Kronika događanja u bošnjačkoj zajednici
u Republici Hrvatskoj
BOŠNJAČKI GLAS
:
A
C
I
N
E
R
B
SRE se nikad
»Da oravi«
ne zab
al boš
kultu njačke
re
Hodol
jubi B
Mexico City,
grad velikih kontrasta
Rijeka, srpanj 2010.
Broj: 17
osnom
hode
ISSN 1846-3215
Festiv
SADRŽAJ
BOŠNJAČKI GLAS
informativno glasilo
Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
Izdavač:
Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske
Za izdavač:
Senad Pršić
Suzdavači:
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine
za Primorsko-goransku županiju
Glavni i odgovorni urednik:
Ibrahim Ružnić
E-mail: [email protected]
Mob: 098-9626-715
Redakcija:
Zemir Delić, Šehrizad Begić, Admir Muhić,
Mira Pavlaković
Suradnici:
Adem Smajić, Hidajet Hasanović,
Enis Dugonjić, dr. Ferid Latić,
Mujaga Mehić, Ernedina Adžajlić
1. Održana Izborna Skupština Bošnjačke
nacionalne zajednice Hrvatske
5
2. Održana Izborna skupština Bošnjačke
nacionalne zajednice za Grad Zagreb i
Zagrebačku županiju
17
3. Cazinska krajina u xx. stoljeću
4. IV Konvoj „Da se nikad ne zaboravi" –
Srebrenica
8
11
5. Otvorena izložba fotografija "SREBRENICA" 14
6. Usvojen novi pravilnik o radu fonda
BNZH za stipendiranje i nagrađivanje
15
7. »Manjine za manjine« koje žive na prostoru
srednje Europe, odnosno »Baltičko
jadranske vertikale«
17
8. Vijeća žena islamske zajednice
Zagreb pohodilo Rijeku
18
9. Sisak: Proslava Dana zajednice
20
10. Sisak: Gradonačelnik primio članove BNZ
Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije 21
11. Posjet Bošnjaka grada Siska i SMŽ gradu
Bihaću i mjestu Ripač na obali rijeke Une
22
12. Svečanost povodim završetka vjeronaučne
godine u Rijeci
23
13. Samostalna izložba fotografa
Grafička obrada:
IO d.o.o.
14. Alije M. Akšamije u Poreču
24
15. KDBH „Preporod" ponovno u Rijeci
25
Adresa:
51000 Rijeka, Vodovodna 15 B,
Telefon/fax 051-337-284
16. Libijski vođa primio vjerske
poglavare s Balkana
26
17. Festival bošnjačke kulture: BUZET 2010.
27
Žiro-račun
Erste&Steiermärkische Bank,
Posl. Rijeka
Br.: 2402006-1100127233
18. Alem: Bosna, osnova svih snova
Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranske županije i Savjeta za nacionalne
manjine Republike Hrvatske
Naklada:
1000 kom.
19. Bošnjaci i orijentalizam
29
20. Putovanja: Hodoljubi Bosnom hode
31
21. Iz naše sehare: SEVDALINKA
39
22. Pogledi: Islam i kamata
41
23. Reagiranja: Islam i tolerancija
43
24. Putovanja: Mexico City, grad
velikih kontrasta
44
25. Zdravstveno kutak Suvremeni principi
liječenja raka (karcinoma) debelog crijeva
47
26. Aforizmi
48
BOŠNJAČKI GLAS
3
Uvodnik
U
uvodniku ovog broja
Bošnjačkog glasa osvrnut ću se na jednu
veoma važnu društvenu
činjenica, a koja je iz
razno-raznih razloga ostala
zabašurena i to od svih onih
koji bi trebali likovati nad
uspješno odrađenom poslu.
Radi se o amandmanima na
Piše: Ibrahim Ružnić
Ustav Republike Hrvatske.
Naime, aktualna vlast bi
trebala likovati nad činjenicom što je okupila
dvotrećinsku većinu za izglasavanje ustavnih
promjena. Opozicija bi trebala iskazivati glasno
zadovoljstvo što je uspjela privoliti vladajuće
na političke ustupke u zamjenu za potporu
bez koje nema dvotrećinske većina. Manjinski
zastupnici bi trebali pokazivati glasno zadovoljstvo što su uspjeli dobiti tražene ustupke,
prije svega, dopunsko pravo glasa za manjine.
Dakle, površno gledajući trebalo bi biti više javne
euforije za odrađen, tako važan posao u državnom
Parlamentu. Međutim, euforiju je zamijenila,
pomalo stidljiva i sporadična, tek usputna politička
opservacija pojedinih političara, ali i medijskih
analiza. Ostaje nam vidjeti je li tome razlog
zaista teško gospodarsko stanje u Zemlji, pa u
usporedbi s golemom krizom u Hrvatskoj, ustavne
promjene ostaju kao beznačajna činjenica. Ili
ćemo već u slijedećoj kalendarskoj, ali i izbornoj
godini, osjetiti rezultate političke trgovine koje
najvažniji politički faktori u RH samozatajno
skrivaju kao adute u borbi za preuzimanje ili
zadržavanje vlasti u Zemlji.
U svijetlu ustavnih promjena, bošnjačku javnost
svakako zanima kako će se one odraziti na položaj
Bošnjaka u Republici Hrvatskoj. S tim više, što se
već dugi niz godina bošnjačku javnost uvjerava
kako će se ponovnim uvrštavanjem Bošnjaka u
preambulu Ustava Republike Hrvatske, njihov
položaj uvelike popraviti. Mi malobrojni, koji smo
upozoravali da je za nas važan normativni dio
Ustavnog zakona u kojeg smo uvršteni, mi smo
ostali nadglasani i gotovo ismijani. Ne zaboravimo
da je uvrštavanje Bošnjaka u preambulu Ustava
bila glavna odrednica koalicijskog sporazuma
bošnjačkog saborskog zastupnika i to u dva mandata. I na toj političkoj retorici dobio je podršku
većine bošnjačkog biračkog tijela. Nadalje, u kampanji smo se svi zalagali za dodatno pravo glasa
za pripadnike nacionalnih manjina. I to smo dobili
ovim ustavnim promjenama. Koliko se sjećam da
je i to spominjano u razgovorima o koaliciji našeg
saborskog zastupnika i ex-premijera Ive Sanadera,
a čiji je slijednik aktualna premijerka Jadranka
Kosor. Dakle, politički program našeg saborskog
zastupnika uglavljen u koalicijski sporazum, koji
SDAH pozicionira u dio vladajuće garniture, ovim
je ustavnim promjenama u cijelosti konzumiran.
Ali, da stvar bude do kraja čudna, naš saborski
zastupnik nije glasao za ustavne promjene u koje
su ugrađene sve odrednice za koje se on, sve
ovo vrijeme, zalagao. Dakle, bošnjački zastupnik
nije glasao za uvrštavanje Bošnjaka i Slovenaca
u preambulu Ustava RH, a što je realizacija
dijela koalicijskog sporazuma kojeg je potpisao
sa vladajućim HDZ-om. Nije glasao za dodatno
pravo glasa za pripadnike nacionalnih manjina za
što smo se zalagali još dok smo bili zajedno u vodstvu SDAH. I, naposljetku, nije glasao za prijedlog
koalicijske saborske većine kojoj i sam pripada.
Da još jednom ponovimo i utvrdimo i pokušamo
prozreti što je nagnalo našeg saborskog zastupnika na postupanje koje nas je u najmanju ruku
začudilo. Dakle, Hrvatski sabor je usvojio novi
ustav u kojem je za pripadnike nacionalnih manjina najznačajnija promjena vezana za povratak
Bošnjaka i Slovenaca u izvorišne osnove ustava,
kao i osiguranje dvostrukog prava glasa za sve
manjine s izuzetkom srpske manjine.
Inicijativu za povratak Bošnjaka i Slovenaca podnio je bošnjački zastupnik dr. Šemso Tanković.
Zbog važnosti ovog čina prenosimo cjelovitu
verziju inicijative iz koje se, kako on kaže, lahko
može uočiti dvosmisleno ponašanje pripadnika
„starih“ manjina na štetu pripadnika slovenske i
bošnjačke manjine.
Istovremeno s usvajanjem hrvatskog ustava
saborski zastupnici su prihvatili novu verziju
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Bili smo u najmanju ruku iznenađeni žestokoj
retorici bošnjačkog zastupnika u Saboru koji nije
podržao novu verziju Ustavnog zakona. U razgovoru s Tankovićem saznali smo i razloge odbijanja.
Upozorio je na egzistenciju dvostrukih standarda:
jednih za pripadnike srpske i talijanske manjine
i druge za ostale manjine. U toj „raspodjeli„
najlošije, po ne znam koji put, najlošije prolaze
upravo Bošnjaci, kazao je Tanković.
Evo sadržaja inicijative koju je Tanković pokrenuo:
BROJ 17
4
BOŠNJAČKI GLAS
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Šemso Tanković, saborski zastupnik
E-mail: [email protected]
Zagreb, 16. 03. 2009.
HRVATSKI SABOR
Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav
Gospodin Vladimir Šeks, potpredsjednik
Hrvatskog sabora i predsjednik Odbora za
Ustav, Poslovnik i politički sustav
Predmet: Inicijativa za povrat Bošnjaka i Slovenaca u preambulu Hrvatskog ustava.
Inicijativa za povrat Bošnjaka i
Slovenaca u preambulu Hrvatskog
ustava inicirana je još za vrijeme
mojeg prvog mandata u Sabor
Republike Hrvatske 2003. godine.
Kod svih parlamentarnih stranaka
ova inicijativa je naišla na odobravanje i pozitivan prijem te se
čekala prva izmjena Ustava za
njeno prihvaćanje. Na temelju
članka 139. Ustava Republike
Hrvatske, Zastupnički dom Sabora
Republike Hrvatske na sjednici 12.
prosinca 1997. godine donio je
Odluku o proglašenju Ustavnog
zakona o izmjenama i dopunama
Ustava Republike Hrvatske.
U Ustavu Republike Hrvatske
(„Narodne novine“, br. 56/90.) u
članku 1. Glavi Izvorišne osnove
stavak 2. izmijenjen je i glasi:
„Na
povijesnoj
prekretnici
odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog
poretka u Europi, hrvatski je
narod, na prvim demokratskim
izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio
svoju tisućljetnu državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike
Hrvatske (1990.) i pobjedom
u Domovinskom ratu (1991.1995.) hrvatski je narod iskazao
svoju odlučnost i spremnost za
uspostavu i očuvanje Republike
Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske
države.“
Stavak 3. mijenja se i glasi:
„polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih
načela u suvremenom svi-
BROJ 17
jetu i neotuđivost i nedjeljivosti i nepotrošivosti prava
na samoodređenje i državnu
suverenost hrvatskog naroda,
uključujući i neokrnjeno pravo na
odcjepljenje i udruživanje, kao
osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka,
Republika Hrvatska ustanovljuje
se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika
autohtonih nacionalnih manjina:
Srba, Čeha, Slovaka, Talijana,
Mađara, Židova, Nijemaca,
Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina
i drugih, koji su njezini državljani,
kojima jamči ravnopravnost s
građanima hrvatske narodnosti i
ostvarivanje nacionalnih prava u
skladu s demokratskim normama
OUN i zemalja slobodnog svijeta.“
Uvidom u materijale rada
Hrvatskog sabora vidljivo su
ključni momenti koji su doveli do
izbacivanja Bošnjaka i Slovenaca
iz preambule Hrvatskog ustava
bili amandmani koje su sastavili
zastupnici Zastupničkog doma
Sabora Republike Hrvatske
Njegovan Starek, dr. Furio Radin
i Šandor Jakab.
U prvom dopisu (amandmanu)
upućenom 28. studenog 1997.
godine u priloženom Amandmanu
stoji: U članku 1. riječi: „ i država
pripadnika nacionalnih manjina
i inih koji su njezini državljani
zamjenjuje se riječima: „i pripadnika nacionalnih manjina, koji su
njeni državljani: Srba, Muslimana
(Bošnjaka), Slovenaca, Čeha,
Slovaka, Mađara, Židova i drugih.“
U drugom dopisu (amandmanu)
upućenom 10. prosinca 1997.
godine stoji: U članku 1. riječi:
„i država pripadnika nacionalnih
manjina, koji su njeni državljani:
Srba, Čeha, Slovaka, Talijana,
Židova, Nijemaca, Austrijanaca,
Ukrajinaca, Rusina i drugih.“
Tijekom dva tjedna manjinski
prijedlog isključio je Bošnjake i
Slovence iz Hrvatskog ustava.
Za Prijedlog Ustavnog zakona o
izmjenama i dopunama Ustava
Republike
Hrvatske
glasovalo je 86 zastupnika, protiv je
bilo 34 zastupnika i suzdržanih
8 zastupnika. Od manjinskih
zastupnika jedino je Srbin Milan
Đukić bio protiv, Talijan dr. Furio
Radin i Čeh Njegovan Starek
suzdržani, dok su za izbacivanje
Bošnjaka i Slovenaca glasovali
dr. Milorad Pupovac predstavnik
srpske manjine i Sandor Jabab
mađarski zastupnik.
