Software

4. OPERACIJSKI SUSTAVI
4.1. Softver
Softver je dio računalnog sustava koji obuhvaća sve kompjutorske programe napisane na nekom od
programskih jezika i smještene u određenoj vrsti memorije.
Funkcija softvera je omogućavanje komunikacije korisnika s računalom odnosno izvršavanje
određenog zadatka obrade podataka.
Postoje dvije osnovne vrste softvera:
 aplikacijski ili korisnički softver je skup povezanih programa koji su napisani da bi
omogućili izvođenje specifičnog zadatka obrade odnosno rješenje određenog problema
korisnika.
 sistemski softver je svojevrsna podloga aplikacijskom softveru. On omogućava pokretanje
računalnog sustava, koordinira rad svih dijelova hardvera i usklađuje uporabu i izvršavanje
instrukcija aplikacijskog softvera.
Može se, ukratko, reći da aplikacijski softver određuje što će računalo raditi, a sistemski softver
određuje kako će to raditi.
4.1.1. Aplikacijski softver
Do aplikacijskog softvera (aplication software) korisnik može doći na nekoliko načina:
 može kupiti gotovi softverski paket kojeg su profesionalna softverska poduzeća kreirala za
izvršavanja određenog tipa zadatka,
 može napisati vlastite programe za svoje specifične potrebe. Naravno, ovom načinu je
pretpostavka znanje programiranja.
 može naručiti izradu vlastitog programa za svoje specifične potrebe u nekoj od tvrtki koja se
bavi tim poslom.
Aplikacijski softver se kreira za različita područja ljudskog djelovanja. Ta područja određuju i
različite vrste aplikacijskog softvera:
1. Programi za obradu teksta (Word processing software) omogućavaju korisniku pisanje i
oblikovanje dokumenata odnosno različitih vrsta tekstova. Najpopularniji programski paketi ove
namjene su: Microsoft Word i Word Perfect.
Nazivi programa uz sebe obično imaju i broj verzije odnosno inačice. Općenito, veći broj
označava noviju verziju, što znači bolje mogućnosti tog programa u izvršenju određenog
zadatka, kao i njegovu prilagodbu sve usavršenijem hardveru.
2. Programi za stolno izdavaštvo (Desktop publishing) zajedno sa posebnim hardverskim
komponentama računalnog sustava služe za izradu knjiga, brošura, novina i sličnog, odnosno za
izvedbu kompletnih izdavačkih poslova, jer omogućavaju kombiniranje teksta i grafike odnosno
elemenata različitih datoteka u zajedničku cjelinu. Poznatiji programski paketi ove namjene su
Microsoft Publisher, Aldus PageMaker, Ventura, Quark Xpress.
3. Programi za tablične proračune (Spreadsheet software), koji se temelje na računovodstvenim
principima i uporabi matematičkih, statističkih i logičkih obrada, omogućuju korisniku izradu
vlastitih financijskih proračuna i izvještaja. Najčešće su u uporabi Microsoft Excel, Quattro,
Lotus 1-2-3.
4. Programi za upravljanje bazama podataka (Database management system) omogućavaju
korisniku pohranjivanje velikog broja podataka organiziranih tako da je njihova kasnija uporaba
u različitim obradama jednostavna i brza. Popularni programi ove namjene su Microsoft Access,
dBASE, Paradox, Filepro.
5. Programi za crtanje (Graphics softvare) omogućavaju korisniku izradu različitih tipova
grafičkih prikaza. Ti se prikazi mogu vidjeti na ekranu ili na trajnom nosiocu (papir, film). Ovi
se programi obično koriste u kombinaciji s programskim paketima drugih namjena. Poznatiji su
PC Paintbrush, CorelDRAW, Adobe Photoshop.
-1-
6. Programi za dizajniranje i projektiranje (Computer Aided Design – CAD; Engeneerung –
CAE; Manufacturing – CAM) su razvijeniji oblik grafičkih programa. Između ostalog, ovi
programi omogućavaju detaljne trodimenzionalne rotirajuće prikaze kreiranih objekata,
kompjutorsku simulaciju njihovog funkcioniranja, kao i njihovu izradu.
