INTERVJU Broj 46. Godina IX septembar - oktobar 2014. god. Osnivač i izdavač “BICENT” d.o.o. Rožaje CRPS: 5-054720/001 Direktor Senad Mujević Lektura i korektura Jasmin Ćorović Alisa Džogović Tehnički urednik Adis Pepić Saradnici Fehim Kajević Šefka Begović Ličina Haris Šabotić Zaim Azemović Sead Šahman Denis Sutović Hajriz Luboder Irfan Sancakli Kurpejović Admir Adrović Suada Džogović Ćerim Bajrami Zumber Muratović Armin Sijarić Sajma Husić Adresa redakcije Bošnjačke novine PC Sofico- Rožaje 84310 Rožaje-Crna Gora Kontakt telefon 069/629-777 e-mail: [email protected] www.bosnjackenovine.com Račun kod ATLASMONT banke Bicent-bošnjački informativni centar 505-88595-66 Štampa Štamparija Kujević KONKURS ZA GLAVNOG UREDNIKA BOŠNJAČKIH NOVINA Obavještavamo sve naše čitaoce, i sve zaintereseovane da je rok za podnošenje prijava za konkurs glavnog urednika Bošnjačkih novina, na zahtjev čitalaca i zbog velikog interesovanja, produžen do 10. novembra 2014. godine. Podsjećamo da kandidat za urednika BN mora da posjeduje ličnu svestranost, da ima visok stepen kreativnosti, analitičnosti i odgovornosti, izražen timski duh, visok stepen organizacijskih sposobnosti, sposobnost da vodi proces promjena, sposobnost i iskustvo da motiviše velike radne cjeline i da posjeduje nepresušnu radnu energiju. Kandidat za glavnog urednika mora imati VSS i napredno znanje u korišćenju informacionih tehnologija. Prijava treba da sadrži radnu biografiju kandidata (CV), esej kandidata na najviše tri kucane strane koji se odnosi na teme vezane za bošnjaštvo, uz poželjne perporuke predhodnih poslodavaca. Prijave se šalju na zvanični e-mail redakcije: [email protected] Do sada je pristiglo 14 prijava. Za pomenuto mjesto urednika Bošnjačkih novina vlada veliko interesovanje. Prijave su stigle iz zemlje i regiona: iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije. Tiraž 1.500 primjeraka Broj 46. septembar - oktobar 2014. 3 AKTUELNO INTERVJU BOŠNJAŠTVO NA ISPITU VREMENA Bošnjaci u Crnoj Gori trpe mnogo podjela unutar svoga korpusa. To je nedopustivo. Te podjele su ''podgrijavane'' i sa strane. Da bi se iste podjele zaustavile, i spriječilo dalje dijeljenje Bošnjaka na ove i one, u nacionalnom smislu, i muslimana na ove i one u vjerskom smislu, potrebno je raditi na edukaciji. Kada Bošnjaci nauče da upravljaju svojim razlikama onda će i ''podgrijavane podjele sa strane'' biti znatno otežane. I danas, na žalost, u Crnoj Gori postoji islamofobija, koja je generalno prisutna u svijetu, a u Crnoj Gori se najviše povezuje sa Bošnjaštvom. Samim tim i socijalna distanca prema Bošnjacima je velika, a tome su svjedoci Bošnjaci, bilo da je u pitanju školovanje djece ili rad u brojnim privatnim ili državnim ustanovama. Islamofobija se osjeća na poslu, u školi, institucijama itd. Bošnjaci moraju konstantno da se dokazuju kako bi odagnali ili umanjili islamofobiju. Bošnjake u Crnoj Gori veže zajednička tradicija, ali i jezik. Kao dijete Bošnjaka, roditelji su me učili da poštujem svoju tradiciju i običaje. Na posljednjem popisu sam se izjasnio da govorim bosanskim jezikom, koji nije isto što i crnogorski jezik. U mojoj kući uvijek se govorilo amidža za strica, i daidža za ujaka, a spisak riječi koje se ne koriste u svakodnevnom crnogorskom jeziku je velik. Kulturni milje bošnjačkog naroda je bogat i broj istaknutih 4 akademskih građana, koje je bošnjaštvo iznjedrilo je ogroman. Nabrajajući bih nekoga sigurno izostavio. Bošnjaci Crne Gore imaju jak crnogorsko-domovinski osjećaj i čine esencijalni dio njene multikulturalnosti. Međutim, podaci o nacionalnoj zastupljenosti Bošnjaka/muslimana u državnim organima javne uprave i lokalnim službama Crne Gore su zabrinjavajući i, nažalost, govore da je diskriminacija po nacionalnom i vjerskom osnovu i dalje prisutna. Ustavno zagarantovana srazmjerno zastupljenosti u javnim službama ni približno nije ispoštovana. I pored očite neravnopravnosti s kojom se svakodnevno susrijeću, Bošnjaci za svoja politička postignuća imaju podršku demokratske crnogorske javnosti, nevladinog sektora i međunarodne zajednice. Deklaracija o vraćanju tradicionalnog imena Bošnjak održana je 22. marta 2003. godine u organizacji Foruma Bošanjaka/Muslimana Crne Gore, Udruženja Almanah i podršku drugih organizacija sa preko 170 naučnih, kulturnih, javnih i političkih ličnosti iz redova muslimansko/bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. Međutim, promjenu nacionalnog imena nisu svi prihvatili pa su promuslimanski, ali i prorežimski istomišljenici okupljeni oko "Muslimanske matice" bili za zadržavanje starog imena Novinska agencija "Beta" prenijela je vijest od 28. maja 2003. godine, da je grupa muslimana iz Podgorice uputila apel javnosti protiv pokušaja "asimilacije crnogorskog muslimanskog naroda". U apelu su vlada, država, nevladine organizacije i intelektualci pozvani da se suprostave poništavanju crnogorsko-muslimanske i uvođenja nekakve bošnjačke nacije u Crnoj Gori. Od tada je prošlo 11 godina, ali Bošnjaci su i dalje na početku, boreći se da sačuvaju svoje ime od zaborava. U Crnoj Gori postoji struja ljudi, prisutnih i u vlasti i u opoziciji, kao i u raznim institucijama i organizacijama koji sprovode određenu denacionalizaciju Bošnjaka, kako bi se stvorio narod bez imena, što predstavlja prvi korak asimilacije jednog naroda u drugi. Crna Gora je najmlađa država na svijetu, a obzirom da ni jedan narod u njoj nema preko 51% pripadnika od ukupne populacije, ona predstavlja na izvesan način zemlju nacionalnih manjina. Bošnjaci su odigrali ključnu ulogu u vraćanju državnosti Crne Gore na referendumu održanom 2006. godine. Crnu Goru doživljavaju kao svoju domovinu. Bore se za nju, doprinose jačanju države i poboljšanju životnog standarda. Bošnjaci treba da nastave da se bore za Crnu Goru, ali treba da se bore i za sebe u njoj. I za Bošnjaštvo i za Crnu Goru, to je pravi put koji Bošnjaci treba da slijede. Haris Šabotić www.bosnjackenovine.com INTERVJU INTERVJU SA EJUPOM NURKOVIĆEM, PREDSJEDNIKOM OPŠTINE ROŽAJE BUDUĆNOST ZAVISI OD OBRAZOVANIH, MLADIH LJUDI BN: Da li ste zadovoljni postiz- maksimalni kapacitet kako bi bornom koalicijom i kakva su zatečeno teško finansijsko stanje Vaša dalja očekivanja? u najkraćem vremenskom periodu bilo na nivou likvidnosti jer su Koalicija dobro funkcioniše, svu svi troškovi svedeni na minimum, snagu ćemo usmjeriti kako bi ispunili obećanja iz predizborne kampanje, a posebno obećanja koja se tiču boljeg života građana. BN: U kakvom stanju ste zatekli ’’opštinu’’? Šta nam je to ostavila predhodna vlast? Lokalnu administraciju preuzeli smo na dan imenovanja predsjednika Opštine (01.07.2014.). Prvi korak koji smo uradili je skeniranje obaveza i potraživanja gdje smo ustanovili da ćemo imat pune ruke posla oko sređivanju stanja u lokalnoj upravi, javnim preduzećima i službama, kako u oblasti organizacije i funkcionisanja, tako i sređivanju javnih finansija. Zatekli smo ogromna dugovanja prema dobavljačima budžetskim korisnicima, takođe, u velikim su dugovima i sva vitalna preduzeća Opštine. Po našoj prvoj procjeni dug iznosi preko 4,5 miliona. U pomenuta dugovanja su uključeni dugoročni krediti (kao što je kredit za vodovod koji iznosi 1.200.000,00) i tužbe koje su prema Opštini koje iznose preko pola miliona eura. Mi, kao odgovorna vlast, moramo ići naprijed pozitivnim duhom gdje je neophodno uložiti Broj 46. septembar - oktobar 2014. misli se na troškove koji su kod prethodne vlasti bili ogromni, kao što su troškovi reprezentacije goriva, nepotrebna službena putovanja, nepotrebni režijski troškovi, i sl. Naši građani znaju na šta se ovo odnosi. Odlazeća lokalna uprava je nama pored nabrojanih problema ostavila jedan od većih gorućih problema to je višak radne snage u lokalnoj upravi, preduzećima i službama. Bivša lokalna uprava je od dana raspisivanja izbora, tj. od 24.03.2014.god. pa sve do dana imenovanja novog predsjednika 01.07.2014.god. primila 89 radnika na neodređeno, određeno, pripravnika, što govori o odgovornosti bivše vlasti i šta je bio cilj ovakvog ponašanja. Mi sada treba da rješavamo problem viška radnika, što čini problem i bivšoj i sadašnjoj vlasti i radnicima koji su, prevareni, a to znači zloupotrijebljeni samo kao glasači. Takođe ćemo u š t e d i t i ogromne troškove kod javnih nabavki i ugovorenih investicionih poslova kod sklapanja poštenih i transparentnih ugovora sa poslovnim partnerima. BN: Koje su Vaše prve planirane aktivnosti kao predsjednika Opštine Rožaje? Kao predsjednik Opštine želim istaći da ću nakon sumiranja stanja lokalne administracije uložiti sav svoj kapacitet i dati 5 INTERVJU šansu svim ljudima i ekspertima da svoje znanje valorizuju kako bi opština Rožaje krenula putem ekonomskog razvoja. Da bi ovo realizovao daću šansu svim ljudima bez obzira na partijsku pripadnost, jer znanje i nauka leži u individui i kreativnosti ljudi. šansu da svoj biznis pokrenu, a lokalna administracija je uvijek tu da pruži svu potrebnu logistiku ljudima u svom biznisu. Šansu dajemo ulaganju u poljoprivredu, turizam i u uslugama malih kao i srednjih preduzeća, p o ro d i č n o m biznisu. Računamo na strana ulaganja strateških partnera, naše dijaspore koja je ogromna i koja je pokazala interesovanje da želi pomoći svom gradu i svom narodu. BN: Koliko će, po Vašem mišljenju, biti potrebno vremena, rada, truda, sredstava da bi se rožajska privreda i ekonomija oporavile i Rožaje postalo bolje mjesto za život? Treba biti realan, neće biti lako BN: Koje su to oblasti privrede novoj lokalnoj administraciji, tj. koje bi mogle Rožajama da do- lokalnoj vlasti, ali bi rezultati trenesu boljitak? bali da se osjete u prvoj polovini mandata. Rožajska privreda je nažalost u veoma lošem stanju i slobodno BN: Koji su to potencijali koje možemo reći da veoma mali nova vlast treba najprije da isbroj građana živi od svog rada u koristi kako bi proces reaniprivredi. Za nas je važno otvoriti macije rožajske ekonomije što nova radna mjesta i dati ljudima prije bio vidljiv? 6 Imajući u vidu koji su naši potencijali najizraženiji akcenat treba staviti na razvoj planinskog turizma, poljoprivrede, drvoprerade i šumarstva, potrebno je uložiti maksimalan trud na razvoj pomenutih privrednih grana kako bi se pospješio proces oživljavanja ekonomije u našoj opštini. BN: Koliko je razvijena komunikacija sa dijasporom i eventualnim partnerima iz inostranstva i Turske koji bi mogli da svojim investicijama pokrenu ekonomiju sa sadašnjeg nivoa? Šta ćete učiniti po tom pitanju? Što se tiče pitanja oko naše dijaspore, već sam kazao, očekujemo velike rezultate, valorizaciju svog kapitala naše dijaspore, kao i strateških partnera, zemalja u okruženju. Prevashodno mislim na republiku Tursku, gdje imamo dobru saradnju od koje se i očekuje puno, mislim da je to i realno ostvarljivo. Ovu saradnju planiramo realizovati zajedničkim snagama sa Vladom Crne Gore, resornim ministarstvima, jer tako mislimo da se zajedničkim snagama dođe do željenih rezultata za našu opštinu i državu Crnu Goru. BN: Šta bi ste poručili ljudima koji su Vam poklonili povjerenje i očekuju rezultate rada, da li rezultati rada mogu biti viđeni u skorijem roku kroz razne projekte i investicije? Građani su izabrali pravo rješenje davajući podršku našoj stranci. Rezultati će ubrzo biti opipljivi nakon detaljnog skeniranja www.bosnjackenovine.com INTERVJU INTERVJU stanja lokane uprave, u toku je izrada planova odnosno projekata za 2015. godinu koji će se finansirati iz kapitalnog budžeta naše opštine, Vladinih agencija, kao što su direkcije javnh radova i direkcije za saobraćaj. Takođe, u toku je priprema projekata kojim ćemo aplicirati kod međunarodnih institucija, korporacija, strateških partnera, naše dijaspore koji su zainteresovani da ulažu u našu privredu. kvantitativnom smislu značajan budućnost svoje opštine i svog faktor u Bošnjačkoj stranci? naroda zavisi od njih samih, a to Gdje vidite šansu za mlade? mogu samo školovani, stručni i ambiciozni da ostvare mladi ljuMladim ljudima poručujem da di. budu uporni, istrajni u sticanju znanja, i da to znanje ulože u Od ambicioznih i stručnih dobro svog naroda i kroz to će mladih kadrova ima koristi Bošnjačka stranka ojačati, a jaka Bošnjačka stranka, Bošnjački Bošnjačka stranka će pružiti narod, opština Rožaje i cijela šansu mladim ljudima da dobiju Crna Gora. svoj angažman u lokalnoj upravi, državnim institucijama, kao i svim službama koji prepoznaju Razgovarao: Adis Pepić BN: Za kraj-poruka mladim lju- stručne i kvalitetne kadrove. dima koji su i u kvalitativnom i Mladi ljudi treba da znaju da Adresa: ul “M.Tita” bb, 84 310 Rožaje; Tel, 051/270-158 Adresa: Maršala Tita bb, 84310 Rožaje, Telefon: +382 (0)51 273 795, 273 796; Fax: +382 (0)51 273 795, 273 796; Broj 46. septembar - oktobar 2014. 7 POLITIKA INTERVJU BOŠNJACI U CRNOJ GORI – JUČE, DANAS I SJUTRA Primat obrazovanju, jačanju privrednih aktivnosti, natalitetu i podizanju nacionalne svijesti Vijek u kome su Bošnjaci bili infe- XX vijek karakterišu brojne mi- su u manjini,imaju manja prava. riorna kategorija svih društveno- gracije Bošnjaka prema Turskoj, Siguran sam da se mogu stvorpolitičkih tokova je iza nas. Od te prema zemljama zapadne Ev- iti uslovi za istinski tolerantan međunacionalni i multireligijski dijalog ljudi u CrnojGori. kraja Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su bili jedini narod na ovim prostorima koji nije imao svoje obrazovne, kulturne i nacionalne institucije. Frapantan je podatak da od 1907. godine, kada je ukinut bosanski jezik, mlađe generacije nisu imale informaciju o vlastitom jeziku koji datira još iz srednjeg vijeka. Zbog takvih i sličnih nepravdi, 8 rope. Danas, kada smo povratili svoj nacionalni identitet, baštineći kulturne i tradicionalne vrijednosti, nastojimo biti inkorporirani u sve pore društva. Bošnjaci zaslužuju biti u svim institucijama države kako bi se i njihov glas valorizovao na adekvatan način. Nije srž u tome da oni koji Mislim da polako, ali sigurno koračamo u fazu nacionalnog preporoda. Želim da vjerujem i da politički sazrijevamo i da ćemo u skorijoj budućnosti predstavljati nezobilazan faktor u rješavanju svih enigma društva u CrnojGori. Međutim, slučajno ili ne, privreda u dijelovima gdje žive Bošnjaci (sjever Crne Gore) je urušena i prema pojedinim predviđanjima put do njenog oporavka će biti dug i trnovit (ukoliko ga uopšte i bude). Realni sektor skoro i da ne postoji. U tome vidim korijen današnjeg problema bošnjačkog življa. Ljudi nemaju lične prihode, nemaju uslove za normalno funkcionisanje, mlade generacije nemaju uslove za nastavak obrazovanja i tako u krug. Sistemsko uništavanje koje rezultira i gubljenjem etičkih i moralnih principa. Bošnjacima više nego ikada treba intelektualna plejada ljudi, akademika, doktora nauka iz različitih oblasti (naročito ekonomije) koji su spremni da djeluju sinergijski i da budu ogledalo bošnjačkog naroda. Potrebna nam je puna afirmaciwww.bosnjackenovine.com POLITIKA INTERVJU Isto tako je važno voditi dijalog sa ljudima koji istom dioptrijom rezonuju vjeru i naciju, izjednačavajući ta dva pojma. Vjerujem da je takva retrogradna politika nepotrebna, te da bi efekat bio multiplikativan i mnogo više respektabilan ukoliko Bošnjaka na narednom popisu u Crnoj Gori bude između 13% i 15% (što i jeste činjenično stanje). Dakle, jačanje ekonomskih aktivnosti u sredinama koje većinom naseljavaju Bošnjaci, promocija obrazovanja među mladim ja u društvenim okvirima države – oduzmite mu obrazovanje. kako bi obezbijedili opstanak na Takav epilog Bošnjaci ne smiju