Ljubo Ladan - Nasilje u teološkim časopisima

SVEUČILIŠTE U SPLITU
KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET
Poslijediplomski doktorski studij
Kršćanstvo i suvremena kultura
TEMA NASILJA U HRVATSKIM TEOLOŠKIM ČASOPISIMA
OD 1990. DO 2011. GODINE
Tekstovi o nasilju u teološkim časopisima Bogoslovska smotra, Crkva u
svijetu, Obnovljeni život, Nova prisutnost i Diakovensia od 1990.- 2011.
godine.
Ljubomir Ladan
Split, 2011.
UVOD
Ovaj je rad bibliografski prilog temi nasilja iz teološke perspektive.
Obuhvaća članke objavljene u teološkim časopisima u Hrvatskoj, kroz
dvadeset godina njezine neovisnosti, koji neposredno ili posredno govore o
nasilju ili nekom njegovu obliku. Kako je tema nasilja uistinu široka i kriteriji
po kojima su članci uvrštavani široki su te obuhvaćaju govor o nasilju od
samog fenomenološkog pristupa do pojedinih specifičnih oblika nasilja.
Časopisi koji su obrađeni jesu Bogoslovska smotra, Crkva u svijetu,
Diacovensia, i Nova prisutnost, kroz dvadeset godina izlaženja od 1990.
godine, odnosno od 1993. godine od kad izlazi časopis Diacovensia i 2003. od
kad izlazi časopis Nova prisutnost. Članci će biti navedeni po abecednom
redu prezimena autora.
Kako je rad ujedno prilog seminaru o fenomenu nasilja u „Kući mira“,
Rama-Šćit u prilog bibliografskim jedinicama donijet ću kratku analizu
tekstova.
Rad se sastoji od pet dijelova:
1. Rat i nasilje
2. Nasilje i obitelj
3. Ostali oblici nasilja
4. Statistički dodatak
5. Bibliografija radova abecednim redom
2
1. RAT I NASILJE
Više od pola ukupnog broja tekstova o nasilju unutar teoloških
časopisa tematizira rat i pojave nasilja vezane uz rat. Vremensko ograničenje
od posljednjih dvadeset godina, odnosno događaji koji su obilježili to
razdoblje, domovinski rat i poraće, jedan su od uzroka tolikog interesa. Drugi
razlog je drugi svjetski rat i pola stoljeća komunističkog režima. Ratovi,
totalitarizmi i njihove posljedice posebnosti su naše Crkve kao rijetko koje
druge.
Unutar govora o ratu moguće je izdvojiti posebno naglašene cjeline:
opći govor o ratu, totalitarizmi, te govor i briga o prognanicima, izbjeglicama
i raseljenicima.
Opći govor o ratu kao i govor o nasilju moguće je čitati iz perspektive
nekih paradoksalnih pojava suvremenog svijeta. Jedno od klasičnih
paradoksalnih mjesta suvremenog svijeta jest „kvazipacifizam“. Radi se o
jednom utopijskom, sanjarsko-ideološkom pacifizmu, pacifizmu pod svaku
cijenu, koji se pretvara u ideologiju.1 Iz udobnosti svojih naslonjača, daleko
od stvarnosti rata kvazipacifisti zagovaraju „mir u svijetu“ pod svaku cijenu,
izjednačavajući sve ratove. Ne videći pri tome da nanose nepravdu kako
pojedincima tako i cijelim narodima izjednačavajući osvajačke i obrambene
ratove.2 Izjednačavajući agresora i žrtvu. Nitko zdrav neće pravdati rat kao
takav, on je moralno zlo i s tim nedopustiv, no štititi sebe bilo kao pojedinac
bilo kao zajednica odnosno država neupitno je te je stoga moguće voditi
„dopušteni rat“.
Teorija pravednog rata izašla je iz religioznih krugova. Sv. Augustin i
sv. Toma dali su temelje na kojima se gradio kasniji razvoj. Iako se religije i
rat čine proturječnim spojem, R. Girard svojom će teorijom pokazati kako to i
nije tako doslovno. Ipak, gotovo sve su religije u svojoj biti usmjerene miru i
mirotvorstvu, iako ta ideja nije uvijek dovoljno vidljiva i djelotvorna.3 Osobito
1
Usp. I. KOPREK, Pacifizam i teorija pravednog rata. Povijesni razvoj i značenje „bellum
iustum“ teorije, u: Bogoslovska smotra, 46 (1991) 5, 459.
2
Isto.
3
Usp. J. JUKIĆ, Rat i protiv rat u monoteističkim religijama, u: Obnovljeni život, 49 (1994)
3-4, 361.
3
je to vidljivo u židovstvu, kršćanstvu i islamu. Unatoč tome imamo svete
ratove, križarske ratove, džihad, vjerske i konfesionalne sukobe. Ratovi koje
autori obrađuju su križarski ratovi, balkanski ratovi, prvi i drugi svjetski rat, te
domovinski rat.
Žrtve ratova možemo najgrublje dijeliti na pojedince i narode. Žrtve
istaknutih pojedinca ili manjih skupina poput Stepinca, ili franjevaca nose u
sebi poseban simbolizam i poruke. Uz njih postoje ogromne mase takozvanih
„malih ljudi“ čija je žrtva nemjerljiva. Radi se o žrtvama koje mijenjaju
demografsku sliku što za sobom povlači dugoročne i složene demografske,
društvene i gospodarske posljedice.4 Iz niza političko-ideoloških i
neznanstvenih razloga izostala je znanstvena i objektivna analiza veličine i
strukture ukupnih demografskih gubitaka, što je bilo plodnim tlom za
svakovrsne manipulacije brojkama i stvaranje različitih stereotipa pa i mitova
o ljudskim žrtvama drugog svjetskog rata.5 Još se nismo riješili manipuliranja
brojevima žrtava dvaju svjetskih ratova, a izgleda već svjedočimo istom
problemu u primjeru domovinskog rata.
Posebnu kategoriju ovih velikih, narodnih žrtava čine masovne žrtve.
