Velika Gorica Turopoljska baπtina na dlanu TuristiËka karta Sasi Novaki ©Ëitarjevski ZAGREB Dr 30 Obrezina Velika 10 1 Kosnica va ©Ëitarjevo 37 Mala Kosnica MiËevec Petina »rn Selnica A3 ©Ëitarjevska Sa Velika Gorica i okolica A3 Buzin Veliko Polje BapËa 51 12 KobiliÊ Velika 11 Pleso Odra Mlaka 22 23 HraπÊe Turopoljsko 43 N Gornja 3 24 29 Jezero » Lomnica »iËe 5 Velika Gorica Donja GradiÊi 2 Lomnica 34 Lukavec Kurilovec Sta 33 »iË Ka 8 6 na lS av 36 a 2 -O 25 dr Petrovina a Vukovina G Turopoljska Po Dio ZagrebaËke æupanije Mala Mlaka Zagreb Velika Gorica ZagrebaËka æupanija V. Gorica i okolica Okuje V 42 Markuπevec Turopoljski Gudci U K O Mala Buna E I » BukovËak 26 Dubranec VukomeriÊ 14 KozjaËa E Podvornica 49 ÆitkovËica G 32 O 16 Gladovec Kravarski Opatija Roæenica GRAD VELIKA GORICA OPΔINA ORLE OPΔINA KRAVARSKO Donji Hruπevec ©estak Brdo ZguriÊ Brdo CvetiniÊ Brdo Cerje 19 Pokupsko Strezojevo 20 Gladovec Pokupski Hotnja Pokupsko OPΔINA POKUPSKO 21 Auguπtanovec 50 Kup 39 Lijevi Degoj R Gornji Hruπovec CvetkoviÊ Brdo PISAROVINA 18 Lijevi ©tefanki BarbariÊi Kravarski »akanec Novo Kravarsko Brdo JerebiÊ LukiniÊ Brdo Og Pustike Prvonoæina Petravec 17 Velika Buna KljuËiÊ Brdo 48 K 15 Gustelnica Cerovski Vrh 35 Buπevec ©iljakovina R 9 Lazi A11 Turopoljski M LuËelnica Mraclin a GLINA I C A3 renje ©Ëitarjevsko Legenda o 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Trnje Lekneno nkovec Sava Zablatje Sop Bukevski Posavsko Strmec Bukevski Obed Lazina »iËka »ret Posavski Novo Ribnica »iËe 28 27 aro Ëe Znamenitosti 7 31 Bukevje Andautonija, arheoloπko nalaziπte - ©Ëitarjevo Stari grad Lukavec - Lukavec Muzej Turopolja - Velika Gorica Vrata od krËa - Turopoljski lug Kurija ModiÊ-BedekoviÊ - Donja Lomnica Kurija AlapiÊ - Vukovina Kurija ZlatariÊ - Bukevje Æupni dvor - Staro »iËe »ardaci - Mraclin »ardak, etnografska zbirka - ©Ëitarjevo Jagodno Donje PodotoËje 5 Gornje 41 odotoËje KuËe T Drnek Sakralni objekti 40 Orle Vrbovo Posavsko Poljana »iËka 47 Drvene kapele U 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 Sava Struæec Posavski 44 Rakitovec Od R 38 ra Turopolje O 46 Veleπevec P RuËa O 13 4 gulinec Suπa L J 45 E Kapela sv. Barbare - Velika Mlaka Kapela Ranjenog Isusa - Pleπko polje Kapela sv. Ivana Krstitelja - Buπevec Kapela Duha Svetoga - LuËelnica Kapela sv. Antuna Padovanskog - Gustelnica Kapela sv. Roka - CvetkoviÊ Brdo Kapela sv. Ivana Krstitelja - LukiniÊ Brdo Kapela sv. Jurja - Lijevi ©tefanki Kapela sv. Petra i Pavla - Cerje Pokupsko Kapela sv. Trojstva - Gladovec Pokupski Laszowski na koËiji--> Kapela sv. Ilije - Auguπtanovec Crkve i kapele SISAK N E Izletiπta 43 44 45 46 47 48 49 50 Jezero »iËe Sava kod Veleπevca Odra Most na Odri Izletiπte Odranski RibiË Izletiπte MatkoviÊ - KljuËiÊ brdo PjeπaËka staza ©umarica Kupa 51 Meunarodna zraËna Luka Zagreb 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 Crkva Navjeπtenja Blaæene Djevice Marije - V. Gorica Crkva Blaæenog Alojzija Stepinca - V. Gorica Crkva sv. Petra i Pavla - V. Gorica Crkva Pohoda Blaæene Djevice Marije - Vukovina Crkva Majke Boæje Snjeæne - Dubranec Crkva sv. Ivana Krstitelja - Novo »iËe Kapela Ranjenog Isusa - Novo »iËe Crkva sv. Tri Kralja - Donja Lomnica Crkva sv. Martina Biskupa - ©Ëitarjevo Crkva sv. Antuna Padovanskog - Bukevje Crkva Uzviπenje Sv. Kriæa - Kravarsko Crkva Majke Boæje Fatimske - Lukavec Crkva sv. Antuna Padovanskog - GradiÊi Crkva sv. Ivana Krstitelja - Buπevec Crkva sv. Mihaela Arkanela - Turopoljska Petrovina Crkva sv. Benedikta - MiËevec Crkva sv. Petra Apostola - Veleπevec Crkva Uznesenja Blaæene Djevice Marije - Pokupsko Kapela sv. Tri Kralja - Orle Kapela sv. Fabijana i Sebastijana - KuËe Kapela sv. Vida - Mraclin Sadræaj Plemeniti puti i obiËaji Plemenita opËina turopoljska Turopoljski banderij Podgutnica Muzej Turopolja Andautonija - muzej na otvorenom Jurjevske sveËanosti Legendfest Drveno graditeljstvo Turopolja Drvo kao simbol æivota UmijeÊe vrijednih ruku »ardaci i kurije Kurija ModiÊ-BedekoviÊ Drvene kapele Kapela sv. Barbare Tradicijski naËin æivota Kako se nekad æivjelo Ljepota narodnih noπnji Turopoljske zaπtitnice Sveta Lucija Majka Boæja Vukovinska Turopolje kao inspiracija Znamenite liËnosti turopoljskog kraja O Turopolju su pisali i skladali... 2 3 3 4 5 6 8 9 10 12 13 14 15 16 18 20 21 22 24 Æivot s tradicijom Na svega 15-ak km udaljenosti od Zagreba nalazi se Turopolje, jedna od najslikovitijih hrvatskih regija koja je u povijesti bila prekrivena gustim hrastovim πumama. Mnoge su veÊ priËe ispriËane o ovom prekrasnom kraju, a kroz ovu broπuru pribliæit Êemo vam kulturno-povijesno bogatstvo materijalne i nematerijalne baπtine Turopolja: od vaænosti Plemenite opËine turopoljske i njene povijesti, jurjevskih obiËaja, drvenog graditeljstva i tradicionalnog naËina gradnje do prekrasnih baroknih drvenih kapela, opisa kako se nekada æivjelo i obiËaja koji su vezani uz pojedine blagdane. Naπe znamenitosti nisu samo tihi svjedoci burne povijesti ovoga kraja, veÊ mjesta koja kroz razliËite manifestacije, obiËaje, tradicionalne zanate oæivljuju stare priËe, znamenite liËnosti i vraÊaju nas u bogatu povijest Turopolja. Posjetite naπ kraj i doæivite Turopolje na najbolji moguÊi naËin! 