ovim prostorima. dozvoliti. Nove genracije trebaju generisati i davati kvalitetan i Moramo biti svjesni činjenice obrazovan kadar koji je spreda samo adekvatim obrazovan- man povesti bošnjački narod jem mladih ljudi, sadašnjih i u preporod kako bi se ispravila budućih genracija možemo in- prošlovjekovna nepravda. stalirati jake temelje potrebne za dalju ekspanziju. Kroz histo- Na značaju treba dati i nataliteriju se pokazalo da ako hoćete tu koji je osnovni postulat razda uništite jedan narod, što voja jedne nacije. rezultira njegovim nestankom Broj 46. septembar - oktobar 2014. ljudima, povećanje nataliteta i podizanje nacionalne svijesti (naročito u srednima centralne i južne regije Crne Gore) bi trebale biti smjernice bošnjačkih institucija i organizacija u Crnoj Gori, a sve u cilju integracije Bošnjaka u društvenim sferama. Sead Šahman 9 INTERVJU EKONOMIJA DA LI SE DOMAĆINSKI RASPOLAŽE NAŠIM ŠUMAMA? Šumski potencijal države Crne Gore, koji zahvata 54% ukupne državne teritorije, predstavlja veoma dobru osnovu za razvoj drvoprerađivačke industrije u Crnoj Gori. Taj raspoloživi (obnovljivi) prirodni resurs omogućio je da se razvije više pogona prerade drveta na sjeveru države, u svih jedanaest opština u kojima po popisu iz aprila 2011. godine živi 181.217 ili 28,99% ukupnog stanovništva ili 60 odsto stanovništva koje je prostorno i ekonomski vezano za selo i prostor koji je pod šumama. Nije teško zaključiti da je to ogromni resurs koji može doprinjeti značajnom industrijskom napretku države i podizanju standarda stanovništva. Po vrijednosti šumskih površina, očuvanju, uređenosti, načinu gazdovanja i uticaja na životnu sredinu, crnogorske šume su među najkvalitetnijim u Evropi. Sada da li se domaćinski gazduje, raspolaže, koriste, obnavljaju, (mislim na redovno i kvalitetno pošumljavanje), koliko racionalno i efikasno u punom obimu (kroz korišćenje otpada za proizvodnju različitih goriva) je posebno pitanje koje zahtijeva jednu detaljniju analizu po „dubini“, s obzirom da se sredstva od koncesija direktno slivaju u budžet države, a svi nastali troškovi u toku poslovanja Uprave se plaćaju iz budžeta, tako da država ima uvid u poslovanje, te vjerujem da je sve u skladu pozitivnih 10 zakonskih propisa, koje se može kontrolisati preko DRI, koja ima kontrolu nad poslovanjem te kompanije, jer Vlada Crne Gore analizira poslovanje kompanije za svaku poslovnu godinu. Vjerujem u organizacionom smislu moglo bi da se učini više, tako što bi koncesije trebalo vremenski ograničiti i njihovo korištenje i to od 15 godina minimum, pa do 30 godina. Ovo iz razloga da preduzeća bez obzira na organizacionu formu- oblik mogu i treba da strategijskim odlukama donose dugoročne planove razvoja, rasta i razvoja preduzeća (nabavka savremene tehnologije zbog smanjenja troškova prozvodnje po jedinici proizvoda), zapošljavanje radnika, istraživanje tržišta, pozicioniranje na tržištu, izgradnja imidža firme, proširivanje proizvodnih kapaciteta, povećanje stepena finalizacije proizvodnje, uvođenje novih proizvoda, motivacija zaposlenih, veza sa ostalim komplementarnim granama, kao što su građevinarstvo, turizam i ostale djelatnosti što podrazumijeva više zaposlenih, od čega bi država ubirala više poreza i doprinosa i smanjila pritisak nezaposlenih lica na budžet države, veći iznos prihoda po različitim osnovama takse i sl. Ovdje bih napomenuo da nakon novih popisa i dobijanja podataka o ukupno raspoloživoj drvnoj masi na teritoriji opštine Rožaje, pa i na teritoriji čitave Crne Gore stičem utisak da prilikom raspisivanja javnih oglasa za korišćenje šuma, izgradnju i održavanje šumskih saobraćajnica je najbitnije utvrditi važnost osnova kolone 9, tabele 1, javnog oglasa broj: 2151 od 18.05.2012. godine, za opštinu Rožaje, u kojoj državne šume obuhvataju 87 odsto, privatne 13 odsto,od čega četinari 86 odsto, lišćari 14 odsto. Radi formiranja prodajnih cijena, određivanje kvaliteta, godišnje količine orijentacione bruto sječive mase (četinari/lišćari) koje po zakonu se utvrđuju na period od deset godina. U tom pravcu, mislim da može da se učini mnogo više radi izbjegavanja stvaranja tzv. skrivenih gubitaka na teret Uprave za šume Crne Gore, kao i izbjegavanje ili uskraćivanje prava na pojavu internog prometa između pojedinih privrednih subjekata unutar konzorcijuma i van njega. Ovo radi formiranja različitih prodajnih cijena sirovina kod koncesionara (proizvodnja/prodaja). www.bosnjackenovine.com INTERVJU EKONOMIJA Zabraniti izvoz oble građe van tržišta Crne Gore, iz prostog razloga što bi postojeća preduzeća trebalo da imaju proizvodne programe za prozvodnju finalnih proizvoda –veći stepen finalizacije, time veću zaposlenost, veće prihode za državu, manju uvoznu zavisnost države za prozvodima koje se proizvode u zemljama u okruženju od sirovina iz Crne Gore po većim cijenama nego da se taj/ti proizvodi proizvode u našim preduzećima. Mišljenja sam da ljudi koji rukovode tom kompanijom pokazuju zavidne poslovne rezultate u poslovanju na nivou Crne Gore, a posebno uspješno poslovanje PJ Rožaje. Iskoristiti otvorenost šuma, na području opštine Rožaje je 80 odsto, što značajno smanjuje troškove u korišćenju šumskog ostatka u šumama koji godišnje iznosi 7.360m3, iz redovnih sječa. Kako je mouće da GIR, koji je zapošljavao veliki broj radnika, nije opstao ,a nasuprot tome radi preko 50 brenti koje pak zapošljavaju tek neznatan broj radnika? Kao ključni događaj koji je kasnije doveo do zatvaranja privrednog giganta „Gornjeg Ibra“AD iz Rožaja, jeste donošenje Zakona o šumama 1989. godine, kojim su šume odvojene od preduzećadrvoprerade (proizvodnje finalnih proizvoda). U tom periodu drvoprerađivači nijesu bili spremni niti organizaciono niti tehnološko-tehnički da se prilagode novonastalim uslovima iz Broj 46. septembar - oktobar 2014. sljedećih razloga: višak zaposlenih, struktura zaposlenih, politička dešavanja, rat u zemljama u okruženju, što je uslovilo smanjenje tržišnog učešća preduzeća, otežanu nabavku sirovina, repromaterijala, rezervnih djelova, nedostatak obrtnih sredstava, visoka cijena kapitala-kredita, pad kvaliteta prozvoda, pojačana konkurencija istih ili sličnih proizvoda, povećanje troškova poslovanja, veće odsustvo zaposlenih, lošiji kvalitet sirovine, mjesečna ili svakodnevna promjena cijena zbog galopirajuće inflacije u tom periodu. Pad tražnje za određenim proizvodima GIR-a kao što su: građevinska stolarija-loš asortiman proizvoda, panel pločom, lameliranim elementima, što je uslovilo gomilanje zaliha, otežana naplata potraživanja, čime je ugrožena tekuća likvidnost preduzeća, a time se ugrožava solventnost, nemotvisanost zaposlenih kroz visinu mjesečnih zarada, loša saradnja na relaciji šumarstvo-drvoprerađivači, odloženo plaćanje tako „kvalitetne“ i neredovno dopremane osnovne sirovine za održavanje tekuće proizvodnje, smanjeno korištenje proizvodnih kapaciteta, što uslovljava rast cijene po jedinici proizvoda, zastarjela tehnologija, posebno kod proizvodnje finalnih proizvoda, loše izabrani kanali distribucije proizvoda, loša ili bolje reći nikakva promocija proizvoda na nacionalnom i regionalnom tržištu, uvoz istih proizvoda ili sličnih izrađenih od drugih materijala (aluminijska i plastificirana građevinska stolarija i sl.), a koji su mogli zadovoljiti potrebe potrošača po nižim cijenama i dužim vijekom trajanja . Slobodno se može reći da je privredni gigant „GIR“AD počeo naglo da se „razgrađuje“od 1996. godine kada su na čelo tog giganta došli ljudi koji nijesu imali kapaciteta da identifikuju gore navedene probleme, da neke eliminišu što je bilo moguće, neke da svedu u realne okvire i smanje njihov negativan uticaj na krajnji minimum i da održe tekuću proizvodnju, uz svakako usklađivanje proizvodnje raspoloživim nabavkama sirovina za redovnu proizvodnju. Lično mislim da je tada na sasvim drugačiji način (mislim na organizacioni), ali ne sa ovim proizvodnim programom (treba imati u vidu da je trebalo sačiniti program) trebao nastaviti da proizvodi određene proizvode uz dopunu drugih proizvodnih programa.Više nije to moguće. Lokalna zajednica treba da uradi programe sa jednim brojem stručnjaka iz te oblasti i iz drugih oblasti koji mogu da pomognu da se iskoriste postojeću infrastrukturu, određene objekte, dio opreme i ostalo radi otvaranja „proizvodnih“ pogona što je danas apsolutno moguće (treba vidjeti prostorni plan i DUP kao uslov za moguće odlaganje ili izgranju drugih objekata druge namjene). Nova preduzeća koja su registrovana u CRPS-PG njih oko 118, od tog broja 97 je registrovano za djelatnost rezanje i obrada drveta u drvoprerađvačkoj industriji. Upitno je kojim kapacitetom 11 INTERVJU EKONOMIJA rade njih 36. To zahtjeva posebnu analizu iz gore navedenih razloga. Ta preduzeća su na prodajnom i nabavnom tržištu pokazala veću fleksibilnost, lakše se prilagođavaju zahtjevima tržišta i imaju već izgrađene proizvodne kapacitete, za proizvodnju namještaja, građevinske stolarije, lamperije, brodskog patosa, lameliranih elemenata, vikend kućica koje se plasiraju na domaćem i inostranom tržištu. Kako komentarišete to što plodove šumskog bogatstva ubiraju samo pojedinci kada se zna da bi od ovog resursa mogli da imaju koristi svi građani Rožaja? zajednice u različitim fazama razvoja njihovog preduzeća. To je i obaveza i države i lokalne zajednice ukoliko žele veću zaposlenost, veće prihode i bolji životni standard stanovnika sjevera. Ja znam da se četiri preduzeća ozbiljnije bave otkupom i primarnom preradom šumskih plodova. Dakle, na to imamo svi pravo, samo se trebamo organizovati. Mada većina indirektno ostvaruje prihode po tom osnovu, kao sakupljači šumskih plodova u visini mjesečne zarade, ili kao prodavci robe po 1/kg, s obzirom da se radi o sezonskom poslu. Niko nema moralno pravo da kaže da lokalna zajednica nema ništa sa privredom, a traži poreze i takse od te privrede. Da rezimiramo ko god želi da otvori preduzeće za proizvodnju različitih proizvoda od šumskih plodova, niko ne može, niti po zakonu to pravo ima, da mu to pravo i uskrati. Najbolje bi bilo da se mi manemo kafanskih tumačenja ostvarenih prihoda pojednih preduzeća-preduzetnika, nego da više počnemo da radimo tako što ćemo vršiti pritisak na resorno ministarstvo poljoprivrede određenim programima – projektima i da sa tim projektima - programima apliciramo za određeni iznos bezpovratnih kreditnih sredstava koje nude finansijske institucije EU i kredite koje nudi Vlada Crne Gore za razvoj malih i srednjih preduzeća. Na ovo pitanje je lakše dati odgovor, “Protiv otvorenog društva najefikasnije reaguje naš zatvoreni um“ kaže Poper. Ako ne budemo izučavali porodično poslovanje kao posebnu disciplinu i ako se ne budemo trudili da o tome naučimo što više možemo, mi smo gubitnici. Ko ima inovativnih ideja, hrabrosti, ljubavi prema poslu, pošteno djelovanje, nezavisno mišljenje, povjerenje, poštovanje, čast, obrtna sredstava, radnu snagu, visoke porodične vrijednosti u homogenizaciji svoje porodice, ljudske resurse, lokaciju, tržište, sposobnost za investiranje i svakako znanje, on donosi odluku za ulazak u određeni posao sa visokom dozom rizika, samo što neko rizik lakše savlada, neko nikada. Ljudi koji imaju urođenu potrebu da rade, treba da se organizuju Kako i na koji način se raspolaže samoinicijativno ili više njih, ali sanitarnom sječom? ne mogu sami, ne bar većina. Treba im pomoć države i lokalne Ja imam informaciju da je za 2013. 12 godinu dvadeset preduzeća na teritoriji opštine Rožaje u različitim organzacionim oblicima (konzorcijum, doo, od i dr.), uzelo ukupno oko 1.000.000,00 (jedan milion eura ) finansjski iznos koncesija za period od jedne do sedam godina, u količini od 45.000m3. Trebalo bi imati detaljnu analizu do sada posječene drvne mase, prodate količine van granica Crne Gore, prodate količine sanitarne sječe koja se takođe prodaje koncesionarima što je regulusano ugovorom o korišćenju šuma, i još mnogo podataka, da bih mogao dati bolji odgovor. Nije korektno govoriti o nečemu o čemu nemate dovoljno kvalitetnih podataka koje treba transformisati u informaciju i iste interpretirati da vas ljudi bolje razumiju. Ono što može biti važno, u strategiji razvoja opštne Rožaje za period od 2014-2020. godine jeste potpuno razumijevanje odgovornih političkih predstavnika građana Opštine, bez obzira kojoj partiji pripadaju, radi boljeg korištenja raspoloživih prirodnih resursa, ljudskih resursa, postojeće infrastrukture,otvaranje industrijske zone isl. radi izrade projekata sa kojma treba aplicirati kod nadležnih državnih i međunarodnih finansjskih institucija, radi podrške postojećim malim i srednjim proizvodno/ uslužnim preduzećima. Ukoliko nema tog razumijevanja tumaranje u razvoju privrede Opštine Rožaje će se nastaviti. Dokle, vidjet ćemo?! Doc.dr Safet Kalač www.bosnjackenovine.com INTERVJU EKONOMIJA AKO MOŽEMO POMOZIMO SAMI SEBI, NE TRAŽIMO POMOĆ OD DRUGIH, JER JE NEMA VI Pravila i zakoni su glavni uslovi postojanja čovjeka kao jedinke i kao subjekta jedne društvene strukture i jedne društvenoekonomske zajednice, koja preferira da bude razvijena u tom smislu da omogući pojedincu da normalno stvara kapital, da od njega živi sa svojom porodicom i da da doprinosi razvoju društva i države kroz uredno izmirivanje svih datih obaveza i poreza, kako bi stvorio preduslove da i njegove komšije žive i stvaraju dohodovnu dobit, koja znači prosperitet budućih mladih generacija. ali najprije treba zaštiti stvaraoca, radnika, čovjeka od upornog poniranja i propadanja u bezdan ekonomskih tokova koji su nemilosrdni. Kako to učiniti? Vrlo lahko, donositi pozitivna zakonska rješenja, a ne diskriminatorne uredbe koje negiraju pravo čovjeka pa onda radnika. Jedno od takvih rješenja je i mogućnost formiranja biznis inkubatora u Crnoj Gori. Trenutno znanje i obaviještenost subjekata o pojmu biznis inkubatora u Crnoj Gori je veoma slabo. Ljudi generalno nisu upoznati sa ovim konceptom. Nedostatak znanja i razumijevanja o tome šta su biznis inkubatori i koje benifite mogu da donesu START-AP biznisima, je jedan od najvećih razloga što koncept nije već zaživio u Crnoj Gori. Ali, trbalo bi da budemo svjesni činjenice da Crna Gora već posjeduje dva ključna elementa za razvoj biznis inkubatora: - Neiskorišćenu privrednu i poslovnu nepokretnu imovinu, koja se lako može urediti u radni prostor za mala novopokrenuta preduzeća. Većina ove nepokretne imovine bi se mogla odmah staviti na raspolaganje. - Slabo iskorišćene lokalnih potencijala u obliku konsultanskih kuća i agencija za pružanje usluga. Ne treba u životu pretjerano ni kuditi ni hvaliti određene pojave i trendove u ekonomiji i razvoju jedne zajednice. Dokaz za to je uporno forsirani i gurani liberalizam, koji, svjedoci smo, u Crnoj Gori ne daje baš najbolje rezultate iako bi pojedine strukture željele, da je to mnogo bolje i sa većom ekspanzijom. Ali nažalost nije tako. Naša “MRTVA” privredna struktura je veliki nepremostivi kočničar kapitalističkog i ekspanzivnog liberalizma. Ovo nas sve navodi na razmišljanje kako najrealnije i sa postojećim kapacitetima pokrenuti točkove boljitka, života i standard stanovništva. Ima načina i mogućnosti, ali prevashodno treba napraviti neke strukturne stvari u ekonomiji, Drugim riječima ima dovoljno Broj 46. septembar - oktobar 2014. prostora za aktivnostima na svim lokalnim područjima (opštinama) koje bi bile preduzete od strane lokalnih aktera, kako bi se obezbijedilo zemljište i nepokretna imovina za inkubatore, uz intenzivno davanje poslovnih savjeta i podrške pojedinačnim preduzećima na