Gluma je čin samoodređenja. Sve što je radnja nekog bića u

1
Gluma je čin samoodređenja. Sve što je radnja nekog bića
u fiktivnim okolnostima može se nazvati glumom. Tko može
biti dramski glumac? Osoba koja je darovita i koja radnju,
sukob, problem može tako igrati kao da je stvarnost. I praksa
je pokazala da se gluma najbolje uči na primjerima iz osobnog
iskustva. Gluma je svjesna organizacija radnje.
Darovitost?! Nema računala koje će provjeriti nečiju
glumačku darovitost. To povećava odgovornost osoba koje su
dužne prepoznati darovitost. Iskustvo će glumca naučiti nešto
što se naziva samozaborav u okolnostima izloženosti. U ime
lika mora učiniti i ono što u svakodnevnom životu nije karakteristično za njega samoga.
Neki ljudi spontano plijene tuđu pozornost, to je takozvani glumački šarm. To se ne da naučiti. Ali dobar glumac se
ne prepoznaje na ulici ili kafiću nego na sceni. Glumac cijeli
život uči spontano, iskreno i istinito igrati na sceni, u suglasnosti s osobnim organskim procesima i u svoje ime. „Daske koje
život znače“ često znaju biti nesigurne, trule, crne, pune
prašine, ali uistinu znače i jesu – plemenit, dubok život!
Izv. prof. art. Mira Perić Kraljik,
glumica, pjesnikinja i dramski pisac
IMPRESSUM
Izdavač: KAZALIŠTE „MIKA ŽIVKOVIĆ“ – RETKOVCI
Matije Gupca 7, 32 282 Retkovci
Kontakt broj: 099/801 – 63 – 15 (Marko Sabljaković)
Urednik: MARKO SABLJAKOVIĆ
Lektura: IVANA PETRIČEVIĆ, prof.
Grafičko oblikovanje: DEJAN DURAKOVIĆ
ZEBRA, Vinkovci
Tisak: ZEBRA, Vinkovci
2
25. SMOTRA KAZALIŠNOG STVARALAŠTVA
U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI
RETKOVCI, 2013.
UMJETNIČKI RAVNATELJ
MARKO SABLJAKOVIĆ
PROGRAMSKO VIJEĆE
ORGANIZACIJSKI ODBOR
MARIJA MRVIČIN, predsjednica
MARKO SABLJAKOVIĆ
ZVONIMIR ŠINJORI
MARKO PRANJIĆ
ŽELJKO MRVIČIN
MAJA RONČEVIĆ
ZDRAVKO ŠINJORI
ANICA PROŠENSKI
DANIJEL BOBINAC
ANA MIJAKOVIĆ
LJUBICA LOVRIĆ
KATICA ZETOVIĆ
ĐURO PERKOVIĆ
KATICA ŠTEFANČIĆ
MARIN LOVRIĆ
LJUBICA HASILO
ZVONIMIR ŠINJORI, predsjednik
BRANKO GALIĆ, dipl. ing.
MILAN ŠPOLJARIĆ, dipl. ing.
IVAN BENKOVIĆ, prof.
MARKO MILIČEVIĆ, dipl. ing.
IVAN NENADIĆ, prof.
STJEPAN ĐURKOVIĆ, mag. ing. agr.
JASNA PULJIĆ, prof. predškolskog odgoja
IVANA PETRIČEVIĆ, prof.
ŽELJKO PULJIĆ, prof.
ANDRIJANA RAGUŽ, dipl. učiteljica
JOSIP FILIPOV
JASNA MATIJA SABLJO
ŽELJKO KOMLJENOVIĆ
ROBERTA MESIĆ
PROSUDBENO POVJERENSTVO
Izv. prof. art. MIRA PERIĆ KRALJIK, glumica, pjesnikinja i dramski
pisac, predsjednica Prosudbenog povjerenstva
MARIJA MRVIČIN, glumica Kazališta „Mika Živković“ – Retkovci,
članica Prosudbenog povjerenstva
NEVENKA ŽIVKOVIĆ-BUCA, učiteljica u mirovini, glumica KUD-a
„Dramski amateri“ – Retkovci (od 1971. do 1990. godine), članica
Prosudbenog povjerenstva
3
DOBRODOŠLICA SUDIONICIMA
Poštovani kazališni entuzijasti, ljubitelji scenske i drugih umjetnosti,
Vukovarsko-srijemska županija i župan gospodin Božo Galić te
Općina Ivankovo i načelnik gospodin Branko Galić žele vam ugodan boravak
u jedinoj nam Slavoniji, području bogatom kulturnim blagom i zbivanjima.
Neizmjerna nam je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas okupljene i razigrane u žarištu kazališnog amaterizma, u našim Retkovcima.
Želimo da vam boravak u ovom prekrasnom mjestu ostane u lijepom
sjećanju na 25. kazališne susrete – izniman događaj za kulturu i kazališni
amaterizam Vukovarsko-srijemske županije.
Vukovarsko-srijemska županija i Općina Ivankovo
Stanovnici Retkovaca doživjeli su niz lijepih nadnevaka, širile su se
vijesti o selu koje je postojalo, u tijeku Susreta, jedna velika pjesma, znalo
se razgaliti, ali i uvući u sebe, živjeti tihim latentnim životom
svakodnevlja – kad se kazališni amateri raziđu.
Selo je bilo takvo, selo takvo i ostaje, spremno na sve što ga u
budućnosti čeka. A budućnost Smotre kazališnog stvaralaštva i nije ništa
drugo nego prigoda da živimo svoj trenutak, pogledamo unaprijed i
prisjetimo se onih koji su nekadašnje Susrete dramskih amatera započeli.
Svako je prisjećanje na Susrete – kakvi su nekad bili i koji su njihovi
dosezi danas – jedna mala svečanost.
4
RETKOVAČKI KAZALIŠNI SUSRETI
RIJEČ UMJETNIČKOG RAVNATELJA
25. SMOTRE KAZALIŠNOG STVARALAŠTVA
U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI
25 godina prožetih neizmjernim entuzijazmom
i snagom pokretačkog duha
…Često se kaže da je amaterizam važan zbog ljudskih razloga: ljudi se
bave nečim višim od pukog materijalizma, nečim što ih raduje i oplemenjuje, a
tako se i oživljava život zajednice što je naročito važno u ova naša individualizirana vremena samoće. Kazališni amaterizam važan je i za društvo u cjelini jer
obrazuje kazališnu publiku, podiže u toj publici i potrebu za umjetnosti i prag
očekivanja!... (Sanja Nikčević, Kazališni amaterizam ili popunjavanje praznina
profesionalnog teatra, U povodu 52. festivala hrvatskih kazališnih amatera, Stari
Grad na Hvaru, 16. – 20. svibnja 2012.)
Godine 1975. na poticaj kazališnih zanesenjaka i velikih entuzijasta, redatelja Himze Nuhanovića i retkovačkog učitelja Mike Živkovića postadoše Retkovci, tada gotovo svima nepoznat i zabačen kutak Slavonije, mala kazališna
bajka. Bajka?! Da, upravo to. Autori retkovačke kazališne bajke oživiše svoje
protagoniste i oni postaše dio nas, dio retkovačkih hladnih siječanjskih večeri,
maleni dio u srcima mnogih Retkovčanki i Retkovčana. Mika Živković s velikom ljubavlju prema kazališnom amaterizmu i svojim Retkovcima punih petnaest godina pisao je bogatu povijest i ne sluteći koliko je kazališna čarolija uzela
maha ne puštajući Retkovce već dvadeset i pet godina iz središta kulturnih
zbivanja tijekom hladnih zimskih večeri.
Zbog tih malih čuda oživjeli su brojni likovi, odigrane mnoge predstave,
sklopljena nova prijateljstva, a Retkovce u neprimjetnom kutku plodne nam i
neiscrpne slavonske grude pohodiše veliki glumci, ljudi od pera i kista u čast i
slavu retkovačkog srca, čovjeka koji utka dušu kazališnim susretima – Miki Živkoviću. 25. smotra kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji i
jest prilika da se prisjetimo onih koji su počeli pisati retkovačku kazališnu bajku,
ali i okrenemo list ispisujući novu sadašnjost i misleći na ono što nam nosi siječanjska večer na nekim budućim susretima s novim kazališnim junacima ove
priče.
Pažljivim odabirom pokušali smo publici ponuditi šarolik repertoar uzimajući u obzir da retkovačka publika prepoznaje kvalitetu amaterskih predstava i
iz godine u godinu pokazuje svoju neprikosnovenu kulturu gledanja kazališnih
predstava razlikujući amaterizam od diletantizma.
5
Poštovani ljubitelji kazališne umjetnosti, osamnaest ovogodišnjih družina
i preko stotinu glumaca amatera predstavit će vam svoje uratke koje ćete, uvjeren
sam, ponovno nagrađivati pljeskom, čime odajete veliko priznanje ne samo
glumcima i njihovim redateljima već i nama, organizatorima, koji smo uložili
velik dio sebe u pripreme i organizaciju ovog iznimnog događaja za kulturu
Vukovarsko-srijemske županije, ali i cijele Hrvatske.
I na ovogodišnjoj posljednjoj večeri Smotre kao vrhunac svih zbivanja
nastupit će poznati hrvatski kazališni i televizijski glumci Sandra Lončarić Tankosić i Otokar Levaj, a svojom monodramom publici će se predstaviti i mlada
glumica Aleksandra Demše.
Poštovani posjetitelji, cijenjena publiko, ponovno imate prigodu proglasiti
najbolju predstavu zaokružujući ocjenu koju smatrate da je kazališna družina
zaslužila po vašem mišljenju. Programsko vijeće i Organizacijski odbor neće zaboraviti nagraditi i vas koji budete kontinuirano posjećivali sve kazališne predstave i stoga – budite uporni u vašim dolascima.
Hvala svim sudionicima ovogodišnjeg programa, svim dragim prijateljima, sponzorima i donatorima, medijskim pokroviteljima te prije svega generalnim pokroviteljima Smotre: VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI i županu Boži Galiću te OPĆINI IVANKOVO i načelniku Branku Galiću, što svi zajedno doprinosite razvoju kazališno-scenske umjetnosti, ali i umjetnosti uopće.
Svim posjetiteljima, gostima, kazališnim amaterima – zaljubljenicima u
kazališnu i umjetnost uopće, želim da vam boravak u našim Retkovcima pruži
nezaboravne trenutke i lijepa sjećanja na dvadeset i pete kazališne susrete u
našem selu.
Kazalište je život! Volite kazalište!
…Znam da nema brige za opstanak kazališnog amaterizma. On će
postojati i biti važan, jer što god nedostaje profesionalnom kazalištu, kazališni
amaterizam će nadomjestiti!... (Sanja Nikčević, Kazališni amaterizam ili
popunjavanje praznina profesionalnog teatra, U povodu 52. festivala hrvatskih
kazališnih amatera, Stari Grad na Hvaru, 16. – 20. svibnja 2012.)
Dobro došli na 25. smotru kazališnog stvaralaštva
u Vukovarsko-srijemskoj županiji!
Marko Sabljaković, umjetnički ravnatelj
6
…NAŠIH 25 GODINA
UTKANIH U DUŠU KAZALIŠNIH SUSRETA
Nevenka Živković-Buca, učiteljica u mirovini, supruga Mike
Živkovića, nekadašnja glumica KUD-a „Dramski amateri“ – Retkovci
(od 1971. do 1990. godine) i počasna članica Kazališta „Mika Živković“ –
Retkovci
Sve ovo što danas imamo trebamo zahvaliti nekolicini kulturnih i prosvjetnih djelatnika naše Općine koji su svojim entuzijazmom i požrtvovnošću uspjeli pokrenuti kazališni amaterizam naše regije. On postaje u pravom smislu
riječi – jedini nositelj kulturnog života u selu i okuplja velik broj članova.
Na inicijativu kazališta i amatera iz Retkovaca i Nuštra 1974. godine organizirani su prvi Susreti dramskih amatera Općine Vinkovci i tada su nastupili
samo amateri spomenutih sela.
Povezivanje i suradnja s vinkovačkim kazalištem bio je poticaj i obveza
za nastavak kulturnog rada.
