RAZGOVOR
broj 31 • Zagreb • 12. listopada
2010.
Zvonimir Laktašić, predsjednik
Sindikata hrvatskih učitelja
Plaća pred
mirovinom
morala bi biti
dvostruko veća
od početničke!
Str. 5
Broj 31 (2771) • Godina LXI.
Zagreb, 12. listopada 2010.
aktualno
Iz Agencije za mobilnost
i programe EU
Međunarodni
programi
suradnje
Str. 6
Nastava matematike (zlo)uporaba
edukacijskog softvera
1
www.skolskenovine.hr
Ima li u
matematici
demokracije?
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Str 9
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: RAVNATELJI I KULTURA ŠKOLE
Kako od škole stvoriti
obrazovnu i kulturnu
oazu
U ovom broju za Školske novine pišu i govore Zvonimir Laktašić, Suzana Hitrec, Damir Jelenski, Vojislav Kranželić,
Čedomir Ružić, Vlado Prskalo, Edita Stilin, Tonči Vlahović, Suzana Jambrešić, Zvonimir Vidušin, Žarko Bošnjak,
Vlade Dragun, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, Sanja Režek, Azra Rađenović, Olivera Marinković
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Stručno usavršavanje za
ravnatelje srednjih škola
i učeničkih domova
RAVNATELJ I KULTURA
ODGOJNO-OBRAZOVNE
USTANOVE
Str. 4
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
[email protected]
U
Pedagoške i ljudske
nedoumice
posljednjih petnaestak dana diglo se podosta
prašine nakon teksta u jednoj dnevnoj tiskovini u
kojem je izložena tužna priča jedne maturantice u
koju je, ma koliko se čovjek trudio, teško ne povjerovati. Djevojka je prije tri godine, tako kažu, kao
treća na ranglisti na kojoj je i 60 bodova premalo,
upisala rečenu školu. Završila je osnovnu školu u kojoj je učila i klasične jezike, a paralelno je pohađala
i glazbenu školu. Dijete, čak štoviše, učenica kakvu
bi svaka škola poželjela. Sve je bilo u redu do ovoga
proljeća, kad se djevojka naglo u drugom polugodištu
trećega razreda ”pokvarila” i od vrlo dobre učenice
”spala” na jedinicu iz matematike, koju nije mogla ispraviti ni pod razno.
N
Predškolski odgoj:
Hrvatska djeca u
inozemstvu
BRIGA O OČUVANJU
IDENTITETA DJECE
Str. 7
i na trećem roku za polaganje popravnog ispita
nije zadovoljila stroge kriterije koji su svima koji upisuju školu vrlo jasni, ali je spasonosno rješenje ipak
pronađeno. Da ne padne razred, u školi su joj ponudili dvojku u zamjenu za napuštanje škole i upis
u neku drugu, a za poputbinu je dobila i toplo ljudski
sročeno pismo preporuku, u kojemu stoji da djevojka
živi u nezavidnim prilikama, jer joj je majka bolesna,
a usput je ostala i bez oca. U tom pismu stoji i molba
nekoj budućoj školi da djevojci izađe u susret i da joj
omogući novi početak u novoj školskoj sredini kako
bi vratila povjerenje u samu sebe i svoje sposobnosti. Nigdje nije spomenut neuspjeh iz matematike.
U
UNESCO Prva svjetska
konferencija o ranom
odgoju i obrazovanju
KADA POČETI UČITI ŠTO RANIJE TO BOLJE!
Str. 14
Strukovna škola Vice
Vlatkovića Zadar
STOLJETNA TRADICIJA
NAJOPREMLJENIJE
ŠKOLE U HRVATA Str. 20-21
ovakvim prigodama čovjek si počne postavljati
previše teških i ozbiljnih pitanja, i ne očekujući odgovore. Primjerice, kakva je to škola u koju se učenik
upiše s maksimalnim brojem bodova, a nakon prvog
ili drugog razreda sve te silne petice koje su djeca
donijela u doti ne vrijede ni pišljiva boba. Uostalom,
je li normalno da nam iz osnovne škole izlazi toliko
odlikaša za koje se već nakon godinu, dvije ili tri
u srednjoj školi utvrdi da je dobar dio svih tih petica bio nategnut, prenapuhan i da iza njih ne stoji
primjereno znanje koje onda srednjoškolski profesori
moraju sankcionirati jedinicama, čiji je krajnji rezultat
i ponavljanje razreda. Ne želeći ništa generalizirati moramo se ipak upitati što rade i srednjoškolski
profesori, jesu li dali svoj maksimum ili se ponekad
izvlače i na tezu da djeca u osnovnoj školi nisu ništa
naučila. Jer, istom logikom i učiteljica u prvom osnovne može prigovarati odgojiteljicama u vrtiću da
djecu nisu naučile čitati i pisati.
N
o, pitanje je nije li svaka jedinica gubitak i
pedagoški neuspjeh škole, bez obzira kako se ona
zvala i na kojoj adresi stanovala. Takve se stvari
događaju i u svijetu, ali i kod nas. I na njih su osjetljivi i novinari, i učenici koji dožive neuspjeh, i njihovi
roditelji, ali i mnogi učitelji i nastavnici pa i nekadašnji
učenici koji su možda u istoj školi doživjeli posve
drukčije iskustvo. Koji su doživjeli sreću i zadovoljstvo, uspjeh, a ne gorčinu neuspjeha i osobni poraz.
Medijska prašina digla se na temelju jedne priče koja
je vjerojatno istinita za jednu stranu, a kad je grudica
bačena, lavina obično krene i melje sve pred sobom.
Šteta je što se u toj cijeloj kakofoniji nije saslušalo
i drugu stranu, što se nisu izložili argumenti svih
uključenih - i onih koji su za, i onih koji su protiv - pa
bismo možda bili ipak malo pametniji. I objektivniji
zasigurno.
D
a se tako postupilo možda bi svi hladnije glave
govorili i razmišljali o problemu. Jer, s jedne strane,
škola je postupila korektno i učenici koja ni iz trećeg
pokušaja nije uspjela položiti popravni dala još jednu
priliku, poklonila dvojku i preporučila joj da promijeni
školu. Iz učenikovog ili roditeljskog kuta gledanja i taj
se potez može se činiti nehumanim, jer svako mlado
biće ima osjećaj da je netko od njega digao ruke,
da mu nije pružio sve što je trebao ili mogao i da je
ostalo samo na vjetrometini.
O
vo je priča u kojoj se aktualiziraju mnogi problemi našega društva, ali i našega školskog sustava.
Moglo bi se problematizirati i ocjenjivanje pa da se u
grobu stari dobri Gauss zavrti k’o ventilator, moglo bi
se prigovoriti i upisnoj politici, bodovnim pragovima,
ali najviše od svega pitati jedno: treba li se dijete
prilagoditi školi ili bi se ipak škola trebala prilagoditi
djetetu i osigurati mu sve uvjete da realizira svoje
potencijale? Ili da izgubi vjeru u školski sustav pa
onda i u sebe samoga!
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle
([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Poticanje znanja, izvrsnosti i kulture kroz održivu kvalitetu obrazovnog sustava i
razvoj športa ostvarit će se putem uspostave ekonomične i učinkovite mreže odgojnih i obrazovnih ustanova, uspostave sustava osiguranja kvalitete na svim razinama sustava odgoja i obrazovanja te razvijanjem sustava športa i športskih djelatnosti…
Limiti ukupnih rashoda MZOŠ-a (u HRK):
Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2011. - 2013. / Vlada RH
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2010/83_sjednica_vlade_republike_hrvatske, 6. listopada 2010.
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
USUSRET 6. SAJMU STIPENDIJA
3
www.skolskenovine.hr
Sveučilište u Zagrebu
Ukidanjem oporezivanja Svečano
promoviran
do veće mobilnosti
novi/stari
rektor
Sajam stipendija postao
je tijekom godina središnji nacionalni događaj u
području visokog obrazovanja, na kojemu će
iduće srijede više od trideset uglednih hrvatskih
i inozemnih institucija
predstaviti više od 70
programa financijskih
potpora te više od 4000
pojedinačnih stipendija
dostupnih hrvatskim
građanima
Ninoslav Šćukanec, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja
nstitut za razvoj obrazovanja
(IRO) i ove godine organizira
tradicionalni, 6. po redu Sajam
stipendija, koji će se održati u srijedu, 20. listopada, u Nacionalnoj
i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Sajam stipendija postao je tijekom
godina središnji nacionalni događaj
u području visokog obrazovanja,
na kojemu će iduće srijede više od
trideset uglednih hrvatskih i inozemnih institucija predstaviti više od
70 programa financijskih potpora te
više od 4000 pojedinačnih stipendija dostupnih hrvatskim građanima
za studiranje u Hrvatskoj i inozemstvu. Ninoslav Šćukanec, izvršni
direktor IRO-a, rekao nam je:
- Izrazito smo zadovoljni onime što je sajmom postignuto, jer je
manifestacija postala prepoznatljiv
toga se IRO odlučio za organizaciju
sajma, no naravno da smo itekako
zadovoljni potporom i suradnjom s
državnim institucijama.
Na Sajmu će prvi puta biti predstavljeni planovi, izmjene i dopune
zakonske regulative i administrativnih procedura kojima će se povećati međunarodna mobilnost hrvatskih studenata i profesora. Jedna
je od važnih prepreka u mobilnosti
studenata i profesora oporezivanje
stipendija za studij u Hrvatskoj i
inozemstvu, upozorava Šćukanec.
- Znamo da su stipendije kao
oblik financijske pomoći za studiranje izrazito važne za omogućavanje
jednakog pristupa, ali i sudjelovanja u obrazovanju za sve društvene skupine. Država mora napraviti
puno više da se razvije kvalitetan
I
B
Naša je procjena da ukupni troškovi studiranja iznose oko 30 tisuća kuna godišnje, a
najviša je školarina oko 10 tisuća. Dakle,
potrebno je urediti sustav, najbolje kroz
kvalitetno stipendiranje, da se pokrije ta “rupa“
između školarine i ukupnih životnih troškova,
odnosno oblikovati dobar studentski standard
nacionalan događaj na području visokog obrazovanja. Svake godine
okupljamo sve više izlagača i posjetitelja. Očekujemo stoga više od
6000 posjetitelja, koliko ih je bilo
lani, a svi koji neće moći posjetiti
NSK mogu sve informacije dobiti na
Online Sajmu stipendija na internetskoj stranici www.stipendije.info.
Protekle tri godine Sajam suorganizira više od dvadeset partnerskih
institucija, među kojima prvenstveno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Agencija za odgoj i
obrazovanje. Šćukanec smatra da u
inozemstvu nije neuobičajena praksa da ovakve događaja organiziraju
upravo nedržavne institucije.
Projekte odvojiti od
državnog aparata
- Vrlo je važno u visokom obrazovanju koliko god je moguće
događaje i projekte na neki način
odvojiti od državnog aparata, odnosno omogućiti da profesionalne
organizacije u različitim sektorima
provode sve što je potrebno za dodatan razvoj visokog školstva. Zbog
studentski standard koji će doista
pokrivati sve troškove.
U Hrvatskoj se do srpnja 2010.
svaka stipendija, u dijelu u kojemu
prelazi neoporezive limite, tretirala
uglavnom kao drugi dohodak pa je
udio poreza na dohodak, prireza i
posebnog poreza u neto stipendiji
iznosio između 31 i 44 posto.
- Stipendije su bile ograničene
neoporezivim iznosom od 1600
kuna, iako nitko nije objasnio zašto je izabran upravo taj iznos. A
sve iznad toga bilo je oporezivano
kao drugi dohodak. Tako su visoki
iznosi stipendija, poglavito za studiranje u inozemstvu, morali biti
plaćani dvostruko - jednu stipendiju kandidatu, jednu državi. A to je,
jasno, vrlo destimulirajuće za sve
subjekte, osim državnih, koji su namjeravali izdvajati određene iznose
za stipendiranje visokog školstva.
Troškovi studiranja
nisu samo školarine
U Zakon o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak,
koji je stupio na snagu 1. srpnja
2010. godine, uvrštene su izmjene
i dopune koje je IRO uputio Vladi
RH i prema kojima su stipendije
oslobođene od plaćanja poreza na
dohodak za redovno studiranje.
- Ipak, ostaje tek vidjeti što će od
toga biti i realizirano, budući da je
novi Pravilnik o porezu na dohodak
trebao biti donesen do 1. listopada
i podrobnije propisati provedbu
ovog Zakona i načina na koji će stipendije postati neoporezive. Nije,
recimo, jasno hoće li Pravilnik i
dalje ograničiti neoporezivi iznos
stipendija. IRO predlaže da se novim Pravilnikom podrobnije odrede troškovi koje stipendija pokriva
i način njihova dokumentiranja u
svrhu najučinkovitije kontrole namjenskog trošenja neoporezivih
stipendija. Budući da su visoka
učilišta autonomna u određivanju
iznosa školarina, ali i zbog rastućih
životnih troškova studenata, IRO
smatra važnim omogućiti isplatu
stipendija u visini stvarnih troškova studiranja (školarine, životni i
administrativni troškovi) bez poreznog opterećenja.
- Kada je o troškovima studiranja
riječ, kod nas je u proteklih nekoliko godina cijela priča pogrešno
fokusirana, isključivo na školarine
i zahtjeve da bi te školarine trebale
biti manje, da bi ih trebalo ukinuti...
Školarine su izrazito važne kod pristupa obrazovanja, dakle pri upisu,
i tu je dobro da su ukinute odlukom
MZOŠ-a. IRO ipak upozorava da
je vrlo važno uzeti u obzir ukupne
troškove studiranja. A to su školarina plus životni i administrativni
troškovi. Naša je procjena da to
iznosi oko 30 tisuća kuna godišnje,
a najviša je školarina oko 10 tisuća.
Dakle, potrebno je urediti sustav,
najbolje kroz kvalitetno stipendiranje, da se pokrije ta “rupa“ između školarine i ukupnih životnih
troškova, odnosno oblikovati dobar
studentski standard.
Također, iz Zakona nije jasno
hoće li od poreza biti oslobođene
stipendije za redovno studiranje i
u Hrvatskoj i inozemstvu. O oporezivanju stipendija kao i o drugim
preprekama u međunarodnoj mobilnosti studenata i profesora bit će
riječi na okruglom stolu Novosti u
visokom obrazovanju: mjere za poticanje međunarodne mobilnosti,
koji će se održati u sklopu Sajma
stipendija 2010.
B. Nađ
rojni dekani, prorektori i prethodni rektori, među
ostalima i ministar znanosti, obrazovanja i športa
Radovan Fuchs, svjedočili su prošle srijede svečanoj promociji novog/starog rektora Sveučilišta u Zagrebu
Alekse Bjeliša. Podsjetimo, nakon izborne utrke s još dva
kandidata - Tihomirom Hunjakom s varaždinskog FOI-a i
Vedranom Mornarom sa zagrebačkog FER-a, Bjelišu je u
travnju ove godine većinom glasova sveučilišnog senata
povjeren i drugi rektorski mandat, koji je službeno započeo 1. listopada.
Nakon uvodnog govora, voditelj ceremonije akademik
Ivica Kostović predao je Bjelišu rektorski lanac, a rektor se, pak, u svome govoru kritički osvrnuo na svoj prvi
mandat. Govorio je o misiji Sveučilišta, istaknuvši da su
to stvaranje novih spoznaja kroz istraživanja i druge oblike kreativnog rada, prijenos već postojećih i novih spoznaja na mlađe generacije kroz raznovrsne studije te transfer i primjena novih znanja kroz inovativne tehnologije,
proizvode i postupke u najširem rasponu gospodarskih i
društvenih djelatnosti.
- Jednako je tako misijska zadaća Sveučilišta sudjelovati i pomagati u traženju odgovora na aktualna pitanja i
dvojbe na svim skalama društvenog i gospodarskog života, od
nacionalne, preko regionalnih do lokalnih.
Što se znanstvenoistraživačkog rada tiče,
Bjeliš smatra da u prvi
Rektor Aleksa Bjeliš i
akademik Ivica Kostović
plan treba staviti kriterije izvrsnosti, uspostaviti ključne znanstvene i umjetničke istraživačke pravce,
podupirati istraživače i istraživačke skupine koji ispunjavaju uvjete za apliciranja na međunarodne kompetitivne
istraživačke fondove te razviti sveučilišni sustav razvoja
istraživačkih ljudskih resursa i ulaganja u istraživačku
opremu.
- Treba poticati okrupnjavanje projekata u veće programe, posebno interdisciplinarne i programe s novim
pravcima istraživanja kojima će se jačati međunarodna
kompetitivnost Sveučilišta te uključiti doktorske studije
u sveučilišni istraživački sustav, uklanjajući njihovu sadašnju fragmentaciju i paralelizme te povezujući ih s drugim studijima na nacionalnom i međunarodnom planu.
Postoji mogućnost da se to i ne ostvari, priznaje rektor,
a najveću opasnost vidi u daljnjem odlaganju transformiranja postojećeg nacionalnoga istraživačkog sustava,
naročito u daljnjem padu financiranja osnovnih istraživačkih i nastavnih djelatnosti Sveučilišta iz državnog
proračuna.
Problemi s Bolonjskim sustavom najviše su se izražavali u sredinama koje nisu imale kapacitete, naročito
ljudske, dostatne za novi način izvedbe studija. Druga su
slaba strana sadašnjega sveučilišnoga studijskog paketa,
pak, nepovezanosti i paralelizmi programa, suvišno preopterećivanje nastavnika, posebno mlađih, te onemogućivanje mobilnosti studenata.
Naposljetku, nije tajna da Zagrebu nedostaje visokoškolskih prostornih kapaciteta, pa novi/stari rektor Bjeliš
upozorava da će se hitno trebati širiti postojeći i graditi
novi kapaciteti, kako bi se uklonili vrlo nepovoljni uvjeti
koji su bitna zapreka poboljšanju kvalitete studiranja na
većem broju fakulteta i akademija.
B. Nađ
U Rijeci, povodom Svjetskoga dana učitelja,
5 listopada dodijeljene su nagrade Primorsko-goranske županije prosvjetnim djelatnicima (12) i odgojno-obrazovnim ustanovama
(4) za postignuća u radu s učenicima.
U sljedeće tri godine ne računajte na povećanje ulaganja u obrazovanje i znanost
- to traži Ministarstvo financija, a Vlada
RH potvrđuje i prihvaća svojom odlukom.
4
www.skolskenovine.hr
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Stručno usavršavanje za ravnatelje srednjih škola i učeničkih domova
Ravnatelj i kultura
odgojno-obrazovne ustanove
U
organizaciji Agencije
za odgoj i obrazovanje
i Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja u Puli
je od 4. do 6. listopada održan
stručni skup ravnatelja srednjih
škola i učeničkih domova Republike Hrvatske. Skup na kojem
se okupilo više od tristo ravnatelja posvećen je njihovu stručnom usavršavanju, a središnja
tema skupa bila je „Ravnatelj
i kultura odgojno-obrazovne
ustanove“. Plenarna predavanja
održali su dr. Vlatka Domović
(Školsko ozračje i učinkovitost
škole), dr. Velimir Srića (Izazovi nove organizacijske kulture),
Ivana Nikolić (Ravnatelj kao
uspješni komunikator), dr. Dean
Ajduković (Krizni prevencijski
menadžment i kultura sigurnosti
učenika od nasilja), a o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru
govorili su dr. Mile Dželalija i
dr. Sonja Kovačević.
U okviru skupa održane su
dvije pedagoške radionice na
temu Ravnatelj kao moderator
u razvoju školske kulture i Pokazatelji školske kulture, a primjere dobre prakse u radu ravnatelja prezentirali su Čedomir
Ružić, ravnatelj Srednje škole
Mate Blažine iz Labina, Vlado
Prskalo, ravnatelj Srednje škole Matije Antuna Reljkovića
iz Slavonskog Broda, Suzana
Jambrešić, ravnateljica Učeničkog doma Dora Pejačević iz Zagreba, Tonči Vlahović, ravnatelj
Klesarske škole u Pučišćima i
Damir Jelenski, ravnatelj Gimnazije Tituša Brezovačkog iz
Zagreba.
Kultura odgojno-obrazovne
ustanove u najširem smislu riječi podrazumijeva i klimu, i
ozračje, i zadovoljstvo, sigurnost, suradničke odnose, kvalitetnu komunikaciju među svim
sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Jer, ako smo svi
zadovoljni, ako su svi ti elementi zadovoljeni onda i ostvarujemo uvjete za napredovanje.
Dokazano je znanstvenim istraživanjima da je ravnatelj ključna figura u svim tim procesima.
Neophodno je osnažiti ponajprije ravnatelje, a zatim osvijestiti sve zaposlenike, učenike i
roditelje o važnosti kulture koja
otvara mogućnosti za kvalitetniji i bolji rad, ali i za sliku škole u
javnosti kao o jednom sigurnom
mjestu gdje se cijeni ne samo
znanje i kompetencije učenika
nego i svaka osoba pojedinačno, rečeno je između ostaloga
na ovome skupu.
Okupljenim
ravnateljima
u ime Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa obratio se
državni tajnik Želimir Janjić,
koji se osvrnuo na aktualnosti u
školskom sustavu te je govorio
o novom Pravilniku o načinima,
postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i
srednjoj školi, ali najviše pažnje izazvale su njegove informacije o ljetošnjim izmjenama
i dopunama Zakona o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Ravnatelje najviše
Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja na svojoj redovitoj skupštini održanoj 5. listopada u Puli, a sukladno ciljevima i zadacima Udruge, želeći upoznati prosvjetnu i širu javnost
sa svojim stajalištima glede upravljanja i rukovođenja u srednjoj školi, utvrdila je i većinom
glasova usvojila sljedeće
ZAKLJUČKE
• U stoljeću znanja kada je razvoj odgojno-obrazovnog sustava jedan od hrvatskih strateških prioriteta, srednjoškolski ravnatelji žele ukazati na neodgovarajući model upravljanja i rukovođenja
srednjoškolskim ustanovama, a koji je jedan od temeljnih preduvjeta za ostvarivanje strateških
ciljeva u području obrazovanja.
• Ravnatelji u hrvatskim srednjim školama, suprotno praksi u zemljama EU i drugim razvijenim demokratskim državama, biraju se na mandat od četiri, odnosno izmjenom Zakona od pet godina,
bez propisanih kriterija, standarda te provjere kompetencija, odnosno provedenog programa osposobljavanja.
• Bez obzira na uspješnost rada ravnatelja, nakon isteka mandata postoji mogućnost da ih Školski
odbor ne izabere zbog raznih političkih ili osobnih interesa. S obzirom na to da je izmjenom zakona
navedeno da se s ravnateljem sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme, tako neizabrani ravnatelj
postaje tehnološki višak.
• Prema odredbama prijašnjeg Zakona o srednjem školstvu koji na bio snazi do 2005. godine bilo je
nekoliko ključnih odredbi koje su bile povoljnije za ravnatelje škole: ugovor o radu na neodređeno
vrijeme; jednostavnija procedura zapošljavanja radnika (samostalnost u izboru radnika škole, bez
obveze objave skupih natječaja u javnom tisku); samostalnost pri donošenju statuta i drugo.
• Svakom izmjenom Zakona ravnateljski položaj postaje sve nepovoljniji. Izmjenom Zakona (od kolovoza 2008.) dodano je da svim ravnateljima mandat traje do 1. siječnja 2012., do kada trebaju steći
licencu. Međutim, do sada nije ispunjen niti jedan uvjet za ostvarenje tog članka.
• Nije donesen pravilnik o licenciranju, program kao niti i postupak provjere kompetencija. Uz to,
mijenjaju se temeljna prava ravnatelja iz radnog odnosa te svim ravnateljima od 1. siječnja 2012.
prestaje radni odnos na neodređeno vrijeme. Oni koji budu nakon toga izabrani za ravnatelja, sklapaju ugovor s radnim odnosom na određeno vrijeme.
• Nedostatak i nedorečenost zakonskih propisa vezanih za status i ulogu ravnatelja omogućava da
odlukom Školskog odbora dojučerašnji izvrsni ravnatelj ostaje bez posla, a da nedovoljno kompetentna osoba postane ravnateljem.
• S obzirom na sadašnji iznimno nepovoljni status ravnatelja, bit će sve manje kompetentnih, stručnih
i motiviranih ljudi koji se žele prihvatiti takvog odgovornog posla koji, iako može biti izvrsno obavljen, ne jamči niti zadržavanje radnog odnosa.
• Za uspješno obavljanje ravnateljskog posla, od ravnatelja se očekuje da je sposoban upravljati
kvalitetom te poticati i provoditi na školskoj razini sve strateške promjene sustava koje su započele
ili nam slijede (počevši od nacionalnih ispita, državne mature, nacionalnog okvirnog kurikuluma,
obveznog srednjoškolskog obrazovanja, uključivanja u europske projekte, hrvatskog kvalifikacijskog okvira i sl.).
• Kako bi navedeno ravnatelji mogli uspješno obavljati, smatramo da je neophodno uvažiti iskustva
razvijenih demokratskih zemalja u području upravljanja i rukovođenja školom, te žurno ozakoniti
novi model upravljanja i rukovođenja hrvatskom školom utemeljenom na sljedećim načelima:
• Ravnatelji trebaju imati ista prava iz radnog odnosa kao i svi ostali zaposlenici u sustavu. Stoga je
potrebno vratiti u Zakon odredbe da se s ravnateljem škole zasniva ugovor o radu na neodređeno
vrijeme.
• Profesionalizirati rad ravnatelja te regulirati status sukladno ostalim europskim zemljama. Put prema profesionalizaciji rada treba započeti provedbom programa osposobljavanja za sve ravnatelje u
srednjoškolskom sustavu. Nakon provjere stručnih kompetencija ravnatelja treba slijediti izdavanje
licence.
• Uspostaviti modularni sustav stručnog usavršavanja koji će omogućiti ravnateljima usavršavanje u
profesiji, sukladno interesima i potrebama uz produženje licence.
• Uključiti u novi Pravilnik o napredovanju u zvanje mogućnost napredovanja u ravnateljskoj profesiji.
• Osigurati povećanu odgovornost i autonomiju ravnatelja (vezano uz školski kurikulum i specifične
potrebe škole) uz jasno uspostavljeni okvir zahtjeva i očekivanja od ravnatelja uz navođenje mogućnosti kako se ta očekivanja mogu i trebaju ispuniti. Uz to područje je vezana potreba za promjenom Zakona o prosvjetnoj inspekciji.
• Postupno (bez novog zapošljavanja) uvesti u sustav radno mjesto pomoćnika ravnatelja.
• Vrednovati rad ravnatelja prema stručnim i jasno određenim pokazateljima uspješnosti.
Predsjedavajuća Skupštine
Đudita Franko
zanima njihov status, budući da
je novim zakonom regulirano
da od 1. siječnja 2012. svi idu
u reizbor i da se nakon toga s
njima sklapa ugovor o radu na
određeno vrijeme, od pet godina, što je nepovoljno za ravnatelje, jer nakon isteka najviše dva
petogodišnja mandata vrlo lako
mogu završiti na ulici budući
da ih u školi neće čekati nikakvo radno mjesto. No, upravo ta
odredba u izmjenama i dopunama zakona više ne stoji, jer nisu
izvršene sve potrebne pripreme
za vrednovanje i licenciranje
ravnatelja pa prema tome neće
ni svi ravnatelji toga datuma ići
u proceduru reizbora. Državni
tajnik je spomenuo i odredbe
državnog pedagoškog standarda
prema kojima trenutno nema nikakve mogućnosti za zapošljavanje oko 1500 djelatnika koji
bi održavali računalnu opremu
u školama, a također je zahvalio
ravnateljima na velikom doprinosu u uspješnom provođenju
državne mature.
U radu skupa sudjelovali su
i državni tajnik u Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa Želimir Janjić, ravnateljica
Uprave za srednje školstvo Vesna Hrvoj Šic, Ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i
obrazovanje odraslih Ivan Šutalo te Višnja Francetić, načelnica
Odjela za organizaciju i provođenje ispita Nacionalnog centra
za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
U okviru stručnoga skupa
održana je i redovita godišnja
skupština Udruge hrvatskih
srednjoškolskih ravnatelja na
kojoj je glavna tema bio položaj ravnatelja. Kako je uvodno
istaknula predsjednica Udruge
Suzana Hitrec, u posljednjih
šesnaest godina, otkako Udruga
postoji, status ravnatelja nije se
znatno poboljšao bez obzira na
sve akcije koje je udruga poduzimala u tom periodu i unatoč
svim konzultacijama i razgovorima s ministrima i državnim tajnicima kojima je cilj bio
predlaganje kvalitetnijih rješenja vezanih za status ravnatelja
u zakonima i prilikom izmjena
i dopuna tada važećih zakona.
Kako je istaknuto u brojnim
raspravama, prosvjetne vlasti
su se mijenjale, ali kvalitetnih
rješenja glede upravljanja i rukovođenja, pogotovo onih koja
bi se odnosila na poboljšanje
statusa ravnatelja, nije bilo. Pa
čak ni u posljednjim izmjenama
i dopunama aktualnog Zakona o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Ponukani
takvim maćehinskim odnosom
prema ravnateljima kao najjačoj i najvažnijoj kariki u sustavu obrazovanja, ravnatelji
su na svojoj skupštini donijeli
zaključke koje će uputiti resornom ministarstvu, predsjedniku
Republike, predsjednici Vlade,
predsjedniku Sabora i saborskom odboru za obrazovanje i
kulturu, a mi ih donosimo u integralnom obliku.
Marijan Šimeg
razgovor
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
5
www.skolskenovine.hr
ZVONIMIR LAKTAŠIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA HRVATSKIH UČITELJA
U zemljama razvijene
demokracije, gdje sindikate uistinu shvaćaju važnim i ravnopravnim partnerima,
nisu uobičajeni toplohladni odnosi između
socijalnih partnera,
kao kod nas. Prije
svega zato što postoji
međusobno povjerenje i što socijalni
dijalog ne vide kao
cjenjkanje, već kao
najbolji način zajedničkog rješavanja
nesuglasica, materijalnih i socijalnih
prava zaposlenih
B
orba za materijalna prava učitelja i dostojanstvo
njihove struke hvalevrijedan je i nadasve težak posao. Jer
nije tajna da se država ne brine
baš o ovoj, po našem mišljenju,
najvrednijoj struci u zemlji. O
ljudima kojima, kako je nedavno
istaknuo predsjednik Ivo Josipović, povjeravamo ono što nam je
najvrjednije ‡ našu djecu. Kada,
pak, to netko čini već dvadeset
godina uzastopce, onda zaslužuje veliko poštovanje i priznanje
te zahvalnost što učiteljska struka nije pala i na niže grane nego
što jest dosad.
Riječ je, dakako, o Sindikatu
hrvatskih učitelja, koji je baš ovih
dana svečano proslavio dvadeset
godina djelovanja, pa smo tim
povodom porazgovarali s njihovim predsjednikom Zvonimirom
Laktašićem.
Dva desetljeća djelovanja SHU
je iza vas. Na koja postignuća
ste najponosniji?
‡ Sindikat hrvatskih učitelja
je u proteklih dvadeset godina
sav svoj cjelokupni rad podredio
promicanju i zaštiti materijalnih i socijalnih prava i interesa,
borbi za pravične plaće, bolje
uvjete rada, ukupno poboljšanje
položaja i podizanje dostojanstva
i ugleda prosvjete i prosvjetara.
U tom radu postizao je stalni
napredak i sve bolje rezultate.
Imperativ je bio, a i dalje je, povećanje plaća u cijelom sustavu
i dostizanje primjerene, pravične i održive cijene rada, koja će
stalno pratiti rast drugih plaća u
zemlji. Mislim da smo u vezi s
tim najviše učinili 2006. i 2009.
godine, kada smo štrajkovima, u
kojima je sudjelovalo više od 80
posto svih prosvjetara, primorali vladu na potpisivanje dobrih
sporazuma. Tim sporazumima
ugovorili smo stalni porast plaća i dostizanje primjerene cijene
rada. Ponosni smo i na to što je
SHU postao financijski stabilan,
snažan, odgovoran i dobro organiziran i kao takav uspio sačuvati
stotine radnih mjesta prosvjetarima. Koliko smo brojni, snažni i
cijenjeni pokazali smo i na obilježavanju 20. obljetnice, kada
su nam gosti bili najviši državni
dužnosnici.
Jeste li i u kojoj mjeri zadovoljni
statusom, dostojanstvom i
plaćama ljudi koje zastupate
- dakle, hrvatskih učiteljica i
učitelja?
‡ Postignutim ne možemo i ne
Plaća pred mirovinom
morala bi biti dvostruko
veća od početničke!
smijemo biti zadovoljni. Kao što
bi naše društvo bez učitelja bilo
siromašnije, tako bi, da nije bilo
i da nema SHU, učitelji i prosvjetari imali manja materijalna
i ostala socijalno-radna prava.
Nastavlja se borba za pravične
plaće, bolje uvjete rada, ukupno
poboljšanje položaja i podizanje
dostojanstva i ugleda prosvjete
i prosvjetara. Sindikat hrvatskih
učitelja, osim što se zalaže i bori
za pravičnije i primjerene plaće, zalaže se i da se kvalitetniji
rad više plati, da mladi ljudi koji
ulaze u sustav vide životnu perspektivu. Da mogu napredovati
na viša radna mjesta ovisno o
kvaliteti svoga rada, a što će valorizirati u školi. Ideja je sindikata da najbolji nastavnici mogu na
kraju karijere imati i dvostruko
veću plaću od početnika.
Naš napredak i razvoj
ovise o obrazovanju
Koliko su plaće učitelja usporedive s ostalim granama
javnog sektora i je li realno
očekivati da će u skorije doba
rasti, budući da nas kriza u kojoj se nalazimo neće tako brzo
napustiti?
‡ Plaće prosvjetara su oduvijek
zaostajale za plaćama u ostalim
granama javnog sektora, što je
neopravdano i nepravedno. Ali
nakon štrajka i potpisivanja dodatka za prosvjetu i znanost iz
2006. godine, koji se primjenjuje do 2013., plaće prosvjetara su
polako počele sustizati plaće u
ostalim javnim službama. U sporazumu iz 2009. predviđen je rast
plaća u javnom sektoru ako BDP
dva uzastopna kvartala poraste
više od dva posto. Vjerujemo, jer
to govore i ekonomski stručnjaci,
da će se to dogoditi u Hrvatskoj
polovicom iduće godine. Tada se
možemo nadati povratu osnovice
od šest posto i konvergenciji pariteta.
U kojoj ste mjeri zadovoljni
ulaganjem države u školstvo?
Hrvatska izdvaja oko 4,12 posto iz BDP-a za obrazovanja, što
je nedovoljno, jer oko 75 posto
tih sredstava odlazi na plaće i
ostale materijalne izdatke i premalo ostaje za unapređivanje
sustava. Glavni je razlog nedovoljnom ulaganju u školstvo što
političke elite, odnosno oni koji
o tome odlučuju još nisu shvatili da napredak i razvoj, naročito
malih zemalja kao što je Hrvatska, ovise o obrazovanju i znanju
njezinih ljudi. I da je ulaganje u
obrazovanje najisplativija investicija, a ne trošak.
Radi li se dovoljno na stručnom
usavršavanju
nastavnika?
Imate li podatak koliko učitelja
u Hrvatskoj, primjerice, još
nije informatički pismeno?
‡ Promjene u obrazovnom
sustavu nužno utječu na to da
su učitelji obvezni aktualizirati
svoja znanja i održavati vještine
kako bi ostvarili učinkovitost
nastave. Društvo, dakle države,
lokalne uprave i škole, bi trebale osigurati dostatna sredstva i
angažirati vrsne stručnjake da se
učitelji mogu redovito, kvalitetno i stalno stručno usavršavati,
jer im je to obveza, ali i pravo.
To do sada nije bio slučaj. Zbog
toga, ali i nekih drugih čimbenika, dosadašnji način stručnog
usavršavanja učitelja nije dobar.
Mišljenja sam da stručno usavršavanje učitelja treba povezati i
sa sustavom napredovanja kako
bi se potaknula motivacija učitelja za stručnim usavršavanjem
i profesionalnim razvojem. Dio
stručnog usavršavanja učitelja je
i informatičko opismenjavanje.
Koliko je učitelja informatički
nepismeno nemam podatak, ali
vjerujem da to nije veliki broj.
Nesloge ima i među
rođenom braćom
U borbi za materijalna i druga
prava hrvatskih učitelja između sindikata, poslodavaca i
vlade već su dulje ustaljeni
O problematici akademskih zvanja
Ogorčeni smo nepravednim, diskriminirajućim vrednovanjem
i još jednim omalovažavanjem učiteljske struke, u ovom slučaju
diplomiranih učitelja razredne nastave koji su prvi put 1992., a
zadnji put 2005. godine upisali stručni četverogodišnji studij i
nakon njegova završetka stekli VSS. Poduzeli smo i određene
aktivnosti u vezi s rješavanjem problema nepravednog izjednačavanja stručnog naziva diplomirani učitelja s nazivom prvostupnika primarnog obrazovanja. Početkom veljače 2009. poslali
smo dopis MZOŠ-u u kojem tražimo da sudjelujemo u tijelima
koja će pripremati izmjene i dopune dva sporna zakona, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakona o
akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju. Potom
smo kontaktirali pojedine profesore s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i tamošnju grupu studenata. S njima smo održali zajedničke sastanke, gdje smo dogovorili da će SHU pružiti svu moguću potporu i pomoć studentima oko njihovih aktivnosti u vezi
s nepravednim izjednačavanjem naziva diplomirani učitelj s prvostupnikom. Jedna od tih aktivnosti bilo je i potpisivanje peticije
po osnovnim školama diljem cijele Hrvatske za izjednačavanje
statusa diplomiranih učitelja razredne nastave s titulom magistra
struke primarnog obrazovanja. Osobno sam o ovom problemu
stručnih naziva razgovarao i nekoliko puta s ministrom Fuchsom
i njegovim najbližim suradnicima i dogovorio rješavanje tog problema kroz zakone koji uskoro idu u saborsku proceduru.
