nefros Časopis Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske • Zagreb • Godina II • Broj 3 • Besplatan primjerak Peritonejska dijaliza - tekst za početnike Kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću - Delnice 2008. Izdavač: Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske Kruge 48, 10000 Zagreb, tel./fax: 01/6157738, mob: 099/2308962 e mail: [email protected] web: www.dijaliza.hr MB: 3289931 Broj računa: 2390001-1100132423 kod Hrvatske poštanske banke Uredništvo: Glavni urednik: Stjepan Mihalić, ing. Izvršna urednica: Zrinka Mach-Medved, ing. Urednički savjet: Doc. dr. sc. Radivoje Radić, dr. med. Marija Stjepović Josip Sokol, dipl. oecc. Vlado Marinković Ivan Leko, dipl. oecc. Gordana Kalebić Zoran Šuša Lektura: Drago Štajduhar Grafičko oblikovanje i organizacija tiska: Studio "dizajn Kovač" [email protected] Sadržaj Medicina Peritonejska dijaliza - tekst za početnike............................. 4 Vaša uloga u njezi krvožilnog pristupa za hemodijalizu........... 8 Preventivni pregledi – rak dojke........................................ 12 Liječenje u barokomorama od sada na teret HZZO-a.............. 16 KB Merkur: 10. godišnjica transplantacijskog programa jetre.17 Novi uspjeh hrvatske medicine.......................................... 18 Aktivnosti Sa srednjoškolcima o presađivanju organa.......................... 19 Kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću – Delnice 2008............................................................... 20 U Delnicama održan 1. kongres dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem............ 22 U Dubrovniku obilježen 10. europski dan darivanja i presađivanja organa...................................................... 24 Izlet na virovitičke ribnjake.............................................. 25 Istarska udruga organizirala predavanje “Bolesti bubrega i posljedice”.................................................................... 25 Pravilnik o znaku pristupačnosti........................................ 26 Kviz: Koliko znam o dijalizi?............................................. 29 NAZIV CENTRA BROJ DONORA ORGANA U 2008. KB Sestre milosrdnice 15 KB Dubrava 10 Pitanja čitatelja OB Varaždin 8 Na pitanja odgovara doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić........... 30 KBC Rijeka 11 KBC Zagreb 8 KB Osijek 2 OB Sveti Duh 1 OB Zadar 1 OB Pula 2 OB Slavonski Brod 3 OB Dubrovnik 1 KBC Split 3 UKUPNO 65 nefros / studeni 2008. TRANSPLANTACIJE 2008. kadaverične (29. 10. 2008.) Od HR donora Od ET donora UKUPNO Bubreg Jetra Srce Gušterača UKUPNO 87 36 12 14 149 26 10 0 2 38 113 46 12 16 187 Uvodnik Dragi čitatelji, Već je odavno prošlo ljeto i zagazili smo u kasnu jesen. Ali ni tijekom ljeta nismo mirovali. Krajem kolovoza organizirali smo Edukativno rekreativni kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću. Uz početne teškoće i unatoč činjenici da je kamp za ovakvu djecu u Hrvatskoj prvi put organiziran, te da ne postoji protokol po kojem se te aktivnosti organiziraju, skupina stručnjaka i entuzijasta projekt je, na zadovoljstvo djece i odraslih, uspješno odradila. Kamp je održan u Delnicama od 22. do 29. kolovoza, a u cijelosti ga je financiralo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, pa roditelji barem o tome nisu morali brinuti. Iznenađuje s kojim su povjerenjem, s obzirom na bolest i uobičajenu brigu, roditelji pustili djecu na sedmodnevni boravak izvan svoga doma. Početkom listopada, također po prvi put, organizirali smo i 1. kongres dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem. U hotelu “Risnjak” u Delnicama od 9. do 12. listopada smo okupili dio renomiranih liječnika, stručnjaka za kroničnu bubrežnu bolest, dijalizu i transplantaciju, koji su kroz predavanja rado prenijeli dio svoga znanja na bolesnike-sudionike kongresa. Osim predavanja, sudionici su slobodno vrijeme iskoristili za druženje, razmjene iskustava u radu udruga te obilazak Delnica i Gorskog kotara. To su bili uspješno odrađeni projekti, kojima smo javnosti predstavili probleme kroničnih bubrežnih bolesnika i učestalosti bubrežnih bolesti, te promovirali transplantacijski program i značaj darivanja organa nakon smrti. Naravno da nismo bili u mogućnosti riješiti sve teškoće i probleme na koje nailazimo, pa tako ni problem eritropoetina za bolesnike na predijalizi i transplantirane koji su u anemiji. HZZO je odbio naš zahtjev da za ove bolesnike dobivanje eritropoetina ide preko liječnika opće prakse. Na jednako nerazumijevanje našeg zahtijeva naišli smo i u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Ali i dalje ćemo slati zahtjeve prema HZZO-u i MZSS, jer ne želimo biti među rijetkim zemljama (uz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu) koje bolesnicima na predijalizi i transplantiranima ne mogu osigurati eritropoetin. Sigurno postoje sredstva u državnom proračunu koja se mogu izdvojiti za liječenje ove populacije bolesnika, jer će odgađanjem dijalize za nekoliko mjeseci država uštedjeti na drugoj strani. Preseljenjem u nove prostore, Zavod za dijalizu KBC-a Zagreb izgubio je obećane ambulante i dobio samo jednu ambulantu za preglede. U ovom trenutku u njoj se kontroliraju preterminalni bolesnici, djeca, bolesnici na peritonejskoj dijalizi i transplantirani. To je više od 700 bolesnika. Obzirom da dnevno kroz ambulantu prođe oko 30 pacijenata, mislimo da je to preveliki broj i da ih je nemoguće pregledavati u jednoj ambulanti. Kako na preglede dolaze bolesnici iz cijele Hrvatske, vremenski ograničeni terminima prijevoza (autobus, vlak, avion) do Zagreba, u sadašnjim bi okolnostima oni na Rebru mogli provesti i cijeli dan. Da bi sve normalno funkcioniralo, potrebne su još barem dvije ambulante. Jednako tako je i vađenje krvi pri dolasku na kontrolu prebačeno iz ambulante u Redovni laboratorij, što je za nas neprihvatljivo. Umjesto da su se preseljenjem Zavoda za dijalizu poboljšali uvjeti liječenja, mi smo nazadovali. S jedne strane, svi se slažu da treba povećavati broj transplantacija, a onda se dogodi da se takvi bolesnici ne mogu primjereno kontrolirati i liječiti. S našim pismenim zahtjevima upoznali smo i ravnatelja KBC-a, ali zasad se nismo pomaknuli s mrtve točke. Dobivamo samo usmena obećanja da će sve biti riješeno na obostrano zadovoljstvo, ali od pismenog odgovora na kojem inzistiramo zasad nema ništa. S nadom da će se situacija što prije popraviti i mi napokon ostvariti svoje zahtjeve, Stjepan Mihalić studeni 2008. / nefros Medicina Peritonejska dijaliza - tekst za početnike Nikolina Bašić-Jukić, Bruna Brunetta-Gavranić, Petar Kes Zavod za dijalizu, KBC Zagreb P eritonejska dijaliza (PD) je metoda nadomještanja bubrežne funkcije kojom se liječi završni stadij zatajenja bubrega. Nadoknađivanje bubrežne funkcije treba započeti prije nego se u bolesnika razviju po život opasne komplikacije. Najbolje je započeti kada bolesnik ima uznapredovanu bubrežnu bolest no još uvijek se dobro osjeća, nije pothranjen, nema tešku metaboličku acidozu ili neku drugu komplikaciju zatajenja bubrega, i nije preopterećen tekućinom. Obično se to događa kada dođe do gubitka 90% ili više bubrežne funkcije. Postoje tri metode nadoknade bubrežne funkcije: transplantacija bubrega, hemodijaliza (HD) i PD. Bolesnici tijekom života mogu mijenjati različite modalitete nadomještanja bubrežne funkcije. Peritonejsku dijalizu bolesnik provodi kod kuće, sam ili uz pomoć člana obitelji (npr. roditelj provodi PD-u kod malog djeteta). Odstranjivanje tekućine i toksičnih tvari iz tijela bolesnika vrši se putem peritonejske membrane (potrbušnice), polupropusne opne bogate krvnim žilama koja obavija unutrašnjost trbušne šupljine. Transport tvari kroz peritonejsku membranu ovisi o njenoj površini i o njenim karakteristikama. Površina peritonejske membrane u odraslog čovjeka iznosi između 1 do 1,3 m2. Između otopine za PD u peritonejskoj šupljini i krvi u kapilarama peritonejske membrane nalaze se 3 barijere preko kojih se vrši izmjena tvari: zid kapilare, intersticij i sloj mezotelnih stanica. Intersticij stvara određeni otpor izmjeni većih molekula otopljenih tvari, dok sloj mezotelnih nefros / studeni 2008. stanica ne stvara gotovo nikakav otpor izmjeni vode i otopljenih tvari. Zid kapilara ima najvažniju ulogu u transportu otopljenih toksičnih tvari i vode kroz peritonejsku membranu. Slika 1. Presjek kroz kapilaru u peritonejskoj membrani za vrijeme PD – žuta pregrada je zid kapilare i dio peritonejske membrane, plavo je otopina za PD, crveno je krv Prije započinjanja PD potrebno je kirurški postaviti kateter za peritonejsku dijalizu u trbušnu šupljinu. Kateter je načinjen od mekog, savitljivog materijala i obično se postavlja laparaskopski, a izlazište na trbušnoj stjenci mu se obično nalazi postranično od pupka. Iako se kateter u slučaju nužde može koristiti odmah, najbolje je s početkom terapije pričekati 2-3 tjedna nakon njegovog postavljanja. Na taj se način dobije dovoljno vremena da izlazište katetera dobro zacijeli. Za PD je potrebna otopina (dijalizat) koja se utače u trbušnu šupljinu kroz kateter. Obujam tekućine koja se jednokratno utače u trbušnu šupljinu određuje liječnik i iznosi od 1500 do 2500 ml. Vrijeme tijekom kojeg bolesnik ima tekućinu u trbušnoj šupljini (vrijeme izmjene) također odre- Medicina Za provođenje “standardne” PD, odnosno kontinuirane ambulantne peritonejske dijalize (CAPD), nije potreban uređaj, što postupak čini jeftinim i svima dostupnim. Na tržištu postoje unaprijed pripremljene vrećice s otopinom za peritonejsku dijalizu različitih proizvođača. Same vrećice i potreban potrošni materijal bolesnicima se dovozi do mjesta prebivališta, zbog čega bolesnik mora osigurati mjesto na kojem će skladištiti otopine. Toksični proizvodi iz tijela bolesnika odstranjuju se putem tri procesa. Prvi je difuzija, proces kojim tvari iz otopine s većom koncenSlika 2 • Peritonejska dijaliza tracijom prelaze u otopinu s manjom koncentracijom preko polupropusne membrane đuje liječnik i ono obično iznosi oko 4-6 sati. Nakon (peritonejska membrana). što je proteklo vrijeme izmjene, tekućina iz trbušne Brzina difuzije tvari kroz polupropusnu membranu šupljine se istoči i baci, te se utoči nova, za što je izravno ovisi o razlici koncentracije među otopinama ukupno potrebno 30-40 minuta. Jedan takav ciklus i obrnuto je proporcionalna s molekularnom veličinom zove se izmjena i obavlja se 4-5 puta dnevno. Broj iz- otopljene tvari. Dakle, toksične tvari (ureja, kreatinin, mjena koje bolesnik treba obaviti u jednom danu kako kalij…) koje se u velikoj koncentraciji nalaze u krvi bi se u zadovoljavajućoj mjeri odstranili toksični pro- bolesnika preko polupropusne peritonejske membrane dukti metabolizma i višak tekućine ovisi o preostaloj bubrežnoj funkciji i obilježjima pojedinog bolesnika. Tekućina za dijalizu se