7. Programi za povezivanje odnosno komunikaciju (Communications software) uspostavljaju
spojivost računalnog sustava s drugim sustavima. To znači da ovi programi omogućavaju
korisniku pristup podacima i programima koji su smješteni u udaljenim računalima. Korisnici
mikroračunala najčešće upotrebljavaju komunikacijske programe Internet Explorer, Outlook
Express, Netscape Navigator.
8. Programi za multimedijske informacije podržavaju uporabu različitih izvora podataka,
njihovu obradu, pohranjivanje i prikaz na različitim medijima i izlaznim uređajima. Ovaj
softver, dakle, integrira tekst, sliku i zvuk u multimedijsku informaciju. Za to je naravno
potreban i odgovarajući hardver.
4.1.2. Sistemski softver
Sistemski softver (system software) sadrži veliki broj instrukcija među kojima su najvažnije
sljedeće tri skupine:
1. Interne naredbe (Internal command instructions), koje se nakon uključivanja računala
učitavaju u radnu memoriju u procesu koji se zove podizanje sustava. Ove naredbe
usmjeravaju i koordiniraju ostale vrste softvera i hardverske uređaje.
2. Eksterne naredbe (External command instructions), koje su smještene na nekoj od vanjskih
memorija i aktiviraju se po potrebi, uglavnom za zadatke opće namjene.
Skupine internih i eksternih naredbi zajedno čine operativni sustav (operating system) računala.
3. Programi prevodioci (Language Processors), koji služe za prevođenje kompjutorskih programa
pisanih u nekom višem programskom jeziku na strojni jezik, odnosno izvorni (source code)
program prevode u ciljni (object code) program.
Dvije su osnovne vrste programa prevodioca:
 interpreteri prevode naredbu po naredbu i odmah javljaju eventualne sintaktičke pogreške
(syntax error) u programu (ali ne prepoznaju logičke pogreške!)
 kompajleri (kompilatori) prevode cjelokupni program odjednom i zato je vrijeme
prevođenja puno kraće. Eventualne pogreške u sintaksi programa ovi prevodioci javljaju
prije samog izvršenja programa.
4.2. Operacijski sustavi
4.2.1. Definicija
Operacijski sustav (OS) je temeljni dio softvera neophodan za rad računalom.
Pokreće se automatski, uključenjem računala. Pri tome proziva pojedine računalne uređaje
provjeravajući njihovu prisutnost i ispravnost.
OS povezuje i nadzire sve uređaje računala u jedinstvenu, skladnu i djelotvornu cjelinu.
OS je neka vrsta veze između hardvera i softvera. OS koordinira cijelim hardverom (procesorom,
ulaznim i izlaznim jedinicama, radnom te ostalim memorijama) na softverski način (uz pomoć
programa).
OS se sastoji od skupa međusobno usklađenih i povezanih programa koji omogućuju korištenje
računala. To znači da samo uz pomoć OS možemo izvršavati ostale programe (aplikacije), rukovati
datotekama te općenito komunicirati računalom. Bez OS računalo je neupotrebljivo.
Dvije osnovne zadaće OS su:
1. upravljanje računalom
a) pokretanje više programa
b) rukovanje datotekama (osnovne naredba OS-a)
c) rad s diskovima
d) ugađanje računala (brzine pisača, slike na monitoru, raspored memorije,...)
-2-
2. nadgledanje računala
a) nadzor ispravnosti hardverskih uređaja
b) zaštita programa i podataka u višekorisničkom radu od neovlaštenog
pristupa (vrijedi za mrežne operacijske sustave, npr. Windows NT)
4.2.2. Obilježja operativnih sustava
Prvi OS (kao npr. DOS) su omogućavali komunikaciju samo jednog korisnika s računalom, jer su
mogli primiti instrukcije samo s jednog terminala ili nekog drugog ulaznog uređaja, i mogli su u
radnu memoriju odjednom smjestiti samo jedan program.
