavninu korijenja rasprostirati
do dubine od 40 cm, to je potrebno u tom sloju tla osigurati bolju prozračnost i ocjeditost vode. No,
to se neće moći postići samo rahljenjem tla do dubine od 40 cm, odnosno dubokim oranjem, veće
je potrebno osigurati bolju prozračnost, a naročito propusnost za suvišnu vodu, ali i sposobnost za
bolju akumulaciju oborinske vode.
Stoga se predlaže priprema tla za sadnju rahljenjem tla kako slijedi:
- Podrivanje: do dubine od 70 cm. Ovu operaciju treba obaviti kada je tlo vrlo suho,
posebice u nižim slojevima tla. Vrijeme za ovu operaciju je mjesec srpanj- kolovoz, to jest
prije jesenskih kiša. Ovu operaciju moguće je odraditi i u prvoj godini nakon sadnje ukoliko
se nije odradilo u prethodnoj godini tijekom ljeta.
- Tanjuranje: ovu operaciju potrebno je provesti poslije podrivanja. Cilj je razbiti velike zbite
grumene tla te isprovocirati rast korova i uništiti iznikli korov da se ne bi osjemenio. Ukoliko
se kasni s podrivanjem, to jest ako se obavlja krajem kolovoza ili početkom rujna tada se
ova operacija prekače.
- Oranje: do dubine od 45 do 50 cm. Ovu operaciju treba provesti tijekom mjeseca rujna ili
listopada. Pri tome je potrebno voditi računa o stanju vlažnosti tla u vrijeme obavljanja
oranja. To ne mije biti niti pre suho niti pre vlažno. Najbolje je vrijeme kada se tlo može
lagano mrviti u ruci. Iza pluga ne bi smjeli ostati veliki zbiti grumeni tla (bilo suhi ili vlažni)
već se tlo kod oranja mora u gornjem sloju rasipati. Ako se oranje ne odradi tijekom
listopada, moguće je orati i tijekom zimskih mjeseci uz poštivanje da tlo nije prevlažno.
Orati treba što ranije. Ako se kasni sa oranjem potrebno je osigurati natapanje sadnica
netom po sadnji.
- Zatvaranje brazde: provodi se neposredno nakon oranja, a obavlja se tanjuračom. Ako je
oranje temeljito obavljeno tada se ova operacija može i preskočiti. Inače tanjuračom treba
proći samo jednom da se previše ne gazi tlo.
- Završna priprema: tla obavlja se rotodrljačom ili frezom (u redove sadnje) neposredno
prije razmjeravanja kako bi se osiguralo sipko tlo za sadnju.
94
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
10.4. Sustav uzgoja i gustoća sklopa
Pravilan izbor sustava uzgoja u odnosu na uzgojni oblik ima primarno veliko značenje. Pri izboru
uzgojnog oblika za jabuku rukovodimo se, kao i za ostale voćne vrste, slijedećim načelima:
1. da uzgojni oblik ima čvrst skelet;
2. da ima veliku rodnu - obrastujuću površinu krošnje;
3. da što bolje koristi svijetlost, unutar prostora raspoloživog razmakom sadnje;
4. da omogućava što veću proizvodnost rada općenito a posebni u berbi;
5. da omogućava primjenu mehanizacije pomotehničkih i agrotehničkih zahvata;
6. da se lagano i jeftino može oblikovati, to jest da ne zahtijeva skupu armaturu;
ručne radne snage. Pri tom se vodi računa i o prirodnom habitusu krošnje.
Sagledavajući sve izneseno, kao i spoznaju da pri uzgoju jabuka u gustom sklopu možemo postići
osjetno veće prirode, odabrali smo kao najprikladniji uzgojni oblik vretenasti grm koji ujedno
osigurava bolju kakvoću plodova i jeftiniju proizvodnju. Uzgoj u obliku vretenastog grma pokazao
se vrlo uspješan i definira se kao standard u suvremenom uzgoju voća.
10.4.1. Vretenasti grm
Ovaj je uzgojni oblik kreiran u Njemačkoj najprije za uzgoj jabuka i krušaka, a potom se počeo
primjenjivati i za druge vrste voćaka. Uzgojni je oblik prikladan za jabuke cijepljene na srednje
bujnim i slabo bujnim podlogama. Prikladan je za gustoću sklopa od 1200 sadnica po ha do 4000
sadnica po ha. Uzgojni oblik zahtijeva naslon, ako je na slabije bujnim podloga, a ne treba naslon
kada je podloga bujnog rasta i dobrog učvršćenja u tlu. No i za bujniju podlogu bolje je u prve dvije
godine dok se dobro ne učvrsti u tlu postaviti kolac.
Za sadnju se najčešće koriste kvalitetne posve zdrave, certificirane virus free dvogodišnje
razgranate knip sadnice ili razgranate jednogodišnje sadnice, koje imaju po čitavoj visini pravilan
kružni raspored prijevremenih bočnih mladica pod dobrim kutom. Ove sadnice već imaju pravilno
formirane grane do visine 180 cm i nisu potrebni pomotehnički zahvati u formiranju uzgojnog oblika
do visine 180 cm. Ovakove sadnice popunjavaju preko 30 % rodnog volumena već u prvoj godini,
odmah ulaze u rod i stabiliziraju rast. Voćka je odmah u ravnoteži rasta i rodnosti. Nakon sadnje
izbacuju su samo one grane koje su konkurentne provodnici i koje svojom debljinom prelaze
polovinu debljine provodnice. Daljnje formiranje uzgojnog oblika isto je kao u drugoj i trećoj godini
kod sadnje jednogodišnjih nerazgranatih sadnica.
Ako sadimo jednogodišnje nerazgranate sadnice one trebaju imati dobro razvijene pupove, kako bi
se izbojci razvili uzduž čitave osi. Jednogodišnje sadnice prikrate se na visini od 120 cm. Iznad
debla visine od 65 cm ostave se 4 mladice, a kada postignu dužinu iznad 15 cm poviju se u
horizontalan položaj tako da su raspoređene na sve strane. Povijanje se može ostvariti vješanjem
na izbojke malih utega, vezivanjem ili uz primjenu kvačica (Slika 10.1.).
95
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
Slika 10.1. Usmjeravanje rasta mladica pomoću kvačica (lijevo) i načini otklanjanja
izbojaka od provodnice
Iznad ovih izbojaka na provodnici se oslijepi 5 do 6 pupova, a ostavi vršni koji će rastom
predstavljati produženje provodnice. Na taj će se način stimulirati porast prvih odabranih izbojaka.
Krajem travnja ili početkom svibnja stimulira se rast mladica i u apikalnom dijelu.
Slijedeće godine se odabrani povijeni izbojci prikrate na dužinu od 50 cm, a na produljnici
odaberemo nove ogranke iz produžetka provodnice, pa ih otklonimo na isti način kao i prethodne
nižeg položaja. Slijed formiranja predstavljen je na Slikama 10.2.-10.7.
96
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
Slika 10.2. Prva godina (godina sadnje)
Slika 10.4. Druga godina (kraj ožujka)
Slika 10.3. Prva godina (početak lipnja)
Slika 10.5. Druga godina (početak
lipnja)
Budući da jabuka prirodno dobro širi grane pod odgovarajućim otklonima, odnosno kutom od
provodnice te je vrlo rijetko potrebno povijati, odnosno otklanjati izbojke u stranu od centralne osi ili
provodnice.
97
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
10.5. Sadnja i organizacija površine
Prije sadnje treba obaviti razmjeravanje, postavljanje ograde, postavljanje armature sustava protiv
tuče i sustava za natapanje kako se ne bi gubilo vrijeme kod sadnje. Treba imati na umu da
sadnica ide posljednja. Navodimo hodogram sadnje voćnjaka:
1. priprema tla s meliorativnom gnojidbom i kalcizacijom;
2. razmjeravanje;
3. postavljanje armature sustava protiv tuče;
4. razvlačenje prve žice na armaturi na visini od 60 cm;
5. postavljanje sustava za natapanje;
6. sadnja;
7. završavanje postavljanja sustava protiv tuče;
8. pripema tla za sjetvu DTS;
9. sjetva DTS.
Slika 10.6. Treća godina
Slika 10.7. Završeno formiranje
Razmjeravanje treba obaviti precizno. Preporučuje se angažiranja geodeta i mjernika. Ako je
Razmjeravanje i postavljanje armature je dobro obavljeno, ako pogledom u dijagonali nema
odstupanja stupova.