Ovo je drugi, ovdje spomenuti, apsurd suvremenog svijeta. Međunarodni
teološki časopis Concilium je 1993. godine jedan svoj broj posvetio ovom
fenomenu. Danas se, više nego ikad, može govoriti o eri apsurdne smrti, od
žrtava svjetskih ratova i totalitarnih režima, brojnih regionalnih sukoba,
umrlih od gladi i bolesti te prirodnih katastrofa.6 Svu okrutnost nasilja rata u
Hrvatskoj i Bosni i hercegovini Stipe Jurić će sagledati iz eshatološke
perspektive ujedno upozoravajući i ohrabrujući u svjetlu biblijske vjere.
Interdisciplinarno spajajući psihologiju sociologiju i teologiju Jasna
Ćurković ukazuje na probleme vezane uz posttraumatski stresni poremećaj od
kojih su glavni pamćenje traume, osjećaj krivnje i kriza identiteta.7 Kako bi se
spriječilo razvoj i širenje bolesti autorica naglašava važnost društvenog
djelovanja oboljelih te različite mogućnosti teologije odnosno Crkve da kroz
4
Usp. D. ŽIVIĆ, Problematika istraživanja demografskih gubitaka drugoga svjetskog rata i
poraća u Hrvatskoj, u: Diacovensia, 14 (2006) 1, 7.
5
D. ŽIVIĆ, nav. dj., 7.
6
A. MATELJAN, Pred apsurdom masovne smrti, u: Crkva u svijetu, 28 (1993) 4, 478.
7
Usp. J. ĆURKOVIĆ, Identitet hrvatskog veterana u tjesnacu krivnje i bolnog sjećanja.
Interdisciplinarni pristup PTSP-u kao uvod u teološku raspravu, u: Bogoslovska smotra, 79
(2009) 2, 223.
4
osmišljavanje patnje i hagioterapiju praktično pristupi pomoći oboljelima od
PTSP i njihovim bližnjima.8
Totalitarizam. Treći je paradoks suvremenog svijeta moderna briga za
dostojanstvo čovjeka i života. XX. stoljeće uz veliku brigu za dostojanstvo
čovjeka i ljudska prava ujedno je vrijeme najvećih totalitarizama koji potpuno
depersonalizirajući osobu dokidajući joj svako dostojanstvo ujedno krše i
većinu ljudskih prava. Autori se slažu da su uzroci tih pojava sociopatski
poremećaji i depersonalizacija9 čovjeka te „uzdizanje idola nacije, rase i
stranke umjesto dostojanstva ljudske osobe“.10 Uzroci totalitarizama
dvadesetog stoljeća za svaki su specifični,
u podlozi nacizma vide se
antiintelektualizam, dinamizam i mistika rase, u fašizmu je to apsolutna
dominacija države nad pojedincem, a komunizam obilježava grubi
materijalizam, antikršćanstvo i novo poganstvo.11 Totalitarizmi prošlog
stoljeća odnijeli su milijune žrtava, i nanijeli brojne druge štete narodima koji
su ih otrpjeli. Autori će o tome progovoriti recenzijama crnih knjiga
komunizma koje su se pojavile u Francuskoj i Hrvatskoj te knjigâ književnika
Eveliana Waugha koji piše o svom boravku među partizanima za vrijeme
drugog svjetskog rata.
Uz uzroke i posljedice totalitarizama, osobito komunizma važna tema
je i pad Berlinskog zida, čijoj je dvadesetoj obljetnici posvećen jedan broj
časopisa Bogoslovska smotra. Ono što je za svijet simbol kraja komunizma za
Hrvatsku je to početak stvarne borbe. S jedne strane to je bila svijetla
budućnost, a s druge crna sadašnjost. Kroz temu Berlinskog zida iz
perspektive dvadesetogodišnjeg odmaka u razmišljanja će biti uklopljeni i oni
problemi koji su se pojavili nakon komunizma. Problemi tranzicije,
privatizacije, korupcije te uloge Crkve u novim okolnostima, Schengenskoga
zida12 kao nove prepreka koju će Ivan Roglić nazvati Dvoziđe.13
8
Isto.
Usp. F ZENKO, Mounierov personalizam suočen s totalitarizmima XX. Stoljeća. Kritika
predtotalitarnih situacija, Obnovljeni život, 51 (1996) 1/2, 63.
10
I. KOPREK, Filozofska kritika totalitarizma, Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 71.
11
Usp. B. DADIĆ, Filozofski temelji totalitarnih ideologija dvadesetog stoljeća u misli
Hijacinta Boškovića, Obnovljeni život, 58 (2003) 1, 23.
12
Usp I. ROGIĆ, Pet tvrdnja o dvoziđu. Kratak osvrt na Hrvatske prilike 20 godina nakon
rušenja Berlinskog zida, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 4, 703-719.
13
Isto.
9
5
Izbjeglice prognanici raseljenici treća su važna tema govora o ratnom
nasilju u teološkim časopisima. Otići s matičnih prostora u neke druge
prostore vlastite domovine ili neke druge i treće zemlje, otići pod izravnom
djelovanjem rata ili djelovanjem nekih drugih nasilnih mehanizama čini
razliku u pojmovima prognanika izbjeglice i raseljenika. Izrazito krvava
povijest ovih prostora može se ispričati riječima unesrećenika ovoga tipa.
Progone i raseljavanja i iseljavanja možemo povijesno pratiti od IX. stoljeća i
arapske dominacije mediteranom14 do današnjeg hrvatskog iseljeništva, od
Austrije do Australije. Agresivni rat s tendencijama etničkog čišćenja mogu
svom korijenu imati shvaćanja povijesti kao prostora u čemu Damir Zorić vidi
uzrok agresije Srbije na Hrvatsku15, ali i ostalih ratova koje je vodila Srbija na
ovim prostorima. Shvaćanje vlastite povijesti kao vlastitoga prostora nužno
vodi u osvajanje, genocid, etničko čišćenje i protjerivanje svih koji ne
pripadaju takvoj koncepciji.16
Veliki broj izbjeglica dao je i određena usmjerenja u razvoju
međunarodnog pravnog instrumentarija. Međunarodno pravo izbjeglica
razvilo se u zasebnu granu međunarodnog prava, obuhvaćajući istodobno i
odredbe humanitarnog prava i odredbe o ljudskim pravima.17
Teološki gledano posebna briga vezana je baš uz ove kategorije ljudi.