utače i istače iz trbušvrečica s otopinom za ne šupljine pomoću gravitacije, peritronejsku dijalizu tj. vrećica sa svježom otopinom za PD-u objesi se na stalak iznad kateter za utok svježe razine trbuha, a kada se dijalizat otopine za dijalizu istače prazna vrećica se stavlja na pod, ispod razine trbuha. Cijeli postupak mora biti izveden s kateter za istok dijalizata puno pažnje i iznad svega sterilno, kako ne bi došlo do razvoja infekcije. Bolesnik ili osoba koja vrečica za istok će bolesniku provoditi PD moraju iskorištenog dijalizata prije započinjanja liječenja biti dobro poučeni o metodi i njenim Slika 3 • Bolesnik za vrijeme provođenja izmjene komplikacijama. studeni 2008. / nefros Medicina odlaze u dijalizat u trbušnoj šupljini, u kojoj se nalaze u maloj koncentraciji. u tijelo bolesnika ta se razlika smanjuje, pa se smanjuje i ultrafiltracija. Tekućina se iz krvi bolesnika odstranjuje na osnovi razlike u osmotskom tlaku između krvi i hiperosmotske otopine za dijalizu. Taj mehanizam odstranjivanja tekućine zove se ultrafiltracija. Visok osmotski tlak u otopini za dijalizu postiže se dodavanjem glukoze. Više od polovice glukoze iz dijalizata bolesnik apsorbira tijekom dijalize. Na tržištu postoje različite otopine za PD sa standardiziranim koncentracijama glukoze, tako da liječnik vrstu otopine s kojom će se obavljati dijaliza bolesniku propisuje obzirom na karakteristike njegove peritonejske membrane. Brzine protoka krvi u peritonejskoj membrani i protok dijalizata u PD su puno sporiji od onih koji se postižu tijekom HD (gdje je protok krvi obično veći od 250 ml/min, a dijalizata 500 ml/min). Posljedično, odstranjivanje (klirens) ureje i drugih malih molekula je u jedinici vremena puno manje u PD nego u HD. Međutim, PD se u bolesnika provodi kontinuirano, svakog dana, a ne po 4 sata svakog drugog dana, kao što je slučaj s HD. Stoga je klirens otopljenih toksina u jednom tjednu kod obje vrste dijalize po prilici jednak. Treći proces pomoću kojega se odstranjuju toksini otopljeni u bolesnikovoj krvi je konvekcija, pri kojoj se transport otopljenih tvari događa uz ultrafiltraciju, tj. kretanje tekućine. Konvekcija je posredovana silama trenja između vode i otopljenih tvari. Ureja i druge otopljene tvari male molekularne mase (kalij, kreatinin…) brzo, u prvih par sati, difundiraju iz krvi u dijalizat zbog velike razlike u njihovoj koncentraciji na početku izmjene. Nakon toga se njihova koncentracija praktično izjednači, tako da je pri kraju izmjene njihovo odstranjivanje malo, no nastavlja se odstranjivanje molekula velike mase, koje difundiraju sporije. Većina ultrafiltracije tekućine iz krvi bolesnika također se odvija tijekom prvih par sati izmjene, kada je razlika u osmotskom tlaku između krvi i dijalizata najveća. Apsorpcijom glukoze nefros / studeni 2008. PD se može provoditi i pomoću uređaja; takav oblik dijalize zove se automatizirana peritonejska dijaliza (APD). Uređaj u tom obliku dijalize automatski vrši izmjene tijekom noći, dok bolesnik spava. U nekih bolesnika se uz izmjene tijekom noći mora učiniti još koja izmjena ručno i tijekom dana, ili se ujutro utoči otopina za PD i ostavi u trbušnoj šupljini tijekom dana. Slika 4 • Dijete na programu APD-a Medicina Pravo na uređaj za APD imaju bolesnici koji rade, mala djeca i bolesnici koji imaju medicinsku indikaciju za taj oblik dijalize. Bolesnici na APD-u općenito tijekom dana imaju više vremena za posao, obitelj i društvene aktivnosti nego bolesnici na programu CAPD-a i kronične HD. Nedostatak je što se bolesnik mora naviknuti na rad uređaja uz sebe tijekom noći i na povremena buđenja zbog eventualnog oglašavanja alarma na uređaju. Prednost PD pred HD su manje promjene krvnog tlaka. Naime, bolesnicima na HD se višak tekućine nakupljen tijekom 2 ili 3 dana odstranjuje iz tijela tijekom 4 sata, pa često dolazi do naglih padova krvnog tlaka praćenih mučninom, povraćanjem i grčevima u potkoljenicama. PD-om se višak tekućine odstranjuje kontinuirano, pa su promjene krvnog tlaka manje. Stoga se PD preporuča bolesnicima koji imaju zatajenje srca ili loše toleriraju odstranjivanje tekućine tijekom HD. Za PD nije potreban krvožilni pristup (arterijo-venska fistula, centralni venski kateter…), pa se taj oblik dijalize preporuča bolesnicima s lošim krvožiljem (npr. mala djeca, dijabetičari) ili bolesnicima koji su iscrpili sve mogućnosti krvožilnog pristupa. PD se također preporuča bolesnicima s hemoraškom dijatezom, kroničnom infekcijom, strahom od igala i aktivnim životnim stilom. Naime, bolesnik na peritonejskoj dijalizi je slobodniji, ne mora 3 puta tjedno na par sati dolaziti u bolnicu, lakše mu je organizirati poslove i putovanja. PD je terapija izbora i ukoliko bolesnik živi daleko od dijaliznog centra (npr. na otoku). Unos tekućine i hrane bogate kalijem u bolesnika na PD je slobodniji, jer se toksični produkti i tekućina odstranjuju tijekom gotovo svakog dana i jer ostatna bubrežna funkcija, koja u bolesnika HD brzo propada, ostaje dugo vremena sačuvana. Svakodnevna, cjelodnevna terapija ujedno je i nedostatak PD, jer bolesnik i njegova obitelj nemaju slobodnih dana kada ne moraju provoditi terapiju. Same izmjene, ako bolesnik provodi CAPD, oduzimaju bolesniku po nekoliko sati dnevno. Bolesnici, osobito mlađi, znaju biti nezadovoljni svojim izgledom zbog postojanja katetera i dijalizata u trbušnoj šupljini. Više od pola glukoze iz otopine za PD apsorbira se tijekom terapije, pa se bolesnici često udebljaju. Dijalizatom se gubi određena količina bjelančevina, što bolesnika može uvesti u hipoproteinemiju ukoliko ne unosi dovoljnu količinu bjelančevina prehranom, ili ako zbog bolesti ima manjak bjelančevina (npr. nefrotski sindrom, ciroza). Uspješnost same metode najvećim dijelom ovisi o bolesniku. Postoji i povećan rizik od nastanka hernija zbog povećanog intraabdominalnog tlaka od dijalizata, pa bolesnik stoga ne smije dizati velike terete. Najopasnije komplikacije PD su infekcije, bilo izlaznog mjesta katetera ili same potrbušnice (peritonitis). Peritonitis je i najčešća komplikacija peritonejske dijalize. U pojedinog bolesnika se događa u prosjeku jednom u dvije godine, no njegova učestalost u praksi je izravno ovisna o uspješnosti i urednosti bolesnika koji provodi dijalizu. Također valja naglasiti da je klinički tijek peritonitisa u bolesnika na PD drukčiji od onoga što viđamo u široj praksi, a liječi se primjenom antibiotika u peritonejsku šupljinu, putem otopine za dijalizu. PD je kontraindicirana u bolesnika s peritonejskim adhezijama, inkapsulirajućom peritonejskom sklerozom, komunikacijama između pleuralne i peritonejske šupljine, teškom upalnom bolesti crijeva, aktivnom ishemijskom bolesti crijeva, intraabdominalnim apscesima i aktivnim akutnim divertikulitisom. Kontraindiciran je i ženama u trećem trimestru trudnoće, te bolesnicima s teškim psihijatrijskim poremećajima. Relativne kontraindikacije za PD su teška neuhranjenost i proteinurija veća od 10 g/dan, uznapredovala kronična opstruktivna bolest pluća, ascites, kolostoma i gastrostoma. Demencija, natkoljenična amputacija nogu i sljepoća, ukoliko bolesnik nema osobu koja će obavljati dijalizu umjesto njega, također predstavljaju relativne kontraindikacije za PD. Bolesnik mora biti čist i uredan i imati osnovne uvjete za provođenje odgovarajuće higijene u kući (npr. tekuću vodu, sobu za provođenje PD). PD se ne preporučuje bolesnicima s hernijama, bolovima u donjem dijelu leđa, poremećajem motorike ruku, pretilima, depresivnima i slabovidnim bolesnicima, te bolesnicima s policističnim bubrezima. PD u pojedinog bolesnika ima ograničeno vrijeme trajanja, jer hiperosmolarnost i nizak pH dijalizata kroz duže vrijeme uzrokuju gubitak mezotelijalnih stanica i glikozilaciju membrane, što uzrokuje trajno oštećenje peritonejske membrane. Taj se problem pokušava riješiti novijim otopinama za peritonejsku dijalizu. Funkcija peritonejske membrane je najbolja u prvih 5-8 godina PD, tijekom kojih bi za bolesnika bilo najbolje da dobije transplantat bubrega, obzirom da je transplantacija ipak najbolji način nadoknade bubrežne funkcije. www.plivazdravlje.hr studeni 2008. / nefros Medicina VAŠA ULOGA U NJEZI KRVOŽILNOG PRISTUPA ZA HEMODIJALIZU Nakon kirurške izrade krvožilnog pristupa Nakon što je učinjen krvožilni pristup, morate se pridržavati liječnikovih uputa o njegovoj njezi. Evo nekih: • • • • • • • • Gaza mora biti suha Kontrolirajte nema li na gazi ili zavoju svijetlocrvene krvi ako se takva krv pojavi, odmah nazovite liječnika. Ako imate kateter, ne smijete se tuširati, ali smijete se oprezno kupati. Ako imate fistulu ili graft, kada krvožilni pristup zacijeli, smijete se tuširati i kupati. Uzimajte sve propisane lijekove. Dostatno se odmarajte. Nazovite svojega liječnika ako: o Se lako zadišete o Imate simptome slične onima kod gripe o Imate temperaturu 37,2˚C ili više. Ako imate AV fistulu ili graft: o Dok zarasta, držite ruku ravno ili povišenu (iznad srca). o Zamolite medicinsku sestru da vam pokaže kako da kod kuće provjerite strujanje i šuma u krvožilnom pristupu. Ako se ništa ne čuje, odmah nazovite liječnika. Ako imate AV fistulu, pitajte kada smijete početi vježbati, npr. stiskati gumenu lopticu, kako bi krvožilni pristup brže postao upotrebljiv za dijaliziranje. nefros / studeni 2008. Kada započnete liječenje hemodijalizom Ako imate AV fistulu il graft, na početku svake dijalize, sestra ili tehničar postavit će vam igle dvije igle u krvožilni pristup. Igle su spojene na mekane plastične cjevčice koje vode u aparat za dijalizu. Krv kola u aparat kroz jednu od tih cjevčica, prolazi kroz dijalizator ili umjetni bubreg, u kojem se pročišćava i vraća vam se u tijelo kroz drugu cjevčicu. Ako imate kateter, on se spaja izravno na cjevčice (linije) za dijalizu, bez igala. Njega krvožilnog pristupa Pravilna njega krvožilnog pristupa važna je da: • Krvožilni pristup pravilno funkcionira • Krvožilni pristup dulje traje • Se spriječe komplikacije u vidu infekcija i zgrušavanja krvi. Ako vam krvožilni pristup ne funkcionira dobro, može Medicina smanjiti propisanu dozu dijalize. Dostatna (propisana) doza dijalize važna je da: • Vam se poboljša ukupno zdravlje • Imate bolju kvalitetu života na dijalizi • Ne morate ići u bolnicu • Živite dulje na dijalizi. Kako biste bili sigurni da dobivate dostatnu (propisanu) količinu dijalize, liječnici u centru za dijalizu mjerit će primljenu ili isporučenu dozu dijalize. Tako će znati je li dostatno otpadnih tvari uklonjeno iz krvi. Primljena (isporučena) doza dijalize provjeravat će se pretragom krvi u kojoj se mjeri Kt/V (kinetika ureje) i URR (postotak sniženja ureje). Dobivate li adekvatnu količinu dijalize, Kt/V mara vam biti 1,2 ili više, a URR 65% ili više. Ako su te vrijednosti preniske jedan od mogućih uzroka može biti nedostatna funkcija krvožilnog pristupa. Tada