1 Plemeniti puti i obiËaji Plemenita opËina turopoljska Ponosni Ëuvari tradicije Turopolje predstavlja prirodnu i povijesnu cjelinu koja se prostire juæno od Zagreba, a omeena je rijekama Savom, Odrom i Kupom te VukomeriËkim goricama. Na tom je podruËju poËetkom 13. stoljeÊa nastala Plemenita opËina turopoljska koju su Ëinili slobodni plemiÊi, koji su zbog vojne obaveze bili osloboeni plaÊanja poreza i svih duænosti prema gradu Zagrebu. U 16. stoljeÊu posebnim statutom utvrdili su bratsku povezanost odlukom da je valjano nasljeivanje jedino unutar Plemenite opËine, pa je zajedniËka imovina neotuiva i nedjeljiva. VeÊ u to doba, Turopoljski grb datira iz plemenitaπi su utvrdili æensko nasljedno pravo koje je iznosilo Ëetvrtinu obiteljskog imetka, a ako je kÊer jedinica nasljeuje cijeli imetak. Uvijek kroz svoju povijest, a tako i danas, imali su vrlo vaænu ulogu u druπtvu: inicirali su i financirali gradnju brojnih objekata poput crkve Navjeπtenja Blaæene Djevice Marije, starog grada Lukavca, gradske vijeÊnice (danaπnji Muzej Turopolja), brojnih πkola, knjiænica i kapela. Osnivali su dobrovoljna vatrogasna druπtva te bili inicijatori i nositelji obnove brojnih turopoljskih obiËaja i njihove suvremene prezentacije. 1737. godine Info Plemenita opËina turopoljska, ZagrebaËka 37, Velika Gorica, tel./fax: 01/6260 001, www.turopolje.hr 2 Turopoljski banderij Podgutnica Iz obveze Plemenite opËine turopoljske da se plemiÊi odazovu kraljevom pozivu u vojnu sluæbu stvoren je Turopoljski banderij, poËasni zbor turopoljskih plemenitaπa, koji je ratovao kao samostalna postrojba pod svojom zastavom, a pod zapovjedniπtvom hrvatskog bana. Poznata je njihova odora koja se sastoji od modrih hlaËa i kaputa ukraπenog vezom i krznom, bijele koπulje, πubare od kunovine, podgutnice oko vrata, crnih Ëizama i sablje. Danas je Turopoljski banderij sveËana povijesna postrojba hrvatske vojske koja sudjeluje na vaænim gradskim, æupanijskim i dræavnim manifestacijama. Ono po Ëemu je cijeli ovaj kraj poseban je podgutnica - crveni rubac koji su turopoljske djevojke vezivale mladiÊima pod vratom (gutom) prije odlaska u vojnu sluæbu te se smatra preteËom kravate. Rubac svezan à la Croate (na hrvatski naËin) prepoznat je na naπim vojnicima u 17. stoljeÊu u Parizu i po Hrvatima nazvan kravata. Ako æelite ponijeti uspomenu koja Êe vas podsjetiti na turopoljski kraj, podgutnica je idealan suvenir. A kako se priËa o kravati proπirila svijetom na zanimljiv i slikovit naËin govori PriËa o kravati suvremenog velikogoriËkog knjiæevnika Boæidara Prosenjaka. Rubac koji je osvojio svijet 3 Plemeniti puti i obiËaji Muzej Turopolja Riznica turopoljske baπtine Danaπnji Muzej Turopolja, nekadaπnja gradska vijeÊnica Plemenite opËine turopoljske, tzv. turopoljski grad, izgraen je sredinom 18. stoljeÊa uz gradski park u srediπtu Velike Gorice. U njoj su se do 1947. godine odræavala spraviπËa (skupπtine) u velikoj dvorani na prvom katu, a uz nju su bili arkivi (arhivi) s vaænim ispravama Plemenite opËine. Nakon toga ova je zgrada imala razliËite namjene: sluæila je kao aËki dom, Zadruæna πtedionica, a od 1960. godine tamo se nalazi Muzej Turopolja u kojem se Ëuva arheoloπka, etnografska i kulturno-povijesna graa velikogoriËkog podruËja s preko 3500 predmeta. U prizemlju muzejske zgrade nalazi se izloæbena dvorana za povremene izloæbe te dio muzejskih depoa za Ëuvanje predmeta iz fundusa. Info Muzej Turopolja, Trg kralja Tomislava bb tel.: 01/6221 325, www.muzej-turopolja.hr Znate li? Godine 1483. odræano je u Turopolju prvo poznato spraviπËe. SpraviπËa su sazivana kada je trebalo rjeπavati vaæna pitanja kao πto su obrana turopoljskih posjeda i prava, odlazak u vojnu sluæbu... U ranije doba to su bili zborovi na koje su dolazili svi Turopoljci da bi izabrali æupana, a od 18. stoljeÊa odluËeno je da æupana biraju suci, kao predstavnici naselja (suËija), a ne svi plemiÊi. 4 Andautonija - muzej na otvorenom Jedan dan iz æivota Rimljana crteæ: Likovni studio Arheoloπko nalaziπte Andautonija predstavlja jedinstveno mjesto zanimljive povijesti. Pokraj naselja ©Ëitarjevo, na prostoru od 2500 Ëetvornih metara, vidljivi su ostaci starog antiËkog grada iz doba Rimskog carstva (1. - 4. stoljeÊe poslije Krista), a od 1994. godine ovdje je otvoren arheoloπki park gdje posjetitelji mogu razgledati ostatke dijelova rimskog grada: rimsku ulicu, gradsko kupaliπte i dvije zgrade, a pruæa im se i uvid u rimsku nekropolu koja se na ovoj lokaciji nalazila u 1. stoljeÊu poslije Krista. Æelite li biti dio rimskog svijeta bar na jedan dan pozivamo vas da posjetite Andautoniju u proljeÊe kada se odræava manifestacija ProljeÊe u Andautoniji poznato i kao Dani Andautonije, te u rujnu kada posjetitelji imaju priliku sudjelovati na Dionizijskim