Susreti su se održavali svake godine u zimskom periodu, a prekinuti su za
vrijeme Domovinskog rata. Oni kasnije postaju Smotra koja traje gotovo mjesec
dana. Družili smo se s glumcima, slikarima, kiparima, pjesnicima i kazališnim
amaterima naše regije. Gledatelji su uživali u zimskim večerima i lijepim trenucima provedenim s amaterima iz različitih sela i gradova te gledajući predstave
koje su ih ponekad znale ražalostiti, a najčešće nasmijati.
…Bilo je lijepo družiti se zajedno s našim nezaobilaznim Mikom, a
Momčilo Popadić u Slobodnoj Dalmaciji davne 1989. godine piše sljedeće:
„…Pripremati različite predstave, igrati različite uloge i oduševljavati svoju
publiku koja je u velikom broju bila uvijek tu i uvijek s pažnjom i ljubavlju pratila nas. Kažu mnogi: 'Takve publike nigdje nema.'.“ I tako… Godine su prošle…
25 godina kazališnih susreta… Danas su mladi, ambiciozni ljudi pokretači
i inicijatori novih Susreta, ali su tu i stariji glumci amateri. Zajedno mogu sve.
Ipak, nešto ostaje isto – glumci i gledatelji, kao i uzajamna ljubav i želja da to
zauvijek traje jer jedno bez drugog ne može.
Ana Mijaković, nastavnica, članica Kazališta „Mika Živković“ –
Retkovci, nekadašnja glumica i voditeljica dramskog ansambla KUD-a
„Sloga“ – Retkovci (od 2004. do 2010. godine)
Velik dio svog kazališnog, nadasve glumačkog rada utkala sam u nekadašnji KUD „Dramski amateri“ – Retkovci koji je neformalno počeo djelovati od
1971. godine da bi se 1975. godine osamostalio i nastavio djelovati pod vodstvom učitelja i ravnatelja OŠ u Retkovcima Mike Živkovića. Mika je dobro poznavao članove naše dramske družine pa gotovo nikada nije pogriješio niti u
podjeli uloga. Kao jednu od najtežih i najzahtjevnijih svojih uloga smatram ulogu majke u drami Hasanaginica, dok sam iskreno i s velikom ljubavlju dušu
7
utkala svom najdražem liku Kaje u drami Inoče. Ponosna sam na sve godine koje
sam provela i što još živim i radim s mlađim generacijama na stvaranju i promicanju kazališnog amaterizma u svojim Retkovcima.
Oduvijek su mi bili dragi nastupi gostiju, profesionalnih glumaca. Uživali
smo u druženju s njima – uvijek s mišlju: oni su profesionalci, od toga žive, a mi
amateri ne ovisimo o nastupima na sceni, ne moramo razmišljati o čuvenoj rečenici: „Daske koje život znače“, jer pozorničke daske ne moraju značiti samo život nego i smrt – osobito u slučaju neuspjeha na pozornici. Tu je najveća prednost amatera, članova kazališnih družina. Neopterećenost, nego samo rad iz ljubavi za scenske nastupe.
Svom retkovačkom kazalištu i kazališnim susretima želim još mnogo
uspješnih godina ispunjenih entuzijazmom i kao što naslov prije kaže – snagom
pokretačkog duha.
Zvonimir Šinjori, član Kazališta „Mika Živković“ – Retkovci,
nekadašnji glumac, predsjednik KUD-a „Sloga“ – Retkovci (od 2004. do
2010. godine), predsjednik Organizacijskog odbora Smotre kazališnog
stvaralaštva (od 2011. godine)
Godine 2008., na radost svih žitelja našeg sela, obnovljena je kulturna
manifestacija kojom smo se ponosili, a to su bili nastupi kazališnih amaterskih
družina, kojima su se pridruživali i mnogi eminentni glumci s jednom jakom
željom: pokloniti vrijeme sebi i drugima, oplemeniti sebe i sve druge oko sebe. A
to znači voljeti ono što radiš, čemu poklanjaš svoje vrijeme, a to je korijen
amaterizma.
U atmosferi rasta dramskih amaterskih susreta rodila se želja u velikom
broju mladih, ali i starijih glumaca amatera da na svoju ruku poduzmu borbu za
kazalištem, za stvaranjem novog doma, polazeći od činjenice da kazalište (pa i
amatersko) uvijek i svagdje baš ljudskošću svojeg nastupanja i misterioznim
travestiranjem osoba izaziva znatiželju.
Osnivanje amaterskog kazališta u Retkovcima ne treba shvatiti kao hir
mladih nezadovoljnih nasljednika starijih dramskih amatera, nego kao želju da to
kazalište postane kulturni centar u ruralnoj sredini – na korist čitavoj Vukovarsko-srijemskoj županiji – koji će, u prvom redu, služiti iznošenju slavonskog i
njemu srodnog književnog blaga, i to na način koji pružaju specifične slavonske
mogućnosti.
Veliko priznanje treba odati prvom organizatoru Susreta dramskih amatera u Retkovcima Miki Živkoviću, koji, nažalost, više nije s nama.
Mi, njegovi sljedbenici radimo onako kako nas je on učio, a to je želja za
bogaćenjem Susreta mnogim novim idejama, za druženjem i razmjenom iskustava i dogovora, što smo i dokazali na obnovljenim Susretima u Retkovcima.
8
Marija Mrvičin, dopredsjednica Kazališta „Mika Živković“ – Retkovci,
glumica, predsjednica Programskog vijeća Smotre kazališnog stvaralaštva
(od 2011. godine)
Dvadeset i pet godina kazališnih susreta u Retkovcima opisat ću kroz
dvadeset i pet neizostavnih riječi koje najjasnije oslikavaju sve ono što je utkano
svih ovih godina u neizmjernu ljubav prema kazališnoj priči koja traje i traje… i
nadam se da će ostati trajno upisana u srce Retkovčana.
LJUBAV, amateri, volonteri, tradicija, prijateljstva, slobodno vrijeme, odricanje, želja, inat, prkos, probe, smijeh, suze, svađa, bol, ne mogu, glad, umor,
ispočetka, putovanja, iščekivanje, uspjeh, publika, pljesak i ponovno nezaobilazna LJUBAV… Sve ovo karakterizira i dušu retkovačkih kazališnih susreta.
Vjerujem da će Smotra kazališnog stvaralaštva i u budućim vremenima
pisati prekrasnu povijest mojih i naših Retkovaca.
Ana Cvenić, nastavnica, članica Prosudbenog povjerenstva na obnovljenim V. susretima dramskih amatera u Retkovcima (2008. godine), pružila je
veliku potporu retkovačkim kazalištarcima u obnavljanju Susreta i Smotre
Pruža nam se prigoda prisjetiti se povijesti umjetničkog djelovanja u službi hrvatskog naroda, njegove kazališne umjetnosti i kulture u manjem mjestu.
Evocirati spomen na dvadesetpetogodišnje kulturnoumjetničko djelovanje
u okvirima jedne životne sredine bilo bi nepotpuno bez isticanja imena osoba
koje su definirale temeljnu fizionomiju životnog ambijenta, a nisu ostavljale
tragove na koje bi se mogla primijeniti Eliotova izreka: Bje poput pijetla misleći
da sunce izlazi kako bi čulo njegov kukurijek.
U opreci takvoj izreci stoji ime lika bez kojeg Retkovci ne bi bili to što
danas jesu: centar kazališnih amaterskih družina u svojoj županiji, mjesto radosnih susreta ljudi, mjesto koje otkriva Nikolu Živkovića Miku kao društveno angažiranog intelektualca, pomalo vizionara, koji je svojom ljudskom neposrednošću htio nadmašiti suvremenu komunikaciju među ljudima, a njoj je najviše
primjeren pojam: otuđenje.
„Ni jedan medij“ – govorio je glumac Josip Genda – „ne može pružiti veće zadovoljstvo od neposrednog kontakta glumca, živog čovjeka i publike u gledalištu.“
Htijenje vizionara Živkovića duboko se ukorijenilo u srce njegovih nasljednika, koji, zajedno sa svojim mještanima, uživaju u svojim postignućima i
planovima. U želji da njihovim kazalištarcima sve staze i namjere dobro završe,
pomaže njihova zainteresirana, vrlo kulturna sumještanska publika, o kojoj možemo govoriti da je ona dio baštine našeg naroda i njegove duhovne dimenzije.
Prateći predstave retkovačkih glumaca amatera, moglo bi se reći da slijede ovakav naputak: „Ne uspoređuj se previše s drugima jer možeš ostati ogorčen
i prazan. Uvijek će biti i manjih i većih od tebe.“ (Šimun Šito Ćorić)
Retkovački kazalištarci, neka vam svaka predstava bude vrijedna za vidjeti, za nasmijati se, za užitak!
9
Himzo Nuhanović, prof., redatelj, kazališni djelatnik i organizator
brojnih kazališnih manifestacija u Vukovarsko-srijemskoj županiji,
pokretač nekadašnjih Susreta dramskih amatera Općine Vinkovci u
Retkovcima
Kazalište u selu
Retkovački kazališni susreti kao događaj i njihovo nastajanje svojevrsni
su kulturni fenomen, dok četvrtstoljetna tradicija samo potvrđuje opravdanost
ideje nastale davno gotovo prije četrdeset godina u Retkovcima kod legendarnog
učitelja i kulturnog djelatnika Mike Živkovića, gdje sam u prostoru predvorja
Osnovne škole pogledao Ogrizovićevu Hasanaginicu, što su je s puno ljubavi i
glumačkog zanosa izveli Mika i njegova supruga Buca, vrlo čisto i glumački
čitljivo. Uz čašicu i poznatu Mikinu (i Bucinu) gostoljubivost dogovorili smo da
Retkovci, a to je značilo Mika, krenu s Kazališnim susretima Općine Vinkovci
jer smo znali da mnoga sela već imaju povremene predstave, bave se kazališnim
amaterizmom i ostaju anonimna jer ih nije imao tko organizirati. Kako sam
umjetnički vodio Vinkovačko kazalište, moj je zadatak tada bio obavijestiti i
okupiti kazališne seoske družine, a Mika je preuzeo sve potrebno da se uredi
Dom, dok će Vinkovačko kazalište s tehnikom pomoći da grupe imaju potrebnu
scensku tehniku u Retkovcima. I tako je počelo.
Dramski amaterizam tih je godina bio u punom zamahu i dobro organiziran u Hrvatskoj putem Prosvjetnog sabora u Zagrebu i gotovo su svi gradovi
imali svoja amaterska kazališta, a bili su podijeljeni po regijama. Najbolje organizirani bili su baš Slavonci s godišnjim okupljanjima na Susretima dramskih
amatera Slavonije i Baranje koji su se održavali svake godine u drugom gradu.
Ući u taj krug nije bilo lako. Prvo selo uključeno u slavonsku dramsku asocijaciju bili su Retkovci.
Jasno, nije sve išlo glatko i odmah. Godinama se razrađivala koncepcija
Susreta. Prvi zanosi dali su dobre rezultate, počele su nicati dramske skupine i
samostalne i one uključene u mjesne KUD-ove i program je bujao. Uglavnom je
igrana slavonska baština, a bilo je i alternative. Dovodili smo i goste, i to najpoznatija glumačka imena Hrvatske i drugih republika. Prvi je bio Šovagović sa
svojim Đukom Begovićem, a zatim su stizali i drugi – od Šerbedžije do Čkalje.
Sve je to pedantno zabilježeno u Mikinoj vođenoj dokumentaciji. I to bio trebalo
monografski srediti – Festival to zaslužuje. Jer kako se kaže: Što nije zapisano,
nije se ni dogodilo. I što idemo dalje, sve je teže jer mnogih svjedoka tog vremena više nema.
I medijski, Susreti su odjeknuli. Stizali su novinari iz svih krajeva Jugoslavije, od Beograda, Sarajeva, Ljubljane, a stalna potpora hrvatskih medija bila
je velika. Dnevni tisak, tjednici pisali su o malom čudu u seocetu pod nazivom
Kazalište u selu. I za to postoji dokumentacija. Dobro to znam jer sam mnoge
dočekivao na vinkovačkom kolodvoru i vodio u Retkovce.
