BESPLATAN PRIMJERAK BROJ 30, MAGAZIN UDRUŽENJA “VAŠA PRAVA BIH” IZVRŠAVANJE ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH Iz UPLATE DOPRINOSA SLOBODA NAKON VIŠE OD PET GODINA PREVENTIVNOG PRITVORA POSTUPAK PRED EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA Ova publikacija je štampana uz podršku Europske unije. APRIL, 2014 Od potpisivanja Daytonskog sporazuma i početka procesa povratka izbjeglih i raseljenih, prošlo je skoro osamnaest godina, međutim pred svakim povratnikom još uvijek stoji bezbroj zakonskih, ekonomskih i socijalnih prepreka koje stoje na putu održivog povratka. Mnoge lokalne i međunarodne organizacije svoje su misije upravo usmjerile ka olakšanju rješavanja tih prepreka, u tome posebnu ulogu ima Udruženje Vaša prava BiH, koje, kao jedna od najvećih nevladinih organizacija u regiji koja se bavi pitanjima vezanim za održiv povratak. Jedan od posebno naglašenih problema povratnika u Bosni i Hercegovini je i socijalna zaštita. Bez obzira o kojem se dijelu Bosne i Hercegovine radi, naši građani, prinuđeni da ovise o socijalnoj pomoći države, u teškoj su situaciji. U ovom broju posebnu pažnju smo posvetili upravo korisnicima socijalne pomoći. Život tih ljudi je potpuno različit od ostalih. Njihova mjesečna primanja su najniža u državi, a oni sami, u većini slučajeva, ovise o pomoći drugih ljudi. Nažalost nepostojanje relevantnih zakonskih propisa, otežava pružanje pomoći ovim ljudima. Svako, ko nije korisnik pomoći centra za socijalni rad, zasigurno ne može detaljno objasniti kako ti ljudi preživljavaju, sa simboličnom mjesečnom naknadom od tridesetak ili manje konvertibilnih maraka. U težoj situaciji su jedino oni koji u potpunosti imaju pravo na novčanu pomoć centra za socijalni rad, ali im je, iz različitih razloga, to pravo uskraćeno. Almost eighteen years have pasted since the Dayton agreement was signed and return started, but each returnee still faces numerous legal, economic and social obstacles on their way to sustainable return. Mission of many local and international organizations is to ease the resolution of these obstacles. Being one of the biggest nongovernmental organizations in the region that deals with issues related to sustainable return, Vaša prava association has a special role. One of the common problems that returnees in Bosnia and Herzegovina face is social security. No matter in which part of BiH they return or live, our citizens that depend on the state social aid are in a difficult position. This issue of Vaša prava magazine is dedicated to the beneficiaries of the state social aid. Lives of those people are absolutely different from lives of others. Their monthly incomes are the lowest in the country, and, in most cases, their lives depend on somebody else’s assistance. Unfortunately, it is very difficult to help this category of citizens due to the lack of relevant laws. Those who are not beneficiaries of the Centre for Social Welfare certainly cannot explain how those people survive with the symbolic monthly payment of about thirty KM or less. Only those that have absolute right on social welfare but, due to different reasons deprived of that right, are in a more difficult position. www.vasaprava.org Izdaje: Udruženje Vaša prava BiH Safeta Hadžića 66A, Sarajevo www.vasaprava.org Za izdavača: Emir Prcanović, izvršni direktor Redakcijski kolegij: Ivana Zovko-Planinić, Edita Avibegović,Samir Fehrić, Dragan Vujanović, Ahmet Salčin, Danijela Milešević. Štampa: Za štampariju: Tiraž: 10.000 Magazin Vaša prava je dio informativne komponente Programa besplatne pravne pomoći koji financira nekoliko donatora. Mišljenja i stavovi izneseni u ovoj publikaciji nisu u pravilu službeni stavovi donatora. Geografske mape objavljene u ovoj publikaciji ne predstavljaju službeno usvojene teritorijalne granice. Vaša prava zadržvaju pravo uređivanja i izmjene svih članaka prije objavljivanja. Svi objavljeni tekstovi mogu se slobodno objavljivati u drugim medijima, uz obavezno navođenje autora i naslova publikacije. Broj: 30 April 2014 Praksa Ustavnog Suda BiH U savremenim evropskim ustavnopravnim sistemima Ustavni sud zauzima posebno mjesto, budući da brani osnovne principe i načela ustavnopravnih sistema. Ustavni sud BiH je institucija za zaštitu ustavnopravnog poretka, a koji uključuje funkcioniranje BiH, kao demokratske i pravne države, države koja ima obavezu da štiti individualna i kolektivna ljudska prava i slobode. S tim u vezi, odluke Ustavnog suda BiH su veoma bitne, te u skladu sa odredbom člana VI/5. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće, a opstrukcija njihovog izvršenja predstavlja krivično djelo. Strane 6-9 Upis u matične knjige-prvi korak ka ostvarenju prava Rođenje djeteta u svakoj porodici je velika sreća, ne samo za roditelje, nego i za užu i širu porodicu, prijatelje, komšije. No istovremeno se, činom rođenja djeteta, za roditelje otvaraju i nove obaveze. Jedna od prvih je odrediti djetetu njegovo lično ime i upisati ga u matičnu knjigu rođenih. Kao i za sve drugo i tu su određeni i zakonski rokovi. Strana 15 Primjena Zakona o zabrani diskriminacije u praksi Prije usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije u julu 2009. god, nije postojao sveobuhvatni okvir građanskih i upravnih propisa koji je regulisao diskriminaciju. Zakonom je uspostavljen okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u BiH, te utvrđivanjem odgovornosti i obaveza zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u BiH, kao i pravnih lica i pojedinaca koje vrše javna ovlašćenja, da svojim djelovanjem promovišu i stvaraju uslove za jednako postupanje i pruže zaštitu od diskriminacije. Strana 21 Projekat “Tri A za građane” Ova publikacija je štampana uz podršku Europske unije. Za sadržaj publikacije odgovorno je Udruženje Vaša prava BiH. Izneseni stavovi ne predstavljaju zvanične stavove Europske unije. Projekat “Tri A za građane - pristup informacijama, savjetima i aktivnoj pomoći” je podržan od strane EU i ima za cilj da podstakne nevladine organizacije Zapadnog Balkana i Turske da pružaju informacije, savjete i aktivnu pomoć građanima u pogledu njihovih prava. Strana 31 Dajte svojoj djeci šansuupišite ih u matine knjige roenih! Upis u matine knjige roenih otvara mogunosti Vašoj djeci! Rodni list, koji Vaše dijete dobije od opine, dokazuje da ono ima osnovna prava kao graanin Bosne i Hercegovine. Upis u matine knjige roenih olakšava Vašoj djeci upis u školu, pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, kao i mogunost dobijanja linih dokumenata. Zdravlje, obrazovanje i zaposlenje Upis u matine knjige roenih kljuni je korak ka pristupu važnim pravima i uslugama, te je neophodan za pribavljanje drugih dokumenata. . Zdravstvena knjižica 2. Osnovno obrazovanje 3. Lina identifikacija 4. Pasoš 5. Srednje obrazovanje 6. Socijalna pomo 26 Del thumen thumari havorenge shansahramosaren len ande matihne bijandime lila! VAŠA PRAVA Hramos ande matihne lila putar bari moguhnost thumare haveorenge! Bijandime lil savo thumaro havoro dobin taro Opština avel sar dokaz da vov sile osnovno hahipena sar manush andari Bosna thaj Hercegovina. Hramos ande matihne bijandime lila del thumare havorenge jekh olakšica pe hramos ande shkola, o pristupo pe sastimaske thaj socijalne servisura-uslugi thaj moguhnost sar shaj ikanden lihna dokumentura-lila. Sastiphe, shkola thaj buhi Hramos ande bijandime lila si majvažno korako pe pristupo pe važno hahipena thaj servisura-uslugi hem si neophodno te ikanden i aver dokumentura-lila. . Zdravstvena knjižica/ sastimasko lil 2. Osnovno obrazovanje/osnono shkola 3. Lina identifikacija/ lihno karta 4. Pasoš/o pasoshi 5. Srednje obrazovanje/ srednjo shkola 6. Sociajalna pomo/ socijalno žutiphe Hramos ande bijandime lila si jednostavno! Te hramosaren he havoro ande bijanidime Upis u matine knjige roenih je jednostavan proces! Da biste upisali svoje dijete u matinu knjigu roenih, te dobili rodni list, jednostavno prijavite roenje djeteta, u roku od 5 dana, opinskom matiaru - lino ili pismenim putem. Upis u matine knige roenih je besplatan, kada se obavi u zakonski predvienom roku! Obavezno ponesite potvrdu iz bolnice o roenju Vašeg djeteta! Ukoliko želite izvršiti upis, nakon isteka roka od 5 dana, morate pokrenuti poseban upravni postupak. Matiar e Vam objasniti detalje ovog postupka. Borite se za pravo Vašeg djeteta! Upis u matine knjige roenih, jednostavan je i praktian korak, koji e Vašem djetetu omoguiti bolji pristup pravima i uslugama. lila te dobin bijandime lil /rodni list/ jednostavno prijavin havorengo bijandime ande roko tharo 5 djive opštinskom matiaru. Hramos ande matihne bijandime lila i si badava khana heren le ande predvidjeno roko! Obavezno mora te anen potvrda thari bolnica sar o dokaz po bijandime thumaro havore! Ako mangen te heren hramos palo gova roko thari 5 djive thumen mora te heren jekh posebno postupko. Svako jektho matiari shaj del tumenge informaciji sar djal gova postupko. Borimphe pe hahiphena thumare havorenge! Hramos ande matihne lila i si jednostavno thaj praktihno korako savo del moguhnost phe majlaho pristupo phe hahiphena thaj servisura-uslugi phe thumaro havore. Trubul thumenge Trubul thumenge `utipheTreba liliVam Treba Vampomo}? pomo? žutiphe-pomo? pomo}? Ukoliko Vamjejepotreban potreTe trubul thumenge o Ukoliko Vam savjet ili pomoæ, pri ban savjet ili pomo, priTe trubul thumenge o savjeto, `utiphe savjeto, žutiphe pe upisu Va{e porodice, pe hramosaren thumari familija shaj upisu Vaše porodice, hramosaren thumari mo`ete se obratin thumen, shaj roden `uthipe možete seobratiti obratiti familija shaj obratin advokatima i pravnicima tharo advokati savo silen iskustvo thaj advokatima i pravnicima thumen, shaj roden iskustvom, koji su Vam von san spremno badava bi dinari te ss iskustvom, koji su Vam žuthipe tharo advokati spremni besplatno den thumenge o `utiphe pomo}. spremni besplatno savo silen iskustvo thaj pomo}i. Obratite se Gova advokatura thaj lenngi pomoi. Obratite von san spremno organizaciji: “Va{a se “Va{a badava prava”. organizacija organizaciji: “Vaša bi dinari te den prava” thumenge o žutipheVAŠA PRAVA 27 PRAKSA USTAVNOG SUDA BIH ANALIZA POSTUPKA POVRATA STANOVA U REPUBLICI SRPSKOJ KROZ PRIZMU ODLUKA USTAVNOG SUDA BIH. 6 postoji javni interes u pogledu ograničenja prava propisivanjem određenih rokova koji se ogleda u efikasnom funkcionisanju pravnog sistema i pravnoj sigurnosti. Ustavni sud BiH smatra da su Odredbom člana 17 Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine u Republici Srpskoj (Prečišćeni tekst „Službeni glasnik RS“ broj:16/10 )je propisano; „nosilac stanarskog prava ili član njegovog porodičnog domaćinstva definisani članom 6. Zakona o stambenim odnosima koji je stan napustio u peridu od 30.04.1991godine, do 19.12.1998.godine, stiče status izbjeglice ili raseljenog lica i ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom VII Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH“ Uslov koji su korisnici stanova morali ispuniti, a koji je ovim zakonom bio predviđen je podnošenje zahtjeva za povrat stana Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS zaključno sa 19.04.2000.godine, a Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, zaključno sa 19.06.2000god. Ne podnošenje zahtjeva za povrat, u zakonskim rokovima, imalo je za posljedicu prestanak stanarskog prava imaocu tog prava, a time i članu njegovog porodičnog domaćinstva. U slučajevima podnošenja zahtjeva van zakonskih rokova, nadležni orani uprave, a takođe i redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva za povrat stana, već su isti bili odbačeni iz formalnih razloga, uz obrazloženje da zahtjev nije podnesen u zakonom propisanom roku. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud BiH u svojim odlukama broj: AP-1082/04, U-49/02 od 28.11.2003.godine i AP 239/03 od 30.11.2004. godine, navodeći da:„što se tiče vremenskog ograničenja za ostvarivanje prava na povraćaj stana iz imovinskih zakona koji u konkretnom slučaju propisuju prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj stana, Ustavni sud BiH naglašava da zakonom propisana ograničenja proporcionalna ciljevima koji se žele postići. Generalno, Ustavni sud BiH cijeni da, u slučajevima gdje je nastupila prekluziovnost roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana, nije došlo do povrede prava na poštovanje doma iz člana II/3. Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije-pravo na dom.“ Pravo na povrat stanova , korisnici tih stanova su mogli realizovati samo u slučajevima da su na dan 30.04.1991.godine, odnosno 01.04.1992.godine, bili u faktičkom posjedu tih stanova u svojstvu nosioca stanarskih prava ili članova porodičnog domaćinstva, te da su stanove napustili zbog rata i ratnih dešavanja. Ukoliko su korisnici tih stanova iste napustili prije 30.04.1991. godine, i to zbog razloga nevezanih za ratna djelovanja, isti nisu stekli status izbjeglih i raseljenih lica, pa shodno tome nisu ni mogli ostvariti povrat stana. (stav iz Odluke Ustavnog suda BiH broj:AP - 7/07). 7 PRAKSA USTAVNOG SUDA BIH Shodno tome, „Ustavni sud BiH smatra da je cilj zbog kojeg su doneseni imovinski zakoni bilo vraćenje na stanje kakvo je bilo 30.04.1991. godine, u pogledu stečenih stanarskih prava. Ustav ne zahtjeva da se zakon tumači doslovno nego teleološko-ciljano, kako bi zakon bio dosljedan svojoj svrsi. Uprkos činjenici da su odredbe imovinskih zakon uopštene, jasno je da nije bila namjera da se zakon primjenjuje na lica koja su napustili stanove u okolnostima kada je korisnik stana, stan napuštao dobrovoljno, nego da se zakon primjenjuje na lica koja su zbog ratnih okolnosti bila dovedena u položaj izbjeglice i raseljenog lica. Pogrešno razumjevanje navedenog zakona i njegova striktna primjena na svaki slučaj po ocjeni Ustavnog suda BIH može da dovede do nepravičnosti.( vidi odluku Ustavnog suda BiH broj: AP-645/04). Donošenjem odluka i zauzimanjem stavova o navedenim pitanjima Ustavni sud BiH je upravnom postupku povrata stana dao dimenzuju ustavnosti i zakonitosti, jer je svojim tumačenjem uticao na upravne organe da pravo na povat cijene i sa pozicija odredaba Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koja predstavlja sastavni dio pravnog sistema BiH i ima prioritet nad svim drugim zakonima a saglasno tome i članu 1. I. Protokola uz Evropsku konvenciju, kojim je regulisana zaštita imovine a kojom se smatra i stan na kom postoji stanarsko pravo. U Odluci broj:U-14/00 od 04. maja 2001. godine, koja se smatra jednom od osnovnih odluka na čijim stavovima je i zasnivan upravni postupak po zahtjevima za povrat i koja je postala referentna za sve upravne i sudske organe u BiH u donošenju njihovih odlukama, Ustavni sud BiH je utvrdio da je jedan od osnovnih ciljeva potpisivanja Okvirnog sporazuma za mir u BiH povratak ljudi u mjesto prebivališta koje su imali 1991.godine. Shodno tome, Ustavni sud BiH je smatrao da je faktičko stanje zatečeno 30.04.1991.godine, trebao da bude polazna tačka sa koje će se razmatrati svi pravni sporovi koji proizađu nakon mjera koje poduzmu nadležni organi oba entiteta i organi BIH u cilju vraćanja imovine njihovim predratnim korisnicima . Shodno članu II/5 Ustava, sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Ovo pravo izbjeglica i raseljenih lica uzdignuto je na nivo ustavnih prava koja su shodno članu II/4 Ustava obezbjeđena svim licima u BiH bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Međutim, i pored toga, postoje drastični slučajevi kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak odlučivanja traje neopravdano dugo, već 12 godina, a koja se u cjelosti mogu staviti na teret nadležnim upravnim i sudskim organima, s obzirom da ovi nisu opravdali razloge dugotrajnosti postupka, a koji bi se mogli cijeniti razumnim i objektivnim opravdavanjem za toliku dugotrajnost postupka. U tom smislu Ustavni sud BiH je donio veliki broj odluka kojima se utvrđuje povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kojima je, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda BiH, utvrđeno pravo na nadoknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. ( vidi Odluke Ustavnog suda BiH broj:AP-2550/07, AP-3304/08, AP-1157/08, AP73/09, AP-1375/08). Vrijedi istaći, da je odredbom člana14. Zakona o državnim stanovima na kojima ne postoji stanarsko pravo („Službeni glasnik RS“ broj: 98/11) predviđeno, da će stanovi u državnoj svojini na kojima ne postoji stanarsko pravo ili pravo raspolaganja, a koji su vraćeni nosiocima prava raspolaganja (vlasnicima stanova, pri tom se misli na stanove za koje nisu podnijeti zahtjevi za povrat), biti dodjeljeni i licima koji su bili korisnici stanova u državnoj svojini, koji su regulisali povrat stanova, ali im se stanovi nisu vratili iz razloga što su se nalazili u sklopu ratom uništene zgrade. Nakon dodjele, korisnici tih stanova će shodno odredbama člana 17. i 18. Zakona o privatizaciji državnih stanova imati pravo da sa nosiocima prava raspolaganja zaključe ugovor o zakupu, a koji je ujedno i osnov za zaključenje ugovora o otkupu stana prema Zakonu o privatizaciji državnih stanova . Postupak dodjele ovih stanova će započeti nakon što se okončaju postupci preuzimanja tih stanova od strane nosilaca prava raspolaganja, koji su tek tada u zakonskoj obavezi da u roku od 30 dana pokrenu postupak davanja u zakup preuzetog stana. 8 PRAKSA USTAVNOG SUDA BIH IZVRŠAVANJE ODLUKA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE U savremenim evropskim ustavnopravnim sistemima Ustavni sud zauzima posebno mjesto, budući da brani osnovne principe i načela ustavnopravnih sistema. Ustavni sud BiH je institucija za zaštitu ustavnopravnog poretka, a koji uključuje funkcioniranje BiH, kao demokratske i pravne države, države koja ima obavezu da štiti individualna i kolektivna ljudska prava i slobode. S tim u vezi, odluke Ustavnog suda BiH su veoma bitne, te u skladu sa odredbom člana VI/5. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće, a opstrukcija njihovog izvršenja predstavlja krivično djelo. Kada se kaže konačne, to znači da se ne mogu osporavati, s obzirom na to da ne postoji pravni lijek protiv njih pred višom domaćom instancom. Time ove odluke formalno dobijaju pravnosnažnost Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ kroz svoje aktivnosti nastoji da inicira promjene u našem društvu, a posebno da kroz sudske postupke dođe do rješenja za ključne probleme u borbi protiv diskriminacije, te poboljša razumijevanje i implementaciju Zakona o zabrani diskriminacije BiH. Uz podršku i saradnju sa Fondom otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ od 2009. go- dine provodi aktivnosti sa ciljem borbe protiv svih oblika diskriminacije u bh. društvu kroz strateško parničenje. S tim u vezi, udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ obratilo se 12.12.2013. godine Ustavnom sudu BiH sa zahtjevom za izvršavanje odluke Ustavnog suda BiH, broj U 9/12, od 30. januara 2013. godine. Navedenom odlukom Ustavni sud BiH je utvrdio da odredba člana 18.d. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/09) nije u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa odredbama člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te naložio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, uskladi odredbu člana 18.d. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/09) sa odredbama člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navedena odluka Ustavnog suda, broj U 9/12, od 30. januara 2013. godine dostavljena je Parlamentu FBiH 18. februara 2013. godine od kada je Parlamentu FBiH počeo teći rok od šest mjeseci za usklađivanje. U međuvremenu, a nakon isteka roka za usklađivanje odredbe člana 18.d. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom sa odredbama člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, nadležni Centri za socijalni rad na području F BiH, kao prvostepeni organi, te nadležna Ministarstva za rad i socijalnu politiku, kao drugostepeni organi donosili su rješenja o odbijanju zahtjeva za priznavanje prava po osnovu odredbe člana 18.d. stav 4. 9 PRAKSA USTAVNOG SUDA BIH Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/09). Zbog neusklađivanja sporne odredbe sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa odredbama člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od strane nadležnog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Parlamenta Federacije – Dom naroda u navedenom roku građanima F BiH činila se neprocjenjiva šteta postupajući po odredbi člana 18.d. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, što predstavlja diskriminaciju. prava Bosne i Hercegovine“ pružajući besplatne pravne usluge korisnicima uputilo je zahtjev za izvršavanje odluke Ustavnog suda BiH, broj U 9/12, od 30. januara 2013. godine, a kako bi svi Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“, a imajući u vidu protek roka od šest mjeseci za usklađivanje sporne odredbe uputilo je u ime korisnika žalbu Instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH, a koja žalba je zavedena pod brojem Ž-SA-06-1060/13, od 12.11.2013. godine. U odgovoru na podnesenu žalbu Federalno ministarstvo rada i socijalne politike navodi: „Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je sačinilo prednacrt Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne potpore za osobe sa invaliditetom u kojem je u predloženom tekstu ugrađena navedena primjedba, te uputilo Prednacrt zakona u zakonsku proceduru. Isto tako, u odgovoru Parlament Federacije BiH navodi da će isti razmatrati ovaj Zakon kada bude dostavljen u parlamentarnu proceduru. Na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine Ustavni sud BiH donio je rješenje kojim se utvrđuje da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 9/12 od 30. januara 2013. godine u ostavljenom roku od šest mjeseci od dana njenog dostavljanja Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, te da odredba člana 18.d. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj 14/09), prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, tj. 22.01.2014. godine. Kako nadležni nivoi vlasti nisu postupili u roku koji je određen odlukom Ustavnog suda BiH, nego su po proteku navedenog roka tek započeli posao koji je trebalo već poodavno završiti, te da se takvim postupanjem nastavlja sa diskriminacijom koja je suprotna sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa odredbama člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, udruženje „Vaša građani F BiH imali pravo na jednak pristup u ostvarivanju prava u oblasti socijalne zaštite. Efikasno izvršenje sudskih odluka je sastavni dio prava pojedinca na pravično suđenje u razumnom vremenskom roku koje je zagarantovano članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Neizvršavanje odluka Ustavnog suda BiH predstavlja ne samo atak na pravosuđe BiH, nego i vladavinu zakona koja je temelj svake ozbiljne-pravne države. 10 PRAVNA ANALIZA EVROPSKA SOCIJALNA POVELJA EVROPSKA SOCIJALNA POVELJA OBAVEZUJE ^LANICE POTPISNICE DA PO[TUJU OSNOVNA SOCIJALNO-EKONOMSKA PRAVA KOJA PROISTI^U IZ RADNOG ODNOSA I ZAPO[LJAVANJA, TE OSTALA SOCIJALNO-EKONOMSKA PRAVA KAO [TO JE ZDRAVSTVENA ZA[TITA, SOCIJALNA POMO] I OSIGURANJE, STAMBENO ZBRINJAVANJE I DRUGO, SA POSEBNIM AKCENTOM NA ZA[TITU DJECE I OMLADINE, @ENA I STARIH I IZNEMOGLIH OSOBA. Evropska socijalna povelja je jedna od osnovnih me|unarodnih akata koja garantira socijalno-ekonomsku za{titu i predstavlja osnovu socijalne kohezije. Socijalna kohezija se defini{e kao sposobnost dru{tva da osigura dobrobit svih svojih ~lanova i da izbjegne razlike i polarizaciju me|u zakonodavstvom. Evropska socijalna povelja potpisana je u Torinu 18. oktobra 1961. godine od dvadeset zemalja, ~lanica Savjeta Evrope. Povelja obavezuje ~lanice potpisnice da po{tuju osnovna socijalno-ekonomska prava radnika, `ena, omladine i djece, kao i starih i iznemoglih lica. Ta prava prvenstveno se odnose na ona koja proisti~u iz radnog odnosa i zapo{ljavanja (slobodan izbor profesije, pravedne, bezbjedne i zdrave radne uslove, pravi~na naknada, sloboda udru`ivanja i kolektivnog pregovaranja…) ali i na ostala socijalno-ekonomska prava koja se odnose na zdravstvenu za{titu, socijalnu pomo} i osiguranje, stambeno zbrinjavanje, i drugo, sa posebnim akcentom na za{titu djece i omladine, `ena i starih i iznemoglih osoba. Obaveza dr`ava ~lanica i potpisnica Povelje je da navedene oblike za{tite pru`a kako za svoje dr`avljane tako i za migrante. Sastavni dio Povelje je i dodatni protokol od 5. maja 1998. godine koji predvi|a sistem i proceduru po ulaganju kolektivnih `albi zbog neke od povreda prava koja su zagarantovana Poveljom. U tom smislu kolektivne `albe mogu podnositi me|unarodne organizacije poslodavaca, nevladine organizacije koje imaju savjetodavni karakter a nalaze se u dr`avama Savjeta Evrope, kao i nacionalne organizacije poslodavaca i sindikata strana ugovornica, a osnovanost `albi ispituje Komitet nezavisnih eksperata po posebnoj proceduri. Povelja vrlo op{irno i detaljno razra|uje svako zagarantovano pravo i instrumente za{tite, osim toga sadr`i i proceduralne aspekte kao {to su ratifikacija, potpisivanje, prava i obaveze dr`ava potpisnica, otkazivanje, derogaciju odredbi u ratnim uslovima, izmjene itd. Kolika je va`nost Evropske socijalne povelje govori i ~injenica da je Bosna i Hercegovina, da bi ostala u ~lanstvu u Vije}u Evrope, morala potpisati, te obezbijediti osnovne uslove socijalne kohezije. Vi{e o Evropskoj socijalnoj povelji mo`ete saznati i na web stranicama Udru`enja: www.vasaprava.org Vare{lija Ljubinko, Travnik 20 20 VAŠA PRAVA VAŠA PRAVA MEÐUNARODNI PRAVNI INSTRUMENTI 11 POSTUP AK PRED POSTUPAK EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSK A PRA VA LJUDSKA PRAV Ratifikacijom Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), Bosna i Hercegovina se obavezala da }e obezbijediti punu primjenu odredaba ovog me|unarodnog ugovora, da }e uskladiti svoje zakonodavstvo sa standardima predvi|enim Konvencijom i da }e njeni organi u punoj mjeri po{tovati me|unarodne norme. Istovremeno je prihvatila i oblik nadzora nad ispunjavanjem preuzetih obaveza koji predvi|a Konvencija, odnosno prihvatila je obaveznu nadle`nost Evropskog suda za ljudska prava ~ije se sjedi{te nalazi u sjedi{tu Vije}a Evrope u Strazburu u Francuskoj. Pojedinci kojima su prekr{ena neka od osnovnih prava i koji svoje pravo ne mogu da ostvare pred doma}im pravosudnim i upravnim organima, mogu se obratiti ovom sudu pred kojim mogu biti stranka u postupku ravnopravno sa dr`avom i na taj na~in do}i do ispunjenja svojih zajam~enih prava. Me|utim, da bi pojedinac ostvario mogu}nost da Evropski sud za ljudska prava razmatra njegovu pojedina~nu apelaciju, neophodno je da prethodno ispuni neke uslove koje predvi|a Konvencija. Vremensko va`enje Evropske konvencije Obaveze koje ustanovljava Evropska konvencija za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda za dr`avu nastaju poslije ratifikacije, tako da gra|ani tek od tog trenutka sti~u pravo da se obrate Evropskom sudu za ljudska prava. Navodi apelacije se moraju odnositi na kr{enje prava koje se desilo nakon {to je Konvencija stupila na snagu za na{u dr`avu, jer }e u suprotnom apelacija biti 16 odba~ena kao neprihvatljiva. Izuzetno, Sud }e prihvatiti apelaciju ukoliko kr{enje prava koje se dogodilo prije ratifikacije Konvencije i dalje proizvodi posljedice koje bi mogle biti u suprotnosti sa obavezama dr`ave iz Konvencije. Za koje pravo se mo`e tra`iti za{tita od Evropskog suda za ljudska prava (nadle`nost ratione materiae)? Pojedinac mo`e tra`iti za{titu samo onog navodno prekr{enog prava koje je priznato i garantovano Konvencijom ili njenim protokolima 1, 4, 6, 7, 12 i 13. Za podno{enje apelacije nije potrebno da je apelant, uslijed kr{enja nekog prava, pretrpio bilo kakvu {tetu, ve} samo da je `rtva kr{enja nekog prava iz Konvencije. [teta je va`na samo u postupku poravnanja ili naknade. Posebno treba imati u vidu da prilikom deponovanja instrumenta ratifikacije dr`ava mo`e staviti rezervu na neku pojedina~nu odredbu Konvencije u obimu u kojem neki zakon nije saglasan sa tom odredbom. Prije nego {to prihvati apelaciju Sud }e ustanoviti da li ovakve rezerve postoje i da li one isklju~uju mogu}nost da se raspravlja o konkretnom slu~aju. [ta se mo`e tra`iti od Evropskog suda za ljudska prava? Evropski sud za ljudska prava je potpuno nezavisan u radu i ne predstavlja neku vi{u instancu u odnosu na doma}e sudove, pa se od njega ne mo`e tra`iti da preina~i, poni{ti ili ukine odluku doma}eg sudskog ili upravnog organa, niti da svojom odlukom podnosiocu apelacije dodjeli neko pravo koje mu je uskra}eno. Od Suda se mo`e VAŠA PRAVA tra`iti samo da ustanovi da li je u konkretnom slu~aju prekr{eno neko pravo podnosioca apelacije i da odlu~i na koji na~in }e o{te}eni dobiti zadovoljenje ili odgovaraju}u naknadu zbog {tete koja mu je na taj na~in u~injena. Sud tako|er mo`e da uka`e dr`avi koja su zakonska rje{enja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj nalo`i u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada dr`avnih organa. Ko mo`e podnijeti apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava? Apelaciju mogu podnijeti pojedinac, nevladina organizacija ili grupa lica koja tvrdi da su `rtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom ili protokolima uz nju, u~injene od strane dr`ave. Pravo na podno{enje apelacije ne odnosi se samo na dr`avljane na{e zemlje, ve} ono pripada svakome (strancu, licu bez dr`avljanstva) ko je pod jurisdikcijom na{e dr`ave i ko poka`e da mu je pravo uskra}eno. To zna~i i da na{i dr`avljani mogu podnijeti tu`bu Sudu protiv neke druge dr`ave koja je ratifikovala Konvenciju, ukoliko se nalaze u nadle`nosti te dr`ave i ukoliko poka`u da im je ona uskratila ili povrijedila neko pravo iz Konvencije. Dopu{teno je da apelant apelacije bude advokat, pravni zastupnik `rtve ukoliko poka`e da je ovla{ten da predstavlja stranku pred Sudom. Tako|er, nevladina organizacija mo`e se pojaviti kao punomo}nik `rtve i zastupati je pred Sudom, a pravo pojavljivanja pred Sudom imaju i sindikati, vjerske zajednice, privatne asocijacije ili profesionalna udru`enja pod uslovom da poka`u ko su njihovi ~lanovi i navedu pravni osnov po kome imaju ovla{tenje da zastupaju svoje ~lanstvo. Sud ne prihvata anonimne apelacije, ali `alilac – o{te}eni mo`e prilikom podno{enja apelacije tra`iti da se njegov identitet ne otkriva. Po{to je u pitanju odstupanje od pravila da je u postupku pred Sudom mogu} javni pristup informacijama, Koja su prava priznata Evropskom konvencijom i njenim protokolima? Prava i slobode priznata i garantovana Evropskom konvencijom su: - pravo na `ivot; - zabrana mu~enja, ne~ovje~nog ili poni`avaju}eg postupanja; - zabrana ropstva i prinudnog rada; - pravo na slobodu i sigurnost; - pravo na pravi~no su|enje; - ka`njavanje samo na osnovu zakona; - pravo na po{tovanje privatnog i porodi~nog `ivota; -sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti; - sloboda izra`avanja; - sloboda okupljanja i udru`ivanja; - pravo na sklapanje braka; - pravo na djelotvorni pravni lijek; -zabrana diskriminacije u primjeni odredaba Evropske konvencije. Prava priznata i garantovana Protokolom broj 1 su: -pravo na neometano u`ivanje svoje imovine; - pravo na obrazovanje; - pravo na slobodne izbore. Prava priznata i garantovana Protokolom broj 4 su: - zabrana kazne zatvora za dug; - sloboda kretanja; -zabrana protjerivanja sopstvenih dr`avljana; -zabrana grupnog protjerivanja stranaca. Pravo priznato i garantovano Protokolom broj 6 je: -pravo da niko ne bude osu|en na smrtnu kaznu ili pogubljen. Prava priznata i garantovana Protokolom broj 7 su: -za{tita u postupku protjerivanja stranaca; -pravo na `albu u krivi~nim stvarima; -pravo na naknadu za pogre{nu osudu; -pravo da se ne bude su|en ili ka`njen dvaput u istoj stvari; - jednakost supru`nika. Prava priznata i garantovana Protokolom broj 12 su: -zabrana svih oblika diskriminacije u ostvarivanju bilo kojeg prava, a ne samo onih koja su priznata Evropskom konvencijom. Prava priznata i garantovana Protokolom broj 13 su: - zabrana osude na smrtnu kaznu ili pogubljenja u svim okolnostima. Koja su prava priznata Evropskom konvencijojm i njenim protokolima? VAŠA PRAVA 12 17 Sud }e odlu~iti da li apelacija mo`e biti “anonimna” samo u izuzetnim i valjano obrazlo`enim slu~ajevima. Podnosilac apelacije treba da poka`e da ima legitimni interes da se pojavi kao stranka jer je mogu}a `rtva povrede nekog prava. Nije dopu{tena tu`ba u op}em interesu, odnosno stranka ne mo`e da bude pojedinac koji se javlja u ime svih potencijalno ugro`enih (actio popularis). U praksi Suda je dozvoljeno da, ako `rtva iz opravdanog razloga ne mo`e da se obrati Sudu, to u~ini ~lan njegove porodice. Postupak mogu da pokrenu i pojedinci koji trpe zbog kr{enja prava njihovih srodnika od strane dr`ave koju tu`e, ali moraju da argumentuju i prilo`e dokaze koji potvr|uju ovakvu tvrdnju (indirektne `rtve). To su u praksi naj~e{}e supru`nik, dijete ili drugi srodnik `rtve, a po pravilu oni se pojavljuju pred