sveËanostima. Obje manifestacije kroz razne izloæbe, radionice i igraonice prezentiraju posjetiteljima pojedine teme iz rimskog æivota, a tko æeli moæe isprobati rimsku odjeÊu, hranu i piÊe prema starim receptima te zaigrati antiËki nogomet. veni vidi vici Info Arheoloπki park otvoren je od 1. svibnja do 1. studenoga. Radno vrijeme: subota i nedjelja od 12 do 18 sati. Od ponedjeljka do petka park je zatvoren, osim za najavljene grupe prema dogovoru. www.andautonia.com 5 Plemeniti puti i obiËaji Jurjevske sveËanosti Doπel je, doπel, zeleni Juraj UoËi dana sv. Jurja 23. travnja, stari grad Lukavec tradicionalno oæivi za vrijeme jurjevskih sveËanosti kada se ispred njega pali najveÊi krijes kojim se simboliËki tjera zima, a slavi nadolazeÊe proljeÊe. Stari grad Lukavec, simbol turopoljskog plemstva, nalazi se u srediπtu Turopolja pokraj istoimenog mjesta i potoka Lukavec, nedaleko od Velike Gorice. Izgraen je u svrhu obrane od Turaka krajem 15. stoljeÊa te kao spomenik burne povijesti ovoga kraja predstavlja nezaobilaznu toËku svakoga tko navraÊa u Turopolje. 6 Nad glavnim ulazom s portalom i grbom Plemenite opËine turopoljske iz 1752. godine uzdiæe se visoki toranj u kojem se nalazila kapelica posveÊena sv. Luciji. Osim svete Lucije, Turopoljci su s posebnim πtovanjem i brojnim obiËajima slavili dan sv. Jurja, odnosno Jurjevo, kao praznik proljeÊa i poËetak gospodarske godine. Povijest Turopolja bila je velikim dijelom obiljeæena ratovima pa ne Ëudi πto je upravo ovaj svetac i rimski vojni Ëasnik proglaπen zaπtitinikom Turopolja po kojemu brojne crkve i kapele, kao i æitelji ovoga kraja, nose ime. BuduÊi da se njegova svetkovina nalazi na granici izmeu zimske i ljetne polovice godine, sveti Juraj postao je zaπtitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke te je uz njega vezan niz obiËaja koji su se u manjoj mjeri znali razlikovati od mjesta do mjesta. Nekoliko dana prije, ili u rano jutro na samo Jurjevo, jurjevski ophodnici zvani jurjaπi ili jurjevËani obilazili su sela u bliæoj i daljoj okolici: djevojËice su nosile koπarice i vrbove granËice te bi iπle od kuÊe do kuÊe i skupljale darove pjevajuÊi posebne ophodne jurjevske pjesme dok bi jedan od djeËaka predstavljao zelenog Jurja dræeÊi okiÊenu zelenu granu u ruci. Za jurjaπa je bilo karakteristiËno noπenje barjaka sa zavezanom trobojnicom i crvenim rupcem, a na vrhu bi se nalazila poculica, granËice ili jabuka. NaveËer uoËi Jurjeva kao i na samo Jurjevo na raskrπÊima su se palili krijesovi oko kojih su se okupljali djeca i odrasli uz pjesmu, ples, πale i preskakanje vatre jer se vjerovalo da Êe ih vatra i dim jurjevskog krijesa oËuvati od svake bolesti i zla u iduÊoj godini. Najstariji zapis jurjevske pjesme potiËe upravo iz Turopolja, a ulomak pjesme napisao je Ivan KukuljeviÊ Sakcinski 1860. godine: KukuvaËica zakukavala kiroles! U zelenom lugu, na suhom drugu kiroles! Zelen Jurja kres nalaæe kiroles! Njegva e lepa kuna kapa kiroles! Zelen njegov je kepenek kiroles! Znate li? Viπnja Huzjak 1957. godine izdala je publikaciju pod nazivom Zeleni Juraj o jurjevskim obrednim obiËajima u Hrvatskoj, a rezultati tih istraæivanja bili su temelj za organiziranu obnovu jurjevskih obiËaja u Velikoj Gorici i okolici krajem 80-ih godina 20. stoljeÊa. Mladi jurjevËani 7 Plemeniti puti i obiËaji Legendfest - festival Ëarobnih priËa »arobna formula za dobru zabavu »itajuÊi zanimljivu povijest starog grada Lukavca moæete pronaÊi podatak kako su se nekoÊ upravo na tom mjestu odræavala suenja vjeπticama, a dokaz tomu je i coprniËki zatvor koji se nalazi u prizemlju kaπtela. Poznata hrvatska spisateljica Marija JuriÊ Zagorka velik dio radnje romana KÊi LotrπÊaka i Gordana smjestila je u Turopolje, upravo u starom gradu Lukavcu gdje su prema njenim rijeËima vjeπtice Ëesto stizale u pohode. A kakve su joπ priËe vezane uz ovaj kaπtel moguÊe je vidjeti i doæivjeti krajem svibnja na Legendfestu - festivalu narodnih priËa, legendi i mitova Info www.legendfest.hr 8 ZagrebaËke æupanije. Festival je multimedijalan, ukljuËuje sve tipove umjetnosti i namijenjen je svim uzrastima koji mogu uæivati u brojnim izloæbama, kazaliπnim predstavama, radionicama ali i gastronomskoj ponudi turopoljskog kraja. Tijekom dva dana programa oko zidina i u samom dvorcu moæete susresti divove, patuljke, vjeπtice, Ëarobnjake, vile, vojnike, plemiÊe, a pjesnici i pripovjedaËi svojim skeËevima, glazbenim i plesnim toËkama oæivljavaju brojne legende u povijesnom kaπtelu. Drveno graditeljstvo Turopolja Drvo kao simbol æivota Hrastove πume - bogatstvo velikogoriËkog kraja Posebno obiljeæje ovom kraju dalo je πumsko bogatstvo buduÊi se drvo koristilo ne samo za gradnju seoskih domova nego i za izradu svih uporabnih predmeta u domaÊinstvu (posebice u izradi πkrinja, preslica, tkalaËkih stanova, zipki...). Osnova tradicijskog graditeljstva je hrast luænjak, kao autohtoni graevni materijal kojemu su domaÊi majstori znali udahnuti duπu. Od hrastovine su podizane seljaËke kuÊe - hiæe, kurije - ladanjske kuÊe imuÊnijih Turopoljaca (poput primjerice kurije ModiÊ-BedekoviÊ u Donjoj Lomnici, kurije AlapiÊ u Vukovini i JosipoviÊ u Kurilovcu, kurije ZlatariÊ u Bukevju), Ëardaci - drveni domovi na kat s prekrasno ukraπenim stubiπtima (neke od posebno lijepih primjera moæete pronaÊi u Mraclinu, Velikoj Mlaki, Buπevecu, Posavini) te drvene kapele. Kod gradnje domova i sakralnih graevina u Turopolju nije bilo velikih razlika: koriπteni su istovrsni elementi i materijali te je primjenjivan rustiËan naËin obrade. Kapela sv. Trojstva, Gladovec Pokupski 9 Drveno graditeljstvo Turopolja UmijeÊe vrijednih ruku Elementi tradicionalne gradnje Graene u teπkim gospodarskim prilikama, nakon rata s Osmanlijama, kurije i manje kuÊe vrlo Ëesto su se gradile na jednostavan naËin koji odlikuje horizontalno slaganje planjki, spajanih drvenim klinovima koji se u uglovima preklapaju u stari hrvaπki vez neotesanih krajeva greda ili nemπki vez otesanih krajeva. Pokrov kuÊe nekada je bio πop - raæeva slama, zatim πindra - drvene daπËice, a danas crijep. Kako bi zaπtitili zidove prizemlja Ëesto su dodavali potkrovek -zaπtitnu strehu u razini stropa prizemlja. U unutraπnjosti takvog doma nalazili su se veliki zadruæni stolovi oko kojih su se skupljali za vrijeme jela i dogovora posla za iduÊi dan. Vrlo spretno izraivali su i drvene πkrinje: od najmanjih u kojima su dræali svoje dokumente, nakit, novac do onih veÊih dimenzija za spremanje rublja ili æita. ©krinje su imale i veliku ulogu u svadbenim obiËajima kada bi se u njima na dan vjenËanja prevozio mladenkin miraz u novi dom. Nemπki vez Obitelj se uvijek okupljala oko stola 10 Tradicionalne drvene preslice (detalji) Na drvenim gredama stropa moæete pronaÊi ucrtane inicijale iz krπÊanske tradicije poput motiva kriæa, kaleæa, srca kao i imena vlasnika te datacije koje su se Ëesto upisivale, tj. urezivale na glavnoj stropnoj gredi (sljemenu), a katkada iznad ulaznih vrata. KuÊe su gradili seoski majstori paliri, koristeÊi se stoljetnim narodnim iskustvom i vjeπtinom. Bili su organizirani u druæine, a na dobrom glasu Urezana greda u kuriji ModiÊ-BedekoviÊ bili su paliri iz KuËa, »iËke Poljane, Bukevja i Lijevih ©tefanki. Turopoljske kuÊe bile su posebne i po tome πto ih je bilo moguÊe premjeπtati s mjesta na mjesto pomoÊu raznih drvenih pomagala kojima su vlekaËi stajna ili krulci prevlaËili - premjeπtali kuÊe. Iako su u gradnji kuÊa i sakralnih objekata drvo zamijenili drugi materijali, obrada drva ostala je æiva tradicija u izradi instrumenata i suvenira. Datacija izgradnje iznad ulaznih vrata kapele Ranjenog Isusa na Plesu Vrata od krËa 11 Drveno graditeljstvo Turopolja »ardaci i kurije Toplina turopoljskog doma Do podizanja nasipa u drugoj polovici 19. stoljeÊa podruËja doline Kupe i Save bila su povremeno poplavljena. Zbog velike vlaænosti tla, Turopoljci su podizali svoje kuÊe na stupove i tako su nastali Ëardaci. Donji dio drvenih kuÊa nikada nije sluæio za stanovanje, nego su se tu nalazile πute ili potiæe (spremiπta za orua) dok su stambene prostorije bile iskljuËivo na katu. Najpoznatije primjerke ove gradnje moæete pronaÊi u Mraclinu i Posavini s poput Ëipke prekrasno izrezbarenim trijemovima i vanjskim stubiπtima. Danas su to zaπtiÊeni spomenici kulture koji govore o graditeljstvu i graditeljima u minulim stoljeÊima. »ardak - æupni dvor u Velikoj Mlaki Uz jedinstvene drvene kapele, u graditeljstvu posebno se istiËu drvene kurije kao primjer autohtone stambene gradnje imuÊnijih ljudi ovoga kraja, a meu njima najbolje je saËuvana kurija ModiÊ-BedekoviÊ u Donjoj Lomnici. U prizemlju kurija nalazile su se gospodarske prostorije, a na katu je obiËno bilo pet velikih soba. NajveÊa, zvana palaËa s velikim stolom, sluæila je kao blagovaonica, a do nje se nalazio salon s klasiËnim namjeπtajem te joπ tri spavaonice. Prostrana dvoriπta okruæivala su kurije, a neka od njih pretvorena su u lijepe parkove. Kurija ModiÊ-BedekoviÊ Kurija - æupni dvor u Starom »iËu Znate li? Hrvatski ban Josip JelaËiÊ imao je obiteljsko imanje i kuriju u Kurilovcu gdje je kao mladiÊ proveo tri godine oporavljajuÊi se od bolesti grla. 12 Kurija ModiÊ-BedekoviÊ, Donja Lomnica Primjer graanske kulture stanovanja Kurija ModiÊ-BedekoviÊ, podignuta 1806. godine, istiËe se kao primjer autohtone stambene gradnje turopoljskog kraja, a cijelo imanje ubraja se meu najvrijednije primjere graditeljske kulturne baπtine srediπnje Hrvatske te je zaπtiÊeno kao spomenik kulture 1972. godine. U kuriji je sve zadræalo dah proπlosti, a prostorije krase lijepo oËuvane keramiËke peÊi za grijanje, stilski namjeπtaj, slike po zidovima poznatih i nepoznatih umjetnika, svjetiljke i porculan te rodoslovlje obitelji ModiÊ. Posebno zanimljiv detalj predstavlja pod predvorja od kamenih oblutaka koji su uzeti iz obliænjeg potoka. Ako zaæelite odmor i predah u hladu, moæete ga pronaÊi u prostranom dvoriπtu s parkom gdje se nalazi i sukaËnica, prostorija za spravljanje hrane. Posljednje stanovnice