Dok je Crkva zajednica po svojoj definiciji i kao takva okupljanja, skupljena,
izbjeglice i prognanici su rasuti, rasuta zajednica, rasuta Crkva18 i kao takva
iznimno ranjiva. Okupiti tu zajednicu, evangelizirati ju i posebna je zadaća
Crkve. Još jedan specifikum koji se javlja jesu svećenici prognanici skupa sa
svojom prognanom Crkvom što u svom radu obrađuje Krešimir Bulić.19
Dijasporu čine ljudi koji su napustili svoj dom najčešće zbog
ekonomskih (ne)prilika te žive i rade u inozemstvu. Hrvatski narod ima tu
nesreću, ili u najboljem slučaju sreću u nesreći, da je ta dijaspora poprilično
14
Usp. F. ŠANJEK, Hrvati prognanici i izbjeglice kroz povijest, u: Bogoslovska smotra, 63
(1993) 3-4, 346
15
Usp. D. ZORIĆ, Povijest kao prostor. Genocid i migracije naroda, u: Bogoslovska smotra,
63 (1993) 3-4, 414-419.
16
D. ZORIĆ, nav. dj., 414.
17
Z. ŠEPAROVIĆ, Međunarodno pravo o izbjeglicama, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 34, 385.
18
Usp. F. JURAK, Pastoral izbjeglica i prognanika, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4,
404
19
Usp. K. BULIĆ, Svećenici prognanici i njihov rad s izbjeglicama, u: Bogoslovska smotra,
63 (1993) 3-4, 428-431.
6
velika i još uvijek snažno vezana uz domovinu. Tijekom rata oni su svojim
novcem pomagali obranu zemlje, a ujedno pomagali u zbrinjavanju novih
izbjeglica.
Uz ove nesagledive probleme i nesreće navezan je i problem duhovnih
traume posljedica istih što je u svom radu prikazao Tomislav Ivančić.20
20
T. IVANČIĆ, Duhovne traume izbjeglih i prognanih osoba, u: Bogoslovska smotra, 63
(1993) 3-4, 420-427.
7
2. NASILJE I OBITELJ
Podnaslov nasilje i obitelj uz tekstove specifično vezane za obiteljsko
nasilje obuhvaća i radove o pobačaju i eutanaziji. Nasilje u školama,
poduzećima, vjerskim zajednicama, dugoročno je opasnije i razornije od
eskalacija nasilja u ratovima. Obitelj kao osnovna jedinica društva bitan je
čimbenik generiranja mira, ali i nasilja u društvu. Izvore nemira u obitelji
možemo tražiti u potiskivanju srdžbe, pogrešnom poimanju braka i obitelji,
vjerska neslaganja, te neostvarenost osnovnih životnih potreba.21
Na
tom
tragu
su
i
neka
sociološka
istraživanja
koja
u
međugeneracijskom jazu ne vide nešto načelno negativno već prigodu za
zrelo i odgovorno rješavanje sukoba te podizanje kvalitete obiteljskog života
na višu razinu.22
Ovdje se otvara pitanje mogu li nasilje i ljubav koegzstirati?
Nespojivost ljubavi i nasilja mit je koji zahtjeva demitologiziranje.23 Ova
činjenica izlazi iz istraživanja Franjevačkog instituta za kulturu mira iz 2005.
godine i pokazuje kako taj mit podržava većina, bez statistički značajnijih
razlika. Unatoč tome brojna istraživanja pokazuju kako u partnerskom odnosu
mogu supostojati nasilje i ljubav te da partneri u tumačenju toga paradoksa
koriste kulturalne i kršćanske sadržaje osobito paradoks križa.
Pobačaj kao nasilje nad nerođenim djetetom jedna je od tema koje
okupiraju teologiju. Crkva kroz svu povijest štiti ljudski život te osuđuje
namjerno prekinutu trudnoću od prvih stoljeća. Didache iz II. stoljeća, spisi
Klementa Aleksandrijskog i Tertulijana prvi su pisani dokumenti koji
izrijekom brane pobačaj, upotrebu abortivnih sredstava i čedomorstvo.24
Iako su se promijenile okolnosti, način govora i uvjeti, život je ono što
Crkva štiti kako u svojim počecima tako i danas. Bioetika kao prostor susreta
biologije i morala danas vodi bitke za taj plemenit cilj. Upozoravajući na
21
B. VULETA, Izvori mira i nemira u obitelji. Ophođenje u konfliktnim situacijama, u:
Obnovljeni život, 55 (2000) 3, 399-416.
22
Usp. K. KORAČEVIĆ, Dinamika suživota mladih i starih u obitelji, u: Obnovljeni život, 50
(1995) 6, 559.
23
J. R. ANIĆ, Demitologizacija nespojivosti ljubavi i nasilja u obiteljskom kontekstu:
teološki pristup, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 193.
24
Usp. V. POZAIĆ, Vrednota života u nauku Katoličke crkve, u: Obnovljeni život, 56 (2001)
2, 202.
8
statistiku, koja je uistinu strašna o do 50 milijuna pobačaja godišnje,25
apelirajući na zakonodavstvo da svojim instrumentarijem zaštite nerođeni
život, te ulazeći u raspravu o spolnom i seksualnom odgoju i pedagoškim
metodama teolozi pokušavaju razviti svijest o pobačaju te posljedicama i
štetama koje on proizvodi
Eutanazija, kao i pobačaj, tražeći svoju legalizaciju afirmiraju „kulturu
smrti“.
Povijest,
definicije
i
razvoj
eutanazije
te
istraživanje
na
reprezentativnom uzorku populacije o pitanju da li je loše stanje organizma
dovoljan razlog za eutanaziju osoba s invaliditetom znanstveno opovrgavajući
tu tezu donosi Marko Marinić u svom članku.
