KATOLICI U MEŠĆEMI ŠERIJATSKA VJENČANJA KATOLIKĀ: PRIMJER ŽUPE SKOPJE U SREDIŠNJOJ BOSNI Ante Škegro Apstrakt Župne matične knjige, službeni dopisi biskupā i franjevačkih provincijala žup nicima i utjecajnim osobama odnosno institucijama, franjevački ljetopisi i kro nike, registri (sidžili) islamskih vjerskih sudaca kao i druga vrela, zabilježila su veliki broj šerijatskih brakova koje su sklopili katolici na području otomanske Bosne. I ti su brakovi uvelike otežavali pastoralno djelovanje katoličkom kleru koji ih nije smatrao valjanima, slabili su moral puka iz kojeg su potjecali pa rovi koji su ih sklapili a u konačnici izravno poticali islamizaciju. U matičnim knjigama župe Skopje, koja je obuhvaćala šire područje gornjeg toka rijeke Vrbasa u zapadnom dijelu središnje Bosne, registrirano je više desetaka šerijat skih vjenčanja. Prvo datira iz 1760. a posljednje iz 1843. g. Klučne riječi: Katolička Crkva, otomanska Bosna, katolička župa Skopje, še rijatska vjenčanja katolikā Uvod Šerijatska vjenčanja kao jednu od brojnih pogibli koje su ugrožavale opstanak katolikā u otomanskoj Bosni, istaknuo je 1815. g. i upravitelj Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Augustin Miletić (1813.-1831.) u svom dopisu1 kojeg je uputio austrijskom konzulu u Travniku potpukovniku 1 Dragutin Kamber, Patnje i poteškoće katoličkog klera, prema izvještaju biskupa Miletića godine 1815. Vrhbosna, 1942., 5-15, 58-62, 92-103; Nikić, 2003., 404-440. ISSN 1330-7487 BOSNA FRANCISCANA ČASOPIS FRANJEVAČKE TEOLOGIJE SARAJEVO Godina XXII • Broj 40 40 Sarajevo, 2014. 140 Ante Škegro Jakobu Van Alexanderu Paulichu (1817.-1820.).2 Problem je nastajao kada bi po šerijatu vjenčani parovi htjeli sklopiti i katolički brak, jer su samim takvim vjenčanjem bili ekskomunicirani iz Katoličke crkve.3 Za povratak u Crkvu, što je bio preduvjet za katoličko vjenčanje, trebalo je ispuniti sankcije koje je propisao još Tridentski koncil (1545.-1563.). Među njima je bila i ta da su se civilno vjenčani parovi morali razdvojiti od postelje i zajedničkog življenja, kako bi se očitovala slobodna volja udadbenicā za sklapanje braka.4 Oni koji nisu željeli izvršavati propisane pokore, znali su tužakati katolički kler – pa i upravitelje Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni – islamskim vjerskim i državnim prvacima,5 zbog čega su im i životi bivali ugroženi6 a gdjekad su i glave gubili.7 Odbijanje katoličkog klera da bezuvjetno vjenčava parove koji su sklopili šerijatski brak tumačeno je kao prezir i omalovažavanje islamskih “sudaca i meskita” koji su tobože “pogrdili njihov veliki ćitab ili kuran pred kojim su njihove perfidne sluge, kmetovi ili štićenici bili vjenčani”.8 Iz istih su razloga svećenici završavali u tamnicama, iz kojih su izbavljani uz strahovite napore i ogromne novčane izdatke kako njih samih tako i svekolikog katolič kog puka.9 Matične knjige župe Skopje bilježe da su svećenike gdjekad ugro žavali i po šerijatu vjenčani katolici pa i za vrijeme služenja sv. misā.10 Takve su katolike, koje biskup Miletić naziva perverznima odnosno kršćanima samo po imenu,11 morali i silom vjenčavati pa i u nazočnosti samih muslimana.12 Šerijatska vjenčanja katolikā podrivala su moral katoličkih zajednica iz kojih su potjecali oni koji su ih sklapali, jer su i oni svoje žene mogli otpuštati kada i kako su htjeli pa i pred samo dvojicom muslimana bez odlaska na islamska 2 Nikić, 2003., 418-420; Pandžić, 2004., 235-236. 3 Miletić, 1828., 7. 4 Sessio 24. caput 6: de Reformatione Matrimonii. Miletić, 1828., 7. Jelenić, 1927., 80-82. 5 Nikić, 2003., 419-420. 6 Prilog br. 1. 7 Nikić, 2003., 418. 8 Nikić, 2003., 419, 423. 9 Prilog br. 2. 10 Nikić, 2003., 418. 11 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., br. 6: Die 25. F(e)br(ua) rii 1772. Ja fra Šimun iz (S)kopja župnik vinča na silu Ivana sina pok(oinog) Antone Vido vića (sa) Selaca s Adrianom ćerju pok(oinog) Tome Milićevića iz Ričice. Svidoci Useinaga Bišćanin i Asan baša Trakus; nr. 14: Die 25. Octobris 1772. Ja f(ra) Antun Lepan parok združi u svetome sakramenu od ženidbe brez nijednoga navištenja zašto se natiraše Turci s velikom pritnjom, ubio i(h) Boog, ništa ne manje niti (j)e bilo kakve zaprike, nitie otimata, sam privatim bi vinča to jest Mio sin Jure Gargasovića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Matie od Mašića i Anica ćer pok(oinog) Vida Cvitanovića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Matie od Šurlina. Biše svidoci Nikola Bulaić i mnogi drugi. +. 12 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 141 sudišta,13 uzimati druge pa i više njih.14 U konačnici to je bio primamljiv put ka islamizaciji. Da se s ovom pojavom gdjekad nisu znali nositi ni katolički bi skupi, potvrđuje upit bosanskog biskupa fra Franje Baličevića (1588.-1615.), kojeg je 1600. g. uputio papi Klementu VIII. (1592.-1605.), kako postupati s katolicima vjenčanim po šerijatu.15 Posredstvom bečkog carskog dvora pred stavku samome sultanu u Carigrad, među ostalim i zbog šerijatskih vjenčanja katolikā, uputio je 1838. g. vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Rafael Barišić Oćevac (1832.-1846.).16 Da nije imala nekog učinka potvrđuje i slučaj utamničenja župnika župe Brotnjo iz zapadne Hercegovine fra Petra Šunjića 1843. g. u Stocu u istočnoj Hercegovini zbog šerijatskog 13 Matasović, 1927., str. 249, br. 1409: “1819. Udžet kadijin od vezira potvrdjen i pridan gvar dianu fra Marku Šekimi kako je njeka Kate (Costichia) na sudu ispovijedila da se je kod kadije bila vjenčala za Jozu Kaurina i kako je on nju prid Turcima pustio, nit je mogla sʼ njim skladovati i tako on opet otišao u kaure i da u tome nije kriv gvardian, nitji po sebi na silu razpustio. – VII. 1100.” 14 Jelenić, 1990., 157-158: [1838. g.] “Sudci zvani kadije, sklapaju ženidbe med katolicima, koji im se god prijave, i to u drugom stupnju rodstva ili s drugom kojom mu drago zaprie kom, pa i naravnom, vjenčavaju ih, samo kad im se plati, i to sve proti Božjim i crkvenim zakonima; i time šire put čestim otimačinama djevojaka, strahovitim svetogrdjima, koja mladji katolici počinjaju. Otimlju, naime, djevojke rodice, izpunjuju na njima svoje strasti i tad ih vode kadijama, prije već podkupljenim, i prietnjom i silom natjerane sile ih, da sklope nezakonitu ženitbu. Njeki pako kršćani, kojim su dodijale njihove žene, ili strašću zavedeni, odgone ih od sebe, svoje žene, a druge si uzimlju i vjenčavaju ih pred kadijom; ili zadržeći obadvie kod sebe u svedjernom suložništvu i preljubu živu. Ovo Turci rado čine, ili da na gomilaju blaga ili iz mržnje prama našoj svetoj vjeri, jer ženitbe, kojih se i oni zgražavaju u svojoj sljedbi, ove u našoj vjeri rado dopušćaju. Nakon toga sile naše svećenike, da one svetogrdne ženitbe, učinjene proti božjim i čovječjim zakonima, odobre, i to da izvedu, prie te, šibaju, u tamne tamnice bacaju, novac iziskuju; inače ih obtužuju kao preziratelje zakona Muhamedova. Neizbrojna zla protiču (sic!) proti našoj svetoj vjeri, a štete proti svećenicima od ove neobuzdane drzovitosti vjenčavanja katolika.” 15 Horvat, 1909., god. 1600., br. 67, str. 75: “Bosanski biskup Francisco di Stefani priložene upite fratara provincije bosanske, u kojima žele razjašnjenja, kako imadu postupati s katoli cima, koji otpraviše svoje žene, pa uzeše druge, kako s onima, koji se uopće ne vjenčahu u crkvi, kako u mješovitim ženidbama izmegju katolika shizmatika i Turaka. Ti su i slični upiti bili upravljeni na njega a on se u ovoj lih crkvenoj stvari obratio na papu”. Jelenić, 1915., 157-158: “Suci, zvani kadije, sklapaju ženidbe među katolicima, koji im se god prijave, i to u drugom stupnju srodstva ili s drugom kojom mu drago zaprijekom, pa i naravnom, vjenčavaju ih, samo kad im se plati, i to sve protiv Božjim i crkvenim zakonima; i tim šire put čestim otimačinama djevojaka, strahovitim svetogrđima, koja mladi katolici počinjaju. Otimaju naime djevojke rodice, ispunjuju na njima svoje strasti i tad ih vode kadijama, prije već potkupljenim i prijetnjom i silom natjerane sile ih, da sklope nezakonitu ženidbu… Nakon toga sile naše svećenike da one svetogrdne ženidbe, učinjene protiv Bož jim i čovječjim zakonima, odobre, i to da izvedu, prijete. Šibaju, u tamne tamnice bacaju, novac iziskuju; inače ih optužuju kao preziratelje zakona Muhamedova”. “njeki pako kršćani, kojim su dodijale njihove žene, ili strašću zavedeni, odgone ih od sebe, svoje žene, a druge si uzimlju i vjenčavaju ih pred kadijama; ili, zadržeći obadvie kod sebe, u sveđernom suložništvu i preljubu živu…”. 16 Ante Škegro 142 vjenčanja Kate Jerković iz Vionice kod Čitluka u zapadnoj Hercegovini s Mijom Grepom iz Višića kod Stoca, iako se bila zaručila a potom i sklopi la katolički brak s Andrijom Soldom iz Krućevića kod Čitluka.17 Premda su gdjekad i sami bosanski veziri (primjerice 1799. g.) zabranjivali šerijatska vjenčanja katolikā, ni od toga nije bilo osobite koristi.18 Ipak, nisu se svi ka tolici koji su sklapali šerijatske brakove vjenčavali u Katoličkoj crkvi, pa su zbog toga i umirali ekskomunicirani19 ili su odrješenje od ekskomunikacije odgađali do smrti.20 Neki nisu sklapali ni šerijatska niti kršćanska vjenčanja, nego su živjeli u konkubinatu pored živih bračnih drugova.21 Prisilna udaja katolkinjā za muslimane Katoličke djevojke i žene na udaju su, posebice za muslimane, prisiljavali i islamski vjerski i državni prvaci odnosno njihovi feudalni gospodari,22 dajući im za muževe one koje su im sami odabirali.23 Kako bi se spasile od takvih udaja neke su se uz velike napore i ogromne materijalne izdatke njihovih ro ditelja i rodbine, povlačile po islamskim sudištima od kadije do paše i vezi ra.24 Unatoč strahovitim torturama i mučenjima poneke bi i uspjevale, poput Lucije Barevac iz Jajca i drugih djevojaka iz jajačkog kraja početkom 18. st.25 17 Jolić, 2009., 327-328. 18 Matasović, 1930., 238. 19 Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883), god. 1833., br. 81: Prusacz Mense 9bri 1833. Paulus Lovrich, qui apud Judicem infidelem contraxerat matrimonium, et in tali concubinatu immemor prorsus propria salutio vixerat per 23. annos deinde in ebrietate in dumeto penes viam expiravit Sine luce sine cruce aet(atis) suae circa 65. annam (sic!). 20 Prilog br. 3. 21 Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883), god. 1865., br. 212: Privor die 27. Aprilis 1865. Decessit ex hac vita Magdalena uxor Laurentii Livajić, quae vivante legitimo viro, utebatur illegitimo Thoma Majić, quocum etiam insimul convivebat, nullatenusque per plures Parochos ad Separationem adduci potuit, sicque in misero statu vitam terminavit, anno aet(a)tis circiter 53. Sepulta extra coem(eterio) Fidelium in Privor. 22 Baltić, 2003., 59: “Istog vrimena [1770. g.] silovahu turci jajački jednu divojku krstjansku imenom Anđu Pilipovića iz Pijavica, da ju poturče obećajuć joj gospodsku udadbu. Divojka sa svom snagom otimaše se, niti ikako na to htede privoljiti. Odkud Jajčani odpišu paši u Travnik, koji ju sebi dobavi, i pitaše uzrok što neće; koju kad ne mogoše niti pritnjam okrutnim niti obećanjem od vire katoličke odvratiti, pridade je dizdaru (čuvaocu grada) koja malo posli nikako pobiže u zemlju krstjansku u Sinj, u Dalmaciju. Okrutni paša travanjski, zapovidnik sve Bosne, s kadijom oglobi tri župe: Jajce, Dobretiće i Kotor. Uze na silu 1200 groša: Jajce pulu dade, druge dvi pulu.” 23 Prilog br. 4. 24 Škegro, 2011., 107-109. 25 Jelenić, 1913., 19-23; Radoš, 2010., 63-78. Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 143 Izbjegavanje prisilnih vjenčanja pa i za katoličke mladoženje, gdjekad bi se izrodilo u prave avanture. Takav je bio i slučaj Magdalene Pereš Vuksanović odnosno Franice Slavonke (1606.-1670.) iz Jelaški kod Vareša u srednjoj Bo sni (prisilno udate 1624. g.), koja je život okončala u samostanu sv. Siksta i Dominika u Rimu.26 Kako bi zadovoljili “svoje životinjske strasti” s kakvom katoličkom djevojkom muslimani bi pronalazili ili kupovali “za malo novca jednoga ili dva svjedoka iz redova najprostijeg ološa, sljedbenike svoje pr ljave sekte muslimanske, poduče o poslu i s njima se pojave kod sudišta i tu perfidno izjave da je dotična djevojka izjavila u njihovoj prisutnosti da želi prijeći na muslimansku vjeru, ali da se ne usuđuje to učiniti iz straha od rodite lja, rođaka i svećenika.”27 To je bilo dovoljno da se takve djevojke i žene, iako otete, njihovi zaručnici, muževi i rodbina povlače po islamskim sudištima sve do vezirskih dvora u Travniku kako bi se spasile od takvih udaja.28 Nijekanje obećanja prijelaza na islam, odnosno odbijanje vjenčanja s muslimanima, nije im bivalo od osobite koristi, jer su na islamskim sudovima bila mjerodavna samo svjedočenja muslimana. Poslije takvih sudišta slijedilo je uvjeravanje i nagovaranje od strane “najperfidnijih imama i meskita” koji bi ih podvrgavali najrafiniranijim kušnjama i mukama, dok od njih ne bi iznudili priznanja da su tobože namjeravale prijeći na islam te ih i danju i noću poučavali islamskoj vjeri. “Ako pak, uz pomoć Božju, djevojka odoli svim tim neljudskim i zlo činačkim kušnjama, tada, da ju se izbavi iz grabežljivih kandža tih paklenih vukova, traže ogromne i gotovo neprocjenjive svote novca, i, ako se to ne isplati, siromašna djevojka ostaje u vječnom ropstvu kod onoga kojemu ju je nepravedni sudac predao. Siromašni redovnici i katolici u takvim i sličnim žalosnim slučajevima, nerijetko žrtvuju veći dio svoga oskudnog imanja da otkupe te siromašne duše koje su tuđom zloćom osuđene na pakao.”29 Osobita opasnost prijetila je onim katolkinjama koje su bile obdarene fizičkom lje potom.30 Ukoliko bi i uspjele pobjeći od svojih islamskih “muževa”, njihove su obitelji, katolički puk i kler najgroznijim prijetnjama (nabijanje na kolac, vješanje i sl.) prisiljavani da im ih vraćaju.31 Kad bi bile vraćene nerijetko bi 26 Jelić, 1904., 161-193. 27 Nikić, 2003., 421. 28 Prilog br. 5. 29 Nikić, 2003., 422. Mažuranić, 1997., 47-48: “Najnestretnije (su) one djevojke kojim je narav ljepotu podijelila: jerbo nikakav se momak ne smije u nju ni gledati, a kamoli da bi je uzeo za ženu. S toga uzroka su sve najljepše prisiljene poturčiti se. Čuo sam još o tom razgovaraju Turci veleći: Ima i u šokaca mnogo prekrasnih djevojaka, al neće da se turče! A ovo je sve prator kriv, dženabet!”. 30 Mišura, 2011., 21: “Turčinu je iz Hapstića [Kandija - Bugojno] za oko zapela zgodna Miloš – Švrakina djevojka. Doznavši za to roditelji su je, kako bi izbjegli nasilje i sramotu, uputili rod bini u Dalmaciju. Kako zbog toga strahovita zlodjela nad kandijskim katolicima, a posebice nad Anđinom rodbinom nisu prestajala, vraćena je iz Dalmacije pa se pohotni Turčin njome ipak ože nio. O ovom se događaju očuvala predaja među Anđinim potomcima u Hapstićima, kao i među potomstvom njezine sestre Ane koja se 1860. udala za Iliju Udovičića – Mišuru u Kandiju.” 31 144 Ante Škegro ih usmrćavali ti isti “muževi”, njihova rodbina odnosno drugi ubojice.32 Ka tolici i njihovi dušobrižnici po cijelom su Apostolskom vikarijatu u otoman skoj Bosni, pa čak i pravoslavci, teško kažnjavani kako zbog stvarnih tako i zbog izmišljenih bjegova katolkinja prisilno udanih za muslimane.33 Tako su, primjerice, katolike Travnika, Skopja (Gornji Vakuf), Rame, Kupresa, Livna, Duvna, Roškog Polja kod Duvna i njihove svećenike do gole kože 1813. g. oplijenili kajmekam Derviš-beg Atlagušić i vezir Ali-paša Derendeli zbog iz mišljenog bijega žene nekog muslimana u Dalmaciju koja je bila katolkinja.34 Premda je to bilo opasno kako po njihov tako i po život njihovih roditelja, rodbine, svećenika i svekolikog katoličkog puka, registrirani su i povratci isla miziranih žena na katoličanstvo.35 Svojevrsnu zaštitu od prisilne islamizacije odnosno udaje za muslimane pružalo im je tetoviranje kršćanskih simbola, posebice križa, po vidljivim dijelovima tijela, osobito po rukama, vratu pa i po licu odnosno čelu.36 Ipak, nisu sve katolkinje prisilno udavane za muslima ne. Potvrđuje to čak i narodna pjesma,37 slučajevi Jele Udovičić iz Rašeljaka kod Duvna nakon čije su udaje za nekog Murata iz Ljubuškog u zapadnoj Hercegovini na islam prešli njezini sestra i brat,38 Anice Oćevac iz Vareša i njezine majke Stažije Živković koje su 1760. g. istovremeno bile konkubine sarajevskog paše Hadži-Mehmedovića.39 Doduše ne na području otomanske 32 Nikić, 2003., 422. 33 Nikić, 2003., 437. 34 Nikić, 2003., 423-424. 35 Prilog br. 6. 36 Truhelka, 1894., 241-258. 37 Jukić, 1973., br. 38, str. 490: “Majka Maru na zlo nagovara: / Poturči se, moja kćeri draga! / Nećeš postit petka ni subote, / Ni korizme od sedam nedjeljah, / Ni četvere kvatre u godini. / Odgovara svojoj majci Mare: / “Neću majko, vjera ti je moja! / Volim postit petak i subotu / I korizmu od sedam nedjeljah, / I četvere kvatre u godini, / Negʼ ramazan od trideset danah. / U Turčina baš ni svetca nejma; / Dva bajrama u godini danah, / I ne znaju kad im barjam dodje, / Već gonjanju po nebu mjeseca, / Kano lovci po gorici zeca.” 38 Liber Baptismatorum Liber primus Capellaniae Localis Graboviczae, sv. 1, str. 21, br. 81: Rasheglczi die 1a Februarii 1835: Ego Fr(ater) Franciscus Laus Sacras cerem(onias) explevi Super Thomasiam filiam Antonii Çirko, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Mathie Pavich; quam domi ablluit Natalis Pavich; Matrina f(uit) utraque vice Helena Udoviçich+, omnes de Rasheglczi. + Jela Udovičić poturčila se divojkom za Murata iz Ljubuškoga; dao joj jabuku, zatim za njim usrnula ni spuškom ni s nožem ne bi je ustavio. Opet sestra joj i brat poturčili se. Fra Frano Bašadur s(vojom) r(ukom). Podatak je u Maticu krštenih Grabovica sv. 1. str. 21 upisao fra Frano Dobretić-Bašadur, župnik župe Grabovica (1883.-1890). Benić, 2003., 207: “Iste godine [1760.] ali nešto poslije to jest na 10., miseca jula, oko 14. poturči se Anica, kći pok. Šime Oćevca, iz Vareša, i Stažije, od /obitelji/ Živkovića iz Jela šaka, koja inače bijaše žena Grge Grgića iz varoši; u dobi života od osamnaest godina po prilici. Koja bi sutradan odvedena u Sarajevo od paše Hadži-Mehmedovića s nadom vinčat ju za se. Ama, zaštobo isti paša držao je očito, od njekoliko godina, Stažiju, iste Anice mater, za konkubinu, zato turski ćitab ne ht/i/ju da vinča za pašu, već drži obidve uza se, i zar služi se obidvima za konkubine. Takva stvar se ranije nije čula! Da izgubi viru i da to učini aman 39 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 145 Bosne, šerijatska vjenčanja sklapali su i katolički svećenici, poput nekog don Aleksandra iz Valpova u Slavoniji koji je to učinio tijekom prvog kvartala 17. st.40 U otomansku Bosnu neki su prispjevali kako bi prešli na islam, poput pri mjerice 1710. g. don Ivana Junio iz Korčule nakon što je umorio muža svoje konkubine.41 Udaja muslimanki za katolike Prelazak muslimanki na katoličanstvo, odnosno vjenčanja s katolicima sve do sloma osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. g., bilo je po ži vot opasno. Stoga takvi brakovi nisu ni sklapani kod kadije. Potvrđuje to i slučaj kćeri nekog spahije iz Draževog Doca kod Gornjeg Vakufa iz 1777. g.,42 zbog čijeg su bijega u Dalmaciju s katoličkim slugom njezinog oca do kosti oglobljeni katolici a neki i obješeni.43 Zbog toga je iz župe Skopje po bjegao i njezin župnik, pa je tamošnje katolike pastorizirao tko je imao priliku i hrabrosti.44 Iz istih razloga župnici su i ranije bježali iz svojih župa, poput primjerice 1703. g. don Marka Adrijaševića župnika župe Popovo u istoč noj Hercegovini te don Petra Miloševića župnika župe Trebimlja kod Stoca.45 Rijetke udaje muslimanki za katolike u vrijeme osmanlijske okupacije bile su moguće jedino izvan granica Osmanlijskog Carstva.46 No, i ona bi se znala izroditi u prave diplomatske sporove pa i oružane pogranične sukobe.47 Za posljedicu su mogle imati smrt bilo kojeg kršćanina, bilo gdje na području bi uzrok mati joj Stažija; jerbo joj milo bijaše da rečeni pašo imade prijateljstvo s njezinom kćerju; a Turčin omalit ne zna!” 40 Vanino, 1940., 76-77; Prilog br. 7. 41 Vidović, 2000., 674; Prilog br. 8. 42 Bogdanović, 2003: 201; Prilog br. 9. 43 Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77; Prilog br. 10. Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1777., br. 14: Die 19 Octobris 1777 14. Ego Fr(ater) Antonius Leppan Delegatus Ill(ustrissi)mi ac Re(evere)nd(issi)mi Fr(atr)is Marci Dobretich Epis(co)pi Eretrianensis, et Vicarii Apostolici in Bosna Othomana, praemissis, quae ad Sponsalia Spectant, et una tantum denuntiatione, ab Legitimas, ac Canonicas causas /:Scilicet: persecutio Turcica expullit Parochum; nec in praesenti alter adest:/ Conjunxi in Matrimonium Petrum filium defuncti Joannis Ivancovich, et Franciscae a Narenta: cum Anna filia Defunctorum, Simeonis Busdoancića (sic!), et Florianae Bosgnacovich /:habito prius mutuo consensu amborum, per verba de prasenti:/ Coram pluribus Testibus, et praecipue Joanne Jurichevich et Mattheo Ivancovich cum Benedictione ut in Misali. 44 45 Sivrić, 2003., 38-39. 46 Gujić, 1995., 238: “Hrđavu sliku na Alibega [Kapetanovića, ljubuškog muselima od 1848. do 1858.] baca i slučaj sa muslimankom Kadom Mumunagić, koja je jedino zbog njegovog nečovječnog postupka ostavila muža, pobjegla u Dalmaciju, prešla na katoličku vjeru i udala se za svoga slugu, a to je bio veliki skandal onoga vremena u ovim krajevima; Prilog br. 11. 47 Škegro –Rimac – Martinović, 2012., 9-34. Ante Škegro 146 Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni.48 Rijetka krštenja i udaja musli manki za katolike na području Apostolskog vikarijata registrirana su nakon uspostave austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini 1878. g. No, i tada bi se znala pretvoriti u diplomatsko-vjerske sporove. Takav je, primjerice, bio i slučaj Fate Omanović (Darinke Prijatelj) iz mjesta Kuti - Bijelo Polje kod Mostara, koja je zbog izbjegavanja udaje za nekog muslimana Mešu 1899. g. pobjegla od kuće. Premda se krstila u Trstu i udala za nekog Slovenca u Mariboru (Slovenija),49 zbog nje su pravi “mali rat” protiv Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini vodili najistaknutiji islamski prvaci i državna vlast Au stro-Ugarske.50 Muslimanke su se krštavale i udavale za katolike i prije i po slije Fate Darinke Omanović. Među njima su bile i kćer Mehe Divjana koja se 1879. g. krstila i udala za Josipa Novaka s Gorice u Rami,51 kćer Huse Šafre iz Doljana u Rami koja se također krstila 1879. g.,52 kćer Ismaila Durakovića koja se 1878. g. krstila i udala za Andriju Kordića iz Blizanaca kod Čitluka u zapadnoj Hercegovini, kćer Jašara Džukića također iz Blizanaca koja se 1881. g. krstila te udala za Tomu Jerkovića iz Bijakovića kod Čitluka.53 Svjedočenje kadijskih sidžila Sklapanju šerijatskih brakova katolika doprinosila je i činjenica da se mla denci pred kadijom odnosno mulom nisu morali osobno pojaviti kako bi se vjenčali. Uglavnom su ih predstavljali zastupnici pa i opunomoćenici zastupnika!54 Primjerice od 57 brakova registriranih u maglajskom sidžilu, koji obuhvaća vrijeme od 1816. do 1840. g., posredstvom zastupnika odnosno svjedoka sklopljeno ih je 28, od čega 9 kršćanskih.55 Na sklapanje šerijatskih brakova kršćane je motiviralo i to što su oni predstavljali samo privatno-prav ni ugovor, koji se lako sklapao a još lakše razvrgavao.56 Nije se radilo ni o kakvom vjerskom obredu a pogotovo ne o nerazrješivosti braka kakav je onaj koji je sklopljen u Katoličkoj crkvi. Mogućnost njihovog lakog razvrgavanja bila je itekakav mamac za šerijatska vjenčanja katolika, tim više što islamsko 48 Baltić, 2003., 201; Prilog br. 12. 49 Kadić, 1940., 6. Prilog br. 13. O slučaju Fate Omanović (Darinke Prijatelj) također: Prona đena je Fata Omanović, zbog koje je došlo do Džabićevog vjerskog pokreta b. h. muslimana, Jugoslavenski list, od 16.8.1940., str. 7; Neispunjeno obećanje cara Franje Josipa koji nije uspio pronaći nestalu Fatu Omanović, Jugoslavenski list, 17. augusta 1940., str. 7. 50 Vukšić, 1994., 156-159. 