Prigodom nabrajanja pripadnika
autohtonih nacionalnih manjina
izbačeni su Slovenci i Bošnjaci.
Taj čin izazvao je kod pripadnika bošnjačke manjine veliko
razočarenje a negativne posljedice
izbacivanja iz preambule Ustava
se i danas osjećaju
Inicijativa za povratak Bošnjaka
i Slovenaca u Hrvatski ustav
potvrđena je sporazumom potpore SDA Hrvatske predsjedniku
Vlade Republike Hrvatske dr. Ivi
Sanaderu.
S poštovanjem,
Prof. dr. sc. Šemso Tanković
BOŠNJAČKI GLAS
Dakako i pored iščitavanja teksta Inicijative, a i
očitovanja saborskog zastupnika Šemse Tankovića,
ostaje nejasno zašto je Tanković glasao protiv
ustavnih amandmana. Znači li to da je Tanković i
SDAH izašli iz koalicije sa HDZ-om? Protest prema
politici manjinskih zastupnika Furia Radina i Milorada
Pupovca čini mi se besmislenim, jer ovaj dvojac vodi „pragmatičnu“ politiku kompatibilnu svim
5
dosadašnjim vladama u RH, uključujući i Franju
Tuđmana, a koja ih već 20-tak godina održava na
političkoj površini osiguravši im debelo plaćenu
saborsku hladovinu. Očekivati od njih senzibilitet
za probleme bošnjačke i slovenske manjine i da se
zbog toga konfrontiraju s voljom vladajuće većine,
zaista je velika iluzija ili politička naivnost.
Iz rada BNZH
Održana Izborna Skupština
Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
Piše:I. Ružnić
subotu, 22.05.2010. s početkom u 14:15 sati u prostorijama Gradske knjižnice, Zadar, ul. Stjepana
Radića 11b, održana je Izborna Skupština Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske koja je sazvana
temeljem članka 29. Statuta Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske.
U
Nakon sviranja himni Republike Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, predsjednik BNZH prof.dr.sc. Sead
Berberović pozdravio je prisutne i otvorio Skupštinu.
Ustanovio je da Skupštini prisustvuje dovoljan broj
delegata (više od 50 propisanih Statutom) tako
da Skupština može započeti s radom. Ujedno je
predložio da Skupštinu vodi Radno predsjedništvo
u sastavu: Džemail Spahić – predsjednik, Munir
Dervović i Šaha Koprivnjak. Prisutni članovi dizanjem
ruku jednoglasno su podržali sastav predloženog
Radnog predsjedništva, koje je preuzelo daljnje
vođenje Skupštine.
Nakon što je jednoglasno usvojen Poslovnik o radu
Skupštine, izabrane su:Kandidaciona komisija u
sastavu- Hajrudin Kulašić – predsjednik,Mehmed
Sijamhodžić i Ismet Seferagić, te Verifikaciona
komisija u sastavu -Senka Otavijević – predsjednica,
Mirsad Mušić i Merim Omanović. Za zapisničara
izabrana je Gara Felić (Zadar).
Verifikaciona komisija izvijestila je da Skupštini
prisustvuje 51 član s pravom glasa te da prema
Statutu i Poslovniku o radu Skupština može donositi
pravovaljane odluke.
Predsjedavajući Radnog predsjedništva Dž. Spahić
u ime Radnog predsjedništva se zahvalio na izboru.
Predloženi Dnevni red iz poziva za Skupštinu stavio
je na glasovanje koji je javnim glasovanjem jednoglasno usvojen, te se po njemu nastavi odvijati
daljnji tijek Skupštine.
Izvještaj o radu Bošnjačke nacionalne zajednice
Hrvatske za razdoblje od Skupštine 14.06.2008. do
danas podnio je predsjednik BNZH S. Berberović,
dok je tajnik Bošnjačke nacionalne zajednice
Hrvatske Dž. Jogunčić podnio financijske izvještaje
za 2008. i 2009. godinu. Oba izvješća su usvojena
jednoglasno i bez rasprave.
BROJ 17
6
BOŠNJAČKI GLAS
1. Senad Pršić, dipl.oec. – kandidat za predsjednika (Istarska županija)
2. prof.dr.sc. Sead Berberović – kandidat za
potpredsjednika (Grad Zagreb i Zagrebačka
županija)
3. Ibrahim Ružnić, prof. – kandidat za potpredsjednika (Primorsko-goranska županija)
4. Dževad Jogunčić, dipl.inž – kandidat za tajnika
(Grad Zagreb i Zagrebačka županija)
Novoizabrani članovi GO BNZH
Nadalje, Predsjedavajući je izvijestio da prema Statutu
BNZH predsjednici županijskih organizacija BNZ po
funkciji ulaze u sastav Glavnog odbora. To su:
1. prof.dr.sc. Sead Berberović – Grad Zagreb i
Zagrebačka županija
2. Senad Pršić, dipl.oec. – Istarska županija
3. Ibrahim Ružnić, prof. – Primorsko-goranska
županija
4. Alija Avdić, dipl. krim. – Sisačko-Moslavačka
županija
5. Fatmir Hasanagić – Karlovačka županija
6. Hase Salihović, prof. – Zadarska županija
7. Zejna Ribo – Osiječko-baranjska županija
8. Salko Ikanović – Varaždinska županija
9. Šemsudin Brković – Dubrovačko-neretvanska
županija
Predsjedavajući je također izvijestio da će predsjednici BNZ Splitsko-dalmatinske županije i Vukovarskosrijemske županije biti sukladno Statutu BNZH kooptirani u Glavni odbor nakon što se održe izborne
skupštine u tim organizacijama.
Sukladno Statutu zamolio je prisutne članove da glasovanjem potvrde njihov izbor u Glavni odbor BNZH.
Potvrđivanje je bilo jednoglasno.
Predsjednik Kandidacione komisije iznio je prijedlog
za 5 članova GO BNZH koje bira Skupština:
1. Mujo Dizdarević – Karlovačka županija
2. Asim Kulenović – Sisačko-moslavačka županija
3. Dževad Jogunčić, dipl. inž. – Grad Zagreb i
Zagrebačka županija
4. prof.dr.sc. Jusuf Šehanović – Istarska županija
5. Zemir Delić, dipl. oec. – Primorsko-goranska
županija
Predsjedavajući je stavio prijedlog na glasanje.
Prijedlog je jednoglasno usvojen.
Zatim je Predsjednik Kandidacione komisije iznio je
prijedlog za predsjednika, 2 potpredsjednika i tajnika
Glavnog odbora BNZH:
BROJ 17
Predsjedavajući je stavio prijedloge na glasanje.
Prijedlozi su jednoglasno usvojeni.
Predsjednik Kandidacione komisije iznio je prijedlog
za predsjednika i 2 člana Nadzornog odbora:
Dio članova Skupštine BNZH
1. mr.sc. Rusmir Akšamija – kandidat za predsjednika (Karlovačka županija)
2. Muhamed Muratagić – kandidat za člana
(Istarska županija)
3. Mujaga Mehić, dipl. inž. – kandidat za člana
(Grad Zagreb i Zagrebačka županija)
Predsjedavajući je stavio prijedloge na glasanje.
Prijedlozi su jednoglasno usvojeni.
Na kraju je novoizabrani predsjednik BNZH Senad
Pršić zahvalio se na izboru i ukazanom povjerenju.
Istaknuo je da će u narednom mandatnom razdoblju
predložiti promjene Statuta kojima će se pristupiti
restrukturiranju Bošnjačke nacionalne zajednice.
Skupštini se obratio i tajnik Dž. Jogunčić koji je podsjetio da je na današnji dan 22.5.1993. osnovana
BNZH te naglasio da najvažnija aktivnost BNZH
u narednom periodu treba biti popis stanovništva
2011. godine.
Na kraju se u ime domaćina BNZ Zadarske županije
Skupštini obratio njen predsjednik H. Salihović.
Pošto je Dnevni red bio iscrpljen, predsjedavajući je
u 15:10 zahvalio prisutnima na sudjelovanju u radu
Skupštine i zaključio rad Skupštine.
BOŠNJAČKI GLAS
7
Aktualno
Održana Izborna skupština
Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i
Zagrebačku županiju (BNZ ZG i ZGŽ)
srijedu, 9.6.2010. s početkom u 19:15 sati u dvorani BNZ, Zagreb, Ilica 54, temeljem članka 31. Statuta
Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju sazvana je i održana svečana
i Izborna sjednica Skupštine Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju.
Predsjednik BNZ ZG i ZGŽ prof.dr.sc. Sead Berberović pozdravio je prisutne i otvorio Skupštinu. Ustanovio
je da Skupštini prisustvuje dovoljan broj delegata (više od 30 propisanih Statutom) tako da Skupština može
započeti s radom. Obrazložio je da će Skupština imati i svečani karakter, budući je prije 20-ak dana 22.5. bila
17-ta obljetnica osnutka BNZH, a za par dana 12.6. je Dan BNZ, proglašen prigodom otvaranja prostora BNZ.
Ujedno je pozvao sve prisutne da u subotu 12.6.2010. dođu na otvaranje izložbe fotografija pod nazivom
„Srebrenica“ autora Ediba Palalića.
U
Nakon što je Radno predsjedništvo u sastavu: Dževad
Jogunčić, dipl. inž. – predsjednik i članovi Mithat
Muzurović, dipl. oec. i Nazifa Čamdžić, dipl. oec.,
preuzelo daljnje vođenje Skupštine, predsjedavajući
Radnog predsjedništva Dževad Jogunčić, u ime Radnog
predsjedništva se zahvalio na izboru, te zamolio prisutne
da se, učenjem Fatihe ili minutom šutnje, sjete svih
preminulih članova BNZ koji su dali svoj doprinos radu
BNZ. Prelaskom na radni dio Skupštine Predsjedavajući
je predložio da se usvoji Dnevni red dostavljen u pozivu
i da se usvoji Poslovnik o radu Skupštine, podijeljen
članovima Skupštine. Predloženi Dnevni red i Poslovnik
o radu Skupštine jednoglasno su usvojeni.
U daljnjem tijeku rada Predsjedavajući Dževad Jogunčić
predložio je sljedeća radna tijela Skupštine:
Kandidaciona komisija: Elma Ramić – predsjednica,
Suada Banjan, dipl. inž. i Fehim Arnautović, dipl. inž.
Verifikaciona komisija: Zinka Hadžić, prof. – predsjednik, Hajro Ramadanović i Fuad Ahmetspahić, prof.
Zapisničar: Samir Avdagić
O svim prijedlozima se pojedinačno glasalo i jednoglasno su usvojeni.
Predsjednica Verifikacione komisije Zinka Hadžić izvijes-
tila je da Skupštini prisustvuje 41 osoba s pravom glasa
te da prema Statutu i Poslovniku o radu Skupština može
donositi pravovaljane odluke.
Nakon uvodnog radnog dijela Skupštine, Predsjedavajući
Dževad Jogunčić pozdravio je prisutne goste: mr.sc.
Senada Nanića, predsjednika KDBH „Preporod“, člana
IO Medžlisa Islamske zajednice u Zagrebu dr.stom.
Merzuka Žunića, predsjednika KUD „Sevdah“ Ferida
Dizdarevića i g. Petra Jozeljića. Predsjednik KDBH
„Preporod“ mr.sc. Senad Nanić prigodnim izlaganjem
BROJ 17
8
BOŠNJAČKI GLAS
obratio se Skupštini, te zaželio
uspješan rad Skupštine kao i rad
BNZ ZG i ZGŽ.
Izvještaj o radu Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb
i Zagrebačku županiju za razdoblje od Skupštine 17.5.2008. do
danas podnio je predsjednik Sead
Berberović. Financijski izvještaj
Bošnjačke nacionalne zajednice
za Grad Zagreb i Zagrebačku
županiju za razdoblje od Skupštine
17.5.2008. do danas podnio je,
temeljem godišnjih financijskih
izvještaja Savjetu za nacionalne
manjine za 2008. i 2009. godinu,
predsjednik Nadzornog odbora
Mujaga Mehić.
Predsjedavajući je stavio izvještaje
na raspravu, nakon čega su usvojeni je jednoglasno.
U svečanijem dijelu rda Skupštine,
Predsjedavajući Dževad Jogunčić
pozvao je predsjednika BNZ ZG
i ZGŽ Seada Berberovića da
iznese prijedlog Izvršnog odbora o
proglašenju počasnih članova BNZ
ZG i ZGŽ.
Sead Berberović je, uz kratko
obrazloženje, iznio prijedlog Izvršnog odbora usvojen na sjednici
31. 5. 2010. godine da se počasnim
članovima BNZ ZG i ZGŽ proglase
dr.sc. Sulejman Čamdžić i Sulejman
Čičić, inž.
Skupština je prijedloge jednoglasno
prihvatila nakon čega su im uručena
priznanja.