Sudom ako je `rtva mrtva ili ako u toku razmatranja apelacije apelant umre. Dozvoljeno je da se u postupku pojave i lice ili grupa koji tvrde da su ve} izlo`eni ili postoji velika izvjesnost da }e biti izlo`eni dejstvu nekih dr`avnih akata ili prakse nekih dr`avnih organa i da }e im na taj na~in biti povrije|ena neka od zagarantovanih prava (potencijalne `rtve). Rok za podno{enje apelacije @alilac mora podnijeti apelaciju u roku od {est mjeseci od dana kada je povodom njegovog predmeta u doma}em postupku donijeta pravnosna`na odluka. Rok po~inje da te~e od momenta kada apelant iskoristi sve doma}e efektivne i djelotvorne pravne lijekove. Ako presuda o predmetu pred doma}im sudom nije objavljena javno, rok po~inje da te~e od dana kada je pravnosna`na odluka dostavljena stranci. Ako stranka u postupku pred doma}im sudom nije znala da se desilo kr{enje prava predvi|enog Konvencijom, pa kasnije sazna nove ~injenice, rok se ra~una od trenutka kada je stranka do{la do takvog saznanja. Doma}i pravni lijekovi Prije nego {to se obrati Evropskom sudu, stranka mora da iscrpi sve pravne lijekove koji joj stoje na raspolaganju u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Me|utim, ~ak iako nisu iskori{teni svi doma}i pravni lijekovi, Sud mo`e prihvatiti 18 apelaciju ukoliko apelant doka`e da su pravni lijekovi nedostupni ili da bi upotreba pravnih lijekova bila neefikasna ili da bi trajala neopravdano dugo. Dostupnost pravnog lijeka podrazumijeva mogu}nost da se o{te}eni, ukoliko mu je neko pravo povrijedio organ uprave ili sud, obrati `albom ili prigovorom vi{em upravnom organu ili vi{em sudu koji }e biti nezavisni od organa koji odlu~uje u pr vom stepenu. Dostupnost se ocjenjuje i sa stanovi{ta koliko njegova upotreba materijalno iscrpljuje potencijalnu `rtvu, pa se smatra da pravni lijek nije dostupan ako iziskuje velike tro{kove. Pravni lijek je efikasan samo ako donosi rezultate, odnosno ako izvr{ni organi stvarno postupaju prema odluci suda ili drugog nadle`nog organa. Tu`ena dr`ava ima obavezu da doka`e da apelant apelacije nije iskoristio sve raspolo`ive pravne lijekove, a imao je pristup djelotvornom pravnom lijeku. Podno{enje nove apelacije koja je ista kao neka ranija Isti apelant se ne mo`e ponovo pojaviti pred Sudom i pozivati se na iste ~injenice. Ako apelacija sadr`i nove ~injenice koje nisu bile poznate u vrijeme podno{enja prethodne apelacije, Sud mo`e odlu~iti da ponovo razmotri stvar ako apelant doka`e da i poslije upotrebe svih unutra{njih pravnih lijekova kr{enje prava nije ispravljeno u okviru doma}eg zakonodavstva. Podno{enje apelacije koja je ista kao apelacija koja je ve} podnijeta nekoj drugoj me|unarodnoj instanci Sud ne postupa po pojedina~noj apelaciji ako je ona ve} podno{ena nekoj drugoj me|unarodnoj instanci radi ispitivanja. Sud }e uzeti u razmatranje predmet samo ako se poka`e da su se od momenta kada je stvar razmatrana u nekoj drugoj me|unarodnoj instanci pojavile nove ~injenice koje mogu da budu od zna~aja za odlu~ivanje. Ostali slu~ajevi kada se apelacija progla{ava neprihvatljivom Sud progla{ava neprihvatljivom apelaciju koja je nespojiva sa odredbama Konvencije ili protokola uz nju. To zna~i da }e se pojedina~na apelacija prihvatiti samo ako apelant navodi da mu je VAŠA PRAVA 13 prekr{eno neko pravo koje je priznato Konvencijom i ako je prekr{ilac dr`ava ili neki njen organ pod ~ijom je on jurisdikcijom. Tu`ena mo`e biti samo dr`ava, jer nisu prihvatljive apelacije podnijete protiv pojedinaca ili nevladinih organizacija. Sud progla{ava neprihvatljivom i apelaciju koja je o~igledno neosnovana, odnosno ako ona ve} na pr vi pogled ne ukazuje ni na kakvu mogu}nost da je neko pravo povrije|eno, izme|u ostalog i zbog toga {to nisu prilo`eni nikakvi dokazi ili zato {to navodi podnosioca, ~ak i da su ta~ni, ne bi nikako mogli da se kvalifikuju kao kr{enje nekog prava iz Konvencije. Odbacuje se kao neprihvatljiva i svaka apelacija koja predstavlja zloupotrebu prava na apelaciju. Po ovom osnovu }e se odbaciti apelacije kojima apelant `eli da ostvari li~no zadovoljenje, {ikaniranje drugih, publicitet, promovisanje svoje politike ili propagandno djelovanje, kao i apelacija koja sadr`i o~igledno neistinite navode ili uvrjedljive formulacije. Tako|er, nereagovanje podnosioca na zahtjeve Suda i nedostavljanje tra`enih podataka i informacija ili dopune predmeta kao i povreda na~ela povjerljivosti u odre|enim fazama postupka tako|er mo`e biti osnov za odbacivanje apelacije. Postupak poslije dono{enja odluke o prihvatljivosti apelacije Po{to apelaciju proglasi prihvatljivom, Sud ima dvije mogu}nosti: da se stavi na raspolaganje stranama u sporu u cilju postizanja prijateljskog poravnanja, u kom slu~aju je postupak povjerljive prirode ili da nastavi ispitivanje i raspravljanje predmeta koje se okon~ava obavezuju}om presudom. Konvencija ne zahtijeva usmena ro~i{ta, ali vije}e ima ovla{tenje da odlu~i da li }e zakazati ro~i{te ili }e se voditi samo pismena rasprava. Zastupanje pred sudom, jezik suda i tro{kovi postupka Apelaciju Evropskom sudu gra|anin mo`e podnijeti sam ili preko svog zastupnika, a zastupanje je obavezno na svakom ro~i{tu kada to sud odredi ili za radnje u postupku nakon dono{enja odluke o prihvatanju apelacije. Cjelokupna prepiska sa podnosiocem apelacije ili njegovim zastupnicima odvija se na jednom od slu`benih jezika Suda, engleskom ili francuskom. Predsjednik vije}a mo`e odobriti i prepisku na jednom od slu`benih jezika tu`ene dr`ave. Kada se predmet proglasi prihvatljivim tako|er se koristi jedan od slu`benih jezika Suda koji zastupnik ili apelant apelacije mora poznavati u dovoljnoj mjeri, osim ako predsjednik vije}a ne odobri nastavak upotrebe jezika stranaka koji nije u slu`benoj upotrebi Suda. Ako je takvo odobrenje dato, stranka koja je to zahtijevala obezbje|uje o svom tro{ku tuma~a ili prevodioca na engleski ili francuski jezik. Da bi se obezbijedila jednakost stranaka pred Sudom i lak{i pristup pojedinaca koji su `rtve kr{enja nekog prava, Poslovnik Suda predvidio je da na zahtjev podnosioca apelacije ili po sopstvenoj inicijativi, predsjednik vije}a mo`e da odlu~i da stranka koristi besplatnu pravnu pomo}. U tom slu~aju apelant apelacije mora da doka`e da nema dovoljno sredstava da nadoknadi potrebne tro{kove. Naknada u tom slu~aju pokriva tro{kove advokatskih usluga ili tro{kove zastupnika, ali i tro{kove puta i drugih izdataka koji se odnose na postupak. Dejstvo odluka Evropskog suda za ljudska prava Evropski sud je, u pravom smislu te rije~i, sudski organ i njegove odluke obavezuju dr`avu koja je prihvatila njegovu nadle`nost. Ako Sud na|e da je dr`ava kr{ila ljudska prava obaveza}e je da preduzme mjere da bi obezbijedila pravni lijek kojim }e se kr{enje onemogu}iti, a mo`e zahtijevati od dr`ave i da izmjeni zakonodavstvo ili praksu. Ako Sud utvrdi da je povrije|eno pravo podnosioca apelacije mo`e donijeti odluku o pravi~nom zadovoljenju o{te}enog. Presude ovog Suda su pravnosna`ne kada stranke izjave da ne}e zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vije}e, ili tri mjeseca poslije dono{enja presude ako se ne zatra`i da se predmet iznese pred Veliko vije}e, ili kada zahtjev za obra}anje Velikom vije}u bude odbijen. Odluka Velikog vije}a je odmah po dono{enju pravnosna`na. Presuda se, osim strankama i neposredno zainteresovanim licima, dostavlja i Komitetu ministara koji nadzire izvr{enje presude. U slu~aju da dr`ava ne ispuni obaveze koje su joj nalo`ene sudskom presudom, Komitet ministara mo`e donijeti odluku o suspenziji ~lanstva dr`ave ili ~ak o njenom isklju~enju iz ~lanstva Vije}a Evrope. Hamid D`and`anovi}, Sarajevo 14 VAŠA PRAVA 19 Neposjedovanje zvani~nog identiteta: Upis u mati~ne knjige – prvi korak ka ostvarivanju prava Ro|enje djeteta u svakoj porodici je velika sre}a, ne samo za roditelje, nego i za u`u i {iru porodicu, prijatelje, kom{ije. Svi se vesele, slave, daruju novoro|en~e, ~estitaju roditeljima. No istovremeno se, ~inom ro|enja djeteta, za roditelje otvaraju i nove obaveze. Jedna od prvih je odrediti djetetu njegovo li~no ime i upisati ga u mati~nu knjigu ro|enih. Kao i za sve drugo i tu su odre|eni i zakonski rokovi. U Federaciji BiH taj rok je 30 dok u Republici Srpskoj Zakon obavezuje roditelje da svoju obavezu urade u roku od 15 dana. Na`alost, roditelji nerijetko ne izvr{e prvu obavezu za svoje dijete i time dijete ve} na po~etku njegovog `ivota uskrate za osnovna prava. Upitno je koliko je neupisane djece uop}e vakcinisano, naro~ito me|u romskom populacijom. Prema istra`ivanjima koje radio UNICEF, stopa smrtnosti djece mla|e od godinu dana u Bosni i Hercegovini je 14 na 1000, a u zemljama Evropske Unije ona iznosi 5,2. Djeca ~ije ro|enje sa potpunim li~nim podacima nije prijavljeno kod nadle`nih mati~nih ureda ne mogu ostvariti dje~iji dodatak, a upravo taj prihod je velikom broju osiroma{enih porodica, na`alost, ~esto jedini ili vrlo bitan izvor primanja. Djeca koja nisu upisana u mati~ne knjige ne dobiju pozive za obavezno osnovno {kolovanje jer nisu registrovana u zvani~noj dokumentaciji, i tako dalje… [to je dijete starije, pojavljuje se sve vi{e problema zbog neposjedovanja zvani~nog identiteta. Upis u mati~nu knjigu novoro|en~eta je vrlo jednostavan kada se obavi u zakonskom roku. Za djecu ro|enu u porodili{tima, bolnica proslijedi obavijest o ro|enju mati~nom uredu u op}ini u kojoj je dijete ro|eno. Potrebno je da roditelji mati~nom uredu jo{ li~no dostave izvode iz mati~ne knjige ro|enih i dr`avljana za majku, li~ne karte oba roditelja te vjen~ani list ukoliko je dijete ro|eno u bra~noj zajednici. Ako je dijete ro|eno u vanbra~noj zajednici, onda otac djeteta pred mati~arom daje izjavu o o~instvu. Postupak je isti u oba BiH entiteta. Kada svoju obavezu roditelji ne obave na vrijeme, naknadni upis je zahtjevniji. Prema entitetskim zakonima, postupak je razli~it. U Republici Srpskoj, uz potrebnu dokumentaciju, naknadni upis se vr{i u nadle`noj op}inskoj slu`bi, odnosno u mati~nom uredu. U Federaciji zahtjev za naknadni upis, sa potrebnom prate}om dokumentacijom, se podnosi policijskoj upravi u op}ini u kojoj je dijete ro|eno. Registracija djece u zvani~nom sistemu evidencije od naro~ite je va`nosti, budu}i da neposjedovanje zvani~nog identiteta dovodi do uskra}ivanja njege i za{tite od strane dr`avnih institucija i slu`bi. Albina Beganovi}, Srebrenica Svoja pitanja možete slati na Va{a prava BiH u okviru projekta „Spre~avanje apatridije i pribavljanje dokumentacije za ugro`ene adresu: kategorije Roma“ poma`u Romima pri upisu u mati~ne knjige ro|enih i knjige dr`avljana, dobijanju prava BiH, Safeta 66A,prijave. 71000Ovaj Sarajevo jedinstvenog mati~nog brojaVaša gra|ana i dobijanju li~neHadžića karte i CIPS projekt se implee-mail: [email protected] mentira u partnerstvu sa UNHCR-om a finansira ga Evropska komisija. ili na adresu vama najbliže kancelarije (pogledajte spisak kancelarija i njihov geografski položaj na zadnjoj stranici ove publikacije. 