51 Prilog br. 14. 52 Prilog br. 15. 53 Jolić, 2009: 330-331. 54 Sidžil tešanjskog kadiluka, XII. 55 Maglajski sidžili, 190. 56 Filipović, 1963., 192. Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 147 bračno pravo ni za razvod ne predviđa odlazak kadijama odnosno mulama.57 Kadijski sidžili registrirali su šerijatska vjenčanja kršćana diljem otomanske Bosne. Iz njih proizilazi da su šerijatska vjenčanja više sklapali bosanski nego hercegovački katolici. Primjerice u sidžilu mostarskog kadije, koji obuhvaća vrijeme od 1635. do 1793. g., registrirana su 4 kršćanska braka. Kod mostar skog kadije brak su posredstvom zastupnikā 1763. g. sklopili Nikola Mihajlov iz Kanberagine mahale i Dostinja Sadžak čiji je zastupnik bio musliman,58 Damjan Arapović i udovica Stipanija Radić iz Slipčića kod Mostara,59 Đuro Jovanov iz Lišana kod Mostara i Nasta Ivanova iz Prigrađana kod Mostara čiji su zastupnici također bili muslimani60 te 1764. g. Martin Piponić iz Rakitna kod Posušja kojeg je kod kadije zastupao otac mu Ivan i Jȍza Dumandžić čiji su zastupnici bili muslimani.61 Sidžil nevesinjskog kadije, koji obuhvaća vrijeme od 1767. do 1775. g., evidentirao je jedan šerijatski brak kojeg su sklopili kršćani. Sklopili su ga 1770. g. Cvita Džamonja s Carine u Mostaru i Petar Kosovac iz mostarske Ćose hodžine mahale uz osam muslimanskih svjedoka.62 Uz to isti je sidžil 1771. g. registrirao i otmicu Savke Stipanove iz Lukovice kod Fatnice (Bileća).63 Kadijski sidžili otkrivaju da su bosanski katolici sklopili znatno više še rijatskih brakova od hercegovačkih katolika. U sidžilu maglajskog kadiluka, koji obuhvaća vrijeme od 1816. do 1840. g., registrirano je 9 kršćanskih bra kova - četiri pravoslavna i pet katoličkih. Katolici Ilija Markov iz Grahovika kod Travnika vjenčao se 1820. g. kod kadije s Ivkom Jozipovom iz Maglaja. Iliju je kod sklapanja tog braka zastupao brat mu Niko a Ivku brijač Mehmed.64 Katolici Filip Matijin iz Ularica kod Doboja i Kata Božina iz Belagovice (Ba legovca) kod Dervente osobno su 1820. g. sklopili brak kod maglajskog ka dije.65 Isto su 1824. g. učinili i katolici Matoš Ivanov i Matija Jozina koji su bili iz Ćehajića kod Tuzle. Svjedoci su im bila dvojica muslimana.66 Kod maglajskog kadije rješavana je i otmica kćeri Nikole Janića iz Paklenice kod Doboja koju je 1839. g. oteo Đuro Čiković iz Boljanića.67 Po šerijatskim se sudovima povlačilo i zbog rješavanja otmice kršćanki, primjerice zbog Goje Lazarove iz Paklenice kod Doboja koju su 1839. g. oteli 57 Maglajski sidžili, 191. 58 Sidžili mostarskog kadije, 94. 59 Sidžili mostarskog kadije, 94. 60 Sidžili mostarskog kadije, 95. 61 Sidžili mostarskog kadije, 97. 62 Sidžil nevesinjskog kadije, 11. 63 Sidžil nevesinjskog kadije, 30. 64 Maglajski sidžili, 195-196. 65 Maglajski sidžili, 194. 66 Maglajski sidžili, 199. 67 Maglajski sidžili, 236. Ante Škegro 148 neki Nikola, Jovan Gostić i otac mu Gosto,68 Mihulke (Mićulke) kćeri Jove Savića iz Rakovca otete iste godine od strane Nikolinog sina Nede koji je ti jekom otmice polomio kosti njezinoj majci,69 Milice - žene nekog Riste koju su za njegovog života oteli Jovan Korlarić i Vasilije Nikolić iz Konapljenika (Konopljišta) kod Paklenice.70 Akteri sklapanja braka kod kadijā i mulā U odgovoru austrijskom konzulu von Paulichu biskup fra Augustin Miletić ističe da su se po šerijatu vjenčavali “većinom stranci i izbjeglice sa raznih strana” koji nisu mogli dokazati svoje slobodno stanje kako bi mogli sklo piti crkveni brak odnosno “sinovi ove nesretne pokrajine, ali vrlo zločestoga života i upregnuti … i jedni i drugi u službu nekoga od ovih prepotentnih saracena”.71 Uglavnom se radilo o imgrantima iz Dalmacije zbog kojih je bi skup Miletić skopjanskim župnicima i kapelanima uputio 50-tak pisama. No, nije se radilo samo o župi Skopje, nego i drugim dijelovima Apostolskog vi karijata u otomanskoj Bosni. Dalmatinske se prebjege i okrivljuje da su među katolike Apostolskog vikarijata donijeli običaj otimanja odnosno umaknuća djevojaka i žena kojima su se ženili.72 Šerijatska vjenčanja bila su česta i na području koje je bilo pod jurisdikcijom franjevačkog samostana sv. Katarine u Kreševu u središnjoj Bosni.73 Tu su se katolici kod kadijā i mulā, najčešće zbog otmice djevojaka i žena, vjenčavali do 20. st.74 Među primjerima otmice djevojaka od strane katolikā u župi Skopje ističe se slučaj Ive Laštrić, koju je 25 godina prije nego se s njom 1812. g. vjenčao u Katoličkoj crkvi oteo Dal matinac Bernard Bulaić nastanjen u Bistrici kod Gornjeg Vakufa.75 Katolici 68 Maglajski sidžili, 227. 69 Maglajski sidžili, 229. 70 Maglajski sidžili, 228-229. 71 Nikić, 2003., 419. 72 Zirdum, 2006., 14: “U širem izvještaju istoga biskupa (fra Pavla Dragičevića) 1756., spomi nje se tvrđava u Bosanskom Brodu i vojni garnizon u Derventi. Kritiziraju se pridošli kato lici iz Dalmacije, koji su doselili tjerani glađu i drugim neprilikama, zbog nemara oko krš ćanskog nauka i prošnje, umjesto da sami rade. Oni su sa sobom donijeli i običaj umaknuća djevojaka, koji je onamo kažnjavan velikim novčanim kaznama, a u Bosni samo crkvenim, na koje se oni nisu puno obazirali” 73 Usp. Filipović, 1963., 185-195. 74 Filipović, 1963., 186. 75 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1812., br. 109: Bistricza Die 7 Augusti 1812 Premis(sis) 3bus Denuntiationibus in 3bus Diebus Festivis nuloque Can(onico) impedimento Detecto, prius absoluti ab excomunicatione ob raptum vivundo 25. annos Michi concesum ab illustrissimo et reverend(issimo) D(omino) Gregorio de Vares vicario Apost(olic)o in Bosna. Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich interogavi Barnardinum filium P(ii) D(efuncti) Giorgi Bulaich et ejus L(egitimae) C(oniugis) hellene Radichia et Joannam filiam P(ii) D(efuncti) Francisci Lastrich, et ejus L(egitimae) C(oniugis) P(ie) Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 149 koji su otimali djevojke i žene jednako su, kao i oni koji su sklapali šerijatske brakove, upadali u ekskomunikaciju iz Crkve.76 Pod crkvene kazne potpadali su i oni koji su otmičarima pomagali u otmicama djevojaka i žena odnosno sudjelovali na svadbama koje su slijedile nakon njih.77 Da bi se mogli vjenčati u Katoličkoj crkvi najprije su trebali biti odriješeni od ekskomunikacije,78 baš kao i izvršiti pokore koje su određivali vikari Apostolskog vikarijata u Bosni79 odnosno od njih ovlašteni svećenici. Šerijatska vjenčanja katolikā prema matičnim knjigama župe Skopje Matične knjige vjenčanih župe Skopje donose brojne razloge zbog kojih su katolici sklapali šerijatska vjenčanja. Među njima je bilo i nastojanje da se D(efuncte) Marie Rubichia habito eorum Mutuo Cons(ens)u perverba depresenti in Matrimonium Cognug(si) coram Testibus vid(elicet) Martino Gudegl et Joanne Glavoçevich. 76 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1806., br. 183: Czarniche die 29 Maj 1806 Premissis 3bus denuntiationibus in 3bus diebus Festivis et prius absoluta ab excomunicatione Proper raptum Ego Fr(ater) Elias interogavi Joane(m) filium pii Def(uncti) Elie viczkovich, et ejus L(egitime) Conj(ugis) Ursule Quassinovich, et Giorigiam filiam Petri Struich et ejus L(egitimae) Elene Barstilovichia eorum Mutuo consensu per verba depresenti in matrimonium copulavi coram Testibus vid(elicet) Andrea Bargnich et Petro Glavoçevich. 77 Škegro, 2013., br. XXVIII: “U svim brezakogniim, i ottimaçinom imajuse pomgnivo istraxivat, i pobilixit svi oni kojisu bili uzroczi, i pomagaçi od brezakogná, od otimaçina etc. Svattovi, Piercxie, gostbeniczi, jegnghe etc. etc. jerbo niedno od ovizi nejmase propustit brez pokaragna, i brez pokòre pristojne pro gravitate criminum”; nr. XLVI: “Razumiese da i nagovaraoczi i pomagaçi, i piercxie, i svattovi, akosu kakvi bili, nejmajuse propustit brez pokaragna, i brez pedipsà uçili. Kojesu po sebbi zasluxili; jer da nie vichniká i pomagaçá magnebi bilo u nashemu Puku tvardoglavomu brezakogna, i brezakonikà”. 78 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1812. br. 104: Sebexich die 29. Jun(ii) 1812 Premissis 3bus Denun(tiationi)bus in3bus diebus festivis Primum absoluti araptu (sic!) ame P(ater) Elia Glavoçevi (sic!) Michi concesum ab illus(trissimo) et Rev(eren)d(issim)o Vicario Ap(osto)l(i)co Agustino Gregorio devares (sic!); nulloque can(oni)co impedimento Detecto ingruetiam ad Paretela interogavi Eliam filium Duimi Simis et ejus L(egitimae) c(oniugis) P(ie) D(efuncte) Lucie Lizetovichia et Joannam filiam P(ii) D(efuncti) Giorgi Radichia et ejus L(egitimae) C(oniugis) Lucie Vuçichia prius habito eorum Mutuo cons(ens)u perverba de presenti in Matrimonium copulavi coram Testibus vid(elicet) Martino Gudegl et Joane Glavoçevich. 79 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1806., br. 9: Vakup die 30. x(ecem)bris 1806 Premissis 3bus denuntiationibus in 3bus diebus festivis et completa Penitentia imposta obraptam ab Illust(rissimo) et Reverend(issimo) Episcopo Augustino Milletich et Publice absolutionem prius Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus interogavi Xrixantium filium Def(uncti) Antoni Vukovich et ejus fiorine Donichia, et Josepham filiam Laurenczi czitanovich (sic!) P(ii) D(efuncti) et ejus L(egitimae) Joanne sabglichia omnes de Dalmatia habitoque eorum mutuo cons(ens)u per Verba de presenti nuloq(ue) allia invento impedimento juxta concilium Trident(inum) in Matrimonium Copulavi coram Testibus vid(elicet) Andrea Bargniack, et Petro Glavoçevich. 150 Ante Škegro katoličke djevojke i žene spasu od prisilnog prevođenja na islam odnosno od udaje za muslimane, da bi se ozakonile postojeće bračne zajednice, kako bi se zaobišlo protivljenje roditelja i rodbine sklapanju braka s određenom osobom, da bi se ozakonila incestuozna bračna veza, kako bi se ozakonio brak s otetim mladenkama i dr. Katolici su se kod kadija i mula vjenčavali i zbog izravne prisile muslimana, u strahu od “Turaka” odnosno “Saracena”, “usljed nemara” mladenaca pa i bez ikakvog razloga. Najčešće je to bilo zbog svojevrsne zašti te od prisilne islamizacije odnosno vjenčanja katolkinja za muslimane, što je bila stalna opasnost koja im je prijetila u Otomanskom Carstvu. - Spašavanje katolkinja od prisilne udaje za muslimane: Matične knjige župe Skopje prvo šerijatsko vjenčanje katolikā registrirale su u kolovozu 1760. g. U pitanju je bila ženidba Pavla Mialjevića i Kate Vodopije iz Grnice kod Gornjeg Vakufa. Očito sa znanjem skopjanskog župnika fra Ilije Lašvanina, prvo su sklopili šerijatski brak a potom su se vjenčali u Crkvi. Na šerijatsko vjenčanje odlučili su se zbog toga što su Turci mladenku oklevetali da se rekla poturčiti.80 Ta je kleveta slutila velike nevolje kako za mladenku tako i za njezinu rodbinu odnosno kršćansku zajednicu iz koje je potekla. Sa znanjem apostolskog vikara u otomanskoj Bosni biskupa fra Pavla Dra gićevića (1741.-1767.) skopjanski župnik fra Brno Petrović vjenčao je 1763. g. Juru Andrića s pravoslavkom Stipanijom Ivanicom Spremo, koja je s pra voslavlja prešla na katolicizam. Šerijatski brak sklopili su kako bi spriječili mladenkino prisilno prevođenje na islam.81 Skopjanski župnik fra Stipan Kovačević vjenčao je 1769. g. Grgu Miliće vića iz Ričice kod Gornjeg Vakufa s Ružicom Marinović iz Grnice kod Gor njeg Vakufa. Šerijatski brak prethodno su sklopili kako bi spriječili otmicu mladenke od strane muslimana.82 80 Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1760., br. [20]: Na 1760. na 21. kolovoza. Vinča ja fra Ilia Lašvanin Pavla Mialjevića iz Garnice s Katom kćerju Stipana Vodopie iz istoga sela. Brez niednoga navišćena zašto bi taka potriba Turci obvrgoše divoiku da se rekla poturčiti, a nie rekla. I tako im se bi potriba parvo u kadie vinčati pa se potle u paroka. Svidoci biše Domin Miaćević i Nikola Jurićević iz Voljica. 81 Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1763., br. [18]: Die 22. majrtij 1763. Po dopušćenu pri(svitloga) Gos(podina) Dragićevića bis(kupa) diumenskoga i vikara apošt(olsko)ga u Bosni vinča Juru sina pok(oinog) Ilie Andrića i pok(oine) Lucie s Ivanicom ćerju Ilie Spremee. Ovu dovede Bog iz arka(šć)ja u stado svete majke Carkve ovu naučivši nauku Isosovu i karstivši Sab(en)dicione nadivši (j)oj imme Ivanica a pria se zvala Stipania. Biše svidoci Luka Lučić s Ilovače iz Travnika i Miat Andrić. Ovu ozgor rečenu isti nje(n) otac (i) turci otiaše poturčit, ali (j)e obrani Bog i ja o(tac) fra Barno parok ovoga vrimena s karstjani vinčavši u kadie ka i prie, paak ja poslie po naredbi svete majke Carkve rimske i tako osta i obrani se i onna istaa i junački u stadu Isusovu i ova veoma dobro slidii put od spasenja, ako dovarši ovako bit dobro po nje(nu) dušu, ako Bog da. 82 Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1769., br. 20: Die 5. Februarij 1769. Ja fra Stipan Kovačević parok p(er) v(erba de) p(resentis) vinča Gargu sina Tome Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 151 Nakon prethodnog sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” (apud profanum judicem) [kadije] zbog straha da mladenku ne otmu “Saraceni”, kojeg su obavili s njegovim znanjem - skopjanski župnik fra Josip od Bihaća krajem rujna 1797. g. vjenčao je Grgu Čolića s Paloča kod Gornjeg Vakufa i Ivu Škorić.83 Nakon prethodnog odrješenja koje im je krajem siječnja 1835. g. podijelio vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Rafael Barišić Oćevac, crkveni brak sklopili su Marko Sudar rečeni Jukić iz Podkalina kod Bugojna i Kata Levarda iz Glavica kod Bugojna. Kata je prijetila da će prijeći na islam i udati se za muslimana ako joj se ne dopusti sklapanje braka s Mar kom, koji se prethodno bio vjerio s njezinom rođenom sestrom Ružom, zbog čega je izbila i javna sablazan.84 Pod prijetnjom sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” [kadije] biskup fra Rafael Barišić Oćevac od rodbinskih veza odriješio je Ivu Juričevića iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Magdalenu Miač Žulj iz Ripaca u Rami, koji su se crk veno vjenčali krajem siječnja 1839. g.85 - Ozakonjenje postojećih bračnih zajednica: Po odobrenju biskupovog delegata fra Pavla Tomasovića, skopjanski žup nik fra Antun Lepan vjenčao je 1772. g. Ivana Jazidžića i Ivanicu Tadić koja je bila iz Duvna. Bračni život otpočeli su bez crkvenog vjenčanja, zbog čega su sklopili šerijatski brak.86 Milićevića iz Ričice s Ružicom kćerju Matia Marinovića iz Garnice brez nijednoga navište nja jer taka potriba koju su otili Turci poturčiti tako u kadie vinčani. Na vinčanju bi svidok Frano Jurićević iz Voljica. 83 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 5: Die 24. 7bris 1797. Ob timore Saracenorum, qui conspiraverant Puellam rapere, ac in Suam nefariam Sectam perducere, ideoq(ue) necessitate coacti apud Profanum Judicem contraxerunt meo tamen Scitu Vid(elicet) Gregorius filius piè def(uncti) Joannis Çolich de Paloç, et Anne Knexevich; Joannamq(ue) filia Pauli Scorich, et Marthe Duich à Livno, modo autem ex hac Parochia; et postmodum premissa sacrament(a)li Confessione nulloq(ue) Can(noni)co imp(e) d(imen)to detecto eos p(er) verba depresenti interogavi, eorumq(ue) mutuo consensu habito Clandestinè copulavi Ego Fr(ater) Joseph à Biach Diff(inito)r Prov(inci)e et Parochus coram Testibus Vid(elicet) Joanne Lonçinovich, et Martino Çolich de Paloç, omnes. 84 Prilog br. 16. 85 Prilog br. 17. 86 Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., br. 11: Die 20. Julij 1772. Ovi zaručnice koi slidiu po dopuštenju o(ca) p(oštovanog) fra Pavla Tomasovića vikara Foranoga (vacante sede) odriši od proklestva u koje su upali, po decretu biskupovu budući brez obznanjenja svoga pastira vodali se i u kadie vinčali se. Ja fra Antun Lepan parok skopjanski, brez navištenja u carkvenu združi u svetome sakramentu od ženidbe Ivana sina pokojnoga Pavla Jazidžića i Mandeh od Barbarića s Ivanicom ćerju pok(oinog) Garge Ta dića i Kateh od Batarila (divojka je iz župe Duvanske). Biše svidoci Pilip Marinčić, Frano Jurićević i Ilia Knežević. 152 Ante Škegro Nakon što ih je od ekskomunikacije odrješio skopjanski župnik fra Andrija Alaupović zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije], skopjanski kapelan fra Mato Antunović krajem veljače 1827. g. vjenčao je Petra Grgića iz Goruše kod Bugojna i Anicu Bilanić iz Livna.87 Iz pisma biskupa fra Augusti na Miletića upućenog skopjanskom župniku fra Andriji Alaupoviću proizilazi da je Petar bio austrijski vojni prebjeg u Bosnu te s Anicom živio “u bludnosti, u brezakognu, i u proklestvu”.88 Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog šerijatskog vjenčanja kod fojničkog kadije, skopjanski kapelan fra Augustin Kalem po četkom rujna 1827. g. vjenčao je Juru Zeca iz Prološca kod Imotskog - nasta njenog u Rostovu kod Travnika i Magdalenu Bilokapić koja je bila iz Dicma kod Sinja. Katolički brak sklopili su pet godina iza šerijatskog vjenčanja i bolesti koja ih je snašla.89 Nakon odrješenja od ekskomunkacije u koju su upali vjenčavši se “kod Turaka”, početkom veljače 1828. g. crkveni su brak sklopili Stipo Bošnjak rečeni Pilipović iz Šuginih Bara kod Gornjeg Vakufa i Iva Bilić iz Durbegović Doca kod Gornjeg Vakufa.90 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 109: Gorusha die 26a Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et approbatione in Doctrina X(rist)tiana factisq(ue) 3bus denuntiationibus 3bus diebus festivis ad Normam s(acrissimi) Conc(ilii) Trid(entini) ac nullo Can(oni)co imp(e)d(imen)to detecto; praemissa deinde per R(everendum) P(atrem) Andream Allaupovich publica absolutione a Majnori excomunicatione in quam mox dicendi incurrerant ob contractum Matrimonium coram Judice profano, Sacramentali Conf(essio)ne et Com(munio) ne postmodum a contraentibus praemissa tandem Ego Fr(ater) Matthaeus Antunovich Socius Parochi jussu ejusdem interrogavi de consensu in Matrimonium Petrum fil(ium) Petri Garghich ex Gorusha ejusq(ue) leg(itimae) consortis d(e)f(unc)tae Lucae Ivankovic ex Partibus trans=Savanis, Nec non Annam fil(iam) Mathaei Bilanich de Livno ac ejus leg(itimae) Cons(ortis) Helenae Nikolich ex eodem loco, quorum mutuo liberoq(ue) consensu habito per v(er)ba de praesenti expresso illos vinculo Matrimonii ligavi Juvenem cum virgine; eisq(ue) benedixi. Testes fuere Josephus Viczich de Fojnicza et Mathaeus Ivanovich ex Dalmatia. 87 88 Škegro, 2013., br. XXXVIII. 89 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 67: Rostovo Georgius fil(ius) def(uncti) Andreae Zecz de Proloxacz in Dalmatia, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Rosae Gudegl de eodem loco aestu libidinis ductus die 8. 7bris 1827. coram prophano Judice Fojniczae contraxit iniquam matrimonium cum Magdalena fil(ia) def(uncti) Andreae Bilokapich de Diczmo in Dalmatia, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Vitae Millunovich de eodem loco, ac in hoc damnabili statu immemores propriae salutis per 5. fere annos perseverarunt, donec ambo gravissima infirmitate opressi, paenitentiam se adimpleturos si super vixerint firmiter promittentes die 5. Julii 1832. a me Fr(atr)e Augustino Kallem Capellano loci fuerunt ab Excomunicatione absoluti, ac ad consudum eorum aeternae saluti, praetermissis o(mn)ibus denuntiationibus ex concessione Adm(inistratoris) R(everendi) P(atris) pro Vicarii Ap(osto)lici data R(everndo) P(atri) Parocho loci. Certificato tamen prius utriusq(ue) statu libero, in legitimum matrimonium copulati fuerunt, coram Testibus Josepho Kokich et Chrysantho Kokich ambo de Rostovo. 90 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828., br. 143: Shughine Barre die 6. Febr(uarii) 1828. Premissis o(mn)ibus et Si(n)gulis praemittendis, nulloq(ue) Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 153 Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja “kod Turaka” (coram Turcis) jer su bili u duhovnom srodstvu, skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vjenčao je sredinom veljače 1828. g. Jozu Nemčića iz Vrpeći kod Bugojna i Magdalenu Bartulović iz Studenaca kod Imotskog.91 - Izbjegavanje protivljenja roditelja i rodbine sklapanju braka Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja kod “bezbožnog sudca” [kadije], kod kojeg su se vjenčali zbog protivljenja mla denkinih roditelja njihovoj ženidbi, skopjanski kapelan fra Toma Stipeljević vjenčao je sredinom kolovoza 1796. g. Antu Katavića iz Sebešića kod Travni ka i Magdalenu Uložnik iz Rame.92 Deset dana potom, iste 1796. g., skopjanski župnik fra Josip od Bihaća vjenčao je Luku Filipovića s Ružom Vukadinović - obadvoje s Paloča kod Gornjeg Vakufa. Prije toga sa župnikovim su znanjem sklopili šerijatski brak, jer su se vjenčanju protivili njihovi roditelji.93 Početkom veljače 1797. g. katolički brak sklopili su Andrija Glavaš i Ivka Tustonjić obadvoje s Lužana kod Gornjeg Vakufa. Zbog protivljenja mladenkinog canonico imped(imen)to detecto: praemissa item publica praemitentia, ac absolutione ab excom(unicatio)ne, in quam incurrerant ob prius contractum Matrimonium apud Turcas, Idem Supranominatus P(ater) Capellanus copulavit Stephanum fil(ium) Philippi Boscgnak, alias Pilipovich de villa Supra nominata, ejusq(ue) ejusq(ue) (sic!) L(egitimae) C(oniugis) Rosae Jurletich de Bistricza; cum Joanna fil(i)a Jacobi Bilich de Duradbegov dolacz, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Luciae Bulaich de Ramma, iisdemq(ue) utopte Virginibus, dedit Solemnem nuptialiem Benedictionem Testes fuerunt Jacobus, et Andreas Boscgnak. 91 Prilog br. 18. 92 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god., 1796., br. 111: Die 17. Augusti 1796. Consentiente Puella, contradicentib(us) autem Parentib(us) in cassum, ideo neccessitate coacti de Licentia Parochi apud Profanum Judicem contraxerunt, ideoque omissis omnib(us) premitendis nulloq(ue) tamen Can(oni)co Imped(imen)to detecto premissis prius sacram(en)tis confessionis Scilicet, et communionis. R(everendus) Pater Thomas Stipeglievich à Cottor Socius Parochi interrogavit Antonium fil(ium) Antonii Kattavich à Sebexi chi ejusque L(egitimae) C(oniugis) quondam Lucie Radich à Busovaça, et Magdalenam fil(iam) Elie Uloxnik, et Rose Banovich ambobus de Ramma, nunc autem ex hac Par(o) ecia; eorumq(ue) mutuo consensu habito p(er) verba de presenti eosq(ue) matrimonialiter copulavit presentib(us) duobus testib(us) Antonio, scilicet, et Jacobo Kattavich à Sebexichi. 93 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 112: Die 26. Augusti 1796. Plusquam Cosentiente Puella, ab utrunq(is) contrariis Parentib(us) neccessitate compulsi de delectores Scitu meo apud profanum Judicem contraxerunt, ideo omnib(us) omissis premitendis, nullo tamen can(oni)co Impedimento detecto, premissa prius Sacram(en)tali Confessione; Ego Fr(ater) Joseph à Biach Dis(c)r(etus) actualis Provi(nci)e et Parochus interrogavi Lucam filium Gregorii Filipovich à Paloc, ejusq(ue) Legit(imae) Conjugis Lucie Malekinovch à Duvno, et Rosam fil(iam) Natalis Vucadinovich, ejusq(ue) Legit(ime) Conj(ugis) piè defuncte Luce Krixanovich, om(ne)s a Duvno et nunc autem à Paloç eorum mutuo consensu habito p(er) verba de presenti eos in matrimonia conjunxi presentibus duobus notis testibus Vid(elicet) Tadheo Filipovich, et Joanne Jurichevich à Voglicze. 