Dobitnici priznanja s novoizabranim - starim predsjenikom
Oba počasna člana obratila su se
Skupštini prigodnim riječima zahvale. Sulejman Čamdžić je naglasio
potrebu da Bošnjačka nacionalna
zajednica bude inicijator osnivanja
Savjetodavnog vijeća koje bi okupilo sve bošnjačke potencijale i imalo
zadaću strateškog promišljanja
razvoja bošnjačke zajednice u R
Hrvatskoj.
U izbornom dijelu Skupštine, nakon
provedene izborne procedure,
jednoglasno su usvojeni prijedlozi koje je iznijela Predsjednica
Kandidacione komisije Elma Ramić,
te su za članove Izvršnog odbora BNZ ZG i ZGŽ izabrani: Prof.
dr.sc. Sead Berberović, Dževad
Jogunčić, dipl. inž., Emina
Krkalić, Edin Džaferagić, Senahid
Dubravić, dipl. inž., Hatema
Idrizović i Amir Grbić, dipl. oec.
Na prijedlog Predsjednice kandidacione komisije Elme Ramić, za
predsjednika BNZ ZG i ZGŽ jednoglasno je izabran prof.dr.sc. Sead
Berberović, dok je za potpredsjednika izabran Dževad Jogunčić,
dipl. inž.
Za članove Nadzornog odbora
BNZ ZG i ZGŽ izabrani su: Mujaga
Mehić, dipl. inž. – predsjednik,
Ahmed Ikanović, član i Ohran
Jatić – član
Po završetku radnog dijela skupštine
Ansambl „Bosana“ održao je kraći
kulturno-umjetnički program.
Simpoziji u Islamskom centru Zagreb
Piše:I. Ružnić
Cazinska krajina u xx. stoljeću
- politika, ljudi i događaji
U Petak, 23. travnja 2010. godine u Islamskom centru zagreb je započeo dvodnevni znanstveni skup na
temu „Cazinska krajina u xx. stoljeću-politika, ljudi i događaji“, koji okupio samu kremu znanstvene
misli Bosne i Hercegovine, a i šire. Dakako, skupu su se odazvali i vodeći bošnjački političari iz oba
entiteta BiH. Organizatori simpozija BNZH za Zagreb i ZGŽ i Medžlis IZ Zagreb mogu biti zadovoljni jer
su uspjeli u Zagrebu organizirati ono što, po priznanju samih gostiju, u BiH nisu u stanju i pored svih
državnih ustanova i institucija.
BROJ 17
BOŠNJAČKI GLAS
9
Svečano otvorenje i pozdravni govori
akon što je hafiz Aziz Alili proučio ašare, mr.sc.
Mirza Mešić je otvorio skup i uputio pozdrave
dobrodošlice uvaženim sudionicima i gostima. Najprije je pozdravio zagrebačkog i bihaćkog
muftiju Šefka ef. Omerbaćića i Hasana Makića, a
zatim dekana Islamske pedagoške akademije iz
Zence prof.dr.sc. Adema Mehtića, Predsjednika parlamentarne skupštine doma naroda BiH Sulejmana
Tihića, Zamjenika predsjednika Vijeća ministara BiH
i ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, potpresjednika tzv. republike srpske Adema Osmanovića, predsjednika Vlade Federacije BiH Mustafu Mujezinovića,
Predsjednika vlade Unsko-sanskog kantona
Šemsudina Dedića, potpredsjednika Federacije BiH
Mirsada Kebu, zamjenika ministra za civilne poslove
BiH Senada Šepića, atašea za kulturu Ambasade BiH u
Zagrebu gospođu Minku Ljubijankić, gradonačelnika
Sanskog Mosta Samira Halilovića, gradonačelnika
Bužima Mirsada Šahinovića i gradonačelnika Cazina
Nermina Ogreševića.
N
Nakon pozdravnih riječi mr. Mirze Mešića, skupu se
obratio predsjednik Organizacijskog odbora sipozija
Dževad Jogunčić, koji se priključio pozdravima i
najavio cilj skupa, te predložio da medijatori skupa
budu mr.sc. Mirza Mešić, mr.sc. Fikret Midžić i dr.sc.
Fahrudin Novalić.
Prigodnim pozdravnim govorima skupu su se
obratili Sulejman Tihić, bihaćki muftija Makić, te
gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević.
Sulejman Tihić
Izlaganja sudionika Simpozija
Nermin Ogrešković
Nakon što je iscrpljena lista pozdrava i pozdravnih
govora uzvanika, medijator skupa Fahrudin Novalić
je predložio da se pređe na radni dio skupa. Pozvao
je znanstvenike da svoja izlaganja stave u vremenski
okvir od 15 minuta. Dakako, upozorio je sve goste
i sudionike da će, sukladno ustaljenoj praksi sa
znanstvenih skupova kakav je ovaj zagrebački, biti
tiskan zbornik radova, pa da će biti objavljeni integralni znanstveni prilozi svakog od sudionika.
Imajući u vidu da će sadržaji tema s ovog skupa biti
cjelovito objavljeni u tematskom broju Bošnjačke pismohrane, ovdje samo želimo pobrojati znanstvene
BROJ 17
10 BOŠNJAČKI GLAS
Dr. sc. Vera Kržišnik-Bukić
autoritete koji su uzeli učešće u ovom, za Bošnjake,
važno znanstvenom skupu.
Pa evo sudionika i tema dvodnevnog rada Simpozija
na temu „Cazinska krajina u xx. stoljeću-politika, ljudi
i događaji“:
Dr. sc. Vera Kržišnik-Bukić
Institut za narodnostna vprašanja, Ljubljana: Cazinska
buna 1950. kao simbolna koordinata društvenih
zbivanja na Cazinskoj krajini u XX stoljeću
Akademik prof. dr. sc. Enes Karić
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo: Reformatorsko
djelovanje reisa Džemaludina ef. Čauševića uvjersko-prosvjetnom životu
Prof. dr. sc. Nevzet Veladžić
Pravni fakultet, Bihać: Društveno-političke dimenzije djelovanja reisa Džemaludina ef. Čauševića
Sead Muhamedagić, prof., Zagreb: Jezične osobitosti Cazinske krajine
Dr. sc. Zlatko Hasanbegović
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb: bHuska
Miljković i vlasti Nezavisne Države Hrvatske
Mr. sc. Fikret Midžić
Arhiv Unsko–sanskog kantona, Bihać: Cazinska krajina i muslimanska milicija Huske Miljkovića
Dr. sc. Filip Škiljan, Zagreb: Svakodnevni život
obitelji u Cazinskoj krajini u prvoj polovici XX.
stoljeća
Dr. sc. Denis Bećirović, Tuzla: Protukomunističke
grupe i organizacije u BiH prije izbijanja Cazinske
bune (1948. – 1950.) – historijski kontekst, aktivnosti, hapšenja i suđenja
Prof. dr. sc. Ismet Bušatlić
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo: Bihaćke muftije i
njihov značaj u Cazinskoj krajini
Doc. dr. sc. Izet Šabotić
Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla: Cazinska buna u
svjetlu novih historijskih izvora
Prof. dr. sc. Šaćir Filandra
Fakultet političkih nauka, Sarajevo: Regionalizam i
partikularizam u političkom mišljenju Bošnjaka
Hase Čoralić, dipl.inž., Cazin: Cazinska buna 1950.
– svjedočenje sudionika
Prof. dr. sc. Mujo Demirović
Pravni fakultet, Bihać: Hamdija Pozderac – državnost
i nacionalnost BiH
Subota, 24. travnja 2010. godine
Doc. dr. sc. Elvira Islamović
Pedagoška akademija, Bihać: Školstvo i obrazovanje na području okruga Bihać za vrijeme austrougarske uprave
Doc. dr. sc. Adnan Jahić
Filozofski fakultet, Tuzla: Vjerske i kulturne prilike Bošnjaka Cazinske krajine u monarhističkoj
Jugoslaviji (1918. – 1941.)
Doc. dr. sc. Edin Mutapčić
Pravni fakultet, Tuzla: Agrarni odnosi u bihaćkom
kraju u periodu Kraljevine SHS (1918. – 1929.)
BROJ 17
Akademik prof. dr. sc. Enes Karić
Dokumentarna reportaža-film: “Cazinska buna”, trajanje 20 minuta.
Autori Mirza Sadiković i Dika Bejdić
Mr. sc. Ahmet Čović, Zenica: Cazinska buna –
stradanje obitelji Ale Čovića – svjedočenje
Prof. dr. sc. Senadin Lavić
Fakultet političkih nauka, Sarajevo: Narod pod opsadom, kontinuirano stigmatiziranje i nepriznavanje
Bošnjaka
Prof. dr. Esad Zgodić
Fakultet poltičkih nauka Sarajevo: Ekskomunikacija
Hamdije Pozderca u kontekstu dekadencije partije
Prof. dr. sc. Adib Đozić
Filozofski fakultet, Tuzla: Bosanskohercegovačka
državotvornost u spisateljskom opusu Hamdije
Pozderca
BOŠNJAČKI GLAS
11
REZOLUCIJA O CAZINSKOJ BUNI 1950
Prema našim informacija u Saboru Republike Hrvatske se može uskoro očekivati pokretanje Rezolucije
o Cazinskoj buni 1950. Prije mjesec dana u Zagrebačkoj džamiji održan je simpozij na temu Cazinska
buna 1950. na kojoj je sudjelovala ugledna znanstvenica iz Ljubljane dr. Vera Kržišnik-Bukić autorica
najznačajnije knjige koja govori na tu temu. Profesorica je dala najveći doprinos sastavljanju teksta rezolucije.
Zanimljivo je naglasiti da običan građanin naše zemlje znatno više informiran o seljačkim bunama u
Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim zemljama dok se o istinskoj buni seljaka Cazinske krajine i Korduna veoma malo zna. Usvajanjem rezolucije o cazinskoj Buni skida se stigma koja punih šest
desetljeća stigmatizira pripadnike bošnjačkog naroda u Bosanskoj krajini.
Piše i fotografira:
Mira Pavlaković
IV Konvoj
„Da se nikad ne zaboravi“ –
da se nikada, nikome i nigdje ne
dogodi Srebrenica
Konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja pod naslovom „Da se nikad ne zaboravi“ ovog se svibnja četvrti
put uputio iz Zagreba put Srebrenice. Teče petnaesta godina od genocida, ali kao da se to dogodilo prošle
godine ili jučer, jednako boli i užasava svakog poštenog čovjeka bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
O
kupilo se oko 500 ljudi iz gotovo svih dijelova
Hrvatske, koji su pronašli vremena i volje da
se poklone nevinim srebreničkim žrtvama. I
Aziz ef Hasanović je u svom obraćanju sudionicima
Konvoja naglasio upravo taj njegov multinacionalni i
multivjerski karakter. Inicijativa je to hvale vrijedna,
jer se nikako ne smije dopustiti da generacije koje
dolaze ne znaju gdje je Srebrenica i što se u Srebrenici
dogodilo. Podsjetilo me to na nedavni naslov u
novinama da maturanti u Hrvatskoj ne znaju ništa
o Vukovaru ni Ovčari. Zato od srca podržavam inicijativu da se povežu dva grada mučenika, Vukovar i
BROJ 17
12 BOŠNJAČKI GLAS
Srebrenica. Posjet Srebrenici podudara se vremenski s kulturnom manifestacijom pod nazivom „Srebrenički
dani“ tako da su KUD-ovi, koji su se uključili u Konvoj, svojim programom obogatili navedenu manifestaciju.
S nama su krenuli: KUD „Jetelinšek“ Češke besede, BKUD „Sevdah“ iz Zagreba, BKUD „Ljiljan“ iz Drenovaca,
zbor „Azizije“ iz Orašja, KUD „Dragutin Domjanić“ Adamovec, KUD „Branko Radičević“ iz Darde, kao i mladi
uspješni harmonikaš, Samir Nurkić. KUD-ovi su imali dva nastupa, prvi u Domu kulture u Srebrenici, a drugi
u Kalesiji, u subotu uvečer pri povratku u Zagreb.
Na ispraćaju sudionika Konvoja bili su veleposlanik
Bosne i Hercegovine, Vladimir Raspudić; muftija
Ševko ef Omerbašić; Ekrem Budimlić, predsjednik
Sabora IZ; predsjednik Gradske skupštine Grada
Zagreba, Boris Šprem; zagrebački gradonačelnik
Milan Bandić; gradonačelnik Velike Gorice, Dražen
Barišić; potpredsjednik Skupštine Zagrebačke
županije Josip Sesan; te predsjednik Vijeća BNM za
grad Zagreb, Ekrem Bećirović.