Uloga Retkovaca, Mike i krasnih entuzijasta daleko je ispred mojih zasluga. Trebalo je velikog zalaganja samo da se održi dramska skupina, a da ne
10
govorimo da je tih dana središte kazališnog zbivanja u vinkovačkoj Općini bilo u
Retkovcima. Trebalo je kvalitetno urediti Dom, stvoriti uvjete za održavanje
predstava, logistiku, propagandu i biti uzoran domaćin s bogatom trpezom za
sve, i to gotovo cijeli zimski mjesec. I nabaviti sredstva za sve to u uvijek za kulturu teška vremena. Oko sredstava najviše se trudio retkovački OOUR PIK-a u
Retkovcima, te je zasluga tadašnjeg rukovoditelja Mate Blažinkova iznimno velika. I tako je to trajalo do Domovinskog rata. Mika je zauvijek otišao i nastala je
praznina.
I onda se događa novo čudo. Dramski susreti iznikli su ponovno kao iz
pepela. Mlada generacija Retkovčana ponovno je prepoznala kulturne vrijednosti
utemeljene na entuzijazmu Mike i zaljubljenika u kazalište. Osobno sam im
zahvalan na preporodu kazališne scene u Retkovcima, na obnavljanju Kazališnih
susreta, na kazališnim projektima koji svake godine iznenađuju svojom svježinom i kreativnom kvalitetom.
RAZGOVOR S POVODOM
Oštra, ali dobronamjerna kritičarka
Izv. prof. art. Mira Perić Kraljik, glumica, pjesnikinja i dramski pisac, već
petu godinu za redom predsjednica je Prosudbenog povjerenstva Smotre
kazališnog stvaralaštva s vrlo teškom zadaćom – ocijeniti kazališne amatere i
njihove predstave, pohvaliti, kuditi ili pak opravdavati svoje odluke. Nimalo lak
zadatak svakog kritičara, složit ćete se. No, Mira je od samih početaka imala
jasan cilj – primijeniti svoja znanja i glumačko iskustvo na druge, ali i učiti od
drugih.
Gospođo Perić Kraljik, što za Vas znači rad u Prosudbenom povjerenstvu Smotre
kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji?
Prvo moram naglasiti da bih radije usmeno odgovorila na sva Vaša pitanja, ovako sada moram biti i pismena, u usmenom bih odgovaranju iskoristila
svoju glumačku darovitost, no šalu na stranu. Rad u Prosudbenom povjerenstvu
doživljavam kao veliku odgovornost i prilazim mu odgovorno i ozbiljno. Rad u
Povjerenstvu znači mi provjeru amaterskih kazališnih kriterija, ali i moju provjeru kazališnog znanja, iskustva, mudrosti te radost upoznavanja novih kazališnih
ljudi.
Petu godinu za redom predsjednica ste Povjerenstva. Koji su bili Vaši prvi
dojmovi 2009. godine?
Vrijeme baš brzo prolazi, no ne smeta, još sam u cvijetu mladosti…
Sjećanja su mi vrlo snažna. Putujući po gustoj magli do Retkovaca postavljala
11
sam si niz pitanja, kao na primjer: kakvu kazališnu kritiku trebaju amateri,
trebamo li uopće amatersko kazalište, treba li kazališne amatere kritizirati, koliko
trebam biti objektivna prema njihovom radu, a da ne ugušim njihov rad i
kazališnu ljubav? Amateri svoj rad temelje na kazališnoj ljubavi, ti zanesenjaci
uz svoj redoviti posao izdvajaju mnogo svog slobodnog vremena za kazališnu
umjetnost. To je već jako mnogo. U glavi mi se množilo mnogo pitanja, ali sada
nakon pet godina znam i odgovore.
Je li kazališni amaterizam napredovao u ovih nekoliko godina?
Odgovorno tvrdim DA. Sjećam se predstava gdje glumci nisu znali tekst
napamet, što je rušilo cijeli ritam predstave, sjećam se silnih glumačkih pretjerivanja, sjećam se predstava bez ikakve redateljske koncepcije, sjećam se neizgrađenih međuodnosa likova, zatim za vrijeme predstave privatnih pogleda i smijeha glumaca… Već prošle godine sve kazališne predstave odisale su visokom
amaterskom kvalitetom.
Smatrate li da su redatelji kazališnih družina Vaše savjete i kritike kasnije znali
primijeniti u radu s glumcima?
Da, znali su. I sama sam bila ugodno iznenađena. Uvijek sam upućivala
dobronamjerne kritike. Uostalom, nije mi draga riječ kazališna kritika jer me
asocira na presudu, želim biti dobronamjeran kritičar, a ne sudac. Kritičar uglavnom ne poznaje stručni zanat, glumica sam, i baš tu želim pomoći kazališnim
amaterima. Uputiti ih u tajne zanata. Tijekom predstave izoštrim oči, uši, iskustvo, a za okruglim stolom trudim se biti brza, konkretna, čak davati i konkretne
glumačke primjere, amatere glumce najviše zanima kako su glumili, ali žele čuti
stručno razmišljanje o svim elementima predstave, trudim se biti i pedagoški
nastrojena, ali nisam uvijek nužno pozitivna, ne spuštam kriterije. Zbog toga se
izlažem riziku da imam mnogo pobornika i mnogo protivnika, ali sve družine su
željne kazališnog znanja, a to je najvažnije.
12
Uvijek se polazi od zaključka da amateri moraju učiti od profesionalaca. Jeste li
Vi mogli naučiti ponešto prateći amaterske kazališne predstave?
Da, učila sam i još uvijek učim. Gledanje amaterskih predstava uči me kazališnoj mudrosti. Njihova energija, kazališna zaljubljenost meni je fascinantna.
Sve to upijam i svaki put se mirna, obnovljene energije vraćam kući.
Kakvi su Vaši kriteriji pri ocjenjivanju? Je li bilo neugodnih iskustava, neprihvaćanja kritika, ljutnje?
Budući da se tridesetak godina profesionalno bavim glumom, a najviše
sam spoznavala iz osobnih glumačkih padova i uspona, prema svom glumačkom
radu sam vrlo stroga, godinama sam razvijala samokritičnost. Iskrenost je temelj
glumačkog rada. Kao glumica i sama sam ponekad teže prihvaćala negativnu
kritiku. Znala sam se i ljutiti i plakati. To je dio glumačkog posla i jako razumijem glumce amatere kad teško prihvate moje sugestije što nije bilo dobro u
predstavi. Imaju se pravo ljutiti, braniti, ja ih samo molim da izdvoje vrijeme i
razmisle što sam im rekla. Oni odlučuju hoće li prihvatiti moje upute.
Kazalište „Mika Živković“ kao organizator kazališnih susreta u Retkovcima?
Izvrsni ste organizatori! Izvrsni ste domaćini! Vaše glumačke minijature
prije svake predstave su originalne, maštovite, duhovite, autentične, dobro komuniciraju s publikom. Publika ih obožava. Pljesak je uvijek urnebesan. Voljela bih
da zadržite druženja i razgovore poslije predstave jer toga je sve manje i u profesionalnim kazalištima.
Budućnost retkovačkih kazališnih susreta, odnosno Smotre kazališnog stvaralaštva?
Retkovčani imaju dugu kazališnu tradiciju i ako ste je znali njegovati do
sada, od sada ćete još više. Nedostatak novaca vas ne smije obeshrabriti, kazališta nikada nisu imala dovoljno novaca. Kazališna ljubav je velika pokretačka
snaga, na nju moraju reagirati i sponzori i političari. Nažalost, strah od neimanja
se uvukao u sve društvene pore, novac daje životnu intonaciju, postao je mjera.
Kazališna tradicija pokazala je da su se i u neimaštini rađala velika dramska
djela. Kazalište će živjeti dok ima čovjeka, bez obzira na njegovo imovinsko
stanje. Kazalište daje mogućnost čovjeku da bude ispred svog vremena! Ono je
jedna vrsta umjetničkog proroka!
Kada biste se danas mogli ponovno odlučiti, što biste odabrali: glumica u
amaterskom kazalištu ili akademska glumica u nacionalnoj kazališnoj kući?
S ovim životnim i scenskim iskustvom nisam sigurna da bih bila glumica.
Sigurno bih bila u kazalištu, ali što…? Možda dramski pisac, redateljica, ravnateljica… Ne, ministrica kulture ha-ha… Tko jednom stane na prašnjave daske…
Ah, to znate… S poštovanjem!
Razgovarao: Marko Sabljaković
13
KARTE ĆE BITI U PRODAJI SAMO
26. siječnja, 20. i 23. veljače,
DOK ĆE NA OSTALIM DOGA\ANJIMA
BITI OMOGUĆEN DOBROVOLJNI
PRILOG POSJETITELJA.
$
SUBOTA, 26. siječnja 2013.
18,30 sati
Izložba slika – LJERKA BOŽINOVIĆ, Vukovar
LJERKA BOŽINOVIĆ
Rođena je u Šarengradu, a živi u Vukovaru od 1974. godine gdje je zasnovala radni odnos u Poreznoj upravi – općina, gdje i danas radi, ali u Uredu
državne uprave.
„Kada i kako sam zavoljela slikarstvo? To je često pitanje s kojim se susrećem još i danas. Volim slikarstvo oduvijek, ono je stalno prisutno u meni. U
djetinjstvu je najviše crteža nastalo na obali Dunava, na njegovom bajkovitom
pijesku, to je bila moja omiljena slikarska ploha“, kaže Ljerka o sebi.
Tehnika kojom slika su ulja na platnu i suhi pastel. Veliku ulogu u njezinom slikarstvu imali su pokojni prof. dr. Antun Bauer i hrvatski slikoputopisac
Matija Pokrivka koji su joj dali dragocjene smjernice i savjete kako dodatno
razviti od Boga danu darovitost.
Prva samostalna izložba u progonstvu bila je u hotelu Laguna, koja je bila
izvanredno posjećena, a posebno mjesto zauzimali su njezini Vukovarci. Imala je
50 samostalnih izložbi, kako u domovini tako i u inozemstvu, te 20-ak skupnih.
Za svoj doprinos u slikarstvu Ljerka je nagrađena mnogim priznanjima i
zahvalama na koje je jako ponosna. Njezine slike nalaze se u privatnim zbirkama
od Japana do Australije. Osnivač je Hrvatske likovne udruge, a potom i Vukovarskih slikara čija je predsjednica. Ponosna je na svoju udrugu, jer svojom
14
marljivošću, ljubavlju i radom članovi održavaju razne kolonije i radionice, kako
s djecom tako i sa starima i nemoćnima. Njihov rad humanitarnog je karaktera
kojim promoviraju likovnu kulturu u našoj Županiji i šire.
Živi i radi u Vukovaru, Olajnica 1/18.
Tel.: 032/ 441 ‒ 895, mob.: 098/ 972 ‒ 53 ‒ 93
19,00 sati
SVEČANOST OTVORENJA
25. SMOTRE KAZALIŠNOG STVARALAŠTVA
U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI
19,20 sati
KAZALIŠTE „MIKA ŽIVKOVIĆ“ – RETKOVCI
Pero Budak
TEŠTAMENAT
Adaptacija i prilagodba: Andrijana Raguž
Uloge:
Ljudan ............................................Željko Mandić
Kika................................................Mirjana Galić
Joco ................................................Đuro Perković
Maka ..............................................Andrija Badžek
Manda ............................................Katica Štefančić
Cuka ...............................................Maja Rončević
Vrane..............................................Danijel Bobinac
Narikača .........................................Vesna Šinjori
Ludonja ..........................................Ivan Musić
Anka...............................................Anica Prošenski
Režiser ...........................................Marko Sabljaković
TV statisti.......................................Mirjana Lovrek
Maja Rončević
Maria Perković
Režija: Andrijana Raguž
Scenografija: Dejan Duraković
Izrada scenografije: Mario Mrvičin i Mirko Mrvičin
Šminka: Ruža Miler
15
Odabir glazbe i koreografija: Andrijana Raguž
Oblikovanje svjetla i zvuka: Mirko Mrvičin i Zdravko Šinjori
Inspicijent: Marko Pranjić
Voditelj tehnike: Antun Brajković
Izvršni producent: Marko Sabljaković
Idejno rješenje plakata: Marina Jurčević, Zebra, Vinkovci
Predstava je realizirana u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku.