Napadajući glavni argument koji koriste zagovaratelji eutanazije:
dostojanstvo osobe Valentin Pozaić drži da se ozakonjenjem narušava
ravnopravnost, a time i dostojanstvo svih ljudi.26 Autor donosi i rješenje
pitanja dostojanstvene smrti koje vidi u hospicijima i palijativnoj skrbi za
umiruće.27 Nepostojanje mreže hospicija i organizirane palijativne skrbi veliki
je problem u Hrvatskoj. Ideal hospicija je očuvati najveću moguću kvalitetu
života do posljednjeg časa.28
U sklopu govora o pobačaju i eutanaziji treba spomenuti i četvrti
paradoks suvremenog svijeta, a to je moderna briga za žrtve. Osim potpuno
apsurdne situacije: izrazite brige za žrtve u XX. stoljeću s jedne strane, i
milijunâ žrtava tog istog stoljeća s druge strane postoji još jedan apsurd ovog
fenomena: pomućeni pojam žrtve. Suvremena dilema nije treba li pomoći i
zaštititi žrtvu ili ne, suvremena dilema je tko je prava žrtva? R. Girard
predstavlja dilemu suvremenog čovjeka u situaciji trudnice odnosno pobačaja,
da li je žrtva dijete ili žena, ona štiti svoje tijelo, svoju karijeru, a dijete treba
zaštitu života.29 Dok je briga za žrtve eminentno tekovina judeo-kršćanske
tradicije, Sotona, kako kaže Girard, modernom brigom za žrtve odnosno
iskrivljavanjem pojma žrtve pokušava kršćanstvo pobijediti oružjem
25
Usp. A. S. BURNSIDE, Savjest opterećena pobačajem. Liječenje krivnje u slučaju pobačaja
sakramentalnim odrješenjem, u: Obnovljeni život, 57 (2002) 1, 75
26
Usp. V. POZAIĆ, Eutanazija pred zakonom, u: Obnovljeni život, 53 (1998) 4, 437.
27
Isto.
28
V. POZAIĆ, Hospicij promiče kulturu života, u: Obnovljeni život, 48 (1993) 5, 459
29
Usp. R. GIRARD, Promatrah Sotonu kako poput munje pade, AGM, Zagreb 2004., 199211.
9
svojstvenim kršćanstvu.30 Iz ove je perspektive moguće razumjeti kako je
jedan od glavnih prigovora kršćanstvu upravo nedovoljna briga za žrtve, iako
briga za žrtve proizlazi iz kršćanstva. Žrtve koje je proizvela Crkva, bilo
svjesnim djelovanjem bilo propustom bit će prenaglašavane.
30
Isto.
10
3. OSTALI OBLICI NASILJA
Kako uz ratno nasilje i obiteljskog nasilja postoji više različitih oblika
nasilja i različitih pristupa nasilju koji su po svojoj zastupljenosti kvantitativno
manji formirao sam cjelinu ostali oblici nasilja u kojem ćemo svaki od
pojedinih pristupa i oblika nasilja ukratko predstaviti. Kriterij kojim sam
napravio redoslijed je broj objavljenih tekstova.
Teologija i nasilje. Teološki promatrajući stvarnost nasilja autori
pokušavaju naći odnose nasilja i kršćanstva. Od Kristova primjera do danas.
Nigdje Krist ne pretpostavlja pasivnost pred nasiljem nego precizni odgovor
dobra na nasilje.31 U teoriji to dobro zvuči, u praksi skoro pa nikako, i
kršćanstvo je toga svjesno. Nasilje kao općeljudsko iskustvo svjedoči i Biblija
osobito Stari zavjet. U svjetlu optike R. Girarda A. Schneider obradit će temu
otkupljenja i nasilja primijenivši teoriju žrtvenog jarca na Slugu patnika i na
Novi zavjet.32
Na praktičnom planu suvremenu teologiju muče brojne stvari koje
uključuju u sebe i nasilje. Nasilje novog ateizma, koji se služi svim dostupnim
sredstvima skrivajući istinu i vodeći otvoreni rat protiv religije, osobito
kršćanstva. Svaki vjernik potencijalni je terorist, parola je u pozadini tog rata.
Pozivanje
na
znanost
i
proglašavanje
vjernika
glupima,
sklonima
fundamentalizmu i nasilju svakodnevna je pojava. Marginaliziranje i
diskriminacija na vjerskoj osnovi pojave su koje vjerujem da smo i svi mi
osjetili ili svjedočili i u društvu koje je statistički većinski katoličko.
Drugi problem suvremene teologije koji nosi brojne oznake nasilja, a u
jednom svom segmentu je obrađen jesu sekte. Zajednička je spoznaja da neke
religiozne organizacije (sekte) pridonose destabilizaciji društva, pojačanom
kriminalu i narkomaniji te promjeni kulturnog obrasca i mišljenja, političkoj
destabilizaciji društva i države, zlostavljanju djece i obitelji.33 Na osnovi ovih
problema, saznajemo, u Ruskoj Federaciji zabranjen je rad sekti Aum
31
A. VUČKOVIĆ, Nasilje, u: Crkva u svijetu, 37 (2002) 4, 384
Usp. A. SCHNEIDER, Nasilje i otkupljenje, u: Obnovljeni život, 49 1994) 2, 193-205.
33
Z. MILOŠEVIĆ, Nova politika Rusije i nekih europskih država prema vjerskim sektama, u:
Crkva u svijetu, 43 (2008) 1, 160.
32
11
Shinrikyo, a u gradu Moskvi djelatnost Jehovinih svjedoka.34 Francuzi su
zabranili Red sunčeva hrama i Scijentističku crkvu, dok Italija prati i
kontrolira rad okultnih religioznih organizacija.35
Seksualno nasilje. Seksualno nasilje sagledano je iz više točki. S
pravnog aspekta sagledana je problematika kažnjivih djela klerika protiv šeste
Božje zapovijedi. Podjela kažnjivih djela, predviđene kazne i preporuke.
Poseban osvrt Šalković će posvetiti problemu pedofilije36 u Crkvi, kao i B.
Vidović promatrajući problem pedofilije u društvu te odnos s problemom
pedofilije u katoličkoj Crkvi bez tendencije da ispriča, umanji ili zanemari
odgovornost Crkve za skandale koji su se dogodili.37
Etički osvrt na sasvim specifične oblike seksualnog nasilja u dva
članka donosi Š. Bilokapić. Dvojbe oko „hitne kontracepcije“ i prevencije
trudnoće nakon spolnog nasilja te kemijske kastracije donosi vrlo pregledno i
uz iscrpnu argumentaciju s teološko moralnog stajališta.38 S jednim od oblika
spolne diskriminacije fenomenom kojeg nazivaju Stakleni strop u svom tekstu
upoznaje nas A. Jergovski. Stakleni strop je specifičan oblik diskriminacije
koji se odnosi samo na žene. On je gornja granica do koje je ženi omogućeno
napredovanje te kako bi premostila tu prepreku žena treba puno više truda i
vremena nego li muškarac.39
Filozofija i nasilje. Filozofski osvrt na nasilje najupečatljivije je
izražen analizom govora moderne i postmoderne. Došli smo do zaključka da
su moderna i postmoderna same po sebi nasilne.40 Genealoškom analizom
govora dolazimo do zaključka da oba govora kulminiraju u heterotopiji
zatvorskih kampova u Auschwitzu i Guantanamu.41 Obećanje napretka je
razočaralo.42 Napredak s početka stoljeća, koji je obećavao na kraju istog
34
Usp. Isto.