će liječnici na dijalizi provjeriti: • Jeli ruka na kojoj je krvožilni pristup otekla • Jesu li strujanja i šum u krvožilnom pristupu oslabili ili nestali • Jeli se krvožilni pristup potpuno ili djelomično zatvorio (zgrušavanje) Liječnici će također učiniti neke posebne pretrage (kolor dopler i posebne laboratorijske testove) da saznaju radi li krvožilni pristup dobro. Mogu: • Izmjeriti protok krvi kroz krvožilni pristup • Izmjeriti tlak u krvožilnom pristupu • Provjeriti ne recilkulira li krv u krvožilnom pristupu. Liječnici i sestre na dijalizi podučit će vas provođenjem pravilne njege krvožilnog pristupa. Da spriječite komplikacije, svakodnevno ih se pridržavajte. Njega arteriovenske (AV) fistule i grafta • • • • • • • • • • • Svakodnevno perite krvožilni pristup antibakterijskim sapunom. Zamolite sestre ili liječnike u svojem centru za dijalizu da vam preporuče dobar sapun. Operite krvožilni pristup prije svake dijalize. Ne češite se po mjestu krvožilnog pristupa. Nokti mogu biti izvor infekcije. Pripazite da sestra/tehničar dobro dezinficira krvožilni pristup prije postavljanja igli u njega. Ne dodirujte područje oko krvožilnog pristupa nakon što je dezinficirano. Izbjegavajte kihanje i kašljanje u krvožilni pristup. Ako sami pritišćete mjesto uboda nakon što su igle izvučene, upotrijebite sterilnu gazu. Kada su igle izvučene, smijete lagano do umjereno pritiskati. Pritisnite samo tamo gdje je bila igla i neposredno ispod toga. Nikad ne pritišćite iznad mjesta uboda. Pripazite da kod pripajanja ili otpajanja sestra/tehničar ima masku i rukavice. Nastojte da se mjesto uboda mijenja. Nemojte dopustiti da vam mjere tlak na ruci na kojoj je krvožilni pristup. Mjerite ga na drugoj ruci. studeni 2008. / nefros Medicina • • • Kada niste na dijalizi, nikome ne dopuštajte da vam vadi krv iz ruke na kojoj je krvožilni pristup. Ako je područje oko krvožilnog pristupa bolno, natečeno, crveno ili vruče, odmah se javite liječniku na dijalizi. Ako strujanja i šuma nema ili ako su promijenjeni, odmah se javite liječniku na dijalizi. • • Zamolite sestru/tehničara da poduči vas i članove vaše obitelji kako da promijenite gazu/ zavoj. Kod kuće morate imati rezervne sterilne zavoje za slučaj da morate zavoj promijeniti. Kada se pojave komplikacije krvožilnog pristupa Njega katetera • • • • • • 10 Pripazite da za vrijeme i nakon svakoga dijaliznog postupka imate preko katetera sterilnu gazu. Sestra/tehničar mora prije svake dijalize provjeriti nema li oko katetera znakova infekcije Nosite kiruršku masku kod pripajanja na aparat za dijalizu i otpajanja s njega. Provjerite nosi li sestra/tehničar kiruršku masku te sterilne rukavice kada provjerava kateter, pripaja vas na aparat za dijalizu ili otpaja s njega. Ako je područje oko katetera neuobičajeno bolno, odmah se javite liječniku na dijalizi Nemojte se tuširati niti plivati. Kupati se smijete, ali oprezno. nefros / studeni 2008. Katkad, čak i ako najpravilnije održavate krvožilni pristup, nastanu komplikacije. Najčešće su infekcije ili zgrušavanje krvožilnog pristupa. Ako do infekcije dođe, vaš će vam liječnik propisati antibiotike. U slučaju da se u krvožilnom pristupu stvori ugrušak, morati ćete ići u bolnicu. Obično se ugrušak može ukloniti ambulantno, pa nećete morati ostati u bolnici. Liječnik na dijalizi kontrolirat će vaš krvožilni pristup, da se ne pojave komplikacije. Moguće tegobe koje su nabrojene na donjoj tablici možete sami uočiti ako upamtite znakove upozorenja. Kontaktirajte liječnike u centru za dijalizu čim se neki od tih znakova pojavi. Medicina Što valja upamtiti • • • • • Ako vam krvožilni pristup dobro funkcionira dobro ćete se osjećati na hemodijalizi. Ako vam krvožilni pristup ne funkcionira dobro, može smanjiti primljenu ili isporučenu dozu dijalize. To će nepovoljno utjecati na vaše ukupno zdravstveno stanje i na to koliko ćete živjeti na dijalizi. Arteriovenska fistula krvožilni je pristup prvoga izbora. Ako ste već na hemodijalizi, a nemate fistulu, raspitajte se zašto. U nekih je bolesnika moguće prijeći s druge vrste krvožilnog pristupa na a-v fistulu. Nastojte da vam liječnici i sestre u centru za dijalizu često kontroliraju krvožilni pristup. Oni će u tu svrhu učiniti posebne pretrage. • • • Nemojte dopustiti da vam mjere tlak na ruci na kojoj je krvožilni pristup niti da vam se iz te ruke vadi krv kada niste na dijalizi. Zatražite da se pri svakome dijaliznom postupku mijenja mjesto uboda. Vodite računa o važnijim nalazima, npr. o Kt/ V i o URR. Ako imate pitanja o svojem krvožilnom pristupu ili o bilo čemu u vezi s dijaliznim liječenjem, pitajte liječnika i sestre u centru za dijalizu. Izvor: IPILID Što morate znati o svom krvožilnom pristupu Tablica: znakovi upozorenja Komplikacija Znakovi i simptomi Što učiniti Infekcija Crvenilo kože, oticanje, bol i/ili osjećaj prevelike topline oko mjesta krvožilnog pristupa; temperatura, groznica, zimica i/ili osjećaj boli. Odmah se javite liječniku u centru za dijalizu. Morat ćete uzimati antibiotike dok se infekcija ne povuče Krvarenje iz krvožilnog pristupa Krvarenje iz a-v. fistule ili grafta dulje od 30 minuta nakon završetka dijaliznog postupka. Svako krvarenje iz područja oko katetera ili iz katetera Ako imate krvarenje iz a-v fistule ili grafta: lagano pritisnuti krvožilni pristup sterilnim komadićem gaze, da krvarenje prestane. Ako traje dulje od 30 minuta smjesta nazovite liječnike u centru za dijalizu ili pođite u hitnu službu u svojoj bolnici. Slab protok krvi kroz krvožilni pristup U fistuli ili graftu nema strujanja i šuma; otečenost ruke na kojoj je krvožilni pristup; niža temperatura kože ispod mjesta krvožilnog pristupa; smanjena primljena doza dijalize (Kt/V ili URR), promijenjeni drugi laboratorijski nalazi. Javite se liječnicima u centru za dijalizu ako nema strujanja i šumova u krvožilnom pristupu, ako je koža ispod krvožilnog pristupa hladnija ili ako vam je ruka na kojoj je učinjen krvožilni pristup otečena. Bilježite vrijednosti Kt/V ili URR i konzultirajte se s liječnicima na dijalizi ako te vrijednosti nisu onakve kakve bi trebale biti. Smanjen protok krvi u ruci na kojoj je krvožilni pristup Osjećaj utrnutosti, bockanja, hladnoće ili slabosti u ruci na kojoj je krvožilni pristup; modri prsti ili ranice na vrhovima prstiju Odmah se javite liječniku u centru za dijalizu. Tu je nužno hitno liječenje, da se spriječi uništenje žila i živaca u ruci s krvožilnom pristupom. studeni 2008. / nefros 11 Medicina Rak dojke najučestalija je zloćudna bolest u žena, s pojavnošću od čak 32%, te je na prvom mjestu od malignih bolesti koje u žena izazivaju smrt (čak 18%). Drugim riječima, u Hrvatskoj godišnje oboli nešto više od 1800 žena, a na 100 000 žena njih 29 umire. Međutim, zahvaljujući ranoj dijagnostici i sve većoj svijesti o važnosti ranog otkrivanja i liječenja, mortalitet se posljednjih godina u razvijenim zemljama svijeta sve više smanjuje. Preventivni pregledi - rak dojke Rak dojke povezana s menstrualnim ciklusom, uvlačenje kože ili bradavice, te promjene same bradavice ili pak eroziS nastankom raka dojke povezuju se različiti ri- je (površinska oštećenja) bradavice. U kasnijem tijeku zični čimbenici, a neki od njih su: starija životna dob bolesti može nastupiti promjena normalne veličine ili (obično se javlja u perimenopauzi ili postmenopauzi), oblika dojke te promjene na koži dojke, koja se može obiteljska pozitivna anamneza (odnosno pojava raka činiti poput narančine kore. Povećani limfni čvorovi dojke i u drugih ženskih članova unutar obitelji, što mogu se opipati (palpirati) u pazušnoj jami ili iznad ukazuje na nasljedne promjene-mutacije gena), rana ključne kosti (supraklavikularno). Metastatsko širenje menarha (prva menstruacija prije dvanaeste godine), bolesti može uzrokovati bol u kostima (zahvaćenost kasna menopauza i kasni porod (porod iza tridesete kostiju), oštećenje dišne ili jetrene funkcije zbog zagodine te menopauza iza pedeset pete godine života) hvaćanja tih sustava ili pak neurološke simptome koji daju naslutiti da je riječ o hormonski ovisnom tumo- su posljedica metastaza u središnji živčani sustav. Kao što smo već rekli, najbolja zaštita od raka dojke ru. Pozitivna osobna povijest bolesti, odnosno ako je je njegovo rano otkrivanje. A za rano otkrivanje raka već nađena maligna promjena u jednoj ili obje dojke, dojke, i time uspješnije liječenje, zaslužni su pregledi: također je jedan od rizičnih čimbenika. • samopregled dojki S obzirom na mikroskopski izgled (patohistološki • standardni fizikalni pregled dojki tip), najčešći su lobularni te duktalni invazivni kar• ultrazvuk i citološki pregledi punktata ili secinom dojke. kreta iz dojke Ono što će svaka žena prvo primijetiti je najčešće • mamografija i galaktografija bolan ili bezbolan čvor u dojci ili pazuhu. Također • aspiracijska biopsija tankom iglom može primijetiti i iscjedak iz bradavice (koji može biti • biopsija pomoću igle s cilindrom tkiva krvav ili sukrvav), bol u dojci koja je asimetrična i nije Dodatne pretrage koje nam mogu pomoći pri otkrivanju proširenosti bolesti su krvna slika i rebro količina enzima alkalne fosfataze (koji može biti povišen u slučaju metastaza u kostima), renmišić dgenska snimka kostura i pluća, scintigrafija lobusi jetara i kostiju (snimanje pomoću izotopa kako bi otkrili mjesta pojačane aktivnosti u organima, tj. kanalići mjesta metastaza), kompjuterizirana tomografija (CT) i nuklearna magnetska rezonancija (NMR). bradavica Važno je držati se preporuka Hrvatske lige za borbu protiv raka dojke, koje kažu da mlade žene areola trebaju početi sa samopregledom dojki već od svoje dvadesete godine (jednom mjesečno, izmemasno tkivo đu 5. i 10. dana menstruacijskog ciklusa). Nakon dvadeset pete godine (za žene s rizikom, poput Anatomska struktura dojke. Karcinom se razvija u obiteljske pojave raka dojke), odnosno tridesete mliječnim kanalićima (duktalni tip) ili unutar žljezgodine preporučuje se barem jednom godišnje obadanih kanalića (lobularni tip). viti fizikalni i ultrazvučni pregled dojki, dok je s 12 nefros / studeni 2008. Medicina trideset pet odnosno četrdeset godina potrebno obaviti mamografiju uz ultrazvučne kontrole svakih 6 mjeseci do godinu dana. Mamografija se zatim preporučuje svake dvije godine za žene bez rizika, odnosno svakih godinu dana za žene s rizikom. Nakon pedesete godine života mamografiju treba obavljati jednom godišnje. Samopregled dojke Već od svoje dvadesete godine svaka bi žena barem jednom mjesečno trebala sama pregledati svoje dojke. To znači, pretražiti dojku na eventualne sumnjive kvržice i to tako da se palpiraju (opipaju) sva četiri kvadranta dojke. Što to znači? Dojku možemo zamisliti kao kružnicu koju smo podijelili na 4 dijela, a bradavicu i područje oko nje kao zasebni, peti dio dojke. Tada palpiramo gornji vanjski kvadrant, donji vanjski kvadrant, donji unutarnji i gornji unutarnji kvadrant, dakle idemo u smjeru kazaljke na satu. Ukoliko se napipa čvor važno je primijetiti njegovu veličinu, konzistenciju (je li mekan ili tvrd), kakvih je 1. Stanite pred zrcalo, ruke ispružite uz tijelo, a zatim ih podignite. Provjerite jesu li dojke simetrične i nema li udubljenja ili promjena na koži bradavica. 