Redovi se postavljaju u pravcu sjever jug, a prije sadnje predvidi se razmak od ruba parcele do
prvog sadnog mjesta. Pri tome treba osigurati normalan prohod traktora i uvratine za zaokretanje
traktora sa priključnim vratilima. Preporučuje se minimalno 7 metara, a kod korištenja vučenih
atomizera i platformi za berbu preporučuje se 10 metara. U pravilu se organizacija površine
provodi na terenu prije sadnje nakon detaljne izmjere, pri čemu se mogu provesti i manje korekture
u razmacima za razmak na početku i na kraju redova, a sa ciljem boljeg korištenja ukupne
površine. Bitno je istaći da je prikladna dužina redova 100 do 150 m. Sadnja voćaka ima veliko
praktično značenje za uspješan rast, razvitak i rodnost voćaka. Za dobar uspjeh u radu potrebno je
odabrati dobre sadnice koje se deklariraju kako slijedi:
98
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
10.5.1. Doba sadnje
Voćke sadimo u doba mirovanja vegetacije u jesen ili u proljeće. Prednost ima jesenska sadnja i to
ranija jesenska sadnja, kako bi se u jesenskom valu rasta korijena voćke dobro učvrstile, a
korijenje razraslo i uspostavilo dobar odnos sa tlom. Bolje je voćke saditi rano u jesen nego u
proljeće. Ako ih sadimo u proljeće, onda to treba obaviti što prije. Naime, rano u jesen tlo je još
toplo i vlažno, pa odmah počinje rast korijenja. Korijenova mreža obraste tanjim vlasastim
(obrastajućim) korijenjem, a na mjestu oštećenja debljih korjenova rane zacijele, odnosno razviju se
kalusi iz kojih se nastavlja produženi rast novih korjenova. Osim toga, tlo se slegne iznad korijenja,
pa se uspostavi dobra dodirna površina između čestica tla i površine korijenja. U proljeće, prije
početka pupanja i listanja nastavlja se ponovno intenzivan rast korijenja u mladih voćaka, te se
korijenove mreže dobro razvijaju i postanu sposobne da nadzemni dio opskrbljuju potrebnom
količinom vode i hranjivih tvari. Zbog svega rečenoga, posađene voćkice bolje se primaju, a ujedno
brže i bolje rastu tijekom prve godine nakon sadnje. Ako se voćke sade kasno u jesen na teškim
(ilovastim, ilovasto-glinenim) i vlažnim tlima, tada je u sjevernim i hladnim područjima lošiji uspjeh u
radu jer se javljaju razne neželjene posljedice. Naime, ako voćke kasno sadimo, kada je tlo već
hladno i odviše vlažno, onda neće odmah početi rast i obnavljanje korijenja niti će obrastati novim
vlasastim korijenjem, već tek u proljeće kad se tlo zagrije. Od zakašnjele sadnje do proljeća ne samo
da se korijenje ne obnavlja, već nastaju razne ozljede na korijenju (pozebe, truljenja na mjestima gdje
je ozlijeđeno deblje korijenje sadnice tijekom vađenja iz rasadnika ili trapa).U izrazito vlažnim i
hladnijim područjima jesenska se sadnja obavlja samo na vrlo prikladnim lakšim (pjeskovitim,
pjeskovito-ilovastim) tlima, koja imaju dobru vodopropusnost, tj. koja previše ne zadržavaju vodu.U
toplim južnim područjima može se saditi tijekom čitave jeseni, pa čak i zimi ako povoljne
temperature duže traju, tj. ako su zime blage.Ranija sadnja u proljeće bolja je od tzv. „zakašnjele“
sadnje zbog toga što se korijenova mreža obnovi i obraste novim korijenjem prije početka rasta
nadzemnih organa. Tako obnovljena korijenova mreža može bolje opskrbiti nadzemni dio vodom i
hranjivima. Kasna proljetna sadnja ima niz nepovoljnih posljedica.
Prije svega korijen se ne pripremi i ne razvija dostatno, pa ne može nadzemni dio opskrbiti
potrebnom količinom vode i hranjivih tvari. Naime, rast nadzemnog dijela počinje gotovo u isto
doba kad i rast korijenja (obnavljanje korijenja nakon sadnje).
Kad zbog povoljnih temperatura zraka (topline) počne vegetacija nadzemnog dijela, onda se od
korijena zahtijeva dosta vode. Budući da korijen još nije sposoban da nadzemni dio opskrbljuje
vodom, a kamoli hranjivima, dolazi do zastoja, usporenja i nedovoljnog rasta mladih voćaka
tijekom proljeća i ljeta. Tada mlade voćke u prvoj godini nakon sadnje ne postignu dobru, a često
ni zadovoljavajuću razvijenost.
Proljetna je sadnja voćaka, a pogotovo kasna, osobito nepovoljna u toplim južnim područjima, gdje
zbog neravnomjernog rasporeda padalina (kiše) često nastupi suša. Mlade voćke nakon sadnje
jače trpe od suše jer im je korijenje slabo razvijeno i nedovoljno obraslo vlasastim korjenčićima,
odnosno ima relativno malu apsorpcijsku (upojnu) površinu. Zbog toga se vrlo često posađene
voćke slabo prime, a ako se i prime, ne postignu u istoj godini dostatnu razvijenost. Kod proljetne
sadnje preporučuje se poštanje sustava za natapanje i fertigacije odmah nakon sadnje kako bi se
otklonile neželjene posljedici što je i prikazano u hodogramu sadne voćnjaka.
10.5.2. Postupak sa sadnicama
Za sadnju se uzimaju samo dobre i zdrave sadnice s razvijenim nadzemnim dijelom i korijenovom
mrežom. Da bismo se mogli pouzdati u kakvoću sadnica, sadnice se nabavljaju u rasadnicima koji
su zakonom ovlašteni za proizvodnju sadnog materijala. Ako se sadnice nabavljaju u takvim
rasadnicima, proizvođač ima stručno jamstvo da su sadnice kakvoćne i zdrave i da su proizvedene
od kontroliranih matičnih stabala i grmova sorti i podloga. Nabava sadnica obavlja se na vrijeme.
Nakon dopreme iz rasadnika sadnice se odmah sade, postave u hladnjače s visokom relativnom
99
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
vlažnošću zraka ili utrape u tlo. Osim toga dobro se pregledaju, a ako je došlo do presušivanja
korijenja, urone se snopovi s korijenjem u vodu da tako ostanu jedan dan.
Ako se sadnice moraju utrapiti da čekaju do sadnje, važno je znati koje mjere sigurnosti treba obaviti
da sadnice u trapu izdrže potrebno vrijeme bez ikakvih oštećenja. Sadnice se utrape na
prikladnome mjestu, gdje se ne slijeva i ne zadržava voda, već je tlo ocjedito.
U tu svrhu otvori se jarak dubine 50 cm (ili duboka brazda), a širine nešto veće od promjera korijena
sadnice. Nije uputno utrapiti sadnice povezane u snopove jer se na taj način između korijenja
zadrže velike šupljine ispunjene zrakom, a vlažno tlo ne dopire do svih korjenova. Stoga se snopovi
razvežu, a sadnice utrape pojedinačno jedna uz drugu po dužini jarka. Sadnice se koso postave u
jarak, tako da i spojno mjesto (mjesto cijepljenja) bude u jarku. Zatim se korijenje najprije prekrije
slojem rahloga sipkog tla koje popuni šupljine između korijenja. Ovdje se može koristiti i pijesak ili
piljevina ako nedostaje sipkog tla. Na to se nabaci još jedan sloj rahlog tla i lagano nagazi da tlo
bolje prione uz korijenje. Na kraju se jarak zatrpa, tako da korijenje bude najmanje 15 cm ispod
površine tla. U hladnim područjima dobro je da se na tlo postavi sloj slame kako korijenje ne bi
pozeblo pri jakoj hladnoći. Kod trapljenja sadnica treba paziti da se u trap ne uvuku glodavci
(miševi, voluharice). Da bi se to spriječilo, potrebno je u trap postaviti i otrovne mamce. Osim
toga, potrebno je povremeno kontrolirati trap. Ako se tlo jače prosuši, potrebno je sadnice zaliti
vodom. Pri vađenju sadnica iz trapa ili izravno iz rasadnika vrlo se često osjetno ozlijedi korijenova
mreža. Presjeci (prekidi) na korijenju su nepravilni, pa su rane velike. Prije sadnje potrebno je oštrim
voćarskim nožem zagladiti rane na debljem korijenju jer se na mjestima glatkog prereza,
izvedenog oštrim alatom, kalus (novo staničje) brzo stvara i rane brzo zacjeljuju. Tanko vlasasto
(obrastajuće) korijenje nije potrebno prikraćivati. Što je korijenje deblje i bolje razgranato, to će
voćke bolje porasti i brže se razvijati. Prije sadnje običava se korijenje potopiti u otopinu ilovače i
govedske balege kako bi se navlažilo i obložilo česticama koje sadrže hranjiva i koje povećavaju
ljepljivost sa tlom. Ako nije moguće osigurati potapanje korijena u smjesu ilovače i govedske balege
moguće je koristiti i hidrogel.