licu mjesta. Rezultati istraživanja o potrebi za realizacijom projekata biznis inkubatora u Crnoj Gori važi da većina zainteresovanih govori da glavni inicijator ovakvog jednog projekta treba da bude država, što u slučaju Crne Gore to nije sporno, u saradnji sa univerzitetom i u partnerstvu sa privatnim preduzećima i biznis asocijacijama. Naglasak po pitanju potencijalnih inicijatora projekta je na državi, jer se smatra da ona treba da ima najviše interesa da kroz pokretanje biznis inkubatora povećava proizvodnu moć, a 13 INTERVJU EKONOMIJA samim tim i zaposlenost u Crnoj Gori. Pored države kao inicijatori biznis inkubatora, mogu da se pojave fakulteti (elektrotehnički, mašinski, metalurški, ekonomski fakultet i mnogi drugi, u saradnji sa sekretarijatima za razvoj ili direkcijama za razvoj malih i srednjih preduzeća i raznim međunarodnim organizacijama i fondacijama). Interes za pokretanje biznis inkubatora ima Vlada Crne Gore koji bi apsolvirao razvoj privrede i preduzetništva na jedan viši nivo, a država bi omogućila bolji transfer tehnologija i stručnog znanja kao i otvaranje novih radnih mjesta. Preduzetnici, preduzeća i biznis asocijacije koje mogu da se jave kao korisnici, ali i kao finansijeri ovih i ovakvih projekata: Univerzitet u Podgorici gdje postoji koncentracija ideja o biznisu bi bio relevantan faktor širenja ideja i razvoja privrede i biznisa. Konsalting centri koji svojim savjetodavnim uslugama mogu da doprinesu razvoju i uspjehu ovakvog jednog projekta. Možda pravila ne znače uvijek boljitak iako bi mi kao građani Crne Gore to željeli. Očigledna je činjenica da to pojedine organizacije i asocijacije ne žele, kao primjer ovome navodim pokrenute razgovore i prijedloge Unije poslodavaca i Samostalnog sindikata koji funkcioniše van Saveza samostalnih sindikata Crne Gore, da se omogući poslodavcima u Crnoj Gori, i da se to uvrsti u zakonsko rješenje, da poslodavac ima pravo da angažuje radnika 14 po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima na razne vremenske rokove do dvije godine. Po isteku vremenskog roka od dvije godine poslodavac ne mora prevesti radnika u stalni radni odnos, što ga je do sad zakon obavezivao. Po najnovijem prijedlogu, budući poslodavac može do beskonačnosti produžavati ugovor o privremenim i povremenim poslovima ili kao najradikalniju mjeru može radniku dati otkaz poslije dvije godine, ako ocijeni da mu taj radnik više ne treba za obavljanje poslova i radnih zadataka, kao i za sticanje kapitala i bogastva koje je nemilosrdna kategorija. Gdje je tu humanost prema radniku i čovjeku? Poznata je jedna činjenica da je kapital nemilosrdna kategorija, ali ne bi trebalo da bude toliko nemilosrdan u našim socioekonomskim uslovima, koji nisu baš ružičasti, može se reći kako za poslodavce tako i za radnike i građane Crne Gore. Posebno kritično stanje ekonomije i života je na sjeveru Crne Gore, kao hronično nerazvijenom području, gdje još realno i praktično nije zaživio liberalni kapitalizam, kome uporno težimo i ako nemamo realno razvijene kapacitete za takav razvojni trend. Šta nam se još može desiti što se nije desilo, pored očigledne propast Aluminijumskog kombinata koji žestoko otplaćujemo i otplaćivavaćemo ga generacijama. Došlo je do toga da se zakonskim uredbama uređuje da nam se saobraćajne kazne naplaćuju nikako drugačije nego ekonomski i to veoma suptilno odbicima od plate, koje su svakako u kategoriji polusiromaštva ili kao krajnju mjeru ekonomske isplativosti a to je zaplenom ‘krvavo’ stečene imovine. Sve ovo do sada se zove ekonomsko razvojni liberalni put u bolju i srećniju budućnost, koja kao što vidimo daje odlične rezultate, razvoja na sjeveru Crne Gore, a i šire na čitavoj teritoriji države.Odnosno nečija koncepcija liberalizma nas uporno tjera u sve veće siromaštvo, a to siromaštvo produkuje migracije stanovništva sa kojima se nažalost ne možemo pohvaliti. Liberalizam u ekonomiji Crne Gore se odražava nažalost kao negativan trend nataliteta pa nas je sve manje, a i to što nas je manje,to smo sve stariji, pa Crnogorska populacija po najnovijim podacima ulazi u kategoriju starih nacija, koje nisu produktivne i proizvodno sposobne da stvaraju višak kapitalnih vrijednosti i pozitivne ekonomske trendove kojima moramo težiti. Za ove i ovakve probleme, upravo tražimo rješenje u bizns inkbatorima, biznis zonama i klasterima kao razvojnim strategijama za bolje sjutra naše djece i nas samih. Zbog svega gore navedenog, ja kao autor ovoga teksta i dalje insistiram na inicijativi o biznis inkuibatorima. Ovo je dobra prilika i dobar povod da predstavim jedan uspješan biznis inkubator u Podgorici a to je: Biznis inkubator Inventivnost iz Podgorice čiji je uspješni direktor diplomirani ekonomista Velibor www.bosnjackenovine.com INTERVJU EKONOMIJA Bošković, koji će nam malo podrobnije i detaljnije predstaviti ovu instituciju na čijem je čelu. Biznis inkubator Inventivnost je osnovao glavni grad Podgorica i Vlada Crne Gore i on je prevashodno osnovan da priprema preduzetnike za započinjanje sopstvenog biznisa,kako kroz edukaciju i trening programe,tako i kroz permanentni konsalting i monitoring program. Pomoć inkubatora malim i novoosnovanim inovativnim preduzećima - članovima inkubatora, usmjeren je ka otklanjanju početničkih teškoća i uspješnom razvijanju privatnog biznisa. Osnovna ideja inkubatora Inventivnost je da polaznici steknu preduzetnička znanja i vještine tj. da steknu osnovne preduzetničke kompetencije. Plodno tlo za razvoj preduzetništva potrebno je prevashodno preduzetnicima početnicima. Inkubatori olakšavaju njihov uspjeh u svijetu preduzetništva prvenstveno zbog nedovoljnog iskustva u tržišnom okruženju. Mala i srednja preduzeća glavni su pokretači inovacija, zapošljavanja kao i društvene i lokalne integracije u evropske tokove. Inkubator Inventivnost ima za cilj da osigura visoke stope uspješnosti za inovativna Start-ap ili mikro mala i srednja preduzeća sa realnim potencijalima rasta u glavnom gradu Podgorici i cijeloj Crnoj Gori. Svakoj firmi unutar inkubatora na raspolaganju je podrška za obavljanje tehničko administrativnih poslova. Na ovaj način smanjuju se troškovi poslovanja. Broj 46. septembar - oktobar 2014. U grupu poslova koje pokriva inkubator Inventivnost spadaju sledeći poslovi: -usluge poslovnog sekretara, -prostorije za sastanke, -zajednička WEB stranica, -zajednički nastupi na sajmovima i izložbama i podrška na terenu istih. Inkubator Inventivnost u Podgorici radi od marta mjeseca 2009. godine u poslovnom i kancelarijskom prostoru od 120 metara kvadratnih. Dosadašnje aktivnosti ovog biznis inkubatora bile su vezane za uspostavljanje sistema pomoći mladim firmama iz kategorije mikro malih i srednjih preduzeća, specijalističkim treninzima kao i međunarodnom umrežavanju sa mnogim inkubatorima iz regiona. Inkubator Inovativnost iz Podgorice član je organizacije pod nazivom ECABIT –Estern Europen and central Asian Bisness Incubators and Tenology Parks Network, koji se nalazi pod pokroviteljstvom globalne mreže biznis inkubatora INFO DEV, projekat koji podržava Svjetska banka. S obzirom da je ovaj inkubator ispunio sve uslove koji su bili traženi postao je dio globalne mreže biznis inkubatora što predstavlja veoma veliki uspjeh za veoma kratak period postojanja i rada. Kroz ovu veoma važnu mrežu inostranih kooperanata inkubator Inovativnost uspijeva da drži korak sa najmodernijim i najnaprednijim inkubatorima i tehno parkovima iako u većini parametara prilično zaostajemo za modernim inkubator centrima a to se ponajviše dešava zbog nerazumijevanja institucija sistema u Crnoj Gori za izuzetnu važnost projekta inkubatora i njihovog postojanja i djelovanja posebno u zemljama u razvoju i tranziciji kao što je naša Crna Gora. Inkubator Inventivnost ima svoju razrađenu mrežu takozvanih stanara inkubatora i trenutno ih ima devet stanara stvarnih, jednog virtuelnog stanara i dva i više potencijalnih stanara koji se nalaze u predfazi inkubacije i to su sledeći -Mont inženjering D.O.O. -Info bit D.O.O. -Info D.O.O. -Defakto Consalting D.O.O. -Programer D.O.O. -Bilt studio D.O.O. -Pg Lider D.O.O. -Freš D.O.O. -Data dizajn D.O.O. -Maksim D.O.O. -Ilijan studio D.O.O. je u fazi predinkubacije. Dok je Vakom D.O.O. virtuelni stanar inkubatora. Većina gore navedenih kompanija unutar inkubatora orjentisana je na razvoj modernih tehnologija ITC-a, kao grane i širokog spektra usluga i proizvoda koji iz tog proističu, ali jedan dio njih bavi se i pružanjem raznovrsnih intelektualnih usluga, kao i manjom proizvodnjom na inovativnoj osnovi što čini njihov kvalitet mnogo boljim i većim. Ekonomsko iskustvo nemoguće je bez izazova zajednice, ona je premda, izraz moderne individualnosti ili možda baš zbog toga neminovno uvučeno u borbu sa njim, odnosno sa čovjekom kao ekonomskim habitusom koji nažalost živi na ekonomski 15 INTERVJU EKONOMIJA nesređenom Balkanu. Niz aktivnosti raznih seminara i obuka koji je sproveden u inkubatoru u proteklom vremenu i periodu, bio je kao podrška gore pomenutim preduzećimastanarima inkubatora i imao je za cilj da što lakše prebrode, i pomogne im, da u prvim godinama poslovanja unaprijedi njihovo biznis znanje i kontakte koji im mogu omogućiti i pomoći da opstanu i rastu kako na našem tako i međunarodnom tržištu. U ovom pogledu inkubator je imao podršku državnih organa i institucija, ali ne toliko dovoljnu koliko bi to bilo potrebno, da ostvare vrhunske rezultate, pa se zato postavlja jedno racionalno pitanje: da li je u pitanju nerazumijevanje tematike ili preokupiranost nekim drugim poslovima? Pitanje je, ali je i činjenica da podrška inkubatorima i njihovom razvoju nije bila, niti je i sada na zavidnom nivou. Međutim, postoje institucije kao što je Investiciono razvojni fond Crne Gore, koji pruža pozitivan primjer kroz kreditiranje i dizajniranje posebnih kreditnih linija za stanare inkubatora i na taj način podrške u osjetljivom procesu finansiranja takozvanih START-AP preduzeća u inkubatorima. Samim tim inkubator Inventivnost ima svoju realnu popunjenost kapaciteta i djelovanja. Vizija inkubatora Inventivnost je da postane prepoznat kao pogon inovativnih preduzetnika centar za podršku u kome će svaki inovativni start-ap ili mikro, malo ili 16 srednje preduzeće sa potencijalom rasta imati pristup širokoj paleti visoko kvalitetnih usluga s dodatom vrijednošću, potpunu predanost i podršku inkubatora i najbolje uslove za povećane šanse za uspješan razvoj svog preduzeća. Preduzetnički inkubator Inventivnost trebalo bi da bude kritično čvorište između inovativnih preduzetnika i drugih partnera kao što su državne i lokalne vlasti univerziteti i sva ostala poslovna udruženja i asocijacije koje vide svoj interes u razvoju biznisa. Inkubatori, a posebno inkubator Inventivnost će služiti kao prva tačka kontakta, uan-stop-šop/one stop shop/ za svaki start-ap ili mikro, malo i srednje preduzeće. To će obezbijediti preduzetnicima proizvode i usluge na dva načina i to: -proizvode i usluge koje nudi direktno inkubator/usmjeravanje poslovna pomoć, podrška i slične radnje, i služiće kao središte za različite usluge i programe koje nude druge institucije/lokalna i državne vlasti, univerziteti savezi, mreže, sindikati, fondovi itd. i okupljaće ih sve na jednom mjestu. Na ovaj način bi se operacija inkubatora proširila kroz cijeli proces stvaranja preduzeća, pokrivaće usluge za predinkubaciju/potencijalne stanare, inkubaciju stanara i postinkubaciju ex-stanara. razvoj i rezultate inkubatora Inventivnost. Najvažnije institucije su grad Podgorica, Vlada Crne Gore, delegacija EU u Crnoj Gori, Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, Ministarstvo nauke, univerziteti i fakulteti i investiciono razvojni fond Crne Gore, Privredna komora Crne Gore, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, kao i ostale biznis asocijacije u Crnoj Gori. Krajnja nam je želja da sa svim interesnim grupama i institucijama sistema zaduženim za razvoj preduzetništva i inovacija u Crnoj Gori, kreiramo akcioni plan daljeg razvoja inkubatora, uz njihovu snažnu podršku i implementaciju svih zadanih aktivnosti. I sve aktivnosti inkubatora Inventivnost su okrenute u tom pravcu, iako su ovi procesi veoma spori, ipak napreduju tako da se nadamo skorom rastu i razvoju ovog izuzetno važnog projekta za interese Crne Gore kao države, i društva u cjelini. Potencijale kod mladih ljudi koji postoje u Crnoj Gori treba maksimalno podržati i usmjeriti ka kreativnom i naprednom poslovanju, kako bi naša ekonomija uspjela da uhvati korak sa onim najmodernijim i kako bi Crna Gora jednog dana mogla da bude prepoznata kao ekonomija znanja i inovacija, što je jedna od najvažnijih komponenti rasta Da bi se svi ovi ciljevi inkuba- i razvoja modernih ekonomija u tora i privrednika ispunili i ost- evropi i svijetu. varili potrebna je maksimalna uključenost svih interesantnih Nastavak u sledećem broju... grupa, stake holdera koji svojom podrškom i aktivnostima mogu Denis Sutović i trebaju da utiču na dalji rast i www.bosnjackenovine.com EKONOMIJA INTERVJU Dr. Safet Kalač: M A R K E T I N G koncept brendiranja proizvoda i usluga (EMSK, Berane 2012, 1- 247) Ovaj visokonaučni rad, zaparavo djelo, autor Safet Kalač započeo je idikativnim i inicirajućim lajtmotivom, koji je i sam sročen u naučnoj apostrofi, i potvrda je, koincidentno, najeminentnijeg naučnika za Kalačevo naučno djelo nastalo na osnovu široke naučne panorame iskustva i znanja. Ovdje se podudaraju i indicje iz moto tvrdnje i djela koje je predmet ove radnje esejske opcije. Razmatramo, dakle, novu knjigu dr Safeta Kalača iz oblasti savremenih ekonomskih nauka – bliže rečeno, iz marketinga i koncepta brendiranja proizvoda i usluga. Još odmah, na početku ove esejističke diskusije, afirmišemo potvrdu da je novo djelo stiglo u pravi trenutak, poslije poplave i druge literture koja pledira na marketinško pokriće svih znanja iz ove naučne oblasti, i ne samo poslije brda internettekstova i samostalnih knjiga, te udžbenika raznih profila, dakle došla je jedna kompletna knjiga sačinjena na temeljima autoritativne nauke i globalnog iskustva, djelo za nauku, za sljedbenike naučne misli, za studente koji zakoračuju u Broj 46. septembar - oktobar 2014. naučni život i praksu, da bi sve to bilo naučno i korisno za savremeno društvo. ‘’Naučna metoda kao takva ne postoji. Bitna odlika naučnikove procedure je u tome što se, jednostavno, do krajnjih mogućih granica i što više, služi svojim razumom, bez ograničenja.’’ Motivacija za nastajanje ovakve kompletne knjige integralnih marketinških tema su, kako i sam autor u svom predgovoru kaže: ''društvene promjene, kulturni razvoj i globalna svjetska kretanja'', dakle, za ovakav svjetski ekonomski tempo bila je potrebna i jedna kompletna literatura izložena po parametrima svjetske globalne ekonomske dinamike i, naravno, njene buduće evolutivne tendencije. Zato je, i sa ovog aspekta, ova knjiga djelo višeznačno i za praksu i za nauku. U daljim naučnim istraživanjima, mora se polaziti sa temelja i iskustava koja sadrži ova Kalačeva knjiga o savremenom marketingu i njegovim evolutivnim i univerzalnim procesima. Ono što potvrđuje temeljitu naučnost ove knjige jeste njena unutarnja materija, dakle struktura i panorama sadržaja izloženih po metodu razvijene geneze marketiške misli i marketinške prakse, P. Bridžmen od marketinškog alfa do marketinškog omega, dakle po evolutivnoj ravni i njenoj višefunkcionalnoj namjeni u globalnim društvenim tokovima, kao izraz svjetskih približavanja po inicijativama zbližavanja posredstvom kultura i ekonomskih fenomena. Sa ovih naučnih razloga, ova knjiga prevazilazi okvire monografije, i teorije o monografiji, već je visokonaučno djelo od opšte društvene koristi. Zato ga, s pravom, tako i definiramo. To je naučno djelo. U ovom kontekstu, autor prezentira marketinšku materiju u pet naučnih panorama koje su sa aspekta tema jedinstvene cjeline, a sa integralnog aspekta organizovane su evolutivno u međusobnom odnosu. Prema autorovoj naučnoj koncepciji ovi tematski sadržaji osmišljeni su u sljedećoj agendi 17 INTERVJU EKONOMIJA (u pet većih dijelova): 1. Marketing kao naučna oblast (izložen u osam poglavlja), 2. Savremeni marketing koncept (izložen u tri poglavlja), 3. Marka proizvoda (izložena u četiri poglavlja), 4. Razvoj strategijske marke (izložen u osam poglavlja), 5. Vrednovanje marke (izloženo u osam poglavlja). Iz ove agende vidi se kolika je bila autorova naučna ozbiljnost i preciznost, odnosno njegov naučni kurs izlaganja tema po metodologiji da sve bude jasno i zasnovano na ekonomskoj genezi i ekonomskom realizmu sa akcentom na savremeni marketing u globalnoj svjetskoj perspektivi. Sve je dato u principu: jasno u glavi, jasno u djelu. Ovdje ništa ne manjka. Sve je u naučnoj mjeri i težnji da se potvrdi kao naučno. Zato o ovom djelu govorimo kao o naučnom djelu, a ne kao pomoćnom priručniku, ili kao o fizionomiji kratkoročne monografije, ili kao skupu tematskih profila sakupljenih ''na brzu ruku''. Ne, jer je sve temeljito i naučno, bez onih poplava tuđih formula i citata koji narušavaju autentičnost djela, dakle ne po metodologiji tzv. ''raške prepisivačke škole''. Djelo je, sa tog aspekta, originalno i naučno utemeljeno na materiji koja je i savremena filozofija svjetskih ekonomskih zbivanja. poglavlja, po unutarnjim specifičnostima i međusobnim srodnostima po kojima se, ono što slijedi, temelji na prethodnom. Zato u ovom djelu dominira materijalna i misaona harmonija, nema između sadržajnih cjelina nepotrebnih ad hoc praznina i preskoka. Visoku ocjenu o ovom djelu dala je i prof. dr Vinka Filipović sa Fakulteta organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu, potvrđujući da ova ''Knjiga (...) predstavlja nov, strateški pogled na razvoj marketing usluga u funkciji izgradnje i pozicioniranje brendova usluga na tržištu.'' Ovo dobro djelo dolazi u aktuelnu ekonomsko-političku sferu svjetske globalizacije, prvenstveno one eksponirane u tendencijama Evropske unije i njene tekuće marketinške strategije i kreiranja novih odnosa u društvu u kojem su ekonomska izolacija i ekonomski aparthejd isključeni i predstavljaju nepovratnu prošlost. Osobito je ovo djelo uputno za političke subjekte na starom Balkanu, čiji ekonomski feniks uzlijeće iz pepela učmalosti, i koji, sa ekonomskom dinamikom Republike Turske, može da bude faktor najvišeg stepena marketinške dijalektike. U ovom kontekstu važan je ekonomski potencijal zemalja Evroazijskog Balkana, kako ga je defnisao Zbignjev Brzezinski, a Manje tematske cjeline dis- to je ona prostorono i historijski tribuirane su, u kontekstu afirmisana regija sa kaspijskim 18 svjetskim rezervama prirodnog kapitala. Marketinška strategija u procesu daljih istraživanja u ovoj oblasti od Kavkaza do Pamira ispoljava se kao interes ne samo Evropske unije već i dalekog Japana, čijim se projektom nazire logika izgradnje nove transazijske željeznice od kaspijskog bazena do Dalekog istoka. Ovaj političko-ekonomski apendiks, u kontekstu eseja o Kalačevom djelu, rezultat je njegove naučne funkcije i sveobuhvatnosti budućih empirijskih istraživanja tržišta u globalnom svjetskom procesu, uključujući i psihologiju i filozofiju svih potrošačkih subjekata. U zaključku eseja o ovom dobrom naučnom djelu, ističemo da naša namjera nije bila formalna glagoljivost i prepričavanje njegove naučne materije, već da motivišemo čitaoce i druge konzumente naučne misli, da ono što je vrijedno primjenjuju u životnoj praksi. Ovu knjigu preporučujemo čitaocima, s osnovnim razlogom, jer je njen značaj u njenoj vrijednosti. Interpretiramo Bridžmenovu stilemu: Bitna odlika ovoga djela je u tome što se autor, dr Safet Kalač služio svojim naučnim razumom i širokim kapitalom znanja. Suada Džogović www.bosnjackenovine.com DRUŠTVO INTERVJU ŠETNJA PODRŠKE ZA DJECU GAZE ODRŽANA U BIJELOM POLJU Odbor Islamske zajednice Bijelo Polje organizovao je 3. avgusta 2014. godine mirnu šetnju građana povodom aktuelnih dešavanja i terora koji je bilo mnogo onih koji kritikuju medije koji ćute o dešavanjima u Palestini. Učesnici protesta su napravili performans noseći tabute, što Nakon otklanjane dženaze, u Centru za kulturu je održana tribina na temu: ’’Gaza i stanje muslimana u svijetu’’, gost predavač je bio Muhamed Jusić. se sprovodi, između ostalog i nad nedužnom djecom, u Gazi. Skupu se odazvalo nekoliko stotina građana Bijelog Polja, oni su mirnom šetnjom od gradske džamije do centra grada protestvovali zbog civilizacijski nedopustivog terora koji se dešava pred očima cijelog svijeta. Protestanti su nosili transparente sa raznim natpisima i porukama poput: ’’Free Gaza’’, ’’Prekinite pokolj u Gazi’’, ’’Crna Goro uvedi sankcije Izraelu’’, ’’Zar su djeca teroristi?’’ i dr. Među transparentima djelimično oslikava svakodnevnicu stanovnika Gaze u poslednjim mjesecima. On je istakao da su dijelom za sve ono što se danas događa muslimanima širom svijeta, krivi i sami muslimani, jer ne umiju da upravljaju svojim razlikama koje su pogodno tle za izazivanje unutar muslimanske mržnje i bratoubilačkih ratova, od strane svih onih koji ne žele dobro muslimanima. ’’Muslimani, jednom za svagda moraju naučiti da upravljaju svojim razlikama’’, zaključio je Jusić. Broj 46. septembar - oktobar 2014. Među učesnicima protesta primijećen je veliki broj članova različitih političkih partija i nevladinih organizacija. Protesnoj šetnji su prisustvovali građani svih vjerskih i nacionalnih opredjeljenja. U centru grada je klanjana dženaza u odsustvu svim nedužno stradalim u Gazi. J.Ć. 19 INTERVJU 20 www.bosnjackenovine.com DRUŠTVO INTERVJU PRVI KOLEKTIVNI SUNET U BIJELOM POLJU Bijelo Polje – 60 mališana iz Bijelog Polja i Pljevalja obuhvaćeno je akcijom kolektivnog suneta, prvom ovakve vrste u Bijelom Polju. Prvi kolektivni sunet i svečanu šetnju u Bijelom Polju organizovao je Odbor islamske zajednice BP, a uz pomoć donacija grupe “Prijatelji Sandžaka”. Roditelji i mali sunetlije zajedno sa aktivistima Odbora i imamima, nakon okupljanja ispred Gradske džamije uputili su se ka Centru za kulturu, gdje je bila organizovana centralna svečanost. dinator Diyaneta u Crnoj Gori, pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara Faruk Suljević. Na skupu je govorio koordinator Diyaneta Teufik Judžesoj koji je čestitao je rekao da je sunet tradicija koja potvrđuje istinsku, fitretsku čistotu i ljepotu vjere islama. On je naglasio da su donatori pokazali brigu o svom topraku ne predajući se sebičnosti. Ne bi bili tako uspješni da se nisu našli na plodno tlo bratske Turske, zemlje koja muslimanima ovog podneblja vraća ponos. Za donatore je u ime Odbora glavni imam uručio zahvalnice Salihu Hadžifejzoviću i mališanima i roditeljima, ističući gosp. Altanu Akovi, bjelopoljcu da postoje tri bolesti sa kojima se koji je saznao za akciju i donaciji islam borio: neznanje, nejedin- grupe prijatelja pridružio svoju stvo i egoizam. Lijek protiv ne- donaciju svim sunetlijama: vrijeznanja je nauka, protiv nejedin- dan sat, nagradu u novcu i primstva zajednica, a protiv egoizma jerak Kur’ana. Od grupe “Prijatelji nesebičnost. Ima učenih ljudi, Sandžaka” mališani su dobili vriokuplja nas Islamska zajednica, jedna bicikla firme Salcano, a od i umjesto “ja” ovakvim skupovi- Diyaneta i Turske ambasade po ma ističemo “mi”. Nakon njega, primjerak ilmihala. Kao mali znak ispred donatora, govorio je gos- pažnje i zahvalnosti na uspješno podin Salih Hadžifejzović, koji je realizovanoj donaciji, gospodin izrazio zadovoljstvo uspješnošću Salih Hadžifejzović je uručio pokakcije, nabrojao ranije i pomen- lon predsjedniku Odbora, gospouo namjeru da i u buduće, grupa dinu Adisu Kučeviću. Prijatelji Sandžaka, u prijateljsArmin Sijarić kim zemljama, Srbiji i Crnoj Gori nastave činiti ovako veliki hair. Svečanost u Centru za kulturu počela je izvedbom ilahija hora Firdews. Od gostiju su bili prisutni: Salih Hadžifejzović, predsjednik grupe “Prijatelji Sandžaka” sa svojim saradnicima i prijateljima iz Turske, zatim Ferhan Jorulmaz, prvi sekretar U ime realizatora akambasade Republike Turske u cije i organizatora svečanosti, Podgorici, Teufik Judžesoj, koor- glavni imam Enis ef. Burdžović Broj 46. septembar - oktobar 2014. 21 IZ MOG UGLA INTERVJU MISTER NETENJAHU, IMAŠ LI DUŠU? Da li dušu, ako je imaš, dijeliš sa svojom djecom, unučadima i ostalom rodbinom? Ne, sigurno! Ne vjerujem da takav čovjek može da pošalje iskren osmijeh ni svojim bližnjim, da ih zagrli. Tebi je ljubav i prema svojima strana. Ti ne znaš ni za obraz, ni za strah, ni za humanost, ni za žalost, ni za suze, ni za sirotinju. Ti ne čuješ dječji plač, ni kuknjavu majki, sve je to proizvod tvoje ’’duše’’. Već je i sredozemno more nadošlo od suza koje liju Palestinci i Palestinke, kao i djeca jedno za drugim. havk’’. A šta imaju Palestinci? Imaju svoja tijela, koja služe kao meta. Imaju mezare. Imaju krv. Imaju suze. Imaju jednu paravojnu organizaciju koja se otrgla Od plime suza raste more. Od krvi more mijenja boju. Da imate dušu, mister, ne biste trpali u više kampova po 20-30 hiljada ljudi, žena i djece, tek rođenih beba, bez ikakvih uslova za život. Bez slobode, hrane, ljekova, saIsmet Dervović puna i vode. Oni već odavno ne znaju za slobodu jer žive kontroli, gdje se ne zna ni ko ih u getu. Palestinci su šampioni u naoružava ni za koga zapravo gladi, bolesti, tuzi. Roditeljima su rade. Možda za Vas? posječena oba krila za svojim na- Eto mister Netenjahu kakav vam jmilijim. Mister, gdje ti je duša? je protivnik. Daleko ste Vi od sveTi imaš, najsavremeniju rat- ga ljudskog i karakternog! Nema nu tehniku: avione, tenkove, više ni demokratije, ni sistema pešadijsko naoružanje sa nav- vrijednosti. Ovaj rat je pokazao igacionom opremom, masovnu da je zapad sve uništio zarad i školovanu vojsku od 85 000 haranja svijetom i vlastitog inteubica, dok su protivnička vojska resa. žene i djeca. Kukavičluk je boriti se protiv takvog protivnika, i to Sila Boga ne moli, ali Bog biološkim i hemijskim otrovima, silu ne voli. Ja pitam mister Neturanijumom, raketama ’’Toma- njahu da li imate dušu? Čovjek se 22 odlikuje dušom, a zvijer odsustvom duše, ovo što radite daleko je svetlosnu godinu od bilo kakvog čojstva. Potpuni apsurd ogleda se u tome da jedan narod nad kojim je izvršen holokaust nakon nepunog vijeka vrši holokaust nad drugim. Šta ste naučili i kakvu poruku danas šaljete svijetu vašim genocidom? Danas, kada je svima jasno, kontrolišete i upravljate Amerikom, koristite tu svoju poziciju kako bi ste realizovali vaš cionistički cilj. Ne prežete da u blato bacite cijelo čovječanstvo samo da bi se stvorio Izrael kakav ste zacrtali u vašim pokvarenim nacrtima. Izmislili ste i projektovali rat protiv islamskog terorizma samo da biste pokupili naftu iz islamskih zemalja, zavadili muslimane i konačno ostvarili vjekovnu ideju – državu Izrael. Pozivam sve uticajne ljude od razuma, ako ih ima, da se uloži trud i spriječi potpuna katastrofa u Palestini. To nije samo katastrofa po ljudske živote, to je katastrofa za civilizaciju, katastrofa za čast i moral, katastrofa politike mira, to je katastrofa čovječnosti. Ismet Dervović www.bosnjackenovine.com IZ MOG UGLA INTERVJU SUSRET U ISTANBULU TAKO DAVNO, A KAO DA JE JUČE BILO... Bliži se jesen, ali ne kao ranijih godina, ljeta. Više ne razmišljam da li ću ili ne upisati peti razred osnovne škole u Biševu, jer više nijesmo u zajednici sa amidžama. Sad se nadam da mi stariji brat Selmo neće osporavati da upišem ono za šta sam žudio. Nadam se obećanjima brata od amidže da ću školovanje nastaviti i narednih godina, jer viših razreda osnovne škole u Baću nije bilo. Ne sjećam se šta sam obukao, šta sam imao na nogama, ali mojoj radosti nije bilo kraja. Činilo mi se da letim, a ne da hodam od kuće ka vrhu sela, kod Borova. Odatle sam ugledao Biševo, taj moj, do tada, neostvareni cilj, moje svakodnevne sanjarenje da ću završiti školu, pročitati mnogo knjiga, otisnuti se u neke daleke prostore... Krenuvši uz selo, prošao sam pored kuće Adema Murića, vidjeh ih gdje uz rukovođe kukuruza. Sjede i komišaju ga, tihi, nenametljivi, Delija sa svojom mladom ženom Čebom. Oboje mladi, posao im ide dobro, biće kukuruznog hljeba do idućeg ljeta. Dok sam prolazio pored otvorenih vrata izbe, Delija me upita kud sam to naumio. Rekoh da sam upisao peti razred u Biševu. „Ej hvala Bogu, da bar neko iz nešeg sela krene da uči, da se bar neko opismeni, jer nemamo pismenih ljudi, i kuriri, i pisari, i šumari, i žandiri su u našem kraju sa strane, a to što malo ljudi imamo sve su to predratni učenici sa završenom školom, u Broj 46. septembar - oktobar 2014. ratu stekli dodatna znanja, ali je i to veoma značajno“, naglasi Delija uz njemu svojstvenu želju: „Neka ti je srećan put i ako Bog da ćeš uspješno završiti tu školu“. Tako davno, a kao da je juče bilo. Moje svakodnevno pješačenje do Biševa i obratno, nije predstavljalo nikakvu teškoću. Osjećao sam se srećnim, dobio sam razrednog starješinu meni poznatog učitelja Milovana Martinovića-Muja, koji je svoje prvo službovanje počeo u mom Baću, a meni kao čobančetu, redovno davao knjige iz tadašnje ninlioteke koja nije bila malobrojna sa knjigama. Septembar je. Dan tih, bez vjetra, a ja poranio, kao svaki dan, da na vrijeme stignem na nastavu. Eto da naglasim, da nikada nijesam zakasnio. Najteže je bilo izaći uz radetinsku škalu i uvijek bih sjeo da malo odmorim kad bih se dočepao vrha škale. Na tom mjestu, prvu put sam sreo jednog putnika, koji je putovao, ali u suprutnom smjeru, od Baća i sela Jablanice. Bio je to prvi učitelj iz rožajske opštine sa završenom petogodišnjom učiteljskom školom u Novom Pazaru. Pozdravili smo se. Upitao me je ko sam i gdje idem. Bio je lijep i otmen čovjek, dotjeran sa kravatom, u ispeglanom odijelu, izbrijan i prijatne naravi. Sjeo je pored mene, rekavši skoro iste riječi koje mi je, za sretan put uputio moj rođak Delija Murić. Neće ti biti lako da svakodnevno putuješ, ali mlad si, pun volje i uspjet ćeš. I ja sam pješačio slično tebi, naglasio je, ali kraće - od Zloglavlja do Rožaja, svakodnevno. Sad idem da radim u Jablanici, ali ću tamo stanovati, osim što ću subotom uveče, biti kod mojih u Zloglavlju. Od tog susreta postasmo prijatelji, jer smo se sretali subotom. Uvijek bi potekla neka nova priča, svježi savjeti upućeni meni kako da nastavim da učim, da se ponašam. Dio priče bi se odnosio i na godine koje je proveo u Novom Pazaru, te nikada ne bi prošao razgovor, a da se ne pomenu pazarski uličari, tuče sa učenicima srednjih škola. I tada mi je ostalo u sjećanju šta mi je Rustem Murić ispričao, šta je za ulične obračune predstavljao Avdija Murić sa Vuče, takođe učenik Učiteljske škole. Bio je strah i trepet za ulične mangupe. I svi koji su kasnije upisali Učiteljsku školu, bili su poznati po umijeću da se odbrane, a i druge da odbrani od tih nestašluka naročito onih iz Potoka. Vrijeme je teklo, a naši putevi su bili drugačiji nego ranije, tokom učiteljovanja novog pedagoga Rustema Murića. Vihor tih godina sedme decenije prošlog vijeka, odnio ga je u Tursku, ali ... mnogo puta ali? Kad sam ga posjetio u februaru 