2. Ispruženim prstima desne ruke kružnim pokretima opipajte unutarnju polovicu lijeve dojke, pokretima odozgo prema dolje i od vanjske strane prema sredini. 3. Sada lijevu ruku ispružite uz bok, zatim pregledajte vanjsku polovicu dojke, pokretima odozdo prema gore i od vanjske strane prema sredini. 4. Nježno pritisnite bradavice i provjerite izlazi li iscjedak. Ako izlazi sukrvav, krvav, prozirno žut, ciglasto-crven, plavičast ili potpuno proziran iscjedak, odmah se javite liječniku. Na isti način pregledajte desnu dojku. studeni 2008. / nefros 13 Medicina rubova, boli li ili je bezbolan, je li srastao s podlogom ili je pomičan, u kojem se kvadrantu nalazi, kada je prvi put primijećen i mijenja li veličinu. Vrlo važno je i pogledati postoji li iscjedak iz bradavice, kakve je boje i ima li specifičan miris. Također valja i palpirati eventualno povećane čvorove u pazušnoj jami ili iznad ključne kosti, jer čak i oni mogu biti prvi simptom koji će pacijenticu uputiti k liječniku. Sve ovo uključeno je i u standardni fizikalni pregled dojke koji obavlja liječnik. Samopregled treba raditi neposredno poslije menstruacije, odnosno od petog do desetog dana ciklusa, kad dojke nisu otečene, jer tada se najlakše mogu otkriti promjene u obliku i veličini, te eventualne kvržice. Žene s neredovitim menstrualnim ciklusom, trudnice i žene u postmenopauzi mogu odabrati bilo koji dan u mjesecu i ponavljati pregled svakog mjeseca u istom terminu. čina im može varirati do više centimetara, a najčešće se javljaju u žena u ranim dvadesetim godinama. • Čvrsta kvržica koja se NE može micati čvrsta kvržica, nepravilne površine. Pokušajte ustanoviti ostaje li iste veličine tijekom menstrualnog ciklusa. Pokušajte ju pomicati u odnosu na okolno tkivo. Ukoliko je nešto od navedenog točno, može se raditi o raku dojke, pa je potrebno odmah se javiti liječniku zbog dodatnih pretraga. • Iscjedak ili uvlačenje bradavice - ustrajni iscjedak (bistar ili sukrvav) iz bradavice može biti znak raka dojke. Uvlačenje bradavice također može biti jedan od znakova raka. Kada treba nešto poduzeti? Na što treba obratiti pažnju? Svrha samopregleda dojke nije da se zabrinete zbog svake i najmanje abnormalnosti koju otkrijete, nego da se upoznate sa građom i izgledom svojih grudi. Nastojte se prisjetiti da tražite promjene, pa je zbog toga važno znati kako su grudi oduvijek izgledale, kako biste mogli uočiti promjene. Evo što se pregledom može pronaći: • • Osjetljive, kvrgave dojke - dio normalnog menstrualnog ciklusa u kojem zbog zadržavanja vode dolazi do oticanja. Obje dojke ispunjene sitnim kvržicama i zrnate građe - ako se takva građa nađe u obje dojke, u području oko bradavica i gornjim dijelovima dojke, može se raditi o fibrocističnoj bolesti, što je dobroćudno stanje. • Okruglasta kvrga u dojci, koja se može pritiskom stanjiti - može se raditi o cisti (vrećica ispunjena tekućinom) koja može biti razne veličine. Najčešće se javlja u žena između 35.-50. godine i povećava se s približavanjem menopauzi. To su u pravilu dobroćudne promjene. • Čvrsta, okrugla kvržica (poput loptice) koja se može micati - može se raditi o fibroadenomu, dobroćudnom i bezbolnom tumoru građenom pretežno od vezivnog tkiva. Veli- 14 nefros / studeni 2008. Ako pronađete bilo koju od gore navedenih abnormalnosti u dojci (osim normalne otečenosti i kvrgavosti grudiju tijekom menstrualnog ciklusa), odmah se javite svojem liječniku, kako bi vas uputio na dodatne pretrage. Iako je dio navedenih promjena u dojci dobroćudan, ništa nije 100% sigurno, pa je bolje reagirati na vrijeme. Mamografija To je zasigurno najučinkovitija neinvazivna rendgenska metoda pregleda dojki. Za pregled se koristi mamograf, specijalno građen rendgenski uređaj koji emitira zrake male energije (oko 20 kV). Nativna mamografija označava metodu pregleda dojki pomoću mamografa, ali bez upotrebe pomoćnih ili kontrastnih sredstava. Kod te je metode važno pravilno namjestiti dojke na mamografu, kako bi različiti upadni kutovi zraka mogli obuhvatiti sve dijelove dojke. Cijelu je dojku, pak, važno obuhvatiti zbog mogućnosti nastanka tumora blizu stjenke prsnog koša. Obavezno se koriste dva načina snimanja: mediolateralni kosi (od sredine prema van, tako da se film postavlja uz rub velikog prsnog mišića) i kraniokaudalni (odozgo prema dolje). Mamogrami su lažno pozitivni u 6-10% slučajeva, odnosno pokazuju nešto abnormalno čega nema. Medicina Galaktografija je vrsta mamografije u kojoj se koristi kontrastno sredstvo koje se ubrizgava u mliječne kanaliće u dojci. To sredstvo se s vremenom izlučuje kroz kanaliće, te se to bilježi snimkom, kako bi se utvrdila prohodnost i funkcija mliječnih kanalića. Treba obratiti pozornost i na dob žene, jer se s dobi mijenja gustoća tkiva (parenhima) dojke. Tako, primjerice, mlađe žene imaju u pravilu gušći parenhim, dok je kod žena koje su ušle u menopauzu dojka prozračnija. Digitalna mamografija je računalna slika dojke koja nastaje pretvaranjem rendgenske snimke u digitalnu sliku. Ovo je osobito dobra tehnika za proučavanje detalja koji se mogu uvećati ili izdvojiti sa slike, te uspoređivati s prijašnjim nalazima. Ultrazvuk dojke Ovo je vrlo učinkovita neinvazivna metoda pregleda dojke pomoću valova visoke frekvencije, tj. ultrazvučnih valova koje emitira sonda koju liječnik polaže na dojku. Valovi prolaze kroz dojku i odbijaju se različitom brzinom od struktura unutar dojke te se vraćaju u sondu, a mi ih onda vidimo na ekranu kao sivo-bijele crte različitog odjeka (ehogenosti). Ultrazvuk je vrlo koristan kako bi razlučili je li riječ o solidnoj ili cističnoj promjeni u dojci, kao i pri pregledu "sumnjivih" kvržica koje žene napipaju u svojoj dojci. Ako postoji sumnja na malignu bolest, uvijek se može učiniti aspiracija tankom iglom koja se uvodi u dojku pod kontrolom ultrazvuka i/ili biopsija pomoću deblje igle, kojom vadimo cilindar tkiva dojke. Color-doppler ultrazvuk prikazat će i patološku vaskularizaciju, koja se može naći kod solidnih ili cističnih tvorbi u dojci. Ultrazvuk je osobito korisna metoda pregleda dojke kod žena s mastopatijom, postoperativnim ožiljci- ma ili ožiljcima nakon zračenja, kod žena koje imaju silikonske umetke i onih koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju u menopauzi. Za ultrazvuk i mamografiju vrlo često se koristi izraz “komplementarne metode pretrage dojke” jer se te dvije metode nadopunjuju i svaka zauzima važno mjesto u dijagnostici promjena dojke. Magnetska rezonanca dojke Ovo je jedna od novijih metoda slikovne dijagnostike koja prikazuje parenhim dojke i moguće patološke procese u dojci. Koristi se u razlikovanju dobroćudnih i zloćudnih promjena u dojci, za utvrđivanje invazivnog raka dojke promjera većeg od 2 mm, utvrđivanje multicentričnosti/multifokalnosti karcinoma dojke, kao metoda probira kod visokorizičnih žena kod kojih se karcinomi dojke ne mogu otkriti drugim metodama, za analizu stanja silikonskih implantata dojke, kod “gustih” dojki, preoperacijskog stupnjevanja raka dojke, procjeni rezultata terapije i dr. Vrlo je zahvalna metoda kod žena koje su već imale operaciju na dojci, pa ožiljci i fibrozne promjene mogu vrlo često onemogućiti mamografsku i ultrazvučnu analizu tkiva. Vrlo je velika i prednost što nema izlaganja ionizirajućem zračenju, pa je ova metoda posebno pogodna za trudnice ili mlade žene. studeni 2008. / nefros 15 Medicina Liječenje u barokomorama od sada na teret HZZO-a Troškove liječenja hiperbaričnom oksigenoterapijom, odnosno udisanjem kisika pod povišenim tlakom, za sve pacijente kod kojih je takvo liječenje indicirano, od sada će snositi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Z amjenica direktora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dr. Veronika Laušin potvrdila je Hini kako od 1. lipnja pacijenti mogu biti podvrgnuti toj terapiji na teret HZZO-a u Kliničkoj bolnici Osijek ili jednoj od Poliklinika Oxy u Puli, Zagrebu ili Dubrovniku ako imaju uputnicu liječnika opće medicine i ovjerenu preporuku liječnika-specijalista. Barokomora je visokotehnološki sofisticiran medicinski uređaj koji osigurava boravak u sredini povišenog tlaka u odnosu na normalni atmosferski tlak od jednog bara. Kako je to fiziološki jednako ronjenju, barokomora je zapravo "simulator ronjenja", samo što u njoj nema vode. Na osnovi Henrijeva i Daltonova zakona omogućeno je povećano otapanje plinova u tekućinama, u ovom slučaju kisika u krvi, pojasnio je ravnatelj poliklinike Oxy dr. Mario Franolić. Stoga za prijenos kisika više nisu važne crvene krvne stanice, već se krv, dok pacijent boravi u barokomori i udiše stopostotni medicinski kisik, obogati s do 20 puta više kisika. Najčešći pacijenti koji se liječe hiperbaričnom oksigenoterapijom su šećeraši s dijabetičkim stopalom i drugim komplikacijama (retinopatija - slabovidnost, polineuropatija, angiopatija, nefropatija), bolesnici s kroničnim ranama bilo kojeg porijekla, osobito s Buergerovom bolešću, arterijskim ulkusom i sličnim, osobe s osteomijelitisom (gnojenje kostiju), osobe koje su iznenada izgubile sluh ili vid, te pacijenti s upalnim bolestima crijeva, primjerice Crohnovom bolešću ili ulceroznim kolitisom. Nuspojave liječenja u barokomori izuzetno su rijetke i rješavaju se bez posljedica, napomenuo je dr. Franolić i dodao kako je najčešća nuspojava barotrauma bubnjića, zbog nemogućnosti izjednačavanja tlaka kod "zarona". Po njegovim tvrdnjama, učinci su liječenja intenzivnom oksigenacijom trenutačni i trajni. Gotovo da nema većeg medicinskog centra u svijetu koji nema barokomoru ili sustav barokomora. Procjenjuje se da ih je u svijetu između 12.000 i 15.000, a najviše u 16 nefros / studeni 2008. Rusiji, Kini, SAD-u, Velikoj Britaniji, te Francuskoj. U Hrvatskoj je, međutim, ta grana medicine dugo bila neopravdano zaobilažena i zapostavljena, a liječnici tijekom svog dodiplomskog i poslijediplomskog školovanja nigdje nisu slušali ništa o baromedicini, istaknuo dr. Franolić. Dodao je da se i pored svega baromedicina u Hrvatskoj primjenjuje već 40 godina, te je neshvatljivo i neopravdano, nestručno i zlonamjerno omalovažavanje metode i ljudi koji se time bave. Zbog takvog pristupa mnogi pacijenti nisu dobili priliku za izlječenje ili poboljšanje onih bolesti koje se mogu tretirati u barokomori. Do sada je u Hrvatskoj bilo moguće liječenje u barokomori o trošku HZZO-a samo za hitna stanja i teške bolesti, no samo s bolničkom uputnicom, što je značilo da je bolesnik morao biti primljen u bolnicu, a