nefros
Časopis Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske • Zagreb • Godina II • Broj 3 • Besplatan primjerak
Peritonejska dijaliza - tekst za početnike
Kamp za djecu i mlade s kroničnom
bubrežnom bolešću - Delnice 2008.
Izdavač:
Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika Hrvatske
Kruge 48, 10000 Zagreb,
tel./fax: 01/6157738, mob: 099/2308962
e mail: [email protected]
web: www.dijaliza.hr
MB: 3289931
Broj računa:
2390001-1100132423
kod Hrvatske poštanske banke
Uredništvo:
Glavni urednik:
Stjepan Mihalić, ing.
Izvršna urednica:
Zrinka Mach-Medved, ing.
Urednički savjet:
Doc. dr. sc. Radivoje Radić, dr. med.
Marija Stjepović
Josip Sokol, dipl. oecc.
Vlado Marinković
Ivan Leko, dipl. oecc.
Gordana Kalebić
Zoran Šuša
Lektura:
Drago Štajduhar
Grafičko oblikovanje i organizacija tiska:
Studio "dizajn Kovač"
[email protected]
Sadržaj
Medicina
Peritonejska dijaliza - tekst za početnike............................. 4
Vaša uloga u njezi krvožilnog pristupa za hemodijalizu........... 8
Preventivni pregledi – rak dojke........................................ 12
Liječenje u barokomorama od sada na teret HZZO-a.............. 16
KB Merkur: 10. godišnjica transplantacijskog programa jetre.17
Novi uspjeh hrvatske medicine.......................................... 18
Aktivnosti
Sa srednjoškolcima o presađivanju organa.......................... 19
Kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću
– Delnice 2008............................................................... 20
U Delnicama održan 1. kongres dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem............ 22
U Dubrovniku obilježen 10. europski dan darivanja
i presađivanja organa...................................................... 24
Izlet na virovitičke ribnjake.............................................. 25
Istarska udruga organizirala predavanje “Bolesti bubrega i
posljedice”.................................................................... 25
Pravilnik o znaku pristupačnosti........................................ 26
Kviz: Koliko znam o dijalizi?............................................. 29
NAZIV CENTRA
BROJ DONORA ORGANA U 2008.
KB Sestre milosrdnice
15
KB Dubrava
10
Pitanja čitatelja
OB Varaždin
8
Na pitanja odgovara doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić........... 30
KBC Rijeka
11
KBC Zagreb
8
KB Osijek
2
OB Sveti Duh
1
OB Zadar
1
OB Pula
2
OB Slavonski Brod
3
OB Dubrovnik
1
KBC Split
3
UKUPNO
65
nefros / studeni 2008.
TRANSPLANTACIJE 2008. kadaverične (29. 10. 2008.)
Od HR
donora
Od ET
donora
UKUPNO
Bubreg
Jetra
Srce
Gušterača
UKUPNO
87
36
12
14
149
26
10
0
2
38
113
46
12
16
187
Uvodnik
Dragi čitatelji,
Već je odavno prošlo ljeto i zagazili smo u kasnu jesen. Ali ni tijekom
ljeta nismo mirovali. Krajem kolovoza organizirali smo Edukativno rekreativni kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću. Uz početne
teškoće i unatoč činjenici da je kamp za ovakvu djecu u Hrvatskoj prvi put
organiziran, te da ne postoji protokol po kojem se te aktivnosti organiziraju, skupina stručnjaka i entuzijasta projekt je, na zadovoljstvo djece i
odraslih, uspješno odradila.
Kamp je održan u Delnicama od 22. do 29. kolovoza, a u cijelosti ga je
financiralo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, pa roditelji barem o
tome nisu morali brinuti. Iznenađuje s kojim su povjerenjem, s obzirom na
bolest i uobičajenu brigu, roditelji pustili djecu na sedmodnevni boravak izvan svoga doma.
Početkom listopada, također po prvi put, organizirali smo i 1. kongres dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem. U hotelu “Risnjak” u Delnicama od 9. do
12. listopada smo okupili dio renomiranih liječnika, stručnjaka za kroničnu bubrežnu bolest, dijalizu
i transplantaciju, koji su kroz predavanja rado prenijeli dio svoga znanja na bolesnike-sudionike kongresa.
Osim predavanja, sudionici su slobodno vrijeme iskoristili za druženje, razmjene iskustava u radu
udruga te obilazak Delnica i Gorskog kotara.
To su bili uspješno odrađeni projekti, kojima smo javnosti predstavili probleme kroničnih bubrežnih
bolesnika i učestalosti bubrežnih bolesti, te promovirali transplantacijski program i značaj darivanja
organa nakon smrti.
Naravno da nismo bili u mogućnosti riješiti sve teškoće i probleme na koje nailazimo, pa tako ni
problem eritropoetina za bolesnike na predijalizi i transplantirane koji su u anemiji. HZZO je odbio naš
zahtjev da za ove bolesnike dobivanje eritropoetina ide preko liječnika opće prakse. Na jednako nerazumijevanje našeg zahtijeva naišli smo i u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Ali i dalje ćemo
slati zahtjeve prema HZZO-u i MZSS, jer ne želimo biti među rijetkim zemljama (uz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu) koje bolesnicima na predijalizi i transplantiranima ne mogu osigurati eritropoetin. Sigurno
postoje sredstva u državnom proračunu koja se mogu izdvojiti za liječenje ove populacije bolesnika,
jer će odgađanjem dijalize za nekoliko mjeseci država uštedjeti na drugoj strani.
Preseljenjem u nove prostore, Zavod za dijalizu KBC-a Zagreb izgubio je obećane ambulante i dobio
samo jednu ambulantu za preglede. U ovom trenutku u njoj se kontroliraju preterminalni bolesnici,
djeca, bolesnici na peritonejskoj dijalizi i transplantirani. To je više od 700 bolesnika. Obzirom da
dnevno kroz ambulantu prođe oko 30 pacijenata, mislimo da je to preveliki broj i da ih je nemoguće
pregledavati u jednoj ambulanti.
Kako na preglede dolaze bolesnici iz cijele Hrvatske, vremenski ograničeni terminima prijevoza (autobus, vlak, avion) do Zagreba, u sadašnjim bi okolnostima oni na Rebru mogli provesti i cijeli dan.
Da bi sve normalno funkcioniralo, potrebne su još barem dvije ambulante. Jednako tako je i
vađenje krvi pri dolasku na kontrolu prebačeno iz ambulante u Redovni laboratorij, što je za nas
neprihvatljivo. Umjesto da su se preseljenjem Zavoda za dijalizu poboljšali uvjeti liječenja, mi smo
nazadovali. S jedne strane, svi se slažu da treba povećavati broj transplantacija, a onda se dogodi da
se takvi bolesnici ne mogu primjereno kontrolirati i liječiti. S našim pismenim zahtjevima upoznali
smo i ravnatelja KBC-a, ali zasad se nismo pomaknuli s mrtve točke. Dobivamo samo usmena obećanja
da će sve biti riješeno na obostrano zadovoljstvo, ali od pismenog odgovora na kojem inzistiramo
zasad nema ništa.
S nadom da će se situacija što prije popraviti i mi napokon ostvariti svoje zahtjeve,
Stjepan Mihalić
studeni 2008. / nefros
Medicina
Peritonejska dijaliza
- tekst za početnike
Nikolina Bašić-Jukić, Bruna Brunetta-Gavranić, Petar Kes
Zavod za dijalizu, KBC Zagreb
P
eritonejska dijaliza (PD) je metoda nadomještanja bubrežne funkcije kojom se liječi
završni stadij zatajenja bubrega. Nadoknađivanje bubrežne funkcije treba započeti
prije nego se u bolesnika razviju po život
opasne komplikacije. Najbolje je započeti kada bolesnik ima uznapredovanu bubrežnu bolest no još uvijek
se dobro osjeća, nije pothranjen, nema tešku metaboličku acidozu ili neku drugu komplikaciju zatajenja
bubrega, i nije preopterećen tekućinom. Obično se to
događa kada dođe do gubitka 90% ili više bubrežne
funkcije.
Postoje tri metode nadoknade bubrežne funkcije:
transplantacija bubrega, hemodijaliza (HD) i PD. Bolesnici tijekom života mogu mijenjati različite modalitete nadomještanja bubrežne funkcije.
Peritonejsku dijalizu bolesnik provodi kod kuće,
sam ili uz pomoć člana obitelji (npr. roditelj provodi
PD-u kod malog djeteta). Odstranjivanje tekućine i toksičnih tvari iz
tijela bolesnika vrši se putem peritonejske membrane (potrbušnice),
polupropusne opne bogate krvnim
žilama koja obavija unutrašnjost
trbušne šupljine. Transport tvari
kroz peritonejsku membranu ovisi
o njenoj površini i o njenim karakteristikama. Površina peritonejske
membrane u odraslog čovjeka iznosi
između 1 do 1,3 m2. Između otopine
za PD u peritonejskoj šupljini i krvi
u kapilarama peritonejske membrane nalaze se 3 barijere preko kojih
se vrši izmjena tvari: zid kapilare,
intersticij i sloj mezotelnih stanica. Intersticij stvara određeni
otpor izmjeni većih molekula otopljenih tvari, dok sloj mezotelnih
nefros / studeni 2008.
stanica ne stvara gotovo nikakav otpor izmjeni vode
i otopljenih tvari. Zid kapilara ima najvažniju ulogu u
transportu otopljenih toksičnih tvari i vode kroz peritonejsku membranu.
Slika 1.
Presjek kroz kapilaru
u peritonejskoj membrani za vrijeme PD
– žuta pregrada je
zid kapilare i dio peritonejske membrane, plavo je otopina
za PD, crveno je krv
Prije započinjanja PD potrebno je kirurški postaviti kateter za peritonejsku dijalizu u trbušnu šupljinu.
Kateter je načinjen od mekog, savitljivog materijala i
obično se postavlja laparaskopski,
a izlazište na trbušnoj stjenci mu
se obično nalazi postranično od
pupka. Iako se kateter u slučaju
nužde može koristiti odmah, najbolje je s početkom terapije pričekati 2-3 tjedna nakon njegovog
postavljanja. Na taj se način dobije dovoljno vremena da izlazište
katetera dobro zacijeli.
Za PD je potrebna otopina (dijalizat) koja se utače u trbušnu
šupljinu kroz kateter. Obujam tekućine koja se jednokratno utače
u trbušnu šupljinu određuje liječnik i iznosi od 1500 do 2500 ml.
Vrijeme tijekom kojeg bolesnik
ima tekućinu u trbušnoj šupljini
(vrijeme izmjene) također odre-
Medicina
Za provođenje “standardne” PD, odnosno kontinuirane ambulantne peritonejske dijalize (CAPD), nije
potreban uređaj, što postupak čini jeftinim i svima
dostupnim. Na tržištu postoje unaprijed pripremljene
vrećice s otopinom za peritonejsku dijalizu različitih
proizvođača. Same vrećice
i potreban potrošni materijal bolesnicima se dovozi
do mjesta prebivališta, zbog
čega bolesnik mora osigurati
mjesto na kojem će skladištiti otopine.
Toksični proizvodi iz tijela bolesnika odstranjuju
se putem tri procesa. Prvi je
difuzija, proces kojim tvari
iz otopine s većom koncenSlika 2 • Peritonejska dijaliza
tracijom prelaze u otopinu s
manjom koncentracijom preko polupropusne membrane
đuje liječnik i ono obično iznosi oko 4-6 sati. Nakon
(peritonejska
membrana).
što je proteklo vrijeme izmjene, tekućina iz trbušne Brzina difuzije tvari kroz polupropusnu membranu
šupljine se istoči i baci, te se utoči nova, za što je izravno ovisi o razlici koncentracije među otopinama
ukupno potrebno 30-40 minuta. Jedan takav ciklus i obrnuto je proporcionalna s molekularnom veličinom
zove se izmjena i obavlja se 4-5 puta dnevno. Broj iz- otopljene tvari. Dakle, toksične tvari (ureja, kreatinin,
mjena koje bolesnik treba obaviti u jednom danu kako kalij…) koje se u velikoj koncentraciji nalaze u krvi
bi se u zadovoljavajućoj mjeri odstranili toksični pro- bolesnika preko polupropusne peritonejske membrane
dukti metabolizma i višak tekućine ovisi o preostaloj
bubrežnoj funkciji i obilježjima
pojedinog bolesnika. Tekućina za
dijalizu se utače i istače iz trbušvrečica s otopinom za
ne šupljine pomoću gravitacije,
peritronejsku dijalizu
tj. vrećica sa svježom otopinom
za PD-u objesi se na stalak iznad
kateter za utok svježe
razine trbuha, a kada se dijalizat
otopine za dijalizu
istače prazna vrećica se stavlja
na pod, ispod razine trbuha. Cijeli postupak mora biti izveden s
kateter za istok dijalizata
puno pažnje i iznad svega sterilno, kako ne bi došlo do razvoja
infekcije. Bolesnik ili osoba koja
vrečica za istok
će bolesniku provoditi PD moraju
iskorištenog dijalizata
prije započinjanja liječenja biti
dobro poučeni o metodi i njenim
Slika 3 • Bolesnik za vrijeme provođenja izmjene
komplikacijama.
studeni 2008. / nefros
Medicina
odlaze u dijalizat u trbušnoj šupljini, u kojoj se nalaze
u maloj koncentraciji.
u tijelo bolesnika ta se razlika smanjuje, pa se smanjuje i ultrafiltracija.