Ponekad se pitam što bi bilo da je bilo
više sindikalnog zajedništva, snage
i razuma, vjere u vlastitu moć i snagu
udruženih radnih ljudi. Vjerujem da
smo mogli primorati Vladu RH na pravi smjer
u vođenju ekonomske i socijalne politike i na
mnogo pravedniju raspodjelu nacionalnog
bogatstva u korist ljudi koji žive od svoga rada.
Tada bi i društveni i materijalni status prosvjetara bio bolji
toplo-hladni odnosi. Je li to
uobičajena praksa ili kod nas
još nije potpuno zaživjela kultura socijalnog dijaloga?
‡ U zemljama razvijene demokracije, gdje sindikate uistinu
shvaćaju važnim i ravnopravnim
partnerima, nisu uobičajeni toplo-hladni odnosi. Prije svega
zato što postoji međusobno povjerenje i što socijalni dijalog
ne vide kao cjenjkanje, već kao
najbolji način zajedničkog rješavanja nesuglasica, materijalnih i
socijalnih prava zaposlenih. Nadam se da će uskoro i kod nas
kultura socijalnog dijaloga biti
bolja i da ćemo nesuglasice i socijalne sukobe rješavati mirnim
putem.
S vremena na vrijeme stječe
se dojam sindikalne nesloge.
Vidljivo je ipak da u posljednje
vrijeme tri sindikata obrazovane vertikale nastupaju zajedno,
čvrsto i jedinstveno. Ima li
nesloge među sindikatima
i u kojoj mjeri surađujete s
drugim sindikatima javnog
sektora?
‡ Nesloge ima i među rođenom braćom, pa kako je ne bi
bilo među sindikatima, ali puno
manje nego prije. Očito je da
polako sazrijeva svijest kod sindikalnih vođa da se samo udruženi i zajedno možemo snažnije suprotstaviti poslodavcima
i efikasnije zaštititi članstvo.
Najbolji primjer dobre suradnje,
jedinstva, a onda i snage i postizanja povoljnih rezultata ste i
Vi naveli, a to je Vertikala triju
obrazovnih sindikata. Daljnji
primjer zajedničkog nastupa i
dobrih rezultata sindikata je prikupljanje potpisa za referendum
protiv izmjene Zakona o radu.
Nadam se da će se to zajedništvo sindikata nastaviti i ubuduće
jer od toga svi imamo koristi, a
najviše radni ljudi.
Za kraj, koja je Vaša poruka
našim vjernim čitateljima, učiteljicama i učiteljima?
‡ Poštovane učiteljice i učitelji, ne živite u iluzijama da će se,
samim ukazivanjem na potplaćeni i podcijenjeni položaj prosvjete i prosvjetara, druga strana
udobrovoljiti i nešto veliko učiniti za nas. Ako želimo promjene
nabolje, moramo se boriti za svoj
status, jer to nitko drugi za nas
neće učiniti!
Branko Nađ
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
Iz Agencije za mobilnost i programe EU
A
Međunarodni
programi
suradnje
gencija za mobilnost i
programe Europske Unije provodi najveći program EU u području formalnog
i neformalnog učenja - Program
za cjeloživotno učenje. Navedeni program dijeli se na manje
potprograme od kojih je svaki
usmjeren na različitu razinu obrazovanja: Comenius koji obuhvaća ustanove i pojedince u okviru predškolskog odgoja i općeg
školskog obrazovanja, Leonardo
da Vinci za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, Erasmus
za visoko obrazovanje te Grundtvig za obrazovanje odraslih.
Svaki od navedenih potprograma omogućuje suradnju s ustanovama i pojedincima iz EU na
zajedničkim projektima i aktivnostima, koje mogu uključivati
stručna usavršavanja, obavljanja
stručne prakse i stažiranja, studiranje, držanje nastave, razmjene
učenika i profesora, rad na projektima od zajedničkog interesa.
Za udruge mladih, mlade te osobe koje rade s mladima Agencija provodi i program Mladi na
djelu, koji omogućuje razmjene
mladih, dugotrajna volontiranja,
rad na lokalnim inicijativama,
razvoj demokratskih projekata
te treninge i osposobljavanja za
osobe koje su aktivne u radu s
mladima.
Zvonimir Vidušin
Stoga smo razgovarali sa Zvonimirom Vidušinom, voditeljem
Odsjeka za Comenius unutar
Agencije za mobilnost i programe EU, o tome o kakvom se programu radi, što se nudi u okviru
tog programa te kakva dosadašnja iskustva može podijeliti s
nama.
„Comenius je program Europske Unije kojim se potiče
stvaranje zajedničkog prostora
učenja vezanog za opće školsko
obrazovanje. U njegovu okviru
moguće je ostvariti suradnju sa
stranim partnerima na različite
načine - sudjelovanjem u zajed-
ničkim projektima, čiji je cilj
unapređenje rada škole, jačanje
motivacije djelatnika i učenika,
zanimljivija nastava prilagođena potrebama učenika, nastava
koju djelomično kreiraju i sami
učenici. Uz to, moguće je organizirati sastanke s partnerima,
razmjenu učenika, pohađanje
konferencija ili drugih programa stručnog usavršavanja. Nastavnici također mogu otići na
praksu u inozemstvo. Studenti
koji tek završavaju fakultet ili
traže posao u struci svoje prvo
iskustvo mogu steći u inozemstvu, kao asistenti iskusnim
profesorima i nastavnicima.
Mogućnosti su zaista velike“ rekao je na početku razgovora
Zvonimir Vidušin.
Jesu
li
hrvatske
škole
zainteresirane za sudjelovanje
u Comeniusu?
Dosadašnja iskustva pokazuju
da su naše škole jako dobro prihvatile Comenius program i da
su prepoznale pozitivne učinke
sudjelovanja kako za školu, tako
i za nastavnike i učenike. Mnoge
škole, koje nisu imale kontakte
sa stranim partnerima, usudile su
se prijaviti za aktivnost kontaktnih seminara, usmjerenih upravo na uspostavljanje početne suradnje i dogovaranje zajedničkih
aktivnosti. Nakon što su uspješ-
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Comenius je program Europske Unije
kojim se potiče stvaranje zajedničkog
prostora učenja vezanog za opće školsko obrazovanje. U njegovu okviru moguće je ostvariti suradnju sa stranim
partnerima na različite načine - sudjelovanjem u zajedničkim projektima čiji
je cilj unapređenje rada škole, jačanje
motivacije djelatnika i učenika, zanimljivija nastava prilagođena potrebama
učenika, nastava koju djelomično kreiraju i sami učenici
no probile led, nastavile su se
prijavljivati i za ostale aktivnosti
tako da smo ove godine zaprimili oko 70 prijava za partnerstva u
okviru Comenius programa, što
je velik broj budući da se radilo
o prvoj godini u kojoj je bilo moguće prijaviti tu aktivnost.
Koje su najčešće teme tih
partnerstava, o čemu se radi u
partnerstvima?
Teme mogu biti različite i kreću se od društvenih do ekoloških
- kulturna baština i raznolikost,
korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija, razvijane tolerancije i borba protiv
društvene isključenosti, aktivno
europsko građanstvo, znanost u
nastavi, voda i održivi razvoj te
zaštita okoliša. Jedno od odobrenih partnerstava ove godine je
partnerstvo Zagrebačke umjetničke gimnazije, koje spaja elemente bajki iz različitih država
EU s ciljem stvaranja jedne zajedničke europske bajke koju će
učenici koji sudjeluju u aktivnostima predstaviti u Zagrebu,
kao kazališnu predstavu. Druga
gimnazija Osijek dobila je financijsku potporu za razvijanje modula za znanost o proteinima, što
je nova grana znanosti, te će se
navedeni modul kasnije koristiti
u nastavi.
Ekonomska škola Rijeka ra-
Kontaktni seminar u Finskoj
Usavršavanje stranog jezika
Kao primjer dobre prakse dosadašnjeg sudjelovanja u Comenius programu donosimo priču Renate Gal, profesorice u
Medicinskoj školi Osijek, koja je sudjelovala na stručnom usavršavanju u Velikoj Britaniji na temu „Engleski kao strani jezik
- metodika poučavanja i značaj kulturoloških razlika“. Prijavila
se za aktivnosti stručnog usavršavanja, jer je smatrala da jednom usvojeno stručno znanje i standardizirane nastavne metode nisu dovoljne da bi se zadovoljile potrebe novih generacija
učenika. Prijavila se na usavršavanje u okviru Comeniusa te dva
tjedna pohađala predavanja i radionice kako bi saznala više o
teorijama poučavanja, nastavnoj metodologiji, izgovoru glasova
u engleskom jeziku, ali i upotrebi drame, glazbe i različitih igara
kao metodičkih oblika u nastavi.
„Osim što sam stekla nova znanja, surađivala sam sa sudionicima iz drugih europskih država te tako stekla nove prijatelje
i priliku za suradnju na budućim projektima. Svoje iskustvo prenosim kolegama te ih potičem da se i sami prijave za aktivnost
stručnog usavršavanja. Istina je da morate uložiti trud u oblikovanje svoje prijave, ali taj će se trud višestruko isplatiti. Bez
oklijevanja se obratite djelatnicima Agencije sa svakom svojom
nedoumicom, jer su zaista spremni pomoći” - rekla je Renata
Gal.
Silvije Devald, profesor engleskog jezika u Osnovnoj školi
Vladimira Nazora iz Daruvara, otišao je u Finsku na trodnevni
kontaktni seminar potprograma Comenius kako bi upoznao partnere za buduće višegodišnje projekte. Budući da mu je tema
kontaktnog seminara - Održivi razvoj i ICT - bila zanimljiva, odlučio je prijaviti se na aktivnost Pripremni posjeti. Na kontaktnom
seminaru glavni cilj mu je bio pronalazak partnera za projekt
međunarodne suradnje.
Nakon povratka iz Finske s lakoćom je naveo brojne koristi od
sudjelovanja:
„Osnovna škola Vladimira Nazora nikada nije imala prilike sudjelovati u međunarodnim projektima. Svoje oduševljenje mogućnostima europske suradnje uspio sam velikim dijelom prenijeti na učenike i kolege. U ožujku smo organizirali međunarodnu
razmjenu učitelja engleskog jezika između naše škole i osnovne škole iz Rumunjske, a sudionici projekta su vrlo zadovoljni
rezultatima suradnje. Razloga je više, a ponajprije zato što je
sudionicima projekta izravno predstavljen način rada kakav se
primjenjuje u nekoj drugoj državi. Prvi put smo imali priliku osobno doživjeti inozemni obrazovni sustav, analizirati postupke koji
se primjenjuju kako bi škola efikasno funkcionirala, upoznati se
s didaktičkom opremom i proučiti nastavne metode.”
dit će na razvijanju poduzetničkih vještina svojih učenika te
im olakšati pripremu za ulazak
na tržište rada, putem radionica
o pisanju životopisa za fiktivne
pozicije, simuliranja intervjua za
posao te putem fiktivnog zapošljavanja. Svi navedeni projekti,
kao i oni koje nismo spomenuli,
pridonijet će motiviranju učenika i nastavnika te im pomoći u
stjecanju novih znanja i vještina,
što osobnih, što profesionalnih.
Jesu li prijave za bilo kakve EU
fondove uistinu komplicirane i
teške?
To se tako čini dok ne uzmete
prijavni obrazac i priručnik o aktivnosti za koju se prijavljujete u
ruke. Većina prijavnog obrasca
odnosi se na podatke o samoj
ustanovi, kontaktnim podacima
partnera, a najvažniji dio - onaj
koji mi vrednujemo prilikom
ocjenjivanja prijave - odnosi se
na to zašto se prijavljujete, koja
je vaša motivacija, koja je korist za vašu ustanovu, koju vrstu
aktivnosti ćete ostvariti te kako
ćete dalje širiti ono što ste naučili. Doista nije teško i treba samo
imati jasnu ideju. Osim toga,
djelatnici Agencije su na raspolaganju za odgovore na upite
oko prijave, bilo telefonski bilo
putem elektronske pošte.
Imate li savjete za buduće i
sadašnje korisnike kako bi se
što lakše uključili u europski
prostor mobilnosti?
Neka zaborave strah od nepoznatog i krenu u aktivnosti
koje im se nude. Mi im stojimo
na raspolaganju tijekom čitavog
procesa, od pisanja same prijave,
do pisanja završnog izvješća o
realiziranim aktivnostima u slučaju da je prijava odabrana. Potrebno je malo dobre volje, ideja
što žele napraviti, na čemu žele
surađivati, te ispuniti prijavu.
Kada se zainteresirani mogu
prijaviti?
Raspisivanje natječaja za
aktivnosti u okviru Comenius
programa očekuje se početkom
studenog, natječaj će biti otvoren nekoliko mjeseci, a rokovi za prijavu obično su između
siječnja i ožujka, ovisno o tipu
aktivnosti.
Podržavaju
li
ravnatelji
sudjelovanje
u
ovakvim
vrstama aktivnosti?
Mislim da su ravnatelji sve više
i više svjesni toga da je europska
suradnja nešto što će uskoro biti
nužnost. Već sada se sudjelovanje u Comenius programu smatra dokazom kvalitete škole, naročito kada se uzme u obzir što
sve program donosi - nova poznanstva, nove oblike suradnje,
putovanja, rad u međunarodnom
okruženju, predstavljanje svoje
države i svoje ustanove u inozemstvu, rad na stranom jeziku,
osobno i profesionalno usavršavanje... Puno je razloga zašto bi
nastavnici trebali sudjelovati u
Comeniusu te zašto bi njihovi
ravnatelji to trebali podržati.
Marijan Šimeg
aktualno
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
7
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ: Hrvatska djeca u inozemstvu
Briga o očuvanju
identiteta djece
U odgoju i obrazovanju hrvatske
djece u inozemstvu
i dijaspori za edukaciju su vrlo važni
stručni skupovi za
odgojitelje, učitelje
i nastavnike pripadnika hrvatske
nacionalne manjine u inozemstvu,
koji se održavaju
jednom godišnje u
srpnju i na kojima
se okupi stotinjak
sudionika
M
nogo hrvatskih državljana privremeno ili
stalno živi u inozemstvu i uglavnom svi žele da im
djeca ostanu u vezi s domovinom, jezikom i kulturom u kojoj su rođeni i njihovi roditelji.
Istodobno, u velikom broju država Hrvati imaju i status nacionalne manjine, a u Bosni i
Hercegovini su i konstitutivni
narod. Matična država kroz svoje institucije skrbi za sve njih, a
posebice u segmentu odgoja i
obrazovanja.
Dva sustava
Kroz zakonske dokumente
Hrvatska je regulirala odgoj i
obrazovanje hrvatske djece u
inozemstvu, a osim Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa, jedan je od nositelja te
djelatnosti i Agencija za odgoj
i obrazovanje. Kako je navodi
Renata Ozorlić Dominić, viša
savjetnica za međunarodnu suradnju Agencije za odgoj i obrazovanje, djelatnost Agencije
ogleda se u području stručnog
usavršavanja odgojitelja, učitelja i nastavnika pripadnika hrvatske manjine u inozemstvu.
Dva su sustava vezana uz odgoj
i obrazovanje Hrvata izvan Hrvatske. Jedan je sustav hrvatske
nastave u inozemstvu, koji se
provodi prema Kurikulumu hrvatske nastave u inozemstvu, a
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odabire i financira
učitelje koji se upućuju na rad
na temelju Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja
za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu.
- Osim toga, u državama u
kojima Hrvati imaju status nacionalne manjine odgoj i obrazovanje uređeni su i financiraju
se u skladu sa zakonima i propisima te države, a Hrvatska
financira stručno usavršavanje
odgojitelja, učitelja i nastavnika
koji rade u hrvatskim vrtićima
i školama. Do 2007. godine za
organiziranje i provedbu stručnog usavršavanja odgojitelja,
učitelja i nastavnika koji rade u
hrvatskim vrtićima i školama u
državama u kojima Hrvati imaju status nacionalne manjine
bilo je u nadležnosti MZOŠ-a,
a od 2007. ono je u nadležnosti
Agencije za odgoj i obrazovanje
- kaže Ozorlić Dominić.
Ističe također važnost stručnih
skupova za odgojitelje, učitelje i
nastavnike pripadnika hrvatske
nacionalne manjine u inozemstvu, koji se održavaju jednom
godišnje u srpnju, a okuplja
stotinjak zainteresiranih. Broj
sudionika iz pojedine države
reguliran je za neke države bilateralnim međudržavnim sporazumom, a sudionici dolaze iz
Mađarske, Rumunjske, Austrije,
Srbije, Crne Gore, Makedoni-
je, Italije, Slovenije, Slovačke,
BiH, Švedske, Australije i Kanade. Teme stručnog skupa vezane su, među ostalim, uz hrvatski jezik i književnost, povijest,
geografiju, kulturno-povijesnu,
prirodnu i tradicijsku baštinu, a
predavači su stručnjaci za navedena područja - sveučilišni profesori, viši savjetnici Agencije
za odgoj i obrazovanje te vrsni
hrvatski učitelji i nastavnici.
Provedba nastave i
stručno usavršavanje
Program se sastoji od 50 posto radionica, 25 posto predavanja i 25 posto stručnog obilaska
lokaliteta kulturno-povijesne i
prirodne baštine. Osim stručnog
usavršavanja, AZOO svake godine za sve sudionike stručnog
skupa nabavlja literaturu, tri-četiri naslova, koja im pomažu u
provedbi nastave, primjerice D.
Pavličević-Franić: Komunikacijom do gramatike, skupina autora: Hrvatski za početnike, N.
Opačić: Reci mi to kratko i jasno, hrvatski za normalne ljude,
Povijest i zemljopis Hrvatske,
Nacionalni parkovi Hrvatske...
Također, Agencija za odgoj
i obrazovanje daje mogućnost
svim zainteresiranim odgojno-obrazovnim radnicima manjinskih zajednica da sudjeluju
na nacionalnim i regionalnim
stručnim skupovima Agencije
za predmetna područja za koja
vode nastavu u svojim odgojno-obrazovnim
ustanovama.
Agencija za odgoj i obrazovanje u području stručnog usavršavanja odgojitelja, učitelja i
nastavnika pripadnika hrvatske
manjine surađuje s mađarskim
Zavodom za razvoj i unapređenje obrazovanja, Hrvatskim
kulturnim društvom u Gradišću,
Zajednicom Hrvata u Makedoniji, Zajedništvom Hrvata u
Rumunjskoj, Savezom hrvatskih društava u Sloveniji, Hrvatskim nacionalnim vijećem
Srbije, Hrvatskim nacionalnim
vijećem Crne Gore, Zakladom
Agostina Piccoli u Italiji te Odborom učitelja hrvatskog jezika
u Švedskoj. Postoji i suradnja
hrvatskih osnovnih škola sa
školama u Mađarskoj.
Kako nam je kazala viša
savjetnica Ozorlić Dominić,
AZOO ne raspolaže podacima
o odgojno-obrazovnim ustanovama, broju djece/učenika i
Stručna i materijalna pomoć
Državnim pedagoškim standardom
predškolskog odgoja i naobrazbe reguliran je predškolski odgoj i naobrazba
djece hrvatskih građana u inozemstvu.
Prema odredbama standarda, programi
predškolskog odgoja i naobrazbe uspostavljaju stupnjevitost odgoja i naobrazbe
djece hrvatskih građana u inozemstvu kao
programi pripreme za dopunske osnovne
škole te obuhvaćaju djecu u dobi od tri godine do polaska u osnovnu školu. Programima predškolskog odgoja i naobrazbe
za djecu hrvatskih građana u inozemstvu
obuhvaćaju se djeca predškolske dobi radi stjecanja znanja o socijalnim i kulturnim uvjetima života u
Republici Hrvatskoj i očuvanja nacionalnog identiteta, zbog usvajanja, razvijanja i promicanja hrvatskoga jezika i kulture u zemlji u kojoj djeca borave te radi lakšeg uključivanja u osnovnu dopunsku
školu. Predškolski odgoj i naobrazbu djece hrvatskih građana u inozemstvu Hrvatska promiče i potiče na stručnoj razini pružanjem materijalne potpore u organiziranju seminara, predavanja, stručnih
radionica i lektorskih vježbi za predškolske radnike i učitelje koji provode kraće programe s djecom
u dopunskom radu te u nabavi stručne i priručne literature. Ministarstvo nadležno za obrazovanje
dužno je poticati i pružati stručnu i materijalnu potporu hrvatskoj nacionalnoj manjini u inozemstvu u
organiziranju predškolskog odgoja i naobrazbe za djecu hrvatskih građana u inozemstvu.
Radom, trudom i uputama do rezultata
Snježana Bakotić je s obitelji zbog suprugova posla u diplomaciji zadnjih deset godina provela u
inozemstvu. Prošli su nekoliko odredišta, od SAD-a do Turske, a u pružanju odgoja i obrazovanja
najviše su se morali oslanjati na vrtiće u koje su išla djeca diplomanata.
- Kad smo otišli iz Hrvatske, djeca su bila u dobi od dvije i četiri godine. Nismo mogli provoditi
odgojno-obrazovnu praksu po hrvatskim propisima, jer nam je bila manje-više nedostupna, što zbog
nepostojanja u nekoj od država, što zbog daljine. No, pratila sam upute koje sam pronašla na internetu i to mi je pomoglo. Radila sam s djecom i kod kuće se služila isključivo hrvatskim jezikom u pisanju
i čitanju. Stoga danas, uoči povratka u domovinu, oni nemaju problema s hrvatskim, a odlično su
svladali engleski i francuski. Za sve to je trebalo strpljenja, volje i rada. No, bio je to naš izbor i sada
smo zadovoljni, kazala je Snježana.
odgojitelja, učitelja i nastavnika, no od 2007. u radu stručnog
skupa sudjelovalo je desetak
odgojitelja godišnje, po jedan
iz Crne Gore i Rumunjske te
ostali iz Mađarske, i to iz sljedećih predškolskih ustanova: iz
Crne Gore JPU Radost, Kotor,
iz Rumunjske DV Vodnik, DV
Jablače, te najviše iz Mađarske,
Hrvatski vrtić, OŠ, gimnazija i
đački dom u Budimpešti, zatim
Hrvatski vrtić, OŠ, gimnazija
i đački dom Miroslava Krleže
u Pečuhu, Hrvatski vrtić, OŠ i
učenički dom Santovo, Hrvatski vrtić i OŠ Martinci, Hrvatski
vrtić i OŠ Lakócsa, DV Serdohelj, DV Mesevár, Szombathely, DV Baja, DV Bácsalmás,
DV Sumarton, DV Mohács, DV
Szálanta, DV u Nardi, Hrvatski
vrtić Tököl, DV Semjénháza i
DV Mlinarce.
Nastava za oko
7000 učenika
Kako su nam kazali u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i
športa, ono organizira i financira hrvatsku nastavu potpuno ili
djelomično u 20 svjetskih država (Argentina, Austrija, Belgija,
Crna Gora, Čile, Francuska, Italija, Irska, Luksemburg, Makedonija, Nizozemska, Norveška,
Njemačka, Rumunjska, Rusija,
Slovačka, Slovenija, Srbija,
Švicarska, Velika Britanija) za
6850 učenika, a nastavu izvodi
90 učitelja. Ministarstvo odabire i financira učitelje koji se
upućuju na rad na temelju Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj
nastavi u inozemstvu.
Uz hrvatsku nastavu u inozemstvu koju organizira MZOŠ,
u inozemstvu postoji hrvatska
nastava integrirana u obrazovni sustav zemalja primateljica, koji organiziraju i provode
obrazovne vlasti zemalja primateljica te hrvatska nastava koju
organiziraju hrvatske zajednice
i katoličke misije u inozemstvu.
U državama u kojima žive pripadnici hrvatske nacionalne
manjine nastava na hrvatskom
jeziku organizirana je najčešće
u sklopu redovnoga obrazovnog sustava. Učitelji koji rade u
tim sustavima imaju mogućnost
sudjelovati na stručnom usavršavanju na seminaru koji organizira Agencija za odgoj i obrazovanje u ljetnim mjesecima u
Hrvatskoj, a prema potrebama i
mogućnostima organiziraju se i
seminari u zemljama u kojima
se nastava održava.
Ministarstvo potporu održavanju nastave daje kupnjom knjiga
i drugih nastavnih materijala, a
u pojedinim državama uz odobrenje njihovih obrazovnih vlasti financira rad učitelja u cilju
unaprjeđenja hrvatske nastave
za potrebe hrvatske nacionalne
manjine (Rumunjska, Austrija,
Italija, Slovačka, Srbija, Crna
Gora, Makedonija). Hrvatska
nastava za potrebe hrvatskih
iseljenika u prekomorskim zemljama najčešće je integriranog
tipa ili se ostvaruje u sklopu katoličkih misija i hrvatskih zajednica (Australija, Kanada, SAD).
Hrvatsku nastavu u Čileu te dijelom u Argentini organizira Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa. U pojedinim europskim
zemljama (Danska, Švedska,
Finska) hrvatska je nastava potpuno integrirana, a organiziraju
je i financiraju obrazovne vlasti
zemalja domaćina.
Ivica Buljan
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Počela nastava na
tri nova fakulteta
SPLIT - Na splitskim fakultetima prošlog je ponedjeljka počela nastava, a u predavaonice će prvi put
sjesti i brucoši triju novopokrenutih preddiplomskih
studija u Splitu: geodezije i geoinformatike na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu te integriranoga
sveučilišnog studija farmacije na Medicinskom fakultetu. Inače, farmacija je pokrenuta kao zajednički
studij Kemijsko-tehnološkog i Medicinskog fakulteta, a brucošima se prvi dan nastave obratio prodekan Medicine za nastavu dr. Ivica Grković. Na taj
je način kroz osnivanje studija farmacije zaokružen
proces objedinjavanja svih biomedicinskih studija na
splitskom sveučilištu. I Građevinsko-arhitektonski
fakultet uvođenjem studija geodezije i geoinfromatike zaokružio je svoju ponudu studijskih programa
te će se studenti s područja Dalmacije, ali i šire, koji
su dosad uglavnom te studije pohađali u Zagrebu,
sada moći za ta zvanja obrazovati i u Splitu.
U Osijeku obilježen
Dječji tjedan
OSIJEK - Brojnim je aktivnostima u Osijeku prošli tjedan obilježen Dječji tjedan. Glavni su slogani
osječkoga Dječjeg tjedna Ljubav djeci prije svega i
Odrasli slušajte nas. Na otvaranju je predstavljena
knjiga za djecu Strašljiva Sova Antoanete Klobučar,
a zatim je na Trgu slobode održana akcija Društva
Naša djeca grada Osijeka Gradovi i općine prijatelji
djece. U okviru te akcije mališani iz osječkih dječjih
vrtića i osnovnih škola kredom su na pločniku kreirali svoje poruke odraslima. Ela Vilupek, predsjednica Društva Naša djeca grada Osijeka, kazala je
da se radi o tradicionalnoj akciji koja je zabilježena
u kalendarima svih osnovnih škola i dječjih vrtića
kojom se svake godine nastoji odaslati poruka. U
akciju su se uključili i prometni policajci, koji su male
Osječane educirali o sigurnosti u prometu. Policijski
su službenici tako u središtu grada djeci ukazivali
na sve probleme na koje mogu naići u prometu i
kako što sigurnije prijeći put od kuće do škole.
Nova glazbena
škola u Rabu
RAB - Nakon što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izdalo potvrdnicu Glazbenoj školi Ivana
Matetića Ronjgova iz Rijeke, kojim se odobrava otvaranje područnog odjela u Rabu, rapski vijećnici donijeli su odluku o prestanku rada Osnovne glazbene
škole Rab. Do ovakvog rješenja došlo je u razgovorima Grada Raba s Primorsko-goranskom županijom
te se riješilo i pitanje financiranja i stručnog vođenja
te ustanove. Naime, Ministarstvo nije odobrilo financiranje, nego su financijski teret snosili Grad Rab kao
osnivač ustanove i roditelji kroz participaciju. Troškovi djelatnosti područnog odjela u Rabu ubuduće će
se financirati putem već postojećega korisnika sredstava iz Državnog proračuna - Glazbene škole Ivana
Matetića Ronjgova. Kako su napomenuli gradski čelnici, Ministarstvo ipak neće financirati školovanje polaznika nekadašnje Privatne glazbene škole Ine Mirkovića, koje je prilikom osnivanja, ali bez prethodnog
provođenja zakonom utvrđene procedure, preuzela
Osnovna glazbena škola Rab.
Polaznici Ratne škole
u posjetu NSK
ZAGREB - Polaznici 13. naraštaja Ratne škole
bana Josipa Jelačića za svoga prošlotjednog posjeta Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu
mogli su se uvjeriti u vrijednost knjižnog i arhivskog
blaga naše najveće knjižnice. Obišli su i upoznali
se s radom Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa i Zbirke službenih publikacija. Također su obišli čitaonicu sa slobodnim pristupom građi, a posebna im je
zanimljiva bila Zbirka knjiga o Domovinskom ratu.
Djelatnici Knjižnice demonstrirali su im pretraživanje kataloga NSK, stranih bibliografskih baza i
mrežnih tekstova te digitalnog arhiva, kao i usluga
Pitajte knjižničara. Inače, Ratna škola bana Josipa
Jelačića najviša je škola u sustavu izobrazbe oružanih snaga Republike Hrvatske, u kojoj se školuju
časnici s najvišim činovima, od razine pukovnika i
brigadira do generala. Na kraju posjeta polaznicima
su uručene članske iskaznice NSK.
I. Buljan
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Stručno usavršavanje nastavnika matematike
N
Pripremati se za rad
s djetetom, ne razredom!
astavna sekcija Hrvatskog matematičkog društva nastavlja s
organizacijom stručno-metodičkih večeri za učitelje i nastavnike
matematike. Tako je prošle srijede u
prostorijama zagrebačkog PMF-a predavanje pod naslovom “Učiti kao se
uči...matematika” održao dr. sc. Milan
Matijević s Učiteljskog fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Voditelj nastavne sekcije HMD-a
Petar Mladinić rekao nam je da se ovakva edukacija nastavnika, u različitim
oblicima dakako, provodi već pedeset
godina, a on osobno taj projekt vodi
zadnjih dvadesetak godina. Ovisno o
predavaču i temi zna doći i više od 150
nastavnika matematike iz cijele Hrvatske, što pokazuje da ljudi na terenu cijene ovakve seminare i da im koriste u
nastavi, ističe Mladinić.
- Ove teme im nadopunjuju njihovo
vlastito znanje, ovdje mogu čuti nove
stvari i spoznaje iz samog predmeta,
didaktike, međusobno razmjenjuju
iskustva itd. Godišnje organiziramo
i do osam predavanja i redovito nam
dolaze nastavnici osnovnih i srednjih
škola. Predavanja ne održavaju samo
matematičari, već stručnjaci raznih
vrsta, od pedagoga, psihologa, metodičara, svi koji mogu unaprijediti proces
izvođenja nastave.
Dr. Milan Matijević svoje je predavanje bazirao na kompetenciji “Učiti
kako se uči”, u kontekstu preporuka
Vijeća Europske unije. Okvir su kompetencije koje bi trebale biti usvojene
školovanjem. Neke su izravno vezane
uz predmet, poput matematičke kompetencije, dok neke nisu. Jedna od
Novi mediji ne
ugrožavaju ulogu
nastavnika. Računala, internet, pa i
mobitele uvesti u razrede da donesu neke
nove, ovim generacijama bliže i primjerenije,
vidove komuniciranja,
smatra Milan Matijević
s Učiteljskog fakulteta
Petar Mladinić
Milan Matijević
njih je i kompetencija “Učiti kako se
uči”.
- Nekad se pod tom temom mislilo
“Učiti kako se uči... iz knjiga”.
Danas je knjiga samo jedan od medija i učenje iz knjige samo je jedan
način. Zato se danas mora naučiti kako
se uči iz raznih suvremenih medija.
Matijević se stoga slaža da je poželjno koristiti nove medije i nove vidove
komuniciranja u obogaćivanju nastavne i odgojne komunikacije.
- Besmisleno je da učenici u svojim
torbama ili džepovima nose moćne i
atraktivne medije, a da im se u nastavi i
školi zabranjuje to koristiti. Osim toga,
novi mediji mogu mnoge nastavne
funkcije obavljati atrakivnije i bolje od
živih učitelja. Učitelji time neće nestati
iz škola nego će mnoge druge, za odgoj i obrazovanje važne funkcije, moći
obavljati kvalitetnije. Moći će posvetiti
više vremena ljudskoj komunikaciji i
rješavanju brojnih specifičnih razvojnih problema, za koje spomenuti mediji nisu (i neće nikad biti) podobni!
Na predavanju je posebno bilo govora o Montessori metodi poučavanja,
pristupu u kojem je uloga učitelja bitno
različita od one koju imaju u državnim
školama. Učitelji pomažu učenicima
da samostalno rade s odgovarajućim
didaktičkim materijalima. Učenici uče
igrajući se i radeći s raznim materijalima koji su tako konstruirani da učenik
nakon svakog korakaka ima povratnu
informaciju o ispravnosti učinjenih
koraka.
- Bilo bi korisno kad bi naši učitelji prihvatili tu didaktičku paradigmu,
poglavito u nastavi matematike, smatra Matijević. Svako poučavanje matematike u kojem su učenici aktivniji
od nastavnika, u kojem se uči aktivno,
iskustveno i rješavanjem problema,
jest bolje od nastave usmjerene na
nastavnike u kojima se “realizira program” uglavnom u vidu frontalnog poučavanja. Nažalost, u našim školama
dominira frontalna nastava i didaktik
nastave usmjerene na nastavnika - nastavnici su aktivni, a učenici prepisuju
ono što je nastavnik napisao na ploči.
Matematika se ne može tako (na)učiti!
Zaključio je da bi se svi nastavnici
trebali pripremati za rad s djetetom, s
pojedincem, a tek onda za rad s auditorijem, cijelim razred i za predavanje
ispred razreda.
B. Nađ
U spomen
Ivo Zalar (1927. - 2010.)
Istaknuti hrvatski teoretičar i povjesničar dječje književnosti Ivo Zalar umro je 1. listopada 2010. u 84. godini života. Rođen je 24. veljače 1927. u podravskom
selu Kalinovcu pokraj Đurđevca, gdje je završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio Nadbiskupsku klasičnu
gimnaziju te diplomirao jugoslavistiku i engleski jezik i
književnost na Filozofskom fakultetu. Magistrirao je s
temom Dječji roman u hrvatskoj književnosti, a doktorirao obranivši disertaciju Suvremena hrvatska dječja
poezija. Radio je kao nastavnik hrvatskoga i engleskoga jezika u osnovnim i srednjim školama. Od 1970. godine radio je na Pedagoškoj akademiji (danas Učiteljski
fakultet), gdje je više od dvadeset godina predavao
Dječju književnost te Filmsku i RTV kulturu studentima
predškolskog odgoja i razredne nastave.
Svoju odgojno-izobrazbenu i znanstvenoistraživačku
djelatnost usmjerio je na područje dječje književnosti.
Utemeljio je poetiku suvremenoga hrvatskog dječjeg
romana te hrvatske poezije za djecu. Začetnik je periodizacije ovih književnih vrsta i njihova postavljanja
u europski književni kontekst. Afirmirao je i promicao
stvaralaštva nekih od najvrjednijih dječjih književnika
u nas. Pisac je čitanki, priređivač izdanja popularnih
svjetskih književnika, hrvatskih liričara i hrvatskih dječjih pisaca, prevoditelj i urednik. Napisao je osam knjiga
kao samostalni autor i tri u suautorstvu. Sudjelovao je
na stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavljivao radove u zbornicima, časopisima i
novinama.
Napisao je više od stotinu recenzija, uredio je, opremio te popratio pogovorima i predgovorima pedesetak
knjiga. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Umjetnost i dijete. Bio je u povjerenstvu za dodjelu Nagrade
Ivana Brlić-Mažuranić, za natječaj Lijepa si, zemljo moja
te član savjeta časopisa Smib. Bio je član prosudbenog povjerenstva za procjenjivanje dječjih radova na
Lidranu, kao i na recitalu suvremenoga kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić. Kao sudionik i organizator
Lovrakovih dana kulture ustanovio je dodjelu Državne
nagrade Mato Lovrak za najbolji dječji roman suvremenoga hrvatskog pisca za proteklu godinu.
Godinama je radio i kao predavač na seminarima za
stručno usavršavanje učitelja pripadnika hrvatske na-
cionalne manjine u inozemstvu u organizaciji
Ministarstva prosvjete.
Za taj rad dobio je 1998.
i Spomenicu za osobit
doprinos u promicanju
kulture i znanosti budimpeštanskih Hrvata. Bio
je i član prosudbenog
povjerenstva na smotrama dječjega filmskog
stvaralaštva. Pridonio je
razvijanju filmske kulture
voditelja filmskih družina
u školama pa tako i obrazovanju najmlađih putem stvaralačkog rada na filmu. Održao je mnoštvo predavanja
na okruglim stolovima iz metodike filmske kulture. Sudjelovao je kao predavač i na revijama dječjih amaterskih filmova te surađivao s Kino savezom Hrvatske.
Držao je predavanja na međunarodnim skupovima organizacije Film und Jugend u Ludwigshafenu, potom u
Švedskoj, Finskoj, Mađarskoj i drugdje.
Dobitnik je godišnje Nagrade Ivan Filipović 1992. za
područje visokog školstva. Bio je član Društva hrvatskih
književnika, Društva svetog Jeronima, Hrvatske sekcije
IBBY-ja (Međunarodno vijeće za dječju knjigu), Hrvatskoga filološkog društva i drugih organizacija.
Godinu i šest mjeseci (1992. - 1993.) obnašao je
posao pomoćnika ministra prosvjete za osnovno školstvo i predškolski odgoj. Često je odlazio na teren da
bi ustanovio stvarnu situaciju u školama i vrtićima u
manjim sredinama te uspostavio osobne kontakte s tamošnjim zaposlenicima i djecom. Na tom je zaposlenju
umirovljen 1. siječnja 1994. godine.
