Glasilo o duhovnom, kulturološkom, nacionalnom identitetu i položaju Bošnjaka u Crnoj Gori e-mail: [email protected] novembar - decembar, 2014. godine Broj 32 www.forumbosnjaka.com Godina IX ISSN 1800-7724 Potpisan ugovor o finansiranju izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare Autoput Projekat stoljeća Tabački most zaštićen još godinu Izmjene Zakona o ljudskim i manjinskim pravima Mijenja se upravljanje Fondom za manjine Bajramski susreti Podgorica, oktobar 2014. godine FORUM Revija Revija FORUM Sadržaj Glasilo o duhovnom, kulturološkom, nacionalnom identitetu i položaju Bošnjaka u Crnoj Gori Izdavač: Forum Bošnjaka Crne Gore HRONIKA *** Tradicionalni Forumovi Bajramski susreti Jačati duhovno i ukupno razumijevanje................................................................................5-6 M.Ž. - E.L. - Agencija Mina Predsjednik Savjeta: Husein - Ceno Tuzović, prof. Potpisan ugovor o finansiranju izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare Autoput - Projekat stoljeća.............................................................................................................7-8 Predsjednik Upravnog odbora: Mirsad Rastoder Zavšena skupštinska rasprava o Predlogu zakona o auto-putu........................... 9 Adresa: Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32 www.forumbosnjaka.com Autoput Bar – Boljare iz drugog ugla Put u neizvjesnost..................................................................................................................................10-11 Piše: Esad Krcić Koaliciona vlast u Podgorici............................................................................................................12 Tabački most zaštićen još godinu..............................................................................................13-15 E.Pašić Instanbul će donirati pješački most.............................................................................................16 E-mail: [email protected] Žiro račun: 550-3841-06 Podgorička banka *** Fejzić i Zukorlić razmijenili teške riječi...................................................................................17 U Pljevljima i Podgorici svečano obilježena nova 1436.hidžretska godina Islam zabranjuje svaki oblik smutnje i nasilja.............................................................18-19 Jakub Durgut Koordinatori: Melita Rastoder Safet Korać *** Nastavlja se suđenje Ibrahimu Čikiću.........................................................................................20 U Bijelom Polju održana tibina povodom devedeset godina od zločina u Šahovićima Šahovići zbližili neistomišljenike.............................................................................................21-22 POVRATAK U BUKOVICU................................................................................................................................ 23 Jakub Durgut Nakon „historijskih“ opštih izbora u Bosni i Hercegovini Tresla se gora, rodio se miš..........................................................................................................24-25 Piše: Ruždija ADŽOVIĆ Crna Gora ima značajnu ulogu u regionu..............................................................................26 Promocija knjige „Islamski identitet Evrope“ Ferida Mihića u IKC u Baru Evropa ima i islamski identitet...................................................................................................27-29 Piše: Mustafa CANKA Sakova džamija u Rožajama................................................................................................................30 Bošnjaci iz Izmira poslali kurbane za 1000 porodica u Bosni i Hercegovini............... 31 Iftari u čardaku Krpuljevića iz 1826.godine........................................................................... 32 Novembar-Decembar, 2014. Grafička obrada: Adil Tuzović *** Štampa: Daily Press, Podgorica Tiraž: 2000 Rješenjem Ministarstva kulture i medija Crne Gore broj 582, od 6 aprila 2006. godine, revija Forum se upisuje u evidenciju medija. Objavljivanje Revije Forum sufinansira Fond za zaštitu i očuvanje manjinskih prava u Crnoj Gori. 3 Hronika Revija FORUM DRUŠTVO TIKA pomaže razvojne potrebe..................................................................................................35-36 Evropski fondovi za poljoprivredu............................................................................................ 37 Budućnost malih i srednjih preduzeća je u udruživanju Uspjeh klastera zavisi od Države...................................................................................................38 Izmjene Zakona o ljudskim i manjinskim pravima Mijenja se upravljanje Fondom za manjine....................................................................39-41 Kultura, baština, obrazovanje Plavski književni susreti: O stvaralaštvu Huseina Bašića................................................................................................42-44 Zuvdija Hodžić Ćamilovo pero Fehimu KajevićA..................................................................................................... 45 Poetska sehara Safeta Hadrovića Vrbičkog Umjetnički gospodar vremena.......................................................................................................46 Ibrahim KADRIU Dževad Karahasan Tihe ekstaze čitanja..................................................................................................................................48 Novi roman Kemala Musića Nešto nalik punom mjesecu.........................................................................................................49-50 Piše: Safet HADROVIĆ VRBIČKI Nadija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara Poezija koja dostiže sam vrh našeg savremenog pjesništva..............................51-52 Piše: Kemal Musić Turska slikarka u Crnoj Gori Bajkovito odslikavanje sufijske vizure života.................................................................. 53 U Tuzima promovisana monografija „Merhamet – 100 godina“ autora Ruždije Adžovića Hronika o stoljetnoj humanosti............................................................................................54-55 Vildan Ramusović: ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI Orijentalni dragulji..........................................................................................................................56-57 Zapis o Dautu Čizme za Tita iz cetinjske obućarnice................................................................................... 58-59 Piše: Husein Tuzović Priča Iz festivalske zbirke priča “Bihorski bluz” ČEKANJE ........................................................................................................................................................ 60-61 Autorka: Mirsada Bibić Šabotić SPORT Elsad Zverotić rekorder po broju nastupa u fudbalskoj reprezentaciji Nijesam još pokazao sve što znam i mogu................................................................................62 Fudbalske nade u Luksemburgu......................................................................................................63 VJERSKI POJMOVNIK Sihri........................................................................................................................................................................64 Piše: Enis ef. Burdžović 4 Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Tradicionalni Forumovi Bajramski susreti Jačati duhovno i ukupno razumijevanje Tuzović i Rastoder U susret velikom islamskom prazniku Krban Bajramu, Forum Bošnjaka CG priredio je (3.oktobra) tradicionalni prijem i počastio ugledne zvanice slatkišima i biranim riječima. I slamski vjerodostojnici su dužni, umjesto koketiranja sa politikom, i kojekakvih javnih nadgornjavanja, odnosno dodatnog zbunjivanja naroda, prije svega više posvetiti jačanju duhovnog i sveukupnog mira i razumijevanja, i tim prije što, kako smatra idejni tvorac i jedan od osnivača Foruma Bošnjaka (FB) Rifat Rastoder, islamofobija i u Crnoj Gori ima popriličan broj poklonika. Kako je prenijela agencija MINA, On je, na prijemu povodom praznika Kurban Bajrama, kazao da je Forum bio i ostao do kraja posvećen obnovi i uređenju nezavisne Crne Gore kao zajedničke kuće svih njenih žitelja, bez obzira kako se ko zove ili bogu moli, ali i sa jednakim i punim pravom da se svako za sebe bogu mole i osjećaju kao sve svoji na svome. Zbog toga svo vrijeme posebnu pažnju i posvećujemo afirmaciji i jačanju, prije svega njenog realnog multivjerskog i multinacionalnog društvenog i državotvornog bića. - Vjerovali smo i vjerujemo da slijdi period stabilnijih i civilizovanijih odnosa i uslova življenja. Novembar-Decembar, 2014. Nažalost, uprkos svemu, još su veoma uporni čak i zvanični pokušaji jenonacionalnog prisvajanja i obilježavanja svega i svačega, počev od kojekakvih strukovnih i interesnih udruženja, do raznih državnih institucija i projekata. Nastavlja se sa marginalizaciojm zločina iz perioda posljednje ratne drame, a još je prenaglašena i politizacija duhovnog života u gotovo svim ovdašnjim vjerskim zajednicama. Pri tom se teško oteti utisku da prije svega - islamofobija i u Crnoj Gori ima popriličan broj poklonika, smatra Rastoder. Prema njegovim riječima, nastavlja se i sa marginalizacijom zločina iz poslednje ratne drame, a još je prenaglašena i politizacija duhovnog života u gotovo svim ovdašnjim vjerskim zajednicama. Zbog toga i smatramo, naglašava Rastoder da je, u toliko delikatnija uloga i obaveza ovdašnjih islamskih velikodostojnika da se umjesto sve primjetnijeg koketiranja sa politikom i, nadasve, umjesto ispraznih javnih nadgornjavanja i dodatnog zbunjivanja naroda, više posvete jačanju duhovnog i sveukupnog mira i prije svega međusobnog razumijevanja. On je rekao da je izvorni cilj pokretanja Bajramskih susreta afirmacija univerzalnih vrijednosti ne samo Kurban Bajrama, kao jednog od najvećih islamskih, ali po svojoj suštini i opštecivilizacijskih praznika, nego i drugih sličnih 5 Hronika datuma i vrijednosti multivjerske, mulrinacionalne i multikulturalne Crne Gore. “Mi nikada nijesmo, niti imamo ambicije preuzimanja uloge bilo koje, a pogotovo vjerske institucije. Bili smo i ostali do kraja posvećeni obnovi i uređenju nezavisne Crne Gore kao zajedničke kuće svih njenih žitelja, bez obzira kako se ko zove ili bogu moli, ali i sa jednakim i punim pravom da se svako za sebe bogu moli i osjeća kao svoj na svome”, poručio je Rastoder. On je kazao da je FB zbog toga svo vrijeme posebnu pažnju i posvetio afirmaciji i jačanju, prije svega realnog multivjerskog i multinacionalnog društvenog i državotvornog bića Crne Gore. “Kao preduslov takvom uređenju društva i države pretpostavili smo u prvom redu potrebu boljeg međusobnog poznavanja. Jer, i poslednja jugoslvenska ratna drama, samo je potvrdila istinu da živjeti zajedno ne znači obavezno i dobro međusobno poznavanje”, kazao je Rastoder. On je naveo da su u Forumu, umjesto ispraznog uskonacionalnog ili uskovjerskog lamentiranja na sopstevnom sudbinom žrtve, željeli sebe i narod kojem pripadaju afirmisati stvaralačkim iskazivanjem i istinskim vrijednostima. “Prilika je za apel svima kojima je stalo do prosperitetnije zajedničke budućnosti, da nam se pridruže u sprečavanju makar ponavljanja starih grešaka, kada su se Crne Gore, u više navrata tokom njene duge istorije, odricali čak i njeni izvorni tvorci”, poručio je Rastoder. Predsjednik Savjeta FB Husein Tuzović je podsjetio, da je Forum osnovan 2003. godine iz potrebe da se što objektivnije sagleda, artikuliše i demokratski promoviše interes Bošnjaka u Crnoj Gori, zajedničkoj kući svih njenih građana. 6 Revija FORUM Bajramski koktel On je kazao da je zahvaljujući dobroj saradnji sa brojnim pojedincima, institucijama i organizacijama, Forum ostvario značajne rezultate u interesu unapređenja sistemskih rješenja koja se tiču i manjiinskih naroda i društva u cjelini. Zahvaljujući dobroj saradnji sa brojnim pojedincima, institucijama i organizacijama, koji su iskreno razumjeli, podržali i činili, – Forum je proteklih godina ostvario značajne rezultate u interesu unaprjedjenja sistemskih rječenja koja se tiču i manjinskih naroda i društva u cjelini. O tome i drugim temama ispisane su stranice, 31nog broja Revije Forum, koju od početka objavljivanja poklanjamo čitaocima širom Crne Gore a sve češće , preko naše dijaspore, čitaocima i u drugim državama, do Amerike. Ovih dana pripremamo 32. broj Revije Forum i zahvalni smo rukovodiocima Fonda za zaštitu i ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava što podržvaju štampanje ovog respektabilnog časopisa . Veoma smo ponosni što smo u saradnji sa SUBNOROM i Opštinom Bijelo Polje organizovali “Akademiju sjećanja”, povodom 100 godina od rođenja Rifata Burdžovića Trša, Narodnog heroja i jedne od najznačajnih ličnosti Bošnjaka i Crne Gore.Uz podršku Fonda štampali smo zbornik “Sjećanje na Trša”, u kome će te pročitati sve važne detalje o Tršovom revolucionarnom putu ali i stavovima, idejama koje su bliske sadašnjem i budućem vremenu. Cijeneći povod i vašu pažnju, preskočiću dalje nabrajanje i sve što je Forum ostvario tokom godine zahvaljujući i vašem doprinosu. Želimo da Bajram i svi dani pred nama budu u duhu razumijevanja,poštovanja, solidarnosti i doprinosa opštem dobru. Lično i u ime Foruma želim da Vas i Veše porodice prate sreća i radost i da budemo zajedno u svemu što našu državu može učiniti sigurniom bogatijom i snažniom. Bajram Šerif Mubarek Olsun Skupu su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora, poslanici crnogorskog parlamenta, predstavnici političkih partija, nacionalnih Savjeta i čelnici pojedinih državnih instucija. M.Ž. - E.L. Agencija Mina Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Potpisan ugovor o finansiranju izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare Autoput - Projekat stoljeća Ugovor o kreditu za gradnju ključne dionice auto-puta Bar-Boljare, od Smokovca do Mateševa, potpisalisu (30. oktobra) predstavnici Vlade Crne Gore i kineske Exim banke. Nakon potpisivanja ugovora je saopšteno da bi pripremni radovi mogli početi do kraja godine, ukoliko se brzo završi parlamentarna procedura koja slijedi. Projekat je vrijedan 809,6 miliona eura, od čegaće 15% finansirati crnogorska strana, a ostalo iz kredita kineskebanke U ime Vlade Crne Gore Ugovor je potpisao ministar finansija Radoje Žugić. On je nakon potpisivanja ugovora kazao da je kredit jako povoljan i da su uslovi bolji od bilo kog kredita koji Crna Gora koristi. Cijena projektovanja i izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare, tj dionice SmokovacUvač-Mateševo je 809,6 milionaeura. Za realizaciju ovog projekta predviđeno je da EXIM banka obezbijedi 85 odsto sredstava, a Crna Gora ostalih 15 odsto. Rok otplate kredita je 20 godina, grejs period šest godina, a godišnja kamatna stopa iznosi dvao dsto. Novembar-Decembar, 2014. - Sada slijedi parlamentarna rasprava. Završetkom rasprave i usvajanjem zakona o auto-putu stvoriće se sve pretpostavke za početak ra- dova - kazao je ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović i dodao da se radi o najznačajnijem infrastrukturnom projektu u istoriji Crne Gore. 7 Hronika Revija FORUM Brajović i Žugić “Izvođač će projektovati i izgraditi dionicu autoputa Smokovac-Uvac-Mateševo za 48 mjeseci. Ugovorena cijena je 809.577,356 eura ili 1.100.578.217. Izvođač ima obavezu po osnovu pet vrsta garancija. Garancije za dobro izvršenje posla, garancije za avans, garantovani depozit, garantovani iznos za kašnjenje i garancija matične kompanije. Izvođač je u obavezi da angažuje najmanje 30 procenata domaćih podizvođača u odnosu na vrijednost projekta. Rok za prijavljivanje nedostataka će umjesto 365 dan biti 730 dana“, istakao je Brajović. Ministar finasija Radoje Žugić je kazao da će svoj dio Crna Gora obezbjeđivati iz budžeta, odnosno tekućih javnih prihoda, a ne iz zaduženja. - Dva puta smo radili studiju izvodljivosti i utvrdili da je proje- kat potpuno ekonomski opravdan. Interna stopa rentabilnosti je veća od diskontne stope, što znači da su ekonomske koristi veće od troškova – kazao je ministar. Žugić je dodao da analiza finansijske opravdanosti nije potpuna, ali i da se radila konzervativna procjena eksploatacije ove dionice po cijeni za kilometar 8 centi. Po toj računici ukupan iznos koncesije za jedno vozilo bi iznosio 3,36 eura. - Na osnovu ovakve kalkulacije dolazimo do podatka da za otplatu godišnjih anuiteta nedostaje 25 miliona eura. To nije malo, ali nije ni toliko mnogo da jedan ovakav projekat ne podržimo i ne nađemo način da kroz kapitalni budžet finansiramo i ovaj dio nedostatka sredstava za otplatu godišnjih anuiteta. Projekat ima određenih tereta prema javnim finansijama, ali u koliko se budemo domaćinski odnosili, vjerovatno ćemo iznaći i neke nove izvore. Nadam se da ćemo štednjom i racionalnim odnosom prema finansijama uspjeti da bez nekog posebnog tereta vraćamo kredit banci i na taj način ostvarimo osnovne pravce naše ekonomske politike, koja se prije svega temelji na dinamičnijem rastu i razvoju – kazao je ministar. Žugić je podsjetio da ovaj projekat ima niz direktnih i indirektnih pozitivnih efekata na ekonomiju Crne Gore i jačanje njene konkurentnosti. Projekat autoputa Bar – Boljare predstavlja najvažniji prioritet Vlade Crne Gore i jedan je od elemenata crnogorske integracione strategije prema Evropskoj uniji, koji će omogućiti veću i sigurniju mobilnost ljudi, roba i usluga. Skupštinska podrška Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet podržao je (13.novembra) Predlog zakona o auto-putu BarBoljare, o kojem će se na sjednici parlamenta raspravljati 25. novembra. Za Predlog je bilo sedam članova Odbora iz Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokratske partije (SDP), Bošnjačke stranke i Kluba poslanika Albanskih partija, dok su uzdržana bila tri člana Odbora iz Demokratskog fronta (DF) i Socijalističke narodne partije. 8 Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Zavšena skupštinska rasprava o Predlogu zakona o auto-putu U Skupštini Crne Gore poslanici su četiri dana, raspravljali o Predlogu zakona o autoputu Bar–Boljare. Dok su poslanici vladajuće koalicije isticali da je ovo posao vijeka, iz opozicije su naglašavali da podržavaju projekat autoputa, ali ne na osnovu ugovora koji je potpisala Vlada. Diskutovali su svi poslanici ali će se naknadno izjasniti glasanjem. O isplativosti auto-puta poslanici vlasti i opozicije imaju različite stavove. Predstavnici Vlade i partija vladajuće koalicije poručili su da je izgradnja auto-puta neophodna i da je ponuda kineskih partnera za gradnju i finansiranje ovog projekta bila najbolja. Iz opozicije su tokom rasprave upozorili da je projekat preskup i da će Crnu Goru dovesti do dužničkog ropstva, zbog čega bi se o njemu trebalo izjasniti na referendumu. Ocijenjeno je da se auto-put gradi zbog pojedinih preduzeća i da bi se stvorili uslovi za izgradnju hidroelektrana. Kroz ,na momente oštru raspravu bilo je nagvještaja da se protestima opstruira usvajanje. «Da se okupimo, saberemo, napravimo konkretan plan, izađemo na ulice i zaustavimo ovo čudo koje je zadesilo Crnu Goru». Iz vladajuće koalicije su demantovali navode opozicije i tvrde da projekat, koji je, važan i sa stanovišta bezbjednosti, neće ugroziti makroekonomsku stabilnost države. Vlada je u julu prošle godine prihvatila ponudu Kineske kompanije za telekomunikacije i infrastrukturu (CCCC) i njene kćerke firme China Road and Bridge Corporation (CRBC) za izgradnju prve dionice autoputa Bar-Boljare od Smokovca do Mateševa. Te kompanije su ponudile da prioritetnu dionicu autoputa od Smokovca do Mateševa izgrade za 809,58 miliona EUR. Kineska Exim bankom je u septembru odobrila Crnoj Gori kredit od oko 687 miliona EUR za gradnju dionice autoputa od Smokovca do Mateševa, što je 85 odsto neophodnog iznosa. Preostalih 120 miliona, od ukupno 809,58 miliona EUR, obezbijediće država. Rasprava o Predlogu zakona, kojim je predviđeno da kineske kompanije, angažovane na izgradnji prioritetne dionice od Smokovca do Mateševa, ne plaćaju Novembar-Decembar, 2014. poreze počela je u utorak 25. a završena u petak 28.novembra i efetivno je trajala preko 16 sati. Predlogom zakona, koji je Vlada usvojila 29. maja predviđeno je da se porez na dodatu vrijednost (PDV) plaća po stopi od nula odsto na promet prozvoda i usluga namijenjenih za gradnju autoputa koje realizuje izvođač radova ili za njegov račun. Ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović ponovio je da je gradnja auto-puta projekat vijeka za Crnu Goru, kao i da je njegova realizacija ispregovarana na najbolji mogući načun. - Niko u regionu nije imao na uvid ovakav komplet dokumenata, koji podrazumijevaju ugovore o finansiranju i projektovanju i građenju, kao i zakon o autoputu – rekao je Brajović. On je dodao da je idejni projekat auto-puta prepoznat način za ugovaranje po žutoj FIDIC-ovoj knjizi, da bi se na osnovu njega radio glavni. - Ispregovarali smo da maksimalna garantovana cijena prioritetne dionice od Smokovca do Mateševa, od 809 miliona eura, može biti uvećana za samo deset odsto po osnovi naknadnih i nepredviđenih radova – kazao je Brajović. Svaka Vlada bi gradila autoput Nekoliko dana prije skupštinske rasprave,Premijer Milo Đukanović je ocijenio da je autoput ka sjeveru važan sa saobraćajnog stanovišta, dostupnosti turistima, ali prije svega sa stanovišta bezbjednosti. ‘’Do sada je armija Crnogoraca izginula na putu kroz Platije i mislim da bi svaka Vlada, bio u njoj DPS ili Milo Đukanović morala donijeti odluku o gradnji autoputa››, naveo je premijer i dodao da ne može biti riječi o dužničkom ropstvu, kada je u pitanju autoput. Premijer je ocijenio da nije preoptimistička prognoza da autoput može biti isplaćen za 17 godina. Vlada je, kako je poručio, ocijenila da je bez obzira na zaduženost najbolje ići u gradnju autoputa. ‹›Pod uslovom da ne uberemo ni jedan jedini cent od drumarine, mi možemo davati tih 50-tak miliona godišnje za autoput, koje već dajemo za servisiranje putne infrastrukture››, naveo je Đukanović. 9 Hronika Revija FORUM Autoput Bar – Boljare iz drugog ugla Put u neizvjesnost Piše: Esad Krcić P rojekatautoputa Bar - Boljare koji treba da poveže crnogorsko primorje i sjevernu granicu Crne Gore ka Srbiji predstavlja najveći poduhvat u istoriji Crne Gorei niko u domaćoj javnosti ne spori opravdanost ulaska u gradnju infrastrukturnih 10 projekata koji bi ozbiljno poboljšali internu i eksternu saobraćajnu povezanost Crne Gore, ali projekat gradnje autoputa Bar - Boljare ima više spornih aspekata. Vjerovatno najsporniji aspekt projekta predstavlja činjenica da uprkos opštem saglasju o neophodnosti izgradnje naprednijih saobraćajnica - ne postoji opšti društveni konsenzus u vezi sa Vladinim vidjenjem ovog poduhvata. Prvosepostavljapitanje - da li je baš autoput prava mjera za Crnu Goru ili bi podesnija bila brza ce- sta. Ovakva saobraćajnica je prilično slična autoputu jer ima duple trake, ali bez one treće, „žute“, a dozvoljeni su i nešto veći nagibi i oštriji zavoji. Autoput je, naravno, bolji ali imajući u vidu trenutno stanje javnih finansija koje se neće drastično promijeniti u kratkom roku moguće je da bi ovakva saobraćajnica bila primjerenija potentnosti državne kase jer Crna Gora i bez zaduženja za autoput duguje dvije milijarde eura, što je skoro 60% bruto domaćeg proizvoda i upozorenja koja su stizala sa više medjunarodnih adresa meNovembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM dju kojima je i Medjunarodni monetarni fond. „MMF ne podržava zaduženje za autoput“, rekao je šefmisije MMF-a za Crnu Goru Alasdair Scott koji je napitanje - da li bi, da je bio u prilici da odlučuje u ime Vlade, potpisao ugovor o gradnji autoputa – odgovorio da je «sreća što ne mora da odgvori na to pitanje». Scott je objasnio da bi mjere protivteže podrazumijevale odredjene poreske mjere za povećanje prihoda, što bi bila kratkoročna mjera, dok bi dugoročno bile potrebne korjenite reforme prije svega na rashodnoj strani budžeta. Pošto na vidiku nema ni jednog ni drugog, teško je vjerovati da je zabrinutost MMF-a bez osnova. Zabrinutosti, i to mnogo više, ima i unutar granica Crne Gore, naročito zbog činjenice da će država postati visoko zadužena i to, što se često zaboravlja, samo zbog jedne četvrtine autoputa. Zbirom dužina svih dionica koje se planiraju, dobija se dužina od preko 162 kilometra, a „komad“ za koji je sklopljen ugovor je samo 41 kilometar, pa značajan dio stručne, političke i ukupne javnosti pita - kako će se finansirati izgradnja ostale tri četvrtine autoputa za koji niko ne zna koliko bi uopšte koštao. Velike rezerve se iskazuju i u vezi cijene dijela autoputa od 41 kilometra koji će se prvi graditi. Ako se 1.060 milijardi (cijena izgradnje sa kamatama) i podijeli sa 41 dobija se cifra od skoro 26 miliona eura po kilometru. Kada se zna da od Smokovca do Mateševa treba da se izgradi 18 tunela ukupne dužine preko 17 kilometara, 13 mostova ukupne dužine oko 3 kilometra, 5 vijadukata ukupne dužine 470 metarai 4 petlje, jasno je da sve to ne možebitijeftino, ali je legitimno pitanje - da li je cijena Novembar-Decembar, 2014. po kilometru baš morala da bude najviša u Evropi, a vjerovatno i u svijetu. Dodatnu zebnju je, kod svih koji imaju rezerve prema ovom aranžmanu izazvala činjenica da je Vlada Crne Gore, za izvodjača radova izabrala kinesku kompaniju CRBC, odnosno, njenu kćerkompaniju CCCC koje se nalaze na crnoj listi Svjetske banke na kojoj su preduzeća koja su do ugovora dolazila korupcijom i prevarom i kojima je zbog toga uskraćen pristup sredstvima ove medjunarodne finansijske institucije. Crnogorska Vlada će za finansiranje izgradnje prvih 40 kilometara autoputa, od kineske Exim banke pozajmiti 680 miliona eura sa kamatom od 2 posto i grace periodom od šest godina, ali sa obavezom da obezbijedi, izvjesno, opet pozajmicom, dodatnih 120 miliona eura koji će morati da se vrate sa svim kamatama i time Crnu Goru učiniti visokozaduženom zemljom sa neizvjesnom mogućnošću nastavka gradnje cjelokupne trase autoputa, a jedan od glavnih argumenata za ulazak u taj projekat su tzv. multiplikativni efekti koji će pokrenuti domaću ekonomiju što je, takodje, izazvalo brojna osporavanja. „Ovaj projekat bi imao ogromne multiplikativne efekte za našu ekonomiju. Važan je i sa bezbjednosnog stanovišta. Crna Gora je do sada izgubila cijelu jednu armiju u saobraćajnim udesima u Platijama. Pored turističkog stanovišta auto-put je važan i za bolje korišćenje kapaciteta Luke Bar. Važan je i sa unutrašnjeg političkog stanovišta Crne Gore, jer bolje integriše državu, a dio javnosti i ne zna da smo mi druga država u Evropi u odnosu obradivog zemljišta po glavi stanovnika, ali do tog obradivog zemljišta je sada teško doći“, rekao je premijer Milo Đu- kanović maja 2013. godine što je, vjerovatno, nesporno kao generalna premisa i da postoji opšti društveni konsenzus. Medjutim, često se o ulasku u izgradnju autoputa govorilo i kao injekciji koja će sama po sebi pogurati domaću ekonomiju, a to, čini se, nije baš izvjesno. Prvo, kineska kompanija će dovesti svoje radnike, uz obavezu da 30 posto radne snage bude angažovano u Crnoj Gori u šta dio ekonomista već sumnja da će biti moguće zbog manjka kvalifikovane radne snage, odnosno, da postoji mogućnost da će ta kvota djelimično biti popunjena radnicima iz okruženja. Pored toga, u Predlogu zakona o autoputu Bar - Boljare koji Skupština tek treba da odobri stoji da je kineska kompanija CRBC oslobodjena poreza na dodatu vrijednost na sav promet proizvoda i usluga u vezi sa gradnjom autoputa. Iz Vlade je objašnjeno da bi bilo besmisleno da država koja je u ovom slučaju investitor, sama sebi plaća PDV za koji bi se morala dodatno zadužiti i time povećala izdatke po osnovu kamata, što je opozicija osporila tvrdnjom da bi bilo bolje, pošto se država ionako zadužuje po višim kamatama, da je u budžet ušlo još 100 ili 200 miliona koji bi se finansirali kreditom sa kamatom od 2 posto. Pored toga, strana fizička lica zaposlena u CRBC-u neće plaćati porez na zaradu, ni socijalno osiguranje. Kompanija CRBC je u potpunosti oslobodjena poreza na dobit ostvarenu iz prihoda od gradnje autoputa, kao i carine na sav materijal i opremu koju uveze. Prema ovom zakonu, CRBC neće morati da plati ni cent čak ni za korišćenje kamena do kog dodje tokom izvodjenja radova. 