10.5.3. Tehnika sadnje
Na tlu na kojem je prije sadnje postavljena armatura u pravilu se ne iskolčuju sadna mjesta s
kolcima već se zategne prva žica od početka do kraja reda na visinu 60 cm, a na njoj se označe
na odgovarajućem razmaku, dakle svako mjesto gdje će se voćka saditi. Ovo obavljama na način
da se na letvi dužine 4 m zabiju ekseri na razmak kakav je predviđen sa pojedinu sortu. Dva
radnika nose i prislanjaju letvu sa oznakama uz žicu, a jedan radnik sa kistom i bijelom bojom
označava sadna mjesta. Na mjestima odgovarajućeg razmaka, označenima na žici kopa se sadno
mjesto ili jamica.
Ovdje je bitan odnos između korijenja, tla i dodanog gnojiva. Stoga ćemo na crtežima predstaviti taj
postupak. Napravi se mala jama nešto veća od veličine korijena (Slika 10.8.).
100
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
Slika 10.8. Sadnja voćaka
Slika 10.9. Sadnja voćaka na rigolanom
tlu
Najbolje je da sadnju obavljaju dva radnika, od kojih jedan drži voćku, a drugi nasiplje sloj rahloga
usitnjenog tla preko korijenja i između korijenja. Pritom se sadnica potrese, tako da se sve šupljine
između korijenja popune tlom. Nakon što se korijenje prekrije slojem tla debljine od 5 do 8 cm lagano
se nagazi gumenim čizmama da tlo bolje prilegne uz korijenje, a da se pri tom ne ozlijedi. Na sloj tla
iznad korijenja dolazi sloj vrlo zreloga stajskoga gnoja (cca 10 kg) u krug pretežito izvan dosega
korijenja, a jednim dijelom i iznad tla koje prekriva korijen. Treba napomenuti da se stajski gnoj ne
dodaje na dno sadnog mjesta tj. iskopane rupe niti ispod korijenja. Posebice naglašavamo da se
stajski gnoj ne smije postaviti tako da dotiče korijen nego na tlo iznad korijena (Slika 10.9.). Treba
osobito paziti da gnoj ne dođe izravno na korijenje kako se korijenje ne bi „spalilo" odnosno
ozlijedilo zbog povećane koncentracije hranjive otopine u tlu.
Na sloj stajskog gnoja dodaje se ponovno sloj tla i jama se dobro zatrpa. Oko voćke napravi se
zdjelica, tako da omogući bolje zadržavanje oborinske vode ili vode koja se dodaje kod
navodnjavanja (Slika 10.9.).
Prema tome, rubovi zdjelice oko voćke trebaju biti u obliku kruga, ponešto uzdignuti. Umjesto
gaženja sloja tla iznad korijenja mogu se u sušnim prilikama voćke zaliti, što također pridonosi
boljem slijeganju tla i poboljšanju vlažnosti. Voćke sadimo na dubinu na kojoj su bile u rasadniku, tj.
do korijenova zglavka ili korijenova vrata, a ne do cijepljenog mjesta kako se često griješi. Duboka i
plitka sadnja su štetne. Ako voćku preplitko zasadimo, korijenje će joj biti izloženo suši. Ako je pak
preduboko posadimo, voćka će zaostati u razvitku, iz nižih dijelova protjerat će izbojci, a može i kora
na dijelu iznad korijenova vrata istrunuti. Korijenje duboko posađene voćke slabije se razvija i poprima
povratni smjer rasta. Kako dubina sadnje utječe na voćku prikazano je na Slici 10.10.
101
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
Slika 10.10. Utjecaj dubine sadnje na rasprostiranje korijenja i razvijenost nadzemnog
dijela voćaka
a)
preduboka sadnja ima štetan utjecaj na razvitak nadzemnog dijela, pa se javljaju izboji iz
nižih pozicija, a i korijen poprima povratni smjer rasta;
b)
još uvijek preduboka sadnja sa sličnim simptomima;
c)
nešto malo preduboko posađena voćka;
d)
pravilno posađena voćka.
Na kraju sadnje sadnicu treba vezati uz žicu, tako da se nakon slijeganja rahlog sloja tla postavi u
željeni položaj. To se postiže tako da se sadnica uz žicu veže u obliku broja 8, i to tako da se gornji dio
veže uz sadnicu, a donji uz žicu. Kad se tlo s voćkom slegne, tada povez dođe u horizontalan
položaj (Slika 10.11.).
102
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
Slika 10.11. Izgled mjesta veza nakon sadnje: 1. nakon sadnje i 2. nakon slijeganja tla
10.6. Uzdržavanje plodnosti tla
Nakon sadnje voćku treba stalno podržavati i povećavati plodnost tla u voćnjaku. Postoje različiti
načini uzdržavanja plodnosti tla u voćnjacima. Koji će se način odabrati ovisi o mogućnosti
gospodarenja tla vodom, a postoji i iskustvo pa se na te općenite probleme ne treba posebno
osvrtati. Kako najviše problema proizlazi iz nerazumne i neuravnotežene gnojidbe ovdje ćemo
istaći neke aktualne probleme fertilizacije jabuka.
10.6.1. Gnojidba
Problematika ishrane voćaka puno je složenija od problematike ishrane jednogodišnjih biljaka. To
je uvjetovano time što voćke kao višegodišnje kulturne drvenaste biljke imaju složeniji životni i
godišnji ciklus. Vegetativno razmnožene voćke prolaze u životnom ciklusu kroz mladenačku dob,
dob rodnosti i dob starosti. U mladenačkoj dobi imaju naglašen vegetativni rast. U dobi rodnosti
uspostavlja se sklad između vegetativnog i generativnog rasta. Dob starosti karakterizira opadanje
snage rasta i rodnosti. U periodu vegetacije vegetativni i generativni organi prolaze kroz fenofaze u
kojima odražavaju specifične zahtjeve prema hranivima, odnosno pojedinim makro i mikrobiogenim
elementima. Za vrijeme vegetacije voćke traže velike količine hraniva za rast vegetativnih i
generativnih organa. Tijekom perioda mirovanja vegetacije korijenova mreža ne obustavlja rast i
fiziološku aktivnost, pa se usvajaju hranjiva iz tla i tvore rezerve, jer ih nadzemni dio odmah ne
troši nego tek na početku perioda vegetacije. Korijen, međutim, ima sposobnost tvoriti rezerve
samo određenih hranjivih tvari. Osnovna je razlika između višegodišnjih i jednogodišnjih biljaka u
tome što jednogodišnje nemaju mogućnost tvoriti rezerve, jer ih u kontinuitetu rasta troše, a
višegodišnje imaju veće rezerve u deblu, debljim skeletnim granama i skeletnom, tj. debljem
korijenju. Voćke na kraju vegetacije, prije odbacivanja lišća, prebacuju veći dio hranjivih tvari iz
lišća u grane, a potom lišće otpada. Kada rezervna hraniva u jesen iz nadzemnog dijela dospiju u
korijenovu mrežu tada počinje intenzivan rast korijenove mreže, povećanje apsorptivne površine,
apsorpcija i nakupljanje hranjiva. Dva glavna vala rasta korijenja odvijaju se u jesen nakon
završetka vegetacije i u proljeće prije početka vegetacije. Dakako, korijen raste i prima hranu iz tla i
tijekom vegetacije, a posebice vodu i one biogene elemente koji se moraju primati u kontinuitetu, tj.
bez zastoja. To su uglavnom mikroelementi (željezo, mangan, cink, bor itd.) i neki makroelementi
(kalciji, kalij itd.). Često se zaboravlja na osnovne fiziološke zakone ishrane voćaka, pa se dodaju
velike količine mineralnih gnojiva. Time se često pravi više štete nego koristi.
Naše nepoznavanje fiziologije ishrane voćaka ne može biti zamijenjeno ili nadoknađeno obilnom
103
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
gnojidbom po onoj narodnoj "od viška glava ne boli". Ovdje je pravilnije "u gnojidbi voćaka velikim
količinama mineralnih gnojiva od viška glava boli više ili isto kao od manjka".
Točan unos dušika određuje se kao razlika zalihe dušika prema metodi N-min i prijedloga unosa
dušika. Kontrolu gnojidbe utvrđujemo analizom lista krajem lipnja. Optimalan sadržaj elemenata u
listu prikazan je u Tablici 10.1.
Tablica 10.1: Optimalan sadržaj elemenata u listu ( M. Faust, 1989. )
VRSTA
N
P
K
Ca
Jabuka
2,0
0,2
1,5
1,8
Marelica
2,0
0,1
2,8
1,5
Višnja
3,0
0,3
2,5
1,5
Trešnja
2,5
0,3
1,5
1,5
Breskva
3,2
0,3
2,3
2,0
Kruška
2,5
0,2
2,0
1,5
Šljiva
2,5
0,2
2,5
2,5
Ukoliko se dodaje stajski gnoj tada se može smanjiti količina dušika i fosfora i to zato što se iz
stajskog gnoja oslobađa dosta dušika, a on utječe uz opskrbu i na bolje usvajanje fosfora. Tada
gotovo ni ne treba gnojiti s većim količinama fosfornih gnojiva. Doza predviđenih količina dušičnih
gnojiva rasporedi se u 3 obroka i to 1/3 u jesen da potpomogne jesenski val rasta korijena, 1/3 u
proljeće mjesec dana prije cvatnje da potpomogne proljetni rast korijenja, mikrosporogenezu i
makrosporogenezu, cvatnju i oplodnju i 1/3 poslije cvatnje da potpomogne rast ploda, mladica, i da
smanji opadanje plodova.