Tijekom šesnaest godina rada na osnovnim i srednjim školama učenicima je posvećivao i svoje slobodno
vrijeme odvodeći ih na sportske i kulturne priredbe, održavajući s mnogima prijateljske veze i nakon odlaska
na drugo radno mjesto. Kao profesor bio je omiljen i
među studentima, jer su voljeli njegova zanimljiva i duhovita predavanja, a k tome se uvijek zauzimao za njihova prava i potrebe. Kolege s kojima je radio pamtit će
ga kao druželjubivog, duhovitog i kreativnog čovjeka.
Uz nesebičan rad, uvijek je nalazio vremena i za svoju
obitelj, osobito djecu i osmero unučadi.
Dubravka Težak
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Nastava matematike - (Zlo)uporaba edukacijskoga softvera
Detaljna ekspertiza niza “matematičkih“ rješenja koje nude
kojekakvi softveri u poučavanju naše djece razgolitila bi svu
matematičku “veličinu“ propagatora i korisnika takvih softvera u nastavi
Ima li u matematici
demokracije?
Piše Petar Bonačić
profesor, Zagreb
P
itanje Ima li u matematici demokracije? vrlo je važno za matematiku
i matematičko poučavanje. Ilustrirat ću ga dvjema istinitim anegdotama,
a zatim odgovor dati naslutiti s nekoliko
primjera. Za naše razmatranje nisu važna
imena osoba i škola u kojima su se anegdote dogodile, pa ih ne ćemo ni navoditi.
Anegdota prva. U jednu je osnovnu
školu došao savjetnik u nadzor nastavniku
matematike. Taj su sat učenici trebali naučiti zbrajati razlomke. Učitelj se potrudio
da taj sat bude po svim zahtjevima i realizaciji savršen. Poslije sata razgovaraju/
analiziraju učitelj i savjetnik sve aspekte
sata. Savjetnik je pohvalio učitelja i njegov napor i uspjeh u aktiviranju učenika,
iznimno veliku aktivnost učenika i njihovo usvajanje obrađenog sadržaja. Poznato
je da je zbrajanje razlomaka za učenike
dosta zahtjevno. Jedino što je savjetnik
imao primijetiti bilo je pitanje upućeno
učitelju: Kako vi učenike učite da se razlomci zbrajaju - brojnik s brojnikom, a
nazivnik s nazivnikom?
Nije li ovo pogrješno? Učitelj je odgovorio: Znam da je to matematički pogrješno, ali jeste li vidjeli kako oni sad dobro i
intenzivno i motivirano rade? I lako usvajaju! Do sada sam imao velikih problema
da ih sve naučim zbrajati razlomke, a sad
to ide lako!
Glasovanjem do
točnog rezultata
Anegdota druga. Učenicima je dosadilo da ih se od pamtivijeka uči jedno te
isto – 2 + 3 = 5. Zaželjeli su se promjene.
Raspitali su se o tome kako se demokratski donose odluke, a posebice kako se
mijenjaju odluke koje im se ne sviđaju.
Naravno, otkrili su proceduru potpisiva-
Poštivati
standarde
Softveri dinamične matematike snažni
su alati za učenje i razumijevanje matematike. Softver, prije svega, mora biti
jednostavan, pridržavati se matematičkih standarda, učinkovito integrirati geometriju i algebru te poticati eksperimentiranje i matematičku komunikaciju.
Softver dinamične matematike mora
poticati početnike tako što će im davati
jednostavne naputke za uporabu, bez
natrpanih prozora i alatnih traka, te jednostavnom uporabom alata za kružnicu
i ravne objekte. Mora, nadalje, pružati
jasno vidljivu podršku na ekranu o rezultatima konstrukcije te učenicima pružati
mogućnost evaluacije vlastitih radova.
Takav softver mora slijediti konvencionalnu matematiku uporabom Euklidske
ravnine za fundamentalne geometrijske
konstrukcije, konstruirajući samo jednu
nja peticije i s njom pokretanje donošenja
nove odluke. Organizirali su, sukladno
pravilima, i prikupili potpise svih učenika te škole, pa čak i nekih nastavnika, za
svoj prijedlog da u školi bude – 2 + 3 = 8.
Broj 8 je višestruko simetričan, zaobljen
je, ima nekoliko faktora, baza je oktalnog
sustava, potencija je broja 2... Bili su to
argumenti koji su prevladali u njegovu
odabiru.
Ravnatelj i Nastavničko vijeće, nakon
što su dobili peticiju, podržali su ih. Od
tog trenutka vrijedi odluka da u njihovoj
školi vijedi – 2 + 3 = 8. Zatraženo je da
takvu istu odluku donese nadležno ministarstvo školstva, pa zatim i Hrvatski sabor. (Uzgred, ne trebate se ovome čuditi,
u nekim državama SAD-a postoji, naime,
slična odluka o teoriji evolucije.)
Na što vam želim skrenuti pozornost?
Na slično ponašanje dijela nastavnika
koji nekritično šire i uporabljuju edukacijski softver koji čini isto kao što je činio
i učitelj iz navedene anegdote i kao što
čine nastavnici u proceduri velikog broja
istomišljenika. Smiju li se takva rješenja
davati na uporabu učenicima i/ili nastavnicima? Naravno da je ovo retoričko pitanje i da se odgovor zna. Pa zašto se onda
takav softver daje djeci? Zašto se nastavnici njime koriste i još dobivaju podršku
i stručno odobrenje za uporabu u nastavi?
Tko im je dao pozitivnu recenziju i odobrenje?
Ljudi, zar je to moguće!?
Evo nekoliko ilustrativnih primjera nakon kojih se čovjek zapita: Ljudi, zar je
to moguće?
Primjer prvi. Simetrala kuta je (uvijek
bio i bit će!) polupravac kojim se raspolavlja kut unutar kuta i prolazi vrhom
kuta. Pogledajte sljedeći crtež (gore):
Softver crta dva međusobno okomita
pravca. Crta čak te simetrale i u slučaju kad niti ne postoji kut (treća i četvrta
slika). Smije li se na ovaj način poučavati djecu da je to konstrukcija simetrale
kuta?
Primjer drugi. Zašto bi bila jedna jednadžba pravca kad može šest!
dužinu između dviju točaka te simetralu kuta kao zraku/polupravac i to samo
na pravilno definiranom kutu. Mora integrirati geometriju i algebru, ohrabrivati
učeničko eksperimentiranje te poticati
matematičku komunikaciju.
Ovo je zlatan standard za softver dinamične geometrije. On pruža konzistentnu i intuitivnu implementaciju algebarskih i geometrijskih konstrukcija i pruža
korisniku kontrolu u povezivanju između
algebarskih i geometrijskih područja.
Softver koji ovo poštuje omogućava
snažnu (kompleksnu) matematiku, s jakim (potpunim) upravljanjem iteracijama,
lokusima, transformacijama i digitalnim
slikama. On omogućava još jaču razinu
matematičke ekspresivnosti, ohrabrujući
učenike za istraživanje, pisanje o tome
i za prezentiranje njihovih matematičkih
ideja. Dosljedan i intuitivan dizajn sučelja treba ga činiti zadovoljavajućim i
prijateljskim programom podjednako za
učitelje i učenike.
Prije nego se počnemo koristiti sofisticiranim softverima
dinamične matematike, moramo li ipak naučiti rješavati
matematičke zadatke na običnoj školskoj ploči ili u još
običnoj bilježnici?
dvije ili više decimalnih mjesta. Uloga 0
(ništice) na kraju zapisa tada je važna i ne
odbacuje se u zapisu. Pogledajte kako taj
metodički i znanstveni zahtjev ignorira
ovdje analizirani računalni program. Svaka izmjerena veličina mora imati svoju
mjernu jedinicu. To je zahtjev znanosti,
pa i nastave! Ovdje to nije važno po mišljenju autora ovog softvera.
Zadane su tri kolinearne točke (koje se
nalaze na istom pravcu) svojim koordinatama u pravokutnom koordinatnom sustavu. Djeca bi, na koji god način računala,
trebala dobiti rješenje da je y=0,39x+4,84,
bez obzira na to koje dvije od tih triju točaka uzmu za računanje jednadžbe pravca.
A što čini razvikani softver?
Djeci daje odgovor da te tri točke definiraju šest pravaca, a ne jedan jedini! I
još niti jedna od jednadžbi nije ona koju
“pješice“ dobivamo/poučavamo!
Primjer treći. Matematika poučava da
između točaka A i B imamo samo jednu
dužinu AB. Softver kaže - ne, imamo četiri: a, b, c, d.
Matematika, pa i nastava razlikuju udaljenost točaka od duljine dužine. To su sasvim
različiti pojmovi! Pogledajte sliku na kojoj
se vidi nerazumijevanje tih pojmova. Ovakvim pristupom učimo djecu da nije istina
ono što je matematika do sada tvrdila.
Ove slike dokazuju da elementarna točnost pojmova nije važna u poučavanju.
Može kako god! Samo se treba “demokratski“ izboriti za svoje odluke/tvrdnje.
Detaljna ekspertiza niza drugih “matematičkih“ rješenja koje nudi ovaj softver u
poučavanju naše djece, kao i potpuno nerazlikovanje i metodičkih i drugih aspekata moderne nastave matematike, razgolitila
bi svu matematičku “veličinu“ propagatora
i korisnika ovog softvera u nastavi.
Primjer četvrti. Možete li odgovoriti
što je nacrtano na ovoj slici: kružnica ili
elipsa?
Ovo je slika kružnice, jer tako kaže
softver, odnosno nastavnik koji se koristi
njime u svojem poučavanju. Slažete li se
s time?
Primjer peti. Uporaba računala zahtijeva da se za mjerenje unaprijed odredi preciznost: cjelobrojno mjerenje, s jednom,
Opasne matematičke
izmišljotine
Ako ove (a i druge) matematičke izmišljotine nisu uočili njihovi širitelji u
Hrvatskoj, onda se treba postaviti pitanje njihove matematičke i/ili nastavničke kompetencije kao što treba postaviti i
pitanje o kompetenciji onih koji im daju
službenu i bezrezervnu podršku u pogrješnom (i u sadržajnom i u funkcionalnom
smislu) poučavanju naše djece.
Je li stvarno važno samo to da naša djeca nešto uspješno rade (kao u prvoj anegdoti) i da to čini veliki broj nastavnika
(kao u drugoj anegdoti), jer to je njihovo
demokratsko pravo i zajamčena autonomija u odabiru metoda i alata? Ima li demokracije u matematici u ovim stvarima?
Sapienti sat!
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Moj pogled − Nove vizije obrazovanja (1)
Dehumaniziranost i
otuđenost suvremene škole
Moderno obrazovanje svodi se isključivo
na intelektualno prenošenje informacija
i stručno osposobljavanje koje prvenstveno služi za zaradu novca. Današnje
obrazovanje dijeli sudbinu moderne civilizacije sa svim njezinim posljedicama
Piše Žarko Bošnjak
viši savjetnik u Agenciji
za odgoj i obrazovanje
T
emelji današnje zapadne civilizacije nalaze se
u događajima antičkih
vremena. Za naše razmatranje
izdvojit ćemo misli dvojice Helena - Pitagore i Platona. Pojam
vremena prema Pitagori mogli
bismo izraziti kao egzistenciju
koja sama za sebe ne postoji, već
je vrijeme proizvod svijesti, pa
netko ili nešto kakvu ima svijest
takvo ima vrijeme.
Što se tiče Platona, izdvojit
ćemo pitanje koje su mu postavili u zreloj starosti: “Učitelju,
koje je znanje najznačajnije za
ljudski rod?“ Platon je odgovorio da je najvažnije znanje za
ljudski rod znanje o kretanju nebeskih tijela i njihov utjecaj na
život na zemlji.
Svi obrazovni sustavi od antičkih vremena do danas koji su
imali veći dodir s antičkim djelima bili su vidljivo uspješniji.
Ako je netko u mladosti učio
grčki i latinski, matematiku te
čitao antičke pjesnike, filozofe,
povjesničare, upoznavao Bibliju
i velike pjesnike iz vlastita vremena i naroda, taj je ispunjen
svijetom koji mu u svojoj neizmjernoj pokretljivosti i otvorenosti daje sadržaj koji se ne da
izgubiti i omogućuje mu dostupnost svega ostaloga.
Oni, pak, obrazovni sustavi
koji su se udaljili od antičkih
djela ili ih potpuno zanemarili
tonuli su sve dublje u barbarstvo. Znamo da odgoj određuje budućnost, a propast odgoja
bila bi propast čovjeka. Odgoj,
pak, propada kad se razmrvi
povijesno naslijeđe u ljudima
koji u svojoj zrelosti snose odgovornost odgoja. Velika briga
ODNOSI S JAVNOŠĆU
za tu budućnost, uz veliko nepoznavanje bitnog, uzrokuje
opasnost njezina gubitka. Zbog
straha jedni posežu unatrag i
djeci žele kao apsolutno ispravno nametnuti nešto što već
njima samima više nije upotrebljivo. Drugi, pak, odbacuju tu povijesnu predaju i bave
se odgojem kao da se on izvan
vremena sastoji od obuke u tehničkome umijeću, od stjecanja
realnoga znanja i orijentacije u
sadašnjem svijetu. Svatko zna
da će imati budućnost ukoliko
pridobije mladež.
Simptom nespokoja našega
vremena glede odgoja i obrazovanja intenzitet je pedagoških
napora bez jedinstva ideje, nepregledna količina godišnje literature, potenciranje didaktičkog
umijeća. Osobna predanost pojedinih nastavnika poprima razmjere kao nikada dosad, a unatoč tome potpuno je nemoćna
upravo zato što nije usmjerena
na cjelinu čovjeka. Čini se opet
karakterističnim za našu situaciju da se jezgra odgoja urušava
u korist beskrajnih pedagoških
pokusa, raspadanja na nevažne
mogućnosti. Provode se pokusi i
u kratkom se dahu mijenjaju sadržaji, ciljevi i metode. Kao da
se sloboda čovjeka koja je postignuta sama sebe odriče u praznoj
slobodi ni iz čega. Mi živimo u
razdoblju koje nema povjerenja
u sebe, skrbi za odgoj kao da ni
iz čega može opet nešto nastati.
Kada svemu tome dodamo me-
(1)
Izgradnjom povjerenja
U
Piše Vlade Dragun
Zadatci osobe/službe za odnose s javnošću
u odgojno-obrazovnim ustanovama
ravnatelj Osnovne škole Sućidar, Split
današnje vrijeme sve
uspješne tvrtke, javne
institucije ili nevladine
udruge imaju i menadžment za
komunikacije, odnosno strateški osmišljeni program za odnose s javnošću. To je aktivnost
od koje se očekuje izgradnja
povjerenja u javnosti kao neizostavnog činitelja uspjeha.
Svrha menadžmenta je utjecati
na javno mnijenje i pridobiti
javnost za realizaciju vlastitih
ciljeva.
Pojam odnosi s javnošću
označuje komunikacijsku aktivnost koja se na engleskom govornom području naziva public
relations ili skraćeno PR. Smatra se da se ovaj termin najranije
počeo rabiti u SAD-u, odakle se
njegova uporaba proširila i na
ostale zemlje. Odnosi s medijima, stvaranje događaja i upravljanje njima, interno komuniciranje, odnosi s javnim institucijama, odnosi s tržištem, odnosi
s lokalnom zajednicom, krizno
komuniciranje, lobiranje, samo
su neke od mnogobrojnih vrsta
odnosa s javnošću.
Različiti su pristupi i tumačenja samog pojma odnosa s
javnošću, no zajedničko im je
da djelatnost odnosa s javnošću
ima svijetlu budućnost te da se
nalazi među najperspektivnijim
zanimanjima na svijetu.
Za potpunije sagledavanje i
razumijevanje definicije odnosa
s javnošću može nam pomoći
istraživanje Rexa Harlowa koji
je 1976. godine analizirao 472
definicije odnosa s javnošću,
kako bi došao do sljedeće definicije:
Odnosi s javnošću posebna
su funkcija uprave koja pomaže
pri uspostavljanju i održavanju
zajedničkih načela komunikacije, razumijevanja, prihvaćanja
i suradnje između organizacije i njezine javnosti; uključuje
upravljanje temama; pomaže
menadžmentu da bude informiran o javnom mišljenju te da
bude osjetljiv i reagira, definira
i naglašava obveze uprave da
služe javnom interesu. Također pomaže upravi ući u korak
s promjenama te ih učinkovito iskoristiti; služi kao sustav
ranog upozorenja pri predviđanju trendova te rabi istraživanja i etičke komunikacijske
tehnike kao svoj primarni alat.
(prema Wilcox et al., Public
Relations: Strategies and Tactics, 2005, str. 7)
Vodeći hrvatski znanstvenik
na području odnosa s javnošću
Zoran Tomić (2008) navodi da
danas u literaturi postoji više
stotina uporabljivih definicija
pojma odnosa s javnošću. On
smatra da je definiranje tog
pojma najučinkovitiji način da
se razumije smisao i funkcija
odnosa s javnošću. Navodeći
brojne definicije odnosa s javnošću, Tomić konstatira da je
komunikacija zapravo bit odnosa s javnošću i daje svoju definiciju odnosa s javnošću:
Odnosi s javnošću proces su
komuniciranja organizacije s
njezinom unutarnjom i vanj-
• pripremiti dugoročne strategije komuniciranja
(komunikacijski plan)
• utemeljiti brze i dvosmjerne kanale komuniciranja
- precizno definirati ciljne javnosti:
- opća javnost / mediji
- utjecajna javnost / ministarstvo, vlada
- poslovna javnost / investitori, udruge
- lokalna zajednica / grad, regija, lokalni poduzetnici
- korisnici usluga / učenici, studenti
• definirati aktivnosti prema javnostima
• pripremiti materijale za predstavljanje ustanove javnosti
• upravljanje / odnosi s javnošću sastavni su dio upravljanja
odgovornog za uspješnost.
skom javnošću u svrhu postizanja međusobnog razumijevanja,
izgradnje društvene odgovornosti i ostvarivanja zajedničkih
ciljeva. (Odnosi s javnošću: teorija i praksa, str. 50)
Što je javnost
Važan zadatak djelatnika za
odnose s javnošću je definira-
nje javnosti svoje organizacije i uspostava stalne težnje za
međusobnim razumijevanjem i
skladnim suživotom organizacije i njezine javnosti. Samo u
takvoj harmoniji ljudskih odnosa dolazi do cjelovitog i učinkovitog funkcioniranja sustava.
Općenito pod pojmom javnost
podrazumijeva se cjelokupno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
dije i mogućnosti komunikacije
pojedinca i društva, dolazimo do
mnoštva apsurda u kaosu.
Moderno obrazovanje svodi se
na isključivo intelektualno prenošenje informacija i stručno osposobljavanje koje prvenstveno
služi za zaradu novca. Današnje
obrazovanje dijeli sudbinu moderne civilizacije sa svim njezinim posljedicama, a pogotovo je
opterećeno negativnostima kao
što su zagađenje, dehumaniziranost i otuđenost.
Standardi modernog obrazovnog informiranja jednostrano
forsiraju jednakost među različitima i stvaraju umjetne hijerarhijske razlike među sličnima.
Posljedice su navedenoga sve
površnije kulturno obrazovanje
novih generacija koje sve više
imaju problema sa samima sobom. U današnjem modernom
svijetu pojedinac i društvo nemaju zadovoljstvo življenja u
svakodnevnici, jer ih nitko tome
nije poučio, a nemaju ni uzora.
Da bismo bolje razumjeli
problem moramo se zadubiti u
svijest modernoga svijeta. Na
primjer, menadžeri su, koristeći se dostupnom modernom
tehnologijom, stvorili današnji
moderni razvijeni svijet, odnosno novoga nezasitnog boga pod
nazivom beskonačni napredak
koji nikome ne da mira i sve tjera na sve veću zaradu, bez obzira
na to treba li to što se proizvodi
stvarno nekome ili ne treba. Uz
ovoga ludog boga stvorena je još
luđa božica, nju možemo nazvati
božica Kozma. Ona se hrani milijunima ljudi koji se boje starenja i rabe sva moguća prirodna i
neprirodna pomagala da bi zaustavili starenje. Ova božica ima
više podanika nego sve religije
zajedno. Svi ovi problemi nastaju zbog neuvažavanja prirodnih
vremenskih ciklusa. Kada bi menadžeri iz svojih proračuna izba-
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
cili beskonačni napredak, a svoj
rad postavili u realne vremenske
cikluse i potrebe unutar njih, sve
bi bilo bolje.
Za daljnje razmatranje odgoja
i obrazovanja potrebna je temeljitija analiza pojma tehnologija.
Današnje tehnologije modernoga svijeta zamjenjuju čovjeka
kod teških fizičkih poslova, a sve
češće automatizirani tehnološki procesi obavljaju gotovo sve
poslove proizvodnje koje je nekada radio čovjek. Možemo zaključiti da današnje tehnologije
i tehnološki procesi olakšavaju
rad čovjeka, no je li stvarno poboljšavaju život ljudi u njihovoj
svakidašnjici.
Uzmimo primjer čovjeka koji
radi na radnom mjestu nadzora automatizirane proizvodnje
dijelova za stol. Njegovo radno
mjesto definirano je pravilnikom
koji propisuje što treba napraviti
da održava proces proizvodnje,
što treba napraviti u slučaju zastoja ili kvara te kako isključiti
pogon u slučaju planirane stanke. Radnik je odgovorna osoba
osam radnih sati unutar kojih
proizvede dijelova za četrdeset
stolova.
Jesu li radnici na takvim mjestima zadovoljni svojim poslom?
Ako ih to pitamo, uglavnom odgovaraju da se od nečega mora
živjeti ili navode da je posao
grozan, ali poslije idu na fitnes,
voze bicikl, nalaze se s prijateljima i slično. Zainteresiramo li
se kakve to stolove proizvode,
rijetko će kada znati detaljnije
objasniti. Uglavnom odgovaraju
da su to dijelovi za stol u obliku
ploče koja je nastala od drvenog
otpada i nogu stola koje su od
komada drva, a ako inzistiramo
sjećaju li se nekoga stola, svi odgovaraju da ih se ne mogu sjećati, jer su svi isti.
(Kraj u sljedećemu broju)
do uspjeha
društveno okruženje, odnosno
ukupnost svih građana koji čine
zajednicu unutar koje oblikuju
opće, javno mnijenje.
Cutlip, Center i Broom
(2003) javnost definiraju kao
mozaik sačinjen od različitih
etičkih, rasnih, vjerskih, zemljopisnih, političkih, profesionalnih, socijalnih i drugih
grupacija, od kojih svaku treba
uzeti u obzir.
Obrazovni sustav i obrazovanje jedan su od najvažnijih
segmenata svake državne zajednice i sastavni dio života
svakog čovjeka.
Zbog složenosti situacije u
kojoj žive i rade, odgojno-obrazovne institucije svakodnevno
se susreću s mnogobrojnim
problemima: nasiljem među
učenicima, nezadovoljstvom
učitelja i nastavnika društvenim statusom (visinom plaća,
neprikladnom opremljenošću
škola didaktičkim pomagalima, nemogućnošću redovitog,
kontinuiranog stručnog usavršavanja…).
Visoko školstvo ima svoje
probleme. Uz stalnu borbu za
prikladne prostore i stručne
kadrove, visoko školstvo mora
javnosti objasniti zbog čega
porezni obveznici izdvajaju
znatna sredstva za školovanje
visokoobrazovanih ljudi koji
se nakon završetka školovanja teško zapošljavaju i čemu
izdvajanje tolikih sredstava
za nova znanja i nove stručnjake, a gospodarska je situacija u državi sve gora. Zbog
navedenih, ali i nekih drugih
činjenica, javila se potreba u
obrazovnim ustanovama za
tješnjom suradnjom sa svojom
javnošću, putem službene osobe ili ureda za odnose s javnošću.
(Nastavak u sljedećem broju)
Napomena:
U dva nastavka i redakcijskoj opremi prenosimo
naglaske i sažetak problematike obrađene u autorovoj knjizi Odnosi s javnošću u obrazovanju koja je
upravo objavljena u nakladi Školskih novina.
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (6)
Održavani i
neodržavani
učitelji
Na učenike utječemo ne samo svojim znanjem nego čitavom ličnošću, ponašanjem,
komunikacijom, razmišljanjem i emocijama. Time određujemo kvalitetu razumijevanja i prihvaćanja naših poruka
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
U
školi održavamo zgradu, namještaj, igralište,
knjižnicu, kompjutere,
kabinete, gimnastičku dvoranu, dvorište, park, parkiralište,
fasadu i drugo. Ukoliko to ne
radimo, ubrzo će nam ona jadno izgledati i svi će pitati, pa
što je s tom školom? Zar se tu
održava nastava? Jadni učenici, a još jadniji učitelji. A što je
s učiteljicama i učiteljima? Ne
treba li i njih održavati? A što
je tek s učenicima uz neodržavane učitelje? Još gore: a kako
je tek neodržavanim učiteljicama i učiteljima? Smijemo
li neodržavani izaći pred naše
učenike?
Dobro smo održavani u odnosu na učenike tolerantni,
uporni, direktni, suosjećajni.
Uvažavamo ih bez uvjeta. Imamo jasne ciljeve, aktivni smo,
stvarno uspješni. Prepoznajemo osjećaje učenika. Ljubazni
smo, i sebe cijenimo, kreativni,
maštoviti, realni, razboriti, logični, objektivni, vjerni, lojalni, savjesni, dobri suradnici.
Puni smo humora, optimisti i
oduševljeni, prodorni, pravedni, konstruktivni vođe i borci.
Miroljubivi smo i uravnoteženi. Kritični smo prema sebi,
opušteni i originalni pomagači
i prijatelji. Kompetentni smo,
iskreni i pouzdani, prirodni
i disciplinirani. U ponašanju
smo mudri, odlučni i snažni.
Znamo se veseliti. Svestrano
smo orijentirani, velikodušni,
pristupačni.
Loše održavani smo perfekcionisti, oklijevamo, sitničavi,
posesivni, pretjerano aktivni.
Važan nam je vanjski i trenutni uspjeh. Podsvjesno manipuliramo učenicima, živimo u
oblacima, važan nam je vanjski
stil ponašanja. Distancirano
analiziramo. Apstraktno teore-
tiziramo. Previše smo oprezni,
autoritarni, površni. Pretvaramo se u kontrolore, natječemo
se i rivaliziramo s učenicima.
Previše smo popustljivi i neodlučni.
Neodržavani
osuđujemo,
prevrtljivi smo, stalno ispravljamo, tražimo samo priznanja.
Izrazito manipuliramo učenicima, volimo ih uz uvjete, kruti
smo, opsjednuti brzim i vidljivim uspjesima. Povlačimo se u
sebe, ponašamo se tragično-romantičarski, s osjećajem manje
vrijednosti i depresivni. Tvrdoglavi smo, egoisti, bez kompromisa, izolirani i podozrivi.
Na trenutke smo bespomoćni,
nesigurni, u strahu, podložni,
bez svog ja. Komotnost nam
je važnija nego učenici. Često se ponašamo ekscentrično.
Megalomanski planiramo, povremeno agresivni, osvetljivi,
destruktivni, neodlučni. U sve
sumnjamo i pasivno promatramo. Pretvaramo se u pravdaše,
farizeje, destruktivce, manipulatore, posesivne, nametljive,
oportuniste, karijeriste, osjetljive, tašte, u oblacima. Povremeno se ponašamo kao nihilisti, ekscentrici, agresivni ili
kukavice. U struci se ponašamo diletantski. U razredu smo
svadljivi, tirani, vlastodršci i
nasilni, fatalisti, dezorijentirani, nepristupačni.
Na učenike utječemo ne
samo svojim znanjem nego čitavom ličnošću, ponašanjem,
komunikacijom,
razmišljanjem i emocijama. Sve što je
na nama i u nama miješa se s
onim što učenicima govorimo i
određuje kvalitetu razumijevanja i prihvaćanja naših poruka.
Kao što je nemoguće ne komunicirati, tako je nemoguće i
komunicirati bez utjecaja naših
misli i osjećaja, stavova i odnosa prema njima i onome što im
poručujemo. To je osnovni razlog, da moramo održavati ne
samo svoje znanje i stalno učiti
nego također svoju ličnost, ra-
diti na sebi, obnavljati uvid u
sebe, raditi na odnosima i komuniciranju, održavati ne samo
racionalnu nego i emocionalnu
inteligenciju, ne samo glavu
nego i srce, dakle racionalni i
emocionalni mozak. Učenici
nas i gledaju, osjećaju i doživljavaju, a ne samo slušaju!
Sjećam se srednje škole u
kojoj sam radio kao supervizor
jedne grupe nastavnika, koji
su htjeli malo više i temeljitije
raditi na sebi, odnosima i komunikaciji. Molili su me da im
protumačim činjenicu da jedan
njihov kolega (inače također
član grupe!), koji predaje matematiku u tri treća razreda, ima
u jednom od njih odlične rezultate s iznadprosječnim ocjenama, a u druga dva razreda su
rezultati prosječni, odnosno
lošiji. Uz dobre ocjene u tom
razredu nema niti izostajanja
sa satova matematike. Taj se
razred u svojoj strukturi učenika nije razlikovao od ostala
dva, a niti po intelektualnim
sposobnostima učenika. I sam
nastavnik matematike nije znao
protumačiti tu razliku. Zajedno
smo došli do zaključka da je razlika u međusobnoj prihvaćenosti, odnosima, komunikaciji,
međudoživljavanju profesora i
đaka. Profesor, o kojemu je riječ, priznao nam je da se u tom
razredu posebno dobro osjeća,
da je u njemu uspostavio poseban odnos s učenicima i oni s
njim, a da mu to ne uspijeva u
druga dva razreda. Svi smo na
tom slučaju mnogo naučili.
Nije matematika kriva što
su u dva razreda rezultati bili
lošiji, a u jednom odlični. Nije
ni profesor kriv, a niti učenici.
Uzroci se nalaze u onome što
se događa u učenicima i profesoru i između njih. O tome ne
vodimo dovoljno računa. To
pripada području održavanja
naše ličnosti, vještini rada sa
sobom i na sebi, dobivanja uvida u sebe i u ono što se u nama
i među nama događa. To održavanje je potrebno i matematici,
i profesoru i učenicima!
Kod profesora je odnos prema matematici bio jednaki u
sva tri razreda, ali ne i u njemu
i između njih u vezi učenika.
Jednostavno možemo kazati
da je u jednom razredu volio i
učenike, a ne samo matematiku i da se između njih razvijala
posebna pozitivna energija i
motivacija u vezi učenja matematike. Nije dovoljno voljeti
ono što predajemo, nego i one
kojima predajemo.
(U sljedećem broju:
Međudoživljavanje u zbornici i razredu)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
KURIKULUM - Tematska bibliografija
Ekološko-edukativna akcija u OŠ “Slava Raškaj” u Ozlju
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Njegovanje prirodne
i kulturne baštine
Nacionalni kurikulum (2)
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
•
Kovačević-Andrijanić, Ž. (2009). Dokument otvoren mijenama
i kontinuiranim inovacijama. Školske novine (Zagreb), br. 13, 31.
ožujka 2009., str. 4–5.
Rani odgoj. Odgajateljske kompetencije.
Krstović, J. (2009). Trajne vrijednosti mogućih razvojnih učinaka. Školske novine (Zagreb), br. 12, 24. ožujka 2009., str. 6.
Kurikulum i nastavni program.
Matijević, M. (2009). Gdje se izgubio ručni rad. Školske novine
(Zagreb), br. 7, 17. veljače 2009., str. 11–12.
Učitelj kao realizator nastavnog programa. Predavačko-prikazivačka
nastava. Kurikulumski pristup traži novu školu.
Matijević, M. (2009). Pedagoški abecedarij: Vrednovanje. Školske novine (Zagreb), br. 11, 17. ožujka 2009., str. 5.
Vrednovanje je dokimološki problem. Evaluacija (unutarnja i vanjska).
Mijatović, A., Previšić, V., Žužul, A. (2000). Kulturni identitet
i nacionalni kurikulum. Napredak (Zagreb), CXLI, br. 2, str. 135–
145.
Profesionalni standard. Epistemološka dvojba. Inovativni aspekti primjene kurikuluma. Generacijska obilježja i kulturni identitet.
Strategijske podrške.
Milat, J. (2009). Lamantiranje akademika-fizičara o pedagoškim
temama. Školske novine (Zagreb), br. 4, 27. siječnja 2009., str. 6–7.
Jedan ili dva HNOS-a. »Suvremenost« HNOS-a. »Znanstveno-pedagoška provjera«. NOK je za razliku od HNOS-a teleološki i pedagoško-metodološki određen.
Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje
te opće obvezno i srednjojškolsko obrazovanje. (2010). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. [dostupno na http://public.
mzos.hr . (22. 9. 2010.)]
Odgojno-obrazovne vrijednosti i opći odgojno-obrazovni ciljevi.
Načela nacionalnoga okvirnoga kurikuluma. Odgoj i obrazovanje
usmjereni na dijete i učenika. Struktura nacionalnoga okvirnoga kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće i srednjoškolsko obrazovanje. Međupredmetne teme. Predškolski odgoj i obrazovanje. Odgojno-obrazovna područja općega obveznoga i srednjoškolskog obrazovanja. Očekivana postignuća učenika u strukovnomu
i umjetničkomu odgoju i obrazovanju. Djeca i učenici s posebnim
odgojno-obrazovnim potrebama. Ocjenjivanje i vrjednovanje učeničkih postignuća. Praćenje i vrjednovanje ostvarenja nacionalnoga
kurikuluma.
Nađ, B. (2009). Rasteretiti učenike i posvetiti im se [Vjeroučitelji
o NOK-u]. Školske novine (Zagreb), br. 10, 10. ožujka 2009., str. 5.
Briga o učeniku. Znanje i kurikulum. Intekulturalni i religijski aspekti školskog kurikuluma.
Nađ, B. (2009). Trebamo ljude koji znaju reći »kako«. Školske
novine (Zagreb), br. 5, 3. veljače 2009., str. 12.
Rasprava vođena u Hrvatskom pedagoško-književnom zboru: Znaju
li učitelji o čemu je riječ?
Naji, M. (2009). Zajedničko putovanje prema istim ciljevima.
Školske novine (Zagreb), br. 10, 10. ožujka 2009., str. 4–5.
Globalna dimenzija obrazovanja. Kvaliteta napredovanja svakog
učenika.
Paar, V. (2009). Je li netko prespavao zadnjih pet godina hrvatskoga
školstva. Školske novine (Zagreb), br. 1-2, 13. siječnja 2009., str. 4–5.
Ciljevi HNOS-a. Ishodi obrazovanja. Međupredmetne teme i interdisciplinarni sadržaji.
Palekčić, M. (2009). Karika koja nedostaje u reformama obrazovanja. Školske novine (Zagreb), br. 14-15, 7. travnja 2009., str. 6.
Postići da pravi ljudi postanu nastavnici. Omogućiti razvoj učitelja
u učinkovite poučavatelje. Osigurati da sustav budi mogućnosti svakog djeteta.
Pivac, D. (2007). Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje u hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu. U: Pedagogija: prema
cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja [sv. 2.]. Ur. V. Previšić,
N. N. Šoljan, N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo,
str. 559–566.
Ciljevi, područja i norme HNOS-a. Metodičke inovacije u realizaciji
programa vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja.
Previšić, V. (2009). Pedagog – nositelj kurikulumskih promjena
[razgovor s A. Jelinom]. Školske novine (Zagreb), br. 18, 5. svibnja
2009., str. 4.
Pedagozi i kurikulum. Filozofija izgradnje kurikuluma. Polazišta nacionalnog okvirnog kurikuluma.
Previšić, V. (2009). Pedagoška metodologija, struktura i praksa
kurikuluma. Za školu s manje stresa. Školske novine (Zagreb), br. 40,
9. prosinca 2009., str. 15.
Otvorenost za stalne promjene. Priprema za cjeloživotno učenje.
Kako organizirati učenje?
Rodić, I. (prir.) (2009). Magna charta hrvatskoga školstva. Školske novine (Zagreb), br. 40, 9. prosinca 2009., str. 11–14.
Ishodi učenja, a ne »bubanje« nastavnih sadržaja. Ključni pojmovi.
Osnaživanje odgojne funkcije škole. Temelj obrazovne vertikale.
Promjena didaktičke paradigme. Matematika više neće biti bauk.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
I ove su godine ozaljski učenici
Dan planeta Zemlje obilježili kao
svoj ekološki dan škole te ga proveli radeći na uljepšanju školskog
okoliša i prostora u školskoj
zgradi
Z
grada OŠ “Slava Raškaj” u Ozlju ima lijepo
uređene prostorije, hodnike, predvorja. Izložene su stotine učeničkih radova, osobito slikarskih, čime škola njeguje uspomenu na slikaricu čije
ime nosi. Cijeli Ozalj, a posebice škola, okruženi su
bujnom vegetacijom zelenog i brežuljkastog okružja
iznad prekrasne i čiste Kupe.
Park s cvjetnjacima oko školske zgrade brižno je
njegovan. I ove su godine su Dan planeta Zemlje
obilježili kao svoj ekološki dan škole te ga proveli radeći na uljepšanju školskog okoliša i prostora
u školskoj zgradi. Geslo ovogodišnje akcije bilo je
Moja škola je lijepa. Učenici, učitelji, domari i spremačice, pedagoginja i ravnateljica - svi su revno i
odgovorno prionuli zajedničkom poslu. Uzeli su u
ruke motike, četke, boju, metle i ostale alatke te zasukali rukave, očistili i uljepšali unutarnje prostore i
okoliš škole.
Jednog je dana Kupa
bila tužna…
Živim u Ozlju. To je prekrasan gradić. U njemu ptice cvrkuću, a djeca veselo idu u školu
na brežuljku. U nedjeljno jutro zvoni zvono na
crkvi Svetog Vida i pozdravlja našu ljepoticu
Kupu.
Ona svojom bistrom vodom žubori, juri i žvrgolji. Nakon dugog puta stala je da se odmori.
Došla je do starog grada i pozdravlja ga. On se
u njoj ogleda kao u prozirnom zrcalu.
Jednoga dana Kupa je bila mutna i tužno se
vukla. Požalila se kako u sebi ima puno smeća
i otpada: papira, vrećica, starih dijelova auta,
žlica, kantica i boca… Čuli su to i ljudi pa su
joj odlučili pomoći. Okupili su se i krenuli na čišćenje. Nakon nekoliko sati, Kupa je opet bila
lijepa i čista.
