Antonio Perić Goran Marković Asim Bradić Dražan Dizdar Ponderirani sustav kriterija za procjenu stvarne kvalitete vrhunskih nogometaša PONDERIRANI SUSTAV KRITERIJA ZA PROCJENU STVARNE KVALITETE VRHUNSKIH NOGOMETAŠA Antonio Perić1, Goran Marković2 Asim Bradić2 i Dražan Dizdar2 1lll. gimnazija, Zagreb 2Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu Sažetak: S obzirom na visoku kompleksnost nogometne igre, „službena statistika“ nogometne utakmice ne pruža dovoljno informacija za pouzdanu procjenu stvarne kvalitete nogometaša, predložen je sustav kriterija za subjektivnu procjenu nogometnih stručnjaka. Predloženi sustav sastoji se od sedam kriterija za procjenu kvalitete igrača u obrani te dvanaest kriterija za procjenu kvalitete igre u napadu. S obzirom da u nogometnoj igri egzistiraju različiti tipovi igrača (središnji braniči, bočni igrači, vezni igrači i napadači) utvrđeni su i koeficijenti važnosti svakog kriterija za pojedini tip igrača subjektivnom procjenom šest nogometnih eksperata uz relativno visok stupanj objektivnosti (0,89 - 0,97). Smatramo da predloženi ponderirani sustav kriterija za subjektivnu procjenu stvarne kvalitete nogometaša predstavlja koristan alat koji može pomoći trenerima u procesu upravljanja sportskom pripremom, selekciji igrača u tijekom stupnjevite sportske izobrazbe te pri formiranju ekipe u vrhunskom seniorskom nogometu, a time unaprijediti stručno-praktični i znanstvenoistraživački rad u području nogometa. Ključne riječi: nogomet, sustav kriterija, subjektivna procjena, kvaliteta nogometaša 1 1. Uvod Uspješanost u vrhunskom nogometu ovisi o mnogim motoričkim, funkcionalnim, psihosocijalnim i tehničko-taktičkim faktorima (Bangsbo, 1994). Većina dosadašnjih istraživanja nogometne igre usmjerena su na fizička obilježja igrača (Stollen, Chamari, Castagna, & Wisloff, 2005). Nasuprot tome, istraživanja izvedbe nogometaša s aspekta tehničko-taktičkih vještina i znanja nedostaju. To čudi, s obzirom da su tehničko-taktičke vještine ključne za stvarnu kvalitetu igrača (Reilly, Bangsbo, i Franci, 2000). Kao posljedica toga, znanja temeljem kojih se vrši selekcija i profiliranje nogometaša uglavnom se odnose na tjelesnu kondiciju i statistiku igre (Mujika, Santisteban, Impellizzeri, i Castagna 2009; Reilly, et al, 2000;. Stroyer, Hansen, & Klausen, 2004; Vaeyens, Malina, Janssens, Van Renterghem, Vrijens, i Phillippaerts, 2006). Stoga, postoji očita potreba za stvaranjem objektivnog i znanstveno utemeljnog sustava kriterija za procjenu stvarne kvalitete nogometaša koji integrira tehničko-taktičke i psihosocijalne čimbenike. U nizu dosadašnjih radova razvijeni su i vrednovani kriterijski sustavi za procjenu stvarne kvalitete sportaša u ekipnim sportovima igre (Trninić, Perica, i Dizdar, 1999; Trninić & Dizdar, 2000; Hraste, Dizdar, i Trninić, 2008). Međutim, prema našim saznanjima, nije bilo takvih pokušaja u nogometu. Stoga je cilj ovog rada postaviti sustav kriterija za subjektivnu procjenu stvarne kvalitete nogometaša te utvrditi koeficijente važnosti pojedinih kriterija za pojedine tipove vrhunskh nogometaša. 2. Metode istraživanja Osnovna karakteristika nogometa je stalna izmjena posjeda lopte, a samim tim i izmjena igre u fazi obrane i fazi napada. Zbog toga je nužno razlučiti igru u obrani od igre u napadu. Stoga je predloženo sedam kriterija za procjenu kvalitete igre u obrani te od dvanaest kriterija za procjenu kvalitete igre u napadu. Potrebno je naglasiti da su kriteriji uopćeni s obzirom na moguće razlike u zahtjevima na pojedine igračke pozicije (bočni igrač u zadnjoj ili veznoj liniji) te ovisno o taktičkoj varijanti (igra sa dva ili tri središnja braniča u zadnjoj liniji). Osim navedenih, moguće su i razlike u rasporedu veznih igrača ili broju napadača, ali smatramo da su takve razlike nijanse koje ne mijenjaju vrijednost ovog kriterijskog sustava. 2.1. Kriteriji za procjenu stvarne kvalitete igre u fazi obrane 1. Pritisak na igrača s loptom (engl. applying pressure on-ball) - sposobnost agresivnog ometanja protivničkog igrača u čijem je posjedu lopta. Sastoji se od ispravnog postavljanja obrambenog igrača na zamišljeni pravac koji povezuje sredinu vrata s položajem lopte te u konstantnom napadu na posjed lopte čime se prisiljava protivnika na kretanje u manje opasno područje terena (prema aut-crti), odigravanje lopte prema nazad, nepripremljeni šut na vrata, centaršut ili forsirano dugo dodavanje kojem nedostaje preciznosti. 2. Oduzimanje lopte (engl. tackling ) - sposobnost prekidanja protivničkog napada: osnovnim oduzimanjem - predstavlja učinkovitu obrambenu akciju kod koje obrambeni igrač utrčava ispred napadača neposredno prije ili u trenutku prijema, odnosno prvog dodira s loptom. Igrači koji često koriste ovu obrambenu tehniku stvaraju stalni pritisak na napadače i tako usporavaju ili prekidaju kontinuirani napad protivnika. Ova tehnika koristi se samo kada je igrač siguran da će uspjeti oduzeti loptu jer u protivnom ispada iz obrambene formacije 2 (najčešće tu tehniku izvode igrači posljednje linije obrane) te otvara mogućnost protivniku za realizaciju. preuzimanjem posjeda lopte - obrambena akcija u situaciji u kojoj protivnički igrač ima kontrolu nad loptom te se individualnom akcijom nastoji osloboditi obrambenog igrača. Obrambeni igrač kontrolirano agresivnom igrom nastoji preuzeti posjed lopte bez obzira u kojem je odnosu prema protivničkom igraču, tj. nalazi li se ispred, bočno ili iza protivničkog igrača. 