kurije bile su sestre Vilma i Milka BedekoviÊ koje su svojim umjetniËkim radom obiljeæile æivot ovog dvora, a zbog vrlo dobre oËuvanosti i nedavne obnove danas ondje moæete doæivjeti ljepotu ladanjskog æivota na prijelazu s 19. na 20. stoljeÊe. Info Kuriju je moguÊe posjetiti uz prethodnu najavu djelatnicima Muzeja Turopolja na telefon 01/6221 325 / www.muzej-turopolja.hr 13 Drveno graditeljstvo Turopolja Drvene kapele Ljepota vrijedna pronalaæenja Drvene kapele predstavljaju najviπi domet narodnog graditeljstva barokne arhitekture na podruËju Sjeverne Hrvatske, graene ponajviπe u razdoblju od 17. do poËetka 20. stoljeÊa. Iako ih je do danas ostao saËuvan mali broj, drvene kapele ovog podruËja posebno su zanimljive zbog svoje tipoloπke razliËitosti, a jedna od karakteristika nekih drvenih turopoljskih kapela je dodavanje predvorja u kojima se obavljao obred na blagdane i u dane proπtenja. Smjeπtene najËeπÊe na malenom breæuljku pokraj sela, okruæene visokim i starim stablima, s malenim drvenim Kapela Ranjenog Isusa na Plesu 14 zvonikom uklopile su se skladno u pejzaæ. Uvjereni smo da Êe vas oduπeviti svojom arhitektonskom jednostavnoπÊu i originalnoπÊu te mnoπtvom detalja koji svjedoËe o umjetniËkim sposobnostima puËkih majstora palirskih i tesarskih druæbi Turopolja. Misa se u veÊini kapela sluæi na blagdan zaπtitnika ili prilikom neke druge sveËane prigode. Ako ih æelite posjetiti nekim drugim danom to je moguÊe uz prethodnu najavu, a kljuË najËeπÊe Ëuva æupnik ili netko od mjeπtana. Kapela sv. Ivana Krstitelja u Buπevcu Kapela sv. Barbare, Velika Mlaka Dragulj baroknog graditeljstva Ova je graevina najljepπi i najreprezentativniji primjer drvenog baroknog sakralnog graditeljstva Sjeverne Hrvatske. Graena je od turopoljske hrastovine planjki i svjedoËi o preko tri stoljeÊa tradicije gradnje u drvetu. U njezinoj unutraπnjosti nalazi se lijepi krilni oltar iz 17. stoljeÊa s prikazima æivota i muËeniπtva sv. Barbare s jedne te Kristove muke s druge strane. Na tabulatima i drvenim oplatama poput galerije slika naπeg domaÊeg slikarstva saËuvano je oko 150 oslikanih ploha s prikazima svetaca i biljnih motiva. U kapeli se nalazi rijedak ikonografski prikaz sv. Kümmernisse, raspete svetice s bradom. Ona je prema legendi bila lijepa kÊer portugalskog kralja koja se, kako bi izbjegla udaju za poganskog princa, predala u ruke Kristu s molitvom da je unakazi kako je viπe ni jedan muπkarac ne bi poæelio. Uz nju je takoer vezan motiv o siromaπnom guslaËu kojem je Kümmernissa s kriæa, nakon dugog i upornog sviranja, dobacila zlatnu cipelu. Uz crkvu je prenesen jednokatni drveni Ëardak s trijemom od rezbarena drva koji sluæi kao æupni dvor i zajedno s crkvom Ëini skladnu cjelinu. sv. Kümmernissa Info Kapelu je moguÊe posjetiti uz prethodnu najavu na telefon 01/6234-761. Æupa sv. Barbare, ©kolska 33, Velika Mlaka 15 Tradicijski naËin æivota Kako se nekad æivjelo Narodni obiËaji i vjerovanja turopoljskog kraja Uz kapele i crkve takoer su vezani i brojni obiËaji koji su se izvodili za vrijeme crkvenih blagdana i sveËanosti. Poznate su bile turopoljske svadbe s mnoπtvom obiËaja uz proπnju, voænju opreme, dolazak mladenke u novi dom. Odræavale su se zimi, najËeπÊe na faπenjsku nedjelju i trajale su tri dana, a Ëesto se æenilo viπe parova odjednom. Veselje se nastavljalo raznim pokladnim obiËajima uz preruπavanje, ophode sudionika i na kraju spaljivanjem faπnika. Nakon veselog faπniËkog razdoblja, ludovanja, pjesme i plesa stigla bi Pepelnica. Toga dana æene su iznosile sve posue i prokuhavale ga u lugu da ga oËiste od svih masnoÊa, buduÊi da nastupa vrijeme Korizme, vrijeme posta i odricanja. Na samu Pepelnicu gospodar kuÊe predavao je kuhaËu novoj gazdarici, jednoj od æena koja Êe kroz iduÊih godinu dana biti glavna kuharica i domaÊica za Ëitavu zadruænu obitelj. Nekad se u Turopolju stanovniπtvo udruæivalo u obiteljske Suvremeni prikaz turopoljske svadbe FaπniËka povorka iz 1960-ih godina Ogranak SeljaËke sloge Buπevec od 1967. godine nekoliko je puta prikazao Turopoljsku svadbu, dramatiziranu pripovijest Josipa KovaËeviÊa u kojoj su opisani æivot i svadbeni obiËaji Turopoljaca. 16 Znate li? zadruge koje su se ekstenzivno bavile poljoprivredom, a okupljale su po nekoliko naraπtaja iste obitelji pod jednim krovom. Takav naËin stanovanja nalazimo sve do prve polovice 20. stoljeÊa, a najpoznatija zadruæna kuÊa bila je ona obitelji Arbanas u Donjoj Lomnici koja je brojila 30 Ëlanova. Za vrijeme Korizme nisu se pripremale sveËanosti, oblaËilo se jednostavno, a æive boje posteljine zamijenile su one bijele ili sa æutim motivima. Zadnja nedjelja pred Uskrs je Cvjetna nedjelja. Tada su mladiÊi iz svake kuÊe nosili u crkvu na posveÊivanje posebno isprepletene grane drijenka ili imele koje bi nakon blagoslova zataknuli na kuÊnu gredu te bi tamo stajala cijele godine jer se smatrala zaπtitom od groma i oluje. Na Veliku subotu ili sam Uskrs nosila se hrana na posveÊenje, a posebno mjesto imao je okrugli bijeli