Što se tiče gnojidbe fosfornim gnojivima preporučuje se njihovo unošenje proslojno, tj. u brazde, a
ne razasipanje po čitavoj površini, jer se na taj način velika količina aktivnog fosfora inaktivira, tj.
veže u teže pristupačni oblik. Taj se posao provodi, kako smo već i spomenuli u poglavlju
„Priprema tla za sadnju“ tako da se svake godine naizmjenično s lijeve ili desne strane reda na
određenoj udaljenosti otvori brazda i unese gnojivo, s time da se pazi da ne dođe do povrede
korijenja. Stoga se na kraju prve godine brazde otvore na udaljenosti 0,5 m od pravca reda, u
drugoj godini 1 m od pravca reda. Na taj se način može osigurati rezerve fosfora za duže vrijeme.
Kalijeva gnojiva unosimo po čitavoj površini koja je protkana korijenjem, tj. u prvim godinama bliže
pravcu reda, a kasnije po čitavom međurednom prostoru.
10.6.2. Zatravnjivanje voćnjaka
Tlo se u voćnjaku održava zatravniivanjem djetelinsko travnim smjesama između redova, a unutar
reda formira se herbicidni pojas u širini do 1/3 međurednog razmaka. Kao prikladna djetelinsko
travna smjesa predlaže se od lepirnjača Bijela djetelina (Trifolium repens). Od trava se predlaže
Ljuj (Lolium) te Vlasuja livadna (Festuca pratensis) i Vlasuja nacrvena (Festuca rubra). Naravno,
trebat će izračunati širine međurednog prostora, pa na temelju efektivne površine obaviti sjetvu.
Trava se sustavno kosi i ostavlja na mjestu - zeleni mulch (malč). Košnja djetelinsko travne smjese
provodi se kada naraste 15 do 20 cm.
104
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
10.6.3. Navodnjavanje
U suvremenom uzgoju voća danas se najčešće koristi sustav kapanja (ili kap na kap). Učinkovitost
kapanja pokazala se dobrim rješenjem u većini voćnjaka. Uz dodavanje vode putem uređaja za
navodnjavanje kapanjem, poljoprivredne kulture se „prihranjuju“ topivim mineralnim hranjivima
pomoću uređaja koji se nazivaju „fertirigatori“, što čini sustav još efikasnijim u eksploataciji.
Održavanjem optimalnog sadržaj vode u tlu te istovremeno prihranom bilja, postižu se vrlo visoki
prinosi i kvaliteta plodva poljoprivrednih kultura. To je velika prednost i izuzetno pozitivna
karakteristika ovoga načina navodnjavanja.
Sustav kapanja ima brojne prednosti nad ostalim načinima navodnjavanja pa ćemo nabrojati neke
prednosti i nedostatke sustava. Ukupne prednosti i dobre karakteristike navodnjavanja kapanjem
mogle bi se sažeti u sljedećem:
- troše se male količine vode i energije;
- vlaži se samo mala zona oko biljke i unutar redova, a međuredni prostor ostaje suh;
- postižu se veći prinosi i bolja kvaliteta plodova uzgajanih kultura;
- automatski rad i kontrola uređaja pomoću elektronike;
- troškovi eksploatacije i održavanja sustava su relativno mali u odnosu na druge.
Kao i svaki drugi tehnički sustav, tako i navodnjavanje kapanjem ima nedostatka, a to su:
- visoka cijena izgradnje i opreme sustava;
- navodnjavaju se samo visokodohodovne kulture;
- često začepljenje kapaljki i potreba zamjene novima ili razna „premoštenja“;
- neravnomjerna raspodjela vode u zoni korijena na lakim i vrlo propusnim tlima
- troškovi sakupljanja i zbrinjavanja pojedinih elemenata (cijevi) po završetku vegetacije;
- moguća laka i učestala mehanička oštećenja ukoliko su kapaljke na tlu;
- moguća laka oštećenja od glodavaca i divljih životinja;
- kontinuiran nadzor radnika tijekom rada zbog mogućih navedenih oštećenja.
Osim navodnjavanja kapanjem u voćnjacima se sve više koristi sustav navodnjavanja
mikrorasprskivačima. Sustav mikrorasprskivačima navodnjava površinu tla u redu širine do 1
metra, najčešće „herbicidni pojas“. Ovaj sustav pogodniji je u odnosu na kapanje jer ravnomjernije
raspoređuje vodu u zonu korijena i osigurava pravilniji rast korijena. Posebno je također pogodan
za vrlo propusna tla (šljunci u Posavini i Međimurju kamenita i skeletna tla u Dalmaciji). Ovaj
sustav ima manju iskoristivost ima nešto veće gubitke vode isparavnajem ukoliko se
navodnjavanja po danu pri jačem suncu te je potrebno osigurati veće količine vode.
Kod izračuna potrebne količine voćarskih kultura za vodom potrebno je poznavati fizikalna svojstva
tla, evapotranspiraciju i korisne oborine. Izračun obroka navodnjavanja posebno je bitno računati
prema karakteristikama tla kako ne bi ugrozili rast i razvoj voćke. Treba imati na umu da
prekomjerno vlaženje više šteti rastu i razvoju voćke nego nedostatak vode u tlu.
105
OSNOVE SUVREMENOGA VOĆARSTVA U UVJETIMA NAVODNJAVANJA:
Kod izračuna i organizacije navodnjavanja potrebno je izračunati i definirati brojne parametre:
1. vrsta nasada;
13. razmak između voćaka;
2. površina (NETO POVRŠINA);
14. razmak između stupova;
3. očekivani utrošak vode (godišnje) po ha;
15. visina stupova/voćaka;
4. očekivani utrošak vode na voćnjak;
16. vrsta tla;
5. broj dana navodnjavanja;
17. nagib tla,
6. očekivani dnevni utrošak vode;
18. izvor vode;
7. broj sati navodnjavanja u danu;
19. pumpa i njezina svojstva;
8. potrebna količina vode na sat;
20. filterska stanica i vodomjer;
9. dužina jednog reda;
21. izvor energije;
10. ukupna dužina redova;
22. udaljenost parcele od vodozahvata;
11. broj redova;
23. dubina polaganja magistralnih cijevi;
12. razmak između redova;
24. shema navodnjavanja.
10.7. Zbrinjavanje otpada
Tijekom proizvodnog ciklusa biti će prisutan slijedeći otpad:
- vreće od mineralnog gnojiva;
- ambalaža od pesticida;
- ulja i maziva;
- PE cijevi sa kapaljakama nakon uporabe ili oštećenja.
Ovaj otpad potrebno je zbrinuti jednoj od ovlaštenih tvrtki za zbrinjavanje navedenog otpada.
Proizvođač mora osigurati prostor koji će se koristiti u svrhu manipulativnog skladišta za svaki
pojedini repromaterijal gdje će biti osiguran i prostor za sakupljanje otpada.
Poljoprivredna proizvodnja treba biti u sustavu integrirane proizvodnje prema Načelima dobre
poljoprivredne prakse u zaštiti tla, voda i okoliša.
Autori:
Krunoslav Dugalić, dipl.ing.polj.1, dr.sc. Marko Josipović1, Prof.dr.sc. Ivo Miljković2
1
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
2
Sveučilišni profesor u mirovini
106
POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA OKOLIŠ
11. POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA
OKOLIŠ
11.1. Problem nestručnog navodnjavanja
Ako se navodnjavanje pravilno i stručno primjenjuje, korisnik može očekivati ostvarenje planiranih
rezultata. Međutim, ukoliko se navodnjavanje primjenjuje nestručno, bez poznavanja osnovnih
svojstava tla, vode i sustava za navodnjavanje, najćešće dolazi do slabih, pa i negativnih rezultata,
kako u očekivanome prinosu uzgajane kulture tako i do mogućih pogoršanja svojstava tla.