3. Izbijanje lopte i presijecanje dodavanja (engl. clearance and interception) - sposobnost igrača da izbije loptu ili presječe dodavanje s ciljem usporavanja ili prekidanja protivničkog napada. Izbijanje lopte može biti usmjereno: izvan granica igrališta - obrambeni igrač „krade“ nekoliko sekundi koje su potrebne za izvođenje ubacivanja rukom ili kornera, omogućujući postavljanje cijele ekipe u uigranu obrambenu formaciju u polje - obrambeni igrač izbija loptu u namjeri prekidanja vrlo opasnog napada pri čemu nije imao vremena za tehniciranje pri izbijanju u polje prema suigraču - najučinkovitiji oblik izbijanja kojim se, ne samo prekida protivnički napad, već ostvaruje brzi prijelaz u protunapad u situaciji malog broja protivnika u obrambenoj formaciji. Presijecanje dodavanja protivničkih igrača poseban je oblik izbijanja lopte. Sposobnost presijecanja dodavanja proizlazi iz sposobnosti „čitanja igre“. Obrambeni igrač predviđa koji će komunikacijski kanal protivnik koristiti u određenom trenutku i pokrije ga neposredno prije ili u trenutku proigravanja protivničkog igrača. 4. Igra u skoku (engl. duels in the air) - sposobnost pravovremene intervencije na loptu koja dolazi po zraku, bilo s bočnih pozicija, bilo iz sredine. To su obično duga dodavanja kod kojih lopta po zraku prelazi određeni prostor, tako da ova sposobnost ovisi direktno o vizualnoj percepciji leta lopte, procjeni brzine njena kretanja, sposobnosti osvajanja prostora u koji dolazi lopta te o tehnici igranja glavom ili nogom prije no što lopta padne na tlo. Kvaliteta igre u skoku očituje se u sljedećim aktivnostima: osvajanje prostora za odigravanje loptom, kao i ometanje protivničkog igrača koji pokušava proslijediti dolazeću loptu kontakt s protivnikom koji je dozvoljen nogometnim pravilima omogućuje uspješno ometanje protivnika tehnika izbijanja lopte glavom ili nogom koja određuje smjer izbijene lopte. Lopta mora biti izbijena u prostor koji je najmanje opasan za vlastita vrate, a to su bočni dijelovi terena, središnji dio igrališta što udaljeniji od zone najuže obrane ili van granica igrališta. 5. Postavljanje u zoni (engl. positioning in a zone) - sposobnost igrača koja se očituje u očuvanju prostornih odnosa prema igračima koji igraju u istoj liniji u ekipi. Kod igre s tri ili četiri igrača u posljednjoj liniji obrane, iznimno je bitno zadržati prostorni odnos među igračima. Na taj se način osigurava prostor u kojem je težište igre, a isto se tako omogućuje brza transformacija obrambene zone s jedne strane igrališta na drugu, ovisno o položaju lopte i protivničkog igrača koji kontrolira loptu. Ova sposobnost najviše dolazi do izražaja pri postavljanju zaleđa gdje se crta obrane pomiče prema naprijed i tako smanjuje prostor za igru protivničkoj ekipi. Kod tog taktičkog pomaka, najvažniji je detalj očuvanje prostornog odnosa jer je to jedina mogućnost prekida napada protivnika. U slučaju nepovoljnog prostornog odnosa (zaostajanje jednog igrača), nastaje vrlo izgledna situacija za realizaciju protivničke ekipe. Zonsko postavljanje svih igrača u obrambenu formaciju očituje se sljedećim aktivnostima: 3 pokrivanje određenog prostora s obzirom na položaj lopte izlazak na igrača koji kontrolira loptu i brzi povratak na svoje mjesto u obrambenoj formaciji pomaganje suigračima zatvaranjem prostora iza njihovih leđa. 6. Preuzimanje i pomaganje (engl. taking over and help) - sposobnost obrambenog igrača da pravovremeno preuzme protivničkog napadača. Naime, u zonski postavljenoj obrani igrači pokrivaju određeni prostor te igrača koji se u njemu nalazi. Prilikom prolaska protivničkih igrača kroz obrambenu zonu, mijenja se prostorni odnos i potrebna je koordinirana reakcija obrane koja rezultira promjenom igrača na kojeg je usmjerena obrambena aktivnost. Cilj je promjenu izvesti tako da se maksimalno skrati vrijeme u kojem protivnički igrač nije striktno ometan od nekog obrambenog igrača. Ova se sposobnost razlikuje ovisno o igraču koji kontrolira loptu: preuzimanje igrača koji kontrolira loptu – agresivan napad na igrača koji je driblingom ili suradnjom sa suigračem prošao svoga primarnog čuvara. Na taj se način protivnik sprečava u direktnom ugrožavanju vrata. Obrambeni igrač mora pravovremeno preuzeti napadača postavljajući se točno između napadača i vrata. preuzimanje igrača koji nema posjed lopte – prilazak igraču i praćenje njegova kretanja u prostoru koji pokriva promatrani igrač. Ovaj manevar mora, isto kao i prethodni, biti jako precizno izveden da bi se očuvao prostorni odnos prema suigračima. Preuzimanje igrača bez lopte povezano je i s vraćanjem na svoje mjesto u obrambenoj formaciji jer se napadači često kreću u smjeru postavljene obrane (s jedne strane igralište na drugu) s namjerom razbijanja zone i otvaranja prostora za proigravanje ili utrčavanje iza postavljene obrambene formacije. 7. Postavljanje nakon izgubljene lopte (engl. positioning after the possession lost) sposobnost postavljanja igrača u obrambenu formaciju u trenutku kada protivnička ekipa dolazi u posjed lopte. Prilikom preuzimanja posjeda lopte, ekipa koja je izgubila posjed nalazi se u izrazito nepovoljnom položaju, najviše zbog rasporeda igrača na terenu koji prate napadačku akciju koja je prekinuta. Igrači koji čine zadnju liniju obrane nalaze se daleko od svog mjesta u obrambenoj formaciji pa ne mogu participirati u obrambenim aktivnostima svoje ekipe. Igrači koji se u tom trenutku nalaze ispred lopte, moraju u malom segmentu vremena donijeti odluku o svojoj aktivnosti i novom položaju u odnosu na suigrače i protivnike. To, konkretno, znači da se igrač postavlja na najbliže mjesto u obrani, bez obzira da li je to prostor koji on pokriva u obrambenoj formaciji te na tom prostoru provodi obrambenu akciju koja je u tom trenutku najučinkovitija. Poseban slučaj koji opisuje ovu karakteristiku je trenutak kada se vratar nađe van svojih vrata, a najbliži bi obrambeni igrači trebali pokriti njegovo mjesto na vratima. 