Isto.
36
Usp. J. ŠALKOVIĆ, Kažnjiva djela klerika protiv šeste božje zapovijedi (kan. 1395), u:
Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 247-273.
37
B. VIDOVIĆ, Pedofilija i Crkva, u: Crkva u svijetu, 45 (2010.) 2, 139-142.
38
Š. BILOKAPIĆ, Etički vidovi kemijske kastracije, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 3, 333-354;
i ISTI, „Hitna kontracepcija“ i prevencija trudnoće nakon spolnog nasilja, u: Crkva u svijetu,
45 (2010) 2, 169-192.
39
A. JERGOVSKI, Stakleni strop. Granice u napredovanju žena na radnom mjestu,
Obnovljeni život, 65. (2010) 3, 403.
40
B. GUNJEVIĆ, O nasilju i teroru malih i velikih pripovijesti, u: Nova prisutnost, 5 (2007)
2, 227.
41
Isto.
42
Isto.
35
12
pretvorio se u odnos prema žrtvama i zločincima.43 Suvremeno doba u bitnom
je obilježeno nasiljem. Osigurati ono specifično humano nasuprot prisili i
strasti pokušava i filozofija susreta ili filozofija dijaloga. Realistička filozofija
pokušava odvojiti politiku i etiku što je jednostran i nepotpun pogled u
stvarnosti neizvediv kao na međunarodnom tako i na unutardržavnom
političkom nivou.44
Mediji i nasilje. Svijest velike važnosti medija u njihova utjecaja na
pojedinca i društvo prožima promišljanja o nasilju vezanom uz medije.
Svakako najutjecajniji medij je televizija. Ona je medij koji od kojega se
doznaje najveći broj informacija, medij koji snažno utječe na vrednovanje i
razumijevanje svijeta.45 Svako medijsko prezentiranje nasilja nije tek puko
preslikavanje nasilja koje u životu susrećemo već nasilje koje se prikazuje
dobiva nove funkcije i nova značenja.46 U svjetlu ove spoznaje pogled na
nasilje u medijima daje jedne sasvim posebne implikacije. Problem je tim veći
što je neosporan trend uredničkog uvrštavanja negativnih i loših događaja kao
osnovnih vijesti. Etička pitanja koja takav medijski pristup otvara su brojna
odgovornost medija, demokratičnosti istih i poštivanje ljudskih prava.47
Trendovi koji se mogu uočiti dovode hrvatske medije u svojevrsnu krizu
identiteta u kojoj svi nalikuju jedni na druge.48 Granice morala i nemorala na
tv svojim će radom pokušati odrediti Valentin Pozaić.49
Govor o agresiji kod mladih autori direktno ili indirektno vežu s
ulogom medija pa sam tri članka o agresiji dodao u skupinu članaka o
medijima i nasilju. Agresija - riječ koja se toliko rabi da je izgubila nijanse
dok je konotacija ostala, prijeti opasnost da na pitanje što agresivnost
upadnemo u nabrajanje bez kraja.50 Ako je agresivnost sve, onda ništa više
nije agresivnost.51 Jasno je kako je agresivnost među ljudima u porastu a
43
Usp. A. VUČKOVIĆ, Muke s pamćenjem, Crkva u svijetu, 36 (2001) 1, 4.
Usp. D. MLADIĆ, Klasična realistička teorija međunarodnih odnosa i etika, u: Obnovljeni
život, 66 (2011) 2, 173.
45
J. VALKOVIĆ, Oblici i utjecaji televizijskog nasilja, u: Nova prisutnost, 8 (2010) 1, 67.
46
Isto.
47
J. BURIĆ, Masovni mediji kao subjekti manipulacije. Etičke vrijednosti nasuprot
„trendovskoj tržišnoj kulturi“ manipuliranja nasiljem, nesrećama i zločinima, u: Obnovljeni
život, 64 (2009) 4, 531.
48
Usp. Isto.
49
Usp. V. POZAIĆ, Granice morala i nemorala na TV, u: Obnovljeni život, 47 (1992) 6, 557.
50
Usp. M. SZENMARTONI, Agresivnost i njezini odrazi u odgoju, 46 (1991) 6, 627.
51
Isto.
44
13
osobito je to vidljivo na mlađoj populaciji. Populacija posebna pogođena
porastom agresivnosti su školska djeca, osobito srednjoškolci. Istražujući
problem Mijo Nikić određuje vezu kvocijenta inteligencije i kriminalnog
ponašanja, emotivnu nestabilnost te utjecaj medija na kriminalno ponašanje
mladih,52 donoseći na kraju analize prijedloge sprječavanja i prevencije
konfliktnog ponašanja. Rad s agresivnim nasilnicima u srednjoškolskim
ustanovama zahtjeva poseban program. Uključivanje roditelja, nastavnika i
razredne zajednice od presudne je važnosti za uvid u agresivno ponašanje,
uočavanje uzroka i rješavanje problema.
52
Usp. M. NIKIĆ, Psihološki vidik mladenačke delikvencije, u: Obnovljeni život, 54 (1999)
1, 79.
14
4. STATISTIČKI OSVRT
Analiza je napravljena na pet časopisa kroz dvadeset godišta.
Ukupno je uvršteno 114 tekstova.
70 tekstova za svoju temu ima rat i ratna nasilja što je 61% ukupnog
broja. 18 tekstova tematizira nasilje povezano s obitelji što je 15% svih
tekstova.
Ostalih 26% tekstova podijeljeno je na pet podskupina od kojih je
najveća teologija i nasilje sa 15 tekstova ili 13% ukupnog broja.
Broj objavljenih tekstova po časopisima: Obnovljeni život 43 teksta,
Crkva u svijetu 34, Bogoslovska smotra 26, Nova prisutnost i Diacovensia po
5.