11 Hronika Revija FORUM Koaliciona vlast u Podgorici Stijepović V iše od tri mjeseca nakon lokalnih izbora i različitih političkih kombinatorika, u glavnom gradu je (7.septembra) ozvaničeno konstituisanje vlasti. Predstavnici pregovaračkih timova Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije finalizovali su dogovor o raspodjeli funkcija u glavnom gradu i pripremili teren za potpisivanje postizborene koalicije. Novi gradonačelnik je nosilac liste DPS-a Slavoljub Stijepović, predsjednik Skupštine dr Đorđije Suhih iz SDP-a. Postizborna koalicija je, nakon dugih pregovora dogovorena i u Baru,Pljevljima i Bijelom Polju. Na lokalnim izborima održanim 25. maja u Podgorici koalicija „Za evropsku Podgoricu-Milo Đukanović“ osvojila je 29, Demokratski front DF 17, Socijalsitička narodna partija SNP osam, Koalicija Evrospko lice Podgorice koju su činile SDP i Pozitivna Crna Gora pet mandata. DPS i SDP rastežu sporazum Mjesec i po nakon dogovora Demokratske partije socijalista (DPS) Socijaldemokratske partije (SDP) o formiranju vlasti u Podgorici, još se čeka na aneks koalicionog sporazu- 12 Suhih ma partnera na vlasti koji treba da potpišu lideri partija Milo Đukanović i Ranko Krivokapić. Aneks predstavlja strateški okvir, odnosno skup konkretnih najvažnijih projekata u oblasti ekonomije, čijoj realizaciji do kraja mandata ove vlasti treba dati prioritet, ali i različitih aktivnosti u političkopravnoj ravni vezanih ponajviše za proces vladavine prava, izgradnju i jačanje institucija, odnosno za obaveze koji proizilaze iz poglavlja 23 i 24, koje su od presudnog značaja za intenziviranje procesa pristupanja ka NATO i EU. Aneks će sadržati i projekat auto-puta, kao i projekte iz oblasti energetike i turizma, kao i nekoliko strateških zakona. - Aneks sporazuma je usaglašen, ostali su samo tehnički detalji, – kazao je (sredinom novembar) direktor DPSa Tarzan Milošević. - Dogovoreno je da će oko svih finesa koje postoje u vezi sa određenim projektima biti nastavljeni razgovori. I ministar za informaciono društvo i potpredsjednik u Vlade i SDP-a Vujica Lazović ističe da će o nekim pitanjima bit nastavljeni razgovori. “Ostalo je nekoliko otvorenih pitanja, a ta pitanja ćemo vjerovatno razjašnjavati i poslije potpisivanja sporazuma, jer smo ih ostavili kao pitanja o kojima bi trebalo povesti jednu principijelnu raspravui i nešto što će predstavljati i mjesto ukrštanja politika koalicionih partnera u narednom periodu”, kazao je Lazović. Ta otvorena pitanja su prodaja Kraljičine plaže i aneks ugovora o zakupu Svetog Stefana. SDP se protiv da se zemljište između Bara i Budve na kojem se prostire Kraljičina plaža proda arapskoj Royal grupi po 50 eura za kvadrat. Traže da taj iznos bude veći. SDP nije saglasan ni da se grčkoj kompaniji Adriatic Properties produži zakup hotela Sveti Stefan i Miločer sa 30 na 42 godine, a hotela Kraljičina plaža sa sa 30 na 90 godina. Grčka kompanija traži i nižu cijenu zakupa 30 odsto. Na sastanaku pregovaračkih timova pored Đukanovića u timu DPS-a bili su i potpredsjednici Svetozar Marović i Igor Lukšić, politički direktor Tarzan Milošević i šef poslaničkog kluba Milutin Simović. SDP je predvodio Krivokapić, a još su bili potpredsjednici Ivan Brajović, Rifat Rastoder, Raško Konjević, Vujica Lazović kao i poslanici Damir Šehović i Borislav Banović. Sastanku je prisustvovao i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Tabački most zaštićen još godinu Tabački most početkom prošlog vijeka T abački most biće pod “prethodnom zaštitom” do kraja oktobra iduće godine, što znači da neće moći da se rekonstruiše u narednom periodu, saopštila je direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. “Tabački most odolio vremenu, ali ne i urbanizaciji, - Porušena ograda Tabačkog mosta, - Tabački most plaća cijenu pohlepe i neznanja, - ŠirenjeTabačkog mosta je van pameti, što ne prošire most u Mostaru?” - ovo su samo neki od naslova novinskih tekstova kojima je grčevito skrenuta pažnja na smišljenu devastaciju vrijednog spomenika orijentalne arhitekture u srcu Podgorice. Agencija za izgradnju i razvoj planirala je da uloži pola miliona Novembar-Decembar, 2014. eura za rekonstrukciju mosta, kojom je predviđeno proširenje kolovoza na devet metara. Bivši gradonačelnik Miomir Mugoša, u januaru ove godine kazao je za Pobjedu da će projektant odlučiti o sudbini mosta. On je naveo da će projektant (koga nije imenovao) „odlučiti na koji način će most biti saniran“, dodavši da će most „morati da ima dvije trake i dvije pješačke staze“. Radovi su započeti sredinom oktobra betoniranjem stopa za dio konstrukcije koja bi zauvijek prekrila staru građevinu. Tih dana kao slučajno, porušen je dio kamene ograde i još se ne zna ko je to učinio. Sa desne strane Tabačkog mosta “Cijevna komerc” gradi drugi blok hotela “Nikić”, a sa lijeve firma “Neksan” iz Nikšića stam- benu šestospratnicu. I jedni i drugi tvrde da ne znaju ko je srušio 7-8 metara kamene ograde mosta.Tik uz stari Tabački most i oko njega oni grade višespratnice za koje je neophodna (očigledno obećana) infrastruktura, sa pristupnim putevima, u koje se ne uklapa jedan od malobrojnih preostalih simbola Glavnoga grada, stari, kameni Tabački most. Ne odgovara, širinom kolovoza od 5 metara, novim elitama koje (ekskluzivno) grade tik uz ogradu dječijeg igrališta u novom „Kraljevom parku“, koji su prije neku godinu uredili Azerbejdžanci, za građane Podgorice. Hitno stopiranje radova i zaštitu mosta zatražili su iz udruženja Forum Bošnjaka Crne Gore i Šeher, predstavnici Almanaha, Mešihat islamske zajedni- 13 Hronika Revija FORUM Oštećenje Tabačkog mosta ce, Pozitivna Crna Gora i druge organizacije I pojedinci. Predsjednica Fondacije za spomenike I lokalitete “ELArt”dr Igbala Kerović-arhitekta, podnijela je inicijativu za uspostavljanje zaštite arhitektonskog dobra i od Uprave za zaštitu kulturnih dobara dobila odgovor u kojem piše, “za Tabački most u Podgorici nije rađena valorizacija kulturno istorijskih i drugih vrijednosti. Na osnovu istorijskih izvora i drugih publikovanih saznanja, kao i iz inicijative za uspostavljanje zaštite, zaključuje se da objekat može imati kulturno-istorijske I urbanističko-arhitektonske vrijednosti”. Ambasador Turske u Crnoj Gori Mehmed Nijazi Tanlir ponu- dio je novom gradonačelniku Miodragu Stijepoviću mogućnost da Istambul učešestvuje u revitalizaciji Tabačkog mosta. Nakon pomenutih reakcija i zahtjeva, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 30.oktobra stavila Tabački most na Ribnici pod “prethodnu zaštitu”, čime je rekonstrukcija mosta obustavljena. Direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović objasnila je Vijestima da čim se “dobro stavi pod prethodnu zaštitu, stiče pravo tretmana kao i svako drugo zaštićeno dobro, pa glavni inspektor uprave može da interveniše i zaustavi radove. Miranović je kazala da su prihvatili inicijativu za zaštitu mosta i da su se stekli uslovi da Tabački ima duh mjesta i vremena Upitan šta Tabački most preporučuje za upis među zaštićena dobra, arhitekta, prof. dr. Rifat Alihodžić konstatuje. - Tabački most u sebi nosi dva bitna aspekta koja mu, bez sumnje, daju kulturnoistorijski značaj. To su “duh mjesta” i “duh vremena”.Oni su ga ugradili u kolektivnu memoriju mnogih generacija Podgorice. To je dovoljan razlog da ovaj objekat bude zaštićen, pored toga što u tehničkom i oblikovnom smislu baštini tipične elemente iz perioda njegove gradnje. Na žalost sve to nije bilo dovoljno da se prevaziđu puki interesi materijalne dobiti, pa je most koji je vjekovima premoštavao rijeku, olako pušten niz nju, kazao je Alihodžić. 14 Stopirani radovi se sprovede postupak utvrđivanja kulturne vrijednosti. “S obzirom na postojeće okolnosti, te činjenicu da se za spomenuto dobro pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, Uprava je kao hitnu mjeru preduzela stavljanje Tabačkog mosta pod prethodnu zaštitu, u skladu sa članom 20 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, čime će spriječiti rizik od daljeg oštećenja, uništenja ili nestanka...”, kazala je Miranović. Tabački most biće pod “prethodnom zaštitom” do kraja oktobra iduće godine, što znači da neće moći da se rekonstruiše u narednom periodu. Čim se «dobro stavi pod prethodnu zaštitu, stiče pravo tretmana kao svako drugo zaštićeno dobro» pojasnila je direktorica Uprave, Anastazija Miranović, ali nije precizirala koliko će trajati procjena da li je most star nekoliko vjekova kulturno dobro. Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice planirala je da uloži pola miliona eura za “rekonstrukciju mosta”, čitaj, definitivno betoniranje mosta po modelu Vezirovog mosta, koji samo imenom u narodu, podsjeća da je tu nekada bio most. Miranović je kazala da su preduzeli korake «na valorizaciji» mosta, što podrazumijeva sačinjavanje elaborate koji sadrži obrazložen stručni stav o valorizaciji svojstava, osobenosti, značaju i Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Žila kucavica Staropodgoričanin i predsjednik savjeta Foruma BCG Husein Tuzović ističe značaj mosta za sve građane. - Tabački most je bio žila kucavica između Stare i Nove varoši. Odolijevao je oko 350 godina svim nedaćama. Nekom srećom nije srušen tokom katastrofalnog bombardovanja Podgorice 1944. godine. Samo zbog toga on zaslužuje da bude zaštićen i sačuvan kao rijetka građevina koja je služila generacijama Podgoričana i prolaznika.Grehota je danas u „razvojnom zamahu“ Glavnog grada uništiti jedan od simbola vjekovnog razvoja Podgorice. Vjerujem u razum i čestite namjere onih koji će odlučivati o sudbini Tabačkog mosta, kazao je Tuzović Drskost ili nešto drugo Arhitekta Branisalav Vukićević u jednom od tekstova za Vijesti konstatuje -»Tabački most – slika neznanja i drskosti gradskih vlasti». ,,Osjećam da se opet spremaju da zgaze moj javni interes, kao nebrojeno puta do sada - a osjećam i da nijesam u stanju da bilo što učinim povodom toga - osim da sa vama podijelim svoj pravednički jad - i da se nadam da će nekome od vas pasti na pamet nekakav mudar, stvarno učinkovit potez. Ne samo što su riješili da otpišu pola miliona eura iz gradske kase na račun tzv. rekonstrukcije Tabačkog mosta - što je bezobrazno mnogo para, ako mene pitate - nego su riješili i da udare na samu suštinu Tabačkog mosta, kao svojevrsne institucije - istorijske spone između Stare varoši - najstarijeg, otomanskog gradskog entiteta, koji se četiri vijeka spontano razvijao oko otomanske tvrđave Depedogen, na lijevoj obali Ribnice - i Mirkove, tj. Nove varoši - koja je počela da se planski (ovo “planski” uzmite s velikom rezervom, molim vas) razvija na desnoj obali Ribnice, krajem XIX vijeka, nakon što su Turci predali ključ grada Podgorice Crnogorcima”. kategoriji dobra, kao I opis dobra, katastarske oznake i grafički prikaz granica nepokretnog dobra I granica njegove zaštićene okoline. Sasvim logično, postavljeno je ovih dana i pitanje, što se nijesmo bunili kada su usvajani detaljni urbanistički planovi. Naravno, ako se želi prebaciti krivnja na građane koji finasiraju brojne institucije ovlaštene da se brinu o zaštiti svega što ovaj grad čini vjekovnom urbanom cjelinom. Čime se bave službenici, ako se zna da je jedini most na teritoriji glavnog grada, koji se nalazi u registru nepokretNovembar-Decembar, 2014. nih spomenika kulture Stari most na ušću Ribnice? Na tom spisku nijesu ni mnogi objekti širom Crne Gore. Očigledno, agencije, uprave, zavodi, ministarstva će o tome i dalje razmišljati od slučaja do slučaja, u skladu sa potrebama investitora, dok im se sa državnog vrha ne naredi da rade svoj posao i popišu, zaštite i čuvaju sve što ima vjekovnu patina civilizacije.Valjda je u ovom društvu sazrela svijest da u Staroj varoši i na drugim mjestima treba zaštititi sve što se još može spasiti od brutalne pohlepe “graditelja”. E.Pašić Modernizacija bajto Kroz Staru Varoš je prošla Jadranska magistrala, kroz Duklju željeznička pruga, a u najavi je autoput Bar-Boljare i Jadransko-jonski autoput. Bojim se da ćemo ostati bez pola Podgorice - zapisao je u autorskom tekstu Vlatko Mihajlović, urednik časopisa Putovanja. - Zelene površine u Novoj varoši, koje su krasile grad, bile polygon za dječje igre, više ne postoje. Nikle su zgrade, garaže… A imali smo đe gradit, da ne slažemo zgrade kao lego kockice... Stari most na sastavcima i dalje prkosi vremenu, opstao, odolio zubu vremena i, za sada, napadima (ne)prijatelja. Knjeginjin most srušili su saveznici. Tabački most će modernizovati. Biće isti, samo malo drugačiji. Ispeglaće ga sa pet na devet metara, učauriti za buduća pokoljenja. Prijatelji Podgorice, pobornici modernizacije, kažu: imate ga na fotografijama i slikama. Ostale su i stare pjesme da nas podsjećaju na ta vremena. I nove da nas opominju. Takva nam je Podgorica, ona stara što nestaje, napisa staropodgoričanin Bimo Abdović. A nestala su mnoga mjesta koja pamte Podgoričani. Kino Kultura, knjižara Kultura, Banja, Hotel Crna Gora… Ako je za utjehu, Banja danas ima najskuplju “tendu”. Sama je kriva što se našla na putu gradnje savremenog bulevara. Samo da se neko ne sjeti da produži ulicu Oktobarske revolucije prema mostu Union bridž. Ode Sahat-kula. 15 Hronika Revija FORUM Instanbul će donirati pješački most Vijesti iz hronike 02.10.2014. Oko 2 miliona ljudi okupilo se u Mini, nedaleko od svetog grada Meke povodom ovogodišnjeg hadžiluka. Vlasti Saudijske Arabije navode da je u tu državu stiglo više od 1,4 miliona hodočasnika iz inostranstva. Ovogodišnjem hadžiluku, koji je trajao pet dana, nijesumogli prisustvovati hodočasnici iz afričkih država koje su najviše pogođene epidemijom smrtonosnog virusa ebole. 22. 09. 2014. Tanlir i Stijepović Gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović ugostio je (29 oktobra) turskog ambasadora Mehmeda Nijazi Tanilira, sa kojim je razgovarao o nastavku dosadašnje konstruktivne saradnje glavnog grada i Republike Turske. Tursku i Crnu Goru vežu brojni zajednički interesi, kao i izuzetno dobra kulturna saradnja. Kako se navodi na sajtu glavnog grada, u cilju intenziviranja ekonomske saradnje i njegovanja prijateljskih odnosa Crne Gore i Turske, ambasador Tanilir najavio da će grad Istanbul finansirati izgradnju pješačkog mosta koji će 16 spojiti Staru Varoš sa desnom obalom Morače. - Ambasador je izrazio interesovanje za rekonstrukciju Tabačkog mosta koja je u toku, u cilju očuvanja autentičnosti ovog značajnog kulturno-istorijskog spomenika. Ocjenjujući da je turska ekonomija jedna od najmoćnijih, ne samo u Evropi, već i šire, gradonačelnik Stijepović je izrazio očekivanje da će u budućnosti i ekonomska saradnja dvije države biti značajno unaprijeđena – navodi se u saopštenju. Odlazeća šefica Kancelarije UNHCR-a u Podgorici, Indumati Mohandas, u razgovoru sa ministrom pravde, Duškom Markovićem, ocijenila je da je Crna Gora poboljšala pitanje raseljenih na zakonodavnom, dokumentacionom, projektnom i infrastrukturnom planu. Ona je rekla da se Crna Gora može smatrati primjerom u regionu kad je riječ o podršci Kancelariji UNHCR, ali i nacionalnom angažovanju i posvećenosti pitanjima rješavanja statusa izbjeglica i raseljenih, i njihove integracije u crnogorsko društvo. 25.09.2014. Nakon sastanka ministra za ljudska i manjinska prava, Suada Numanovića, i ambasadora Italije u Podgorici, Vinćenca del Monaka ocijenjeno da je položaj manjina u Crnoj Gori primjer za čitav region,“jer manjinski narodi uživaju podršku države Crne Gore i imaju jako kvalitetan institucionalni i zakonodavni okvir”. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Fejzić i Zukorlić razmijenili teške riječi Reis Fejzić 28.09.2014. Reis Islamske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić optužio je Muftijstvo-sandžačko, na čelu sa muftijom Muamerom Zukorlićem, i IZ u Srbiji da podržavaju vehabizam i verske ekstremiste u Crnoj Gori. “Islamska zajednica u Srbiji permanentno je u Crnoj Gori podržavala te marginalne i radikalne grupe i sve one koji su bili u neslaganju sa ovdašnjom islamskom zajednicom. Ja bih to pre svega nazvao zloupotrebom Kurana, ti ljudi će u prostorijama džamija organizovati nekakve kurseve za našu decu, među njima je puno onih koji su već tamo gde ne bi želeli da budu ili su na tom putu”, istakao je Fejzić naglasivši da su radikalisti imali više napada na vjerske službenike i da su dolazili u sukobe sa vjernicima zbog čega je morala da interveniše i policija. Fejzić je optužio sandžačkog muftiju Muamera Zukorlića da pokušava da svojim “fašističkim djelovanjem” podijeli Islamsku zajednicu,unese nemir u Crnu Goru i među ovdašnjim muslimanima. “Umberto Eko je rekao da je za fašizam svako neslaganje izdaja. Takav je način razmišljanja ideološke oligarhije iz Novog Pazara, Zukorlića i ljudi koji razmišljaju kao on, rekao je Fejzić za dnevnu novinu Vijesti. On je rekao da Zukorlić taj naum (razdor u IZ CG) pokušava da ostvari preko svog “pomoćnika za Južni Sahdžak”, hafiza Abdurahmana Kujevića, koji je na vanrednoj sjednici rožajskog Odbora izopšten iz IZCG. 30.09.2014. Reagujući na ocjene reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata Fejzića, sandžački muftija Muamer Zukorlić kazao je da se reis plaši za svoju funkciju. Zukorlić je rekao da se Fejzić plaši pa zato iznosi riječi koje nijesu primjerene za nekoga ko je vjernik.On je komentarišući izjavu Fejzića da je Zukorlićevo djelovanje fašističko i usmjereno na podjelu muslimana u Crnoj Gori, kazao da je iznenađen takvim izjavama, dodajući da uz sav trud nije uspio da razumje toliku, kako je naveo, količinu ogorčenja iz kog proizilaze toliko teške riječi. “Fejzić je nesiguran u sebe i plaši se za svoju funkciju, dugačije ne mogu da shvatim zašto na tako drastičan i neprimjeren način neko ko se nalazi na čelu vjerske zajednice govori o drugim ljudima”, kazao je Zukorlić za dnevni list Dan. Ni Fejzić, kako je kazao, ne vjeruje u te riječi. “Ne dolikuje jednom vjerniku da kaže za bilo koga, poNovembar-Decembar, 2014. Muftija Zukorlić sebno za brata Muslimana, da kaže tako ružne riječi, koje predstavljaju uvredu. Ne mogu da shvatim kako je zaboravio prve lekcije iz Medrese u kojima su takve riječi strogo zabranjene”, rekao je Zukorlić, poručujući da su netačne optužbe da on želi da izazove podjele i unese nemir među Muslimanima u Crnoj Gori, navodeći da je njegovo djelovanje u južnom dijelu Sandžaka legalno i legitimno. 30.09.14 Nadležnosti muftije sandžačkog Muamera Zukorlića imaju granicu i on ne može da djeluje u Crnoj Gori koja ima svoju Islamsku zajednicu, kazao je predsjednik države Filip Vujanović. Ja sam ubijeđen da će i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori, a i vjernici biti posvećeni tome da očuvaju jedinstvo. Promocija pravog islama, kao i svake prave vjere, veliki je interes Crne Gore. poručio je Vujanović. 29.09.2014. Ljajić: Manipulacije Zukorlića Ministar trgovine i telekomunikacija u srpskoj Vladi Rasim Ljajić povodom nesporazuma između sandžačkog muftije i crnogorske Islamske zakedice kazao da je uvjeren da muslimani u Crnoj Gori neće podleći pritiscima, manipulacijama sandžačkog muftije. On se ipak boji da bi djelovanje Zukorlića u Rožajama, otvaranjem škola i vrtića, moglo dovesti do podjela među Muslimanima, u džamijama, školama. 16.11.2014. Predstavnici svih Rožajskih gradskih i seoskih džemata dostavili su Islamskoj zajednici pismo koje je upućeno reisu Rifatu Fejziću, tražeći da razgovaraju sa njim povodom razrješenja poznatog hafiza Abdurrahmana ef. Kujevića sa funkcija. Oni su za očuvanje istinskog jedinstva muslimana u Sandžaku i Crnoj Gori, hoće da se čuje riječ i stav onih koji žive za islam i u islamu a ne od komercijalizacije islama, te iz tog razloga vjeruju da će Fejzić prihvatiti razgovor.“ Selma R. 17 Hronika Revija FORUM U Pljevljima i Podgorici svečano obilježena nova 1436. hidžretska godina Islam zabranjuje svaki oblik smutnje i nasilja U Sa obilježavanje hidžretske 1436 godine u Pljevljima organizaciji Odbora Islamske zajednice, u Pljevljima je održana centralna svečanost povodom nastupa Nove 1436. hidžretske godine. Svečanost je održana u prepunoj sali Doma vojske, a u programu su učestvovali: Veliki hor Medrese „Mehmed Fatih“ iz Podgorice, hor „Husein paša“ i vokalni solisti Esad Merulić iz Podgorice, Sabrina Đulandžić iz Sarajeva, Nejra Zaimović iz Bijelog Polja i Nedžib Delić iz Pljevalja. Izvođače je pratio orkestar Kenana Kurtanovića, a program je vodila dr. Sabrina Hadžiosmanović. Programu je prisustvovao predsjednik opštine Pljevlja Mirko Đačić, poTpredsjednik Ljubiša Ćurčić, predsjednik Skupštine Tarik Gadžović, administrator Budimir Tanjević, sekretarka Sekretarijata za društvene djelatnosti Slavica 18 Krstajić, poslanik Novica Stanić, predsjednica OOBS Pljevlja Kenana Strujić i drugi. O značaju Hidžre govorio je glavni imam Samir ef. Kadribašić, a potom je uslijedilo obraćanje reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzića, koji je govorio o Hidžri kao novoj etapi u povijesti čovječanstva, razlozima koji su joj prethodili, kao i nastavku organizovanog djelovanja muslimana. „Zbog nedostatka minimuma uslova za život u Meki, poslanik Muhammed a. s. je odlučio da sa svojim slJedbenicima napusti svoj rodni grad Meku i preseli se u Medinu. Kada su životi i imovina muslimana u Meki postali ugroženi do te mjere da je dalji ostanak u gradu postao nemoguć, Muhammed a. s. je prvo ispratio i poslao u Medinu svoje sljedbenike, pa je tek onda pošao i on. Kada je došao u Medinu Muhammed a. s. je formirao prvu zajednicu muslimana, a to se desilo 622 godine“, istakao je Fejzić. Upoređujući stanje muslimana iz tog perioda sa stanjem muslimana u novijem vremenu reis Fejzić je kazao: „Ako se malo vratimo unazad podsjetićemo se da smo i mi imali teških vremena: napada, pritisaka, rušenja, paljenja, čak nam ni imovina nije bila zaštićena. O tome sam mnogo puta govorio sa predstavnicima vlasti i vidim da postoji dobra volja da se ispravi ta nepravda. Mi muslimani želimo samo dobro, znamo i da praštamo i opraštamo, jer je to smisao života, a to je i obaveza muslimana. Isključujemo pojedince i grupice koji Islam hoće da predstave u nekom novom svjetlu što on u osnovi nije“, rekao je Fejzić. U nastavku je govorio o pisanju prvog Ustava jedne zamlje, to Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM je bio Ustav Islamske države, koji je Muhammed a. s. napisao 623 godine u Medini i taj Ustav je podjednako tretirao kako muslimane, tako i nemuslimane, hrišćane, jevreje i ostale koji su živjeli na tom prostoru. „Mi danas imamo neku vrstu islamofobije u svijetu, dali to nekome godi ili ne godi, dali to neko projektuje to neznam, ali svaki oblik smutnje i nasilja na zemlji Islam zabranjuje, jer u osnovi riječ Islam znači – mir. Terorista može biti svaki onaj koji je spreman da liši čovjeka prava na život, onog glavnog prava koji mu je Allah dž. š. dao. On može da nosi bilo koje ime i da bude pripadnik bilo koje vjere. Ono što se danas dešava na prostoru Iraka i Sirije koje neki nazivaju Islamskom državom, molim vas da se sustežete takve kvalifikacije. To nije Islamska država, niti ima ikakve veze sa Islamom. To je uvreda za svakog muslimana i za svakog čestitog vjernika“, između ostalog kazao je Fejzić. Put do dobra Povodom Nove, 1436 hidžretske godine, Odbor islamske zajednice u podgorici organizovao je duhovni program (24.oktobra) u velikoj sali KICa Budo Tomović. Hidžra označava prelazak iz jednog u drugo mjesto sa namjerom ostvarivanja određenih ciljeva iseljenika (ar. al-muhadžir), podsjetio je u pozdravnioj riječi glavni imam Džemo Redžematović. Kur’ansko usmjeravanje na hidžru upućeno je, onima koji su u svojoj domovini zlostavljani zbog vjerovanja u Gospodara i svega što to vjerovanje implicira; ispravno bogoslužje, korektan odnos sa drugima i uzoran moral , kazao je Redžematović. O znacaju Hidžre, kao povijesnom dogadjaju koji je promijenio tok ljudske civilizacije i oplemenio duše i srca velikog broja ljudi u svijetu, govorio je uvaženi hafiz, prof. dr. Safet Halilović. On je u nadahnutom izlaganju ukazao na važnost promišljanja kur’anskih pokua o stvaranju nebesa i zemlje, izmjeni noći i dana, - preko kojiih, svaki čovjek može da nađe put do dobra i odbaci loše navike i ponašanja. Cjelovit program, za ugledne goste i brojne džematlije, ukrasio je hor Đulistan iz Novog Pazara kvalitetnom iterpretacijom ilahija i kasida sa tekstovima na nekoliko svjetskih jezika. Bilo je to 11-o svečano onbilježavanje Hdžretske u orgabizaciji IZ u Podgorici. On je poručio da stremimo samo dobru i da živimo dobro, a da sve negativnosti i podjele ostavimo po strani. „Ovo je naša zemlja i ako je nama dobro, onda će svima biti dobro i uvijek tome treba da težimo“, rekao je Fejzić i čestitao Novu 1436. Hidžretsku godinu. Jakub Durgut „Kuća Kur’ana“ u Bijelom Polju Odbor Islamske zajednice Bijelo Polje je danas, 16.11.2014.godine osnovao je Darul-Kur’an, doslovno „Kuću Kur’ana“, za učenje napamet Kur’ani-Kerima. Polaznici kurseva/ hifza/ su mališani koji su do sada kroz mektebsku nastavu prešli kur’ansko pismo i pokazali izvjesni talenat za učenje Kur’ana. U prvom ciklusu upisano je 73 polaznika iz gradskog, rasovskog i džemata nedakusi, te će se pouka odvijati tri puta sedmično u, za ovu namjenu prilagođenim prostorijama u pomenutim džematima. Polaznicima i njihovim roditeljima čestitao je- mubareklisao i poželio hairli početak glavni imam Enis ef Burdžović. Novembar-Decembar, 2014. 