2.2. Kriteriji za procjenu stvarne kvalitete igre u fazi napada 1. Kontrola lopte (engl. ball control) - sposobnost igrača da kontrolira loptu te je usmjerava prema komunikacijskim kanalima koji su optimalni za razvoj napada. Očituje se u učinkovitom prelasku prostora vođenjem lopte, kontroliranju lopte prilikom duela s protivničkim igračima (postavljanje između lopte i protivničkog igrača-građenje) te u kontroli lopte pri maksimalno brzom kretanju (vođenju) što je iznimno bitno u tranziciji iz obrane u napad te kod osvajanja lopte i iznošenja iz najuže zone obrane. Ova se sposobnost očituje i u osnovnoj tehnici primanja i dodavanja lopte na manju i srednju udaljenost (do 20m). Tehnika primanja odnosi se na primanja lopte svim dijelovima stopala te natkoljenicom, grudima i glavom. Kvalitetno primanje lopte je ono kod kojeg igrač jednim dodirom dolazi u stanje potpune kontrole lopte, a idealno je ako je taj dodir ujedno i prvi dodir pri vođenju lopte. Tehnika dodavanja na manju i srednju udaljenost odnosi se na 4 dodavanje lopte svim dijelovima stopala i glavom. Uspješno dodavanje lopte karakterizira visoka preciznost, optimalna rotacija i brzina lopte koji olakšavaju prijem. 2. Dribling (engl. dribbling) - sposobnost napadača da u igri jedan na jedan nadigra obrambenog igrača tako da stvori prostornu i vremensku prednost. Moguće je razlikovati dvije osnovne vrsta driblinga: dribling kada je igrač okrenut licem prema vratima - prilikom primanja lopte igrač je okrenut prema vratima protivnika ili ima dovoljno vremena da se okrene što mu omogućuje uspješnu igru protiv direktnog čuvara. Za ovakav dribling napadač može koristiti veći dio terena jer se takve situacije najčešće otvaraju dalje od zone najuže obrane protivnika. dribling kada je igrač okrenut leđima prema vratima - igrač prima loptu okrenut leđima vratima protivnika, najčešće u najužoj zoni završnice napada (neposredna blizina ili unutar kaznenog prostora). Uspješnost driblinga dovodi igrača u situaciju neposredne realizacije. Karakteristično je za ovakav dribling da se izvodi na vrlo malom prostoru i velikom brzinom jer je koncentracija obrambenih igrača u tom prostoru vrlo velika. 3. Igra s malim brojem dodira lopte (engl. play with the fewest touches possible) sposobnost koju karakterizira brza reakcija igrača prilikom primanja i dodavanja, koji se svode na minimalni broj kontakata s loptom, idealno je samo jedan. Prijenosom i dodavanjem (2 dodira) ili primopredajom (1 dodir) lopte omogućuje se brza promjena težišta igre s jedne strane igrališta na drugu, što stvara uvjete za kvalitetan napad jer se obrambena formacija protivničke ekipe ne stigne prilagoditi novonastaloj situaciji. Na taj se način otvara prostor za ulazak u najužu fazu završnice kvalitetnim proigravanjem ili individualnom akcijom. Sposobnost igranja s malo dodira vrlo je važna kod okomitog kretanja lopte. Igrači koji posjeduju tu sposobnost u stanju su u vrlo kratkom vremenu prenijeti loptu iz vlastitog kaznenog prostora do protivničkog te stvoriti izglednu priliku za uspješnu realizaciju napada. 4. Dugo dodavanje (engl. long passing) - sposobnost preciznog dodavanja na udaljenost veću od 20m. Ovisno o rasporedu igrača na terenu, dugo dodavanje može se odigrati po zraku ili po podlozi (dubinsko dodavanje). Kvaliteta dugog dodavanja očituje se u: preciznosti, tehnici (smjer rotacije lopte treba biti takav da omogućuje suigraču jednostavan prijem), izboru dijela stopala kojim se radi dodavanje (o dijelu stopala kojim je lopte odigrana ovisi putanja i rotacija lopte te luk koji ona opisuje), percepciji kretanja suigrača prilikom dugog dodavanja u prazan prostor. Ova sposobnost isključuje centaršut koji je obrađen kao zaseban kriterij. 5. Centaršut (engl. crossing) - sposobnost dugog dodavanja kod kojeg se lopta ubacuje najčešće s bočnih pozicija u najužu zonu završnice s ciljem dovođenja suigrača u povoljnu situaciju za realizaciju prvim dodirom. Centaršut je posebna vrsta dugog dodavanja koje se, u pravilu odigrava unutarnjom stranom stopala te se na taj način lopti daje snažna rotacija i željeni luk. Samo se u iznimnim slučajevima ovaj udarac izvodi nekim drugim dijelom stopala. Kvaliteta centaršuta očituje se u ranije navedenim parametrima za duga dodavanja. Postoje dvije različite vrste centaršuta: centaršut kod kojeg lopta zavija od vratara - izvodi se unutarnjom stranom stopala s bočne pozicije. Udarac je oštar s jakom rotacijom lopte čiju kinetičku energiju suigrač koristi za povećanje snage udarca. Lopta u svojoj putanji zavija od vrata što smanjuje mogućnost presijecanja lopte vrataru centaršut kod kojeg lopta zavija prema vratima - izvodi se unutarnjim dijelom stopala s raznoimene strane napada. Lopta ima snažnu rotaciju, ali ovaj puta zavija u vrata. Ovakav 5 centaršut vrlo je opasan jer je dovoljan i najmanji dodir ili pokušaj dodira lopte bilo kojeg igrača da lopta završi u vratima. 6. Igra glavom (engl. heading ) - sposobnost kontroliranog odigravanje lopte glavom, bilo da je za to odigravanje bitna snaga i preciznost (udarac na vrata) ili samo preciznost odigravanja (dodavanje suigraču). Kvalitetno odigravanje lopte glavom karakterizira: preciznost šuta - sposobnost šutiranja u okvir vrata iz skoka ili s mjesta, sa ili bez kontakta s protivničkim igračem preciznost dodavanja - sposobnost dodavanja lopte suigraču sa ili bez kontakta s protivničkim obrambenim igračem, obično se radi o povratnim loptama u najužoj fazi završnice prijenos - sposobnost prebacivanja lopte iza leđa ili u stranu, najčešće nakon dugog dodavanja ili centaršuta. Sve navedene karakteristike najlakše se prepoznaju u sposobnosti spuštanja lopte glavom prilikom dodavanja ili šutiranja na vrata. Naime, lopta odigrana glavom nakon skoka najlakše je upotrebljiva ukoliko je dodana nisko na nogu suigraču, a isto tako je i šut na vrata spuštanjem lopte najučinkovitiji. 