Kasniji OS imaju razvijenije mogućnosti komunikacije i pružaju bitna poboljšanja u korištenju
računala. To su:
 Multitasking odnosno multiprograming (višezadaćnost) – mogućnost izvršenja nekoliko
zadataka ili izvođenja nekoliko programa odjednom.
Međutim ova istovremenost je samo prividna, jer je sam proces obrade razdijeljen tako da se
izvršava mali dio jednog programa, zatim procesor prelazi za izvršavanje dijela drugog
programa, i tako redom, prema određenim prioritetima, dok se ne završi kompletan zadatak
odnosno predviđena obrada.
 Multiprocesing – zahtijeva dva ili više procesora i izvodi istovremene obrade instrukcija
različitih programa u pravom smislu te riječi. Koristi se naročito kod velikih računalnih
sustava.
 Podjela vremena – omogućava većem broju korisnika da preko terminala ili radnih stanica
istovremeno koriste jedno računalo. Drugim riječima, vrijeme rada procesora dijeli se na mala
vremenska razdoblja u kojima svaki korisnik vrši dio po dio svoje obrade.
4.2.3. Vrste operativnih sustava
 DOS, odnosno MS DOS (Microsoft Disk Operating System) je prvi operativni sustav za
mikroračunala (1981.). Razvijao se u nekoliko verzija. Namijenjen je za jednog korisnika
(singl-user). Ne podržava višezadaćnost, istovremenost, niti podjelu vremena. Tvorci DOS-a su
Bill Gates i Paul Allen, osnivači tvrtke Microsoft. DOS je dosta dugo bio najpopularniji OS u
svijetu zbog svoje pristupačnosti i niske cijene. Međutim, sve operacije su se izvodile
upisivanjem naredbi koje su od korisnika zahtijevale dobro poznavanje tih naredbi, ali i
engleskog jezika.
 Windowsi su u početku bili samo grafička nadogradnja DOS-u koji je i dalje bio osnovni OS,
ali su korisniku omogućavali ugodniji rad pomoću miša, davali više vizualnih podataka,
omogućavali prenošenje slika i tekstova između raznih programa. Pojavom Windowsa 95,
Windowsi postaju prvi pravi grafički OS koji podržava multitasking, multiprograming,
istovremenost, korištenje proširene radne memorije. Korisniku pružaju grafičko sučelje koje
slikovnim prikazima – ikonama – zamjenjuje utipkavanje naredbi.
 UNIX se razvio 1971. godine, ali koristi se još i danas. Glavne karakteristike su mu:
višezadaćnost, istovremeni rad više korisnika na umreženim računalima (podjela vremena).
Besplatna verzija Unixa (koja se može skinuti s interneta) zove se Linux.
Napomena: ovo su samo najkorišteniji OS danas u svijetu, što znači da osim njih postoje i neki
drugi (npr. OS/2, Warp,...)
4.3. Operacijski sustav DOS
MS DOS je kratica od Microsoft Disk Operating System.
Operacijski sustav možemo shvatiti kao jezik koji moramo naučiti da bi mogli komunicirati s
računalom. Budući da je DOS jako primitivan, moramo sve naredbe pisati uredno i točno jer nas
inače računalo neće razumjeti. Prije samih naredbi moramo naučiti neke osnovne pojmove kao što
su datoteka i imenik.
-3-
4.3.1. Datoteka
Datoteka (engl. file) je osnova zapisa na disku koja ime svoje ime, tip i vrijeme izmjene.
Datoteka je zapis bilo kakvog sadržaja i veličine te jednoznačnog naziva. Svaki program tijekom
svog rada upotrebljava barem jednu datoteku, a i sam program je najmanje jedna datoteka.
Datoteke su uređeni skupovi podataka koji su zapisani na diskovima. Podaci unutar datoteke tvore
cjelinu koja određuje smisao i razlog postojanja datoteke.