U svom uvodnom obraćanju, Aziz ef Hasanović je
naglasio:„Obilazeći Potočare želimo postići slijedeće:
odati poštovanje svim žrtvama genocida koji se dogodio na tim prostorima, to ćemo učiniti najdostojanstvenije u skladu s propisima islama. Podijelit ćemo
bol i tugu s njihovim obiteljima, dati ćemo moralnu
podršku povratku muslimana u Srebrenicu, Bratunac
i Podrinje, koji je vrlo slab. Uzet ćemo pouku da se
nikada ne zaboravi genocid načinjen muslimanima
Bošnjacima u Srebrenici. Želimo na tom krvavom
mjestu zamoliti Boga da nam pomogne u plasiranju
želje koju šaljemo cijelom svijetu, a ona glasi: da se
nikada, nikome i nigdje ne dogodi Srebrenica.“
U organiziranju Konvoja ujedinile su se sve bošnjačke
asocijacije i Islamska zajednica u RH predvođena
Vijećem BNM grada Zagreba i pod pokroviteljstvom Grada Zagreba. Međutim i ovdje su se osjetili
utjecaji krize, tako da na put nisu mogli krenuti svi
koji su željeli, odbijeno je 110 mladih ljudi, koji će
slijedeće godine biti prvi na popisu, obećao je Ekrem
Bećirović. Prepoznajući značaj ovog konvoja grad
Zagreb se maksimalno uključio u njegovu realizaciju
što potvrđuje činjenica da je i gradonačelnik, gospodin Milan Bandić došao osobno na ispraćaj sudionika
Konvoja.
U ime mladih Bošnjaka skupu se obratio Adnan
Demirović i kazao: „Ono što sam primijetio u ove
četiri godine je činjenica da svaki put ispliva jedno te
BROJ 17
Crkveni toranj i minareti u Srebrenici
Mimohod sudionika svečanosti
BOŠNJAČKI GLAS
13
isto pitanje: 'Pa bio sam prošle godine, zašto moram
i ove? Što to znači da ćeš se uključiti nekad ponovno
kad se svi izredaju, koji su bili, odnosno oni koji
nisu bili.' Moto konvoja je da se nikad ne zaboravi,
a mi zaboravljamo već slijedeće godine. Ljudi kažu
vrijeme liječi sve rane, Srebrenica je rana koju mi
ne smijemo dopustiti da zacijeli vremenom, jer ako
to dopustimo, to vrijeme će pokazati suprotno od
onoga što mi želimo. Ova poruka je upućena prvenstveno mladima, jer ovaj Konvoj i ovakva Srebrenica će
njima ostati u amanet.“
Muftija, Ševko ef Omerbašić prisjetio se prošle godine
kada je zagrebačkom gradonačelniku, Milanu Bandiću
dodijeljena povelja počasnog građanina Srebrenice,
ali ga to nije navelo na neki blaži istup u njegovom
obraćanju, već je naglasio bez dlake na jeziku kako
se u Srebrenici dogodio genocid. „Zato kada idete
u Srebrenicu nemojte tajiti da je to genocid, jer vi
idete zbog toga što se tamo dogodilo, idete da odate
poštovanje tim žrtvama, jer oni to zaslužuju. Nadam
se da ćete se vratiti s utiscima koji će u vama pobuditi
ljudskost i humanost.“ – dodao je ef Omerbašić.
„Dok ruka pravde ne stigne zločince sve dotle kako
kaže Poslanikov hadis 795 : „Propast će i na velikom
gubitku biti čovjek u čijem srcu nema ljubavi za druge
ljude .' Zato se i mi iz Zagreba u mislima na Srebrenicu
priključujemo memorijalnoj koloni naših prijatelja iz
Hrvatske, Slovenije, Austrije da se u tišini poklonimo
pred tisućama, tisućama mezara i da obavežemo našu
moralnu savjest da se nikad ne zaboravi.“ – istakao
je gradonačelnik grada Zagreba, Milan Bandić.
Dolazak na Potočare, na mjesto na kojem ni ptice ne
pjevaju, morao se dojmiti svakog sudionika Konvoja,
koji je na ovo mjesto došao čista srca i s namjerom
da se pokloni nevinim žrtvama. Sat povijesti Hasana
Nuhanovića, susret s majkama Srebrenice, gledanje
filma o stradanju Srebreničana, 3749 mezara - ne
znam što je bilo bolnije i emotivnije, ali o tome ćemo
u slijedećem broju kada se vratim s Marša mira od
Nezuka do Srebrenice i dženaze 11.srpnja, pa ću tada
sve svoje emocije i dojmove podijeliti s vama.
Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i
studenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
uključimo se u akciju
»Odričem se jedne kave u korist naših najboljih
učenika i studenata«
Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo
svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom
u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:
2360000 – 1101896707
BROJ 17
14 BOŠNJAČKI GLAS
Kultura
Otvorena izložba fotografija “SREBRENICA”
U subotu 12.06.2010 u prostorijama BNZ ZG i ZGŽ u Zagrebu, Ilica 54 otvorena je izložba fotografija na temu
“SREBRENICA” mladog autora Ediba Palalića. Prisutnima se u ime BNZ ZG i ZGŽ obratio predsjednik, prof. dr.
sci. Sead Berberović najavivši govornike uvodnih riječi, autora Ediba Palalića, te izaslanika Ureda gradonačelnika
Zagreba g. Željka Zaninovića. Uvodne riječi izrekli su Morana Paliković Gruden, Fikret Cacan, Ahmed Salihbegović
te sam autor Edib Palalić.
ospođa Morana Paliković
Gruden pozdravila je sve
nazočne u ime Gradske
Skupštine Grada Zagreba, koja je
omogućila sredstva za rad nacionalnih manjina u Gradu Zagrebu.
Također je naglasila kako je
potresena temom i strahotama
učinjenim u Srebrenici sa nadom
da se takove strahote nikada više
neće ponoviti. Poznajući od ranije
mladog autora, danas uglednog
liječnika, Ediba Palalića osvrnula
se i na njegov životni put koji
je djelomice proveo u Zagrebu
dok nije radi studija medicine
G
BROJ 17
preselio u Beč gdje je i diplomirao. Naglasila je da je Ediba
upoznala u toku rata kada je
kao dječak izbjegavši iz ratnoga
Sarajeva pokušao u Zagrebu naći
svoj dio prostora za nastavak
školovanja. O izložbi je kazala ....
da su potresne fotografije kao,
kada žena (majka) pitu drugima, a
njen sin neće doći...doček ljesova
(tabuta), ciljani portreti osoba na
čijim licima je zabilježen pečat
tuge i boli.... “Svi su mislili da se
događaji u Srebrenici neče dogoditi, ali dogodili su se.” Gospođa
Morana Paliković Gruden se na
kraju zahvalila Edibu što je sve
toliko emotivno zabilježio, iako
fotografija nije njegova struka.
Urednik HINA-e Fikret Cacan
je pozdravio prisutne i mladoga autora Ediba Palalića sa
kojim ga veže prijateljstvo iz ratnih dana. naglasio je kako su
izložbene fotografije iznad novinarske i zanatske razine, te su
svjedočanstvo jednog vremena
i događanja u jednom narodu
kada je poginulo prema danas
poznatim podacima više od 8500
žrtava, a za mnogima se još traga.
BOŠNJAČKI GLAS
Naglasio je da je Edib iz fotografske obitelji u kojoj je od svoga oca
Envera naučio tajne fotografskog
zanata. “ove fotografije svjedoče
o visokoj zanatskoj i umjetničkoj
razini.” Spomenuo je kako se
Srebrenici dogodila pogreška
UN-a i Nizozemskog bataljuna.
Naime Bosnu i Nizozemsku veže
zajednička povijest još iz 16-og
stoljeća kada su u ta podrućja
izbjegli španjolski Židovi iz
Andaluzije, a koje je inkvizicija
protjerala. Potkraj dvadesetog
stoljeća stravičnim zločinom u
Srebrenici ta je “veza” raskinuta, te Nizozemska danas spada
u zemlje niske vjerske tolerancije – obrazložio je Cacan. Kako
se obilježava 15-ta obljetnica
Srebreničke tragedije, sve se više
govori da je srebrenički masakr
iskočio iz civilizacijskog okvira.
“Izložba je značajna, zanimljiva
i sretan sam što sam je mogao
otvoriti i predstaviti”- rekao je na
kraju svog izlaganja Fikret Cacan.
Novinar i publicist, Ahmed
Salihbegović, primijetio je osobitu
težinu teme, i osobitu kvalitetu fotografije tim više što autor nije profesionalni fotograf, ali je zahvaljujući
ljubavi prema fotografiji i savjetima
svoga oca, profesionalnog fotografa, Envera Palalića prikazao
patnje i stradanja
Srebrenice. Činjenica da je u svijetu mnogobrojnih tema, Edib
odabrao baš masakr u Srebrenici
je pohvalna i značajna da se
ne zaboravi počinjeni zločin.
Srebrenički zločini su za većinu
medija bili samo vijest. Danas
i sutra se već sve zaboravilo, u
Srebrenici je narod iznevjeren.
Također je naglasio “svi smo mi
oni koji smo iznevjerili Srebrenicu
kao članovi europskih zajednica.”
Publici se obratio i autor Edib
Palalić rekavši kako su fotografije
nastale 2005 godine kada ga je
15
posjet Srebrenici podsjetio na
nastalu tragediju i činjenicu da su
se takve tragedije dogodile, da se
događaju i da će se događati kao
uzrok ljudskih grešaka. Posebno
se zahvalio svima nazočnima,
svome ocu Enveru te živim ljudima koji su su ga primili u svoje
domove i sa strpljenjem mu pokazali mjesta stradanja, ispričali
svoju priču o tragediji. Nažalost
oni i danas tragaju za svojim
najbližim. “Iako sam ja ove slike
napravio 2005 godine, one se
mnogu napraviti svake godine na
dan stradanja Srebreničana, jer
se stalno otkrivaju nove masovne
grobnice.” kazao je autor.
Izložbu su posjetili mnoge
poznate osobe iz javnog života,
kao i g. Željko Zaninović izaslanik
zagrebačkog gradonačelnika.
Aktualno
Piše: Zemir Delić
Usvojen novi pravilnik o radu fonda
BNZH za stipendiranje i nagrađivanje
Teško da ima važnije i dalekosežnije aktivnosti za bošnjačku nacionalnu zajednicu u Hrvatskoj nego što je
pomaganje školovanja i poticajnog nagrađivanja mladih Bošnjaka koji žive u Republici Hrvatskoj. Za ostvarenje ove
najplemenitije svrhe djeluje pri Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske Fond za stipendiranje i nagrađivanje.
BROJ 17
16 BOŠNJAČKI GLAS
a svojoj sjednici održanoj u Puli 03.07.2010.
godine Glavni odbor BNZH bavio, između
ostaloga, i ustrojem i funkcioniranjem Fonda za
stipendiranje i nagrađivanje, pa je usvojen i Pravilnik o
radu Fonda BNZH za stipendiranje i nagrađivanje.
Pravilnikom je još jednom potvrđena svrha Fonda, a to
je prikupljanje materijalnih sredstava, financijskih prije
svega, i njihovo usmjeravanje za poticajno nagrađivanje
i pomaganje školovanja mladih Bošnjaka koji žive u
Republici Hrvatskoj. Sredstva se prikupljaju prvenstveno
iz donacija pojedinaca, institucija, udruga, poduzeća,
udruga i institucija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, te
donacija međunarodnih institucija za podršku nacionalnima manjinama. O poslovima Fonda brine upravni
odbor, u koji svaka županijska organizacija imenuje
jednog člana na vrijeme od 4 godine. Sredstva Fonda
dodjeljivat će se za stipendiranje vrijednih i talentiranih
učenika i studenata slabijeg imovnog stanja, jednokratne
pomoći za kupnju knjiga ili pribora đaku ili studentu, te,
što je novina, godišnje nagrade za istaknuta postignuća
na području društvenog, kulturno umjetničkog i znanstvenog stvaralaštva od posebnog društvenog interesa
za zajednicu. Stipendije ili nagrade dodjeljivat će se
natječajem, a stipendije će se dodjeljivati prema kriterijima koje će propisati Upravni odbor. Značajna novina
za kandidate za stipendije je da će obvezni prilog prijavi
kandidata biti preporuka županijske organizacije BNZ.
Godišnje nagrade dodjeljivat će se natječajem, a
prispjele prijave ocjenjivat će od Upravnog odbora
imenovana komisija sastavljena od istaknutih stručnjaka,
N
znanstvenika, odnosno kulturno-umjetničkih poslenika
iz odgovarajućih područja.
Sigurno je da će primjena novog pravilnika unaprijediti
organizaciju Fonda, ali ovom prigodom želimo istaknuti
šta je najvažnije za davanje najdubljeg smisla samom
Fondu i njegovoj svrsi. Naime, najvažnija stvar za Fond
je da se u njega u svojstvu donatora uključi što veći
broj Bošnjaka u Hrvatskoj. Uključivanjem u Fond u svojstvu donatora, svaka Bošnjakinja ili Bošnjak pokazat
će svijest o pripadnosti svojoj nacionalnoj zajednici,
svijest o značaju školovanja i obrazovanja svojih sunarodnjaka, svijest da samo obrazovani i školovani imamo
realne šanse biti relevantni u svijetu u kojem živimo.