7. Pregled igre i kreativnost (engl. visual control over the playfield and creativity ) sposobnosti koje se očituju u percepciji rasporeda igrača obje ekipe te iskorištavanju trenutnog rasporeda za najučinkovitiju akciju. Igrači kod kojih je izražena ova kombinacija sposobnosti u stanju su u bilo kojem trenutku utakmice odigrati neočekivano dodavanje ili individualnu akciju (šut ili dribling) kojom se nadigrava protivnička obrana i stvara povoljna prilika za realizaciju. Sposobnost kvalitetnog pregleda igre omogućuje igraču uočavanje najbolje postavljenog suigrača ili loše postavljenog obrambenog igrača te prijenos težišta igre upravo u taj segment igrališta. Pod kreativnošću podrazumijevmo sposobnost igrača da neočekivanim potezom (proigravanje, šut ili dribling) osvoji velik dio terena ili otvori prostor sebi ili suigraču za uspješnu realizaciju. 8. Udarac nogom (engl. shots on target) - sposobnost učinkovitog završnog udarca nogom u protivnička vrata. Kod ove sposobnosti potrebno je razlikovati dvije osnovne vrste udarca nogom: Udarac kod kojeg dominira snaga - izvodi se sredinom hrpta stopala, a karakterizira ga ravan ili lelujavi let lopte te velika brzina kretanja lopte. Najčešće se koristi za udarce na vrata sa pozicija izvan kaznenog prostora. Sama tehnika udarca razlikuje se ovisno o situaciji i dijelu terena s kojeg se udarac izvodi. Ova se tehnika može koristiti u raznim situacijskim uvjetima: iz vođenja, udarac na dodanu povratnu loptu, nakon dodavanja u kojem se lopta kreće prema protivničkim vratima, volej udarac (udarac po lopti dodanoj po zraku prije no što padne na tlo) i udarac po lopti u mirovanju (slobodni udarac). Udarac kod kojeg dominira preciznost - najčešće se koristi pri izvođenju slobodnih udaraca iz udaljenosti do 25 metara od vrata, no može se koristiti i kao udarac nakon vođenja. Ovu tehniku karakterizira velika rotacija, nešto manja brzina lopte te usmjerenost lopte u prostor vrata najviše 1 metar udaljen od vratnice. Najčešće se izvodi unutrašnjom stranom stopala, samo iznimno se precizni udarci izvode i vanjskim dijelom stopala. Osnovna razlika u odnosu na udarac kod kojeg dominira snaga je u letu lopte jer kod udaraca unutarnjim ili vanjskim dijelom stopala lopta svojom putanjom opisuje manji ili veći luk kojim se mogu zaobići eventualne prepreke, npr. živi zid prilikom izvođenja slobodnog udarca. 9. Igra lošijom nogom (engl. play with the inferior leg) - sposobnost učinkovite izvedbe tehničkih elemenata nogometne igre lošijom, odnosno nedominantnom nogom. Činjenica je da je urođena sposobnost izvođenja većine aktivnosti jednom (dominantnom) nogom, što limitira 6 kvalitetan razvoj i napredak nogometaša. Kvalitetnom izvedbom tehnika nedominantnom nogom igrač posjeduje sposobnost rješavanja situacijskih problema u obje strane što mu omogućuje prednost nad obrambenim igračima koji moraju pažnju usredotočiti na mogućnost napada i na lijevu i na desnu stranu, a ne samo na jednu stranu, kao što je slučaj kod igrača s naglašenom igrom dominantnom nogom. 10. Učinkovitost u završnici napada (engl. finishing effectiveness ) - sposobnost realizacije prilika za postizanje pogotka. Može se opisati kao omjer između broja prigoda za realizaciju i broja uspješnih realizacija. Učinkovitost u završnici objedinjuje sve elemente tehnike i teorijskih znanja koje igraču mogu koristiti za realizaciju prigode i dostizanje konačnog cilja nogometne igre postizanje gola. Ova je sposobnost najlakša za praćenje jer postignuti golovi su ono što se broji u nogometu i taj segment statistike u utakmice je najznačajniji. Kada se govori o izboru tehnike koju je optimalno upotrijebiti, odluka ovisi o pripremi napada, odnosno da li se u situaciju za realizaciju dolazi nakon: centaršuta sa strane dubinskog proigravanja loptom u prostor između zadnje obrambene linije i vratara individualne akcije i driblinga jednog ili više protivničkih igrača kratkih i brzih proigravanja kroz sredinu obrambene formacije primanja lopte u položaju leđima prema vratima niske povratne lopte sa strane stvaranja prostora za šut s distance (izvan kaznenog prostora) prekida (slobodni udarac, korner, aut). Vrhunski napadači imaju izrazito razvijenu sposobnost reakcije u situaciji jedan na jedan s protivničkim vratarom. Te su situacije izrazito povoljne za postizanje pogotka, ali i vrlo rijetke pa je iznimno značajan visoki postotak iskoristivosti takvih situacija. 11. Sudnja sa suigračima (engl. cooperativeness) - sposobnost suradnje sa suigračima koja je pretpostavljena individualnim akcijama u bilo kojem dijelu terena. Naročito je cijenjena sposobnost u fazi početka napada i tranzicije kod kojih je potrebno loptu što prije i sigurnije skloniti od vlastitih vrata, a u isto vrijeme započeti napad. Sposobnost suradnje sa suigračima očituje se i u nesebičnosti u najužoj fazi završnice: odigravanje duplog pasa ili povratne lopte proigravanje igrača koji se nalazi u boljoj situaciji za realizaciju. Optimalna suradnja među igračima često je presudan faktor koji određuje pobjednika utakmice jer krajnji rezultat neće odrediti matematički zbroj kvalitete ili učinka pojedinih igrača u ekipi, već njihov sinergijski učinak, odnosno zajedničko djelovanje kojemu je suprotstavljeno zajedničko djelovanje igrača protivničke ekipe. 12. Igra bez lopte (engl. play off-ball) - sposobnost korištenja linija kretanja koje odvlače pažnju protivničkih obrambenih igrača u svrhu otvaranja ili osvajanja prostora. Očituje se u: kratkim, brzim kretanjima s ciljem osvajanja prostora za prijem lopte (lažno trčanje) otvaranju prostora suigraču pretrčavanjem i odvlačenjem obrambenog igrača sa dijela terena koji se želi osvojiti što je posebno naglašeno pri izvođenju protunapada uočavanje prostora u protivničkoj obrani kroz koje može proći lopta i pravovremeni ulazak u prostor iza obrambenih igrača. Poseban segment koji opisuje ovu sposobnost je propuštanje lopte. Ukoliko je propuštanje lopte izvedeno pravodobno, prevarena je cijela obrambena formacija protivnika koja ne stiže reagirati zatvaranjem prilaza svojim vratima i nastaje izgledna prilika za realizaciju. Ova je sposobnost u 7 uskoj vezi s ranije navedenom suradnjom sa suigračima. Svako namjerno propuštanje lopte događa se u situaciji kada igrač kojem je upućena lopta potpuno kontrolira putanju lopte te je postavljen optimalno za siguran prijem. U tom trenutku igrač naglo mijenja smjer ili brzinu kretanja te propušta loptu kako bi suigrač koji je bolje postavljen ili slabije markiran od strane protivničkih igrača došao u posjed lopte u povoljnijoj situaciji za uspješnu realizaciju napada. Dakle, optimalna suradnja dvojice igrača osnovni je preduvjet koji mora biti ispunjen da bi ovaj segment igre bez lopte bio učinkovit, odnosno opasan po protivnička vrata. Inicijativa, odnosno želja za sudjelovanjem u svakoj akciji osnovna je karakteristika koja opisuje igrače koji su kvalitetni u segmentu igre bez lopte. 