Najjednostavnije rečeno, datoteka je zapis na disku koji sadrži podatke.
Svaka datoteka ima svoj naziv po kojem je OS prepoznaje. Naziv datoteke sastoji se od imena i tipa
(odvojenih točkom).
Pr: RASPORED.TXT , COMMAND.COM , VJEZBA1.DOC
Ime datoteke sastoji se od najviše 8 alfanumeričkih znakova (A-Z, ali bez Š,Č,Ć,Ž,Đ i 0-9) i obično
nas podsjeća na njen sadržaj.
Imena datoteki iz primjera: RASPORED, COMMAND, VJEZBA1.
Tip datoteke (ekstenzija) služi kao oznaka vrste datoteke i sastoji se od najviše 3 alfanumerička
znaka. Vrste datoteka: tekstualne (TXT, DOC,...)
izvršne (EXE, COM, BAT,...)
sustavne (SYS)
programske (BAS, PAS, C,...)
slikovne (BMP, JPG, GIF, TIF,...)
zvukovne (WAV, MID, MP3...)
sažete (bilo koje od prethodnih) u jednu (ZIP, ARJ,...)
Datoteke koje sadrže tekst nazivaju se tekstualne datoteke. Želimo li pogledati sadržaj neke
tekstualne datoteke, moramo ju otvoriti u nekom tekst editoru. Editor je program pomoću kojeg
čitamo i mijenjamo sadržaj tekstualne datoteke (u DOS-u naredba EDIT).
Izvršne datoteke znamo pod imenom programi, a to znači da izvode neki složeniji posao po
unaprijed utvrđenoj proceduri. Da bi se izvršio taj program dovoljno je otipkati ime datoteke (bez
tipa). Izvršne datoteke nema smisla čitati jer su pisane posebnim jezikom razumljivom samo
računalu.
Osim imena i tipa DOS svakoj datoteci pridružuje datum i vrijeme nastanka (ili zadnje promjene) te
zapis o veličini datoteke (u bajtovima, KB,...)
Ako korisnik vrši neku operaciju nad skupom datoteka upotrijebit će posebni znak koji zovemo
zamjenica. Zamjenice zamjenjuju imena ili tipove datoteka (ali ne i točku):
* - zamjenjuje niz znakova
? – zamjenjuje jedan znak
Pr:
*.EXE - odnosi se na sve izvršne datoteke tipa EXE
M*.* - odnosi se na sve datoteke koje počinju slovom M
???.TXT - odnosi se na sve datoteke tipa TXT s imenom od 3 znaka
1A??.* - odnosi se na sve datoteke s imenom od 4 znaka, a prva dva su 1A
????Y.D* - odnosi se na sve datoteke s imenom od 5 znakova i zadnji je Y te tipom
koji počinje slovom D
4.3.2. Mapa ili imenik
Na osobnom računalu s vremenom se nagomila mnoštvo datoteka. Kada bi se sve datoteke nalazile
na disku bez ikakvog reda, bilo bi se teško snalaziti tj. naći baš onu datoteku koja je potrebna. Da bi
se na disku stvorio red, uvode se mape (imenici) koji dijele disk na manje logičke cjeline. Unutar
jedne mape smještaju se datoteke koje imaju nešto zajedničko: vlasnika, namjenu, program uz koji
su vezane...
-4-
Mapa ili imenik (engl. directory, folder) je logička cjelina u kojoj se nalaze datoteke nekog
zajedničkog obilježja.
Slikovita usporedba: Mapa je kao ormar s policama, a datoteke kao knjige.
Da bismo došli do neke datoteke u mapi, moramo prvo ući u mapu u kojoj se ta datoteka nalazi. Iz
svake mape možemo ući u njenu podmapu (ako postoji) ili prijeći u nadmapu (ako nismo u
osnovnoj mapi).
Budući da su mobiteli postali svakodnevni
pratioci naših učenika koji se jako dobro snalaze u
sustavu mapa i podmapa svojih malih aparata, evo
jednog sličnog primjera iz života.