Tekućina se iz krvi bolesnika odstranjuje na
osnovi razlike u osmotskom tlaku između krvi i hiperosmotske otopine za dijalizu. Taj mehanizam odstranjivanja tekućine zove se ultrafiltracija. Visok
osmotski tlak u otopini za dijalizu postiže se dodavanjem glukoze. Više od polovice glukoze iz dijalizata bolesnik apsorbira tijekom dijalize. Na tržištu
postoje različite otopine za PD sa standardiziranim
koncentracijama glukoze, tako da liječnik vrstu otopine s kojom će se obavljati dijaliza bolesniku propisuje obzirom na karakteristike njegove peritonejske
membrane.
Brzine protoka krvi u peritonejskoj membrani i
protok dijalizata u PD su puno sporiji od onih koji se
postižu tijekom HD (gdje je protok krvi obično veći
od 250 ml/min, a dijalizata 500 ml/min). Posljedično,
odstranjivanje (klirens) ureje i drugih malih molekula
je u jedinici vremena puno manje u PD nego u HD. Međutim, PD se u bolesnika provodi kontinuirano, svakog
dana, a ne po 4 sata svakog drugog dana, kao što je
slučaj s HD. Stoga je klirens otopljenih toksina u jednom tjednu kod obje vrste dijalize po prilici jednak.
Treći proces pomoću kojega se odstranjuju toksini
otopljeni u bolesnikovoj krvi je konvekcija, pri kojoj
se transport otopljenih tvari događa uz ultrafiltraciju,
tj. kretanje tekućine. Konvekcija je posredovana silama trenja između vode i otopljenih tvari.
Ureja i druge
otopljene tvari male
molekularne
mase
(kalij, kreatinin…)
brzo, u prvih par
sati, difundiraju iz
krvi u dijalizat zbog
velike razlike u njihovoj koncentraciji
na početku izmjene.
Nakon toga se njihova koncentracija
praktično izjednači,
tako da je pri kraju
izmjene njihovo odstranjivanje
malo,
no nastavlja se odstranjivanje molekula velike mase, koje
difundiraju sporije.
Većina ultrafiltracije
tekućine iz krvi bolesnika također se odvija tijekom prvih par
sati izmjene, kada je
razlika u osmotskom
tlaku između krvi i
dijalizata
najveća.
Apsorpcijom glukoze
nefros / studeni 2008.
PD se može provoditi i pomoću uređaja; takav oblik
dijalize zove se automatizirana peritonejska dijaliza
(APD). Uređaj u tom obliku dijalize automatski vrši izmjene tijekom noći, dok bolesnik spava. U nekih bolesnika se uz izmjene tijekom noći mora učiniti još koja
izmjena ručno i tijekom dana, ili se ujutro utoči otopina za PD i ostavi u trbušnoj šupljini tijekom dana.
Slika 4 • Dijete na programu APD-a
Medicina
Pravo na uređaj za APD imaju bolesnici koji rade, mala
djeca i bolesnici koji imaju medicinsku indikaciju za
taj oblik dijalize. Bolesnici na APD-u općenito tijekom
dana imaju više vremena za posao, obitelj i društvene aktivnosti nego bolesnici na programu CAPD-a i
kronične HD. Nedostatak je što se bolesnik mora naviknuti na rad uređaja uz sebe tijekom noći i na povremena buđenja zbog eventualnog oglašavanja alarma
na uređaju.
Prednost PD pred HD su manje promjene krvnog
tlaka. Naime, bolesnicima na HD se višak tekućine nakupljen tijekom 2 ili 3 dana odstranjuje iz tijela tijekom 4 sata, pa često dolazi do naglih padova krvnog
tlaka praćenih mučninom, povraćanjem i grčevima u
potkoljenicama. PD-om se višak tekućine odstranjuje kontinuirano, pa su promjene krvnog tlaka manje.
Stoga se PD preporuča bolesnicima koji imaju zatajenje srca ili loše toleriraju odstranjivanje tekućine
tijekom HD. Za PD nije potreban krvožilni pristup (arterijo-venska fistula, centralni venski kateter…), pa
se taj oblik dijalize preporuča bolesnicima s lošim krvožiljem (npr. mala djeca, dijabetičari) ili bolesnicima
koji su iscrpili sve mogućnosti krvožilnog pristupa.
PD se također preporuča bolesnicima s hemoraškom
dijatezom, kroničnom infekcijom, strahom od igala i
aktivnim životnim stilom. Naime, bolesnik na peritonejskoj dijalizi je slobodniji, ne mora 3 puta tjedno
na par sati dolaziti u bolnicu, lakše mu je organizirati
poslove i putovanja. PD je terapija izbora i ukoliko bolesnik živi daleko od dijaliznog centra (npr. na otoku).
Unos tekućine i hrane bogate kalijem u bolesnika na
PD je slobodniji, jer se toksični produkti i tekućina
odstranjuju tijekom gotovo svakog dana i jer ostatna
bubrežna funkcija, koja u bolesnika HD brzo propada,
ostaje dugo vremena sačuvana.
Svakodnevna, cjelodnevna terapija ujedno je i nedostatak PD, jer bolesnik i njegova obitelj nemaju slobodnih dana kada ne moraju provoditi terapiju. Same
izmjene, ako bolesnik provodi CAPD, oduzimaju bolesniku po nekoliko sati dnevno. Bolesnici, osobito mlađi, znaju biti nezadovoljni svojim izgledom zbog postojanja katetera i dijalizata u trbušnoj šupljini. Više
od pola glukoze iz otopine za PD apsorbira se tijekom
terapije, pa se bolesnici često udebljaju. Dijalizatom
se gubi određena količina bjelančevina, što bolesnika može uvesti u hipoproteinemiju ukoliko ne unosi dovoljnu količinu bjelančevina prehranom, ili ako
zbog bolesti ima manjak bjelančevina (npr. nefrotski
sindrom, ciroza). Uspješnost same metode najvećim
dijelom ovisi o bolesniku. Postoji i povećan rizik od
nastanka hernija zbog povećanog intraabdominalnog
tlaka od dijalizata, pa bolesnik stoga ne smije dizati
velike terete.
Najopasnije komplikacije PD su infekcije, bilo izlaznog mjesta katetera ili same potrbušnice (peritonitis). Peritonitis je i najčešća komplikacija peritonejske
dijalize. U pojedinog bolesnika se događa u prosjeku
jednom u dvije godine, no njegova učestalost u praksi
je izravno ovisna o uspješnosti i urednosti bolesnika
koji provodi dijalizu. Također valja naglasiti da je klinički tijek peritonitisa u bolesnika na PD drukčiji od
onoga što viđamo u široj praksi, a liječi se primjenom
antibiotika u peritonejsku šupljinu, putem otopine za
dijalizu.
PD je kontraindicirana u bolesnika s peritonejskim
adhezijama, inkapsulirajućom peritonejskom sklerozom,
komunikacijama između pleuralne i peritonejske šupljine, teškom upalnom bolesti crijeva, aktivnom ishemijskom bolesti crijeva, intraabdominalnim apscesima i
aktivnim akutnim divertikulitisom. Kontraindiciran je i
ženama u trećem trimestru trudnoće, te bolesnicima s
teškim psihijatrijskim poremećajima. Relativne kontraindikacije za PD su teška neuhranjenost i proteinurija
veća od 10 g/dan, uznapredovala kronična opstruktivna
bolest pluća, ascites, kolostoma i gastrostoma. Demencija, natkoljenična amputacija nogu i sljepoća, ukoliko
bolesnik nema osobu koja će obavljati dijalizu umjesto
njega, također predstavljaju relativne kontraindikacije
za PD. Bolesnik mora biti čist i uredan i imati osnovne
uvjete za provođenje odgovarajuće higijene u kući (npr.
tekuću vodu, sobu za provođenje PD). PD se ne preporučuje bolesnicima s hernijama, bolovima u donjem
dijelu leđa, poremećajem motorike ruku, pretilima, depresivnima i slabovidnim bolesnicima, te bolesnicima s
policističnim bubrezima.
PD u pojedinog bolesnika ima ograničeno vrijeme
trajanja, jer hiperosmolarnost i nizak pH dijalizata kroz
duže vrijeme uzrokuju gubitak mezotelijalnih stanica i
glikozilaciju membrane, što uzrokuje trajno oštećenje
peritonejske membrane. Taj se problem pokušava riješiti novijim otopinama za peritonejsku dijalizu. Funkcija
peritonejske membrane je najbolja u prvih 5-8 godina
PD, tijekom kojih bi za bolesnika bilo najbolje da dobije transplantat bubrega, obzirom da je transplantacija
ipak najbolji način nadoknade bubrežne funkcije.
www.plivazdravlje.hr
studeni 2008. / nefros
Medicina
VAŠA ULOGA U NJEZI
KRVOŽILNOG PRISTUPA
ZA HEMODIJALIZU
Nakon kirurške izrade
krvožilnog pristupa
Nakon što je učinjen krvožilni pristup,
morate se pridržavati liječnikovih uputa
o njegovoj njezi. Evo nekih:
•
•
•
•
•
•
•
•
Gaza mora biti suha
Kontrolirajte nema li na gazi ili
zavoju svijetlocrvene krvi ako
se takva krv pojavi, odmah nazovite liječnika.
Ako imate kateter, ne smijete
se tuširati, ali smijete se oprezno kupati. Ako imate fistulu
ili graft, kada krvožilni pristup zacijeli, smijete se tuširati i kupati.
Uzimajte sve propisane lijekove.
Dostatno se odmarajte.
Nazovite svojega liječnika ako:
o Se lako zadišete
o Imate simptome slične onima kod
gripe
o Imate temperaturu 37,2˚C ili više.
Ako imate AV fistulu ili graft:
o Dok zarasta, držite ruku ravno ili povišenu (iznad srca).
o Zamolite medicinsku sestru da vam
pokaže kako da kod kuće provjerite
strujanje i šuma u krvožilnom pristupu. Ako se ništa ne čuje, odmah
nazovite liječnika.
Ako imate AV fistulu, pitajte kada smijete
početi vježbati, npr. stiskati gumenu lopticu,
kako bi krvožilni pristup brže postao upotrebljiv za dijaliziranje.
nefros / studeni 2008.
Kada započnete liječenje
hemodijalizom
Ako imate AV fistulu il graft, na početku svake dijalize, sestra ili tehničar postavit će vam igle dvije igle u
krvožilni pristup. Igle su spojene na mekane plastične
cjevčice koje vode u aparat za dijalizu. Krv kola u aparat kroz jednu od tih cjevčica, prolazi kroz dijalizator ili
umjetni bubreg, u kojem se pročišćava i vraća vam se
u tijelo kroz drugu cjevčicu. Ako imate kateter, on se
spaja izravno na cjevčice (linije) za dijalizu, bez igala.
Njega krvožilnog pristupa
Pravilna njega krvožilnog pristupa važna je da:
• Krvožilni pristup pravilno funkcionira
• Krvožilni pristup dulje traje
• Se spriječe komplikacije u vidu infekcija i
zgrušavanja krvi.
Ako vam krvožilni pristup ne funkcionira dobro, može
Medicina
smanjiti propisanu dozu
dijalize. Dostatna (propisana) doza dijalize važna
je da:
• Vam se poboljša
ukupno zdravlje
• Imate bolju kvalitetu života na
dijalizi
• Ne morate ići u
bolnicu
• Živite dulje na
dijalizi.