3. Tipovi (pozicije) igrača u nogometnoj ekipi Osnovna razlika između nogometa i drugih sportskih igara je u činjenici da nogometaši različitih linija u ekipi nemaju jednaku važnost u igri u obrani i napadu. U nogometu igrači posljednje linije obrane rijetko sudjeluju u završnicama napadačkih akcija, a isto tako i najistureniji napadači ne sudjeluju često u najužoj fazi završnice obrrane. Kao rezultat specifičnih zahtjeva nastalih zbog velikih dimenzija igrališta, kroz razvoj nogometne igre nametnula se specijalizacija igrača za određene linije u ekipi i to na: središnje braniče bočne igrače vezne igrače i napadače. Igrači specijalizirani za igru u pojedinoj liniji razlikuju se od drugih igrača u aerobnim karakteristikama (Santos i Soares,1998) i intervalnoj izdržljivosti (Oliveira i sur., 1998). Razlike su dokazane i u antropometrijskim karakteristikama, anaerobnim kapacitetima te mišićnoj sili (Reilly, Bangsbo i Franks, 2000). Opisana podjela omogućuje kvalitetnije praćenje razvoja mladih igrača, a isto tako i olakšava programiranje treninga za vrhunske sportaše. Ova podjela predstavljena je ekspertnoj skupini pri procjeni utjecaja pojedinog kriterija na kvalitetu izvedbe igrača. 4. Način prikupljanja i obrade podataka U istraživanju je sudjelovala ekspertna grupa od šest vrhunskih hrvatskih nogometnih trenera koji su ispunjavali najmanje jedan od sljedeća tri kriterija: osvajač nacionalnog prvenstva kao prvi trener kluba izbornik ili trener reprezentacije koja je sudjelovala na završnici europskog prvenstva izbornik ili trener reprezentacije koja je sudjelovala na završnici svjetskog prvenstva. Svaki nogometni stručnjak je procjenjivao relativni odnos važnosti pojedinih kriterija uspoređujući ih međusobno po parovima za svaki tip igrača (tako da se svaki kriterij usporedi sa svima ostalima; npr. ako je kriterij “A” 2 puta važniji od kriterija “B”, onda se u matrici usporedbe po parovima kriteriju “A” na mjestu AB pridružuje vrijednost 2, a na mjestu BA vrijednost ½ itd.). Time se dobije od svakog nogometnog stručnjaka kvadratna recipročna matrica ocjena za svaki tip igrača iz koje se izračunava se po jedan vektor koeficijenata važnosti metodom geometrijske sredine (Geometric Mean Method), a od kojih se formirala matrica koeficijenata važnosti kriterija za svaki tip igrača. Iz tako oblikovanih matrica izračunavaju se vektori aritmetičkih sredina i standardnih devijacija 8 koeficijenata važnosti kriterija za svaki tip igrača (4 vektora za obranu, 4 vektora za napad) koji se potom reskaliraju tako da im je zbroj jednak jedinici. Za procjenu stupnja pouzdanosti (objektivnosti) utvrđenih koeficijenata važnosti korišten je Cronbachov koeficijent (α). 5. Rezultati i diskusija Uvidom u tablicu 1 moguće je uočiti vrlo visoke vrijednosti koeficijenata objektivnosti za bočne igrače (0.965), središnje braniče (0.964) i napadače (0.931), dok je vrijednost koeficijenta objektivnosti nešto niža ali još uvijek na visokoj razini (0.890) za vezne igrače. Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da su kriteriji vrlo jasno opisani za sve tipove igrača. Nešto niži stupanj slaganja ocjena nogometnih stručnjaka za igrače koji primarno igraju na pozicijama veznih igrača je očekivan jer je uloga veznih igrača i najsloženija. Vezni igrači u suvremenom nogometu pokrivaju veliki dio igrališta te imaju stalnu aktivnost u igri i u fazi obrane i u fazi napada. Osim toga, eksperti su predložili diferencijaciju veznih igrača na: defenzivne vezne, bočne vezne, prednje (ofenzivne) vezne i klasične vezne igrače pa je očekivano dobiven niži stupanj slaganja upravo kod ovog tipa igrača. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu daljnih istraživanja istraživanja koje bi išlo u smjeru dodatne diferencijacije veznih igrača. TABLICA 1: Aritmetičke sredine (AS) i standardne devijacije (SD) koeficijenata važnosti kriterija za procjenu stvarne kvalitete igre u obrani, Crobachov koeficijent objektivnosti (α) te odnos važnosti obambenih kriterija prema napadačkim (O/N). Kriterij PIO OL ILPD IS PUZ PP PNIL α O/N Središnji braniči AS SD 0,104 0.042 0,137 0.063 0,140 0.013 0,122 0.042 0,115 0.040 0,113 0.021 0,119 0.043 0, 964 0,85/0,15 Bočni igrači AS 0,105 0,111 0,104 0,055 0,087 0,089 0,098 0,965 0,65/0,35 SD 0.017 0.027 0.026 0.013 0.019 0.018 0.023 Vezni igrači AS SD 0,092 0.016 0,075 0.016 0,059 0.015 0,041 0.009 0,077 0.022 0,072 0.013 0,076 0.012 0, 890 0,49/0,51 Napadači AS SD 0,035 0.014 0,023 0.008 0,027 0.011 0,035 0.019 0,027 0.004 0,026 0.009 0,027 0.006 0, 931 0,20/0,80 Legenda: PIO-pritisak na igrača s loptom; OL-oduzimanje lopte; ILPD-izbijanje lopte i presijecanje dodavanja; IS-igra u skoku; PUZpostavljanje u zoni; PP-preuzimanje i pomaganje; PNIL-postavljanje nakon izgubljene lopte. 