Primjer organizacije mapa na nekom disku:
\ (osn. mapa)
├─── DOS
├─── SKOLA
│
├── RAVNATEL
│
├── TAJNICA
│
├── PROFESOR
│
│
├── BJELANOV
│
│
└── BUBAN
│
└── PEDAGOG
├─── WINDOWS
│
├── WORD
│
└── EXCEL
├─── IGRE
│
├── HUGO
│
└── TETRIS
└─── SLIKE
Sustav mapa na mobitelu (tipa NOKIA):
MENI
├─── IMENIK
│
├─── Traži
│
├─── Dodaj ime
│
├─── Briši
│
└─── Uredi
├─── PORUKE
│
├─── Ispiši poruke
│
├─── Pročitane
│
├─── Poslane
│
└─── Slikovne poruke
│
├─── Slika 1
│
├─── Slika 2
│
└─── Nebo
├─── ĆASKANJE
├─── POPIS POZIVA
│
├─── Neodgovoreni pozivi
│
├─── Primljeni pozivi
│
└─── Odlazni pozivi
├─── TONOVI
│
├─── Ton zvona
│
│
├─── Ring ring
│
│
├─── Low
│
│
├─── That's it!
│
│
└─── Mozart 40
│
├─── Glasnoća zvona
│
│
├─── Razina 1
│
│
├─── Razina 2
│
│
└─── Razina 3
│
├─── Dojava poziva
│
└─── Skladanje
├─── POSTAVI
├─── SKRETANJE
├─── IGRE
├─── KALKULATOR
├─── PODSJETNICI
├─── SAT
└─── NAČINI
Podmape od mape PROFESOR su BJELANOV i
BUBAN. Mapa TAJNICA nema podmapu.
Nadmapa od mape PROFESOR je SKOLA.
Put do mape TETRIS je \IGRE\TETRIS. (definicija
puta je na sljedećoj stranici)
Zadaci:
1. Odredi podmape od mape:
a) PROFESOR
b) osnovne mape
c) WORD
d) SKOLA
2. Odredi nadmape od mape:
a) PROFESOR
b) osnovne mape
c) WORD
d) SKOLA
3. Odredi put do mapa:
a) TAJNICA
b) BUBAN
c) EXCEL
d) SLIKE
Osnovna mapa (engl. root) je ona koja nema nadmapu tj. ona iz koje se granaju sve ostale mape.
Označavamo ju s \. Uključivanjem (starijih) računala najčešće smo se odmah nalazili u osnovnoj
mapi što je u komandnoj liniji bilo zapisano ovako: C:\>.
U osnovnoj mapi bi trebale biti samo sustavne datoteke nužne za rad računala (IBMIO.SYS,
IBMDOS.SYS, COMMAND.COM, AUTOEXEC.BAT, CONFIG.SYS,...), a ostale datoteke se po
logici svoga sadržaja smještaju u mape i podmape.
-5-
Mapa možemo imati mnogo jer one ne zauzimaju gotovo ništa prostora u memoriji. Datoteke su te
koje zauzimaju neki prostor na disku, a njihov broj je ograničen kapacitetom diska. Svaka mapa
može imati više podmapa, ali pri stvaranju mapa ipak ne treba pretjerivati jer će nam prevelik broj
mapa opet biti nepregledan, a rad u DOS-u bit će otežan.
Ako imenujemo datoteku iz neke druge mape (a ne one u kojoj se trenutno nalazimo), potrebno je
navesti cjelokupni njezin put. Put je slijed mapa koji vode do datoteke, a započinje imenom diska.
Ime diska možemo ispustiti ako se trenutno nalazimo na tom disku.
Primjer: C: \SKOLA\PROFESOR\BJELANOV\ispit.txt
WINDOWS\WORD\razredi.doc
put
4.3.3. Disk
Disk je uređaj koji pohranjuje i pamti podatke i onda kad je računalo isključeno.