Trajanje: 90 minuta
Pero Budak, poznat ponajprije kao autor dramskih djela obojenih izrazito
regionalnim koloritom i jezikom, autor je i drame Teštamenat, koja u podnaslovu
nosi žanrovsku odrednicu lakrdije, a također je utemeljena na folklorističkim elementima te predstavlja sliku Like sredinom 1960-ih godina. Radnja Budakove
drame zasnovana je na bizarnoj priči o lakrdijašu Ljudanu, koji se proglasi mrtvim zbog ugovora sa stranom televizijom koja snima narodne običaje kraja, a
među kojima su i karmine. Sumještani njegovu neslanu šalu progutaju, no ubrzo
se sâm Ljudan počinje zapletati u mrežu vlastitih laži zaplećući tako priču na nakaradnim elementima, punu sirovih šala i jednostavna humora, koja se ostvaruje
ponajprije u karikaturnim likovima. Lička prostodušnost, naime, projicirana je na
čitavu lepezu živopisnih likova: Kika je odana i vrijedna domaćica, Narikača u
snimanju vidi priliku da izađe iz anonimnosti, a i zaradi nešto novca, na vidjelo
izađu i osobine pohlepna licemjera Make, tu je i seoski slaboumnik Ludonja...
Likovi su glavni adut drame, dok šira slika mentaliteta ostaje blijeda, a društvene
i medijsko-kritičke ambicije Budakova komedija pokušava ostvariti postupkom
teatra u teatru. Pojam koji pokriva brojne mogućnosti dodira i preklapanja zbilje/fikcije/kazališta u ovom slučaju podrazumijeva umetanje osnovne priče u
okvir dokumentarca koji snima TV ekipa, a koja smrt tretira tek kao zanimljivu i
medijski iskoristivu građu, dok u bilježenju narodnih običaja ne polažu mnogo
pozornosti na istinitost, vjerodostojnost koliko je važno da snimljeno bude šareno, bučno i dopadljivo, pa i sam redatelj nerijetko izvikuje: „Nije bitno koliko će
biti autentično, samo da bude efektno!“
$
NEDJELJA, 27. siječnja 2013.
19,00 sati
GRADSKO KAZALIŠTE BELI MANASTIR
NA PRVOJ CRTI BRAKA
(prema tekstu Plaćenici i mlaćenici autora
Miroljuba Nedovića i Timošenka Milosavljevića)
16
Uloge:
Anđelka, žena.................................Jelena Molnar
Darko, muž.....................................Aleksandar Momčilović
Eva, kuma ......................................Anamarija Embreuš
Marinko, Darkov brat.....................Stipan Vidak
Ljubinko, Marinkov sin..................Nebojša Šimić
Marko, kum....................................Mario Sinanović
Adaptacija i režija: Daniela Taslidžić Herman
Scenograf: Mario Sinanović
Kostimograf: Daniela Taslidžić Herman
Glazba i svjetlo: Zoran Herman
Produkcija: Gradsko kazalište Beli Manastir
Trajanje: 60 minuta
Predstava Na prvoj crti braka rađena je prema tekstu Plaćenici i mlaćenici autora Miroljuba Nedovića i Timošenka Milosavljevića, a u adaptaciji i režiji
Daniele Taslidžić Herman. Riječ je o uzbudljivoj priči o bračnim odnosima, a
zapravo je svojevrsna epopeja o podjeli nasljedstva niskih strasti i njiva pokraj
rijeke, koja nosi sve pred sobom i pred nama.
Belomanastirsko kazalište tijekom 2012. godine igralo je na značajnijim
kazališnim festivalima: 34. memorijal Dragutina Merca Nunoša i Ivana Nikolnikova Vanje, Belišće; Pozorište bez granica 2012., Tuzla (BiH); 2. festival amaterske kulture, Postojna (Slovenija); 2. međunarodno kazališno ljeto, Đurđevac;
2. komedija fest Bjelovar; 5. festival amaterskog kazališnog stvaralaštva Županja
te 3. festival kazališnog stvaralaštva, Beli Manastir, kao i u Kokenyju (Mađarska), Donjem Miholjcu, Virju, Duboševici, Krasici (Grad Bakar)… U svoj su
grad donijeli i 3 nagrade: najbolja predstava u svojoj kategoriji na Festivalu u
Postojni, najbolja muška uloga na Festivalu u Bjelovaru i najbolja muška uloga
na Festivalu u Županji.
$
SRIJEDA, 30. siječnja 2013.
17,00 sati
DJEČJA DRAMSKA DRUŽINA
KUD-a „BRANKO RADIČEVIĆ“ – PAČETIN
Miroljub Nedović
MARKO KRALJEVIĆ I MUSA KESEDŽIJA
Adaptacija i prilagodba: Cvetin Aničić
17
Uloge:
Marko Kraljević .............................Branislav Nudić
Musa Kesedžija ..............................Mihajlo Hadžić
Seljančica .......................................Ana Nudić
Konj Šarac......................................Goran Liščević
Guslar.............................................Vojislav Stanić
Knez Lazar ..................................... Nikola Šašlić
Glasnik ...........................................Vojislav Ignjatović
Starac Fočo.....................................Petar Lazić
Vila Raviojla ..................................Milica Novaković
Seljak .............................................Teodora Gluvaković
Pripovjedač ....................................Ruža Subić
Seljak .............................................Aleksandra Čeprnja
Redatelj: Cvetin Aničić
Scenografija: Aleksandra Kuđeljić
Trajanje: 30 minuta
Marko Kraljević i Musa Kesedžija je povijesno-ekološka komedija. Car
Lazar angažira Kraljevića Marka da sredi Musu Kesedžiju jer ovaj zagađuje
okolinu/baca vreće, zagađuje rijeke i zrak. Uz songove i koreografiju, Marko sa
svojim vjernim prijateljem Šarcem rješava ovaj ekološki problem u velikom
dvoboju s Musom. Predstava je vesela, smiješna, zabavna i pomalo poučna.
$
PETAK, 1. veljače 2013.
18,30 sati
Izložba fotografija RUKOPLET,
SILVIJA BUTKOVIĆ, Đakovo
SILVIJA BUTKOVIĆ
Rođena je u Osijeku 1964. godine, djetinjstvo je provela u Malom Lošinju
gdje je pohađala osnovu i srednju školu koju je, vrativši se u Slavoniju, završila
u rodnom gradu. Diplomirala je na Višoj komercijalnoj školi u Slavonskom
Brodu. S obitelji živi u Đakovu i djelatnica je Državne ergele lipicanaca Đakovo.
Svojim fotografijama sudjelovala je na pedesetak skupnih izložbi diljem
Hrvatske. Njezine su fotografije objavljivane i u stručnim časopisima. Kao aktivnoj članici Fotokino kluba Đakovo dodijeljena joj je plaketa Zajednice tehničke
kulture Osječko-baranjske županije za 2010. godinu za iznimna postignuća i do-
18
prinos od osobitog značenja za razvitak tehničke kulture na području Osječko-baranjske županije.
Svojim književnim i fotografskim radovima sudionikom je mnogobrojnih
natječaja diljem Hrvatske i svijeta (u Japanu, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i
SAD-u). Pjesme i prozni uradci objavljivani su joj u 50 zbornika diljem Hrvatske, od čega u zbornicima Hrvatskog sabora kulture od 2005. godine do danas,
uz mnogobrojne pohvale i priznanja. Njezini su haiku i haiga radovi uvršteni u
nekoliko antologija haiku poezije. Kao dugogodišnjoj članici Svjetskog haiku
društva u Japanu 2007. godine, pripala joj je titula Master Haiga Artist. Godine
2008. prima nagradu za haiku pjesništvo na Basho festivalu u Japanu, a 2011.
godine jedan joj je rad bio prezentiran među 500 najboljih u svijetu, na Haiku
Zidu u SAD-u, u Oregonu. Krajem 2011. godine dio postava izložbe fotohaigi
Oslobođena kap na poziv japanskog veleposlanstva pronašao je svoje mjestu u
tjednu Japanske kulture u Zagrebu.
Živi i radi u Đakovu, Marina Držića 12.
Tel.: 031/820 – 225, mob.: 091/511 – 41 – 96
19,00 sati
AMATERSKO KAZALIŠTE BELIŠĆE
Maks Resl i Maks Ferner
TRI SEOSKA SVECA
Uloge:
Načelnik Mate Lisec ......................Ivica Koprivnjak
Njegova žena Barica ......................Zdenka Zbanatski
Njihova kći Janica..........................Irena Fešiš
Kolar Pepek Sos.............................Vlado Farkaš
Pekar Nacek Kos............................Dinko Jukić
Sosova kći Jalžica ..........................Marija Lovrić
Učitelj Francek Hren...................... Igor Angirević
Imućna seljankinja .........................Vlasta Sumarev
Njezin sin Jankec ...........................Mario Dumančić
Župnik Kukavec.............................Josip Štefić
Liječnik dr. Klepec.........................Zlatko Anđulović
Seoska mešetarka baba Jalža..........Branka Cvetković
Sluškinja Micika ............................Sanja Farkaš
Režija: Ivica Koprivnjak
Scenografija i kostimografija: Mira Anić i Nela Puljek
Inspicijent: Ana Kavicki
19
Šaptačice: Nada Kavicki i Nevenka Blažević
Tehnički suradnici: Zvonimir Iveković, Marin Đurković i Mateo Mikolić
Trajanje: 90 minuta
Predstava Tri seoska sveca premijeru je doživjela 31. svibnja 2012. godine, a potom smo sudjelovali na kazališnim festivalima u Slavoniji, i to na 30.
smotri kazališnih amatera Slavonije i Baranje u Županji gdje je naš redatelj i glumac Ivica Koprivnjak osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu. Zatim smo igrali u Belom Manastiru na Festivalu kazališnog stvaralaštva i dobili nagradu za
najbolju kostimografiju. Krajem studenog predstavu smo odigrali i humanitarno
u Centru kulture Katančić u Valpovu za oboljelu sugrađanku, na što smo vrlo ponosni.
$
SUBOTA, 2. veljače 2013.
19,00 sati
BJELOVARSKO KAZALIŠTE
IMA LI MRTVIH?!
(prema tekstu Fernanda Arrabala)
Uloge:
Zapo ...............................................Ognjen Milovanović
Zipo................................................Antonio Futač
Tata ................................................Bruno Marić
Mama .............................................Sara Lovrić
Bolničarka 1 ................................... Antonija Prka
Bolničarka 2 ...................................Ana Malčić
Bolničar 1.......................................Matej Mikulandra
Bolničar 2.......................................Mihael Haraminec/Josip Herman
Režija: Vladan Ivković
Scenografija: Mirko Benkus
Kostimografija: Marija Šarić Ban
Tehnika: Ivan Ileković i Željko Futač
Organizacija: Maja Margareta Fabičević
Trajanje: 50 minuta
Jeste li znali da u cijelom ljudskom postojanju ne postoji ni jedan jedini
dan bez rata, ratovanja i krvoprolića?
20
Kako reći NE ratovanju? – Zašto NE predstavom?
I tako je nastala antiratna drama IMA LI MRTVIH!? koja na neobičan,
sarkastičan i često groteskan način govori o besmislu svih ratova, ratovanja i oružanih sukoba općenito.
Kao predložak za predstavu, mladim glumcima i njihovom voditelju i
redatelju predstave Vladanu Ivkoviću, poslužio je tekst Piknik u prirodi Fernanda Arrabala.
Na 52. festivalu hrvatskih kazališnih amatera predstava je osvojila nagradu za režiju.
Na 5. FAK-u osvojila je nagradu za najbolju režiju, nagradu za najbolju
sporednu mušku ulogu, nagradu za najbolju scenografiju i nagradu za najbolju
predstavu u cjelini.
$
NEDJELJA, 3. veljače 2013.