9 SLIKA 1: Koeficijenti važnosti kriterija za procjnu stvarne kvalitete igrača u obrani za središnje braniče (SB), bočne igrače (BI), vezne igrače (VI) i napadače (N). PIO OL ILPD IS PUZ PP PNIL SB 0,104 BI 0,105 0,137 0,14 0,122 0,115 0,113 0,119 0,111 0,104 0,055 0,087 0,089 0,098 VI N 0,092 0,075 0,059 0,041 0,077 0,072 0,076 0,035 0,023 0,027 0,035 0,027 0,026 0,027 Temeljem utvrđenih koeficijenata važnosti kriterija za procjenu stvarne kvalitete igrača u fazi obrane (tablica 1 i slika 1) moguće je opisati pojedine tipove igrača: Središnji braniči. Uloga središnjih braniča gotovo je potpuno obrambena što je u skladu sa dobivenim koeficijentima važnosti kriterija za procjenu kvalitete igre u fazi obrane (0.85) u odnosu na one koji procjenjuju kvalitetu igre u fazi napada (0,15). Najvažniji kriterij pri procjeni kvalitete igre središnjih braniča u obrani je izbijanje lopte i presijecanje dodavanja (ILPD), a zatim oduzimanje lopte (OL). Nogometni stručnjaci su se odlučili za ove kriterije kao najznačajnije vjerojatno zbog činjenice da središnji braniči imaju zadatak ometati najisturenije protivničke napadače, a to je najučinkovije raditi u trenutku primanja lopte, odnosno dok napadač još nema potpunu kontrolu lopte (izbijanje lopte i osnovno oduzimanje) ili čak i prije napadačeva prijema lopte (presijecanje dodavanja). Iznimno je bitna visoka razina taktičkih i teorijskih znanja za igrače ove linije zbog toga što su taktička sredstva opisana ovim kriterijima učinkovita, ali istovremeno vrlo riskantna i ne dozvoljavaju greške u procjeni i predviđanju poteza protivnika. Slijedeći vrlo važan kriterij je igra u skoku (IS) jer upravo središnji braniči moraju reagirati na visoke lopte ubačene u kazneni prostor zbog centralnog položaja u obrambenoj formaciji te ih izbiti što dalje od vlastitih vrata, glavom ili nogom. Bočni igrači. Koeficijent važnosti kriterija za procjenu kvalitete igre u obrani za ovu grupu igrača (0.65) znatno je veći je od onog koji opisuje važnost kriterija za procjenu kvalitete igre u napadu (0.35) što znači da je njihova primarna uloga sudjelovanje u obrambenim akcijama. Kao najvažnije sposobnosti u igri u obrani za ovaj tip igrača su oduzimanje lopte (OL), pritisak na igrača s loptom (PIO) te izbijanje lopte i presijecanje dodavanja (ILPD). Sva tri kriterija opisuju obrambena taktička sredstva u situaciji u kojoj je obrambeni igrač u frontalnom odnosu prema napadaču. To i jest najčešći odnos bočnih igrača prema napadačima prilikom obrambenih aktivnosti. Bočni igrači su najčešće postavljeni kao dio zadnje linije i njihova je uloga spriječiti ulazak igrača u fazu završnice ili upućivanje centaršuta s bočnih pozicija. Stoga su upravo 10 navedeni kriteriji od strane nogometnih stručnjaka očekivano dobili i najveće keficijente važnoati za procjenu kvalitete igre bočnih igrača u fazi obrane. S obzirom da se obrambene zadaće bočnih igrača mahom odvijaju na pozicijama izvan najuže faze završnice, odnosno na mjestu s kojeg se centaršuti upućuju, jasno je da je igra u skoku (IS) opisana kao kriterij koji je najmanje bitan u igri u obrani bočnih igrača. Vezni igrači. Prema mišljenju nogometnih stručnjaka važnost kvalitete igre u obrani i napadu gotovo jednaka (važnost obrambenih kriterija iznosi 0.492, a napadačkih 0,508), što je i razumljvo s obzirom da vezni igrači imaju najkompleksniju ulogu u nogometnoj ekipi jer čine sponu između obrane i napada. Vezni igrači čine prvi obrambeni zid. Postavljanje u obrambenoj formaciji, dakako nije pasivno, već je ta linija iznimno elastična. Svaki igrač mora izvršiti pritisak na igrača za kojeg je direktno zadužen u trenutku posjeda lopte. Nakon što je protivnički igrač proslijedio loptu suigraču, promatrani se igrač vraća u obrambenu formaciju i zauzima poziciju iz koje će efikasno pomoći suigračima u obrambenim akcijama. Zbog ovakvih zadataka u obrani, očekivano je najviše ocijenjeni kriterij pritisak na igrača s loptom (PIO). Ukoliko vezni igrač uspješno odradi taj obrambeni zadatak, usporava se protivnički napad, jer se onemogućava upućivanje lopte u dubinu, već na bočne pozicije, što je uvijek manje opasno. Slijede kriteriji postavljanje u zoni (PUZ) te postavljanje nakon izgubljene lopte (PNIZ). Visoka ocjena ovih kriterija potvrđuje važnost zonskog postavljanja u obrambenoj formaciji u kojoj svaki igrač pokriva određeni segment terena. Zonska obrana je u nogometu jedina moguća zbog velikog prostora koji se mora pokriti, a suradnja igrača u zoni, odnosno njihova uigranost presudna je jer pogrešno postavljanje samo jednog igrača ima za posljedicu otvaranje mogućnost protivniku za laku realizaciju. Napadači. Osnovna zadaća napadača u nogometnoj ekipi je postizanje gola. To je i krajnji cilj nogometa kao sportske igre, stoga ne čudi odnos između kriterija za procjenu igre napadača u fazi napada (0.8) prema igri u fazi obrane (0.2). S obzirom da je moderni nogomet igra u kojoj svi igrači moraju odraditi dio posla u fazi obrane, tako napadači imaju, prema procjeni ekspertne skupine, veći značaj u igri u obrani nego što imaju središnji braniči u fazi napada. Kriteriji igre u fazi obrane kod napadača otkrivaju potrebu pritiska na igrača s loptom (PIO) te igru u skoku (IS) kao dva najvažnija kriterija. Napadači su, u fazi obrane, prvi obrambeni igrači čija je uloga izvršiti pritisak na igrača s loptom te ga tako natjerati na odgodu odigravanja prema naprijed. Tako se dobije nekoliko sekundi potrebnih za postavljanje i organizaciju igre u obrani. Drugi kriterij odnosi se na igru u skoku. Taj se segment igre najčešće koristi kod prekida kod kojih protivnički igrači ubacuju loptu u kazneni prostor, a napadači koriste svoju visinu i sposobnost osvajanja prostora za obrambenu akciju. 