12 VAŠA PRAVA 15 BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE PRIMJENA ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE U PRAKSI Iako je zaštita od diskriminacije ugrađena u Ustav BiH, prije usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije u julu 2009.god, nije postojao sveobuhvatni okvir građanskih i upravnih propisa koji je regulisao diskriminaciju po bilo kojem osnovu. Prije usvajanja ovog zakona, jedini mehanizmi za zaštitu od diskriminacije su bili Dom za ljudska prava BiH i Ustavni sud BiH, a sada su to i druga tijela i institucije koja nude zaštitu od diskriminacije, te sudska zaštita koja je zakonom povjerena osnovnim - općinskim sudovima. Donošenjem zakona uspostavljen je okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u BiH, te utvrđivanjem odgovornosti i obaveza zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u BiH, kao i pravnih lica i pojedinaca koje vrše javna ovlašćenja, da svojim djelovanjem promovišu i stvaraju uslove za jednako postupanje i pruže zaštitu od diskriminacije Diskriminacijom se u smislu ovog zakona, „smatra svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili predpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze sa nacionalnom manjinom, političkog i drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanju, društvenom položaju i spolu, spolnom izražavanju ili orijentaciji, kao i svaka druga okolnost koja ima svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života“. Zakonom su predviđena dva osnovna ali i ostali oblici diskriminacije, koji su odvojeni od pojma diskriminacije kroz definiranje sadržaja različitog postupanja. Neposredna i posredna diskriminacijia su osnovni oblici diskriminacije predviđeni ovim zakonom, a od ostalih oblika to su: uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing, segregacija, izdavanje naloga i pomaganje drugima za vršenje diskriminacije, kao i podsticanje na diskriminaciju. Zakonom su taksativno nabrojani i izuzeci od principa jednakog postupanja, pa se zakonske mjere i radnje neće smatrati diskriminacijom ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti i ostvarivanju legitimnog cilja, ali pod uslovom da postoji razuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati. Prema tome, u nastojanju ostvarivanja stvarne jednakosti u društvu, državni organi mogu poduzeti određene mjere koje se neće smatrati diskriminacijom ako su usmjerene na ispravljanje već postojećih nejednakosti. Takve mjere se zovu pozitivnim ili afirmativnim.Ovim zakonom utvrđene su i taksativno nabrojane oblasti primjene zakona i postupanje svih javnih tijela na novou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica sa javnim ovlašćenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica. Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava BiH. Ovoj instituciji može se obratiti svako fizičko ili pravno lice koje smatra da mu je povrijeđeno neko ljudsko pravo ili 16 BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE prema kome je učinjena diskriminacija. Ombudsmen BiH, ukoliko utvrdi diskriminacioju, izdaje preporuku sa mjerama koko bi se ispravile povrede principa jednakog postupanja. Iako ovakve preporuke nisu obavezujuće, one mogu svojom snagom argumenata da posluže kao dobar osnov za korišćenje drugih mehanizama za zaštitu od diskriminacije, a sa ciljem otklanjanja diskriminacije. Nadležne institucije u BiH, obavezne su sarađivati sa Ombudsmenom BiH i davati pismene odgovore i obavještenja i to u roku koji je odredio Ombudsmen i o efektima preporuke datih s ciljem otklanjanja diskriminacije. Nadležne institucije u BiH su dužne voditi redovnu evidenciju svih slučajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatke obavezno dostavljati u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koji su zaduženi za vođenje centralne baze podataka za počinjena dijela diskriminacije. Priliko dostavljanja ovih podataka Ministarstvu, nadležne institucije moraju voditi računa i povetiti posebnu pažnju kada je u pitanju zaštita ličnih podataka, a shodno Zakonu o zaštiti ličnih podataka ( Sl.Glasnik BiH, br. 49/06). Svako fizičko ili pravno lice koje smatra da je diskriminisano može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka. U slučajevima kada povreda prava na jednako postupanje proizilazi iz upravnog akta, žalba u upravnom postupku i eventualno pokretanje upravnog spora na osnovu zaštite od diskriminacije, a kojom se zahtjeva poništenje takvog upravnog akta, neće spriječiti lice da pokrene sudski postupak za zaštitu od diskriminacije. Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu u redovnom parničnom postupku. Parnični postupak se dakle ne pokreće po službenoj dužnosti, već isključivo na inicijativu stranke. Podnošenjem tužbe, lice ili grupa lica mogu da zahtjevaju : • • utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnju koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje , zabranu preduzimanja radnji kojima s ekrši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice, • da se nadoknadi materijalna ili nematerijalna šteta, • da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženog objavi u medijima, u slučaju kada je diskriminacija počinjena kroz medije. U skladu sa zakonom o sudovima u oba entiteta i Brčko Distriktu i ovim zakonom, za sporove po tužbi za zaštitu od diskriminacije, nadležni su u prvom i drugom stepenu sudovi opće mjesne nadležnosti. Sudovi koji provode postupak po tužbi, dužni su postupati hitno, osiguravajući da se tvrdnje o diskriminaciji ispitaju što prije. Rok za podnošenje tužbe, je tri mjeseca od dana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najduže godinu dana od dana učinjene povrede. U slučaju žalbe tuženog na prvostepenu presudu, nadležni sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili određuje kraći rok za ispunjenje radnje koja je naložena tuženom. Revizija, kao vanredni pravni lijek, je uvijek dopuštena ali se mora izjaviti u roku od tri mjeseca od dana uručenja drugostepene presude. Shodno pravilima o parničnom postupku, ukoliko je tužilac predložio, sud može odrediti i privremenu mjeru. Teret dokazivanja u sudskom postupku nakon podnošenja tužbe i dokaza o navodno počinjenoj diskriminaciji, dužan je dokazati navodni prekšilac da nije prekršio princip jednakog postupanja u predmetu rasprave. Specifičnost ove odredbe ogleda se u činjenici da je ovim zakonom težište u pogledu dokazivanja činjenica stavljeno na stranu tuženog, koji da bi uspio u parnici mora dokazati da je tužbeni zahtjev, neopravdan odnosno pravno neutemeljen, a tužilac ima samo pravo da svoj tužbeni zahtjev učini vjerovatnim. Ovakvim zakonskim rješenjem, se odstupa od pravila Zakona o parničnom postupku, prema kome je dužnost dokazivanja činjenica na strani stranke koja podnosi tužbeni zahtjev, a sve u cilju zaštite žrtve koja određeno zabranjeno ponašanje tuženog zbog nedostupnosti dokaza nemože uvijek dokazati. Zakon o zabrani diskriminacije predviđa i mogućnost podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu od diskriminacije, udruženja, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje se registrirane u skladu sa zakonom, a imaju oprvdani interes za zaštitu interesa određene grupe ili se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom od diskriminacije određene grupe lica mogu podnijeti tužbu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako učine vjerovatnim da je postupanjem tuženog povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi čija prava tužilac traži. 17 BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE U parničnom postupku koji je pokrenut tužbom radi zaštite od diskriminacije, može se kao treća strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su žrtve diskriminacije pridružiti organizacije, ustanove, udruženja ili drugo lice koje se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe lica o čijim se pravima odlučuje u postupku. Nadležni sud će dopustiti učešće trećih lica smao uz pristanak lica na čijoj se strani treća strana želi umješati. Bez obzira na ishod parnice, treća strana sama snosi troškove svog učešća u parnici. Ovim zakonom je izričito propisano da nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili zaštitu od diskriminacije neće trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanja ili učestvovanja. Zakonom o zabrani diskriminacije su propisane i kaznene ( prekršajne) odredbe, mada je iz navedenih odredbi vidljivo da se radi o kaznama za učinjeni prekršaj. Visina novčanih kazni je različita u zavisnosti od toga da li je prekršaj učinilo pravno ili fizičko lice, ili odgovorna lica u nadležnim institucijama na državnom, entitetskom, kantonalnom, općinskom novou ili instituciji Brčko Distriktu, ili pravno lice koje vrši javna ovlašćenja. Za prekršaje propisane ovim zakonom, mogu se izreći i zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja određene profesionalne djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dužnosti, i one se obavezno izriču kada je prekršaj izvršen korišćenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili namjenjeni izvršenju prekršaja ili su predmeti nastali izvršenjem prekršaja. Rješenje o prekršaju se objavljuje u javnim medijima koji sud dostupni na cjeloj teritoriji BiH. U prelaznim i završnim odredbama ovog zakona, propisano je da se u slučaju neusaglašenosti drugih zakona sa ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivat će se Zakon o zabrani diskriminacije. Svi zakoni i opći propisi bit će usaglašeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.Ova zakonska odredba se prije svega odnosi na odredbe zakona o parničnom i upravnom postupku, gdje bi se odredbe ovog zakona trebale primjenjivati direktno. Iako je u ovom zakonu ostavljen rok od godinu dana za usaglašavanje svih zakona i propisa sa odredbama ovog zakona, sasvim je izvjesno, a u praksi i evidentno, da postoje i dalje propisi koji određenu osobu ili grupu, stavljaju u nepovoljniji položaj. Kao klasičan primjer diskriminacije kroz zakone i opće propise su odredbe Ustava BiH, a analogno tome i odredbe Izbornog zakona BiH, koji kako je to potvrđeno u presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, protiv BiH, diskriminiraju pripadnike nacionalnih manjina u pristupu Predsjedništvu BiH i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, u poslednje vrijeme je praksa da se u pojedine zakone uvode odredbe kojima se imperativno zabranjuje diskriminacija u različitim oblastima. Tako se u Zakonu o radu Republike Srpske i Zakonu o državnoj službi u institucijama BiH, nalaze odredbe o zabrani diskriminacije a predviđene su i prekršajne kazne za povredu odredbi zakona kojima se zabranjuje diskriminacija. Protokol 12, uz navedenu Konvenciju koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala 29.07.2003. godine, a koji je stupio na snagu 1. aprila 2005. godine, proširuje zabranu diskriminacije sa prava i sloboda predviđenih u Konvenciji na “uživanje svih prava predviđenih zakonom...”