19,00 sati
SATIRIČKO KAZALIŠTE MLADIH SLAVONSKI BROD
Federico Garcia Lorca
DOM BERNARDE ALBE
Uloge:
Bernarda, majka ...................................................Anamaria Savić
Marija Josefa (Maria Josefa), majka Bernardina..Ivana Vukićević
Angustija (Angustias), kći Bernardina .................Lucija Krstičević
Magdalena, kći Bernardina ..................................Tena Sokolović
Amelija (Amelia), kći Bernardina........................Lorena Kasapović
Martirija (Martirio), kći Bernardina .....................Matea Bertagnoli
Adela, kći Bernardina .......................................... Marija Jakovac
Poncija (La Poncia), sluškinja..............................Ivana Martić
Prudencija (Prudencia).........................................Ružica Vrbat
Sluškinja...............................................................Adriana Babić
Prosjakinja............................................................Kristina Butković
Pepe Romano .......................................................Karlo Krznarić
Enrique Humanas.................................................Boris Novković
i kao gost
Antonio Marija Benavides ...................................Silvio Stilinović
Režija: Silvio Stilinović i Tomislav Goll
21
Kostimografija: Tajana Jurišić-Taja
Izrada kostima: Studio mode TA YA
Scenografija: Danko Hajnal
Plesna koreografija: Ružica Vrbat
Rekviziti i tehnika: Saša Karić
Izbor glazbe: Tomislav Goll
Plakat: Tomislav Goll – oblikovanje / Delibor Jakičić – tisak
Oblikovanje svjetla: Ivan Pešorda
Šminka: Slavica Pavičić
Trajanje: 70 minuta
DRAMA ŽENA U SELIMA ŠPANJOLSKE (1936.)
Zašto Lorca?!
…Posljednje je ovo djelo Federica Garcia Lorce. Djelo koje svojim univerzalnim pitanjima i traženjem odgovora plijeni i danas. Koliko je ljubav u stanju pokrenuti? A koliko strast? Kolika je količina strasti u prostoru u kojem je
strast prezrena? Valja shvatiti ozbiljno autora, velikog Lorcu, kada tvrdi kako je
tekst samo preslika događanja u španjolskome selu. Tradicionalizam suprotstavljen težnji oslobođenja. Bolje u ništavilo nego nikada osjetiti uzbuđenje ljubavi,
pokretanje strasti… Kroz likove Lorca naglašava kako diktatura, bez obzira na
razinu na kojoj vrši represiju, uvijek vodi prema jednom cilju: SLOMU! Diktature ili objekta diktata!
Tragedija je jednostavan, istinit i realan odgovor na diktaturu, tradicionalizam pa i sadizam života…
$
SRIJEDA, 6. veljače 2013.
17,00 sati
AMATERSKO KAZALIŠTE BELIŠĆE
DRAMSKI ANSAMBL MLADIH
Anto Gardaš
DUH U MOČVARI
Igraju:
Teo Dogaš, Tea Zečević, Igor Branković, Marta Šerić, Dora Molnar, Nina
Katavić, Domagoj Berečić, Luka Lipnicki, Eleonora Balog i Tina Kovač
Režija: Igor Angirević
22
Dramatizacija: Tea Zečević
Scenografija: Zdenko Krulić i Rahela Krulić
Suradnik na scenografiji: Tin Lacković
Kostimografija: Rahela Krulić
Glazba: David Krulić
Audiovizualni elementi: Tin Lacković, Dinko Jukić i Mateo Mikolić
Tehnički suradnik: Marin Đurković, Zdravko Pavlović i Monika Dogaš
Trajanje: 50 minuta
Učenica i glumica Tea Zečević (8. razred) napisala je prvu hrvatsku kazališnu dramatizaciju Gardaševog djela Duh u močvari. Premijeru smo odigrali 11.
svibnja 2012. godine i od tada do danas gostovali smo diljem Slavonije. U radu
dramskog ansambla mladih uvelike su nam pomogli studenti kulturalnog
menadžmenta u Osijeku, posebice Bojan Stanković.
$
PETAK, 8. veljače 2013.
18,30 sati
Izložba slika – SLAVKO VUKOVIĆ, Vinkovci
i
NADA PAVLOVIĆ, Ivankovo
SLAVKO VUKOVIĆ
Rođen je 27. srpnja 1956. godine u Vinkovcima u radničkoj obitelji.
Osnovnu i srednju školu (upravnu) završio je u Vinkovcima. Nakon srednje škole u Kastvu, nedaleko od Rijeke, završio je za prometno transportnog tehničara i
u Rijeci živio oko 6 godina radeći u kolodvoru Bakar kao prometnik vlakova.
U Vinkovce se vratio 1981. godine i dalje nastavio raditi na željeznici,
mijenjajući razna radna mjesta do danas.
Uz umjetnost, osim uz slikarstvo i glazbu, amaterski je vezan od predškolskih dana.
Izlagao je u Retkovcima (prvi put davnih 80-ih godina), Beogradu, Doboju, Kninu, Lovranu, Rijeci i Našicama.
U Rijeci 2010. godine na Međunarodnoj izložbi FISAIC ART EXIBITION, na kojoj je izlagalo 139 izlagača s 209 radova u raznim tehnikama, u
kategoriji I B drawings, graphics sa samo jednim poslanim radom osvojio je 6.
mjesto i diplomu.
Najčešći motivi vezani su uz ljepotu žene, konja i uz religijsku tematiku.
23
Iako s koristi svim tehnikama, najdraža mu je „crtanje“. Radovi koje je
uradio nalaze se u raznim gradovima i selima Hrvatske, kao i Švicarske,
Španjolske, Italije pa i Australije.
Jedno vrijeme bio je član Hrvatskog društva karikaturista (objavljivao je u
Iločkom listu i Glasu Slavonije) i član udruge Plavo svjetlo iz Zagreba.
U vrijeme Domovinskog rata, kao branitelj, izrađivao je i ambleme za
vojne postrojbe, što je objavljeno u Knjizi znakovlja HV-a Ankice Tuđman.
Živi i radi u Vinkovcima, A. B. Šimića 3.
Mob.: 098/413 – 957
NADA PAVLOVIĆ
Rođena je 13. siječnja 1983. godine u Vinkovcima. Osnovnu školu završila je u Štitaru, a srednju stručnu spremu u Županji. Trenutno sa suprugom živi u
Ivankovu, gdje je i udana.
Samouka je slikarica koja se crtanjem bavi još iz vremena ranog djetinjstva te joj je ono i najveća ljubav uz obitelj. Najčešće crta olovkom ili ugljenom,
što su joj i omiljene tehnike. Pretežno crta portrete, a najdraži su joj oni s licima
djeteta s obzirom da ju oduševljava njihova čistoća i nevinost.
Živi i radi u Ivankovu, Ivana Kozarca 63.
Mob.: 098/975 – 49 – 73
19,00 sati
GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH VITEZ
ZMIJSKA ČORBA
(tekst nastao u kolektivnoj suradnji glumaca)
Igraju:
Marko Mirković, Bruno Grebenar, Nikola Matković i Slaven Čalić
Režija: kolektivna
Glazba: Nataša Todorović
Svjetlo: Ana Gabrić
Foto: Filip Šarić
Grafička priprema: Borislav Sučić
Izvršni producent: Ivan Sajević
Trajanje: 60 minuta
Kako se pravi čorba od zmija, je li tupi nož dobar za ubijanje, hoće li se
Big Mama i Zumbula opet pojaviti na televiziji te je li on pronašao ženu svog ži-
24
vota i je li mu ona rodila sina? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja potražite
u novoj predstavi Gradskog kazališta mladih Vitez – Zmijska čorba.
Riječ je o novoj urnebesnoj komediji, odnosno već tradicionalno parodiji
z....a za koju su tekst, kostime, glazbu i režiju osmislili viteški kazalištarci –
Marko Mirković, Bruno Grebenar, Nikola Matković i Slaven Čalić.
$
SUBOTA, 9. veljače 2013.
19,00 sati
Predstavljanje zbirke pjesama SUMRAK EGA,
autorice izv. prof. art. MIRE PERIĆ KRALJIK
* Biografija autorice nalazi se na 39. stranici.
19,15 sati
GRADSKO KAZALIŠTE JASTREBARSKO
Nina Horvat
DOK NAS SMRT NE RASTAVI
Uloge:
Psihijatrica......................................Jelena Budimir Bekan
Gospođa .........................................Daniela Bobinski
Gospodin ........................................Dean Skok, Želimir Hrković
Muž ................................................Marko Severinac
Žena ...............................................Mia Matasić, Iris Sečen
Mladenac........................................Mario Lehpamer
Mladoženja.....................................Maja Novosel, Lana Vlašić
Ona.................................................Sonja Trgovčić, Antonia Fratrić
On...................................................Igor Stanković, Hrvoje Sertić
Režija: Frana Marija Vranković
Scenografija: Mario Jerčinović i Miroslav Borojević
Kostimografija: Sandra Brkljačić
Oblikovanje svjetla: Ivica Batušić i Krešimir Batušić
Tonsko vodstvo: Dražen Borovec
Rekviziti: Ivana Kokot Radelja
25
Šaptači: Sonja Stanković i Ivana Kokot Radelja
Trajanje: 60 minuta
„Četiri osobe umrle nasilnom smrću nalaze se u Čistilištu na grupnoj
terapiji. Psihijatar im pokušava pomoći da se pomire s načinom na koji su umrli
ne bi li doista mogli počivati u miru. Pacijenti su rijetko spremni na suradnju i ne
pokazuju nikakav napredak pa se Psihijatar odlučuje na očajnički potez – suočava ih s njihovim ubojicama. Gospodin i Gospođa, Muž i Žena, Mladenka i Mladoženja, On i Ona ponovo se susreću, ali stvari se ne odvijaju onako kako je
Psihijatar zamislio...“
Predstava se zbog ozbiljnosti teme ne preporučuje mlađima od 14 godina.
Nina Horvat rođena je 1989. godine u Zagrebu. Odrasla je u kazalištu.
Dugogodišnja je članica Učilišta ZKM-a. U Teatru Tirena igrala je u desetak
dječjih predstava i odgojnih kazališta. Posljednje četiri godine vodi radionice na
Kazališnom kampu Tirena. Dvije godine pisala je za kazališni web portal
Teatar.hr. Godine 2009. dobila je treću nagradu „Marin Držić“ za dramski tekst
Dok nas smrt ne rastavi. Maturirala je u Privatnoj klasičnoj gimnaziji, a diplomirala na Odsjeku dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Na
istom je fakultetu upisala i diplomski studij Kazališne dramaturgije.
Frana Marija Vranković završila je studij Kazališne režije i radiofonije na
Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade za ak.
god. 2010./11. te Stipendije „Tomislav Durbešić“. Sa skupinom studenata ADU
2009. godine osnovala je DeSADu, u sklopu kojega je režirala koncertna čitanja
dramskih tekstova studenata dramaturgije. Ovo joj je druga suradnja s Gradskim
kazalištem Jastrebarsko.
$
NEDJELJA, 10. veljače 2013.
19,00 sati
GOSTOVANJE
DRAMSKA SKUPINA
OŠ „AUGUST CESAREC“ – IVANKOVO
OTOK OSJEĆAJA
(nepoznat autor)
Igraju:
Sandra Naletilić, Sara Puškarić, Iva Žulj, Jela Jelić, Maja Katić, Marija
Karačić, Ivona Rako, Anita Kovač i Maja Zubčić
Režija, odabir glazbe i koreografija: Andrijana Raguž
26
Trajanje: 20 minuta
Otok osjećaja narodna je priča koja govori o jačini i vrijednosti ljubavi te
o njezinoj povezanosti s drugim osjećajima. Nastala je kao glazbeno-scenski recital. Koristeći se glazbom i plesom postignuto je da neke slike prenesu emocije
jače od riječi. Priča je to koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
19,20 sati
GOSTOVANJE
ALEKSANDRA DEMŠE, akademska glumica
Aleksandra Demše i Berislav Cimerman
SLAVONSKI TRIPTIH
Igra: Aleksandra Demše
Režija: Berislav Cimerman i Aleksandra Demše
Trajanje: 60 minuta
Komedija koja kroz posve različite i vrlo osebujne životne priče triju Slavonki pokušava dati uvid u stvarnost i tragikomične situacije koje nas okružuju.
Komad su postavili na scenu i napisali Aleksandra Demše i Berislav Cimerman,
a mlada glumica u njoj igra sve tri uloge. Jedna od njih, poljoprivrednica i samohrana majka Mara ovako, pak, vidi trenutnu gospodarsku situaciju kod nas:
– Oni, bogte, vode zemlju k'o da je kućanstvo, samo bi štedili i stezali remen, nema novaca za ovo, nema novaca za ono! I baš je nekako na seljacima
najzgodnije stezati remen... Ne 'kuže oni, ne' da se mora potrošit', ulagat' ako se
'oće zaradit'. Te kupi traktor, te kupi kombajn, te kupi sjeme, te kupi gnojivo, te
plati radnike, te plati porez, te plati prirez, te plati trošarinu, bogte, da krenemo
uzgajat' zrak, oni bi nam naplatili zrakarinu, što li!?