Zahvalila je ljudima. Sretna i zadovoljna
nastavila je svoj put. Pričat će svijetu kako je
Ozalj prekrasan grad i kako u njemu ima puno
dobrih i vrijednih ljudi.
Lea Bakarić, 4. r. (II. nagrada)
Moje selo
Živim vu malemu selu, di plodne su njive i gdi
su si bregi zeleni, a črne i bele ovce teku po njimi. Vu mome selu je hiža do hiže i si se znaju,
si su si prijatelji. Čez moje selo vijuglje cesta ka
vodi do malega grada Ozlja. Tam idem v školu i v crikvu na nedeljnu mašu. Kad se vrnem
domov iz škole čeka me moja mala hiža vu kojoj me baka saki dan čeka i gledi čez okno. Vu
mome selu ljeta su topla, a zime nisu tak jako
ladne i duge, ali su zato bele kak da si prolil
mliko po dvorišću. Jesen uvik sašije šareni tepih od mokrega lišća, a proljeće – ta se lipota
nemre opisati i nije baš sagdi.
Vu mome selu procvale su rožice, a drveće
pupa i lista. Šume se zelene, a livade šarene.
Dica znaju da ne smiju trgati rože. Odrasli pak
ne hiću smeće vuz cestu, neg ga hite vu kante
za smeće. I malima i starima uvik je na pameti
jena rečenica – Više cveća, manje smeća! Dvorišća su čista, okićena cvetnjacima, a okna na
hižama lipim rožicama.
Volim svoje selo jer je posebno, lipo i mirno –
baš onakvo kak bi ja htila da bude.
Magda Lipšinić, 4. r. (I. nagrada)
Jalba
U OŠ Slava Raškaj osobito se njeguje i kulturna baština ozaljskoga kraja. U školi djeluje
etnosekcija (odjel) i Učenička zadruga Kotačac,
koja izrađuje lijepe ženske kapice jalbe, koje su
autohtoni dio narodne kulture ozaljskoga kraja.
Jalba je primjer etnološkog suvenira kojim se
može ponositi Karlovačka županija i cijela Hrvatska.
Ekološko društvo Žumberak dodijelilo je stoga priznanja za izradu tradicijske čipke i ženske kapice jalbe učenicama 3. r. Maji Kranjčec,
Luciji Miličević, Antoneli Grabovac i Patriciji Humić. Priznanje za oživljavanje i popularizaciju
izrade tradicijske čipke i kapice jalbe primila je
učiteljica razredne nastave Jasminka Trpčić, iz
PŠ Trg, a za vođenje učeničke zadruge Kotačac i popularizaciju tradicijske čipke jalbe priznanje je dodijeljeno učiteljici razredne nastave
Jasminki Žabčić.
Tako se škola pridružila globalnom cilju ovogodišnjega Dana planeta Zemlje koji se diljem svijeta obilježavao s naglaskom na osobni doprinos
svakoga od nas - pod sloganom Milijarda zelenih
djela.
Pokrovitelj ovogodišnjega ekodana bilo je Komunalno poduzeće Ozalj, čiji su djelatnici pružili stručnu pomoć pri orezivanju drveća u školskom okolišu.
Na prijedlog Ekološkog društva Žumberak učenici
su slušali niz predavanja o zaštiti okoliša i o prirodnim ljepotama domaćeg kraja te o tome kako se treba odnositi prema prirodi, a potom su pisali literarne
sastave na te teme. Posebno su educirani na temu
Otpad nije smeće, u suradnji s Komunalnim poduzećem Ozalj.
Pisanjem školskih zadaća, sastava na spomenute
teme, učenici se osobno zaokupljaju navedenim temama te se na taj način vlastitim zauzimanjem odgajaju za okoliš i u njima se razvija ljubav i pravilan
odnos prema prirodi i postupanju s otpadom.
Učiteljice Jasna Žabčić, Dragica Prodanić, Katica Graša i Nada Peretić, koje su se angažirale u tom
odgojnom radu, izabrale su najbolje prozne radove
i jednu pjesmu, koje je potom ocjenjivalo i prosudbeno povjerenstvo ED Žumberak, koje je posebno
vrijednim i pedagoški mudrim ocijenilo povezivanje
ljubavi prema zavičaju s očuvanjem okoliša i sprječavanjem zagađenja.
Za sastave na ekološke teme prvu je nagradu dobila Magda Lipšinić (4. r.) za sastav Moje selo, kao i
za satav Kupa. Drugu je nagradu dobila Lea Bakarić
(4. r.) za sastav Jednog je dana kupa bila tužna…te
Jasmina Bošnjak (4. r. PŠ Police) za sastav Ribica
vu zmazanem potoku, dok su treću nagradu dobile
Ivana Razumić (3. r. PŠ Police) za sastav Potočnica, Antonio Čulig (2. r. PŠ Police) za sastav Jaglac
i Ivana Horvat (3. r. PŠ Zorkovac) za sastav Dolazak
proljeća u Zorkovac.
Posebno priznanje dodijeljeno je Luki Opaličkom
(3. r.) za pjesmu Proljeće oko kuće.
Josip Šintić Zlatko
aktualno
regija
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
BOSNA I HERCEGOVINA
Analiza stanja u području
srednjeg obrazovanja
Povećati obrazovnu
razinu stanovništva
U Analizi je predloženo niz mjera
za povećanje obrazovne razine
stanovništva na području Federacije Bosne i Hercegovine, harmonizaciju obrazovnog sustava
te bolje povezivanje obrazovanja i
tržišta rada
D
rugi sastanak Radne grupe za izradu Operativnog
plana aktivnosti na provođenju mjera i preporuka sadržanih u Analizi stanja u području srednjeg
obrazovanja održan je krajem rujna u Mostaru. Kao polazna osnova za izradu Operativnog plana poslužila je
Analiza stanja u području srednjeg obrazovanja s prijedlogom mjera za usklađivanje obrazovanja s potrebama
gospodarstva, koju je izradilo Federalno ministarstvo
obrazovanja i znanosti. Analizu je usvojila Vlada Federacije Bosne i Hercegovine još prošle godine u ožujku, a
istu je razmatrao i usvojio Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine na 20. sjednici Predstavničkog doma, također prošle godine u ožujku, kao i Ekonomsko-socijalno
vijeće za područje Federacije BiH.
Upoznajmo se! Nacionalne
manjine u BiH
Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini u suradnji s
Ministarstvom prosvjete, znanosti, kulture i športa
Posavske županije i Odjela za obrazovanje Vlade
Distrikta Brčko, organizirali su u Brčkom seminar za
nastavnike u sklopu projekta Kaleidoscope: Upoznajmo se! Nacionalne manjine u BiH. Tijekom seminara
nastavnicima su predstavljene suvremene, kreativne metode podučavanja o nacionalnim manjinama,
koje su obuhvaćene Priručnikom za nastavnike o
nacionalnim manjinama, objavljenim 2009. godine.
Seminar je bio prilika za otvorenu diskusiju nastavnika, školskih pedagoga i obrazovnih vlasti o
značaju podizanja svijesti o kulturi, tradiciji i položaju
nacionalnih manjina u BiH, počevši od podučavanja
o nacionalnim manjinama tijekom obveznog školovanja. U radu seminara sudjelovali su predstavnici
osnovnih škola Posavske županije Donja Mahala,
Domaljevac i Vidovice. Radi se o nastavnom osoblju koje predaje učenicima od petog do devetog
razreda.
SRBIJA
U Analizi je predloženo niz mjera za povećanje obrazovne razine stanovništva na području Federacije Bosne
i Hercegovine, harmonizaciju obrazovnog sustava, ujednačavanje i kvalitetniji pristup reformskim procesima te
bolje povezivanje obrazovanja i tržišta rada. Radna grupa
za izradu Operativnog plana sastavljena je od predstavnika Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti (koordinator aktivnosti), Agencije za predškolsko, osnovno
i srednje obrazovanje, kantonalnih ministarstava obrazovanja, pedagoških zavoda, sindikata osnovnog i srednjeg
obrazovanja, zavoda za zapošljavanje, Gospodarske komore Federacije BiH i udruženja poslodavaca.
U tijeku su završne aktivnosti Radne grupe na njegovoj
izradi, a usvajanje Operativnog plana od ključnih aktera
iz Federacije BiH očekuje se do kraja tekuće godine. Sveobuhvatni je cilj navedenih aktivnosti uvođenje promjena
u području srednjega stručnog obrazovanja, edukacije i
obrazovanja odraslih koje će pridonijeti da ovaj dio obrazovnog sustava bude u funkciji smanjenja nezaposlenosti
i privrednog rasta u Federaciji BiH.
Prema FMON-u
Ivica Buljan
Nacionalno prosvjetno
vijeće
Razmjena iskustava
s europskim stručnjacima
“Kao ljudi koji se bave obrazovanjem trebamo stalno
imati na umu pitanje jesmo li zadovoljni našim obrazovnim sustavom te kako da nam obrazovanje pomogne da
kvalitetnije živimo i imamo bolje gospodarstvo.“ Ovo
je prva poruka s proširene sjednice Nacionalnoga prosvjetnog vijeća, koje je održano krajem rujna u Beogradu. Razgovaralo se o temi Najnoviji trendovi u razvoju
obrazovanja te o međunarodnim iskustvima s donositeljima odluka i stručnjacima. Prva je na dnevnom redu bila
tema Obrazovanje i usavršavanje 2010. - 2020. - utjecaj
razvoja EU na kreiranje nacionalne politike, iskustva iz
Austrije i Rumunjske dviju članica EU-a.
Na skupu se čulo da se sveobuhvatni i dugoročni strateški okvir razvoja obrazovanja mora zasnivati na nacionalnom konsenzusu političke i šire javnosti oko obrazovnih
prioriteta te da bude u skladu s europskim trendovima u
obrazovanju. Ovaj stav ne važi samo za Srbiju već i za sve
zemlje Europske Unije i one koje teže postati članice EUa. Kada se govori o usklađivanju s europskom razinom, za
Srbiju je važno pitanje u kojem obujmu i na koji se način
treba približiti standardima kvalitete obrazovana u EU.
Važnu ulogu mogla bi imati otvorena metoda koordinacije,
koja može pomoći Srbiji, ali i svim zemljama, potencijalnim kandidatima za članstvo u EU, da usuglase sustave
nacionalnog obrazovanja s europskim standardima.
- Angažiranje inozemnih stručnjaka uputit će nas i na
neka pravila igre u dijelu društvenih aktivnosti u EU. Idemo prema tom cilju i važno je da uskladimo naše aktivnosti s europskim prostorom. Na kraju, naša će se djeca pojaviti na jedinstvenom europskom tržištu i naš je zadatak
da ih na to pripremimo - ocijenila je Desanka Radunović,
predsjednica NPS-a.
Stručnjaci iz Rumunjske i Austrije govorili su o dobrim
i lošim stranama njihovih obrazovnih sustava, ali i teškoćama dostizanja ciljeva EU za 2010., kao i planovima za
iduće desetljeće.
Prema Prosvetnom pregledu
I. Buljan
13
www.skolskenovine.hr
CRNA GORA
Edukativna
kampanja kroz
energetsku
efikasnost
K
rajem rujna u Podgorici je potpisan Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete i znanosti i Njemačkog drušva
za tehničku suradnju (GTZ), a povod je bila suradnja na provođenju edukativne kampanje za osnovne
škole nazvanoj Energetska efikasnost. U okviru te
kampanje peteročlani stručni tim predavača učenicima završnih razreda osnovnih škola održat će
interaktivni sat o
promjeU okviru kampanje klimatskim
nama, obnovljivim
peteročlani stručni izvorima energije i
tim predavača
energetskoj
efikaučenicima
snosti. Predviđeno je
da energetska turneja
završnih razreda
tijekom ove i iduće
osnovnih škola
školske godine obiđe
održat će
sve odjele završnih
interaktivni sat
razreda u Crnoj Gori.
o klimatskim
Prema planu, jednoiposatno predavanje
promjenama,
započinjat će desetoobnovljivim
minutnim edukativizvorima energije
nim filmom, koji će
i energetskoj
uvesti učenike u spoefikasnosti
menute teme i motivirati ih za daljnji rad
tijekom predavanja.
Zatim će uslijediti praktični dio sata, u kojem će učenici u skupinama raditi eksperimente na eksponatima
pripremljenima za tu namjenu te će biti poticani da
sami donose zaključke o energiji, njezinoj upotrebi i
načinima uštede, kao i osjećaju vlastite odgovornosti prema energiji i njezinu efikasnom trošenju. Na
konferenciji za novinare bili su izloženi eksponati
potrebni za eksperimentalni rad na satu, a prisutni
tim nastavnika učenicima je praktično demonstrirao
način i svrhu njihova funkcioniranja. (ib)
SLOVENIJA
Pomoć kod
teškoća u
učenju
D
ruštvo Bravo (Udruga za pomoć djeci i mladima sa specifičnim teškoćama u učenju) na
Pedagoškom fakultetu sveučilišta te Obrazovni institut početkom listopada organizirali su Treću
međunarodnu konferenciju o specifičnim teškoćama
u učenju, pod nazivom Specifične teškoće učenja
u svakom trenutku, zajedno s nacionalnom konferencija Tempus-iSHEDS - Prepoznavanje i podrška učenika s disleksijom
u visokom obrazovanju.
Konferencija je održana
na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani. Na njoj
je nazočna bila i državna tajnica u Ministarstvu
prosvjete i športa Alenka
Kovšca, koja je sudionicima govorila o inovacijama u području vodstva za
djecu s deficitom u određenim područjima učenja.
Na konferenciji su također
sudjelovali predavači iz
Engleske, Italije, SAD-a, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije. Tijekom trajanja skupa roditeljima
te domaćim i stranim stručnjacima predstavljena su
suvremena znanja i najbolje prakse liječenja i obrazovanja učenika, studenata i ostalih odraslih osoba
sa specifičnim teškoćama u učenju. To pridonosi boljem razumijevanju osoba sa specifičnim teškoćama
u učenju i razvija kvalitetu učenja i poučavanja te
prevenira velike i često rizične skupine za učenike i
studente s različitim posebnim potrebama u učenju
i atipične načine učenja. Uči se prevenciji školskog
neuspjeha i odustajanja od školovanja te uključivanja u društvo osoba sa specifičnim teškoćama u
učenju, što će omogućiti optimalan razvoj njihovih
potencijala. (ib)
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
UNESCO
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Prva svjetska konferencija o ranom
odgoju i obrazovanju
Početak učenja ‡
Što ranije to bolje!
jega drugoga stupnja obrazovanja“, kazala
je Irina Bokova, koja je također naglasila
važnost provođenja programa ranog odgoja i obrazovanja u rješavanju problema
spolne i rasne nejednakosti.
“Broj djece koja uopće ne polaze školu njih čak 69 milijuna u svijetu - mogao bi se
smanjiti ako bismo ih aktivno uključivali u
adekvatne programe prije njihove osme godine, a isto se odnosi i na djecu koja upišu
školu, ali ju prerano napuštaju. U Europi,
primjerice, čak 50 posto romske djece ne
stekne niti osnovno obrazovanje.“
Pozdravljajući napredak koji je postignut u predškolskom odgoju i obrazovanju
od 2000. godine, Irina Bokova istaknula
je da je danas u sustav ranog obrazovanja ipak uključeno samo 15 posto djece u
subsaharskoj Africi, 19 posto u arapskim
državama, 28 posto u srednjoj Aziji te 36
posto u južnoj i zapadnoj Aziji. No, dodala je da te brojke jamče golemi prostor za
napredak.
Moskovska će konferencija na temelju napretka
ostvarenog u prošlom
desetljeću identificirati načine na koje bi se
trebali ostvariti ciljevi
širenja i unapređenja
sveobuhvatnih programa ranog odgoja i obrazovanja, posebice za one
najugroženije, do 2015.
godine
U
Moskvi je od 27. do 29. rujna održana prva svjetska konferenciju o
ranom odgoju i obrazovanju, koju
je otvorila glavna ravnateljica UNESCO-a
Irina Bokova, podsjetivši da je obrazovanje
najbolje osiguranje od siromaštva. “Nema
boljeg vremena za postavljanje temelja
osobnog razvoja od prvih godina djetetova
života“, rekla je.
Najveći povrat investicija
Ministri iz 65 zemalja, zajedno sa stručnjacima, akademicima i praktičarima ranog
odgoja i obrazovanja, prisustvovali su događaju koji su organizirali UNESCO, vlada
Ruske Federacije i grada Moskve. Glavna
ravnateljica otvorila je konferenciju u nazočnosti gradonačelnika Moskve Jurija
Lužkova, ruskoga ministra prosvjete i znanosti Andreja Fursenka, potpredsjednika
Sejšela Dannyja Faurea, prve dame Azerbajdžana i UNESCO-ove veleposlanice
dobre volje Mehriban Aliyeve te Eleonore
Mitrofanove, predsjednice UNESCO-ova
Izvršnog odbora.
“Programi ranog odgoja i obrazovanja
donose veći povrat investicija od bilo ko-
Anne Njenga - Rani odgoj i obrazovanje u Keniji
Od zanemarenog do voljenog
djeteta
Anne Njenga pionirka je u provođenju
programa ranog odgoja i obrazovanja
(ECCE) u Keniji. Radila je na istraživanju i razvoju kurikuluma za kenijsku vladu te ocijenila stotine programa u svojoj
državi i drugim afričkim zemljama. Danas vodi organizaciju Mwana Mwende
(Voljeno dijete), koja educira obrazovne radnike za programe ranog odgoja i
obrazovanja sve do doktorske razine.
Tri četvrtine kenijskih učitelja osposobljeni su za provođenje ECCE
programa. Što je najvažnija lekcija u
njihovu usavršavanju?
Dječja ljubav, zadovoljavanje njihovih
potreba i briga za njih. To se može podučavati kroz programe životnih vještina,
koje se odnose na temeljna pitanja: tko
su djeca i zašto su ona važna. Nastavnici
moraju vjerovati u ono što rade. Bave se
ljudskim bićima tijekom najosjetljivijih
godina, gradeći podlogu za njihov život,
što je vrlo odgovoran posao.
Usmjerili ste mnogo ljudi u područje ranog odgoja i obrazovanja.
Obrazovanje u tom području može
proširiti obzore za osobe koje inače
nikada ne bi studirale. Nakon dvogodišnjeg školovanja stječe se certifikat, a
nakon dodatne dvije diploma. Neki su
polaznici dogurali do doktorata, na što
sam iznimno ponosna, jer se time podiže status ranom odgoju i obrazovanju
kao izboru karijere.
Je li velika razlika u obrazovanju
između ruralnih i urbanih područja
u Keniji?
U urbanim područjima školama
uglavnom upravljaju privatni sektori,
gradska vijeća ili lokalne vlaste. Međutim, čak 75 posto kenijskih predškola i
vrtića pokrenuli su sami roditelji i zajednica, a većina ih je vrlo siromašna i
živi u ruralnim područjima.
Što vas posebno privlači u radu s
malom djecom?
Nakon pedagoškog obrazovanja,
magistrirala sam psihologiju i radila s
djecom. Tada sam se pridružila vladi i
radila na istraživanju i nastavnim planovima i programima ranog odgoja i
obrazovanja. Prekretnica je bila kada
me vlada zamolila da napravim procjenu desetogodišnjega eksperimentalnog
ECCE programa.
Koji je aspekt ranog odgoja i obrazovanja imao najveći utjecaj na vas?
Rad u ruralnom području ostavio je
na mene dubok dojam, posebno gledajući učitelje koji su bili sretni što mogu
pružiti barem osnovnu skrb za djecu u
teškim okolnostima. Tada sam shvatila
da im ne treba mnogo da bi bili sretni.
Gledala sam kako ti učitelji improviziraju, koristeći se svime što su nalazili
oko sebe umjesto pravoga nastavnog
materijala.
Je li uključivanje roditelja u sustav
važan faktor uspjeha?
Naravno. U Keniji su roditelji svjesni
važnosti obrazovanja i njihovih vrijednosti za život, a učinit će sve za svoju
djecu. Školama upravljaju odbori koje
čini po deset roditelja, a na tim se mjestima godišnje smjenjuju. Oni daruju
vlastita zemljišta, grade škole, kupuju
ili izrađuju namještaj te osiguravaju pristojne plaće za učitelje. Svakodnevno su
uključeni u vođenje škole - majke pripremaju obroke, a očevi grade sprave na
dječjem igralištu.
Kako ste izgradili sustav javne potpore za obrazovnu granu koja je inače često zapostavljena?
Od 1984. do 1986. provodili smo
kampanju, putujući diljem zemlje i potičući roditelje na pokretanje predškola.
Davali smo im ideje, opisivali koje sve
kvalitete škola ima i davali primjere drugih zajednica koje su u tome uspjele.
Doprijeti do marginaliziranih skupina cilj je svake obrazovne razine.
Koje ste strategije koristili da to postignete i pružite što bolje uvjete onima u najnepovoljnijem položaju?
U najsiromašnijim smo područjima
pronašli učitelje koji su se osjećali zanemareno i radili su u lošim uvjetima, bez
osnovnoga nastavnog materijala. Prvo
smo im omogućili stručno usavršavanje,
a zatim smo uključili i roditelje, za koje
smo organizirali radionice. Svi su zajedno radili na unapređenju radnih uvjeta,
ali i nastave. Rezultati su bili vidljivi
nakon samo nekoliko mjeseci, na što su
svi u zajednici bili ponosni.
Prema Edu Info
Priredila Ivana Čavlović
Irina Bokova, glavna
ravnateljica UNESCO-a:
“Broj djece koja uopće ne
polaze školu - njih čak 69
milijuna u svijetu - mogao
bi se smanjiti ako bismo
ih aktivno uključivali u
adekvatne programe prije
njihove osme godine, a isto
se odnosi i na djecu koja
upišu školu, ali ju prerano
napuštaju. U Europi,
primjerice, čak 50 posto
romske djece ne stekne
niti osnovno obrazovanje“
U svom je uvodnom obraćanju ruski ministar prosvjete Andrej Fursenko pohvalio
dostignuća ranog odgoja i obrazovanja u
Rusiji, ali je istaknuo priliku koju je ova
konferencija ponudila, a to je razmjena
iskustava s ostalim zemljama te uvid u to
što i kako tko radi.
Potpredsjednik Sejšela Danny Faure pozvao je vlade svjetskih država da djeluju
brzo i konkretno. Za njih programi ranog
odgoja i obrazovanja moraju biti prioritet
te pokazati političku volju da se to i provede u praksi, rekao je.
Rano djetinjstvo definirano je kao razdoblje od rođenja djeteta do njegove osme
godine. To je vrijeme iznimnog razvoja
mozga, ali i vrlo ranjivo razdoblje za djecu,
posebno u zemljama u razvoju, gdje čak četvero od desetero djece živi u ekstremnom
siromaštvu, a 10,5 milijuna djece mlađih
od pet godina svake godine umire od bolesti koje je moguće spriječiti i izliječiti.
Kako prevladati prepreke
Moskovska će konferencija na temelju
napretka ostvarenog u prošlom desetljeću
identificirati načine na koje bi se trebali
ostvariti ciljevi širenja i unapređenja sveobuhvatnih programa ranog odgoja i obrazovanja, posebice za one najugroženije, do
2015. godine. Također, istražit će mehanizme za utvrđivanje mjerila i ciljeva, prevladavanje prepreka koje koče razvoj sustava
ranog odgoja i obrazovanja te praćenje napretka u pružanju usluga.
Razgovori su usmjereni na razvojnu politiku, troškove i financiranje, zatim pravne i
institucionalne okvire, regionalna iskustva,
kvalitetu i brzinu provedbe, isključivost i
marginalizaciju te praćenje i vrednovanje.
Prema UNESCO
Priredila Ivana Čavlović
tema
broja
aktualno
Tema broja: Ravnatelji i kultura škole
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Kako od škole
stvoriti
obrazovnu
i kulturnu oazu
Kultura škole, odnosno odgojno-obrazovne ustanove u najširem smislu riječi
podrazumijeva klimu, ozračje, zadovoljstvo, sigurnost, suradničke odnose i
kvalitetnu komunikaciju među svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.
Ako su nabrojeni uvjeti zadovoljeni, ako su svi sudionici zadovoljni, sve to zajedno
otvara mogućnosti za kvalitetniji i učinkovitiji rad
K
oliko smo se puta uhvatili u razmišljanju o
tome jesmo li zadovoljni vlastitim poslom, idemo
li svakog jutra na svoje radno
mjesto ozareni, veseli, čak sretni, ili i pri samoj pomisli na to
da moramo kročiti preko praga
ustanove ili poduzeća u kojemu
radimo osjetimo onaj karakterističan grč u želucu, laganu
mučninu ili nelagodu. I u jednom i u drugom slučaju razlog
našeg raspoloženja je isti. Ma
koliko voljeli posao koji smo
izabrali kao životni poziv, na tu
našu temeljnu pozitivnu emociju uvijek utječe nešto što se u
posljednjih tridesetak godina u
stručnom žargonu naziva organizacijskom kulturom. Može se
reći da je organizacijska kultura
Pripremio Marijan Šimeg
skup vrijednosti, obično uzetih
“zdravo za gotovo”, koje pomažu ljudima u određenoj organizaciji razumjeti koje se akcije
smatraju prihvatljivima, a koje
neprihvatljivima.
U tom kontekstu možemo govoriti i o kulturi škole, odnosno
odgojno-obrazovne
ustanove
koja u najširem smislu riječi podrazumijeva i klimu, i ozračje,
i zadovoljstvo, zatim sigurnost,
suradničke odnose i kvalitetnu
komunikaciju među svim sudionicima odgojno-obrazovnog
procesa. Ako su nabrojeni uvjeti
zadovoljeni, ako su svi sudionici zadovoljni, sve to zajedno
otvara mogućnosti za kvalitetniji
i učinkovitiji rad, a ako se sve
sudionike osvijesti do te mjere
da spoznaju važnost organizacij-
ske kulture u svojoj školi - a to
znači od ravnatelja, nastavnika,
stručnih suradnika, pomoćnog
osoblja do učenika i njihovih
roditelja - postići će uvjete za
kvalitetniji rad, ali i stvoriti sliku škole u javnosti kao jednog
sigurnog i ugodnog mjesta u kojemu se cijeni ne samo znanje i
kompetencije učenika i njihovih
nastavnika nego i svaka osoba
koja čini školu kao organizacijsku cjelinu.
O školskoj kulturi razgovaralo
se i na prošlotjednom stručnom
skupu ravnatelja srednjih škola
i učeničkih domova u Puli, na
kojemu su sudionici imali priliku ne samo čuti nekoliko kvalitetnih plenarnih predavanja o toj
temi nego su i sami mogli u pedagoškim radionicama raspraviti
o tome koja je uloga ravnatelja u
stvaranju školske kulture.
Vanjski i unutarnji
čimbenici
Govoreći o kriznom i prevencijskom menadžmentu i kulturi
sigurnosti učenika od nasilja dr.
Dean Ajduković, profesor na
zagrebačkom Filozofskom fakultetu naglasio je činjenicu da
je škola posebno složena organizacija zbog različitih dionika
u odgojno-obrazovnom procesu. Tu su učitelji, stručni suradnici, učenici, njihovi roditelji,
tehničko osoblje i svi oni imaju
određene ciljeve pa prema tome
podjelu rada i različite radne
uloge, hijerarhijsku strukturu te
svoj sustav upravljanja na čijem
je čelu ravnatelj. Prema njegovu
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
mišljenju temeljno pitanje svake
organizacije je što i na koji način
nastoji postići te zašto pojedina
škola sve te svoje ciljeve pokušava postići baš na određeni način,
jer sve to dovodi nas do pitanja
stavova, uvjerenja, osjećanja i
načina ponašanja.
Dakle, na organizacijsku strukturu, odnosno na kulturu škole,
utječu unutarnji čimbenici kao
što su zaposlenici škole, učenici i
njihovi roditelji, ali i vanjski čimbenici među koje ubrajamo lokalnu upravu, resorno ministarstvo,
a svakako jak utjecaj ima i osobni
stil upravljanja svakog ravnatelja. Kad sve to skupa funkcionira
na zadovoljavajući način onda to
škola prenosi novim članovima
kao ispravan način ponašanja,
uvjerenja, osjećaja ili stavova.
Može se to oslikati na jednostavnom primjeru: kad u školu dođe
novi nastavnik ili nova generacija učenika, oni posredno saznaju
od učenika i drugih nastavnika
kakva kultura vlada u toj školi.
I kako je to u svom izlaganju
istaknula dr. Vlatka Domović,
profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, školska kultura je
konkretan tip organizacijske kulture i vidimo ju kao vrijednosti,
vjerovanja i značenja koja ljudi
pripisuju svojim iskustvima u
školi. Zato se često u tom kontekstu govori o bivšim ravnateljima,
o njihovoj “vladavini”, školski
prostori su ukrašeni simbolima,
sportskim peharima, a mnoge se
stvari prepoznaju preko ceremonija i načina kako se organizira, recimo, proslava dana škole,
kako se organiziraju informacije
za roditelje, roditeljski sastanci i
mnoge druge stvari. Školsko se
ozračje, prema tome, može shvatiti kao relativno trajnu kvalitetu
školske sredine koja utječe na
ponašanje njezinih članova i koja
se temelji na zajedničkoj percepciji ponašanja u školi, a pod utjecajem je formalne organizacije,
neformalne organizacije, ličnosti
sudionika i upravljanja školom.
Valja pritom naglasiti da kultura svake organizacije ima veliku
snagu i da djeluje na pojedince na
način da čini pritisak da se konformiraju s onim što se smatra
prihvaćenim oblicima ponašanja.
Istina, svi imamo potrebu kao
pripadnici određene zajednice
konformirati se s normama za
koje znamo da postoje i to nam
olakšava funkcioniranje u bilo
kojoj situaciji, jer ako toga nema
onda pojedinci dolaze u sukob s
ostalim pripadnicima zajednice.
Kultura škole negdje se može
iskazivati kroz orijentaciju na
učinak, odnosno na rezultate na
natjecanjima, negdje na naglašavanju kvalitetne komunikacije,
negdje na naglašavanju doprinosa individue u grupnom postignuću. U nekim školama kultura se
ogleda kroz naglašavanje statusa
i moći, kroz kvalitetnu komunikaciju, kroz smanjivanje bilo kakvih nejasnoća postavljanjem jasnih kriterija i pravila ponašanja.
Volimo reći da škola mora postati organizacija koja čini i svi
u njoj se trebaju razvijati i rasti
kako bismo odgovorili na sve
postavljene zahtjeve, ali moramo
biti svjesni toga da mnoge promjene i reforme ovise uvelike o
onome što volimo zvati školskom
klimom, školskim ozračjem ili
kulturom škole. To je nešto po
čemu se učinkovite škole razlikuju od onih koje to nisu – istaknula
je dr. Domović.
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Slijeva nadesno: Čedomir Ružić, Edita Stilin, Tonči Vlahović, Suzana Hitrec, Damir Jelenski,
Suzana Jambrešić, Vojislav Kranželić i Vlado Prskalo
Kakva je uloga
ravnatelja
Nezaobilazno je pitanje kakva
je uloga ravnatelja u stvaranju i
promjeni kulture škole. Pritom
valja biti svjestan činjenice da je
glavna poluga utjecaja u organizaciji moć vođenja i upravljanja,
jer ravnatelj ima posebnu socijanu
moć u odnosu na sve zaposlenike, pa prema tome može koristiti
svoju socijalnu moć za održavanje ili mijenjanje kulture škole.
No, ne treba zaboraviti da je kultura vrlo otporna na promjene i
to je logično, jer svaka promjena
donosi neizvjesnost i određene
rizike. Ravnatelji moraju uvijek
biti svjesni toga, ali i znati da
su promjene u organizaciji često
posljedica promjena u okruženju
škole, odnosno vanjskog pritiska
koji može biti formuliran kroz
zakonske promjene ili nekako
drukčije, ali mogu biti isprovocirane i nekom izvanrednom situacijom koju nazivamo krizom i
koja uvijek otvara mogućnosti za
nove opcije i rješenja.
Ravnatelji su uvijek u teškoj
situaciji zbog svoje vodeće uloge
i zbog odgovornosti koje imaju i
za svoje i za tuđe rezultate, odgovorni su za usluge koje škola
pruža svojim korisnicima uključujući sigurnost učenika i nastavnika, odgovorni su za korištenje
resursa te za profesionalni razvoj
zaposlenika kao i svoj vlastiti.
Konačno, ravnatelji moraju biti
oslonac svojim zaposlenicima,
moraju biti dobri rukovoditelji
bez obzira preferirali proaktivni
ili reaktivni stil upravljanja.
Pitanja je jako puno, o njima
se je raspravljalo tri dana i raspravljat će se još danima, mjesecima i godinama, kao što se već
desetljećima razgovara o kulturi
odgojno-obrazovne ustanove. O
tome kakva je uloga ravnatelja u
stvaranju kulture svake pojedine
škole, o tome što se u pojedinim
školama poduzima kako bi se
unaprijedilo i poboljšalo klimu,
komunikaciju, ozračje i sve ostale silnice koje čine kulturu škole
razgovarali smo na svojevrsnom
okruglom stolu s nekolicinom
srednjoškolskih ravnatelja. Na-
šem pozivu odazvali su se Suzana Hitrec, predsjednica Udruge
hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i ravnateljica Upravne
i birotehničke škole u Zagrebu, Čedomir Ružić, ravnatelj
Srednje škole Mate Blažine iz
Labina, Vlado Prskalo, ravnatelj Srednje škole Matije Antuna
Reljkovića iz Slavonskog Broda,
Suzana Jambrešić, ravnateljica
Učeničkog doma Dora Pejačević iz Zagreba, Tonči Vlahović,
ravnatelj Klesarske škole u Pučišćima, Damir Jelenski, ravnatelj
Gimnazije Tituša Brezovačkog
iz Zagreba, Edita Stilin, ravnateljica Učeničkog doma Sušak u
Rijeci i Vojislav Kranželić, ravnatelj Ekonomske i Birotehničke
škole u Bjelovaru.
Suzana Hitrec:
Kad se govori o kulturi ustanove valja naglasiti da je ključna uloga ravnatelja. Znamo da je
važno da svi budu zadovoljni - i
učitelji, stručni suradnici, pomoćno osoblje, učenici, njihovi roditelji i mi ravnatelji - jer ako su svi
zadovoljni onda se mi osjećamo
dobro i lakše obavljamo posao,
a u konačnici to je jedan od kriterija da opstanemo u ovoj ulozi
u kojoj jesmo. Svi bi se trebali
prisjetiti onoga trenutka kad smo
postali ravnatelji. Što smo mislili,
koje smo ciljeve imali. Većina od
nas je upravo htjela unaprijediti
ili promijeniti postojeću kulturu
svoje škole. Možemo se prisjetiti
što smo tada pokušavali i jesu li
ti prvi pokušaji vodili našem cilju ili smo morali mijenjati svoje
ponašanje.
U prvom mandatu sam puno
toga željela odmah unaprijediti i
moram priznati da to nije naišlo
na brze odgovarajuće rezultate,
jer nisu bili osigurani svi uvjeti za
promjenu. To je bila dobra lekcija
i pouka da treba promijeniti metode i brzinu te puno više osluškivati i promatrati sve oko sebe. To
je ključno u kulturi škole, jer ona
se također mijenja i sami znamo
da danas ništa nije kao što je bilo
prije recimo pet ili deset godina.
Primjerice, što učenici žele, kako
se ponašaju, što profesori i ostali
djelatnici žele.
Edita Stilin:
Napisala sam knjigu u kojoj
sam se dominantno bavila upravo kulturom učeničkog doma.
Kad sam došla u učenički dom u
kojemu sam ravnateljica ništa mi
se nije svidjelo, niti kako zgrada
izgleda iznutra, način na koji se
učenici hrane, kako se s njima
radi i kako ih se podupire u njihovom školskom uspjehu, nije
mi se svidio čak ni upis učenika.
Javnost je također na učenički
dom gledala kao da je to sivi dom
u kojem su djeca poludelinkventna jer nemaju drugog izbora.
Moja misija je bila polako to početi mijenjati. Najprije sam željela promijeniti ekonomske čimbenike i stvoriti uvjete za estetsko
uređenje doma. Korak po korak
smo mijenjali standard ustanove,
njegovu unutrašnjost, namještaj,
ozračje, jer smo znali da kad se
učenici nađu u uređenom prostoru manje će ga devastirati nego
kad su u nekom neuglednom i neuređenom okruženju. Nakon toga
počeli smo mijenjati način kako
odgajatelji pomažu učenicima
pri učenju, kako ih kontroliraju,
a važno nam je bilo promijeniti i
suradnju s roditeljima. Konačno,
odlučili smo otvoriti dom prema
javnosti, prema svima koji nas
okružuju, da nas bolje upoznaju, da shvae da smo drukčiji od
drugih.
Podižući standard postigli smo
to da nam se u posljednjih nekoliko godina za upis prijavljuju
samo odlični i vrlo dobri učenici
koji postižu stopostotnu prolaznost u školi, da je među njima
postotak odličnih i vrlo dobrih
u srednjoj školi oko 70 posto.
Godinama u našem učeničkom
domu nije bilo isključenja učenika iz doma i silno se trudimo
da imamo svoje znakove koji nas
definiraju - od internetskih stranica, vizitki. Sve se je to događalo
unutar naše kuće i taj promijenjeni kulturološki aspekt ustanove
učinio nas je prepoznatljivima
i prema učenicima i prema prosvjetnoj vlasti na lokalnoj i državnoj razini. Promjenama u vlastitom dvorištu pokrenuli smo i
ostale riječke domove i potaknuli
stvaranje pozitivne kompeticije
među domovima u smislu koji će
dom biti bolji i kalitetniji. Zadovoljni smo onime što radimo i što
smo postigli i kad se kroči u naš
dom zasigurno morate osjetiti
jednu pozitivnu energiju.