2014. godine, obradovao se kao da sam mu na poklon donio njegovo Zloglavlje, Rožaje, put od Zloglavlja do Jablanice, prvi susret sa Galjom Murićem koji mu je, 23 IZ MOG UGLA INTERVJU 24 nakon upoznavanja, rekao: „Ako Bog da nećeš biti onaj učitelj što je ovdje radio prije tebe. Volio je da na svadbama igra sa ženama, a mi to nijesmo hajali“. Sjedili smo ja moj sestrić Ćamil Ozdemir, vrsni vozač i poznavalac Istanbula, iako nikada nije bio u ovom dijelu Istanbula gdje je živio Rustem Murić, baš nijednu ulicu nije pogriješio. Rustemovoj radosti nije bilo kraja. Iako mu je žena umrla prije na prvi pogled, u siromašnom kraju i posnoj zemlji. „Prvi moj dolazak poslije završetka Učiteljske škole u kancelariju Ahmeta Agića, lica odgovornog za prosvjetu, bio je krajne korektan, uostalom svaki naredni, jer je to bio čovjek širokog srca i otmenih pogleda. Shvatio sam da mu nije bilo svejedno što ću ja ići da radim u Jablanici, jer sam mlad, tek došao iz grada, a Jablanica tada tri mjeseca, bio je svjestan te neminovnosti, živjeti se mora, tako kako se može. U otmenom dijelu Istanbula, u okruženju gdje su placeve kupovali bogatiji Sandžaklije, i Rustemov najstariji brat Zumber - starješina zajednice, kupuje i podiže otmenu kuću, višespratnicu za sebe i ostalu braću. Mnogima u rožajskoj opštini bila je poznata kuća i zajednica Beke Murića iz Zloglavlja. Važili su za najbogatiju seosku zajednicu u čitavom kraju. Četrdeset hektara obradive zemlje, deset hektara šume, a sloga i domaće vaspitanje su bili osnova takvom životu, daleko, bez puta, bezvodna, sa teškim bremenom prošlosti. Nastava se držala u nekadašnjoj kući Sejda Murića čija su dva sina otišla za Tursku, jedan u Rožaje, jedan u Novi Pazar, a jedan u Berane. Pored riječi Galja Murića o ponašanju prethodnog učitelja, sreo sam i pomoćnog radnika Barda Murića. Uveo me u učionicu, koja je ličila na prostoriju gdje je dobar domaćin tokom jeseni suši meso za zimu. Prostorija je bila neokrečena, zapuštena, i ja sam pitao ko je predsjednik školskog odbora da se sa njima vidim i dogovrim šta da se dalje radi. Imao sam sreću bio je to Arif Murić, otmen čovjek, a djelovao je kao da je nekad gazio Evropom. I zaista sam brzo saznao da je bio u njemačkom zarobljeništvu, a tada je vršio šumarsku službu u tom kraju. Rekao mi je da se ja ne sjekiram što je škola neokrečena, klupe rasklimane, jer će to sve biti u redu za dva do tri dana. Đaka je bilo više od sedemdeset. Otmeni Arif Murić je angažovao komšije pa je škola okrečena, djevojke oribale klupe i patose. Ja sam iz Rožaja donio eksere i pritvrdio klupe. Nastava je počela, ali sam ja, uz saglasnost Savjeta za prosvjetu, učenike podijelio u dva odjeljenja. Radio sam u dvije smjene, sve dok nije došao drugi učitelj, Stojan Kastratović. Boravio je u Jablanici sa svojom majkom koja ga je upozorila na okolnost da on neće biti bezbjedan među „Turke“, te bi bolje bilo da radi u nekoj drugoj sredini. Osim rada sa djecom aktivno sam radio i sa njihovim roditeljima, obezbjeđivao kakvutakvu pomoć za siromašne đake i njihove roditelje, a mještani su uzvraćali svojim radom, posjetama. Stari Halil Murić, Nurčov, mi je bio desna ruka iako je bio u dubokoj starosti. Za svE vrijeme mog boravka u Jablanici, riječ i ponašanje čuvenog Mete Murića se cijenila, njegovi savjeti postali običajno pravo i primjeri ponašanja. Sretao sam putnike, za to vrijeme u samo jednom dnevnom polasku Berane-Novi Pazar, kad bi se sa nekim upoznao – govorili su o Meti Muriću, njegovoj mudrosti, o ponašanju u toku Drugog svjetskog rata, kada je govorio www.bosnjackenovine.com IZ MOG UGLA INTERVJU svojim plemenićima da ne kupuju puške, neće im trebati, a bilo kakvo zlo da neko napravi, odgovaraće za svoja nedjela. Tako je Meta Murić, više nego ijedan predstavnik nekog plemena, sačuvao svoje bratstvo od prljavih stvari koje je u teškim vremenima lako napraviti. Nijesam zadovoljan načinom na koji je zarobljen, malo se spominje kod ovih sadašnjih bilježnika najnovije istorije. Njegovo ponašanje, životni put i sve što je u njegovom bogatom životu proživio, zaslužuje temeljan pristup, da njegovi savjeti ostanu način ponašanja svakom čovjeku.“, završava naš domaćin dio svoje priče s ciljem da predahnemo, da se osvježimo kafom i voćem. „Sedam godina sam radio na teritoriji opštine Rožaje“, nastavlja priču Rustem Murić, “tada učitelja nije bilo, svaki novosvršeni učitelj čekao se kao nasušni hljeb”. Htio sam da konačno odslužim vojni rok, a regrutovan za Pješadijsku vojnu školu u Bileći, koja je za moj nivo obrazovanja trajala godinu dana, a bilo je i vrijeme da ozbiljno razmišljam o ženidbi. Talas koji je početkom sedme decenije prošlog vijeka zahvatio naše krajeve za odlazak u Tursku, pokrenuo je i moju porodicu. Sa našim zahtjevom za iseljenje došle su nove muke, i ja više nijesam bio onaj čovjek koji je do juče radio svoj prosvjetiteljski posao. Isključen sam iz Saveza komunista, odmah dobio poziv da idem na odsluženje vojnog roka, ali ne u Pješadijsku školu rezervnih oficira u Bileći, već kao redovni u Banja Luku. Broj 46. septembar - oktobar 2014. Svakako, uz prateća dokumenta koja se službeno šalju jedinici, bila je i karakteristika o mom stavu prema mojoj dotadašnjoj domovini, zavičaju. Dio te karakteristike bio je crvenom olovkom izdvojen - da sam „neprijatelj broj jedan“ države u kojoj sam rođen i u kojoj sam do tada živio i radio. Vojsku sam savjesno odslužio, bio primjer korektnog izvršavanja svih zadataka koje su mi postavljali starješine. Kad sam odslužio vojni rok, moj vrsni kapetan, napisao je povratnu karakteristiku o mom ponašanju tokom vojnog roka, a tada mi je pokazao šta su dojučerašnji moji sugrađani dostavili jedinici kad sam došao na odsluženje vojnog roka. Proglašen sam kao advokat i agitator masovnog pokreta iseljenja bošnjačkog naroda za Tursku. Čak sam i okrivljen, suđeno mi je u Beranama, ali je sudeći predsjednik vijeća donio odluku da sam nevin i oslobodio me. Kasnije sam saznao sve autore mog po njihovom mišljenju „neprijateljskog rada“. Jedan od njih je u višim razredima osnovne škole „ Mustafa Pećanin“ sa mnom sjedio u istoj klupi. Dakle, za mene više mjesta i nije bilo u mom zavičaju i ja sam, kao i moja braća, otišao u Skoplje u selo Konjare. U tom selu radio kao učitelj dvije školske godine, a konačno, 1966. odselio za Tursku. Moja porodica je u Zloglavlju bila bogata, iz Jugoslavije smo donijeli bijelu tehniku koje u turskoj nije bilo, pa smo, prodavši je odmah mogli da se počnemo kućiti. Sa takvom robom otvorili smo prodavnicu u Bešuzevlju. Radio sam tu 38 godina, a naša sloga, rad i naša bošnjačka solidarnost – brzo su nas okrijepili. Postali smo nezavisni od bilo koga osim želje za svojim zavičajem i svojim Bošnjacima širom Turske. Počeli smo da se sastajemo u našim klubovima koje mi zovemo derneci. I sad kad se sastanemo počnu beskrajne priče o prošlosti, teškim mukama prve generacije došljaka koji su morali raditi danonoćno da bi stvorili osnovne uslove za život. Druga generacija je nešto bolje živjela, a ova treća, s ponosom ističe moj sagovornik Rustem Murić, se školuje. Moj stariji brat ima četiri sina – svi su ljekari. Skoro da nema domaćinstva porijeklom iz Sandžaka, a da bar jedan nema sa završenim fakultetom. Naši ljudi su cijenjeni i dobro se kotiraju u organima vlasti ne samo u Istanbulu“, završava svoju priču ovaj krepni osamdesetogodišnjak, čovjek čiste svijesti i savjesti, premotavajući film o svom životu i sve ono što ga je pratilo do današnjeg dana. Nijesam htio da ga pitam ima li još nostalgije za svojim zavičajem, sam je počeo o Zloglavlju, Musinoj jami, obrisima Hajle, te danima provedenim u Novom Pazaru, prvim ljubavnim koracima. Primjetio sam, dok je pričao o prijateljima iz Rožaja, da su mu oči zasuzile, činilo mi se da je osjetio jutarnji tihi povjetarac, dok ima rose, kretao sa stadom ovaca ka Vlahovima. Prof. Mehdija Murić 25 IZ MOG UGLA INTERVJU SAMO LAGANO Kome i zašto smeta Crna Gora? Kome i zašto smetaju Crnogorci? Ko i zašto uporno pokušava da zatre sve crnogorske vrijednosti? Ko i za čiji interes negira Crnu političke scene) da je Crna Gora srpska? Zbog čega? Zbog čega tako gnusna neistina? Ljudi koji uporno vjeruju u ove gluposti ili su nepismeni ili ne znaju ama baš ništa o istoriji države u kojoj žive ili uporno vjeruju u par „vrućih četničkih glava“ koje zarad „minuta slave“ prosipaju ’’prdu’’ i ako ni oni sami ne vjeruju u to što ’’laprdaju’’. Ali razumijem da je ovo mjesto na kojem živimo puno laži i raznoraznih gluposti od kojih se prema samoj pomisli naježim i od kojih mi se pritisak digne ka’ da radim u Boksite. i dalje sanjare i izmišljaju razne pričice, i neka znaju kad tad će istina isplivati na viđelo i ljudi će zbaciti laž i prihvatiti istinu (bar se nadamo tamo). Samim tim što su izvorni Crnogorci katolici tj. njihova vjera je bila katolička sve do okupacije Crne Gore od strane Nemanjića i primanje pravoslavlja velikog dijela stanovništva. Sve do tog perioda okupacija tadašnje Duklje, Dukljani-Crnogorci su živjeli u svojoj nezavisnoj državi i u tom periodu priznate od strane Rima 1077. godine. Dakle, period od 1077. godine pa sve do okupacije koja se desila znatno poslije toga Crnogorci žive sa svojom vjerom pod svojom zastavom u svojoj državi za koju su se borili i na kraju izborili. Još jedna vrlo velika zabluda, velikosrpskih glavurda, koji pojma nemaju o istoriji svoje vlastite države i svome porijeklu. Pojma oni nemaju da je njihovoj svetinji kojom se oni toliko diče i koju toliko veličaju Srpsku pravoslavnu crkvu (koja je po mnogima izvor zla i ratni huškač devedesetih godina pri raspadu Jugoslavije) da je njoj sultan birao patrijarha i da među tom skupinom radilo onako kako je turski sultan želio! Takve usijane srpske glave su 1918. godine okupirale Crnu Goru uz pomoć velikih sila koje su se predstavljali velikim prijateljima Crne Gore. Na podgoričkoj Takođe mi smeta jedna stvar od onih 100% Crnogoraca, koji uporno tvrde da Osmanlije nikada nijesu kročile na Cetinje. A istorijske činjenice i razna dokumentacija tvrde sasvim suprotno, da su osmanlije najmanje dva puta palile cetinjki manastir. Kako su mogle da zapale manastir ako nikada nijesu kročili na Cetinje? Čak i sam Njegoš u svom zlo/djelu „Gorskom vijencu“ u jendom Sama činjenica da crnogorska is- njenom dijelo kaže: „riče hodža torija počinje davno prije nastan- na cetinje ravno“! Tako da moji ka Nemanjića, najvećeg srpskog 100% Crnogorci živite u zabludi zla, uz Karađorđeviće, po Crnu ili u neznanju iako uporno tvrdite Goru i crnogorski narod od nas- da ste odlični poznavaoci istorije tanka njene istorije. svoje države. Goru, njenu teritoriju, njenu istoriju, istoriju jedne male ali vrlo časne, čojske i junačke države? Ko i zašto uporno nameće Crnoj Gori, da je ona srpska država i da su Crnogorci Srbi? Što uopšte nije istina! Toliko ima pitanja i toliko odgovora koji su daleko od prave istine. Toliko se u crnogorskom narodu uvukla neistina (što bi rekli TBOK-ovci „DA ME JE SRAMOTA“)! Za čiji interes orno čuje od nekih jonih političara (koji sem opozicija, bruka i 26 se upopozicisu sve sramota Prema tome pozdravljam sve koji www.bosnjackenovine.com IZ MOG UGLA INTERVJU skupštini koja je bila nelegalna i nelegitimna proglasila pripajanje tadašnjoj Srbiji i SHS-u. I dalje se uporno tvrdi da su Crnogorci željeli da se pripoje Srbiji i da budu dio nje. Dakle, još jedna velika i gnusna LAŽ. Sama činjenica da su Crnogorci okupljeni da oslobađaju i da ćeraju zlotvora iz svoje zemlje predvođene Crnogorskim vojskovođom Krstom Zrnovim Popovićem i njegovim Zelenašima koji su se borili do zadnjeg za svoj cilj: ZA PRAVO ČAST I SLOBODU CRNE GORE! Godinama krijući se po šumama i ne priznajući nešto što tada Crnogrci nijesu željeli. U mjestu Šahovići kod Bijelog Polja. Tada su optuženi žitelji Šahovića da su ubili Boška Boškovića tadašnjeg zlotvora koji je zlostavljao bošnjačkomuslimansko stanovništvo. Što uopšte nije istina, jer su Boška ubili crnogorski komiti, braća Bulatovići svetivši samim tim svoga pobratima kojeg je upravo Boško ubio. Ali, to je bio povod da se optuže stanovnici Šahovića, poubijaju i proćeraju sa svojih ognjišta da im se opljačkaju i popale kuće, što se upravo i desilo, ali činjenica je da to nijesu uradili Crnogorci već tadašnje posrbice koje su tada bile spremne na sve samo da se dodvore zločincima U tadašnoj Crnoj Gori iz toga Nikoli Pašiću i Karađorđeviću. vakta desile su se dva GENOCIDA Nažalost sve što se događalo nad Bošnjačko-muslimanskim tada i sada u ovom vaktu sve stanovništvom. Prvi se desio je poteklo od veliko-srba i od 1913. godine u Plavu i Gusinju. velikih četnika, nekadašnjih Tada je pokršteno na hiljade četničkih vojvoda koji su 90-tih Bošnjaka i Albanaca, a ko nije sa noževima među zubima klali htio da prihvati pravoslavlje bio po Bosni i Kosovu. Probali su oni je krvnički ubijan i zlostavljan od i Crnu Goru da uvuku u sve to, i tadašnje crnogorske vojske koje u jednom vaktu su i uspijeli kada je predvodio Crnogorski vojvoda smo imali mali izlet u Dubrovnik. Marko Miljanov. Drugi se desio Ali, na sreću povukli smo se na 1924. godine u mjestu đe su vrijeme i nedugo poslije toga se živjeli samo Bošnjaci-muslimani. okreće politika i prelazi se na ko- Broj 46. septembar - oktobar 2014. losjek kojim se ništa nije krećalo još od 1918. godine a to je put, crnogorski put nezavisnosti, mira i svega dobrog i pozitivnog po Crnu Goru i njeno stanovništvo. I kao kruna svega desio se referendum 21.05.2006.godine, kada smo povratili naše ime, naše prezime, naš jezik, naše planine, naše more, naše gradove i sve ono što nam je do toga perioda bilo zabranjeno i zašto smo bili šikanirani i zlostavljani sve to vrijeme. Upamet se Crnogorci, ne slušajte razne šuplje glave, čujte istinu odbacite laž. Jer je čojstvo i junaštvo ono po čemu smo poznati u svijetu i to je ono što krasi našu Majku Zoru! Ali, kako god, kad tad će istina izaći na viđelo i ako pojedinima ne bi nikako odgovaralo. NEKA NAM DUGOVJEČNA GORA! JE VJEČNA I NAŠA CRNA Dino S. Feratović 27 KULTURA INTERVJU VOAJER AKCENAT IZ ISTOIMENE DRAME Izvana su kroz prozor dopirali galama i buka automobila. Od zvuka automobila nije mogao da čuje o čemu se tačno radi. Zaključio je po glasovima i galami da se najmanje nekoliko ljudi napolju svađa i prepire. Sjedio je nepomično u fotelji nekoliko sekundi. Maksimalno je izoštrio sluh u nadi da će čuti šta se dešava. Ali, napolju se situacija još više zaoštrila, povišeni decibeli su mu govorili da se približava trenutak kulminacije. Na momenat je pokušao da ubijedi sebe da se to njega ne tiče i da treba da ostane tu, u svojoj fotelji, pusti muziku, stavi slušalice na uši, uključi fejsbuk. Ali, ipak, znatiželja je bila nešto najjače u njemu, čemu se nije mogao oduprijeti. Još nešto je volio više od znatiželje: uzbuđenje! Činjenicu da makar malo pobjegne od svog dosadnog i jednoličnog života. 