Pri tome, nije važno koliko ćemo sudjelovati u Fondu,
svaka, pa i najmanja donacija je značajna, važno je da
je konstantna i da nas u Fondu ima čim više.
Stoga, uključite sa kao donator u rad Fonda. Donirajte
redovno mjesečno koliko možete, makar vrijednost
jedne kave, ali da to bude redovito i stalno.
Sve naputke kako postati i ostati donatorom dobivat
ćete i u Bošnjačkom glasu, a i na druge načine.
Glavni odbor BNZH, donoseći zaključak o potrebi
uključivanja što većeg broja Bošnjakinja i Bošnjaka
kao donatora u Fond, donio je i preporuku županijskim
Bošnjačkim zajednicama da se aktivno angažiraju na
objašnjavanju značaja Fonda za Bošnjake i pridobivanju čim većeg broja donatora.
N kraju, drage sunarodnjakinje i sunarodnjaci, uključite
se, postanite donatori Fonda u skladu sa svojim
mogućnostima.
Uplate možete izvršiti jednokratno, ili još bolje, trajnim nalogom u svojoj banci sa svog
tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj: 2360000 – 1101896707
Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i
studenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
uključimo se u akciju
»Odričem se jedne kave u korist naših najboljih
učenika i studenata«
Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo
svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom
u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:
2360000 – 1101896707
BROJ 17
BOŠNJAČKI GLAS
17
Održan trodnevni projekt u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji
»Manjine za manjine« koje žive na
prostoru srednje Europe, odnosno
»Baltičko jadranske vertikale«
Piše: Mujaga Mehić
Bjelovarski centar za razvoj civilnog društva (BCRCD) provodi projekt Manjine za manjine u okvru Programa Europske
Unije: Europa za građane. Ovaj je projekt dio međunarodnog programa Baltičko jadranska vertikala po kojeme je BCRCD
poznat široj javnosti. BCRCD svoje napore ulaže u povezivanje ljudi, organizacija, gradova i naroda koji žive na prostoru
sredlje Europe, odnosno „Baltičko jadranske vertikale“ Projekt se provodi u suradnji s partnerskim organizacijama:
Šopronskim hrvatskim društvom iz Mađarske i Razvojnom Agencijom Sjever-Development Agency North iz Varaždina.
Projekt Manjine za manjine financira se sredstvim Europske Unije.
U
okviru projekta održan
je trodnevni program na
području
Bjelovarskobilogorske županije od 7.do 9. sviblna
2010. godine, uz sudjelovanje predstavnika iz država izmrđu Baltika i
Jadrana: Poljska, Češka, Mađarska,
Austrija Bosna i Hercegovina te
Hrvatska. U programu su sudjelovali
i predstavnici nacionalnih manjina:
albanske, bošnjačke, češke, hrvatske,
mađarske, romske, slovačke, srpske i drugih manjna te zastupnici u
Hrvatskom saboru: Zdenka Čuhnil,
Šoja Deneš i Nazif Memedi, predsjednik Savjeta nacionalnih manjina
Aleksandar Tolnauer, predstavnici
Bjelovarsko- bilogorske županije:
dožupani Saša Lukić i Alen Bašćevan
te dogradonačelnica grada Bjelovara
Đurđica Ištef Benšić, gradonačelnik
Grubušnog Polja Zlatko Mađeruh
i gradonačelnik grada Daruvara
Dalibor
Rohlik,
predstavnik
Varaždinske županije Darko Levačić
i donačelnik Zagvozda Boris Mlikota
te predstavnik općine Visoko iz
Bosne i Hercegovine Fehim Memić
i dogradonačelnica Bialogarda iz
Poljske Malgorzata Stachowiak.
Razlozi okupljanja i teme predavanja,
okruglih stolovi i radionca u okviru
projekta „Manjine za manjine“ jesu
bolje međusobno upoznavanje, promicanje tolerancije, jačanje međusobng
razumjevanja, otkrivanje zajedničkog
sustava vrijednosti, razmjena
iskustava na planu ostvarivanja manjinskih prava, usporedba nacionalnih
zakona koji se odnose na nacionalne
manjine, rad na budućoj suradnji,
financiranje, osvrtanje na zapreke na
putu očuvanja nacionalnog identiteta
i jačanju suradnje nacionalnih manjina i njihovi matičnih zemalja.
Uz spomenute istaknute sudionike,
o ovim temama govorili su i predsjednik Vijeća Mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske
županije mr.sc. Šandor Toht, predsjednik Koordinacije Češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj
Josip Herout, predsjednik Hrvatske
manjinske samouprave grada Šoprana
iz Mađarske dr. Franjo Pajrić, predstavniik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku
županiju Mujaga Mehić i član Vijeća
Bošnjačke nacionalne manjine Grada
Zagreba Ismet Efendić, predsjednica
Kulturne zadruge KUGA iz Gradišća
u Austriji Gerlinda Stren Pauer, predsjednik Romske samouprave grada
Kapošvar iz Mađarske Imer Bogdan,
predsjednik Vijeća Romske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske
županije don Stevo Đurđević, predsjednik Vijeća Albanske nacionalne
manjine Martin Gojani, predsjednica
Češke nacionalne manjine Ana Milić
Zapotocky, predsjednik Bjelovarskog
centra za razvoj civilnog društva
Stjepan Kos i drugi.
U okviru programa na području
Bjelovarsko-bilogorske županije organizirane su večeri Mađarske i Češke
nacionalne manjine u Grubušnom
Polju, te multikulturalna večer
u Daruvaru gdje je pred punom
dvoranom nastupilo više nacionalnih
manjina u kojeme je sudjelovao ansambli Bosana Bošnjačke nacionalne
manjine Grada Zagreba i Zagrebačke
županije. Sudionici su posjetili i etno kuće Roma u Maglenči i
BROJ 17
18 BOŠNJAČKI GLAS
Tomašu, Mađara u Grbavcu te Čeha u
Ivanovom Selu, a zatim Lovrakov park
u Velikom Grđevcu.
Zadnjeg dana sudionici projekta
sudjelovali su na LOREKU-u sajmu
lova, ribolova, seoskog turizma i
ekologije koji se održavao u Bjelovaru
i tako sudjelovali u obilježavanju Dana
Europe i tom prilikom predstavnici
nacionalnih manjina zasadili su stabla
hrasta lužnjaka u znak prijateljstva
i ekološke osviještenosti. Ovim
simboličkim činom naglašen je cilj
projekta: širenja tolerancije, europskog građanskog identiteta i vrijednosti
kroz promicanje multikulturalnog
dijaloga, međusobnog povezivanja,
suradnje, razmjene iskustava i njegovanja zajedništva.
Vijeća žena islamske zajednice Zagreb
pohodilo Rijeku
Pišu: Ernedina Adžajlić i Adem Smajić
D
ana 25. travnja 2010. god.
Rijeku i Medžlis islamske
zajednice u Rijeci posjetile su
žene VIZ ( Vijeća islamske zajednice
) iz Zagreba. Odmah po dolasku i
srdačnom susretu, izrazile su želju
da posjete gradilište našeg Islamskog
centra. Dakako, članice riječkog Vijeća
žena MIZ su s oduševljenjem povele
svoje gošće u obilazak gradilišta, a
nakon obilaska terena, uputile su se
s njima u ugodnu šetnju po riječkom
korzu i rivi. Po povratku s obilaska
riječkih znamenitosti, druženje se nastavilo u divanhani Medžlisa IZ Rijeka,
Grvivice 6/2 uz ručak i razgovor.
Izvjestitelji Bošnjačkog glasa iskoristili su prigodu i održali jedan kratak
intervju sa predsjednicom VŽIZ iz
Zagreba, Azrom hdž. Omanović. Pa
evo što smo zabilježili:
BG: Od kud ideja za osnivanje
Vijeća i šta je njegova uloga?
Hdž. Azra O: Vijeće je osnovano još
prije pet godina, a aktivno djeluje tri
godine. Želja je bila da se žene okupe,
da osmisle svoj rad u zajedništvu,
predstavljajući nas Bošnjakinje u jed-
BROJ 17
nom ljepšem svjetlu, s ciljem da se
približi naša tradicija i kultura drugima, te da se smanje neke predrasude
koje još uvijek neki imaju.
Gotovo sve aktivnosti su vezane
za Bosnu i događanja u njoj.
Organiziramo razne tribine, edukacije,
gdje se pozivaju gošće šire zajednice (
vijećnice, doktorice, psihologe i dr.).
BG: Koliki je angažman žena
VŽIZ Zagreb, te da li imaju
unutar svog Vijeća neke udruge
i kakva je koordinacija ?
Hdž. Azra O: Žene nisu organizirane u
smislu odvojenih udruga. Ni po čemu
se ne odvajaju, sve su dobrodošle i
želja je da tako i dalje ostane, bez obzira da li su to Albanke, Romkinje ili bilo
koje druge pripadnosti , bitno je da su
muslimanke. Znači da je baza islamska zajednica. Imamo dobru suradnju
sa listom „Preporod“. Surađujemo sa
Bošnjačkom nacionalnom zajednicom
u Zagrebu, sa ženama HSS ( hrvatske
seljačke stranke ), tj. međunarodnim
BOŠNJAČKI GLAS
klubovima žena. Sve to u cilju izlaska iz svojih okvira i
predstavljanja onom dijelu zajednice koji nama i našim
pogledima najviše odgovara.
BG: Kako se financira rad Vijeća, točnije koliko se
iz budžeta MIZ Zagreb izdvaja za aktivnosti Vijeća
žena?
Hdž. Azra O: Kao prvo, daju nam veliku podršku u našem
radu, zatim prostor za održavanje naših aktivnosti, uz svoje
učešće na druge načine koliko mogu. Što se tiče financijske
podrške, za 2009. godinu izdvojeno nam je iz budžeta MIZ
Zagreb 20 000 kuna.
BG: Kakva je uloga i djelovanje vjerskih djelatnika-ca sa VŽIZ ?
Hdž. Azra O: Naš Odbor broji trinaest stalnih članica od
kojih su tri mualime. One su garant našeg zajedništva i
koristim je priliku da se ispričam zbog nemogućnosti njihovog dolaska u Rijeku. To je prvi puta da nisu išle skupa
s nama.
BG: Što bi preporučile, riječkom VŽMIZ, kako da
se one organiziraju, uključe, te kako da svojim
iskustvom usmjere riječanke da u svom radu
budu angažiranije i sadržajnije?
Hdž. Azra O: Moramo se dugo žrtvovati srcem. Da svaka
osobna ambicija ne dolazi u obzir, jer je ona samo besmislena smetnja sa strane. Da ambicija zajednice mora biti
uvijek ispred ambicije pojedinca. S nostalgijom se sjećam
našeg Medžlisa kojeg smo imali prije nego smo napravili
novu džamiju i toga da smo se svi međusobno poznavali. Uz
ta sjećanja poručila je da uživamo još u našem Medžlisu, jer
veličinom se puno dobije, ali se puno toga i izgubi. Veličina
ne određuje kvalitetu, ona košta i obvezuje. Naravno time
se ne gubi vjerski identitet, samo što je komunikacija među
ljudima manja. Morati ćemo više paziti da sve bude super,
super, od čistoće prostora, do međuljudskih odnosa unutar
zajednice. Sve će biti više obveza, potreba, na što se već sada
trebamo pripremati.
Navela je, a može se slobodno reći – pohvalila je, sve
muževe i muški dio džemata koji im daje potrebnu podršku
i razumijevanje, jer da toga nije ne bi ni one mogle djelovati.
Da žene imaju problema to jest kakvih zabrana kod kuće,
ne bi to tako bilo dobro kao što jeste. Osjećaj je takav, kao
da je muški dio samo čekao da se one organiziraju, a oni će
pomoći što god treba i koliko mogu.
19
Još jedna hadžinica Asma Dizdarević rekla je kako moramo
i naše muževe educirati, da se ne srame našeg imana, pogotovo oni čije žene su odlučile da budu pokrivene.Treba da su
ponosni na njih i njihovu možemo slobodno reći „hrabrost“
na takav čin u ovim čudnim vremenima.
BG: Kako iz perspektive muslimanske žene izgleda
i da li se primjećuje prisutnost asimilacije ljudi?
Hdž. Azra O: Moramo se truditi da bude kao ono „ velika
riba ide maloj ribi“ . Zatim da se svi trudimo da našu
djecu sa područja cijele Republike Hrvatske upućujemo na
ekskurzije u zagrebačku džamiju uz razne edukacije. To je
jedan zadatak kojeg naše pametne i dobre mualime znaju
odraditi, to jest kako i na koji način približiti djeci vjeru
Islam. Samo tako i na taj način će se spriječiti asimilacija
omladine. Ako se ne bude radilo s mladima, asimilacija je
neminovna. Potrebno je raditi na uništavanju predrasuda,
fobija prema muslimanima, te dokazivati našu veličinu.
BG: Kakva je i kolika zastupljenost žena u MIZ u
Zagrebu i koliko se sluša njihov glas?