Najmlađi lik u predstavi je pak Maca, prototip medijski vrlo eksponiranih
djevojaka čiju ambiciju, kako se čini, rijetko prate talent, znanje ili vještina, ali ih
zato na ekskluzivnim društvenim okupljanjima često viđamo u pratnji tipova u
najmanju ruku mutne prošlosti i zanimanja. Tako od Mace saznajemo ponešto i o
njezinom dragom, stanovitom Febi:
– Moj Febo se jako rano počeo baviti s biznisom, i jako je uspješan u tome. On je još od malih nogu bio pametniji od svih ovih naših, kako se zovu, tajfuna. Oni su k'o mali štedili i nisu kupovali sendviče u školi, pa su poslije kupili
tvornice. Febo je još u školi uzimao lovu za sendviče od drugih. Učio ih je
odmalena ovom, kako se kaže, inzistiranju... Joj, ne, investiranju, dobro da me ne
čuje Febo, on je njih od malena učio kako da investiraju.
Najstarija protagonistica predstave je baka Mariška, žena koja je još kao
mlada djevojka ostala udovica, živjela u pet država iako nikada nije napustila
27
svoj Sv. Đurađ pokraj Donjeg Miholjca, i koja svoje stavove o životu i nekim
problemima suvremenice iznosi u bogatom lokalnom dijalektu sa zvučnim
naglaskom, koji se danas, nažalost, sve manje može čuti:
– A taj moj Bundaš me stalno zaguljiva. Laje i kad treba i kad ne treba,
više, 'el'a, kad ne treba nego kad bi bio red. Onda stalno moram izlaziti napolje
da viđem je l' ne'ko ide. Već sam mu sto puta kazala da laje samo kad ne'ko ide,
ma kaki, on po svojemu, ne bi svet verovo. A eto, ja gledim toga Rexa na televizoru kako je samo to pseto… ma joj, k'o kak'i čovek, sve razume, a taj moj Bundaš laje k'o kak'i mazgov. Al' dobro je, bolje je opet kad imaš psa, neg' kad nemaš. Nekako se sigurneje osjećam da ja znam da je on po noći puščan i da čuva
oko kuće, 'el'a.
$
SRIJEDA, 13. veljače 2013.
17,00 sati
ŠTOKAVČIĆI KUD-a
„IVAN GORAN KOVAČIĆ“ – IVANKOVO
Ksenija Petričić
U SELU TAMO NEKOM…
Igraju:
Đurđica Cerančević, Laura Dogan, Dora Živković, Franjo Cerančević,
Marija Cerančević, Ivan Živković i Laura Vujčić
Priredile i uvježbale: Mirela Klarić i Ksenija Petričić
Trajanje: 15 minuta
Ljubav je vječna tema i nadahnuće, a jedna je ljubavna priča davno napisana, bezbroj puta ispričana i na tisuće načina prepisana – Pepeljuga. Toj bezbrojnosti dodajemo još jednu verziju – slavonsku šokačku, smještenu u jedno
slavonsko selo i ispričanu slavonskim dijalektom. Ivankovački štokavčići kazivali su je često i svaki put na drukčiji način, unoseći u scenski prikaz uvijek nešto
novo.
Bogatom scenskom igrom, prilagođenom dječjem uzrastu i zanimljivim
scenskim rješenjima nastoji se istaknuti važnost ljubavi u životu, pa tako i
ljubavi prema šokačkom govoru i tradiciji.
28
17,20 sati
LUTKARSKA DRUŽINA
OŠ „IVAN MAŽURANIĆ“ – VINKOVCI
Sanja Seferović-Bosak
KORNJAČIN RO\ENDAN
Adaptacija i prilagodba: Ksenija Peko
Uloge:
Kornjača.........................................Maja Stolar
Medo ..............................................Rene Ramljak
Mačka.............................................Petra Elez
Žirafa..............................................Barbara Petričević
Zec .................................................Andro Jurić
Slon ................................................Ivan Pleš
Miš .................................................Martina Krupica
Lav .................................................Roko Šabić
Pripovjedač ....................................Lucija Šimleša
Režija: Ksenija Peko
Izrada lutki: Ksenija Peko
Trajanje: 15 minuta
Kornjača proslavlja svoj 146. rođendan i želi dobiti za rođendan samo
jedan listić salate s trima kapljicama rose. Životinje joj dolaze čestitati i donose
joj poklone koje ona ne prima s oduševljenjem pa one odlaze tužne. Lav joj
ukazuje da je svaka životinja od srca donijela ono što je za nju najvrjednije i da
im na tome treba biti zahvalna. Ostale poklone prima sa zahvalnošću i na kraju
joj miš donosi ono što najviše želi. Pouka ove priče je da daješ od srca i dijeliš s
drugima ono što imaš.
$
PETAK, 15. veljače 2013.
15,00 sati
IZLOŽBA RUČNIH RADOVA i RUKOTVORINA
(u prostorijama Mjesnog ureda – na katu)
Organizator: KUD „Sloga“ – Retkovci
(izložba će biti postavljena tijekom cijelog vikenda, svaki dan od 15,00 sati)
29
18,30 sati
Izložba slika – DEJAN DURAKOVIĆ, Vinkovci
(akademski kipar)
DEJAN DURAKOVIĆ
Rođen je 1959. godine u Vinkovcima. Studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod profesora Stipe Sikirice, u čijoj je klasi
diplomirao 1989. godine.
Svoju ekspresivnu vizualizaciju ispoljava crtom, bojom, a najviše taktilno, i to modeliranjem iskonskog materijala – gline. Jednako drag materijal mu je
i drvo u kojem često radi plitke reljefe pročišćene figuracije u kojima se vidi
njegova sklonost prema sakralnim temama (Ecce homo). Drvo također modelira
na način da stilizira formu, boji skulpturu te samo njemu svojstvenom redukcijom svodi predmet na razinu znaka, čime izražava istovremeno i sklonost prema
slobodnijim formama.
Bez obzira radi li se o crtežu, slici ili skulpturi, Durakovićev je stil pročišćen, lišen formalizma u reprezentaciji oblika, strogo definiranog i jasnog izričaja,
čije su osnovne karakteristike vizualna i oblikovna jednostavnost. Izvorišne
osnove za svoj izričaj Duraković crpi iz moderne i postmoderne. Bliski su mu
simbolizam, nadrealizam te minimalizam i konceptualna umjetnost. Jednostavnošću i čistoćom oblika njegova djela podsjećaju na haiku poeziju.
Ivica Belamarić, povjesničar umjetnosti
Živi i radi u Vinkovcima, H. D. Genschera 18a.
Mob.: 097/717 – 11 – 49
19,00 sati
TEATER „HARLEKIN“ – POSTOJNA (SLOVENIJA)
A, E, I
(prema tekstu Nenada Muždeka)
Uloge:
A.....................................................Drago Posega
E .....................................................Nenad Muždeka
I ......................................................Mitja Kranjc
Prodavač/ica...................................Ivica Banović/Jelena Nabergoj
Ideja, scenarij, koreografija i režija: Nenad Muždeka
Trajanje: 45 minuta
30
A, E, I… je nova predstava Teatra „Harlekin“ koja na vrlo komičan način
prikazuje viđenje svijeta od nastanka čovječanstva pa sve do možebitnog kraja,
koji se trebao dogoditi 21. prosinca 2012. godine. To je bila inspiracija za ovu
predstavu!
Predstava je prvih nekoliko minuta komedija, u sljedećim minutama akcija, zatim drama pa opet akcija. Posljednji dio prikazuje borbu za preživljavanjem
kako glumaca, tako i publike. Kraj je vrlo blizu istini i govori o novom scenariju
koji nam uskoro najavljuju.
$
SUBOTA, 16. veljače 2013.
19,00 sati
GRADSKO KAZALIŠTE \UR\EVAC
Milan Grgić
PROBUDI SE, KATO!
Uloge:
Katarina..........................................Terezija Ružman
Elvira..............................................Vlatka Adžić
Nikola, Elvirin suprug....................Marino Horvat
Mama .............................................Ivančica Hasan
Igor.................................................Karlo Kučanda
Cincek ............................................Ivan Pleško
Kazimir ..........................................Nikola Hodić
Tomica ...........................................Matija Kucelj
Redatelj: Marinko Ivanišević
Scenograf: Matija Bažulić
Kostimograf: Aleksandra Koluder
Nabava i izrada rekvizita: GKĐ, Željko Šantek, Luka Čukljaš-Lule,
Mile Stanešić, prof.
Rekviziter i šaptač: Nikola Hodić
Osvjetljenje i ton: Krešo Kovačev
Dizajn plakata: Mario Briški
Produkcija: Gradsko kazalište Đurđevac, 2013.
Trajanje: 100 minuta
Priča je to koja prati niz zavrzlama što se događaju petorici prijatelja u
jednom stanu, i to u realnom vremenu, u okolnostima odlaska punice i žene jed-
31
nog od njih, na trodnevni posjet teti Giti u selo Smrdečec. No, zbog niza nespretnih događaja i razvoja neočekivanih okolnosti, sve se počinje komplicirati, što
izaziva niz smiješnih situacija i obilja verbalnog humora. Komedija Probudi se,
Kato! do sada je igrana na daskama brojnih kazališnih družina, a osobitost joj je
u činjenici što ju je lako pratiti jer ima jednostavan zaplet i radnju, koju publika
može u potpunosti prihvatiti pa čak se u pojedinim trenucima i poistovjetiti s
ulogama.
$
NEDJELJA, 17. veljače 2013.
19,00 sati
SKD „PROSVJETA“ – PODODBOR PAČETIN
DRAMSKI ANSAMBL KUD-a
„BRANKO RADIČEVIĆ“ – PAČETIN
Cvetin Aničić
MORNAR POPAJ
Uloge:
Mornar Popaj .................................Miroslav Šašlić
Oliva...............................................Jelena Hadžić
Popajeva i Olivina kći ....................Nataša Kraljić
Kića................................................Ružica Nikolić
Badža .............................................Aleksandra Kuđeljić
Gospođa Ham.................................Marina Božić
Gospođa Sausage ...........................Olivera Crnogorac
Pera Ždera ......................................Petar Musić
Amerikanac ....................................Đorđe Đaković
Režija: Cvetin Aničić
Scenografija: Aleksandra Kuđeljić
Kostimografija: Cvetin Aničić
Izbor glazbe: Cvetin Aničić
Trajanje: 50 minuta
JEDAN OBIČAN DAN JEDNE OBIČNE PROTAČKE PORODICE.
32
20,00 sati
DRAMSKA GRUPA KUU „KRISTAL“,
SLADORANA ŽUPANJA
Elvira Lučić
KUĆANICE
Igraju:
Andrijana Cvitanović, Elvira Lučić i Darko Avramović
Režija: Elvira Lučić
Suradnici: Andrijana Cvitanović i Davor Šlibar
Trajanje: 50 minuta
Komedija ili životna drama sastoji se od triju potpuno različitih priča.
Glumice iznose svoje životne težnje, poistovjećuju se s glavnim junakinjama serija, bježe od životne stvarnosti, putuju svojom maštom, čine stvari koje inače
nemaju hrabrosti učiniti, plaču, plešu, pjevaju glume, žive!
Glumice Andrijana Cvitanović i Elvira Lučić svojom nas igrom odvode u
svijet kućanica koje su prisutne svuda oko nas. Priča je protkana stvarnim zbivanjima svake kućanice, ljubiteljice serija, dok se Darko Avramović pojavljuje u
raznim ulogama te razbija njihovu svakodnevnicu.
$
SRIJEDA, 20. veljače 2013.
GRADSKO KAZALIŠTE „JOZA IVAKIĆ“ – VINKOVCI
u suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku
August Šenoa
POSTOLAR I VRAG
Uloge:
Postolar ......................... Ivan Ćaćić
Kćerke........................... Katica Šubarić, Vladimir Andrić i Zorko Bagić
Vrag .............................. Vladimir Andrić
Bog................................ Zorko Bagić
Postolarove cipele ......... Ivan Ćaćić, Katica Šubarić, Vladimir Andrić i
Zorko Bagić
Režija i dramaturgija: Ivan Ćaćić
Mentor: doc. Karel Makonja
33
Suradnici: Maja Lučić, Hrvoje Seršić i Ria Trdin
Lutke, kostimi, glazba i scenografija osmišljeni su zajedničkim radom mentora,
profesora i studenata na Umjetničkoj akademiji.