Problemi koji se mogu javiti pri nestručnom navodnjavanju mogu se podijeliti u 5 osnovnih skupina:
A) ispiranje hranjiva i osiromašivanje obradivog sloja tla
B) pogoršanje fizikalnih svojstava tla i erozija tla
C) zamočvarivanje tla
D) zaslanjivanje tla
E) utjecaj na opremu za navodnjavanje
A) Ispiranje hranjiva i osiromašivanje obradivog sloja tla
U samom procesu navodnjavanja, a zbog nepravilne primjene, moguća je primjena većih količina
vode od potrebitih za obrok navodnjavanja. U slučaju da se ta suvišna voda descedentno (prema
dolje) filtrira kroz profil tla, može doći do ispiranja hranjiva iz sloja rizosfere. U navedenom slučaju,
primjenom većih količina vode za navodnjavanje od planiranih doći će do osiromašivanja tla
ukoliko primjena hranjiva nije intenzivnija i obilnija (da se nadoknadi veća količina ispranih
hranjiva).
Negativan proces ispiranja hranjiva se stoga izbjegava pravilnim određivanjem obroka
navodnjavanja kao i pravilnim određivanjem trenutka početka navodnjavanja (sonde postavljene
na pravilnu dubinu koje indiciraju sadržaj vode u tlu ili drugi pouzdani načini), a sve to teba biti u
skladu sa potrebama i potrošnjom od strane biljke kako se ne bi zbog ne korištenja „izgubilo“ u
podzemlju. dakle, dodati vode koliko je potrebno da bi se prokvasio (i održavao dovoljno vlažnim)
onaj sloj tla gdje se nalazi glavnina mase korijenova sustava.
B) Pogoršanje fizikalnih svojstava i erozija tla
Prekomjerno vlaženje tla obično uzrokuje disperziju strukturnih agregata. U slučaju disperzije
strukturnih agregata, tlo postaje manje porozno i slabije infiltracije čime se ascedentno,
descedentno i lateralno gibanje vode u tlu smanjuje ili u potpunosti onemogućuje. Osim toga,
dispergirane čestice tla lakše erodiraju, a naročito na nagnutim terenima i pri površinskom
navodnjavanju, navodnjavanju kišenjem većega intenziteta (tifoni i slično). Pogoršanje fizikalnih
svojstava tla te irigacijska erozija tla umanjuje se ukoliko se navodnjavanje pravilno primjenjuje.
Jedan od prvih i osnovnih čimbenika za pravilno navodnjavanje određene kulture je svakako izbor
odgovarajućeg sustava i načina navodnjavanja, a sa njim i pravilna primjena obrade tla, gnojidbe i
plodoreda.
Presudno je točno izračunati potrebnu količinu vode za biljke, odrediti trenutak početka
navodnjavanja kao i prećene vremenske prognoze kako ne bi nakon navodnjavanja pala velika
količina oborina i tako rezultirala ispiranjem hraniva, dužim stagniranjem vode na tlu i sl. Prevelika
količna vode koja se doda uslijed povećanoga obroka također je štetna jer se troše, enargija, voda
ljudski rad što sve zajedno poskupljuje proizvod. Ovdje je nužno napomenuti da je kvalitetna i
pouzdana odvodnja suvišne vode sa i iz tla preduvjet navodnjavanja.
C) Zamočvarivanje tla
Zamočvarivanje tla se javlja kada razina podzemne vode prijeđe dubinu koja je nepovoljna za
uzgoj pojedine kulture. Takva dubina naziva se „tolerantna dubina“ podzemne vode. Ona je za
107
POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA OKOLIŠ
većinu poljoprivrednih kultura oko 1,0 m. Povišenje razine podzemne vode iznad tolerantne razine
dolazi do istiskivanja zraka iz pora tla, odnosno nedostatka kisika i javljaju se anaerobni uvjeti, a
time i do promjena u biokemijskim procesima i mineralizaciji organske tvari. U nedostatku zraka
biljke zaostaju u rastu, žute i ugibaju.
Korijen u nedostatku zraka zadebljava i ima manje aktivnih korjenovih dlačica. Uslijed nedostatka
zraka mijenja se i tok biokemijskih procesa, odnosno razlaganjem organskih tvari stvara se CH4 i
H2S umjesto CO2 i SO4, a mangan i željezo su dvovalentni (u aerobnim uvjetima su trovalentni).
Navedeni procesi su štetni, a u većim koncentracijama i toksični za biljke.
Vezano s tim, hranjivi se elementi u tlu ne transformiraju u oblike pristupačne biljkama već
naprotiv, u oblike koji za biljke mogu biti štetni. Zbog navedenih razloga, korjenov sustav se slabije
razvija, a biljke se slabije razvijaju ili čak ugibaju. Tla u kojima je visoka ili previsoka razina
podzemne vode ne mogu se na vrijeme ili čak uopće obraditi i pripremiti za sjetvu. Zbog navedenih
razloga, bitno je poznavati koja je razina podzemne vode tolerantna za pojedinu kulturu. Za većinu
ratarskih kultura ta tolerantna dubina iznosi oko 100 cm jer se najveća masa korjenovog sustava
nalazi na dubini do 100 cm od površine tla. Svakako da je određeno kraće razdoblje visoke razine
podzemne vode manje štetno za biljke, ako je ona i na 50 cm pa i na površini tla. Tijekom ljeta bi
razina podzemne vode dobro došla jer u uvjetima bez navodnjavanja biljke mogu koristiti vodu iz
podzemlja. „Dizanje“ vode iznad 110 cm tijekom većšeg dijela godine nepovoljno utječe i na
genezu tla i na same biljke, te dovodi do (često puta nepovratnog) spriječavanja rasta korjenovog
sustava biljke, a time do negativnog utjecaja na rast i razvoj nadzemnih dijelova biljke pa u
konačnici i na sam urod.
Slika 11.1. Poplavljena pšenica (prevelike i
nagle oborine)
Slika 11.2. Preobilnim navodnjavanjem
podignuta je razina podzemne vode,
Jugoistočna Turska
Zamočvarivanje ili podizanje razine podzemne vode iznad tolerantne dubine može se javiti na više
načina. U najvećem broju slučajeva ovaj problem se javlja zbog dodavanja prevelikih količina vode
prilikom navodnjavanja i zbog toga je neophodno važno pri svakom obroku navodnjavanja dodati
onu količinu vode koja će popuniti Poljski vodni kapacitet (PVK), ali nikako više.
D) Zaslanjivanje tla
Zaslanjivanje tla je pojava prekomjerne količine soli u zoni rizosfere ili do same površine. Ovakav
problem se javlja kao posljedica navodnjavanja na dva načina.
Jedan način je pri dizanju razine podzemne vode koja je već zaslanjena, a uslijed navodnjavanja
većim količinama vode od potrebitih. Nakon dizanja razine podzemne vode koja ima znatno veću
koncentraciju soli od „prihvatljive“ do tolerantne dubine, biljka iskoristi vodu ili ona ishlapi, a sol
ostaje u zoni rizosfere. Na taj način viša količina soli dolazi u gornje slojeve tla i nepovoljno djeluje
108
POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA OKOLIŠ
na rast i razvoj same biljke. Često puta se na taj način koncentracija soli u gornjim slojevima tla
zna podignuti iznad, za biljku prihvatljivih razina, te se biljke slabije razvijaju, a nekada čak i
ugibaju.
Kritična dubina slane podzemne vode ovisi od više faktora a najviše o: svojstvima tla, klimatskim
prilikama, vrsti uzgajane kulture i stupnju zaslanjenosti podzemne vode. U principu teže tlo, suha
klima i veća koncentracija soli omogućuje zaslanjivanje tla i s veće dubine.
Drugi način zaslanjivanja se pojavljuje ukoliko se navodnjavanje provodi zaslanjenom vodom. Tako
se dodana voda troši transpiracijom i evaporacijom, a soli ostaju u tlu. S vremenom kada količina
soli dostigne određene koncentracije, tlo postane slano i uvjeti za rast i razvoj biljaka su otežani ili
čak nemogući. Općenito se smatra da je i za navodnjavanje prihvatljiva voda zapravo izvor topivih
soli koje zaostajanjem u tlu na kraju štetno djeluju na svojstva tla.
Slika 11.3. Na pokosu jezera kristali soli nastali nakon evaporacije slane vode
Za sprečavanje ovakvog načina navodnjavanja potrebno je zato svaku vodu koja se koristi za
navodnjavanje ispitati da bi znali s kakvom vodom raspolažemo i što od takve vode možemo
očekivati. U slučaju kada se za navodnjavanje mora koristiti voda s većom koncentracijom soli,
nakupljanje soli u zoni rizosfere može se izbjeći korištenjem većih količina vode od potrebnih u
obroku navodnjavanja a s ciljem „ispiranja“ soli. Općenito, sadržaj soli u tlu mijenja se s dubinom.
Najmanji je u gornjem površinskom sloju i raste s dubinom.
Vezano uz salinitet, najčešće se pojavljuje problem toksičnosti specifičnih iona i to su najčešće ioni
klora, natrija i bora koji navodnjavanjem dospiju u biljku, kolaju po biljci te dospiju u lišće, gdje se
voda transpirira, a ioni se stalno koncentriraju do razine kada izazivaju štete. Šteta se očituje kao
sušenje oboda lista i pojave kloroze koja izaziva smanjenje prinosa (smanjenje transpiracijske
površine lista), a u najtežim oblicima dolazi i do uginuća biljke. Jednak učinak se javlja pri
navodnjavanju kišenjem.