11 TABLICA 2: Aritmetičke sredine (AS) i standardne devijacije (SD) koeficijenata važnosti kriterija za procjenu stvarne kvalitete igre u napadu, Crobachov koeficijent objektivnosti (α) te odnos važnosti napadačkih kriterija prema obrambenim (N/O). Središnji braniči AS SD 0,016 0.003 0,006 0.001 0,014 0.004 0,017 0.004 0,006 0.001 0,021 0.006 0,013 0.003 0,014 0.007 0,009 0.003 0,009 0.002 0,014 0.002 0,010 0.002 0, 964 0,15/0,85 Kriterij KL DR IMDL D.D. CS IG PIK UN ILN UZ SS IBL α KVK N/O Bočni igrači AS SD 0,033 0.012 0,026 0.006 0,026 0.010 0,025 0.010 0,050 0.012 0,019 0.010 0,029 0.006 0,026 0.011 0,018 0.009 0,035 0.016 0,035 0.004 0,029 0.009 0,965 0,35/0,65 Vezni igrači AS SD 0,045 0.012 0,041 0.009 0,038 0.015 0,042 0.015 0,032 0.011 0,025 0.008 0,067 0.017 0,049 0.024 0,024 0.007 0,055 0.024 0,055 0.012 0,036 0.008 0, 890 0,51/0,49 Napadači AS SD 0,064 0.019 0,074 0.012 0,047 0.013 0,036 0.008 0,047 0.009 0,078 0.013 0,064 0.020 0,088 0.030 0,046 0.018 0,115 0.012 0,079 0.027 0,063 0.017 0, 931 0,80/0,20 Legenda: KL-kontrola lopte; DR-dribling; IMDL-igra s malo dodira lopte; D.D.-dugo dodavanje; CS-centaršut; IG-igra glavom; PIK-pregled igre i kreativnost; UN-udarac nogom; ILN-igra lošijom nogom; UZ-učinkovitost u završnici; SS-suradnja sa suigračima; IBLigra bez lopte; KVK N/O-koeficijent važnosti kriterija napad/obrana SLIKA 2: Koeficijenti važnosti kriterija za procjnu stvarne kvalitete igrača u napadu za središnje braniče (SB), bočne igrače (B), vezne igrače (VI) i napadače (N). KL DR IMDL D.D. CS IG PIK UN ILN UZ SS IBL SB 0,016 0,006 0,014 0,017 0,006 0,021 0,013 0,014 0,009 0,009 0,014 0,01 BI 0,033 0,026 0,026 0,025 0,05 0,019 0,029 0,026 0,018 0,035 0,035 0,029 VI 0,045 0,041 0,038 0,042 0,032 0,025 0,067 0,049 0,024 0,055 0,055 0,036 N 0,064 0,074 0,047 0,036 0,047 0,078 0,064 0,088 0,046 0,115 0,079 0,063 12 Na temelju rezutata prikazanih u tablici 2 i slici 2 moguće opisati pojedine tipove igrača prema važnosti kriterija za procjenu kvalitete igre u fazi napada: Središnji braniči. Centralni braniči vrlo rijetko sudjeluju u napadačkim akcijama i to najčešće u prekidima kod kojih se pridružuju suigračima u najužoj fazi završnice napada. Stoga je igra glavom (IG) očekivano najvažniji kriterij koji određuje kvalitetu igre u napadu za ovaj tip igrača. Osim toga, prema mišljenu nogometnih stručnjaka kontrola lopte (KL) i dugo dodavanje (DD) su taktička sredstva koje uz igru glavom imaju najznačajniju ulogu u određivanju kvalitete ove skupine igrača. To je razumljivo jer središnji braniči moraju često precizno odigravati loptu na kraće, posebno na dulje udeljenosti (više od trideset metara) ako protivnička ekipa igra agresivnu obranu te pokrije sve vezne igrače koji ne mogu primiti loptu pa se mora preskočiti faza tranzicije jer se tako smanjuje rizik od gubitka lopte na sredini igrališta. Bočni igrači. Prema mišljenju nogometnih stručnjaka centaršut (CS) najvažnije je taktičko sredstvo za ovaj tip igrača. Bočni igrači u fazi napada nastoje doći u priliku za centaršut koji bi trebao dovesti suigrača u najužoj fazi završnice napada u izglednu situaciju za postizanje pogotka. Osim centaršuta, važnu ulogu u određivanju kvalitete igre bočnih igrača u fazi napada imaju kriteriji učinkovitost u završnici (UZ), suradnja sa suigračima (SS) te kontrola lopte (KL). Malo je iznenađujuće visoko procijenjena važnost učinkovitosti u završnici jer se bočni igrači rijetko nalaze u najužoj fazi završnice napada, odnosno u situacijama za realizaciju. Preostala dva visoko ocijenjena kriterija su u skladu s očekivanim jer je suradnja sa suigračima i kontrola lopte presudna za osvajanje prostora za kvalitetan centaršut. Kao najmanje važan kriterij procijenjena je igra lošijom nogom (ILN) i igra glavom u napadu (IG) što je i razumljivo jer bočni igrači vrlo rijetko imaju priliku ugroziti protivnička vrata udarcem glavom, a isto tako se rijetko odlučuju za dribling i prodor u središnji dio terena, pri čemu je od veće važnosti i igra lošijom nogom. Vezni igrači. Pregled igre i kreativnost (PIK) najvažniji je kriterij za procijenu kvalitete veznih igrača prema mišljenju nogometnih stručnjaka. Naime, u fazi napada vezni igrači imaju zadaću prenijeti loptu od obrambenih igrača do napadača. U toj tranziciji moraju koristiti sva svoja tehnička i taktička znanja kako bi uspjeli pronaći slabosti u protivničkoj obrani te usmjerili napadačke akcije prema slabije čuvanim prostorima. Dobro postavljenu i uigranu obranu teško je nadigrati shematskim akcijama, pa kreativni vezni igrači s dobrim pregledom igre mogu neočekivanim potezom stvoriti izglednu situaciju za realizaciju. Vrlo važnu ulogu pri procjeni kvalitete veznih igrača imaju kriteriji učinkovitost u završnici (UZ), suradnja sa suigračima (SS) i udarac nogom (UN). Vezni igrači često se nađu u najužoj fazi završnice napada jer su on, nakon napadača, najbliži protivničkim vratima. Stoga je visoka učinkovitost u završnicama napada vrlo važna i za vezne igrače jer se u utakmicama protiv najjačih protivnika ne može očekivati veliki broj izglednih situacija za realizaciju. Osim toga, vezni igrači napadaju iz drugog plana i vrlo često im se otvara mogućnost za udarac s udaljenosti od dvadesetak metara, što predstavlja izglednu situaciju za realizaciju. Igra glavom je i za ovu grupu igrača procijenjena kao manje važna jer se vezni igrači rijetko nalaze u situaciji realizacije udarcem glavom. Osim toga, zbog karakteristika uloge koju imaju u nogometnoj ekipi, vezni igrači nisu visoki što djelomično potvrđuje manji značaj igre glavom za ovu grupu igrača. Napadači. Očekivano, prema mišljenu nogometnih stručnjaka najvažniji kriterij za procjenu kvalitete napadača je učinkovitost u završnici (UZ) jer je osnovni zadatak napadača upravo postizanje golova, pa od njihove sposobnosti realizacije ovisi krajnji ishod utakmice. Od 13 kvalitetnog napadača se očekuje stvaranje i realizacija što većeg broja broja prilika za postizanje pogotka. Protiv kvalitetnih ekipa ne može se očekivati stvaranje velikog broja prilika za realizaciju pa je visoki postotak realizacije jedina mogućnost postizanja dobrog rezultata. Sljedeći po važnosti za igru napadača su kriteriji udarac nogom (UN), igra glavom (IG) te suradnja sa suigračima (SS). Napadač mora imati vrlo visoki razinu tehničkih znanja, a udarci nogom i glavom iz svih pozicija moraju biti njegova specijalnost. Ukoliko napadač ima sklonost kvalitetnom asistiranju, odnosno suradnji u završnici, to ga čini još više opasnim za protivnička vrata te povećava njegovu učinkovitost u završnici napada. 