Tonči Vlahović:
Klesarska škola u Pučišćima u
svom sklopu ima učenički dom i
to je bila jedina mogućnost našega preživljavanja jer nismo mogli računati isključivo na djecu s
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
otoka Brača kao naše potencijalne korisnike. Kad sam prije dvadeset godina postao ravnatelj sve
nas je mučila dilema je li vrijeme klesarstva prošlo i trebamo li
se preorijentirati na gimnazijski
program. Na sreću, uspjeli smo
uvjeriti i same sebe i naše okruženje da nam je misija da ostanemo u klesarstvu budući da je
naša baština u klesarstvu i obradi
kamena prebogata da bismo si
dopustili takav luksuz, kao što
si je priuštila Grčka, da Hrvatska
ostane bez jedine takve strukovne škole. Uspjeli smo opstati, ali
smo proširili svoje programe i na
trogodišnji obrtnički i na četverogodišnji tehnički smjer. Shvatili smo da je potencijal učenika
različit i da moramo učenicima
s manjima potencijalom omogućiti završetak obrtničkog smjera,
a onima s većim potencijalom
dati mogućnost da napreduju u
tehničkom smjeru. Jedna od dobrih stvari je i kvalitetno ozračje u škole, jer nastavnici koji bi
došli k nama, iako bi s vremenom
imali priliku zaposliti se u nekoj
drugoj školi, ostajali bi kod nas
upravo zbog te klime koja kod
nas u školi vlada.
Upis učenika, kad se gleda
kvaliteta, daleko je od onoga
što bismo voljeli, ali mi smo
zadovoljni i sretni jer znamo da
smo veliku stvar napravili i kad
učenika od kojega su gotovo svi
digli ruke dovedemo do kruha,
do zanimanja i osvijestimo ga
do te mjere da je zahvalan školi
što mu je dala priliku za uspjeh
u životu. Klima škole i njezina
kultura za učenike i nastavnike
je itekako bitna i ako se postigne
da ljudi budu zadovoljni i da im
nije teret ulaziti u školsku zgradu, onda se lakše radi i lakše se
preživljava. Naši nastavnici su
dijelom putnici i ja kao ravnatelj
nerijetko automobilom odlazim
po njih do trajektne luke i vozim
ih do škole, ali o tome se uopće
ne razmišlja niti kao o problemu
ni kao žrtvi nego kao o nečemu
posve normalnom.
Suzana Hitrec:
Važna je pripadnost kolektivu i
događa se često da nastavnici iz
Zagreba dobiju zaposlenje izvan
grada i često nikada više ni ne
traže posao u gradu, a bilo bi im
puno jednostavnije i lakše i zbog
putovanja i zbog mnogih drugih
stvari. Nama je važnije nešto drugo i često nije kriterij da želimo
raditi u školi koja nam je preko
ceste u naselju, već da radimo
tamo gdje mislimo da su dobri
odnosi, gdje je kvaliteta škole
visoka, gdje je dobro vođenje i
izvrsni rezultati učenika.
Damir Jelenski:
Kad je riječ o ozračju u školi,
mnogi od nas smo ga doživljavali intuitivno. Kad sam postao
ravnatelj prva stvar koja mi
je smetala je bilo postojanje u
kolektivu takozvanih klanova,
grupica ljudi koji međusobno
nisu komunicirali, koji nisu
željeli surađivati. Puno mi je
pomoglo sudjelovanje na skupovima naše udruge na kojima
sam starije i iskusnije kolege
ravnatelje mogao upitati za savjet kako takve stvari rješavati.
Pomogle su mi i različite forme
edukacije kako bih mogao analizirati probleme i pokušati ih
rješavati. Na brojnim radionicama u okviru skupova koje je u
proteklih nekoliko godina organizirala naša udruga dobili smo
nešto što nije alat za rješavanje
određenih situacija nego je prije
tema
broja
aktualno
svega misao, ideja koju svatko
od nas može iskoristiti u svom
radu.
S takvim novim iskustvima
sam onda i sam mogao nešto
pokrenuti u svojoj školi, postići
da većina zaposlenika prihvati
drukčije ideje. Uvijek se susrećemo s problemom brzine promjena i ja sam se nadao da ću
sve promijeniti u samo tri mjeseca. A onda mi je jedan član
školskog odbora pokušao objasniti da to baš i nije tako. Rekao
je da je škola kao Titanik i da je
sigurno da će brod kad tad udariti u neku prepreku i potonuti ili
ne potonuti. I ma koliko ja trčao
naprijed-nazad tražeći rješenja,
taj brod će i dalje ići svojim
smjerom jednakom brzinom.
Shvatio sam da to vrijedi i za
naše profesore i da ih mi ravnatelji moramo osvijestiti o tome
da se nalaze na velikom brodu
i što god radili na palubi - vrlo
korisno ili samo smetali - taj
brod će uvijek ići dalje ako smo
ga mi ravnatelji usmjerili. Stoga
moramo biti svjesni činjenice
da se svakoj školi, kao i brodu, može dogoditi potonuće iz
vrlo trivijalnih razloga. Dakle,
brzina naših zacrtanih promjena je uvijek manja od željene
i moramo se prilagoditi onima
najsporijima. Kad to shvatimo,
onda nam je lakše jer ne može
sve ovisiti o nama, već o našim
kolegicama i kolegama iz zbornice koji ne mogu uvijek slijediti baš sve naše ideje, a pogotovo
ne rokove koje smo si zacrtali.
Kad se sve naše ideje poslože,
prođe i nekoliko godina, cijeli
ravnateljev mandat i onda stvari treba analizirati, valorizirati
i tražiti od svojih nastavnika
da ocijene i procjene što smo i
kako radili. Došli smo do spoznaje o kvalitetnom ozračju u
školi koje je samo stepenica do
sretnog ozračja. Činjenica je da
svi mi gajimo iluzije i željeli bismo svakoga dana u školu ulaziti sretni i zadovoljni. U tome
nam i kurikulum može pomoći,
ali nas također može odvesti
i u posve pogrešnom smjeru.
Zakonski okviri su nam ograničavajući čimbenik iako mislim da će najnoviji pravilnik o
ocjenjivanju donijeti malo više
osmjeha na lice nastavnicima, a
o financiranju obrazovanja bolje
je i ne govoriti u ovim kriznim
vremenima.
Želio bih ponoviti jednu rečenicu kolegice koja za sebe kaže
da je vječni kritičar i koja se nikad nije ustručavala reći istinu
o svemu, a rekla mi je da nakon
pet godina mojih nastojanja da
nešto promijenim u školi konačno sada u svaki od pet razreda
kojima predaje ulazi s osmjehom
na licu. Prema njenim rječima u
školi smo napravili obazovnu
i kulturnu oazu i naši učenici i
profesori će možda misliti da je
to normalan oblik funkcioniranja u školama u Hrvatskoj, što
nažalost nije točno. Možda i nije
najbolje da postoji oaza u kojoj
se osjećaju drukčije, ali neka barem malo uživaju u njoj.
Vojislav Kranželić:
To je u svakom slučaju dobar
zalog za njihovu budućnost, za
njihovu pozitivnu energiju i želju za mijenjanje svijeta, a to je
nešto s čime škola ide naprijed,
jer učenici i djelatnici moraju
biti sretni i zadovoljni kad u
školu ulaze, a ne samo kad izlaze iz nje.
17
www.skolskenovine.hr
Damir Jelenski:
Naravno, škola i po tome postaje prepoznatljiva, a o tome
govori i činjenica da je prije
samo pet godina upisni prag bio
na 50 bodova, a danas je i iznad
60 bodova jer nam dolaze sve
zahtjevniji učenici koji u školi
prepoznaju to nešto posebno.
Maturanti kad odlaze iz škole
ispunjavaju ankete i ne nalaze
nam nikakve greške niti zamjerke što također svjedoči da imamo uspjeha u ostvarivanju svojih ideja, pri čemu moram istaknuti da kolege danas razgovaraju i surađuju više nego ikada.
Želio bih takvu visoku razinu
ozračja i kulture škole održati
i imam veliko poštovanje prema kolegama ravnateljima koji
su u tome uspjeli, jer znam da
je puno lakše doseći visoku razinu funkcioniranja škole i njezine kulture nego ju nakon toga
godinama zadržati. I zato bi na
nekim sljedećim okupljanjima
trebali puno razgovarati upravo
o toj temi - kako održati visoku
razinu kvalitete odnosa u školi
i pozitivnog ozračja među svim
sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.
Suzana Hitrec:
Ubuduće ćemo se svi morati
puno angažirati upravo na izgradnji kvalitetnog ozračja i morat ćemo tražiti nove oblike i metode jer nam iz godine u godinu
dolaze nove generacije učenika
i profesora koji imaju drukčije
obrasce ponašanja. Morat ćemo
mijenjati svoje metode rada, a
samim time i kulturu škole.
Vlado Prskalo:
Pamtim u Hrvatskoj jako
puno dobrih primjera obrazovne
prakse još iz bivše džave i mora
se reći da su i tada škole ovisile
o kvaliteti nastavnika koji su u
njima radili. Nastavnici su krvotok škole i u svim istraživanjima
postavlja se temeljno pitanje:
kako postaviti školu i zbornicu
da i najbolje ideje ravnatelja
budu ostvarene? Jedini je način
da devedeset posto nastavnika
budu uz ravnatelja i da ga podržavaju i slijede. I upravo zato
je kultura škole izuzetno važna. Imao sam priliku upoznati
i školski sustav u Nizozemskoj
i vidjeti što njihovi učenici postižu nakon što završe srednju
školu: oni istoga trena mogu
samostalno raditi. To se postiže
time što je u glavama i ravnatelja i nastavnika samo jedna misao, a to je da moraju raditi najbolje, a ne osrednje. Želio bih
da nešto takvo zaživi u našem
školskom sustavu, jer nije dovoljno imati nekoliko ili desetke
škola koje su kvalitetni primjeri
dobre prakse. Sve škole moraju
biti primjer dobre prakse, cijeli
školski sustav mora biti postavljen tako, a na najmanji mogući
broj treba svesti one škole koje
nisu dobre.
Školsko ozračje je izuzetno
važno i za učenike, i za ravnatelje, i za nastavnike, jer dugoročna korist će biti samo ako imamo
kvalitetnu situaciju u školama,
a toga nema bez kvalitetne edukacije. Nama edukacije moraju
biti drukčije, jer postojeće nisu
postigle svoj cilj. Ljudi ih prolaze, dobivaju i potvrde, ali nije to
ono što bismo željeli. Jer trebalo
bi nam dati puno više sadržaja
koje ćemo svi skupa moći primijeniti u odgojno-obrazovnom
procesu, u izgradnji kvalitetnih
odnosa u školama. Jest da su
edukacije prilagođene sustavu
koji imamo, ali upravo je bit u
tome da moramo mijenjati takav sustav. Moramo se vratiti u
vrijeme kad ćemo cijeniti kvalitetnog nastavnika u školi, jer
danas nam se prečesto događa
da nam se u školama zapošljavaju ljudi koji su došli iz propalih formi i tako spašavali golu
egzistenciju. Od vrhunskog liječnika, inžinjera strojarstva ili
znanstvenika mala je korist, jer
oni nisu za školu. Oni sve svoje znanje jednostavno ne znaju
prenijeti učenicima i ono malo
ispita iz pedagogije, didaktike,
metodike koje polože kao uvjet
nisu im dovoljni za kvalitetno
obavljanje posla.
Iz dana u dan suočavamo se
s lavinom loših informacija govori se o malim plaćama, o
tome da učitelji nemaju troškove prijevoza, toplog obroka,
božićnice - i ljudi u zbornicama
o tome razmišljaju, a ne o tome
kako će kvalitetno odraditi svoj
posao. Činjenica je da nemamo
puno novca u sustavu, a i to
malo što imamo loše trošimo.
Bacamo u provaliju, a uopće ne
znamo što će od toga biti. Trebalo bi, dakle uvesti kvalitetnu
edukaciju nastavnika i njihovo
bodovanje, isto tako i edukaciju
i vrednovanje ravnatelja i tu bih
uputio kritiku i bivšoj ministrici koja je prije više od petnaest
godina ukinula edukaciju ravnatelja. Jer, možete vi biti dobar
i vrhunski nastavnik, no niste se
školovali da budete ravnatelj.
Profesionalizacija ravnatelja je
neophodna, a svi naši primjeri
dobre prakse su zaobilaženje
sustava. Ono što je dobro ne
može biti eksperiment nego sustav treba omogućiti da to dobro
bude kriterij i mjera postignuća
te cilj kojemu svi trebaju težiti.
Vojislav Kranželić:
Da bi se održala određena razina
postignuća treba motivirati ljude
u školama i postaviti se kao ravnatelj koji nije eksponirani lider,
nego da ravnatelj djeluje tako da
svi zaposlenici misle da su oni u
svemu sudjelovali i odlučivali. U
to treba uključiti i učenike - od
onih najosnovnijih stvari da su
pobojali hodnik ili razred onako
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
kako su oni htjeli i da osjećaju
da je to njihova odluka. Isto je i
s profesorima. Ravnatelj ih treba
podržati u svim njihovim projektima i idejama, ali ih i modificirati i usmjeravati u željenom
smjeru. Tek tako se može stvoriti školsko ozračje u kojemu će
svi biti zadovoljni, jer ako nisu
subjekt u stvaranju cjelokupnog
procesa, onda i ravnatelj sa
svojim najboljim idejama neće
uspjeti. Možda će škola prema
van izgledati i funkcionirati sjajno, ali to nije to i svi uspjesi će
pasti na neplodno tlo. Uspjeh će
u tom slučaju biti samo privremen. Zato je jako važno kako
se stvari poslože u školi, kakvo
se ozračje stvori i još je važnije nastojanje da se ono održi, jer
ravnatelj može otići u mirovinu
ili biti smijenjen u proceduri reizbora, no u školi moraju ostati
ljudi koji su navikli na kvalitetan
način rada pa škola može i dalje
funkcionirati bez većih potresa
ili problema.
Koliko je ravnatelj krvi prolio
za sve to, koliko je prekovremenih sati i dana utrošio na stvaranje kvalitetnog ozračja, koliko
je edukacija prošao da bi se osposobio za kvalitetno rukovođenje – to nikoga ne zanima. No,
to je posao ravnatelja koji sve to
mora napraviti, mora potaknuti
svoje zaposlenike i učenike da
ga slijede i podrže u njegovim
nastojanjima i to je bit cjelokupne školske kulture.
Suzana Jambrešić:
Mislim da sam u pet godina
mandata uspjela stvoriti pozitivnu klimu u našem domu i da
sam promijenila mnogo toga
na bolje. Prije nepunih šest godina dom je imao 90 učenica i
30 studenata. Djece je svaki dan
sve manje i u domovima koji
nemaju učenika popunjavaju se
mjesta studentima. Danas više
nemamo studenata, dom je pun,
a lista čekanja još uvijek postoji
i to je pokazatelj svega što smo
napravili u domu zahvaljujući
mom timu i svim zaposlenicima
doma. Istina je ono što je kolega rekao da morate imato 90
posto ljudi koji će vas pratiti i
ja mogu reći da me moji zaposlenici prate. Teško im je, slušaju, rade, nude svoja rješenja,
vide rezultate i svjesni su da je
to što radimo dobro. Jedan od
naših najvećih uspjeha je ekologija kojom se bavimo doslovce
u centru Zagreba. Imamo vrt u
kojemu gajimo bundeve svih
vrsta i to sve rade naši odgajatelji zajedno s učenicama, svi se
tome vesele, zahvaljujući tome
putuju, prisutni su u medijima.
Vojislav Kranželić: Kad imate neki rezultat, na temelju njega
se mogu postavljati zahtjevi, jer
ako nite ništa napravili ne možte
ni zahtijevati ništa. Kad postoji
postignuće, ljudi će rado krenuti
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
dalje jer imaju odskočnu dasku s
koje preskaču sve veće prepreke
i zadatke koje su si sami postavili. A na osnovi rezultata lakše
je doći i do novca, do sredstava
koja škola traži od nekoga. Mali
projekt može donijeti rezultat,
ali on automatski tjera na nešto
veće i to onda postane način
razmišljanja i funkcioniranja da jedan projekt za sobom vuće
drugi i tako u nedogled, a svi
uključeni se osjećaju sve bolje
i motiviraniji su za daljnji rad i
imaju dodatne snage. Takva kultura škole i pristup da se iz onoga što je stvoreno može stvoriti
još i više vodi kvaliteti odojnoobrazovnih ustanova.
Vlado Prskalo:
Kultura škole danas obuhvaća
doslovce sve silnice našega života. Nije nevažno kako ćemo
se odjenuti, hoćemo li izlaziti iz
prostorije kad neko drži predavanje, hoćemo li biti neobrijani,
kakve ćemo poruke pisati na facebooku. I privatni život ravnatelja podliježe tim pravilima jer
on je uzor i primjer svima, netko
tko odašilje vjerodostojne poruke svojim učenicima i zaposlenicima. I upravo zato se ravnatelji moraju educirati, premda je
učenje dobrovoljno.
Čedomir Ružić:
Imao sam puno prilika upoznati ostale školske sustave i
drago mi je da mogu i od svojih
kolega iz hrvatskih škola puno
naučiti i da se sva pitanja bitna
za naš posao stavljaju u fokus
naših interesa i rasprava. A kad
odemo u inozemstvo obično ta
iskustva i spoznaje doživljavam
kao povratak u budućnost. Uvijek na takva studijska putovanja
povedemo i nastavnike i učenike kako bi se svi mogli uvjeriti
u to o čemu pričamo. Po povratku smo svi zadovoljni onime što
smo vidjeli, ali i mogućnošću da
barem dio iskustava i spoznaja
do kojih smo došli možemo
primijeniti u vlastitoj sredini. Sudjelovao sam i u nekim
povjerenstvima koja su radila
na pedagoškom standardu, na
programu osposobljavanja ravnatelja, samovrednovanju škola i uspjeli smo u te programe
implementirati i neke spoznaje i
iskustva koja smo vidjeli i kod
naših susjeda ili u nekim udaljenijim državama.
No, ako težimo Europi, ako
težimo određenom standardu
onda moramo to implementirati i u vlastitoj sredini. Najbolje
je ako se to uspije sa svojim
nastavnicima, učenicima i njihovim roditeljima i važno je da
u cijelom tom procesu i mi kao
ravnatelji budemo prisutni, da
povedemo, aktiviramo i pokrenemo procese, ali je još važnije
da delegiramo dio poslova na
sve njih kao naše najbliže suradnike. U protivnom ćemo se
slomiti ili se pitati što nam je to
trebalo ako nećemo dobiti odaziv kakav smo očekivali. Hrabri
nas to što učenici i roditelji s velikim veseljem sudjeluju u projektima, što u mnogim situacijama djelujemo proaktivno, dakle
preveniramo probleme, a ne da
ih rješavamo post festum zajedno s nekakvim timovima za krizne intervencije tek kad se nešto
neželjeno dogodi. Ravnatelji
imaju svoje vizije, imaju svoj
put i važno je da te svoje misli,
ideje i vizije prenesemo na učenike i na svoje djelatnike.
Suzana Hitrec:
Sve to lako zaživi i iako mislimo da neke stvari neće ići,
da se neka pravila dovoljno
ne poštuju, da moramo stalno
pribjegavati nekim zbranama i
ograničenjima, činjenice govore suprotno. Ustvari, našim učenicima pravila i određena ograničenja trebaju i više nitko ne
prigovara u smislu da je nešto
u nekoj drugoj školi dopušteno,
jer svatko zna da je naša škola
naša oaza, mi smo svijet za sebe
u kojemu vrijede određena pravila kojih se svi pridržavamo. S
kritičnom masom i sa mnogo tih
oaza u Hrvatskoj mi ćemo djelovati na cijeli sustav. Koliko
god to bilo nekima čudno moramo ustrajati na svom poslu, a
svaka različitost daje kvalitetu
sustavu u cjelini. Ako smo svi
jednaki, onda sustav nema nikakvog životnog soka. Moramo
biti različiti i to mora biti odraz
onoga što radimo svatko u svojoj školi. Zakonska, finacijska i
kulikulumska ograničenja možemo prevladati svojim osobnim stilom, autonomijom koje
nemamo dovoljno, ali ju tražimo, i s povjerenjem svoje profesore i učenike, u sebe, u svoju
školu, jer sve što smo napravili
napravili smo upravo zahvaljujući činjenici da smo se oslonili
na vlastite snage škole.
Živimo svoj san, gajimo te
vrtove i oaze i nastojimo da
školsko ozračje bude što kvalitetnije i da ga takvim zadržimo
što dulje. To se jako lako prepoznaje. Dovoljno je samo otvoriti
vrata, proviriti u školu i odmah
vam je sve jasno. Kada škola
promijeni ravnatelja vidljive su
i promjene u ozračju, stoga je
iznimno važno da su ravnatelji
svjesni tog svog jakog utjecaja
te da ga koriste kako bi svima
škola bila ugodnije mjesto za
učenje i život.
Umjesto zaključka
Rasprave nikada neće završiti, jer nema univerzalnih
receptura kad je riječ o kulturi
škole kao odgojno-obrazovne
ustanove, jer svaka je škola posebna ustanova i nijedna druga
na kugli zemaljskoj nije joj ni
slična. I kao što su sve škole
formalno-pravno i organizacijski međusobno vrlo slične, jednako tako su gledajući njihov
unutarnji ustroj, klimu, ozračje,
komunikaciju - jednom rječju
kulturu svake pojedine škole –
možemo jedino zaključiti da je
svaka škola u tom pogledu pravi unikat, neponovljiva i jedinstvena.
savjetnici
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Uspješan učitelj
Učitelji smo svi mi - odgojitelji u
vrtiću, učitelji, nastavnici, profesori, psiholozi, pedagozi, defektolozi,
doktori znanosti - koji se u vrtićima,
školama i na fakultetima bavimo odgojem i obrazovanjem djece, učenika ili studenata.
U školi u kojoj radim Dan učitelja
obilježava se tako da organiziramo
izlet na neko lijepo mjesto gdje se
družimo. Dogodovštine s tih izleta
prepričavaju se još dugo i često. To
je nešto za našu dušu. Taj je dan
prigoda da se i mi učitelji prisjetimo
naših učitelja. Učitelj traži najbolje
putove do znanja za sebe i druge u
svijetu u kojemu je život bez znanja
nemoguć. Kroz svakodnevni rad učitelji daju velik doprinos općem razvoju svakog djeteta, gradeći ljudske temelje, razvijajući učenikov kapacitet
i želju da uči.
Prema Juanu Somaviji, glavnom
direktoru Međunarodne organizacije
rada, učiteljima je izazov pružiti učenicima dobro obrazovanje temeljeno
na visokim standardima kao i učiniti
škole mjestima gdje se djeca osjećaju dobrodošlima i ohrabrenima,
gdje se prema svakom djetetu odnosi s dostojanstvom, omogućavajući
mu tako da ispuni sav svoj potencijal. Svim učiteljima na svakoj razini
mora biti pružena kvalitetna osnovna
obuka, međutim isto je toliko važno
da imaju priliku profesionalno se nadograđivati kroz različite programe
kako bi zadržali najviše standarde u
svome zvanju.
Provedena istraživanja kazuju nam
da oni koji vjeruju u učenikove sposobnosti za učenje i koji se osjećaju
odgovornima za poticanje učenika
na učenje imaju učenike koji u učenju
postižu bolje rezultate, bez obzira na
predmet i razinu poučavanja ili učeničke sposobnosti. Za uspješno poučavanje potrebne su dvije vrste znanja. Jedno su područna znanja koja
uključuju dva aspekta: poznavanje
strukture i poznavanje sintakse pojedinoga nastavnog područja. Struktura nastavnog predmeta odnosi se na
glavne činjenice i ključne pojmove u
području, ali i način na koji se ti elementi organiziraju, klasificiraju i povezuju. Sintaktičko znanje odnosi se
na poznavanje znanstvenih metoda
pomoću kojih se istražuju područni
fenomeni i procesi (Carre, 95.).
Druga vrsta znanja odnosi se na
poznavanje prirode kognitivnih i motivacijskih procesa u podlozi učenja,
kao i poznavanje specifičnosti pojedinih etapa kognitivnog i socioemocionalnog razvoja učenika.
Preduvjet je uspješnog poučavanja
i razumijevanje individualnih razlika
među učenicima i prepoznavanje
njihovih specifičnih potreba, ali i po-
Učitelj traži
najbolje putove do
znanja za sebe i druge
u svijetu u kojemu je
život bez znanja
nemoguć
znavanje osobitosti pojedinih etapa
njihova razvoja (Psihologija obrazovanja, 2003).
Uspješan učitelj, prema Pavlu Brajši, sluša, razmišlja, a tek potom govori i ravnopravno razgovara s učenikom. Traži uporabljivo i pozitivno,
predloženo ne odbacuje nego dopunjuje, traži uporabljiva, a ne samo
točna rješenja, razgovara na svoj,
a ne na preuzeti način, ne prekida
sugovornika, ne traži samo pogreške kod učenika, vodi dijalog, a ne
monolog, znatiželjno sluša i razmišlja, poštuje sugovornika. Uspješan
učitelj prihvaća više mogućih rješenja jednog problema, prihvaća više
mogućih pristupa problemu, dopušta
više objašnjenja problema, jednako
ocjenjuje različite pristupe, objašnjenja i rješenja. Uspješan učitelj ne
dijagnosticira i ne tvrdi, nego pita,
uspoređuje, umjesto da samo analizira, služi se uporabljivim i primjerenim pitanjima, zanimaju ga odnosi,
objašnjenja i novo. Uspješan učitelj
ne inzistira na istome, voli promjene,
voli nepredvidive i neočekivane promjene, nove situacije pretvara u priliku, novo povezuje sa starim, otvoren
je i slobodan za drugačije i bolje.
Nemojmo se uhvatiti u zamku da
gotovo svo vrijeme nastavnog sata
posvetimo prenošenju činjenica, razvijajmo i socijalni i emocionalni aspekt učenikove ličnosti. Svi mi, učitelji, želimo da učenici imaju znanje
koji će tijekom života upotrebiti, ali i
da budu sretni i dobro prilagođeni.
Želimo da razumiju sebe i druge,
steknu pozitivnu sliku o sebi, pronađu smisao u životu.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Uvjeti za prestanak ugovora o radu
?
Učiteljica će 15. listopada navršiti 65 godina, a ima 42 godine
radnog staža. Želi i dalje raditi do
kraja ove školske godine, odnosno
31. kolovoza 2011. Može li do tada
ostati u radnom odnosu? Treba li
joj ravnatelj škole odobriti nastavak radnog odnosa i odobrava li
on to samostalno ili uz suglasnost
školskog odbora? Ako ravnatelj ne
želi nastavak radnog odnosa s tom
učiteljicom, može li joj prekinuti
radni odnos kada navrši 65 godina?
Prema zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi objavljenim
u Narodnim novinama br. 92/10. od
24. srpnja 2010., promijenjeni su uvjeti
za prestanak ugovora o radu. U članku 112. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br.
87/08., 86/09., 92/10., 105/10., dalje
u tekstu: ZOOOSŠ) dodani su stavci
2. i 3., prema kojima iznimno od stavka 1. ovoga članka radniku školske
ustanove ugovor o radu prestaje s navršenih 65 godina života i 15 godina
mirovinskog staža (st. 2.). Iznimno od
stavka 1. ovog članka radnicima školske ustanove iz članka 100. ovog Zakona ugovor o radu prestaje istekom
školske godine u kojoj su navršili 65
godina života i 15 godina mirovinskog
19
www.skolskenovine.hr
staža (st. 3.). Sukladno članku 100.
ZOOOSŠ-a, odgojno-obrazovni rad
u osnovnoj školi obavljaju učitelji razredne i predmetne nastave te stručni
suradnici (st. 1). Odgojno-obrazovni
rad u srednjoškolskoj ustanovi obavljaju nastavnici i stručni suradnici (st.
2.).
Nastavnici u srednjoškolskoj ustanovi su nastavnici, strukovni učitelji,
suradnici u nastavi i odgajatelji (st.
3.). Stručni suradnici u školskoj ustanovi su pedagog, psiholog, knjižničar
i stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila (st. 4.). Iz navedenoga
proizlazi da odgojno-obrazovnim
radnicima u školskim ustanovama
ugovor o radu prestaje istekom školske godine u kojoj su navršili 65
godina života i najmanje 15 godina
mirovinskog staža, a ne kao ostalim
radnicima škole. Budući da se radi o
prestanku ugovora o radu po sili ZOOOSŠ-a, ravnatelj učiteljici ne odobrava nastavak radnog odnosa do isteka
školske godine u kojoj je navršila 65
godina života i najmanje 15 godina
mirovinskog staža samostalno niti uz
suglasnost školskog odbora, nego joj
to pravo pripada prema odredbi ZOOOSŠ-a. To znači da ravnatelj škole
ne može odlučiti učiteljici prekinuti
ugovor o radu kada ona navrši 65
godina života i najmanje 15 godina
mirovinskog staža nego joj ugovor o
radu prestaje istekom školske godine
(31. kolovoza) u kojoj je navršila 65
godina života i 15 godina mirovinskog
staža. Međutim, učiteljica može zatražiti sporazumni prestanak radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu u bilo
kojem trenutku i ranije, kada navrši 65
godina života ili na kraju kalendarske
godine u kojoj je navršila 65 godina
života.
Može li se u natječaju za tajnika škole navesti uvjet “završen
pravni fakultet“ kako bi se izbjegao
prevelik broj prijava kandidata, a
školi omogućilo zapošljavanje diplomiranog pravnika?
Sukladno članku 105. stavak 17.
Zakona o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi (NN br.
87/08., 86/09., 92/10., 105/10., dalje
u tekstu: ZOOOSŠ), poslove tajnika
može obavljati osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij pravne, odnosno stručni studij upravne
struke. U natječaju uvjeti za tajnika
škole moraju biti prema navedenome članku ZOOOSŠ-a, a škola navedene uvjete ne može mijenjati.
Kandidati koji se javljaju na natječaj
ravnopravni su bez obzira na to imaju
li završen sveučilišni diplomski studij
pravne struke ili stručni studij upravne
struke.
?
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Školske internetske
stranice (3)
Promišljanje o sadržajima i podacima koje je
potrebno postavljati na internetsku stranicu škole dovodi nas do pitanja o etičnosti i korektnosti
uporabe tih sadržaja i podataka. Uz, primjerice,
rasporede sati za učenike, rasporede zvonjenja
ili informacija za roditelje i slično nije potrebno
stavljati popise učenika. Uz pismenu suglasnost
roditelja moguće je postavljanje učeničkih likovnih, novinarskih ili literarnih radova ili fotografija, video-zapisa o
provođenju različitih
aktivnosti u okvirima
nastavnog
procesa, kao i podatke o
uspješnosti
učenika na natjecanjima.
Često
internetske
stranice zamjenjuju tiskanje školskog
lista, pa se objavljuju učenički radovi.
Pri postavljanju tih
radova treba voditi
računa da ti radovi
kasnije možda neće
moći biti predmetom
nekog likovnog ili
literarnog natječaja
na kojem se traži da
radovi ne budu prije
natječaja objavljivani.
U
postavljanju
određenih sadržaja
na internetske stranice iz djelovanja
rada škole treba voditi računa o statutu
škole koji definira što
je poslovna tajna, ali
i elementima etičkog
kodeksa koji je u
školi utvrđen. Ukoliko se na internetske
stranice škole postavljaju neki obrasci, ankete, programi
ili izvješća, bilo bi preporučljivo zaštititi ih jasnim
obrazloženjem čemu služe. Zbog razvoja računalne tehnologije i interneta, moguća je pojava
kršenja autorskih prava odnosno neovlaštenog
kopiranja sadržaja ili dijela sadržaja internetskih
stranica na kojem postoji nečije autorsko pravo.
Svi sadržaji na internetskim stranicama škole
zaštićeni su autorskim pravima i trebalo bi naglasiti da se ta prava trebaju poštivati, što znači da
je zabranjeno mijenjanje, posuđivanje ili distribuiranje sadržaja. Uvidom u nekolicinu internetskih
stranica koje postavljaju škole, rijetko se mogu
naći uvjeti korištenja kao i upute o preuzimanju i
zaštiti autorskih prava. Jednako tako trebalo bi
se i pismeno ograditi od sadržaja koji se nalaze
na linkovima na koje se upućuju korisnici internetskih stranica u smislu odgovornosti za sadržaj
na internetskim stranicama koji su kreirale treće
osobe.
Dva su temeljna međunarodno prihvaćena
standarda zaštite autorskog prava koja se primjenjuju i u slučaju zaštite sadržaja internetskih
stranica. To su: copyright oznaka (oznaka autorskog prava) i registracija autorskog djela.Stavljanje copyright oznake je međunarodni standard
autorskopravne zaštite predviđen Univerzalnom
konvencijom o autorskom pravu. Ova oznaka sastoji se od znaka © kao kratice za izraz copyright (autorsko pravo), imena nositelja autorskog
prava i godine prvog izdanja djela (godina prvog
izdanja djela je godina u kojoj je djelo prvi puta
elektronički zabilježeno ili kada je tiskano).
Vrlo je korisna jer njome naznačujemo da na
određenom sadržaju internetske stranice postoji
autorsko pravo te tko je nositelj autorskog prava,
a ujedno predstavlja i upozorenje za svakoga tko
posjeti stranicu da se sadržaj na koji se oznaka
odnosi ne smije neovlašteno koristiti. Stoga je
bitno da na internetskoj stranici svugdje gdje se
nalazi zaštićeni sadržaj bude i copyright oznaka.
Svi sadržaji na
internetskim
stranicama škole
zaštićeni su autorskim pravima
i trebalo bi naglasiti da se ta prava
trebaju poštivati
što znači da je
zabranjeno mijenjanje, posuđivanje
ili distribuiranje
sadržaja. Uvidom
u nekolicinu internetskih stranica
koje postavljaju
škole, rijetko se
mogu naći uvjeti
korištenja kao i
upute o preuzimanju i zaštiti
autorskih prava
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
OLA
K
Š
A
KOVN
IĆA
STRU VLATKOV
VICE
Stoljetna tradicija
R
ZADA
Škola je moderna koliko su moderni
nastavnici. Strukovna škola uz to mora
imati vrhunsku opremu da učenik uči
- radeći. Morate pratiti tehnologiju, jer
to je jedini način da taj učenik nakon
završetka srednjoškolskog obrazovanja
ima sve kompetencije potrebne za tržište
rada. Sve drugo su puste priče, smatra
ravnatelj Tihomir Tomičić
Ravnatelj Tihomir
Tomičić s radom
učenika, modelom
automobila
na sunčevu
energiju
K
ada govorimo o opremljenosti srednjih strukovnih
škola, bez koje zapravo
nema visoke kvalitete izvođenja
(praktične) nastave, strukovna
škola Vice Vlatkovića iz Zadra
pri samome je vrhu. Djelatnici
škole tvrde da je njihova škola
najopremljenija u Lijepoj Našoj.
Pohađa ju 850 učenika raspoređenih u 30 razrednih odjela, a
ukupno je zaposleno 87 djelatnika. Učenici pohađaju tri četverogodišnja programa te trogodišnje
programe u strojarstvu, elektrotehnici, graditeljstvu, prometu,
obradi drva, ostalim uslugama...
Među četverogodišnjih programima najveći je interes tradicionalno za tehničara za računalstvo
i tehničare cestovnog prometa,
dok kod trogodišnjih uvjerljivo
najviše zanimanja ima za automehatroničara, novi program
koji se provodi s partnerima iz
Njemačke te Ministarstvom gospodarstva.
- Riječ je o eksperimentalnom
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
programu u kojem su objedinjeni sadržaji klasičnog automehaničara i autoelektričara, što je
potpuno logično. Dakle, ovdje je
na djelu ono što stalno zagovaramo, usklađivanje strukovnog
obrazovanja s potrebama tržišta
rada, otkrio nam je ravnatelj škole Tihomir Tomičić. Dodaje da
godinama vlada veliki interes i
za instalatere grijanja i klimatizacije, vozače motornih vozila,
elektroinstalatere i elektromehaničare te vodoinstalatere.
Opremljeni spletom
sreće i sposobnosti
Nažalost, za deficitarna zanimanja, kao što su stolari, zidari,
soboslikari, ni pri upisu u ovu
školu ne vlada interes, unatoč činjenice da na SŠ Vice Vlatkovića stolari imaju vrhunske uvjete,
kakve ima rijetko koji stolarski
poduzetnik danas u Hrvatskoj.
- Ta djeca ovdje rade na računalima, prelaze sve faze od izrade masiva do namještaja, što ima
Stolarska radionica
čak i komercijalnu svrhu pa se
od prodaje namještaja izrađenog
u školi nabavlja oprema i dodatno podiže kvaliteta izvođenja nastave. Potreba je velika za ovim
kadrom na tržištu, ali nemamo
odaziv, govori Tomičić.
Povijest škole seže i do 100
godina unatrag, pa su obrtnički
kadrovi iz ove škole izlazili i
krajem 19. stoljeća. Ipak, djelatnici škole još nemaju egzaktne i
kompletne podatke o povijesti,
koji bi služili za izdavanje prve
službene monografije. Tako se,
uz svo poštovanje povijesnoj tradiciji, nastavnici i uprava škole
posvećuje sadašnjosti, u velikoj
mjeri i budućnosti koja đake i
školu čeka.
Učenici dobivaju najsuvremenija znanja o korištenju solarne
energije
Započela edukacija
plinoinstalatera
Jesenas je pokrenut i novi strukovi program - plinoinstalatera, što je zapravo prioritet u zadarskoj županiji zbog plinofikacije južne Dalmacije. Plin je na ulaznim vratima Zadarske
županije i južnije, austrijska tvrtka EVN dobila je koncesiju i
škola u suradnji s njima počinje izvođenje programa plinoinstalatera. Osim upisa redovnih učenika, obavlja se i prekvalifikacija postojećih kadrova, budući da tog zanimanja nema
u Dalmaciji, a sada će nastati velika potreba za njim. Dolaze
stručnjaci iz Austrije, koji će u prostorima škole provesti edukaciju o novim tehnologijama (poput fuzijskog zavarivanja),
kako za zadarske poduzetnike u programu prekvalifikacije,
tako i za školske profesore, pa opet to znanje i cjelokupna
oprema ostajeu školi.