Hdž. Azra O: U IO MIZ Zagreb imamo samo jednu ženu
predstavnicu VŽIZ i jednog predstavnika omladine. Što
znači da je zastupljenost jako slaba.
Po završetku intervjua i kratkog obraćanja Adema Smajića
kao domaćina, u kojem je iznio niz zapažanja, kao npr. da
je Mirza Džomba bio njegov učenik dok je živio u Rijeci
(a hdž. Azra je navela da dođe i u IC u Zagrebu), te da je
Zagreb otvoreniji grad, time se postiže i veći uspjeh. Zagreb
ima veće mogućnosti za međunarodnim organiziranjem
raznih simpozija, tribina, a kako je Zagreb razvijeniji veća
je i materijalna potpora. Riječki Medžlis je dosta proširen,
pa je i komunikacija otežana. Imamo džemate: dva u
Rijeci, jedan u Krku i jedan u Crikvenici. Imamo, iako ne
legalizirane dvije tekije na riječkom području (od 50-100
derviša). Bez obzira na novu džamiju i veći prostor, ako Bog
da, svi dosadašnji sadržaji bi i dalje trebali da se održavaju
( vjeronauk, zbor, idr.)
Uz dobrovoljni prilog kao dar za izgradnju našeg IC hdž.
Azra je zahvalila na tako lijepom dočeku i poželjela da se
naša džamija čim prije izgradi. Džamija će ako Bog da,
rekla je hdž. Azra biti kao svjetionik vidljiv i s mora i kopna,
a mi ćemo nesebično radeći na tome pridonijeti da iz tog
„svjetionika“ uvijek sja svjetlost za nas muslimane i sve
ljude dobre volje.
BROJ 17
20 BOŠNJAČKI GLAS
Ef. Adem Smajić je još jednom zahvalio na posjeti, na daru- donaciji, te naglasio da smo mala sredina, ali smo se uvijek
trudili da dočekamo, ugostimo, pa i primimo na noćenje, a sve to do sada u privatnom angažmanu.
Neka ovo bude početak dobre i uspješne suradnje, da ovo naše druženje urodi dobrim plodom, molimo Allaha dž. š.
Nakon divne šetnje Opatijom naše gošće su otputovale zadovoljne u Zagreb, uz želju da nam opet dođu i uz poziv da i mi
njih posjetimo.
Sisak
Priredio: Enis Dugonjić
Proslava Dana zajednice
Bošnjačka nacionalna zajednica Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, u nedjelju, 25. travnja 2010.
godine, proslavila je Dan zajednice. Proslava je održana u dvorani Kazališta 21, u Sisku s početkom u
19 sati. Skupu u dvorani prigodnim govorom obratio se predsjednik zajednice Alija Avdić, dok su sam skup
svojim prisustvom uveličali Glavni imam Medžlisa Sisak Alem ef. Crnkić sa svojom obitelji, zatim zamjenik
županice Sisačko Moslavačke gosp. Andrija Rudić , te predsjednik Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske
gosp. Nedžad Hodžić sa svojim suradnicima.
izvedbi
U
kulturno-umjetničkog
progama
sudjelovali su: KUD Bosana iz Zagreba, recitatorica Alisa Goražda, Ženski zbor BNZ GS
i SMŽ “SEVDE” te solo izvođači pjesama sevdalinki:
Mehmed Goražda i Hatka Tatić, kojima su se pridružili
i sudionici
sa I amaterskog festivala
sevdalinki
održanog prošle godine u Sisku, Enisa Kantarević,
Enisa Zdionica, Pavao Anić i Emir Kantarević.
Također su ovom prilikom za doprinos u radu
Bošnjačke zajednice grada Siska i SMŽ-a članovima
zajednice kao i sponzorima te medijskim izvjestiteljima i vanjskim suradnicima zajednice dodijeljena i
uručena prigodna Priznanja i Pohvale.
Cjelokupni program obilježavanja Dana zajednice
bio je popraćen radijskim i tiskovnim izvjestiteljima
sa područja
županije.
BROJ 17
Grada Siska i Sisačko-moslavačke
BOŠNJAČKI GLAS
21
Sisak događanja
Gradonačelnik primio članove
Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i
Sisačko-moslavačke županije
Priredio: Enis Dugonjić
radonačelnik, Grada Siska,
Dinko Pintarić sa suradnicima upriličio je dana
22. travnja 2010. godine, prijem
članova Izvršnog odbora Bošnjačke
nacionalne zajednice Grada Siska i
Sisačko-moslavačke županije. Tom
prigodom predsjednik IO BNZ Alija
Avdić upoznao je gradonačelnika
o obilježavnju 26. travnja , Dana
Zajednice, kojom će se prilikom
u nedjelju, 25. travnja u dvorani
Kazališta 21 u Sisku, s početkom
u 19 sati održati prigodni kulturnoumjetnički program.
G
Također je upoznao i sa planovima
održavanja 9. Sisačkog bajramskog koncerta, 12.rujna 2010. godine
, zatim o Danu bošnjačke kulture i
kuhinje koji će se održati 30. listopada, dok je u mjesecu studenom
planirano održavanje javne tribine povodom Popisa stanovništva
2011. godine.
Alija Avdić je gradonačelniku
uručio i prigodan poklon čipku u
rami, poznatiju kao keranje, ručno
izrađenu iglom za šivanje od tankog
pamučnog konca karakteristična
za Bosnu i Hercegovinu koju rade
sva tri konstitutivna naroda.
Članovi Izvršnog odbora zahvalili su gradonačelniku na dosad
pruženoj pomoći uz želju da se
ta suradnja nastavi, s čime se
složio i gradonačelnik.Pintarić,
pozdravljajući ovakva druženja
kojima se najkvalitetnije razmjen-
juju informacije, navodeći ;«Drago
mi je da ćemo i dalje surađivati,
jer ako vi budete aktivniji i mi
ćemo vas aktivnije pratiti. Ovom
prilikom ističem kako je grad Sisak
– grad otvorenih vrata u kojem se
poštuje multikulturalnost, a naša
velika prednost je i to što smo
višenacionalna zajednica .
Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i
studenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
uključimo se u akciju
»Odričem se jedne kave u korist naših najboljih
učenika i studenata«
Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo
svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom
u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:
2360000 – 1101896707
BROJ 17
22 BOŠNJAČKI GLAS
Posjet Bošnjaka grada Siska i SMŽ gradu
Bihaću i mjestu Ripač na obali rijeke Une
Priredio: Enis Dugonjić
I
zvršni Odbor Bošnjačke nacionalne zajednice
Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije,
organizirao je za članove BNZ-a dana 29. 05.
2010. godine u subotu, cjelodnevni prijateljski
posjet Kulturno umjetničkom društvu „Bratstvo“
u Ripču, te prisustvo
obilježavanja dana
Unsko-sanskog Kantona na centralnom trgu u
Gradu Bihaću.
Posjet je organiziran na poziv KUD-a iz Ripča,
obzirom da su u nekoliko navrata do sada svojim
programom gostovali kod nas u Sisku, povodom
obilježavanja naših značajnijih događaja.
Subotnje jutro, nestrpljivo je dočekano, što se
vidjelo i po našim članovima koji su napunili autobus, te iz Siska
preko Hrvatske
Kostajnice, uz prelijepu rijeku Unu ,kroz Bosansku
Kostajnicu, Bosansku Otoku sa kraćom pauzom
uz rijeku Unu u Bosanskoj Krupi oko 11.00 sati ,
stigli u mjesto Ripač, gdje su nas nama već dobro
poznati domaćini prigodno prihvatili, a potom
u mjesnom restoranu prigodnim domjenkom i
govorom dobrodošlice
počastili.
Riječi dobrodošlice poželjeli su gostoljubivi
domaćini mjesta Ripča, a ujedno i predstavnici
KUD-a iz Ripča Husein Omeragić i Alija Ganić,
dok je zahvalu u naše ime izrazio Predsjednik
BNZ –a za Grad Sisak i SMŽ, Alija Avdić i dopredsjednik Asim Kulenović.
Nakon razmjene dobrodošlice, svi zajedno smo
krenuli na ručak uz prelijepe slapove rijeke Une
u mjestu Ripač, na kojima su se svi članovi za
uspomenu fotogafirali .
Uz prigodan ručak , možemo reći pravi teferič, koji
su nam domaćini priredili promatrajući slapove
Une, započelo se i sa pjesmama sevdalinkama
koje su uz pratnju harmonike, predvodili pjevanjem Mehmed Goražda i Hatka Tatić, naši poznati
izvođači, dok su ih ostali članovi, a i domaćini
podržavali.
Nakon ručka zajedno sa članovima i predstavnicima KUD-a , obišli smo mjesto Ripač, zadržavajući
se kod pojedinih znamenitosti, o kojima su nas
domaćini upoznali.
Oko 17.00 sati , krenuli smo iz Ripča u Bihać gdje
je u 19,00 sati trebalo započeti obilježavanje Dana
Unsko –sanskog kantona, međutim zbog jake kiše
koja je padala, svečanost je sa zakašnjanjem
započela u 20.00 sati.
Domaćin, zamjenik premijera Unsko-sanskog kan-
BROJ 17
tona, tom prilikom je izrazio riječi dobrodošlice
našem posjetu, dok je predsjednik Alija Avdić
zahvalio na prijemu, i zamjeniku premijera
uručio prigodan poklon.
Na ovoj svečanosti, uz nastup nekoliko Kulturnoumjetničkih društava iz raznih krajeva Bosne
i Hercegovine, sa dvije pjesme sevdalinke koje
su dobro prihvaćene od strane svih posjetitelja
predstavio se i naš dobro poznati interpretator
Mehmed Goražda.
Završna, cjelodnevna posjeta održana je u
mjesnom restoranu u Ripču, gdje su domaćini
zahvalili na posjetu, sa ugodnom večerom i
glazbenom pratnjom, čiji su glazbenici , pored
svojih izvođača pratili naše interpretatore
sevdalinki, kojom prilikom su posebnu pažnju
sa svojim pjesmama izazvale naše članice pod
nazivom «Sevde». Ovom prigodom, također
zahvaljujući se na gostoprimstvu domaćinima
je prigodan poklon uručio i naš potpredsjednik
Asim Kulenović.
BOŠNJAČKI GLAS
23
Svečanost povodim završetka
vjeronaučne godine u Rijeci
Piše:I. Ružnić
U subotu, 19. 06. 2010. godine, s početkom u 11 sati, prostorije Bošnjačkog doma u Rijeci, Vodovodna
15 B bile su pretijesne za sve one koji su došli na završnu svečanost koju su priredili vjeroučitelji i
polaznici islamskog vjeronauka iz Rijeke i Primorsko-goranske županije.
D
akako, za sve one koji su tog dana nazočili
tom svečanom činu, ostat će lijepa uspomena i osjećaj zadovoljstva jer su bili
počašćeni programom kojeg su vjeroučiteljice –
mualime Beska Đikić, Meliha Hasanović i Almedina
Mujakanović, te vjeroučitelji Adnan Đikić, Hidajet
Hasanović, Adem Smajić i Hajrudin Mujkanović,
pripremili sa svojim učenicima. Bilo je tog dana
lijepe poezije s islamskom tematikom, te poučnih
priča koje jačaju osjećaj islamskoj pripadnosti i
bude jača vjerska osjećanja.
Bilo je i ilahija, pjesama nadahnutim islamskim
svjetonazorom. I sve to u izvođenju polaznika
mektebskog vjeronauka- mališana predškolskog
uzrasta, te učenika školskog vjeronauka riječkih
osnovnih i srednjih škola. Sudeći po kvaliteti
i entuzijazmu kojim su nas polaznici islamskog vjeronauka izvodeći pripremljeni program,
počastili, te brojnosti publike koja je tih jutarnji
sati pohodila Bošnjački dom, Islamska zajednica
Rijeke ne treba brinuti za svoju budućnost.
Taj optimizam se mogao iščitati iz obraćanja
glavnog imama Hajrudina Mujkanovića, koji je u
vrlo nadahnutom govoru zahvalio svim učenicima
na pokazanom interesu za program islamskog vjeronauka, ali i roditeljima koji pružaju svesrdnu
podršku svojoj djeci a posredno i vjeroučiteljima.
Na kraju valja zaključiti, sudeći prema odazivu
i atmosferi koja je vladala u to subotnje prijepodne, Islamski centar Rijeka neće biti, ako Bog
da', promašena investicija, već projekt koji će dati
još veći zamah riječkim muslimanima na očuvanju
svog vjerskog i kulturnog svjetonazora. Međutim
i ovdje valja uočiti pomalo neobičnu situaciju.
Naime iako su ovoj, za islamsku zajednicu i muslimane općenito, veoma važnoj svečanosti prisustvovali predsjednik Sabora islamske zajednice
Ekrem Budimlić, te predstavnici svih bošnjačkih
asocijacija, ostaje za primijetiti izostanak vodstva i članova Izvršnog odbora Medžlisa islamske
zajednice Rijeka, kao i svih onih „viđenijih“
muslimanskih uglednika koji se redovito „ukazuju“ kad riječku islamsku zajednicu posjećuju
zagrebački velikodostojnici. Čudan neki vrijednosni sud pri odabiru i određivanju prioriteta
važnih za interese i budućnost Islamske zajednice
Rijeka.