19 Hronika Revija FORUM Nastavlja se suđenje Ibrahimu Čikiću V iši sud u Bijelom Polju(13.oktobra) potvrdio je presudu Osnovnog suda, u dijelu po kome je Ibrahim Čikić osuđen da plati po 2000 eura, nekadašnjem Upravniku zatvora i zatvorskom doktoru za duševne boli koje im je, po presudi, nanio netačnim navodima u knjizi “Gdje sunce ne grije”. Čikić je u svojevrsnoj hronici objavio sjećanja iz zatvora 1994. godine, o torturi nad njim i čelnicima Stranke demokratske akcije, koji su uhapšeni i mučeni u akciji «Lim», a kasnije amnestirani. Na optuženičkoj klupi se našao zato što je u knjizi “Gdje sunce ne grije” opisao strahovite patnje koje je, kako tvrdi ni kriv ni dužan, preživio za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nedavnom presudom Čikić je osuđen da plati 4000 eura tadašnjem upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova, koje im je “nanio” svojom knjigom. Presudom Višeg suda postupak po drugim optužnicama vraćen je Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje. Početkom 1994. godine srpsk- crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka (24 u Srbiji i 21 u Crnoj Gori), uglavnom političkih aktivista SDA, sa optužbama da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ, a sa ciljem odvajanja Sandžaka. U montiranim političkim procesima vođenom u Novom Pazaru i Bijelom Polju, grupa je osuđena na ukupno 168 godina zatvora. Među njima bio je i Bjelopoljac Ibrahim Čikić, invalid, čija je, kako stoji u nalazu ljekara, ”vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno“, jer se – „radi o praktično slijepoj osobi”. Njega je optužnica teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Čikić je uhapšen 24. februara 1994. godine u prostorijama Crvenog krsta u Bijelom Polju. Danima njego- Sprječavanje zaborava Ibrahim je, kaže godinama čekao da neka od nadležnih institucija pokrene pitanje slučaja “Lim” i svega što se desilo dok su bili u zatvoru, ali niko se nije oglasio. “Ja sam odlučio da dam vlastiti doprinos u sprečavanju zaborava onoga što se desilo”, kazao je Čikić : “Uz Božiju pomoć naučio sam tehniku slijepog pisanja i napisao prvo izdanje knjige “Gdje sunce ne grije”. -Razlog pisanja knjige bio je da dam vlastiti doprinos da se crnogorsko društvo suoči sa svojom bliskom prošlošću, kazao je za Forum Ibrahim Čikić. -Mislio sam da će knjiga poslužiti da se i u Bijelom Polju, kao u Nirnberg otvori prostor suđenja ratnim zločinima.Nadao sam se da će knjiga „Gdje sunce ne grije“ poslužiti pravosudnim organima da od Crne Gore naprave društvo po uzoru na Njemačko.Nažalost oni su ovom presudom jasno stavili do znanja da crnogorsko društvo i dalje čuči u rovovima 90-tih.Istovremeno ova presuda je poruka bošnjačkom narodu da i dalje,u miru slobodno glasa, ali o stradanjima mora da ćuti. Čikić je najavio da će se obrati ambasadama i humanitarnim organizacijama da privole Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore da otvori istragu o njegovom slučaju. Obratiću se i Ustavnom sudu Crne Gore kao posljednjoj instanci, a onda i sudu u Strazburu, poručio je Čikić 20 va porodica nije znala gdje se nalazi, a bio je kao i drugi uhapšeni iz crnogorskog dijela Sandžaka odveden u Foču, gdje je preživio neviđenu torturu. Čikić je 31. decembra 1994. godine osuđen na dvije godine zatvora, ali je istog dana oslobođen pod pritiskom međunarodne javnosti. Sa njim je pušteno još 13 ljudi optuženih u istom procesu, a sedam ih je ostalo u zatvoru sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Četrnaest godina kasnije, oktobra 2008. godine, Ibrahim Čikić objavio je knjigu ”Gdje sunce ne grije”, u kojoj detaljno opisuje sve preživjele torture, prozivajući imenom i prezimenom sve one ljudi koji su učestvovali u zločinu protiv njega. Nezreli za suočavanje s prošlošću Poslanica u Skupštini CG Azre Jasavić kazala je da je sramna pravosnažna presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju, kojom je Ibrahim Čikić, autor knjige “Gdje Sunce ne grije”, obavezan da plati kaznu od 4.000 eura zbog sjećanja objavljenog u knjizi. “Ova presuda potvrđuje da naše društvo nije zrelo da se suoči sa prošlošću. Sunce ne grije, u zemlji gdje se ratni zločinci ne kažnjavaju, a sudovi za sjećanje kažnjavaju žrtve zatvorske torture. Ibrahim Čikić – čovjek koji je javno progovorio o nezapamćenoj zatvorskoj torturi u skorijoj istoriji Crne Gore, koji su doživjeli Bošnjaci u bjelopoljskom zatvoru, u čuvenoj akciji “Lim” kažnjen je zbog sjećanja”, navela je Jasavić. Ovom presudom, dodaje ona, vlast šalje jasnu poruku da je sjećanje grijeh koji treba kazniti, a da je zaborav put stvaranja “građanskog“ društva. M.R. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM U Bijelom Polju održana tibina povodom devedeset godina od zločina u Šahovićima Šahovići zbližili neistomišljenike B ošnjački Savjet u Crnoj Gori organizovao je u Bijelom polju (8.novembra) tribinu “Kad su vakat kaljali insani” naslovljenu po istoimenoj knjizi o zločinu u Šahovićima prof. dr. Šerba Rastodera. Otvarajući tibinu povodom devedeset godina od zločina u Šahovićima, predsjednnik Bošnjačkog Savjeta u Crnoj Gori Osman Nurković izrazio je zadovoljstvo bošnjačkim jedinstvom i bošnjačkom zrelošću kada se radi o suštinskim pitanjima naroda. Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ), dan prije ove tribine u Centru za kulturu otkazala je zakazani skup, istim povodom, u istom gradu i istog dana. Skup je otkazan “zbog nacionalnog jedinstva Bošnjaka Južnog Sandžaka”, saopšteno je iz BKZ-a. Šta više, upućen je poziv svim članovima i simpatizerima da prisustvuju skupu koji organizuje Bošnjačko nacionalno vijeće u CG, što je s radošću pozdravljeno od mnogih džematlija. - Ovim činom, nije samo upućena poruka o bošnjačkom jedinstvu, već je pokazana i zrelost ovog naroda da umije, bez obzira na partijske i druge podjele, racionalno da odlučuje kada se radi o važnim pitanjima bošnjačkog naroda, istakao je Nurković. Novembar-Decembar, 2014. Muhić, Nurković, Rastoder Bošnjacima nije zatražen oprost za zločine Autor knige o Šahovićima, prof. dr. Šerbo Rastoder, kazao je da je ovaj zločin poseban jer se dogodio u mirnodopskim uslovima. - Gledano iz naučnog i stručnog ugla, zločin u Šahovićima ima sve elemente genocida, kazao je Rastoder. Velikih je razmjera i treba ga naučno i stručno istražiti zbog duga prema žrtvam tog stravičnog pokolja i zbog sprečavanja ponavljanja. Rastoder smatra da je obilježavanje devedeset godina od zločina u Šahovićima prije svega pobjeda razuma i onoga što je potrebno da se kaže o nekim istoriskim događajima. On je zamjerio Bjelopoljcima što su zaboravili Uzeira Agu Dervovića, koji je prodao skoru svu svoju imovinu da bi intervenisao kod Nikole Pašića u Beogradu da se spriječi dalje širenje prema Bijelom Polju. Na kraju izlaganja je pitao: Šta je to kultura sjećanja i pamćenja? I u čemu je suština tog pamćenja? - i time dao povod akademiku Feridu Muhiću da konstatuje: - Suština kulture sjećanja i pamćenja ogleda se u tome da se ovako stravični događaji ne smiju 21 Hronika zaboraviti kako nam se ne bi ponovili. Oni ne samo što se ne smiju zaboraviti nego se ne mogu ni oprostiti, kazao je prof.dr. Ferid Muhić pojasnivši da čovjek može oprostiti samo nepravdu učinjenu njemu lično. On ne može u svoje ime oprostiti nepravdu koja je učinjena drugom čovjeku. Nema pravo. Obzirom da ubijeni ne mogu iskazati taj oprost, niko drugi , pa ni njihovi najbliži nemaju pravo i ne mogu u njihovo ime oprostiti ono što je žrtvama učinjeno. Da bi u opšte raspravljali o oprostu, potrebno je da neko zatraži taj oprost, kazao je Muhić. Bošnjacima nije zatražen oprost, ali oni i pored svega toga treba da žive u miru sa svojim komšijama drugih nacija i vjerskih opredjeljenja, ali i da otvoreno pričaju o zločinima i pamte, kazao je Muhić. Među brojnim posjetiocima tribine bile su istaknute ličnosti iz opština u Crnoj Gori i susjednih u Srbiji. Osman Nurković je najavo da će Bošnjačko vijeće pripremiti naučni skup, koji će imati za cilj da utvrdi razmjere zločina u Šahovićima, te da će kod nadležnih institucija inicirati izgradnju spomenika žrtvama ovog zločina. Kad su vakat kaljali insani Prof. dr Šerbo Rasroder - Pokolj u Šahovićima (današnje Tomaševo) je bio najveći zločin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS. Događaj se zbio između 9. i 10. novembra 1924. godine. Prethodno su, 7. novembra 1924. godine, crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika kolašinskog okruga. Za ubistvo Boškovića lažno je optužen komita Jusuf Mehonjić koji se nije ni nalazio na tom području. Tokom sahrane Boška Boško- 22 Revija FORUM Veliko interesovanje za tribinu o Šahovićima vića, donijeta je odluka o ,,osveti”. Noću između 9. i 10. novembra krenulo je oko 2000 ,,osvetnika” na muslimanska sela u Šahovićima i Pavinom Polju, koja su, dva dana ranije, razoružale tadašnje vlasti. Vlasti su pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi. Međutim, 28 talaca je ubijeno, dok su ostali uspjeli da se otkupe. Dijete od 13 godina je spasio jedan pravoslavac, koji zbog ovog čina umalo nije doživio sudbinu ubijenih. Prema podacima načelnika pljevaljskog okruga, ubijeno je oko 120 muslimana i zapaljeno oko 45 kuća, dok Milovan Đilas navodi da je pobijeno preko 350 ljudi, izvršena brojna silovanja, kuće su popaljene i opljačkane. Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok Reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević navodi cifru od preko hiljadu djece, žena i ljudi. Slična sudbina je bila namijenjena i muslimanima Bijelog Polja, koji su, navodno radi zaštite, trebali biti prebačeni preko Šahovića, ali ih je spasio jedan srpski oficir koji je otkrio zavjeru. Pokolj u Šahovićima je uzrokovao skoro potpuno iseljavanje tamošnjeg stanovništva, najvećim dijelom u Tursku, mada se dio njih naselio u Pljevlja, Sarajevo i istočnu Bosnu. U tadašnju opštinu Gornji Rahić, srez Brčko, naselilo se 140 porodica sa oko 4000 članova. Prvi o ovom zločinu je progovorio Milovan Đilas. On u autobiografskom djelu Besudna zemlja ovako opisuje zločin u Šahovićima: ,,Nikada nije bilo takvog pohoda, niti je iko mogao i pomisliti da se takvo što nataložilo u onome što se zove - narodna duša. Pljačka od 1918. godine bila je nevina igra prema ovome. Čak se i većina učesnika iz tog pohoda stidjela onoga što se dogodilo i što su učinili’’. Đilas dalje navodi da je čitav zločin zataškan te da je ,,sve ispalo sprdnja s pravdom’’. Prof. dr. Šerbo Rastoder je u knjizi, na preko 500 strana, sakupio sva dostupna dokumenta iz tog perioda, opise kako je zločin propraćen u literaturi i tadašnjoj štampi, rijetke osvrte istoričara i publicista na ovaj događaj, podatke o izbjeglicama i sjećanja potomaka. Zabilježen je i razgovor narodnog heroja i generala JNA Danila Jaukovića sa učesnicima ovog događaja, vođen 1973. E.P. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Povratak u Bukovicu M inistar za ljudska i manjinska prava dr Suad Numanović i direktor Direkcije javnih radova Crne Gore Žarko Živković boravili su (19. novembra) u Pljevljima i tom prilikom razgovarali sa predstavnicima Udruženja Bukovičana. - Radovi na obnovi infrastrukture, stambenih i pomoćnih objekata u Bukovici teku po planu i biće nastavljeni istom dinamikom i naredne godine, saopšteno je na sastanku. Završeno je 70 objekata a do kraja godine će biti useljivo još 15. Nove kuće su dobile i tri porodice srpske nacionalnosti. Ministar Numanović je kazao da je jedna trećina objekata useljena i da tokom ljeta dolazi značajan broj Bukovičana i bavi se poljoprivredom, i nada se da će naredne godine Vladin projekat obnove Bukovice biti u potpunosti završen, jer je Vlada za 2015. godinu opredijelila još 500.000 eura za ovu namjenu. „Projekat obnove Bukovice, započet 2008 godine, (na višegodišnje iniciranje Foruma Bošnjka/rf ) uspješno se realizuje, najviše zahvaljujući razumijevanju i podršci Udruženja Bukovičana, povratnicima, domicilnom stanovništvu i lokalnoj samoupravi. Na naše zadovoljstvo jedan broj stanovnika se vratio i nastavio da živi u svojim novoizgrađenim objektima, a nama ostaje da nakon završetka ovog projekta, radimo na valorizacije poljoprivrednog potencijala ovog kraja, jer je urađena dobra infrastruktura, putevi, elektro-mreža i nadamo se da će mnogi naći načina da kroz biznis nastave život u Bukovici“, istakao je Numanović. Žarko Živković je rekao da je nasuto preko 50 kilometara puteva, 20 kilometara sekundarnih puteva, svi objekti su priključeni na elektromrežu, imaju septičke jame. Novembar-Decembar, 2014. Sa sastanka u Pljevljima Ukupna vrijednost projekta je oko 4,5 miliona evra i do sada je uloženo oko 3,7 miliona evra. Predsjednik opštine Mirko Lola Đačić kazao je da će opština preuzeti obavezu održavanja putne infrastrukture nakon završetka projekta, te da će podsticajnim mjerama stimulisati povratnike. „Država je u ovom projektu pokazala punu odgovornost i lokalna uprava će dati doprinos u podsticanju povratnika da razvijaju svoja poljoprivredna gazdinstva i stvaraju uslove za kvalitetan život u Bukovici “, kazao je Đačić. Udruženje Bukovičana iz Sarajeva se zahvalilo Vladi Crne Gore na projektu obnove Bukovice, a Udruženje Bukovičana iz Pljevalja iskazalo nezadovoljstvo dinamikom i kvalitetom izvedenih radova. Oni su istakli da je i dalje ne ažurna evidencija stanovništva koje je živjelo do 1992. godine u Bukovici, i prigovorili što je iz istog fonda izgrađena kuća porodici ratnog zločinca, koji je pravosnažno osuđen na 10 godina zatvora zbog počinjenih zločina u Foči. Prema izvještaju Udruženja građana Bukovice iz Pljevalja, tokom rata u susjednoj BiH, od 1992. do 1995. raseljeno je 95 bošnjačkih porodica sa 277 članova, čime je ova teritorija gde su većinu činili Bošnjaci etnički očišćena. Ubijeno je šest Bošnjaka, zapaljeno je više od deset kuća, kao i džamija u selu Planjsko, eksplozivom je porušen kameni minaret u selu Raščići, kidnapovano je i odvedeno u zatvor u Čajniče 11 ljudi, od kojih je petoro staraca nakon jedan mjesec vraćeno u Pljevlja, a ostali su razmijenjeni u Goraždu. Sve kuće su demolirane, a imovina opljačkana, desetine Bukovičana je pretučeno, a dvoje je izvršilo samoubistvo. Do sada je rasvijetljen samo jedan slučaj, ubistvo Džafera Đoga, koji je sud kategorisao kao „obično“ ubistvo. U sudskom procesu koji je vođen u bjelopoljskom Višem sudu u slučaju Bukovica koji je podiglo državno tužilaštvo, optuženo je sedam pripadnika VJ i policije Crne Gore i svi su oslobođeni zbog nedostatka dokaza, navedeno je u presudi. Jakub Durgut 23 Hronika Revija FORUM Nakon „historijskih“ opštih izbora u Bosni i Hercegovini Tresla se gora, rodio se miš Nakon 12. oktobra, kada su podvučene crte, političke stranke su se „bacile“ na javne i tajne pregovore, sastanke, na otvoreno izjašnjavanje o poželjnim ili nepoželjnim strankama za koaliranje. Riječju, svi pretendenti za vlast u Bosni i Hercegovini sada su u fazi opipavanja pulsa potencijalnih koalicionih partnera. Iako, uglavnom, svi govore o programskim, a ne matematičkim koalicijima, na kraju će, ipak, presuditi fotelje i privilegije Piše: Ruždija ADŽOVIĆ P olovinom oktobra, u Bosni i Hercegovini održani su Opšti izbori, koje su mnogi u ovoj zemlji najavljivali kao historijske. Međutim, ovogodišnji Opšti izbori ničim nisu opravdali takav epitet, niti se, u suštini, išta promijenilo. Već je sada izvjesno - što bi naš narod kazao - „tresla se gora, rodio se miš“. Jedina očigledna promjena na političkoj sceni Bosna i Hercegovina nakon izbora jeste činjenica da je pravi izborni debakl doživjela Sosijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, na čijem je čelu Zlatko Lagumdžija. Ova partija, koja je na Opštim izborima 2010. godine napravila najveći pozitivni pomak, 12. oktobra ove godine gotovo je zbrisana sa političke scene u Bosni i Hercegovini, doživjevši nezapamćeni poraz u dosadašnjem izbornom procesu u ovoj zemlji. Lagumdžiju, kojega mnogi smatraju autokratom, i njegov SDP građani su kaznili zbog mnogih grešaka koje su ovaj političar i stranka 24 Čović na čijem je čelu načinili tokom proteklog četvorogodišnjeg mandata. Dodik uzdrman U manjem bosanskohercegovačkom entitetu, Republici Srpskoj, mada zvanični rezultati govore malo drugačije, izborni je gubitnik predsjednik Saveza nezavisnih socijaldeokrata (SNSD) Milorad Dodik. Apsolutni pobjednik na izborima 2010. godina - Milorad Dodik i SNSD – koji su suvereno vladali u tom bh. entitetu, sa ovogodišnjim izborima itekako su izgubili tu nadmoć, a Milorad Dodik više nije nedodirljivi „laktaški suveren“. Ova partija je vrlo tijesno pobijedila u Republici Srpskoj, a Milorad Dodik, koji je na proteklim izborima „pregazio“ ostale kandidate za predsjednika manjeg bh. entiteta, ovoga puta je od svog glavnog konkurenta, Ognjena Tadića i Srpske demokratske stranke (SDS), pretekao tek za koju hiljadu glasova ili za nepunih jedan posto, što je podobro uzdrmalo njegovu dosadašnju poziciju „nedodirljivog i svemoćnog“. Koliko je Dodikov SNSD oslabio kod birača u Republici Srpskoj ilustrativno pokazuje činjenica da je njegov kandidat za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dosadašnji premijer Republike Srpske Željka Cvijanović, izgubila Izetbegović Ivanić od Mladena Ivanića, inače predsjednika Partije demokratskog progresa (PDP), što je težak „politički nokaut“ Dodiku i SNSD-u. Ivanić je bio kandidat koalicije koju predvodi SDS Mladena Bosića. Ovoga puta, očigledno, Dodik nije uspio „prodati“ biračima nacionalističku ratoriku i njegovu dugogodišnju priču o otcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, na kojoj ovaj bahati političar godinama „jaše“, prodavajući maglu građanima tog entiteta. Mada se izborni pobjednici, ako je suditi po zvaničnim rezultatima koje je potvrdila Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine znaju - to su Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Savez nezanvisnih socijaldemokrata (SNSD) – još uvijek je jedino izvjesno da će članovi Predsjedništva BiH biti: Bakir Izetbegović (SDA), Dragan Čović (HDZ) i Mladen Ivanić (PDP). Sve ostalo je još uvijek sferi u nagađanja i mogućih i nemogućih političkih kombinatorika. Nakon 12. oktobra, kada su podvučene crte, političke stranke su se „bacile“ na javne i tajne pregovore, sastanke, na otvoreno izjašnjavanje o poželjnim ili nepoželjnim strankama za koaliranje. Riječju, svi pretendenti za vlast u Bosni i Hercegovini sada su u fazi opipavanja pulsa potencijalnih koalicionih partnera. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Presudiće fotelje Iako, uglavnom svi govore o programskim, a ne matematičkim koalicijima, na kraju će, ipak, presuditi fotelje i privilegije. Govori to dosadašnje dugogodišnje iskustvo. Ne mora se zaviriti u prošlost dalje od prošlih izbora 2010. godine, kada su svi bh. političari odreda pokazali svoju neprincipijelnost i svi su „sadili tikve s đavolom“, odnosno koalirali sa strankama o kojima su prethodno govorili da nikada neće sarađivati s njima. Ali, vlast je vlast, a fotelje su čudna rabota. Dakle, sada je sve u fazi dogovora, pregovora među strankama. Jedino su se SDA i SDS, čiji je predsjednik Mladen Bosić, konkretno izjasnile s kim nipošto neće koalirati. Za Stranku demokratske akcije nepoželjan je Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića, stranke koja je poboljšala rezultat na ovim izborima, a Srpska demokratska stranka „kao đavo od krsta“ bježi od SNSD-a i Milorada Dodika. Kako sada stvari stoje, najbrže će se formirati vlast na državnom nivou, dakle Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara. Kada su u pitanju entitetski nivoi vlasti, još uvijek caruje potpuna neizvjesnost, a o kantonalnom nivou da i ne govorimo. U većem bh. entitetu, Federaciji Bosne i Hercegovine, po logici stvari, odnosno izbornih rezultata, okosnica vlasti trebali bi biti Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica BiH. Sada sve zavisi od izjašnjenja Demokratske fronte „najpoželjnije udavače“ i nove stranke na političkoj sceni BiH, koju je osnovao još uvijek aktuelni hrvatski član Predsjednika BiH Željko Komšić nakon što je, zbog neslaganja sa Zlatkom Lagumdžijom i njegovim poslušnicima, napustio Socijaldemokratsku partiju. Komšićeva Demokratska fronta, koja se prvi put pojavljuje na izborima, ostvarila je nezamapćen uspjeh preotimajući veliku većinu glasova upravo SDP-u i Lagumdžiji, koji nije uspio ući ni u državni parlament. Naravno, čeka se i izjašnjenje SBBa Fahrudina Radončića, koji je izjavio da ne želi u vlast sa SDA, koja „dvadeset godina pljačka narod u BiH“. Jedna od mogućnosti, koju svakako ne treba isključiti, jeste koalicija Komšićeve i Radončićeve stranke, koji bi, uz pomoć ostalih opozicionih stranaka, mogli formirati vlast u Federaciji BiH, zaobila- Novembar-Decembar, 2014. zeći izborne pobjednike - Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku zajednicu. Ali, to mnogi ne smatraju mudrim rješenjem, jer bi se time „ubio“ legitimitet izbornih pobjednika. Po mišljenju političkih analitičara, najpoželjnija i najučinovitija bi bila široka koalicija koju bi činile sve ove spomenute stranke i, po mogućnosti, dobro okrnjena Socijaldemoratska partija Zlatka Lagumdžije. Međutim, vjerovatno će i ovoga puta „političke sujete“ biti presudne, a Federacija BiH i uopšte Bosna i Hercegovina na gubitku. U Republici Srpskoj se, takođe, igraju naporne postiznborne utakmice. Svi bi sa svima, osim SDS i Mladen Bosić koji su isključili svako mogućnost saradnje sa Miloradom Dodikom i SNSD-om. Bosić vjeruje da će koalicija koju on predvodi, a koja je zadala težak udarac SNSD-u i Dodiku, činiti skupštinsku većinu i da će formirati vlast u Republici Srpskoj, ali da će biti ključni igrač iz Republike Srpske i u državnoj parlamentarnoj i izvršnoj vlasti. Bosić je ponudio Dodikovom političkom partneru Petru Đokiću (predsjedniku Socijalističke partije) mjesto premijera Republike Srpske. Međutim, Đokić je ostao vjeran Dodiku, što je dobrano pomrsilo račune Bosiću i opoziciji. S druge strane, Milorad Dodik tvrdi da će on i njegovi koalicioni partneri i dalje vladati Republikom Srpskom, te da će biti dio parlamentarne većine u Parlamentarnoj skupštini BiH i da će njegovi ljudi biti ministri u državnoj vladi. Uglavnom, još će mnogo vode proteći Vrbasom, Neretvom i Miljackom dok se bh. političari ne dogovore ko će skim i ko će činiti vlast. Ovoga puta nismo ni spominjali kantonalni nivo, s obzirom da u Federaciji BiH postoji i deset kantona koji su državice u državi, jer svaki kanton ima parlament i vladu. Tu će tek biti političkog nadgornjavanja i neprincipijelnih koalicija. Podsjetimo, nakon Opštih izbora, održanih 2010. godine, BiH je izgubila mnogo vremena čekajući da dobije vlast. Recimo, novi saziv Vijeća ministara BiH, formiran je tek nakon 16 mjeseci. Sada u BiH ima više optimizma, makar kada je u pitanju vrijeme formiranja vlasti. Međutim, optimizam itekako splašnjava kada se povede riječ o efikasnost nove vlasti. Bosna i Hercegovina kaska sa reformama i sa obavezama koje su pred nju stavljene na evropskom i evro-atanstkom putu i sada je „crna tačka na Balkanu“. Hoće li duboko podijeljena politika uspjeti pomiriti nepomirljivo, teško je sada prognozirati. Novi stari Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović poručio je da će svi u BiH morati prihvatiti određene realnosti - Bošnjaci da neće ukinuti Republiku Srpsku, Srbi da neće ukinuti Bosnu i Hercegovinu, a Hrvati da neće napraviti treći entitet. Dakle, ostaju srednja rješenja. Kako do njih – moraće dati odgovor oni kojima su iscrpljeni i raspamećeni građani dali povjerenje ili, kako je poručio visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko, da se vlast vrati u službu građana. Rezultati izbora u BiH Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine objavila je odluku o utvrđivanju rezultata Opštih izbora, koji su održani 12. oktobra. Članovi državnog Predsjedništva su Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić. Milorad Dodik i dalje će biti predsjednik entiteta Republika Srpska, i to sa samo jedan posto glasova više od opozicionog kandidata Ognjena Tadića. U predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, iz Federacije BiH se biraju dvije trećine zastupnika, pa će u njemu devet mandata imati SDA, Demokratska fronta pet, SBB BiH četiri, isto koliko i koalicija predvođena HDZ-om BIH. Tri zastupnika će imati SDP BiH, te po jednog HDZ 1990, BPS i A-SDA. Iz Republike Srpske bira se trećina zastupnika, pa će SNSD imati šest, a SDS pet zastupnika. Po jednog zastupnika imaće koalicije PDP-NDP, zatim DNSNS-SRS, kao i SDA. Kad je riječ o Parlamentu Federacije BiH, SDA će imati 29 zastupnika, SBB 16, DF 14, koalicija predvođena HDZ-om BIH 13, SDP BiH 11. U Parlament tog entiteta ulaze i HDZ 1990, BPS, Stranka za BiH, A-SDA, Naša stranka i Laburisti. Stranka demokratske akcije (SDA) osvojila je ukupno 110 mandata na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini i time postala vodeća stranka u BiH s obzirom da je pojedinačno osvojila najviše mandata od ukupno 518, koliko se dužnosnika biralo na Opštim izborima. 25 Hronika Revija FORUM Crna Gora ima značajnu ulogu u regionu P ovodom 91. godišnjice od osnivanja Turske, ambasada ove zemlju u Crnoj Gori priredila je (29. oktobra) koktel za predstavnike javnog, kulturnog i političkog života, kao i za predstavnike diplomatskog kora. Ambasador Turske u Crnoj Gori Mehmet Nijazi Tanilir se, u ime domaćina, zahvalio svim gostima i istakao da Crna Gora ima značajnu ulogu u cilju mira i bezbjednosti u regionu. “Dajemo snažnu podršku prijateljskoj Crnoj Gori i njenim evropskim i evroatlantskim ciljevima. Paralelno s našim političkim odnosima, koji su na izvanrednom nivou, ekonomski i kulturni odnosi sve više jačaju”, kazao je ambasador Tanilir. Na početku svečanosti pročitano Tanilir Kalamperović, Tanilir, Rastoder i Rakić je pismo predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana koje je povodom Dana Republike Turske upućeno ambasadoru Turske u Crnoj Gori Mehmetu Nijazi Taniliru. U pismu Đukanović čestitao Davutogluu Povodom dana Republike Turske, predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović uputio je čestitku predsjedniku Vlade te zemlje Ahmetu Davutogluu. „Čini mi zadovoljstvo što mogu da konstatujem da su odnosi Crne Gore i Turske veoma dobri i prijateljski, što se očitava kako u intenzitetu političkog dijaloga na svim nivoima, tako i u velikom broju zajednički ostvarenih projekata, kao i onih koji su u procesu realizacije“ – navedeno je u čestitki predsjednika Vlade Crne Gore. H.C.T. 26 Erdogana se navodi da su pravda i mir temeljni principi politike Turske. “Politika Turske se zasniva na odbrani mira i pravde u svijetu, poštujući unutrašnja pitanja i teritorijalni integritet svake zemlje. Ove vrijednosti smo čuvali i branili 91 godinu i kako danas tako i u buduće, oni će da budu temeljni principi vanjske politike Turske. Turska nikada neće oklijevati da podrži pravednost i mir i nastaviće braniti prava ugroženih u svakom pogledu”, navodi se, između ostalog, u pismu Erdogana. Turska je demokratska, sekularna, unitarna, ustavna republika čiji je politički sistem 1923. godine utemeljio Mustafa Kemal Ataturk. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Promocija knjige „Islamski identitet Evrope“ Ferida Mihića u IKC u Baru Evropa ima i islamski identitet Početkom novembra u Islamskom kulturnom centru, u džamiji „Selimija“, u Baru, održana je promocija knjige „Islamski identitet Evrope“ akademika Ferida Muhića. Evropa svoj identitet ne smije graditi samo na hrišćanstvu i judaizmu, već u njega mora utkati i islam koji je daleko ranije, oko 800-te godine nove ere došao na balkanske prostore prije hrišćanstva, koje je došlo oko 1200. godine. U današnjoj Evropskoj uniji ne žele da prihvate da se u priči o identitetu Starog kontinenta moraju poštovati i hrišćanska Evropa potpuno isto kao i islamska Evropa. Autor knjige, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti prof. dr. Ferid Muhić kaže da niko u islamskom svijetu ne traži revanšizam za takav odnos prema islamu u Evropi već samo prihvatanje i uvažavanje činjenice da islam ima važan uticaj na evropski razvoj i pored pokušaja promocije hrišćanskog ekskluziviteta na evropske vrijednosti. Novembar-Decembar, 2014. Rastoder, Beglerović, Mahmutćehajić i Muhić Piše: Mustafa CANKA L ijepo je bilo te divne večeri, 6. novembra, u starom i slavnom gradu Baru biti i osjećati se kao evropski musliman. Jer, o toj temi, istoriji i identitetu „starog kontinenta“, govorili su tri vrsna akademika (Rusmir Mahmutćehajić, Ferid Muhić i Šerbo Rastoder) i jedan mladi doktor nauka, sufija i erudita sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Samir Beglerović. Povod je bila nedavno izašla knjiga „Islamski identitet Evrope“ dr Muhića, ali i želja članova Savjeta za nauku i kulturu Islamskom kulturnom centru u Baru da otvaraju suštinska pitanja današnjice za muslimane na ovim prostorima, ruše tabue i predrasude. Zato je moderatorka večeri, istoričarka Jasmina Rastoder, već u uvodu jasno poručila: „Ovo je jedna od onih subverzivnih intelektualnih tvorevina, prijeko potrebna Muslimanima u Evropi i van nje, terapija protiv stereotipa kojima smo podlegli, bilo da ih ćuteći prihvatamo, bilo zato što nismo znali da na pravi način odgovorimo“. Upravo je to bio jedan od razloga koji su akademika Muhića naveli da napiše ovu knjigu. “Kada sam imao devet godina prvi put sam čuo priču o jakim, hrabrim, sa jedne i prevrtljivim i podmuklim sa druge strane. Vidio sam da ja, nažalost, spadam u onu drugu kategoriju – prevrtljivih i podmuklih kojima svako ima pravo da udari čvrgu i čija je vjera sramna. Sramna ili, ako hoćete besramna, i to je jedna od rijetkih riječi kod koje i pozitiv i negativ znače isto. Dakle, u tom kontekstu shvatio sam da živim u svijetu u kojem sam ja ne samo prinuđen da budem defanzi- 27 Hronika Muhić Revija FORUM van nego sam prinuđen da se osjećam i da pokazujem da jesam i da prihvatam to osjećanje kao javno ispoljavanje - da sam inferioran”, kazao je Muhić. Prema riječima akademika Mahmutćehajića, politički obrazac funkcionisanja Evrope je vazda bio proizvodnja unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. “U Evropi su kroz cijelu njezinu historiju kao političkog projekta, Jevreji bili unutarnji ili teološki neprijatelji uz paralelno postojanje vanjskog, političkog neprijatelja, a to su muslimani. Islamski identitet Evrope, u Rožajama i Ulcinju Suživot i uvažavanje nemaju alternativu, iako su velike šanse da se negativni stavovi prema islamu i muslimanima pojačaju s ekonomskom i moralnom krizom u Evropi, ocjenjeno je na promociji knjige akademika Ferida Muhića “Islamski identitet Evrope”. Knjiga, čiji su izdavači Centar za napredne studije iz Sarajeva i izdavačka kuća Logos-A iz Skoplja, na bosanskom i albanskom jeziku, promovisana je krajem avgusta, u Rožajama i Ulcinju. Predstavljanje Muhićeve knjige organizovao je Centar za međukulturnu saradnju ‘’Horizonti’’ iz Podgorice sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori. Direktor Centra, Omer Kajoshaj, istakao je da muslimani ne treba da se stide svog islamskog identiteta, navodeći da Muhićeva knjiga ukazuje na uticaj islama na savremenu kulturu u Evropi. On je kazao da treba raditi na očuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta, kroz saznanje onoga što se desilo u prošlosti kao i ispravno razumijevanje sadašnjosti. “Treba da naučimo da se ponosimo svojom vjerom umjesto što se neki nje stide. Islam je vjera progresa, a ne nazadovanja kako to pokušavaju da predstave neprijatelji islama”, kazao je Kajoshaj. Osvrćući se na pitanje identiteta dr. Ali Pajaziti kazao je da islam ima značajan dorpinos u širenju kulture i humanih vrijednosti, te da je zbog toga značajan njegov uticaj na Evropu, dok je Muhić upozorio da islam ima važan uticaj na razvoj Evrope i pored pokušaja promocije hrišćanskog ekskluziviteta na evropske vrijednosti. Pojašnjavajući da je islam evropska religija koliko i hrišćanstvo, Muhić je istakao da obije vjere ne potiču s evropskog konti- 28 nenta, te da ih kao misionarske ne treba posmatrati unutar geografskog konteksta već prema doprinosu čovječanstvu. Na promociji u Rožajama dr Ahmet Alibašić navodi da prof. Muhić u knjizi “Islamski identitet Evrope” vraća islam i muslimane u evropski narativ odakle su neopravdano protjerivani. To je tako uprkos činjenici da evropski muslimani nisu ništa manje Evropljani u etničkom smislu od većine drugih Evropljana indoevropskog porijekla, niti je islam išta više azijska vjera od judaizma i kršćanstva. Dok profesor Ramiz ef. Luboder ocjenio je da je Muhićeva knjiga potrebna nemuslimanima koliko i pripadnicima Islama, jer ukazuje da suživot i međusobno uvažavanje nemaju alternative. On je istakao da će knjiga muslimanskim intelektualcima pomoći da uvide neophodnost institucionalnog organizovanja muslimana u EU, kako bi se preduprijedilo zlo u potencijalnom velikom ratnom sukobu, kakakv je svojevremeno zadesio muslimane u Španiji. Muhićeva knjiga tretira istoriju i efekte prisustva islama u Evropi, analizira uticaj islama na ono što se danas naziva “evropski identitet”. Muhić u svom djelu analizira nastanak i karakter evropskog identiteta, navodeći perspektive razvoja u kontekstu prožimanja islama, hrišćanstva i judaizma. Autor pokušava da protumači i razumije socijalne, političke, kulturne i religijske komponente koje čine savremenu Evrope, a koje su formirane kroz islamske uticaje. Da ne bi projekat ostao samo na nivou promocije knjige, NVO Horizonti je poklonio ciljanoj grupi čitalaca dvjesta primjeraka knjige na bosanskom i albanskom jeziku. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Tako su naši evropski subjektiviteti ili identiteti formulirani. Nikada ni u jednom razdoblju bez bitnog, hrabrog pothvata dekonstruiranja mi nismo mogli živjeti bez ta dva neprijatelja - vanjsko-političkog, što jesu muslimani i unutarnjeg, teološkog, što jesu Jevreji”, istakao je Mahmutćehajić . -“Samo promjenom te paradigme moguće je da Evropa postane prostrani dom za sve njene narode i svakog čovjeka, a ne samo za odabrane”, rekao je akademik Rastoder dodajući: “Može li Evropa pobijediti samu sebe na putu samospoznaje ili će iznova rizikovati sopstvenu propast i platiti novi danak svom civilizacijskom autizmu. Odgovore na ova pitanja mi nudimo i to radimo. Da li će ih neko čuti i uvažiti, ostaje da nagađamo. Sudeći po dosadašnjim iskustvima Evropa se učila na svojim greškama, ali se ipak učila.” Dr Muhić je ukazao na opasni pokušaj promocije hrišćanskog ekskluziviteta na evropske vrijednosti, što je posebno činio raniji papa Jozef Racinger. Pojašnjavajući da je islam evropska religija koliko i hrišćanstvo, čelnik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) je istakao da obije religije ne potiču s evropskog kontinenta, te da ih kao misionarske ne treba posmatrati unutar geografskog konteksta već prema doprinosu čovječanstvu. Jedinstven zaključak je bio da ovom knjigom Muhić vraća islam i muslimane u evropski narativ odakle su neopravdano protjerivani. To je tako uprkos činjenici da evropski muslimani nisu ništa manje Evropljani u etničkom smislu od većine drugih Evropljana indoevropskog porijekla, niti je islam išta više azijska vjera od judaizma i hrišćanstva. Promociji ove knjige prisu- stvovali su, pored ostalih, i članovi diplomatskog kora Turske, SAD, Azerbejdžana i Hrvatske, predstavnici Islamske zajednice i Crnogorske pravoslavne crkve, visoki državni i opštinski zvaničnici. Inače, Muhićeva knjiga, koja je gotovo istovremeno objavljena na bosanskom i albanskom jeziku, ranije je predstavljena u Rožajama i u Ulcinju. Rastoderi uvakufili nauku Prije predstavljanja knjige akademika Muhića, glavni barski imam, h. Muhidin ef. Miljaimi, pročitao je vakuf-namu u kojoj se navodi da su Jasmina i Šerbo Rastoder donirali biblioteci Islamskog kulturnog centra u Baru 1462 knjige, preko hiljadu primjeraka raznih časopisa i više od deset hiljada dokumenata iz raznih arhiva sa područja Crne Gore i nekadašnje Jugoslavije. Ferid Muhić, univerzitetski profesor, filozof i književnik, rođen je 1943. godine u selu Mahoje kod Zavidovića, Bosna i Hercegovina. U svojoj bogatoj akademskoj karijeri predavao je na Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skoplju, te na drugim univerzitetima širom svijeta, kao što su: International Institute of Islamic Thought and Civilization u Kuala Lumpuru, Florida State University, Syracuse University, te na univerzitetima u Jugoistočnoj Evropi. Uže oblasti njegova interesovanja su savremena filozofija, kulturna antropologija, estetika, politička filozofija i filozofija religije. Objavio je više djela iz navedenih oblasti, kao i više književnih djela, među kojima su: Kritički metodi, Filozofija ikonoklastike, Motivacija i meditacija, Štit od zlata, Noumenologija tijela, The Study in Fragmentation and Despair, Logos i hijerarhija, Mišljenje u akciji, Smisao i vrlina, Filozofi utješitelji, Filozofija religije u njemačkom klasičnom idealizmu, Ex cathedra, Falco Peregrinus, Sto koraka iznad, Dim ugarka snova. Novembar-Decembar, 2014. 29 Hronika Revija FORUM Sakova džamija u Rožajama U Rožajaskom naselju Bandžovo brdo (15. novembra) svečano je otvorena nova džamija čija izgradnja je počela u martu ove godine. Izgradnju džamije finansirao je Sadrija Sako Dacić, rožajac koji već nekoliko decenija živi i radi u Njemačkoj. Svečano predajući džamiju na korišćenje Odboru Islamske zajednice vakif Dacić je poželio da se iz nje samo hair i dobro širi, kako to dolikuje džamijama, te da ona bude stožer i simbol jedinstva vjernika. Otvaranju su pored vrha uleme u CG na čelu sa reisom Fejzićem, prisustvovali predstavnici islamskih zajednica Bosne i Hercegovine i Turske, predstavnici vjerskog i političkog života u Crnoj Gori i opština u okruženju kao i veliki broj građana. 30 Sadrija Dacić Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Bošnjaci iz Izmira poslali kurbane za 1000 porodica u Bosni i Hercegovini U organizaciji udruženja kulture i solidarnosti “Bosna-Sandžak” iz Izmira, u bosanskim gradovima Doboj, Žepče, Maglaj, Srebrenica i Zavidovići, podijeljeno je oko pet tona kurbanskog mesa za oko 1.000 porodica. Abdulah Gul, predsjednik udruženja rekao je za „Anadolu Agency” kako su podjelu kurbana omogućili Bošnjaci koji žive u Izmiru. «Zaklano je 180 kurbana, od čega 30 u Rogatici, a 150 u Maglaju i Lukavcu nakon čega je meso podijeljeno Medžlisima IZ koji će dalje dijeliti ove kurbane. Na ovaj način Bošnjaci koji žive u Turskoj su odlučili da pomognu Bošnjake u Bosni i Hercegovini, pogotovo Abdulah Gul na mjestima pogođenim poplavama», rekao je Gul. Imam u gradskoj džamiji Žepče, Irdin ef. Tutnjić, rekao je da će kurbansko meso dobro doći najugroženijima, te se u ime i svih džematlija i stanovništva zahvalio donatorima iz Izmira. Kurbani iz Emirata Delegacija humanitarne organizacije “Šarikah” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koju je predvodio Muhamed Hamdan, supervizor odjela za projekte te organizacije, posjetila je Bijelo Polje i u saradnji odborom Islamske zajednice Bijelo g Polja podijelila kurbane i bajramske poklone. Bajramsku posjetu, sa čelnicima Mešihata, predsjednikom Odbora IZ BP i glavnim imamom, humanitarci iz Emirata započeli su posjetom dnevnom centru za djecu sa posebnim potrebama i darivali novčano 22 korisnika centra. Nakon toga, delegacija je posjetila starački dom u Bijelom Polju, gdje ih je primio direktor doma Admir Mustajbašić i zahvalio što su dio mesa od kurbana opredijelili za ishranu lica treće dobi. Posredsatvom kompanije „Franca“ kurbani Novembar-Decembar, 2014. Burdžović sa gostima iz Emirata su dodijeljeni i porodicama slabijeg finansijskog stanja u Bijelom Polju, a u saradnji s predstavnicima humanitarnog fonda „Hilal“, tokom godine biće podijeljena donacija iz Emirata u vrijednosti 22 grla krupne stoke. Delegacija je posjetila Crnu Goru na prijedlog Ambasade Ujedinjenih Arapskih Emirata u Podgorici, a Bijelo Polje na prijedlog reisa Rifata ef. Fejzića. 31 Hronika Revija FORUM Iftari u čardaku Krpuljevića iz 1826.godine Bunar za porodice i džemat Z ahvaljujući razumijevanju vlasnika, - porodice Krpuljević, i želji Mešihata IZ, jedinstveni Čardak u podgoričkoj Staroj Varoši je uređen za opšte korišćenje. Tokom ljetošnjeg Ramazana, u njemu su priređivani iftari. Nakon dogovora sa vlasnicima o unajmlivanju Čardaka, imam Osmanagića džamije, Ismail Dacić, od Mešihata je zadužen da ova znamenita kuća bude posjećena i čuvana. Čardak je sagrađen 1826. godine, a 1860. je ova kuća prešla u vlasništvo Krpuljevića i od tada nosi naziv „Čardak Krpuljevića“. Ismail ef. Dacić ističe da je unutrašnji dio čardaka potpuno obnovljen. Bitno je bilo da se pritom ne odstupi od izvornog izgleda. - Podove smo zastrli ćilimima, kao što je bilo i ranije. Napravljeni su minderluci, po uzoru na stare iz doba osmanlija. Čardak smo otvorili prvim iftarom proteklog Ramazana. To se radilo svake večeri a okupljanja smo nastavili i nakon Ramazana. - navodi ef. Dacić. 32 Čardak Krpuljeviča - grafika i novi enterijer Važno je da se u čardaku okuplja omladina, a naravno i stariji, kaže Dacić. U cilju očuvanja ove raritetne građevine pokrenut je program „Promijeni sebe, promijenićeš druge“, pa će uskoro mladi imati mogućnost besplatnog učenja engleskog, turskog i arapskog jezika. Islamska zajednica je zahvalna porodici rahmetli Redžepa Krpuljevića, vlasnicima čardaka, Redžepovoj supruzi Magbuliji i sinovima Anesu i Mustafi što su uvažili molbe i važnost otvaranja ove kuće za džematske potrebe. Ovom prilikom valja podsjetiti da Čardak ima bunar koji je povezivao dvije porodice – Krpuljeviće i Čarapiće. Bunar su koristile i druge obližnje porodice i snabdijevale se vodom iz njega. Kada bi se desilo da u džamiji nestane vode, bunar su koristili i džematlije za uzimanje abdesta (vjersko čišćenje) prije klanjanja namaza (molitve). U podgoričkoj Staroj Varoši ima još dosta objekata iz osmanlijskog perioda. Najstariji je Do- ganjska džamija u Ulici Gojka Radonjića, Most Osmanagića na ušću Ribnice u Moraču, ostaci tvrđave Depedogen (kraj 15.vijeka), džamija Osmanagića (18.v), Sahat-kula i još dva mosta –Kapadžića i Tabački na dijelu Ribnice preko kojih se išlo u dio grada, bez stanovnika (na njemu su bile livade, groblje šehida (boraca za slobodu). U gornjem dijelu Morače, prema naselju Đulići, izgrađen je Vezirov most, koji je prije 20 godina izgubio svoj izvorni izgled i upodobljen za potrebe saobraćaja. Od objekata za stanovanje, poznata je kuća – Čubranovića, koja je sada vlasništvo braće Vučkovića. (U jednom dijelu je restoran Dvor). U neposrednoj blizini, na početku Ulice Koše Đurovića, koja vodi prema Sahat-kuli, sačuvan je Čardak Krpuljevića. Na 30-40 metara je Doganjska džamija, koju su izgradili trgovci, pa su je nazvali doganjska po njihovim radnjama (doganjama). C.H.T. Novembar-Decembar, 2014. Hronika Revija FORUM Donatorski teferič za FK „Petnjica” U organizaciji ZK „Bihor“, u luksmburškom gradu Tetanžu održan je “Donatorski teferič dijaspore za FK „Petnjica“ iz Petnjice”.Ovaj klub ima kvalitet i pretenduje da u narednoj sezoni zaigra u drugoj crnogorskoj fudbalskoj ligi ako obezbijedi finasijsku podršku. U zabavnom progranu 11.oktobra učestvovali su poznati pjevači i kulturno-umjetnička društva. Narednog dana, odigrana je revijalna utakmica između FK „Tetanže“ i FK „Petnjica“, kojom je obilježena stogodišnjica fudbalske igre u gradu Tetanž – Ulažući u kulturu i sport, ulažemo u sebe, poruka je iz Udrženja ZK „Bihor“- Luksemburg, koje okuplja preko 200 članova i koje nesebično radi na svim vidovima pomoći zavičaju. Učesnici Donatorskog teferiča uputili su poziv svima u dijaspori, da im se pridruže u podršci Fudbalskom klubu Petnjica. Latić i Rastoder Park doseljenika u Luksemburgu U prostorijama ZK „Bihor“ u Rumelanžu, Luksemburg, 22.oktobra 2014. godine održan je sastanak Upravnog odbora Udruženja sa predstavnicima opštine: predsjednikom komune Henri Hajneom i prvim zamjenikom predsjednika Giom Kirschom. U razgovoru su fokusirane mogućnosti intenzivnije saradnje Udruženja sa Opštinom i konkretne pomoći novoformiranoj opštini Petnjica. Predstavnici opštine Rumelanže izrazili su zadovoljstvo organizacijom i aktivnostima Zavičajnog kluba „Bihor“ i izrazili zadovoljstvo stepenom integracije doseljenika iz Crne Gore i sa prostora ex – YU u luksemburško društvo, posebno istakavši činjenicu da su djeca doseljenika sa tih prostora, u većini škola, najbolji đaci. Predstavnici ZK „Bihor“ su predložili da opština Rumelanže Novembar-Decembar, 2014. Predstavnici Opštine u posjeti zavičajnom klubu donira opremu za komunalno preduzeće u opštini Petnjica, kao i da se u Rumelanžu formira etno-park sa sadnicama koje su autohtono porijeklom iz Crne Gore i drugih prostora Balkana, odakle dolaze doseljenici u Luksemburg. Zaključeno je da će na mogućoj realizaciji tih predloga zajedno raditi i sarađivati. Na kraju druženja, predsjednik udruženja ZK „Bihor“ Hamdija Rastoder i predjednik opštine Rumelanže Henri Hajne razmijenili su prigodne poklone. 33 Hronika Revija FORUM Monografija o školstvu u Bihoru Zavičajni klub «Bihor» iz Luksemburga je 18. oktobra u Rumelanžu organizovao promociju monografije „Školstvo Gornjeg Bihora- 110 godina škole u Petnjici» autora Šata Ajdarpašića. Profesor Ajdarpašić, je proveo radni vijek u školi, 20 godina bio direktor OŠ „Mahmut Adrović “ u Petnjici, a potom i u Beranama. Duboko inkoroporiran u tkivo naroda, do tančina je spoznao tematiku kojom se bavi u svojoj monografiji. Na 240 stranica, autor nam na 240 stranica, vrlo autentično govori o razvoju školstva u Bihoru, a jednim dijelom zadire i u vrijeme Osmanske vladavine i sistem školstva u tom periodu, što ovoj temi koja je i ranije obrađivana, daje širu dimenziju. Prve škole bile su organizovane kroz crkve i džamije, a zatim mejtepe i ruždije. U knjizi se navodi da su između dva svjetska rata u selima Gornjeg Rastoder, Ajdarpašić, Softić, Hajdarpašić i Ramčilović Bihora živjela samo dva fakultetski obrazovana čovjeka: Hajro Duraković, sa završenim pravnim fakultetom u Beogradu i Mehmed Hodžić, sa završenim medicinskim fakultetom u Beogradu. Danas u ovom podneblju ima 22 doktora nauka, 20 magistara, 297 lica sa završenim fakultetom i 120 sa višom školom. Ova monografija je živi svjedok vremena i zato je promocija izazvala veliko interesovanje budući da veliki broj ljudi koji se spominje u knjizi, danas živi i radi u Luksemburgu. Ova publikacija zauzima značajno mjesto u kulturnoj baštini Bihora i Petnjice. Crnogorske biblioteke su od danas bogatije za jedno značajno djelo koje nam ovaj put poklanja prof. Ajdarpašić - kazao je promoter monografije, književnik Faiz Softić. U promociji su učestvovali Hamdija Rastoder, predsjednik ZK „Bihor”, Đule Ramčilović i Remzija Hajdarpašić. Prvi doktorat u Crnoj Gori iz oblasti sporta i fizičke kulture Dr Aldijana Muratović Aldijana Muratović, saradnik u nastavi na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore u Nikšiću, uspješno je (23.oktobra) odbranila doktorsku tezu, prvu od osnivanja Fakulteta. Ujedno, to je i prvi doktorski rad u Crnoj Gori iz oblasti fizičke kulture, odnosno iz sporta uopšte, saopšteno je iz Rektorata UCG. Komisiju za odbranu disertacije “Komparativna analiza biomotoričkog statusa rukometaša i nesportista u kadetskom uzrastu Crne Gore” činili su prof. dr Duško Bjelica, prof. dr Georgi Georgiev, prof. dr Dobrislav Vujović, prof. dr Rašid Hadžić i prof. dr Veselin Jovović. 34 Novembar-Decembar, 2014. Društvo Revija FORUM TIKA pomaže razvojne potrebe Mahmut Cevik Turska Agencija za međunarodni razvoj i koordinaciju TIKA, od polovine 2007. godine do danas, u Crnoj Gori je realizovala 185 projekata. Tim povodom u Podgorici je održana prezentacija projekata Agencije, na kojoj je između ostalih prisustvovao predsjednik Odjeljenja za Balkan i Istočnu Evropu TIKA-e Mahmut Cevik. Nakon što je 2007. godine otvorila kancelariju u Podgorici, TIKA-a je značajna sredstva uložila širom Crne Gore, kako bi poboljšala uslove u školama, bolnicama, infrastrukturi, kao i na polju kulture. Predsjednik Odjeljenja za Balkan i Istočnu Evropu TIKA-e Mahmut Cevik je istakao da je TIKA u svijetu do sada donirala 3,3 milijarde dolara. “Naša organizacija ima razmišljanje da jedna suza ne gleda na naciju i porijeklo. Odlučili smo da budemo zastupljeni širom svijeta. Mi se nalazimo u svim državama gdje je potrebno razvijati društvo. Kao institucija koja je do sada donirala 3,3 milijarde dolara širom svijeta nalazimo se u svijetu na osmom mjestu. Prvi smo pritekli da pomognemo kada su se desile poplave u Srbiji i Bosni i Hercegovini”, podsjetio je Cevik. Koordinator TIKA-e u Podgorici Mustafa Yazici prilikom predstavljanja projekata je poručio da je cilj ulaganja TIKA-e u zdravstvene i obrazovne institucije Crne Gore da doprinese boljem liječenju i Novembar-Decembar, 2014. Mustafa Yazici boljem kvalitetu obrazovanja. On je najavio i nove projekte za 2015. godinu. “Od 2007. godine pa do 2014. godine ukupan broj realizovanih projekata u Crnoj Gori je 185. U toku je realizacija devet projekata, što će do kraja iznositi ukupno 194 projekta. Najveći broj projekata je iz oblasti obrazovanja, zdravstva i kulture. U drugoj polovini 2007. godine realizovano je sedam, u 2008. dvanajes, u 2009. šesnajes, u 2010. godini 29 projekata. Nakon toga, u 2011. godini smo realizovali 26, u 2012. godini 34 projekta, u 2013. godini 38, a do kraja oktobra 2014. godine već su završena 23 projekta. Do kraja ove godine planiramo završiti još 9 projekata”, poručio je Yazici. Kako su saopštili iz TIKA-e, u posljednje dvije godine 50 odsto projekata je u obrazovanju i kulturi, devet u zdravstvu, a 12 projekata na polju infrastrukture. Kao jedan od značajnijih projekata za 2015. godinu, Yazici je istakao adaptacija Urgentnog bloka pri Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici. Direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore Kenan Hrapović iskazao je zahvalnost i saopštio da je TIKA do sada na polju zdravstva uložila oko milion eura širom Crne Gore. Na prezentaciji je govorio i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić, koji se zahvalio za sva ulaganja, posebno kada je u pitanju pomoć Islamskoj zajednici. 35 Društvo Revija FORUM Ugledne zvanice povodom predsatvljanja projekata TIKE Tika uređuje urgentni centar u Podgorici Klinički centar, Fond zdravstva i Turska agencija za međunarodni razvoj i koordinaciju (TIKA) potpisali su (30.oktobra) protokol o adaptaciji i opremanju Urgentnog centra KCCG. Zahvaljujući tom projektu, kako je istaknuto, Urgentni će dobiti mnogo veći prostor i opremu čime će biti znatno unaprijeđena zdravstvena usluga za blizu 75.000 pacijenata. Direktor KCCG dr Milan Mijović kazao je da je rekonstrukcija Urgentnog centra procijenjena na oko 700.000 eura. Koordinator TIKA Mustafa Jazici pojasnio je da se projekat sastoji iz dvije faze, te da će prvo početi adaptacija, a potom opremanje te ustanove. Radovi će trajati 90 dana, možda i kraće ako se u međuvremenu rad Urgentnog organizuje na drugom mjestu. Direktor Fonda zdravstva Kenan Hrapović najavio je nastavak saradnje sa TIKA agencijom. - TIKA je spremna da pomogne i finasijski podrži edukaciju crnogorskih ljekara, koju će, uz podršku 36 Kenan Hrapović Ministarstva zdravlja Turske, sprovoditi eminentni stručnjaci u turskim zdravstvenim ustanovama - naveo je Hrapović. On je kazao da je na poziv Fonda, zainteresovanost za taj vid edukacije iskazalo 122 ljekara, od čega je 80 iz KCCG. E.P. Novembar-Decembar, 2014. Društvo Revija FORUM Evropski fondovi za poljoprivredu Radulović, Ivanović, Drobnič i Guadanji M inistarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Evropska komsijia i Svjetska banka 12. novembra su početak novog projekta bespovratne podrške crnogorskim poljoprivrednicima - IPARD-like. Narednih 45 dana trajaće predstavljanje projekta, a zatim će poljoprivrednici moći da konkurišu za bespovratnu pomoć u vrijednosti do 50 odsto projekta. Poljoprivrednici će moći da računaju na ukupno 4,1 milion eura, a maksimalna vrijednost podrške za jedan projekat vrijedi 100 hiljada eura. Ovo će biti prvi put da crnogorski poljoprivrednici koriste novac iz EU fondova, a uslovi će biti nešto blaži nego u ostalim zemljama članicama EU. IPARD-like treba da poveže dosadašnji projekat pomoći poljoprivrednicima MIDAS, koji će formalno trajati još pola godine, i IPARD program čiji početak je planiran od 2016. godine. Projekti mogu biti za sve oblasti primarne poljoprivredne proizvodnje - stočarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, proizvodnja povrća i drugog bilja u zatvorenom ili otvorenom prostoru. Oni koji apliciraju moraće da budu upisani u registar poljoprivrednih gazdinstava do okončanja tendera. Poljoprivrednik će moći da preda projekte kojima želi da kupi priplodnu stoku, višegodišnji sadni materijal, mehanizaciju, ili izgradi i rekonstruiše objekat za smještaj stoke, objekte za proizvodnju u zaštićenom prostoru, skladište za voće, povrće... Podnosilac će morati da ima neku vrNovembar-Decembar, 2014. stu biznis plana kojim će dokazati da će ta investicija biti uspješna i održiva. Moraće da budu vlasnici ili zakupnici na duži rok poljoprivrednog zemljišta ili objekata na koje se projekat odnosi... U pripremi projekta imaće pomoć Ministarstva i savjetodavnih službi. Cilj IPARD-lika je da pomogne poljoprivrednicima i državnoj administraciji do dostignu standarde EU i strožije uslove za konkurisanje za IPARD projekat čiji će fond za podršku poljoprivredi i prerađivačkoj industriji vrijediti 39 miliona eura. Ministar poljoprivrede Petar Ivanović kazao je da je cilj i da komercijalne banke uvide da treba da imaju posebne kreditne linije za poljoprivredu sa nižim kamatama i dužim rokovima otplate. Šef Delegacije Evropske unije u Podgorici Mitja Drobnič pohvalio je uspjeh Ministarstva poljoprivrede na pripremi ovog projekta. On je naveo da je razvoj poljoprivrede i približavanje standardima EU od velike važnosti za 50.000 stanovnika koji žive u ruralnim sredinama i bave se poljoprivredom. Drobnič je naveo da poljoprivreda čini osam odsto BDP-a Crne Gore. Predstavnik Svjetke banke Mauricio Guadanji kazao je da su podržali ovaj poseban projekat IPARD-like jer su prema iskustvima u drugim zemljama vidjali da mnogi poljoprivrednici nijesu mogli da ispune stroge uslove IPARD projekta zbog čega su mnoga sredstva za poljoprivredu iz EU fondova ostala neiskorišćena. Zbog toga je, kako je naveo, važan ovaj pripremni projekat IPARD-like kako bi se poljoprivrednici, administracija i savjetodavne službe pripremili za strože uslove i EU tržište. Direktor Direktorata za IPRAD plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede Blagota Radulović kazao je da je ovaj projekat samo prva karika u približavanju crnogorske poljoprivrede i da su uspjeli da obezbjede manje stroža pravila za one koji će konkurisati. R.F. 37 Društvo Revija FORUM Budućnost malih i srednjih preduzeća je u udruživanju Uspjeh klastera zavisi od Države Kolić u svojoj radionici Prema podacima ministarstva Ekonomije, na sjeveru Crne Gore ima 150 firmi koje se bave proizvodnjom namještaja i preradom drveta, što predstavlja dobru osnovu za razvoj više klastera, udruženja srodnih proizvođača. P orodica Nedžada Kolića, vlasnik fabrike namještaja iz Bijelog Polja, već dvije decenije se bavi ovim poslom, a svoje proizvode plasira na domaće i dijelom inostrano tržište. Za ozbiljan nastup na stranom tržištu, kaže Kolić, sprečava ih to što 90 odsto materijala moraju da uvoze. - Kod nas su sve firme male da bi samostalno nastupale i napravile vid neke jače proizvodnje i bili konkurenti firmama iz Srbije, Hrvatske i Bosne, kaže Kolić. Sa druge strane, ekonomisti smatraju da drvoprerađivači, fabrike namještaja i tekstilna industrija svoju poziciju na tržištu bi poboljšali kroz formiranje klastera, odnosno udruživanjem firmi. Statistika kaže da u Crnoj Gori postoje 63 potencijalna klastera, u kojima posluje oko 6.000 firmi i individualnih proizvođača koji zapošljavaju blizu 26.000 radnika. Prema podacima ministarstva Ekonomije, na sjeveru Crne Gore ima 150 firmi koje se bave proizvodnjom namještaja i preradom drveta, što predstavlja dobru osnovu za razvoj više klastera, udruženja srodnih proizvođača. Primjera radi, mala i srednja preduzeća u Evropskoj Uniji čine oko 99 odsto svih 38 aktivnih preduzeća, a zapošljavaju između 60 i 80 odsto ukupne radne snage. Njihovo učešće u BDP-u Evropske unije je oko 60 odsto. U Bijelom Polju posluje nekoliko manjih i većih drvoprerađivača i proizvođača namještaja. Kolić kaže da proizvođači, da bi bili konkurentiji, šansu treba da traže u formiranju klastera, ističući kao primjer proizvođače automobila u Kragujevcu i tekstila u Novom Pazaru. - Kod nas su sve firme male da bi samostalno nastupale i napravile vid neke jače proizvodnje i bili konkurenti firmama iz Srbije, Hrvatske i Bosne. Zbog toga, klasteri bi bili pravo rješenje. Poluproizvod bi mogao da se radi i da 4-5 firmi sklapa jednu cjelinu. Ja da radim jedan dio, jedan dio druga firma, treći treća i da pravimo neku kooperaciju i da se radi na tome.Uloga države je presudna za uspjeh klastera. Svima je tu perspektiva i budućnost. Ako ostanemo mali, bićemo mali čitav život, a sa tim udruživanjem idemo ka ukrupnjivanju kapitala, proizvodnje i svega ostalog, kaže Kolić. Novica Šćepanović, drvoprerađivač i proizvođač građevinske stolarije, koji ima porodičnu radioncu, kaže da drvoprerađivači takođe spremno čekaju inicijativu da se formira klaster. Svjesni su da bi na taj način bio riješen problem koji sada imaju, a to je nedovoljna zastupljenost na tržištu. - Ideja je dobra i sigurno je bolja šansa za bolji plasman, kompletniji proizvod, jeftniji proizvod, samim tim i bolje bi prošli. Ovo danas što radimo je sve od posla do posla, nema tu većeg posla, nema serije a bez serije nema rada. Osim toga, proizvođači malo i zaziru od klastera i sličnih vidova udruživanja proizvođača. Ne znam šta je u pitanju, vjerovatno su skeptični, kao i prema svemu novom. Jedno je sigurno, da ćemo na taj način postati konkurentniji na tržištu, kaže Šćepanović. On je nedavno kupio presu koja služi za pravljenje vrata, koja je mnogo skupa, ali koja će mu olakšati posao i proizvodnju načiniti jeftinijom. “Do sada smo vrata kupovali, a sada ih sami