potom upućen na terapiju u barokomoru. Na taj su način troškovi barokomore bili uvećani za bolničke troškove, koji mnogima nisu bili neophodni jer se mogu liječiti ambulantno. Kako su bolnički limiti ionako preopterećeni, samo je mali broj pacijenata imao sreću biti poslan na terapiju u barokomoru, rekao je dr. Franolić. Najnovijom odlukom HZZO-a liječenje u barokomori bit će i dalje moguće preko bolničke uputnice, u slučajevima kada je bolničko liječenje neophodno, kao što je primjerice kod nastradalih ronilaca, trovanja ugljičnim monoksidom, kod plinske gangrene, nekrotizirajuće infekcije mekih tkiva, arterijske plinske embolije i drugih teških bolesti. No, od sada će i svi ambulantni pacijenti moći dolaziti «preko uputnice». Takvi pacijenti participiraju u troškovima sa zakonom utvrđenih 15 posto, a od participacije su izuzeti oni koji su od nje oslobođeni i oni koji imaju dopunsko osiguranje. Službenim cjenikom određena je cijena liječenja od 720 kuna po jednoj terapiji ("uronu") za one koji plaćaju sami, pri čemu se daje popust od 30 posto za umirovljenike, djecu, studente i invalide, rekao je dr. Franolić. www.hina.hr Medicina KB Merkur: 10. godišnjica transplantacijskog programa jetre U Kliničkoj bolnici Merkur u srijedu 03. rujna je svečano obilježena 10. godišnjica transplantacijskog programa jetre, koji je u posljednje četiri godine doživio procvat s 40-ak presađenih jetri godišnje, a ova bi godina, prema očekivanjima liječnika, trebala nadmašiti prethodne s ukupno 50 transplantacija. KB Merkur središnja je zdravstvena ustanova za presađivanje jetre, u kojoj je do danas obavljeno ukupno 257 transplantacija, a uspješno se obavljaju i transplantacije ostalih organa, pa je tako dosad obavljeno 59 multiorganskih transplantacija bubrega i gušterače. Prije dvije godine u sklopu bolnice je započela i gradnja Centra za transplantacije čiji bi poliklinički dio s dijagnostikom trebao biti završen do kraja godine. Ostali dio, koji obuhvaća operacijske dvorane, odjel za transplantirane bolesnike, intenzivne njege s pet izolacijskih jedinica, predavaonicu i ostale popratne sadržaje, trebao bi biti završen do kraja lipnja iduće godine, rekao je ravnatelj bolnice Željko Vidas. Centar će poboljšati uvjete rada i liječenja, a izgradnja i opremanje stajat će 150 milijuna kuna. Gradilište Centra su obišli ministar zdravstva Darko Milinović i predsjednik saborskog Odbora za zdravstvo Andrija Hebrang, ujedno i zaposlenik KB Merkur. Milinović je obećao daljnju potporu Ministarstva razvoju transplantacijskog programa u toj bolnici podsjetivši da polovicu od oko 240 transplantacija godišnje u Hrvatskoj obave upravo liječnici iz Merkura. Iako je u ovogodišnjem proračunu HZZO-a za transplantacijski program osigurano ukupno 45 milijuna kuna, ministar je rekao da sredstava za tu namjenu ne smije nedostajati. Ujedno je najavio nova ulaganja u Merkur koja bi u idućim godinama trebala dosegnuti 200 milijuna kuna. Ministar se zahvalio liječnicima i drugom medicinskom osoblju na svemu što čine u svom poslu, a obiteljima darivatelja organa na nesebičnom činu. Voditelj transplantacijskog tima dr. Borislav Kocman rekao je da na transplantaciju jetre danas čeka 64-ero pacijenta, od toga 52 pacijenta u Merkuru. Dodao je da je transplantacijski program u stalnom razvoju pa se tako u toj bolnici od prije dvije godine obavljaju i transplantacije organa sa živog donora što je najsloženiji postupak u toj grani medicine. Predsjednik saborskog odbora Andrija Hebrang ocijenio je pak da bi se izgradnja i otvaranje Centra za transplantaciju trebala isplatiti nakon pet godina rada budući da su transplantacije u Hrvatskoj jeftinije nego u Europi. Hina.hr studeni 2008. / nefros 17 Medicina Novi uspjeh hrvatske medicine Na 35. godišnjem skupu Europskog društva za umjetne organe (ESAO, od engl. European Society for Artificial Organs) koji je održan početkom rujna u Ženevi, prof. dr. sci. Petar Kes, pročelnik Zavoda za dijalizu KBC-a Zagreb, izabran je za guvernera ESAO-a. E uropsko društvo za umjetne organe osnovano je prije 35 godina, s ciljem unaprjeđenja liječenja organa u zatajenju. Napredak tehnologije i suvremene spoznaje iz područja medicine učinile su ESAO značajnim čimbenikom u razvoju međunarodne suradnje, izmjeni informacija i izobrazbi stručnjaka i znanstvenika koji se bave nadomještanjem ili potporom funkciji organa. Tijekom ovogodišnjeg sastanka ESAO-a nefrolozi, kardiolozi, pulmolozi, kardiokirurzi, matematičari, biolozi, citolozi, fizičari i elektroničari izmjenjivali su iskustva i ideje za unaprjeđenje tehnologije umjetnih organa. Hrvatski stručnjaci iznijeli su svoja iskustva u liječenju plazmaferezom. Zavod za dijalizu Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu je prema broju provedenih postupaka plazmafereze među vodećima u svijetu. Predstavljeni su podaci o promjenama indikacija za plazmaferezu tijekom proteklih 26 godina, kao i rezultati i indikacije za plazmaferezu u osoba starije životne dobi. Inače, Zavod za dijalizu Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu je referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH za nadomještanje bubrežne funkcije i plazmaferezu. Time što je među brojnim kandidatima iz svih europskih zemalja za guvernera ESAO-a izabran prof. dr. sc. Petar Kes odano je veliko priznanje njegovom dosadašnjem radu i rezultatima. Njegov izbor omogućit će uklju- 18 nefros / studeni 2008. čivanje hrvatskih stručnjaka i znanstvenika u međunarodne projekte, pomoći promicanju znanja iz područja umjetnih organa u našoj zemlji i olakšati razmjenu stručnjaka na europskoj razini. Priznanje je to i svim djelatnicima Zavoda za dijalizu, koji su osposobljeni za sve metode nadomještanja bubrežne funkcije, što uključuje akutnu i kroničnu hemodijalizu, metode kontinuiranog nadomještanja bubrežne funkcije, peritonejsku dijalizu, skrb za bolesnika s transplantiranim bubregom, plazmaferezu i aferezu lipida. www.cybermad Aktivnosti SA SREDNJOŠKOLCIMA O PRESAĐIVANJU ORGANA Povodom Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa, a u sklopu projekta “Edukacija o promicanju davalaštva organa u mladih”, koji Zajednica udruga provodi uz suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u Medicinskoj školi “Mlinarska” u Zagrebu je 30. travnja održana tribina pod nazivom “Poznaješ li nekoga tko čeka na presađivanje organa?”. Na tribini su sudjelovale prim. dr. sc. Ljubica Bubić-Filipi, nefrolog u Zavodu za dijalizu KBC Zagreb i član transplantacijskog tima, i Zrinka Mach-Medved, voditeljica projekta edukacije. O postojećem transplantacijskom zakonu, religijskom i etičkom gledištu na darivanju organa govorila je Zrinka Mach-Medved, a o procesu koji uključuje utvrđivanje smrti mozga kod potencijalnih donora, presađivanje organa i posttransplantacijsku skrb o bolesniku govorila je prim. Bubić-Filipi. Na početku predavanja prisutnima su podijeljeni anketni listovi na osnovi kojih se željelo saznati koliko mladi znaju o doniranju organa nakon smrti. Evaluacijom se utvrdilo da gotovo svi žele biti donori, ali sa sadržajem transplantacijskog zakona, odnosno njegovim odredbama o tzv. pretpostavljenom pristankom, nisu svi upoznati. Na predavanju je pojašnjeno i značenje donorske kartice. Kao što je bilo i za očekivati, učenici Medicinske škole, obzirom na obrazovni program, a i redovitu praksu u bolnicama, znaju puno više o doniranju organa u odnosu na svoje vršnjake. I na ovoj je tribini bilo pitanja o trgovini organa i danas aktualnoj “staničnoj memoriji”, odnosno o onome što povremeno mogu čuti ili pročitati u medijima i na internetu. U Hrvatskoj nema prodaje organa niti ilegalne transplantacije. To je nemoguće izvesti, jer u procesu transplantacije sudjeluje najmanje stotinu osoba. Transplantaciju u Hrvatskoj može obaviti tek mali broj kirurga, a sama operacija može se obavljati samo u kliničkim bolnicama. Poruka Tribine bila je: razmisli, odluči i o svom stavu o darivanju organa nakon smrti upoznaj svoje najbliže i liječnika primarne zdravstvene zaštite. Temelj ne samo humanosti, nego i svake prave ljubavi prema bližnjem je darivanje! Ovakve Tribine nastavit ćemo održavati i sljedeće školske godine, jer se stavovi o doniranju organa formiraju u mladim godinama, a stručne osobe poput prim. dr. sc. Bubić-Filipi mogu pružiti pravu i objektivnu informaciju. Hvala prim. dr.sc. Ljubici Bubić-Filipi na suradnji u održavanju tribine, a ravnateljici škole dr. Asji Jelaković i mentorici prof. Romaniti Milojević, koje su prepoznale značaj projekta edukacije o promicanju davalaštva organa u mladih, na suradnji koja će se, vjerujemo na obostrano zadovoljstvo, nastaviti i ubuduće. Zrinka Mach-Medved studeni 2008. / nefros 19 Aktivnosti Kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću – Delnice 2008. O ve je godine po prvi put u Hrvatskoj, u organizaciji Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske, od 22. do 29. kolovoza 2008 godine organiziran kamp za djecu i mlade s kroničnom bubrežnom bolešću. Za boravak kampista izbran je Gorski kotar, jer planinska klima posebno odgovara bubrežnim bolesnicima. U sklopu hotela “Delnice” u Delnicama, u kojem su boravili, nalaze se sportsko-rekreativni sadržaji koji su svakodnevno korišteni za tjelovježbu, ali i za popodnevne slobodne aktivnosti. Zbog potrebne 24satne medicinske skrbi ovakve djece, vrlo je važno bilo to što se u blizini hotela nalaze Dom zdravlja i Centar za dijalizu, a do KBC Rijeka ima samo pola sata vožnje. Među polaznicima kampa su bila djeca kronični bubrežni bolesnici koja moraju voditi računa o prehrani, tjelesnim aktivnostima i odgovarajućoj terapiji. Tu su bila i djeca s transplantiranim bubrezima, koja moraju paziti kako sačuvati darovani bubreg, a i nekoliko djece koja moraju na hemodijalizu, koju su obavljali 20 nefros / studeni 2008. u Poliklinici Nephromed u Delnicama, dok je u hotelu “Delnice” bila uređena posebna “soba-ambulanta”, u kojoj se obavljala peritonejska dijaliza. Cjelodnevni rad započinjao je vježbanjem i doručkom, a u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima se održavala zdravstvena radionica koju su interaktivnim pristupom vodili liječnici, te iza toga pedagoška i psihološka radionica sukladna suvremenim stručnim načelima. Zdravstvena radionica obuhvatila je teme “Kako rade bubrezi”, “Transplantacija bubrega”, “Vrste bolesti bubrega”, “Rast i razvoj djece s bubrežnom bolešću”, “Lijekovi u bubrežnim bolestima”, “Zatajenje bubrega i dijaliza” i “Prehrambena radionica”, tijekom kojih su kampisti razgovarali o naučenom i o vlastitim iskustvima o bolesti. Kako bismo dio onoga što su naučili primijenili u praksi, u dogovoru s osobljem hotela “Delnice” smo dva dana organizirati “kuharske radionice” u kojima su djeca sama pripremala pizze i muffine i pritom učila o namirnicama i njihovom sastavu, te im se skretala pažnja