Kako biste bili sigurni
da dobivate dostatnu
(propisanu) količinu dijalize, liječnici u centru
za dijalizu mjerit će primljenu ili
isporučenu dozu dijalize. Tako će
znati je li dostatno otpadnih tvari
uklonjeno iz krvi. Primljena (isporučena) doza dijalize provjeravat će
se pretragom krvi u kojoj se mjeri
Kt/V (kinetika ureje) i URR (postotak sniženja ureje). Dobivate li
adekvatnu količinu dijalize, Kt/V
mara vam biti 1,2 ili više, a URR 65% ili više. Ako su
te vrijednosti preniske jedan od mogućih uzroka može
biti nedostatna funkcija krvožilnog pristupa. Tada će
liječnici na dijalizi provjeriti:
• Jeli ruka na kojoj je krvožilni pristup otekla
• Jesu li strujanja i šum u krvožilnom pristupu
oslabili ili nestali
• Jeli se krvožilni pristup potpuno ili djelomično zatvorio (zgrušavanje)
Liječnici će također učiniti neke posebne pretrage (kolor dopler i posebne laboratorijske testove) da saznaju
radi li krvožilni pristup dobro. Mogu:
• Izmjeriti protok krvi kroz krvožilni pristup
• Izmjeriti tlak u krvožilnom pristupu
• Provjeriti ne recilkulira li krv u krvožilnom pristupu.
Liječnici i sestre na dijalizi podučit će vas provođenjem pravilne njege krvožilnog pristupa. Da spriječite
komplikacije, svakodnevno ih se pridržavajte.
Njega arteriovenske
(AV) fistule i grafta
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Svakodnevno perite krvožilni pristup antibakterijskim sapunom. Zamolite sestre ili liječnike u
svojem centru za dijalizu da vam
preporuče dobar sapun.
Operite krvožilni pristup prije svake dijalize.
Ne češite se po mjestu krvožilnog pristupa.
Nokti mogu biti izvor infekcije.
Pripazite da sestra/tehničar dobro dezinficira
krvožilni pristup prije postavljanja igli u njega.
Ne dodirujte područje oko krvožilnog pristupa
nakon što je dezinficirano.
Izbjegavajte kihanje i kašljanje u krvožilni
pristup.
Ako sami pritišćete mjesto uboda nakon što
su igle izvučene, upotrijebite sterilnu gazu.
Kada su igle izvučene, smijete lagano do
umjereno pritiskati. Pritisnite samo tamo gdje
je bila igla i neposredno ispod toga. Nikad ne
pritišćite iznad mjesta uboda.
Pripazite da kod pripajanja ili otpajanja sestra/tehničar ima masku i rukavice.
Nastojte da se mjesto uboda mijenja.
Nemojte dopustiti da vam mjere tlak na ruci
na kojoj je krvožilni pristup. Mjerite ga na
drugoj ruci.
studeni 2008. / nefros
Medicina
•
•
•
Kada niste na dijalizi, nikome ne dopuštajte
da vam vadi krv iz ruke na kojoj je krvožilni
pristup.
Ako je područje oko krvožilnog pristupa bolno, natečeno, crveno ili vruče, odmah se javite liječniku na dijalizi.
Ako strujanja i šuma nema ili ako su promijenjeni, odmah se javite liječniku na dijalizi.
•
•
Zamolite sestru/tehničara da poduči vas i članove vaše obitelji kako da promijenite gazu/
zavoj.
Kod kuće morate imati rezervne sterilne zavoje za slučaj da morate zavoj promijeniti.
Kada se pojave komplikacije
krvožilnog pristupa
Njega katetera
•
•
•
•
•
•
10
Pripazite da za vrijeme i nakon svakoga dijaliznog postupka imate preko katetera sterilnu
gazu.
Sestra/tehničar mora prije svake dijalize provjeriti nema li oko katetera znakova infekcije
Nosite kiruršku masku kod pripajanja na aparat za dijalizu i otpajanja s njega.
Provjerite nosi li sestra/tehničar kiruršku masku te sterilne rukavice kada provjerava kateter, pripaja vas na aparat za dijalizu ili otpaja
s njega.
Ako je područje oko katetera neuobičajeno
bolno, odmah se javite liječniku na dijalizi
Nemojte se tuširati niti plivati. Kupati se smijete, ali oprezno.
nefros / studeni 2008.
Katkad, čak i ako najpravilnije održavate krvožilni
pristup, nastanu komplikacije. Najčešće su infekcije
ili zgrušavanje krvožilnog pristupa. Ako do infekcije
dođe, vaš će vam liječnik propisati antibiotike. U slučaju da se u krvožilnom pristupu stvori ugrušak, morati
ćete ići u bolnicu. Obično se ugrušak može ukloniti
ambulantno, pa nećete morati ostati u bolnici. Liječnik
na dijalizi kontrolirat će vaš krvožilni pristup, da se ne
pojave komplikacije. Moguće tegobe koje su nabrojene na donjoj tablici možete sami uočiti ako upamtite
znakove upozorenja. Kontaktirajte liječnike u centru za
dijalizu čim se neki od tih znakova pojavi.
Medicina
Što valja upamtiti
•
•
•
•
•
Ako vam krvožilni pristup dobro funkcionira
dobro ćete se osjećati na hemodijalizi.
Ako vam krvožilni pristup ne funkcionira dobro, može smanjiti primljenu ili isporučenu
dozu dijalize. To će nepovoljno utjecati na
vaše ukupno zdravstveno stanje i na to koliko
ćete živjeti na dijalizi.
Arteriovenska fistula krvožilni je pristup prvoga izbora. Ako ste već na hemodijalizi, a
nemate fistulu, raspitajte se zašto. U nekih je
bolesnika moguće prijeći s druge vrste krvožilnog pristupa na a-v fistulu.
Nastojte da vam liječnici i sestre u centru za
dijalizu često kontroliraju krvožilni pristup.
Oni će u tu svrhu učiniti posebne pretrage.
•
•
•
Nemojte dopustiti da vam mjere tlak na ruci
na kojoj je krvožilni pristup niti da vam se iz
te ruke vadi krv kada niste na dijalizi.
Zatražite da se pri svakome dijaliznom postupku mijenja mjesto uboda.
Vodite računa o važnijim nalazima, npr. o Kt/
V i o URR.
Ako imate pitanja o svojem krvožilnom pristupu ili o bilo čemu u vezi s dijaliznim liječenjem, pitajte liječnika i sestre u centru za
dijalizu.
Izvor:
IPILID Što morate znati o svom krvožilnom pristupu
Tablica: znakovi upozorenja
Komplikacija
Znakovi i simptomi
Što učiniti
Infekcija
Crvenilo kože, oticanje, bol i/ili
osjećaj prevelike topline oko mjesta
krvožilnog pristupa; temperatura,
groznica, zimica i/ili osjećaj boli.
Odmah se javite liječniku u centru za dijalizu.
Morat ćete uzimati antibiotike dok se infekcija
ne povuče
Krvarenje iz
krvožilnog pristupa
Krvarenje iz a-v. fistule ili grafta
dulje od 30 minuta nakon završetka
dijaliznog postupka. Svako krvarenje
iz područja oko katetera ili iz
katetera
Ako imate krvarenje iz a-v fistule ili grafta:
lagano pritisnuti krvožilni pristup sterilnim
komadićem gaze, da krvarenje prestane. Ako
traje dulje od 30 minuta smjesta nazovite
liječnike u centru za dijalizu ili pođite u hitnu
službu u svojoj bolnici.
Slab protok krvi
kroz krvožilni
pristup
U fistuli ili graftu nema strujanja
i šuma; otečenost ruke na kojoj je
krvožilni pristup; niža temperatura
kože ispod mjesta krvožilnog
pristupa; smanjena primljena doza
dijalize (Kt/V ili URR), promijenjeni
drugi laboratorijski nalazi.
Javite se liječnicima u centru za dijalizu
ako nema strujanja i šumova u krvožilnom
pristupu, ako je koža ispod krvožilnog
pristupa hladnija ili ako vam je ruka na kojoj
je učinjen krvožilni pristup otečena. Bilježite
vrijednosti Kt/V ili URR i konzultirajte se s
liječnicima na dijalizi ako te vrijednosti nisu
onakve kakve bi trebale biti.
Smanjen protok krvi
u ruci na kojoj je
krvožilni pristup
Osjećaj
utrnutosti,
bockanja,
hladnoće ili slabosti u ruci na kojoj
je krvožilni pristup; modri prsti ili
ranice na vrhovima prstiju
Odmah se javite liječniku u centru za dijalizu.
Tu je nužno hitno liječenje, da se spriječi
uništenje žila i živaca u ruci s krvožilnom
pristupom.
studeni 2008. / nefros
11
Medicina
Rak dojke najučestalija je zloćudna bolest u žena, s pojavnošću od čak 32%, te je na prvom mjestu od
malignih bolesti koje u žena izazivaju smrt (čak 18%). Drugim riječima, u Hrvatskoj godišnje oboli
nešto više od 1800 žena, a na 100 000 žena njih 29 umire. Međutim, zahvaljujući ranoj dijagnostici i
sve većoj svijesti o važnosti ranog otkrivanja i liječenja, mortalitet se posljednjih godina u razvijenim
zemljama svijeta sve više smanjuje.
Preventivni pregledi - rak dojke
Rak dojke
povezana s menstrualnim ciklusom, uvlačenje kože ili
bradavice, te promjene same bradavice ili pak eroziS nastankom raka dojke povezuju se različiti ri- je (površinska oštećenja) bradavice. U kasnijem tijeku
zični čimbenici, a neki od njih su: starija životna dob bolesti može nastupiti promjena normalne veličine ili
(obično se javlja u perimenopauzi ili postmenopauzi), oblika dojke te promjene na koži dojke, koja se može
obiteljska pozitivna anamneza (odnosno pojava raka činiti poput narančine kore. Povećani limfni čvorovi
dojke i u drugih ženskih članova unutar obitelji, što mogu se opipati (palpirati) u pazušnoj jami ili iznad
ukazuje na nasljedne promjene-mutacije gena), rana ključne kosti (supraklavikularno). Metastatsko širenje
menarha (prva menstruacija prije dvanaeste godine), bolesti može uzrokovati bol u kostima (zahvaćenost
kasna menopauza i kasni porod (porod iza tridesete kostiju), oštećenje dišne ili jetrene funkcije zbog zagodine te menopauza iza pedeset pete godine života) hvaćanja tih sustava ili pak neurološke simptome koji
daju naslutiti da je riječ o hormonski ovisnom tumo- su posljedica metastaza u središnji živčani sustav.
Kao što smo već rekli, najbolja zaštita od raka dojke
ru. Pozitivna osobna povijest bolesti, odnosno ako je
je
njegovo
rano otkrivanje. A za rano otkrivanje raka
već nađena maligna promjena u jednoj ili obje dojke,
dojke,
i
time
uspješnije liječenje, zaslužni su pregledi:
također je jedan od rizičnih čimbenika.
•
samopregled
dojki
S obzirom na mikroskopski izgled (patohistološki
•
standardni
fizikalni
pregled dojki
tip), najčešći su lobularni te duktalni invazivni kar•
ultrazvuk
i
citološki
pregledi punktata ili secinom dojke.
kreta
iz
dojke
Ono što će svaka žena prvo primijetiti je najčešće
• mamografija i galaktografija
bolan ili bezbolan čvor u dojci ili pazuhu. Također
• aspiracijska biopsija tankom iglom
može primijetiti i iscjedak iz bradavice (koji može biti
•
biopsija pomoću igle s cilindrom tkiva
krvav ili sukrvav), bol u dojci koja je asimetrična i nije
Dodatne pretrage koje nam mogu pomoći pri
otkrivanju
proširenosti bolesti su krvna slika i
rebro
količina enzima alkalne fosfataze (koji može
biti povišen u slučaju metastaza u kostima), renmišić
dgenska snimka kostura i pluća, scintigrafija
lobusi
jetara i kostiju (snimanje pomoću izotopa kako bi
otkrili mjesta pojačane aktivnosti u organima, tj.
kanalići
mjesta metastaza), kompjuterizirana tomografija
(CT) i nuklearna magnetska rezonancija (NMR).
bradavica
Važno je držati se preporuka Hrvatske lige za
borbu protiv raka dojke, koje kažu da mlade žene
areola
trebaju početi sa samopregledom dojki već od
svoje dvadesete godine (jednom mjesečno, izmemasno tkivo
đu 5. i 10. dana menstruacijskog ciklusa). Nakon
dvadeset pete godine (za žene s rizikom, poput
Anatomska struktura dojke. Karcinom se razvija u
obiteljske pojave raka dojke), odnosno tridesete
mliječnim kanalićima (duktalni tip) ili unutar žljezgodine preporučuje se barem jednom godišnje obadanih kanalića (lobularni tip).
viti fizikalni i ultrazvučni pregled dojki, dok je s
12
nefros / studeni 2008.
Medicina
trideset pet odnosno četrdeset godina potrebno obaviti
mamografiju uz ultrazvučne kontrole svakih 6 mjeseci
do godinu dana. Mamografija se zatim preporučuje svake
dvije godine za žene bez rizika, odnosno svakih godinu
dana za žene s rizikom. Nakon pedesete godine života
mamografiju treba obavljati jednom godišnje.