154 Ante Škegro oca i roditelja mladoženje tome braku, sa znanjem skopjanskog župnika fra Josipa od Bihaća i fra Ante Lepana izvanjskog vikara biskupa fra Grge Ilijića Varešanina, prethodno su se vjenčali kod “bezbožnog sudca” [kadije].94 Početkom svibnja 1797. g. isti je svećenik, nakon prethodnog odrješenja od ekskomunikacije, uz odobrenje fra Ante Lepana izvanjskog vikara biskupa fra Grge Ilijića Varešanina, vjenčao tri para koji su prethodno brak sklopili kod “bezbožnog sudca” [kadije]. Bili su to Petar Tomasović i Marta Zrinić iz Donjeg Skopja (tj. Bugojna),95 Pilip Vicković i Tôma Nevistić također iz Donjeg Skopja96 te Ivo Vidović i Jeronima Vicković.97 Nakon prethodnog dopuštenja biskupovog vikara fra Mate Iveke, skopjan ski župnik fra Mato Krističević odrješio je od ekskomunikacije i sredinom 94 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 118: Die 7. Februarii 1797. Omissis Omnib(us) denuntiationib(us) Puella cum Matre plusquam consentientes Trib(us) autem multum contrariis, et contra easdes minaciter etiam cum juramento, et falsa accusatione in posterum se facturos dicentib(us) ideoq(ue) meo consilio et acutoritate Vicarii Foranei apud profanum Judicem contraxerunt Scilicet Andreas filius Antonii Glavas ejusq(ue) Legitime conj(ugis) Rose Volarevich, et Jacoba filia pie defuncti Gregorii Tustognich à Luxani, ejusq(ue) Legitime Conj(ugis) Catharine Bilich, et Ego Fr(ater) Joseph qui Supra habito illorum mutuo consensu p(er) verba de presenti eos privatim in Matrimonio confirmavi premissa prius Scramentali confessione coram testib(us) videlicet Joanne Glavas, et Andrea Jozich à Gorgni vacup. 95 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 130: Die 7. Maji 1797. Omissis omnib(us) denun(tiationibus) ob prerecursum ad Profanum Judicem, postmodo ad auctoritate habita à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan ex Diff(inito)re et Vicario Foraneo ab excomuncatione absolvi coram Populo, ac penitentiam injunxi, et postea clandestine copulavi in Matrimonium Ego F(rater) Joseph à Biach Parochus, et Diff(inito)r Prov(inci)e habito eorum consili consensu p(er) verba de presenti Videlicet Petrum fil(ium) Petri Tomasovich ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Jagnich et Martham fil(iam) Pauli Zrinich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Lucie Poczargnich presentib(us) Testib(us) Didaco Martich, et Andrea Jozich, aliisq(ue) quam plurimis, e dogne Scopje. Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 131: Die 7. Maji =97. Omissis omnibus Similiter ob prerecursum ad profanum Judicem, postmodum autem habita auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan ex Diff(inito)re et Vicario Foraneo ab exomunicatione absolvi publicè et penitentiam injunxi, et postmodum clandestinè matrimonialiter copulavi habito eorum consensu p(er) verba de presenti, Ego F(rater) Joseph à Biach qui Supra nempe Philippum fil(ium) pie def(uncti) Petri Viczcovich, et Joanne Quasinovich, et Thomasinam fil(iam) piè def(uncti) Simonis Nevistich, et Lucie Gudegl à Duvno coram Testib(us) Didaco Martich, et Andrea Jozich cum aliis plurimis ex Dogne poglie seu Scopglie. 96 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 132: Die 7. Maji =97. Omnib(us) omissis pariter ob recursu ad profanum Judicem habita autem postmodum auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan Vicario foraneo Ep(iscopa)li absolvi eos publice ab excomuncatione injungendo eis pariter penitentiam publicam, postea autem clandestinè conjunxi in matrimonium Ego F(rater) Joseph qui Sup(r)a prius interogando de eorum consensu p(er) verba de presenti Scilicet Joannem fil(ium) Natalis Vidovich, et Lucie Passalich et Hyeronimam fil(iam) Petri Viczkovich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Quasinovich, coram Testib(us) Vid(elicet) Didaco Martich, et Andrea Jozich, aliisq(ue) plurimis &. &. 97 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 155 kolovoza 1801. g. vjenčao Nikolu Baltu s Jakom Budimir koja je bila iz Dal macije. Šerijatski su brak sklopili jer su se Jakinoj udaji za Nikolu protivila njezina braća.98 Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su Ilija Bradić iz Gornjeg Vakufa i Marija Tokić iz Gvožđana kod Fojnice. Od ekskomunikacije, u koju su zbog toga upali, odrješio ih je i vjenčao krajem listopada 1827. g. skopjanski kapelan fra Mato Antunović.99 Iz pisma biskupa Miletića upućenog skopjanskom župniku fra Marijanu Jakovljeviću proizilazi da je Ilija odveo Mariju mimo znanja njezinih roditelja i rodbine.100 Luka Kalem rečeni Čavlina iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Lucija Ra dić rečena Jakimović vjenčali su se na “bezbožnom turskom sudu” [kadije]. Nakon odrješenja od ekskomunikacije, katolički brak skopili su sredinom si ječnja 1828. g.101 Sredinom veljače 1833. g. skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vje čao je Marka Sučića iz Draževog Dola iz Biska u Dalmaciji i udovicu Anu Glavaš s Lužana kod Gornjeg Vakufa, nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog šerijatskog vjenčanja.102 98 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 35: Die 16. Augusti 1801. Omissis omnibus Den(un)t(iationi)bus, ob prius recursum illicitum ad Caddi propter iniquum discensum Fratrum Puellae. Ego Fr(ater) Mattheus Christichevich Parochus, obtenta prius Licentia ab Adm(inistratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka, Vicario Gen(era)le Ill(ustrissi)mi, ac R(everendisi)mi Domini Episcopi. Absolvi prius ab Excommunicatione coram Populo, Nicolaum Balta Filium Giorgii ejusdem Cognominis, ac ejus L(egitimae) uxoris Simone Pogaçich nec non Jacobinam Filiam Joannis Budimir, ac ejus L(egitimae) Conjugis Urssulae Galich, omnes oriundi ex Dalmacia. Deinde privatim eosdem per Verba de prersenti, in matrimonium Copulavi, nullo impedimeto Canonico alio obstante. Coram Testibus Marco Knexich, ac Stephano Pilipovich omnes ex hac Parochia. 99 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 115: Gorgni = Vakuf die 27a 8bris 1827 Praemissis o(mn)ibus de jure et consuetudine praemittendis; Premissa item publica absolutione a Majori excomunicatione in quam mox dicendi incurrerunt ob contractum Matrimonium coram judice Profano; Premissa postmodum a contrahentibus Sacrim(onia)li Conf(essio)ne et Comm(unio)ne Ego Fr(ater) Matthaeus Antunovich Socius Parochi jussu ejusdem palam interrogavi de consensu in Matrimonium Eliam fil(ium) Nicolai Bradich ex Gorgni = Vakuf ejusq(ue) leg(iti)mae Consortis Annae Topich de Trischiani, ac Mariam fil(iam) Stephani Tokich ex Gvozgiani Parochia Fojnicensis et ejus leg(iti) mae Conj(ugis) Catharinae Majstorovich ex Bistricza ex eadem Parochia, quorum Mutuo liberoq(ue) Consensu habito per v(er)ba de presenti expresso illos vinculo Marimonii ligavi Juvenem cum Virgine, eisq(ue) benedixi. Testes hujus copulationis fuere Joannes Bradich et Thomas Jovalich ambo ex Gorgni = Vakuf. Škegro, 2013., br. XLIII. 100 Prilog br. 19. 101 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1833., br. 101: Draxev dò Die 18. Febr(uarii) 1833. habita facul(ta)te ab Ill(ustrissi)mo pie defuncto Vicario Ap(osto)l(i) co P(atre) Augustino Milletich, quam postea confirmavit R(everendus) P(arochus) Joannes Skoçibushich Vicarius Ap(osto)licus Foraneus in litteris de d(and)o 4. Januarii a praemissa 102 156 Ante Škegro Zbog srodstva i življenja u konkubinatu u kojem su dobili i dijete, šerijat ski brak sklopili su Šimun Šimić i Magdalena Čavlina - obadvoje iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa. Nakon odrješenja od ekskomunikacije krajem siječnja vjenčao ih je 1836. g. skopjanski kapelan fra Petar Šorković.103 Po nagovoru duvanjskog župnika krajem veljače 1843. g. u Županjcu (Duvno) su šerijatski brak sklopili Andrija Bernardić iz Roška Polja kod Duv na i pravoslavka Ana Miljanić iz Sarajevskog Polja. Kod kadije su se vjenčali kako bi se obranili od “bijesnih pravoslavaca” koji su se protivili tome vjen čanju. Katolički brak sklopili su pred fra Bonom Perišićem, kapelanom župe Skopje, u koju su preselili nakon sklapanja šerijatskog braka.104 Sredinom veljače 1868. g. vjenčani su Ivo Jurićević iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Jela Mlakić iz Grnice također kod Gornjeg Vakufa, nakon prethodnog oslobođenja od zapreke srodstva koju im je podijelio biskup fra Paškal Vuičić.105 - Vjenčanja s otetim mladenkama Nakon odobrenja koje mu je podijelio biskup fra Grga Ilijić Varešanin za odrješenje od ekskomunikacije zbog vjenčanja kod “bezbožnog sudca” [tj. kadije], skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća početkom prosinca 1798. g. vjenčao je Antu Medića i Petru Pašalić. Šerijatski brak sklopili su jer je mla denka bila oteta. Od postelje i zajedničkog života nisu se rastavili ni godinu dana kako bi sklopili katolički brak.106 publica paenitentia, et absolutione ab Excom(municatio)ne in quam inciderant anno 1828. ob Matrimonium coram prophano Judice contractum praemissis item omnibus, et singulis de jure praemittendis, nulloq(ue) canonico imped(iment)o detecto, ac renovato eorundem mutuo matrimoniali consensu ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus in s(acrum) Matrimonium conjunxi Marcum fil(ium) d(efunct)i Petri Suçich origine de Bisak in Dalmatia (sed ab impubertate domiciliatum in hac Parochia, et nunc habitantem in Villa Draxedv dò.) ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Joannae Akrap ex Dalmatia; cum vidua Anna fil(ia) def(unct)i Antonii Glavasc de Luxani, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Rose Nikolich de Vilichia Pogle. Testes fuerunt Gregorius Palinich alias Duliba de Sultanovichi, et Marcus Kaich alias Udoviçich famulus in Domo parochiali. Prilog br. 20. 103 Prilog br. 21. 104 Prilog br. 22. 105 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1798., br. 41: Die 2. X(ecem) bris 1798. Omissis omnib(us) denunt(iationibus) ob Raptum, et prerecursum ad profanum Judicem nec puella intuto redita quasi integrum annum, postmodum autem habita facultate ab Ill(ustrissi)mo D(omi)no, D(omi)no (sic!) Gregorio à Varess Episcopo Ruspensi et Vic(a) rio Ap(osto)lico in Bosna Otthomana ab Excomunicatione absolvi coram Populo, et penitentiam Jam ordinatam injunxi ac prescriptum ab eodem Ill(ustrissi)mo D(omi)no; premissa Sacramentali confessione, Clandestine copulavi Antonium fil(ium) piè def(uncti) Natalis Medich, et Rose Erczeg, cum Petronilla filia Jacobi Passalich, et Birgitte Garghich habito eorum mutuo consensu, coram testib(us) Vid(elicet) Marco Omilich, et Didaco Martich à Gollo=bardo. Ego F(rater) Joseph à Biach Parochus Scopjensis, et Diff(inito)r Prov(inci)e. 106 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 157 Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su i Jozo Boškić iz Ričice kod Gornjeg Vakufa i Iva Vranješ iz Ždrimaca kod Gornjeg Vakufa. Uzrok tomu bila je otmica mladenke kao i podrška mladoženjine muslimanske gos podarice. Nakon prethodnog odrješenja koje im je podijelio biskup fra Au gustin Miletić, početkom srpnja 1829. g. po katoličkom obredu vjenčao ih je skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović.107 Sredinom siječnja 1832. g. skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vjen čao je Iliju Milišića rečenog Šekerija iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Ivu Majdandžić rečenu Jerković iz Privora kod Gornjeg Vakufa, zbog straha da Turci ne otmu mladenku.108 Krajem veljače 1835. g. vjenčan je Marko Majdandžić iz Ždrimaca kod Gor njeg Vakufa i Anđa Raič iz Kranjčića u Rami. Vjenčani su nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog šerijatskog vjenčanja.109 Početkom ožujka 1835. g. vjenčani su Jozo Budimir s Tihomišlja kod Gor njeg Vakufa i Ruža Grabovac koja je potjecala iz Duvna, nakon prethodnog odješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog braka sklopljenog “kod turaka” (coram turcis). Nakon javne pokore odriješeni su od ekskomunikacije jer su šerijatski brak sklopili još pred dvije godine.110 Prilog br. 23. 107 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), 1832., br. 10: Voglicze die 12. Jan(uarii) 1832. Praemissis omnibus praemittendis praeter tertiam Denuntiation(ibus) quae ex praevia licentia ob periculum raptus puella ex parte Turcarum habitoque mutuo matrimoniali consensu libero ex utraq(ue) parte per verba de praesenti expresso Ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus in S(acrum) Matrimonium conjunxi Eliam fil(ium) Thomae Milishich de V alias Shekeria de Voglicze, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Annae Juriçevich de eadem Villa, cum Joanna filia d(efunct)i Petri Majdangich alias Jerkovich de Privor, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Cathar(inae) Leppan de Dobroshin, quibus sub Missae Sacrif(ici)o benedictio nuptialis data fuit praesentibus testibus Paulo Milishich, et Gregorio Bradich de Gorgni Vakuf. 108 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god., 1835., br. 92: [Die 25. Febr(uarii) 1835.] Xdrimczi. Marcum caelibem fil(ium) Michaelis Majdangich de Xdrimczi, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Clarae Grubishich de Boglkovacz, cum virgine Angela fil(ia) d(efunct) i Joannis Raiç de Krançich Parochiae Rammensis, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Andreae Gialtich de eodem loco. Testes fuerunt Philippus Perrich, ac Elias Grubisha de Boglkovacz N(ota) B(ene) Quia puella adducta fuit ex Parochia Rammensi, et contraxit matrimonium cum suo sponso apud Turcas; ideo auctoritate R(everendi) P(atris) Vicarii foranei praevie paenitentiati, ac ab excommunicatione absoluti fuerunt tam sponsi, quam eorum coadjutores, et in Parochia Rammensi denuntiationes facta fuerunt. 109 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1835., br. 103: [Die 2. Martii 1835.] Teomiscgle Josephum fil(ium) Michaelis Budimir de Teomiscgle ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Georgia Mashich de Dalmatia, cum Rosa fil(ia) Joannis Grabovacz origine de Duvno, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Matihiae Bonich de Duvno. Testes fuerunt Michael Budimir P(ater) Sponsi, ac Stephanus Ivosc de Okolische N(ota) B(ene) Hi ante biennium Matrimonium contraxerant coram turcis post Paenit(entiam) publicam absoluti fuerunt ab excom(unicatione) eorumq(ue) Denuntiationes ommissa fuerant auctorit(ate) Ill(ustrissi)mi D(omi)ni Vic(arii) Ap(osto)lici 110 158 Ante Škegro Skopjanski su se katolici zbog otmica po islamskim sudištima povlačili i na samom kraju osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine. Među njima je bio i bogati bugojanski trgovac Niko Batinić-Pavlović,111 koji je 1873. g. oteo kćer Nike Jurkića iz Livna kako bi njome oženio sina.112 - Brakovi sklopljeni pod izravnom prisilom muslimana Skopjanske matične knjige vjenčanih registrirala su i vjenčanja katolika pod izravnom prisilom “Turaka”. Fra Šimun iz Skopja pod prisilom je 1772. g. vjenčao Ivana Vidovića sa Seoca kod Gornjeg Vakufa i Adrijanu Milićević iz Ričice kod Gornjeg Vakufa. Čak su i svjedoci na vjenčanju bili muslimani, neki Usein-aga Bišćanin i Asan-baša Trakus.113 Skopjanski župnik fra Antun Lepan zbog “velike prijetnje” vjenčao je 1772. g. Miju Grgasovića i Anicu Cvitanović, premda mladenka nije bila oteta.114 - Strah od Turaka, “Saracena” odnosno muslimana Skopjanske matične knjige bilježe više šerijatskih vjenčanja sklopljenih zbog “straha od Turaka”, “Saracena” odnosno muslimana. Nije precizirano što se pod tim podrazumijevalo, premda nije teško pretpostaviti da se radilo o strahu od otmice katolkinjā i njihova prisilna udaja za muslimane. Najstarija bilješka o tome je s početka veljače 1768. g., kada je skopjanski župnik fra Sti pan Kovačević u “strahu od Turaka” bez ijednog navještenja vjenčao Marka Kovačevića iz Gornjeg Vakufa i Stanu Antunović iz Odžaka kod Bugojna.115 Nakon jednog navještenja (od potrebna tri) skopjanski župnik fra Antun Lepan potajno je krajem sječnja 1773. g. “zaradi straha turskega” vjenčao Jakova Bilaćevića i Jelu Milišić.116 Idem P(ater) Franc(is)cus Capellanus Sub Missa cum Be(ne)d(iction)e nuptiali copulavit. Nikola Batinić-Pavlović, trgovac, preminuo 27. kolovoza 1896. g. u 84. godini života u Bugojnu. Pokopan u Čaušlijama 28. kolovoza 1896. Usp. Matica umrlih Bugojno, sv. III, 1893.-1906., str. 37, br. 103. 111 Prilog br. 24. 112 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., nr. 6: Die 25. F(e)br(ua) rii 1772.6. Po naredbi s(vete) m(ajke) C(arkve) vinča ja fra Šimun iz (S)kopja župnik vinča na silu Ivana sina pok(oinog) Antone Vidovića (sa) Selaca s Adrianom ćerju pok(oinog) Tome Milićevića iz Ričice. Svidoci Useinaga Bišćanin i Asan baša Trakus. 113 Bilj. br. 12. 114 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1768., br. 42: Die 9. Februarij 1768. Budući in periculo od Turaka i nesmiduć navistiti tako usudiv se ja fra Stipan Kovačević parok p(er) v(erba de) p(resentis) vinča Marka sina Jozipa Kovačevića iz Vakupa Stanom kćerju Andria Antunovića od Odžaka prid svidoci Jakovom Šendićem i Markom Kulukčića. 115 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1773., br. 17: Die 24. Januarij 1773. Ja fra Antun Lepan parok skopjanski navistivši jedan put ne mogući više zaradi strah turskega, združi u sveti sakrament od ženidbe Jakova sina Nikole Bilaćevića i Šimunice od 116 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 159 Naredne 1774. g. skopjanski župnik je “zarad smutnje od Turaka” i uda ljenosti koje su mladenci prešli kako bi sklopili brak, bez potvrde o neženstvu vjenčao Andriju Ivankovića iz župe Velika u bosanskoj Posavini s Lucijom Barišić.117 Po odobrenju skopjanskog župnika, kupreški kapelan fra Filip Gabrić sredinom studenoga 1801. g. vjenčao je Lovru Barišića iz Donjeg Skoplja (Bugojna) i Šimu Jakir koja je bila iz Brela kod Makarske, nakon prethod nog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije]. Kadiji ih je uputio župnik, zbog straha od Turaka (“comminationibus Turcarum”).118 Krajem studenog 1802. g. bez ijednog navještenja vjenčan je Petar Tirić iz Gornjeg Vakufa, zbog bojazni da mu ženidbu ne ometu Turci. O kakvom se strahu radilo vidi se i iz toga što je župnik u matične knjige zaboravio čak upisati mladenkino ime.119 Krajem veljače 1819. g. zbog straha od nasilja bahatih Turaka (praepotentium Turcarum), a uz suglasnost apostolskog vikara fra Augustina Mileti ća, skopjanski kapelan fra Andrija Alaupović vjenčao je Matu Ivoša iz Golog Brda i Ivu Maras iz Gračanice.120 Marinovića s Jelom ćerju Luke Milišića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Kate. Svidoci Miat Marinović, Petar i Stipan Ivanković i ovo bi pod muče. Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1774., br. 8: Die 19. Januarij 1774. Isti dan kako gori. Budući izpunjena svaka koja se iziskuju od sv(ete) Carkve i ne naodeći zaprike kakve zakonite, a budući taka potriba jedno zarad smutne od Turaka, drugo zarad dalečine, vinča brez police Andriu brata rečenoga Jure Ivankovića iz Velike s Luciom kćerju Antona Barišića i pokojne Mande od Bučića. Biše svidoci Pilip Milićević i Mara Milićevića. 117 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 39: Doglne Skopje. Die 15 9bris 1801. Premissis omnibus 3bus Den(untiationi)bus Continuis tribus diebus Festivis, et nullo interveniente Impedimento Canonico, auditis tamen importunis Comminationibus Turcarum, Andream filium Andreae def(unc)ti Bariscich, Laurentium, et ejus L(egitimae) Conjugis Lucie Kovaçevich a Radoboglja: Nec non Simeonam Filiam def(unc)ti Marci Jacir a Brela: et ejus def(unc)tae Luciae Barcugljev prius ad profanum Tribunal Compareri jussi, deinde per Venerandum Patrem Filippum Gabrich Capellanum Cuprisensem, eos Vinculo Matrimoniis, per Verba de presenti, innodavi Curavi. Coram Testibus in Cupris asistentibus. 118 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1802., br. 40: Vacuk (sic!), die 23 9bris 1802. Ommisis o(mn)ibus Den(un)t(iationi)bus, 3bus diebus Festivis ob Circumsentionem Turcarum apparentem excogitatam imo Sparsam iniquo Animo probabilius a Petro Tyrich, et nemine Contrario, Suum finem obtineati, Nullo tamen alio exacto Canonico Impedimento; Ideo Franciscum filium Petri Tyrich, ac ejus L(egitimae) Conjugis (sic!). 119 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1819., br. 59: Fr(ater) Augustinus Milletich Ord(inis) Fratrum Minorum S(ancti) P(atriarchi) Francisci de Observantia, Dei et Apostolicae Sanctae Sedis gratia Episcopus Dauliensis et Vicarius Ap(osto)licus in Bosna Argentino Otthomana Ad evitanda gravia damna ex parte praepotentium Turcarum dispensamus duas denuntiationes Matrimoniales Matheo filio def(unc)ti Joannis Ivosc Parochia Skopjensis, et Joannae filiae def(uncti) Chrysanthi Maras de eadem Parochia, 120 160 Ante Škegro Skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović krajem veljače 1832. g. vjenčao je Nikolu Milića rečenog Iviš iz Sebešića i Ivu Dadić iz Glavica kod Bugojna. Po odobrenju skopjanskog župnika fra Marijana Jakovljevića pret hodno su kod fojničkog kadije sklopili šerijatski brak kako bi mladenku spa sili od Ibrišimbega Aračića iz Glavica kod Bugojna.121 - Nepoznati razlozi odnosno “usljed nemara” mladenaca Matične knjige župe Skopje ne objašnjavaju zbog kojih je razloga sklopljena većina šerijatskih brakova od strane katolika. Prije katoličkog vjenčanja, parovi vjenčani kod kadijā i mulā morali su biti odrješeni od izopćenja u koje su upa dali samim tim vjenčanjima. Prvo je registrirano 1778. g. Župnik fra Jozip Ivić po pismenom odobrenju biskupa fra Marka Dobretića, upravitelja Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni (1772.-1784.), bez ijednog je navještenja potajno vjenčao Miju Marasa i Jakovicu iz Studenaca kod Imotskog.122 Skopjanski župnik fra Ambrozije Vučković u svibnju 1778. g. vjenčao je dva para koji su sklopili šerijatska vjenčanja, prethodno ih odrješivši od izop ćenja u koje su upali zbog “u nemaru skopljenog braka kod svjetovnog suca” quatenus iis non obstantibus, praemissa unica Denuncitatione, praemissisque omnibus aliis de jure praemittendis, Si nullum Canonicum obstiterit impedimentum, matrimonialiter conjungi possint, ac valeant, hac Dispensatione una cum actu celebrati Matrimonii in libro Copulatorum descripta. Datum Fojniczae in Conv(en)tu S(anctu) Spiritus die 15. Februarii 1819. Fr(ater) Aug(ustinu)s Ep(iscop)us Daulien(sis) et Vicar(iu)s Ap(osto)licus Bosnen(sis) m(anu) p(ropria) Gratis omnino quoad haec Curiam Ep(istopa)lem De Mand(atu) D(omi)nis Suae Ill(ustrissi)mae ac R(everendissi)mae Fr(ater) Marianus Jakovglievich Secret(arius) m(anu) p(ropria) Golo Bardo = Die 22 Februarii 1819. Premissa unica tantum denuntiatione die Festivo, duabus aliis dispensatis ab Ill(ustrissi)mo, ac R(everendisssi)mo D(omi)no Augustino Miletich ob causas mox Superius recensitas, nulloq(ue) can(oni)co Imp(e)d(imen)to detecto. Ego Fr(ater) Andreas Alaupovich Soc(ius) R(everenci) Parochi interrogavi Mathaeum filium def(unc)ti Joannis Ivosc de Gollo Bardo, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) pie def(unc) tae Thomasiae Salapich de Proloxacz; nec non Joannam filiam pie defuncti Chrysanthi Maras, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Josephae Bartulovich de Graçanicza, eorumq(ue) mutuo consensu prius habito per verba de praesenti eosdem mutrimonii vicnulo innodavi cum benedictione nuptiali; coram testibus, videlicet, Nicolao Ivosc, et Antonio Sceremet. Prilog br. 25. 121 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 30: Die 25 Jan(uarii) 1778. Omnibus denuntiationibus omissis ex facultate ab Illus(trissimo) et Rev(eren)d(issi) mo Do(mi)no Ordinario mihi scripto concessa Ego F(rater) Joseph Ivich de Duvno, Micaelem filium Philippi Maras, et Jacobam de Studenczi interrogavi eorumque mutuo consensu habito p(er) verba de presenti privati in Domo cujusdem christiani matrimnio conjunxi prius coram toto populo absolvendo eos a vinculo Excomunicationis, in quod propter crimen conjunctionis apud judicem profanum prerecursum; presentibus testibus notis Luca nempe Kesckich Phi(li)ppo Milichevich, Michaele Kakegl, et Petro Lagatar. 