E) Utjecaj na opremu za navodnjavanje
Kakvoća vode za navodnjavanje ima utjecaja i na opremu za navodnjavanje ukoliko se koristi voda
neodgovarajuće kvalitete, a ovdje mislimo prvenstveno na fizikalna svojstva tla. Posebnu
osjetljivost po tom pitanju ima lokalizirano navodnjavanje. Začepljenje dovodnih cijevi, kapalica i
ostale opreme pri ovom načinu navodnjavanja nastaje od fizičkog, kemijskog ili biološkog
onečišćenja vode.
Suspendirane organske tvari kao i sedimenti neorganskog porijekla uzrokuju probleme u pogonu
sustava za navodnjavanje kao npr. smetnje u radu zapornica, rasprskivača i kapalica. Općenito,
nanos ispunjava kanale za dovod vode te na taj način stvara probleme u održavanju.
109
POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA OKOLIŠ
Osim na oštećivanja sustava za lokalizirano navodnjavanje, primjena neodgovarajuće vode za
navodnjavanje može imati štetno djelovanje i na veće sustave (sustavi kišenjem). Spomenuto
oštećenje sustava, kako samih pumpi, cijevi, rasprskivača ili nekih drugih elemenata negativno se
može odražavati kako na samu financijsku konstrukciju u planiranju rada (povećani izdaci) tako i
na nemogućnost korištenja navodnjavanja onda kada je to najpotrebnije zbog „zakazivanja“
sustava (poteškoće ili neipravnost iz bio kojeg razloga).
Da bi se izbjeglo oštećivanje sustava, potrebno je poduzeti preventivne mjere u vidu preventivnog
održavanja sustava. Preventivno održavanje uključuje filtraciju vode, kontrolu na polju, ispiranje
cijevi i kemijski tretman vode. Suštinske aktivnosti jesu kontrola na polju i filtracija vode. Ispiranje
pomaže smanjenju taloženja, a kemijski tretman vode održava za dulje vrijeme sustav u dobroj
kondiciji.
11.2. Utjecaji navodnjavanja na okoliš
Utjecaji navodnjavanja na okoliš mogu biti vrlo značajni ako se od samog početka ne prepoznaju i
ne pokušaju minimizirati ili u potpunosti spriječiti.
Rješenja treba tražiti u sustavnom planiranju, projektiranju, izvedbi i korištenju zahvata za
navodnjavanje prema načelima održivosti.
Utjecaji na okoliš sustava za navodnjavanje su dominantno vezani uz vode i tlo. Veličina utjecaja u
korelaciji je s veličinom sustava, a osnovni pokretač ujecaja na okoliš je umjetna ( antropogena)
promjena prirodnog hidrološkog režima.
11.2.1. Utjecaji na vode
Utjecaj navodnjavanja na površinske i podzemne vode može imati svoj kvantitativni aspekt i
kvalitativni aspekt.
A)Utjecaj na vodnu bilancu
Svako dodatno zahvaćanje vode utječe na postojeću vodnu bilancu. U Republici Hrvatskoj je veliki
dio vodnih zaliha neiskorišten, međutim postoji problem njihovih pojavnosti u vremenu.
Nekontrolirano zahvaćanje voda u malovodnim razdobljima može uzrokovati narušavanje
biološkog minimuma vodotoka i ugroziti postojeću floru i faunu.
Akumulacije, kao vrlo česti načini zahvaćanja vode za navodnjavanje uz brojne pozitivne učinke
mogu imati i značajne negativne utjecaje ako se njima ne upravlja sustavno, te se stoga smatraju
vrlo osjetljivim hidrotehničkim zahvatima osobito ako se radi o akumulacijama većeg volumena i
veće površine. Prirodni vodni režim vodotoka prije izgradnje akumulacije prelazi u kontrolirani
režim. Promjena hidrološkog režima obuhvaća i poremećaj pronosa nanosa. Pored toga,
izgradnjom akumulacija dolazi do promjene namjene prostora. Dolazi do pretvorbe površina
(poljoprivrednih ili šumskih ) u vodne površine pri čemu dolazi do izmjene bioloških uvjeta i
promjena u biološkoj strukturi.
Hidrološki režim površinskih voda u uskoj je vezi s razinom podzemnih voda. Utjecaji zahvaćanja
vode i na sniženje podzemnih voda izvan okvira obnovljivih zaliha mogu se javiti na vrlo širokom
području, a pojavljuju se nakon dužeg vremena crpljenja. U priobalnim područjima sniženje razine
podzemnih voda može izazvati intruziju slane vode.
110
POSLJEDICE NESTRUČNOG NAVODNJAVANJA IUTJECAJI NAVODNJAVANJA NA OKOLIŠ
B) Utjecaji na kvalitetu voda
Kvalitativne promjene površinskih i podzemnih voda mogu se uočiti na vrlo udaljenom nizvodnom
području od same lokacije zahvata. Opet je osjetljivost najizraženija u malovodnim razdobljima
kada je mogućnost razrjeđenje najmanja. Navodnjavanje je hidrotehnička mjera kojom se
intenzivira poljoprivredna proizvodnja, te je za očekivati povećanje korištenja zaštitnih sredstava i
mineralnih gnojiva koji će površinskim otjecanjem ili podzemnim odvodnjom (sustavom podzemne
odvodnje) doteći u površinske vode ili podzemne resurse. Povećani dotok hraniva u površinske
vode izaziva povećanu primarnu biološku produkciju koja za posljedicu ima eutrofizaciju voda.
Zbog toga se vodozaštitne zone crpilišta izuzimaju iz planova navodnjavanja.
11.2.2. Utjecaji na tlo
Degradacija zemljišta primjenom navodnjavanja može se očitovati u dva osnovna vida. Gubitak
kakvoće tla, u pravilu reverzibilan proces i gubitak količine tla koji je ireverzibilan proces.
A) Gubitak kakvoće tla
Promjene u kvalitativnim karakteristikama tla podrazumijevaju smanjenje plodnosti ili kemijske,
biološke i fizikalne promjene koje pogoršavaju uvjete rasta bilja.
U svijetu je najizraženiji problem zaslanjivanja, gotovo 1/3 navodnjavanih površina je trajno
ugrožena povećanom koncentracijom soli. Ovaj problem je intenzivniji u aridnim i semiaridnim
predjelima, ali je njegova pojava moguća i u humidnijim krajevima.
U odnosu na ratarenje u suhim uvjetima navodnjavanjem se potencira ispiranje hraniva iz tla i
javlja se potreba za intenzivnijim prihranjivanjem.
B) Gubitak količine tla
Fizički gubitak tla nastaje pojavom vodne erozije na površinama većeg pada koje se navodnjavaju
neprimjerenim obrocima. Erodirani materijal sedimentira se u vodotocima ili na drugim površinama
unutar ili izvan područja zahvata (dolazi do premještanja tla s mjesta njegova postanka). Na taj
način se mijenjaju pedološke karakteristike tla, nestaje gornji humozni sloj tla, smanjuju se
poljoprivredne površine kao i prinosi.
11.2.3. Utjecaji na živi svijet
Kako biljne i životinjske vrste koje su pod zaštitom ne bi bile ugrožene narušavanjem njihovog
prirodnog okruženja umjetnim dodavanjem vode na poljoprivredne površine i njihovom
trasformacijom iz ekstenzivne u intenzivnu poljoprivredu, sva zaštićena područja izuzeta iz planova
navodnjavanja.
Autori:
Prof.dr.sc. Lidija Tadić1, Dr.sc. Marko Josipović2, dr.sc. Hrvoje Plavšić2, Tamara Dadić,
mag.ing.aedif. 1
1
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Osijek, Drinska 16a, Osijek, 31000
2
Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, Osijek, 31103
111
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
12. ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
12.1. Osnovne značajke meteorološke postaje Pinova
Pinova Meteo agrometeorološka stanica je hrvatski proizvod visoke tehnologije koji je konstruiran
za kompjutorsku dijagnostiku i upotrebu u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Svrha Pinova Meteo stanice je prikupljanje, obrada i prikazivanje meteoroloških podataka, te
pružanje pravovremene informacije o početku, trajanju i intezitetu napada pojedinih biljnih bolesti ili
štetnika.
Pinova Meteo stanica mjeri agrometeorološke podatke direktno iz nasada svakih 10 minuta i šalje
ih putem GPRS-a svaki jedan sat na server gdje se podaci automatski spremaju, podaci su tako
zaštićeni od eventualnih gubitaka, a korisnik s time dobiva mogućnost pregleda svih izmjerenih
parametara gdje god se nalazio. Stanica dolazi u paketu s računalnom aplikacijom PinovaSoft i
internet aplikacijom PinovaMobile.