Samopregled dojke
Već od svoje dvadesete godine svaka bi žena barem jednom mjesečno trebala sama pregledati svoje
dojke. To znači, pretražiti dojku na eventualne sumnjive kvržice i to tako da se palpiraju (opipaju) sva
četiri kvadranta dojke. Što to znači? Dojku možemo
zamisliti kao kružnicu koju smo podijelili na 4 dijela,
a bradavicu i područje oko nje kao zasebni, peti dio
dojke. Tada palpiramo gornji vanjski kvadrant, donji
vanjski kvadrant, donji unutarnji i gornji unutarnji kvadrant, dakle idemo u smjeru kazaljke na satu.
Ukoliko se napipa čvor važno je primijetiti njegovu
veličinu, konzistenciju (je li mekan ili tvrd), kakvih je
1. Stanite pred zrcalo, ruke ispružite uz
tijelo, a zatim ih podignite. Provjerite jesu
li dojke simetrične i nema li udubljenja ili
promjena na koži bradavica.
2. Ispruženim prstima desne ruke kružnim
pokretima opipajte unutarnju polovicu lijeve dojke, pokretima odozgo prema dolje i
od vanjske strane prema sredini.
3. Sada lijevu ruku ispružite uz bok, zatim
pregledajte vanjsku polovicu dojke, pokretima odozdo prema gore i od vanjske strane
prema sredini.
4. Nježno pritisnite bradavice i provjerite
izlazi li iscjedak. Ako izlazi sukrvav, krvav,
prozirno žut, ciglasto-crven, plavičast ili potpuno proziran iscjedak, odmah se javite liječniku. Na isti način pregledajte desnu dojku.
studeni 2008. / nefros
13
Medicina
rubova, boli li ili je bezbolan, je li srastao s podlogom
ili je pomičan, u kojem se kvadrantu nalazi, kada je
prvi put primijećen i mijenja li veličinu. Vrlo važno je
i pogledati postoji li iscjedak iz bradavice, kakve je
boje i ima li specifičan miris. Također valja i palpirati
eventualno povećane čvorove u pazušnoj jami ili iznad
ključne kosti, jer čak i oni mogu biti prvi simptom koji
će pacijenticu uputiti k liječniku.
Sve ovo uključeno je i u standardni fizikalni pregled dojke koji obavlja liječnik.
Samopregled treba raditi neposredno poslije menstruacije, odnosno od petog do desetog dana ciklusa,
kad dojke nisu otečene, jer tada se najlakše mogu otkriti promjene u obliku i veličini, te eventualne kvržice. Žene s neredovitim menstrualnim ciklusom, trudnice i žene u postmenopauzi mogu odabrati bilo koji
dan u mjesecu i ponavljati pregled svakog mjeseca u
istom terminu.
čina im može varirati do više centimetara, a
najčešće se javljaju u žena u ranim dvadesetim godinama.
•
Čvrsta kvržica koja se NE može micati čvrsta kvržica, nepravilne površine. Pokušajte ustanoviti ostaje li iste veličine tijekom
menstrualnog ciklusa. Pokušajte ju pomicati
u odnosu na okolno tkivo. Ukoliko je nešto od
navedenog točno, može se raditi o raku dojke, pa je potrebno odmah se javiti liječniku
zbog dodatnih pretraga.
•
Iscjedak ili uvlačenje bradavice - ustrajni
iscjedak (bistar ili sukrvav) iz bradavice može
biti znak raka dojke. Uvlačenje bradavice također može biti jedan od znakova raka.
Kada treba nešto poduzeti?
Na što treba obratiti pažnju?
Svrha samopregleda dojke nije da se zabrinete
zbog svake i najmanje abnormalnosti koju otkrijete,
nego da se upoznate sa građom i izgledom svojih grudi. Nastojte se prisjetiti da tražite promjene, pa je
zbog toga važno znati kako su grudi oduvijek izgledale, kako biste mogli uočiti promjene. Evo što se
pregledom može pronaći:
•
•
Osjetljive, kvrgave dojke - dio normalnog
menstrualnog ciklusa u kojem zbog zadržavanja vode dolazi do oticanja.
Obje dojke ispunjene sitnim kvržicama i
zrnate građe - ako se takva građa nađe u
obje dojke, u području oko bradavica i gornjim dijelovima dojke, može se raditi o fibrocističnoj bolesti, što je dobroćudno stanje.
•
Okruglasta kvrga u dojci, koja se može pritiskom stanjiti - može se raditi o cisti (vrećica ispunjena tekućinom) koja može biti razne veličine. Najčešće se javlja u žena između
35.-50. godine i povećava se s približavanjem
menopauzi. To su u pravilu dobroćudne promjene.
•
Čvrsta, okrugla kvržica (poput loptice)
koja se može micati - može se raditi o fibroadenomu, dobroćudnom i bezbolnom tumoru
građenom pretežno od vezivnog tkiva. Veli-
14
nefros / studeni 2008.
Ako pronađete bilo koju od gore navedenih abnormalnosti u dojci (osim normalne otečenosti i kvrgavosti grudiju tijekom menstrualnog ciklusa), odmah se
javite svojem liječniku, kako bi vas uputio na dodatne
pretrage. Iako je dio navedenih promjena u dojci dobroćudan, ništa nije 100% sigurno, pa je bolje reagirati na vrijeme.
Mamografija
To je zasigurno najučinkovitija neinvazivna rendgenska metoda pregleda dojki. Za pregled se koristi
mamograf, specijalno građen rendgenski uređaj koji
emitira zrake male energije (oko 20 kV).
Nativna mamografija označava metodu pregleda
dojki pomoću mamografa, ali bez upotrebe pomoćnih
ili kontrastnih sredstava. Kod te je metode važno pravilno namjestiti dojke na mamografu, kako bi različiti
upadni kutovi zraka mogli obuhvatiti sve dijelove dojke. Cijelu je dojku, pak, važno obuhvatiti zbog mogućnosti nastanka tumora blizu stjenke prsnog koša.
Obavezno se koriste dva načina snimanja: mediolateralni kosi (od sredine prema van, tako da se film postavlja uz rub velikog prsnog mišića) i kraniokaudalni
(odozgo prema dolje). Mamogrami su lažno pozitivni u
6-10% slučajeva, odnosno pokazuju nešto abnormalno
čega nema.
Medicina
Galaktografija je vrsta
mamografije u kojoj se koristi kontrastno sredstvo
koje se ubrizgava u mliječne kanaliće u dojci. To
sredstvo se s vremenom
izlučuje kroz kanaliće, te
se to bilježi snimkom, kako
bi se utvrdila prohodnost i
funkcija mliječnih kanalića.
Treba obratiti pozornost i na dob žene, jer se s
dobi mijenja gustoća tkiva
(parenhima) dojke. Tako,
primjerice, mlađe žene
imaju u pravilu gušći parenhim, dok je kod žena koje
su ušle u menopauzu dojka
prozračnija.
Digitalna mamografija je računalna slika dojke
koja nastaje pretvaranjem rendgenske snimke u digitalnu sliku. Ovo je osobito dobra tehnika za proučavanje detalja koji se mogu uvećati ili izdvojiti sa slike,
te uspoređivati s prijašnjim nalazima.
Ultrazvuk dojke
Ovo je vrlo učinkovita neinvazivna metoda pregleda dojke pomoću valova visoke frekvencije, tj. ultrazvučnih valova koje emitira sonda koju liječnik polaže
na dojku. Valovi prolaze kroz dojku i odbijaju se različitom brzinom od struktura unutar dojke te se vraćaju
u sondu, a mi ih onda vidimo na ekranu kao sivo-bijele
crte različitog odjeka (ehogenosti). Ultrazvuk je vrlo
koristan kako bi razlučili je li riječ o solidnoj ili
cističnoj promjeni u dojci, kao i pri pregledu "sumnjivih" kvržica koje žene napipaju u svojoj dojci.
Ako postoji sumnja na malignu bolest, uvijek se može
učiniti aspiracija tankom iglom koja se uvodi u dojku
pod kontrolom ultrazvuka i/ili biopsija pomoću deblje
igle, kojom vadimo cilindar tkiva dojke.
Color-doppler ultrazvuk prikazat će i patološku vaskularizaciju, koja se može naći kod solidnih ili cističnih tvorbi u dojci.
Ultrazvuk je osobito korisna metoda pregleda dojke kod žena s mastopatijom, postoperativnim ožiljci-
ma ili ožiljcima nakon zračenja, kod žena koje imaju
silikonske umetke i onih koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju u menopauzi.
Za ultrazvuk i mamografiju vrlo često se koristi
izraz “komplementarne metode pretrage dojke” jer se
te dvije metode nadopunjuju i svaka zauzima važno
mjesto u dijagnostici promjena dojke.
Magnetska rezonanca dojke
Ovo je jedna od novijih metoda slikovne dijagnostike koja prikazuje parenhim dojke i moguće patološke
procese u dojci. Koristi se u razlikovanju dobroćudnih
i zloćudnih promjena u dojci, za utvrđivanje invazivnog raka dojke promjera većeg od 2 mm, utvrđivanje
multicentričnosti/multifokalnosti karcinoma dojke,
kao metoda probira kod visokorizičnih žena kod kojih
se karcinomi dojke ne mogu otkriti drugim metodama,
za analizu stanja silikonskih implantata dojke, kod
“gustih” dojki, preoperacijskog stupnjevanja raka dojke, procjeni rezultata terapije i dr.
Vrlo je zahvalna metoda kod žena koje su već imale
operaciju na dojci, pa ožiljci i fibrozne promjene mogu
vrlo često onemogućiti mamografsku i ultrazvučnu
analizu tkiva. Vrlo je velika i prednost što nema izlaganja ionizirajućem zračenju, pa je ova metoda posebno pogodna za trudnice ili mlade žene.
studeni 2008. / nefros
15
Medicina
Liječenje u barokomorama
od sada na teret HZZO-a
Troškove liječenja hiperbaričnom oksigenoterapijom, odnosno udisanjem kisika pod povišenim tlakom, za sve pacijente kod kojih je takvo liječenje indicirano, od sada će snositi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO).
Z
amjenica direktora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dr. Veronika Laušin potvrdila
je Hini kako od 1. lipnja pacijenti mogu biti podvrgnuti toj terapiji na teret HZZO-a u Kliničkoj
bolnici Osijek ili jednoj od Poliklinika Oxy u Puli,
Zagrebu ili Dubrovniku ako imaju uputnicu liječnika opće
medicine i ovjerenu preporuku liječnika-specijalista.
Barokomora je visokotehnološki sofisticiran medicinski uređaj koji osigurava boravak u sredini povišenog
tlaka u odnosu na normalni atmosferski tlak od jednog
bara. Kako je to fiziološki jednako ronjenju, barokomora je zapravo "simulator ronjenja", samo što u njoj nema
vode. Na osnovi Henrijeva i Daltonova zakona omogućeno
je povećano otapanje plinova u tekućinama, u ovom slučaju kisika u krvi, pojasnio je ravnatelj poliklinike Oxy dr.
Mario Franolić. Stoga za prijenos kisika više nisu važne
crvene krvne stanice, već se krv, dok pacijent boravi u
barokomori i udiše stopostotni medicinski kisik, obogati s do 20 puta
više kisika.
Najčešći pacijenti koji se liječe
hiperbaričnom oksigenoterapijom
su šećeraši s dijabetičkim stopalom
i drugim komplikacijama (retinopatija - slabovidnost, polineuropatija,
angiopatija, nefropatija), bolesnici s
kroničnim ranama bilo kojeg porijekla, osobito s Buergerovom bolešću, arterijskim ulkusom
i sličnim, osobe s osteomijelitisom (gnojenje kostiju),
osobe koje su iznenada izgubile sluh ili vid, te pacijenti s
upalnim bolestima crijeva, primjerice Crohnovom bolešću
ili ulceroznim kolitisom.
Nuspojave liječenja u barokomori izuzetno su rijetke
i rješavaju se bez posljedica, napomenuo je dr. Franolić
i dodao kako je najčešća nuspojava barotrauma bubnjića,
zbog nemogućnosti izjednačavanja tlaka kod "zarona".
Po njegovim tvrdnjama, učinci su liječenja intenzivnom oksigenacijom trenutačni i trajni.
Gotovo da nema većeg medicinskog centra u svijetu
koji nema barokomoru ili sustav barokomora. Procjenjuje
se da ih je u svijetu između 12.000 i 15.000, a najviše u
16
nefros / studeni 2008.
Rusiji, Kini, SAD-u, Velikoj Britaniji, te Francuskoj.
U Hrvatskoj je, međutim, ta grana medicine dugo
bila neopravdano zaobilažena i zapostavljena, a liječnici
tijekom svog dodiplomskog i poslijediplomskog školovanja nigdje nisu slušali ništa o baromedicini, istaknuo dr.