proizvodimo. Ali, mnogo je potrebno uložiti da bi se taj cilj ostvario. U slučaju da postoji klaster, troškovi proizvodnje bi se lakše podnosili, a samim tim i pojeftinili proizvodnju što bi dovelo do povećanja obima posla, tvrdi Šćepanović. K. Musić Novembar-Decembar, 2014. Društvo Revija FORUM Izmjene Zakona o ljudskim i manjinskim pravima Mijenja se upravljanje Fondom za manjine - Izmjenama zakona postavljaju se osnovni pravci reforme Fonda koji su fokusirani na sprečavanje objektivno mogućeg konflikta interesa, uvođenje dvostepenosti kod odlučivanja o projektima koji se finansiraju iz sredstava Fonda i razdvajanje upravljačke od poslovodne funkcije u samom Fondu, pojašnjavaju iz Ministarstva. - Nacrt marginalizuje nacionalne savjete ocijenili su u zajedničkom saopštenju čelnici “krovnihinstitucija” manjinskih narodainacionalnih zajednica. Savjeti pristaju da se u budućnosti odreknu apliciranja prema Fondu za manjine, samim tim i značajnih sredstava koja bi im po tom osnovu pripadala, ali se istovremeno nipošto ne žele odreći svojeg udjela u upravljačkoj strukturi Fonda. M inistarstvo za ljudska i manjinska prava priprema Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama, koji je u nacrtu prošao javnu raspravu i debatu na skupovima u Tivtu, Podgorici, Rožajama i Ulcinju, potvrdio je za Forum, profesor Leon Đokaj u ime Ministarstva. Javnoj raspravi i utvrđivanju Nacrta predhodilo je dugo razmatranje u Radnoj grupi koju je 2011. godine formirao Odbor za ljudska prava i slobode u Skupštini Crne Gore s ciljem da razmotri model organizacije, funkcionisanja i način raspodjele sredstava Fonda za manjine. Radna grupa, u čijem sastavu su bili i predstavnici šest Savjeta, ponudila je rješenja s alternativama koje su Novembar-Decembar, 2014. Leon Đokaj mukotrpno usaglašavane u pripremi Nacrta izmjena i dopuna Zakonana. Prema predloženim odredbama u Nacrtu, znatno se mijenjaju upravljanje i odlučivanje u Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Smanjuje se broj članova upravnog odbora sa 15 na 9, i u tom tijelu neće više biti predstavnika nacionalnih Savjeta. „Upravni odbor je organ upravljanja Fondom. Upravni odbor Fonda čine šest predstavnika Skupštine Crne Gore, dva predstavnika Ministarstva i jedan predstavnik Univerziteta Crne Gore”. - To znači da će u upravnom odboru Fonda dominirati predstavnici Skupštine, po uvriježenoj logici, predstavnici dominantnih partija u paralamentu, a moguće iz korpusa manjinskih naroda, jer to nije precizirano. Nacionalni Savjeti će i dalje imati pravo konkurisanja za sredstva Fonda ali ne i, dosadašnje pravo odlučivanja u Upravnom odboru, što su predstavnici Savjeta ocijenili neprihvatljivim. Nakon više dopisa Ministarstvu i razgovora s ministrom Suadom Numanovićem, u obraćanju javnosti čelnici Savjeta su istakli. “Kao znak dobre volje, šest savjeta je pristalo da se u budućnosti odrekne apliciranja prema Fondu za manjine, samim tim i značajnih sredstava koja bi im po tom osnovu pripadala, ali se istovremeno nipošto ne žele odreći svojeg udjela u upravljačkoj strukturi Fonda. Odricanjem od istog, savjeti bi podržali vlastitu samodestrukciju i gašenje, budući da bi razlog postojanja njihi Fonda bio tako u potpunosti obesmišljen.” piše u otvorenom pismu. Predloženim izmjenama, naznačeno je da bi za potrebe Fonda trebalo iz budžeta, umjesto dosadašnjih 0,15%, opredijeliti najmanje 0,20% od ukupnih budžetskih sredstava umanjenih za budžet državnih fondova i kapitalni budžet. Direktoru Fonda namijenjena su veća ovlašćenja i odgovornost, da formira stručnu komisiju koja će vrednovati projekte i na osnovu njenog izvještaja donosi odluke o finasiranju programa. Na njegove odluke, podnosioci projekta mogu se žaliti Upravnom odboru koji će u drugostepenom postupku procjenjnjivati i odlučivati o opravdanost prigovora. „Direktora Fonda imenuje upravni odbor Fonda, na osnovu javnog konkursa većinom glasova svih članova. Prilikom imenovanja direktora Fonda upravni odbor je dužan 39 Društvo da pribavi mišljenje svih konstituisanih savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.”piše u nacrtu izmjena. Fond o svom radu podnosi godišnji izvještaj Skupštini Crne Gore. Preko ovlašćenog službenika obezbjeđuje internu kontrolu i reviziju tekućih i okončanih projekata sa stanovišta namjenskog i zakonitog korišćenja sredstava. Revija FORUM Kroz javnu raspravu o Nacrtu Zakona najčešće je bilo riječi o sprječavanju konflikta interesa, preciziranju ko su manjine u Crnoj Gori, kako definisati kriterije za ocjenu projekata, kvalitetu i eventualnom ograničenju broja planova, istog predlagača, koji mogu biti podržani u toku godine. Direktora Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Leon Đokaj ističe da je Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama usaglašen sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i drugim dokumentima donešenim pod okriljem Ujedinjenih Nacija i Savjeta Evrope. On pojašnjava: „Izmjenama zakona postavljaju se osnovni pravci reforme Fonda koji Marginalizacija nacionalnih savjeta U Radnoj grupi za pripremu Nacrta zakona, koju su činili predstavnici resornog Ministarstva, šest nacionalnih savjeta, nevladinih i međunarodnih organizacija, nijesu mogli doći do prihvatljivog kompromisa, saopšteno je u zajedničkom pismu čelnika Savjeta, koji predstavljaju Albance, Bošnjake, Hrvate, Muslimane, Rome i Srbe, što – kako je navedeno, čini oko 55% stanovništva Crne Gore. Potpisnici: Genci Nimanbegu (AS), Osman Nurković (BS ), Zvonimir Deković (HS), Sabrija Vulić (MS), Isen Gashi (RS) i dr. Momčilo Vuksanović (SS), u pismu javnosti konstatuju da je radna grupa održala desetak sjednica na kojima se, zbog različitih pogleda, mukotrpno, ali tolerantno pokušao postići minimum konsenzus a oko nekih zakonskih rješenja ali je svaka verzija, kako kažu isčitavana različitim «dioptrijama». Nakon javne rasprave, oni su pisali i razgovarali sa ministrom ali ni to, po nijihovim mišljenju nije doprinijelo uvažavanju stavova Savjeta. U otvorenom pismu čelnici konstatuju: - “Na našu žalost, Nacrt Zakona se nije bavio ključnim pitanjima koje su Savjeti predlagali, a to je i definisanje u Zakonu koji su to manjinski narodi u Crnoj Gori, već se izmjene odnose samo na Fond kao jedini državni organ koji u kontinuitetu i neposredno pomaže i finansira projekte pripadnika manjinskih naroda. Predsjednici Savjeta traže od se definiše zagarantovani procenat finansiranja manjinskih institucija (savjeta) u okviru posebne budžetske jedinice, što u dosadašnjoj praksi nije bio slučaj. U izjavi za Forum, Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća i članu pravnog odbora Fonda ističe da se o prioritetima manjina ne može odlučivati bez učešća nacionalnih Savjeta. - “Svih šest manjinskih nacionalnih Savjeta, kao već ranije formirana krovna tijela naroda i nacionalnih manjina u Crnoj Gori, je suglasno da je neprihvatljivo da se o prioritetima manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori odlučuje bez ikakvog utjecaja nacionalnih Savjeta, kazao je Deković. Na ovaj bi način, po novom 40 Deković PrijedloguZakona , o financiranju prioritetnih projekta manjinskih nacionalnih zajednica odlučivali ljudi u Upravnom odboru Fonda koji nemaju nikakve dodirne točke sa Savjetima, kazao je Deković sumnjajući u predloženo: šest predstavnika iz Skupštine Crne Gore, dva iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore i jedan predstavnik s Univerziteta Crne Gore”. Deković potencira zajednički stav: - ”Da bi se pojačao kredibilitet Upravnog odbora Fonda i zaustavila nagađanja i podmetanja o neprincipijelnosti i o sukobu interesa unutar Upravnog odbora Fonda, svih šestnacionalnih savjeta je jednoglasno odlučilo da Savjeti neće aplicirati za financijska sredstva kod Fonda, ali su isto tako suglasni da se ne mogu odreći upravljačke strukture u Upravnom odboru Fonda jer bi time sami doprinijeli obesmišljavanju kako Savjeta, tako i uloge Fonda kao glavne institucije koja financijski treba podržati projekte od izuzetne važnosti za ostvarivanje manjinskihprava”, kazao je Deković . Podsjećajući da su predstavnici Savjeta nudili predloge i u radnoj grupi i u javnoj raspravi i razgovoru sa ministrom, Deković potencira zajednički utisak, -“da je ovakavPrijedlog bio napisan prije sastanaka Radnih grupa i javnih rasprava, te supredstavnici Savjeta stekli dojam da je unaprijed donesena odluka da će oni prijedlozi koje predlaže Ministarstvo biti usvojeni, što Savjeti nikako ne mogu podržati”. Novembar-Decembar, 2014. Društvo Revija FORUM su fokusirani na sprečavanje objektivno mogućeg konflikta interesa, uvođenje dvostepenosti kod odlučivanja o projektima koji se finansiraju iz sredstava Fonda i razdvajanje upravljačke od poslovodne funkcije u samom Fondu. Iz takvog opredjeljenja proizašlo je nekoliko alternativnih rješenja u Nacrtu Zakona, sa ciljem da se i kroz javnu raspravu dođe do odgovarajućeg i prihvatljivog modela, koji će biti u funkciji transparentnijeg ostvarivanja manjinskih prava i sloboda, zaštite svih učesnika u postupku prijave projekata i selekcije za njihovo finansiranje s aspekta objektivnosti i sprečavanja konflikta interesa. Projekte prispjele na konkurs za raspodjelu sredstava ocjenjuje posebna komisija koju imenuje direktor Fonda. Za člana komisije ne može biti imenovan predstavnik nevladinih organizacija i drugog pravnog lica ili fizičko lice koje posredno ili neposredno učestvuje na konkursu za raspodjelu sredstava Fonda. Komisija, na osnovu propisanih kriterijuma vrednuje prispjele projekte i sačinjava rang listu koju, s izvještajem o vrednovanju i kompletnom dokumentacijom, dostavlja direktoru Fonda. Na osnovu rang liste i izvještaja koji priprema Komisija, direktor Fonda donosi odluku o raspodjeli sredstava za projekte koji će se finansirati sredstvima Fonda. Na ovu odluku, može se podnijeti žalba upravnom odboru Fonda, u roku od osam dana od dana dostavljanja odluke. Ovim predlogom, ističe Đokaj, obezbijeđena je i dvostepenost u donošenju odluka, pa tako Upravni odbor odlučuje u drugom stepenu o žalbama na odluke o finansiranju projekata. Fond se finansira iz budžeta Crne Gore i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. Budžetom Crne Gore i dalje će se Fondu opredijeliti najmanje 0,15% od ukupnih budžetskih sredstava umanjenih za Novembar-Decembar, 2014. budžet državnih fondova i kapitalni budžet, a ima osnova predlog, da se iz budžeta opredijeli iznos od najmanje 0,20% » kazao je Đokaj. Nacrtom zakona, takođe se precizira obaveza usaglašavanja sa Zakonom odluke o osnivanju Javne ustanove, Centar za očuvanje i razvoj kulruru manjina: -„Radi podsticanja očuvanja, razvoja i izražavanja kulture manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori“. Osnivač je Vlada Crne Gore. Rad Javne ustanove kontrolisaće Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, piše u Nacrtu. Predloženim izmjenama, ustanovljen je novi i član kojim se propisuje kada manjinski savjet stiče svojstvo pravnog lica, a na osnovu usklađenosti Statuta Savjeta sa novim Zakonom, u kojem nije baš jasno, ko će nadzirati utrošak posebno izdvojenih budžetskih sredstava za rad NacionalnihSavjeta. Na osnovu pisanih tragova o predlozima i sugestijama tokom pripreme Nacrta izmjena zakona, može se zaključiti da je nesporno potvrđeno da kredibilitet Fonda treba jačati kao izuzetno važne instititucije za zaštitu i ostarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori. Sporno je, međutim, kako i kroz koji model se to može uspješnije ostvariti. Kroz jačanje pozicije nacionalnih savjeta ili skupštinskih predstavnika u upravnoj strukturi Fonda. U slučaju usvajanja predloga izmjena, ti za sada, nedovoljno definisani predstavnici Skupštine Crne Gore morali bi da učestvuju u profilisanju i promociji strateških potreba Savjeta, odnosno naroda i nacionalnih zajednica. Naravno, ako je i jedan i drugi koncept podrazumijevaju da je zajednički cilj svih “da posebnost mora biti u funkciji suživota, a ne podizanja nevidljivih zidova među manjinama u Crnoj Gori » i da manjine ne treba da se nadmeću u količini nego kvalitetu koji ih veliča, afirmiše njihovu kulturu kao opšte dobro u društvenom i opštem kontekstu. Mirsad Rastoder Korektivno uvažiti brojnost nacionalnih zajednica Kurtagić Direktor Fonda za zaštitu i ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava, Safet Kurtagić, takođe smatra da predstavnici Savjeta treba da imaju uticaja na upravljanje Fondom. On je predložio i korektivni princip po kome bi sredstva fonda namijenjena raspodjeli trebalo okvirno namijeniti nacionalnim zajednicama, „ali tako da ni jedna od njih ne može raspolagati pravom na iznos sredstava veći od napr 30% , niti manje od 8 do10% od ukupnih sredstava za raspodjelu. Takav način raspodjele uvažio bi brojnost nacionalne zajednice ali uz primjenu principa afirmativne akcije, kao korektivnog faktora. Time bi bila izbjegnuta mogućnost majorizacije, ali i moguće diskriminacije pojedinih manjinskih nacionalnih zajednica, kazao je Kurtagić. 41 Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Plavski književni susreti: O stvaralaštvu Huseina Bašića Učesnici okruglog stola o Bašiću Djelo Huseina Bašića je žanrovski raznovrsno i obimom izuzetno bogato. Pred nama je bibliografija koja ne samo imponuje, nego i izaziva divljenje svojim obimom i svestranošću – kazao je publicista Rajko Cerović na okruglom stolu „Književno stvaralaštvo Huseina Bašića“, koji je 28.septembra održan u okviru manifestacije „Plavski književni susreti“. Bašićevi romani, u prvom redu, bave se tragičnim egzodusom bošnjačkog naroda iz svojeg u tuđe gnijezdo, sa svojih vjekovnih ognjišta u neizvjesnost i maglinu, u rizično i nepoznato – naglasio je Cerović. Na okruglom stolu u Plavu govorili su Šerbo Rastoder, Bogić Rakočević, Boro Jovanović, Milika Pavlović i drugi, a sva izlaganja sa okruglog stola biće štampana u posebnoj publikaciji, najavili su organizatori. Podsjećajući na ovog velikana književnosti, objavljujemo osvrt Zuvdije Hodžića o Bašićevoj pentalogiji – romanima „Zamjene“. Antologičar bošnjačke sudbine Bašić 42 Husein Bašić, umjetnik, književnik, hroničar, istraživač i sakupljač narodnog stvaralaštva Bošnjaka, jedan je od najvećih bošnjačkih, sandžačkih i južnoslavenskih književnih stvaralaca uopšte. Rođen je u Brezovicama u Plavu, 1938. godine. Nakon završetka Filozofskog fakulteta duže vrijeme radio je kao profesor u gimnaziji, a onda u Ministarstvu za obrazovanje, nauku i kulturu Crne Gore. Pisao je poeziju i prozu i bavio se prikupljanjem, istraživanjem, proučavanjem, objavljivanjem i prezentacijom usmene književnosti sandžačkih Bošnjaka. Osnivač je Udruženja „Almanah” i pokretač i prvi urednik istoimenog časopisa za proučavanje, zaštitu i prezentaciju kulturno-historijske baštine Bošnjaka. Kolumnista Monitora 90-ti kada se ta novina kišom kupovala. Od 1996. godine bio je predsjednik Kulturnog društva Boš- Novembar-Decembar, 2014. Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM S Zuvdija Hodžić Bašićeve „zamjene“ - panteon duha i duhovnosti udbinu bošnjačko-muslimanskog naroda Crne Gore, sigurno niko nije umjetnički snažnije iskazao od Huseina Bašića. Pratio ju je od njegovog nastanka i gotovo do nestanka, od uspona i padova, zbitija i zbivanja, kroz istorijske događaje i lomove, od vremena kad je bio najtvrđa uzdanica moćne carevine koja ga je najprije i najlakše otpisala, od bezgranične vjere u njenu pravdu i širokogrudost, do razočarenja u nju i sebe, od ostavljanja na cjedilu do muhadžerskih potucanja anadolskim bespućima koji će ih razbacati na sve četiri strane. Pišući o tome u „Zamjenama“ Bašić je stvorio moderno umjetničko djelo u kojem mudro i istočnjački bajkovito, svježim i bogatim jezikom, pripovijeda o gorkoj i dramatičnoj sudbini naroda kojeg su istorijski događaji počesto dovodili da bude tuđ na svome, proganjan i prognan, prepušten na milost silnima i moćnima, vječiti krivac a ni kriv ni dužan, najčešće smatran za ono što nije a sam znajući što je, pa ipak ponavljač grešaka sa kobnim po- njaka Sandžaka „Preporod”. Odbio je da učestvuje na Ratkovićevim večerima poezije jer se organizator nije javno distancirao od čina dodjele te nagrade Karadžiću. Od 1980-1981. godine bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, iz kojeg je istupio 1990. godine, priključujući se novoformiranom Crnogorskom društvu nezavisnih književnika i Crnogorskom PEN centru. Bio je redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, iz koje je protestno istupio 2004. godine. Tokom više od četiri decenije stvaralačkog rada, Husein Bašić je objavio deset romana, jedanaest knjiga poezije, tri knjige priča i novela, kao i više antologija iz usmene književnosti Bošnjaka Sandžaka. Autor je petoknjižja „Zamjene”, koje se smatraju kapitalnim djelom cjelokupne bošnjačke i južnosla- Novembar-Decembar, 2014. sljedicama, naučen da dugo pamti i još brže oprašta. Bašićeve „Zamjene“ se mogu analizirati i sa psihološko-sociološko-istorijske strane, ali i one najbitnije - estetsko–umjetničke, pogotovu što su njegovim romanima istorijska zbitija samo okvir za dramatična stanja i lomove pojedinaca i kolektiviteta. Sa njihovih stranica pročitaćemo i ovo: „Pitali gavrana ima li što crnje od njega, a on im odgovorio: srce muhadžirsko je crnje od mene“. Bašićevi junaci su vječiti muhadžiri, uvijek između sna i smrti, na putu nestanka. Ratovali kao Ibrahim Žioc za druge i umjesto drugih, ginuli za „pusto tursko“ spremnije od samih Turaka, otišli ili ostali, išli uzdignute glave zbog junačke, mada zaludne odbrane Nikšića i pobjede na Nokšiću, ili se bezrazložno stidjeli zbog poraza na Plevni, muhadžirski lutali Turskom carevinom koja ne samo da je ravnodušno gledala njihove patnje i nesreću, već ih gurala u novu, zadajući im bolnije rane nego bilo koji od dotadašnjih neprijatelja, sve je venske pismenosti uopšte; to su romani „Tuđe gnijezdo“ „Kapija bez ključa“, „Kosti i vrane“, „Pusto tursko“ i „Bijeli azijati“. Za roman „Tuđe gnijezdo” dobio je nagradu „Svjetlosti” za najbolji roman godine, kao i najveće crnogorsko državno priznanje „Trinaestojulsku nagradu”. Isti roman uvršten je u programe lektire za srednje škole, kao i u programe studija književnosti u Bosni i Hercegovini. Za roman „Krivice“ dobio je jugoslovensku nagradu za najbolji roman na temu revolucije, a osim ovih, dobitnik je i nagrade „Isak Samokovlija”, kao i brojnih drugih književnih i društvenih nagrada i priznanja. Cjelokupno Bašićevo književno djelo, bilo da je riječ o poeziji ili prozi, svoje utemeljenje nalazi u narodnom stvaralaštvu i životu običnog bošnjačkog čovjeka. 43 Kultura, baština, obrazovanje za njih bilo isto. „Karabak tamo, Karabak ovamo“– reći će jedna od Bašićevih ličnosti. Njihov put se prepoznaje jedino po grobovima i sivim bašlucima pored njega. Od potpunog zaborava čuvaju ih samo jazije, kao zapisi Bašićevog hroničara Podgorije, a opstanak i visoko mjesto im obezbjeđuju Bašićevi romani, veličanstveni i neuništivi obelisci njihovog trajanja, ma koliko ono bilo tragično i potresno. Pomireni sa zlehudom sudbinom ili ogorčeni na nju, Bašićevi junaci će, recimo, na Cetinju, sami zgomilati i zapaliti pune vreće svojih tapija, iako svjesni da time potiru svaki dokaz o sebi, pa i onaj o svom identitetu, ali će baš tom i takvim maestralno opsianim scenama, Bašić snažno i sugestivno djelovati na čitaočeve emocije i, postižući suprotno od očekivanog, probuditi u njima svijest o sebi, o onome što su bili i što neće da budu. Poraz je pretvoren u pobjedu, ogorčenje u bunt, beznađe u vjeru. Ta nada i san pratiće Bašićeve likove i kad će se, sve poka- zati zaludnim i apsurdnim. Nada ih neće napustiti ni kad se muhadžirski gladni i jadni, prospu Anadolijom, prolazeći kroz košmarne snove i javu, kad je njih sve manje a grobova sve više. U prologu romana “Tuđe gnijezdo“, Husein Bašić je zapisao. „Je li išta zaludnije na ovom dunjaluku nego pretvarati život u priču. Kao da sam čitavo vrijeme mrvio kamen i od njegovog praha stvarao hljeb i nadu za sjutra.“ Iako je tako zapisao, znao je bolje nego iko – da se pretvaranjem života u priču, život nastavlja i poslije smrti, da nada u sjutra čini čovjeka vrjednijim, plemenitijim i moralnijim. A život je, kako to kazuje i naslov Bašićevog romana SAN I JAZIJA, sav i satkan od sna i snova, mašte i vjere, ljepote i nade ali i od jazije, te svevremene, i KNJIGE za sva vremena u kojoj je zapisana istorijska i umjetnička istina o ljudima i događajima, o čovjeku i narodu. Od sna i jazije je Bašić stvorio svoju umjetničku građevinu, epohalno djelo, svojevrsni Panteon u koji će ljudi ulaziti Pjesničko veče „Čuj, reći ću ti svoju tajnu“ U okviru „Plavskih književnih susreta“ (27.septembra) u Centru za kulturu održano je centralno veče pod nazivom „Čuj, reći ću ti svoju tajnu“, a učestvovale su pjesnikinje iz Crne Gore, Srbije, BiH i Kosova. Učestvovale su iz CG: Blaga Žurić, Šejla Hot,, Jovanka Vukanović; iz Srbije: Radmila Lazić, Nadija Rebronja, Danica Vukićević, Jasmina Topić, Violeta Jović i Čarna Popović; sa Kosova Albina Idrizi, a iz BiH Lidija Pavlović-Grgić, Anita Martinac i Vesna Hlavaček. Tokom susreta u Plavu, pjesnikinje su, u osnovnim i srednjoj školi održale poetske časove i zaslužile iskrene aplauze od đaka i pedagoga. Plavske književne susrete organizovao je Centra za kulturu pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore i opštine Plav, a program je suptilno moderirao dramski umjetnik iz Pljevalja Ismet Šljuka. M.R. 44 Revija FORUM kao i u svetilište i rodni dom, a iz njega izlaziti obogaćeni darovima koje je i njima i budućim naraštajima poklonio Husein Bašić, pisac za kojeg sam siguran da će proći vjekovi do pojave nekog njemu ravnog. Bašićeve „Zamjene“ satkane su od krugova, koncentričnih i brojnih, jednih oko drugih ali i jednih ispod drugih, slojevitih i višeznačnih koji se mogu pratiti u kontinuitetu, iz godine u godinu ali se i, što ih čini zanimljivim i sa književno-teorijskog aspekta, mogu čitati odvojeno, svaki za sebe, pa čak i tako da im se zamijene mjesta – da se posljednji u ciklusu čita kao prvi. Premještajući radnju romana iz Carigrada u Plav i Gusinje, iz njih na Cetinje i Nikšić, iz poraza na Plevni do pobjede na Nokšiću, uvodeći u nju stvarne ličnosti – od knjaza Nikole i mladoturaka do Pjera Lotija, sučeljavajući njihova mišljenja – Bašić objektivno sagledava društveno-istorijska zbivanja i njihove posljedice, u čemu mu pomaže i stoljetnja distanca i književno i životno iskustvo, stvaralačka mašta i imaginacija. Zbog toga Bašićevi romani i ne pripadaju žanru istorijskih; oni su bliski egzistencijalističkom poimanju svijeta i ljudi. Nabijeni metaforičnošću, simbolikom i alegorijom, katkad i blagom ironijom, oni su moderno poetsko-psihološko djelo, stamena epska tvorevina sa mjerom ukomponovanim lirskim pasažima i rečenicama koje izražavaju gnomsku poruku i filozofsku mudrost. Svaki od romana pentalogije „Zamjene“, dakle pojedinačno, Bašiću bi obezbijedio visoko mjesto u našoj književnosti. Zajedno predstavljaju kapitalno djelo koje ga svrstava u književne velikane. Novembar-Decembar, 2014. Revija FORUM Kultura, baština, obrazovanje Ćamilovo pero Fehimu Kajeviću P ovodom Dana Sandžaka, 20. novembra, u organizaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji održani su 8. Sandžački književni susreti – SAKS 2014 u Novom Pazaru. Na svečanosti je uručena književna nagrada “Pero Ćamila Sijarića” za 2014. godinu književniku i publicisti Fehimu Kajeviću. Nagradu Kajeviću uručio je nedavno izabrani predsjednik BNV Sulejman Ugljanin. On je čestitajući praznik, u svom obraćanju istakao važnost obilježavanja Dana Sandžaka, te da se na ovaj način najbolje njeguje i baštini bošnjačka književnost, kultura i tradicija. Kajević se zahvalio na dodijeljenoj književnoj nagradi i pozvao darovite književnike iz Sandžaka da kroz književna djela daju doprinos afirmaciji sandžačkog stvaralačkog stila u bošnjačkoj kulturi. U okviru svečanosti predstavljena je knjiga “Bajram u Beogradu”, autorice Hafize Džanković. Novembar-Decembar, 2014. Kajević i Ugljanin Fehim Kajević Pjesnik, pripovijedač, književni kritičar i publicista Fehim Kajević, rođen 1945. godine u Šipovicama kod Bijelog Polja. Objavio je trinaest knjiga poezije i dvije iz publicistike. Do izvorne čistote i samobitnosti svoga pjesničkog govora probija se nenamjetljivo, koliko zbog svog ljudskog karaktera, toliko zbog okolnosti u kojoe su ga pratile. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama poezije. Njegova djela su prevedena na više stranih jezika. Bio je potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik Udruženja književnika Sandžaka, prvi glavni i odgovorni urednik studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971) i urednik lista “Rad” Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru, urednik revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama” u Novom Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Član je crnogorskog PEN-a od 1991., a bosanskohercegovačkog od 2004.godine. Živi u Sarajevu kao profesionalni književnik (status samostalnog umjetnika). Kajevićeva pjesnička veličina možda leži baš u tome što, baveći se istraživačkom publicistikom koju mnoge kolege zaobilaze, nenamjetljivo piše, kao umjetnik i kao pjesnik. Spada među one rijetke naše velikane koji se ne hvali svojim djelima. Njegova ličnost, njegovo pisanje toliko je naše i zanimljivo da će sve više privlačiti pažnju čitalaca. 