28 Napolju su se već čuli tupi udarci sve o drugima, o komšijama, pripesnica i glasna jaukanja. U dva jateljima, kolegama s posla, ko je u dugovima, ko se razvodi, ko koga mrzi. Volio je njihove drame jer svoje nije imao. On je bio osuđenik kome je život bio jadno predvidljiv. ’’Toliko sam proklet da mi se čak ni loše stvari ne dešavaju’’ - pomislio bi često. *** Drama ispod prozora se nastavila. Nekoliko učesnika okršaja je bilo u krvi. Jedan muškarac je očigledno dobio najviše udaraca, prosudio je to jer je njegova glava bila najkrvavija. Odjednom je i prebijani muškarac u strahu potegao pištolj. Osjetio je kako mu adrenalin skače. ’’Možda ću prisustvovati i ubistkoraka se obreo kod prozora. vu’’ - pomisli. Ali, muškarac na Jednim potezom ruke je uklonio njegovo iznenađenje podiže zavjesu a zatim hitro otvorio pro- pištolj prema nebu. zor. ’’Očigledno će prvi metak biti u *** vazduh, znak upozorenja’’ – poJoš od ranog djetinjstva je pomislio je on. kazivao sklonost ka voajerizmu. Muškarac je nekoliko sekundi Posmatrao je u prozore komšija, držao repetiran pištolj u vazčekao da se upali svjetlo i posma- duhu. Napadači su napravili još trao ukućane. Ali je ubrzo njegov par koraka ka njemu. Sa prozora virtualni voajerizam zamijenjen je vidio kako muškarcu počinje totalnim. da drhti ruka. Drhtavom rukom Uvijek je volio znati šta se dešava je ipak uspio da ispali metak, ali, u životu drugih. Možda zato umjesto u vazduh metak odlete što nije imao hrabrosti da sam ukoso. Nije ni stigao da shvati šta zakorači u život, ili što nije umio se dešava a metak mu je prošao da osmisli isti, ili možda zato što kroz lijevu očnu duplju. ga je Bog prokleo da bude takav Na najgori mogući način je shkakav jeste. Ponekad bi istin- vatio da nije lijepo petljati po ski mrzio sebe zbog te osobine, tuđim životima! ali nije mogao ništa protiv toga. Vraćao se iznova svojoj bolesti Edin Smailović kao narkoman heroinu. Znao je www.bosnjackenovine.com KULTURA INTERVJU UPRILIČENA PROMOCIJA KNJIGE „I JA SAM IZ SREBRENICE“ Fikret Hodžić, dijete Srebrenice, dobro poznato i omiljeno lice s malih ekrana, voditelj TV Hayat, svoje gorko srebreničko iskustvo i pamćenje, koje nosi više od 20. godina pretočio je u knjigu, s namjerom da to pamćenje podijeli sa javnošću, ali i da ga sačuva od zaborava, kao dug i Anela Skenderović. Srebrenica predstavlja grad najmasovnijeg zločina i genocida nad Bošnjacima u XX vijeku. To je grad koji se vrlo teško oporavlja od posljedica genocida u svakom smislu. Priča Fikreta o Srebrenici ima svoju posebnost i nije samo puko svjedočenje o onome što sam iz Srebrenice“, a na kojoj je radio dvije godine. Promocija je održana 01.08. 2014. godine u Velikoj Sali Centra za kulturu u Rožajama. Prije početka promocije bili su prikazani kratki filmovi "Kobno srebreničko ljeto 1995." i "Srebrenica - uspomena i opomena" a ilahiju "Šehidi" su izveli Erhan Luboder i Arben Kuč. O knjizi su govorili dr Isat Skenderović i dr Izet Šabotić. Takođe, knjigu, a i sebe je predstavio i sam autor. Istog dana u Petnjici, u okviru manifestacije Bihorsko kulturno ljeto 2014. u organizaciji NVO „ART CENTAR“ i Doma kulture Petnjica, predstavljena je knjiga Fikreta Hodžića. Projekat je dijelom sufinansiran od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Sala Doma kulture u Petnjici bila je premala da primi sve zainteresovane Bihorce. Promociju uspješno voprema više od 8.000 nevino ubi- se zbilo u Srebrenici, već je to do dili Anita Latić i Reško Muratović. jenih Srebreničana. Fikret Hodžić neba krik i izraz bola ljudi koji su Odlomke iz knjige čitala je autor knjige „I ja sam iz Sre- izgubili svoje najmilije u najvećoj Amela Tiganj. Knjiga je autobiobrenice“, predstavio se publici u kataklizmi učinjenoj u Evropi grafskog karaktera, te govori o Plavu, Gusinju, Rožajama i Petn- nakon Drugog svjetskog rata. doživljajima iz Srebrenice kroz jici. Taj bol jednako traje u srcima i koje je prošao kao dijete, te peU velikoj sali Centra za kulturu dušama majki, sestara supruga i riod kada napušta Srebrenicu sa u Plavu, i prostorijama Doma rodbine ubijenih Srebreničana i majkom i tada desetomjesečnim Kulture Gusinje 31. 07. 2014. svih nas i danas, 20 godina na- bratom. Njegov otac, amidža i godine, pred brojnom publikom, kon počinjenog genocida, kazao djed nikada nisu došli do Tuzle, održana je promocija knjige „I ja je Šabotić. čije posmrtne ostatke još uvisam iz Srebrenice“, autora Fikre- Knjiga „I ja sam iz Srebrenice“, jek nije uspio pronaći. Najteži ta Hodžića. Promoteri knjige su poruka je i onima koji su su bili dani kada im nije pamtio bili dr sc. Izet Šabotić i dr sc. Isat učestvovali u genocidu. Voditelj ništa osim slike kada se oprašta Skenderović, uposlenici Univerz- Hayat televizije Fikret Hodžić, od oca Ibrahima. Skenderović iteta u Tuzli. Moderatori promo- u Rožajama izazvao je pažnju pored ostalog ističe da knjiga cije knjige su bili Azemina Cikotić javnosti zbog svoje knjige „I ja Fikreta Hodžića, govori o svim Broj 46. septembar - oktobar 2014. 29 KULTURA INTERVJU koji su meni učinili zlo. Unatoč svim problemima, uspio sam da se izborim sa životom i da im se osvetim na najgori mogući način, a to je riječima, a ne djelima, kao što su to oni učinili“, poručio je Hodžić. Zatim dodaje „Najveću zahvalnost za to što sam postao dobar čovjek dugujem svojoj majci koja se grčevito borila dok je s dvoje djece prolazila težak put od napuštanja doma, izlaska iz Srebrenice, pa sve do našeg odgoja i obrazovanja“ . Knjiga „I ja sam iz Srebrenice“ strahotama genocida u Sre- rano odrastu i uspiju u životu. Na pisana je kao ispovjest svojim brenici kako ih je tada vidio kao jednom mjestu autor kaže „ Moj prijateljima iz Srebrenice Peđi jedanaestogodišnji dječak. Kako uspjeh je moja osveta, a moja os- i Nevenu, kojima se povjerava ističe autor, pisanom riječju želio veta je moja knjiga“. Ova rečenica nakon gotovo 20 godina od rasje dati i podstrek mladim ljudima govori zapravo sve. „Nikad nisam tanka. koji još uvijek pokušavaju da se bio zao čovjek. Zbog toga ne Zanimljivo je i to da emocije goizbore sa odgovornošću da pre- mogu biti zao ni prema onima tovo niko od prisutnih nije mogao sakriti, pa su mnogi prisutni u sali Doma kulture u Petnjici pustili suzu. Isto tako pažnju su privukli i mladi Petnjice koji su protestvovali protiv napada Izraela na nedužne Palestince u pojasu Gaze. U svim gradovima u kojima je promovisana knjiga Fikreta Hodžića „I ja sam iz Srebrenice“, prisutni su bili u prilici da sa autorom razmijene stavove, zapažanja i postave pitanja na koja je Fikret strpljivo odgovarao. Bilježimo i jedan odgovor – Jedan dio sredstava od prodaje knjige biće usmjeren u Fondaciju koju planiram osnovati koja će nositi isti naziv „I ja sam iz Srebrenice“. Cilj mi je da barem jednom djetetu u toku godine pomognem tokom školovanja. doc. dr Isat Skenderović 30 www.bosnjackenovine.com KULTURA INTERVJU ZAVRŠENE 44. RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE Ratkovićeve večeri poezije su posvećene crnogorskom književniku Ristu Ratkoviću i imaju međunarodni karakter. Održavaju se od 1970. godine i od tada se dodjeljuje književna nagrada „Risto Ratković” za najbolju knjigu sa prostora Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Svaka od ovih država ima selektora koji predlaže do pet knjiga iz produkcije svoje države. Svake godine se u okviru RVP objavi knjiga nagrađenog Bijelog Polja, već Crne Gore govori činjenica da je Ministarstvo kulture Crne Gore od 2010. ovu manifestaciju proglasilo kulturnom manifestacijom od posebnog značaja za Crnu Goru. 44. Ratkovićeve večeri mladog autora i antologija pjesništva neke od država učesnica RVP. Na manifestaciji pored pjesnika sa ovih prostora nastupaju pjesnici iz cijele Evrope. Pravo učešća na konkursu O značaju ove manifestacije za nagradu imaju pjesnici za kulturni život, ne samo poezije, svečano su otvorene promocijom muzičke obrade pjesme i spota “Bar“ Rista Ratkovića, u izvedbi benda Mikrokozma, plesnom predstavom „Prokleta avlija“ Narodnog pozorišta iz Beograda i besjedom poezije objavljenu između dvije manifestacije, kao i tri nagrade Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina. Broj 46. septembar - oktobar 2014. 31 POLITIKA KULTURA INTERVJU prošlogodišnjeg dobitnika Nagrade Risto Ratković, Alena Bešića. Prije svečanog otvaranja, otvoren je mini sajam knjiga na kojem su se predstavili izdavači Bajbuk iz Bosne i Hercegovine i Žuta kornjača, Stihom govorim iz Crne Gore i izdavačka djelatnost Ratkovićevih večeri poezije. Takođe, pjesnici za djecu nastupili su u osnovnim školama Risto Ratković, Vladislav Sl. Ribnikar i Dušan Korać, a počela je sa radom i poetsko likovna radionica za djecu. U okviru projekta Vizuelna poezija, otkrivena je skulptura Zorana Obrenovića, dok je pred samo otvaranje ovogodišnjih RVP otvorena izložba skulptura svjetski poznatog umjetnika Zlatka Glamočaka, koju je glumac i režiser Slobodan Marunović govorenjem stihova teksta Svjetlost istine svečano otvorio u galeriji Centra za kulturu. Specijalni gosti na večerima poezije bili su Jevrem Brković i Svetislav Basara, a na centralnoj pjesničkoj večeri koja je održana u Parku pjesnika nastupilo je 20 pjesnika uz muzičku pratnju Natali Dizdar iz Hrvatske. Direktor JU „Rista Ratkovića”, Abaz Dizdarević podsjeća da je u okviru trodnevne pjesničke manifestacije u uli- 32 ci Slobode, kod zgrade Robne kuće otkrivena skulptura vajara Zorana Obrenovića, koja predstavlja vizuelizaciju poezije. U biblioteci „Ćamil Sijarić” u Godijevu održana je promocija romana „Brod na Bistrici”, Safeta Sijarića, a u Biblioteci „Miodrag Bulatović” u Banjem selu, promocija knjige „Bežanje od smrti” prof.dr Dobrivoja Stanojevića. Faruk Šehić i Dejan Aleksić ovogodišnji su ravnopravni dobitnici nagrade „Risto Ratković“. Priznanja su im uručena u petak, 5. septembra u Kući Rista Ratkovića u okviru 44 Ratkovićeve večeri poezije. Aleksić je nagrađen za djelo „Biti“, dok je Šehiću priznanje pripalo za knjigu poezije „Moje rijeke“. Ovu odluku donio je međunarodni žiri u sastavu Pavle Goranović (predsjednik), Svetlana Kalezić iz Crne Gore, Jasmina Topić iz Srbije, Damir Uzunović iz Bosne i Hercegovine i Luko Paljetak iz Hrvatske. - Ove godine imali smo izuzetno jaku konkurenciju, gdje su se između 43 prispjele knjige izdvojile „Moje rijeke”, Faruka Šehića i „Biti”, Dejana Aleksića. U najužem izboru, pored ove dvije knjige, našle su se još „Svakodnevni smak svijeta“, Stevana Tontića, kao i „Usijanje”, Dragoslava Dedovića. Na kraju smo ipak odlučili da ovogodišnju nagradu „Risto Ratković” ravnopravno podijele Šehić i Aleksić – kazao je predsjednik žirija Pavle Goranović. U obrazloženju žirija kaže se da su Šehićeva i Aleksićeva knjiga dva različita lica istosti, na određeni simbolički način. - I Šehić pjeva o „biti“, samo je njegovo biti intenzivnije, bolnije, surovije dok je Aleksićevo „biti“ jedna unutrašnja borba sa svijetom i talogom iskustva i, najzad, melanholija koja preovladava u tonu knjige kao jedna nemoć da se ljudsko odbrani od naleta neljudskosti u čovjeku samom – piše u saopštenju žirija. Žiri je primijetio i da su pjesnički maniri ovih autora sasvim različiti. Šehić je ,,neobuzdan“, nalik Bukovskom ili Valjareviću, ritam njegovog stiha čas je protivrječan, čas izazivački. Aleksić, s druge strane, osluškuje ritam riječi kao precizan švajcarski časovnik, da u tom ritmu, iako iz svakog stiha izbija zastrašujući nemir, pronađe neku ravnotežu svijeta. Manifestacija Ratkovićeve večeri poezije trajala je od 3. do 5. septembra u Bijelom Polju. Armin Sijarić www.bosnjackenovine.com INTERVJU OSNOVANA 1996 Uplatu članarine možete izvršiti na sljedeći žiro račun: Broj 46. septembar - oktobar 2014. 33 KULTURA INTERVJU KOMANDANTE, HOĆU SINA Po narasloj travi, vlažnoj od sinoćne kiše, polahko sam koračao ka mezarju "Lav" Dok mi je srce ubrzano kucalo, primičem se jednom posebnom nišanu skrivenom u ćosku. Usput učeći Fatihu, zastanem u šapatu: " Eselamu alejkum, borci! Jarani moji, klanjam vam se što dadoste život za slobodu i bolju budućnost. " Učini mi se da svaki nišan odgovara: " Alejkumu selam, komandante. Šta ima? Je li nam sada sretna zemlja Bosna?" - Sretna, sretna, jeste, u slobodi je sretna, - šta im drugo reći... Kad se primakoh jednom mezaru i ugledah pred sobom povijenog starca kako čupka travu, noge mi kleknuše, suza iz oka skliznu niz lice... Kraj njega, sa ispruženim rukama ka nebu, stajaše prelijep i stasit momak crne kovrdžave kose. Uzbuđen, zaustavih dah i gotovo glasno viknuh: " Tarik! Ti, kako...?" Stadoh, vratih vrijeme devedesettreće godine... - Komadante, ženim se. Koliko mi dajete odsustva? Znate, sestra mi lani na porodu preseli, pa babo i mati imaju samo mene i žele veselje pravo. - Sedmicu. Dobar borac zaslužuje 34 više, ali vidiš kako nas dušmani pritisću. Trebaš nam Tarik. - Vratiću se na vakat. Hvala, komandante. Te ratne godine, Sarajevo je bilo Džehennem. Pucalo se na sve strane, plamtjela je Grbavica, Kovačići, Pofalići. Nestajale su sarajevske ljepotice, zgrade “Oslobođenja", " Vijećnice, Šibice." ‘ Eroji sa brda su nam na igralištu ubijali djecu, na kupalištu, nestajali nam najdraži, razaralo nam se kulturno blago, zatirala historija, kaljala nam se čast, dostojanstvo... Bio sam komandant u razrušenoj kasarni " Viktor Bubanj" koja nam se i toj pustoši činila palatom. Borci su nam bili prave junačine, sa nadom i vjerom u potpunu pobjedu. Otimajući neprijateljsko oružje i od neeksplodiranih granata praveći ručne, lavovski su se borili za svaku kotu, za svaki pedalj zemlje. Uskakali su u rovove poput pantera, boreći se prsa u prsa, nisu žalili život. Herojski su podnosili surove planinske zime, gubitak druga, čežnju i strepnju za svojim najmilijim, jednom rječju, bili su ponosni bosanski sinovi. - Komandante, evo me! Spreman za boj! - u stavu mirno, cvrkutao je Tarik. Uz blago rumenilo, trpio je zadirkivanje svojih drugova. - Tarik, ti sa svojom jedinicom kreni na Igman, jer je tamo danima žestoka bitka i našim borcima trebaće pomoć. Igman ne smije pasti! Odbranite ga, momci! - Dok smo živi, Igman ne damo! Veseli kao da idu na školsku igranku, otišli su u stroju. U nekom zlokobnom predosjećanju, skoro do kraja, za njima sam dugo gledao… Dok sam kroz prozor posmatrao Čengić Vilu i veliki vatreni plamen kako, poput aždahe, halapljivo guta jedan neboder, u bolu i nemoći, mislio sam: " Bože, ko su ti zlotvori što goloruki ubijaju narod, razaraju rodni grad u kom im je, do juče, bio dom i toplo ognjište? Koje su vjere i boje li se Tebe, o, Bože?" Sa borbenih linija, naši radio amateri su se javljali, stare i istrošene motorole su krčale isprekidanim glasom: " Zlatni ljiljani napreduju... Igman neće pastiiii" Dobro je, naši se ne daju. Odbrana Igmana čuva nam Sarajevo. www.bosnjackenovine.com KULTURA INTERVJU - Koma.. ndan..te, Tarik pogin.. uooo...!