122 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 161 odnosno “sklopljenog nepotpunog bračnog ugovora kod kadije”. Bili su to Frano Božić iz Crnića kod Bugojna i Jelena Petrićević123 te Andrija Ribičić iz Duvna i Ivanica Zvirac s Paloča kod Gornjeg Vakufa.124 Po odobrenju biskupovog izvanjskog vikara i administratora Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni Ivana Skočibušića, skopjanski je župnik krajem svibnja 1793. g., nakon oslobođenja od ekskomunikacije, bez ijednog navje štenja potajno vjenčao Petra Kunkića s Pidriša kod Gornjeg Vakufa s nekom Anđom Šećiević.125 Krajem svibnja 1793. g. na isti je način iz istog razloga potajno vjenčao i Ivana Tustonju s Vickom Glavašević - obadvoje s Lužana kod Bugojna. Pret hodno ih je tijekom sv. mise u Bistrici odriješio od ekskomunikacije u koju su upali zbog šerijatskog vjenčanja.126 S odobrenjem izvanjskog biskupskog vikara fa Ante Lepana, skopjanski župnik fra Ivan Mirčeta početkom veljače 1796. g. vjenčao je Petra Lepanovića Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 42: Die 14 Maij 1778. Ego Fr(ater) Ambrosius Vucskovich Parochus habita Licentia ab Ill(ustrissi)mo ac R(e) v(eren)d(issi) mo D(omi)no D(omi)no Marco Dobretich Ep(isco)po Eretrian(o) Etc. absolvi ab Excom(m)unicatione, in qua incurrerunt Contrahendo Matrimonium apud Profanum judicem et Copulavi Eosdem in Matrimonium, nempe Franciscum Boxich a Loco Cernische cum Helena filia Petri Petrichevich: testes fuerunt Georgius Sistov, et Joanna Ssistov omnes a Loco Cernische. 123 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 43: Die 18 Maij 1778. Ego Fr(ater) Ambrosius Vuskovich Parochus obtenta Licentia ab Ill(ustrissi)mo ac R(e)v(eren)d(issi)mo D(omi)no Marco Dobretich Ep(isco)po Eretrian(o) Et absolvi ab Excom(m)unicatione in qua incurrerunt ob Contractu invalide Matrimonium apud Kadia:/ et Eosdem Copulavi in Matrimonium nempe Andream filium Joannis Ribicich a Duvno et ejus Leg(itimae) Con(jugis) ursulae Barissich Cum Joanna filia Spiridionis Zviracz a Paloc Praesentibus Hjeronimo Milunovich, et Rosa Marincich a Pidriss. 124 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), 1793., br. 64: Die 25. Maji 1793. Ommissis omnibus denuntiationib(us) ob prerecursum ad profanum Judicem Kadia habita postmodum licentia ab Adm(administratore) R(everendo) P(atre) ex Ministro Prov(inciae) Vicario Foraneo Diocesani coram Populo inter Missarum Solemnia ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac interim clandestine in matrimonium conjunxi eos prius interogando de muto consensu p(er) verba de presenti, nempe Petrum filium Joannis Kunkich à Pidrisc, et Angelam filiam quondam Micahelis Scechievich, presentib(ust) tetib(us) Josepho Kunkich, et Joanne Marinçich. 125 126 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1793., br. 65: Die 27. Maji 1793. Ommissis omnib(us) denuntiationib(us) ob prerecursum ad profanum Judicem habita postmodum auctoritate ab Adm(inistratore) R(everendo) P(atre) Joanne Scoçibussich et Vicario Foraneo Episcopali inter Missarum Solemnia Bistrice celebrata coram Populo ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac tandem clandestine matrimonio copulavi eos prius interrogando de muto consensu p(er) verba de presenti, nempe Joannem filium quondam Gregorii Tustognich à Luxane, et Vitaliam filiam Natalis Glavassevich à Luxane Presentib(us) testib(us) Jacobo Tustognich, et Andrea Jurichevich à Voglice. 162 Ante Škegro iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Ružu Bonić iz Ždrimaca kod Gornjeg Vakufa.127 Dan kasnije 1796. g. isti župnik pod istim uvjetima na isti način vjenčao je i Božu Budimira s Marijom Keškić iz Zanesovića kod Bugojna.128 Skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća krajem svibnja 1798. g. vjenčao je Lovru Levardića i Jelu Jurićević, prethodno ih odriješivši od ekskomunikacije za što mu je odobrenje dao biskup fra Grga Ilijić Varešanin vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni (1799.-1813.). U crkvenu kaznu upali su zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije].129 Skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća potajno je u lipnju 1799. g. vjenčao Stipu Pipličića i Jelenu Margetić, nakon suglasnosti za odrješenje od ekskomunikacije koju mu je dao fra Mato Iveka generalni vikar biskupa Grge Ilijića Varešanina. U kaznu su upali zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije].130 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 106: Die 3. Februarii 1796. Ommissis omnib(us) denuntiationib(us) ob prerecursum ad Profanum Judicem, habita postmodum auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan et Deff(initore) act(uali) Prov(inci)e et Vicario Foraneo Episcopali ab excomunicatione absolvi ac penitentiam injunxi, atque posmodum tandem clandestine matrimonio copulavi. Ego Fr(ater) J(oannes) Mirçeta Parochus Scop(iensis) prius eos interrogando de mutuo consensu p(er) verba de presenti, nempe Petrum filium Joannis Leppanovich à Dobrossin, ejusq(ue) legit(imae) Conjug(is) Catharine Stipich à Paloç, et Rosam filiam piè def(unc)ti Michaelis Bonich à Zdrimczi, ejusq(ue) Legit(imae) Conjug(is) Angele Zvirçevich, presentib(us) testib(us) Georgio Bulaich, et Jacobo Leppan. 127 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 107: Die 3. Februarii 1796. Ommissis omnibus denutiationib(us) ob prerecursum ad Profanum Judicem, habita postmodum auctoritate a R(everendo) P(atre) Antonio Leppan Dis(creto) actu(ali) Prov(inciae) et Vicario Foraneo Epis(copa)li inter Missarum Solemnia Vilichia=Poglie celebrata publice coram populo ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac tandem clandestine matrimonio copulavi. Ego Fr(ater) Joan(nes) Mirçeta Parochus Scop(iensis) eos prius interrogando de mutuo consensu p(er) verba de presenti, nempe Natalem filium Michaelis Budimirovich à Zanesenovichi, ejus(ue) legit(imae) conjugis Magdalene Jelavich, et Mariam filiam Matthei Kesckich ejusq(ue) legiti(imae) quondam Marie Mattetich, presentib(us) testib(us) Nicolao Harambassich, et Marco Budimir. 128 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1798., br. 36: Die 24. Maji 1798. Omissis omnib(us) denunc(iationibus) ob prerecursum ad Profanum Judicem, postmodum habita facultate ab Ill(ustrissi)mo, et R(everendissi)mo D(omi)no Gregorio à Varess Ep(isco)po Ruspensi ab excomunicatione absolvi coram Populo et Pentitentiam injunxi jam ordinatam, ac premissa Sacramentali Confessione, postmodum clandestionè copulavi Ego F(rater) Joseph à Biach et Diff(initor), et Parochus Laurentium fil(ium) piè def(uncti) Matthei Levardich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) piè def(uncti) Vite Lorinçevich (sic!) et Helenam fil(iam) Nicolai Jurichevich, ejusq(ue) Leg(itimae) conj(ugis) piè def(uncte) Lucie Taslich prius habito eorum consensu p(er) verba de presenti. Testes fuerunt Didacus Martich de gollo=bardo, et Antonio Radoss de Czarniçje. 129 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1799., br. 57: Die 19. Junii 1799. Omissis Omnib(us) Denunt(iationibus) ob prerecursu ad Profanum Judicem, et habita postmodum auctoritate ab Adm(inistratore) R(everendo) P(at)re Mattheo Ivveka Vicario 130 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 163 Među brakovima sklopljenim kod “bezbožnog suca” [kadije] bio je i onaj Jakova Šušnjare i Ive Grubišić, koje je u listopadu 1801. g. nakon odrješenja od ekskomunikacije vjenčao skopjanski župnik fra Mato Krističević. Kadija ih je vjenčao zbog “neugodnih zaruka”.131 Početkom siječnja 1804. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno je vjenčao Antu Kolovrata i Ceciliju Jazidžić, nakon prethodnog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijatskog braka.132 Nakon što ih je prethodno po odobrenju biskupovog vikara fra Mate Ivekića odrješio od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijat skog braka, skopjanski župnik fra Ilija Glavočević početkom siječnja 1804. g. vjenčao je Luku Milića s Vrsa kod Gornjeg Vakufa s Lucijom Dugić.133 Sredinom veljače 1804. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno je vjenčao Matu Uložnika sa Zvizda kod Gornjeg Vakufa i Katu Klišanin, prethodno ih odriješivši od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijatskog braka.134 G(enera)le Episcopi, ab excomunicatione absolvi ac penitentiam injunxi premissa prius Sacramentali Confessione; clandestine copulavi Ego F(rater) Joseph à Biach immediatus Parochus, et Gvard(ian)us Stephanum Fili(u)m Josephi Pipliçich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Zovkovich, et Helenam fil(iam) Gregorii Marghetich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Lucie Mlicotich de Imoski, interogando eos de mutuo Consensu, quem prius habito p(er) verba de presenti. Testes fuere Joseph Pater ut Sup(r)a et Scime(o) n Sussgnarich de Jaggnid. Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 38: Voglicze In Mense 8bri 1801. Omissis o(mn)ibus Den(un)t(iationi)bus ob importuna Contracta Sponsalia, et postea recursum ad profanum Judicem. Ego Fr(ater) Mattheus Christichevich Parochus, habita prius Licentia ab Adm(instratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka, Vicario Generale; absolvi ab Excommunicatione Jacobum filium def(unc)ti Michaelis Susgnar et Joannam Martini Grubixich; Deinde eos per Verba de presenti Copulavi in matrimonium presentibus Testibus, Vid(elicet) Michaele Jurichevich, et Nicolao Nicolich. 131 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 97: Die 6. Jan(uarii) 1804. Omissis omnibus Denunciationibus quia ad Kadia prima obiverunt Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus, obtenta prius Licenita ab Ad(ministratore) R(everendo) P(atre) Matthei Ivekich Vicario Generale absolvi prius a ab (sic!) excomunicatione coram Populo Antonium Collovrat et czecilia jazigichia. Deinde privatim eosdem per verba de presenti in Matrimonium Copulavi nulo impedimento allio o ostente (sic!), coram Testibus Petro Collo=vrat josepho jazigich et Anna Bugliançich omnes ex ac (sic!) Parochia. 132 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 100: Die 10 Januarii 1804 varse. Omissis omnibus Denuntiationibus quia ad Cadiam prima obtiverunt. Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus, obt(en)ta prius Licentiam ab Adm(inistrato)re Rev(eren)d(o) P(atre) Mattheo Ivekich vicario Ep(iscopa)le, De inde privatim per verba De presenti in Matrimonium Copulavi Lucam filium Gregorii Milich ejus Leg(itimae) Rose N. (sic!) et Luciam filiam Pii Andree Gudichia ac ejus Elene Petrovichia cora(m) Testibus Paulo Milich et Marco Matich. 133 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 113: Zvizde Die 13 Febr(uarii) (Omissis) omnibus Denuntiationibus quia ad Kadiam obtiverunt. Ego Fr(ater) 134 164 Ante Škegro Nakon prethodnog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodno sklopljenog šerijatskog braka, početkom svibnja 1804. g. skopjan ski župnik vjenčao je Juru Levardić i Jelu Kelavić.135 Sredinom ožujka 1805. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno je vjenčao Božu Svirčevića i Jelu Pravdić, koji su prethodno sklopili brak kod “bezbožnog sudca” [kadije].136 Skopjanski župnik fra Marko Ostojić sredinom kolovoza 1822. g. vjenčao je Ivu Milićevića iz Sebešića kod Novog Travnika i Josipu Pleić, nakon odr ješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja braka kod fojničkog kadije.137 Iz nepoznatih razloga Mato Nemčić iz Vrpeći i Anđa Antić s Kupresa sklo pili su brak kod “bezbožnog sudca” [kadije], zbog čega su upali u ekskomuni kaciju od koje ih je odrješio skopjanski kapelan fra Mato Antunović i vjenčao početkom veljače 1827. g.138 Elias Glavoçevich obtenta prius Licentiam jam ab Ad(ministratore) R(everndo) P(atre) Mattheo Ivekich vicario Generale deinde privatim, perverba depresenti (sic!) in matrimonium Copulavi, Matheum Filium Elie Uloxnik et ejus Leg(itimae) Rose Banorichia, et Katthia Filia Pii Def(unc)ti Antonii Klisanin ejusq(ue) Lucie Ojkavichia de vinicza, eorum mutuo consensu per verba de presenti copulavi in matrimonio, coram testibus Petro Uloxnik et Jacobo Kallem et Luciae Frankovichia. Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 122: Glavicze die 4 Maij 1804 omissis omnibus Denuntiationibus, quia ad Cadiam Primo abiverunt. Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich; obtenta prius Licentiam Ab Ad(ministratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka vicario Generale deinde privatim copula (sic!), prius Publice absolvi videlicet Giorgium filium Pii Def(uncti) Matthei Levardich et ejus Leg(itimae) Vida Lorinçevichia, cum Ellena Mariani Pii Def(unc)ti Kelavichia et ejus Joanna Molichi perverba de present(ti) inmatrimonium co(niun)gi coram Testibus vid(elicet) Paulo Knesevich et Matthe(o) Knexevich. 135 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1805., br 52: Die 16. Martii 1805. Premissis 3bus renuntiationibus 3bus diebus festivis cotivanikam (sic!) in natura, prius despesata apud Profanum judicum et postea apud Ecc(l)esiam Ego Elias Glavoçevich interogavi Natalem filium Pie Def(uncti) Joannis Svirçevich et ejus Pie def(uncte) Marie Dolichia, et Elenam filia(m) Pii fid(el)ii Luce Pravdichia, et Rose ejus Simichia, habito eorum mutuo consensu per verba de presenti copulavi in Matrimonium private, coram testibus vid(elicet) Jacobo et Francisco Martich..... (sic!). 136 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1822., br. 57: Sebjexic. Die 16. Augusti 1822. Praemissa prius publica absolutione a majori Excomunicatione, in quam mox dicendi incurerant ob Matrimonium contractum apud profanum Fojnicensem Judicem; item approbatione in doctrina Christiana, sacra Sinaxi, nec non 3bus Di(e)bus nulloque canonico imp(e)d(imen)to detecto: Ego Fr(ater) Marcus Ostoich Parochus hujus loci habita facultate ab Ill(ustrissi)mo, et R(everendis)s(i)mo nostro Ordinario Joannem filium defuncti Eliae Millichevich olim de Mujakovich, et ejus L(egitiame) C(onsortis) Annae Boscgniak, nec non Josepham filiam Eliae Pleich, et legitimae ejus Conjugis d(e)f(unc)tae Simeone Vukadinovich, quorum habito mutuo libero consensu, eosdem Matrimonii viculo innodavi coram Testibus Georgio Shapina, et Gregorio Tommich de Vacup. 137 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1827., nr. 92: Varpech die 5a Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et utriusq(ue) approbatione in Doctrina X(risti)ana 138 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 165 Premda se njihov slučaj spominje u pismu kojeg je u ime biskupa fra Au gustina Miletića skopjanskom župniku fra Marijanu Jakovljeviću uputio fra Ivo Glavadanović,139 nije jasno zbog čega su se kod “bezbožnog sudca” [ka dije] vjenčali Pavo Bubalo iz Gornjeg Vakufa koji je bio od Imotskog i Marta Vuletić iz Krupe kod Gornjeg Vakufa. Nakon prethodnog odrješenja od ek skomunikacije vjenčani su krajem siječnja 1828. g.140 Iz nepoznatog razloga brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su Sti po Ramljak rečeni Grubiša iz Sebešića kod Novog Travnika i Matija Brkić s Vrsa kod Gornjeg Vakufa. Nakon odrješenja od ekskomunikacije krajem veljače 1832. g. vjenčao ih je tijekom mise skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević.141 factisq(ue) tribus denuntiationibus tribus diebus festibvis intra Missarum Solemnia juxta praescriptum s(acrissimi) Conc(ilii) Trid(entini) nulloq(ue) Can(oni)co imp(e)d(imen)to detecto; praemissa item publica absolutine a majori excomunicatione in qua mox dicendi incurrerant ob contractum Matrimonium coram Judice profano, sacramentali confessione, sacraq(ue) Sinaxi postmodum a contrahentibus praemissa tandem. Ego Fr(ater) Matthaeus Antonovich Socius Parochi jussu ejusdem palam interogavi de consensu in matrimonium Matthaeum fil(ium) Josephi Nemçich ex pago Varpech ejusq(ue) legitimae Consortis d(e) f(unc)tae Catharinae Matich de Duvno. Nec non Angelam filiam d(e)f(unc)ti Georgii Antich de Kupris, et ejus legitimae Conj(ugis) Catharine Rastegoracz de Kupris; quorum mutuo liberoq(ue) consensu habito per verba de praesenti expresso illos Matrimonii vinculo ligavi Juvenem cum Virgine, eisq(ue) Solemniter benedixi. Testes hujus copulationis fuere Matthaeus Ivançevich et Philippus Budimir ambo ex hac Parochia Skopjensi. Škegro, 2013., br. XLII. 139 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828., br. 128: Gorgni = Vakuff die 29. Januarii 1828. Praemissis de Jure praemittendis, habitoque mutuo consensu Matrimoniali p(er) verba de praesenti expresso, item facta absolutione abs excomunicatione, quam incurerunt contrahentes Matrimonium coram profano Judice; qui supra in Matrimonium coniunxi Paulum F(ilium) D(efuncti) Peri Bubalo ex Immota, eiusq(ue) C(oniugis) L(egitimae) D(efunctae) Mandalenae Pashtennakovich ex eodem loco, et Martam F(iliam) Bartholomaei Vuletich ex Krupa, eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Simonae Pipunich de Rakitno. Testib(us) Luca Karogliakich, et Marcous Radich. 140 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1832., br. 46: Sebeshich Praemissa approbatione in Doctrina Christiana tribusq(ue) Denuntiationibus tribus diebus fest tivis nuloq(ue) can(oni)co imped(imento) detecto praemissa idem paenitentia publica ac absolutione ab excommunicatione in quam inciderunt ob matrimonium coram profano Judice prius contractum; praemissa quoq(ue) Sacram(enta)li Conf(essio)ne, et Com(munio)ne, ac habito mutuo contrahentium libero consensu die 27. Febr(uarii) P(ater) Michael Zubich rogatus a Parocho sub Sacrificio Missae cum bened(ictione) nuptiali copulavit Stephanum fil(ium) Georgii Ramgliak alias Grubisha de Sebeshich, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Rosae Malekin de Ramma, cum Mathia fil(i)a Hieronymi Barkich de Varse, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Petronillae Kvesich de Erczegovina: praesentibus testibus Petro Ramgliak de Sebeshich, et Josephus Filipovich de Jajcze. Die 27. Februarii 1832. Praemissis omnibus, et Singulis de jure premittendis, nulloq(ue) canonico imped(iment)o detecto, ac habito mutuo matrimoniali consensu per verba de praesenti expresso Ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus sub Missae Sacrificio et cum bened(iction)e nuptiali copulavi in matrimonium sequentes. 141 Ante Škegro 166 Zaključak Katolike su na vjenčanja kod kadija i mula, odnosno drugih islamskih duž nosnika na području Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni, upućivali brojni razlozi. Najčešći je bila svojevrsna zaštita po šerijatu vjenčanih djevo jaka i žena od prisilne islamizacije odnosno vjenčanja za muslimane. Kad nije bilo drugog izlaza, katolike su na šerijatska vjenčanja upućivali i katolički svećenici, koji su u njima vidjeli i mogućnost izbjegavanja otpora roditelja i rodbine sklapanju pojedinih brakova. Na sklapanje šerijatskih brakova odlu čivali su se i sami parovi, uglavnom zbog zapreka koje su im priječile katolič ka vjenčanja, kakve su primjerice bile otmice odnosno umaknuća mladenki, blisko krvno srodstvo, neriješene prethodne bračne veze, mogućnost lakog razrješavanja braka, poligamija i sl. Premda su samim sklapanjem šerijatskih brakova upadali u kaznu ekskomunikacije iz Katoličke crkve, takvi su parovi nastojali sklopiti i crkveni brak. Za to su prethodno trebali biti odriješeni od ekskomunikacije te izvršiti kazne koje su propisivali upravitelji Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni odnosno drugi dostojanstvenici Katoličke crk ve. Matične knjige vjenčanih župe Skopje, pisma župnicima i kapelanima te drugi dokumenti potvrđuju da ih je većina pokore - koje nisu bile ni lake ni jednostavne ni kratkotrajne, izvršila te se vjenčala u Katoličkoj crkvi. Poput onih u župi Skopje, katolici su šerijatska vjenčanja sklapali i drugdje po Apo stolskom vikarijatu u otomanskoj Bosni. O tome svjedoče sačuvane župne matične knjige, prepiska apostolskih vikara sa župnicima i drugim odgovor nim osobama Katoličke crkve na području Apostolskog vikarijata u otoman skoj Bosni i drugdje, franjevački ljetopisi i kronike kao i druga vrela. Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 167 Prilozi Prilog br. 1. Svjedočanstvo o umorstvu katoličkog župnika od strane kadije u Prozoru 1745. g.142 “Tako pri njegovoj (biskupa Dragićevića) viziti u Rami godine 1745. prvih dana srpnja užasan se je prigođaj zbio. Taj prigođaj, u koliko se još živo sje ćam čitane crtice u prvom protokolu, ovako se zbio: u selu Proslapu u Rami, neki Mrižić opak i bezbožan oženio sina s curom, u koju se on isti kao udo vac zaljubio, ali sluteć da ne će htjeti za njeg poći, isprosi je za sina i vjenča. Poslije je od sina preotme, te je s njom griješno živio. Sin je donekle trpio taj očev bezbožni postupak, pa kad nije mogo lijepim načinom oca od zlodjela odvratiti, tuži ga župniku, no pokraj svih očinskih opomena pouka župnikovih, ostane Mriža tvrdokoran u zloći nečuvenoj. Zato ga župnik prituži biskupu, koji odredi, ako Mriža ne odustane od svog bezbožnog življenja s nevjestom kroz vrijeme određeno, da ga porad javnog zločina javno izopći, da bi potom vjernici spasonosni primjer imali. No Mriža je i dalje osto tvrdokoran. Kad je rečene godine 1745. biskup došo u vizitu, opet je nastojo zabludjelu ovcu privesti na put spasenja, te ga je pozvo: ali on nije htjeo doći svom nadpastiru, nego je otišo svom gospodaru Rustanbegu Belajiću (čiji je valjda kmet bio) te zajedno skuju urotu, kako će i biskupa i župnika skinuti s vrata. Tuže i biskupa i župnika kod kadije u Prozoru, da Mrižiću otimaju ženu i sinu daju. Kadija pozove župnika s biskupom na davu (parnicu) da se tužba riješi po šerijatu. Župnik fra Jako iz Lašve i biskup odmah se zlu doslute, te biskup preko plani ne k Skoplju u Dobrošin bijegom se ukloni, dočim je župnik moro pred kadiju doći. Kad je fra Jako došo u konak (sudnicu), kojoj se pravije kaže mešćema (meskeme), pred kadiju, našo je bega Belajića već sjedeć kod njega i Mrižu. Kad je župnik pred kadijom stao davu trgati, upita ga kadija: Kako ti, fratre, smiješ ženu otimati ovomu, pak je njegovu sinu davati? Na to fra Jako primjeti: Efendija dragi, nije tako, nego taj oteo je ženu svome sinu te s njom živi, a ti dobro, kadija, znaš, da se to protivi i Inđilu i šerijatu. Na to ko bijesan skoči beg Belajić i k’župniku primaknuvši se zaviče: Zar tako krstu? Biva da ja Turčin beg lažem, a ti krstu, da istinu govoriš, je li? Na to hitro trgne jatagan iz pasa, te ga sjuri župniku sa strane po rebro. Župnik je užasno vrisnuo i štropoštao se, te je na rukama po kadijinoj zapovijedi (da se iznese napolje) izdahnuo. Tim bude parnica pred kadijom svršena po šerijatu: begu ništa: župnik zboden umoren, bezbožnik u grješnom životu s nevjestom i dalje osto. Župnik je, čini mi se, na Gmićima i ukopan. Biskup Dragićević, kad je razumio groznu smrt župnika fra Jake, veoma je bio preneražen i potresen, te je Bogu zahvalio, da se na vrijeme uklonio od sigurne, tako grozne nasilničke smrti. Vladić, 2008., 113-115. 142 Ante Škegro 168 Prilog br. 2. Zabilježba o ugrožavanju života katoličkog svećenika od strane katolikā za vrijeme mise143 Zanesenovichi die 2 10bris 1841 / ex hac vita mortali, ad aeternitatem transiit Matthaeus Ivosh, morte improvisa, et quidem in triplici vinculo Excomunicationis, primo, quod pistoletum recte direxerit contra Sacerdotem Sacra in Ara agentem, 2o quod Sacerdotes apud Infideles accusaverit, 3io quod violente rapuerit, Sibi coniugam, quam in profano tribunali copulavit in tam miserabili, flebili, ac periculoso Statu annis fere quindecim vixit. Sepultus extra Coem(eterium) fidelium erat annorum 55 circiter. Zanesenovići, 2 prosinca 1841.: iznenad nom smrću iz propadljivog ovog života u vječnost prijeđe Mato Ivoš, koji je bio u trostrukom okovu ekskomunikacije, prvo: jer je potegnuo pištolj na svećenika dok je služio misu za svetim oltarom; drugo: jer je nevjernicima [muslimanima] tužakao svećenika; treće: jer si je silom ugrabio ženu te ju vjenčao kod bezbožnog sudca [kadije]. U takvom bijednom, žalosnom i pogibeljnom stanju proživio je gotovo petnaest godina. Pokopan je izvan groblja vjernih. Imao je oko 55. godina. Prilog br. 3. Zabilježba o odrješenju od ekskomunikacije odgađane do smrti144 Kordichi die 7 Mai 1839 obiit Magdalena [Nedimovich] illegitima uxor Stephani Gijumur, quae vinculo excomunicationis ligata ob matrimonium coram Judice profano contractum 20 annis absq(ue) reconciliatione vivebat, nihilominus in extremis constituta, sacerdotem vocavit, et ab excomunicatione absoluta/: edicto prius juramento se repraesentandi Superiori Ecclesiastico, si reconvaluerit:/ Sacr(amen)tis Paen(i)t(entiae), extr(emae) Unct(ionis), ac benedictione Ap(osto)lica munita, quibus perceptis illico expiravit. Sepulta in Coem(eterio) loci. An(norum) 70. Kordići, 7 svibnja 1839.: preminu Man da [Nedimović], nezakonita žena Stipe Ćumura, koja je 20 godina živjela neis povjeđena u okovima ekskomunikacije, zbog vjenčanja sklopljenog pred svjetov nim sudcem [kadijom]. Ali bez obzira na sve na kraju je pozvala svećenika, te je odrješena od ekskomunikacije/. Prethod no se obvezala ako ozdravi, da će se naći pred višom crkvenom vlašću:/ Opremlje na je sakramentima ispovjedi, posljed njom pomašću i papinskim blagoslovom, nakon kojih je odmah i izdahnula. Poko pana je u mjesnom groblju. Godina 70. Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883), god. 1841., br. 469. 143 Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883), god. 1839., br. 84. 144 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 169 Prilog br. 4. Zabilježba o udaji katolkinje za muža kojeg joj je odabrao islamski feudalac145 Attestatio necrologica Svjedočanstvo o smrti Universis, ad quos spectat, vel spectabit testor ego infra scriptus socius R(everendi) Parochi Skopiensis, me a fide dignis catholiciis hujus Paroeciae incolis Petrus videlicet Chiurich, et Antonius Valigich audivisse Feminam quandam Luciam od Maricze dictam, e Dalmatia oriundam, circa annum 1800. ad villam hujus Parochiae Prussacz dictam pervenise, ibique apud Dominum Jurkasclich Saracenum servitio se mancipasse, et paulo post Turcico more, profugi quidam Dalmatae famulo ibidem suo, nuptui traditam fuisse, quocum plures procreavit proles, quae omnes elapso anno 1815. peste sublata sunt: post hos Mater quoque ipsarum Lucia memorata miserrime sine Luce, et sine cruce interiit, ejusque pestiferum cadaver cum nemo sepulturae dare vellet ac canibus dilaniatum devoratumque fuit quemadmodum praefati ac fide digni oculati testes, qui Luciam optime norant, retulerunt mihi. In quorum fidem etc. “Svima kojih se tiče, ili će se ticati. Ja svjedok, dolje potpisani pomoćnik ča snog oca skopjanskog, od čestitih sam katolika čuo, župljana ove župe - dakle Petra Ćurića i Ante Valiđića: da je neka žena Lucija rečena od Marice, podrije tlom iz Dalmacije, koja je oko 1800. go dine došla u mjesto Prusac zvano koje se nalazi u ovoj župi, te da se tamo prodala u službu gospodaru Saracenu Jurkašliću. Po turskom običaju, malo poslije je dana za ženu nekom njegovom sluzi, prebje gu iz Dalmacije, kojemu je brojnu djecu izrodila, a koju je minule 1815. godine kuga svu pomorila. Poslije njih i njiho va je majka, spomenuta Lucija, umrla na vrlo bijedan način, bez svijeće i bez križa. Kako ju nitko nije htio pokopati, njezino su okuženo tijelo rastrgali i pož derali psi, kako su mi prenijeli spomenuti i istinoljubivi očevidci, koji su Luciju do bro poznavali. U njihovoj vjeri itd. Datum Skopje die ..... (sic!) Martii 1816. Dano u Skopju dana …. ožujka 1816. god. Ego fr(ater) Georgius Zlokovich Socius Parochi Skopiensis, de Mandato Ill(ustrissi)mi ac R(erendissi)mi D(omi)ni Epi(scopi) f(ratris) Aug(usti)ni Milletich vicarii Ap(osto)l(i)ci ordinarii mei Col(endissi)mi et veritatem investigavi atque ita reperi meaque subscripsi m(anu)p(ropria) Ja brat Jure Zloković pomoćnik skopjanskog župnika, po zapovijedi presvijetlog i prečasnog gospodina biskupa, brata Augustina Miletića moga apostol skog vikara i ordinarija, vrlo poštovanog; istinu sam istražio i tako našao te potpisao vlastitom rukom.” Pismo biskupa fra Augustina Miletića kapelanu župe Skopje fra Juri Zlokoviću od 10. ožuj ka 1816. 145 Ante Škegro 170 Prilog br. 5. Zabilježba o izbavljenju Ane Zuić iz Gornjeg Vakufa od otmičara Bećir-bega146 147 148 149 Travnik = Dolacz die 6a Februarii 1845 Paemissis prius omnibus de jure praemitti solitis habito nempe trina intra Missarum Solem(nia) denuntiatione habito item sacram(entali) Confess(ione) ac Com(munione) cum hic in nostra Parochia tum Travnikiensis, habitoq(ue) mutuo ac Libero contrahentium per verba de praesenti expresso consensu. Illustrissimus ac R(everendi)ssimus D(omi)nus D(ominus) Raphael Barishich Episcopus Azoti(ensis) et Vicarius Ap(ostolicus) hujus Vicariatus copulavit Philippum L(egitimum) f(ilium) Petri Rozich de Gorgni Vakuf cum virg(ine) et ejus Leg(itimae) Georgiae Antunovich ex Ramma, cum virg(ine) Anna f(ilia) Antonii Zuich de Gorgni – Vakuf et ejus L(egitimae) Marthae Siçanich ex eodem loco. Quibus sub sacrif(icio) Missae Benedictio nuptialis data est. Presentibus testibus Matthaeo Çuljak et Joanne Çolich. Brevis de hac Copulatione historia Die 3a Feb(ruarii) dum dictam Annam simul cum reliquis copulandis jungere sacramentaliter voluissemus suo sponso nocte praecedenti per Turcas vi e domo sua fuit rapta, et cum nec verberibus cruciata fidem deserere vellet, mane e domo Becher=Begi dimissa, mox contra tantam violentiam sibi illatam Travnikium petiit, quaerelas apud Vezirium Osman=Nuri Pasha depositura una cum Suo Sponso ac aliis nonullis personis. Postquam autem Harsoal sam Vezirio porexisset et cum Becher Begh citato, Murafa seu Juditio stetisset, et suum sponsum suum virum esse contra omnes calumnias Becher=Begi, declarasset, coram Vezirio. Mox ab Eodem Sententia Travnik = Dolac, 6. veljače 1845.: Is punivši prethodno sve što je po zakonu i običaji, a pošto su također obavljena i tri navještenja pod blagdanskim misama kako ovdje u našoj tako i u Travničkoj župi, i nakon sakramentalne ispovjedi i pričesti, poslije uzajamnog i slobodnog pristanka javno izrečenog pred okuplje nima, preslavni i vrlo poštovani gospo din, gospodin Rafo Barišić, biskup azo tienski i apostolski vikar ovog vikarijata, vjenčao je Pilipa - zakonitog sina Petra Rozića iz Gornjeg Vakufa sa djevojskom i njegove zakonite žene Jurke Antuno vić rodom iz Rame, s djevojkom Anom - kćerkom Ante Zuića iz Gornjeg Vakufa i njegove zakonite žene Marte Sićanić iz istoga mjesta, kojima je pod misnim slav ljem podijeljen ženidbeni blagoslov. Pri sutni svjedoci Mato Čuljak i Ivan Čolić. Kratka bilješka o ovome vjenčanju. Dok smo 3 veljače, zajedno s drugim zaručnici ma, spomenutu Anu namjeravali vjenčati s njezinim zaručnikom, Turci su je noć prije toga oteli, te ju batinama mučili kako bi se odrekla svoje vjere. Ujutro je puštena iz kuće Bećir-bega. Unatoč takvog nasilja koje joj je nanešeno, navaljivala je u Trav nik, kako bi se zajedno sa svojim zaručni kom i s još nekim drugim osobama potu žila pred vezirom Osman=Nuri Pašom147. Nakon što je harsoal148 bio izložen paši te pošto je i Bećir-beg saslušan, nakon mu rafe149 ili presude, pred vezirom se protiv svih Bećir-begovih podlosti izjasnila da hoće da joj muž bude njezin zaručnik. Od mah nakon njezine izjave presuđeno je u Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1845., br. 310. 146 Osman Nuri-paša upravitelj Vilajeta Bosna od 11. studenog 1844. do 1. studenog 1845. 147 Arzùhāl, arzòhāl = predstavka. 148 Muráfa, parnica, presuda. 149 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... pro parte Puella est lata, et saecure domum cum Suo Sponso ire jussa, Sua Illustritus Eos ibidem copulavit ut Supra... 171 djevojčinu korist, te joj je zapovjeđeno da bez straha ide kući sa svojom zaručnikom. Stoga ih je vjenčala njegova svetost… Prilog br. 6. Zabilježba o povratku s islama na katoličanstvo Ive Šistov iz Vesele kod Bugojna150 Golo Brdo. Die 6a Febr(uarii) 1861. Habita prius in Scriptis ab Admodum R(everendo) P(atre) Ministr(o) Prov(incia)li Unaque Pro-Vicario Ap(osto)lico Antonio Vladić facultate quoad Sequens par, nempe: Joannem fil(ium) L(egitimum) Cael(ibem) Andreae Okadar, et Joannam fil(iam) L(egitimam) Virg(ine) Def(unc)ti Petri Šistov de Vesela, ejusque L(egitimae) C(onsortis) Angelae Lučić de eod(em) pago; prodicta Joanna bis ejurata unice Salvifica Fide Christi Jesu, transierat ad detestandam Matumetis Sectam; postque plurima Salutaria monita resipuit, et ad Sacra Ch(ristia)norum rediit, ac peracta injuncta sibi poenitentia ab aposthasia, ac Excommunicatione coram populo absoluta facit; tandem dispensatis tribus Bannis, praemissaq(ue) Salutari Confe(ssione) et Com(munio)ne habitoque Mutuo Matrimoniali Consensu libero, per verba de praesenti expresso, a P(atro) Augustino Peara, Socio Parcohi intra Missarum Solemnia cum Bened(iction)e nuptiali cum Supra dicto Joanne juvene Matrimonio juncta fuit. Testes fuere Natalis Okadar, et Petrus Okadar fratres. Golo Brdo, 6. veljače 1861.: Ovaj nai me par što slijedi, već je zabilježio ča sni otac provincijalni ministar ujedno i apostolski provikar Ante Vladić: Ivana mladića, zakonitog sina Andije Okada ra i Ivu djevojku, zakonitu kći pokojnog Petra Šistova iz Vesele i njegove zako nite žene Anđe Lučić iz istog mjesta. Rečena se Iva dva puta bila odrekla jedinstva Spasonosne Vjere u Krista Isusa te je bila prešla na prokletu mu hamedansku sektu. Nakon brojnih spa sonosnih opomena došavši k sebi, po vratila se svetome kršćanstvu. Nakon što je obavila zadanu joj pokoru zbog otpadništva od kršćanstva i izopćenja iz Crkve pred pukom je odriješena. Nakon što su tri puta bili naviješteni i pošto su obavili spasonosnu ispovijed i pričestili se te javno izrekli uzajamnu i slobodnu bračnu privolu, na kraju ju je pomoćnik župnika otac Augustin Peara vjenčao sa gore rečenim mladićem Ivanom tijekom misnog slavlja te im podijelio ženidbeni blagoslov. Svjedoci su bili braća mladi ća Božo i Petar Okadar. Liber Copulatorum Capellaniae Localis de Scopje Inferius (1844-1883), god. 1861., br. 154. 150 172 Ante Škegro Prilog br. 7. Svjedočenje o katoličkom svećeniku koji je sklopio šerijatski brak151 Iste enim parochus [Alexander, parochus Syrmiensis] coram cadia in uxorem Ersicam acceperat biennio ante Patris adventum magno cum scandalo catholicorum genueratque ex illa duos parvulos unica parturitione. Accessit igitur miserrimus iste, sic male uxoratus ad Patrem ut illum dignaretur a suis criminibus per auditionem generalis confessionis absolvere. Quid vis, inquit Pater, tantum scandalum secreta tantummodo poenitentia detergere et obliterare? Enimvero nequaquam sine publica satisfactione id esse faciendum censeo. Publice ibis ad cadiam, ut tibi suo more det scriptum libellum repudii; deinde coram catholicis promittes illam a te relinquendam esse adhibito iuramento, teque sacramentali confessione tantum sacrilegii scelus deleturum, postremo publice coram populo ante altare in templo S. Andreae poenitentiam postulaturum offerendo Patri libellum repudii. – Ergo profectus ad cadiam obtenuti Hogettum libelli repudii scriptum. Ad, quid tandem illi cadia, iudex Turcicus, dixit comminatusque est? Scio, inquit, optime ego latinos sacerdotes non debere esse uxoratos; quapropter do tibi liberam facultatem dimittendi illam; verumtamen cavendum tibi est omnino, ne unquam amplius accedas ad ipsam; quodsi ad me delatum fuerit te cum ipsa rem habuisse, gravissimis poenis afficieris et in pecunia plecteris. – Sic ille spopondit et acceptum libellum ad Patrem detulit, a quo humanissime exceptus sacramentalem adpud ipsum domi confessionem perfecit et publice die festo coram altari flexis genibus in populi conspectu detestatus suum crimen obtulit Patri libellum repudii poeniten- Onaj, međutim, svećenik [Aleksandar] koji je prije dvije godine kod kadije uzeo za ženu Eržiku, došao je k Ocu [Bartolu Kašiću, D. I.] s velikom sablazni katolikā budući da je u jednom porodu s njom dobio i dvoje djece. Zbog toga je vrlo bijedan, tako zloslutno oženjen, došao k Ocu da ga on u općoj ispovijedi odriješi od njegovih zločina. Otac mu reče, zar hoćeš da takva sramota bude zaboravlje na i izbrisana samo po tajnom kajanju? U svakom slučaju smatram da nikako ne bi trebala biti učinjena bez javne zado voljštine. Kadiji ćeš ići javno, da ti on po svome običaju napismeno izda potvrdu o rastavi. Potom ćeš pred katolicima, pred kojima ćeš izreći prisegu, obećati da ćeš je ostaviti. Nakon toga ćeš po sakramentu ispovijedi biti odriješen samo od zlodjela svetogrđa. Potom ćeš javno pred pukom, ispred oltara u crkvi sv. Andrije, zamoliti pokoru predočujući Ocu potvrdu o otpu štanju [Eržike]. – Kadiji je otišao da mu on dadne pismenu potvrdu o otpuštanju ljubavnice. Ali, što mu je tada prijeteći rekao turski sudac - kadija? Kazao mu je, dakle: ja dobro znam da latinski svećeni ci ne smiju biti oženjeni. Stoga ti dajem slobodu da je možeš otpustiti. Međutim, budući da će tvoj brak s njom kod mene biti razvrgnut, dobro upamti da joj više nikada ne smiješ pristupiti. U suprotnom ćeš biti kažnjen ne samo najžešćim ka znama nego i novčano oglobljen. – Obe ćavši, dakle, [da joj neće pristupati], uzeo je pismo te ga donio Ocu, koji ga je kod njegove kuće vrlo uljudno ispovijedio te se tijekom blagdana ispred oltara pred pukom javno na koljenima odrekao svo jega zločina te primio pokoru i odrješenje Autobiografija Bartola Kašića. Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. XV. Za tisak priredio i bilješkama popratio dr. Miroslav Vanino D. I., Zagreb 1940., 76-77. 151 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... tiamque acceptavit salutarem magna cum submissione, neque unquam amplius ausus est ad repudiatam concubinam accedere neque in illa parochia commorari, sed in alteram abiit Sirmium versus satis distantem atque in ea, non multo tempore commoratus, excessit e vita. Sed omittendum non est colloquium quod Turcae cum Patre fecerunt. Rogabant enim et obsecrabant Patrem humaniter, ne praeciperet cogeretve parochum dimittere uxorem, quae illi duos filios masculos uno partu pepererat. A se illum, inquit Pater, non cogi, sed a lege christiana, quae prohibet suis sacerdotibus latinis habere uxores, ut liberius in castitate Deo O. M. inservire possent. His auditis (iudicioque cadiae) nihil penitus de hoc negotio locuti sunt, immo vero legis praescriptum laudaverunt. Res ergo suum effectum consecuta est nullo contradicente aut perturbante ne fieret repudiatio, quin immo omnes catholici factum magna cum laetitia et voluptate collaudarunt comprobaruntque omni scandalo dissipato. Ipsi quoque haeretici rem non modo non improbarunt, verum etiam admirati sunt talem ac tantam debere esse sacerdotum catholicorum castitatem. 173 s velikim olakšanjem. Nikada se više nije usudio pristupiti otpuštenoj konkubini niti se zadržavao u onoj župi [Valpo vo]. Otišao je jako daleko u drugu župu u Sirmij [Srijemska Mitrovica], gdje je, ne poživivši mnogo nakon toga, okončao svoj život. No, nije se morao odreći spo razuma kojeg su Turci uobličili s Ocem. Ipak, uljudno su molili i preklinjali Oca da mu ne zapovijeda odnosno da župnika ne prisiljava da otpusti ženu, koja mu je rodila dva sina u samo jednom porodu. Ja ga, kazao je Otac, nisam na to prisi lio. No, kršćanski zakon svojim latinskim svećenicima zabranjuje da imaju žene, da bi slobodnije i u čednosti mogli služiti svemogućem i uzvišenom Bogu. Nakon što su to čuli (i po sudu kadije), ništa više nisu govorili nego su naprotiv hvalili taj zakonski propis. Ta, dakle, stvar bi okon čana bez ikakvog protivljenja, smetnje odnosno suprotstavljanja. Tako su i svi katolici s velikim radošću i veseljem hvalili i priznavali cjelovito rješenje ove sablazni. Sami pak krivovjerci ne samo da zbog te stvari nisu prigovarali, nego su i oni uistinu bili začuđeni činjenicom da katolički svećenici moraju tako i toli ko biti čedni. Prilog br. 8. Svjedočanstvo o ubojici don Ivanu Junio iz Korčule koji je 1710. g. prešao na islam152 Dok smo tamo bili dozna biskup i cijela pokrajina žalostan i strašan slučaj. Don Ivan Junio, plemić iz Korčule, svećenik, zaveden od sotone i grijeha, u komu se je nalazio, dao je ubiti muža jedne žene (rečeno sa svim obzirom), svoje konkubine i zakopati lješ u dvorište. Po najvišem nalogu generala u Dalmaciji, preuzv(išenoga) Justina Riva započeo je proces, da se otkrije straš ni zločin i bezbožni zločinac. Pošto je pomoću svjedoka odkrivena krivica ubojice, on pobjegne u Rim, gdje ispovijedi svoje nemarnosti i zloću, te se Vidović, 2000., 674; Slučaj don Ivana Junija ne nalazi se u originalu Dnevnika, nego u posebnom pismu što ga je makarski biskup Nikola Bijanković poslao u Rim iz Splita 12. listopada 1710. 152 174 Ante Škegro povrati u Korčulu, odriješen od cenzure, ekskomunikacije i iregularnosti, noseći svjedočanstvo papin “breve”, u kojemu je bilo tamošnjem biskupu naloženo, da mu izda dozvolu misiti, makar je pod procesom, što doista bi i izvršeno. Kad mu je ustanovljena krivica, bi prognan te se povuče u du brovačku državu, odakle se drzovito premjesti u Mletke brigom i zaštitom preuzv(išenoga) Kaval(era) Morsini del Giardino, te poslije nekog nespora zuma s ovim, stavi se pod zaštitu drugog mletačkog plemića, koji ga uputi u duhovnu pastvu u neka sela Italije. S tih strana nije više stigla nikakava vijest o njemu, osim ove najstrašnije. Na dan Velike Gospe stigao je, a da se ne zna ni od koga doveden, u selo Zaostrog, blizu Makarske, u vrijeme svetkovine, kad dolaze mnogi kršćanski i turski trgovci. Služio je Misu, poslije koje je u društvu desetorice turaka svukao svećeničke haljine, zatajio je vjeru Isusa Krista i po odijelu primi Muhamedovu, te praćen od istih pobjegao u tursku zemlju u krajinu Ljubuškog, biskupije Makarske. Ali tim nije svršio sve zlo. Jadnik i nesretnik nezadovoljan vlastitom propašću, hoda okolo uznemirujući nevinost i rušeći živu vjeru onih siromašnih vjernika. Ako se ovom zlu ne do skoči, bojati se velike štete za vjeru i žalosti za dušu jadnog Pastira (biskupa) nad vlastitim ovčicama, koje su povjerene njegovoj pastirskoj brizi. Prilog br. 9. Svjedočanstvo o progonu uskopaljskih katolika 1777. g. zbog bijega kćeri nekog spahije iz Draževa Doca kod Gornjeg Vakufa153 “U augustu [1777. g.] najavši još prija jedan skopaljski spahija za momka jed nog Dalmatina, za kojim se zaljubiviši /k/ćer rečenog spahije, utekoše obnoć obodvoje u Dalmaciju. Bi Čengić u Travniku kajmekan paše Daginstanlije. Čengića nagovori Mustaj-paša Skopljak da su tomu krstjani skopaljski sebet, i da su je oni pridali, i kapelan od Skopja da je je krstio. Oglobi kajmekan sko paljske krstjane i uze im 800 groša. Pak iz dvije kuće koje su blizu odžaka bile spahije rečenog objesi u Travniku jednoga čovika i dva brata s materom. Al’ ni ovdi još ne svrši drama. Naumi Mustaj-paša objesit i kapelana od Skopja u istom Skopju, ne vodeć ga u Travnik, imenom oca fra Petra Skalja. I da ga lašnje ufati, posla mu teskeru da slobodno u župi stoji. Ali mu drugi Turčin, prijatelj, dokaza da biži, inčije biti će obješen; i tako pobiže k Savi. Poznav Turci da je kapelan pobignuo, pritegnu kajmekan sva tri gvardijana u Travnik prijeteći im, ja l’ da kapelana pridadu, ja l’ će oni svi obješeni biti. Od koje nesreće dok se oslobodiše, posli šesneast dana strahovite tavnice, štetovaše 900 groša.” Bogdanović, 2003: 201. 153 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 175 Prilog br. 10. Svjedočanstvo o vješanju nedužnih katolika zbog bijega kćeri nekog spahije iz Draževa Doca kod Gornjeg Vakufa 1777. g.154 “Miseca kolovoza [1777. g.] jedan momak iz Dalmacije najamnik nikog tur čina u selu Dražev-do (Skoplje) odvede divojku svog gospodara turčina koja se htede pokrstiti i za rečenog momka udati. Dojde s njom u Split ali splićan ska gospoda, na zapovid kapetana livanjskog, rečenu divojku vratiše i otcu je pridadoše. (Prokleti lacmani!) Otac rečene divojke okrenu svu svoju vražiju sržbu protiv župniku (o. Petru Škuljeviću, župnik skopaljski) koga turci biše odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali rečenu dovojku. Župnik ovo od nikog svog priatelja turčina pročuvši, pobiže u Dal maciu. Turci doletivši kući župnikovoj, njega ne našavši, kano bisni psovali su i bili krstjane obližnje. Zatim popanu četiri krstjanina i jednu ženu krstjansku iz sela Okolišje, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugam teškim zatim na višalim obisiše, prave-zdrave.” Prilog br. 11. Zabilježba o krštenju Vasme - udovice Murat-bega iz Tuzle155 “Dana 12. ožujka 1871. godine Vasma, kći nepoznatih roditelja, udovica po kojnog Murat-bega, porijeklom iz Tuzle u Bosni, ostavivši svoje mjesto Vi dovice, koje broji 100 čisto katoličkih obitelji, ostavivši i svoju jedanaesto godišnju kćerku, noću je pobjegla iz Bosne u naš kraj. Došavši u Vukovar žarko je molila oca gvardijana, kao mjesnog upravitelja župe, da je krsti i vjenča s njom zajedno odbjeglim rimokatoličkim mladićem Ivom Janjićem. Otac gvardijan pomno ispitavši njezine ozbiljne nakane, te posavjetovavši se s v(e)l(e)č(asnim) o(cem) Martinom Nedićem, župnikom i gvardijanom u To lisi, te nakon nužne vjerske pouke, uz dozvolu Prečasnog Ordinarijata u Đa kovu, pod rednim brojem 341, s nadnevkom 8. ožujka 1871. godine, svečano sam je krstio u vukovarskoj župnoj crkvi svetih apostola Filipa i Jakova, na djenuvši joj ime Marija. Kumovi su bili Ignac Andrić, tamničar i njegova su pruga Roza rođena Lončarević, oboje rimokatolici. Pod istom svetom misom primila je Prvu svetu pričest, a po završetku mise vjenčao sam ju s njezinim mladićem Ivom Janjićem.” Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77. 154 Janjić, 2012., 28. 155 176 Ante Škegro Prilog br. 12. Svjedočanstvo o vješanju nedužnih katolika Duvna zbog bijega kćeri Useina Bungurovića iz Privora kod Gornjeg Vakufa156 “Na 14. lipnja [1846.] jedan momak Mijat, sin Blaža Perkovića iz Privora, župe gornjeg Skoplja, iz istog sela odvede curu tursku, ćer Useina Bunguro vića, u Dalmaciu koja se u Splitu pokrsti i udade za istog momka. Ovi bižeći u Dalmaciju prinoći blizu Županca, u Duvnu, u njekog krstjanina koga posli nikoliko dana Ali-paša Stočević, krvoločni, obisi zato što je primio na konak rečenu curu tursku. Turci pako Skopljaci roditeljie rečenog momka stave u gvozdje, a njihovo imanje sve razčapaju. Ja ova (sic!) prikažem Adži Ćamil-paši koji odmah posla po zabita skopaljskog, koga grdno izkara vezir i čini sve pustiti iz gvozdja i njihovo imanje njima povratiti. Živio dobri vezir!” Prilog br. 13 Intervju Fate Omanović (Darinke Prijatelj) o bijegu od kuće zbog izbjegavanja udaje za muslimana Mešu157 “Dakle, sve ću vam ispričati” – dodala je gđa Prijatelj miješajući poneku slo venačku riječ. “Pojedina imena neću vam spominjati, ali vam već sad mogu reći: ništa nije bilo bez moje volje…” To je gospođa još par puta ponovila, prije svega nego li je otpočela svoju neobičnu priču… - “Bilo je to godine 1899. Moja majka, kojoj je bilo ime Merka, a koju sam neobično volila, bila je umrla. Umalo iza toga, moj otac, Osman, ponovno se oženio. Maćeha, čijeg se imena ne sjećam, unijela je u našu kuću novi red, i naš dotadašnji život pun veselja i čobanske bezbrige, začas se pomutio… - Koliko je to trajalo, ne sjećam se. Samo znam da su jednog dana zaklučili da me udaju. Izabrali su mi momka, koji se zvao Meša, a kojeg ja nisam mogla očima da vidim. Nekoliko puta, sjećam se, istukla sam ga, jer nije bio jači od mene… A bilo je drugih, koji su mi se mnogo više sviđali od Meše…. - Oprostite to je moj muž… - Imamo i sina. Sad mu je 19 godina. Završio je gimnaziju s odličnim. - Nego stali smo kod Meše. Dakle, nisam ga trpila. - Odlučila sam rađe u Neretvu nego za njega. To je upravo bilo i povod mome bijegu, za koji, opet vam ponavljam niko nije kriv. - Vjerujem gospođo, ali što je bilo dalje?... Odlučila sam, kako vam rekoh, na sve prije nego li za Mešu. Tu svoju odluku ispričala sam prvoj komšinici, staroj Šinišićki, moleći je da mi na neki način pomogne. - Tog istog dana kad sam joj ispričala svoju na kanu i zamolila je da me spasi, stara je otišla u Mostar i vratila se pred noć. Po dolasku kući bacila mi je kamenčić u avliju, što je značilo da me čeka. Ili noćas ili nikad! - rekla mi je kad sam došla. - Ja nisam dvoumila. Polako Baltić, 2003., 201. 156 R. Kadić, Fata Omanović – djevojče čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu otkriva svoju dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6. 