kruh - sveËanica. Nakon posveÊenja jela, mlade sneje utrkivale su se do svojih kuÊa jer ona koja je prva stigla bila je pisanica - najbræa, najvrednija i najspretnija. Vjerovalo se da Êe njena kuÊa te godine biti najnaprednija u obavljanju poslova u polju i da Êe njen kukuruz prvi biti okopan. Na BoæiÊ se do sredine proπlog stoljeÊa nije kitio bor veÊ samo grane bora posebno sloæene i objeπene, najËeπÊe, na stropnu gredu iznad stola - takav se ukras nazivao kinË. Nakon ukraπavanja kuÊe, naveËer je slijedio Ëin „donoπenja BoæiÊa u kuÊu“ kada bi stariji muπkarac s muπkom djecom otiπao u πtalu po slamu, a u kuÊi bi se ugasila sva svjetla. Zatim bi sa slamom i svijeÊom uπli u kuÊu govoreÊi „Dej vam Bog picekov, racekov, telekov, ædrijebekov, pajcekov, mujcekov, æira, mira i Boæjeg blagoslova.“ Svadbena povorka u Buπevcu, 1969. Kruh sveËanica 17 Tradicijski naËin æivota Ljepota narodnih noπnji Umjetnost tkanja Tradicijska kultura izrazito se njeguje i prenosi na nove naraπtaje diljem Turopolja kroz brojna folklorna druπtva, a sve to moæete i sami doæivjeti ako posjetite neku od brojnih smotri folklora koje se organiziraju na cijelom podruËju Turopolja. Upravo na smotrama folklora dolazi do izraæaja bogatstvo narodne umjetnost kroz ples, glazbu, pjesmu, a naroËito ljepotu narodnih noπnji koje 18 Ëine veliko etnoloπko blago turopoljskog kraja. Turopoljska noπnja, po svojim najbitnijim sastavnim dijelovima, sliËna je ostalim noπnjama sjeverozapadnog dijela Panonije, a obavezni dijelovi æenskog ruha bili su suknja rubaËa, pregaËa fertun i bluza sa πirokim rukavima te opleËje ili koπulja s uskim rukavima πvabica. Za Turopolje su znaËajne crvene i modre pisanke s gustim tkanjem, ali takoer i bijele rubaËe sitno nabrane po duæini s gornjim dijelom zvanim kikliπÊe. Pokrivanje glave udanih æena kao vidljivi znak njezinog statusa prastari je obiËaj saËuvan do danas. Odmah poslije vjenËanja mladoj sneji su se motale pletenice oko punteka na zatiljku i kosa se pokrivala kapicom, poculicom - turopoljskom ili posavskom halbicom i preko svega se stavljala peËa (marama). Poculica je prekrivala cijelu kosu, izraivala se od domaÊeg platna te se najËeπÊe obrubljivala πirokom domaÊom ili kupovnom Ëipkom. Tekstilni predmeti bez ukrasa nazivaju se prostima, a oni ukraπeni s malo bijelog veza sluæili su u vrijeme æalovanja i nosile su ih starije æene. Jarko crvena boja bila je predviena iskljuËivo za mlade, te za vrlo sveËane i vesele trenutke. Muπka noπnja u cijelom je Turopolju gotovo svugdje jednaka te se sastoji od πirokih platnenih gaÊa i rubaËe - koπulje πirokih rukava, na prsima bogato izvezene bijelim vezom. A kako se æivjelo, oblaËilo i jelo u starim obiteljskim kuÊama ili kurijama moæete vidjeti u Muzeju Turopolja gdje se nalazi bogata etnografska zbirka. Vrijedan doprinos oËuvanju i obnavljanju tradicije daju i radionice narodnih noπnji gdje se s puno ljubavi izrauju razliËite noπnje i prenosi znanje na buduÊe naraπtaje. Znate li? »uvari pjesme i plesa turopoljskog kraja: FA „Turopolje”, Velika Gorica / FA ©iljakovina / Ogranak „SeljaËke Sloge”, Buπevec / KUD „»iËe” / KUD „DuËec”, Mraclin / KUD „GradiÊi” / KUD „MiËevec”/ KUD „Nova Zora”, Donja Lomnica / KUD „Pleso” / KUD „Stari Grad", Lukavec / KUD „©Ëitarjevo” / KUD „Velika Mlaka” / Ansambl „Zlatne godine“ / Gradski zbor „Franjo pl. LuËiÊ“ / HPD „KuËani“ / VIS „Jane” 19 Turopoljske zaπtitnice Sveta Lucija Navjeπtaj boæiÊnog svjetla U pisanim izvorima crkva Navjeπtenja Blaæene Djevice Marije u Velikoj Gorici prvi puta se spominje u prvoj polovici 14. stoljeÊa. Kada je 1893. godine temeljito obnovljena prema nacrtima zagrebaËkog arhitekta Hermana Bolléa, na njezino proËelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite opËine turopoljske koja je bila glavni investitor radova. SvetiËino ime Lucija znaËi svjetlost pa krπÊani smatraju da ona navijeπta dolazak velikog svjetla boæiÊne noÊi. Zaπto je baπ sv. Lucija zaπtitnica Turopolja objasnio je poznati povjesniËar Emilij Laszowski u knjizi Povijest Turopolja u kojoj navodi kako su se u proπlosti glavna spraviπËa Plemenite opËine Znate li? 20 turopoljske redovito odræavala svake godine oko Jurjeva, a od kraja 16. ili poËetka 17. stoljeÊa na dan 13. prosinca tj. na blagdan sv. Lucije. Danas se na taj dan sveËano obiljeæava i Dan grada Velike Gorice, a u tjednu koji prethodi blagdanu u gradu se organiziraju brojna kulturna dogaanja pod nazivom Lucijini dani. Za svetu Luciju u narodu Turopolja vezano je nekoliko obiËaja. Tako bi nekada jedna od djevojaka, ogrnuta u bijelu plahtu, s lampaπom i koπaricom punom svijeÊa obilazila domove starih zadruga. U kuÊama bi bio mrak, a ona bi u svakoj kuÊi zapalila novu svijeÊu dok bi je ostale æene darivale orasima i ljeπnjacima. U doba adventa, na blagdan sv. Lucije, sijala se pπenica, a po visini pπenice proricalo se kakva Êe te godine biti pπenica na polju. Govorilo se „Kakva pπenica u tanjuru, takva u polju”. Majka Boæja Vukovinska Zagovornica vjernika