- Motorola isprekidano krči… Sablja, nož isječe srce i meso, oči se pune solju, krv se pretvara u čemer, dušnik rana peče... Tajac, umukli glasovi, ruke stale gdje se zadesile, oči borcima nijeme... sagle se glave, kriju se suze... Opet onaj čemer u ustima pri svakom gubitku... Ponovo isti bol, rana se otvara, srdžba raste, nemoć je stišava. Na džamiji uči ezan, iftarski je vakat. Nepomične ruke, zamuk’o zveket sahana, iftarska voda iz limenih čuturica ne kaplje… Onijemeli borci šute. - Momci, kod Tarikovih ćemo ići iza iftara. Nek prvo jedu, ako šta imaju, da siti snagom izdrže... Sa komandantom za moral, vojnim doktorom i tri borca, krenuo sam ka Čengić Vili u najtežu bitku, na gorak put. Mrklu noć je svake minute sa brda osvjetljavala bačena granata. Stisnuti jedan do drugog, išli smo ćuteći, misleći da ne hodamo, već gustim mrakom puzimo. Penjući se oštećenim stepenicama nebodera, put smo osvjetljavali slabom svjetlošću baterijske lampe. - Ko jeee? - pitao je drhtav muški glas iza vrata. - Mi smo, BH vojska... Kad se u mraku polahko vrata odškrinuše, treperavo svjetlo lojanice, obasja staračko uplašeno lice. Razgoračenih očiju, gledao nas je, a onda bacajući lojanicu, odliježe očajnički prodoran krik: - Komandanteee!!! Neeee!!! Tarikkk!!! Sineee!!! Kada se začula škripa prozora, viknuh koliko me grlo nosi: Broj 46. septembar - oktobar 2014. - Crniii!!! Pazi, držite majkuuuu! Skočiće doljeee!!! Obamrlu staricu, oko struka stegao je naš vojnik, koji je od smrti bio brži za samo jednu sekundu. Dok je nevjesta u ćošku sobe, čupajući kosu, vriskala na sav glas, ljekar je onesviještenom starcu mjerio pritisak... Nakon deset dana, u mojoj kancelariji stajao je starac ispijenog lica, usahlih očiju, zaraslog u gustu bradu… - Komandante, hoću sina! Donesite mi mog mrtvog sina, komandante! Hoću ovdje da ga ukopam, tu gdje ću mu učiti Fatihu. Gledao sam ga bez ijedne izgovorene riječi i ne znam šta sam tada mislio. - Imam pravo da tražim sina. Komandante, hoću ovdje svog sina! Dok sam gledao za njim, pitao sam se: " Kako to izvesti, previše je rizično?" Jedini put bio je preko aerodromske piste, a to je bilo skoro neizvodljivo. Pista odavno nije bila pod našom kontrolom. “Šta da radim?” Tarik je ukopan na mjestu smrti, a otac ga želi prenijet ovdje. Kako ga prebaciti? doveći, naglas sam plakao. Ja, komandant BH armije plakao sam kao malo dijete i bilo mi je lakše. Na svaki pucanj, strecao sam i uplašeno osluškivao vijesti radio amatera... Javilo se deset dobrovoljaca. Plan je bio da četvorica boraca preko piste, na nosilima, nose mrtvog Tarika, a da njih šest boraca na drugoj strani, na sebe skreću neprijateljsku pažnju . Za sve vrijeme te operacije, ja sam se u našem Mesdžidu na sedždi za život svih boraca Allahu molio. Dižući ruke ka nebu i Okrenuh se ka mezaru, visokim do neba i onim procvalim ružama što mirišu na hrabrost, na ljubav, na sreću, na Bosnu... Kada su borci najzad stigli živi i zdravi, jecajući sam ih odjednom zagrlio. Činilo mi se da mi je Allah odjednom poklonio njihove živote. Svi su bili nepovrjeđeni, jedino je tijelo mrtvog Tarika bilo mecima izrešetano. Sigurno su zlikovci mislili da se spašava neki naš ranjenik, pa su u njega pucali, da ga dokrajče. "Vojniče, Tarik! Hvala ti, junače,! Danas si mrtav odbranio svoje drugove"- mislio sam. Starac podiže glavu. Mladić mu pomože da se pridigne i glavu mu nasloni na rame. Usahle staračke oči bjehu malo oživjele, osmjeh se vratio bolom izmučenom licu. “ Ovo je moj unuk Tarik. Skoro će mu dvadeset godina. Uzoran je student na sarajevskom FIN -u. Uljudan je i u svakom pogledu hairli nam dijete. On nam je ublažio rane za mrtvim sinom. Stara mi lani preseli, ne dočeka da nam se Tarik oženi. Nevjesta - Momci, možemo li izvest jednu nas posle sinove smrti ne osakciju? ...- pitao sam igmanske tavi, odgoji posmrče zajedno s borce. nama.” Šefka Begović Ličina 35 KULTURA INTERVJU POEZIJA NADAHNUTA ŽIVOTOM Druga zbirka poezije Ešrefa L. Hadžića "Stranac u okovima ljubavi" Da u Bosni i u Bošnjaka ima, i da će ih biti, pjesnika koji u svojoj duši, ali i životu uopće, ne odstupaju od nauma, meraka, sevdaha, ali da se veoma često okreću vjeri i Bogu, potvrđuje stvaralaštvo Ešrefa Hadžića i druga po redu zbirka poezije "Stranac u okovima ljubavi". Njegova poezija je došla nekako stidljivo i nenametljivo do čitalačke publike. Razloga za takvo nešto ima više, ali jedno je sigurno, Ešref Hadžić nikad nije bio pokorni sluga niti jednoj vlasti niti vlastodržscu. Njegov nemirni - boemski duh i način života, koji se preplitao sa bogobojaznošću iznjedrio je nove pjesme nastale u opusu od dvije godine. Poezija i pjesme koje su sabrane u ovu zbirku imaju tematiku ljubavno - socijalne prirode, ali i rodoljubivosti. Knjiga se mora čitati u jednom dahu, ali svako onaj tko je pročita, moraće to učiniti više puta, ne iz razloga što neće razumjeti, nego što neće biti siguran u kojoj se on to pjesmi našao. O samoj knjizi Ešref ne želi puno da govori, za našu redakciju je kratko prokomentarisao: - Moja zbirka je jedan veliki vrč u kome je ulivena ljubav, bol i životna bespuća na koje svako od nas kad tad naiđe. Bio bih sretan da je mnogi, koji je pročitaju, čuvaju za trenutke o kojim sam pisao. Vjerujte, pored Božije volje, ljubav voljene žene je najveći lijek za svaku bol i izlaz iz svakog bespuća. Za ovu priliku objavljujemo naslovnicu zbirke i pjesmu po kojoj zbirka nosi ime "Stranac u okovima ljubavi". A ako neko od vas, poštovani čitaoci poželi kupiti ovu zbirku može preko naše redakcije ili direktno od autora (E-mail;[email protected]). STRANAC U OKOVIMA LJUBAVI Budim se sa Sabahom ranim. Ulicom pustom svoje korake čujem. Jedino poneki pas promrzao od studi, protrči jer boji se ljudi prepunih ogorčenja i zle ćudi. Dok prvu kahvu pijem zagledan u žar cigarete, čekam kao dijete svitanje novog dana. Vjerujući da će s njim doći mehlemi za dušu prepunu rana iz moje prošlosti. Svjestan toga da sam u tuđem gradu i da zalijevam, poput bolesne biljke, posljednju nadu u bolje sutra. 36 U tim trenucima, dok mi voljena spava, eho topota ovog života u galopu jezdi. Ipak, nešto mi govori, dok ispraćam mjesec i mašem posljednjoj zvijezdi koja s obzorjom odlazi, ma koliko se trudio, živio ili umirao u ovom gradu, samo mogu umrijeti, kao stranac u okovima ljubavi. Redakcija BN www.bosnjackenovine.com KULTURA INTERVJU ZBIRKA PJESAMA ’’IZA MENE’’ ENVERA MURATOVIĆA PROMOVISANA U BIJELOM POLJU U petak 15. avgusta 2014. godine u organizaciji Narodne biblioteke Bijelo Polje, održana je promocija knjige ’’Iza mene’’ rožajskog pjesnika Envera Muratovića. O knjizi su govorili: Kemal Musić književnik i novinar, i Edin Smailović, profesor historije. Stihove iz knjige čitala je bjelopoljska književnica Šejla Hoti. Publici se obratio i sam autor knjige, izrazivši zadovoljstvo što je njegova knjiga promovisana i u Bijelom Polju ’’gradu pjesnika’’. ’’Moja veza sa ovim gradom poezije traje već 17 godina – Broj 46. septembar - oktobar 2014. otkada sam 1997. godine prvi put bio u finalu Ratkovićevih večeri poezije za mlade pjesnike, pa sve do danas, tako da se ja, u stvari, i ne osjećam kao neki stranac u njemu.’’, kazao je Muratović. Kemal Musić je istakao kako je Enver Muratović, dobar pjesnik i dobar čovjek, i da to dvoje najčešće idu zajedno. ’’Enver Muratović je, bez ambicije da se nametne, da svoje stihove i postojanje gura u oko publike, mirno i kvalitetom obezbijedio sigurno mjesto u poeziji Crne Gore’’, dodao je Musić. Za muzički dio promocije pobrinula se Anela Čindrak, studentkinja četvrte godine Muzičke akadeije na Cetinju, odsjek harmonika, koja je sa svojom sestrom Džejlom izvela dvije kompozicije: ’’Gernika’’ kompozitora Gorka Hormosa, inspirisana istoimenom slikom Pabla Pikasa, i svoju kompoziciju ’’Sevdah sanona’’ koju je Anela lično komponovala inspirisana muzikom sevdaha. J. Ć. 37 KULTURA INTERVJU UPRILIČENA PROMOCJA KNJIGE “KAJEVIĆI U ROŽAJSKOJ OPŠTINI” 38 U velikoj Sali Centra za kulturu u Rožajama 10. 08. 2014. održana je promocija monografije ‘’Kajevići u rožajskij opštini’’ autora Rifata Kajevića. Promociji je prisustvovao, osim bratstva Kajevića i veliki broj uglednih političara, književnika i građana. ijela je da je njena realizacija protekla na najvećem kulturnom i saznajnom nivou. Program je otvorio Rafet Kajević koji je, ne krijući emocije, rekao: ,,Ovo je noć skuplja vijeka za Kajeviće, kako za one koji su večeras prisutni, tako i za one čuvamo u srcu, a ova knjiga će ovjekovječiti njihovo postojanje i ukazati na veličinu, ljudskost i čojstvo svih Kajevića ma gdje oni bili. Naravno, najveću zahvalnost dugujemo našem bratstveniku Rifatu Alijinom Kajeviću, koji je hrabro zakoračio u spisateljske Organizator promocije kao i urednik knjige i finansijer cjelokupnog projekta je biznismen iz Luksemburga gospodin Rafet Kajević. Ova promocija je razbila uobičajenu konvencionalnu atmosferu književnih večeri. Uz muzičke i vizelne efekte, kao i iscrpne govore prisutnih doprin- koji su iz bilo kojeg razloga bili spriječeni da budu večeras sa nama. Kao vjernik i poklonik svoje religije vjerujem da su noćas među nama i duše naših predaka, mog rahmetli oca, vaših roditelja i svih onih Kajevića čija je duša svoj spokoj našla na ahiretu. Allah im dao Džennet. Mi ih sve vode da napiše djelo koje će se vjekovima prenositi s čovjeka na čovjeka i spajati naše pretke sa našim potomcima. Ova monografija ima i šire dimenzije. Ona je svoje mjesto našla i u literarno - istorijskim vrijednostima Crne Gore jer je dala istorijsku sliku našeg plewww.bosnjackenovine.com KULTURA INTERVJU mena, a naše pleme je dio crnogorske istorije, kulture i tradicije. Nešto što se generacijama krilo u svijesti ljudi, pretočeno je u pisanu riječ, a sve što je napisano najbolje se čuva od zaborava. Daću priliku ljudima od pera da nešto više kažu o ovom dragulju kajevske loze“ . Prisutnima se obratio i Mehdija Murić, profesor, koji je kritički i studiozno dao prikaz monografije Kajevići u rožajskoj opštini: .,,Sretajući se sa autorom, razmjenjujući određene informacije, saznanja koja smo dobili od svojih predaka, te činjenice do kojih se moglo doći kroz prelistavanje knjiga više autora koji su se bavili vjekovima migracionim kretanjima, ratovima i svim onim dešavanjima koja mogu biti od koristi za utvrđivanje objektivnih činjenica, shvatio sam njegovu želju da što je moguće više činjenica sakupi, prihvati različit pristup porijeklu svojih plemenika, bez obzira što, mnoge osobenosti iz prošlosti mještane zaseoka Kajevića govore da su najbliži stanovnicima sela Jablanice sa kojima se svojataju. Uostalom, ono što ja pamtim, što sam čuo od svojih predaka, većinsko stanovništvo na desnoj obali Ibra, čine Bošnjaci koji vode porijeklo iz Albanije. Njihovo naseljavanje je počelo poslije austrijsko-tursko-ruskog rata, kada su ovi krajevi ostali pusti, a svo dotadašnje stanovništvo, se odselilo pod Arsenijem Čarnojevićem Trećim. Sva arhivska građa, odnosno autori koji su se bavili tom problematikom, upućuje na tu okolnost. U selu Jablanici do kasno se Broj 46. septembar - oktobar 2014. govorilo albanskim jezikom, ljudi su se oblačili kao Albanci, praktikovali običaje nekadašnje postojbine: ženidbe, udaje, krvne osvete. Dakle, jezik, običaji, nošnja, lirske i epske pjesme, uz to osvete – dokaz su da je najbliža konstatacija da su stanovnici sela Kajevići najbliži srodnici svojih komšija iz sela Jablanice, koji su, žestoko reagovali prilikom ženidbe jednog svog rođaka djevojkom iz Kajevića, smatrajući to za rodovsko skrnavljenje. U prilog mojoj tvrdnji o porijeklu mještana Kajevića, govori činjenica da su se lirske i epske pjesme uz gusle i ćiftelije pjevale na albanskom jeziku. Dobro smo zapamtili virtuoza narodnih pjesama Musliju Kajevića, koji je 1971. godine bio učesnik na Festivalu folklornih ansambala Jugoslavije u Zagrebu, gdje su folkloristi iz Rožaja osvojili prvo mjesto. Dobar pjevač je bio i Fazlija Kajević Deljov, koji je do kraja života pjevao uz tradicionalni instrument ćiftelije. Družeći se sa autorom Rifatom Kajevićem, uočio sam da je, sakupljajući metrijal za monografiju Kajevići u rožajskoj opštini, uložio ogromnu energiju da sakupi što više relevantnih činjenica u vezi sa porijeklom, običajima, imigracionim kretanjima svojih bratstvenika, te da će ova monografija biti pouzdan dokaz o upornosti jednog mladog čovjeka da ugradi dio svog intelekta, u nešto što do sada nije niko iz tog kraja učinio. Rijetko sam sreo čovjeka da sa toliko pribjeleški i apostrofiranih činjenica zaokružuje svoj naum, da budućim generacijama ostavi u nasljeđe građu iz koje će moći da nastave dalja istraživanja na ovom poslu. ’’Što je zapisano neće umrijeti, što se ne zapiše nestaće ga” – naveo je Murić u svojoj besjedi o monografiji. Autor knjige Rifat Kajević je dao završnu riječ ovom kulturnom dešavanju na obali Ibra: ’’Akšam hajrola i dobro veče. Selamim i pozdravljam sve prisutne uz zahvalnost što su me udostojili svojim dolaskom da prisustvuju večeri koja će kroz monografiju Kajevići u rožajskoj opštini obilježiti istoriju trajanja plemena Kajevića. Dragi moji bratstvenici, moji rođaci, prijatelji, kolege i komšije, hvala vam što ste imali senzibiliteta, prije svega prema mom angažovanju na knjizi, a još više veliko vam hvala što ste udostojili pleme Kajevića svojim prisustvom. Vjerujem da ste iz recenzija Zaima Azemovića i Mehdije Murića, kao i iz tekstova koje su čitali Brahim, Suada i Daris, spoznali sadržinski sloj ove knjige. Iz tih razloga, ali i iz razloga da se sa knjigom upoznate čitajući je, večeras neću govoriti o njoj. Ona će vam sve reći dok je budete prelistavali. Večeras ću vam govoriti kako sam došao na ideju da napišem ovu knjigu. Kao vrlo mlad počeo sam ponešto da zapisujem i pišem. Rano sam uočio vrijednosti knjige. Jedan dio života sam proveo u Beogradu na svom profesionalnom usavršavanju i često sam posjećivao sajmove knjiga gdje sam često knjige i kupovao. Shvatio sam vrijednosti zapisanog i spoznao da živa riječ vremenom blijedi, a ono što je napisano tra- 39 INTERVJU KULTURA je vječno. U meni se javila želja da Kajevići vječno traju ne samo kroz svoje ljudsko postojanje, već i kroz knjigu. Počeo sam da pišem prije sedam godine. Iako sam imao iskustva sa pisanjem, bilo je teško i zahtjevno. Život je nas Kajeviće, kao i mnoga druga plemena, rasuo na sve četiri strane svijeta. Tuđina nam dušu razjeda. Vidimo se godišnje ili ne. Vremenom ćemo se , nažalost, udaljiti jedni od drugih. Doći će nove generacije, a priče i istine o Kajevićima će početi da blijede, i negdje će u budućnosti iščeznuti, pa bi mi Kajevici bili bez istorije. Htio sam da sačuvam od zaborava naše pretke da bi naši potomci bili ponosni na njih. Htio sam da sačuvam od zaborava sve one vrijednosti Kajevića kao ljudi, kao intelektualaca, kao potomaka čuvenog Kaja. Htio sam da krlja Kajevska dotakne sve one koji budu čitali ovu knjigu i da u njoj prepoznaju ono iskonsko u čovjeku da bez istorije nema čovječanstva, a ako se ne 40 Za mene ova knjiga predstavlja duhovno i materijlno bogatstvo. Naime, u šali bih često rekao: ’’Eh, kada bih mogao dostići mog rahmetli oca Aliju po broju djece.“ Kao što i većina zna nas je petoro djece, a ja imam četvoro. Priznaću da sam publikovanje ove knjige doživio kao jednu prinovu u mojoj porodici a i u plemenu Kajevića, a tako je i osjećam. Zahvaljujem se svojoj porodici, majci, supruzi i djeci što su na neki način učestvovali da moja kniga ugleda svjetlost dana. Zahvaljujem se mojim bratstvenicima koji su mi dali obilje podataka i fotografija, ali koji su me i finansijski pomogli. Posebnu zahvalnost dugujem mojem bratstveniku Rafetu Kajeviću koji nije štedio ni vrijeme, a posebno novac da ova knjiga bude što kvalitetnije urađena , kakva u ovoj knjizi ćete pronaći sve one stvari i jeste“. podatke koje sam dobio od svo- Autor monografije Rifat Kajević jih bratstvenika. Nažalost, bilo je je policijski službenik. Ova monoonih koji su pomalo bili neodgov- grafija je njegov prvijenac. orni, pa ako u knjizi ne pronađu Na promociji su govorili i Šerif neki podatak koji zavređuje Kajević iz Sarajeva, Brahim pažnju da se nađe u knjizi, zasig- Kajević, knjževnik, Suada Kajević, urno ja nijesam kriv, već je kriva student iz Luksemburga kao i nečija neodgovornost. Kada sam trinaestogodišnji Daris Kajević. knjigu odštampao, javile su se Muzički dio programa su oboodređene osobe dajući mi foto- gatili Edis Agić i Erhan Luboder. grafije i neke izvore saznanja. Moderator programa je bila proTada se ništa nije moglo učiniti. fesorica Mirsada Šabotić. Ispoštovao sam sve zahtjeve i Redakcija BN unio sve do čega sam mogao da dođem kada su u pitanju Kajevići. zapiše istorija Kajevića, onda bi pleme Kajevića i te kako bilo siromašnije za mnoge podatke koji su od izuzetne vrijednosti. Proveo sam sedam godina svog života na istraživanju. Trebalo je prikupiti mnogo izvora. Priznaću da je bilo naporno. Bio sam u Sarajevu, na Cetinju, u Bijelom Polju, Skoplju, Novom Pazaru, posjetio sam arhive i mnoga druga mjesta za koje sam smatrao da mogu biti neki izvor podataka. U www.bosnjackenovine.com ISLAM INTERVJU BETONIRANA KUBETSKA PLOČA August je 26. 