BROJ 17
24 BOŠNJAČKI GLAS
Dio atmosfere sa svečanosti obilježavanja
završetka vjeronaučne godine
Dio atmosfere sa svečanosti obilježavanja
završetka vjeronaučne godine
Kultura
Samostalna izložba fotografa
Alije M. Akšamije u Poreču
(Izvor:Kulturistra - portal za kulturu)
Dana 01. srpnja 2010., povodom Festivala bošnjačke kulture u Istri s početkom u 21:00 sati održalo se
otvorenje samostalne izložbe fotografa Alije M. Akšamije.
Alija M. Akšamija rođen je u Rogatici 1919. godine i jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih fotografa-umjetnika. Školovao se u Sarajevu, a posredstvom USUF-a YU (Udruženju slobodnih umjetnika fotografije) doškolovavao u Beogradu i SAD-u (FPS – Famous Photographers School).
zlagao je samostalno i kolektivno u mnogim
svijetskim centrima. Njegovi radovi objavljeni su
u mnogim monografskim izdanjima, knjigama i
stručnim časopisima. Dobitnik je velikog broja internacionalnih i nacionalnih priznanja.
Izložene fotografije izbor su iz monografije koju je
nedavno objavila Bošnjačka nacionalna zajednica
Hrvatske, u povodu nagrade za životno djelo koju je
2008. godine Aliji Akšamiji dodijelila Europska federacija profesionalnih fotografa (PpofE). Izložba ostaje
otvorena do 17. srpnja 2010. godine, svakodenevno
osim nedjelje od 10:00 do 12:00 i od 19:00 do 21:00
sat.
I
BROJ 17
BOŠNJAČKI GLAS
25
Kultura
KDBH „Preporod“ ponovno u Rijeci
Piše. I. Ružnić
subotu, 15. svibnja 2010. u 11
sati u Narodnoj
čitaonici, Korzo 24,
Rijeka, Kulturno društvo
Bošnjaka
Hrvatske
„Preporod“ iz Zagreba,
po drugi put je u posljednjih nekoliko godina u
suradnji s Gradskom
knjižnicom Rijeka, predstavilo svoju bogatu
izdavačku djelatonost.
Rijeku su pohodili predsjednik KDB „Preporod“
mr. sc. Senad Nanić,
mr. sc. Ajka Tiro
Srebreniković, te urednik
preporodovog časopisa
Journal, Ismet Isaković.
U
Mr. Nanić je predstavio Društvo u cjelini,
naglasivši da pored
izdavačke djelatnosti,
Društvo njeguje muzičku
i scensku djelatnost i to
kroz pjevački ansambl
„Bulbuli“ i dramsku skupinu „Orient expresso“.
Magistrica Ajka Tiro
Srebreniković je nešto
više govorila o autorima i sadržaju pojedinih
književnih izdanja. Na
jedan vrlo argumentiran i sugestivan način
je predstavila autorska
djela u izdanju KDB
„Preporod“, što je kod
prisutnih zacijelo pobudilo refleks potrebe za
čitanjem istih.
Uredni Journala Ismet
Isaković je govorio o
početcima i razvoju
časopisa,
prisjetivši
se njegovog prvog
pokretača i urednika
Farisa Nanića i njegovih
zasluga za časopis u
cjelini. Naglasio je da
će uredništvo ustrajati
na programskoj orijentaciji časopisa, naglasivši
ponos na dostignutoj
razini i aktualnostima
tema koje časopis tretira.
Treba naglasiti da je
cijela prezentacija imala
donatorski
karakter.
Naime, KDB „Preporod“
je primjerke svih svojih izdanja doniralo
Gradskoj knjižnici Rijeka,
tako da će šira čitalačka
publika imati priliku čitati
djela bošnjačkih autora
i susresti se s kulturnim
stvaralaštvom Bošnjaka
u Republici Hrvatskoj.
Nažalost, malobrojna
publika koja je nazočila
ovom događaju puno
govori o nama i našem
kroničnom nedostatku
sluha za prave i istinske vrijednosti. Činjenica
da se na vrlo običnim,
prozaičnim događajima,
lako okupi po nekoliko
stotina ljudi, a da ovakav, za Bošnjake u Rijeci
važan događaj, prođe
potpuno ne zapaženo,
trebala bi da zamisli
svakog imalo mislećeg
Bošnjaka i Bošnjakinju
u Rijeci. Da se zapitamo tko je to tko okuplja
ljude i na kakve vrijednosti se odazivamo. O
organizacijskom pro-
pustu smo porazgovarali i sa predstavnicima
Gradske knjižnice Rijeka
i preporučili im da se
u buduće za ovakvu
vrstu prezentacije obra-
te
za
suorganizaciju
Bošnjačkoj
nacional-
noj zajednici za PGŽ,
što je sa zadovoljstvom
prihvaćeno.
BROJ 17
26 BOŠNJAČKI GLAS
Događanja
Libijski vođa primio vjerske poglavare
s Balkana
U Zagrebu je 19. 03. 2010. održana uspješna promocija monografije
«Bosanski Novi u našem srcu» autora mr.sci. Ante Milinovića
Autor: Bošnjaci.Net / MINA
Objavljeno: 06. June 2010. 20:06:56
anas je u Tripoliju
libijski
vođa
Muammer
elGaddafi primio muslimanske vjerske poglavare
sa Balkana i to: reisu-lulemu Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini dr.
Mustafu Cerića, glavnog
muftiju IZ Kosova Naim-ef.
Trnavu, zamjenika glavnog
mufije IZ u Srbiji Rešad-ef.
Plojevića, reisa IZ Crne
Gore Rifat-ef. Fejzić,
izaslanika IZ Albanije
Genti Krujaa, izaslanika
reisu-l-uleme Makedonije
Afrim-ef. Tahirija, zamjenika muftije IZ Hrvatske dr.
Aziz-ef. Hasanovića i zamjenika muftije IZ Slovenije
Ibrahim-ef. Malanovića.
DOBRODOŠLICA:
Libijski vođa je zaželio
dobrodošlicu svojim gostima poručivši im da Libiju
smatraju svojom domovinom i da će on lično
i libijski narod uvijek biti
od pomoći muslimanima
Balkana.
Libijskom vođi se ispred
delegacije prvi obratio
reisu-l-ulema Islamske
zajednice u Bosni i
Hercegovini dr. Mustafa
Cerić koji mu je na
početku izrazio saučešće
povodom nedavne avionske nesreće Afriqijyah
Airwaysa koja se desila
u Tripoliju 12. maja ove
godine u kojoj je poginulo
103 osobe.
D
BROJ 17
ZAHVALNOST: Potom
je reisu-l-ulema dr. Cerić
izrazio zahvalnost elGaddafiju na njegovom
angažmanu na širenju
dobre volje u svijetu koji
danas najviše potrebuje
mir i sigurnost. Reisul-ulema se Gaddafiju
posebno zahvalio na brizi
prema bosanskoj djeci
koja su boravila u Libiji
tokom agresije na Bosnu
i Hercegovinu.
Reisu-l-ulema je izvjestio
libijskog vođu o različitim
programima i projektima
Islamske zajednice na
obnovi džamija, vakufa,
te ukazao na važnost
podrške i jačanja muslimanskog jedinstva kako
se više nikada i nikome
ne bi ponovio genocid
kao što se dogodio nad
muslimanima Bosne i
Hercegovine i Balkana na
kraju 20. stoljeća.
VIJEĆE
ZA
MEĐUM U S L I M A N S KU
KOORDINACIJU
NA
BALKANU: Nakon riječi
tople dobrodošlice i prijema koji je u sklopu rezidencijalnog kompleksa Libijski
vođa el-Gaddafi je nakon
riječi tople dobrodošlice
muslimanske
vjerske
poglavare pozvao da
surađuju na postizanju
konstruktivnog jedinstva
radi zaštite, očuvanja i
razvijanja vjerskog, nacionalnog i kulturnog iden-
Reisu-l-ulema prilikom obraćanja
Reisu-l-ulema prilikom obraćanja
titeta muslimana Balkana.
Libijski vođa je izrazio
spremnost da podrži
ideju formiranja Vijeća
za među-muslimansku
koordinaciju na Balkanu,
te ponovio svoj apel da
muslimani imaju pravo na
vjeru, kulturu, tradiciju.
U slobodarskom duhu
revolucionara Gaddafi
je poručio kako je svijet
stvorio Dragi Bog i kako
svi ljudi na planeti imaju
prava život, dostojanstvo
i budućnost bez straha za
svoju i budućnost svoje
djece. «Libija je kao vaša
zemlja i vi ste ovdje uvijek dobrodošli, stoga se
osjećajte kao kod kuće,»
poručio prilikom prijema
muslimanskih vjerskih
poglavara libijski vođa
Muammer el- Gaddafi.
BOŠNJAČKI GLAS
27
Kultura
Festival bošnjačke kulture
BUZET 2010.
Piše: Šehrizad Begić
ako je već pisano
u našem časopisu
da su Bošnjavi u
Buzetu dobro organizirani pokazuju događanja
koja su ovih dana prisutna. Naime, već četvrtu
godinu za redom 19. 06.
2010. godine održan je
Festival Bošnjačke kulture Buzet 2010.
Da se radi o značajnom
kulturnom programu pokazatelj je i nazočnost
gradonačelnika Grada
Buzeta gospodina Valtera Flege, koji je u svom
K
govoru istaknuo da je
Festival Bošnjačke kulture u funkciji turističke
ponude Grada Buzeta.
Posebnu pažnju izazvao je govor načelnika
Općine Ključ iz Bosne
i Hercegovine koji je
došao u uzvratni posjet
Gradu
Buzetu,
te istaknuo važnost
povezivanja sa BiH, a
poseban doprinos tome
daju predstavnici nacionalnih manjina u jedinicama lokalne samouprave. Svoj doprinos
održavanju festivala dala je folklorna skupina
osnovne škole Cazin,
Buzetski biseri, amaterski zbor «Raške bulbulice» iz Raše. Poseban
doprinos festivalu dali
su članovi Ansamla BNZ
za PGŽ «Sevdalije», iz
Rijeke čiji su članovi
Senka Otavijević, Zemir
Delić i Šehrizad Begić,
izvedbama
poznatih
sevdalinki izmamili veliki
pljesak mnogobrojne
publike.
Dok se odvijala kulturna
manifestacija vrijedni
žiri je ocjenjivao tradicionalna bosanska jela,
u okviru gastro-festa
kojega je pokrenuo prije
nekoliko godina rahmetli
Salih Agić. Kada je riječ
o našemu Salihu, valja
napomenuti da je, osim
velikog razumijevanja
u gastronomiju, pisao
poeziju osebujnog stila.
Naročito je pisao o svom
zavičaju, cazinskoj krajini i o rijeci Uni. Njegove
pjesme lijepo je recitirao
Igor Muratagić.
BROJ 17
28 BOŠNJAČKI GLAS
Nakon završetka kulturnog dijela programa, posjetitelji su mogli razgledati izložbu rukotvorina,
a potom su proglašeni
pobjednice u četiri kategorije
pripremanja
jela. Ukupna pobjednica je Namka Hodžić.
Pravo na završnoj priredbi imaju osvajači
prva tri mjesta, koje se
održava
26.06.2010.
godine u Puli za cijelu
Istarsku županiju. Kako
manifestacija Bošnjačke
kulture ne završava 19.
6. 2010. godine, složne
glave su se dogovorile da odrade još
poneki program, tako
da je za 24.06.2010.
u Gradu Buzetu kod
gradonačelnika gosp.
Flego Valtera dogovoren
susret sa predstavnivima
Matice iseljenika BiH na
čelu sa predsjednikom
Avdom Hebibom i ostalim
članovima Matice, te je u
19 sati planirana projekcija filma «Vanzemaljci
iznad Sarajeva» i «Krvavi
ples po šeheru». Uz
prikazivanje filmova bit
će prezentirana knji-
Riječke "sevdalije" i bend
BROJ 17
ga «Dželati naroda
mog», autora Avde
Huseinovića.
Vijeća
BNM Istarske županije
i Nacionalna zajednica
Bošnjaka Istre domaćin
je predstavnicima Matice
iseljenika 25.06.2010., a
o samim događanjima
pisat će mo u sljedećem
broju Bošnjačkog glasa.
BOŠNJAČKI GLAS
29
U susret popisu stanovništva 2011. god.