Franolić. Dodao je da se i pored svega baromedicina u
Hrvatskoj primjenjuje već 40 godina, te je neshvatljivo
i neopravdano, nestručno i zlonamjerno omalovažavanje
metode i ljudi koji se time bave. Zbog takvog pristupa
mnogi pacijenti nisu dobili priliku za izlječenje ili poboljšanje onih bolesti koje se mogu tretirati u barokomori.
Do sada je u Hrvatskoj bilo moguće liječenje u barokomori o trošku HZZO-a samo za hitna stanja i teške
bolesti, no samo s bolničkom uputnicom, što je značilo
da je bolesnik morao biti primljen u bolnicu, a potom
upućen na terapiju u barokomoru. Na taj su način troškovi
barokomore bili uvećani za bolničke troškove, koji mnogima nisu bili neophodni jer se mogu
liječiti ambulantno. Kako su bolnički
limiti ionako preopterećeni, samo je
mali broj pacijenata imao sreću biti
poslan na terapiju u barokomoru, rekao je dr. Franolić.
Najnovijom odlukom HZZO-a liječenje u barokomori bit će i dalje
moguće preko bolničke uputnice, u
slučajevima kada je bolničko liječenje neophodno, kao što je primjerice kod nastradalih ronilaca, trovanja ugljičnim monoksidom, kod plinske gangrene, nekrotizirajuće infekcije mekih tkiva, arterijske
plinske embolije i drugih teških bolesti. No, od sada će i
svi ambulantni pacijenti moći dolaziti «preko uputnice».
Takvi pacijenti participiraju u troškovima sa zakonom
utvrđenih 15 posto, a od participacije su izuzeti oni koji
su od nje oslobođeni i oni koji imaju dopunsko osiguranje. Službenim cjenikom određena je cijena liječenja od
720 kuna po jednoj terapiji ("uronu") za one koji plaćaju
sami, pri čemu se daje popust od 30 posto za umirovljenike, djecu, studente i invalide, rekao je dr. Franolić.
www.hina.hr
Medicina
KB Merkur:
10. godišnjica transplantacijskog
programa jetre
U Kliničkoj bolnici Merkur u srijedu 03. rujna je svečano obilježena 10. godišnjica transplantacijskog
programa jetre, koji je u posljednje četiri godine doživio procvat s 40-ak presađenih jetri godišnje, a ova
bi godina, prema očekivanjima liječnika, trebala nadmašiti prethodne s ukupno 50 transplantacija.
KB Merkur središnja je zdravstvena ustanova za presađivanje
jetre, u kojoj je do danas obavljeno ukupno 257 transplantacija, a
uspješno se obavljaju i transplantacije ostalih organa, pa je tako
dosad obavljeno 59 multiorganskih
transplantacija bubrega i gušterače.
Prije dvije godine u sklopu bolnice je započela i
gradnja Centra za transplantacije čiji bi poliklinički
dio s dijagnostikom trebao biti završen do kraja godine.
Ostali dio, koji obuhvaća operacijske dvorane,
odjel za transplantirane bolesnike, intenzivne njege
s pet izolacijskih jedinica, predavaonicu i ostale popratne sadržaje, trebao bi biti završen do kraja lipnja
iduće godine, rekao je ravnatelj bolnice Željko Vidas.
Centar će poboljšati uvjete rada i liječenja, a izgradnja
i opremanje stajat će 150 milijuna kuna.
Gradilište Centra su obišli ministar zdravstva Darko
Milinović i predsjednik saborskog Odbora za zdravstvo
Andrija Hebrang, ujedno i
zaposlenik KB Merkur.
Milinović je obećao daljnju potporu Ministarstva
razvoju transplantacijskog
programa u toj bolnici podsjetivši da polovicu od oko
240 transplantacija godišnje
u Hrvatskoj obave upravo liječnici iz Merkura.
Iako je u ovogodišnjem proračunu HZZO-a za transplantacijski program osigurano ukupno 45 milijuna
kuna, ministar je rekao da sredstava
za tu namjenu ne smije nedostajati.
Ujedno je najavio nova ulaganja
u Merkur koja bi u idućim godinama trebala dosegnuti 200 milijuna
kuna.
Ministar se zahvalio liječnicima i drugom medicinskom osoblju na svemu što čine u svom poslu, a obiteljima darivatelja organa na nesebičnom činu.
Voditelj transplantacijskog tima dr. Borislav Kocman rekao je da na transplantaciju jetre danas čeka
64-ero pacijenta, od toga 52 pacijenta u Merkuru.
Dodao je da je transplantacijski program u stalnom
razvoju pa se tako u toj bolnici od prije dvije godine
obavljaju i transplantacije organa sa živog donora što
je najsloženiji postupak u toj grani medicine.
Predsjednik saborskog odbora Andrija Hebrang
ocijenio je pak da bi se izgradnja i otvaranje Centra za
transplantaciju trebala isplatiti nakon pet godina rada
budući da su transplantacije
u Hrvatskoj jeftinije nego u
Europi.
Hina.hr
studeni 2008. / nefros
17
Medicina
Novi uspjeh
hrvatske medicine
Na 35. godišnjem skupu Europskog društva za umjetne organe (ESAO, od engl. European
Society for Artificial Organs) koji je održan početkom rujna u Ženevi, prof. dr. sci. Petar Kes,
pročelnik Zavoda za dijalizu KBC-a Zagreb, izabran je za guvernera ESAO-a.
E
uropsko društvo za umjetne organe osnovano je prije 35 godina, s ciljem unaprjeđenja
liječenja organa u zatajenju. Napredak tehnologije i suvremene spoznaje iz područja
medicine učinile su ESAO značajnim čimbenikom u razvoju međunarodne suradnje, izmjeni informacija i izobrazbi stručnjaka i znanstvenika koji se
bave nadomještanjem ili potporom funkciji organa.
Tijekom ovogodišnjeg sastanka ESAO-a nefrolozi,
kardiolozi, pulmolozi, kardiokirurzi, matematičari, biolozi, citolozi, fizičari i elektroničari izmjenjivali su
iskustva i ideje za unaprjeđenje tehnologije umjetnih
organa. Hrvatski stručnjaci iznijeli su svoja iskustva u liječenju
plazmaferezom. Zavod za dijalizu
Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu je prema broju provedenih
postupaka plazmafereze među
vodećima u svijetu. Predstavljeni su podaci o promjenama indikacija za plazmaferezu tijekom
proteklih 26 godina, kao i rezultati i indikacije za plazmaferezu
u osoba starije životne dobi.
Inače, Zavod za dijalizu Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu
je referentni centar Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi RH za
nadomještanje bubrežne funkcije i plazmaferezu.
Time što je među brojnim
kandidatima iz svih europskih
zemalja za guvernera ESAO-a izabran prof. dr. sc. Petar Kes odano je veliko priznanje njegovom
dosadašnjem radu i rezultatima.
Njegov izbor omogućit će uklju-
18
nefros / studeni 2008.
čivanje hrvatskih stručnjaka i znanstvenika u međunarodne projekte, pomoći promicanju znanja iz područja
umjetnih organa u našoj zemlji i olakšati razmjenu
stručnjaka na europskoj razini. Priznanje je to i svim
djelatnicima Zavoda za dijalizu, koji su osposobljeni za sve metode nadomještanja bubrežne funkcije,
što uključuje akutnu i kroničnu hemodijalizu, metode
kontinuiranog nadomještanja bubrežne funkcije, peritonejsku dijalizu, skrb za bolesnika s transplantiranim
bubregom, plazmaferezu i aferezu lipida.
www.cybermad
Aktivnosti
SA SREDNJOŠKOLCIMA O
PRESAĐIVANJU ORGANA
Povodom Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa, a u sklopu projekta “Edukacija o promicanju
davalaštva organa u mladih”, koji Zajednica udruga provodi uz suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa, u Medicinskoj školi “Mlinarska” u Zagrebu je 30. travnja održana tribina pod nazivom “Poznaješ li nekoga
tko čeka na presađivanje organa?”. Na tribini su sudjelovale prim. dr. sc. Ljubica Bubić-Filipi, nefrolog u Zavodu
za dijalizu KBC Zagreb i član transplantacijskog tima, i Zrinka Mach-Medved, voditeljica projekta edukacije.
O
postojećem transplantacijskom zakonu, religijskom i etičkom gledištu na darivanju
organa govorila je Zrinka Mach-Medved, a
o procesu koji uključuje utvrđivanje smrti
mozga kod potencijalnih donora, presađivanje organa i posttransplantacijsku skrb o bolesniku
govorila je prim. Bubić-Filipi.
Na početku predavanja prisutnima su podijeljeni
anketni listovi na osnovi kojih se željelo saznati koliko
mladi znaju o doniranju organa nakon smrti. Evaluacijom se utvrdilo da gotovo svi žele biti donori, ali sa sadržajem transplantacijskog zakona, odnosno njegovim
odredbama o tzv. pretpostavljenom pristankom, nisu
svi upoznati. Na predavanju je pojašnjeno i značenje
donorske kartice.
Kao što je bilo i za očekivati, učenici Medicinske
škole, obzirom na obrazovni program, a i redovitu
praksu u bolnicama, znaju puno više o doniranju organa u odnosu na svoje vršnjake. I na ovoj je tribini bilo
pitanja o trgovini organa i danas aktualnoj “staničnoj
memoriji”, odnosno o onome što povremeno mogu čuti
ili pročitati u medijima i na internetu.
U Hrvatskoj nema prodaje organa niti ilegalne
transplantacije. To je nemoguće izvesti, jer u procesu transplantacije sudjeluje najmanje stotinu osoba.
Transplantaciju u Hrvatskoj može obaviti tek mali broj
kirurga, a sama operacija može se obavljati samo u
kliničkim bolnicama.
Poruka Tribine bila je: razmisli, odluči i o svom stavu
o darivanju organa nakon smrti upoznaj svoje najbliže i
liječnika primarne zdravstvene zaštite. Temelj ne samo
humanosti, nego i svake prave ljubavi prema bližnjem
je darivanje!
Ovakve Tribine nastavit ćemo održavati i sljedeće školske godine, jer se stavovi o doniranju organa
formiraju u mladim godinama, a stručne osobe poput
prim. dr. sc. Bubić-Filipi mogu pružiti pravu i objektivnu informaciju.
Hvala prim. dr.sc. Ljubici Bubić-Filipi na suradnji u
održavanju tribine, a ravnateljici škole dr. Asji Jelaković i mentorici prof. Romaniti Milojević, koje su prepoznale značaj projekta edukacije o promicanju davalaštva organa u mladih, na suradnji koja će se, vjerujemo
na obostrano zadovoljstvo, nastaviti i ubuduće.
Zrinka Mach-Medved
studeni 2008. / nefros
19
Aktivnosti
Kamp za djecu i mlade s kroničnom
bubrežnom bolešću – Delnice 2008.
O
ve je godine po prvi put u Hrvatskoj, u organizaciji Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske,
od 22. do 29. kolovoza 2008 godine organiziran kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću. Za boravak kampista izbran je Gorski
kotar, jer planinska klima posebno odgovara bubrežnim
bolesnicima. U sklopu hotela “Delnice” u Delnicama, u
kojem su boravili, nalaze se sportsko-rekreativni sadržaji koji su svakodnevno korišteni za tjelovježbu, ali i
za popodnevne slobodne aktivnosti. Zbog potrebne 24satne medicinske skrbi ovakve djece, vrlo je važno bilo
to što se u blizini hotela nalaze Dom zdravlja i Centar za
dijalizu, a do KBC Rijeka ima samo pola sata vožnje.
Među polaznicima kampa su bila djeca kronični bubrežni bolesnici koja moraju voditi računa o prehrani,
tjelesnim aktivnostima i odgovarajućoj terapiji. Tu su
bila i djeca s transplantiranim bubrezima, koja moraju paziti kako sačuvati darovani bubreg, a i nekoliko
djece koja moraju na hemodijalizu, koju su obavljali
20
nefros / studeni 2008.
u Poliklinici Nephromed u Delnicama, dok je u hotelu
“Delnice” bila uređena posebna “soba-ambulanta”, u
kojoj se obavljala peritonejska dijaliza.
Cjelodnevni rad započinjao je vježbanjem i doručkom,
a u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima se održavala zdravstvena radionica koju su interaktivnim pristupom vodili liječnici, te iza toga pedagoška i psihološka
radionica sukladna suvremenim stručnim načelima.
Zdravstvena radionica obuhvatila je teme “Kako
rade bubrezi”, “Transplantacija bubrega”, “Vrste bolesti bubrega”, “Rast i razvoj djece s bubrežnom bolešću”, “Lijekovi u bubrežnim bolestima”, “Zatajenje
bubrega i dijaliza” i “Prehrambena radionica”, tijekom
kojih su kampisti razgovarali o naučenom i o vlastitim
iskustvima o bolesti.