45 Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Poetska sehara Safeta Hadrovića Vrbičkog Umjetnički gospodar vremena Prikupljajući i ispoljavajući sve ono što je u prošlosti, pa i u sadašnjosti, bio i jeste duševni teret naroda, Safet Hadrović Vrbički je svojim djelima zaokružio impozantan barometar vremena. On zna da ispolji dušu svog naroda i njegovu naklonost prema svijetu, oslanjajući se na bošnjačku tradiciju koja je vjekovima bila pogažena od arogantnih okupatora. Kadriu Ibrahim KADRIU (insert iz besjede u Petnjici) P očastvovan sam boravkom u Bihora, gdje je moj prijatelj, izvrsni pjesnik, pripovjedač, esejista i analitičar aktuelnih političkih zbivanja, Safet Hadrović Vrbički, počeo govoriti, hodati, pjevati, pa i plakati zbog tegoba svojih zemljaka. Ja i jesam privilegovan, jer upoznavajući njegov zavičaj, dobijam drugačiji osjećaj prema njegovom obimnom stvaralačkom opusu koji obuhvata cjelovit duh vremena, i kao takav, odslikava dušu naroda kome pripada. Safeta sam upoznao „šetajući stranicama njegovih knjiga“. Osamdesetih godina prošlog vijeka, kada smo se družili bez pasoša, slučajno sam naišao na njegove pjesme koje su bile među koricama knjige „Ne reci nikom“. Taj metafizički naslov me je tada natjerao da se družim s tom poezijom, i tada bio sam ubijeđen da će od njegove preokupacije poetskim načinom kazivanja, izaći još knjiga - i nisam se prevario. Bijaše tako kao što sam i mislio i želio, da njegova obdarenost bude izražena na visini umjetnosti. I jeste, njegova umjetnost je dostigla željene efekte koje priželjkuju pisci velikog kalibra. On je, kao što vi znate, obogatio svoju biografiju i, ujedno, uveličao svoj zavičaj, što znači - Vi Bihorci, koji ste uvijek bili taoci njegove obdarenosti, njegovu slavu treba da prihvatite kao 46 svoju. I jeste vaša slava, jer naš Safet ne bi bio ovaj današnji kad ne bi imao Vas u svojoj duši. Jedna naša albanska izreka kaže: „Kamen je težak u zavičaju“, a ovo važi i za stvaraoce. Znajući ovu izreku, naš Safet nikada se nije odvajao od zavičaja, a to se vidi u njegovim stihovima i mnogim njegovim pričama gdje se suočavamo sa filosofijom ovog naroda i ovog kraja. Safet je vješto znao da ispolji dušu svog naroda i njegovu naklonost prema svijetu, oslanjajući se na bošnjačku tradiciju koja je vjekovima bila pogažena od arogantnih okupatora. Prikupljajući i ispoljavajući sve ono što je u prošlosti pa i u sadašnjosti bio i jeste duševni teret naroda, Safet Hadrović Vrbički je sa svojim djelima zaokružio imozantan barometar vremena. A to je ono što omogućava čitaocu da u njegovim djelima nađe sebe. U ovom smislu, Hadrovića vidim kao gorostasa vremena kojim uspijeva umjetnički vladati. Ovo mišljenje sam stekao poslije čitanja njegove poezije sa mitovima koje je odabrao, počevši od sredine XIX vijeka, kao što je knjiga „Žrtva“, tragičnim događajima u Kolašinu godine 1858. do današnjih događaja koji su bili i ostali kao dokazi historije. Njegovi stihovi se ističu metaforama koje se prihvataju s nadahnućem, kao što je i naslov zbirke „Iskopavanje vatre“, objavljene 1993. godine. Naš Safet Hadrović Vrbički je savremenik tragedija nad muslimanskim življem, nad njihovim traumama kao uzrokom svakodnevnih progonstava. Sa bolom je pratio događaje i patnje naroda i u svojim stihovima pjevao i plakao, ujedno. On je te svoje pjesničke emocije prevođenjem poklonio i drugim narodima, koji su iste sa pohvalama primili. Kao takav, kao emotivni pjesnik, stigao je i kod nas Albanaca, prevođenjem knjige „Žrtva“, objavljene ove godine, u odličnom prevodu književnika, Pećanca, Smajla Smake. Ovaj prevod označava našu želju da budemo svoji, da ne okrenemo leđa našim precima, i našoj tradiciji bratstva po vjeri. Tu tragediju XIX vijeka, koju pjesnički dokumentuje naš Safet, primamo kao svoju, pogotovo sada – kada imamo priliku, kao Albanci, da čitamo i osjećamo na našem jeziku. Ovaj prevod cijenimo i kao izvanrednu formu saradnje i produbljivanja ove saradnje i sa prevodima drugih djela sa bošnjačkog na albanski i obratno. Kao narodi koji smo trpili toliko tegoba, decenijama i vjekovima, treba (i moramo!) naći snage da budemo zajedno, pogotovo kada je mržnja drugih okrenuta prema nama. Naš Safet je odavno bio ubijeđen u opravdanost svog poziva; dokaz tome su njegovi stihovi prije trideset godina, koji su pokazali svu težinu naše tragedije. Kao što vidite, nijesam nigdje spomenuo njegovu biografiju, zato što sam ubijeđen da njegovu biografiju vi bolje znate nego ja. Znam da je ona cjelishodna njegovom stvaralaštvu, ne samo poezija, nego i proza. Kao što su priče u knjizi „Paukova mreža“ izvanredne priče sa koloritom ove sredine, gdje su događaji ogledalo narodnog stvaralaštva, njihove filosofije, prenijete sa dozom humora i sa izvanrednim dijalozima. Petnjica, avgust 2014. Novembar-Decembar, 2014. Revija FORUM Kultura, baština, obrazovanje Sjedočenje o balkanskoj drami i akterima Iz štampe je nedavno izašla knjiga pod nazivom „Kilibarda - Sarajevski dani“ autora Ruždije Adžovića, novinara, publiciste i književnika. Ova knjiga, kroz dijalog govori o profesoru, književniku, bivšem političaru i diplomati Novaku Kilibardi, o njegovoj transformaciji od protagoniste velikosrpske politike, kada je s Radovanom Karadžićem i Jovanom Raškovićem držao mitinge po Bosni i Hercegovini, do čovjeka, kako kaže autor knjige Adžović, koji je uvidio i javno priznao svoju grešku, “te se u najtežem periodu po bošnjački narod javno, u Parlamentu Crne Gore, izvinio Bošnjacima“. - Knjiga je i svjedočenje o jednoj epohi, o njenim akterima, o krvavoj balkanskoj drami koju je režirao Slobodan Milošević, a u kojoj je stradao bošnjački narod - kaže Adžović. U predgovoru knjige, recenzent Adil Kulenović je primijetio da je Novak Kilibarda bio samo “crtica u nizu već stvorenih predrasuda i oformljenih crno-bijelih stavova“. - Nama koji smo bili ponekad kolateralna šteta mrzitelja Kilibardine preobrazbe, upravo onih koji u mržnji profitiraju od beskonačnog ponavljanja i trajanja mržnje, ostaje van svake sumnje čak i pitanje da li je riječ o pukoj konverziji ili pak istinskoj katarzi - naglašava Kulenović. Kada je Misija Crne Gore u Sarajevu ukinuta, Kilibarda je Adžoviću kazao: “…, kada sam obaviješten da Nova knjiga Braha Adrovića „S one strane nade“ U izdanju Štamparije „Pegaz“ iz Bijelog Polja, nedavno je objavljena deveta knjiga poezije Braha Adrovića. Urednik i recenzent dr Draško Došljak je zapisao da u ovoj zbirci,„Adrović poetski unaprijed pristaje na jednu osobenu gramatiku pjesničkog govora i na jedan osoben obrazac modelovanja svih komponenata slike ljubavi. Posrednik u svemu tome je, naravno, pjesnikovo „duševno stanje“ u koje Adrović dospijeva u svakom suočavanju sa onim temama koje su za njega izazovne. “ Pjesnik Velimir Ralević, u recenziji, naveo da od prve zbirke pjesama „Biti živ“, čiji je urednik i recezent bio Ćamil Sijarić, pa do ove, devete po redu knjige poezije „S one strane nade“, beranski književnik, Braho Adrović, je konstantno oplemenjivao novim nijansama osnovnu nit svog „pjevanja i mišljenja“ koja ga nedvo- Novembar-Decembar, 2014. smisleno svrstava u red istaknutih crnogorskih savremenih liričara. „Poput prolaznosti i ljubav prema životu naglašeno je obojena žalom što sve što je lijepo i čitav ljudski život na ovome svijetu isuviše kratko traje i brzo prolazi i što život i takav kakav je često kvari ljudska pohlepa i ljudski „vjetrovi sumnjivi“. Pri tom ljudi zaslijepljeni sebičnošću čestvo i ne primjećuju sreću koja im je data samim činom rođenja i postojanja na ovoj planeti koja je po Adroviću „vrh ljepote same“ i vrhunac sreće ako je život u granicama časnog, ako nije previše obojen ljudskim manama“, ističe Ralević. Knjiga poezije „S one strane nade“ je deveta zbirka pjesama Braha Adrovića. Prethodne pjesme su mu predstavljene kroz knjige: „Biti živ“, „Juče na ulici“, „Hiljadu dana ljubavi“, „Balkanske elegije“, „Rat u kući“, „Objava nezaborava“, „Gorki vijenac“ će Misija biti ukinuta, doživio sam neku prazninu koja me još nije napustila, kao da gubim nešto svoje najrođenije”. Izdavač knjige “Kilibarda – Sarajevski dani“, autora Ruždije Adžovića, je Centar za kulturu „Bihor“ Petnjica. Knjiga je štampana u Podgorici. Adrović i „Vječno uzaludno“. Poezija mu je prevođena na engleski i bugarski jezik, a zastupljen je u knjigama „Ko je ko u kulturi Crne Gore“, „Ko je ko u humoru i satiri Jugoslavije“ i antologiji „Limopis“. Adrović je dugogodišnji novinar. Bio je član prve redakcije lista „Studentska riječ“, a jedno vrijeme i urednik tog studentskog glasila, zamjenik glavnog i odgovornog urednika revije „Novi dani“, a pune tri decenije je bio profesionalni novinar lista „Pobjeda“ i TVCG. Dobitnik je i najvećeg opštinskog priznanja Berana, Nagrada “21. jul”. E.P. 47 Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Dževad Karahasan Tihe ekstaze čitanja Samo knjiga i čitanje omogućuju vam da proživite desetke, stotine sudbina kojih ste pošteđeni u stvarnom životu, samo knjiga i čitanje dozvoljavaju vam da na neko vrijeme iziđete iz svoje kože bez opasnosti da tamo izvan i ostanete. Karahasan Piše: Dževad Karahasan (NOVO VRIJEME/ news portal) P rije nekoliko godina dva velika bibliofila, Umberto Eko i francuski profesor i filmski autor Žan-Klod Karijer, razgovarali su o svojoj velikoj ljubavi – knjizi. Veliki dio tih razgovora bavio se, naravno, temama koje nam svakodnevno nameću proizvođači tehničkih čudesa, koji svaki svoj proizvod reklamiraju kao čudo, stvar koja će nam iz temelja promijeniti život, otkriće nakon kojega svijet više neće biti kao prije njega. Hoću reći, bavili su se i pitanjima tipa “hoće li internet potisnuti knjigu?”, “može li klasična knjiga preživjeti uz ebook?” i njima sličnim. Ti su razgovori objavljeni kao knjiga pod sasvim tačnim naslovom “Velika budućnost knjige”, jer sugovornici dokazuju da knjigu ama baš ništa ne može zamijeniti. Ima stvari koje su se prvi put otkrile u svojoj konačnoj formi, tako da se one više ne mogu popraviti i ne mogu zamijeniti nečim drugim. Takav je točak. Ili makaze. Vi ne možete papir ili tkaninu ničim na svijetu rezati tako dobro kao makazama, kao što ničim na svijetu ne možete zamijeniti točak. Takva je i knjiga. Nema stvari koja će ljudsko sjećanje i pamćenje, individualno i kolektivno, čuvati tako dobro i pouzdano kao knjiga. Knjiga je najbolje 48 mjesto i najbolji način da se pohrani i sačuva vrijeme, jer ona ne čuva stvari poput muzeja ili slike, poput filma i fotografije – ona čuva struju svakodnevnog života, predodžbu o sebi i svome mjestu u svijetu, koju su imali ljudi jedne epohe, ona prenosi u današnje vrijeme unutrašnje forme postojanja i trpljenja koje su bile suđene ljudima onog vremena… Historiju pišu pobjednici, kaže stara mudrost. Tačno. Historiju pišu pobjednici, a književnost ljudi koji pamte. Ništa vam ne može Periklovu Atenu dočarati onako dobro i precizno kao Sofoklove tragedije, jer nigdje nisu pitanja i strahovi, nedoumice i nade ljudi tog vremena izražene tako tačno i neposredno. Stvar je, kao i slika, materijalna i pojedinačna, ako hoćete – jednokratna, zato ona ne može izraziti ono skrovito, duhovno, unutrašnje. To može samo riječ, jer je tijelo riječi vremenito. Riječ i knjiga nadilaze tupu doslovnost slike i svih formi govora koje su utemeljene na slici, zato knjiga njeguje i razvija ljudsku fantaziju. Oku se otvaraju stvari, po- jedinačno, doslovno, a uhu riječi, duh, univerzalno. Zato čitalac ne može biti konzument, on je uvijek sugovornik, su-autor, su-pisac. S ekrana se na vaše oči lijepe slike čija vas doslovnost nužno pretvara u konzumenta. A knjiga se obraća vašoj fantaziji, obavezuje vas da onom duhovnom, koje vam knjiga nudi, dodate tijelo, pojedinačnost, doslovnost. Svaki od nas ima svoju Anu Karenjinu i svakom od nas ona plače drugačije. Ne sjećam se imena autora koji je govorio o “digitalnoj demenciji”, dakle o smrti pamćenja koju proizvode kompjuteri, interneti i mobiteli, koji pamte za nas. Volio bih po ugledu na njega govoriti o smrti fantazije kojom nam prijeti diktatura slike u našoj kulturi. Samo knjiga i čitanje omogućuju vam da proživite desetke, stotine sudbina kojih ste pošteđeni u stvarnom životu, samo knjiga i čitanje dozvoljavaju vam da na neko vrijeme iziđete iz svoje kože bez opasnosti da tamo izvan i ostanete. Zato čitajte, suvremenici moji, nema ljepših i otmjenijih ekstaza od tihih ekstaza čitanja… Novembar-Decembar, 2014. Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Novi roman Kemala Musića Nešto nalik punom mjesecu Roman „Nešto nalik punom mjesecu“ autora Kemala Musića pripada novoj književnosti krajnjeg nadrealizma, svojom neobičnom temom, a još neobičnijom fabulom. Da bi čitaoca uveo u zamršeni koloplet dioba i seoba, koje na Balkanu traju vjekovima, pisac, u prvom licu, sa punim imenom i prezimenom, vrtoglavo; kao da je nečim usisan, prolazi kroz „svijet crnila i nepodnošljivog mraka“, da bi došao u onostrani, iracionalni svijet, u kojem se susreće sa svojim rodonačelnikom Musom. Tek u tom svijetu koji ne poznaje granice prostora i vremena, književnik Musić je našao širinu krajnje slobode, da ispriča priču o Musićima kao pripadnicima sve tri religije. Izdavač novog Musićevog romana je JU Ratkovićeve večeri poezije, Bijelo Polje. N Piše: Safet HADROVIĆ VRBIČKI akon prvog čitanja, ove, po mnogo čemu neobične knjige, krajnje iznenađen njenim sadržajem, čitalac će se makar na kratko zamisliti i osvrnuti na vrijeme u kojem živimo, na dešavanja koja nas prate. Ne treba biti posebno mudar da se shvati, da živimo u vremenu naglih i neočekivanih promjena, kad nam svaki naredni dan nagovještaNovembar-Decembar, 2014. va i donosi nešto posve novo, nešto krajnje neobično; što koliko do juče ni u podsvijesti nijesmo mogli zamisliti. „Pojeo sam ženu koju sam obožavao. Ne kajem se zbog toga, i to bih ponovo učinio!“, riječi su jednog Japanca, koji je; u Parizu, gdje je živio unazad dvadesetak godina, zaklao djevojku sa kojom je živio, i njeno meso nakon toga pojeo. Njegovo opravdanje pred sudom bilo je da je toliko neizmjerno volio, da je naprosto poželio da je pojede. Njegov koeficijent inteligencije bio je 135. Živimo, dakle, u tim i takvim vremenima, koja, i na ovim našim prostorima već nagovještavaju dolazak i procvat ljudske izopačenosti i nastranog sladostrašća (gej parade, sklapanje istopolnih brakova), ujedno i zamiranje duha i duhovno- sti, što sve čini preduslov da se javi jedna nova književnost, kao odsjaj realnosti u ovalnom, ispupčenom ogledalu. Toj novoj književnosti krajnjeg nadrealizma, svojom neobičnom temom, a još neobičnijom fabulom, pripada i roman „Nešto nalik punom mjesecu“ autora Kemala Musića, roman koji nagoni čitaoca da se iznova prihvati čitanja, u potrazi za odgovorom, u kakvim to vremenima živimo, i kakva nas vremena u budućnosti iščekuju. Već na prvim stranicama ove neobične knjige, čitalac se susreće sa jednim izopačenim svijetom, i morbidnom sviješću odslikanom kroz lik glavnog junaka, koji nalazi zadovoljstvo u skupljanju posmrtnih plakata, i to isključivo onih sa likom umrlog. Citiram: „ A one što bi mi se posebno svidjele, lijepio sam na zid svoje sobe“, ... „Živio sam i razgovarao sa njima. Drugog društva, osim njih, nijesam imao“... Poznavalac psihologije ličnosti i karaktera naroda jednog podneblja, jasno i nedvosmisleno će otkriti da se na tim prostorima vode česti, krvavi ratovi, sa nebrojeno žrtava, da su zatišja kratka, a ljudsko otuđenje vremenom poprima sve veće razmjere, do onog krajnjeg i potpunog, kad čovjek počinje da razgovara sa mrtvima. Da bi čitaoca uveo u zamršeni koloplet dioba i seoba, koje na Balkanu traju vjekovima, autor romana, u prvom licu, sa punim imenom i prezimenom, vrtoglavo; kao da je nečim usisan, prolazi kroz „svijet crnila i nepodnošljivog mraka“, da bi došao u onostrani, iracionalni svijet, u kojem se susreće sa svojim rodonačelnikom Musom, prvim Musićem, zetom samog cara Lazara1. 49 Kultura, baština, obrazovanje Tek u tom svijetu koji ne poznaje granice prostora i vremena, književnik Musić je našao širinu krajnje slobode, da ispriča priču o Musićima kao pripadnicima sve tri religije: hrašćanstva, islama, i katoličanstva, što je svojstveno samo narodima balkanskog podneblja. „A Musići k’o Musići, „vole žene i u Boga nešto posebno ne vjeruju“. Ovaj novi stil pisanja nalazimo kod savremenih pisaca, Marka Vidojkovića u Srbiji (roman: „Kandže“, zbirka pripovjedaka: „Bog to pomogo“), i kod Saladina Burdžovića (roman: „Povratak u Schwarzer Berg, i dr.), ali krajnji novitet koji u savremenu književnost uvodi Kemal Musić jeste taj da su ličnosti romana, akteri radnje, ličnosti iz realnog života, sa punim građanskim imenom i prezimenom. Time ovaj roman poprima elemente fragmenata svojevrsne hronike porodice Musić, i onih koji su sa njima po bilo čemu u vezi. Tako se, kroz tok radnje ovog romana, čitalac upoznaje sa životnim sudbinama mnogih Musića. Upoznaje sudbinu Muhameda Mula Musića, prekaljenog komuniste i predratnog pravnika, koji je preživio zlaglasni logor Dahau, nakon čega je oslijepio, inače poratnog književnika, autora dvaju zapaženih romana. Autor nam kroz radnju romana kazuje; i o ocu Huseinu, o djedu Zahidu, koji je bio hodža. O amidži Ibrahimu, koji je poginuo u aprilskom ratu 1941. negdje u Albaniji, kojeg je, kako autor kaže: „sin moje tetke, očeve sestre Halime, akademski slikar Džeko Hodžić, koji živi u Sarajevu, ovjekovječio na platnu. Upoznaje nas i sa zlom sudbinom drugog svog amidže Hadra: „Samo zbog toga što je rekao da „neki drugovi odoše na Goli otok, i mog amidžu Hadra, tadašnjeg službenika Centralnog komiteta, poslaše na to zloglasno ostrvo da tuca bijeli kamen. Da mu tamo iz mozga izbace majčicu Rusiju i onu pjesmu: „Oj Staljine, ruski sine“. Ni Bog ga nije mogao spasiti od toga, kad dođoše 50 drugovi“ i priupitaše ga koga je on to pokušao da odbrani. Zaboraviše „drugovi“ junaštvo mog amidže Hadra“. Kroz radnju romana, autor nam iznosi sudbinu mula Jusa Musića, koji je bio „sanduk emin“ (blagajnik) krajem 19. vijeka, u kolašinskom vilajetu, koji je volio mehane i da mu rospije zaigraju trbušni ples. Otkriva nam sudbinu mula Sada Musića, imama džamije u Plavu, koji je zaradio metak u vrijeme nasilnog pokrštavanja plavskih muslimana 1913. godine. Susrećemo se sa sudbinom još jednog Musića, Stephanus Molshics, koji je bio svještenik u katoličkoj crkvi, na rtu Kostur, kod Dubrovnika. A sin onog prvog Muse, rodonačelnika plemena Musić, Jovan, bio je pravoslavni svještenik. Kroz tu galeriju likova sa prezimenom Musić, upoznajemo sudbinu koju je imao Resul Musić, što je živio u Herceg Novom, za koga bi rodonačelnik Musa rekao: „Jok, nije taj od naših“, koji je imao sreću da na vrijeme proda svoje nekretnine na savini, Ivanu Buroviću Grgovu iz Perasta za 200 reala, prije nego su svi muslimani razagnani sa tih prostora. Opisujući sebe u prvom licu, dok, tamo u tom svijetu, gazi neko lepljivo blato koje mu se rasteže ispod stopala (a svi smo od blata i u blato se vraćamo), autor romana nam kazuje storiju o Zuferu Musiću, partizanskom oficiru, generalu Jugoslovenske narodne armije, koji se ni smrti nije bojao, a čija je smrt, kako je vrijeme pokazalo, bila uzaludna. Koliko krajnjim realizmom iznijetim kroz određene činjenice koje se odnose na pomenute ličnosti iz plemena Musić, roman “Nešto nalik punom mjesecu”, Kemala Musića, obiluje i detaljima apsurdnosti (skupljanje posmrtnih plakata, život Paška Vržine sa pacovima u kući, i dr.), što je u suštini ironija i sarkazam, što iznova nagoni čitaoca da romanu pristupi sa pronicljivijim čitanjem i dubljom analizom. Revija FORUM Od nastanka ljudske civilizacije, kod svih naroda i u svim kulturama: “Mjesec je simbol biološkog ritma: kao nebesko tijelo koje raste, smanjuje se i iščezava, kojega je život potčinjen univerzalnom zakonu evolucije, rađanja i smrti… Mjesec ima patetičan životopis, baš kao i čovjek … ali njegova smrt nikad nije konačna … Zbog toga vječnog vraćanja svome početnom obliku, zbog te beskonačne periodičnosti, Mjesec je izrazito nebesko tijelo ritma života… On upravlja svim kosmičkim razinama što se podvrgavaju zakonu ciklične evolucije: vodama, kišom, vegetaciom, plodnošću”… (ELIT, 139)2. Krajnja poruka romana “Nešto nalik punom mjesecu”, jeste da su i ovozemni život koji živimo, gdje se gložimo, ubijamo, gonimo i proganjamo, što odslikavaju scene skupljanja posmrtnih plakata, i onostrani život koji tek naslućujemo, dvije strane jedne te iste medalje. Imamo dva puta koje nam je Musić otvorio na kraju romana, na nama je da odaberemo onaj pravi. A za naš pravi put koji smo dužni da slijedimo, evo upute izrečene od Dželala ad- Dina Rumija, jednog od najvećih mudraca islama, koji kaže; citiram: “Prorok odražava svjetlost sunca. I mistik koji živi od bljeska Božjeg nalik je mjesecu prema kojemu se ravnaju hodočasnici u moći. (E. M).3 Meni na kraju ostaje da autoru romana, Kemalu Musiću, iskreno čestitam i da poželim da nas iznova obraduje svojim novim rukopisom, kao i do sada. 1.Musa, m (st. hebr.) vlastito muško ime. Onaj koji pluta, koga voda nosi. Ime jednog od Božjih poslanika. Kao lično ime prihvaćeno je u mnogim religijama, pa tako i u islamu. Lično ime čini korijen prezimena Musić. 2. J. Chevalier, A. Gheerbrant: Rječnik simbola, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1989. (str. 406 – 407). 3. Ib. idem, (str. 408). Novembar-Decembar, 2014. Revija FORUM Kultura, baština, obrazovanje Nadija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara Poezija koja dostiže sam vrh našeg savremenog pjesništva Nadija Rebronja Piše: Kemal Musić N adija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara, kao da se drži one Andrićeve „Piši da riječima bude tijesno a mislima široko“. Svjedok tome je i njena nova knjiga poezije „Flamenko utopija“, koju je nedavno promovisala i u Bijelom Polju. To je knjiga nevelika po obimu ali, kako tvrde književni kritičari, i te kako umjetnički dotjerana. Da nije tako, kraljevačka „Povelja“ ni pogledala ne bi Nadijin rukopis, a kamo li objavila knjigu. „Flamenko utopija“ inspirisana je studijskim boravkom Nadije Rebronje u Španiji. I to donekle, kako kaže pjesnikinja, jeste knjiga o Španiji, ali i o bezgraničnosti prostora i o prostorima u nama, o prostorima koji su vanvremenski. - Po mnogo čemu to je knjiga o Balkanu i o identitetima. Kada odete u neku zemlju, naizgled posve stranu, može da vam se desi da tamo prepoznate sebe i da saznate mnogo toga o prostoru iz kog dolazite. To se upravo meni desilo dok sam živjela u Andaluziji. Zapravo, shvatila sam da sve kompleksnosti Balkana i miješanje kultura koje ga karakteriše, pa i ta zatečenost savremenog čovjeka u kulturno kompleksnom prostoru Balkana, postoji i na drugim mjestima i u drugim vremenima, a ja sam pokušala da iz te kompleksnosti i susreta kultura (susreta, koji je često sudar) izvučem ono utopijsko, a to je umjetnost, kaže Rebronja. U Bihoru, na sjeveru Crne Gore, priča i pričanje imaju veliku cijenu. Tu, na tom oštrom vazduhu i surovom terenu, rođeni su pisci Ćamil Sijarić i Ismet Rebronja – otac Nadijin. Tu, gdje se nebo skoro može dohvatiti rukom, Ismet Rebronja je brusio svoje književničko pero. O svom ocu, dok je odrastala, Nadija nije mnogo razmišljala kao o pjesniku. - Otac i pjesnik za mene nijesu bile iste osobe. Otac je za mene bio onaj koji mi ne da da idem u grad radnim danom, jer mora da se uči, koji brine jesam li jela i jesam li obučena toplo. Pjesnik Ismet Rebronja je onaj o čijoj poeziji predajem na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru onim studentima koji izaberu predmet Književno stvaralaštvo u Sandžaku, onaj pjesnik čiju poeziju tumačimo na tim časovima, i zbog koga padaju na ispitu ako njegove knjige ne Novembar-Decembar, 2014. pročitaju. Često me pitaju o ocu na književnim nastupima, spominju ga ili citiraju kada pišu o mojim knjigama poezije. To mi je razumljivo, ali nekad i iznenađujuće, jer njegovi stihovi nijesu direktno uticali na mene. Mislim da smo poetički sasvim različiti autori, što je i prirodno s obzirom na generacijsku razliku. Naravno da je kao intelektualna pojava i ogroman književni autoritet uticao na odrastanje moje, mog brata i djece mog brata. U tom aspektu su se, možda, pjesnik i otac sreli, priča Nadija. A ona, iako nije rođena u Crnoj Gori, rado dolazi u zavičaj svog oca. I prati crnogorsku pjesničku scenu. Često se vraća stihovima Mladena Lompara, ciklusu „Male smrtne stvari“ iz knjige „Cinober“ Pavla Goranovića, nekim pjesmama Svetlane Kalezić u kojima prepoznaje priču o balkanskoj i crnogorskoj ženi. - Često u razgovorima sa prijateljima citiram pjesmu „Kurve i umjetnici“ Dragane Tripković, naročito stih o pjesnicima koji glasaju za vlast, kaže pjesnikinja Nadija Rebronja, književni kritičar, doktor književnosti, univerzitetski profesor. Kaže i to da ovih godina čita odlične knjige poezije u izdanju Povelje iz Kraljeva, Kulturnog centra iz Novog Sada i edicije Najbolja iz Pančeva. Mada, kako kaže, dobre poezije u Srbiji ima i kod mnogih drugih izdavača. A ovih dana Nadija se najviše vraća poeziji Ane Ristović, jer piše studiju o njenom pjesništvu. Nadija piše studije o Aninom pjesništvu, ali i o njenom pjesništvu se ovih dana piše. Književna kritika kaže da je ova pjesnikinja čitalačkoj publici odavno poznata kao stva- 51 Kultura, baština, obrazovanje ralac izuzetnih kako pjesničkih tako i književno naučnih tekstova. Radoman Čečović u osvrtu na Nadijinu Knjigu „Flamenko utopija“ kaže da je to knjiga koja formalno i sadržinski prilično odudara od svega onoga što se događa na književnoj sceni ovog nam četvoroimenog književnog prostora. - To je, prije svega, tekst nesvakidašnje stvaralačke inventivnosti i izrazito suptilne osjećajnosti za ono što se zove problem savremenog svijeta i čovjeka u njemu. Utopija sadrži četrdesetak vanrednih pjesničkih tekstova koji se na kraju čitanja, kao na kraju avanture, sastaju u Revija FORUM jak utisak o razglobljenosti prostora, kulturnoj polivalentnosti i nesvodivosti identistetske matrice na jedno kao konačno i jedino. Knjiga pjesama Nadije Rebronje po svojim stilskim i idejnim osobenostima dostiže sam vrh našeg savremenog pjesništva. Pred njom se otvara prostor analitičkog čitanja i sveobuhvatnijeg tumačenja kakvo zahtijeva djelo ovakve umjetničke vrijednosti, kaže Čečović. A Nadija Rebronja je uživala ljetos u još jednom putovanju kroz Španiju i potom stigla u Bihor, na “Zavičajne staze”. Možda i to zaiskri nekeim novim stihovima. Mirela i Hana nagrađene za pismo Dobitnice nagrada za pismo Prigodnom svečanošću u Upravnoj zgradi Pošte Crne Gore , 9.oktobra, obilježilen je, Svjetski dan pošte. Tradicionalno, Pošta Crne Gore ovaj dan obilježava dodjelom nagrada autorima najboljih radova pristiglih na Takmičenje za najljepše pismo koje Pošta, pod pokroviteljstvom Svjetskog poštanskog saveza, a u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, organizuje već 11 godina. Na temu Napiši pismo i objasni kako muzika može dodirnuti naše živote pisalo je na stotine djece iz 43 osnovne škole u Crnoj Gori. Na konkurs objavljen u aprilu,pristigla su 134 pisma, koja su, prema procjeni profesora, bila najbolja na školskom nivou. Pobjednik ovogodišnjeg Takmičenja je Mirela Rujović, učenica OŠ “Štampar Makarije” iz Podgorice. Stručna komisija Ministarstva prosvjete, odlučila je da drugo mjesto pripadne Hani Rastoder, učenici podgoričke osnovne škole „Vuk Karadžić”. Treće mjesto osvojila je Anđela Medojević, učenica OŠ „Radomir Rakočević” iz Mojkovca, dok je, za osvojeno četvrto mjesto, nagrada otišla u ruke Jelene Bjelice, učenice osnovne škole „Branko Višnjić”, Golija,Nikšić.Prva nagrađena je dobila lap top računar, druga tablet računar,a treća mobilni telefon. 52 Pošta je uručila i posebnu, četvrtu nagradu - biciklo. Izvršni direktor Pošte Crne Gore Milan Martinović je na čestitao učenicima koji su osvojili nagrade i naglasio da je Takmičenje za najljepše pismo jedan od projekata kojim Pošta, u eri informaciono-komunikacionih tehnologija, želi da doprinese očuvanju kulta lijepo pisane riječi. Vesna Vučurović, pomoćnica u Ministarstvu prosvjete, rekla je da je Takmičenje izuzetna prilika da se afirmiše pisana riječ i tradicionalna forma pisma. Svjetski dan pošte u čitavom poštanskom svijetu obilježava se kao podsjećanje na istorijsku odluku 22 države svijeta da se udruže u Svjet- ski poštanski savez, globalnu organizaciju koja će olakšati komunikaciju među građanima i privredama zemalja članica. Crna Gora je bila među 22 države koje su 1874. godine osnovale Svjetski poštanski savez. Krovna poštanska organizacija danas ima 192 zemlje članice. Komisija Ministarstva prosvjete je posebno pohvalila i autore šest veoma lijepih pisama: Abinu Emini, OŠ „Džafer Nikočević”, Gusinje; Nemanju Krgovića, OŠ „Anto Đedović”, Bar; Ivanu Medojević, OŠ „Radomir Rakočević”, Mojkovac; Ivanu Đilović, OŠ „Ilija Kišić”, Herceg Novi; Anđelu Glušac, OŠ ”Braća Ribar”, Nikšić i Anastasiju Petrović, OŠ „Njegoš”, Kotor. R.F. Novembar-Decembar, 2014. Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Turska slikarka u Crnoj Gori Bajkovito odslikavanje sufijske vizure života Asli Turkeli Samostalna izložba slika turske umjetnice Asli Turkeli, pod nazivom „The world is not enough“ (Svijet nije dovoljan), otvorena je (28.oktobra) u u Institutu „Yunus Emre“ turskog kulturnog centra u Podgorici. Ambasador Turske u Crnoj Gori Mehmet Nijazi Tanilir istakao je da umjetnica, koristeći određene metode u slikanju, odvodi publiku u jedan sasvim poseban svijet i svaka slika ima svoju filozofsku pozadinu . Na otvaranju izložbe govorili su ambasador Turske u Crnoj Gori Mehmet Nijazi Tanilir, direktor Instituta „Yunus Emre“ turskog kulturnog centra Džihan Ozdemir i umjetnica. -Turkeli je kazala da je „sufizam“ jedan od najvažnijih izvora koji pothranjuje njeno umjetničko shvatanje, te da je njenu pažnju uvijek privlačio pogled sufista prema postojanju. Novembar-Decembar, 2014. - Moja prezentacija slika objašnjava slikarsko stvaralaštvo pod islamskim uticajem, povezano sa problemima svakodnevnog života – istakla je Turkeli. Više od 30 slika rezultat su njenog jednogodišnjeg rada, a predstavljaju egzistencijalni status svijeta, prostora i tijela iz obrnute perspektive. Umjetnica, koja se u svojim djelima koncentriše na koncept prostora i tijela sa filozofijom „viđeno/vidljivo“ i „neviđeno/nevidljivo“, preispituje tačke presjeka tijela i prostora bez obzira na spoljašnje i unutrašnje, što se često može vidjeti u psihologiji, sociologiji, religiji i filozofiji. Sufijski poredak Pisac Huma Gencer ocijenio je da Asli Turkeli pokušava da, koristeći se metaforama, predstavi sufijski poredak univerzuma kao sistem. - Zapanjena iskustvom novih koncepata, umjetnica bajkovito oslikava priču, oživljavajući vjerske simbole i dajući im novo značenje. Izražavanje kroz raznovrsnost i nanošenje većeg broja slojeva čini postavku veoma raznovrsnom i raznobojom. Ona pokušava da nađe odgovore u svom unutrašnjem, uzburkanom svijetu, ponekad iz islamskih motiva i arhitektonskih planova, iz svijeta boja ili cvijeća i predmeta, ponekad iz ajeta koje je čula, kao i iz priča o stvaranju. Sve ovo pomaže da se objasni jaka veza između boga i čovjeka – zapisao je Gencer. Nakon Podgorice, izložba je predstavljena 14. novembra u Bijelom Polju, 26. novembra ‘e biti u Budvi, 8. decembra u Baru i 19. decembra na Cetinju. Projekat su podržali Ambasada Republike Turske u Crnoj Gori i turski kulturni centar „Yunus Emre“. E.P. 53 Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM U Tuzima promovisana monografija „Merhamet – 100 godina“ autora Ruždije Adžovića Hronika o stoljetnoj humanosti Aždović Ova monografija je jedna historijska knjiga koja će svjedočiti o onome što je “Merhamet” uradio u proteklih 100 godina. Abdulah Abdić, Glas razuma P romocija monografije „Merhamet – 100 godina“ održana je ljetos u podgoričkoj Opštini Tuzi, u organizaciji Kulturno-informativnog centra „Malesija“. O knjizi su govorili: urednik u KIC-u Vahid Drešević, prvi predsjednik i jedan od osnivača „Merhameta“ u Crnoj Gori Abdulah Bato Abdić, predsjednik HO „Merhamet“ MDD doc. dr. Hajrudin Šahić i autor monografije, novinar, publicista i književnik Ruždija Adžović. Prema riječima Šahića, ova monografija je jedna od sadržajnijih monografija na prostoru cijele BiH. -Ovo je historijska knjiga koja će budućim generacijama svjedočiti o onome što je “Merhamet” uradio u proteklih 100 godina . Šahić je podsjetio da je Ruždija Adžović, uporedo sa ovom monografijom, napisao i kraću verziju koja je objavljena u Turskoj na turskom jeziku. 54 Glas razuma i savjesti „Merhamet“ u Crnoj Gori je cijelo vrijeme jada, muke i čemera, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio glas razuma i savjesti, kazao je Abdulah Abdić. - Svojevremeno je jedan istaknuti političar i književnik , za Prvi svjetski rat kazao: Bio je to rat koji je trebao da uništi rat. Međutim, humanistička ideja, koju je napredno čovječanstvo vjekovima mukotrpno izgrađivalo i baštinilo, potopljena je u moru nevino prolivene ljudske krvi. U osvit XXI vijeka, u osvit III milenijuma bili smo svjedoci agresije na jednu nezavisnu i međunarodno priznatu državu. U Bosni i Hercegovini je vođen bestijalan rat, čije najveće žrtve bijahu upravo civili i neboračko stanovništvo. Ovo je izazvalo masovno pokretanje ljudi. Najveći broj muhadžira iz istočne Hercegovine i istočne Bosne pribježište su našli u Crnoj Gori. Njihova prva stanica na muhadžirskom putu bila je Podgorica, a prvi su im u pomoć pritekli džematlije Starodoganjske, tada jedine gradske džamije. Slike tog vremena, poput filmske trake, prelete mi očima. Navešću jedan primjer koji je krajnje paradigmatičan za ukupan ambijent u kojem smo djelovali i radili. Avgusta 1992. godine prihvatio sam dva prenatrpana autobusa sa oko 150 muhadžira iz Foče. Bio je to moj prvi susret sa strahotama jednog rata koji je bošnjačko-muslimanski narod doveo na rub biološkog opstanka. Priznajem, po prvi puta sam vidio prostrijelne rane, oguljotine, posjekotine i re- zove nastale od hladnog oružja. Vidio sam gladne, žedne, iznemogle ljude. Ljude koji, odmah nakon što ih izvedemo iz autobusa, padaju na zemlju, obzirom da nijesu imali snage stajati na nogama. Prići će mi jedna izbjeglica, koja bijaše novinarka radija Foče, i apsolutno svjesna ambijeta u kojem radimo doslovce će me pitati: Zašto ovoliko rizikujete zbog nas? Ja sam, umjesto odgovora, glasno razmišljao o imanu kojim nas je Allah dragi darivao i kojim smo se godinama prije toga busali u prsa. Ako je ikada taj iman trebao da progovori konkretnim djelima, zašto ne bi upravo sada, kada je najteže. A opšte siromaštvo, glad, sankcije i nacionalistička ostrašćenost učinile su svoje i na ovim prostorima. Tako je i samo razmišljanje o pravima i slobodama bilo prokuženo i opasno, a javno iznošenje i praktično djelovanje u tom pravcu bijaše na nivou bogohuljenja. Zbog toga ću ponoviti ono što sam već kazao Ruždiji Adžoviću. Kao čovjeku mi je drago što su se moja Podgorica i moje Tuze našli na Merhametovoj mapi i na mjerjlivoj ljestvici merhametluka koji nosimo u sebi, i to sve zahvaljujći našim ponosnim i gordim: Podgoričanima, Tuzanima, Dinošnjanima, Milješnjanima, Vranjanima, Vladnašima, časnim i čestitim ljudima, koji su se u vremenu zlom i naopakom legitimisali kao građani u punom značenju te riječi. I dodati: ne samo našli na toj mjerljivoj ljestvici merhametluka, već je i osjenčili nekim novim nijansama iz prebogatog spektra čovječnosti, humanosti i hrabrosti. Mehamet za Podgoricu i Tuze jeste zaista rijetko viđen fenomen, koji Novembar-Decembar, 2014. Revija FORUM je svojim ukupnim djelovanjem uveliko prevazišao uske nacionalne i državne okvire. Članovi i aktivisti Merhameta su bili ne samo lica Bošnjačko –muslimanske nacionalnosti, već bez razlike i naše komšije Crnogorci i Albanci. Gro muhadžira, koji su nam se obratili za pomoć, bili su bošnjaci-muslimani iz BiH, ali isto tako obraćali su nam se izbjeglice srpske i hrvatske nacionalnosti. Ne samo iz Bosne i Hercegovine, već i iz Republike Hrvatske. U naponu snage, Merhamet je preuzeo i dio socijalne funkcije države. Tako smo, u granicama mogućnosti, servisirali osnovne životne potrebe za oko 500 porodica, ne samo iz Podgorice i Tuzi, već i iz Golubovaca, Bara, Ulcinja, Nikšića i Danilovgrada, bez razlike na bilo koje lično svojstvo i osobenost. Nikada u njima nijesmo prepoznavali ljude s ovim, ili onim nacionalnim ili vjerskim osjećajem, već nevoljnike koji su bili u potrazi za pukim preživljavanjem. Danas, Crna Gora i Bosna i Hercegovina su dvije susjedne i prijateljske države sa velikim protokom ljudi, roba i kapitala. Obuhvaćene su procesom stabilizacije i pridruživanja. Ta ideja je začeta, sada već daleke 2001. godine tzv. Solunskom agendom, kada je Unija potvrdila evropsku perspektivu našim državama. U fokusu Solunske agende bila je potreba poštovanja prava i sloboda, s posebnim osvrtom na prava i slobode manjinskih nacionalnih zajednica. Crna Gora je za kratko vrijeme daleko odmakla na tom iznimno zahtjevnom putu usvajanja evropskih vrijednosti. Uz rizik da budem shvaćen kao pretenciozan, pa i drzak, kazaću da smo kao država daleko odmakli na tom putu, jer sa usvajanjem evropskih vrijednosti nijesmo počeli od Solunske agende, već cijelu jednu deceniju ranije. Tačnije, onog dana 1992. godine kada smo se u prostorijama IZ Tuzi, a u prisustvu tuškog imama Islama efendije Pepića dogovorili o potrebi osnivanja MDD Merhamet i kada smo nedugo potom u Ministarstvu pravde Crne Gore registrovali ovo društvo. Tako smo za cijelo vrijeNovembar-Decembar, 2014. Kultura, baština, obrazovanje Sa promocije monograije u Tuzima: Drešević, Abdić, Adžović, Šahić i Heleg me jada, muke i čemera, tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, bili glas razuma i savjesti, te najavljivači one prave i čojske Crne Gore. I na samom kraju da konstatujem: da su zaista rijetke organizacije na ovim našim balkanskim prostorima, koje se poput Merhameta mogu podičiti vjekovnim postojanjem. Zbog toga je Ruždija Adžović jedan od rijetkih, pa rekao bih i odabranih, koji je svojom monografijom premostio vjekove. Znam da je Ruždija uložio puno rada i truda, a nadasve znanja kojim nesporno rapolaže, ali je ispisao jedan hvale vrijedan istorijski dokument. Za nas iz Podgorice i Tuza, ova monografija ima poseban značaj, obzirom da smo se našli rame uz rame sa ostalim Merhametovim organizacionim jedinicama iz regiona i Evrope. A moglo je biti i drugačije, jer ono što nije zapisano kao da se nije ni desilo. I ne bi bilo prvi puta da se to dogodi upravo nama. Zbog toga, u svoje i u ime one stare Merhametove garde, Ruždiji Adžoviću upućujem jedno veliko ljudsko hvala, naglasio je Abdulah Bato Abdić. „Živa“ svjedočenja Autor Ruždija Adžović je podsjetio da monografija ima 16 poglavlja i da je posebna pažnja posvećena misiji „Merhameta“ tokom agresije na BiH, kao jednom od najtežih perioda u historiji ove humanitarne organizacije. - Ovaj period, kada su „Merhamet“ i njegovi aktivisti nadljudskim naporima uspjeli pomoći opstanak BiH i bošnjačkog naroda, odlučio sam opisati kroz „živa“ svjedočenja neposrednih aktera, zbog čega sam ovo poglavlje, najobimnije u knjizi, nazvao „Svjedoci“. To poglavlje moglo bi biti knjiga sama za sebe. Pored autentičnih svjedočenja, fotografija i dokumenata, u ovoj knjizi su zastupljene mnoge činjenice koje do sada nisu bile poznate javnosti, čak ni mnogim tadašnjim, ali i današnjim članovima i aktivistima „Merhameta“. Upravo će svjedočenja u poglavlju „Svjedoci“ biti najtvrđi bedem protiv zaboravljanja veličanstvenih akcija hrabrih „Merhametovih“ aktivista, pogotovo onih koje je patriotska i humanitarna misija koštala života - kazao je Adžović i zaključio: - Nadam se da sam ovom knjigom uspio otrgnuti od zaborava brojne činjenice koje potvrđuju značaj misije „Merhameta“ tokom čitave njegove stogodišnje historije i da će ova knjiga biti svojevrsni putokaz budućim pokoljenjima u „Merhametu“, ali i još jedno dragocjeno svjedočenje novim generacijama o tome šta su sve Bošnjaci i država Bosna i Hercegovina preživjeli u posljednjih sto godina. Adžović je naglasio da je, kao autor, s pravom dao ravnopravan prostor „Merhametu“ za Podgoricu i Tuzi, koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu odigrao značajnu ulogu u zbrinjavanju i pomaganju izbjeglica, na čemu im je Bosna i Hercegovina zahvalna. Priredio E.Pašić 55 Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Vildan Ramusović: ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI Orijentalni dragulji U publikaciji “ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI” jasno je pokazano da ova arhitektura u Crnoj Gori nije samo gradnja sakralnih objekata za potrebe vjerskih obreda, već da značajan dio čini i izgradnja gradskih naselja, stambenih prostora, sahat-kula, mostova i drugih objekata, koji su stavljani na raspolaganje svim ljudima kao javno dobro. Kao takvi, značajna su vrijednost baštine u našoj državi. U Rektoratu Univerziteta Crne Gore (7.oktobra) promovisana je publikacija pod nazivom “ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI”, autora Vildana Ramusovića, svršenog studenta osnovnih studija na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, prva i, za sada, jedina, kada je riječ o islamskoj arhitekturi u Crnoj Gori koja stručno predstavlja raznovrsnost arhitektonskih objekata koji pripadaju kulturnom nasljeđu stanovništva islamske vjeroispovijesti na ovom prostoru. Publikacija, kroz fotografije i tekst, preveden na albanski i engleski, posmatra sedamnaest karakterističnih objekata islamske arhitekture. Ramusović navodi period izgradnje, načine građenja i materijalizaciju pojedinih objekata i pokazuje da su graditelji, koji su dolazili sa strane, arhitektonsku formu i način građenje često prilagođavali ovdašnjim uslovima i tradicionalnom načinu i formi građenja objekata u tadašnjoj Crnoj Gori. Predstavljena su arhitektonska djela koja su svojim konceptom i 56 Ramčilović, Pejović, Lješković-Mitrović, Alihodžić, Ramusović i Jašarević ahitektonskom formom jedinstvena na širem području Balkanskog poluostrva, što je izuzetan dokaz ukupne vrijednosti kulturnog nasljeđa Crne Gore. Takođe, publikacija jasno pokazuje da islamska arhitektura u Crnoj Gori nije samo gradnja sakralnih objekata za potrebe vjerskih obreda, već da značajan dio čini i izgradnja gradskih naselja, stambenih objekata, sahat-kula, mostova i drugih sličnih objekata, koji su stavljani na raspolaganje svim ljudima kao javno dobro. Kako je zapisao u predgovoru publikacije Irfan Ramčilović, poznati crnogorski arhitekta (autor spomenika poginulim putnicima velike željezničke nesreće na Bioču), publikacija” ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI”, mladog i nadarenog autora Vildana Ramusovića, budećeg arhitekte, predstavlja jedinstveno, vrijedno i kvalitetno štivo, potkrijepljeno adekvatnim fotografijama. On je na promociji istakao pronicljivo zapažanje autora da je širenjem islama na prostoru Crne Gore, u arhitektonskom i kulturološkom smislu, pored pojave nekih novih graditeljskih vrijednosti dolazilo do prihvatanja zatečenog načina gradnje objekata na ovom području, kao i na svim područjima gdje se širio islam na teritoriji Balkanskog poluostrva. - Zato se stiče utisak da graditeljstvo i kulturno nasljeđe, za koje možemo reći da pripada islamskoj arhitekturi u CG, nije u dovoljnoj mjeri istraženo i predstavljeno na način koji značajan kulturološki opus zaslužuje, kazao je između ostalog Ramčilović, navodeći da je publikacija kvalitetan doprinos i izvanredan podstrek za dalja istraživanja. Docent dr Rifat Alihodžić, profesor Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, konsultant pri izradi publikacije, istakao je nekoliko bitnih vrijednosti onoga što je Ramusović htio pokazati kada je riječ o izučavanju islamske arhitekture u CG i njenom predstavljanju na ovaj način: - U veoma uspješnoj publikaciji su se našli objekti sakraralne i Novembar-Decembar, 2014. Revija FORUM svjetovne arhitekture. Tu su i fortifikacioni objekti. Pored džamija, predstavio je i mostove, bedeme i kule. Zanimljivi su i primjerci orijentalne i lokalne arhitekture. On je, uz pomoć šireg kruga saradnika, odabrao tipične uzorke, istakao je tom prilikom dr Alihodžić, napominjući da njegov primjer pokazuje da neke mlade i budući arhitekte, poput Vildana, imaju viziju i ideje i da ih treba valorizovati kao što je to uradio Ramusović. Dr Sanja Lješković Mitrović, Takođe profesorica Arhitektonskog fakulteta i direktorica crnogorske Direkcije za prostorno planiranje smatra da je ovo značajan “kulturni kapital za naš zajednički kulturni indentitet, jer je islamska aritektura važan element identiteta svih građana i države...”Ona se osvrnula i na mogućnosti zaštite vrijednih ojekata. - Potrebna su velika finansijska sredstva da bi se održavali objekti koje država ne može da obezbijedi u potpunosti. Da ne bi stalno pričali o tome kako para nema, postoji jedno bolje rješenje. Radi se o privatno-javnom partnerstvu koje bi omogućilo da se određeni objekti ožive, da postanu turističke atrakcije, a da od toga imaju koristi i investitori takvih projekata a i naša država, istakla je dr Lješković Mitrović, napominjući da istraživanje Vildana Ramusovića i njegova zainteresovanost za izučavanje islamske arhitekture kao studenta predstavlja primjer kako se treba odvažti, što je za svaku pohvalu. Vanredni profesor fotografije na Cetinjskom Fakultetu likovne umjetnosti, mr Lazar Pejović, takođe stručni konsultant, istakao je važnost i kvalitet fotografija zastupljenih u ovom radu, jer publikaciju dodatno čine vrednijom i kompetentnijom u ovoj oblasti, kazao je Pejović. Novembar-Decembar, 2014. Kultura, baština, obrazovanje Kanli kula u Herceg Novom Zahvaljujući se učesnicima promocije, mladi autor Vildan Ramusović je kazao da je poblikacija prvi korak i da se nada da će dobiti podršku za izdavanje nastavka (drugog dijela) publikacije, a možda kasnije i knjige koja bi sačinjavala sveobuhvatan izraz ostataka, ali i sadašnjih objekata islamske arhitekture u Crnoj Gori. On se nada da će publikacija prije svega “koristiti studentima, a onda ostaloj javnosti i da bi bilo dobro da se i u budućim generacijama nađu studenti koji će napraviti nešto slično, nevezano za islamsku arhitekturu, jer je u arhitekturi opus tema vrlo veliki...” Ramusović je pojasniio da ga je ponukalo to što, iako postoje neke publikacije, većina njih napisana je u prošlom milenijumu: - Nisam želio da ova publikacija predstavlja neki tip vjerske knjižice, već da nam pomogne sa jedne strane da shvatimo kakav je nekad bio život, gdje su to ljudi živjeli i za šta su se koristili određeni objekti, a s druge strane da pomognem svojim kolegama u stručnom izučavanju samih objekata i njihovih formi, rekao je Ramusović. On se zahvalio mentorima i posebno Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, komisiji i direktoru Safetu Kurtagiću koji su procijenili da se radi o kvalitetnom i vrijednom projektu koji treba podržati. Kako se čulo na promociji održanoj u Podgorici, predstavljanje publikacije biće organizovano u još nekoliko crnogorskih gradova uz jedinstven zaključak da će ona svakako doprinijeti još većem saznanju i interesovanju o islamskom arhitektonskom nasleđu Crne Gore u pravom smislu. Dobro osmišljenu i posjećenu promociju publikacije ISLAMSKA ARHITEKTURA U CG, znalački je moderirala arhizekta mr Ema Alihodžić-Jašarević . H. Tuzović 57 Kultura, baština, obrazovanje Revija FORUM Zapis o Dautu Čizme za Tita iz cetinjske obućarnice - Daut (Meda Abova) Redžepagić je predratni izdanak Kule Redžepagića u Plavu. Radio je u cetinjskom Obodu i njemačkom Mercedesu, a penzionerske dane provodi u Podgorici i rodnom kraju. Piše: Husein Tuzović J oš za života SFR Jugoslavije, od moga sagovornika Dautu Meda Abova Redžepagić sam čuo anegdotu o plavsko-gusinjskim nadmudrivanjima. Ona se proteže još iz vremena osmanlijske uprave na Balkanu, a time i našim zemljama. Otprilike, kada je izgrađena Kula Redžepagića (1671.), kad Gusinjanin hoće da pecne Plavljanina, dobaci mu: “Zar ste zaboravili da je Plav bilo selo, kad je Gusinje bila varoš! To je bilo doba kada su kroz Gusinje išli karavani. Ali,vremenom, Plav i njegovi stanovnici postajali su ekonomski snažniji, osobito s kraja 19. i početkom 20.vijeka, pa i danas, Taj odnos se promijenio: Plav je izrastao u varoš, a Gusinje je čamilo. To potvrđuje i nedavna odluka Skupštine Crne Gore da Gusinju vrati status opštine, koji je izgubilo 1957. godine. Daut ističe da mu je izuzetno drago što Gusinje ponovo ima status opštine i konstatuje: “- Gusinje će procvjetati kad se izgradi put do Podgorice, koji bi trebalo da ide starom karavanskom stazom. Tada će se od Plava i Gusinja do glavnog grada dolaziti za jedan sat”- kaže Daut. Predratni izdanak Kule Redžepagića, Daut je rođen 14. jula 1935. godine, u porodici Meda Abova i Bahte Redžić. Umrlo im je pet sinova i dvije kćerke. 58 Da bi zaustavili umiranje, Medo i Bahta (u drugom stanju) preselili su se u drugu Kulu u kojoj se rodio Daut. Poslije porođaja, Medova strina Pemba iznijela je novorođenče na ulicu (ispred Kule) i čekala prvog prolaznika da ga, simbolično, ošiša i na taj način produži život tek rođenom djetetu. U tom je naišao Salih Meha ujak (dajdža) srećne majke Bahte. I, eto, Daut je u toku svog života (80 godina) prošao Scile i Haridbe. Evo ga u Podgorici kao da mu je 60-ta godina. Daut priča da je otac Medo Abov bio trgovac, dobrog imovnog stanja te je povodom rođenja sina čašćavao po cijelom Plavu. Bio je poznat dobrotvor i spreman pomoći svakome u nevolji. Ime novoronđenčeta dao je Husein Redžepagić, prvi muftija Islamske zajednice u Crnoj Gori. Tim imenom zvao se neki poznati kralj iz helenskog doba, koji je dugo živio. Želio je da i novorođeni Daut pođe tim putem. Ne,naravno, da bude kralj, već da dugo živi. To je bilo najvažnije, nakon što su prije njega umrlo sedmoro Medove i Bahtine djece. Zato se i ponosi tom kulom, znamenitim istorijskokulturnim objektom. Ona zaista krasi plavsku dolinu s istoimenim jezerom. Kula se u početku zvala Bećiragića, po njenom graditelju Ali Mucu, potomku Ali-bega Redžepagića. Kulu su gradili radi odbrane Plava od Klimenata. Kad je Daut odrastao, brzo je odabrao svoj put. Iz Plava je došao na Cetinje i tu počeo izučavati obućarski zanat kod majstora i dobrog čovjeka Sava Komnenića za kojega je znalo cijelo Cetinje. Zaposlio se u Obodu, kojim je tada vrlo uspješno rukovodio Petar Sinanović – Nagib. Preporuku mu je dao Petar Filipović, cijenjeni građanin Cetinja. Bio je vrsni obućarski majstor. Da bi uspio u novom poslu, morao se prekvalifikovati. Istovremeno, postao je i član Vatrogasnog društva, kojem je na čelu bio Ilija Popović. Po odsluženju vojnog roka, nastavio je život u Titogradu. Zaposljenje je našao u zadruzi “SLOGA”, pa u “Dalekovodu”. Još se sjeća Đorđija Radulovića, Dušana - Dulje Martinovića i nezaboravnog, vrsnog sportiste (stonotenisera) Milutina Mica Maraša. I danas ga, kada je u Podgorici, barem dva-tri puta nedjeljno posjeti, šale se i sjećaju lijepih trenutaka. Daut se oženio sugrađankom Fatimom, učiteljicom iz Plava. Bračni medeni mjesec proveli su kod sestre Dalibe u Njemačkoj. Boravak im se dopao, ali se zbog propisa morao vratiti. Poslije nekoliko mjeseci pripremili su dokumentaciju i otišli u Njemačku. - “Majka Bahta nije bila zadovoljna tom našom odlukom, ali se morala Novembar-Decembar, 2014. Revija FORUM Kultura, baština, obrazovanje Daut Redžepagič sa potomcima pomirit, kaže sa uzdahom Daut. Pamtim njene mudre riječi na ispraćaju ...”Sine, Daute, ko trči-preskače; ko brza, sporo stiže; ko ide prečicom, vazda opozni; ko zna đe ide – meleci-anđeli ga prate! - I zaista sam imao sreće u Švarcvaldu, na izvorištu Dunava. Tu smo ostali dugo, radili i lijepo proživjeli. Nijesam vjerovao da ću u Njemačkoj ostati oko 45 godina. Kad shvatiš, sve lakše primiš. Prilagodili smo se onome šta nam je zapalo. Dobili su tri sina; Harisa, Meda i Edina koji su se uspješno obrazovali i našli odgovarajuće poslove. Dvojica su oženjena. Haris ima Emira i Eminu, a Medo Danijela i Darisa. Srednji Edin još nije oženjen, priča Daut. - Unučad su mi sve na svijetu. Da nije njih, teško bih započeo devetu deceniju života. I sada, odvojen od njih, kad im čujem glas, dođu mi suze radosnice - kaže Daut. Ističe i dobrotu snahe Alte, Medove supruge. Po dolasku u Njemačku, Daut je radio u firmi “Junkans”, koja je proizvodila precizne satove. U njoj je ostao 12 godina. Odlično je savladao časovničarstvo. I danas, u 80.godini, odlično zna popraviti sat. U toj firmi bilo mu je dobro. Međutim, želio je Novembar-Decembar, 2014. nova saznanja, pa je dospio u svjetski poznatu i priznatu fabriku automobila “Mercedes-Benc”, od koje dobija i fabričku penziju. Bio je i ostao privržen SFRJ.Rado se prisjeća srećnih trenutaka, ljepote zajedništva u Titovo vrijeme, na Cetinju pod Orlovim kršem. Tada se nije imalo, ali se svemu radovalo. Zamislite, moji drugovi Savo Komnenić, Blažo Ćalović, Mustafa Šehović, njemački zarobljenici Johan i Herman, pravili smo čizme za druga Tita. To je bila ogromna čast i nezaboravan događaj. Bili so to dani neke zajedničke sreće među ljudima koja oplemenjuje i koja se pamti, sa svim lijepim druženjima o kojima bi se mogla knjiga sastaviti, priča Daut. Ovaj krepki penzioner voli rodni Plav, svoju Crnu Goru, ali u svom srcu čuva uspomene na predsjednika Tita, Jugoslaviju i petokraku zvijezdu. - Zato za svaki Dan mladosti dođem u Crnu Goru, Titograd (Podgoricu) i Tivat i proslavim ga sa ljudima koji do toga drže. Dan državnosti 13.jul i Dan nezavisnosti ne zaboravljam. To su datumi koje nikad neću mimoići - ističe Redžepagić. Rado priča o unučadima, uspjehu djece na poslu i njihovoj privrženosti Crnoj Gori. - Svi su zanatlije. Haris radi u firmi za proizvodnju tehničkih djelova za radio, televizore, kompjutere i druge predmete. U toj firmi je 30 godina. Edin je zapošljen u firmi Hekler-Koh. Radi na izradi specijalnog naoružanja koje nose policije Amerike, Njemačke i drugih zemalja Evrope. I Crna Gora se snabdijeva od njih. Kad naši dođu tamo, Edin je i prevodilac. Unuk Emir je završio fakultet za bankarstvo. Zapošljen je u Mercedesu, u kojem mu je djed Daut stekao veliki ugled. Emina je druga godina Bankarskog fakulteta. Uz sve to, oni su vjerni navijači reprezentacije Crne Gore na svim gostovanjima u zemljama Evrope. Tako je bilo i na nedavnoj utakmici u Beču, pa su zbog stalnog isticanja crnogorske zastave drugovi na poslu Harisu dali nadimak “Bajraktar”. Haris je inače fudbalski trener mladih u gradskom klubu, pojašnjava Redžepagić. Daut je ponosan na ostvareno u Njemačkoj, u moćnoj firmi Mercedes od koje uredno dobija penziju mimo one redovne ali penzionerske dane provodi u Crnoj Gori gdje su mu uspomene i duša susretanja sa prijateljima i rođacima. 