Trajanje: 30 minuta
August Šenoa svoje je povjestice pisao prema narodnim motivima prikazujući tradicionalnu narodnu mudrost i slabost čovjeka kada se nađe u teškoj
situaciji. Slabosti je prikazivao ne osuđujući čovjeka, nego naglašavajući kako se
to može dogoditi bilo kome, ali da je važno pokajati se, pokazati poniznost, žaljenje i plemenitost duše, što bi rezultiralo u očišćenju od zla, oprostu grijeha i
razrješenju priče. Isti motiv nalazimo i u ovoj priči. Siromašni i pošteni Postolar
u teškoj je financijskoj situaciji. Ima tri kćeri čije financijske potrebe ne može
zadovoljiti te mu na vrata dolazi vrag i nudi mu pomoć u zamjenu za njegovu
dušu po koju će doći za sedam godina. Shvativši što je napravio, Postolar se pokaje te Bog dolazi u ljudskom obliku putnika-namjernika tražeći Postolarovu pomoć koju mu ovaj bez razmišljanja pruži, pa mu čak i besplatno popravi cipele.
Zauzvrat mu Bog ispuni tri želje – podari moć tronošcu, čekiću i Postolarovim
cipelama da uhvate vraga i ne puštaju ga dok Postolar to ne zaželi.
Poučnu i na široko poznatu priču o siromašnom starcu koji dušu predaje
vragu Ćaćić je uspješno realizirao. Na dramaturškoj razini izvedba funkcionira,
likovi su jasno predstavljeni, radnja je smislena i logična, prijelazi između scena
su tečni, a i trajanje je prilagođeno dječjem uzrastu, kojem je izvedba i namijenjena. Prilikom adaptacije teksta Ćaćić je zadržao originalnu ideju mijenjajući
samo određene elemente, što zbog razumljivosti, što zbog korištenja različitih
lutkarskih tehnika (zijevalice, teatar sjena, lutke nadnaravne veličine koje prekrivaju animatorov torzo). U originalu Bog daje moć postolarovu tronošcu, drvetu
kruške i prozoru da zadrže vraga, a djeca su gladna kruha, dok ovdje moć daje
tronošcu, čekiću i cipelama, a kćeri žele kupovati i putovati u velegrad. Ćaćić je
osim toga uveo i naratora – cipelu koju ju je Postolar oduzeo vragu i koja prepričava događaj malim cipelama u Postolarovoj radnji prije odlaska na počinak. Time je omogućio i trenutke za komunikaciju s djecom, a i olakšao im praćenje i
razumijevanje dajući priči jasan uvod i zaključak.
$
PETAK, 22. veljače 2013.
15,00 sati
IZLOŽBA RU^NIH RADOVA i RUKOTVORINA
(u prostorijama Mjesnog ureda – na katu)
Organizator: KUD „Sloga“ – Retkovci
(izložba će biti postavljena tijekom cijelog vikenda, svaki dan od 15,00 sati)
34
18,30 sati
Izložba slika – ZVONIMIR PERAK, Ivankovo
ZVONIMIR PERAK
Rođen je 1971. godine u Ivankovu. Osnovnu školu završio je u Ivankovu,
a srednjoškolsko obrazovanje nastavio je u Vinkovcima. Sudionik je mnogobrojnih kolonija, umjetničkih manifestacija, a postavio je brojne samostalne izložbe
u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske pa i šire. Slika svim tehnikama, a ovo
je druga izložba koju organizira u Retkovcima u okviru popratnih priredbi
Smotre kazališnog stvaralaštva.
Živi i radi u Ivankovu, Baruna Franje Trenka 33.
Mob.: 098/629 – 789
19,00 sati
GRADSKI TEATAR MLADIH „MALI PRINC“ – OMIŠ
Ivan Raos
KAKO JE NEW YORK DOČEKAO KRISTA
Uloge:
Isus Krist ........................................Marko Kapitanović
Tom Dexter ....................................Dino Nejašmić
Gipsy..............................................Josipa Gudelj
Krivonogi Bill ................................Josip Sebeledi
Slim................................................Petar Buljević
Joe Kostolomac..............................Marijan Skočibušić
Predsjednik USA............................Marijan Grbavac
Kardinal Foxman ...........................Otokar Levaj
Arthur.............................................Vedran Urličić
Ann Sullivan ..................................Tereza Mimica
Plesačica 1......................................Filomena Stanić
Plesačica 2......................................Ivana Mužinić
Plesačica 3......................................Katarina Eterović
Redatelj: Otokar Levaj
Kostimografija i koreografija: Olgica Gašparić
Scenografija: Josip Sebeledi, Vedran Urličić i Milena Pribičević
Izbor glazbe: Petar Buljević
35
Ton: Ante Šarac
Svjetlo: Jelena Novaković
Šaptačica: Olgica Gašparić
Trajanje: 90 minuta
Predstava Kako je New York dočekao Krista u izvedbi Gradskog teatra
mladih „Mali princ“ iz Omiša predstavlja svojevrsno brisanje prašine s jednog
davno zaboravljenog dramskog teksta na koji je pala šutnja i zaborav vremena.
Ta drama napisana 1956. godine i tiskana o vlastitom trošku autora Ivana Raosa
jedva da se danas može pronaći u bilo kojoj knjižnici, a za mnoge književne sladokusce predstavlja pravo otkriće i spoznaju o blagu koje krije poslijeratna
hrvatska dramska književnost. Priča je čista satira s elementima humoristične
Raosove jetke i sočne tragikomike.
Dakle, Isus Krist dolazi na zemlju, preciznije u New York donoseći istinsku poruku ljubavi i mira, koju su mnogi ljudi zaboravili. Jesmo li se promijenili
od Kristovog prvog dolaska na zemlju ili smo krenuli pustim i osamljenim,
oštrim Eliotovim prostranstvima, gdje vode nema i gdje je jedini i pravi orijentir
bezglasnog čovjekova lutanja ritualno poklonstvo teletu, i to zlatnom teletu koje
nad nama suvereno i državnički čvrsto gospodari? New York ili Velika Jabuka,
tj. prijestolnica modernog svijeta ugošćuje likove opterećene vlastitim egzistencijama (policajce, prostitutku, provalnika, šefa FBI, šefa mafije, predsjednika
SAD-a, industrijalca, filmsku zvijezdu, kardinala). Pri samom početku drame kada Bog dolazi u posjet sitnom policajcu-aparatčiku, kao da usmjerava dramu ka
alegorijskim biblijskim slikama koje nas na Raosov način upozoravaju da se vrlo
malo promijenilo u životu nas ljudi, u ovih 2000 godina te da su oni stražari ili
mudre djevice koje čekaju svojeg Zaručnika davno zaboravili na svoje zaruke.
Možda bi se trebao posebno izdvojiti značaj odnosa kardinala kojeg utjelovljuje
Otokar Levaj i Isusa Krista kojeg igra Marko Kapitanović. U njihovom osamljenom razgovoru, Isus dobije zanimljivu poduku i saznanja o stvarnom mehanizmu
koji pokreće naš „novi i vrli“ svijet. Time postaje upitno i samo mesijanstvo, a
čovjek ostaje gol, sâm i samodopadno osakaćen. Jesmo li u svome trajanju zaboravili na ljubav koja nije samo bezličan pojam, uprošćeni nagon, pamflet ili interesni zamašnjak oko kojeg se savija ljudska ruka, koja i nakon 2000 godina udara po licu božanstvenog Krista? Likovi i nisu vođeni klasičnom dinamikom zbivanja, već kao Kadmovi „zmajski zubi“ rastu na pozornici „Velike Jabuke“.
36
$
SUBOTA, 23. veljače 2013.
19,00 sati
VEČER S GLUMAČKIM ZVIJEZDAMA
Gosti:
SANDRA LONČARIĆ TANKOSIĆ i OTOKAR LEVAJ
Sandra Lončarić Tankosić,
prvakinja drame Hrvatskog narodnog
kazališta u Osijeku
Rođena je 13. srpnja 1974. godine u
Bruggu u Švicarskoj. S roditeljima seli u
Hrvatsku u Našice gdje završava osnovnu školu i jezičnu gimnaziju s odličnim uspjehom.
Tijekom svog života i školovanja u Našicama
pohađala je različite aktivnosti: jedanaest godina pleše i pjeva u folklornom društvu „Vatroslav Lisinski“ – Našice gdje osim pjevanja i
plesa recitira slavonsku poeziju na folklornim
nastupima. Paralelno s folklorom aktivno trenira rukomet na poziciji desnog krila
u RK „Partizan“ – Našice. Godine 1992. upisuje Akademiju dramskih umjetnosti
u Zagrebu, dislocirani studij u Osijeku. Godine 1996. diplomirala je na Akademiji i od te je godine u stalnom angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u
Osijeku trenutno sa statusom prvakinje drame. Budući da je završila jezičnu gimnaziju, vrlo dobro govori, čita i piše engleski i njemački jezik, a služi se talijanskim i slovačkim jezikom.
Sandra je dosad odigrala preko pedeset kazališnih uloga domaćih i svjetskih pisaca.
Osim u matičnom kazalištu bila je gost u mnogim kazalištima i festivalima diljem Hrvatske (HNK Rijeka, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, Zadarsko ljeto kulture, INK Pula, Gradsko kazalište „Joza Ivakić“ Vinkovci, Nacionalni teatar i Hrvatsko kazalište u Pečuhu, Mađarska). Često je dobivala i voditeljske angažmane na Festivalu zabavne glazbe Split 1998., 1999. i 2000. godine,
bila je voditeljica Nagrade hrvatskog glumišta, Festivala glumca, Vinkovačkih
jeseni, Đakovačkih vezova…
Snimila je nekoliko igranih filmova: Ljubavni život domobrana, Generalov carski osmijeh, Kraljica noći, Crvena prašina, Zavaravanje, Koko i duhovi i
Josef.
Godine 1998. osvaja Veliku zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli, i to za ulogu Stele u filmu Zavaravanje Željka Senečića, a
iste godine snima svoj drugi igrani film Crvena prašina Zrinka Ogreste i zajedno
37
s ekipom filma osvaja nagradu publike za najbolji film na Festivalu hrvatskog
filma u Puli 1999. godine, kao i mnoga međunarodna priznanja: na 56. mostra
internazionale u Veneciji film je uvršten u službeni program, a osvojio je 3
Grand prixa: na 15. međunarodnom festivalu u Haifi, Med film u Rimu u studenom 1999. godine te na World Festu u Hustonu (SAD) iste godine.
Snimila je dramske serije s ulogama u vodećem castu serije: Dobre namjere (uloga: Tonka Bakula), Hitna 94 (uloga: dr. Sara Katanić), Pod sretnom
zvijezdom (uloga: Suzana Ivanović) i najnovija serija Počivali u miru. Snimila je
telenovelu Dolina sunca (uloga: Višnja Horvat), kao i epizodne uloge u serijama:
Mamutica, Zauvijek susjedi, Cimmer frei i Balkan inc.
Godine 2001. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju
mladu glumicu, 2008. za Nagradu hrvatskog glumišta za epizodnu ulogu u predstavi Liliom F. Molnara, 2009. na Danima satire Satiričkog kazališta „Kerempuh“ dobiva nagradu Zlatni smijeh za ulogu Suzette u predstavi Pidžama za šestero M. Calmonettija, a 2010. godine osvaja nagradu za najbolju glumicu u
drami Paralelni svjetovi na svečanoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta u Zagrebu. Godine 2012. zajedno s cijelim glumačkim ansamblom i redateljem osvaja Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u 2012. godini, i to za predstavu Unterstadt Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Otokar Levaj, glumac
Rođen je 17. travnja
1943. godine u Zagrebu, u
obitelji računovođe i domaćice. Rastao je i razvijao se
kao i njegovi vršnjaci dok
mu nije pala na pamet ideja
da postane glumac, što je
izazvalo nemale potrese u
inače skladnoj malograđanskoj obitelji. Upisao se, dakle, na Akademiju dramskih umjetnosti 1966. godine u Zagrebu, no prije toga je
maturirao na Tehničkoj školi arhitektonski smjer te je nakon tri godine rada
otišao na odsluženje vojnog roka (tko nije za cara, nije ni za ženu). Glumom se
profesionalno počeo baviti 1968. godine. Od tada do danas igrao je u svim zagrebačkim kazalištima, a u ZKM-u je bio u angažmanu od 1973. do 1977. godine i
kazalištu „Komedija“ od 1977. do umirovljenja 2009. godine. Odigrao je bezbroj
predstava, od kojih se izdvajaju uloge u: Probudi se, Kato! (Grgić), Sve je dobro
što se dobro svrši (Shakespeare), Kidaj od svoje žene (Coony) i dr. u kazalištu
„Komedija“, zatim Naivci! (Kušan) u ZKM-u, pa Stani malo, Zvonimire (Brešan)
u „Trešnji“ i na kraju, ali ne manje važno, u njegovoj tzv. drugoj kući –
38
„Kerempuhu“, odnosno „Jazavcu“ Gnjida (Brešan), Dobro došli u plavi pakao
(Radaković) i Prevaranti (Hadžić).