Autori s najvećim brojem tekstova: Pozaić Valentin 7 tekstova, Koprek
Ivan i Vučković Ante po 4, te Baloban Stjepan, Mijo Nikić i Tonči Matulić sa
po 3 teksta.
15
5. BIBLIOGRAFIJA TEKSTOVA
1. Nediljko Ante ANČIĆ, Tranzicijski stradalnici, Crkva u svijetu, 37 (2002)
2, 115-118.
2. Jadranka Rebeka ANIĆ, Demitologizacija nespojivosti ljubavi i nasilja u
obiteljskom kontekstu: teološki pristup, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 193217.
3. Mato ARTUKOVIĆ, MARIN SRAKIĆ, Zabrana školskog vjeronauka u
doba komunizma. Kratki prikaz na temelju povijesnih izvora s posebnim
osvrtom na Republiku Hrvatsku i na područje Đakovačke i Srijemske
biskupije, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2000., str. 107., u:
Diacovensia, 8 (2000) 1, 221-227.
4. Antun BAČIĆ, Određivanje nastanka smrti, transplantacija organa, u:
Crkva u svijetu, 33 (1998) 1, 53-61.
5. Josip BALOBAN, Pozicija i uloga Crkve u srednjoj i istočnoj Europi 20
godina nakon urušavanja komunističkog sustava, u: Bogoslovska smotra, 79
(2009) 4, 739-753.
6. Stjepan BALOBAN - Gordan ČRPIĆ, Spolnost – odnos prema seksualnom
ponašanju, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000) 2, 395-419.
7. Stjepan BALOBAN - Gordan ČRPIĆ, Pobačaj i mentalitet u društvu, u:
Bogoslovska smotra, 68 (1998) 4, 641-654.
8. Stjepan BALOBAN, Zauzimanje katoličke Crkve u Hrvata za stradanja
konkretnog čovjeka u ratu, u: Crkva u svijetu, 28 (1993) 1, 54-62.
9. Vesna BILIĆ, Agresivnost mladih i mogućnost pomoći, u: Obnovljeni život,
54 (1999) 1, 69-77.
16
10. Šimun BILOKAPIĆ, Etički vidovi kemijske kastracije, u: Crkva u svijetu,
45 (2010) 3, 333-354
11. Šimun BILOKAPIĆ, „Hitna kontracepcija“ i prevencija trudnoće nakon
spolnog nasilja, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 169-192.
12. Marijan BIŠKUP, Samoubojstvo u prosudbi kršćanske etike, u:
Bogoslovska smotra, 71 (2001) 4, 529-552.
13. Nikola BIŽACA, Solidarnost sa žrtvama, u: Crkva u svijetu, 36 (2001) 3,
275-279.
14. Ivan J. BOŠKOVIĆ, Omladinska događanja u splitu uoči prvoga svjetskog
rata i anti-klerikalno djelovanje Mateja Košćine, u: Crkva u svijetu, 42 (2007)
2, 346-374.
15. Rudolf BRAJČIĆ, Donum Vitae – Dar Života, u: Obnovljeni život, 56
(2001) 2, 243-252.
16. Krešimir BULIĆ, Svećenici prognanici i njihov rad s izbjeglicama, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 428-431.
17. Jasna BURIĆ, Masovni mediji kao subjekti manipulacije. Etičke
vrijednosti nasuprot „trendovskoj tržišnoj kulturi“ manipuliranja nasiljem,
nesrećama i zločinima, u: Obnovljeni život, 64 (2009) 4, 531-544.
18. Anthony Stephen BURNSIDE, Savjest opterećena pobačajem. Liječenje
krivnje u slučaju pobačaja sakramentalnim odrješenjem, u: Obnovljeni život,
57 (2002) 1, 75-89.
19. Ivan CIFRIĆ, Kultura zidova – prošlost ili kontinuitet. Dolje zid! Živio
zid! – 20 godina poslije, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 4, 721-738.
17
20. Andrija CRNKOVIĆ, Obavještajni rad u doba nesagorivog nemira, u:
Crkva u svijetu, 44 (2009) 3, 372-380.
21. Jasna ĆURKOVIĆ, Identitet hrvatskog veterana u tjesnacu krivnje i
bolnog sjećanja. Interdisciplinarni pristup PTSP-u kao uvod u teološku
raspravu, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 223-245.
22. Borislav DADIĆ, Filozofski temelji totalitarnih ideologija dvadesetog
stoljeća u misli Hijacinta Boškovića, Obnovljeni život, 58 (2003) 1, 23-33.
23. Anđelko DOMAZET, Teologija mira, Crkva u svijetu, 38 (2003) 1, 3-6.
24. Marko P. ĐURIĆ, Od vjerske tolerancije do uzajamne suradnje, Crkva u
svijetu, 33 (1998) 4, 373-388.
25. Roger kardinal ETCHEGARAY, Što Crkva kaže o miru i što čini za mir,
Crkva u svijetu, 29 (1994) 1, 57-63.
26. Nada GOSIĆ, Tonči Matulić, „Bioetika“, Glas koncila, Zagreb 2001., u:
947-950.
27. Grgo GRBEŠIĆ, Progoni kršćana napose u Dioklecijanovo doba, u
Diacovensia, 15 (2007) 1, 21-42.
28. Josip GROŠIĆ, Pomoć hrvatske dijaspore Hrvatskoj putem Crkve, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 337-344.
29. Vladimir GRUDEN, Mir i suživot u okvirima Crkve, u: Bogoslovska
smotra, 63 (1993) 3-4, 392-403.
30. Boris GUNJEVIĆ, O nasilju i teroru malih i velikih pripovijesti, u: Nova
prisutnost, 5 (2007) 2, 227-244.
18
31. Stjepan HERCEG, Briga Crkve za Hrvate izbjeglice u Europi, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 375-381.
32. Tomislav IVANČIĆ, Duhovne traume izbjeglih i prognanih osoba, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 420-427.
33. Antonija JERGOVSKI, Stakleni strop. Granice u napredovanju žena na
radnom mjestu, Obnovljeni život, 65. (2010) 3, 403-412.
34. Ana Marija JOSIPOVIĆ – Elizabeta NAJMAN HIŽMAN – Zdravka
LEUTAR, Nasilje nad osobama s intelektualnim poteškoćama, Nova
prisutnost, 4 (2008) 3, 353-372.