na to koje su namirnice s obzirom na njihovu bolest za njih dobre. U kampu su bili angažirani psiholog i pedagog, koji su kroz svoje radionice učili mlade kako se bolje emocionalno prilagoditi bolesti, steći osjećaj sigurnosti i autonomije, odnosno spoznati da su bez obzira na svoju bolest ravnopravni svojim vršnjacima. Svi koji su sudjelovali u radu prvog kampa uvjereni su da će se već sljedeće godine moći postaviti standardi ponašanja u ovakvom načinu rada, a krajnji je cilj pretvoriti edukativno-rekreativni kamp u tradicionalno okupljanje koje će iz godine u godinu mladim bubrežnim bolesnicima omogućavati napredak. Aktivnosti Svi koji su boravili u kampu rekli su da je to za njih bilo nezaboravno iskustvo, jer su se lijepo družili, zabavljali, ali i puno toga naučili. O tome, ali i o utiscima mladih, a i nešto “starijih” o boravku u kampu više u sljedećem broju Nefrosa. Da ne bi sve bilo samo učenje, uz pomoć voditelja hotela Davora Pavičevića organizirali smo četiri izleta, a večernje sate mladi su provodili gledajući filmove, slušajući glazbu, družeći se i međusobno se bolje upoznavajući. Sve ono što su naučili i vidjeli tijekom boravka u Delnicama “morali” su pokazati i kroz pismene testove. Svi su, bez obzira na pokazano znanje, dobili simbolične nagrade, kao uspomenu na boravak u kampu. Slobodno vrijeme smo provodili na izletima, pa smo odmah sljedećeg dana po dolasku u kamp krenuli u upoznavanje Delnica, najvišeg grada u Hrvatskoj. Šećući gradom, stigli smo do Lovačkog doma na Japlenškom brdu, s uzgajalištem srna koje smo hranili starim kruhom. Posjetili smo i ostatke stare skijaške 70-metarske skakaonice, s doskočištem na gradskom stadionu. Posjetili smo Petehovac koji se nalazi u neposrednoj blizini grada Delnica, na nadmorskoj visini od 1035 m, a s kojega se pruža pogled na Delnice, Nacionalni park Risnjak i slovenske Alpe. Prošetali smo i do Jagodine stijene, o kojoj postoji pisana legenda. Zbog svoje iznimne ljepote to je područje 1963. godine zaštićeno i proglašeno krajolikom od posebnog značaja. Željeli smo provjeriti i kondiciju sviju nas, pa smo prošetali Poučnom stazom “Leska” dugom od 4 200 metara, koja se nalazi u Nacionalnom parku Risnjak, poznatom po svojim prirodnim znamenitostima i ljepoti. Obišli smo Liku, te posjetili Kuterevo i Krasno. Kroz velebitsko selo Kuterevo proveo nas je Ivan Pavenka Crnković, voditelj utočišta za medvjeđu siročad. Velebitsko utočište za mlade medvjede Kuterevo prvo je i zasad jedino takve vrste u svijetu. Iz Kutereva smo otišli u Krasno, gdje smo obišli Marijansko svetište i crkvu Majke Božje Krasnarske iz 18. stoljeća. Svrha ovog kampa bila je dobra emocionalna prilagodba na bolest, povećanje motivacije za liječenje, te postizanje dobre kontrole bolesti i time smanjenje rizika za razvoj kasnih komplikacija kronične bubrežne bolesti. Da bismo ga realizirali, okupili smo ekipu vrsnih stručnjaka, koju uz liječnike nefrologe i medicinske sestre čine još i pedagog, psiholog i kineziolog. Kamp je u cijelosti financiralo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a uz Zajednicu udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske sudjelovali su i Zavod za nefrologiju i dijalizu Klinike za internu medicinu, te Klinika za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Odjel za dijalizu djece Zavoda za dijalizu Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Poliklinika Nephromed. U radu s prvom skupinom polaznika sudjelovalo je vrlo kvalitetno stručno osoblje – prim. dr. sc. Zvonimir Puretić, doc. dr. sc. Sanjin Rački, doc. dr. sc. Mirna Šubat-Dežulović, dr. sc. Sanja Flajšman-Raspor, dr. sc. Ivan Bubić, dr. Martina Pavletić-Peršić i dr. Božidar Vujičić, psihologinja Ivana Lovrić, socijalna pedagoginja Mirjana Biškup, medicinske sestre Jelica Vincetić i Sonja Jelušić, viša medicinska sestra Marjelka Trkulja, apsolventice kineziologije Ivana Malenica i Vlatka Kamenski, te voditeljica i organizatorica kampa, ing. Zrinka Mach-Medved. Hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji i radu kampa, jer je osim znanja i stručnosti koje posjeduju trebalo imati i hrabrosti i volje za sedmodnevni boravak s djecom kroničnim bubrežnim bolesnicima na kampu prvi put organiziranom u Hrvatskoj. Zrinka Mach-Medved studeni 2008. / nefros 21 Aktivnosti U DELNICAMA ODRŽAN 1. KONGRES DIJALIZIRANIH I TRANSPLANTIRANIH BUBREŽNIH BOLESNIKA S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM S obzirom na konstantan nedostatak medicinske edukacije kroničnih bubrežnih bolesnika i nedostatno poznavanje javnosti problematike i učestalosti bubrežnih bolesti, želja članova Zajednice je bila da se prvi put u Hrvatskoj održi kongres dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem. Kongres je organiziran i održan u hotelu Risnjak u Delnicama, od 9. do 12. listopada 2008. godine. Tema kongresa bilo je kvalitetno educiranje osoba s kroničnom bubrežnom bolešću, na dijalizi i transplantiranih, kako bi mogle primjereno skrbiti o vlastitom zdravlju i time spriječiti ili odgoditi kasne komplikacije, te postići kvalitetu i dužinu života približnu zdravoj osobi. Kongres je otvorio prof. dr. sc. Petar Kes, predsjednik Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju i pritom istaknuo kako su ovakvi skupovi iznimno korisni, jer pacijenti imaju priliku aktivno se uključiti u liječenje svoje bolesti. Uz njega, predavanja su održali i doc. dr. sc. Sanjin Rački, mr. sc. Daniela Petrić, doc. dr. sc. Bojan Jelaković, prim. dr. sc. Ljubica Bubić-Filipi, prim. dr. sc. Marko Jakić i dr Mirela Bušić. Pokrovitelj kongresa bilo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 22 nefros / studeni 2008. RH, a organizator je bila Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske. Osim sudionika iz Hrvatske, kongresu su prisustvovali i gosti iz Slovenije i Makedonije. Predavanja su se odvijala u petak i subotu, a teme su bile prilagođene kroničnim bubrežnim bolesnicima. Za predavače su izabrani renomirani liječnici s dugogodišnjim iskustvom u radu s kroničnim bubrežnim bolesnicima. Kongresu je prisustvovalo 40-tak bolesnika, što je za prvi put i s obzirom na vrstu bolesti i težu mobilnost zadovoljavajući broj. Najvažnije je da su svi koji su došli bili su željni informacija koje su se na kongresu mogle dobiti. Svi su vrlo aktivno sudjelovali u raspravi, želeći saznati novosti vezane uz dijalizu i transplantaciju i dobiti odgovore iz “prve ruke”. Sudionici su pokazali i Aktivnosti želju da budu aktivni sudionici u svome liječenju. Predavači su se doista potrudili da teme približe svakom sudioniku i odgovore na sva postavljena pitanja. Na svečanoj večeri skupu su se obratili gradonačelnik Delnica Marijan Pleše i Ljubica Vujnović, u gradskom Poglavarstvu zadužena za brigu o djeci, socijalnu skrb i primarnu zdravstvenu zaštitu. Oboje su podržali ovakva događanja i zahvalili što je za mjesto održavanja kongresa izabran upravo grad Delnice Predavanja su održavana u prijepodnevnim satima, a kako nas je u Delnicama poslužilo lijepo i sunčano vrijeme, slobodna popodneva su iskorištena za dru- su: Genzyme Europe BV, JANSSEN-CILAG, Pharmaswiss d.o.o., Fresenius Medical Care, PHOENIX Farmacija d.d i Medic d.o.o. Zahvaljujemo medijima koji su primjereno popratili kongres i time pomogli Zajednici udruga u upoznavanju javnosti o problematici kroničnih bubrežnih bolesnika i učestalosti bubrežnih bolesti te promociji transplantacijskog programa i značaju darivanja organa nakon smrti. Zahvaljujemo domaćinu kongresa gradu Delnicama, Poliklinici “Nephromed” i hotelima “Risnjak” i “Delnice”. Posebno hvala svim sudionicima skupa, sa željom da kongres postane tradicija i da se dogodine vidimo u još većem broju. Zrinka Mach-Medved ženja, šetnje, obilazak Delnica i Gorskog Kotara, te druženje i razmjenu iskustava vezanih uz liječenje bubrežne bolesti i djelovanje udruga bolesnika. Bolesnici koji su trebali hemodijalizu, a željeli su prisustvovali kongresu, mogli su za vrijeme održavanja Kongresa hemodijalizu i peritonejsku dijalizu obaviti u Poliklinici “Nephromed” u Delnicama. Zahvaljujemo svim predavačima koji su se odazvali našem pozivu te dio svog slobodnog vremena odvojili na sudjelovanje i time pomogli da se kongres održi na što višoj razini. Zahvaljujemo i pokrovitelju kongresa, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, koje je prepoznalo značaj ovakvog skupa i važnost edukacije kroničnih bubrežnih bolesnika. Zahvaljujemo sponzorima koji su nam financijski pomogli u organizaciji i održavanju kongresa, a to Popis predavača i predavanja na 1. kongresu dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika s međunarodnim sudjelovanjem: prof. dr. sc. Petar Kes: Na tragu zlatnog standarda u nadomještanju bubrežne funkcije dijalizom, doc. dr. sc. Sanjin Rački: Predijalizna edukacija kroničnih bubrežnih bolesnika, mr. sc. Daniela Petrić: Uloga suradnog psihijatra u liječenju bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću, doc. dr. sc. Bojan Jelaković: Manje soli više zdravlja, prim. dr. sc. Ljubica Bubić-Filipi: Dijagnostička obrada za listu čekanja i imunosupresijska terpija, prim. dr. sc. Marko Jakić: Peritonejska dijaliza – Tjelesna težina i udio tjelesne vode tijekom liječenja, dr. Mirela Bušić: Transplantacijski program u Hrvatskoj i prednosti članstva u Eurotransplantu. studeni 2008. / nefros 23 Aktivnosti U DUBROVNIKU OBILJEŽEN 10. EUROPSKI DAN DARIVANJA I PRESAĐIVANJA ORGANA dašnjim akcijama, najveću pozornost građana privukle su životne priče transplantiranih članova udruge. Također je pažnju privukao i promotivni materijal, posebno sadržaj letka “Čudesni bubrezi”. Nakon toga je, u vremenu od 11 do 14 sati, akcija nastavljena u prodajnom centru “Tommy”, odnosno u prostoru i na terasi kafe-bara “Giro”. Posjetiteljima kafića je dijeljen promotivni materijal, a jedan njegov dio je ostavljen po sto- Povodom Europskog dana darivanja i presađivanja organa i tkiva, Dubrovačka udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika je 18. listopada u predvorju prodajnog centra “Kerum”, u vremenu od 9 do 11 sati, provela akciju promidžbe doniranja organa uz mjerenje krvnog tlaka i vrijednosti šećera u krvi. Kao i na dosa- lovima, tako da se akcija odvijala i kasnije. I u ovom slučaju životne priče su te koje su najviše zainteresirale ljude, ali zanimljiv im je bio i cjelokupan edukativni materijal udruge, sastavljen od 4 različita letka u kojima se govori o darivanju organa i kroničnoj bubrežnoj bolesti. Marija Stjepović ODRŽAN SAJAM “POVEZANI ZDRAVLJEM” U okviru projekta “Mjesec osobnog zdravlja”, Grad Dubrovnik je u subotu 24. svibnja u uvali Lapad organizirao sajam pod nazivom “Povezani zdravljem”, na kojem su sudjelovale udruge s područja Dubrovnika, a među njima i Udruga dijaliziranih Dubrovnik. Sajam se održao u vremenu od 9 do 13,30 sati i izazvao je veliko zanimanje građana koji su ga posjetili u velikom broju. Članovi Udruge zadovoljni su brojem upita građana o doniranju organa nakon smrti i brojem podijeljenih promotivnih materijala. 