Na filmu je glumio u desetak domaćih i stranih filmova, od kojih je
zapažene uloge ostvario u: Posljednji pothvat diverzanta Oblaka (Mimica), Kuća
(Žižić), Medeni mjesec (Babić) i drugima, a na televiziji je počeo raditi 1968.
godine s promjenljivim uspjehom sve do danas. Izdvajaju se serije Smogovci, Ne
daj se, Floki, Kanjon opasnih igara i serija koju upravo snima na HRT-u Šareni
vremeplov. Ova biografija ne bi bila potpuna kada ne bismo spomenuli ulogu dr.
Ota u telenoveli (ljepši naziv za sapunicu) Dolina sunca, a koja mu je donijela
neviđenu popularnost u Hrvatskoj i „regiji“.
19,50 sati
DODJELA NAGRADA I DIPLOMA
ZA NAJUSPJEŠNIJA GLUMAČKA
I DRUGA OSTVARENJA
DODJELA PRIZNANJA ZA IZNIMAN DOPRINOS
I POMOĆ U RAZVOJU
KULTURNO-UMJETNIČKOG AMATERIZMA
VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE
PROGLAŠENJE NAJUSPJEŠNIJIH PREDSTAVA
SVEČANO ZATVARANJE
25. SMOTRE KAZALIŠNOG STVARALAŠTVA
U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI
39
O PROSUDBENOM POVJERENSTVU
25. SMOTRE KAZALIŠNOG STVARALAŠTVA
U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI
Izv. prof. art. Mira Perić Kraljik,
predsjednica Prosudbenog povjerenstva
Rođena je 1. svibnja 1961. godine u Tomašancima (Đakovo). Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (Područno odjeljenje Osijek), Odsjek glume,
diplomirala je 1984. godine. Glumila je više od stotinu kazališnih uloga. Samo
neke uloge koje je glumila: Marijana Margetić, Stella, Solvejga, Eva, Antigona,
Adela, Raisa Filipovna, Tothin, Irina, Bjanka, Melita, Barbara Smith, Holoferno,
Trusa, Katarina, Marth, Kaja, Glumica, barunica Dragunskaja, Gaby, Tarbula,
Persida, majka Vi, Žilijen, Millie, gđa Bradman… Odglumila je tri monodrame:
Drago Hedl: Aerobik story (1984.) u režiji Steve Žigona; Mirjana Ojdanić: Upotreba sive materije (1986.) u režiji Mirjane Ojdanić. Na Noćnoj sceni Hrvatskog
narodnog kazališta 2009. godine ostvaruje monodramu u suradnji s C. Aničićem
Zašto se muhe lijepe na ono?, a na istoj sceni prihvaćen je njezin dramski tekst
Hana i Hana za sezonu 2012./2013.
Gostovala je s predstavama po cijeloj Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj,
Vojvodini, Bosni i Hercegovini, Sloveniji. Glumila je u TV dramama (Dom Bernarde Albe, Put u raj), u telenovelama (Dobre namjere, Hitna 94, Ponos Ratkajevih, Obični ljudi, Chegevara, Zakon ljubavi). Snimala je za televizijski školski
program i radiodrame. Pet godina za redom (2009., 2010., 2011., 2012., 2013.)
predsjednica je Prosudbenog povjerenstva Smotre kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a 2011. godine članica je Ocjenjivačkog suda na
Festivalu glumca u Vinkovcima.
Kao izvanredna profesorica radi na Učiteljskom fakultetu u Osijeku (od
1991.), gdje je i predsjednica Katedre za umjetnička područja (od 2008.). Predaje
kolegije iz umjetničkog područja Glume. U 2009. godini objavljuje u Hrvatskoj
prvi priručnik za odgojitelje Dramske igre za djecu predškolske dobi, izdavač je
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku – Učiteljski fakultet u Osijeku.
Godine 2009. objavljuje zbirku pjesama Pretapanja kazališne ljepote, 2012.
godine objavljuje knjigu drama Žene u dijelovima te drugu zbirku pjesama
Sumrak ega. Piše i objavljuje niz stručnih i znanstvenih radova o lutkarstvu i
dramskim metodama u odgoju i obrazovanju.
Dobitnica je priznanja, zahvalnica i nagrada za svoj dosadašnji rad:
Priznanje „Zvonimir Golob“ (2009.) za ljubavnu poeziju; javno Priznanje Zlatna
plaketa „Pečat Grada Osijeka“ (2009.) za osobita ostvarenja u području kazališne
kulture, odgoja i obrazovanja; Plaketa Zlatna maska (2010.) na Teatarskoj reviji
evropske multikulturalne akcije – međunarodni pozorišni festival autorskih
projekata mladih u Rumi za najbolju žensku ulogu; Povelju za sudjelovanje
(2010.) na Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu…
Majka je Nine i Karla.
40
Marija Mrvičin, članica Prosudbenog povjerenstva
Rođena je 25. siječnja 1965. godine u Retkovcima. Osnovno obrazovanje
stekla je u Osnovnoj školi Ane Katarine-Zrinski u Retkovcima i već tada kao
odlična učenica aktivna je u recitatorskoj, folklornoj i dramskoj skupini. Vrlo zapažene uloge ostvarila je u dječjim predstavama Slijepa kraljevna 1976. godine i
Janko i Klime 1977. godine.
Srednju školu završava u Vinkovcima, tada ŠUP – zanimanje konfekcionar odjeće te je u struci radila osam godina.
Osnivanje obitelji i Domovinski rat prekinuli su sve Marijine aktivnosti u
kojima je sudjelovala do tada. Uz veliku potporu i podršku supruga Željka i
svoja četiri sina (Ivan, Mario, Tihomir i Mirko) ponovno se uključuje u rad
KUD-a „Sloga“ – Retkovci 2002. godine. U KUD-u je imala nekoliko funkcija:
voditeljica dječje folklorne skupine, potom i voditeljica odrasle folklorne skupine, a danas obnaša dužnost predsjednice KUD-a „Sloga“.
Vedrog duha, društvena i izraženog smisla za humor i glumu uspješno je
utjelovila svima dobro znan lik snaš' Mare iz Retkov'ci – snaše oštrog jezika – i
kao takva sudjelovala je na mnogim Smotrama folklora, humanitarnim zabavama, radio i TV emisijama, a samo neki od njih su: Svečanost otvorenja Vinkovačkih jeseni i snimanje najavnog spota istih, 2006. godine, potom emisija Lijepom našom u Vukovaru i mnoge druge.
Odmah nakon osnivanja dramskog ansambla, tada pri KUD-u „Sloga“ –
Retkovci, 2002. godine aktivno se uključuje u rad istog. Prihvaća uloge u svim
predstavama i pokazuje svoje glumačko umijeće, vještine i poznavanje kazališnih zakonitosti na pozornici i izvan nje.
Vrlo zapažene i uspješne uloge ostvarila je u predstavama Pljusak (kao
Stana), Teštamenat (kao Kika), Inoče (kao Polka), Kuća za rušenje (kao Lucija, a
za istu ulogu nagrađena je diplomom najbolje glumice u predstavi), Probudi se,
Kato! (kao Elvira), Vila Lala (kao Mira), Čarlijeva tetka (kao Gazdarica) i
posljednja vrlo uspješna uloga Barice u predstavi Kurve.
U Gradskom kazalištu „Joza Ivakić“ u Vinkovcima igra u predstavama
Požar strasti i Inoče u režiji Himze Nuhanovića, gdje također ostvaruje zanimljive glumačke kreacije.
Svoju kreativnost u struci Marija je pokazala izrađujući kostime za predstave Čarlijeva tetka i Kurve, a 2011. godine na Festivalu amaterskih kazališta u
Slavonskom Brodu osvaja nagradu stručnog Prosudbenog povjerenstva za
najbolju kostimografiju predstave (Čarlijeva tetka).
Modna revija Mice Krojačice, baletni studio Kazališta „Mika Živković“ –
Retkovci, Večer s glumačkim zvijezdama, emisija Poljubi me u opanak i mnoge
druge samo su dio igrokaza u čijem osmišljavanju, pisanju scenarija te sudjelovanjem u istima Marija iskazuje svoju kreativnost uz pomoć svih članova Kazališta poklanjajući ih svojoj vjernoj publici.
41
Marija je danas dopredsjednica Kazališta „Mika Živković“ “ – Retkovci,
a od 2011. godine predsjednica je Programskog vijeća Smotre kazališnog stvaralaštva u Retkovcima.
Nevenka Živković-Buca, članica Prosudbenog povjerenstva
Rođena je 25. prosinca 1943. godine. Supruga je Nikole Živkovića Mike,
čije ime nosi retkovačko kazalište te je bivša članica nekadašnjeg KUD-a
„Dramski amateri” – Retkovci. Danas je učiteljica u mirovini. Do svog umirovljenja radila je u Osnovnoj školi Ane Katarine-Zrinski u Retkovcima kao učiteljica razredne nastave.
Sa svojom dramskom družinom od 1971. do 1990. godine postigla je niz
vrlo zapaženih uloga, za koje je dobila velik broj nagrada i diploma.
Dolaskom u Retkovce 1964. godine udaje se za Nikolu Živkovića Miku i
ubrzo se vrlo aktivno uključuje u rad retkovačke dramske družine.
Uvijek ističe da joj je druženje i odmak od svakodnevnih obveza, ljubav
prema scenskoj umjetnosti, a prije svega želja da pomogne suprugu koji je bio i
redatelj, i glumac, i scenograf, i koji je živio za to da mladima svog sela uljepša
vrijeme življenja, bila glavna motivacija da se tako predano posveti svome radu
na sceni.
Teško je nabrojati sve predstave u kojima je Nevenka ostvarila svoje najzapaženije uloge. Retkovačka publika još uvijek pamti uloge u predstavama
Probudi se, Kato!, Inoče, Klupko, Pljusak, Teštamenat, Vila Lala, Žensko pitanje, Majstorica Ruža, Orhideja, Hasanaginica, Pokondirena tikva i brojne druge.
Nevenka se danas rado prisjeća svojih dana provedenih u retkovačkoj
dramskoj družini i svojih najvećih uspjeha te ističe da su svi sudionici u dramskim predstavama uvijek bili vezani jednom vrpcom koju bismo mogli nazvati:
ljubav prema sceni i želja – zabaviti ljude svog mjesta.
Vrlo aktivnim sudjelovanjem u kazališnoj družini, podrškom Mikinom
radu te velikim odricanjem i ljubavlju prema kazalištu, Nevenka je zadužila i
obogatila kazališnu povijest svog mjesta i trajno ostaje zapamćena kao velika
glumica i osebujna ličnost.
Danas živi u Retkovcima i uvijek je spremna pomoći članovima retkovačkog kazališta – svojim iskustvom i savjetima.
42
MEDIJSKI POKROVITELJI
VINKOVAČKA TELEVIZIJA
NOVOSTI – VINKOVCI
VINKOVAČKI LIST I RADIOPOSTAJA VINKOVCI
GLAS SLAVONIJE
TELEVIZIJA SLAVONIJE I BARANJE
OSJEČKA TELEVIZIJA
HRVATSKI RADIO VUKOVAR
43
RADIO VFM
SLAVONSKI RADIO
INTERNETSKI PORTALI
port.hr
cibalia.info
slavonica.info