35. Jakov JUKIĆ, Rat i protiv rat u monoteističkim religijama, u: Obnovljeni
život, 49 (1994) 3-4, 361-384.
36. Franjo JURAK, Pastoral izbjeglica i prognanika, u: Bogoslovska smotra,
63 (1993) 3-4, 404-405.
37. Stipe JURIĆ, Surovo razaranje hrvatskih zemalja u svjetlu eshatološkog
procesa uništenja zemlje, u: Obnovljeni život, 48 (1993) 5, 413-437.
38. Ante KADIĆ, Evelin Waugh o „Titovim partizanima“, u: Crkva u svijetu,
29 (1994) 3, 304-316.
39. Ante KADIĆ, Evelin Waugh o „Titovim partizanima“ (II:), u: Crkva u
svijetu, 29 (1994) 4, 440-452.
40. Križo KATANIĆ, Psihološki i psihijatrijski problemi izbjeglih i
prognanih, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 382-384.
19
41. Ivan KOPREK, Filozofska kritika totalitarizma, u: Obnovljeni život, 51
(1996) 1-2, 71-82.
43. Ivan KOPREK, Moć moći. Nekoliko misli o biti i smislu moći, u:
Obnovljeni život, 49 (1994) 1, 69-78.
44. Ivan KOPREK, Novi ateizam – hir, prezir mržnja, u: Obnovljeni život, 64
(2009) 2, 147-148.
45. Ivan KOPREK, Pacifizam i teorija pravednog rata. Povijesni razvoj i
značenje „bellum iustum“ teorije, u: Bogoslovska smotra, 46 (1991) 5, 459472.
46. Karlo KORAČEVIĆ, Dinamika suživota mladih i starih u obitelji, u:
Obnovljeni život, 50 (1995) 6, 559-568.
47. Ivan KORDIĆ, Demokracija, ideologija i religija, u: Obnovljeni život, 49
(1994) 3-4, 259-280.
48. Jure KRIŠTO, Neki povijesni izvori totalitarizama XX. stoljeća, u:
Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 5-14.
49. Hrvoje LASIĆ, Uzroci i posljedice rata – kako ih otkloniti?, u: Obnovljeni
život, 50 (1995) 5, 525-532.
50. Ivan MACAN, Filozofska analiza totalitarizma, u: Obnovljeni život, 51
(1996) 1-2, 35-47.
51. Špiro MARASOVIĆ, Pojam mira u socijalnim dokumentima Crkve, u:
Crkva u svijetu, 39 (2004) 3, 335-361.
52. Željko MARDEŠIĆ, Političke religije i novo mirotvorstvo, u: Crkva u
svijetu, 33 (1998) 4, 408-415.
20
53. Željko MARDEŠIĆ, Mirotvorstvo, rat i religije, u: Crkva u svijetu, 36
(2001) 4, 385-388.
54. Marko MARINIĆ, Loše stanje organizma kao „dovoljan“ argument za
eutanaziju osoba s invaliditetom, u: Obnovljeni život, 62 (2007) 2, 131-149.
55. Ivan MARKEŠIĆ, Jesu li rat i religije dvije odvojene društvene
zbiljnosti?, u: Nova prisutnost, 6 (2008) 2, 185-202.
56. Mirko J. MATAUŠIĆ, Masmediji i obitelj, u: Obnovljeni život, 47 (2002)
6, 542-556.
57. Ate MATELJAN, Crna knjiga o grozovitostima komunističke vladavine u
hrvatskoj, u: Crkva u svijetu, 35 (2000) 1, 112-129.
58. Ante MATELJAN, Pred apsurdom masovne smrti, u: Crkva u svijetu, 28
(1993) 4, 478-484.
59. Tonči MATULIĆ, Solidarne dimenzije bioetičkih izazova u hrvatskom
društvu, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005) 4, 1045-1075.
60. Tonči MATULIĆ, Bioetika i genetika: medicinska praksa između
eugenike i jatrogene bolesti, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005) 1, 185-210.
61. Tonči MATULIĆ, Ljudski život – ugrožena vrednota, u: Bogoslovska
smotra, 71 (2001) 2-3, 415-440.
62. Milan MESIĆ, Raseljena Hrvatska – svjetski okvir, vrste raseljenika i
njihovi pogledi na povratak, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 358-374.
63. Dino MILINOVIĆ, Zla kob stoljeća. O komunizmu, nacizmu i
jedinstvenosti Shoe, Crkva u svijetu, 34 (1999). 1, 121-126.
21
64. Zoran MILOŠEVIĆ, Nova politika Rusije i nekih europskih država prema
vjerskim sektama, u: Crkva u svijetu, 43 (2008) 1, 160-174.
65. Anto MRŠIĆ, Međureligijski dijalog – prinos općoj kulturi dijaloga, u:
Obnovljeni život, 57 (2002), 453-465.
66. Damir MLADIĆ, Klasična realistička teorija međunarodnih odnosa i etika,
u: Obnovljeni život, 66 (2011) 2, 173-186.
67. Ljiljana MOKROVIĆ, Evangelizacija Indijanaca i pitanje Drugoga, u:
Obnovljeni život, 64 (2009) 2, 247-266.
68. Nazif efendija GARIB-MUDERIS, Abortus u Islamu, u: Obnovljeni život,
61 (2006) 2, 243-247.
69. Mijo NIKIĆ, Psihološka analiza totalitarizama. Psihologija propagande u
službi totalitarnog režima, u: Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 49-62.
70. Mijo NIKIĆ, Psihološki vidik mladenačke delikvencije, u: Obnovljeni
život, 54 (1999) 1, 79-92.
71. Mijo NIKIĆ, Samoubojstvo. Psihodinamika, prevencija i moralno
vrednovanje, u: Obnovljeni život, 54 (1999) 1, 79-92.
72. Davorin PETERLIN, Propovjednik o prolaznosti rata i mira (Propovjednik
3, 1-8), u: Crkva u svijetu, 36 (2001) 3, 332-336.
73. Valentin POZAIĆ, Biblijsko – moralni pogled na djecu stradalnike, u:
Obnovljeni život, 57 (2002) 4, 519-524.
74. Valentin POZAIĆ, Odgovornost u vrtlogu rata. Primjer genocid –
silovanje, u: Obnovljeni život, 48 (1993) 3-4, 287-307.