Kako bismo dio onoga što su naučili primijenili u
praksi, u dogovoru s osobljem hotela “Delnice” smo
dva dana organizirati “kuharske radionice” u kojima su
djeca sama pripremala pizze i muffine i pritom učila
o namirnicama i njihovom sastavu, te im se skretala
pažnja na to koje su namirnice s obzirom na njihovu
bolest za njih dobre.
U kampu su bili angažirani psiholog i pedagog,
koji su kroz svoje radionice učili mlade kako se bolje
emocionalno prilagoditi bolesti, steći osjećaj sigurnosti i autonomije, odnosno spoznati da su bez obzira
na svoju bolest ravnopravni svojim vršnjacima.
Svi koji su sudjelovali u radu prvog kampa uvjereni
su da će se već sljedeće godine moći postaviti standardi ponašanja u ovakvom načinu rada, a krajnji je
cilj pretvoriti edukativno-rekreativni kamp u tradicionalno okupljanje koje će iz godine u godinu mladim
bubrežnim bolesnicima omogućavati napredak.
Aktivnosti
Svi koji su boravili u kampu rekli su da je to za
njih bilo nezaboravno iskustvo, jer su se lijepo družili,
zabavljali, ali i puno toga naučili. O tome, ali i o utiscima mladih, a i nešto “starijih” o boravku u kampu
više u sljedećem broju Nefrosa.
Da ne bi sve bilo samo učenje, uz pomoć voditelja
hotela Davora Pavičevića organizirali smo četiri izleta, a večernje sate mladi su provodili gledajući filmove, slušajući glazbu, družeći se i međusobno se bolje
upoznavajući.
Sve ono što su naučili i vidjeli tijekom boravka u
Delnicama “morali” su pokazati i kroz pismene testove. Svi su, bez obzira na pokazano znanje, dobili simbolične nagrade, kao uspomenu na boravak u kampu.
Slobodno vrijeme smo provodili na izletima, pa
smo odmah sljedećeg dana po dolasku u kamp krenuli
u upoznavanje Delnica, najvišeg grada u Hrvatskoj.
Šećući gradom, stigli smo do Lovačkog doma na Japlenškom brdu, s uzgajalištem srna koje smo hranili
starim kruhom. Posjetili smo i ostatke stare skijaške
70-metarske skakaonice, s doskočištem na gradskom
stadionu.
Posjetili smo Petehovac koji se nalazi u neposrednoj blizini grada Delnica, na nadmorskoj visini od
1035 m, a s kojega se pruža pogled na Delnice, Nacionalni park Risnjak i slovenske Alpe. Prošetali smo i do
Jagodine stijene, o kojoj postoji pisana legenda. Zbog
svoje iznimne ljepote to je područje 1963. godine zaštićeno i proglašeno krajolikom od posebnog značaja.
Željeli smo provjeriti i kondiciju sviju nas, pa smo
prošetali Poučnom stazom “Leska” dugom od 4 200
metara, koja se nalazi u Nacionalnom parku Risnjak,
poznatom po svojim prirodnim znamenitostima i ljepoti.
Obišli smo Liku, te posjetili Kuterevo i Krasno.
Kroz velebitsko selo Kuterevo proveo nas je Ivan
Pavenka Crnković, voditelj utočišta za medvjeđu siročad. Velebitsko utočište za mlade medvjede Kuterevo
prvo je i zasad jedino takve vrste u svijetu. Iz Kutereva smo otišli u Krasno, gdje smo obišli Marijansko svetište i crkvu Majke Božje Krasnarske iz 18. stoljeća.
Svrha ovog kampa bila je dobra emocionalna prilagodba na bolest, povećanje motivacije za liječenje,
te postizanje dobre kontrole bolesti i time smanjenje
rizika za razvoj kasnih komplikacija kronične bubrežne
bolesti.
Da bismo ga realizirali, okupili smo ekipu vrsnih
stručnjaka, koju uz liječnike nefrologe i medicinske
sestre čine još i pedagog, psiholog i kineziolog.
Kamp je u cijelosti financiralo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a uz Zajednicu udruga dijaliziranih
i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske sudjelovali su i Zavod za nefrologiju i dijalizu Klinike za internu
medicinu, te Klinika za pedijatriju Kliničkog bolničkog
centra Rijeka, Odjel za dijalizu djece Zavoda za dijalizu
Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Poliklinika Nephromed. U radu s prvom skupinom polaznika sudjelovalo je
vrlo kvalitetno stručno osoblje – prim. dr. sc. Zvonimir
Puretić, doc. dr. sc. Sanjin Rački, doc. dr. sc. Mirna Šubat-Dežulović, dr. sc. Sanja Flajšman-Raspor, dr. sc. Ivan
Bubić, dr. Martina Pavletić-Peršić i dr. Božidar Vujičić,
psihologinja Ivana Lovrić, socijalna pedagoginja Mirjana
Biškup, medicinske sestre Jelica Vincetić i Sonja Jelušić,
viša medicinska sestra Marjelka Trkulja, apsolventice kineziologije Ivana Malenica i Vlatka Kamenski, te voditeljica i organizatorica kampa, ing. Zrinka Mach-Medved.
Hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji i
radu kampa, jer je osim znanja i stručnosti koje posjeduju trebalo imati i hrabrosti i volje za sedmodnevni
boravak s djecom kroničnim bubrežnim bolesnicima na
kampu prvi put organiziranom u Hrvatskoj.
Zrinka Mach-Medved
studeni 2008. / nefros
21
Aktivnosti
U DELNICAMA ODRŽAN 1. KONGRES DIJALIZIRANIH
I TRANSPLANTIRANIH BUBREŽNIH BOLESNIKA
S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM
S obzirom na konstantan
nedostatak medicinske edukacije kroničnih bubrežnih
bolesnika i nedostatno poznavanje javnosti problematike i učestalosti bubrežnih
bolesti, želja članova Zajednice je bila da se prvi put
u Hrvatskoj održi kongres
dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika
s međunarodnim sudjelovanjem. Kongres je organiziran
i održan u hotelu Risnjak u
Delnicama, od 9. do 12. listopada 2008. godine.
Tema kongresa bilo je kvalitetno educiranje osoba s
kroničnom bubrežnom bolešću, na dijalizi i transplantiranih, kako bi mogle primjereno skrbiti o vlastitom zdravlju
i time spriječiti ili odgoditi kasne komplikacije, te postići
kvalitetu i dužinu života približnu zdravoj osobi.
Kongres je otvorio prof. dr. sc. Petar Kes, predsjednik
Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju i pritom istaknuo kako su ovakvi skupovi iznimno
korisni, jer pacijenti imaju priliku aktivno se uključiti u
liječenje svoje bolesti. Uz njega, predavanja su održali i
doc. dr. sc. Sanjin Rački, mr. sc. Daniela Petrić, doc. dr.
sc. Bojan Jelaković, prim. dr. sc. Ljubica Bubić-Filipi,
prim. dr. sc. Marko Jakić i dr Mirela Bušić. Pokrovitelj
kongresa bilo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
22
nefros / studeni 2008.
RH, a organizator je bila Zajednica udruga dijaliziranih
i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske.
Osim sudionika iz Hrvatske, kongresu su prisustvovali i gosti iz Slovenije i Makedonije.
Predavanja su se odvijala u petak i subotu, a teme
su bile prilagođene kroničnim bubrežnim bolesnicima.
Za predavače su izabrani renomirani liječnici s dugogodišnjim iskustvom u radu s kroničnim bubrežnim bolesnicima.
Kongresu je prisustvovalo 40-tak bolesnika, što je
za prvi put i s obzirom na vrstu bolesti i težu mobilnost
zadovoljavajući broj. Najvažnije je da su svi koji su došli
bili su željni informacija koje su se na kongresu mogle
dobiti. Svi su vrlo aktivno sudjelovali u raspravi, želeći
saznati novosti vezane uz dijalizu i transplantaciju i
dobiti odgovore iz “prve ruke”. Sudionici su pokazali i
Aktivnosti
želju da budu aktivni sudionici u svome liječenju. Predavači su se doista potrudili da teme približe svakom
sudioniku i odgovore na sva postavljena pitanja.
Na svečanoj večeri skupu su se obratili gradonačelnik Delnica Marijan Pleše i Ljubica Vujnović, u gradskom Poglavarstvu zadužena za brigu o djeci, socijalnu
skrb i primarnu zdravstvenu zaštitu. Oboje su podržali
ovakva događanja i zahvalili što je za mjesto održavanja kongresa izabran upravo grad Delnice
Predavanja su održavana u prijepodnevnim satima,
a kako nas je u Delnicama poslužilo lijepo i sunčano
vrijeme, slobodna popodneva su iskorištena za dru-
su: Genzyme Europe BV, JANSSEN-CILAG, Pharmaswiss
d.o.o., Fresenius Medical Care, PHOENIX Farmacija d.d
i Medic d.o.o.
Zahvaljujemo medijima koji su primjereno popratili kongres i time pomogli Zajednici udruga u upoznavanju javnosti o problematici kroničnih bubrežnih
bolesnika i učestalosti bubrežnih bolesti te promociji
transplantacijskog programa i značaju darivanja organa nakon smrti.
Zahvaljujemo domaćinu kongresa gradu Delnicama,
Poliklinici “Nephromed” i hotelima “Risnjak” i “Delnice”.
Posebno hvala svim sudionicima skupa, sa željom
da kongres postane tradicija i da se dogodine vidimo
u još većem broju.
Zrinka Mach-Medved
ženja, šetnje, obilazak Delnica i Gorskog Kotara, te
druženje i razmjenu iskustava vezanih uz liječenje bubrežne bolesti i djelovanje udruga bolesnika. Bolesnici
koji su trebali hemodijalizu, a željeli su prisustvovali
kongresu, mogli su za vrijeme održavanja Kongresa hemodijalizu i peritonejsku dijalizu obaviti u Poliklinici
“Nephromed” u Delnicama.
Zahvaljujemo svim predavačima koji su se odazvali
našem pozivu te dio svog slobodnog vremena odvojili
na sudjelovanje i time pomogli da se kongres održi na
što višoj razini.
Zahvaljujemo i pokrovitelju kongresa, Ministarstvu
zdravstva i socijalne skrbi, koje je prepoznalo značaj
ovakvog skupa i važnost edukacije kroničnih bubrežnih
bolesnika.
Zahvaljujemo sponzorima koji su nam financijski
pomogli u organizaciji i održavanju kongresa, a to
Popis predavača i predavanja na 1. kongresu
dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem:
prof. dr. sc. Petar Kes: Na tragu zlatnog
standarda u nadomještanju bubrežne funkcije dijalizom,
doc. dr. sc. Sanjin Rački: Predijalizna edukacija kroničnih bubrežnih bolesnika,
mr. sc. Daniela Petrić: Uloga suradnog psihijatra u liječenju bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću,
doc. dr. sc. Bojan Jelaković: Manje soli više
zdravlja,
prim. dr. sc. Ljubica Bubić-Filipi: Dijagnostička obrada za listu čekanja i imunosupresijska terpija,
prim. dr. sc. Marko Jakić: Peritonejska dijaliza – Tjelesna težina i udio tjelesne vode
tijekom liječenja,
dr. Mirela Bušić: Transplantacijski program
u Hrvatskoj i prednosti članstva u Eurotransplantu.
studeni 2008. / nefros
23
Aktivnosti
U DUBROVNIKU OBILJEŽEN 10. EUROPSKI
DAN DARIVANJA I PRESAĐIVANJA ORGANA
dašnjim akcijama, najveću pozornost građana
privukle su životne priče transplantiranih članova udruge. Također je pažnju privukao i promotivni materijal, posebno sadržaj letka “Čudesni
bubrezi”.
Nakon toga je, u vremenu od 11 do 14 sati,
akcija nastavljena u prodajnom centru “Tommy”,
odnosno u prostoru i na terasi kafe-bara “Giro”.
Posjetiteljima kafića je dijeljen promotivni materijal, a jedan njegov dio je ostavljen po sto-
Povodom Europskog dana darivanja i presađivanja organa i tkiva, Dubrovačka udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika je
18. listopada u predvorju prodajnog centra “Kerum”, u vremenu od 9 do 11 sati, provela akciju
promidžbe doniranja organa uz mjerenje krvnog
tlaka i vrijednosti šećera u krvi. Kao i na dosa-
lovima, tako da se akcija odvijala i kasnije. I u
ovom slučaju životne priče su te koje su najviše
zainteresirale ljude, ali zanimljiv im je bio i cjelokupan edukativni materijal udruge, sastavljen
od 4 različita letka u kojima se govori o darivanju
organa i kroničnoj bubrežnoj bolesti.