Operacijski sustav upravlja i nadgleda sve diskove koji su hardverski povezani s računalom: tvrdi
disk, disketu (ako je umetnemo u disketnu jedinicu računala), CD-ROM disk ili disk na nekom
drugom računalu (ako su računala umrežena).
Operacijski sustav diskovima dodjeljuje sljedeća imena:
A: - ime prve disketne jedinice (floppy disk)
B: - ime druge disketne jedinice ukoliko postoji
C: - ime rezervirano za tvrdi disk
D: - ime sljedećeg tvrdog diska ukoliko postoji ili CD-ROM diska
(Dvotočka iza slova pripada imenu diska i tako ju treba upisivati.)
4.3.4. Osnovne DOS naredbe
Svaka naredba u DOS-u mora imati ključnu riječ, a može još imati argumente i opcije. Između
ključne riječi, argumenata i opcija mora biti razmak.
Argument je izraz koji pišemo iza naredbe i on kazuje na što se odnosi naredba. Argumenti mogu
biti imena datoteka (mogu se koristiti i zamjenice), imena mapa (zajedno s navedenim cijelim
putem) ili imena diskova. Unutar argumenta ne smije biti niti jedan razmak.
Primjer:
DIR IGRE
DIR je naredba.
DIR *.EXE
IGRE, *.EXE, A: su argumenti.
DIR A:
Postoje naredbe s dva argumenta (COPY što kamo), s jednim argumentom (DIR ime_dat) ili bez
argumenta (CLS).
Opcija je mogućnost dodatnog izbora. Odnosi se na neku posebnu mogućnost unutar naredbe.
Oznaka za opciju je kosa crta / iza koje dolazi određeni znak. Opcije se mogu nizati jedna za
drugom ako ih ima više. Opcije se mogu stavljati prije ili poslije argumenta naredbe (ako on
postoji).
Primjer:
DIR IGRE /S/P
ili
DIR /S/P IGRE
DIR – ispisuje sve datoteke i podmape u aktivnoj mapi (to je mapa u kojoj se trenutno nalazimo) ili
u mapi čije ime navedemo kao argument.
Opcije: /p – ispisuje stranicu po stranicu (kad ih ima puno)
/w – ispisuje sadržaj u stupcima
/s – ispisuje sadržaj i svih podmapa
Pr:
DIR
DIR /p
DIR SKOLA
DIR A:
DIR *.EXE /s/w
-6-
TREE - grafički prikazuje stablo mape
Opcija: /f – uključuje i ispis datoteka
Pr:
TREE
TREE SKOLA
TREE A: /f
CD (Change Directory) – omogućuje kretanje kroz sustav mapa
Pr:
CD IGRE – prelazak u mapu IGRE (samo ako se nalazimo u njenoj nadmapi)
CD .. – prelazak u nadmapu
CD \ - prelazak u osnovnu mapu
MD (Make Directory) – stvaranje nove mape
Pr:
MD RAZRED
RD (Remove Directory) – brisanje mape (koja mora biti prazna)
Pr:
RD RAZRED
EDIT – je ime DOS editora. Pozivamo ga da bismo pročitali neku tekstualnu datoteku, promijenili
njen sadržaj ili jednostavno napisali novu.
Pr:
EDIT
EDIT PISMO.TXT
REN (Rename) – mijenja ime datoteke
Pr:
REN PISMO.TXT PJESMA.TXT
DEL (Delete) – briše datoteku
Pr:
DEL PJESMA.TXT
DEL *.*
(briše sve datoteke)
TYPE – ispisuje sadržaj tekstualne datoteke na ekran
Pr:
TYPE PJESMA.TXT
PRINT – ispisuje sadržaj tekstualne datoteke na pisač
Pr:
PRINT PJESMA.TXT
COPY – kopira datoteke s diska na disk ili iz mape u mapu
Piše se ovako: COPY što kamo
što – označava put datoteke koja se kopira
kamo – označava put do mape u koju se kopira
Pr:
COPY PJESMA.TXT A:
COPY C:\SKOLA\PROFESOR\BJELANOV\ISPIT.TXT C:\DOS
FORMAT – formatiranje diskete
Formatiranje je proces koji uređuje i organizira memorijski prostor te provjerava ispravnost
diskete. Nekad prije se svaka nova disketa prije upotrebe morala formatirati.