6. Zaključak Primarni cilj ovog rada je kreirati ekspertni sustav za pouzdanu procjenu stvarne kvalitete vrhunskih nogometaša. Stoga je predloženo i opisano 7 kriterija za procjenu stvarne kvalitete igrača u fazi obrane i u 12 kriterija u fazi napada. S vrlo visokim stupnjem međusobnog slaganja (0.89-0.97) od strane šest nogometnih stručnjaka utvrđeni su i koeficijenti važnosti svakog kriterija za četiri različita tipa nogometaša: bočni igrači, središnji braniči, vezni igrači i napadači. Kriteriji koji imaju najviše koeficijente važnosti opisuju sposobnosti koje igrač na promatranoj poziciji mora posjedovati na visokoj razini, dok su ostali kriteriji od manje važnosti, ali nikako nevažni. Svi kriteriji rezultat su više različitih osobina i sposobnosti koje u optimalnoj kombinaciji omogućuju visoku natjecateljsku upješnost. Temeljem dobiveni rezultata opisani su pojedini tipovi igrača: Središnji braniči imaju gotovo isključivo obrambenu ulogu u ekipi (0.85-obrana, 0.15-napad). Njihova je primarna zadaća konstantno praćenje i ometanje protivničkih napadača i to prije svega izbijanjem lopte i presijecanjem dodavanja te oduzimanjem lopte. Tjelesna visina ovog tipa igrača primarno određuje njihovu ulogu u fazi napada pa je najvažniji kriterij za procjenu kvalitete ovog tipa igrača igra glavom. Bočni igrači imaju važniju ulogu u igri u fazi obrane (0.65), nego u fazi napada (0.35). S obzirom da svoje obrambene i napadačke aktivnosti obavljaju na lateralnim (bočnim) dijelovima igrališta najvažniji kriteriji za procjenu kvalitete ovog tipa igrača u fazi obrane su oduzimanje lopte, pritiska na igrača s loptom te izbijanje i presjecanje dodavanja, a u fazi napada sposobnost kvalitetnog ubacivanja lopte u šesnaesterac, odnosno centaršut. Vezni igrači imaju podjenako važnu ulogu i u fazi obrane (0.492) i u fazi napada (0.508). Najznačajniji kriterij za procjnu kvalitete igre u obrani je pritisak na igrača s loptom, a u fazi napada pregled igre i kreativnost. Vezni igrači predstavljaju prvi obrambeni zid protivniku i njihovo djelovanje mora biti takvo da izvrše pritisak na igrača kojeg primarno pokrivaju u trenutku kada je u posjedu lopte te se brzo vrate na svoje mjesto u postavljnoj formaciji. Takvo djelovanje onemogućuje protivniku brz i precizan protok lopte, a istovremeno omogućuje udvajanje i preuzimanje posjeda lopte. U napadačkom segmentu igre, od veznih se igrača očekuje brz i precizan protok lopte i osvajanje terena tako da omoguće dolazak u fazu završnice napada što je moguće većem broju suigrača. Napadačima je kvalitetna igra u fazi napada o (0.8) važnija nego u fazi obrane (0.2) jer ime je primarni zadatak postizanje golova. Stoga je za ovaj tip igrača najvažniji kriterij učinkovitost u završnici. Osnova za visoku učinkovitost u završnici je vrhunska tehnika šutiranja nogom i glavom iz varijabilnih situacija i pozicija. Obrambena uloga napadača svodi se na pritisak na 14 igrača zadnje linije protivnika kada je u posjedu lopte kako bi usporio tranziciju protivnika i njegovu brzu preformaciju iz faze obrane u fazu napada. Mišljenja smo da ovaj ponderirani sustav kriterija može pomoći trenerima u praćenje razvoja mladih igrača tijekom stupnjevite nogometne izobrazbe, izboru novih igrača pri formiranju ekipe u vrhunskom seniorskom nogometu (profesionalna selekcija) te u praćenju pripremljenosti igrača u procesu sportske pripreme jer obuhvaća veliki broj osobina i sposobnosti koje su presudne za uspješnu izvedbu u situacijskim uvjetima igre. Osim toga, može biti od pomoći i u procesu individualizacije sportskog treninga te omogućit igračima napredak do osobnog maksimuma. Kriterijski sustav za procjenu kvalitete nogometaša predstavlja živi proces koji će se mijenjati s promjenama i inovacijama u samoj nogometnoj igri i u procesu sportske pripreme, te je valjan sve dok može uspješno procjenjivati kvalitetu izvedbe igrača u situacijskim uvjetima. 7. Literatura 1. Di Salvo, V., F. Pigozzi (1998). Physical training of football players based on their positional rules in the team. Effects on performance related factors. Journal of Sports Medicine and Physical Fitness 38: 294-297 2. Dizdar, D. (2002) Vrednovanje skupa metoda za procjenu stvarne kvalitete košarkaša. Disertacija, Kineziološki fakultet, Zagreb 3. Hraste M., D. Dizdar, V. Trninić (2008.) Experts opinion about system of the performance evaluation criteria weighted per positions in the water polo game. Collegium Antropologicum 32: 851-861 4. Oliveira, J., J. Magalhaes, A. N. Rebelo, J. Duarte, J. P. Goncalves, J. M. C. Soares (1998). The endurance capacity of soccer players evaluated by the Yo–Yo intermittent endurance test. From Community Health To Elite Sport. Proceedings of Third Annual Congress of the European College of Sport Science, Manchester, 358 5. Reilly, T., V. Thomas (1976). A motion analysis of work rate in different positional roles in professional football match–play. J. Hum. Mov. Stud., 87–97 6. Reilly, T., J. Bangsbo, A. Franks (2000). Anthropometric and physiological predispositions for elite soccer. Journal of Sports Sciences 18, 669–683 7. Santos, P. J., J. M. C. Soares (1998). Aerobic capacity differences among elite soccer players concerning their game positions. From Community Health To Elite Sport. Proceedings of Third Annual Congress Of the European College of Sport Science, Manchester, 456 8. Trninić, S., A. Perica i D. Dizdar (1999). Set of Criteria for the Actual Quality Evaluation of the Elite Basketball Players. Collegium Antropologicum, 23 (2) : 707-721. 9. Trninić, S. i D. Dizdar (2000). System of the Performance Evaluation Criteria Weighted per Positions in the Basketball Game. Collegium Antropologicum, 24(1): 217-234. 15
© Copyright 2024 Paperzz