2014. godine, jutro iznad Mainza tmurno, sa Taunusa nadvili se crni oblaci. Kiša, onako baš sipi. Na parkingu ispred naše džamije okupljaju se oni kojima je pripala čast da zaliju završnu betonsku ploču, krovnu ploču na koju treba samo još kube da se postavi. Kiša kao da dolijeva rasploženje, radost na svakom licu. Kišne kabanice, čuje se i pjesma, i sandžačka i bosanska, a naša. Isko, Ica, Crni... evo i mojih komšija iz Grossa Geraua: Murat Kajević i Mujo Žigić, Zejto najstariji i prvi Baćicanjin koji je došao u Mainz, Faković je naravno, pa gdje bi ovo bez njega prošlo. Kemal Fetahović, Hido Ljajić, a tu su i Pašo iz Zvornika Broj 46. septembar - oktobar 2014. i Senad iz Basigovaca, a Basigovci su kod Živinica, a u njima je rođen moj jaran Mujo Butković. Kud mi on u ovom času na um pade? Bože na hair! Nusko trči tamo-ovamo, telefonira, zove, maše rukama, gleda u nebo, a kiša pada li, pada. Selamim se sa svima, Isko mi pruža kabanicu, taze neraspakovanu, oblačim je i izlazim na kišu da je malo pokvasim i razradim. Penjemo se na visinu sa koje se Taunus vidi, tamo preko Rheine. Dok gledam prema Taunusu, misli me vuku daleko, tamo odakle sam nekada davno gledao u plavetnilo Majevice, i pitao se: dragi Bože, šta li je iza onih Majevičkih brda, i da li ću ja tamo ići? A evo danas, ja, mali i sićušni dječarac iz Velina Sela, stojim na kubetskoj ploči naše džamije u Mainzu, i učestvujem u njenoj gradnji. Nepredvidivi su putevi životni, o Allahu hvala ti na putu koji si meni odredio. Da, ovo je naš najznačajniji životni projekat, mi oživljavamo snove generacija prije nas. Trže i probudi me iz mojih misli Nuskova oštra komanada: Šeki ti uzmi Ritlu. Gledam oko sebe, svi su već na svojim pozicijama, Zejto diže prvu kiblu betona. Pumpa nam malo kasni, Nusko se pravda da nije do njega, nije “Švabo” dobro razumio bosanski. Ubrzo stiže i velika džinovska pumpa za beton, iz čijeg ždrijela na visinu od preko 15 metara potekoše tone betona. I, Tau- 41 INTERVJU ISLAM povezani i oslonjeni jedni na druge, zajedničkim i dunjalučkim, a i ahiretskim interesima, nastaje čvrsta (džematska) cjelina, u kojoj je svakom pojedincu lijepo, ugodno i sigurno živjeti. Evo i ove silne tone željeza ugradiše i pokapaše svojim znojem majstori, Mahit Tutić, Seka Đuđević, Sadik Makić, Ujkan Hadžić, Admir Šehović, Redža Lerin, Nezir Avdić, Jasmin, a pod preciznim tesarskim okom našeg Ševala Spahića, koji to sve uobliči u tone šalung-materijala. I, svi oni koji uvezaše ili prinesoše po koju šipku i dasku, da bi danas one sjedinile se sa betonom. nus se malo razvedri, a u neko doba i sunce sinu, i kao da se osmijehnu. Bismillah..., poče nalijevanje stotine tona betona, da uveže stotine tona željeza u čvrstu betonsku ploču, završnu, krovnu, koja će držati naše Kube iznad grada Mainza. Dok gazim po betonu i Ritlom razdrmavam hiljade željeznih šipki, da u svaku poru uđe beton, razmišljam kako ujedinjenje i uvezanost različitosti čini čvrstu cjelinu, kao i u džematu, dunjalučkoj zajednici različitih pojedinaca, kada su ujedinjeni, Braća Kuršumovići Muamer i stariji Munever, iz Diviča sa Drine, prirediše doručak, jes’ da je bilo bliže ručku, al’ opet nije kasno. Ica povede prekomponovanu sevdalinku: ’’Sa džamije pogledat je lijepo, gdje se Rheina razljeva daleko...’’ Ploču izbetonirasmo, počinje završna operacija pod kodnim imenom "Kube". Ostaje da se vidi koga je Allah odredio i počastio, da baš tu, na najvišu tačku, džamijski Alem upiše svoje ime. Dragi prijatelji, slijedi i foto priča, a mi gradimo, uz Allahovu dž.š. pomoć. Pridružite nam se, ima mjesta za sve nas. Ševket Zukić 42 www.bosnjackenovine.com INTERVJU HISTORIJA PRIJATELJ SE NIKADA ZABORAVITI NE SMIJE Žrtva crnogorske policijske akcije „Lim“ (1994): 20 godina od smrti prosvjetnog radnika Fadila Osmanovića, potpredsjednika SDA Trpezi (Berane) Ljeto 2014. godine, kasno je, uskoro će ponoć. Nered je u mojoj radnoj sobi. U ruci držim knjigu od Ebu Hamid Muhammed El-Gazali „Život poslije smrti“. Pitam se zašto je nemir večeras prisutan u meni, te prevrćem samo po knjigama i nešto tražim. Znam - upravo danas, tačno prije 20 godina preselio je na ahiret moj prijatelj, Fadil Osmanović. Gledam knjige i novine iz tog perioda u kojima je prikazan i predstavljen jedan strašni period progona i stradanja Bošnjakog naroda u Sandžaku. U dnevnom listu „Borba“ od 10. juna 1994. godine, pročitao sam da je prva žrtva montiranih političkih procesa u srbijanskom i crnogorskom dijelu Sandžaka upravo Fadil. Sjećajući se tog perioda i tih svojih prijatelja koji su tada stradali, osjećam kako duša boli. Mnogo je osoba u svijetu, a i kod nas u Bihoru, koje su ostavile veliki pečat iza sebe i dugo vremena su se pominjali, a da o njima gotovo ništa nije napisano. Takav je rahmetli Fadil, koji je napisao nekoliko pjesama, i o kojem su vrlo malo drugi pisali, ali djela koji je on sam ostavio iza sebe dopiru mnogo duže i šire od pisanog traga. Čovjek slobodarskog duha, koji je volio sve dobre ljude, radio je kao učitelj u Kalici (Gornji Bihor). Ostavio je neizbrisiv trag u svom rodnom kraju vaspitavajući mlade. Učestvovao je u mnogim radnim i društvenim Broj 46. septembar - oktobar 2014. akcijama. Njegovi učenici ga se zbog karakternih osobina koje sjećaju kao dobrog i sposobnog ostaju kao primjer kasnijim generacijama. Pedagoški uticaj Fadila na učenike je bio ogroman ako se uzme u obzir još i to da je on bio u moralom pogledu karakteran i čvrst. Bio je strpljiv, nenametljiv, jako promišljen što je ostavilo velikog uticaja na sve nas sa kojima je radio. Svojim radom i vizionarskim idejama doprinio je da u zemlji „Gdje Sunce ne grije“ Ibrahima Čikića, danas ima i malo ozračja. učitelja koji je umio da zainteresuje učenike, da na sebi svojstven način objasni gradivo i ulije im samopouzdanje. Takođe je znao da ih svojim savjetima i filozofskim mislima pripremi za rad i životne probleme i poteškoće. Pored uspješne nastavničke karijere bio je aktivan društveni radnik, i to: prvi potpredsjednik SDA za Berane, istaknuti član Isamske zajednice Petnjica, član KD „Preporod“. Fadil Osmanović je jedan od najzaslužnijih za izgradnju puteva i mostova. Veliki doprinos je dao u izgradnji džamije u Trpezima, Kalici i drugim mjestima Petnjice. Bio je jako omiljen među komšijama i prijateljima Danas, 20 godina nakon smrti Fadila Osmanovića ostvario se jedan san, a to je da je Petnjica dobila status opštine. Ovako puni društveni i pisani angažman moguće je bilo postići samo predanim radom i marljivošću koju je Fadil posjedovao. Prostor, a posebno vrijeme nas ograničavaju na već rečeno da je neophodno dati mnogo širi elaborat o životu i djelu Fadila Osmanovića, jer on to zaista zalužuje. doc.dr Isat Skenderović 43 INTERVJU HISTORIJA POSTOJEĆI A UMIROVLJENI I POMALO ZABORAVLJENI GUSLAR I EPSKI PJEVAČ U ROŽAJAMA III Imao sam već danima dilemu kako ću započeti pisanje ovog teksta koji se polako rađa i uz epsku poeziju objašnjava pojam ljudske sreće u jednoj jedinki koja se zove čovjek, stvaralac i narodni umjetnik. Nekad je neko rekao, srećnim me čini ništa i svašta, jer je sreća glupo polazno osjećanje, mada sam, da tako kažem u konvencionalnom ali istinitom smislu srećan i zadovoljan, kada vidim da su moji dragi prijatelji doživjeli nešto što smatraju srećom. A srećni su već time, što umiju da budu srećni i zadovoljni kako svojim životom tako i okolinom sa kojom dijele život, sreću, imanje i nemanje, ovog trenutka koji se zove, u ovom slučaju poezija, epika, kultura, istorija, tradicija, vrijeme i trajanje kao nezaborav stoleća. Za sve navedeno sublimat je Šućo Nurković kao narodni pjevač i guslar i njegova nadarenost kako za epsku poeziju tako i za deseterac, preliva se i u tome što Šućo zna i da napiše pjesmu u desetercu, zna da pogodi određeni istorijski događaj i da ga u pjesmi aktualizuje. Malo možda zvuči neobično, ali Šućo je napisao mnogo pjesama, koje još nisu objavljene i nisu ugledale svjetlost dana, ali i ja kao autor ovog članka i mnogi njegovi poz- 44 nanici i prijatelji očekujemo da će se i to desiti u skorije vrijeme, s obzirom na godine koje Šućo do sada zdravo i ponosno nosi, jer je ušao u devetu deceniju svog života i rada. Između mnogih pjesama koje je Šućo napisao je i pjesma u desetercu o nekadašnjoj legendi svjetskog boksa Kasijusu Kleju, poznatijem kao Muhamed Ali. Napisao je Šućo pjesmu u desetercu o poznatom istorijskom događaju i bici iz drugog svjetskog rata i slikovito opisao borbe na Sutjesci gdje su Titovi partizani pokazali veliku hrabrost odvažnost i vještinu ratovanja i porazili mnogoljudnijeg i tehnički bolje opremljenog neprijatelja, Njemce, Italijane i četnike. U njegovom stvaralačkom opusu epske poezije i pjesama postoji još mnogo lijepih istorijskih događaja, koji su kroz epski spjev slikovito prikazani. Šućo Nurković ,ne samo da je pisao i pjevao uz gusle epske pjesme u desetercu, već je i on opjevan u tom istom epskom desetercu. Pjesmu o Šuću Nurkoviću sastavio je Hajruš Ledinić iz Radetine, sela u Opštini Rožaje. Pjesmu o Šuću-guslaru napisao je čovjek iz naroda, ali se istovre- meno potrudio da u napisanoj pjesmi opiše slijed događanja i gostovanja Šuća Nurkovića na koncertima, turnejama, saborima i vašarima i mnogim drugim manifestacijama i dešavanjima bitnim za Bošnjake Crne Gore i Sandžaka. Unio je ovaj narodni čovjek i stvaralac u pjesmu i komunikaciju jednog, vrhunskog naučnika sa Američkog univerziteta HARVARD po imenu Zlatan Čolaković, profesor koji je istraživao epsku poeziju Bošnjaka, koji je pronašao Šuća u Rožajama, zabilježio neke njegove pjesme i uvrstio ga u studiju epske poezije ,,Mrtva glava jezik progovara; tako postoji jedna činjenica i maksima da Šuća Nurkovića kao guslara izučavaju studenti na američkom univerzitetu Harvard. Ovo je jedna velika čast i obaveza za Šuća, čovjeka iz naroda, guslara, pjevača, pripovjedača i narodnog umjetnika. Šućo tu pjesmu u formi kucanog teksta posjeduje kao dar od Hajruša Ledinića, pa nam je ovom prilikom tu pjesmu ustupio da je objavimo i u daljem tekstu će ona ugledati po prvi put svjetlost dana u jednom pisanom mediju. www.bosnjackenovine.com INTERVJU HISTORIJA PJESMA O GUSLARU ŠUĆU NURKOVIĆU Hvala bogu što nam Šuća dade Te u svijet Rožaje se znade To je guslar iz našega kraja Nadaleko čuven van Rožaja Umjetnost je njegova velika Ko guslara zna ga Amerika Za gusle je on legenda prava Na Harvardu on se izučava Doktor nauka sa Harvarda stiže Da bi Šuća upoznao bliže Profesor je na univerzitetu Snimi Šuća na svoju kasetu Pošto ga je dobro upoznao Ovako je nama on kazao Da je Šućo umjetničko blago Što je nama svima bilo drago Vi rožajci još dobro ne znate Među vama koga sad imate On je izvor kulture bošnjačke Jer poznaje sve pjesme junačke Bošnjačka je istorija sade On pedesteitri pjesme znade Znat tolike pjesme nije šala Koje pjeva uz strune gusala Te Rožaje u Tunis se znade Zbog gusla koje Šućo dade U almanah podgorički piše Da guslara takvog nema više Dobio je nagrada velike Kao čuvar bošnjačke epike Zato su ga vladari uzeli Da im gusla da ih razveseli Kada Šućo uz gusle udara Zaigra im srce iz njedara I zapjeva iz bijela glasa Cijela se sala zatalasa Svoj publici koja njega sluša Srce igra a uživa duša Sve im srce u njedrima bije Od guslarske lijepe melodije Melodiju prave prsti levi Od miline skup se oduševi Kad gudalo po strunama gudi Svima srce u njedra probudi A s prstima u gusle udari Broj 46. septembar - oktobar 2014. Veseli se i mladi i stari Tad zapijeva sala odlijega Svi s radošću tad slušaju njega Slušaoce zadivi tolike Zvonkim glasom ko zil harmonike Na Sutjesci protivu germana I u Ulcinj kad festival beše S guslama ga u folklor uzeše Protiv rata i protiv ubistva Pjeva pjesmu brastva i jedinstva Kad tridesta bješe godišnjica U Kragujevac pokraj Šumarica Pjeva pjesmu strijeljanje đaka I stradanje nevinih seljaka Brojka sedam hiljada iznosi Za jedan dan nemac što pokosi Prisutan je u naše gradove Svako njega sa guslama zove Kad zapjeva on u Podgorici Grle njega mnogi poslanici I ministri s njime se slikaju Uspomenu na njega da imaju Guslar Šućo na binje nastupa Našu zemlju u svijet zastupa Na mnoge je gusl’o festivale U države velike i male Zahvalnicu dobija guslara Od stanice Novoga Pazara Česti gost je stanice Hajata Vrednije je njemu to od zlata Na proslavu Bošnjačkog savjeta Trista deset od dvanaest više Doktor Zlatan Čolaković piše Na mnogome univerzitetu Studenti ga uče u svijetu Ovo kaže doktor Kilibarda Kad predstavlja Međedović Avda I još Novak dalje od tog tjera Da je Avdo viši od Homera Više dijelo je od Ilijade Ep poznati Međedović Avde Takav guslar on je svjetski bio A sad ga je Šućo naslijedio Njega krasi i znanje i slava I ovim se pjesma završava. Njega sluša svako od meraka On je prvi guslar u Bošnjaka Izvanredno s guslama ovlada Nasljednik je Međedović Avda Za književnu bošnjačku epiku On imade ulogu veliku Svi smo srećni zbog takvog guslara Mjesto mi je kod velikih vladara Među njima mjesto su mu dali Zasluge su guslarske mu znali Kad je Šućo u Tunisu bio Habibu je gusle poklonio Predsjedniku države Tunisa Što Gradimir Petrović zapisa Ambasador ispred zemlje naše Što Titovu Jugu zastupaše To spominje i doktor Ljubiša Negde rodom podalje od Niša Profesor je u Rožaje bio Od Šuća je pjesme bilježio U romanu sa Londže zelene On o Šuću piše uspomene Od guslara što kod nas sabira Na te pjesme Ljubo doktorira Takvog glasa nema na guslara Svaku riječ jasno izgovara Svakom radost u srce ulije Ka’ izjutra sunce kad ogrije U Zgrebu kad je Šućo bio Prvo mjestlo on je osvojio Među osam najboljih guslara Mjesto prvo njemu odgovara I žiri mu prvo mjesto dade Zato primi novčane nagrade U novine pišu ispred kraja Da je Šućo guslar iz Rožaja Sedamdeset i prve godine To sve redom piše u novine U Ohridu kad je zaguslao Sav je narod na noge ustao Na početku i na samom kraju Aplauz mu i priznanje daju Jednom Šućo romaniju prođe 45 INTERVJU HISTORIJA I u šeher Sarajevo dođe Usred grada šeher Sarajeva Divnim glasom uz gusle zapjeva U veliku salu Skenderije Pjeva pjesmu Đerđelez Alije I sjećam se njegove posjete U Goražde sedamdeset pete Pjeva pjesmu borba partizana Više Žirča gdje je skup svijeta Tu je vašar cijelog Sandžaka I godišnji sastanak Bošnjkaka Ta je znao što je Šuća zvao Jer je njima taj skup uljepšao Tu prisutni što su ga slušali Od aš’ka su mnogi zaplakali Bistra suza ne pitaše oči Od miline i sama potoči Sa guslama kada završiše Iz žirija svi ga izljubiše A i mnogi gosti iz publike Traže njemu sa guslama slike Treba znati ovaj Šućo šta je To je guslar što krasi Rožaje Njega cijeni mesto i tuđina K’o čovjeka i k’o domaćina S mudrijem se u najbolje hrli I zato se s vladarmima grli To je čelni čovjek u Rožaje Što se cijeni i što se priznaje Uzgred ću vam još o Avdu reći To je guslar svijeta najveći Vrhunac je njegova uspjeha Ep Ženidba Smailagić Meha Sa dvanaest hiljda stihova Najduža je pjesma dosad ova. Ovo sve do sada napisano i objavljeno o Šuću Nurkoviću, pokazuje prvo Šućovu skromnost i nenametljivost, a onda pokazuje ogroman talenat i energiju da traje i promoviše i sačuva nešto što je dragocjeno, a to je kultura, tradicija, pjesma, stih, istorija i istorijsko trajanje Bošnjaka kao naroda na ovoj balkanskoj i istorijskoj vjetrometini. Denis Sutović 46 www.bosnjackenovine.com