59 Priča Revija FORUM Iz festivalske zbirke priča “Bihorski bluz” Posvećeno žrtvama zločina u Štrpcima ČEKANJE Autorka: Mirsada Bibić Šabotić I Allah stvori čovjeka i dade mu sve blagodati ovoga svijeta, a on, čovjek, ne mareći za ljudskost, okalja sve. Svaki pedalj zemlje pretvori u blato, svaku dušu progna iz božije milosti, ostavljajući da vječno trajemo pod nebeskim svodom u nadi da ćemo sjećanjima utkati nur u džennetske duše svih onih koji su žrtve zlog udesa jednog vremena. N *** a pragu omalene kuće sjedjela je osamdesetogodišnja Mejra i gledala u vedro nebo, čiji su se zraci sunca probijali kroz ogromnu krošnju orahovog drveta. Kuća, oronula od vremena i ljudskog nemara, sjedinila se sa staričinim izgledom. Njene ruke, mršave i ispucale, stezale su čvrsto mačugu kojom se pridržavala za tlo. Usta suva, modra i uvučena, podsjećala su na prezimjelu jabuku, zaboravljenu u fioci starog kredenca. Ispod sitnih i umornih očiju, nazirali su se sivomaslinasti kolutovi podočnjaka koji su bili premreženi borama. Da je mogla vrisnuti, njen bolan krik bi potresao svaki pedalj bihorskog kraja. Ni sinoć nije spavala. Zaspala je samo na trenutak. Opet je sanjala isti san koji joj poput aveti već dvadeset godina neumorno luta dušom, prijeteći da joj samelje svaki damar oko srca. San je strašan i zlokoban. I sinoć je bila u Bistrici, svom rodnom mjestu. Vidi sebe kao djevojčicu kako viri kroz pukotinu, sakrivena u jaslima štale. Napolju, zavezani oko sijena, u bolu i grču zapomažu njeni roditelji i tri brata. To zapomaganje je propraćeno smijanjem nekih strašnih, prljavih i bradatih ljudi. Odjednom vidi plamen. Snažna vatra zahvata sijeno. Zapomaganje njenih najmilijih pretapa se u kuknjavu, vrisku i naposljetku u krike smrti. Ona trpa šamiju u usta da zločinci ne čuju njene bolne 60 vapaje. I onda, tu pored nje, pojavljuje se njen sin Sakib. Steže ga za ruku. On se otima. Nemoćna je da se pomjeri i da bilo šta kaže. Sakib juri ka vratima i gubi se u plamenu vatre, spajajući svoju dušu sa dušama svojih predaka. – Nano, nano, jesi li se naspavala? – zavikaše mališani tjerajući goveda na pašu. Ti umilni djetinji glasovi na trenutak razbiše agoniju koja je poput bršljana pustila korijenje oko njene bolne duše. Trže se i prag zaškripi. Ništa im nije odgovorila, samo im je klimnula glavom. Nana ćuti već dvadeset godina, ćuti i čeka istinu. Njeno ranjeno srce je prekriveno tamom i prazninom. Vrijeme je učinilo da sjećanja na stradanja njene porodice u doba Drugog svjetskog rata, kada su ih četnici Pavla Đurišića spalili oko sijena, polako blijede. No, niko ne zna da će ta slika vječno plamtiti u njenoj duši, iako je zamagljena velom tuge koji se nadvio nad njenom kućom prije dvadeset godina. Imala je sina Sakiba, koji je radio u Beogradu, negdje na građevini. Jedanput mjesečno je uspijevao da dođe i posjeti majku. Htio je da zaradi, da napravi kuću za svoju majku, da dovede nevjestu, da majci podari unučad. Imao je samo nju. Otac mu je umro davno. Pao je sa sijena i parošci vile su mu se tada zarili u srce. Tog februara 1993. godine, Sakib je krenuo iz Beograda. Majka ga je očekivala te večeri. Sakib joj je svaki put zaokruživao datum na kalendaru da je podsjeti na dolazak. Ovog puta je bio zaokružen 27. februar. Majka, kao i svaka druga, spremala je najukusnija jela za svog sina, jer joj se svaki put činilo da je sve mršaviji. Znala je da voli pitu ukotur. Dok je tanjila jufke, njen Sakib se približavao Štrpcima. Svaki dolazak kući činio ga je srećnim. Bio je vezan za svoju majku. Osim toga, na posljednjem saboru na Turjaku, upoznao je Eminu. Dala mu je čevre. Obećala mu se. U kupeu su mu bili saputnici Dragan i stara Milijana, sin i majka. Bili su u po- sjeti Draganovoj sestri Ljubici u Beogradu. Živjeli su u Beranama. Brzo su se upoznali. Da li zbog želje da dobiju na vremenu i da što prije stignu, ili zbog ljudskosti i topline koja je izvirala iz njihovih duša, ovo troje ljudi nije prestajalo sa pričom. Tu u kupeu stopila se ljudskost. Ubrzo su stigli u Štrpce. Tog dana je voz neuobičajeno dugo stajao na stanici. Sakib je nekoliko puta ustajao i nekakav crv sumnje mu je razjedao srce. Strah mu se uvukao pod kožu. Rat je uveliko buktao u Bosni, a oni tu, u dijelu teritorije Bosne i Hercegovine. Vidjevši ga zabrinutog, stara Milijana mu pruži pola jabuke, a drugu polovinu dade sinu Draganu. Baš u tom trenutku u kupe uđoše dva naoružana muškarca, pripadnika srpskih paravojnih formacija. Nosili su maskirne uniforme. Bili su prljavi, kosmati i bradati. Jedan od njih dvojice je imao kokardu na kojoj je bila ucrtana trobojka. Zatražiše im lične karte. Nedugo zatim, Draganu i Milijani vratiše isprave, a Sakibu rekoše da pođe sa njima. Sakib se strese, ali se strese i starica. – Đe ćete ga, za ime boga? – zavika usplahirena Milijana. – Gledaj svoja posla, baba – zavika oštro jedan od njih. Sakib je nijemo gledao, nemoćan u tom trenutku da išta kaže. Pogledao je u Dragana i, kao da traži pomoć, pružajući mu torbu tiho je izgovorio: – Čuvaj mi ovu torbu, unutra je nešto za moju majku. Dragan je samo klimnuo glavom. – Daj tu torbu ovamo – ljutito reče onaj isti vojnik, koji se prethodno obratio Milijani. Dragan nemoćno pruži torbu ka njemu, a on je drsko i alapljivo povuče k sebi i ubrzo je otvori. Zavukao je svoju prljavu ruku i počeo nešto da traži. Nezadovoljan onim što je našao, baci je Milijani pred noge. Žena se saže i drhtavim rukama privuče torbu k sebi. Nakon izvjesnog vremena, iz voza je sišao Sakib pod pratnjom ova dva vojni- Novembar-Decembar, 2014. Priča Revija FORUM ka, koji su ga prijeteći oružjem pripojili većoj grupi civila, opkoljenih vojnicima. Zvižduk voza pomiješan sa krikom bola stare Milijane odzvanjao je tog strašnog februara kroz promrzlu golet krvavih Štrpaca. Dragan je ćutao i trpio tu zlokobnu tišinu svjestan da će do smrti živjeti sa osjećanjem sramote zbog nemogućnosti da pomogne nemoćnom, a duboko u duši je osjećao krivicu da je ćutanjem na neki način učestvovao u zločinu hladnog ubijanja nemoćnih i nevinih. Februarska zima je tog dana Sakibovu dušu stopila sa drhtanjem pahuljica što su bježale od zamagljenih zvijezda, dušu koja će, možda, nadu za trajanjem pronaći pod crnom i hladnom zemljom. Zao usud ljudskog zločinstva je tog dana svojim kandžama ugrabio i proždro još sedamnaest nevinih duša. Tijela žrtava koje su nosile biljeg druge vjere, nikada nijesu pronađena, a kosti sakrivene od stuba srama ljudskog zločina odnijela je surova Drina, razbijajući muk tišine ljudskog stradanja. I evo, majka i poslije dvadeset godina čeka. Njena duša trpi. Očajni uzdah nade nikako da zamre. I dok se njen prigušeni plač širi selom, vjetar iz tajnovitog pravca poče da joj mrsi sijedu kosu i povlači šamiju unazad. Povukla je i prekrila čelo. Lijevo oko nikako da joj zasuši. Evo dvadeset godina, neprestano, suze joj kvase lice i to samo iz lijevog oka. Možda se nadaju da dopru do njenog srca i na trenutak ugase vatru bola koja je peče i koju nikakve vode ne mogu ugasiti, možda... Spušta se mrak. Gluva je tišina. Jedino se čuje treperenje gore koja se polako gubi iza magle. I opet se čuju šumovi. Možda su to sjećanja majke, koja ljube svaku stazu kojom je prolazio njen Sakib. Ali ne, crni džip se zaustavi ispred Mejrine kuće. Izađoše dva čovjeka. Starica ih je nijemo gledala dok su silazili i gazili po uskom puteljku popločanom grubo klesanim kamenom. Sakib je prije odlaska taj puteljak popločao. Znao je da u proljeće kada snijeg počne da se otapa sa planine, voda dopre i do njihove kuće i pravi rupe. Eto, ova dva čovjeka gaze tim puteljkom i gledaju da ne isprljaju cipele. Prilaze starici nadajući se da će ustati. Međutim, starica je poput klade pričvršćena za svoj prag i suznim očima ih gleda. Čeka šta će da kažu. Nada se da su, možda, pronašli Sakibovo tijelo i da Novembar-Decembar, 2014. će konačno njegove kosti ukopati i dati mu spokoj duši. – Nano, kako si? – misleći da ne čuje dobro, glasno reče neznanac. Starica je ćutala gledajući u dva čovjeka na čijim usnama se mogao uočiti vještački smiješak. Jednog je prepoznala. Bio je to njen komšija Refo. - Nano - povišenim tonom zavika Refo – poznaješ li me? Starica je i dalje ćutala, ali tu njenu tišinu razbiše koraci još jednog muškarca, koji je prilazio noseći džak. Gledala je u ono što je taj čovjek nosio. Srce poče da joj lupa, a svaki damar tijela se zateže. - Nano! – zavika opet Refo. – Ovi dobri ljudi su ti donijeli džak brašna. Evo, vele i šećera ima. Oštar bol još jednom probi staričine grudi, a iz onog lijevog oka prestadoše suze da liju. Ćutala je, ali njena slomljena duša trpjela je svu patnju ovoga svijeta. - Nano – potkoljenčivši se, opet prozbori Refo – gdje ćeš da ti ovo spustimo? Ćutala je skrenuvši pogledom ka klupi ispod oraha. Nijesu shvatili da ih u ovom trenutku niti vidi, niti čuje. Gledala je u daljinu i čekala. Misleći da im pogledom ukazije na klupu, spustili su džak na nju. Međutim, džak se pocijepa i brašno poče da ispada. Nekako su uspjeli da ga smjeste na sredinu klupe, gazeći svojim cipelama po njegovim ostacima rasutim po bašti. Refo tada priđe starici držeći marker u ruci. – Nano – sada joj već nježnije reče, hvatajući je za mršavu ruku, pa nastavi: – Sjutra su izbori, doći ćemo rano da glasaš, evo ti ovaj broj da zaokružiš – i napisa joj na dlan. U tom trenutku Mejri zadrhtaše ruke i bijesno ih steže. Bolan krik se proteže njenim tijelom. Ovi ljudi se uznemiriše i bez pozdrava odoše. Uskoro stara Mejra uđe u svoju trošnu kuću. Rano je legla. Ujutru je mrtvu pronašao Refo, koji je doveo izbornu komisiju za još jedan glas. Na starom otomanu ležalo je beživotno tijelo Sakibove majke. Tu pored njene glave, ležala je i torba koju je Dragan davno donio i ispunio obećanje dato Sakibu onog kobnog dana na stanici u Štrpcima. Na lijevoj šaci, s unutrašnje strane, nazirala se plava boja od markera. Suze jedne nesrećne majke su te večeri obrisale broj koji je u ovom suludom vremenu mjerilo ljudskih vrijednosti. Bilješka o autoru Mirsada Šabotić, profesorica maternjeg jezika i književnosti, rođena je 1966. godine u Peći, gdje je završila osnovnu i srednju školu a filološki fakultet, odsjek za jugoslovenske književnosti i srpski jezik, u Prištini. Kao profesor radila je u Prištini, Peći i u Rožajama gdje i sada predaje u gimnaziji. Govori ruski, turski i albanski jezik. Majka je četvoro djece. Organizator je mnogih manifestacija u školi i u gradu. Za poseban doprinos u oblasti obrazovanja dobitnica je Septembarske nagrade, najvećeg opštinskog priznaja u Rožajama, a Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore dodijelilo joj je zvanje savjetnika. Autorka je (tekstopisac, scenograf i režiser) dvadesetak pozorišnih predstava. Objavila je sedam pripovjedaka, te brojne recenzije i stručne radove. Stručni je saradnik Ispitnog centra i Zavoda za školstvo Crne Gore. Autorka je romana Majko, zašto?. Priprema izbor dramskih tekstova za objavu. Živi i radi u Rožajama. Dvadeset godina se ucvijeljena nadala da će zvijeri koje su ime i vjeru uzele za krivicu njenom Sakibu, biti uhvaćene, a ovi neljudi joj upisaše broj na ruku kojom je milovala svog Sakiba. Tog dana su je ukopali. Nije bilo plača niti suza, jedino je bilo ljutnje i mrmljanja jer se džematlijama obuća lijepila za blato pomiješano sa prosutim brašnom. Mezar su obilježili kamenom iz čijih se šupljina i dalje čuje vapaj jedne majke da i mrtva čeka istinu. Sivilo kamena na mezaru svjedočiće o ukletoj sudbini čovjeka i njegovom usudu da često bude nedužna žrtva rulje bezumlja i nedokučive tajne i bezdana ljudske prirode. Istorija se ne ponavlja, čovjek je onaj koji se ponavlja! 61 Prenosimo Revija FORUM Prenosimo, Deutsche Welle: PANORAMA Safet Zec u Rimu i Parizu Pošto je u kapeli čuvene crkve Gesù u Rimu naslikao “Skidanje s krsta”, čijem predstavljanju je prisustvovao i papa Franjo, bosanskohercegovački slikar Safet Zec je u Parizu priredio izložbu o nastanku tog ostvarenja. Toj sakralnoj kompoziciji prethodile su proživljene slike s temama rata u Bosni i Hercegovini, a posebno srebreničkog ciklusa. Suštinu “Skidanja sa krsta” i umjetničkog iskaza bosanske tragedije sačinjavaju nasilna smrt, žrtve, bol, iskazani tijelima kojima je oduzet život, rukama, zagrljajima bližnjih, licima živih učesnika, kao i drugim elementima slika. Autor: Dževad Sabljaković U istoriji evropske umjetnosti, posebno epohe renesanse, narudžbina slikarskog ostvarenja sakralne sadržine i za sakralna zdanja bila je visoko priznanje za svakog umjetnika. Crkveni velikodostojnici su pratili umjetničko stvaralaštvo, uočavali talente, prepoznavali genije i angažovali ih da ostvare slike na biblijske teme. Ono što je zahvaljujući tim narudžbinama ostvareno po zidovima zapadnoevropskih kršćanskih crkava spada u najveće domete slikarske umjetnosti svih vremena. Po narudžbini nastala su najbolja djela Djota, Mantenje, Leonarda da Vinčija, Rafaela, Mikelanđela, Ticijana,… Čast i umjetnička slava, nerijetko vjekovna, vezane su za takve narudžbine i njihovu realizaciju. U izmijenjenom istorijskom ambijentu, u XXI vijeku, takva čast i priznanje pripali su jednom bosanskohercegovačkom umjetniku, istina poznatom i slavnom i prije toga - Safetu Zecu. U centralnoj crkvi Isusovačkog reda u Rimu, izgrađenoj krajem XVI stoljeća, postavljena je njegova slika “Skidanje Isusa sa krsta”. Tom činu prisustvovao je sam poglavar Rimokatoličke crkve, papa Franjo. 62 Safet Zec U Parizu se moze vidjeti kako je nastalo djelo Skidanje s krsta Kako je Safetu Zecu povjeren ovaj poduhvat? “Pozvan sam da konkurišem za izradu te slike. Predstavnici Isusovačkog reda su pripremili interni konkurs na koji su pozvali četiri italijanska slikara i mene. Po njihovoj prethodnoj procjeni jedan od nas petorice mogao je da ispuni njihove zahtjeve u ostvarivanju poznate biblijske teme skidanja sa krsta”, kaže Safet Zec za Deutsche Welle. “Kao i ostala četvorica izradio sam veliki broj skica i studija i predočio tim velikodostojnicima. Prošlog proljeća su mi javili da je prihvaćen moj prijedlog i koncepcija. Počeo sam raditi u aprilu i posao je završen u septembru. Imao sam čast da predstavljanju ostvarenja prisustvuje sam papa Franjo i da se pozdravi sa mnom i članovima moje porodice”, ispričao je umjetnik. Na izložbi u Ateljeu grafike Zec u Parizu u prilici smo da se upoznamo sa svim fazama tog stvaralačkog poduhvata koji će ući u istoriju zapadnoevropske umjetnosti, od prvih skica do ostvarenja ove sakralne kompozicije visoke tri i široke dva metra koja je postavljena u ka- peli Della Passione crkve Gesù u Rimu. Na toj pariškoj izložbi eksponati su i slike iz ciklusa na temu rata u Bosni i Hercegovini i srebreničke. Reklo bi se disparatna ostvarenja, ali ne, nije tako: duboko su povezana. “Oni koji su odlučivali kome će povjeriti kreaciju kompozicije skidanja sa krsta dobro su se upoznali sa mojim prethodnim radom. Saznao sam da je i za njih bio intenzivan i potresan doživljaj vidjeti moje slike o bosanskohercegovačkoj tragediji. Prepoznali su dubinu te tragedije, vidjeli su na tim slikama ranjena i mrtva tijela, ruke koje ih drže u zagrljaju i nose ili polažu, vidjeli su okrvavljenu odjeću i platna kojim su prekrivena, reflekse bola na licima bližnjih. Sve su to oni vidjeli i spontano napravili paralelu sa mučeništvom Isusa Krista i skidanjem njegovog tijela sa krsta”, kaže umjetnik. Patnja i iskustvo Osnovni kriterijum za izbor stvaraoca koji će realizovati ovakvu kompoziciju jeste slikarsko majstorstvo, naprosto savršeno savladan zanat, kako voli da istakne sam Safet Zec. Taj zahtjev ispu- Novembar-Decembar, 2014. Prenosimo Revija FORUM njava svaka njegova slika, ali slično majstorstvo nije nedostajalo ni njegovim, italijanskim, konkurentima. Oni koji su odlučivali kome povjeriti taj odgovoran zadatak, uvjerili su se da nema umjetnika koji će toj temi prići s toliko iskrenosti i emocionalnog učešća kao Safet Zec. To je istakao poznati istoričar umjetnosti Đandomeniko Romaneli (Giandomenico Romanelli) u tekstu povodom predstavljanja slike “Skidanje Isusa sa krsta”. Toj sakralnoj kompoziciji prethodile su proživljene slike s temama rata u Bosni i Hercegovini, a posebno srebreničkog ciklusa. One su čvrsto kreativno vezane, možemo se uvjeriti na pariškoj izložbi. Suštinu “Skidanja sa krsta” i umjetničkog iskaza bosanske tragedije sačinjavaju nasilna smrt, žrtve, bol, iskazani tijelima kojima je oduzet život, rukama, zagrljajima bližnjih, licima živih učesnika, kao i drugim elementima slika. U te “druge elemente” prije svega spada tkanina uz tijela srebreničkih žrtava, ista ona koja djelomično prekriva tijelo mrtvog Isusa Krista dok ga skidaju sa krsta. Na mnogim ranijim slikama Safeta Zeca tema je bila nošenje mrtvog ili ranjenog čovjeka. I preko njih i preko tijela Isusa Krista prebačeno je isto krvlju poprskano platno, i ono je neodvojiv dio ekspresivnosti tih ostvarenja. To platno koje prepoznajemo kao tradicionalno bosansko, ručno tkano, sačuvano čisto i neupotrebljeno do tragičnog trenutka, prebačeno je preko stradalih tijela kao melem, nada, saživljenost. Ono je moglo imati i druge namjene, moglo je postati ženska bluza ili muška košulja za svečane prilike, moglo je krasiti sto i krevet ili biti zavjesa, ali na Safetovim slikama, tako okrvavljeno, postaje brutalno svjedočanstvo mučeništva, patnje i smrti. Taj emocionalni naboj iz njegovih slika iz bh. i srebreničkog ciklusa, inspirisanih stvarnim zbivanjima, emanira podjednako intenzivno i iz sakralne slike u rimskoj isusovačkoj crkvi Gesù. “Ne pripadam hrišćanstvu, ali to nije smetalo da se nađem među umjetnicima koji su ostavili i ostavljaju iza sebe djela koja u svakoj epohi pobuđuju dubok doživljaj. Kako ova sakralna slika, tako se nadam da će i srebrenički opus ostati među takvim ostvarenjima”, kaže veliki bosanskohercegovački umjetnik. Dodaje da je posao kojeg se prihvatio bio utoliko odgovorniji što se u crkvi Gesù već na- Novembar-Decembar, 2014. Srebrenicka tragedija - paralelele s mucenistvom Isusa Krista laze slike i freske velikih majstora XVI i XVII stoljeća. Na mjestu gdje je sada njegovo ostvarenje, bila je do 1800. “Pieta” poznatog italijanskog slikara Šipionea Pulconea (Scipione Pulzone) iz Gaete, poznatog kao Il Gaetano. Ta slika se sada nalazi u jednom od najvećih svjetskih muzeja, Metropoliten muzeju u Njujorku. A slika Safeta Zeca na istom mjestu u rimskoj crkvi ostaće tu vjekovima. Osnovno je jesi li umjetnik, a ne ko si i odakle si “Time što je moje ‘Skidanje s krsta’ postavljeno na mjesto koje je zauzimala ‘Pieta’ čuvenog Il Gaetana, koji je, usput budi rečeno, jedan od velikih portretista kasne renesanse, ispunjen je i jedan moj davnašnji, mladalački san da ostvarim veliku kompoziciju posvećenu religioznim temama, kakve su stvarali veliki slikari zapadnoevropske umjetnosti. Utoliko sam zadovoljniji što je moja slika u crkvi u čijem projektovanju je učestvovao i Mikelanđelo i koja je bila model za izgradnju svih crkava isusovačkog reda”, kaže Safet Zec. Nametnulo se pitanje kako su velikodostojnici tog reda, a i italijanske institucije za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika prihvatili da upražnjeno mjesto u ovoj čuvenoj crkvi svojim djelom ispuni umjetnik koji je musliman iz Bosne i Hercegovine. “Za njih to nije bio neki problem. Njima je bilo važno hoće li taj umjetnik zadovoljiti visoke kriterijume koje to djelo iziskuje. Njima je bitno da li si ti majstor i imaš li kreativne potencijale, a ko si i odakle si sasvim je nevažno. Meni je ta okolnost bila još manji problem: bio sam spreman svim svojim iskustvom za to ostvarenje. Decenijama sam upijao ono što su stvarali klasični zapadnoevropski umjetnici, a svi u svom opusu neizostavno imaju djela posvećena religioznim temama. Valjalo mi se samo uklopiti među njih, i uklopio sam se. Na kraju krajeva, mi smo se obrazovali i formirali u epohi kad religiozna pripadnost nije bila smetnja normalnom komuniciranju među ljudima, a pogotovu ne razlog sukoba i neprijateljstava. Uostalom, ja sam u mladosti radio na restauraciji fresaka i slika po srbijanskim i kosovskim manastirima”, kaže za DW Safet Zec. Veliki bosanskohercegovački umjetnik u svojoj 72. godini neumorno i dalje radi. Tek što je završio “Skidanje s krsta” za čuvenu jezuitsku crkvu i u Parizu otvorio izložbu o nastanku tog ostvarenja, čekale su ga pripreme, a prije dva dana i otvaranje velike izložbe u italijanskom gradu Trevizu. „Riječ je faktički o retrospektivi, jer je izloženo više od 70 slika, grafika i crteža nastalih od 1970. do 2010. godine. Pokrovitelj je fondacija ‘Benetton’ koja već 20 godina dodjeljuje nagrade ljudima i mjestima koji su stradali u zemljotresu, elementarnim nepogodama ili ratu. Ove godine nagrada je pripala selima Osmače i Brežani kod Srebrenice i njihovim stanovnicima koji su se vratili iz izbjeglištva i koji prisustvuju različitim manifestacijama u Trevizu. Moja izložba je dio te manifestacije“, rekao je za DW veliki bh. slikar Safet Zec. 63 Sport Revija FORUM i Elsad Zverotić rekorder po broju nastupa u fudbalskoj reprezentacij Nijesam još pokazao sve što znam i mogu Elsad Zverotić prvi je fudbaler Crne Gore sa 50 i više nastupa u u dresu seniorske reprezentacije. Neumorni vezista sa brojem 17 na leđima protiv Švedske upisao je 51. nastup. Debitovao je 27. maja 2008. godine u duelu sa Kazahstanom u Podgorici. Od tada nijedan vezni red ne može se zamisliti bez njega, iako su promijenjena tri selektora. Uručujući nagradu predsjednik Fudbalskog saveza Dejan Savićević je čestitao Elsadu, prvom igraču u istoriji crnogorskog fudbala sa 50 utakmica u reprezentitivnom dresu. «Nadam se da neće stati na ovome i da će i dalje igrati dobro kao i do sada», rekao je Savićević. - »Čast je igrati za svoju državu i nositi dres njenog fudbalskog tima. Srećan sam što sam prvi fudbaler sa 50 utakmica u nacionalnom dresu. Nijesam pokazao još sve što znam i mogu, nadam se još boljim partijama i još većem doprinosu još boljim rezultatima reprezentacije“, kazao je Zverotić. Elsad Zverotić je karijeru počeo u švajcarskom Bazenhajdu, a afirmaciju stekao u Vilu. Član Lucerna postao je u junu 2008, a u ljeto 2011. godine prešao je u Jang bojs iz Berna. Dobre partije i golovi u dresu Jang bojsa u Ligi Evrope i crnogorskoj reprezentaciji preoporučili su ga londonskom Fulamu, koji je pojačao posljednjeg dana prelaznog roka, 2. septembra prošle godine. Dvogodišnji ugovor ističe mu u junu naredne godine, a već sada spekuliše se da bi njegova nova de- 64 Elsad Zverotić stinacija mogla biti Turska i Bešiktaš, klub iz Istanbula, kojeg sa klupe predvodi trofejni hrvatski stručnjak, Slaven Bilić. Pouzdanog vezistu i po potrebi desnog beka široj crnogorskoj javnosti otkrio je selektor mlade reprezentacije Dušan Vlaisavljević i pozvao ga za prijateljski meč sa Albanijom u Skadru Odužio mu se na najbolji način i u debitantskom meču postigao odlučujući pogodak za pobjedu od 2:1. Debitantski gol potvrdio je ispravnost njegove odluke da reprezentativnu karijeru gradi u državi u kojoj je rođen, a ne u onoj u kojoj je rastao i stekao afirmaciju, iako je u švajcarskom nacionalnom timu prošao sve mlađe selekcije. Uslijedili su nastupi u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo za igrače do 21 godinu, koje je završio sa kapitenskom trakom na ruci. Dobre partije nijesu promakle tadašnjem selektoru Zoranu Filipoviću, na čiji je predlog prekomandovan u seniorski tim i čiji je i danas član. Mijenjali su se selektori, ali je broj 17 rezervisan za njega. U seniorskom timu postigao je i pet golova, od kojih su dva nezaboravna - protiv Engleske u Podgorici i odlučujući za pobjedu protiv Bugarske u Sofiji. Emil Ličina Novembar-Decembar, 2014. Sport Revija FORUM Fudbalske nade u Luksemburgu Denis Agović U fudbalskoj javnosti Luksemburga raste popularnost blizanaca Denisa i Edisa Agovića koji su od svoje šeste godine igrali zajedno, u selekcijama FK “Jeunesse” a od prošle godine nastupaju u različitimklubovima. Edis je u sezoni 2012-2013.godine, na pozajmicu za igrao za“Kajl - Tetanže” i redovno postizao golove. Denis je ostao u Jeunesse”i standardan je u prvoj postavi. Pišući o ovim talentovanim fudbalerima list „Tageblatt“ bilježi da su blizanci, optički veoma slični, a u fudbalskom smislu različiti. Edis je nepredvidivi napadač , sa odličnim instiktom za gol, a Denis radilica sa velikom željom i borbenošću po sredini terena. I jednom i drugom , fudbalski stručnjaci prognoziraju uspješnu fudbalsku karijeru. Edis od prošlegodine igra za FK “Strassen”koji u 14 kola druge lige nije poražen tako da je najozbiljniji kandidat za ulazak u Prvu ligu. U ovoj sezoni to je jedina ne poražena ekipa. Denis je kapiten mlade reprezentacije Luksemburga i standardani prvotimac u matičnomklubu “Jeunesse”koji je jedanod vodećih prvoligaša. List bilježi zanimljivost kako će u četvrtfinalu KUP-a Luksemburga braća igrati jedan protiv drugog, i konstatuje da će duel dva tima svakako biti praznik u porodici Agović. Novembar-Decembar, 2014. Edis Agović Edis se nada da će postići gol protiv kluba u kome je rastao, a Denis odgovara. -Znam da bi mom bratupunoznačiogolali je to protiv velikog tima malo moguće, kazao je Denis povodom duela sa bratom. Moje srce kuca za Crnu Goru Denis i Edis su rodjeni u Luksemburgu, a porodično su rodom iz Petnjice na sjeveru Crne Gore. Na pitanje novinara lista „Tageblatt“ za koga je navijao u takmici Luksemburg – Crna Gora, Edis je odgovorio „I ako sam rodjen u Dvdelanžu i odrastao u Luksemburgu ipak moje srce kuca za Crnu Goru. To je reprezentacija koja je sve bolja i bolja. Na žalost u crnogorskim klubovima situacija nije takva zbog ekonomske nestabilnosti ali ima dosta talentovanih igrača“ –objasnio je Edis. On je istakao da je sa bratom Denisom bio u kampu Fudbalskog saveza Crne Gore, gdje dolaze talenti iz čitave Evrope, ali prošlog ljeta nijesu mogli da se pridruže zbog obaveza u klubvima. Agovići igraju za mladu reprezentaciju Luksemburga, ali bi se rado odazvali na poziv selektora Crne Gore. M.R. 65 Vjerski pojmovnik Revija FORUM Vjerski pojmovnik Sihri U narodu, sihr je poznat kao magija, ili preciznije crna magija kojom se nekom želi posredstvom džinskog djelovanja nanijeti zlo i napakostiti. Bavljenje sihrom, prema učenju islama, spada u velike, upropaštavajuće grijehe. Osoba koja priprema sihire, postavlja ih i njima nastoji napakostiti ljudima, naziva se sihirbaz. U arapskom jeziku riječ sihr dolazi od glagola sehare što znači obmanuti, opčiniti, začarati, zavarati. Sihr je obmana, zavaravanje, predstavljanje nečega u nerealnom, nestvarnom kontekstu. I u značenju šerijata, sihr ima sasvim slično značenje. Ima cilj da obmanom šokira čula, zavara ljude. Međutim, u šerijatu se sihr predstavlja kao potvrda postojanja vanmaterijalnog, gajb svijeta. Sihir je akt obmane koji nastaje kao manifestacija djelovanja šejtansko-džinnskog svijeta nakon što se čovjek približi ovom svijetu, na osnovu međusobne usluge. Sa tog aspekta, sihr je realnost u čije postojanje je svaki musliman obavezan vjerovati. U narodu, sihr je poznat kao magija, ili preciznije crna magija kojom se nekom želi posredstvom džinskog djelovanja nanijeti zlo i napakostiti. Bavljenje sihrom prema učenju islama predsavlja čin ravan nevjerstvu, i spada u velike, upropaštavajuće grijehe. Osoba koja priprema sihire, postavlja ih i njima nastoji napakostiti ljudima, naziva se sihirbaz. Duhovna kriza, praznina i izopačenst, glad za smislom i suštinskim odgovorima na smisao postojanja, u današnje vrijeme sve više uzrokuje pojavu bavljenja ovim pogubnim zlom. Sihirom je rastavljeno mnogo porodica, mnogima je zbog konstantnih obmana i zastrašivanja uništeno psihičko zdravlje, imetak. Sihiri bi se jezikom današnjice mogli nazvati psiho-nasiljem i terorom na duševno zdravlje ljudi. U borbi protiv sihira, zlog šejtanskog i džinskog uticaja, jedini šerijatom prihvatljivi i valjani način je liječenje Kur’anom. Sve metode mimo toga su produbljivanje zablude, jer je Kur’an lijek duhu, srcu, razumu, spas od zablude, te ga zato šejtani ne podnose i bježe iz okoline gdje se on citira i uči. Zato je i plemeniti šerijat propisao rigorozne kazne, zaprijetivši da će onome koji čini sihire propasti dobra djela i biti izolovan od Allahove milosti. Kaže poslanik Muhammed, s.a.v.s.: „Ko ode vračaru i nešto ga upita, neće mu biti primljen namaz četrdeset noći.“ (Bilježi Muslim) Za praktičnog vjernika, prekidanje veze sa Uzvišenim na ovako dug period, užasavajuća je nenadoknadiva izolovanost. U drugom hadisu se kaže: „Ko ode vračaru ili proricatelju i povjeruje u ono što mu kaže, negirao je ono što je objavljeno Muhammedu.“ Negirao je islam, postao je nevjernik. Ovaj hadis navodimo jer je linija između vračara, proricatelja sudbine, sihirbaza i raznih iscjelitelja čudotvoraca jako tanka. Odlazeći kod njih, od njih tražeći spas dovodimo u opasnost svoju vjeru. Međutim, nije pošast samo bavljenje sihrom. Poražavajuća je i percepcija prema kojoj je svaki problem u našem životu i najmanja 66 Piše: Enis ef. Burdžović nevolja koju naizgled nismo skrivili, produkt mračnih sila svijeta sihra. Sihr je za mnoge savršen bijeg od odgovornosti i savršen alibi za lijenost i neodgvorno ponašanje. Nije sihir krivac našoj lijenosti, neuravnoteženosti, nespremnosti da se suočimo sa izazovima života. Tada je najlakše svoje poraze pravdati tuđim zlim očima, rukama sihirbaza zavidnika. Samo interesovanje i pridavanje važnosti svijetu sihra, izvodi na pozornicu današnjice mnoge spasitelje, koji tuđu nevolju i možda prostu duševnu nesigurnost ili sujeverje pretvaraju u vlastiti profit. Trgovci tuđom nesrećom, iscjelitelji, samoprozvani hodže, derviši i šejhovi, spadaju u najgoru parazitsku kategoriju društva. Danas ih ima na sve strane, od televizijskih kontakt emisija, do usmenih predanja o navodnim sveznajućim iscjeliteljima, piscima hamajlija, čarolija, itd. Svaka čaršija ima po minimum dva čarobnjaka koji se međusobno optužuju za bacanje sihira, a onaj koji optužuje je obavezno „spasitelj“. Najgore od svega je što se ime plemenite vjere islama upliće u sve ovo, jer gore pobrojani spasitelji su u stvari trgovci tuđom nesrećom, profiteri i šićardžije koji – da je istina ono što rade, sebe bi zaštitili od nesreća i nevolja, i ne bi imali potrebu da pljačkaju nevoljnike na ovako perfidan način. Islam je vjera realnosti ne obmana, čarolija i čudesa. Zato i traži od čovjeka da sam sebi bude lijek, da u sebi traži uzroke slabosti ali i izvore ozdravljenja. Allah hoće da se u Njega uzdamo, da u Njegovoj pomoći crpimo hrabrost pred slabostima. Svijet šejtana i džina postoji. Navraćaju na zlo i obmanjuju ljude. Ali Allah onima koji u njega vjeruju obećava: „Zaista on (šejtan) nema moći nad onima koji vjeruju i koji se u svoga Gospodara uzdaju“. Hadisi vjerodostojni bilježe da se je šejtan plašio Omera. Kada bi Omer krenuo jednim, šejtan bi pobjegao drugim putem. Uvjeravajmo ljude da je spas od sihira vrlo često položen u nama samima. Kad vjerujemo u Allaha, i na njega se oslanjamo, ne postoje mračne sile koje će napakostiti svjetlu Allahove podrške i unutarnje pozitivnosti roba-vjernika. Veliki alim i pobožnjak, Seid bin Džubejr, r.a., je rekao: „Ko oslobodi čovjeka hamajlije, ima nagradu kao da ga je oslobodio ropstva“. Hamajlijama, zapisima i sličnim sredstvima osobi se nameće da nesvjesno čini širk – pripisuje Allahu druga, jer vjeruje u pomoć predmeta, a u drugi plan stavlja Allahovu pomoć. Nije spas u papiricima, končićima, hamajlijama i talismanima koje ljudi nose oko ruku, vrata, drže po kućama. Spas je u onome što nosimo u srcu, mislima, i što nam je na jeziku. I spas je u preventivi, traženju zaštite kod Allaha od svakog zla, vidljivog i nevidljivog, poznatog i nepoznatog. Spas je u oslanjanju na Allaha. Početi od sebe, svako obmanjivanje je vid sihra, a teška je obmana ako smo sebe zavarali da je neko drugi krivac našoj nesreći. Novembar-Decembar, 2014. JANUAR FEBRUAR MART APRIL MA J JUN JUL AVGUST SEPTEMBAR OKTOBAR NOVEMBAR DECEMBAR Aldemar Ibrahimović
© Copyright 2024 Paperzz