Marija Stjepović
ODRŽAN SAJAM “POVEZANI ZDRAVLJEM”
U okviru projekta “Mjesec osobnog zdravlja”,
Grad Dubrovnik je u subotu 24. svibnja u uvali Lapad organizirao sajam pod nazivom “Povezani zdravljem”, na kojem su sudjelovale udruge s područja
Dubrovnika, a među njima i Udruga dijaliziranih Dubrovnik. Sajam se održao u vremenu od 9 do 13,30
sati i izazvao je veliko zanimanje građana koji su ga
posjetili u velikom broju. Članovi Udruge zadovoljni
su brojem upita građana o doniranju organa nakon
smrti i brojem podijeljenih promotivnih materijala.
24
nefros / studeni 2008.
Aktivnosti
Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika
Virovitičko-podravske županije
IZLET NA VIROVITIČKE RIBNJAKE
Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih
bolesnika Virovitičko-podravske županije organizirala je 1. lipnja cjelodnevni izlet za članove udruge i medicinsko osoblje virovitičke hemodijalize na
Virovitičke ribnjake. Članovi predsjedništva su se
potrudili osigurati ukusan objed i ugodno druženje,
koje je potrajalo do kasno popodne. Uz medicinske
sestre, izletu se pridružila i dr. Bosiljka Iskra, voditeljica Odjela za dijalizu. Cilj izleta nam je bio da se
članovi udruge međusobno upoznaju, što više zbliže
i animiraju za rad u udruzi.
Predsjedništvo udruge
ISTARSKA UDRUGA ORGANIZIRALA PREDAVANJE “BOLESTI
BUBREGA I POSLJEDICE”
Udruga dijaliziranih na listi čekanja za transplantaciju bubrega Istarske županije organizirala
je 21. listopada predavanje "Bolesti bubrega i posljedice". Predavač je bio dr. Ranko Ladavac, specijalist interne medicine i voditelj pulske Dijalize.
Predavanje je započelo u 18,30 i trajalo je do 19,30
sati, a održano je u dvorani Talijanske zajednice
Pula, poznatom Circolu. Predavanje je bilo vrlo edukativno i lako shvatljivo za obične ljude. Nažalost,
posjet bolesnika nije bio veliki, ali oni koji su došli
bili su vrlo zadovoljni. Na kraju predavanja moglo
se postavljati pitanja, na koja je doktor Ladavac
sa zadovoljstvom odgovarao.
Takva predavanja planiramo
organizirati i po ostalim gradovima Istarske županije. Na
kraju moramo zahvaliti predavaču dr. Ranku Ladavcu i našoj potpredsjednici Fani Bosich Kolmann, koja je najvećim
djelom sudjelovala u organizaciji predavanja.
Zoran Šuša, predsjednik udruge
studeni 2008. / nefros
25
Aktivnosti
U srpnju ove godine donesen je pravilnik o znaku pristupačnosti prema kojem se pravom
na znak pristupačnosti na parkirališnim mjestima koja su za tu svrhu posebno obilježena mogu
koristiti osobe koje imaju 80 ili više posto tjelesnog oštećenja. Pravilnik vam prenosimo u
cijelosti.
MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI
2562
Na temelju članka 40. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj
67/08) ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra mora, prometa i infrastrukture
donosi
PRAVILNIK
O ZNAKU PRISTUPAČNOSTI
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se izgled znaka, uvjeti
za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog
mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvariti.
Članak 2.
Pravo na znak pristupačnosti ima osoba sa 80 ili
više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje
imaju oštećenja donjih ekstremiteta 60 ili više posto.
Pravo na znak pristupačnosti iz stavka 1. ovoga
članka ima i vozilo udruge osoba s invaliditetom.
Vozila osoba s invaliditetom, kao i vozila udruge s invaliditetom mogu biti obilježena međunarodnim znakom
invalida, a pravo na parkiranje mogu ostvariti samo na
temelju rješenja iz članka 5. ovoga Pravilnika uz predočenje znaka pristupačnosti.
Znak pristupačnosti važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovog članka ili se
ta osoba nalazi u vozilu.
Pravo koje proizlazi iz znaka pristupačnosti ne može
koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom.
Članak 3.
Znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila
kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna
mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježena.
Članak 4.
Znak pristupačnosti izdaje ured državne uprave u
županiji nadležan za promet, odnosno upravno tijelo
Grada Zagreba nadležno za promet (u daljnjem tekstu:
nadležno tijelo).
26
nefros / studeni 2008.
Osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga
Pravilnika podnosi zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti nadležnom tijelu. Uz zahtjev prilaže nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje, odnosno nalaz i mišljenje drugostupanjskog
liječničkog povjerenstva nadležnog za davanje nalazi i
mišljenja prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ili
prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
Udruga osoba s invaliditetom uz zahtjev prilaže rješenje o registraciji i dokaz da su njeni članovi osobe s
invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Članak 5.
Nadležno tijelo izdaje rješenje o znaku pristupačnosti na ime osobe s invaliditetom iz članka 2. stavka
1. ovoga Pravilnika, odnosno udruge osoba s invaliditetom za razdoblje od pet godina
Osobi iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika koja je
dva ili više puta pravomoćno kažnjena zbog prekršaja
iz članka 40. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa
na cestama nadležno tijelo će rješenjem oduzeti znak
pristupačnosti na rok od dvije godine.
Članak 6.
Nadležno tijelo vodi upisnik o izdanim znakovima
pristupačnosti.
Presliku rješenja o znaku pristupačnosti nadležno tijelo dostavlja Hrvatskom registru osoba s invaliditetom.
Članak 7.
Znak pristupačnosti ima oblik pravokutnika dimenzija 100 x 170 mm, plave je boje s obrubom bijele boje ši-
Aktivnosti
rine 5 mm. Podijeljen je na dva dijela. Na lijevom dijelu
znaka određeno je mjesto u bijeloj boji namijenjeno za
pečat nadležnog tijela te mjesta za upisivanje podataka,
a u desnom dijelu ucrtan je simbol osobe s invaliditetom u bijeloj boji. Na poleđini znaka u lijevom gornjem
dijelu određeno je mjesto za fotografiju osobe s invaliditetom, koja mora biti obilježena pečatom nadležnog
tijela, a u desnom gornjem dijelu upisan je tekst »Iskaznica daje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila u kojima se prevoze osobe s invaliditetom«. Ispod fotografije je određeno mjesto za upisivanje, imena i prezimena, te adrese osobe s invaliditetom.
Tekstualni dio upisuje se u lijevoj polovici znaka pristupačnosti ispod pečata nadležnog tijela u za to određena mjesta bijele boje, koja sadrže:
1. serijski broj znaka,
2. naziv nadležnog tijela,
3. broj rješenja,
4. ime i prezime osobe i adresa, odnosno naziv udruge
osoba s invaliditetom i adresa
5. vrijeme do kada važi.
Znak pristupačnosti izrađuje se od odgovarajućeg
debljeg papirnatog materijala koji mora imati određenu zaštitu, s mogućnošću plastificiranja nakon lijepljenja fotografije osobe s invaliditetom u za to određeno mjesto na poleđini znaka i upisivanja podataka.
Znak pristupačnosti jedinstven je za cijelo područje
Republike Hrvatske i mora imati zaštitni kod i broj.
Znak pristupačnosti prikazan je na crtežu u Prilogu I.
ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Članak 8.
Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju znak pristupačnosti je pravokutnog oblika, veličine
106 x 148 mm, svjetlo plave je boje osim simbola osobe s invaliditetom u bijeloj boji, koji ima tamno plavu
podlogu. Znak pristupačnosti podijeljen je uzdužno na
dva dijela i na prednjoj strani i na poleđini.
Lijevi dio prednje strane sadrži:
1. simbol osobe s invaliditetom u bijeloj boji na tamno plavoj podlozi,
2. datum isteka znaka pristupačnosti,
3. serijski broj znaka pristupačnosti,
4. naziv i žig nadležnog tijela
Desni dio prednje strane sadrži:
– velikim tiskanim slovima ispisane riječi: »ZNAK PRISTUPAČNOSTI« a ispod toga riječi »PARKING TICKET«. Na
dnu kartice nalaze se riječi »EUROPSKA ZAJEDNICA« i riječi
»EUROPEAN COMMUNITY« a kao pozadina oznaka »HR« unutar prstena od 12 zvijezda koji simbolizira Europsku uniju.
Lijevi dio poleđine sadrži:
1. fotografiju nositelja znaka pristupačnosti,
2. ime nositelja znaka pristupačnosti,
3. prezime nositelja znaka pristupačnosti,
4. potpis nositelja znaka pristupačnosti
Desni dio poleđine sadrži
»Ovaj znak pristupačnosti omogućava korisniku
parkiranja na posebno označenom parkirnim prostorima za osobe sa težom pokretljivošću«
»Pri parkiranju potrebno je ovaj znak pristupačnosti vidljivo istaknuti na prednje vjetrobransko staklo«
Tekst poleđine znaka je na hrvatskom i engleskom jeziku.
Znak pristupačnosti izrađuje se od odgovarajućeg debljeg papirnatog materijala koji mora imati određenu
zaštitu, s mogućnošću plastificiranja nakon ljepljenja fotografije osobe s invaliditetom u za to određeno mjesto na poleđini znaka i upisivanja podataka.
Znak pristupačnosti iz stavka 1.- 4. ovoga članka ne
primjenjuje se na vozilo udruge osoba s invaliditetom.
Znak pristupačnosti prikazan je na crtežu u Prilogu II.
ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Članak 9.
Znak pristupačnosti stavlja se ili privremeno lijepi u
donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila.
Članak 10.
Mjesto rezervirano za parkiranje vozila osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. i 2. ovoga Pravilnika
mora imati na kolniku ucrtane rubne crte i simbol koji
označava parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom žute boje.
Mjesto iz stavka 1. ovoga članka mora biti obilježeno i znakom »parkirališta« s dopunskom pločom koja
označava parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom.
Članak 11.
Znakovi za označavanje vozila invalida izdani
sukladno članku 7. ovoga Pravilnika, osim znakova za vozila iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika
prestaju važiti istekom roka od dvanaest mjeseci od
dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Znakovi pristupačnosti prema ovom Pravilniku izdavat
će se po podnesenom zahtjevu, ako su za to ispunjeni
uvjeti propisani Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i ovim Pravilnikom.
Članak 12.
Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju za osobe iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika prestaje važiti članak 7. ovoga Pravilnika.
studeni 2008. / nefros
27
Aktivnosti
Članak 13.
Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju znak pristupačnosti prema standardiziranom uzorku
Europske unije na područje Republike Hrvatske mogu
koristiti osobe s invaliditetom kojem je taj znak izdalo
nadležno tijelo države članice Europske unije.
Članak 14.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje
važiti Pravilnik o znaku pristupačnosti (»Narodne novine«, broj 16/05, 66/05, 15/06 i 112/06).
stupa na snagu danom prijama Republike Hrvatske u
Europsku uniju, osim za vozila udruga osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika.
Klasa: 011-02/08-04/52
Urbroj: 534-07-08-2
Zagreb, 30. lipnja 2008.
Članak 15.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«, osim članka 8. koji
Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.
Prilog 1
Iskaznica daje pravo na
korištenje parkirnog mjesta
rezerviranog za vozila u kojima se
prevoze osobe s invaliditetom
Prilog 2
28
nefros / studeni 2008.
Kviz
Koliko znam o dijalizi?
4. Koja je najpoželjnija vrsta krvožilnog
pristupa za pacijente na hemodijalizi?
- AV-graft
- AV-fistula
- centralni kateter
5. Kako se zove vrsta infekcije koja je
relativno česta kod pacijenata na
peritonejskoj dijalizi?
- rinitis
- perikarditis
- peritonitis
6. Koji lijekovi se koriste za kontroliranje
razine fosfata u organizmu?
- antihipertenzivi
- vezači fostata
- inhibitori protonske pumpe
7. Razinu fosfata u organizmu možemo
kontrolirati:
- dijetom
8. Vezači fosfata djeluju na način da:
- vežu fosfor u krvi
- vežu fosfat u stanicama mekog tkiva
- vežu fosfat u probavnom sustavu
9. Koje su posljedice prekomjerne razine
fosfata i kalcija u organizmu?
- sekundarni hiperparatireoidizam
- poremećaji u metabolizmu kostiju
- kalcifikacije kardiovaskularnog sustava i
mekih tkiva
- kardiovaskularna bolest
- svi odgovori su točni
10. Tko je izveo prvu uspješnu dijalizu 1945.
godine, koristeći rotirajući bubanj kod 67godišnje pacijentice koja je bila primljena
u bolnicu zbog akutnog zatajenja bubrega?