Već su i ranije pokušavali upisivati taj program, ali i učenicima i roditeljima zanimanje plinoinstalatera zvučalo je egzotično i imaginarno, jer u Dalmaciji jednostavno plina nije
bilo. Sada kada je plin doslovno pred vratima i interes za ovim
zanimanjem je logičan!
Vrhunsku opremljenost ravnatelj Tomičić objašnjava spletom sreće i sposobnosti. Godine
2003., kada je građevinski dio
školskog objekta škole bio pri završetku, trebalo je raspisivati natječaje za izradu tendera za opremanje škole. I tadašnji ministar
obrazovanja Strugar dozvolio im
je da škola sama piše tender, što
je bilo vrlo neuobičajeno.
- Objasnio sam ministru kako
je kadar škole tehničke struke i
mi najbolje znamo kakvu školu želimo. Strugar je na to pristao, pa smo kontaktirali razne
partnerske škole iz europskih
zemljama, Austrije, Njemačke,
Mađarske, Slovačke, Češke. Primjerice, za opremanje kabineta
elektrotehnike i strojarstva nitko
ništa nije proizvodio u Hrvatskoj.
Zato smo se opremali u Europi,
kontaktirali stručnjake iz stranih
zemalja i opremili smo školu,
iako je to tada iznosilo veliki 21
milijun kuna. Krenuli smo u suradnji s Njemačkim društvom za
tehničku suradnju kroz projekt
Drvno-tehnološkog centra, koji
je prerastao u udrugu. Od njih
smo dobili kompletnu radionicu za izradu namještaja, oni su
educirali naš nastavnički kadar,
dobili smo softvere, alate.
Sve što učenik radi
mora imati svrhu
Dugoročna vizija opremanja
škole bila je da radionice postanu proizvodne, da učenici i
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
najopremljenije škole u Hrvata
Kreativna nastava i
stvarni problemi
- Nastava struke u automehatronici izvodi se kao simulacija
situacija koje se događaju u automehaničkoj radionici. Sat počinje tako da “auto dolazi u radionicu“, otkriveni su simptomi,
a učenici su podijeljeni u grupe i rade samostalno. Nastavnik je
samo moderator. Nema frontalne nastave, pri uvodu u nastavnu
jedinicu jednostavno ponove sadržaje koji su važni za obradu
te jedinice i samostalno obrađuju temu, sami dolaze do rješenja
i zaključaka te sami prezentiraju svoje zaključke. To je moderna nastava. I kada bismo to postigli u svim programima, onda
bi to bilo idealno, govori ravnatelj.
Kabinet elektronika i osnove elektrotehnike
Klimatizacija
škola izlazi na tržište s gotovim
proizvodom. Provodi se i obrazovanje odraslih pa sav novac
koji škola zaradi koristimo za
unapređenje svog rada. I na taj
se način kontinuirano oprema.
Jer, ako se ne prati razvoj tehnike i škola ne oprema istim
tempom, za šest mjeseci radit
će na zastarjeloj opremi. A škola koja će učenika školovati u
zastarjelim uvjetima potpuno je
promašena filozofija djelovanja,
svjesni su svi u ovoj školi.
- Ovo je strukovna škola i
sve što se radi mora imati svrhu, proizvod, učenik mora znati
svrhu praktične nastave. I tako
smo u početku počeli raditi neke
klupe, razvijali se nabavkom
nove opreme i sve smo stavili
u funkciju proizvoda. Uspjeli
smo tako dobiti radionicu za
izradu PVC stolarije, koju praktički jedini imamo u Hrvatskoj
kao škola, ističe ravnatelj.
Strukovna škola Vice Vlatkovića surađuje s privredom na
najbolji mogući način. Primjerice, s tvrtkom Vaillant pronašli
su zajednički interes, bez ikakvih veza ili pogurivanja.
- Poslao sam pismo namjere
u Vailliant, gdje sam istaknuo
da, s obzirom na sve veću potrebu korištenja obnovljivih
izvora energije i korištenja sunčeve energije, smatram da bi
bilo pametno da se u Dalmaciji
otvori solarni centar, gdje bi se
educirali - i tu je bit priče - ne
samo učenici, nego i obrtnici,
poduzetnici... Nakon dva tjedna
dobio sam odgovor, poslali su
svoje stručnjake i u dva mjeseca
centar je bio otvoren, a cjelokupnu opremu dobili smo zapravo
besplatno.
U školi postoji 26 različitih
programa, ali svake godine
uspješno upisuju učenike u sve
programe. Što se tiče trogodišnjih programa, tijekom godine
učenik je u prosjeku dva dana
na teoretskoj nastavi, a dva na
praktičnoj. K tome, tijekom
zimskih praznika ima praksu,
dok nakon završetka školovanja i dalje ide na praktičnu nastavu kod obrtnika, tako da na
kraju imaju više prakse nego
teorije.
- Četverogodišnji programi
negdje su “između“, definitivno nisu za tržište rada, osim
medicinske ili pomorske škole.
Ali, gdje je mjesto našim tehničarima? Ti učenici nemaju
kompetencije za tržište, jer taj
kadar nije potreban. S druge
strane, ta su djeca “osuđena“
na državnu maturu, za što im
opet nedostaje malo matematike, engleskog, hrvatskog, pa im
moramo organizirati dodatnu
nastavu. Jednom bi morao netko u ovoj državi reći što želimo
od četverogodišnjih strukovnih
program. Hoće li oni biti puka
vertikalna prohodnost učeniku
na državnu maturu i fakultete ili želimo programe koji će
Automehaničarska radionica
biti kompetentni i konkurentni
na tržištu rada. A za to moramo imamo koncepciju razvoja
našeg gospodarstva. Ako je to
malo i srednje poduzetništvo,
onda ti kadrovi nemaju svoje
mjesto na tržištu rada, upozorava ravnatelj Tomičić. Dodaje da je odgovornost svakoga
školskog ravnatelja, a samim
time i lokalne samouprave i
MZOŠ-a, da na kraju obrazovnog ciklusa svakom učeniku
osigura sve kompetencije za
tržište rada.
Ključ uspjeha leži
u fleksibilnosti
nastavnika
Spomenuli smo već da je ova
srednja škola možda najopremljenija u Hrvata. Uz brojne suvremeno i vrhunski opremljene
radionice praktične nastave, u
više od trideset učionica uveden
je internet, zatim stropni LCD
projektori, računala, svi su predmeti pokriveni informatički i
nastavnici mogu održavati online nastavu. Također, svi nastavnici struke imaju svoja prijeno-
sna računala i mogu pripremati
nastavu kod kuće. Učenicima i
profesorima na raspolaganju je
i velika knjižnica s fundusom
većim od 10.000 svezaka.
Učenicu su po znanju vrlo dobri, uspješni na brojnim natjecanjima. Poznati su po odličnim
informatičarima i tehničarima
računarstva. Osvajali su prva
mjesta na natjecanjima elektroinstalatera, automehaničara,
druga mjesta na natjecanjima
vodoinstalatera. Ipak, natjecanja su relativan pojam, smatra
Tomičić i dodaje:
- Zadnjih se deset godina u
Hrvatskoj natjecanja automehaničara održavaju na starim motorima Zastave 101?! Treba li
onda uopće govoriti o rezultatima koje učenici ondje postižu?
Škola surađuje s nekoliko
partnerskih obrazovnih institucija u Njemačkoj i Austriji,
a s tri škole koje najčešće razmjenjuju znanja i iskustva su
Szekesfehervar u Mađarskoj,
Prag u Češkoj i Nova Zamky u
Slovačkoj. S tim školama svake
godine održavaju sportska na-
tjecanja, svake godine u drugom
gradu, lani u Zadru, a ljetos u
Mađarskoj, i na taj se način još
više produbljuje spona između
učenika različitih zemalja.
Nastavnički je kadar sto posto
stručan, redovito idu na edukacije i stručna usavršavanja, osobito nastavnici struke. Mnogo
se drži do same metodike rada.
Dopuštaju učenicima da pokažu
koliko su kreativni i inovativni.
Ravnatelj Tomičić vjeruje da
je ključ uspjeha u fleksibilnosti nastavnika, da nastavu učini kreativnijom, slobodnijom,
izađe iz krutih okvira nastave
kakvom smo je nekad doživljavali. Škola je moderna koliko su
moderni nastavnici:
- Autoritet među učenicima
možemo i moramo steći jedino
znanjem, nastupom, odnosom i
ljubavlju prema njima, a ne strogošću. Pravi je nastavnik onaj
kojem će djeca rado doći na sat.
Onda se nećemo morati boriti
s velikim brojem izostanaka ili
međuvršnjačkim okršajima na
hodnicima i izvan njih!
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
KLENOVNIK Efekt staklenika odgovoran je za povećanje temperature na Zemlji i topljenje ledenjaka i zbog
toga dolazi do povećanja razine mora i učestalih vremenskih
nepogoda, saznali su učenici Osnovne škole u Klenovniku
na PowerPoint prezentaciji o ozonskom omotaču i kiselim
kišama u povodu Međunarodnoga dana zaštite ozonskog
omotača. Škola je prošle godine stekla međunarodni ekološki status pa je Ekološka grupa pod vodstvom profesorice zemljopisa Kristine Sadibašić sve aktivnija u poticanju
ekoloških akcija. Svi su u tome vrlo aktivno sudjelovali te
proširili i dopunili svoja znanja o ozonu i ozonskom omotaču koji nas štiti od štetnog ultraljubičastog zračenja, a zbog
ljudskog djelovanja sve je tanji pa nastaju opasne ozonske
rupe. Saznali su također da su kisele kiše glavni krivac za
umiranje šuma i ostale vegetacije, jer pridonose nastajanju
štetnih ispušnih plinova. Učenici su se posebno obradovali
ekološkim majicama koje je školi u povodu Međunarodnog
dana zaštite ozonskog omotača darovalo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. (K. S.)
suradnici
javljaju
aktualno
ADAMOVEC
P
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Područn škola
Zadovoljstvo nastupom
riredba Dani kajkavske riječi svečano je otvorena 24. rujna 2010. prigodnim programom u
Sokolani u Zlataru. Cilj je te priredbe sačuvati za buduće generacije kajkavsku kulturu, narječje i
tradiciju. Naglasak se stavlja na pjesnički, glazbeni i
likovni izričaj učenika osnovnih škola kajkavskoga
govornog područja, koje obuhvaća širok prostor od
Međimurja i Podravine do Gorskoga kotara. Drugoga dana kajkavskih riječi održana je priredba na kojoj
su sudjelovali mali pjesnici. Od 98 pristiglih radova
izabrano je 48 pjesama za izvođenje na priredbi i tiskanje. Osim zbora malih pjesnika održana je i dječja
likovna izložba Čovjek čovjeku.
Ove je godine prvi put sudjelovala na toj priredbi
i učiteljica Ankica Dmejhal iz Područne škole Adamovec, kojoj je matična Osnovna škola Ivana Granđe
iz Soblinca. Iako je i prije
slušala o tome, nije mogla
ni zamisliti da će joj se
sve to toliko svidjeti. Bila
je ponosna što je uspješno
nastupio i njezin učenik
trećega razreda Lovro
Zenko.
- Nadam se da ću na susretu sudjelovati i sljedeće
godine, jer me oduševila
organizacija ravnateljice
Pučkog otvorenog učilišta
Gordane Valjak. Svojim riječima pobudila je ono dobro, lijepo i plemenito u nama. Od svake je riječi srce
raslo i oči sjale jačim sjajem. Ovakvi su susreti dobra
motivacija da nikada ne zamre kajkavsko naslijeđe i
da se trajno sačuva naš kaj - kazala je raspoložena Ankica Dmejhal.
D. A.
Učiteljica predstavlja svog učenika
Dani kajkavske
riječi u Zlataru
oduševili su
organizacijom
i izvedbom
VELIKA
Osnovna škola Ivana
Gorana Kovačića
Zanimljiv projektni dan
Razredi se natjecali
tko će bolje predstavi europske države
OTOK Na krilima mašte nazvana je likovna radionica
organizirana u Osnovnoj školi Josipa Lovretića u Otoku u
povodu Međunarodnoga dana djeteta. Prije toga učiteljice Lucija Đukić i Daria Gongeta osmislile su i realizirale prigodnu radijsku emisiju. Program je imao edukativno
obilježje s naglaskom na prava djeteta i emitiran je u obje
smjene. Nakon radijske emisije, organizirana je za učenike
nižih razreda u školskom dvorištu atraktivna likovna radionica. Tako su nastali zanimljivi crteži na asfaltu, a školsko
je dvorište dobilo veselo i šareno lice. Crteži su rađeni kredom u boji s motivima iz dječjeg života. I tom su prigodom
djeca pokazala svoju maštovitost i stvaralačke sposobnosti.
(D. G.)
STARIGRAD Terenska nastava U okviru terenske nastave učenici Osnovne škole u Starigradu i učitelji povijesti
Marko Jurić, fizike Damir Veledar i engleskoga jezika Daira Palek posjetili su rodnu kuću Ante Starčevića u Velikom Žitniku te Muzejski centar Nikole Tesle u Smiljanu.
Svjedočili su uistinu zanimljivom satu povijesti. Učenici
su spremili kolaž zanimljivosti iz života Ante Starčevića
od njegova rođenja, odrastanja, školovanja te ulaska u politiku i turbulentnoga političkoga puta. Borbu za opstojnost
hrvatske domovine i hrvatskoga jezika, kao i nastajanje pokliča Bog i Hrvati, učenicima su predočili vodiči odjeveni
u tradicionalnu ličku narodnu nošnju. Potom su posjetili
pitomo ličko selo Smiljan iz kojega potječe naš najveći izumitelj Nikola Tesla. Nakon gledanja filma o životu Nikole
Tesle, obilaskom muzeja, gdje su se ponovo osvjedočili o
genijalnosti uma našega vrhunskoga izumitelja, matematičara i fizičara, divili su se njegovim epohalnim izumima
i pokušali predočiti sebi vrijeme i okolnosti nastajanja tih
epohalnih otkrića pa su se zapitali da li bi svijet bio ovakav kakav jest da nije bilo Nikole Tesle i njegovih otkrića.
Možda bismo još živjeli u mraku. (Vedrana Baradić)
J
ezici, običaji, znamenitosti,
povijesni i književni likovi,
prepoznatljivi simboli, gastro specijaliteti dvanaest država
Europske unije moglo se vidjeti,
čuti i okusiti u sportskoj dvorani
Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Velikoj. Naime, Veličani
su Dan škole, kako je kazao njihov
ravnatelj Zdravko Barun, tom prigodom željeli obilježiti na sasvim
drukčiji, nesvakidašnji način.
Svaki od dvanaest viših razreda
odlučio je predstaviti jednu od zemalja Europske unije kroz scenski
prikaz, narodne nošnje, jela, ples,
glazbu, umjetnost, povijest, odnosno kroz znanja koja su stekli iz
zemljopisa, povijesti, hrvatskog
jezika, stranih jezika, glazbene,
tehničke i likovne kulture te plesa i
scenskog izraza. Svatko je uredio
i svoj štand.
Kako je pojasnio ravnatelj, cilj
je bio da učenici bolje upoznaju
zemlje Europske unije čija će članica postati i Hrvatska, a time su
ujedno i obilježili i Dan Europe.
-Tu su poznati talijanski automobili, pizze, špageti, slastica rafaelo,
ali i Leonardo da Vinci i drugi veliki talijanski umjetnici. Naučili
smo čak i pjevati na talijanskom
- objasnio je učenik David Matijević koji je predstavljalo Italiju.
Na štandu Češke moglo se vidjeti češku zbrojevku, isprobati
ukusne češke kolače koja je pekla
njihova nastavnica, roditelji, ali
i učenica Magdalena Zec. Tu su
bile i limenke poznatoga češkog
piva i neizostavni lik dobroga vojaka Švejka. Marija Bulaja čak je
pronašla i češku nošnju u koju se
obukla, a učenici su uz pomoć nastavnice Monike Grozdanić naučili pjevati i jednu češku pjesmu.
Francuzi su naravno na svoj
štand stavili neizostavne francuske
parfeme i šampone, francusku salatu, poznato pecivo kroasan, sendviče, kruh. Prikazali su i poznato
svjetsko marijansko svetište Lourd
Pogledajte i probajte, nudili su učenici
te izradili model Eiffelovog tornja
u Parizu, ispred kojega je izveden
scenski prikaz prosidbe. Izložene
su bile i traperice, jer ih je upravo
ta zemlja počela proizvoditi prva u
Europi.
- Mnoge stvari nismo znale o
Francuskoj, što smo naučile u međuvremenu pripremajući ovaj projekt - informirale su učenice Ivana
Kljajić i Lorena Bognar.
Na štandu Velike Britanije moglo se kušati klasičan engleski
doručak, riblje štapiće, engleski
kolač od jabuka i džema te popiti
neizostavni čaj s mlijekom, a našla
se tu i boca s viskijem, ali nije bila
za kušanje. Tu je naravno svratila i
engleska kraljica Elizabeta II. koju
je utjelovila Patricija Mršić. Ona
se iskreno povjerila i rekla da uopće nije lako biti kraljica, jer su obveze velike, a moraš stalno misliti
i što ćeš obući te kako se ponašati,
što učenicu dodatno muči.
Učenik Tomislav Prpić otkrio
je zainteresiranima da je Švedska
najpoznatija po švedskom stolu, a
njegovi su vršnjaci to i zorno pokazali. Marija Prpić potrudila se i
predstavila kako izgleda Pipi Duga
čarapa, jedan od najpoznatijih
švedskih dječjih književnih likova.
Kraljevna na zrnu graška predstavila je Dansku, a u tome joj je
pomogla i morska sirena. Tu su
bile i jedne od najpoznatijih igračaka u svijetu, lego kocke nastale
u ovoj zemlji.
Mali Nizozemci provozali su se
na biciklima, a svoj su štand okitili
i brojnim cvijećem, posebno tulipanima.
Komisiji na kraju nije bilo nimalo lako izabrati najbolju prezentaciju. Na kraju, ipak pobijedili su
petoškolci Česi za što su nagrađeni
jednodnevnim izletom u Lipik.
Ljiljana Marić
suradnici
javljaju
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
HVAR
Dječji vrtić
Vanđele Božitković
NA©A SVAKIDA©NJICA
Otvorene suvremene jaslice
U novom prostoru
našlo je mjesto
tridesetčetvoro djece
jasličke dobi
U
Simbolično presijecanje vrpce
lijepoga novoga prostora i pritom
svima zahvalila koji su tome pridonijeli. Zaželjela je i navela da vjeruje
da će se u ovim lijepim prostorima s
prirodnim zavjesama od lišća zeleno-žutih kostela čuti smijeh i veselje
najmlađih stanovnika grada Hvara,
radi kojih je ovo i napravljeno.
Gradonačelnik Pjerino Bebić istaknuo je da će briga o najmlađima i
dalje biti prioritet grada te da će na
svako realno traženje uvijek uslijediti pozitivan odgovor.
Uz troje djece polaznika vrtića
Rominu Pazarac, Nevija Knezovića
i Ninu Potočnjak, umirovljena nekadašnja ravnateljica svih otočkih
vrtića Mira Barbarić, simbolički je
presijecanjem trake otvorila nove
jaslične prostore. Biskup hvarsko-
bračko-viški Slobodan Štambuk
blagoslovio je nove prostore i istaknuo da svi oni koji odgajaju i brinu
se o djeci trebaju u svakom djetetu
vidjeti svoje dijete, a za tako nešto
potrebno je i sam biti blagoslovljen.
Nakon uvodnog dijela, program
je nastavljen u novoobnovljenoj vrtićkoj sportskoj dvorani, u kojoj su
djeca Dječjeg vrtića Vanđele Božitković pod vodstvom svojih odgojiteljica Sendi Petrić, Ivane Vidošević,
Doris Bašić i Marije Budrović, kao
i djeca Hvarskoga baletnog studija
koji vodi baletna pedagoginja Tanja
Cvitanović, izvela vrlo zanimljiv
program, koji je izmamio buran
pljesak nazočnih roditelja, gostiju i
uzvanika. Druženje je nastavljeno u
prostranom vrtu dječjeg vrtića. S. Ć.
Zadar: Međunarodni ekološki vrtić
Zelena zastava vrtiću Vruljica
Vrtić Vruljica iz sastava Dječjih vrtića Radost u Zadru obnovio je status međunarodnoga ekološkoga vrtića, a
time i certifikat uz koji ide i zelena zastava. Na taj je način taj vrtić ispunio sve zahtjeve za obnovu toga vrijednoga
priznanja, informirala je ravnateljica Biserka Belić. Najmlađi Zadrani uživali su i u lutkarskoj predstavi Izgubljeni
poklon bjelovarskih lutkara. Predstava je autorsko djelo akademskog glumca i lutkara Gorana Smoljanovića, a izvedena je u dvorani u Jazinama.
U nekadašnjem kinu Pobjeda Kazališna udruga Igrajmo se izvela je predstave Ćup i Dvoje u zasjedi za učenike
viših razreda osnovne škole i srednjoškolce. Ćup voditeljice Lucije Dovranić, uprizorena je predstava prema tekstu
Plauta, a Dvoje u zasjedi voditeljice Ivane Maltež temelji se na Freudovoj tezi o dobroj i lošoj strani ljudske podsvijesti u različitim životnim situacijama, što čovjeka navodi na dobre i loše postupke.
Dragutin Karanči
VELIKI BUKOVEC
Osnovna
škola
Dan škole i svečanost kruha
U školi još su jednom pokazali svoju
uključenost u život
lokalne zajednice
S
vakog 4. listopada u Osnovnoj
školi Veliki Bukovec posebno je
svečano. Budući da se tada obilježava Dan svetog Franje Asiškog,
zaštitnika župe i Dan općine Veliki
Bukovec, učenici pripremaju niz aktivnosti. Toga se dana obilježava i Dan
kruha prigodnom izložbom uz glavni
pano. Posebno je svečan bio tradicionalni blagoslov kruha koji je posvetio svećenik Stjepan Berljak i koji je
podijeljen svim učenicima i posjetiteljima školske priredbe, a izveli su je
učenici drugogs i trećega razreda, uz
sudjelovanje školskoga pjevačkoga
zbora i vjeronaučne grupe.
Iako je bio radni dan, došli su i
mnogi roditelji, koji su prisustvovali
priredbi i razgledali uratke školske
Dan uËitelja
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
U
oči Dana grada otvorene su
nove dječje jaslice dograđene na postojećem Dječjem
vrtiću Vanđele Božitković u Hvaru.
Svečanost je organizirao Dječji vrtić
i ravnateljica Sanja Ćurin te gradonačelnik Pjerino Bebić, a nazočili su
i predsjednik Gradskog vijeća Zoran
Domančić, biskup Slobodan Štambuk, kao i predstavnici Ureda državne uprave u SDŽ-u, ispostave ureda
za društvene djelatnosti i ispostave
ureda za urbanizam. Svečanost su
uveličali i vijećnici Gradskog vijeća,
Upravnog vijeća, predstavnici gradskih društava, otočkih škola i vrtića,
umirovljeni bivši zaposlenici vrtića i
brojni roditelji i djeca.
Grad je u dogradnju vrtića za potrebe jaslica uložio oko dva milijuna
kuna, a djeca su dobila suvremeno
uređen i opremljen prostor od oko
dvjesto četvornih metara. Sastoji se
od dviju prostranih soba za boravak
djece, osunčane i ozelenjene terase,
trijaže, sanitarija, garderobnog prostora i priručne kuhinje. U jaslički je
program u novom prostoru uključeno tridesetčetvoro djece.
Gostima i uzvanicima obratila se
ravnateljica kronološkim prikazom
djelovanja u cilju dobivanja ovoga
23
www.skolskenovine.hr
Svečano i spontano na pozornici
medijske grupe. Učenici su izradili
filmove u Movie Makeru o svetom
Franji, crkvi Sv. Franje Asiškog u
Velikom Bukovcu, životinjama i
brizi o njima te jesenskim plodovima i kruhu. Svi se filmovi svakod-
nevno prikazuju na školskoj televiziji. Ovim je događajem škola još
jednom pokazala svoju uključenost
u život lokalne zajednice.
Željka Marković-Bilić
čitelj može biti svatko, ali dobar učitelj može biti samo onaj
tko je sposoban najprije sebe naučiti i spoznati svijet oko sebe. Učitelj bi svakako morao naći ravnotežu između svojih želja i mogućnosti, otkriti što je
to ljudska sreća i znati je prenositi na učenike.
- Potrebno je mnogo vremena da netko postane
stručnjak za budućnost ljudi - zapisao je David Brierley.
Učitelji bi zapravo morali biti ti vrhunski stručnjaci koji prepoznaju što je učeniku potrebno da u budućnosti pronađe sebe, da u sebi otkrije i njeguje ono
najbolje i najljepše, a to je najprije sposobnost da
voli, sebe i svijet oko sebe. Učitelj je svaki roditelj,
ne samo u ljudskome svijetu, nego i životinjskome.
Mačka će naučiti svoje
mačiće kako će loviti miševi da bi mogli preživjeti i imati budućnost. Ptica
nauči svoje ptiće letjeti,
mravi i pčele najprije
moraju naučiti kako će se
prilagoditi zajednici da bi
opstali. Dakle, svi imaju
svoje učitelje. Bez učitelja teško bi opstao svijet.
Ljudsko je društvo od svojih početaka držalo do
onih pojedinaca koji su bili vještiji od drugih, koji
su znali prenositi vještine i umijeća potrebna za bolji
život. Vještiji su lovci prenosili svoj nauk na pokoljenja, mudriji i sposobniji su bili utjecajni u svojoj
zajednici jer su tako osiguravali njezin opstanak, sigurnost i napredak. Problemi su se javljali ondje gdje
je bilo previše onih koji nisu željeli učiti. Jer, učiti
nije nimalo lako, ono što naučiš ne vidi se odmah i
ne prepoznaje se često vrijednost toga napora. Takva
društva koja bi se uljuljala u sigurnost i materijalna
blagostanja, a bez duhovne nadgradnje, pokazivala bi
otpor prema učenju i onda bi postepeno počela propadati. Takvih primjera ima mnogo u povijesti ljudskoga društva.
Svjetski dan učitelja morao bi nas podsjetiti na to
da i učitelji imaju mjesto u ljudskom društvu. Nije
to dan slavlja i velikih manifestacija, ali se obilježi barem kakvim prigodnim domjenkom. Možda će
zvaničnici na općinskoj, županijskoj, državnoj razini
upriličiti susret s istaknutim učiteljima, možda će tu i
tamo pasti i kakva pohvalnica i priznanje za zapažene
rezultate, ali ne možemo se nadati previše.
Nisu ovo vremena za nagrade i poticaje, dobro je
da barem u miru možemo raditi svoj posao koji je
u stvari uvijek više od posla, jer je učitelj ne samo
zvanje, nego poslanje koje se može dobro obavljati
samo uz mnogo entuzijazma, optimizma i nesebične
ljubavi. Rezultati učiteljskog rada ili nerada pokazat će se možda tek onda kad na njih zaboravimo.
Nažalost, pogreške će se vidjeti prije nego dobri
rezultati. Jedna pogrešna riječ izrečena na krivom
mjestu u krivo vrijeme može ostaviti trag koji nismo
željeli.
Zbog svega toga biti učitelj znači biti pred strogim
ogledalom vremena koje odražava svaku sjenku na
našem licu, svaku riječ i neizrečenu, svaku našu sumnju, i radost, i tugu, sve to prenosimo na naše učenike.
Biti učitelj znači biti voljen i omrznut, hvaljen i prekoravan, ali uvijek čovjek koji mora biti barem malo
iznad svih onih nedobronamjernih koji nam ne pomažu, jer ne žele ili ne znaju. Barem uz Svjetski dan
učitelja imamo pravo misliti o sebi samo najljepše.
Imamo pravo slaviti što smo odabrani da stvaramo
budućnost, da joj damo nešto od onoga svjetla koje
smo dobili od mudrih ljudi što svojom zaslugom, što
svojom srećom. Kolikogod zvučalo pomalo otužno i
neuvjerljivo, sreća je biti učiteljem i stajati pred radoznalim očima dobrih učenika željnih uvijek novih
otkrića, doživljaja i nadasve naše ljubavi. S ljubavlju
nikako ne valja biti škrt, ako je više pružiš, valjda ćeš
je i dobiti.
Volite se, učitelji, s ljubavlju je sve mnogo lakše,
tako obilježavajte i ovaj Svjetski dan učitelja, a i svoj
život.
Volite se, učitelji,
s ljubavlju je sve
mnogo lakše
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
POREČ
S
Stjecanje jezičnih
kompetencija
GRAZ
Europski centar
za žive jezike
Učinkovitija
uporaba stranih
jezika
N
etwork meeting ”Training teachers to use the European
Language Portfolio” drugi je od dva kratkoročna projekta usmjeren na razvoj, širenje i daljnje usavršavanje
materijala i uzoraka najboljih primjera dobre prakse nastalih
u različitim kontekstima. Svrha je projekta provedba Europskog jezičnog portfolija u državama članicama Vijeća Europe.
Radionici u Europskom centru za žive jezike u Grazu potkraj
rujna 2010. nazočilo je 16 članova, uključujući i članicu iz Hrvatske.
To je centar, a ujedno i institucija za žive jezike Vijeća Europe, čija je zadaća poticati izvrsnost i inovacije u nastavi živih
jezika, s ciljem da ih učinkovitije primjenjuju. Europski centar
za žive jezike osnovan je 1995. u Grazu i broji 47 zemalja članica. Svojim programima, koji se sastoje od projekata, radionica i konferencija, stvara platformu za suradnju s ekspertima,
organizacijama i institucijama uključenima u poboljšanje europskih standarda u nastavi živih jezika.
Glavna tema radionice bila je promicanje i razvijanje Europskog jezičnog portfolia ili Europske jezične mape, koja je osobni dokument te istovremeno i sredstvo informiranja i suputnik u
učenju jezika. Omogućuje dokumentiranje svih jezičnih razina
usvojenih unutar ili izvan ustanove. Zajednički europski referentni okvir za jezike (ZEROJ) iscrpno pojašnjava što osobe
koje uče jezik moraju naučiti da bi mogle komunicirati na tom
jeziku te koja moraju steći
znanja i vještine za uspješnu jezičnu uporabu. Opis
obuhvaća i jezični kulturni
kontekst. On definira i stupnjeve jezične kompetencije
koji omogućavaju praćenje
napredovanja učenika u
odredenoj fazi učenja i tijekom cijeloga života.
ZEROJ jezične korisnike i učenike prvenstveno
shvaća kao aktivne sudionike u društvenom životu,
odnosno kao članove društva koji moraju izvršavati
zadaće (ne nužno jezične
prirode) u određenim uvjetima, u određenom okruženju i unutar određenog područja djelovanja. Takav je pristup vrlo složen
i uzima u obzir ne samo jezične kompetencije, nego sve ono što
utječe na korisnika dok se koristi jezikom.
Europski jezični portfolio zorno, transparentno i na međunarodno usporediv način izvještava o poznavanju stranih jezika i
o interkulturalnim iskustvima. Motivira učenike i pomaže im
pri daljnjem učenju. Sastoji se od jezične putovnice, jezične
biografije i dossiera. Jezična putovnica pregledno izvještava o
aktualnom stanju poznavanja jezika s razinama koje je odredilo
Vijeće Europe. Sadržava popis svjedodžbi, diploma i potvrda o
znanju stranih jezika. U nju je uključena i tablica za samoocjenjivanje. Jezična biografija dokumentira povijest učenja jezika,
izvještava o pohađanoj nastavi stranih jezika, sadržava podatke
o osobnim ciljevima i planiranju učenja, izvještava o važnim
jezičnim i interkulturalnim iskustvima.
Dossier sadrži prikupljene različite osobne radove učenika
koji zorno dokumentiraju njegova jezična postignuća. Svrha
je portfolija olakšati kretanje ljudi u Europskoj uniji, poticati
učenje stranih jezika, uputiti na vrijednost višejezičnosti i višekulturalnosti i tako pridonijeti međusobnom razumijevanju u
Europi, poticati autonomno učenje i sposobnost samoprocjene.
U Europskom centru za moderne jezike u Grazu predstavljena su dva nova modela - Europski jezični portfolio za slijepe i
slabovidne i Europski jezični portfolio model za gluhe i osobe
oštećenog sluha koji im pomaže u izravnom procesu samostalnog stjecanja jezičnih kompetencija, načinima i ciljevima učenja jezika, a istodobno je i koristan alat, koji pomaže jezičnim
edukatorima da bolje razumiju njihove potrebe.
Magda Maver
Zajednički europski referentni okvir
za jezike iscrpno
pojašnjava što
osobe koje uče
strani jezik moraju
naučiti za uspješnu
komunikaciju
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Srednja škola
Mate Balote
Zlatna medalja u vježbi
s čunjevima
vaka osvojena medalja učenice sportašice zasigurno zavređuje pohvalu i nekoliko skromnih
riječi u medijima. Upravo je takva i učenica
Srednje škole Mate Balote u Poreču Carla Roberta
Jugovac. Bila je državna prvakinja u svim kategorijama ritmičke gimnastike, a broj drugih i trećih mjesta
ni ne zna. Među posljednjim je uspjesima bila zlatna
medalja u vježbi s čunjevima te još dvije bronce na
pojedinačnom prvenstvu Hrvatske. Proglašena je i
najboljom perspektivnom sportašicom Poreča i najboljom sportašicom Novigrada. Za svoje je uspjehe
nagrađena i kategorizacijom Hrvatskog olimpijskog
odbora i povlasticama koje to donosi.
Rodom iz Novigrada školuje se u Poreču. Zadovoljna je što su se ispunila njena očekivanja i što je
uspješno povezala zahtjevne školske obveze i svakodnevne višesatne treninge. Sedam sati provodi u
školskoj klupi, a potom odlazi na trening. Kući se
vraća tek oko 18.30 i
tada se posvećuje učenju, pisanju zadaća i
seminara. Vikendima
kad nije na natjecanjima, koja su najčešće u
inozemstvu, ima više
vremena pa priprema
školsko gradivo za cijeli tjedan. Ritmičkom
gimnastikom bavi se
od pete godine u Klubu ritmičko-sportske
gimnastike Poreč. U
sedmoj godini prešla je u natjecateljsku grupu i, zvuči čudno, ali već je u petnaestoj godini postala seniorka.
- Što ritmiku razlikuje od drugih sportova? Prije
svega, dresovi koje nosimo. Naime, izrađuju se po narudžbi i ručno s mnoštvom detalja. U kreiranju sudjelujemo i mi, jer su važne i boje koje želimo uskladiti
s rekvizitima. Rekviziti čine posebnost ovoga sporta,
jer ih kao takve nigdje ne susrećemo. To su: obruč,
traka, čunjevi, vijača i lopta. Meni je najdraža traka,
jer se njome mogu najljepše izraziti - kazala je.
Namjerava se i dalje baviti gimnastikom sve dok to
bude mogla povezivati sa školskim obvezama. Ujedno
Uspješno
povezane
zahtjevne školske
obveze i
svakodnevni
višesatni treninzi
NEDEŠĆINA
O
se želi stručno usavršavati u ritmici i postati međunarodna sutkinja. Kaže da joj je deset godina vježbanja
prošlo kao u snu. Obišla je dosta zemalja, upoznala
mnogo dragih osoba i naučila dosta toga o sportu, ali
i o životu. Bavi se jednim od bazičnih sportova koji
osim tjelesnih, razvija i psihomotoričke sposobnosti,
a to je neprocjenjivo iskustvo.
Uza sve to, nađe vremena i za svoje prijatelje i sebe,
ali i za ono do čega joj je osobito stalo, a to je ples.
Stoga se uključila i u USB Poreč, gdje uživa u hiphopu i drugim plesovima.
Gabrijela Debelić
Osnovna škola
Vitomir Širola - Pajo
Labinski kanat
snovna škola Vitomir Širola - Pajo iz Nedešćine organizirala je u Labinu prvi dječji festival
pod nazivom Labinski kanat 2010. Nastupilo
je trideset malih pjevača iz svih osnovnih škole Labinštine, koji su do finala došli nakon dvije preliminarne audicije s gotovo stotinu učenika. Izvođači su
bili podijeljeni na niže i više razrede. Najmlađi su se
zadržali na dječjem repertoaru, dok su stariji zapjevali
provjerene hitove. Bilo je tu i Queena, Dražena Zečića, Tine Vukov, Nine Badrić i Duffy, a neki su izvođači imali i podršku uz transparente i plišane igračke.
Prepuna kinodvorana, u kojoj se tražilo mjesto više,
nagoviještala da će se nešto lijepo događati, a tako
je i bilo u gotovo dva sata koliko je trajala priredba.
Uvodni dio odradili su učenici iz Nedešćine pjesmom
Jobrni je jobrni, istarskoga pjevača Franka Krajcara
i grupe Indivia, koja je
također bila u publici
i pozdravila izvođenje
pjesme gromoglasnim
pljeskom zajedno s
ostatkom publike. Ravnateljica škole Klara
Švraka i sama iznenađena velikim odazivom
publike, pozdravila je
sve prisutne i istaknula
da im je kao organizatorima bio cilj povezati učenike
svih škola Labinštine na glazbenom planu, potaknuti druženje i zajedništvo među djecom. Radi toga je
festival imao revijalno obilježje bez nadmetanja i natjecanja.
U pripremu festivala uključili su se i učenici Centra
Liče Faraguna iz Labina, škole u kojoj se obrazuju
djeca s posebnim potrebama, koji su izradili logo festivala te medaljice koje su svi sudionici ponosno nosili
Prvi dječji festival
okupio stotinjak
učenika iz
Labinštine
Carla Roberta Jugovac
prvakinja u ritmičkoj gimnastici
Antoniju Miletić-Lupetin ništa nije moglo zbuniti na
pozornici
oko vrata tijekom večeri. Nakon prigodnoga govora
sve je bilo spremno i započeo je festival. Izvođači su
se nizali jedan za drugim i sve je izgledalo kao pravi
festival, tim više što su i televizijski snimatelji pratili
taj događaj, a intervjuiranje nekih izvođača nakon nastupa pridonijelo je njegovu još većem značenju.