PinovaSoft aplikacija instalirana na računalo preuzima podatke sa
servera pomoću internet veze, te ih zatim obrađuje i prikazuje u
obliku tabličnog i grafičkog prikaz, te je tako omogućen kompletan
uvid svih izmjerenih parametara u skoro realnom vremenu. Brz i
vrlo pregledan prikaz svih prosječnih i kumulativnih vrijednosti
mjerenih parametara u željenom vremenskom periodu (10 minuta,
2 sata, 6 sati, dan, tjedan, mjesec, godina) je ono što PinovaSoft
aplikaciju čini bolju od konkurencijskih aplikacija. Za aplikaciju
PinovaSoft razvijeni su različiti prognozni modeli za različite
kulture pomoću kojih se u grafičkom prikazu aplikacije omogućuje
jasan i pregledan uvid u postotak zadovoljenosti uvjeta za
infekciju. U obliku zvijezdica bilježe se zadovoljeni uvjeti za
infekciju te njezin intenzitet i dužinu inkubacije biljne bolesti.
Unutar aplikacije izračunava se evapotranspiracija, zbroj
efektivnih temperatura, a prikupljeni meteorološki podaci mogu
pomoći u određivanju mikroklimatskih prilika određene lokacije,
što olakšava izbor pravilnih vrsta, sorti i tehnologije uzgoja. Time
je omogućeno precizno određivanje roka tretiranja određene biljne
bolesti ili štetnika, određivanje rokova i obroka navodnjavanja,
primjena agrotehničkih mjera nakon mraza ili drugih ekstremnih
klimatskih uvjeta, primjena agrotehničkih zahvata u klimatskim
prilikama u kojima se postižu najbolji rezultati, olakšan je izbor
preparata, a pravilnom primjenom moguće je ostvariti značajne
uštede sredstava za zaštitu bilja, ljudskog rada i
strojeva.
Pinova Mobile aplikacija korisniku omoguća
uvid u sve izmjerene parametre, deset
dnevnu vremensku prognozu i kalkulator
temperaturnih suma pomoću bilo kojeg uređaja koji ima pristup internetu
(mobiteli, tableti, osobna računala) jednostavnim upisom internet adrese:
doc.pinova.hr/mobile, bez bilo kakve potrebe za instalacijom. Naknadno
će kroz PinovaMobile aplikaciju biti omogućeni i podesivi alarmi pomoću
kojih će korisnici dobiti mogućnost alarmiranja minimalnih, maksimalnih i
kumulativnih izmjerenih vrijednosti, izvještaj o mogućim infekcijama
112
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
biljnih bolesti.
Više informacija o Pinova Meteo stanici na www.pinova-meteo.com
Na meteorloškoj postaji PINOVA koja je postavljena u voćnjaku tvrtke Arator d.o.o. su korisnicima
IRRI projekta dostupni slijedeći podatci: temperatura zraka, relativna vlaga zraka, sunčeva
radijacija, tlak zraka, količina oborina, temperatura lista, sadržaj vode u tlu, brzina vjetra.
Autor:
Tvrtka Pinova Meteo
113
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
12.2. Osnovne značajke uređaja za kontrolu sadržaja vode u tlu
SoilMeterHR je uređaj namjenjen za mjerenje sadržaja vode u tlu. Osim sadržaja vode (vlage) u tlu
uređaj ima ogućnost mjerenja ostalih meteoroloških veličina kao što su temperatura zraka i tla te
količina oborina. Uređaj sve releventne podatke pohranjuje u trajnu internu memoriju te omogućuje
korisniku da ih pomoću USB memorijskog stika Preuzme i koristi na svom osobnom računalu ili
laptopu. Za pregled podataka koristi se namjenski program koji je potrebno instalirati na PC
računalu korisnika.
Uređaj je jednostavno programirati pomoću USB stika i konfiguracijske datoteke, tako da korisnik u
svakom trenu može uređaj podesiti da logira i prikazuje podatke kako mu najbolje odgovara.
Unutar programa za pregled podataka postoji integrirani editor koji koriskuku pomaže da složi
konfiguracijsku datoteku. Količina spremljenih podataka ovisi o tome kako ćesto korisnik podesi
uzimanje uzorka.
U okviru IRRI projekta je postavljeno 10 uređaja za kontrolu sadržaja vode u tlu. Na povrću
(paprika, krumpir, rajčica) su postavljene sonde na jednu dubinu, 18-23 cm, i to jedna sonda na
kontrolnom tretmanu, a druga na navodnjavanoj varijatni. Na voću (breskva, jabuka, kruška) su
postavljene po dvije sonde na kontroli i dvije na navodnjavanoj vrijanti.
Očitanje vrijednosti na uređaju nam je glavna orijentacija početka navodnjavanja.
Prema testiranim vrijednostima uređaja početak navodnjavanja će biti kako slijedi:
-
početak navodnjavanja pri vrijednosti na uređaju 80-90 na povrću (paprika, rajčica,
krumpir) – dodati obrok od 20 do 30 mm, ovisno o fazi razvoja biljke (ranija faza 20
mm, kasnija 30 mm);
-
početak navodnjavanja pri vrijednosti na uređaju 110-120 na voću (jabuka kruška i
breskva) – dodati obrok od 35 do 40 mm, ovisno o fazi razvoja biljke;
-
početak navodnjavanja pri vrijednosti na uređaju 140-150 u vinogradu – dodati obrok
oko 40 mm, ovisno o fazi razvoja vinove loze.
Slika 12.1. Zapis vlage u tlu
114
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
Osim na računalu, uređaj prikazuje sve mjerene veličine i lokalno na svom grafičkom LCD ekranu.
Tako korisnik trenutno može pratiti što se događa sa vlagom tla i ostalim meteorološkim
parametrima i bez da podatke sprema na PC računalo. Grafički ekran je osvjetljen te je podatke
moguće očitavati i u slučaju smanjene osvjetljenosti (jutarnji sati i pridvečer).
Uređaj je opremljen automomnim napajanjem preko solarnog panela i baterije tako da nije
potreban nikakav priključak struje. Baterija ujedno omogućuje rad i u slučaju oblačnog vremena, a i
po noći. Jednostavan je za održavanje te zaštićen od meteoroloških uticaja, kiše, snijega i leda.
Za mjerenje udjela vode u tlu koriste se kapacitivne sonde koje su ukopane u zemlju u područje
korjenova sustava, a robusne su izvedbe te ne traže gotovo nikakvo održavanje i pouzdano
očitavaju vlagu bez obzira na tip tla u kojem se nalaze.
Slika 12.2. Komandni ormarić, SoilMeterHR sa ekranom za očitanje sadržaja vode u tlu
Autor:
Tomislav Galjer1
1
Trvtka: Gato Automatika d.o.o. Virovitica
115
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
12.3. Specifičnosti opreme za navodnjavanje na projektu IRRI Lovas
12.3.1. Uvod
Na natječaju za “Isporuku opreme za navodnjavanje“ u sklopu IRRI projekta je povjerenje dobila
tvrtka Pšeno d.o.o iz Josipovica. Poslove, bušenja dva dubnska zdenca, uređaje za mjerenje
sadržaja vode u tlu (10 kompleta), opremu za navodnjavanje na 13 sustava za navodnjavanje sa
različitim izvorima vode, različitim kulturama i različitom opremom za navodnjavanje je odradila
tijekom ljeta 2013. godine.
Tvrtka osim što isporučuje opremu za navodnjavanje, pruža i stručne savjete tijekom cijelog ciklusa
proizvodnje.
Tvrtka Pšeno širi i primjenjuje nove tehnologija u poljoprivredi, kao i izrada projekata i montaža
sustava za navodnjavanje.
Za učinkovito, navodnjavanje treba garantirati:
- jednoličnu distribuciju vode za svaku vrstu biljaka;
- uštedu vremena i radne snage, pružajući biljkama stalnu i idealnu količinu vlage,
- maksimalnu izdržljivost i efikasnost sustava za navodnjavanje u svakoj situaciji, pa i kod
izuzetno vrućih i sušnih ljeta.
Navodnjavanjem sustavom kapanja (kap po kap) osigurava se sigurna proizvodnja, povećanje
prinosa i visoku kvalitetu plodova.
Prednosti sustava kap po kap :
- smanjenje troškova energije ( sustav koristi pritisak već od 0,7 bara );
- ušteda pri gnojidbi i zaštiti bilja;
- mogućnost gnojidbe – “kada” , “koliko” i “što” treba prihranjivati;
- smanjenje mogućnosti pojave bolesti i korova;
- prikladan za gotovo svaki tip tla;
- manje narušavanje strukture, površinski sloj ostaje suh, lakši pristup i obrada tla;
- visoka efikasnost i ujednačenost navodnjavanja i do 95%;
- navodnjavanje je moguće i u vjetrovitim uvjetima.