Napomena: formatiranjem upotrebljavane diskete briše se cijeli njen sadržaj, ali tada ju možemo
upotrijebiti kao potpuno novu (i praznu).
Pr:
FORMAT A:
CLS (Clear Screen) – briše tekst s ekrana
DATE – ispis ili ispravak datuma
TIME – ispis ili ispravak vremena
-7-
HELP – pomoć pri upotrebi naredbi DOS-a (na engleskom)
Pr:
HELP
HELP COPY
4.3.5. ZADACI ZA VJEŽBU IZ DOS-a
I. Koji od sljedećih naziva datoteki nisu dobro napisani (u DOS-u) i zašto?
a) LISTA.DOC
______
f) DOMAĆA-Z.EXE
b) 1AB.DOC
______
g) DOM-ZADACA.EXE
c) 386.TEKST
______
h) IVAN.T
d) DOM ZAD.EXE ______
i) G.G
e) DOM-ZAD.EXE ______
j) IGRE
II. Zapiši pomoću zamjenica skup datoteka koje se odnose na:
a) sve datoteke koje počinju s TI
b) sve izvršne datoteke tipa COM
c) sve izvršne datoteke tipa COM čije ime ima točno 3 znaka
d) sve datoteke čije ime završava na Y
e) sve datoteke čije ime počinje na S, a tip na E
f) sve datoteke kojima je treće slovo u imenu H
g) sve tekstualne datoteke tipa TXT čije ime završava na KO
h) sve datoteke čije ime ima 5 znakova i počinje na AU
i) sve datoteke s imenom POPIS
j) sve datoteke tipa C čije ime počinje na PROG
k) sve datoteke s imenom od dva znaka i tipa BAT
l) sve datoteke s imenom i tipom od po jedan znak
______
______
______
______
______
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
______________________
III. Napiši naredbu koja će učiniti sljedeće:
1. Promijeniti krivo upisano vrijeme
__________________________________
2. Preći u mapu WORD
__________________________________
3. Stvoriti mapu RAZREDI.
__________________________________
4. Obrisati tekst s ekrana.
__________________________________
5. Obrisati datoteku POPIS.TXT.
__________________________________
6. Obrisati mapu RAZREDI.
__________________________________
7. Preći u nadmapu.
__________________________________
8. Formatirati disketu.
__________________________________
9. Preimenovati datoteku PRVI.DOC u DRUGI.DOC.
__________________________________
10. Ispisati sadržaj datoteke DRUGI.DOC na ekran.
__________________________________
11. Pozvati pomoć za naredbu DIR.
__________________________________
12. Grafički prikazati stablo mape RAZREDI uključujući i datoteke. ____________________________
13. Ispisati sve datoteke i mape na disketi i to u stupcima.
__________________________________
14. Ispisati sadržaj datoteke DRUGI.DOC na pisač.
__________________________________
15. Promijeniti krivo upisani datum.
__________________________________
16. Ispisati sve datoteke koje počinju na K, a tip im je BAT. __________________________________
17. Obrisati sve datoteke u aktivnoj mapi.
__________________________________
18. Stvoriti novu tekstualnu datoteku MATURAL.TXT.
__________________________________
19. Ispisati trenutno vrijeme na ekranu.
__________________________________
20. Promijeniti sadržaj datoteke POPIS.TXT.
__________________________________
21. Preimenovati sve datoteke tipa TXT u datoteke tipa DOC. __________________________________
22. Ispisati sve datoteke koje počinju na HUGO s tim da se pretraže i svi poddirektoriji.
__________________________________
23. Preći s hard diska na floppy disk (disketu).
__________________________________
24. Kopirati datoteku ANA.TXT na disketu.
__________________________________
25. Ispisati sve datoteke i podmape mape EXCEL.
__________________________________
-8-