157 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 177 sam se iskrala iz kuće i otišla Šinišićkama. - Jeste li bar znali gdje ćete? Nisam, a niti mi je ona rekla. Nego tek kad sam ušla u kuću, sakrili su me na tavan. Tu sam provela neko vrijeme, a onda su me doveli u Bijelo Polje i zatvorili u crkveni zvonik, gdje sam ostala do četiri ujutro. - Jeste li plakali ili bar pitali gdje idete? - Nisam, kaže gđa Prijatelj, smješeći se. - A zatim? - Odatle smo produžili dalje. U mojoj pratnji bila su dvojica muškaraca koje nisam znala. Naćali smo pod strehama, dok nismo stigli u Imotski. Tu sam ja zamijenila svoje dotadanje seosko odijelo i obukla dubrovačko. Poslije smo, čega se tačno više i ne sjećam, krenuli dalje, dok napokon nismo došli do Splita, gdje sam u jednom samostanu provela 4 mjeseca, a onda krenula za Trst. - Već ste se bili pokrstili? – Ne, nisam. Za čitavo to vrijeme nisam se bila pokrstila. Do Splita smo se, kako vam rekoh, krili, a u Splitu, dok sam bila u samostanu, radila sam razne poslove. Bilo mi je lijepo. Prisustvovala sam molitvama i slušala priče o mom novom životu. A tek u Trstu u urša linskom (sic!) manastiru pokrstila sam se. To je obavljeno u najvećoj tišini. - Jeste li znali da vas traže? - Jesam. Prvo u Splitu a zatim u Trstu. Sjećam se da su časne sestre, koje su me mnogo volile, jednog dana došle plačući, jer su naime ponovo o meni novine pisale. - Eto, gospodine, tako je bilo. Vjera nije bila po srijedi, jer sam bila premlada da bi to mogao biti razlog. Međutim sve ono što je kasnije uslijedilo nije bilo silom. Mislim na kršte nje… - A znate li vi, gospođo, šta je radi toga na drugoj strani uslijedilo? Znate li vi da je to bio događaj u kojem su učestvovale stotine hiljada ljudi, radi kojeg su podnesene tolike žrtve, koji je trajao godinama, a čiji ste uzrok bili vi? - Ja mislim da ja nisam bila uzrok. To je možda bio samo pogodan momenat… - Izvinite, ali skoro sam zaboravio: Šta je, gospođo, bilo sa stražarom Karamedićem koji je pokušao da interveniše glede vašeg nestanka, a koji je također misteriozno isčezao, samo s tom razlikom što se on više nije pojavio? – Vjerujte o tome nemam pojma. Rekla sam vam skoro sve, izuzev nekih imena, koja nema smisla spominjati… - Još jedno pitanje, gospođo! Kako ste došli na ideju da se javite svojoj porodici? - O tome sam već davno mislila. Prije dvije godine interesovala sam se preko sestara u Bijelom Polju o “mojim ljudima”. Javili su mi da su svi dobro, Inače, ja se nisam usudila da pišem. Bojala sam se da se ne prepadnu. Znate kako je, to nije malo izne nađenje!... Ali, nastavlja gđa Prijatelj s očitom radošču, oni će za dan-dva biti ovdje. Sestri sam ponovo pisala da dođe, jer nije vjerovala da je to moje pismo. Međutim moja je najveća želja da posjetim grob moje majke, koja je bila jedna zaista krasna žena… I tu ću želju da sebi ispunim… Odužiću se uspomeni svoje mladosti.” Fata Omanović, alias gđa Darinka Prijatelj, po povratku iz Trsta gdje je živjela sve do 1910, došla je u Maribor. Tu se upo znala sa gosp. Francom, čije je ime kasnije, godine 1920 i ponijela... Njihov 19-godišnji sin Nikola konac je te dramatske priče, čijeg početka gđa Dara Prijatelj još ni danas ne može da shvati…. Ante Škegro 178 Pismo Fate Darinke Prijatelj sestri Begi, zvanoj Naila Omanović “Ljubljana, 12 augusta (1940.). Draga sestro, Tebe se uvijek sjećam. Ja Te nikada nisam mogla zaboraviti. Davno je to bilo, ali ja se uvijek sjećam na sve one dane i časove koje sam provela s to bom u roditeljskoj kući. Čula sam da si živa, pa sam odmah odlučila da ti se javim. Ako ikako možeš, da dođeš. Primite svi pozdrav. Iskreno pozdravi svu našu rodbinu. Tvoja sestra Fata, sada Darinka Prijatelj, Ulica Ciglareva broj 2, Ljubljana”.158 Prilog br. 14. Zabilježbe o krštenju kćeri Mehe Divjana s Gorice u Rami i njezinih sinova159 160 161 162 Gorica 16. Febr(uarii) 1879. fere 17. annor(um) Ego Fr(ater) Michael Franković b(aptiza)vi Agnetem f(iliam) Parentibus infidelium Mahumetanorum Meho Divjan et Ema Parcan. M(atrina) fuit Maria Franković nata Alaupović a Fojnica. Gorica die 11. Januar(ii) 1880. Nat(um) 5. huj(us). Ego Fr(ater) Joann(es) Božić bap(tizavi) Stephanum L(egitimum) F(ilium) Josephi Novak et Agnetis Divjan parentum infid(elium) Muhamed(anorum). P(atrinus) f(uit) Andreas Topić de Trišćani. Gorica die 29. Jan(uarii) 1882 /nat(um) 25. hujus/. Ego Fr(ater) Michael Frankovich b(aptiza)vi Nicolaum f(ilium) Josephi Novak et Agnetis Divjan ejatis P(atrinus) f(uit) Niclaus (sic!) Franković a Fojnica. Gorica, 16. veljače 1879.: ja brat Mijo Franković krstio sam gotovo 17-godišnju Janju, kćer nevjerničkih muhamedanskih roditelja Mehe Divjana i Eme Prcan. Kuma je bila Marija Franković, rođena Alaupović, od Fojnice.160 Gorica, 11. siječnja 1880.: Ja brat Ivan Božić krstio sam Stipana, rođenog 5. ovog mjeseca, zakonitog sina Josipa No vaka i Janje Divjan koja je od nevjernič kih muhamedanskih roditelja. Kum je bio Andrija Topić od Trišćana.161 Gorica, 29. siječnja 1882.: Ja brat Mijo Franković, krstio sam Nikolu, rođenog 25. ovog mjeseca, sina Josipa Novaka i Janje Divjan. Kum bi Nikola Franković od Fojnice.162 “Neispunjeno obećanje cara Franje Josipa koji nije uspio pronaći nestalu Fatu Omanović”, Jugoslavenski list, 17. augusta 1940., str. 7. 158 Zahvalu za ovu bilješku dugujem mr. sc. Anti Iviću. 159 Matica krštenih župe Trišćani, god. 1879., br. 297. 160 Matica krštenih župe Trišćani, god. 1880., br. 30. 161 Matica krštenih župe Trišćani, god. 1882., br. 130. 162 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 179 Prilog br. 15. Zabilježba o krštenju kćeri Huse Šafre iz Doljana u Rami 1879. g.163 Item Illustrissimus ac Reverendissimus Dominus D(omi)nus Frater Paschalis Vuicić Episcopus ut supra in hujusce Paroeciae filiali villa “Doljani” dicta, in loco “Ilino” vulgo appellato, die 24 Junii, recurente Festa Nativitatis s(ancti) Joannis Baptistae 1879: in pontificalibus solemniter baptisavit Mariam Virginem aetatis suae annorum 19. circiter, progenitam ab infidelibus parentibus Huso Šafro et denatam Kade Kubić, utroque de Doljani villa; Matrinae munere fungente pia Catholica Maria Alaupović de Fojnica; et astantibus ac ministrantibus Reverendis Patribus Paulo Paulović Secretario ejusdem Praesulis, Michaele Franković b(ene) merito Magistro et act(uli) Parocho loci, Josepho Ćurić Adgr(egato) Prov(inciae) et Parocho Ramae, Joanne Božić et Raphaele Ostoić cappelanis; nec non copiosa populi Fidelis multitudine laude Domino Deo persolvente Eidemque benedicente!!! Isto tako, preslavni i vrlo poštovani gos podin, gospodin brat Paškal Vuičić, bi skup kao i gore, u mjestu pučki zvanom “Ilijino”, u Mjesnoj kapelaniji zvanoj selo “Doljani” koja pripada ovoj župi, tijekom svečane biskupske mise služene tijekom proslave rođenja svetoga Ivana Krstitelja 24. lipnja 1879. g., krstio je djevojku Mariju staru oko 19 godina, ro đenu od nevjerničkih roditelja Huse Šafre i Kade Kubić, koji obadvoje potječu iz mjesta Doljana. Krsna joj je kuma bila pobožna katolkinja Marija Alaupović iz Fojnice. Suslavitelji i poslužitelji misnog slavlja bili su časni oci: Pavao Pavlović biskupov tajnik, Mijo Franković zaslužni učitelj [franjevačkih novaka] i sadašnji župnik kapelanije Doljani, Josip Ćurić ispovjednik Provincije i župnik u Rami te kapelani Ivan Božić i Rafo Ostoić. Na kraju je s brojnim vjernim pukom, kojem je podijeljen blagoslov, odana velika hva la Gospodinu Bogu!!! Prilog br. 16. Zabilježba o Kati Levardi iz Glavica kod Bugojna koja je prijetila da će prijeći na islam ako joj se ne dopusti udaja za sestrinog zaručnika164 Gliubnich die 26. Jan(uarii) 1835. Pra emissa approbatione ex Doctrina Relig(ionis) trib(us) promulgationib(us), tribus diebus festivis detectoq(ue) tantum impedimento publica honestatio, quod est dispensatum, ut infra apparet. Praemissa sacr(amentali) conf(essione) et com(munione) habitoq(ue) mutuo, contrahentium consensu per verba de praesenti expresso in Sacr(um) Ljubnić, 26. siječnja 1835. Nakon pret hodne provjere poznavanja vjerskih istina i triju navještenja oglašenih tijekom triju blagdana te nakon otkrića zapreke javne sablazni od koje su odriješeni, kao što je dolje izloženo. Nakon prethodno obavlje ne ispovijedi i pričesti, poslije uzajamnog javno izgovorenog pristanka za sklapanje ženidbe, uz ženidbeni blagoslov u sveti sam brak združio Marka - sina Jure Suda Matica krštenih župe Trišćani, god. 1879., br. 1. Zahvalu za ovu bilješku dugujem mr. sc. Anti Iviću 163 Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1835., br. 70. 164 180 Matrim(onium) conjunxi, cum nuptiali bened(ictione) Marcum fil(ium) Georgii Sudar, alias Jukich de Kalin, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Helenae Doglianin de Sign olim, nunc de Gliubnich, cum Catharina fil(ia) def(unct)i Georgii Levarda de Glavicze, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Helenae Kelavich de Roscko poglie, nunc de Glavicze caelibem cum Virgine. Testes erant Josephus Sudar, et Josephus Gliubas ambo de Kalin. Fr(ater) Raphael Barishich ab Ochievia, Ord(inis) Minor(um) Obs(ervantia) S(ancti) Francisci, Dei, et S(anctae) Sedis Apostolicae Gratia Episcopus Azoten(sis) et Vicarius Apostolicus in Bosna Argentino=Othomana; ac in olim Episcopatu Budensi. Marcus Sudar ex pago Pod Kalin Parochiae de Skopje Sponsalia cum Rosa fil(ia) Georgii Levarda ex pago Glavicze ejusdem Parochiae, nunc sponsis rem non clare narrantibus certo resciri nequit utrum sponsalia sub conditione, an vero absolute initia fuerint, Rosa vero cum alio Matrimonium iniit Marcus autem cum Catharina Germana sorore Rosae, nuptias celebraturus, pro beneficio dispensationis super impedimento publicae honestatis, si quod ex sponsalibus cum Rosa initis exortum est, supplex ad Nos recurrit. Nos vero maturo judicio consideratis eorum Nobis propositis rationibus, quod videlicet puella in periculo inter inimicos crucis Christi versari dicatur, quodve hi sponsi amore intenso colligati, facile seduci possint ad matrimonium illegitimum coram profano tribunali ineundum, salutem animarum Jesu Christi pretiosissimo Sangvine redemptarum Zelantes, et omnia pericula, quantum in Nobis est avertere cupientes; vigore facultatum ab Ap(osto) lica S(ancta) Sede Nobis Sexto Idus Aprilis 1832 ad beneplacitum Sac(rae) Congregationis de Propaganda Fide, misericorditer concessarum, cum praedictis Ante Škegro ra rečenog Jukić s Kalina [kod Bugojna] i njegove zakonite žene Jele Doljanin koja je bila od Sinja, sada iz Ljubnića [kod Bugojna], s Katom - kćerkom pokojnog Jure Levarde iz Glavica [kod Bugojna] i njegove zakonite žene Jele Kelavić koja je bila od Roška Polja [kod Duvna] sada iz Glavica, djevojku s mladićem. Svjedo ci su bili Jozo Sudar i Jozo Ljubas obad vojica od Kalina. Otac Rafo Barišić od Oćevije, reda Manje braće opservanata svetoga Franje, Božjom i milošću Svete Apostolske Sto lice biskup azotenski i apostolski vikar u Bosni Srebreno-Otomanskoj kao i nekoć u biskupiji budimskoj. Marko Sudar iz mjesta Podkalin, koje se nalazi u župi Skopje, bio se zaručio s Ružom - kćerkom Jure Levarde iz mje sta Glavice iz iste župe. Nije moguće sa sigurnošću utvrditi iz kazivanja, niti je sasvim jasno jesu li zaruke skopljene uvjetno, odnosno jesu li od početka bile potpuno slobodne. Kata se bila zaručila s drugim a Marko, koji je namjeravao sklopiti brak s Katinom rođenom sestrom Ružom, došao je k nama skrušeno mole ći za milost odrješenja od zapreke javne sablazni koja bi se mogla izroditi zbog prvotno sklopljenih zaruka s Ružom - ro đenom Katinom sestrom. Žurnim, pak, sudom prosuđujući razloge koje nam je iznio, budući da se govori da bi se djevoj ka mogla preobratiti i među neprijatelje Kristovog križa ukoliko ovi zaručnici ne budu svezani žarkom ljubavlju, te bi se lako mogla odlučiti na sklapanje nezako nitog braka kod izvanjskog suda [kadije]. Imajući na umu spasenje duša otkuplje nih predragocjenom Krvlju Isusa Krista prolivenom za otkupljenje onih koje je žarko ljubio te da od svih pogibli odvra timo one koji to žele. Ovlašću koju nam je 19. travnja 1832. g. milosno podijelila Sveta Stolica i dobrohotnošću Svete kon gregacije za raširenje vjere, spomenutim Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 181 Oratoribus Marco, et Catharina super dubio impedimento publicae honestatis, etiamsi certum foret, ex Sponsalibus orto dispensamus ut scilicet eo haud obstante, praemissis, quae de jure, et consuetudine praemitti Solent. Si nullum aliud impedimentum detectum fuerit, cum primis si mulier non sit rapta vel si rapta loco jam reddita tuto, matrimonium ritu, et in facie Ecclesiae contrahere, ac in eo perseverare possint, ac valeant Proles quoq(ue) quas benedicente Domino susceperint eadem S(anctae) Sedis auctoritate legitimas pronuntiamus. Praecipimus vero, ut hae Nostrae una cum actu celebrati matrimonii libro Copulatorum diligenter inserantur. moliteljima Marku i Kati zbog zapreke moguće javne sablazni, odriješujemo od sklopljenih zaruka, ako ih je i bilo, da im ne bi stajale na putu. Nakon što prethodno ispune sve što je uobičajeno po zakonu i običaju, te ako se ne bi otkrila nikakva druga zapreka, ponajprije ako žena nije bila oteta ili ako je oteta po ženidbenom običaju mora biti sigurno vraćena kako bi se brak sklopio po običaju i okrilju Crk ve, te da u njemu mogu ustrajati i da dje cu - ako ih bude po Božjem blagoslovu, prihvate te ih istom ovlašću Svete Stolice proglašavamo zakonitim. Zapovijedamo da se ova naša odluka, zajedno sa zabi lježbom o sklapanju braka, pažljivo une se u Matičnu knjigu vjenčanih. Datum Suttiscae in Conv(ven)tu Nostrae Residentiae S(ancti) Joann(is) B(aptistae) Duodecim Calendas Februarii Anno reparatae Salutis 1835. Gratis omnino quoad hanc Curiam Ep(isco)pa(lem). Raphael Ep(isco)pus qui Supra m(anu) p(ropria) Ad gratiosum Mandatum Suae Ill(ustrissi)mae, ac R(everendissi)mae Domitionis Fr(ater) Angelus Shunjich m(anu) p(ropria) Secretarius Ep(isco)palis L(ocum) + S(igilli) Registratum Dano u Sutjesci u samostanu, u našoj rezidenciji, svetog Ivana Krstitelja, 12 veljače godine Spasenja 1835. Sve besplatno od ove biskupske kurije. Rafael, biskup kao gore, vlastitom rukom. Po milosnoj zapovijedi njegove preslavne i prečasne vlasti. Brat Anđeo Šunjić, biskupov tajnik, vlastitom rukom. Mjesto + pečata Zabilježiti Ante Škegro 182 Prilog br. 17. Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Ivana Juričevića iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Magdalene Miač Žulj iz Ripaca kod Prozora165 [Die 29: Jan(uarii) 1839] Fr(ater) Raphael Bariscic ab Ochevia Ord(inis) Min(orum) Obs(ervantia) S(ancti) Francisci Dei, et S(anctae) Sedis ap(osto)licae Gratia Ep(iscopus) Azot(ensis) et Vicarius ap(osto) licus in Bosna Arg(en)t(i)no Othom(ana) et in olim Ep(iscopa)tu Dumnensi Joannes f(ilius) Def(uncti) Andreae Juriçevich ex Pago Voglicze Paroeciae de Skopje Vid(uus), cum Magdalena Virg(ine) Def(uncti) Petri Miaç de Ripczi Paroeciae Ramma sibi affine in 3tio gradu linea collateralis aequalis Matrimonio inire desiderans pro beneficio Dispens(ationis) sub Imp(edimen)to ex gradu dicto affinitatis promanante supplex ad Nos recurrit. Nos vero Salutem animarum Jesu X(hris)ti praetiosis Sanguine redemptarum relantes, consideratis maturo judicio eorum Nobis propositis rationibus, quod videlicet 1: pauperes sint. 2: quod Sponsus onustus sit prolibus ex primo Matr(imonio), ac pro inde his de rationibus aliam sibi sociam vitae invenire non possit. 3: demum quod sponsus Puellam jam a propria domo abduxerit, nec velit iterum domum redire, unde timet periculum ne pro copulatione profano judici se sistand. Quod periculum quantum in Nobis est avertere cupimus, atq(ue) vigore facultatem ab ap(osto)lica S(ancta) Sede Sexto Idus ap(rilis) 1832: ad beneplacitum S(anctae) Con(grega)tionis de Prop(aganda) Fide nobis benigne concessarum cum praedictis Oratoribus Joanne et Magdalena Sub Imp(edimen)to aff(initati) gradu 3i: linea collateralis aequalis misericorditer dispensamus: ut Scilicet eo haud obstante Matr(imonio) ritu, et in facie Eccles(iae) inire et in eo perseverare possint ac vale- 29. siječnja 1839. brat Rafael Barišić od Oćevije, reda Manje braće opservanata svetoga Franje, milošću Božjom i Svete Apostolske Stolice, biskup azotski i vikar apostolski u Bosni Srebreno-otomanskoj i u nekadašnjoj Duvanjskoj biskupiji. Udovac Ivan, sin pokojnog Andrije Juričevića iz sela Voljice [kod Gornjeg Vakufa] u župi Skopje, ponizno nam se obratio moleći odrješenje od zapreke srodstva trećeg koljena izravne pobočne linije s djevojkom Magdalenom - kćer kom pokojnog Petra Miača iz Ripaca [kod Prozora] u župi Rama, s kojom želi stupiti u brak. Mi, pak, imajući na umu spas duša otkupljenih predragocjenom krvlju Isusa Krista, žurno razmotrivši razloge koje su nam iznijeli, a to su: 1. siromašni su, 2. ženik ima djecu iz prvo ga braka, pa zbog toga ne bi mogao naći drugu životnu družicu, 3. jer je ženik dje vojku već odveo iz njezine kuće, pa je ne želi ponovno vraćati kući, osim toga prijeti i opasnost da se odluče brak sklo piti kod izvanjskog sudca [kadije]. Želeći spriječiti pogibao koja je pred nama, sna gom ovlasti koju nam je 13. travnja 1832. g. dodijelila apostolska Sveta Stolica i dobrotom Svete kongregacije za raširenje vjere, milosno odriješujemo spomenute molitelje Ivana i Magdalenu od zapreke srodstva u trećem koljenu izravne poboč ne linije. Da unatoč te zapreke, koja baš i nije uobičajeni ženidbeni običaj, mogu biti u crkvenom okrilju i u njemu ustra jati te čestito živjeti. Ispunivši najprije sve što je po zakonu i običaju propisano i uobičajeno, te ako se ne bi otkrila kakva druga zapreka - ponajprije ako žena nije bila oteta a ako je oteta mora biti vraćena Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1839., br. 23. 165 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... ant; premis(is) tamen prius omnibusq(ue) de jure et consuet(udine) praemitti Solent et si nullum alium Imp(edimentum) detectum fuerit in primis vero si mulier non sit rapta, vel si rapta loco jam redita tuto. Proles quoque si quas benedicente Domino Susceperint eadem S(anctae) Sedis auctoritate legitimas hisce pronuntiamus, declaramusque. Precipimus Precipimus (sic!) vero, ut ha nostra una cum actu celebrati Matrimonii Libro Copulatorum dictae Paroeciae Skopjensis de verbo ad verbum diligenter inserantur. Datum Suttiscae in Conv(en)tu Nostrae Resid(entiae) S(ancti) Joannis Bap(tistae) die 8: Jan(uarii) A(nno) D(omini) 1839: Raphael Ep(isco)pus qui Supra m(anu) p(ropria) L(oco) + S(igilli) Ad gratiosum Mandatum Suae Ill(ustrissi)mae ac R(everendissi)mae Dominationis Fr(ater) Marcus Kallamut Pro=Secretarius Episcopalis M(anu) p(ro)p(ri)a Voglicze: [Die 29: Jan(uarii) 1839: P(ater) Antonius Vukadin soc(ius) R(everendi) P(atris) copulavit] Joannem Vid(uum) f(ilium) Def(uncti) Andreae Juriçevich, et eius L(egitimae) C(oniugis) Mariae Milliçevich de Voglicze, et Magdalena Virg(ine) f(ilia) Def(uncti) Petri Xugl de Ripcza Parochiae Rammae ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Petronillae Suczich de Kovaçevo Poglie. Test(es) f(uerunt) Joannes Milliçevich de Draxev do: et Elias Kallaicza inde. 183 na sigurno mjesto. Istom ovlašću Sve te Stolice proglašavamo i objavljujemo zakonitim njihovu djecu ako ih bude po Božjem blagoslovu. Naređujemo i zapovijedamo da se ova naša odredba unese u Matičnu knjigu vjenčanih spomenute župe Skopje, zajed no sa zabilježbom o njihovoj ženidbi. Dano 8. siječnja 1839. godine u Sutjesci, u našoj rezidenciji, u samostanu sv. Ivana Krstitelja. Rafael, biskup kao gore, vlastitom rukom. Mjesto + pečata. Po milosnoj zapovijedi njegovog preslavnog i prečasnog gospodstva, Brat Marko Kalamut, biskupov tajnik, vlastitom rukom. Voljice: [29. siječnja 1839. fra Ante Vu kadin, kapelan, vjenačo je] udovca Ivana - sina pokojnog Andrije Juričevića i nje gove zakonite žene Marije Miličević iz Voljica, i djevojku Magdalenu - kćer po kojnog Petra Žulja iz Ripaca u župi Rama i njegove zakonite žene Petre Sučić iz Kovačeva Polja [kod Prozora]. Svjedoci su bili Ivan Milićević iz Draževa Dola [kod Gornjeg Vakufa] i Ilija Kalaica koji je također od tamo. Ante Škegro 184 Prilog br. 18. Zabilježba o odrješenju od zapreke duhovnog srodstva Joze Nemčića iz Vrpeći kod Bugojna i Magdalene Bartulović iz Studenaca kod Imotskog166 Varpechi die 18. Februarii 1828 Omissis o(mn) ibus Denuntiationibus Auctoritate Ill(ustrissi) mi D(omi)ni Ordinarii, praemissi tamen aliis omnibus cum absolutione ab excom(municatio) ne, in quam incurrerunt ob contractum Matrimonium coram Turcis, et quidem cum imped(imento) Cognationis Spiritualis, cujus tamen dispensationem inferius notandam obtinuerunt; Ego Fr(ater) Marianus Jakovglievich Parocus matrimonialiter conjunxi Josephum filium de(func)ti Josephi Nemçich de villa Varpechi ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Nataliae Gaspar de Roskopogle, cum Magdalena fil(i)a d(efunct)i Michaelis Bartulovich olim de Studenczi ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) d(efunct)ae Jacobae Bekavacz de eodem loco, Viduum cum Vidua. Testes fuerunt Jacobus Levarda; et Elias Nemçich. Dispensatio Fr(ater) Augustinus Milletich O(rdinis) F(ratrum) M(i)n(orum) S(ancti) P(atriarchi) Fr(ancisci) de observ(antia) Dei et S(anctae) apostol(icae) sedis Gratia Ep(isco)pus Daulien(sis) et Vic(arius) apost(olicus) in Bosna Argentino othomana. Viduus Josephus f(ilius) D(efuncti) Josephi Nemçich de Makarska, a pluribus annis in N(os) tra Paretia de Skopje domiciliatus, insano, ac libidinoso amore Viduae Mandalenae F(iliae) D(efuncti) Michaelis Bartulovich de Studentii in Dalmatia, parit(er) domiciliatae in eodem n(ost) ra Paroecia, congluxinatus, quamvis priori eius filio P(atri)nus fuerit in Confirmatione, adeo proterve ac malitiose, justis No(t)is vivissimisq(ue) exhortationib(us) in contratium, repit is, ut an(n) i modo, et absq(ue) ulla vero necessitate coram Turcico Tribunali eam sibi jam ab uno fere an(n) o copulaverit. Modo vero aliquali paenitentia de tam illicito concubinatu ductus, ad nos cum eadem sua concubina recursum fecit ambo Vrpeć, 18. veljače 1828. Ispustivši sva na vještenja po dopuštenju preslavnog gos podina ordinarija, ispunivši prethodno sve drugo, s odrješenjem od ekskomunikacije u koju su upali zbog sklapanja braka kod Turaka kao i od zapreke duhovnog srod stva, potrebno je dolje upisati odrješenje. Ja brat Marijan Jakovljević, župnik, zdru žio sam u ženidbu Jozu - sina pokojnog Joze Nemčića iz mjesta Vrpeć [kod Bugoj na] i njegove zakonite žene Božice Gašpar koja je bila od Roška polja [kod Duvna], s Magdalenom - kćerkom pokojnog Mije Bartulovića koji je bio iz Studenaca [kod Imotskog] i njegove zakonite pokojne žene Jake Bekavac koja je bila od istoga mjesta, udovca s udovicom. Svjedoci su bili Jakov Levarda i Ilija Nemčić. Odrješenje Brat Augustin Miletić reda Manje braće svetoga patrijarha Franje od opservanata, milošću Božjom i Svete Apostolske Sto lice biskup daulienski i vikar apostolski u Bosni Srebreno-otomanskoj. Udovac Jozo - sin pokojnog Joze Nemčića koji je potjecao od Makar ske, više godina nastanjen u našoj župi Skopje, zaslijepljen bolesnom i požud nom pohotom prema udovici Magdaleni - kćeri pokojnog Mije Bartulovića iz Stu denaca u Dalmaciji, također nastanjenoj u istoj našoj župi, iako je njezinom sinu ranije bio kum na krizmi, k tomu ju je drsko i podmuklo oteo pred gotovo jednu godinu i uistinu bez bilo kakve prave po trebe vjenčao na turskom sudu pred sko ro jednu godinu. No, vođen istinskim ka janjem zbog nedopuštenog priležništva, došao je k nama s istom tom svojom pri ležnicom, obadvoje ponizno tražeći odr Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828. br. 152. 