. Prva odluka Evropskog suda za ljudska prava kojom se primjenjuje Protokol 12 je ona u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine. Nažalost, i kod primjene Zakona o zabrani diskriminacije ponovila se praksa da se zakoni veoma lako usvajaju, dok izostaju efikasne mjere u cilju osiguravanja njihove primjene. Analizom stanja na terenu, utvrdili smo da se između ostalih kategorija, najčešće povratnici i raseljene osobe, često suočavaju sa socijalnim isključivanjem, nejednakim pristupom socijalnim uslugama usljed nedostatka adekvatnih mjera koje osiguravaju održivi povratak. Činjenica je da ima mnogo građana koji su danas izloženi mobingu, ali se našem Udruženju obraćaju samo neki, dok drugi to čine rijetko ili nikako, niti traže sudsku zaštitu iz straha da bi u tom slučaju mogli ostati bez posla. Upoređujući statistike i analize iz prethodnih godina, evidentno je da je mobing u porastu, čemu doprinosi teška ekonomska situacija, visoka stopa nezaposlenosti, loše uređeno tržište rada i nedostatak kapaciteta nadležnih inspekcija. Žrtve mobinga su, takođe, izložene stresu jer mobing ostavlja posljedice po njihovo zdravlje. Olakšavajuća okolnost za žrtvu mobinga ogleda se u činjenici da je teret dokazivanja na navodnom prekršitelju. U praksi, prekršitelj je lice na poziciji moći u odnosu na žrtvu, i čini sve kako bi opovrglo postojanje mobinga, pozivajući se na svoja prava koja proizilaze iz raznih internih i opštih akata. I pored povećanja broja predmeta koji se odnose na mobing, mali broj se nalazi pred sudovima, tako da se još ne može govoriti o sudskoj praksi vezanoj za mobing. Nacionalna manjina je dio stanovništva – državljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju 18 BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti, i bliske ili srodne istorije i drugih obilježja. Romi, kao najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini su u nezavidnom ekonomsko-socijalnom položaju, jer većina njih ne može osigurati fizičku egzistenciju bez socijalne pomoći. U velikoj mjeri nisu zdravstveno osigurani, veoma mali broj ima posao ili stalan izvor prihoda, a veliki broj romske djece ne ide u školu. Romi su, takođe, i najčešće diskriminisana nacionalna manjina, a do nejednakog tretmana ove populacije dolazi u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, pružanja javnih usluga i pristupa mjestima javnog okupljanja. Broj obraćanja korisnika po ovom pitanju ne odražava ni približan stvarni broj slučajeva diskriminacije Roma, upravo zbog činjenice da žive na marginama društva, što utiče i na mogućnost korištenja pravnih lijekova i zakonskih mehanizama za zaštitu njihovih prava. Primjetna je diskriminacija lica s invaliditetom prema mjestu boravišta, odnosno prebivališta, a to posebno dolazi do izražaja s obzirom na to da su prava lica s invaliditetom, koja su utvrdili nadležni organi jednog entiteta, u slučaju promjene prebivališta lica s invaliditetom neprenosiva na teritoriju drugog entiteta. Udruženje „Vaša prava BiH“ je u toku protekle godine, zbog diskriminacije, sačinilo više tužbi i zastupalo pred nadležnim sudovima nekoliko korisnika. Kao konačan rezultat, prošle godine u Bosni govini je zabilježena je ska presuda kojom je u martu i Herceprva sudutvrđena diskriminacija nad djetetom sa posebnim potrebama. Kantonalni sud u Mostaru je potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda u Mostaru kojom je utvrdio diskriminaciju djeteta-učenika osnovne škole sa invaliditetom, od strane Ministarstva obrazovanja HNK-a, jer uprkos zakonskim propisima dječak nije mogao da pohađa nastavu, nije imao osobnog asistenta, što je za posljedicu imalo gubitak 3 izgubljene godine školovanja. Takođe, krajem prošle godine, časna sestra iz Glamoča je dobila prvostepeni sudski spor protiv općine Glamoč, a prvostepenom presudom je utvrđena diskriminacija i naloženo Općini Glamoč da potvrdi imenovanje časne sestre za ravnateljicu vrtića Leptirić, te da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti isplati iznos od 4000 KM i plati troškove parničnog postupka. 19 MEĐUNARODNA PRAVNA ZAŠTITA Nakon više od pet godina provedenih u preventivnom pritvoru u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu, prošlog četvrtka (8. maja 2014.) Zeyad Khalaf Hamadie Al-Gertani, korisnik usluga besplatne pravne pomoći Udruženja “Vaša prava Bosne i Hercegovine”, pušten je na slobodu. Ovaj tražitelj azila u BiH prvobitno je pritvoren 2009. godine zbog navodne potencijalne prijetnje po nacionalnu sigurnost BiH, odnosno zbog sumnje u njegov identitet. Puštanje na slobodu nakon više od pet godina posljedica je dugotrajne pravne bitke koja je svoj vrhunac doživjela u novembru prošle godine kada je Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija (Ženeva) usvojio Gledište da je preventivni pritvor korisnika Al-Gertanija suprotan odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Komitet je potvrdio da je dugotrajni pritvor korisnika bio proizvoljan, da nije bio nužan i proporcionalan, te da u svakom slučaju ni korisnik, ni njegovi pravni zastupnici nisu prikladno upoznati sa razlozima njegovog pritvaranja, zbog čega nisu imali mogućnost učinkovitog osporavanja predmetnog lišavanja slobode. Pored toga, Komitet je ustanovio i kršenje korisnikovih prava na privatni i porodični život, te je zaključio da bi njegova deportacija u trenutnim okolnostima također predstavljala kršenje njegovih prava zagarantovanih Paktom. OD BAGDADA DO ISTOČNOG SARAJEVA Zeyad Khalaf Hamadie Al-Gertani, rođen u Bagdadu, nakon iračke okupacije Kuvajta 1991. godine dezertirao je iz iračke vojske, te je u odsustvu osuđen na smrt. Irak je napustio pod lažnim identitetom, te je u BiH doputovao 1995. godine. Tu se oženio sa bosanskohercegovačkom državljankom, sa kojom ima troje djece, te je dobio i državljanstvo BiH. Korisnik Al-Gertani 2003. godine je svojevoljno vlastima BiH prijavio svoj pravi identitet i razloge njegovog korištenja. S obzirom da je u Iraku osuđen na smrtnu kaznu, odnosno zbog bojazni da bi zbog svog etničkog porijekla bio izložen progonu, korisnik Al-Gertani je u BiH podnio i zahtjev za međunarodnu zaštitu (azil). Državljanstvo mu je 2007. godine oduzeto u postupku revizije, zbog lažnog identiteta, da bi 2009. godine bio pritvoren u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu zbog navodne prijetnje po nacionalnu sigurnost BiH, odnosno sumnje u identitet. Iako je pravi identitet korisnika nedugo potom utvrđen, prvenstveno zahvaljujući saradnji samog korisnika, do prošle sedmice korisnik je bio lišen slobode zbog svoje navodne prijetnje po nacionalnu sigurnost. N a k o n razmatranja korisnikove pritužbe, Komitet za ljudska prava zaključio je da su vlasti BiH prekršile odredbe čl. 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, jer država nije opravdala nužnost kontinuiranog pritvora od 2009. godine, niti je dokazala da blaže mjere prema korisniku ne mogu ostvariti isti cilj. Utvrđeno je da ni korisniku, ni njegovim pravnim zastupnicima, nije dato dovoljno podataka po kojima bi mogli cijeniti suštinu razloga njegovog pritvaranja, osporiti tvrdnje o njegovoj navodnoj potencijalnoj prijetnji po nacionalnu 20 MEĐUNARODNA PRAVNA ZAŠTITA sigurnost, što mu je onemogućilo učinkovitu odbranu i korištenje pravnih lijekova pred sudovima. Komitet je ustanovio da domaće vlasti, naročito sudovi, nisu imali mogućnost uvida u sigurnosne podatke Obavještajnosigurnosne agencije BiH koje su navodno opravdavale ocjenu o prijetnji korisnika, te da stoga nije bio ispunjen ni uslov zahtjevanog standarda sudske kontrole. S obzirom na navedeno, država nije dokazala ni da je miješanje u porodični život korisnika, odlukom o njegovom protjerivanju, bilo opravdano naročito ozbiljnim razlozima, te da država svakako nije cijenila kako bi njegovo protjerivanje utjecalo na njegov porodični život, s obzirom da se ne može očektivati da ga njegova supruga i troje maloljetne djece - koji ne poznaju ni kulturu, ni arapski jezik - slijede u državu na rubu građanskog rata. DALJI KORACI Na žalost, upravni organi u BiH, prije svega Služba za poslove sa strancima i Ministarstvo sigurnosti BiH, odnosno Vijeće za upravne sporove Suda BiH, pokazali su značajan otpor i nespremnost za postupanjem po Gledištima Komiteta za ljudska prava. Nakon više od šest mjeseci parničenja, Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo je kao nezakonite presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH, odnosno relevantna rješenja Službe i Ministarstva, čime su se ispunili uslovi za puštanje na slobodu korisnika. Njegova odiseja, međutim, još nije završena, s obzirom da mu država još nije ponudila odštetu zbog nezakonitog lišavanja slobode, te ga još uvijek namjerava protjerati iz BiH, suprotno stavovima Komiteta i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima. Predmet korisnika Al-Gertanija tek je jedan u nizu sličnih slučajeva koji ozbiljno dovode u sumnju trenutni pravni režim preventivnog pritvora u Bosni i Hercegovini. U Imigracionom centru je nakon više od pet i po godina još uvijek lišen slobode i Imad Al-Husin, poznatiji kao Abu Hamza, iz istih razloga, odnosno njegove navodne potencijalne prijetnje po nacionalnu sigurnost BiH. Napori pravnika iz Udruženja “Vaša prava Bosne i Hercegovine”, doveli su do puštanja na slobodu 2011. godine još jednog korisnika iz Imigracionog centra, odnosno do pozitivnih presuda Evropskog suda za ljudska prava u više predmeta iz ove oblasti. To je primoralo vlasti BiH da pristupe reformi relevantnog zakonodavstva, koja međutim još uvijek nije dovršena. U svom izvještaju o napretku BiH, Evropska komisija je ukazala na manjkavosti trenutnog režima imigracionog pritvora, naročito mogućnosti njegovog neograničenog trajanja, što je suprotno relevantnom acquisu. Uduženje “Vaša prava Bosne i Hercegovine” nada se da će Gledišta Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija dati novi poticaj vlastima u BiH za prilagođavanjem bosanskohercegovačkog zakonodavstva - naročito Zakona o kreatanju i boravku stranaca i azilu, odnosno Zakona o tajnim podacima - sa relevantnim međunarodnim obavezama države. Odluka Komiteta na engleskom jeziku: http:// tbinternet.ohchr.org/_layouts/treatybodyexternal/Download.aspx?symbolno=CCPR/C/109/ D/1955/2010&Lang=en Odluka Komiteta na B/H/S jezicima: http:// www.mhrr.gov.ba/PDF/LjudskaPrava/default. aspx?id=4232&langTag=bs-BA 21 PRISTUP PRAVIMA ŽENE ŽRTAVA RATA Rješavanje statusnih i drugih pitanja Seksualno i na druge načine zlostavljane tokom rata u Bosni i Hercegovini, u logorima, privatnim kućama i stanovima, na drugim mjestima iz kojih, za njih, nije bilo izlaza. One su žive rane i svjedoci jednog mračnog doba. Veliki broj njih nisu preživjele zlostavljanje, a većina onih koje su preživjele nisu to željele. One su supruge, majke, sestre, kćeri i prijateljice. One nose u sebi, više od svih drugih, tugu i strah, ali i nadu u oporavak duše, kad je već potpuno izliječenje nemoguće. Neke od njih su i žrtve nasilja u porodici. Njihovi muževi ne mogu prihvatiti to što se dogodilo njihovim suprugama ili je neprihvaćanje istine izgovor za često opijanje i liječenje ličnih trauma udarcima. I tako, neke žene