- Willem Tell
- Willem Kolff
- Willem Kopf
Odgovori:
2. Koji specifičan otpadni produkt kod
pacijenata na dijalizi daje uvid u ukupnu
razinu otpadnih tvari u organizmu?
- bilirubin
- urea
- ketonska tijela
-
3. Tijekom postupka hemodijalize otpadni
produkti iz krvi odstanjuju se kroz:
- polupropusnu membranu
- filtar od aktivnog ugljena
- peritonejsku membranu
- dijalizom
- vezačima fosfata
- svi odgovori su točni
1. dijabetes
2. urea
3. polupropusnu membranu
4. AV-fistula
5. peritonitis
6. vezači fosfata
7. svi odgovori su točni
8. vežu fosfat u probavnom sustavu
9. svi odgovori su točni
10.Willem Kolff
1. Koja je bolest najčešći uzročnik razvoja
kronične bubrežne bolesti?
- gripa
- Parkinsonova bolest
- dijabetes
studeni 2008. / nefros
29
Pitanja čitatelja
U ovom broju na vaša pitanja odgovara
doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić iz Zavoda za dijalizu KBC Zagreb
1. Zanima me koje vrste voća i povrća smiju konzumirati osobe koje idu na dijalizu?
Marija
Jedna od osnovnih funkcija bubrega je izlučivanje
elektrolita iz organizma. U bolesnika kojima ne funkcioniraju bubrezi i koji zahtijevaju liječenje dijalizom
dolazi do poremećaja koncentracije elektrolita u tjelesnim tekućinama. Osobito je opasna hiperkalijemija,
zbog mogućeg razvoja smrtonosnih srčanih aritmija.
Kako bi prevenirali razvoj hiperkalijemije, bolesnici na
dijalizi moraju izbjegavati namirnice bogate kalijem.
Postoji čitav niz različitih tablica koje sadrže informacije o sadržaju kalija u 100 g određene namirnice.
Takve tablice treba naučiti čitati jer bolesnik zasigurno neće pojesti 100 g peršina, dok 100 g teži jedna
polovica banane. Kalijem su osobito bogate banane i
rajčice, u našim krajevima omiljene namirnice. Naravno da i svi pripravci rajčice obiluju kalijem. Bolesnicima se preporučuje da konzumiraju jabuke, koje sadrže
relativno malo kalija. I njih se smije uzimati samo u
ograničenim količinama (1 jabuka dnevno). Najteže je
biti umjeren, ali upravo umjerenost omogućuje optimalan način prehrane bubrežnih bolesnika. Ne trebate
biti željni voća. Pojedite 1/3 banane tjedno, ½ rajčice i slično. Taj dan ne konzumirajte ostale namirnice
bogate kalijem. Relativno malo kalija sadrže kruške,
borovnica, mandarina, naranča, lubenica, dinja. Zbog
visokih vrijednosti kalija i relativno niske nutritivne
vrijednosti treba izbjegavati orašasto voće, grožđice,
suho voće i kikiriki. Od povrća se preporučuju svježi
krastavac, paprika, crveni luk, tikvice. Naravno da se
smiju konzumirati i ostale vrste voća i povrća, ali u
malim količinama. Vodite računa i o unosu tekućine
jer, primjerice, lubenice sadrže veliki udio vode. Detaljne upute o prehrani su dostupne u centrima za dijalizu i u brojnim brošurama namijenjenim bubrežnim
bolesnicima.
2. Koliko se često u tjednu ide na dijalizu? Hvala
unaprijed.
Ajdo
Broj hemodijaliza u tjednu iznosi 2-4, ovisno o
ostatnoj bubrežnoj funkciji i kliničkom statusu bolesnika. Velika većina bolesnika zahtijeva 3 postupka
hemodijalize tjedno. Bolesnici s težim srčanim bolestima ili nekim drugim kliničkim indikacijama mogu
privremeno ili trajno trebati i 4 postupka hemodijalize
tjedno.
30
nefros / studeni 2008.
3. Postoji li mogućnost trudnoće na dijalizi? Što
se sve mora poduzeti da bi se trudnoća iznijela
do kraja?
Tatjana
Mogućnost trudnoće na dijalizi nije zanemariva.
Iako je plodnost smanjena, a visoka je i mogućnost
komplikacija, trudnoća na dijalizi se može iznijeti do
kraja uz pažljivu skrb nefrologa i ginekologa. Plodnost
se značajno povećava nakon uspješne transplantacije
bubrega. Preporučuje se da bolesnice ne ostanu trudne tijekom prve dvije godine po transplantaciji, dok
se ne postigne dugotrajno stabilna funkcija presatka uz mogućnost snižavanja doze imunosupresijskih
lijekova. O svojim planovima za trudnoću obavezno
obavijestite svog nefrologa.
4. Mojem mužu je utvrđena dijagnoza IGA-Glomerulonephrititis. Pije tablete koje inače uzimaju
oni koji imaju visok tlak. To su tablete Diovan
80 mg, sastav Valsartan. Ove tablete koristi već
godinu dana, ali se količina bjelančevina u urinu
ne smanjuje. Je li ovo odgovarajuća terapija ili se
može nešto drugo pokušati. Hvala na odgovoru.
Jasmina
Diovan pripada skupini lijekova koji se koriste za
sniženje krvnog tlaka, a kao dodatan povoljan učinak
u bubrežnih bolesnika mora se istaknuti i smanjivanje
proteinurije. Nažalost, tvrdokornu proteinuriju nije
moguće potisnuti u svih bolesnika. U pitanju nema dovoljno podataka o bolesniku (bubrežna funkcija, veličina proteinurije, dob bolesnika, pridružene bolesti...),
pa bez uvida u kliničko stanje bolesnika i laboratorijske parametre nije moguće dati precizniji odgovor.
5. Prije dva mjeseca je načinjen veliki operativni
zahvat na srcu pacijenta, nakon čega bubrezi još
uvijek ne mogu funkcionirati samostalno. Hoće li
se dijaliza obavljati samo još određeno vrijeme,
dok se bubrezi ne vrate u normalu, ili je potreba
za dijalizom već dva mjeseca nekakav znak da će
se morati obavljati doživotno. Ne znam je li normalno nakon operacije na srcu da bubrezi ne funkcioniraju, a ujedno me strah da je možda došlo do
trajnog oštećenja bubrega, jer mi se čini da je dva
mjeseca dug period za njihov oporavak. Ne znam,
nisam stručnjak pa vas molim za odgovor. Hvala!
Mili
Operacije na otvorenom srcu su relativno često komplicirane poremećajem prokrvljenosti abdominalnih or-
Pitanja čitatelja
gana, što dovodi do razvoja akutnog zatajenja bubrega.
Veliki dio bolesnika vrlo brzo uspije oporaviti bubrežnu
funkciju i nadomještanje bubrežne funkcije zahtijevaju
tek tijekom kratkog vremena. Neki bolesnici razviju teško, nepovratno oštećenje bubrega i zahtijevaju uključivanje u kronični program dijalize. Čitav niz čimbenika
određuje opseg oštećenja bubrežne funkcije, pa bez dodatnih informacija o bolesniku nije moguće dati precizan odgovor. Životna dob, vrsta operativnog zahvata,
opće stanje bolesnika, infekcije, bubrežna funkcija prije
operativnog zahvata i pridružene bolesti (primjerice šećerna bolest) u velikoj mjeri određuju prognozu. Potreba
za hemodijalizom dužom od dva mjeseca nakon operativnog zahvata nije dobar prognostički znak. Preporučujem da dodatne informacije zatražite od ordinirajućeg
nefrologa koji ima potpuni uvid u stanje bolesnika.
6. Kakvih infekcija se transplantirani bolesnici
trebaju čuvati i kada se mogu slobodnije kretati u javnosti?
Sunce
Transplantirani bolesnici se trebaju čuvati svih
vrsta infekcija: bakterijskih, virusnih i gljivičnih.
Uvođenjem imunosupresijske terapije smanjuje se
imunološka reaktivnost primatelja prema presađenom bubregu, ali takva terapija nije selektivna, pa je
smanjen imunološki odgovor i prema svim patogenim
organizmima. Zbog toga raste mogućnost razvoja različitih infekcija. U ranom poslijetransplantacijskom
razdoblju treba izbjegavati veće skupine ljudi, a trajno valja pokušavati izbjeći kontakt s osobama oboljelim od infektivnih bolesti. Potrebno je održavati
osobnu higijenu, redovito mokriti i unositi dovoljnu
količinu tekućine. U jednom od sljedećih brojeva Nefrosa ćemo detaljnije pisati o problemu infekcija nakon transplantacije bubrega.
7. Na koji način gripa ili bilo kakva teža prehlada
može utjecati na transplantirani bubreg?
Sunce
“Gripa” je pojam koji se u svakodnevnom govoru koristi za infekcije respiratornih putova za koje
se ne uspije dokazati bakterijski uzročnik. U pravilu
prolazi spontano, nakon nekoliko dana simptomatske
terapije. Većina takvih infekcija prolazi bez ikakvih
posljedica na transplantirani bubreg, dok jedan mali
dio može pogoršati funkciju presatka. Bilo bi idealno
prilikom “gripe” odrediti uzročnika, kako bi se prepoznali bolesnici kojima je “gripa” uzrokovana nekim
drugim virusima (primjerice CMV, koji može izazvati
tešku plućnu bolest i značajno poremetiti funkciju
presatka). Prilikom svake prehlade praćene povišenom
temperaturom preporučujemo pregled kod liječnika
obiteljske medicine, koji će procijeniti je li bolesnika
potrebno uputiti na daljnje dijagnostičke pretrage i
na pregled u specijalističkoj ambulanti.
8. Smije li se bolesnik na peritonejskoj dijalizi baviti sportom ili tjelovježbom?
Mat
U više je navrata pisano o tjelovježbi u bubrežnih
bolesnika. Svaki bolesnik treba biti fizički aktivan koliko mu to dozvoljava njegovo opće stanje. Najbolja je
tjelovježba šetnja u prirodi, po mogućnosti u dobrom
društvu. Ne košta ništa, a pogoduje svim organskim
sustavima.
9. Koliko tekućine smije popiti bolesnik na peritonejskoj dijalizi?
Seka
Unos tekućine u bolesnika na peritonejskoj dijalizi
je ograničen s dva čimbenika: ostatnom diurezom (obujmom tekućine koja se odstrani mokraćom) i ultrafiltracijskom sposobnošću peritonejske membrane da odstrani
suvišnu tekućinu. Kako bolesnici na peritonejskoj dijalizi u pravilu značajno duže zadržavaju ostatnu diurezu
od bolesnika na hemodijalizi, u toj je skupini bolesnika
upravo slobodniji unos tekućine jedan od ključnih čimbenika bolje kvalitete života. Prilikom proračunavanja
dozvoljenog unosa tekućine uzmite u obzir i najmanje
500 ml koji se odstrane disanjem, znojenjem i stolicom.
Znakovi prekomjernog volumena tekućine u tijelu su
edemi (na nogama, oko očiju) i visok krvni tlak.
10.Koliko se najviše godina može živjeti s dijalizom?
Vanja
Na početku liječenja nadomještanjem bubrežne funkcije nije moguće prognozirati koliko će bolesnik živjeti.
Životni vijek bubrežnih bolesnika ovisi o čitavom nizu
čimbenika, koji uključuju osnovnu bubrežnu bolest, pridružene bolesti, način liječenja, komplikacije osnovne
bolesti, komplikacije liječenja i, naravno, suradljivost
samog bolesnika. Napretkom medicinske znanosti životni
vijek bubrežnih bolesnika se produžuje. Nadomještanje
bubrežne funkcije je moguće putem tri metode: peritonejske dijalize, hemodijalize i transplantacije bubrega.
Najboljom metodom se smatra transplantacija bubrega.
U idealnom slučaju, kada postoji živi davatelj, transplantacija bubrega se može obaviti prije kretanja s dijalizom
(tzv. preemptivna transplantacija). U našoj skrbi je veliki
broj bolesnika koji različitim metodama liječe nadomještanja bubrežne funkcije više od 30 godina.
studeni 2008. / nefros
31

Što je hemodijaliza - Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih

„GLOBALNA EDUKACIJA STANOVNIŠTVA U PREVENCIJI RAKA

Neuroznanstveni aspekti komunikacije u medicini

KARCINOM PLUCA.pdf

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4

Priručnik za život s bolesnim bubrezima

Indikatori kvaliteta

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

Župne Obavijesti - Župa Marija Kraljica apostola, Zaprešić II

Lambert Eaton sindroma (LEMS)