22
75. Valentin POZAIĆ, Eutanazija pred zakonom, u: Obnovljeni život, 53
(1998) 4, 437-446.
76. Valentin POZAIĆ, Granice morala i nemorala na TV, u: Obnovljeni život,
47 (1992) 6, 557-569.
77. Valentin POZAIĆ, Korupcija o nama - mi o korupciji, u: Obnovljeni život,
62 (2007) 2, 229-235.
78. Valentin POZAIĆ, Hospicij promiče kulturu života, u: Obnovljeni život,
48 (1993) 5, 459-476.
79. Valentin POZAIĆ, Vrednota života u nauku
Katoličke crkve, u:
Obnovljeni život, 56 (2001) 2, 197-206.
80. Frano PRCELA, Balkanski ratovi, u: Crkva u svijetu, 33 (1998) 4, 416437.
81. Frano PRCELA, Pjesma za Bosnu. Joseph Brodsky, u: Crkva u svijetu, 29
(1994) 1, 74-76.
82. Frano PRCELA, Religije, rat i dijalog, , u: Crkva u svijetu, 39 (2004) 4,
553-573.
83. Stjepan RADIĆ, Hannah Arendt. O zlu, u: Diacovensia, 14 (2006) 1, 169174.
84. Ružica RAZUM, Crkva i teologija nakon pada „zidova“, u: Bogoslovska
smotra, 79 (2009) 4, 679-683.
85. Adalbert REBIĆ, Povratak prognanika u njihov zavičaj i uloga Crkve, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 386-391.
23
86. Ivica RELKOVIĆ, 113 dana tamnice, u Obnovljeni život, 47 (1992) 3-4,
359-371.
87. Helmut RENÖCKL, Susret i sukob. Etički ishodi dijaloške filozofije kod
Bubera i Grisebacha, Diacovensia, 1 (1993) 1, 45-61.
88. Ivan ROGIĆ, Pet tvrdnja o dvoziđu. Kratak osvrt na Hrvatske prilike 20
godina nakon rušenja Berlinskog zida, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 4,
703-719.
89. Alfred SCHNEIDER, Nasilje i otkupljenje, u: Obnovljeni život, 49 (1994)
2, 193-205.
90. Nikola STANKOVIĆ, Pojmovnik antitotalitarnih enciklika iz 1937, u:
Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 121-136.
91. Vladimir STANKOVIĆ, Caritas u zbrinjavanju prognanika i izbjeglica, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 406-413.
92. Mihaly SZENMARTONI, Agresivnost i njezini odrazi u odgoju, u:
Obnovljeni život, 46 (1991) 6, 627-636.
93. Josip ŠALKOVIĆ, Kažnjiva djela klerika protiv šeste božje zapovijedi
(kan. 1395), u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 247-273.
94. Franjo ŠANJEK, Hrvati prognanici i izbjeglice kroz povijest, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 345-357.
95. Ivan ŠARČEVIĆ, Totalitarizam, teologija i simboli. Sakralizirana politika
i nacionalizirana vjera: primjer Bosne i Hercegovine, u: Nova prisutnost, 8
(2010) 1, 87-97.
96. Marijan ŠEF, Novi početak ili svršetak križarskih ratova, u: Obnovljeni
život, 51 (1996) 5, 604-608.
24
97. Zvonimir ŠEPAROVIĆ, Međunarodno pravo o izbjeglicama, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 385.
98. Neven ŠIMAC, Crna knjiga komunizma, u: Crkva u svijetu, 33 (1998) 3,
276-294.
99. Neven ŠIMAC, Katolici i Židovi: od antisemitizma i antijudaizma do
kajanja i pomirenja, u: Crkva u svijetu, 34 (1999) 3, 362-373.
100. Drago ŠIMUNDŽA, Bezumnost osvajačkog rata i borba za mir u
Hrvatskoj 1991., U: Crkva u svijetu, 26 (1991) 4, 225-229.
101. Luka TOMAŠEVIĆ, Crkva i smrtna kazna, Crkva u svijetu, 37 (2002) 3,
280-295.
102. Jerko VALKOVIĆ, Oblici i utjecaji
televizijskog nasilja, u: Nova
prisutnost, 8 (2010) 1, 67-86.
103. Jef Van GERVEN, Protupješačke mine – etičko razmišljanje,
u:
Obnovljeni život, 50 (1995) 5, 439-452.
104. Boris VIDOVIĆ, Pedofilija i Crkva, u: Crkva u svijetu, 45 (2010.) 2,
139-142.
105. Ante VUČKOVIĆ, Muke s pamćenjem, Crkva u svijetu, 36 (2001) 1, 36.
106. Ante VUČKOVIĆ, Nasilje, u: Crkva u svijetu, 37 (2002) 4, 383-386.
107. Ante VUKASOVIĆ, Ateistička zlouporaba etike u srednjim školama, u:
Obnovljeni život, 58 (2003) 4, 491-499.
25
108. Ante VUKASOVIĆ, Djeca - žrtve feminističko – anarhističkoga
„spolnog odgoja“, u: Obnovljeni život, 62 (2007) 3, 307-321.
109. Ante VUKASOVIĆ, Nerođena djeca – žrtve, a imaju pravo na život, u:
Obnovljeni život, 54 (1999) 3, 367-376.
110. Bože VULETA, Izvori mira i nemira u obitelji. Ophođenje u konfliktnim
situacijama, u: Obnovljeni život, 55 (2000) 3, 399-416.
111. Franjo ZENKO, Mounierov personalizam suočen s totalitarizmima XX.
Stoljeća. Kritika predtotalitarnih situacija, Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 6370112. Damir ZORIĆ, Povijest kao prostor. Genocid i migracije naroda, u:
Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 414-419.
113. Mato ZOVKIĆ, Uključivanje Hrvata u međureligijske mirovne pokrete,
u: Crkva u svijetu, 29 (1994) 1, 45-62.
114. Dražen ŽIVIĆ, Problematika istraživanja demografskih gubitaka drugoga
svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj, u: Diacovensia, 14 (2006) 1, 7.
26
SADRŽAJ
UVOD
2
1. RAT I NASILJE
3
2. NASILJE I OBITELJ
8
3. OSTALI OBLICI NASILJA
11
4. STATISTIČKI DODATAK
15
5. BIBLIOGRAFIJA TEKSTOVA
16
SADRŽAJ
27
27

Download Report