24 nefros / studeni 2008. Aktivnosti Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Virovitičko-podravske županije IZLET NA VIROVITIČKE RIBNJAKE Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Virovitičko-podravske županije organizirala je 1. lipnja cjelodnevni izlet za članove udruge i medicinsko osoblje virovitičke hemodijalize na Virovitičke ribnjake. Članovi predsjedništva su se potrudili osigurati ukusan objed i ugodno druženje, koje je potrajalo do kasno popodne. Uz medicinske sestre, izletu se pridružila i dr. Bosiljka Iskra, voditeljica Odjela za dijalizu. Cilj izleta nam je bio da se članovi udruge međusobno upoznaju, što više zbliže i animiraju za rad u udruzi. Predsjedništvo udruge ISTARSKA UDRUGA ORGANIZIRALA PREDAVANJE “BOLESTI BUBREGA I POSLJEDICE” Udruga dijaliziranih na listi čekanja za transplantaciju bubrega Istarske županije organizirala je 21. listopada predavanje "Bolesti bubrega i posljedice". Predavač je bio dr. Ranko Ladavac, specijalist interne medicine i voditelj pulske Dijalize. Predavanje je započelo u 18,30 i trajalo je do 19,30 sati, a održano je u dvorani Talijanske zajednice Pula, poznatom Circolu. Predavanje je bilo vrlo edukativno i lako shvatljivo za obične ljude. Nažalost, posjet bolesnika nije bio veliki, ali oni koji su došli bili su vrlo zadovoljni. Na kraju predavanja moglo se postavljati pitanja, na koja je doktor Ladavac sa zadovoljstvom odgovarao. Takva predavanja planiramo organizirati i po ostalim gradovima Istarske županije. Na kraju moramo zahvaliti predavaču dr. Ranku Ladavcu i našoj potpredsjednici Fani Bosich Kolmann, koja je najvećim djelom sudjelovala u organizaciji predavanja. Zoran Šuša, predsjednik udruge studeni 2008. / nefros 25 Aktivnosti U srpnju ove godine donesen je pravilnik o znaku pristupačnosti prema kojem se pravom na znak pristupačnosti na parkirališnim mjestima koja su za tu svrhu posebno obilježena mogu koristiti osobe koje imaju 80 ili više posto tjelesnog oštećenja. Pravilnik vam prenosimo u cijelosti. MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI 2562 Na temelju članka 40. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj 67/08) ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra mora, prometa i infrastrukture donosi PRAVILNIK O ZNAKU PRISTUPAČNOSTI Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuje se izgled znaka, uvjeti za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvariti. Članak 2. Pravo na znak pristupačnosti ima osoba sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenja donjih ekstremiteta 60 ili više posto. Pravo na znak pristupačnosti iz stavka 1. ovoga članka ima i vozilo udruge osoba s invaliditetom. Vozila osoba s invaliditetom, kao i vozila udruge s invaliditetom mogu biti obilježena međunarodnim znakom invalida, a pravo na parkiranje mogu ostvariti samo na temelju rješenja iz članka 5. ovoga Pravilnika uz predočenje znaka pristupačnosti. Znak pristupačnosti važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovog članka ili se ta osoba nalazi u vozilu. Pravo koje proizlazi iz znaka pristupačnosti ne može koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Članak 3. Znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježena. Članak 4. Znak pristupačnosti izdaje ured državne uprave u županiji nadležan za promet, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za promet (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo). 26 nefros / studeni 2008. Osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika podnosi zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti nadležnom tijelu. Uz zahtjev prilaže nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno nalaz i mišljenje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva nadležnog za davanje nalazi i mišljenja prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ili prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Udruga osoba s invaliditetom uz zahtjev prilaže rješenje o registraciji i dokaz da su njeni članovi osobe s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika. Članak 5. Nadležno tijelo izdaje rješenje o znaku pristupačnosti na ime osobe s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika, odnosno udruge osoba s invaliditetom za razdoblje od pet godina Osobi iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika koja je dva ili više puta pravomoćno kažnjena zbog prekršaja iz članka 40. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nadležno tijelo će rješenjem oduzeti znak pristupačnosti na rok od dvije godine. Članak 6. Nadležno tijelo vodi upisnik o izdanim znakovima pristupačnosti. Presliku rješenja o znaku pristupačnosti nadležno tijelo dostavlja Hrvatskom registru osoba s invaliditetom. Članak 7. Znak pristupačnosti ima oblik pravokutnika dimenzija 100 x 170 mm, plave je boje s obrubom bijele boje ši- Aktivnosti rine 5 mm. Podijeljen je na dva dijela. Na lijevom dijelu znaka određeno je mjesto u bijeloj boji namijenjeno za pečat nadležnog tijela te mjesta za upisivanje podataka, a u desnom dijelu ucrtan je simbol osobe s invaliditetom u bijeloj boji. Na poleđini znaka u lijevom gornjem dijelu određeno je mjesto za fotografiju osobe s invaliditetom, koja mora biti obilježena pečatom nadležnog tijela, a u desnom gornjem dijelu upisan je tekst »Iskaznica daje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila u kojima se prevoze osobe s invaliditetom«. Ispod fotografije je određeno mjesto za upisivanje, imena i prezimena, te adrese osobe s invaliditetom. Tekstualni dio upisuje se u lijevoj polovici znaka pristupačnosti ispod pečata nadležnog tijela u za to određena mjesta bijele boje, koja sadrže: 1. serijski broj znaka, 2. naziv nadležnog tijela, 3. broj rješenja, 4. ime i prezime osobe i adresa, odnosno naziv udruge osoba s invaliditetom i adresa 5. vrijeme do kada važi. Znak pristupačnosti izrađuje se od odgovarajućeg debljeg papirnatog materijala koji mora imati određenu zaštitu, s mogućnošću plastificiranja nakon lijepljenja fotografije osobe s invaliditetom u za to određeno mjesto na poleđini znaka i upisivanja podataka. Znak pristupačnosti jedinstven je za cijelo područje Republike Hrvatske i mora imati zaštitni kod i broj. Znak pristupačnosti prikazan je na crtežu u Prilogu I. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio. Članak 8. Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju znak pristupačnosti je pravokutnog oblika, veličine 106 x 148 mm, svjetlo plave je boje osim simbola osobe s invaliditetom u bijeloj boji, koji ima tamno plavu podlogu. Znak pristupačnosti podijeljen je uzdužno na dva dijela i na prednjoj strani i na poleđini. Lijevi dio prednje strane sadrži: 1. simbol osobe s invaliditetom u bijeloj boji na tamno plavoj podlozi, 2. datum isteka znaka pristupačnosti, 3. serijski broj znaka pristupačnosti, 4. naziv i žig nadležnog tijela Desni dio prednje strane sadrži: – velikim tiskanim slovima ispisane riječi: »ZNAK PRISTUPAČNOSTI« a ispod toga riječi »PARKING TICKET«. Na dnu kartice nalaze se riječi »EUROPSKA ZAJEDNICA« i riječi »EUROPEAN COMMUNITY« a kao pozadina oznaka »HR« unutar prstena od 12 zvijezda koji simbolizira Europsku uniju. Lijevi dio poleđine sadrži: 1. fotografiju nositelja znaka pristupačnosti, 2. ime nositelja znaka pristupačnosti, 3. prezime nositelja znaka pristupačnosti, 4. potpis nositelja znaka pristupačnosti Desni dio poleđine sadrži »Ovaj znak pristupačnosti omogućava korisniku parkiranja na posebno označenom parkirnim prostorima za osobe sa težom pokretljivošću« »Pri parkiranju potrebno je ovaj znak pristupačnosti vidljivo istaknuti na prednje vjetrobransko staklo« Tekst poleđine znaka je na hrvatskom i engleskom jeziku. Znak pristupačnosti izrađuje se od odgovarajućeg debljeg papirnatog materijala koji mora imati određenu zaštitu, s mogućnošću plastificiranja nakon ljepljenja fotografije osobe s invaliditetom u za to određeno mjesto na poleđini znaka i upisivanja podataka. Znak pristupačnosti iz stavka 1.- 4. ovoga članka ne primjenjuje se na vozilo udruge osoba s invaliditetom. Znak pristupačnosti prikazan je na crtežu u Prilogu II. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio. Članak 9. Znak pristupačnosti stavlja se ili privremeno lijepi u donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila. Članak 10. Mjesto rezervirano za parkiranje vozila osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. i 2. ovoga Pravilnika mora imati na kolniku ucrtane rubne crte i simbol koji označava parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom žute boje. Mjesto iz stavka 1. ovoga članka mora biti obilježeno i znakom »parkirališta« s dopunskom pločom koja označava parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom. Članak 11. Znakovi za označavanje vozila invalida izdani sukladno članku 7. ovoga Pravilnika, osim znakova za vozila iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika prestaju važiti istekom roka od dvanaest mjeseci od dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju. Znakovi pristupačnosti prema ovom Pravilniku izdavat će se po podnesenom zahtjevu, ako su za to ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i ovim Pravilnikom. Članak 12. Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju za osobe iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika prestaje važiti članak 7. ovoga Pravilnika. studeni 2008. / nefros 27 Aktivnosti Članak 13. Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju znak pristupačnosti prema standardiziranom uzorku Europske unije na područje Republike Hrvatske mogu koristiti osobe s invaliditetom kojem je taj znak izdalo nadležno tijelo države članice Europske unije. Članak 14. Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o znaku pristupačnosti (»Narodne novine«, broj 16/05, 66/05, 15/06 i 112/06). stupa na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, osim za vozila udruga osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika. Klasa: 011-02/08-04/52 Urbroj: 534-07-08-2 Zagreb, 30. lipnja 2008. Članak 15. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 8. koji Ministar mr. Darko Milinović, dr. med., v. r. Prilog 1 Iskaznica daje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila u kojima se prevoze osobe s invaliditetom Prilog 2 28 nefros / studeni 2008. Kviz Koliko znam o dijalizi? 