Najupečatljiviji nastup imala je učenica iz Nedešćine Antonija Miletić-Lupetin, koja je i nakon tehničkih teškoća s matricom nastavila pjevati bez glazbene
pratnje i savršeno otpjevala svoju pjesmu Tuga dolazi
kasnije te za svoj nastup dobila gromki pljesak razdragane publike. Festival je završio gospelom O happy
day svih izvođača zajedno, potpomognutih zborom
škole iz Nedešćine uz solisticu Moniku Šijanović i uz
vodstvo učiteljice glazbene kulture Irene Kuhar, idejne začetnice festivala.
K. Š.
mediji
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
U»ITELJI
PISCI
Mira
Šubašić
Mira Šubašić rođena je 13. siječnja
1953. godine u Bezdanu kraj Sombora
(Vojvodina). Nastavnica je hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Stjepana Radića Oštra
Luka – Bok (Orašje, Bosanska Posavina).
Autorica je samostalnih pjesničkih zbirki
U snovima i uspomenama (1999.), Kada
odeš ti (1999.), Blizine daljine (2001.),
Snovi i smaknuća (2005.), U slavu Božju
(2006.) i Jao, pedesete (2008.).
Članica je DHK Herceg – Bosna u Mostaru i suradnica dječjeg lista Cvitak iz Međugorja. Redovito piše za Katolički tjednik.
Neumitno
Sunčev izlaz
i s večeri zalaz
dan po dan slažu
da objasne mi riječ –
PROLAZ...
Proljetni dolazak,
ekvinocij – ravnodnevnica,
put prema ljetu,
ljetni solsticij,
jesenski pastel
u krošnjama,
još jedne zime
neumitan dolazak
kažu mi što je –
PROLAZAK...
Mladost i starost,
prošlost i budućnost
otkrivaju kako
sve u vremenu
kada izgubi – sadašnjost,
osuđeno je na –
PROLAZNOST...
Nutrinom
mojom
Volim putovati
nutrinom svojom.
Izložba učenika Osnovne škole Brezovica
Škola na kotačima
U
Hrvatskom školskom
muzeju 7. listopada svečano je otvorena izložba
Osnovne škole Brezovica Škola na kotačima. Na svečanom
otvorenju prisutnima su se obratili ravnateljica muzeja Branka
Manin i ravnatelj Osnovne škole Brezovica Ivan Kostenjak.
Izložbu je otvorila zamjenica
zagrebačkoga gradonačelnika
Jelena Pavičić Vukičević.
Hrvatski školski muzej svake godine u sklopu projekta
Neka škola započne i završi u
Hrvatskom školskom muzeju
početkom i krajem školske godine predstavlja zanimljivosti
vezane za hrvatsko školstvo,
zanimljivu odgojno-obrazovnu
ustanovu, školu, razred, učenika. Prilika je to da se javnost
upozna s radom odgojno-obrazovnih ustanova izvan njihovih
prostora, a isto tako da se tom
radu oda svojevrsno priznanje.
Ove godine putem ove lijepe izložbe Škola na kotačima
predstavljamo radove učenika
iz Osnovne škole Brezovica i
njezinih područnih škola u De-
merju, Dragonošcu, Hrvatskom
Leskovcu, Kupinečkom Kraljevcu i Odranskom Obrežu.
Osnovna škola Brezovica
osvojila je prvu nagradu - predstavljanje škole u Hrvatskom
školskom muzeju, na 28. izložbi
likovnih radova učenika osnovnih škola Novoga Zagreba u
Centru za kulturu Novi Zagreb
Najavljujemo...
HTV
Program za djecu i mladež
S jeseni u meni
šuma listopadna
u plamenu gori
sunčevim zapadom
zapaljena,
da dušu mi s bolom
na prolaznost svega
u vremenu podsjeti...
U svitanja zimska
zaleđeno jezero
u meni hladnim
spokojstvom sniva
i razumjeti mogu
što je tišina,
vremenom neizdijeljena
vječnost svemira...
u veljači ove godine. Ovom
nagradnom izložbom odajemo
priznanje, ali i proslavljamo
160 godina postojanja ove zanimljive škole.
Pozivamo javnost da do 31.
listopada posjeti Hrvatski školski muzej, razgleda izložbu Škola na kotačima i uvidu u čemu
je posebnost ove zanimljive
HR
škole, da vidi svu raznolikost i
mnoštvo koje ona nudi.
Izložba se može razgledati
u radno vrijeme Muzeja: utorkom, srijedom i petkom od 10
do 17, četvrtkom od 10 do 22,
subotom i nedjeljom od 10 do
13 sati, dok je ponedjeljkom i
blagdanima Muzej zatvoren.
Kristina Gverić
Radioigra za djecu
Jeanne-Marie LePrince de Beaumont:
Ljepotica i zvijer
Nedjelja , 17. listopada
2010., 13,15 - 13,55 sati
Pokatkad u meni
pustinja je razastrta
bez početka i svršetka,
u svjetlu sunca i pijeska
da objavi mi se u beskraju
slika ljudskoga prapočetka.
U večeri neke
duša se moja
u ocean pretače.
Na domak ruci
primaknu se odgovori
i pomislim kako
razotkriti mogu
tajnu poneku,
u valu zapjenjenu.
25
www.skolskenovine.hr
Prijevod: Divina Marion
Dramatizirala urednica: Nives Madunić Barišić
Redateljica: Ranka Masarić
Prijatelji
Prvi program, nedjelja,
17. listopada 2010., u 8.05 sati
Četverogodišnjaci, petogodišnjaci, TV ekranima priđite bliže,
ekipa Narančastih u goste nam stiže! Hoće li dobri graditelji
biti, znaju li prave tonove odsvirati? Hoće li biti najbolja ekipa
prijatelja do sada? Žan nam javlja, rekordu se nada! Dragi gledatelji, u devet u nedjelju svi prestanite zijevati, molimo vas, za
narančaste morate navijati i s Prijateljima pjevati!
Autori serije: Ida Tomić, Srđan Gulić, Dragutin Broz
Voditelji: Žan Jakopač, Jasna Bilušić
Scenarist: Tomislav Zagoda
Redatelj: Ivan Miladinov
Urednica: Ida Tomić
Jedna od najpoznatijih svjetskih bajki Ljepotica i zvijer poznata je u mnogim verzijama, ali najslabije u onoj
izvornoj koju je napisala žena. Radijska verzija ove poznate bajke temelji se prije svega na dramatizaciji izvorne
priče u kojoj ljepotica ima sestre i braću, a u kojoj razlog
zbog kojega je mladić pretvoren u strašnu zvijer nije u
njegovoj osobnoj krivnji nego u postojanju zla kao jednog
od životnih fenomena. Mladića kroz njegovu patnju vodi
njegova dobra vila, a ljepotica dobiva slobodu da odluči
što je za nju ljubav i prema tome se postavi. Prijateljstvo
ili ljubav pitanje je kojim se bavi ova dramatizacija. Režija je međutim spektakularna, puna efekata kako i priliči
velikoj bajci, a nedostatak vizualnoga ovdje je nenadmašno nadomješten bujnošću zvuka. Ova bajka tako prelazi
okvire dječje klasike i postaje problemska radio igra za
mlade puna efektne i plastične zvučnosti.
Glume: Filip Juričić, Natalija Đorđević, Maro Martinović, Katarina Bistrović Darvaš i drugi.
RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ
POEZIJE:
Ugrešić, Dubravka „Sreća“
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Predstava i za djecu i za
odrasle
Mark Rozovski, prema Priči o konju L. N.
Tolstoja, u redateljstvu Zvonka Festinija,
Zagrebačko kazalište lutaka, 2010.
P
Suradnici u učenju
http://www.ucitelji.hr
Osvježenog i znatno boljeg izleda, na novoj adresi (hr-domena)
nastavlja djelovati projekt Suradnici u učenju pridržavajući se svojih
temeljnih polazišta: vjere u kreativni potencijal učitelja i nastavnika
u hrvatskim osnovnim i srednjim
školama, te uvjerenja kako informacijske i komunikacijske tehnologije mogu pomoći nastavnicima
i učiteljima u ostvarenju toga potencijala. A on se, ovim projektom i
na ovim stranicama, izražava kroz
projekte inovativne primjene Microsoftovih tehnologija u obrazovanju. Sudeći po obilju dostupnih
sadržaja, u Hrvatskoj taj program
osobito zagovara projektni i timski
rad te predstavljanje nastavničkih
postignuća zainteresiranoj javnosti
u Hrvatskoj, ali i u svijetu, budući je
program Suradnici u učenju (PIL)
Microsoftov globalni program.
Zahvaljujući osmišljenosti programa i entuzijazmu uredništva (s
Lidijom Kralj na čelu), ove se stranice afirmiraju kao doista zanimljivo i korisno okupljalište nastavnika,
mjesto njihova susreta i razmjene
praktičnih iskustava (postignuća)
glede inovativnih načina korištenja
informacijskih i komunikacijskih
tehnologija u obrazovanju.
Uz novosti i forume, na stranicama su dostupni brojevi digitalnog
časopisa Pogled kroz prozor te dosad održani webinari.
A. Jelin
redstava Priče o konju dramatizacija je istoimene pripovijetke Lava Nikolajevića Tolstoja. Pripovjedač je sam Konj (Platnomjer,
dobar Pero Juričić) i priča je zapravo životopis
toga konja, a to je piscu prigoda da kaže istine
i o životu uopće, kao i da oslika Rusiju svojega
vremena. Konj je - najprije ždrijebac - uživao u
ljubavi svoje kobile, sve dokle ga nisu uškopili,
zatim ga je kupio neki grof i pobijedio je na utrci.
Najsvjetliji životni trenutak je ujedno put u nesreću pa će dalje dospjeti raznim gazdama, da bi ga
na kraju - već staro kljuse - zaklali, a strvinu razderali psi…
Priredba ima dramaturških nedaća, stanovitih
nejasnoća, tako da je redatelj upregnuo u igru i
Margit Antauer - Bubu koja je vješto složila nekoliko pjesmica koje se, naravno, pjevaju (kao i
obično u hrvatskim kazalištima za djecu!) pa tako
dijelom predstave imamo zabavno-glazbenog Tolstoja.
Iz uobičajene hrvatske proizvodnje lakoglazbeno popraćenih predstava za djecu, ova se izdvaja
vrlo stvaralačkim maskama/lutkama Mojmira Mihatova, koji je i dobar slikar pozornice. Vrlo sustvaralačka glazba Igora Karlića - s okusom ruskih
romanci - najbolji je dio predstave.
Dakle, nije riječ o lutkama nego o obrazinama/
maskama. U nekim prizorima ima i lutaka iza paravana, dok su u prvom planu glumci, s istom pri-
čom, ali to nam se vizualno-narativno udvostručavanje prizora ne čini nekim sretnim rješenjem.
Mnogo boljim se doima uprizorenje jurnjave
kočije, koju vuče Konj, kroz ruske krajolike: ma
koliko da je inače viđeno, uz video, ipak je vrlo
dojmljivo i zanatski dobro obavljeno.
Plesne je pokrete uvježbala Zaga Živković, prevoditeljica je Jelena Jindra, svjetlo su oblikovali
Dražen Dundović i Saša Fistrić, sve vrlo profesionalno, a glume, jednako dobro, još: Marina Kostelac, Filip Juričić, Željko Šestić, Anđelko Petric,
Branko Smiljanić, Katarina Perica i Maja Nekić,
neki u više uloga.
Osnovno je pitanje nakon predstave koliko je
ona i za djecu, a ne tek za odrasle. Da, i za djecu
je, i te kako, za niže osnovnoškolske razrede, ali bi
i prethodni i naknadni razgovor o predstavi - bio
nužan!
Ovim je uprizorenjem Zvonko Festini (Obrovac, 1937.) obilježio pola stoljeća svojega redateljskoga i kulturološkoga stvaralaštva, za što je
(zasluženo!) primio brojne darove i čestitke pa i
onu sadašnjega ministra kulture Bože Biškupića.
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Glazbeni mostovi
prijateljstva
U
organizaciji Hrvatske glazbene
mladeži u Hrvatsku 12. listopada stižu gosti iz Makedonije
- Komorni orkestar Muzičke omladine
Makedonije. Riječ je o vrlo aktivnom
orkestru u kojem djeluju isključivo
mladi, talentirani glazbenici, a dolaze
u Hrvatsku u sklopu projekta Hrvatske
glazbene mladeži Muzički mostovi stvaranje mreže među mladima u JIE,
koji je prihvaćen i uvršten u Akcijski
plan o kulturnoj suradnji Savjeta ministara kulture Jugoistočne Europe.
Turneja u Hrvatskoj počinje 12. listopada koncertom u Maloj dvorani
Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, u 20
sati, nastavlja se 13. listopada u Varaž-
dinu, nastupom u Velikoj dvorani Glazbene škole, u 19 sati, a završava 14. listopada koncertom u Sv. Ivanu Zelini,
u dvorani Pučkog otvorenog učilišta,
također u 19 sati.
Mladi makedonski glazbenici izvodit
će djela A. Skrjabin (Etida br. 2, obrada
Saša Nikolovski), Lj. Branđolice (Mediteranska suita), R. Ščedrina (Humoresque al Albeniz, obrada Saša Nikolovski) i K. Dimuševskog (Kalendar).
Komorni orkestar Muzičke omladine
Makedonije projekt je koji predstavlja
začetak koncepta Ljetnoga glazbenoga centra, počevši 1986. godine, a u
kojem je sudjelovalo 150 glazbenika,
zbor, dirigenti i njihovi asistenti te
pedagozi. Završna izvedba održala se
u sklopu Ljetnog festivala na Ohridu.
Od tada, Komorni orkestar Muzičke
omladine Makedonije održava koncert
svake godine na Ohridskom festivalu,
tradicionalno 2. kolovoza, na dan najvećega makedonskoga nacionalnoga
povijesnoga praznika.
Ansambl je, prvi takve vrste na Balkanu, ubrzo postao vrlo prepoznatljiv
među glazbenom publikom koja je zahtijevala visoko profesionalne izvedbe.
Do sada je Orkestar održao više od 90
koncerata, uz vrlo pozitivne kritike i
mnoge nacionalne nagrade i priznanja.
Godine 1995. svirali su na godišnjoj
generalnoj skupštini Jeunesses Musicales International u Budimpešti, u
povodu proslave 50. godišnjice osnutka JMI, ali i prijama Muzičke omladine Makedonije u punopravno članstvo
ove svjetske organizacije. (ri) Dječja premijera u HNK Zagreb
U
Magija u operi
repertoar Hrvatskoga narodnog
kazališta u Zagrebu ove je sezone uvrštena i jedna predstava za
djecu, koja je zanimljiva
i odraslima - igrokaz Vještica Hillary ide u operu
njemačkoga autora Petera
Lunda. Za razliku od starih bajka koje su mitskog
sadržaja, Vještica Hillary
je junakinja koja je opskrbljena najsuvremenijom
tehnologijom, ali joj ipak
nešto nedostaje da sazna što je to opera u koju
ima prilike otići. Svojim
magijama u kojima joj
pomaže i neizbježna metla, u društvu joj se nađe
i operna pjevačica Maria
Bellcanta, koja sumnjičavu vješticu uvjeri u ljepotu
operne umjetnosti, u kojoj
je, osim pjevanja, važna i
gluma, ples i još mnogo
toga.
Peter Lund rođen je
1965. u Flensburgu, pisac
je brojnih scenarija i libreta. U Berlinu je 1997. praizveden njegov igrokaz za
djecu Vještica Hillary ide u
operu. Redatelj tog komada koji se izvodi u foyeru
HNK režirao je mladi Ivan
Leo Lemo, koji iza sebe
ima već mnogo uspješnih
predstava. Takva je i predstava Vještica Hillary ide
u operu, u kojoj sudjeluju
i operni i dramski umjet-
Snimio S. Novković
Gostuju mladi glazbenici iz Makedonije
Marija
Kuhar
Šoša, Dora
Lipovčan i
Kazuhiro
Tamari
nici. Naslovni lik vrlo je
sofisticiran, a uvjerljivo
ga tumači glumica mlađe
generacije Dora Lipovčan,
dok je Mariju Bellcantu, opernu pjevačicu, na
predstavi 3. listopada za
Hrvatsku glazbenu mladež, briljantno ostvarila
mlada sopranistica Marija
Kuhar Šoša.
U alternaciji tu ulogu
tumači Gorana Biondić.
Djeca su zavoljela i Vilija,
crnoga vještičinog mačka
kojega je s mnogo humora
i vragolija igrao Kazuhiro
Tamari. Odličnom dojmu
opernog pjevanja pridonijela je i klavirska pratnja korepetitora Simona
Dešpalja (u alternaciji Silvana Čuljak). Skladatelj
Zvonimir Duspera (1972.
Zagreb), stručnjak digitalne glazbene produkci-
je, dao je potrebni pečat
predstavi, a nisu izostale
ni šarene boje scenografije, kostimografije, i oblikovanje videa i svjetla,
koje su koncipirale Mirjana Zagorec, Vesna Režić i
Deni Šesnić.
Spomenimo i zagrebačke osnovne škole koje čiji
su učenici, članovi HGM,
3. listopada prisustvovali
izvedbi predstave Vještica
Hillary ide u operu: Druga
osnovna škola Lovre pl.
Matačića, Osnovna škola
Malešnica, Osnovna škola
Alojzija Stepinca i Osnovna škola Ksavera Šandora
Gjalskog.
Napominjemo da će se
ova predstava izvesti i 29.
listopada u 11 sati u foyeru HNK, kada će ulaznice
biti u slobodnoj prodaji.
Milica Jović
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Dugoočekivani
udžbenik
Mijo Cindrić,
Dubravka Miljković
i Vladimir Strugar
Didaktika i kurikulum
IEP-D2
Zagreb, 2010.
Knjiga će osobito dobro doći
praktičarima
kao pomoć u
organiziranju
procesa
nastave
(poučavanja
i učenja)
“Kada dijete dođe iz škole, uobičajeno je da ga roditelj upita: Koju
si ocjenu danas dobio? Međutim,
nove didaktičke spoznaje potvrđuju
da bi bilo bolje pitati: Što si danas
naučio u školi?“, ovako nas navode
na razmišljanje i raspravu o slabostima tradicionalnog pristupa učenju
i poučavanju autori novoga sveučilišnog udžbenika pod nazivom Didaktika i kurikulum.
Udžbenik je namijenjen studentima nastavničkih fakulteta, prosvjetnim djelatnicima, znanstvenicima
i svima koji promišljaju didaktiku
i kurikulum. Knjiga je dobro došla
svima koji žele učiti, preispitati dosadašnje spoznaje, svoja razmišljanja, stavove ili postignuća. Nakon
objavljivanja Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma (2010.) i nastojanja da kurikulumski pristup zaživi
u školama, osobito će je pozdraviti
praktičari kao pomoć u organiziranju procesa nastave (poučavanja i
učenja).
Uz predgovor, rječnik pojmova
te kazalo imena i pojmova, djelo
čine pažljivo raspoređeni i obrađeni
tematski sadržaji te popis bogate i
relevantne literature. Na samom su
kraju podaci o autorima.
Udžbenik ima dva dijela. Prvi se
odnosi na didaktiku kao samostalnu
pedagogijsku znanstvenu disciplinu,
a naslov drugog dijela je Kurikulum: teorija i praksa. Autori ne daju
gotova rješenja, recepte za rad, već
prvenstveno omogućuju uvid u problem na temelju kojeg će (budući)
učitelj i nastavnik moći raditi i realizirati odgojno-obrazovne zadatke.
U definiranju didaktike autori
pojašnjavaju kako se ona ne smije
određivati usko, samo prema pojedinačnim sastavnicama odgoja i
obrazovanja, jer, kako tvrde, sazdana tako na elementima nema u svom
području rada cjelovito biće (str.
18). Zato polaze od kriterija koji u
obzir uzima odgojno-obrazovni proces kao cjelinu shvaćajući didaktiku
kao pedagogijsku disciplinu i teoriju
odgojno-obrazovnog procesa.
Uz razvojni put pojma kurikulum
i njegovu nastavnu praksu autori su
prikazali razlike između kurikuluma i nastavnog plana i programa,
didaktike i kurikuluma. Posebice su
se osvrnuli na koncepte na kojima
se gradi odgojno-obrazovni sustav
i odgovarajući kurikulum: nacionalni, ali i školski, nastavnički, učenički, posebni.
Stavljajući težište u svim poglavljima na poticaje za razmišljanje i raspravu, autori zapravo
poručuju studentima i drugim
korisnicima da cilj ne može biti
samo reprodukcija sadržaja. Time
ih ujedno poučavaju kako u svom
budućem radu s učenicima naglasak treba stavljati na sam proces
i ishode učenja, a ne na zapamćivanje sadržaja. Umjesto pukog
memoriranja činjenica, zalažu se
i istodobno u svom udžbeniku
nude kritičko promišljanje koje će
dovesti do lakšeg i učinkovitijeg
rješavanja različitih profesionalnih i životnih problema, odnosno
snalaženja u “svijetu neizvjesne
budućnosti“.
Daria Tot
U vrhovima
svjetske znanosti
K
Ugledni hrvatski
znanstvenici u svijetu /
Distinguished Croatian
Scientists in the World,
V. dio
Urednik dr. Janko
Herak
Hrvatsko-američko
društvo (HAD) i
Hrvatska matica
iseljenika (HMI)
Zagreb, 2010.
Knjiga je prilog
nastojanju
mjerodavnih
institucija
iz domovine
oko povratka
hrvatskih
znanstvenika
njiga Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu / Distinguished Croatian Scientists
in the World - V. dio, pisana jednostavnim i svima razumljivim jezikom, dvojezična je zbirka dvanaest
stručnih radova o znanstvenim karijerama i opusima naših istaknutih
znanstvenika iz inozemstva, koju je
uredio prof. dr. sc. Janko Herak.
Znanstveni prinosi i otkrića koja
su zadivila svijet na prijelazu iz 20.
u 21. stoljeće, karijere u centrima izvrsnosti najrazvijenijih zemalja, glasovite sveučilišne katedre od Amerike do Australije i prestižnih zapadnoeuropskih znanstvenih instituta
u kojima samozatajno stvaraju naši
znanstvenici, primarno školovani na
hrvatskim sveučilištima, opisani su
na više od tri stotine stranica.
Od dvanaestorice obrađenih
znanstvenika u ovom svesku Herakova knjižnog niza Hrvatski
znanstvenici u svijetu, kojemu
su nakladnici Hrvatsko američko
društvo i Hrvatska matica iseljenika, najmlađi je Zagrepčanin sa švicarskom adresom Nenad Ban (44)
čije je istraživanje na bakterijskom
ribosomu pridonijelo prošlogodišnjoj Nobelovoj nagradi iz kemije.
Među starijom generacijom izdvojen je konstruktor akceleratora
Splićanin Daniel Denegri iz švicarskog CERN-a, suautor rada za koji
je dodijeljena Nobelova nagrada iz
fizike. Kad je u pitanju znanstvena
citiranost, valja pročitati studiju o
Pašku Rakiću iz SAD-a jednom od
najproduktivnijih neuroznanstvenika današnjice, koji je promijenio
ljudsko znanje u područjima neuroznanosti, astrofizike i nanoznanosti
za što mu je, uz sedmoricu ostalih
istraživača, dodijeljena Kavlijeva
nagrada.
Sve priloge, metodom znanstvene naracije, pisali su renomirani autori poput Davora Pavune, Stanimira Vuka Pavlovića, Ivice Kostovića
ili akademika Nenada Trinajestića
- koji čitateljima lakoćom približuju znanstvenike kakvi su nuklearni
fizičar Guy Paić (Pariz), fizičar čvrstog stanja Laslo Forro (Lausanne),
biofizičarka Frances Separovic
(Melbourne), eksperimentalni biofizičar Boris Martinac (University
of Western Australia), kemičar i
matematičar Ivan Gutman (Sombor), kemičar Goran Ungar (Sheffield) ili, pak, biolog Dean Nižetić
(London).
Ova je knjiga prilog nastojanju
mjerodavnih institucija domovine
na suradnji s našim znanstvenicima u inozemstvu i povratku znanstvenika - za koje je MZOŠ dobilo
međunarodna priznanja poput onog
od Europskoga regionalnoga gospodarskog foruma kada je Fond za
suradnju znanstvenika izabran kao
primjer najbolje prakse na temu
Razvoj ljudskoga kapitala i upravljanje migracijama u svrhu ostvarivanja konkurentnosti europskih
regija (2008.), a Fond Jedinstvo uz
pomoć znanja izabran kao primjer
dobre prakse na temu Promicanje
povezanosti između migracija i
razvoja Međunarodne organizacije
rada (2009.).
Vesna Kukavica
PouËak
Časopis za metodiku i
nastavu matematike
godina 11., broj 42., Zagreb,
lipanj 2010.
I
ako ovaj časopis nema običaj
objavljivati posebne priloge koje
se običava nazvati glavnim temama
broja, članak objavljen u ovome broju mogao bi ponijeti taj naslov. Riječ je o prilogu grupe autora - Luke
Čelikovića, Aleksandre Čižmešije,
Latinke Križnik, Željke Milin Šipuš,
Tanje Soucie i Renate Svedrec - o
matematičkom obrazovanju medicinskih sestara za opću njegu. Uz
kraći uvod, prilog sadrži i detaljno
razrađen i kurikulumski osmišljen
program nastave matematike za
tu struku, s posebnim osvrtom na
novìne koje taj program sadrži, te
didaktičke upute za njegovo izvođenje.
O svojstvima i konstrukcijama
pravilnoga peterokuta piše Predrag
Lončar, Šefket Arslanagić (PMF Sarajevo, BiH) raspravlja o Ptolomejevu teoremu, o njegovoj generalizaciji
i primjeni, dok Hartwig Meissner, sa
Sveučilišta Münster (Njemačka) raspravlja o ulozi matematičkog obrazovanja u razvijanju kreativnoga mišljenja. U rubrici Iz nastavne prakse
nalaza se dva priloga, od kojih prvi
također govori o kreativnosti - riječ
je o članku Kada je problem riješen,
kreativnost je tek započela autorice Linde Jensen Sheffield Thomas
(SAD), dok je autor drugoga priloga
Izet Kalaba (Srednja škola fra A. K.
Miočića, Ploče) koji se bavi usporedbom dviju definicija uspravne piramide i nelogičnostima koje jedna
od njih sadrži. Na kraju Mario Krnić
(FER, Zagreb) izlaže dijelove završnoga rada studentice Sanje Šain,
koja raspravlja o jednom kombinatorno-računarskom problemu.
Matka
Časopis za mlade
matematičare
godina 19., broj 73., rujan 2010.
K
ada se razgovara o rezultatima matematičkih natjecanja,
uglavnom se govori o mjestu koje
je neki učenik osvojio i ostvarenom
broju bodova, a rijetko o kakvom
originalnom rješenju koje je učenik
ponudio. Željko Brčić (Vinkovci)
iznosi dva takva originalna rješenja
s ovogodišnjih natjecanja učenika
sedmih razreda. Jelena Gusić (Zagreb) raspravlja o nekim problemima vezanima za statističku obradu
podataka, a Vlado Stošić (Zagreb)
objašnjava kako se mogu izvoditi
geometrijske konstrukcije pomoću
jednobridnoga ravnala. Alija Muminagić (Danska) i Renata Svedrec
(Zagreb) na primjerima zadataka s
učeničkih natjecanja, objašnjavaju
pojedine računske radnje vezane
za pogađanje brojeva koji nedostaju u nekom nizu. Tanja Soucie
predstavlja Kobona Fujimuru, japanskoga učitelja matematike i
poznatoga autora raznih matematičkih pitalica, dok Siniša Režek
raspravlja o ulozi računala u igranju šaha i rješavanju šahovskih
problema. U Mozgalicama Helena
Car (Zagreb) donosi zadatke koji
ispituju sposobnost logičkog zaključivanja, ali i kreativnost i domišljatost, a tu je i uvijek zabavna
rubrika Matemagičar s novim magičnim zavrzlamama oko brojeva
i s brojevima. Tu je još rubrika Iz
povijesti računala te uobičajeno
velik broj zadataka s natjecanja iz
matematike.
MaruliÊ
Časopis za književnost i
kulturu, godina XLIII.,
brojevi 3. i 4., Zagreb, svibanjlipanj te srpanj-kolovoz 2010.
G
iovanni Papini (1881. - 1956.),
talijanski filozof, kritičar i polemičar, pjesnik i pripovjedač, prošao
je dug put - u potrazi za istinom - od
gorljivog ateista do zauzetoga vjernika. Među brojnim knjigama koje je
napisao posebno mjesto zauzima
studija Diavolo (Đavao). Papinija
hrvatskome čitatelju predstavlja
Jerko Grgec u broju tri književne revije Marulić u kojoj su objavljena, u
hrvatskome prijevodu, četiri kratka
razmišljanja iz knjige Diavolo te još
neki Papinijevi tekstovi.
Ivan Armanda i u ovome broju nastavlja s istraživanjem života i rada
poznatih hrvatskih dominikanaca.
Ovaj put predmet njegova bavljenja
je fr. Vjekoslav Matijaca. S. M. Petra od Presvete Euharistije nastavlja
svoju raspravu o karmelskoj duhovnosti, a kao posebnu zanimljivost
za ljubitelje pop glazbe spominjemo
članak Leonard Cohen - Nepodnošljiva panika postojanja američkoga
novinara Dimitrija Ehrlicha posvećen ovome poznatom kantautoru
podrijetlom iz kanadske židovske
obitelji, koji je jedanvno gostovao i
u Zagrebu.
U broju 4 Marulić nam predstavlja
francuskoga mislioca Jeana Guittona (1901. - 1999.) , čije su četiri knjige objavljene dosad, u hrvatskome
prijevodu, u izdanju HKD sv. Jeronima. Ovaj put uz kratku bilješku
o Guittonu časopis donosi prijevod
prvoga poglavlja jedne od njegovih
posljednjih knjiga koje je objavio kao
gotovo stogodišnjak (1997.) pod naslovom Moja filozofska oporuka.
Časopis u ovome broju donosi i
ulomke iz ratnoga dnevnika (1943.
- 1944.) poznatoga dominikanca
fra Antonina Zaninovića, koje je
svojim uvodom popratio već spominjani Ivan Armanda, istraživač
života i djela poznatih hrvatskih
dominikanaca, a od ostalih priloga
izdvajamo opširan polemički osvrt
Ivana Gabelice na knjigu dr. Jurja
Batelje Blaženi Alojzije Stepinac svjedok Evanđelja ljubavi.
Pripremio I. Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
Kućno odhranjivanje djece osujeti često i prečesto
osnove učiteljeve, zato kamo sreće za nas, kad bi dom
roditeljah bio dobro uredjen i kad bi se polag spasonosnih pravilah odhranjivala djeca, taj ponos otčev i blago
materino. - Koliko se putah nesgadja, otac ili majka zaprieti djetetu radi kakove falinge, da će ga dati u školu.
„Čekaj se, k jeseni u školu, tamo ćeš znati, kako se sluša:
imat će šiba posla.“ - S ovakovimi i sličnimi riečimi natjeraju roditelji diete u strah, da se sirotče prepadne i boji
škole kano žive vatre. Zar se ovakovim izvraćenim odgojivanjem i naopakimi predrasudami neotegotuje služba
učiteljska? Ako se tako djetetu škola omrazi, mučno je
i mnogo treba posla, da diete odvikne praznoj predsudi
a obikne na marljivost prema nauku, na štovanje i ljubav prema učitelju. To strašenje školom jest onaj glavni
uzrok, da se mnoga djeca, koja su drugačije kod kuće,
u komšiluku, vani ili drugdje vesela i živahna, došav u
školu uzpregnu i utaje, plaho stoje ili sjede neufajuć se
ni riečice prosloviti, tako, da je učitelju velika zadaća i
muka, ako izmami koju rieč iz njih.
Napredak
Br. 1 / 1. listopada 1860.
PRIJE
100
OBLJETNICE
GODINA
Strašenje školom
GODINA
Priredila
Štefka Batinić
“Kao učiteljupravitelj
Buzolić
nije vršio
dužnost
svoju, jer
je brao
plaću, već
s toga, da
koristi što
bolje uzgoju
povjerene
mladeži“
U spomenspisu, što ga je prigodom petstogodišnjega
jubileja sveučilišta u Lipiskoj izdao M. Ueberschaer pod
natpisom: “Das internationale Unterrichtswesen“, ističe se potreba internacionalnog pedagoškog parlamenta. Zadaća bi tomu parlamentu bila, da služi kulturnim
ciljevima različitih naroda i traži dodirne točke u tome
pogledu, a tako da pripravlja zemljište za svjetski mir.
Naučenjaci i ljudi od škole sastajali bi se svake druge
godine u kojem svjetskom gradu na vijećanje o pedagoškim pitanjima. Na te bi sastanke pojedine države slale
svoje izaslanike, a osim toga trebalo bi da se u njima
nađu i izaslanici sveučilišta, pa profesorskih i učiteljskih
društava.
Napredak
Br. 8 / listopad 1910.
Tekuće školske godine uveden je po češkim gimnazijama hrvatski jezik kao obligatan predmet. Česi uvidješe
takovu potrebu, jer hoće da sa svojim kapitalom po svem
slovenskom jugu posluju; tome je potrebno znanje jezika.
Škola
Br. 10 / listopad 1910.
Jubilej Milke Pogačić
Milka Pogačićeva, ravnateljica više djevojačke škole
kućanskoga smjera i uvažena hrv. književnica, navršila
je nedavno tridesetu godinu službovanja, pa je taj događaj simpatično popratilo naše novinstvo, a naša društva
“Hrvatski pedagoško-književni zbor“ i “Savez hrvatskih
učiteljskih društava“ čestitala su svečarici pismeno. Trideset godina javnoga djelovanja svečarice nije posvećeno samo uzgajanju omladine u školi, već je ona jednako
agilnosti pregnula, da podade zaštitu i pruži pomoć onoj
djeci, što u najzapuštenijim slojevima društva bespomoćno uzdišu za darovima života, a jednako je i svojim
literarnim radom prodrla u srca mladeži i odraslih. Njezine pjesmice za djecu, a naročito njezini beletristički
radovi za odrasle u stihovima i prozi odlikuju se u prikazivanju događaja i duševnih stanja onom istom energičnom crtom, koja joj je prirođena i s kojom je ona u život
privela svoje zamisli, a od kojih hrvatski narod očekuje
obilje plodova.
Hrvatski učiteljski dom
Br. 20 / 20 listopada 1910.
Stjepan Buzolić
(1830. - 1894.)
Za boljitak dalmatinskih
učitelja
Internacionalni pedagoški
parlament
Hrvatski jezik u češkim
gimnazijama
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Stjepan Buzolić
P
edagog, svećenik i pjesnik Stjepan
Buzolić jedan je od najvažnijih predstavnika dalmatinskih pedagoških
sila druge polovice 19. stoljeća. Rođen je
5. listopada 1830. godine u Obrovcu kao
treće dijete u brojnoj obitelji Antuna i Antice Buzolić. Otac mu je bio podrijetlom
iz Milne na Braču, a kao putujući trgovac
vinom često je boravio u Obrovcu, gdje je
i ostao živjeti nakon ženidbe s mještankom
Anticom Belan. U Zadru je 1851. završio
gimnaziju i 1855. teologiju. Umjesto željenog nastavka studija u bečkom Augustineumu, morao se zadovoljiti mjestom svećenika u Pridragi, mjestašcu između Obrovca
i Novigrada.
Buzolićev pedagoški rad počinje 1863.
godine kada postaje župnikom i pučkim
učiteljem u Obrovcu. Učiteljski mu se poziv očito svidio pa je 1866. godine, nakon
što don Ivan Jelčić nije mogao prihvatiti
mjesto ravnatelja novoosnovane učiteljske
škole u Arbanasima, poslao Namjesništvu
u Zadru molbu za to mjesto. Uz suglasnost
zadarskog nadbiskupa Maupasa postavljen
je 15. studenoga 1866. privremenim upraviteljem Ilirskoga pedagoškog konvikta u
Arbanasima. Imenovanje stalnim upraviteljem uslijedit će tek 1872. godine. Na toj će
dužnosti Buzolić ostati do prijevremenog
umirovljenja 1887. godine.
U prvim godinama rada Muškog učiteljišta i internata u Arbanasima Buzolić je bio
ne samo prvi upravitelj, nego i jedini učitelj. Tek će od 1869. godine dio nastavnih
obveza prepustiti novim učiteljskim silama,
a on sam će uz upraviteljske dužnosti držati 26 sati nastave vjeronauka, pedagogije i
metodike, hrvatskoga jezika, fizike i matematike. S vremenom će drugim učiteljima
prepustiti sve predmete, osim za učiteljsku
izobrazbu iznimno važnu pedagogiju i didaktiku. Njegov učenik i biograf Petar Kuničić zapisao je:
Kao učitelj-upravitelj Buzolić nije vršio dužnost svoju, jer je brao plaću, već s
toga, da koristi što bolje uzgoju povjerene mladeži. Njemu je na srcu ležao uzgoj
pitomaca, izobrazba, poštenje. On je primjerom prednjačio i drugovima učiteljima, s kojima je vazda u najljepšem skladu
živio, i svima učenicima. Strog sa sobom i
sa drugim, ali za to vazda ljubezan, pa i
onda kada bi grješnika korio. Njegov ukor
bijaše očev ukor, majčina riječ. Ljubio je
pitomce i ponosio se je njihovom ljubavlju
PRIJE
50
Novi predmet u zagrebačkim
školama
Uskoro će u zagrebačkim osnovnim školama početi
redovna nastava novog obaveznog predmeta - saobraćaja. Učenici će zasad predavanja o saobraćaju slušati
samo dva puta mjesečno, ali će se vjerojatno već do godine program znatno proširiti. Predviđeno je da u prva
četiri razreda osnovne škole sate saobraćaja drže učitelji
u okviru redovne nastave, a u višim razredima posebni
nastavnici.
Sekretarijat za unutrašnje poslove u zajednici s Odjelom za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora Zagreba
osnovao je nekoliko oglednih centara u kojima će se nastavnici pripremati za novi predmet. Takvi centri radit će
uz osnovne škole u Novoj cesti, Vrbanićevoj i Držićevoj
ulici, u Učiteljskoj školi i školama u Vrapču i Dubravi
II.