i dalje ostaju žrtve, i to u vlastitim domovima, iza zaključanih vrata. Ipak, za većinu žena njihovi muževi su njihovi najbolji prijatelji i velika podrška u prevazilaženju ratnih trauma i ponovnom sticanju samopouzdanja i samopoštovanja. Ali kako ponovo steći samopouzdanje i samopoštovanje, ako tesredina ne razumije i smatra te krivcem, a ne žrtvom? Mali broj žena žrtava rata žive u vlastitim domovima. One koje nemaju vlastiti dom žive u iznajmljenim stanovima, individualnom alternativnom smještaju i kolektivnim centrima. Uslovi stanovanja često su veoma loši, a prostora malo za sve članove porodice. Žene žrtve rata u Federaciji Bosne i Hercegovine, do 2006.godine, kada je donešen Zakon o izmjenama o dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom, tretirane su kao i ostale civilne žrtve rata, sa utvrđenom invalidnošću od najmanje 60 %. Od početka primjene pomenutog zakona, odnosno od 01.09.2006. godine, njihov status se znatno mijenja, jer su tim zakonom žene žrtve rata izdvojene kao posebna kategorija civilnih žrtava rata, te je istima utvrđeno pravo na novčanu naknadu u visini određenoj za civilne žrtve rata sa 100 % utvrđenom invalidnošću, bez posebne procjene invalidnosti. Žene žrtve rata u Republici Srpskoj, nažalost, još uvijek čekaju na zakonska rješenja koja će poboljšati njihov status. Kancelarija „Vaša prava“ u Goraždu, po saznanju da na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde živi određen broj žena žrtava rata, počela je sa aktivnostima vezanim za regulisanje statusa onim ženama koje svoj status nisu ranije regulisale te priznavanje prava koje im po tom osnovu pripadaju (pravo na dodatak na djecu, zdravstvenu zaštitu i dr.). Bilo kakav razgovor o njihovom statusu u početku je bio nemoguć, ali upornost se uglavnom isplati. Ne uvijek. Korisnicu, koja je raseljeno lice i koja živi u jednom od kolektivnih centara u Goraždu, u kojem su veoma loši uslovi življenja, nismo uspjeli „ nagovoriti“ da reguliše svoj status. Ona živi u svom svijetu, sa svojom traumom, za koju ne želi nikakav dokaz „na papiru“ niti želi bilo kakva prava, koja bi joj taj papir dao. Kaže „tako je lakše živjeti“. Vjerujemo da ima još žena koje dijele njeno mišljenje i koje žive svoje živote, među četiri zida, nadajući se da tako njihova tajna nikada neće biti otkrivena. Takođe, UNHCR i „Vaša prava BiH“ već tri godine rade na rješavanju stambenih potreba žena žrtava rata. Pozitivni rezultati su stizali sporo, jer u Goraždu ima veliki broj pripadnika ranjivih kategorija sa nerješenim stambenim pitanjima, a slobodnih stanova je nedovoljno. Predstavnici vlasti nisu uvijek imali dovoljno razumjevanja za težak status žena žrtava rata i nisu istima dali prioritet u odnosu na druge ranjive kategorije građana sa nerješenim stambenim pitanjem. Zajednički napori su ipak dali dobre rezultate. Nakon niza sastanaka, intervencija i pisanih preporuka, dvjema ženama nadležna općinska služba Općine Goražde obezbjedila je smještaj u jednoj zgradi u Goraždu, za koju postoje planovi da bude pretvorena u zgradu za socijalno stanovanje. Tako će rješenja o dodjeli stanova na privremeno korištenje, kada se steknu uslovi za to, biti zamjenjena rješenjima o dodjeli tih stanova na trajno korištenje. Dvije žene dobile su stanove u Goraždu na privremeno korištenje, a jednoj ženi je zajedničkim sredstvima Vlade Zahvaljujući naporima UNHCR-a, koji je putem lokalnih partnera obezbjedio ženama kurseve krojenja i šivenja te kurseve izrade tradicionalnih bosanskih rukotvorina, stanje se počelo mijenjati na bolje. Takođe, osnaživane su i na druge načine, putem seminara i predavanja, kao i dodjelom poljoprivredne mehanizacije, plastenika i drugih vidova pomoći, u cilju sticanja uslova za ekonomsku samostalnost njih i njihovih porodica. Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Psihoterapije, organizovane u posebnim prostorijama, takođe su pomogle ženama u vraćanju samopoštovanja i samopouzdanja i još uvijek pomažu. Osjećaj da neko misli na njih i želi im pomoći, često je važniji od materijalne koristi, koju su ostvarile kroz razne projekte. riješiti stambeno pitanje dodjelom stana i Općine Goražde kupljeno zemljište, a donatorskim sredstvima izgrađena kuća u Goraždu. Za njenu porodicu, koja je godinama, u veoma lošim uslovima, živjela u jednom od kolektivnih centara ovo je dobrodošlo rješenje. Postoji obećanje da će se i drugim ženama na korištenje, odnosno izgradnjom kuća. Obećanja postoje, ali i nada da će se obećanja ispuniti. 22 PRISTUP PRAVIMA PRAVA DJETETA: UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA Bosna i Hercegovina je potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta. Notifikacijom o sukcesiji BiH je preuzela UN Konvenciju o pravima djeteta (u daljem tekstu Konvencija) 23.11.1993. godine (Službeni list RBiH, broj 25 od 15.12.1993). Ratificirana je do sada u 192 zemalje. Konvencija je pravni akt sa snagom zakona koji obvezuje državu potpisnicu na provedbu svih njezinih odredbi, ali i pravo UN Komiteta za prava djeteta da nadzire njezinu provedbu u određenim vremenskim intervalima u državi potpisnici. Inicijalno izvještaj država je obavezna dostaviti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu u toj državi, a svako slijedeće svakih pet godina. BiH je svoj prvi izvještaj dostavila UN Komitetu sa gotovo deset godina zakašnjenja. Iz čina preuzimanja Konvencije se vidi da je ona i prije notifikacije o sukcesiji bila poznata nadležnim institucijama i stručnjacima u Bosni i Hercegovini. Predsjedništvo SFRJ je 18.12.1990. proglasilo Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (Službeni list SFRJ broj 15, 21.12.1990.). Anex 4 Okvirnog sporazuma o miru u BiH (Daytonski sporazum 25.11.1995. parafiran u Daytonu, a 14.12.1995. potpisan u Parizu) predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine koji navodi najviše standarde na polju ljudskih prava, među kojima i Konvenciju. Time se odredbama Konvencije daje snaga ustavne norme, što znači da se mogu izravno primijenjivati. Konvencija se navodi i u Dodatku Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sa ostalim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. Iako se Konvencija ne navodi u Ustavu Republike Srpske, Republiku Srpsku obvezuju odredbe iz Ustava BH. Konvencijom su djeca po prvi put izdvojena kao poseban subjekt međunarodnog prava i zaštite. Već u Preambuli, polazeći od Povelje Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i načela ranije donesene Deklaracije o pravima djeteta, Konvencija daje cjelovito viđenje prava djeteta koje mu se priznaje urođeno dostojanstvo, jednaka i neotuđiva prava, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo i imovinsko stanje, rođenje i drugi status djeteta, njegovih roditelja ili staratelja. Četiri temeljna principa Konvencije su vrlo bitna za sve koji se bave pitanjem i ili problemom prava djeteta, a ti principi su: -Najbolji interes djeteta; Pravo svakog djeteta da ne bude diskriminisano; Pravo svakog djeteta da se njegovo/njezino mišljenje čuje u vezi sa svim pitanjima koja ih se tiču; Pravo svakog djeteta na opstanak i razvoj. Posebno treba naglasiti najbolji interes djeteta, jer je prioritetan. U članu 3. Konvencije o pravima djeteta se navodi da, bez obzira na to da li neku aktivnost u vezi sa pravima djeteta sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, moraju prioritetno utvrditi najbolji interes djeteta. Aktivno i uporno unapređenje realizacije prava djeteta u sopstvenoj zemlji i širom svijeta spada u zadatke svih građana. UN-Konvenciji o pravima djeteta nedostaje pravni instrumenti za praktrično sprovođenje individualnih prava djeteta. Podržavaju se sva nacionalna i internacionalna nastojanja da se ukloni ovaj nedostatak. U mnogim zemljama iako ne nedostaju prikladni zakoni, prava djeteta se ipak ne poštuju, zato što država nema volje ili nije u stanju da pomogne pri provođenju sopstvenih zakona. Državni izvještaji predviđeni Konvencijom spadaju u prikladna sredstva za pokazivanje nedostataka. Pri tome nevladine organizacije kao što je Udruženje „Vaša prava“ igraju veoma veliku ulogu kao izvori informacija, zbog toga što mogu izvještavati neovisno od države. 23 UPRAVNI POSTUPAK ROKOVI U UPRAVNOM POSTUPKU u Federaciji BiH i Republici Srpskoj U Federaciji BiH i Republici Srpskoj Podnijeli ste uredan zahtjev organu upravi, instituciji ili organizaciji Dobili ste odgovor u zakonski propisanom roku, ali niste zadovoljni odgovorom Niste dobili odgovor u zakonskom roku Podnesite žalbu drugostepenom organu Podnesite žalbu drugostepenom organu zbog šutnje administracije Dobili ste rješenje drugostepenog organa u zakonskom roku, ali niste zadovoljni odgovorom Niste dobili rješenje drugostepenog organa Pošaljite urgenciju drugostepenom organu Dobili ste odgovor drugostepenog organa u roku, ali niste zadovoljni Niste dobili odgovor po urgenciji u zakonskom roku Podnesite zahtjev Federalnom (F BiH)/Republi�kom (RS) upravnom inspektoru za vršenje nadzora rada upravnog organa Tužbom pokrenite upravni spor pred kantonalnim (F BiH)/okružnim (RS) sudom Niste dobili odgovor od upravnog inspektora 24 UPRAVNIROKOVI POSTUPAK U UPRAVNOM POSTUPKU u Brčko Distriktu BiH BiH u Br�ko Distriktu Podnijeli ste uredan zahtjev organu uprave, instituciji ili organizaciji u nadležnosti Br�ko Distrikta Dobili ste odgovor u zakonski propisanom roku, ali niste zadovoljni odgovorom Niste dobili odgovor u zakonskom roku Podnesite žalbu Apelacionoj komisiji Br�ko Distrikta Dobili ste rješenje Apelacione komisije, ali niste zadovoljni odgovorom Tužbom pokrenite upravni spor pred Osnovnim sudom Br�ko Distrikta 25 1. mjesto : Ajdin Šabanovi 3. mjesto : Aldin Fafulović 26 ić 2. mjesto : Maja Topčagić ć 27 Imate pravnih nedoumica? Rado }emo Vam pomo}i. Svoja pitanja mo`ete slati na adresu: Va{a prava, Rudarska 72, 75000 Tuzla, e-mail: [email protected] Ure|enje me|a na gradskom gra|evinskom zemlji{tu Da li je mogu}e da komisija ili neko drugo ovla{teno lice iz Op{tine izvr{i ure|enje me|a? Ure|enje me|a je, u pravilu, posao suda. Naime, ure|enje me|a rade sudovi prema odredbama Zakona o vanparni~nom postupku, samo kada su za to ispunjeni uslovi odnosno kada postoji spor oko me|a. Sud }e uvijek postupiti, odnosno nadle`nost je sudska, ako se radi o parcelama u privatnom vlasni{tvu na zemlji{tu koje nije obuhva}eno prostornoplanskom dokumentacijom izme|u kojih se ure|uje sporna me|a. Me|utim, ure|enje me|a mogu}e je izvr{iti i putem nadle`nog organa uprave za imovinskopravne poslove u op{tini gdje se zemlji{te nalazi, samo na gradskom gra|evinskom zemlji{tu koje je privedeno namjeni u skladu sa prostornim (regulacionim) planom. Prema entitetskim zakonima o gra|evinskom zemlji{tu op{tinski organi uprave za imovinskopravne poslove su nadle`ni u postupcima ure|enja me|a na gradskom gra|evinskom zemlji{tu. Do sada su ovu mogu}nost nadle`ni u op{tinama rijetko koristili. Stranke su naj~e{}e upu}ivane direktno na sud. Ovdje treba napomenuti da je ure|enje me|a mogu}e, ali samo na gradskom gra|evinskom zemlji{tu koje je bilo dodijeljeno na kori{tenje radi gra|enja. Spor oko me|a je naj~e{}e spor izme|u susjednih zemlji{ta koja slu`e za redovnu upotrebu objekta. 