12.3.2. Nedostaci sustav kap po kap
Mala ili gotovo nikakva saznanja o tehničkim odlikama elemenata sustava kap po kap, izrada
sustava po vlastitom nahođenju. Navodnjavanje sustavom kap po kap ne koristi za zaštitu od
mraza niti rashlađivanje tijekom toplih-vrućih dana, kao što se to radi navodnjavanjem
rasprskivačima. Mogućnost začepljenja sustava za tvorbu kapljica: neophodno je pročišćavanje
vode (ovisno o razini kvalitete vode).
116
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
Slika 12.3. Efikasnost i ujednačenost navodnjavanja: Rasprskivači (plavo): 65-80%, Sustav kap
po kap (zeleno): 95%
12.3.3. Prihrana vodotopivim gnojivom (fertirigacija)
Postoji nekoliko načina prihrane vodotopivim gnojivom , ali je osnova svih načina da se voda u
kojoj su otopljene hranljive tvari- soli,(hranjiva otopina), cijevima transportira do kapaljki koje
raspoređuju svakoj biljci istu količinu hranjiva. Sistem za prihranu vodotopivim gnojivom može biti
pomoću Venturijeve cijevi- injektora ili dozatora- hidro pumpe, koje usisavaju koncentriranu
hranjivu otopinu, miješaju je u određenom omjeru sa čistom vodom i transportiraju se do biljke.
Omjer koncentrirane hranjive otopine i čiste vode možemo prilagođavati po potrebi, ovisno o vrsti,
fazi razvoja i rasta biljke te potrebama za hranjivom.
Ovim načinom hranjiva neophodna za razvoj i rast biljaka unosimo direktno u zonu korijena. Osim
navodnjavanja vodotopivim gnojivom hranjivih tvari s makroelementima i mikroelementima ovim
načinom mogu se dodavati i sredstva za zaštitu bilja: insekticidi, fungicidi.
Za uređaje nije potrebna dodatna energija, jer koriste energiju vode, energiju pod-tlaka u sustavu
za navodnjavanje.
Za određivanje tipa gnojiva koja se koristi za fertirigaciju- prihranu vodotopivim gnojivom koristimo
kemijsku analizu tla i analizu lista u toku vegetacije.
Prednosti navodnjavanja vodotopivim gnojivom:
- povećan dotok hranjivih elemenata biljkama;
- pavnomjerno raspored gnojiva;
- smanjenje gubitka gnojiva, ispiranjem u podzemne vode;
- manja potrošnja vode i hrane;
- sami birate kada želite koristiti vodotopivia gnojiva, koje formulacije, ovisno stupnju razvoja i
rasta biljke i njenih potreba za hranjivima.
Nedostaci navodnjavanja vodotopivim gnojivom (fertirigacije):
- gubitak tlaka u sustavu navodnjavanja;
- ograničeni kapaciteti gnojiva.
IRRI projekt Općine Lovas – zapravo ima jedan važan cilj, a to je navodnjavanjem do većih i
sigurnijih prinosa.
117
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
Cijevi sa ugrađenim kapaljkama su postavljene na prvu nosivu žicu i pričvršćene PVC nosačima, ili
samo polegnute direktno na zemlju. Korištene su cijevi DRIP IN promjera Ø 16/50/2 l/h i Ø 20/50/2
l/h, razmak kapaljki 50 cm, protok vode: 2 l/h , ukupno 4 l/h po dužnom metru cijevi.
Cijevi DRIP IN promjera Ø 16/50/2 l/h *PC* i Ø 20 /50/2 l/h * PC* ugrađenim kapaljkama, razmak
kapaljki 50 cm, protok vode 2 l/h, ukupno 4 l/h po dužnom metru cijevi.
Cijevi PELD u koje se ugrađuju kapaljke na terenu radi većeg i ne ravnomjernog razmaka sadnje
(breskve). Ugrađene su po dvije PC kapaljke za svaku sadnicu, potrošnje vode od 2 l/h po kapaljci.
Sustav za navodnjavanje kruške ima ugrađene mikro rasprskivače, montaža mikro rasprskivača
između dvije sadnice na razmak od 1 do 2 metra, potrošnja vode 72 l/h kod tlaka od 2,0 bara.
Mikro rasprskivači navodnjavaju zonu korijena u širini od 2 metra.
Slika 12.4. Bušenje bunara
Slika 12.5. Završetak bušenja bunara
Slika 12.6. Priključak na gradski vodovod
Slika 12.7. Arteški bunar, 73 m, pogonski dio
s dubinskom pumpom, tlačna posuda s
manometrom i zaštitnom sklopkom
118
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
Slika 12.8. Glavni vod - Iskop zemlje i postavljanje glavnih vodova za navodnjavanje
Slika 12.9. Izlazna vertikala za lateralne redove s kuglastim ventilom ili lateralnim ventilom
119
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
Slika 12.10. Navodnjavanje povrća: za navodnjavanje povrća, jednogodišnje cijevi kap po kap,
cijevi (tip SAB MaGo, 6 mila, razmak kapaljki 30 cm, potrošnja vode 1 l/h po kapaljci)
Slika 12.11. Lateralne cijevi s ugrađenim kapaljkama ili cijevi PELD u koje su ugrađivane kapaljke.
Slika 12.12. Plodovi jabuke i breskve (IRRI 2013. god.)
120
ZNAČAJKE I SPECIFIČNOSTI KORIŠTENE OPREME
Slika 12.13. Plodovi šljive i kruške IRRI 2013. g.
Slika 12.14. Rezervoar, fertirigator, mjerač
protoke, prečistač
Autor:
Mirko Maletić dipl.ing.polj.1
1
Pšeno d.o.o. Josipovac
121
Slika 12.15. Meteorološka postaja, PINOVA, u
Aratoru d.o.o.
“IRRI – Projekt navodnjavanja”
Doprinos povećanju prinosa u poljoprivrednoj proizvodnji i povećanju prihoda
poljoprivrednika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini osnovni je cilj Projekta
navodnjavanja IRRI koji se trenutno provodi na području općina Lovas i
Tompojevci u Vukovarsko-srijemskoj županiji Republike Hrvatske te na području
općina Odžak i Šamac u Bosni i Hercegovini.
Projekt IRRI je financiran iz Europske unije sredstvima IPA II Prekograničnog
programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 240,535.47 € (HR 127,191.97€, BIH
113,343.50€) od čega EU financira 85%. Nositelj projekta je Općina Lovas, a
projektni partneri su Općina Tompojevci, Vukovarsko-srijemska županija te
udruge korisnika sustava za navodnjavanje iz Opatovca i Tompojevaca dok je sa
strane Bosne i Hercegovine za provedbu zadužena Općina Odžak s partnerima
Općinom Šamac i Udruženjem Nezavisni biro za razvoj iz Gradačca.
Kroz 18 mjeseci, koliko projekt traje, u cilju povećanja prinosa i prihoda
poljoprivrednika nastojat će se podržati proizvodnja poljoprivrednih proizvođača
uvođenjem sustava za navodnjavanje, raditi će se na unaprjeđivanju znanja i
stručnosti poljoprivrednika te povećanju suradnje i svijesti javnosti o
navodnjavanju promoviranjem korištenja sustava za navodnjavanje kao i
njegovim racionalnim korištenjem.
Projektom će se na demonstracijska polja postaviti odgovarajući sustavi za
navodnjavanje, gdje će tim stručnjaka kroz jednu proizvodnu godinu pratiti i
analizirati rezultate napretka nasada i proizvodnje na različitim kulturama i
područjima, kao i razlike u urodu s aspekta navodnjavanih i nenavodnjavanih
kultura. Također su u sklopu projekta planirane i edukacije za poljoprivrednike
kroz teorijski i praktični pristup iz područja upravljanja, postavljanja i praćenja
sustava za navodnjavanje uključujući tehnike navodnjavanja i održavanje opreme.
Voditeljica Projekta IRRI: Anica Panenić
„IRRI – Projekt navodnjavanja“ PROVODE
OPĆINA LOVAS
Ante Starčevića 5,
32237 Lovas
Tel./fax: 00385 (0)32 525 096
OPĆINA ODŽAK
Trg bb,
76290 Odžak
Tel/fax: 00387 (0)31 761 061
irri.srijem.info
PROJEKT FINANCIRA EU
Europska komisija je izvršno tijelo Europske Unije.
«Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno
povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, tijekom
razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu
stabilnosti, demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom
kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.«

NAVODNJAVANJE VINOGRADA Zašto navodnjavati vinograde

(.pdf).

l""`-:tff::(Jr oi-i-4

PROGRAMATORI

ESP-RZX Programator

MASLINARSTVO agrot. mj. u masl.

Kliknite za pregled glasnika

upute programator Hunter OM NODE (pdf)

upute programator Hunter OM XCORE (pdf)

ŠTA JE GEOTEHNIKA?