Ovih dana izašao je iz štampe priručnik za nastavu saobraćaja u osnovnim školama koji su izradili Ante Kolarević i Branko Nadvornik. Taj će priručnik služiti kao
udžbenik u svim razredima osnovnih škola.
i spomenom i njihovim dobrim uspjehom.
S učiteljima je u neprestanom dopisivanju
bio, te mogu slobodno kazati, da je on bio
našim poslovačem, našim savjetnikom. On
nas je vazda bodrio na rad, srčanio nas,
da držimo vazda visoko barjak značajnosti, rodoljublja, poštenja, boreći se proti
puzavcima, proti izdajnicima hrvatskoga
imena i proti oskrvniteljima svetoga imena
pučkoga učitelja.
Buzolić je održavao prijateljske i stručne
kontakte i veze s učiteljima banske Hrvatske. Aktivno je sudjelovao na sve tri opće
hrvatske učiteljske skupštine - 1871. u Zagrebu, 1874. u Petrinji i 1878. godine u
Osijeku. Kao najugledniji predstavnik dalmatinskih učitelja, sva tri je puta bio počašćen izborom za potpredsjednika skupština,
a svojim je istupima bio zapažen u raspravama o svim važnijim pitanjima. Godine
1872. postao je pravim članom Hrvatskoga
pedagoško-književnoga zbora.
Angažiranost u učiteljskoj zajednici
ostavljala mu je premalo vremena za spisateljski rad. Uz nekoliko pedagoških radova
objavljenih u učiteljskim glasilima - zadarskoj Zori i zagrebačkom Napretku - pisao
je i kraće članke iz prirodoslovlja, povijesti
i književnosti te pjesme za djecu i mladež,
objavljene 1871. u knjizi Bog, rod i sviet.
Unatoč priznatom uspješnom vođenju
arbanaške preparandije Buzolić je 1887.
godine umirovljen zbog političke nepoćudnosti koju je “zaradio“ ponajprije sudjelovanjem u narodnom preporodu. Takva je
odluka izazvala mnoge negativne reakcije
u ondašnjim tiskovinama, a sam se Buzolić nakon umirovljenja povukao iz javnog
života do 1889. godine, kada je izabran za
narodnog zastupnika u Dalmatinskom saboru za Brač, Hvar i Vis. I na toj se dužnosti zalagao za bolji položaj učiteljskog
staleža, kao što je to činio u mnogim prigodama tijekom svog aktivnog prosvjetnog
rada koji je podrazumijevao puno više od
poučavanja budućih učitelja.
Stjepan Buzolić je umro u Zadru, 10.
lipnja 1894, godine. Iste je godine njegov
bivši učenik Petar Kuničić napisao o njemu spomen-knjigu, a dvije godine kasnije
njegovi su štovatelji objavili novo izdanje
knjige pjesama Bog, rod i svijet. Svojim je
kulturnim i prosvjetnim djelovanjem Stjepan Buzolić stekao ugledno mjesto među
istaknutim ličnostima Dalmacije u drugoj
polovici 19. stoljeća.
GODINA
Osim toga je Savjet za prosvjetu zaključio, da se od
iduće školske godine uvede nastava saobraćaja i u škole
drugog stupnja. Predloženo je da se što prije počne sastavljati jedinstven priručnik o saobraćaju za gimnazije,
učiteljske i industrijske škole i škole učenika u privredi.
Školske novine
Br. 31 / 7. listopada 1960.
Novi pravopis predan javnosti
Redakcija Školskih novina počinje s ovim brojem primjenjivati novi Pravopis hrvatsko-srpskoga književnoga
jezika.
Matica srpska i Matica hrvatska ovih su dana predale
našoj javnosti dovršene i doštampane primjerke pravopisa hrvatskosrpskoga jezika, prva u ćiriličkoj verziji, druga u latiničkoj, jedna i druga veliko, naučno izdanje Pravopisa i malo, školsko izdanje. I Matica srpska i Matica
hrvatska obilježile su taj historijski čas predaje Pravopisa javnosti svaka sa svoje strane svečanim prijemima
u Klubu književnika u Beogradu i u Klubu književnika
u Zagrebu. Jednom i drugom prijemu prisustvovali su
najviši predstavnici našeg političkog, društvenog i kulturnog života.
Školske novine
Br. 31 / 7. listopada 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
V
29
www.skolskenovine.hr
Dosad nije bilo valjanih
škola
Jan Amos Komenský
Dvjesto godina nakon smrti Jana Amosa Komenskog (1592. – 1670.) hrvatska se javnost detaljnije, »iz prve ruke« mogla upoznati s pogledima i zamislima znamenitog češkog pedagoga. Hrvatski prijevod Amosove Didaktike objavio je Hrvatski pedagogijsko-književni zbor 1871. godine kao prvu knjigu Pedagogijske biblioteke. Iz tog prijevoda
izvorno prenosimo ulomke koji kritiziraju onodobnu (»staru«) školu te zagovaraju bitno
drukčije školsko poučavanje.
aljana dakle škola jest, gdje se duh
ljudski pravim znanjem svih stvarî
prosvjetljuje, narav i običaji uredjuju u oplemenjenu jedinost i sklad, gdje
se srdce u Boga silnim korenjem uvrežuje, a jezik usposobljuje za različnu milu
rečistost. Ah! sudi čovječe sâm, nije li to
nešto velika, svoj razum za poznavanje
svakojakih stvari tako priredit i usposobit,
da ti nebude ništa skrovito, što je na zemlji, pod zemljom, u vodah, u uzduhu, na
i nad zvjezdištom, u propastih; da neznaš
ti: što, kada, gdje, kako, čemu jest i biva?
Nije li to mnogo, razumjeti sve, štogod
posjeduju ljudi u svojih umienjih, da bi
morao i o vještini obrtničkoj, recimo i bolje i temeljitije suditi i govoriti, nego sâm
obrtnik? Nije li čudo, imaš li svih prošlih
viekova sliku tako pred očima, da možeš,
kada ti se hoće, motriti različnoga ljudskoga pokoljenja, narôda, pokrajina, miesta i
t. d. čine, dogadjaje, promjene, ratove,
borbe, pobjede, besjedom, razna poduzeća, prema tomu, kako su se ovršivala ili
ne? Nije li mnogo, čitati različnih naroda
knjige, pak saznavati, šta oni imaju u riznicah svojih, a to tako, da su ti jasne sve
žilice svih jezika, pak da umiš ma kako
nakićeno probesjediti, kada te volja? To
su u istinu velike stvari. Ali veća je ova,
sebe sama tako udesiti i nutri, u naravi i
nagnućih svojih, i vani u navadah, činih i
ganućih, da budeš slika umjetno načinjena
musikalna stroja, kojega sve strune prema
sebi uzajmice dobro zuje i mile zvukove
iz sebe davaju. Jer ovo jest i ovo će reći:
biti u pravu smislu ćudorednim i svestrano kriepostnim. Ali najveća je i nad ove
obadvie stvar, osjećati u Bogu žudnju za
vječne slasti, ovaj milòduh sliediti, s Bogom se spojiti, Boga u srdcu njegovati i
1. Vele, da nemože biti od svakoga drva
oplatnica. Odgovaram: ali od svakoga čovjeka može biti čovjek, ako se u to neuplete kakov kvarilac.
2. Ako veliš (što mnogi čine): tà nutarnje su naše moći rajskim padom pokvarene! Odgovaram: ali nisu nam uzete; i tielo
je pokvareno i oslabljeno, ali ga ipak možemo navesti da hoda, bježi, i da različne poslove bitno obavlja. Jer, kao što su
mogli i znali Adam s Evom, odmah kak
su bili stvoreni, hodati, stvarim razumiti i
o njih govoriti (dobili su savršenu i zrelu
dušu i tielo), tako mi za padom niti razumjeti, niti govoriti, niti hodati neumiemo,
dok se to nenaučimo. Ali s toga nesliedi,
da se čovjek nebi mogao drugčije učiti,
nego na dugačko, težko i nepouzdano.
Ako se bez težkoga posla naučiš ono,
što tielo hoće: jesti naime, piti, hodati, raditi ovo ili ono, plesati, mačevati se i t. d.,
zašto se nebi mogao i drugo naučiti, samo
ako bi bilo dobra naputka.
Evo i više toga. Konjušar nauči za četvrt godine konja, da liepo stupa, skače,
okreće se i vrti, kako jašilac hoće; glumar
nauči medvjeda plesati, zeca bubnjati, psa
oružjem se braniti, i t. d.; kojekakva baba
nauči svraku, gavrana, kosa, papigu da
čovječje rieči pačinja, pak i pjesme uza to
pjeva i t. d., a to sve proti naravi si i za dosta kratko doba, samo ako za to ima potrebite vještine. A zar se nebi mogao čovjek
lahko u sve to uputiti, k čemu ga narav,
da nereknem pušta ili vodi, nego privlači?
Već ovo izreći, sramota je. S toga valja
da se sramimo tomu se protiviti, pak radje
mislimo na sredstva i puteve, kojimi bi se
sve to izvesti moglo.
njim njegovanu biti. A sve to imaju učiti
škole, sve ovo, velju, bez iznimke, i zato
se upravo nesamo imaju, već i moraju zvati radionicami ljudskoga oplemenjivanja.
O načinu pako i kakvoći istih škola
pripominjem ono, što si je dr. Luther nesamo želio, već i nastojao da bude (god.
1525.), a to jest: 1. da se ima ustrojiti škola u svakom varošu, trgovištu i selu i to
za svu mladež obodvojega spola […], a
to tako da se imaju i oni podučavati svakoga dana po dva sata u vjeronauku, ćudoredbi i drugih znanostih, koji se bave
obrtničtvom ili drugim kojim poslom;
2. da se pronadje laglji i ljubazniji način
obučavanja, kojim nesamo da se mladež
neima takova plašiti, već k tomu milo primamiti, pak onda (košto veli), da joj se nepričinja težje i nesnosnije u školi se učiti,
nego cielim danom ulicami bježati, kopčati se, loptati se i t. d. Tako ju reče on.
Liepo li ti savjetovao, liepo li ju kao
nužnu izmudrio veliki taj muž! Ali, gdje je
sve do sada takova škola? tko ju je vidio?
gdje li je ona privabljiva metoda?
I. Nebijaše jih posvuda.
II. A gdje su i bile, nebijahu za sve, već
samo za nekoje, za bogatije s toga, što su
bile skupe; siromašnije zanemarivalo, čim
bi prečesto bistra glavica čeznula i ginula.
III. One pako, koji su pohadjali školu,
obučavalo ti tako nespretnim načinom,
da su škole većma naličile mučiteljištom
nego učiteljištom, s česa se mnogi,
preplašivši se knjiga, davali radje
u zanate i drugamo.
IV. A koji su u školi ostali,
ili koje prisililo na učenje,
s ovimi se postupalo nedosta sposobno, nerazborito,
neumno i skoro opačno. Jer što se imalo
ponajprije naobražavati, na to se upravo
ponajprije pozaboravljalo, mislim, da
se naročito prije svega za temelj svemu
položi nabožnost i pravi strah Božji, za
tim da se ćudorednost i krieposti, kanoti plemeniti ciepovi u mladež uciepe,
pak istom onda u nju uvadjaju umienja
i druge vještine. Velim, na ovo se dvoje
naprečac zaboravljalo, i to tako u naših
pučkih školah, kano i u velikih, u kojih
imaše biti vrhunac vježbanja ljudskoga, vrhunac savršenosti, – pak su iz njih
izlažali ne krotki, nabožni janjići, već
splohomice divlji magarci te neukroćeni
bujni mazgovi; mjesto milostnih, dobro
uredjenih običaja i ćudî, iznašali su nakićenih krojeva, pak uza to još i oči i ruke
i noge uvježbane za prebujnu udvornost
i taštinu, nemisleć na to, da bi se u nje
kano u zrcalo razložnosti, čistoće, pokajanja, uljudnosti, sbiljnosti, strpljivosti i
uzdržljivosti i t. d. – drugi ugledati imali.
Škole se baviše samo trećim, t. j. vježbanjem u znanostih. Nu, i ovo kako, kojim
li uspjehom?
V. Ovim, da što bi mogao čovječji duh
za godinu shvatiti, tim se mladež bavila
pet, deset i po više godina. Što se mogaše
liepo i ugodno uvesti u čovječji duh, te
kanoti šćeticom naslikati, to se unj nereci
samo tiskalo i tlačilo, već upravo nabijalo, ždimalo i zabrtalo. Što se moglo jasno
i zorno predočiti, kako se to srčika olupljene ljuske, to se predstavljalo
tamno, okorelo, zapleteno i zamršeno kano da su bajke. Pak
šta s toga?
VI. Što se tako u školah
radilo, riedko se na kom
moglo ocieniti, pak, ako
3. Veliš: zato što nisu
već same stvari lahke i
shvatljive, upravo biva,
što jih svi neshvaćaju. Odgovaram: Što da je nelahko? Zar ima tako nebarvene
stvari u svietu, koja se nebi u
zrcalu mogla odsievati i izraziti?
samo ako ju staviš na shodno mjesto.
Zar ima kakove stvari, koja se nebi mogla
napisati ili narisati na tabli? samo ako to
piše ili riše, koji to umi. Zar ima na svietu
kakova sjemenja ili korienja, kojega nebi
mogla zemlja primiti, te mu uzrast dati?
samo kad se znade, gdje, što i kako sijati i
saditi valja. Dodati ću još i ovo: Neima na
svietu tako visoka zvonika, niti tako visoke klisurine, da se nebi mogao bar tko
na nju popeti, samo ako mu napraviš ili
izklešeš stupnjeve pak ogradiš sve ogradom. Što se pako do visine čovječjega
umienja nemogu uzpeti gdjekoji zdravi,
bistri, voljni, a to samo naporom, bolovanjem, razbijanjem glave, pogibelju; odtuda još nesliedi, da je to čovječjoj snagi nemoguće, nego, da su stupnjevi neuredjeni,
ravni, luknjasti, razkomadani i pogibeljni
(to jest način podučavanja zamršen); očevidno je pako, da se po dobrih, ravnih, čitavih, punih i uredjenih stupnjevih može
svaki svakamo najviše dovesti.
4. Veliš: Mnogi imaju tupu glavu, te
jih nemožeš u ništa uputiti. Na to odgovaram: težko je igdje tako zamazano i
hrapavo zrcalo, da se u njem nebi mogle
prikazati slike, pak bilo to i tamno; jedva
će biti tako hrapava tabla, da se na njoj
nebi nikako pisati ili risati moglo. Medjutim, ako je tabla hrapava, valja je izgladi-
ti, a uviek se može nešta
napraviti, da ipak valja.
Tako se može i mladež
vazda sva prosvjetljivati,
brusiti i gladiti, pa će se
jedni uz druge u istinu brusiti i gladiti, tako, da će se svi
svemu naučiti (u tom sam veoma
žilav, jer mi je temelj čvrst). Na svršetku pokazat će se samo ta razlika, da će
tuplji ipak barem kako shvaćati ono, što se
bijahu učili; oštroumniji pako, bivši napućeni i uvježbani, da razne stvari odmah iz
najdubljega temelja iztražuju, proučiti će
sve čim dalje, tim dublje, motriti će sve
tim oštrije, sve će pazljivije gledati i tim
više novih stvari izumljivati, uz neizmierno duha si razkošje, naviešćujuć tim slavu
i mudrost Božju.
U ostalom, recimo i to, da nekoje glave nisu za učenje sposobne, kao što nije
svako drvo za oplatnice, to će ipak sve
ovo, što ovdje razlažemo valjati za bolje
ili barem zdrave glave, kakovih je Božjom milošću i u narodu našem ipak većina. Veoma malo vidjamo ljudî blunastih i
za ništa sposobnih, kao što jih se i malo
nakaznih (hromih, glupih i sliepih) rodi;
ako si sliep, hrom, gluh, ako li nježna
zdravlja, to dolazi najobičnije od neoprezna njegovanja, a isto tako niti mahne
možgjana neimaju ni u Bogu ni u naravi
svoga temelja.
5. Još se prigovara i to, da nekoji, imajuć
sposobnost za nauk, neimaju volje, tako,
da jih je nanj tjerati preveć mučno i bez
koristi. Odgovaram: Kao što se piše o nekom mudracu, da je, imajući dva učenika,
jednoga radinoga, ali tupoga, a drugoga
bi u koga i našla koja ciena, većinom je
ponestajalo. Jer eno, i iz velikih škola
iznašahu se znanja, ovim samo zaudarajuća; strogo učenoga, koji bi mogao uslied predloženih predmeta na izpitu ostati,
u tisući nebijaše niti jednoga. Kako li to
pako u nas? Jer iz naših škola (doduše,
sramota je priznati; ali da se prizna istina, sili nas i savjest i ovo naše poduzeće)
riedko bi koj izumio bitne koje početke.
Mladež naša žrtvuje sva svoja školska
lieta čitanju, pisanju, trošici pjevanja i računanja. Dočepa li se koji malo latinštine
ili neimštine, tim je koristio jedino sebi,
pak u tom potrativ svoj mladjahni viek,
dalje i više se kamo krenuti nije niti mogao niti znao; pače, niti bi razumio, da se
može kuda i dalje. I samo se kaže, da je
tako, da se sada mnogi, upoznavši svoje
nedostatke, samih sebe moraju stidjeti,
prem se to već popraviti nemože. Na to
će zaisto svaki vas uzkliknuti:
da mi Bôgo godinice dade,
baš u tutanj potrošene, mlade!
Ali čemu takova željkanja? Što je prošlo, to je već za nami. Što nas je ostarelih,
nijedan nas se neće pomladiti tako, da bi
uzmogao iznovice živjeti, pak se za život
novimi spravami obskrbiti; tuj ti nepomaže nitko. Preostaje dakle samo jedina mogućnost, da svojoj djeci i potomstvu svojemu savjetujemo u svem, što se može;
da jim nesamo pokažemo gdje smo mi ili
naše vodje pogriešili, već jih ujedno uputimo na prave staze, koje nevode k onim
pogrieškam.
A to će biti u ime i vodjenjem onoga,
koji sam poskluzice naše nesamo poizbrajati, već popravljati znade, koji ujedno
sve naše grbotinice uzpraviti, izjednačiti
umi.
bistroumnoga, ali lienoga, oba proćerao,
jer je jedan mogao ali nije htjeo, a drugi bi
htjeo ali nije mogao napredovati. A što bi
onda, da tuj nije kriva narav, već učitelji
sami, a to zato, što jim se nije učiti račilo? Aristoteles pako veli, ljudem je prirodjeno, da si traže umienje; a što je prâvo,
dokazasmo u prijašnjoj glavi. Nu roditelji
sami kadšto jih svojim mazlenjem na nemarnost navadjaju; kadšto jim se pako od
zločeste služinčadi koješta nevaljala uciepi, a kadšto opet oni sami, okusiv dragosti
zanata ili dvorjanstva, neosjećaju pravih
dragosti duha (kao što jezik napojiv se kakovom žuhkosti, ni sladkoće neosjeća); s
česa biva, da nežele, česa nepoznadu.
A kako postupaju učitelji, imajući
iztražiti i popraviti, gdje, česa na početku neima. Zar jih je koji pomislio, da je
poput tokara, prije nego točiti počme, liepo oteše? ili poput kovača, da si željezo
prije omekša, nego li ga kovati začne? ili
kao suknar, da vunu prije opere, probere,
prošiba i ogrebeni, nego ju začne presti i
tkati? ili kao postolar, da si kožu prije priredi, nategne i ugladi? i t. d., da si, velju,
učitelj djaka najprije voljnâ, željnâ i sposobnâ učini: komu je to palo na um? Svaki, kako ga nadje, tako nanj padne; odmah
ti strujže, odmah kuje, odmah prede, odmah tke, odmah na kopito nateže, odmah
zahtieva, da bude sve gladko i sjajno, pak
ako to neide (i kako i bi?), ljuti se, bije,
tuče i baca. Pak se još čudimo, da ima
koga, komu je to mrzko? čudimo se radje,
da može tko podnositi takovu stvar.
[U sljedećem broju:
Kako raditi da bude obučavanje lagahno]
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Razmišljanja
Istraživanja
Što učimo u
obitelji?
Mladi ispred
televizora
Naši roditelji, bake i djedovi uvijek
trebaju znati da utiru put sreći i
da nam baš oni pokazuju kako se
ljudi poštuju i vole
Što misle učitelji o ulozi medija u
nastavi
Razmišljam. Već
pola sata preda
mnom je stranica bijelog papira. Obitelj.
Kompleksna je to riječ. Iza nje se krije
puno značenja, osjećaja, asocijacija. Već
od vrtićke dobi odrasli nam daju zadatke
da nacrtamo članove svoje obitelji, proučavaju njihovu veličinu, raspored na papiru i uz pomoć naših malih, apstraktnih
umjetnina žele dokučiti vrijednost pojedinih osoba u našem životu. Jasno, prva
asocijacija malog djeteta na riječ obitelj
uglavnom su njegovi roditelji i eventualno braća, ali nije li obitelj, kao zajednica
s određenom funkcijom, u svojoj cjelini
puno kompleksnija od uloge koje bi ju trebale sačinjavati?
Prije nekoliko smo dana na satu etike
razgovarali upravo o ovoj temi. Jedno od
pitanja koje nam je profesorica postavila
bilo je možemo li nabrojati što smo sve
naučili unutar svojih obitelji? Na trenutak pitanje me zbunilo, povukla sam se
u sebe, preispitala se od glave do pete i
odgovorila - sve! Nikad prije o tome nisam
razmišljala na taj način, ali tog sam dana
shvatila da sam ja, zapravo u potpunosti
produkt svoje obitelji. Sve što ja jesam,
svi moji pogledi na svijet, stavovi o životu,
prioriteti i ambicije, posljedica su onoga
što sam naučila unutar te zajednice. Sve
o čemu sam tijekom odrastanja slušala i
učila uz njihovu pomoć, omogućilo je da
postanem ono što jesam.
Dakako, taj razvoj još nije završen, ali
nekako, što više razmišljam, imam osjećaj da je to proces koji se zapravo nikad
u potpunosti ne zaustavlja. Čak i kada se
otisnu i ostvare vlastiti život, ljudi uvijek,
barem djelićem sebe, ostaju pod utjecajem matične obitelji i svojom pojavom
ocrtavaju neke njene temeljne vrijednosti
koje onda nastoje prenijeti na svoju djecu
i tako u nedogled. Ja sam imala tu sreću
da odrastam okružena s oba roditelja, bakama, djedovima, bratom i svom ostalom
širom i daljom rodbinom, u obitelji koja me
podržava i voli.
Razmišljajući malo dalje, spoznajem da
sve obitelji nisu iste, nisu uvijek podrška
i nisu nužno sretne. Razne uloge i silne
titule koje pojedini ljudi u obitelji nose ne
znače baš ništa ukoliko se ne ponašaju u
skladu s njima. Sve to obitelj čini još kompleksnijom. Mnogo je djece koja odrastu
bez bioloških roditelja, koju odgajaju bake
i djedovi, skrbnici ili pak samohrani roditelji, a opet, uz pojam obitelji vežu iste tople
i iskrene osjećaje kao i ja. Drugi pak odrastaju u savršeno strukturiranoj obitelji pa
taj osjećaj, na žalost nikada ne upoznaju.
Ne postoji definicija kojom bismo mogli
uvjetovati kako bi obitelj trebala izgledati.
Njena bit nije u tome zovemo li nekoga
roditeljem, bakom ili djedom, niti u tome
jesmo li okruženi s pet, deset ili tri njezina
člana. Njena je bit u osobama koje nas
okružuju i u onome što nam one mogu
pružiti. Ukoliko postoji netko, tko je zaslužan za sve ono dobro što mi jesmo, tko je
kroz odrastanje uvijek trpio naše hirove i
nastojao nas izvesti na pravi put, tko nam
je čuvao leđa i skupljao što je moguće
više kamenčića s našeg puta da se ne
bismo spotaknuli, ako postoji netko kome
i s trideset godina usred noći možemo
pokucati na vrata i znamo da će nas prigrliti bez osuda i suvišnih pitanja, tada ta
osoba zaslužuje da se zove članom naše
obitelji.
Divno je živjeti u skladnoj obitelji! Obiteljska ljubav i podrška potrebna je svakom čovjeku. Ponekad je teška, ponekad
skladna, često je potreban samo mali korak da bismo bili sretni. Razmišljam dalje:
na kome je odgovornost za, svima tako
potrebnu, obiteljsku sreću? Naši roditelji,
bake i djedovi, svi nama bliski članovi obitelji uvijek trebaju znati da utiru put sreći
i da nam baš oni pokazuju kako se ljudi
međusobno poštuju i vole.
Nina Čuš, SŠ Mate Balote Poreč
Na pitanje koliko mediji pridonose unapređivanju odgojnog i obrazovnog procesa, većina je učitelja odgovorila da mediji
značajno pridonose kvaliteti i unapređivanju nastavnog procesa, a samo rijetki učitelji smatraju da mediji ne pridonose tom
procesu. Na upit što misle o ulozi medija u
nastavi i što bi trebalo činiti da značajnije
pridonesu učinkovitosti nastavnog procesa, učitelji su imali različita zapažanja i
primjedbe. Neki su tvrdili da je uz primjenu medija učenicima zanimljivija nastava,
da pobuđuje njihovu pažnju i zanimanje i
razvija apstraktno mišljenje pa nastavne
sadržaje usvajaju s razumijevanjem.
Tvrdili su i da se primjenom medija u nastavi izbjegava formalizam u učeničkom
znanju te da nema prave nastave bez upotrebe nastavnih medija. Potrebno je nadalje, kažu neki, objediniti nastavne medije
na jedno mjesto u školi da bi bili dostupniji
učiteljima za svakodnevnu upotrebu. Jer,
uz pomoć medija učenici su kreativniji u
nastavi, lakše usvajaju nastavne sadržaje, stečena znanja su trajnija. Zaključili su
da je lakše organizirati nastavni proces
uz upotrebu medija. Masovni mediji sami
po sebi nisu ni dobri ni loši. Ono što se
događa s nama jednako ovisi o sadržaju
masovnih medija kao i o nama samima, a
ono što je u masovnim medijima nije nužno i u našim glavama.
Nasilje u medijima tema je koja već desetljećima zabrinjava roditelje, pedagoge
i istraživače. Pitaju se povećava li nasilje
u medijima agresivnost djece i povećava
li stupanj nasilja u društvu. U SAD-u su
zagovornici ograničavanja nasilja u medijima osnovali nacionalnu udrugu, koja bitku protiv nasilja određuje kao dio općega
zdravstvenog odgoja, poput borbe protiv
ovisnosti o drogama.
Evo i nekoliko izjava osmoškolaca:
- S televizije naučiš koješta. Neki kriminalistički filmovi i filmovi strave tako utječu
na mene da me strah i prije spavanja muči
me mora. Kad se tučem, rado oponašam
junake iz filmova.
- Imamo tri televizora. S obitelji gotovo nikada zajedno ne gledam program.
Ispred televizora pročučim cijeli dan. I domaće uratke tamo radim, jer sam se tako
navikla. Uglavnom gledam krimiće.
- Televizija je dobra stvar, jer vidiš dobre
i loše junake kako se ubijaju.
- Televiziju volim gledati, jer mi skraćuje
vrijeme i zbog toga što se tuku i sve drugo.
- Najdraži su mi filmovi strave. Tata se
zgraža već nad prerezanim vratom, a ja i
ne trepnem čak kad vidim crijeva i mozak.
Masovni mediji prikazuju nasilje u stvarnosti, ali i u fikciji, izmišljenim žanrovima.
Na prvom su mjestu po broju nasilnih
prizora najave televizijskih serija, zatim
filmovi, glazbene videosnimke, informativni programi. Na komercijalnim američkim
televizijskim programima televizijski su
prizori nasilja u prosjeku pojavljuju svake
tri minute. Zasebnu kategoriju čine dječji
crtići, među kojima je najviše nasilnih te
različite dječje videoigrice. Tako je nasilje
predstavljeno kao iznimno učinkovit način
rješavanja sukoba u međusobnim odnosima. Kao dio zabavnoga programa pripada
kategoriji najgledanijih emisija, čak i među
djecom. Činjenica je da djeca gledaju i
televizijske emisije koje nisu namijenjene
njima.
Najopasnije su posljedice toga prije
svega oponašanje i otupjelost. Za učinke
medijskog nasilja na djecu vrijedi isto što
i za medijske učinke općenito. Za posljedice uporabe masovnih medija nije toliko
važno što djeca gledaju, nego u kakvim
socijalnim i komunikacijskim okolnostima
to čine, a prije svega tko gleda. Primjerice, srednjoškolac je svakodnevno više od
šest sati gledao televiziju, i to programe
koji su prikazivali brojne nasilne prizore.
Kako je rekao njegov branitelj, dječak je
nakon gledanja tisuća pucnjava i sam pokušao isto. Budući da su televizijski pucnji
bili bez posljedica, nije bio svjestan po-
broj 31 • Zagreb • 12. listopada 2010.
sljedica koje nasilna djela prouzrokuju u
stvarnom životu.
Kod nas je sve više problematičnih
obitelji, zbog čega nasilni medijski prizori
mogu imati kod njihovih članova snažnije učinke, nego u onim obiteljima koje se
pomno skrbe za djetetov tjelesni, duševni
i socijalni razvitak te za skladne međusobne odnose. I naše obitelji čine roditelji,
dijete i televizija. Kada su osamdesetih
godina prošloga stoljeća u SAD-u pitali
šestogodišnjake koga više vole, televiziju
ili tatu, više od polovice djece odgovorilo
je - televiziju.
Novost je današnjice poticanje medijskih producenata da se gledatelji s videokamera sele ispred televizijskoga prijamnika na ulicu i sami režiraju i snimaju
nasilne prizore. Što se tiče otupjelosti,
djeca znaju da u filmovima gdje se puno
puca nije riječ o pravoj krvi niti o pravoj
smrti. Budući da to znaju još od malih
nogu i spoznaju iz dana u dan, ne treba se
čuditi što s lakoćom gledaju nasilne prizore, dok stariji žmire, gledaju u stranu ili
isključe televizor. Dječji osjećaji pri prečestoj izloženosti medijskom nasilju i u problematičnim životnim okolnostima otupe
do te mjere da ih više ne mogu odmrznuti.
Svi se tada trebaju upitati koje su bitne
sastojnice obiteljskog života prepustili
medijima?!
Mirjam Petretić, Zagreb
Posjet
Učenici obišli
NSK
Cjelokupan je dojam izvrstan,
mnogo smo toga naučili i vidjeli
Dana 21. rujna knjižničarka Dejana Kurtović i Mali knjižničari Četvrte osnovne
škole iz Bjelovara posjetili su Nacionalnu
i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu u povodu
Dana europske baštine i Dana otvorenih
dana NSK. S knjižničarkom su išli sljedeći
učenici: Suzana Čengić (8.e), Ana Ćurić
(8.a), Kristina Remenar (6.c), Ivan Hajoš
(7.a), Maja Dragašević (6.b), Klara Jurišić
(6.b) i Danijela Dragašević (4.a).
U knjižnici smo prvo prisustvovali svečanom otvorenju i predavanjima u povodu
Dana otvorenih vrata Nacionalne i sveučilišne knjižnice, čija je glavna tema SOS
za stare novine. Novine su obično tiskane
na papiru slabe kvalitete pa brzo propadaju. Budući da je jedna od zadaća knjižnice
čuvanje i zaštita novina važnih za njezine
korisnike i sam grad i državu, jer čine nacionalno i kulturno materijalno dobro, vrlo
je važno znati i raditi na očuvanju starih
novina. Nacionalna je knjižnica ovim putem javnost i medije upoznala sa stanjem i
problemima zaštite novina u njezinu fondu
te načinom na koji ih zaštićuju.
Čuli smo predavanja i o povijesti novinstva. Poslije predavanja pogledali smo
štandove na kojima su knjižničari Nacionalne i sveučilišne knjižnice pokazali
djeci kako se oštećuju i zaštićuju novine
te kako bi oni mogli zaštititi neke novine
koje su im drage. Tada smo se upoznali
s portalom starih novina i časopisa u Hrvatskoj, saznali što je mikrofilm i kako se
s njega mogu čitati novine i koja su sve
izdanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Posebno nas je oduševio uređaj za čitanje
mikrofilmova i blokići NSK s olovkom, koje
ssmo i kupili.
U obilazak knjižnice vodila nas je knjižničarka Sonja Martinović. Poslije uvoda o
povijesti, arhitekturi i važnosti Nacionalne
knjižnice kao najveće knjižnice u Hrvatskoj, knjižničarka nam je pokazala prizemlje te prvi, treći i četvrti kat. U prizemlju
smo vidjeli katalog knjiga u knjižnici za
knjige izdane do 1945. godine, jer NSK
posjeduje tri milijuna svezaka naslova pa
su te knjige uglavnom u tiskanom, a ne u
računalnom katalogu. Tamo smo upoznali
i zaštitara knjižnice i vidjeli brojne enciklopedije u posjedu Knjižnice. Na prvom
smo katu vidjeli čitaonicu i zbirku knjiga
o Domovinskom ratu, na trećem knjige
društvenih znanosti i čitaonicu novina i ča-
sopisa, a na četvrtom mnogo hrvatskih i
inozemnih časopisa.
Cjelokupni dojam je izvrstan, jer smo
mnogo toga naučili i vidjeli.
Dejana Kurtović, Bjelovar
Iskustva
Školski
formalizam
Ideja je priče da riba zaudara od
glave, a čisti se od repa ili tako
nešto
Autorica je sve to smislila na osnovi svakodnevne učiteljske stvarnosti i velikog iskustva. Pita li se čitatelj koja je to vrsta djela,
riječ je o priči s elementima proze, poezije i
drame. A glavni je lik inspektorica, nazovimo
je N. N. Kad bolje razmislim, možda i nije baš
ona ili samo ona. Ostali su likovi: razredna
učiteljica s višegodišnjim radnim iskustvom,
tri mlade njezine kolegice i 28 mališana
drugoga razreda osnovne škole. Sve se to
zbivalo školske godine 1998./1999. potkraj
rujna u zbornici i učionici jedne područne
škole na rubu zagrebačke regije.
Ideja je priče da riba zaudara od glave,
a čisti se od repa ili tako nešto, a njezina je
poruka glas protiv službenog i okoštalog formalizma te glas za prirodno i ljudsko življenje učenika i učitelja u svakoj školi. Mjesto
koje mi se najviše dopada?! Ne znam što
bi mi se u ovoj kao lektirnoj analizi moglo
najviše sviđati u duhu sveopće vrijednosti,
jer je u srži svega nešto poput pat pozicije u
šahu. Najviše mi se ipak sviđa topla dječja
iskrenost, o kojoj ovdje i nije bilo riječi.
Sadržaj ili fabula sežu na početak školske
godine i mjesec ponavljanja prošlogodišnjega gradiva, preciznije na sam kraj još toplog
nam rujna. Dan ranije doznajem da nam u
pregled rada dolazi inspektorica N. N. Baš
toga dana prema mjesečnom i tjednom planu iz matematike trebalo je pisati Markovčev kontrolni ispit. Znajući kako i što se sve
zahtijeva od dolazeće strane, odmah mi je
bilo jasno da bi mogao doći oštar, čak i žučan komentar ako zapne na pripremi iz matematike, jer sam jedino u tjednom planu za
taj sat tek zaokružila plavom bojom pismeni
ispit - ponavljanje gradiva prvog razreda kao realizaciju istog.
Na trenutak sam se dvoumila što učiniti:
igrati se forme za kuću mira ili biti ono što
jesi? Ali samo na trenutak. I formalizam
se odbi kao svjetlost od ogledala: niti sam
miligram više vremena, papira ili olovke
htjela trošiti na tu stvar. Jer bilo bi totalno
besmisleno kad bih samo radi nje ili bilo
koga drugog, osim svojih đaka i sebe,
trebala pisati kompletnu, to jest, veoma
detaljiziranu artikulaciju nastavnog sata u
pismenoj pripremi. Jasno - za ovaj slučaj.
I to samo zato da ga ona ili netko drugi tek
vizualno i formalno pretrči.
Jer, maksimalno sam radila u razredu,
nerijetko još i više izvan razreda zajedno
s djecom, kad se često od svega toga
tek ono najbitnije zapiše na papir, jer se
naprosto nema dovoljno vremena ni za
mnogo toga potrebnijega od formalističke
papirologije, što ne znači da sam bez priprema. Ali one su različite gotovo za svaki
sat i po dužini, i po sadržaju, i po formi.
Već prema tome o čemu je konkretna riječ. Dakle, linijom lakšeg otpora i već klasične kolotečine mogla sam, da bi vuk bio
sit i ovca cijela, napisati prema brojnim i
dobro znanim obrascima čak i sjajnu pripremu na kojoj bi mi možda i čestitala. Ili
još funkcionalnije: izmijeniti nastavnu jedinicu, uzeti nešto drugo, novo.
Međutim, sa svojim već zaista vrijednim
radnim iskustvom i duhom angažirane
učiteljice, taj za mene preteški formalizam
u najsirovijem izdanju - nisam htjela ili
možda jednostavno više nisam mogla
progutati. Suvišan je bio i za stotine mojih
kolega i kolegica u praksi, predobro se to
znalo i zna. Ali se uglavnom za kuću mira
šuti i trpi pa se piše i gubi dragocjeno vrijeme i energija na ono što je praktičaru
učitelju često potpuno nepotrebno. Ali, da
se vratim temi, no u sljedećem nastavku.
Elvira Ančić, Dragonožec
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

IX. gimnazija Zagreb

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

OGLAS ZA POSAO Organizacija: Udruženje BOSPO Tuzla Pozicija

Informator za roditelje (decembar 2014.)

Press release 15. travnja 2014 - Građanski odgoj i obrazovanje

tablica-upis2011 SSGS preklop preklop 4-1-2-3 OpenOffice

1 TEMA BROJA: INFORMATIČKO OBRAZOVANJE

Dragi/e, Pozivamo osnovne i srednje škole iz grada Zagreba da se