Osim kao plemenitaπi i Ëuvari narodnih obiËaja i tradicije, Turopoljci su poznati i kao marijanski narod. U ovom kraju mnoge crkve i kapele posveÊene su Gospi, a najpoznatije je zasigurno marijansko svetiπte u Vukovini. Crkva Pohoda Blaæene Djevice Marije pripada meu najstarija ovakva svetiπta u ovom dijelu Hrvatske, a prvi puta se spominje u 16. stoljeÊu. Na mjestu danaπnje æupne crkve nalazila se do sredine 17. stoljeÊa mala drvena kapela sa zvonikom posveÊena Blaæenoj Djevici Mariji, ali se veÊ 1630. godine spominje kao proπtenjarska kapela. Crkva je tijekom vremena puno puta dograivana, a danas je to jednobrodna kasnobarokno - klasicistiËka crkva u kojoj su se Ëuvali brojni zavjetni darova vjernika kojima je Majka Boæja Vukovinska pomogla. Svake godine 15. kolovoza, u crkvi i prostoru oko nje, okupi se nekoliko tisuÊa hodoËasnika kako bi proslavili blagdan Velike Gospe, glavnu svetkovinu ove æupe. Pripreme za sam blagdan poËinju devet dana prije, sveËanim misama devetnicama na Ëast Majci Boæjoj Vukovinskoj i koje okupljaju velik broj vjernika iz velikogoriËkog kraja. 21 Turopolje kao inspiracija Znamenite liËnosti turopoljskog kraja Juraj HabdeliÊ - isusovac, pisac i leksikograf (Staro »iËe, 1609. - Zagreb, 1678.) Juraj HabdeliÊ bio je isusovac, kajkavski knjiæevnik, profesor i rektor zagrebaËkog isusovaËkog kolegija koji je njegovim zalaganjem bio uzdignut na stupanj sveuËiliπta. U svojim mnogobrojnim religiozno-moralnim djelima prikazao je i ondaπnje politiËke dogaaje, socijalne probleme svoga vremena (Zercalo Marijansko, Prvi otca naπeg Adama greh). Svojim hrvatsko-latinskim rjeËnikom Dictionar ili reËi slovenske iz godine 1670. godine zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja. Njemu u Ëast podignut je spomenik u Starom »iËu, osnovna πkola u Velikoj Gorici nosi njegovo ime kao i knjiænica isusovaËkog fakulteta u Zagrebu. 22 Slava pl. IπtvaniÊ (V. Gorica,1850. - Zagreb, 1944.) i August ©enoa (Zagreb, 1838. - Zagreb, 1881.) - romanopisac, pripovjedaË, pjesnik U povijesti Turopolja, osobito Velike Gorice, poseban trag ostavila je obitelj ©enoa. Poznato je da je August ©enoa u mladosti prijateljevao s brojnim Turopoljcima, pripadnicima Plemenite opËine turopoljske, a upravo je u Velikoj Gorici upoznao Slavu pl. IπtvaniÊ kojom se oæenio i koja mu je bila velika inspiracija i potpora u literarnom radu. Turopolje spominje u djelima Turopoljski top, Mladi gospodin i Diogeneπ, a njegov sin Milan suraivao je s Emilijem Laszowskim na knjizi Povijest plemenite opÊine Turopolja dok je drugi sin Branko na brojnim slikarskim platnima i grafikama oslikao ovaj kraj. O ovom poznatom paru snimljen je i kratki povijesno-dokumentarni film pod nazivom August i Slava ©enoa, a koji govori o njihovoj ljubavi kao i domoljubnim idejama. Franjo pl. LuËiÊ - hrvatski skladatelj, orguljaπ i glazbeni teoretiËar (KuËe, 1889. - Zagreb, 1972.) Ovaj poznati hrvatski skladatelj, po kojemu UmjetniËka πkola u Velikoj Gorici i Gradski mjeπoviti zbor nose ime, ostavio je veliki trag u hrvatskoj glazbenoj baπtini. Bio je izabran za æupana Plemenite opËine turopoljske, a na toj funkciji podigao je diljem Turopolja viπe πkola, Ëitaonica i knjiænica. Godine 1921. izabran je za nastavnika u novoosnovanoj MuziËkoj akademiji u Zagrebu gdje je predavao i dva puta bio izabran za rektora, te je osnovao svoju glazbenu πkolu Polyhimna. Nek zaori naπa pjesma Snaæno kao grom Sedam stotin ljeta slavi Turopoljski diËni dom. Sloæno naprijed braÊo mila Turopoljac æeli vijek Da ni jedna njemu sila Ne pomuti slavni stijeg. Turopoljski lug, veselje Stanovnicima ovoga kraja ponajviπe je poznat kao autor turopoljske himne napisane 1925. godine, Ëiji vam tekst donosimo ovdje: Njeg oblijeva Odre val Slavne borbe je znamenje Lukavec ponosni grad. Staru tvoju slavu pjeva Slavuj v lugu zelenom, O njoj priËa naπa djeva Svome dragom miljenom. Da nam uvijek sretan bude, Turopoljski diËni rod, Naπu dragu djedovinu Branit Êemo sloæno svi. Zato srca svi u jednu Ljubav Êemo sloæit mi. Boæe silni, Boæe sveti, Turopoljski brani dom. Ljubav, slogu nam podijeli, Ponos da smo rodu svom. 23 Turopolje kao inspiracija O Turopolju su pisali i skladali... Bogata povijest, srdaËni domaÊini i zanimljive priËe privukle su u Turopolje brojne pisce, umjetnike i istraæivaËe iz drugih krajeva Lijepe Naπe. Svi su oni iza sebe ostavili veliki trag i brojna djela koja na jedinstven naËin govore o povijesti i ljepotama ovoga kraja. SreÊko Albini i Milan Mrekar Emilij Laszowski Opera MariËon skladatelja SreÊka Albinija i autora teksta Milana Mrekara iz 1901. godine u tri Ëina opisuje dogaaje u Turopoljskom lugu i gradu Lukavcu u vrijeme francuske okupacije Turopolja. Arhivist i povjesniËar, uredio je arhiv u Velikoj Gorici te objavio velik broj rasprava, Ëlanaka i monografija iz podruËja srednjovjekovne povijesti Turopolja. Posebno su istiËu djela: Povijesni spomenici Turopolja sv. I-IV. (1904.) te reprezentativno monografsko djelo Povijest plemenite opÊine