166 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... humillit(er) dispensa(tio)nem dictae spiritualis eor(um) cognationis afflagitantes, eo q(uo)d non amplius sine incom(m)odo, graviq(ue) scandalo ab in vicem sepa(ra)ri queant, cum preterea ipsa concubina, qua nec domum nec locum ad sui dispositio(n)em habet, maximum inde periculum incurreret necdum adhuc maioris concubinatus cum ipsis Turcis, sed et Fidei perdendae in Simili cum infidelib(us) contubernio; nemo e(orum)m ex christianis eam tam infame nec juvenilis aetatis, pro uxore vellet habere, aut vel in licito contubernio vellet habere secum. Nos itaq(ue) haud eor(um) meritis quib(us)q(ue) undegueg(ue) carent, sed ad evitanda tam quavia pericula aeternae praesertim damna(ti) onis eorundem, pretiaq(ue) eor(um) an(n)uimus et autoritate S(acri)ssi(mi) D(omi)ni N(ost)ri Leoni Divina provid(en)tia Pap(ae) XII. Die 15 aug(usti) 1824. ad beneplac(itate) S(acrae) C(ongregationis) de Propag(anda) Fide Nobis attributa, cum iisdem Josepho Nemçich; et Magdalena Bartulovich in praefato impedimento spiritualis cognationis benigne dispensamus, quatenus eo non obstante, praemissis o(mni) bus etc(etera) praet(er) Denunt(iation)ibus quas parit(er) dispensamus si aliud Cano(ni)cum Imp(edimentum) non obstiterit, raptus expeciatim, vel saltem si rapta non sit in potestate raptis Matrimonium legitime inter se contrahere, ac in eo perseverate possint, ac valeant. Item eadem auctoritate prolem forsan jam conceptam, ac in futuro suscipiendam, legitimam esse decerni(mu)s ac declaramus. Volumus deniq(ue) ut haec disp(ensatio) una cum actu celebrati Mat(rimo)nii in Libro copulat(orum) eiusdem Paroeciae diligent(er) dispens describat. Datum Foniczae in N(ost)ro residentiali Conv(entu) S(acri) Spiritus Die 25. Januarii 1828. Fra(ter) Augus(tinus) Milletich Ep(isco) p(us) Daul(iensis) Vicar(us) Ap(ostoli)cus in Bos(na) De Mandato D(omi)nis Suae Ill(ustrissi) mae ac Re(verendissi)mae Fr(ater) Joannes Glavadanovich Sec(retarius) Ep(isco)p(a)lis 185 ješenje od rečenog njihovog duhovnog srodstva, jer bez neprilika i teške sabla zni ne mogu biti međusobno razdvojeni, osim toga sama priležnica nema niti kuće niti mjesta gdje bi bila smještena, a prije ti i ozbiljna opasnost da bi mogli sklopiti nezakoniti brak kod moćnijih Turaka, ali i izgubiti vjeru živeći u izvanbračnoj za jednici kao nevjernici; osim toga nitko je od onih kršćana tako ozloglašenu još od mladosti ne bi htio imati za ženu odno sno htio imati sa sobom u zajedničkom zakonitom životu. Stoga mi, ponajmanje njihovim zaslugama kojih da gotovo i nema - a da bi se izbjegla opasnost po sebice od njihovog vječnog prokletstva, potvrđujemo i ovlašću presvetoga gos podina pape našega Leona XII. date nam 15. kolovoza 1824. dobrotom Svete kon gregacije za raširenje vjere, dobrostivo odriješujemo od rečene zapreke duhov nog srodstva Jozu Nemčića i Magdalenu Bartulović, nakon što ispune sve i dr. izu zev navještenjā od kojih ih također oslo bađamo, te ako se ne bi protivila kakva druga kanonska zapreka - posebice otmi ca ili umaknuće odnosno ako je zaručni ca bila oteta ne bi bili u mogućnosti zbog otmice jedno s drugim zakonito sklopiti brak, u njemu ustrajati i u njemu zdravo živjeti. Isto tako ovom našom ovlašću očito već začeto dijete kao i drugu djecu koja će se roditi, potvrđujemo i progla šavamo zakonitima. Hoćemo konačno da ovo odrješenje s bilješkom o vjenčanju bude brižno odrješe unešeno u Matičnu knjigu vjenčanih iste župe. Dano u Fojnici, u našoj rezidenciji, u samostanu Duha Svetoga Dana 25. siječnja 1828. Brat Augustin Miletić, biskup daulienski i vikar apostolski u Bosni. Po zapovijedi njegovog presvijetlog i prečasnog gospodstva, brat Ivan Glavadanović biskupov tajnik 186 Ante Škegro Prilog br. 19. Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Luke Kalema rečenog Čavlina i Lucije Radić rečene Jakimović obadvoje iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa koji su prijetili da će sklopiti šerijatski brak167 Dobroshin. [die 4. Febr(uarii) 1828. … a Me Fr(atr)e Mariano Jakovglevich Parocho eadem die copulati fuerunt Sequentes nempe] Lucas fil(ius) Simonis Kallem alias Çavlina, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Jacobae Leppan de Dobroshin cum Lucia fil(i)a Petri Radich alias Jakimovich, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Magdalenae Pavich de Narenta. Testes fuerunt Joannes Çavlina et Marcus Leppan. Praedicti dispensati fuerunt in quarto gradu Consanquinitatis, ut patet ex Sequente Dispensatione Fr(ater) Aug(ustinu)s Milletich Ordinis Fratrem Minorum S(ancti) P(atriarchi) Francisci de Observ(anti)a Dei et Ap(osto)licae Sedis gratia Episcoppus Dauliensis, et Vicarius Ap(osto)licus in Bosna Argentino Othomana. Cum Lucas F(ilius) Simonis Çiavlina, allias Kallem, et Lucia F(ilia) Petri Radich, alias Jakimovich ambo de Dobroshin Parochiae Skopiensis, licet juncti quarto gradu consanquinitatis linea corallateralis aequalis; attamen ita infascinati et obucati mutuo amore, animoq(ue) matrimonium intrahendi, ut copulas quoque interse incaestuosas imperpetrare ausu temeraris, attentaverint, prout Nobis fuit expositum a R(everendo) P(atre) Parocho, et quod nunc parati sint p(er) fas nefasque aut obtinere dispensum et legitime contrahere in facie Eccles(iae) aut se praesentare profano Turcico Tribunali, ibidemq(ue) contrahere cum nostri damno /:prout praevidetq(ue):/ atque vexsationibus haud paucios. Hinc hos moti partem suficientibus ra(ti)onibus Re(veren)di P(atris) P(arochi) partim ad evitanda da- Dobrošin. [4. veljače 1828. … ja brat Marijan Jakovljević župnik vjenčao sam istog dana …] Luku - sina Šimuna Ka lema rečenog Čavlina i njegove zakonite žene Jake Lepan iz Dobrošina [kod Gor njeg Vakufa], s Lucijom - kćerkom Pe tra Radića rečenog Jakimović i njegove zakonite žene Magdalene Pavić koja je od Neretve [Neretvica, Konjic]. Svjedoci su bili Ivo Čavlina i Marko Lepan. Re čeni mladenci odriješeni su od srodstva u četvrtom koljenu, kao što proizlazi iz priloženog odrješenja fra Augustina Mi letića, reda Manje braće svetog patrijarha Franje od opsluženja, Božjom i milošću Apostolske stolice biskupa daulineskog i vikara apostolskog u Bosni Srebrenootomanskoj. Dopušta se da se vjenčaju Luka - sin Šimuna Čavline rečenog Kalem i Lucija - kćer Petra Radića rečenog Jakimović, obadvoje iz Dobrošina u župi Skopje, koji su u četvrtom stupnju srodstva u izravnoj liniji. Kako nam je izložio časni otac župnik, zaslijepljeni i očarani među sobnom požudom kojom su prisiljeni na ženidbu, bojeći se da bi vjerojatno mogli neodgovorno pokušati ispuniti oskvr njenje svoje veze, te da su sada spremni bilo to ispravno ili ne dobiti odrješenje i zakonito se vjenčati u okrilju Crkve ili /:kako se i pretpostavlja:/ otići na izvanj ski turski sud te se tamo vjenčati s našom osudom, kao i ne baš malo njih nesret nika. Stoga ovlašću Apostolske stolice i dobrotom Svete kongregacije za rašire nje vjere koja nam je data 15. kolovoza 1824. g., temeljem uvjerljivih razloga koje nam je izložio časni otac župnik, Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1824., br. 132, 3. 167 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... mna, vexas, scandala, et periculum Fatus, prout sup(p)oni prudenti q(uo)d jam concepti, humillimis praedictor(orum) incaestuosor(um) precibus annuentes Auctoritate Apostol(icae) S(acrae) Sedic nobis die 15. aug(usti) 1824. ad beneplacitum S(acrae) C(ongregationis) de propaganda Fide attributa cum iisdem Simone Luca Çiavlina, alias Kallem, et Lucia Radich alias Jacimovich, in dicto quarta gradu Consanguinitatis lineae collateralis aequalis benigne dispensamus, quatenus eo non obstante, praemis(is) omnibus de jure praemittendis, si nulla alius impedimentum non obstiterit, raptum praesertim, Matrimonium in faciae Ecclesiae coram proprio Sacerdote et idoneis Testib(us) legitime interse contrahere et in eo perseverare possint, ac valeant. Item eadem auctoritate prolem fors jam susceptam, aut decaetero suscipiendam legitimam esse decernimus ac declaramus. Datum in Residentiali N(ost)ro Co(n)v(en)tu S(acri) Spiritus Foniczae die 13. Jan(uarii) 1828. F(rater) Aug(ustinus) Ep(isco)p(us) Dauliens(is) Vicar(ius) Ap(osto)l(i)cus Bosnens(is) M(anu)p(ropr)ia L(ocum) + S(igilli) De Mandato Domm(in)is Suae Ill(ustrissi)mae ac Re(vere)nd(issi)mae F(rater) Joannes Glavadanovich S(eceretarius Ep(isco) palis M(anu propr)ia 187 dijelom da bi se izbjegla osuda, nemiri, sablazni i opasnost od pogibli koja je već na pomolu, kao i zbog poniznih molbi spomenutih oskrvnitelja, milosno odrje šujemo od izravnog srodstva u spome nutom četvrtom koljenu Luku Čavlinu rečenog Kalem i Luciju Radić zvanu Ja kimović. Nakon što ispune sve što je za konom predviđeno, te ako se što drugo ne usprotivi i ako se ne pojavi kakva druga zapreka - posebice otmica, neka se pred svojim župnikom i prikladnim svjedoci ma zakonito vjenčaju u okrilju Crkve da mogu u braku ustrajati i biti zdravi. Ujed no ovom našom ovlašću očito već začeto dijete kao i drugu djecu koja će se roditi, potvrđujemo i proglašavamo zakonitima. Dato u našoj rezidenciji, u samostanu Duha Svetoga u Fojnici, 13. siječnja 1828. Brat Augustin Miletić, biskup daulienski i apostolski vikar bosanski, vlastitom rukom Mjesto + pečata Po zapovijedi njegovog presvijetlog i prečasnog gospodstva, brat Ivan Glavadanović, biskupov tajnik, vlastitom rukom. Ante Škegro 188 Prilog br. 20. Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva i ekskomunikacije Šimuna Šimića i Magdalena Čavline iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa168 Dobroshin die 25 Januarii 1836 Praemissis omnibus de jure, aut consuetudine praemitti solitis sacramentali item Confessione ac Communione, et nullo alio impedimento detecto /:nisi impedimento Consanguinitatis in quarto gradu lineae collateralis aequalis, quo non obstante matrimonium celebrarunt coram Judice profano, in eoq(ue) annum integrum fere convixerunt prolemq(ue) et illegitimo concubitu habuerunt, sed beneficium Dispensationis praedicti habuerunt, prout infra patebit:/ habito mutuo contrahentium consensu per verba de praesenti expraesso: Ego Fr(ater) Petrus Chiorkovich S(ocius) P(arochi) in Sacrum matrimonium inter Missarum Solemnia cum Benedictione nuptiali Simonem fil(iu) m defuncti Andreae Shimich de Dobroshin, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) defunctae Joannae Boshnjiak de Uzriçje, cum Magdalena filia def(unc)ti Simonis Çavlina de Dobroshin, eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Jacobae Leppan de Dobroshin. Testes fuerunt Michael Petrovich de Dobroshin et Georgius Paroda de Hungaria Fr(ater) Raphael Barishich ab Ochevia Ord(inis) Min(orum) obser(vantium) S(ancti) Francisci, Dei, et S(anctae) Sedis gratia Ep(isco)pus Azotensis, et Vicarius Ap(osto)licus in Bosnia Argentino Othomana; ac in olim Episcopatu Buduensi Simon filius def(unct)i Andreae Shimich a pago Dobroshin Paroeciae Skopiensis cum Magdalena filia Simonis Çavlina consentiente quidem, attamen sibi Consanguineam 4to gradu lineae collateralis aequalis, nefando libidinis aestu abreptus, coram profano tribunali matrimonium ini- Dobrošin, 25. siječnja 1836. Ispuniv ši sve što je po zakonu i običaju, nakon prethodno obavljenih uobičajenih ispo vjedi i pričesti i nikakve druge zapreke, /:izuzev srodstva u četvrtom izravnom pobočnom koljenu i da su sklopili brak kod izvanjskog sudca [kadije] u kojem su živjeli gotovo godinu dana te imaju i dijete iz nezakonitog općenja, budući da rečeni imaju milost odrješenja koje će biti dolje objašenjeno:/ nakon njihovog međusobnog javnog pristanka, ja brat Petar Ćorković župnikov pomoćnik ti jekom misnog slavlja uz ženidbeni sam blagoslov u brak združio Šimuna - sina pokojnog Andrije Šimića iz Dobrošina [kod Gornjeg Vakufa] i njegove zakonite žene pokojne Ive Bošnjak iz Uzričja [kod Gornjeg Vakufa] i Magdalenu – kćer po kojnog Šimuna Čavline iz Dobrošina i njegove zakonite žene Jake Lepan iz Do brošina. Svjedoci su bili Mijo Petrović iz Dobrošina i Jure Paroda iz Ugarske. Brat Rafael Barišić od Oćevije, reda Manje braće opservanata, svetoga Franje, Božjom i milošću Svete Stolice biskup azotski i vikar apostolski u Bosni srebreno-otomanskoj, kao i u nekadaš njoj Budimskoj biskupiji. Šimun - sin pokojnog Andrije Šimića iz mjesta Dobrošin u skopjan skoj župi, opsjednut opakom požudom pred izvanjskim je sudcem [kadijom], suglasno s njom sklopio brak sa Magda lenom - kćerkom Šimuna Čavline, iako su u srodstvu u četvrtom koljenu izravne pobočne linije. Želeći se vratiti u okrilje Crkve, kajući se došao nam je sad, poni zno moleći za dobročinstvo odrješenja od spomenute zapreke srodstva. Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1836., br. 119. 168 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... vit; nunc vero facti paenitens ad sinum Ecclesiae recipi, et pro beneficio dispensationis super exposito Consanguinitatis impedimento supplex ad Nos recurrit. Nos vero salutem animarum J(esu) C(hristi) praetiosissimo sanguine redemptarum zelantes, et omnia pericula quantum in nobis est avertere cupientes, consideratis maturo judicio eorum Nobis propositis rationibus; quod videlicet Magdalena sponsa dimissa a suo illegitimo viro vix alium vitae socium invenire posset; quodve periculum sit, ne obcaecati; in matrimonio illegitimo, cum matrimonio animarum suarum, et prolium si quas susceperint periculo, perpetuo perseverent, vigore facultatum ab ap(osto)lica S(ancta) sede sexto Idus Aprilis 1832 ad beneplacitum S(anctae) Congregationis de propaganda fide, Nobis benigne concessarum, cum praedictis Oratoribus Simone, et Magdalena super imp(edimen)to Consanquinitatis gradus 4i lineae collateralis aequalis, misericorditer dispensamus, ut scilicet cohaud obstante matrimonium, praemissis quae de jure, aut consvetudine praemitti solent, si nullum aliud imp(edimen)tum detectum fuerit, cum si mulier non sit rapta, vel si rapta loco jam reddita tuto, ritu, et in facie Ecclesiae contrahere, ac in eo perseverare possint, ac valeant. Proles quosq(ue) quas benedicantae D(omi)no susceperint, eadem S(anctae) Sedis auctoritate legitimas hisce pronunciamus. Praecipimus vero ut ha nostra una cum actu celebrati Matrimonii Libro copulatorum dictae supra Paroeciae diligenter inserantur. Datum Suttiscae in Conv(en)tu Nostrae Residentiae S(ancti) Joannis Bap(tistae) Idibus Februarii 1835. Gratis omnino quod hunc curiam Ep(isco)palem Raphael Ep(isco)pus qui supra m(anu)p(ropria) Ad gratiosum mandatum suae Ill(ustrissi) mae ac R(everendissi)mae Do(mi)nis Fr(ater) Angelus Shunjich Secret(arius) Ep(isco)palis m(anu) p(ropria) Registratum 189 Imajući u prvom redu spas duša otkupljenih predragocjenom krvlju Isusa Krista i sve pogibli koje su nam izlože ne ako njihove želje ne bi bile uslišane, a nakon što smo pomno prosudili njihove razloge koji su nam podastrijeti: primje rice ako bi zaručnicu Magdalenu njezin nezakoniti muž otpustio teško da bi mo gla naći drugog životnog druga, pogibao bi bila i u tome ako bi zaslijepljeni vječ no ostali u nezakonitom braku (s brakom njihovih duša) ali ako je i dijete začeto. Ovlašću koju nam je 13. ožujka 1834. g. dobrostivo podijelila Apostolska stolica i Sveta kongregacija za raširenje vjere, milosno odrješujemo od zapreke srod stva u 4. koljenu izravne pobočne linije spomenute Šimuna i Magdalenu. Nakon što ispune sve što je po zakonu propisano i što je uobičajeno te ako se ne bi otkrila nikakva druga zapeka, posebice ako žena nije bila oteta a ako je oteta mora biti vra ćena na sigurno mjesto, neka se vjenčaju po običaju i u okrilju Crkve kako bi mo gli sigurno i zdravo živjeti. Ako koje di jete bude začeto po Božjem blagoslovu, ovlašću Svete Stolice proglašavamo ga zakonitim. Zapovijedamo da se ova naša odredba pažljivo unese u Matičnu knjigu vjenčanih gore spomenute župe, zajedno sa zabilježbom o ženidbi. Dano 1. veljače 1835. g. u Sutjesci, u samostanu svetoga Ivana Krstitelja, u našoj rezidenciji. Od ove biskupske kancelarije u cijelosti besplatno. Rafael, biskup kao gore, vlastitom rukom. Po zapovijedi njegovog presvijetlog i prečasnog gospodstva brat Anđeo Šunjić, biskupov tajnik, vlastitom rukom. Zabilježiti Ante Škegro 190 Prilog br. 21. Zabilježba o vjenčanju Andrije Bernardića iz Roška Polja kod Duvna i pravoslavke Ane Miljanić iz Sarajevskog polja169 Eadem hac die [Die 22a Februarii 1843.], sub eodem Missae Sacrificio, praemissa instructione, ac approbatione e Doctrina R(oma)no – Catholica; praemissis duabus denunciationibus /:nam tertia fuit per R(everendum) P(atrum) Laurentium Karaula Vic(arium) Foraneum dispensata:/ Praemissa item a neoconversa publica fidei professione, /:ut infra:/ Praemisso quoq(ue) a nubentibus mutuo, ac libero consensu, per v(er)ba de praesenti expresso; ac Sacr(amen)t(a) li Confessione, et Com(m)unione: Ego Fr(ater) Bonaventuar Perišić soc(ius) R(everendi) P(atris) Parochi h(uius) l(oci) copulavi Andream Caelibem Fi(li) um Georgii Bernardić de Roško Polje, eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) d(e) f(unc)tae Elianae Bagić de eodem loco; ac Annam virginem fi(li)am d(e)f(un)cti Ostoja Miljanić de Campo Seraliensi, ac eius L(egitimae) C(oniugis) Nataliae Santrač de eodem loco; Coram testibus Ambrosio Glavanović, eiusq(ue) F(il)io Stephano, de G(ornji) Vakuf N(ota) B(ene) Haec supra dicta An(n) a fuit Graeci Ritus non unitorum, qua a tribus ab hinc annis ardens desiderium semper in corde habebat transeundi ad fidem R(oma)no-Catholicam, prout ipsa saepius coram pluribus fassa est, quod dein votum suum in effectum deducere Deus illi concessit. Nam supradictum Andream sponsum sibi n(on) ulla carnis petulantia illecta, sed interna spiritus s(u)i vocatione attracta, delegit, ut illo mediante facilius ad S(anctae) Matris E(ccle) siae unionem, et gremium transiret; quod et feliciter p(er)fecit: nam cum dessignato sponso suo e Campo Seraliensi profu- Istog ovog dana [22. veljače 1843.], ti jekom istog misnog slavlja, nakon pret hodne pouke i ispita iz nauka rimskokatoličke vjere, nakon dvaju navještenja /:treće je naime oprostio časni otac Lovro Karaula izvanjski biskupski vikar:/ na kon što je prethodno i novoobraćenica također javno ispovijedila vjeru, /:kao što slijedi dolje:/, nakon također njihovog uzajamnog i slobodnog javnog pristan ka i sakramentalne ispovijedi i pričesti: ja brat Bonaventura Perišić pomoćnik časnog oca župnika ovog mjesta, vjen čao sam mladića Andriju – sina Jure Bernardića od Roška Polja [kod Duvna] i njegove zakonite žene pokojne Ilijane Bagić od istog mjesta s djevojkom Anom – kćerkom pokojnog Ostoje Miljanića iz Sarajevskog Polja i njegove zakonite žene Božice Santrač iz istog mjesta, pred svjedocima Ambrozijem Glavanovićem i njegovim sinom Stipom - obojica od Gornjeg Vakufa. Upamti dobro: Ova gore rečena Ana bila je grčkoga obreda ali ne u jedinstvu [s Katoličkom crkvom]. Tijekom ovih tri ju godina u srcu je silno izgarala od želje da prijeđe u rimsko-katoličku vjeru, kao što je i sama često puta izjavljivala pred brojnim svjedocima, pa se Bog konačno smilovao da joj se želja i ostvari. Naime, nikakva tjelesna pohota nije ju privukla gore spomenutom zaručniku Andriji, nego žar privlačnosti njegovog duha koji ju je uputio da lakše krene putem jedin stva i okrilja Svete Majke Crkve, odno sno da ga lakše dovrši. Naime, bježeći iz Sarajevskog polja stigla je k svome zaručniku u Roško Polje u mjesto nje govog rođenja. Tu ih je župnik ohrabrio Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1843., br. 203. 169 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... giens, p(er)venit ad Roško Polje, locum Sponsi natalem; ubi hortante ejare Parocho, pro severiori defensione sui c(on) tra fors insultis schizmaticorum, in Županjac apud profanum Judicem copulati; et tardius a proprio Parocho sibi metuente, neglecti, ad nam Skopjensem Parochiam com(m)igrarunt ad quemdam sponsi consanguineum. Ubi adepta adepta inscriptis facultate a R(everendo) P(atre) Laurentio Karaula Vic(ario) Foraneo Ep(isco)pali, et a p(ro)prio sponsi Parocho; traditviq(ue) necessariis neoconversa Fidei rudimentis, die 19a Febr(uarii) recurrente D(omi)nica Sexagessima, ante Sacrificium Missae, coram fideli populo ad ejurationem Schizmatis “et (Rom)anoCatholica” fidei publicam professionem eam admisi, Ego F(rater) Bonaventura Perišić Socius R(everendi) P(atris) Parochi Skopjensi; et item die 22a Febr(uarii) ut supra Copulavi. 191 da se, kako bi se jače obranili od bijesnih šizmatika, vjenčaju u Županjcu [Duvnu] kod izvanjskog sudca [kadije]. Potom su, zanemareni od svoga preplašenog župni ka, doselili kod nekih zaručnikovih rođa ka u Skopjansku župu, gdje je primljena primljena temeljem dopisā izvanjskog biskupovog vikara časnog oca Lovre Karaule i zaručnikovog župnika. Nakon što je novoobraćenica poučena o potre bitim temeljima vjere, 19. veljače uoči šezdesete nedjelje, prije misnoga slavlja, nakon što se pred vjernim pukom odre kla raskolništva i nakon što je izjavila da pristupa Rimsko-katoličkoj vjeri, ja brat Bonaventura Perišić pomoćnik časnog oca župnika skopjanskog vjenčao sam ih također kao gore 22. veljače. 192 Ante Škegro Prilog br. 22. Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Ive Jurićevića iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Jele Mlakić iz Grnice kod Gornjeg Vakufa170 [Die 19. Febr(uarii) 1868.] Voljice [Ego Fr(ater) Joannes Jaranović Parochus copulavi] Joannem /:cael(ibem):/ Leg(itimum) Fil(ium) Def(uncti) Marci Jurićević e Voljice, ejusq(ue) Leg(itimae) con(iugis) Joannae Ćuljak e vilića – Polje cum Helena /:virg(ine):/ Leg(itima) Fil(ia) Joannis Mlakić e Grnica, ejusq(ue) Leg(itimae) Con(iugis) Magdalenae Turić e Paloč; T(es)tes fuerunt: Matthaeus Arežina, e Voljice, et Petrus Perić e Jaklići Par(ochiae) Ramensis. Praedicti dispensati fuere in quarto Gradu consangvinitatis ut patet ex sequenti Dispensatione: Fr(ater) Paschalis Vuicić Ord(inis) Min(orum) D(ominis) P(atriarchi) Francisci Dei et Apostolicae Sedis gratia Episcopus Antiphalensis, et Vicarius Apostolicus in tota Bosna Othomano-Argentina. Cum Joannes caelebs fil(ius) Def(uncti) Marci Juričević e Pago Voljice, et Helena virgo fil(ia) Joannis Mlakić ex villa Grnica uterq(ue) Paroeciae de Gornje – Skoplje nequeant vinculo Matrimoniali jungi ob impedimentum consangvinitatis gradus 4ri lineae collat(eralis) aequalis, ideo Nobis medio sui Parochi Supplices porrexere preces pro beneficio relaxationis supradicti impedimenti, afferentes has rationes: 1o Quia oratrix Helena habet Patris demum septam aedibus Turcicis, ac quibus quotidianas patitur tentationes et ob hanc causam nullum alium amatorem habet: 2o Quia orator Joannes est fusci coloris et vix posset aliam invenire. Nos igitur saluti animarum prospicere cupientes, eorumque rationibus /:si [19. veljače 1868.]. Voljice [ja brat Ivan Jaranović župnik vjenčao sam] mladića Ivana – zakonitog sina pokojnog Marka Jurićevića iz Voljica [kod Gornjeg Va kufa] i njegove zakonite žene Ive Čuljak iz Vilića Polja [kod Gornjeg Vakufa] s djevojkom Jelom – zakonitom kćeri Iva na Mlakića iz Grnice [kod Gornjeg Va kufa] i njegove zakonite žene Magdalene Turić s Paloča [kod Gornjeg Vakufa]. Svjedoci su bili Mato Arežina iz Voljica [kod Gornjeg Vakufa] i Petar Perić iz Ja klića [kod Prozora] u Ramskoj župi. Re čeni su odriješeni od srodstva u četvrtom koljenu, kao što slijedi u odrješenju. Brat Paškal Vuičić, reda Manje bra će patrijarha Franje, Božjom i milošću Apostolske stolice, biskup antifelenski i apostolski vikar u čitavoj Bosni otoman sko-srebrenoj. Budući da se mladić Ivan – sin po kojnog Marka Juričevića iz sela Voljice i Jela – kćer Ivana Mlakića iz mjesta Grni ce, obadvoje iz župe Gornje Skopje, nisu mogli vjenčati zbog zapreke srodstva u četvrtom koljenu izravne linije, uputi li su nam posredstvom svoga župnika zamolbe za dobročinstvo odrješenja od gore rečene zapreke, podastirući nam ove razloge: 1. otac moliteljice Jele po kopan je u turskom groblju zbog čega je svakodnevno napastovana te zbog toga nema nijednog drugog mladića; 2. jer je molitelj Ivan ocrnjen te bi teško mogao naći drugu ženu. Stoga mi želeći se pobrinuti za spas duša, a uzevši u obzir i njihove razloge /:ako su nam istinito izloženi:/ nakon što smo žurno razmotrili, ovlašću koja nam je dobrostivo dodijelila Sveta Stolica mi Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1868., br. 191, 3. 