20 U postupku za ure|enje me|a nadle`ni organ uprave za imovinsko-pravne poslove bi pribavio stru~ni nalaz i mi{ljenje vje{taka urbanisti~ke, gra|evinske i geodetske struke. O ure|enju me|a se donosi rje{enje (~iji bi sastavni dio bio nalaz i mi{ljenje o utvr|enom stanju sa terena). U skladu sa va`e}om prostorno-planskom dokumentacijom, odnosno regulacionim planom i planom parcelacije, oblik i veli~ina gra|evinske parcele bi se unaprijed utvrdila, kao i granice predmetne parcele. S obzirom na navedeno, jedini nadle`an organ za postupanje u predmetu ure|enja me|a na takvim parcelama bio bi op{tinski organ uprave za imovinsko-pravne poslove. Dakle, ukoliko vam je dodijeljena na kori{tenje gradska gra|evinska parcela radi gra|enja, njene granice su ve} utvr|ene prostorno-planskom dokumentacijom, pa je samo potrebno, ukoliko postoji spor oko me|a, da se me|e utvrde na osnovu va`e}eg plana parcelacije i katastarskog plana. Zainteresovana strana podnosi zahtjev nadle`nom op{tinskom organu uprave za imovinsko-pravne poslove. Emir Prcanovi}, Sarajevo Prije rata radio sam na rukovodnim poslovima. Prema tome morao sam u dosjeu firme imati i dokaz o polo`enom dr`avnom, odnosno stru~nom ispitu. Tokom rata su svi dokumenti iz mog personalnog dosjea nestali: od radne knji`ice, odnosno dokaza o radnom sta`u, do potvrde da sam polo`io stru~ni ispit. [ta da radim? 28 VAŠA PRAVA Naknada plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad Interesuje me da li imam pravo na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a radnik sam u privatnom preduze}u u Republici Srpskoj? Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju RS (SG RS 18/99), da bi imali pravo na naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad potrebno je da posjedujete potvrdu ovla{}enog ljekara ako privremena nesposobnost za rad traje do 30 dana, odnosno ljekarske komisije ako traje preko 30 dana (~lan 30., stav 1.). Tako|e se mo`ete pozvati i na ~lan 31. istog zakona koji glasi: “Pravo na naknadu neto plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad imaju osiguranici zaposleni u dr`avnim i privatnim preduze}ima i ustanovama. Naknadu plate za prvih 120 dana privremene nesposobnosti za rad obezbje|uje poslodavac iz svojih sredstava, a nakon toga najdu`e do 12 mjeseci naknadu neto plate obezbje|uje Fond” Osnov za obra~un naknade plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad je neto plata koju bi radnik ostvario da je bio na radu, s tim {to ne mo`e biti ve}a od neto plate koja slu`i kao osnov za obra~un i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje. Naknada plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad mo`e iznositi najmanje 70 posto od osnove za naknadu, ali ne mo`e biti ve}a od 90 posto od plate koju bi osiguranik ostvario da je bio na radu. Dobroslav [arovi}, Trebinje Bez obzira {to je tokom rata nestao vaš personalni dosje, sve dokumente koji su bili u njemu mo`ete pribaviti i izvr{iti rekonstrukciju dosjea, jer se radi o dokumentima koji imaju karakter javne isprave. Posebno se ukazuje na to da se izdavanje uvjerenja o polo`enom stru~nom ispitu vrši na osnovu podataka iz slu`bene evidencije koji vodi organ uprave kod kojeg ste polo`ili stru~ni ispit. Potrebno je da se, na osnovu vašeg zahtjeva, izvrši VAŠA PRAVA Prekovremeni rad Vrlo ~esto, na zahtjev mog direktora, radimo prekovremeno. Da li postoje neka ograni~enja u prekovremenom radu i koliko se uve}ava plata za vrijeme prekovremenog rada? U slu~aju neplaniranog pove}anja obima posla, otklanjanja posljedica vremenskih nepogoda, havarija na sredstvima rada i sli~no, radnik je du`an da, na zahtjev poslodavca, radi du`e od punog radnog vremena koje iznosi 40 ~asova sedmi~no. Prekovremeni rad ne mo`e trajati vi{e od 10 ~asova sedmi~no. Izuzetno, radnik mo`e dobrovoljno na zahtjev poslodavca raditi prekovremeno jo{ najvi{e 10 ~asova sedmi~no. U toku kalendarske godine radnik ne mo`e raditi prekovremeno vi{e od 150 ~asova. Za vrijeme prekovremenog rada radniku se uve}ava plata u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Ovo uve}anje ne mo`e iznositi manje od 30 posto u odnosu na platu za isti broj ~asova rada u redovnom radnom vremenu. Prekovremeni rad je zabranjen radnicima mla|im od 18 godina, trudnim `enama, majkama sa djetetom do tri godine `ivota, samohranom roditelju ili usvojiocu djeteta mla|eg od {est godina `ivota. Boris Radosavljevi}, Trebinje uvid u slu`benu dokumentaciju, tj. Evidenciju o polaganju stru~nih ispita, i izda odgovaraju}e uvjerenje. Ukoliko je evidencija o polo`enim ispitima arhivirana, mo`ete putem nadle`nog kantonalnog arhiva tra`iti da vam iz registratorskog materijala koji je arhiviran, a odnosi se na polaganje stru~nog ispita, izdaju kopiju arhivirane javne isprave. Kusturica Mina, Gora`de 29 21 21 NOVO: Pravna pomoć putem interneta www.vasaprava.org PREDSTAVLJANJE PROJEKTA: This project is co-funded by The European Union Projekat “Tri A za građane - pristup informacijama, savjetima i aktivnoj pomoći” je podržan od strane EU i ima za cilj da odstakne nevladine organizacije Zapadnog Balkana i Turske da pružaju informacije, savjete i aktivnu pomoć građanima u ogledu njihovih prava. Neposredni cilj je širenje koncepta savjetovanja građana, ali i promovisanje uloge civilnog društva u osnaživanju građana i pozivanju vlade na odgovornost, posebno kada je riječ o sprovođenju ključnih reformi. Naziv projekta: Građansko savjetovalište – pravna pomoć koja može pomoći Vrijeme imeplementacije projekta od: 1. decembra 2013. do 30. novembra 2014. godine. U periodu od dvanaest mjeseci, kroz intenzivno djelovanje na javnom planu, preko medija i kroz edukaciju javnosti, Udruženje “Vaša prava BiH”će pomoći stvaranju “kulture pravne obrazovanosti”, u kojoj će građani razumjeti da oni, kao pojedinci, imaju prava i da postoje pravne aktivnosti koje mogu preduzeti s ciljem zaštite i ostvarivanja tih prava. Primarni cilj projekta je da obezbjedi bolje funkcionisanje i adekvatan odgovor vlasti u rješavanju različitih predmeta koji se dotiću ljudskih prava. Dugoročni cilj projekta je da se promijeni način funkcionisanja i rada organa vlasti koji će biti u službi građana BiH. Tokom trajanja projekta Udruženje “Vaša prava BiH” će uspostaviti uslugu savjetovanja, na način da se osobama ukaže na to šta mogu uraditi kako bi ostvarili određena prava, nasuprot onoga što ljudi misle da mogu ostvariti. Na ovaj način će se potaknuti pravni sistem da, uz odgovrajući pritisak, efikasnije djeluje u upravnom i sudskom postupku. Pružene informacije i savjetovane će se u najvećoj mjeri odnositi na različite pravne oblasti kao što su radna prava, imovinski odnosi, porodično pravo, socijalna prava, statusna prava, prava iz oblasti penzijsko invalidskog osiguranja, prava osoba sa invaliditetom, diskriminacije, obnove i rekonstrukcije, a bit će usmjerene različitim kategorijama ugroženog stanovništva, kao što su ugroženi radnici, žrtve nasilja u porodici, civilne žrtve rata, interno raseljene osobe, povratnici, izbjegla lica, pripadnici manjina, te drugo ugroženo lokalno stanovništvo. Koliko poštujemo ljudska prava i osnovne slobode u današnje vrijeme? U zadnjih deset godina došlo je do velikog pogoršanja prilikom poštivanja ljudskih prava i sloboda. Svakodnevno prisutna diskriminacija je još uvijek velika prepreka; zakonodavstvo, implementacija i birokratija postavljaju izazove,prepreke i otežavaju najranjivijim kategorijama stanovništva pristup osnovnim socijalnim pravima; nacionalne manjine se konstantno vrte u krug unutar zakonskog labirinta; dječija prava nisu propisno zastupljena ni upućena na pravu adresu; interno raseljene osobe se nalaze u stanju dugotrajne patnje; povratnici se suočavaju sa diskriminacijom prilikom ostvarivanja radnih prava, socijalnih davanja i obrazovanja, te su isključeni iz zajednice u koju su se vratili; povećano je kršenje ženskih prava gdje slučajevi nasilja u porodici preovladavaju; žrtve rata nisu u mogućnosti da dobiju odgovarajuću naknadu i obnovu prava; prava radnika su ozbiljno ugrožena i bez odgovarajuć e zaštite; pristup pravima kroz osiguranje komplet- nog sistema besplatne pravne pomoći u zemlji jer još uvijek postoji jaz koji onemogućava pojedincima u stanju socijalne potrebe da riješe pravna pitanja; neizvršenje i nepoštovanje sudskih odluka ozbiljno ugrožava vladavinu prava; i ako je suditi na osnovu gore navede nogživimo u okruženju koje vrlo malo poštuje ljudska prava. Kad se u obzir uzme trajno nasljeđe rata i veliki broj ekonomskih, socijalnih i političkih izazova koji se nalaze pred nama, postavlja se pitanje šta ustvari može napraviti jedna mala nevladina organizacija? Odgovorno tvrdimo da su “Vaša prava BiH” bitan i možda neophodan faktor za rješavanje problema u državi. Uzimajući u obzir neuspjehe političkog vodstva, do stvaranja kulture u pravu u kojoj se svi građani jednako tretiraju od strane odgovorne vlade može se doći kroz aktivno učešće samih građana. Za ljude koji žive na marginama siromaštva koji u BiH čine znatan dio stanovništva, aktivno uklučenje u problem je teško postići bez pomoći koju u BiH pruza Udruđenje “Vaša prava BiH”. Glavna funkcija “Vaćih prava BiH” je da obrazuju ljude u vezi njihovih prava, pruže pravni savjet i zastupanje i rade na sistematskim promjenama u ime svih građana BiH. “Vaša prava BiH” je jedina pravna služba koja operira na području cijele BiH. Najviše našeg rada uključuje direktno pravno savjetovanje, što nam omogućava značajan broj informacija o problemima s kojima se ljudi susreću. Korisnici pomoći koju udruženje “Vaša prava BiH” pruža su najsiromašniji i najviše obespravljeni članovi društva. Naš rad se pokazao kao neophodan i od izuzetne važnosti za garantovanje pojedinih prava. “Vaća prava BiH” radi s domaćim i međunarodnim organizacijama (Sud BiH, relevantna ministarstva i lokalna zakonodavna tijela, Evropski sud za ljudska prava, UN agencije, itd.) na osiguranju zaštite i odbrani ugroženih kategorija. Značaj “Vaših prava BiH” dolazi do izražaja koliko iz načina na koji pružaju usluge toliko i iz slučajeva kojima se bave. Radimo sve, od izdavanja brošura do prezentacijja slučajeva Evropskom sudu za ljudska prava. Upoznavanje ljudi s njihovim pravima čini veliki dio posla. Ideja, da ljudi posjeduju prava i da ustvari rade na njihovom provođenju je novi koncept za ljude u BiH. U širem smislu, iskustva “Vaša prava BiH” pokazuju da s pravnim savjetima, zastupanjem i predstavljanjem mogu tražiti od vlade da zadovolji potrebe siromašnih i obespravljenih. Ta poruka vrijedi svudje. U ime onih kojima je pomoć potrebna, zahvalni smo našim partnerima i donatorima za dugogodišnju saradnju i nastavak potpore, jer bez njih ne bi smo postigli ovoliko. U našem budućem radu, ostaćemo posvećeni ideji da se učinkovito brane ljudska prava onih koji to trebaju. Ova publikacija je štampana uz podršku Europske unije.
© Copyright 2024 Paperzz