Turopolja u tri sveska (1910. - 1924.) koje je do danas temeljna knjiga o povijesti Turopolja od vremena Rimljana pa sve do poËetka 20. stoljeÊa. Slavko Kolar VeÊina njegovih najboljih pripovjedaka smjeπtena je u seosku sredinu VukomeriËkih gorica (Svoga tela gospodar, Breza, Kriza). Velika Gorica mu se oduæila nazvaviπi jednu od najduæih ulica u centru grada njegovim imenom. Adam Baltazar KrËeliÊ Ovaj zagrebaËki kanonik iz 18. stoljeÊa u svojim djelima iznio je dragocjene podatke o Turopolju i Turopoljcima (kako su se birali æupani za sv. Luciju, o ratu protiv Turaka, radu Nikole Hribara, Jurja Muliha...). Miroslav Krleæa U svojoj zbirci pjesama Balade Petrice Kerempuha Ëesto je spominjao Turopoljce te je oæivio brojne slike iz hrvatske, ali i turopoljske povijesti (o turopoljskim pravicama, turopoljskim protuturskim vojnama, restauracijama u gradu Lukavcu...). O vaænosti kajkavskog govora piπe u djelu Turopolska reπtauracija A.D. 1848. 24 Antun Gustav Matoπ Poznati hrvatski pisac u putopisima Kod kuÊe (PlaË drugi) i ObiËna πetnja piπe o Turopolju. Poznate su njegove rijeËi: Da si mi zdravo plemenita grofovijo, noseÊi ime plemenitog Tura, sa turom na plemenitim vodama Odri i Lomnici, sa glavom na zelenom vanjkuπu VukomeriÊa i s opancima na zelenoj vodi Ljutovida Posavca! Vojko MiklauπiÊ Roen u Velom ratu na Dugom otoku, ostao je zapamÊen kao marljivi sakupljaË turopoljske kulturne baπtine. Njegova obitelj posmrtno je objavila sva njegova etnografska i muzikoloπka istraæivanja u knjizi Plemeniti puti (1994.). Matko PeiÊ Slikar i knjiæevnik, sveuËiliπni profesor i autor brojnih knjiga o hrvatskim umjetnicima, u knjizi Skitnje jedno poglavlje posvetio je Turopolju u kojem su opisana mjesta Mala Mlaka, Kurilovec, Buπevec, Vukovina, Lukavec te stare turopoljske kurije. Boæidar Prosenjak Suvremeni velikogoriËki autor koji u svom djelu PriËa o kravati na zanimljiv i ilustrativan naËin govori o tome kako je kravata osvojila svijet svojom simbolikom i romantiËnom priËom. Marija JuriÊ Zagorka Radnja se nekih Zagorkinih romana velikim dijelom odvija u Turopolju, a i mnogi su elementi iz bogate povijesti Turopolja u njima vrlo spretno i originalno koriπteni. Nerijetko je citirala izvore iz povijesti Plemenite opËine turopoljske, posebice u romanima Gordana i KÊi LotrπÊaka. Ivan pl. Zajc Skladao je operu Seoski plemiÊ koja je izvedena 1910. godine i Ëija se radnja dogaa u vrijeme francuske provale u Turopolje. JeziËni πalabahter Pospominajte si turopolski! Naete li se u naπem kraju nemojte se libiti priupitati za smjer ili dodatnu informaciju naπe ljubazne æitelje. No, ne budite iznenaeni ako vam se priËini da govore sasvim drugim jezikom. Stariji Turopoljci naime koriste mnoπtvo arhaiËnih rijeËi koje potiËu iz kajkavskog narjeËja. KOD KUΔE ZA STOLOM Firunge - zavjese Kredenc - kuhinjski ormar BazlamaËa - kolaË od kukuruznog braπna Lukníca - drvena veÊa posuda Baæul - grah Najæe - tavan Cukor - πeÊer Rafung - dimnjak Mela - braπno ©arajzlin - æaraË za vatru Pecilki - mladi kukuruz ©katula - kutija Praæetina - omlet ©oπtar - postolar Trop - peËeno domaÊe vrhnje i maslac ©trojzuk - perina na kojoj se spava ispunjena kukuruznim peruπinjem ©tulenka - pernica za pribor (pribor za pisanje ili pribor za πivanje) Vajnkuπ - jastuk Æbanja - kanta za mast ©TO SE RADILO? »ehanje - kidanje perja Dumeti - biti zamiπljen Iti s prigledom - pohoditi rodilju Kantarenje - nositi mlijeko U ORMARU Lesikati se - bljeskati (lesiËe se nebo pred kiπu) Milo gledeti - tuæno, moleÊivo gledati AjnfuËno platno - jednostruko platno ObiraËa - kraa voÊa sa stabla Cojnki - pelene Potepati se - skitati se Cokule - drvene cipele Pridelati - prigraditi (uz postojeÊu graevinu) –une - vrsta nakita ©upiti - oπamariti Kikla - oprava, haljina Vuglédi - susret buduÊih mladenaca Koæun - prsluk od janjeÊe koæe Pumperice - duge æenske gaÊe (iti na vuglede -proπnja mlade) Zginuti - izgubiti Nakladnik: TuristiËka zajednica grada Velike Gorice Velika Gorica Tourist Board KuriloveËka 2, Velika Gorica tel./fax: 01/6222 378 e-mail: [email protected] www.tzvg.hr Za nakladnika: Milada MesariÊ direktorica TuristiËkog ureda Autorica broπure: Antonija Badurina Æakan Recezentica: Katja MatkoviÊ MikulËiÊ Fotografije: arhiv TuristiËke zajednice grada Velike Gorice arhiv TuristiËke zajednice ZagrebaËke æupanije arhiv Gradske knjiænice Velika Gorica arhiv Muzeja Turopolja Antonija Badurina Æakan, Emil BobesiÊ, Mladen Cukor, Andrej »ubra, Dario DrvodeliÊ, Petra JuriÊ, Robert KlariÊ, Robert Leπ, Hrvoje MarekoviÊ, Miroslav Marπan, Tomislav Masera, Juraj OdrËiÊ, Roberto PaviÊ, Ana Petrnac, Ana Plehinger, Zlatko Srbelj, Josip ©kof, Mario Æilec Fotografija na naslovnici: kapela sv. Petra i Pavla u Cerju Pokupskom, Josip ©kof TuristiËka karta: Goran M. ©timac Oblikovanje: Goran M. ©timac, studio Razum&OsjeÊaji Tisak: Tiskara Velika Gorica, 2014. Naklada: 1000 primjeraka www.tzvg.hr www.visitvelikagorica.com www.velikagoricatourism.com
© Copyright 2024 Paperzz