4. Koja je najpoželjnija vrsta krvožilnog pristupa za pacijente na hemodijalizi? - AV-graft - AV-fistula - centralni kateter 5. Kako se zove vrsta infekcije koja je relativno česta kod pacijenata na peritonejskoj dijalizi? - rinitis - perikarditis - peritonitis 6. Koji lijekovi se koriste za kontroliranje razine fosfata u organizmu? - antihipertenzivi - vezači fostata - inhibitori protonske pumpe 7. Razinu fosfata u organizmu možemo kontrolirati: - dijetom 8. Vezači fosfata djeluju na način da: - vežu fosfor u krvi - vežu fosfat u stanicama mekog tkiva - vežu fosfat u probavnom sustavu 9. Koje su posljedice prekomjerne razine fosfata i kalcija u organizmu? - sekundarni hiperparatireoidizam - poremećaji u metabolizmu kostiju - kalcifikacije kardiovaskularnog sustava i mekih tkiva - kardiovaskularna bolest - svi odgovori su točni 10. Tko je izveo prvu uspješnu dijalizu 1945. godine, koristeći rotirajući bubanj kod 67godišnje pacijentice koja je bila primljena u bolnicu zbog akutnog zatajenja bubrega? - Willem Tell - Willem Kolff - Willem Kopf Odgovori: 2. Koji specifičan otpadni produkt kod pacijenata na dijalizi daje uvid u ukupnu razinu otpadnih tvari u organizmu? - bilirubin - urea - ketonska tijela - 3. Tijekom postupka hemodijalize otpadni produkti iz krvi odstanjuju se kroz: - polupropusnu membranu - filtar od aktivnog ugljena - peritonejsku membranu - dijalizom - vezačima fosfata - svi odgovori su točni 1. dijabetes 2. urea 3. polupropusnu membranu 4. AV-fistula 5. peritonitis 6. vezači fosfata 7. svi odgovori su točni 8. vežu fosfat u probavnom sustavu 9. svi odgovori su točni 10.Willem Kolff 1. Koja je bolest najčešći uzročnik razvoja kronične bubrežne bolesti? - gripa - Parkinsonova bolest - dijabetes studeni 2008. / nefros 29 Pitanja čitatelja U ovom broju na vaša pitanja odgovara doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić iz Zavoda za dijalizu KBC Zagreb 1. Zanima me koje vrste voća i povrća smiju konzumirati osobe koje idu na dijalizu? Marija Jedna od osnovnih funkcija bubrega je izlučivanje elektrolita iz organizma. U bolesnika kojima ne funkcioniraju bubrezi i koji zahtijevaju liječenje dijalizom dolazi do poremećaja koncentracije elektrolita u tjelesnim tekućinama. Osobito je opasna hiperkalijemija, zbog mogućeg razvoja smrtonosnih srčanih aritmija. Kako bi prevenirali razvoj hiperkalijemije, bolesnici na dijalizi moraju izbjegavati namirnice bogate kalijem. Postoji čitav niz različitih tablica koje sadrže informacije o sadržaju kalija u 100 g određene namirnice. Takve tablice treba naučiti čitati jer bolesnik zasigurno neće pojesti 100 g peršina, dok 100 g teži jedna polovica banane. Kalijem su osobito bogate banane i rajčice, u našim krajevima omiljene namirnice. Naravno da i svi pripravci rajčice obiluju kalijem. Bolesnicima se preporučuje da konzumiraju jabuke, koje sadrže relativno malo kalija. I njih se smije uzimati samo u ograničenim količinama (1 jabuka dnevno). Najteže je biti umjeren, ali upravo umjerenost omogućuje optimalan način prehrane bubrežnih bolesnika. Ne trebate biti željni voća. Pojedite 1/3 banane tjedno, ½ rajčice i slično. Taj dan ne konzumirajte ostale namirnice bogate kalijem. Relativno malo kalija sadrže kruške, borovnica, mandarina, naranča, lubenica, dinja. Zbog visokih vrijednosti kalija i relativno niske nutritivne vrijednosti treba izbjegavati orašasto voće, grožđice, suho voće i kikiriki. Od povrća se preporučuju svježi krastavac, paprika, crveni luk, tikvice. Naravno da se smiju konzumirati i ostale vrste voća i povrća, ali u malim količinama. Vodite računa i o unosu tekućine jer, primjerice, lubenice sadrže veliki udio vode. Detaljne upute o prehrani su dostupne u centrima za dijalizu i u brojnim brošurama namijenjenim bubrežnim bolesnicima. 2. Koliko se često u tjednu ide na dijalizu? Hvala unaprijed. Ajdo Broj hemodijaliza u tjednu iznosi 2-4, ovisno o ostatnoj bubrežnoj funkciji i kliničkom statusu bolesnika. Velika većina bolesnika zahtijeva 3 postupka hemodijalize tjedno. Bolesnici s težim srčanim bolestima ili nekim drugim kliničkim indikacijama mogu privremeno ili trajno trebati i 4 postupka hemodijalize tjedno. 30 nefros / studeni 2008. 3. Postoji li mogućnost trudnoće na dijalizi? Što se sve mora poduzeti da bi se trudnoća iznijela do kraja? Tatjana Mogućnost trudnoće na dijalizi nije zanemariva. Iako je plodnost smanjena, a visoka je i mogućnost komplikacija, trudnoća na dijalizi se može iznijeti do kraja uz pažljivu skrb nefrologa i ginekologa. Plodnost se značajno povećava nakon uspješne transplantacije bubrega. Preporučuje se da bolesnice ne ostanu trudne tijekom prve dvije godine po transplantaciji, dok se ne postigne dugotrajno stabilna funkcija presatka uz mogućnost snižavanja doze imunosupresijskih lijekova. O svojim planovima za trudnoću obavezno obavijestite svog nefrologa. 4. Mojem mužu je utvrđena dijagnoza IGA-Glomerulonephrititis. Pije tablete koje inače uzimaju oni koji imaju visok tlak. To su tablete Diovan 80 mg, sastav Valsartan. Ove tablete koristi već godinu dana, ali se količina bjelančevina u urinu ne smanjuje. Je li ovo odgovarajuća terapija ili se može nešto drugo pokušati. Hvala na odgovoru. Jasmina Diovan pripada skupini lijekova koji se koriste za sniženje krvnog tlaka, a kao dodatan povoljan učinak u bubrežnih bolesnika mora se istaknuti i smanjivanje proteinurije. Nažalost, tvrdokornu proteinuriju nije moguće potisnuti u svih bolesnika. U pitanju nema dovoljno podataka o bolesniku (bubrežna funkcija, veličina proteinurije, dob bolesnika, pridružene bolesti...), pa bez uvida u kliničko stanje bolesnika i laboratorijske parametre nije moguće dati precizniji odgovor. 5. Prije dva mjeseca je načinjen veliki operativni zahvat na srcu pacijenta, nakon čega bubrezi još uvijek ne mogu funkcionirati samostalno. Hoće li se dijaliza obavljati samo još određeno vrijeme, dok se bubrezi ne vrate u normalu, ili je potreba za dijalizom već dva mjeseca nekakav znak da će se morati obavljati doživotno. Ne znam je li normalno nakon operacije na srcu da bubrezi ne funkcioniraju, a ujedno me strah da je možda došlo do trajnog oštećenja bubrega, jer mi se čini da je dva mjeseca dug period za njihov oporavak. Ne znam, nisam stručnjak pa vas molim za odgovor. Hvala! Mili Operacije na otvorenom srcu su relativno često komplicirane poremećajem prokrvljenosti abdominalnih or- Pitanja čitatelja gana, što dovodi do razvoja akutnog zatajenja bubrega. Veliki dio bolesnika vrlo brzo uspije oporaviti bubrežnu funkciju i nadomještanje bubrežne funkcije zahtijevaju tek tijekom kratkog vremena. Neki bolesnici razviju teško, nepovratno oštećenje bubrega i zahtijevaju uključivanje u kronični program dijalize. Čitav niz čimbenika određuje opseg oštećenja bubrežne funkcije, pa bez dodatnih informacija o bolesniku nije moguće dati precizan odgovor. Životna dob, vrsta operativnog zahvata, opće stanje bolesnika, infekcije, bubrežna funkcija prije operativnog zahvata i pridružene bolesti (primjerice šećerna bolest) u velikoj mjeri određuju prognozu. Potreba za hemodijalizom dužom od dva mjeseca nakon operativnog zahvata nije dobar prognostički znak. Preporučujem da dodatne informacije zatražite od ordinirajućeg nefrologa koji ima potpuni uvid u stanje bolesnika. 6. Kakvih infekcija se transplantirani bolesnici trebaju čuvati i kada se mogu slobodnije kretati u javnosti? Sunce Transplantirani bolesnici se trebaju čuvati svih vrsta infekcija: bakterijskih, virusnih i gljivičnih. Uvođenjem imunosupresijske terapije smanjuje se imunološka reaktivnost primatelja prema presađenom bubregu, ali takva terapija nije selektivna, pa je smanjen imunološki odgovor i prema svim patogenim organizmima. Zbog toga raste mogućnost razvoja različitih infekcija. U ranom poslijetransplantacijskom razdoblju treba izbjegavati veće skupine ljudi, a trajno valja pokušavati izbjeći kontakt s osobama oboljelim od infektivnih bolesti. Potrebno je održavati osobnu higijenu, redovito mokriti i unositi dovoljnu količinu tekućine. U jednom od sljedećih brojeva Nefrosa ćemo detaljnije pisati o problemu infekcija nakon transplantacije bubrega. 7. Na koji način gripa ili bilo kakva teža prehlada može utjecati na transplantirani bubreg? Sunce “Gripa” je pojam koji se u svakodnevnom govoru koristi za infekcije respiratornih putova za koje se ne uspije dokazati bakterijski uzročnik. U pravilu prolazi spontano, nakon nekoliko dana simptomatske terapije. Većina takvih infekcija prolazi bez ikakvih posljedica na transplantirani bubreg, dok jedan mali dio može pogoršati funkciju presatka. Bilo bi idealno prilikom “gripe” odrediti uzročnika, kako bi se prepoznali bolesnici kojima je “gripa” uzrokovana nekim drugim virusima (primjerice CMV, koji može izazvati tešku plućnu bolest i značajno poremetiti funkciju presatka). Prilikom svake prehlade praćene povišenom temperaturom preporučujemo pregled kod liječnika obiteljske medicine, koji će procijeniti je li bolesnika potrebno uputiti na daljnje dijagnostičke pretrage i na pregled u specijalističkoj ambulanti. 8. Smije li se bolesnik na peritonejskoj dijalizi baviti sportom ili tjelovježbom? Mat U više je navrata pisano o tjelovježbi u bubrežnih bolesnika. Svaki bolesnik treba biti fizički aktivan koliko mu to dozvoljava njegovo opće stanje. Najbolja je tjelovježba šetnja u prirodi, po mogućnosti u dobrom društvu. Ne košta ništa, a pogoduje svim organskim sustavima. 9. Koliko tekućine smije popiti bolesnik na peritonejskoj dijalizi? Seka Unos tekućine u bolesnika na peritonejskoj dijalizi je ograničen s dva čimbenika: ostatnom diurezom (obujmom tekućine koja se odstrani mokraćom) i ultrafiltracijskom sposobnošću peritonejske membrane da odstrani suvišnu tekućinu. Kako bolesnici na peritonejskoj dijalizi u pravilu značajno duže zadržavaju ostatnu diurezu od bolesnika na hemodijalizi, u toj je skupini bolesnika upravo slobodniji unos tekućine jedan od ključnih čimbenika bolje kvalitete života. Prilikom proračunavanja dozvoljenog unosa tekućine uzmite u obzir i najmanje 500 ml koji se odstrane disanjem, znojenjem i stolicom. Znakovi prekomjernog volumena tekućine u tijelu su edemi (na nogama, oko očiju) i visok krvni tlak. 10.Koliko se najviše godina može živjeti s dijalizom? Vanja Na početku liječenja nadomještanjem bubrežne funkcije nije moguće prognozirati koliko će bolesnik živjeti. Životni vijek bubrežnih bolesnika ovisi o čitavom nizu čimbenika, koji uključuju osnovnu bubrežnu bolest, pridružene bolesti, način liječenja, komplikacije osnovne bolesti, komplikacije liječenja i, naravno, suradljivost samog bolesnika. Napretkom medicinske znanosti životni vijek bubrežnih bolesnika se produžuje. Nadomještanje bubrežne funkcije je moguće putem tri metode: peritonejske dijalize, hemodijalize i transplantacije bubrega. Najboljom metodom se smatra transplantacija bubrega. U idealnom slučaju, kada postoji živi davatelj, transplantacija bubrega se može obaviti prije kretanja s dijalizom (tzv. preemptivna transplantacija). U našoj skrbi je veliki broj bolesnika koji različitim metodama liječe nadomještanja bubrežne funkcije više od 30 godina. studeni 2008. / nefros 31
© Copyright 2024 Paperzz