170 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... vera sunt exposita:/ mature ponderatis, vigore facultatum Nobis a Sede Apostolica benigne concessarum, cum praefatis Oratoribus, in praenotato impedimento misericorditer dispensamus, ut eodem nonobstante, Matrimonium infacie Ecclesiae Catholicae, servatis de reliquo servandis, contrahere possint ac in eodem permanere valeant, si nullum aliud impedimentum detectum fuerit, inprimis si Mulier non sit rapta, aut si rapta, jam in potestate raptoris non existat. Soboles quoque si quas benedicente D(omi) no susceperint, ejusdem S(anctae) Sedis auctoritate legitimas fore declaramus pronunciamusque. Demum praecipimus R(everendo) P(atro) Parocho, ut hanc una cum actu Matrimoniali Protocollo copulatorum inserat. Datum ex Residentia Nostra Episcopali in Brestovsko die 24. Januarii 1868. De mandato Il(lusstrissimae) ac Rev(erendissimae) Dom(inicae) Suae Fr(ater) Bonav(entura) Barišić m(anu) p(ropria) Prosecret(arius) Ep(isco)palis L(ocum) + S(igilli) Fr(ater) Paschalis Ep(isco)pus 193 lostivo odrješujemo spomenute molitelje od rečene zapreke da im ne bude na putu, obdržavajući ostalo što se treba obdrža vati, da u okrilju Katoličke Crkve mogu sklopiti brak i u njemu zdravo živjeti, ako se ne bi otkrila kakva druga zapreka, po najprije ako žena nije oteta a ako je oteta ne može više ostati u otmičarevoj vlasti. Potomke pak ako ih bude po Božjem blagoslovu, istom ovlasti Svete Stolice proglašavamo i obznanjujemo zakoniti ma. Napokon zapovijedamo časnom ocu župniku da ovo odrješenje zajedno sa za bilježbom o vjenčanju unese u Matičnu knjigu vjenčanih. Dato u našoj biskupskoj rezidenciji, u Brestovskom, 24. siječnja 1868. g. Po zapovijedi njegovog presvijetlog i prečasnog gospodstva Brat Bonaventura Barišić, biskupov tajnik, vlastitom rukom Mjesto + pečata Brat Paškal, biskup Ante Škegro 194 Prilog br. 23. Zabilježba o odrješenju od ekskomunikacije Joze Boškića iz Ričice kod Gornjeg Vakufa zbog otmice Ive Vranješ iz Ždrimaca kod Gornjeg Vakufa i vjenčanja kod kadije171 Riçicza – Dogna die 1. Julii 1829. Praemisso examine, et utriusque approbatione in Doctri(na) X(hristia)na, praemissa etiam Contrahentium absolutione a censuris, quas incurrerant ob factam coram Judice profano copulationem, ac peracta a Contrahentibus Sacramentali confessione ac communione; Omissis nihilominus Denuntiationibus in quibus Benigne dispensatum fuit, ut inferius apparebit, nulloque alio Canonico Imp(edimen)to detecto, ac habito mutuo matrimoniali consensu Ego Fr(ater) Bonaventura Marinovich socius Prochi jussu ejusdem copulavi Josephum filium caelibem Petri Bosckich de Riçicza et Def(unctae) Florae Matkovich de Travnik; ac Joannam Virginem fil(iam) Georgii Vragnesc de Xdrimczi et Luciae Rakich ex eodem loco. Tes Quibus etiam Benedictionem Nuptialem impertivi. Testes fuere Matthaeus Xugl, et Tomas Juriçevich. Dispensatio Fr(ater) Augustinus Milletich Ord(inis) Fr(atrum) Minor(um) S(ancti) P(atriarchi) Franc(is)ci de Observantia, Dei, et Apostolica S(anctae) Sedis Gratia Ep(isco)pus Dauliensis, et Vicarius Apostolicus in Bosna Argentino-Othomana. Josephus filius Petri Bosckich de villa Riçicza, Paroeciae de Skopje, vi rapuit puellam Joannam filiam Georgii Vragnesc a villa Xdrimczi ejusdem Paroeciae, idque ad effectum eam sibi in Matrimonium Sumendi sub potenti protectione turcicae cujusdam Dominae, suae patronae, sicut et revera tali medio jam copulavit illam apud turcicum tribunal; tum ad Nos recursum fecit, ut eos sic ligatos, nostro etiam Catholico ritu conjungeremus. At vero cum Ričica Donja, 1. srpnja 1829. Nakon pret hodnog ispita i provjere jednog i drugog iz poznavanja kršćanske vjere i nakon njihovog odrješenja od zapreke u koju su upali zbog vjenčanja kod izvanjskog sud ca [kadije], nakon sakramentalne ispo vjedi i pričesti, ispustivši navještenja od kojih su također dobrostivo oslobođeni, kao što je dolje objašnjeno, a ne našavši nikakvu drugu kanonsku zapreku, imaju ći također njihov međusobni pristanak, ja brat Bonaventura Marinović - župni kov pomoćnik, po njegovoj sam zapo vijedi vjenčao mladića Jozu – sina Petra Boškića iz Ričice [kod Gornjeg Vakufa] i pokojne Cvite Matković iz Travnika i djevojku Ivu – kćer Jure Vranješa iz Ždrimaca [kod Gornjeg Vakufa] i Lucije Rakić iz istog mjesta. Svjed Podjelio sam im i ženidbeni blagoslov. Svjedoci su bili Mato Žulj i Toma Juričević. Odrješenje Brat Augustin Miletić, reda Manje braće svetoga patrijarha Franje od opsluženja, Božjom i milošću Svete Stolice, biskup daulienski i vikar Apostolski u Bosni Sre breno-otomanskoj. Jozo - sin Petra Boškića iz mjesta Ri čice u župi Skopje, silom je oteo djevojku Ivu – kćer Jure Vranješa iz mjesta Ždrim ci u istoj župi da je uzme sebi za ženu uz zaštitu moćne svoje turske gospodarice i svoje zaštitnice, s čijim ju je posredstvom i vjenčao na turskom sudu. Nakon toga došao je k nama tražeći da ih tako oženje ne vjenčamo i po našem katoličkom obre du. Ali kad smo ga s ogorčenjem otjerali, razmotrili smo je li po zakonu Svetoga Tridentskog koncila uopće moguće vjen Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1829., br. 39. 171 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... indignatione repulimus eum, reponentes, id stante Lege S(acnti) Tridentini Con(cilii) haud fieri posse donec rapta in plenam suam libertatem restituta non fuerit; unde ejus Parocho rescripsimus, ut se ita disponatum, ac dein, si puella ex perfecta sua libertate consenserit, ritu nostro copulentur. Verum cum prepotens illa infidelis Domina nullam permittat ejusmodi, licet ad tempus Separationem, idem Parochus iterum rescripsit, preces, et ejusdem puellae, et suas ipse porrigens, quatenus ad gravia utrique a tam irrationabili; ac praepotente Domina imminentia mala obvianda, sedis Apostolicae auctoritate super hocce raptus impedimento benigne dispensemus, cum puella ipsa jam pleno animo in hujusce matrimonium consentiat, separatam interim a tam illegitimi sponsi toro se tenens. Nos itaque si vera sint exposita, precibus eorum annuimus /:gravibus, ac salutaribus poenis prius tam nefandum raptorem cum suis adjutoribus subjicientes:/ atque auctoritate ejusdem Apostolicae sedis, Nobis die 26. Maji 1816. durante munere nostro, seu ad Beneplacitum S(acrae) C(ongregatiae) de Propaganda Fide concessa, cum iisdem Josepho Boxkich, et Joanna Uragnesc in dicto raptus impedimeno benigne dispensamus, dum modo revera ex parte puella fuerit consensus plene voluntarius, quatenus eo non obstante, praemissis omnibus de jure premittendis, praeter Denuntiationes, quas pariter dispensamus, si nullum aliud canonicum impedimentum obstiterit, Matrimonium legitime inter se contrahere ac in eo perseverare possint, et valeant. Voluus autem, ut haec dispensatio cum actu celebrti Matrimonii in Libro Copulatorum ejusdem Paroeciae diligenter describatur. Datum Fojniczae die 17. Sep(embris) 1828. Registr(um) Fr(ater) Dominicus a Varesc Vicarius G(enera)lis Ep(isco)palis m(anu) p(ropria) 195 čati ih sve dok oteta djevojka ne bude sasvim slobodna. Stoga smo njegovom župniku pisali kako bi se ista djevojka od njega rastavila a tek potom, ukoliko bi u svojoj punoj slobodi pristala, da se vjen čaju i po našem obredu. Budući da ona silno moćna nevjerna gospodarica ništa od toga ne dopušta, ne dozvoljavajući ni njihovo razdvajanje kroz neko vrijeme, župnik nam je po drugi put pisao, moleći da se ne izloži ni ona djevojka ni on sam, kao i da bi se izbjegla prijeteća zla nera zumne moćne gospodarice, ovlašću Apo stolske stolice od zapreke ove gore opisa ne otmice dobrostivo odrješujemo, uko liko se pak sama djevojka svom svojom dušom složi s ovom ženidbom i ako se je držala potpuno odvojenom od postelje nezakonitog svoga zaručnika. Ukoliko su nam istinito izložene, uslišujemo njihove molbe /:podvrgavajući najprije teškim i spasonosnim kaznama opakog otmičara i njegove pomoćnike:/ ovlašću iste Apo stolske stolice date nam 26. svibnja 1816. g. tijekom našeg boravka, odnosno dopu štenjem Svete kongregacije za proširenje vjere, dobrostivo odriješujemo od zapre ke spomenute otmice Jozu Boškića i Ivu Vranješ. Ukoliko pak bude dobrovoljnog i potpunog pristanka od strane djevojke, i ukoliko se ona tomu ne usprotivi, na kon što prethodno ispune sve što je po zakonu propisano, izuzev navještenjā od kojih ih također oslobađamo, i ako se ne bi pojavila kakva druga kanonska zapre ka, mogu jedno s drugim sklopiti zakoniti brak i u njemu ustrajati te zdravo živjeti. Hoćemo pak, da se ovo odrješenje sa za bilježbom o ženidbi pažljivo upiše u Ma tičnu knjigu vjenčanih. Dano u Fojnici, 17. rujna 1828. Zabilježiti Brat Dominik od Vareša, generalni biskupov tajnik, svojom rukom 196 Ante Škegro Prilog br. 24. Svjedočanstvo o otmici kćerke Nike Jurkića iz Livna172 “God(ine) 1873. Čudnovat događaj: Niko Pavlović s Bugojna odvede samu curu, ćer pok(oinog) Nike Jurkića iz Livna. Ova cura bila je isprošena za Peru Brnjića iz Livna. Pavlović htijo je da se za njegova sina cura rečena vinča; parok skopaljski, po propisim crkovnim, nemogući ovo učiniti. Rad ovoga velika gungula bi koliko u Livnu toliko u Skoplju. Mlogi za Pavlovića skoči še, jer Pavlović čovik bogat, pristaša mlogo imadiaše. U Livnu bi vicekonzul austrijski Dembiski, čovik zidarske lože, koji prihvati stranku Pavlovića. Svu silu činjaše da se cura Pavloviću vinča, a Crkva ne dopušta, dok se prijašnji ugovornik ne otrese i dok se cura ne stavi u prostost, jer je Pavlović držo u svojoj kući, niti je hteo pusti na prostost. Za Pavlovića zauzmu se i turci, bezi skopaljski, koji po svom muhamedanskom zakonu sude. Dok cura uniđe u kuću sama odvedena, oli udovica, mora se za onog i vinčati, ne gledeći na njezinu volju. Od ovoga ćemo i dalje govoriti. Pavlovića parnica hiđaše na dugo. Crkva po svojim kanunim zahtivaše da curu pusti na slobodu da može svoju volju slobodno izreći a Pavlović, čovik od naravi uorit i divljačan ali odveć bogat, ne htede curu pustiti u slobodu, nego je sve držo u svojoj kući pod stražom. Zato ga Crkva proglasi u prokletstvu. Ali tvrdoglavi čovik pogr di i prokletstvo i vlast crkvenu. Turci, bezi skopaljski, svi skoče za Pavlovića jer ih je Pavlović sa svojim dukatim dobro mitio. Primlogi krstjani, osobito kmeti, nesmijući drugačie učiniti priko svojih bega, i oni skoče za Pavlovića, prite i siluju paroka da vinča. Velika smutnja u Skoplju i u Livnu, koja svoj Bosni zao primer davaše. Parnica dotira se do suda turskoga. (Turcim je naj više veselje kad se krstjani zavade.) Krstjana 70 pečet pritišće protiva svojim misnicim, kano da jim teški zulum čine; izmišljotina na stotine. Nitko bo ne zna vragolije i laži izmišljavati ko turčin kad svoju lulu puši. A što turčin iz misli u svojoj dimljivoj glavi, to pisar upiše na kartu, odmah šalje raji da svoj pečet udare; a što upisano ondi, to nitko ne smije upitati, zar će, vele, turčin slagati. Tako vam sve hodi na turskom sudu. Turci ovu parnicu po svom obi čaju duljiše da se više zapetlja i da više dukata od Pavlovića dobiju. Sliedile su sve što više smutnje, psovke i pogrđenja zakona crkovnih. Dok cura uteče iz Pavlovića kuće u kapelu173 govoreći, da joj silu čini i da njezina volja nije poći za Pavlovića, ali Pavlović skupi turke i krstjane, curu silom odvuku opet. Turci sad kano lavi skoče, hoće da se za Pavlovića vinča. Travanjski mute sarif Ali-paša, čovik hrđav, primi od Pavlovića mita 300 dukata, siluje da se Pavloviću vinča. Cura bi dovedena na ovi sud centralni, travanjski. Ja sam nastojo da se curi sloboda dodne (sic!) i ako u svojoj slobodni (sic!) rekne da će Pavloviću, biće svršeno sve. Pustiše curu na slobodu; ovde u Docu svojoj sestri. Cura reče, kako na sudu crkovnom tako i na turskom, da njezina nije volja za Pavlovića. Ja ovo čujući, dobavim skrovito prijašnjeg njezina drago Baltić, 2003., 380, 382. 172 Župnikova kuća. 173 Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 197 ga iz Livna, Brnjića, za kog pokaza cura svoju volju i za ovoga je vinčam ko vikar generalni biskupa. Tako se ova parnica Pavlovića – koja je svu Bosnu usmrdila – dokonča, a turci ostadoše izvan sebe. Mogla se je krv velika pro liti, kako su turci bili nasrtali sa svojim Pavlovićem, koji je istom sv. o. papi telegraf za ovo kuco. Cura s pratnjom hode u Livno na brzu ruku, brez da joj tko izajde na put.” Prilog br. 25. Zabilježba o vjenčanju Ilije Milića rečenog Iviš iz Sebešića kod Travnika i Ive Dadić iz Glavica kod Bugojna koju je namjeravao oteti Ibiršimbeg Aračić iz Glavica kod Bugojna174 Sebeshich die 23. Febr(uarii) 1832. Omissis tribus Denuntiationibus ob metum Turcarum, ut inferius dicitur, praemissa tamen sacram(enta)li Conf(ession) e et Com(munio)ne, habitoq(ue) mutuo contrahentium libero matrimoniali consensu P(ater) Bonaventura Marinovich Capellanus sub sacrificio Missae cum Bened(ictione) nuptiali copulavit Nicolaum fil(ium) d(efunct)i Eliae Milich alias Ivisc de Sebeshich, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Annae Boscgnak de Hercegovina; cum Joanna fil(ia) Joannis Daddich de Glavicze, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Magdalene Rapovich de Livno, caelibem cum virgine. Testes fuerunt Joannes Ivisc frater Sponsi, et Georgius Pleich de Sebeshich. N(ota) B(ene) Praedictam puellam adamavit quidam turca nomina Ibrishimbegh Araçich ex eadem villa Glavicze, qui nobis Sacerdotis sub gravibus minis prehibuit, nec eandem cum Christiano copulemus, volens eam a lege christiana apostatare, subi copulare; nec ullis precibus, ac donis placari potuit. Ideo in tali discrimine Parochus P(ater) Marianus Jakovglevich permisit Sponso, ut clam subductam puellam sibi copulet in tribunali turcico, quod peractum fuit coram Kadi Fojnicensi, et statim postea legitimati fuerunt Sebešić, 23. veljače 1832. Ispustivši sva tri navještenja zbog straha od Turaka, kao što se dolje navodi, nakon prethod no obavljenih ispovjedi i pričesti i na kon uzajamnog slobodnog ženidbenog pristanka, kapelan otac Bonaventura Marinović tijekom misnog slavlja sa že nidbenim je blagoslovom vjenčao Nikolu – sina pokojnog Ilije Milića rečenog Iviš iz Sebešića [kod Travnika] i njegove za konite žene Ane Bošnjak koja potječe iz Hercegovine s Ivom – kćerkom Ive Da dića iz Glavica [kod Bugojna] i njegove zakonite žene Magdalene Rapović koja potječe od Livna, mladića s djevojkom. Svjedoci su bili zaručnikov brat Ivan Iviš te Jure Pleić iz Sebešića. Dobro upamti: Za spomenutom je dje vojkom žudio neki turčin imenom Ibri šimbeg Aračić iz istog mjesta Glavice, koji je nama svećenicima najtežim prijet njama branio da ju ne smijemo vjenčati ni s jednim kršćaninom, htijući da ona otpadne od kršćanskog zakona kako bi je sa sobom vjenčao, nije se htio smiriti s bilo kakvim molbama niti mitom. Stoga je u toj smutnji otac Marijan Jakovljević župnik dopustio zaručniku, da krišom dovedenu djevojku vjenča na turskom sudu, što je i bilo učinjeno kod fojničkog kadije, a ubrzo nakon toga ženidba im je Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1832., br. 45. 174 198 more catholico ut supra dictum fuit, omissis tamen denuntiationibus ex praehabita licentia Ill(ustrissi)mi ac R(everendissi) mi D(omi)ni Vicarii Ap(osto)lici def(unct) i Augustini Milletich, quam post mortem ejusdem confirmavit Ad(ministrator) R(everendus) P(ater) Marcus Ostoich pro vicarius Ap(osto)licus Ante Škegro ozakonjena po katoličkom obredu, kao što je gore i rečeno. Sva su navještenja ispuštena po prethodnom odobrenju presvijetlog i prečasnog gospodina apo stolskog vikara, pokojnog Augustina Miletića, koje je nakon njegove smrti potvrdio i upravitelj Vikarijata časni otac Marko Ostojić, apostolski provikar. Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 199 Vrela i literatura Liber Baptismatorum Liber primus Capellaniae Localis Graboviczae, sv. 1. Liber Copulatorum Capellaniae Localis de Scopje Inferius (1844-1883). Matica vjenčanih Mjesne kapelanije Donje Skopje (od 1844. do 1883. godine). Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790). Matična knjiga vjenčanih Župe Skopje (od 1753. do 1790.). Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824). Matična knjiga vjenčanih Župe Skopje (od 1790. do 1824.). Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883). Matica vjenčanih Župe Skopje (od 1825. do. 1883.). Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883). Matične knjige umrlih Župe Skopje Gornje od 1793. do 1883. g. Librum hunc in quo nomina infantium Capellaniae Localis de Trjeshchiani in Sacro Bap tismi fonte renatorum adnotantur legalem, et publica fide dignum documentum esse testor Ego Fr(ater) Angelus Shunjich m(anu)p(ropri)a Secretarius Episcopalis. Mati ca krštenih župe Trišćani. Matica umrlih Bugojno, sv. III, 1893.-1906. Maglajski sidžili 1816-1840. Prevele i priredile Dušanka Bojanić – Lukač Tatjana Katić, Sarajevo 2005. Sidžil nevesinjskog kadije 1767-1775. godine (regesta). Obradio Hivzija Hasandedić, Mostar, 2009. Sidžil tešanjskog kadiluka (1740-1752). Prijevod i obrada: Hatidža Čar-Drnda, Sarajevo, 2005. Sidžili mostarskog kadije fragmenti iz 1044-1207. h. god. / 1635-1793. godine (regesta). Obradio Hivzija Hasandedić, Mostar 2011. Baltić, 2003: Jako Baltić, Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754–1882., Sarajevo – Zagreb 2003. Benić, 2003: Bono Benić, Ljetopis sutješkog samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i bilješke napisao dr. fra Ignacije Gavran, Sarajevo – Zagreb, 2003. Bogdanović, 2003: Marijan Bogdanović, Ljetopis kreševskoga samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i bilješke napisao dr. Fra Ignacije Gavran, Sarajevo-Zagreb. Filipović, 1963: Milenko S. Filipović, Sklapanje hrišćanskih brakova pred kadijama u tur sko doba. Radovi, knjiga XX. Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 7, Sarajevo 1963. Gujić, 1995: Kasim Gujić, Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u Zapadnoj Bosni i Hercegovini, u: Milenko Brkić, Prinosi hrvatstvu Bosne i Hercegovine (Zbirka teks tova iz Napretkovih Kalendara), Studenci, 1995. Horvat, 1909: Karlo Horvat, Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum vicinarum illustrantia. Novi historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih ze malja. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXI (1909.) 1-104. 200 Ante Škegro Janjić, 2012: Fra Vjenceslav Janjić, Ivo Krnjo i njegova gospoja, Katolički tjednik, godina XI (XXXIII), br. 46, 18. studenoga 2012., 28-29. Jelenić, 1913: Julijan Jelenić, Izvori za kulturnu povjest bosanskih franjevaca, Sara jevo 1913. Jelenić, 1927: Julijan Jelenić, Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke, Mostar 1927. Jelenić, 1990: Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, II. Fototip izdanja iz 1915., Sarajevo 1990. Jelić, 1904: Luka Jelić, Gragja za životopis Magdalene Pereš – Vuksanović, poznate pod imenom Franice Slavonke. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 16 (1904.) 161-193. Jolić, 2009: Robert Jolić, Stanovništvo Brotnja u tursko doba, Čitluk – Tomislavgrad, 2009. Jukić, 1973: Ivan Franjo Jukić, Sabarana djela, knjiga II, Sarajevo, 1973. Kadić, 1940: R. Kadić, Fata Omanović – djevojče čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu otkriva svoju dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6. Kamber, 1942: Dragutin Kamber, Patnje i poteškoće katoličkog klera, prema izvještaju biskupa Miletića godine 1815. Vrhbosna, 1942., 5-15, 58-62, 92-103. Matasović 1927: Josip Matasović, Фојничка регеста. Сремski Карловци, 1927. Mažuranić, 1997: Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu (ili kratak put u onu krajinu učinjen 1839.-40. po jednom domorocu, objavljen u Zagrebu 1842.), Hrvatski putopisi, Za greb 1997. Miletić, 1828: Naredbe, i Uprave biskupá namistniká apostolskí proshastí, i sadascgnega, kojesu duxni imat prid oçima, i çesto napomignat púku katoliçanskomu u dneve zabilixenè svi posctovani xupniczi, i gniovi pomochniczi po svim xupama bosanskoga viakriata aposctolskoga, sabrane, u uregene Od Prisvitloga, i Priposctovanoga Gospodina Fra Augustina Milletichia biskupa daulianskoga, i namistnika aposctolskoga u Bosni svoj, u Herczegovini, i u Posavini turskoj, i usctampane po dospusctegnu Svetogh skuppa od rasciregna virre. U Rimu 1828. Mišura, 2011: Stipan Mišura, Biser Uskoplja. Crtice iz prošlosti župe svetoga Ilije Proroka u Kandiji (1875.-2010.), Zagreb-Kandija, 2011. Nikić, 2003: Andrija Nikić, Sinteza turskih zuluma 1815., Događajnica Bosne i Hercegovine od 614.-1918., Mostar 2003., 404-440. Pandžić 2004: Bazilije Pandžić, Augustin Miletić o poteškoćama katoličkog svećenstva u Bosni i Hercegovini god. 1815., Spomen-spis. Povodom 90. obljetnice rođenja dr. fra Ignacija Gavrana, Zagreb 2004., 235-236. Radoš, 2010: Lucija Radoš, Prisilno poturčivanje katoličkih djevojaka u Bosni u prvoj polovini 18. stoljeća na primjeru manifesta katolika iz Jajca. Rama – nekoć i danas. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Prozor – Rama, 18.-19. lipnja 2009., Prozor – Rama, 2010. Sivrić, 2003: Marijan Sivrić, Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje (1667.-1808.), Dubrovnik – Mostar, 2003. Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā... 201 Škegro – Rimac – Martinović, 2012: Ante Škegro – Marko Rimac – Suzana Martinović, Diplomatski spor zbog jednoga katoličkog krštenja u Splitu 1745. godine, Pilar – Časopis za društene i humanističke studije, VII/14 (2) (2012.), 9-34. Škegro, 2011: Ante Škegro, Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg, Bosna franciscana: časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XIX/35 (2011.), 105-122. Škegro, 2013: Ante Škegro, Pisma u ostavštini biskupa fra Augustina Miletića apostol skog vikara u otomanskoj Bosni u Fojničkom samostanu Duha Svetoga, Bosna franciscana: časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XXI/39 (2013.), 221-341. Truhelka 1894: Ćiro Truhelka, Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Heregovini, 6 (1894.) 241-258. Vanino, 1940: Autobiografija Bartola Kašića. Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. XV. Za tisak priredio i bilješkama popratio dr. Miroslav Vanino D. I., Zagreb 1940. Vidović, 2000: Don Radovan Jerković život i djelo. Prigodom 100. godišnjice rođenja i 50. godišnjice mučeničke smrti (1900.-1950.). Priredio dr. don Mile Vidović, Met ković 2000. Vladić, 2008: Jeronim Vladić, Urežnjaci iz Rame, Rama-Šćit, 2008. Vukšić 1994: Tomo Vukšić, Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini. Povijesno-teološki prikaz. Mostar, 1994. Zirdum, 2006: Andrija Zirdum, Uvod. Povijesne prilike u vrijeme nastanka najstarijih ple hanskih matica. U: Mijat Jerković, Hrvati plehanskoga kraja sredinom XVIII. stoljeća (1742.-1771.), Sarajevo – Plehan, 2006. Ante Škegro 202 The Sharia law marriages of Catholics in the parish of Skopje in Central Bosnia Abstract The Parish Registers, official letters sent by Bishops and Franciscan provincials to the parish priests and to influential people and institutions, and the Franciscan chronicles, Islamic court registers (sijils) of Islamic religious law judges as well as other sources, have recorded a number of marriages in accordance with Sharia law contracted by Catholics within the territory of Ottoman Bosnia. These marriages greatly burdened the pastoral work of the Catholic clergy who didn’t consider these marriages to be valid and the marriages weakened the moral of the people from whom the married couples originated, therefore spurring the process of islamisation. In the Parish Regis ters of the Skopje Parish, which comprised the broader area of the upper Vrbas River in the western part of the central Bosnia, dozens of marriages according to Sharia law were registered. The first one was registered in 1760 and the last in 1843. Keywords: Catholic Church, Ottoman Bosnia, Skopje Catholic Parish, The marriages of Catholics according to Sharia law
© Copyright 2024 Paperzz