Alem: Bosna, osnova svih snova
BOŠNJACI I ORIJENTALIZAM
Autor: Dr. Ferid Muhić
Objavljeno: 28. April 2010. 02:04:26
Dr. Ferid MUHIĆ: Koliko je jaka ova
tendencija da se Bošnjaci degradiraju
kao “orijentalci” kroz uporno adresiranje kao “muslimani”, vidi se i iz
nedavne izjave Jakoba Fincija (aktuelni BiH ambasador u Švicarskoj) – koji
se, kako prenose makedonski mediji,
- žali engleskim medijima da "u Gornji
dom BiH i u vladine funkcionere mogu samo muslimani,
Srbi i Hrvati". Od sada ćemo istinu na megdan! Učili smo
i živjeli onako kako su minulih pet stoljeća živjeli i kako
žive i danas stanovnici u Bosni i Hercegovini: “Bošnjaci,
pravoslavci i katolici!”
d druge polovine IX vijeka, do početka posljednje dekade XX vijeka,
praktično do agresije na BiH,
Bošnjaci su sistematski tretirani
kao ne-evropski narod, “roijentalna rezidua’ “muslimani”, u skladu
sa dihotomijom “Orient-Okcident”
(izgovarati kao rijec “Accident”)
odnosno, Istok-Zapad. Razvijana
tokom cijelog IX vijeka, ova ideologija je izražavala i, razumije
se, opravdavala imperijalističku
vladavinu pozivanjem na intelektualnu, moralnu i organizacijsku
superiornost “Zapadnog čovjeka”
prikazujući je stoga kao apsolutno pravednu. Pošto su “Azijati”,
“Arapi”, “muhamedanci”, svi od
reda inferiorni, (“Oni ne mogu
naučiti da hodaju ni trotoarom
ni ulicom”, oficijalna ocjena iznesena u britanskom Parlamentu
13. juna 1910. godine), onda je
vlast nad njima ne samo opravdana, nego je zapravo moralna
obaveza superiornih “Zapadnih
naroda” vladati upravo u interesu
tih zaostalih, moralno neformiranih i mentalno hendikepiranih
“orijentalaca” koji bi, prepušteni
O
Neki lijekovi su gori od najgore bolesti!
Na primjer, kada su Bošnjake liječili od onoga
što jesu!
Jer, biti Bošnjak teška je bolest, ali je bilo
daleko teže predeverati sve lijekove kojima
su ih liječili od te bolesti. Opaka je ta terapija;
cijeli instituti iz više država su radili na najefikasnijim receptima, pa su mnoge i izliječili! A
to liječenje je kao što liječi vrijeme, koje jeste
najbolji liječnik ali koje, isto tako, na žalost na
kraju ubija sve svoje pacijente! Jer onaj ko je
izliječen od onoga što jeste, nije više onaj koji
je bio – ili što je isto: mrtav je!
sami sebi, inače postali žrtve
najokrutnijeg despotizma, ili bi
se pak uzajamno uništili. Ovakva
aberirana ideologija omogućila
je impresivne rezultate: evropski
kolonijalni imperijalizam 1914.
godine vladao je na 85% svjetske
površine! Sve osim Evrope tretiralo se kao učionica, sud i zatvor,
a “orijentalci” (“Azijati”, “Arapi”,
“muhamedanci”, kao djeca koju
treba naučiti, kao sumnjivci koje
treba provjeriti na sudu, i kao
kriminalci koje valja otjerati na
robiju!
Isti ovaj imperijalni mentalitet
odredio je odnos Austrougarske
(preko nje kasnije i Hrvatske,
odnosno Srbije), prema Bosni i
Bošnjacima. U očima moćnijih
susjeda, Bosna je postala “orijentalna” enklava, a Bošnjaci su
tretirani kao tipicni “orijentalci”.
Kao i evropske kolonijalne države,
posebno Britanci, i srpska i hrvatska politika tretirala je BiH kao veliku učionicu za školovanje mentalno inferiornih i neprosvjećenih,
kao sudnicu, i kao zatvor! S tim
što su Bosna i Bošnjaci imali
daleko težu situaciju, jer su imali
posla sa neuporedivo primitivnijim i stoga brutalnijim “kolonizatorima”. Žestokosti mržnje i direktno
genocidnim programima protiv
Bošnjaka, primarno je doprinio i
faktor što su Bošnjaci prigrlili Islam
kao svoju vjeru. Njegošev “Gorski
vijenac”, koji i danas insipriše
patriotska osjećanja Crnogoraca
i Srba, eksplicite poziva na istrijebljenje muslimana Crne Gore i
koji bi stoga bilo adekvatnije zvati
“Gorki vijenac”, “istragu poturica” proglašava za najviši moralni
zadatak sopstvenog naroda i u
tom kontekstu predstavlja jedan
od najradikalnijih, ako ne i zaista
najradikalniji književni poziv na
genocid! Programi i djelovanje
na otimanju teritorija na kojima
žive Bošnjaci, i na istrebljenju
svih muslimana u granicama
do kojih seže moć istrebljivača,
od Karađorđa, Vuka Karadžića,
Miloša Obrenovića, Garašanina,
sačuvali su svoj potpuno ideološki
kontinuitet do danas u programima SANU, Šešelja, Miloševića...
Ključni argument kojim su Srbi
branili i još brane svoju agresiju
na Bosnu i Hercegovinu 1992-
BROJ 17
30 BOŠNJAČKI GLAS
95, naime, njihovo pozivanje da su “…jedino oni
branili Evropu od istočne opasnosti i od islamskog fundamentalističkog terorizma” nedvosmisleno potvrđuje ideološki negativnu konotaciju srpske
oficijalne recepcije Bošnjaka, njihove kulture i islamske tradicije u cjelini! Ali, ne treba previdjeti ni to da
je upravo činjenica što su od početka agresije toliko
uporno isticali ovaj “argument” i što ga još uvijek
štedro zlorabe u svakoj prilici na međunarodnim
konferencijama i pri diplomatskim susretima, također
potvrđuje njihovu procjenu da Evropa i danas rado
pleše na tu istu muziku.
Tragična ilustracija jeste psihološka drama jednog
velikog pisca. Mehmed Selimović, rano je usvojio
stereotip o “zaostalim orijentalcima” Bošnjacima i
“superiornim zapadnjacima” Srbima. S druge strane,
kao čovjek koji je morao jasno uvidjeti u desetinama
situacija koliko je on sam, iako pripadnik “zaostalih
oprijentalaca”, i intelektualno i moralno superioran
većini svojih “zapadnih prosvjetitelja” Srba - kasnije i apsandžija i dželata njegovog rođenog brata!
Suočen sa ovom ozbiljnom anomalijom u odnosu
na nametnutu vladajuću dogmu, Mehmed Selimović
ja zapao u duboku i krajnje ozbiljnu krizu identiteta!
Kako on kao “orijentalac’ uopšte može imati takav
duh i um!? Ili pada cijela koncepcija, ili je u pitanju
neka krupna greška. I tako, poslije dugo lomljenja u
sebi, pred kraj života, Mehmed Selimović se u sebi
prelomio i odlučio. Ne mogu “orijentalci” biti tako
talentovani i pametni kao što je, nesumnjivo, on
sam! Ako laže koza, rog ne laže! Dakle, sa takvim
izuzetnim sposobnostima, on je jednostavno bio
žrtva neke demografske zablude! On mora biti da
je Srbin, a nikako Bošnjak! Ideja da je tek izuzetak
(jedan od rijetkih pametnih “orijentalaca”), očigledno
ga nije impresionirala, jer bi ga njeno prihvatanje
ipak ostavilo unutar korpusa Bošnjaka, dakle “inferiornih orijentalaca”. I tako je Mehmed Selimović
postao kapitalna klasična žrtva rasističkih ideologija
na Balkanu.
Mehmed Selimović postao kapitalna klasična žrtva
rasističkih ideologija na Balkanu.
BROJ 17
Njegošev “Gorski vijenac”, koji i danas insipriše
patriotska osjećanja Crnogoraca i Srba, eksplicite poziva na istrijebljenje muslimana Crne
Gore i koji bi stoga bilo adekvatnije zvati
“Gorki vijenac”, “istragu poturica” proglašava
za najviši moralni zadatak sopstvenog naroda i
u tom kontekstu predstavlja jedan od najradikalnijih, ako ne i zaista najradikalniji književni
poziv na genocid! Programi i djelovanje na
otimanju teritorija na kojima žive Bošnjaci,
i na istrebljenju svih muslimana u granicama
do kojih seže moć istrebljivača, od Karađorđa,
Vuka Karadžića, Miloša Obrenovića, Garašanina,
sačuvali su svoj potpuno ideološki kontinuitet do danas u programima SANU, Šešelja,
Miloševića...
Liječenje Bošnjaka od bolesti “orijentalizma” je
počinjalo, sjećam se, već u osnovnoj školi. U razredu gdje je bilo učenika Bošnjaka, uvijek su zajedno
učili “Srbi, Hrvati, i muslimani!” Islam je otvoreno i
nedvosmisleno tumačen kao orijentalna rezidua. Sve
što je muslimansko bilo je zaostalo, reakcionarno,
neprijateljsko, suprotstavljeno slobodi i časti, istini i
pravednosti! A, kada bi neko od Bošnjaka, uprkos
svom “orijentalizmu” pokazao izuzetne intelektualne i fizičke sposobnosti, što se često dešavalo,
dobivao je kompliment u skladu sa svima nama
dobro poznatim klišeom: „Ko bi rekao da si ti
musliman / muslimanka!? Uopšte ne ličiš na njih!
Sasvim si kao mi!” U okvirima dugoročne strategije,
činjenica da su Bošnjaci generalno uzevši, drastičan
BOŠNJAČKI GLAS
protivdokaz tezi o inferiornosti “orijentalaca”, direktno je inspirisala ideološku podvalu o Bošnjacima
kao o “islamiziranim Srbima, odnosno islamiziranim
Hrvatima”. Psihološka reakcija kompleksa inferiornosti pomiješana sa procjenama o pozitivnim
demografskim efektima uključivanja Bošnjaka u korpus “našeg naroda”, jasno dekodira cijelu tu monstruoznu laž o “poturčenim Srbima” i “poturčenim
Hrvatima”, bezočno frabrikovanu bez i jednog jedinog naučno validnog argumenta! Prosto ih možete
čuti kako se došaptavaju ovih stotinu godina: “Vidi
samo te Bošnjake! Tako otresiti, tako stasiti i lijepi,
mora da su isto što i mi! A bila bi i šteta da ih ne
pokrstimo, pa da se dobro ofajdimo sa tako vitalnom
i sposobnom populacijom!”
Koliko je jaka ova tendencija da se Bošnjaci degradiraju kao “orijentalci” kroz uporno adresiranje kao
“muslimani”, vidi se i iz nedavne izjave Jakoba
Fincija (aktuelni BiH ambasador u Švicarskoj) – koji
se, kako prenose makedonski mediji, - žali engleskim medijima da „u Gornji dom BiH i u vladine
31
funkcionere mogu samo muslimani, Srbi i Hrvati”.
Od sada ćemo istinu na megdan! Učili smo i živjeli
onako kako su minulih pet stoljeća živjeli i kako žive
i danas stanovnici u Bosni i Hercegovini: “Bošnjaci,
pravoslavci i katolici!”
U odnosu na razloge zbog kojih su Bošnjaci prigrlili
Islam, prvo treba po stoti put podvući činjenicu da je
riječ o religiji, a ne o trgovini svinjama, i da stoga, uz
dužno poštovanje prema pravu svakog čovjeka da izabere svoju duhovnu paradigmu, treba jasno reći: tamo
gdje nema prinude – a u Islamu je jasno da u vjeri
prinude nema i ne može je biti! - Vjera se prihvata
zbog – vjere! I to je aksiom! Neka je svakom
prosto da bude ono što je sebi izabrao! I u to
neka mu niko ne dira! Bošnjaci, halаlite svakom od vas koji je odlučio za sebe reći da nije
ono što jeste, nego da jeste ono što nije! I ne
dozvolite nikome da vam kaže da ste ono što
niste i da niste ono što ste. Jer, vi niste ono
što niste i jeste ono što ste: vi ste – Bošnjaci!
Putovanja
Hodoljubi Bosnom hode
Primorsko-goranski hodoljubi opet Bosnom hodiše.
U organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za PGŽ i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine za PGŽ autobus pun hodoljuba otputio se na trodnevni put u Bosnu i
Hercegovinu.
Ograničeni, nažalost, vremenom, a silno željni da što više vide i čim više Bosne osjete, hodoljubi kao
i skoro svaki put imaše pretrpan program, no stigoše ipak puno i vidjeti i čuti. Putovanje je trajalo od
četvrtka 25.06. do nedjelje 27.06.2010.
Na hodoljublje s nama je ovaj put išao i predstavnik Grada Kastva, točnije Odbora za međunarodnu
suradnju Grada Kastva, gospodin Branko Kukurin.
Piše:Zemir Delić
Foto:Branko Kukurin i
Ibrahim Ružnić
K
renusmo u četvrtak kasno navečer preko
Broda i dolinom Bosne ka Sarajevu. U
ljetno jutro, nakon duga puta, najljepše se
osvježiti umivanjem bistrom, hladnom vodom na
Vrelu Bosne. Ma koliko puta čovjek bio na Vrelu
Bosne, uvijek ponovo ostane udivljen pred silinom
i vječnom mladošću iz planine nadiruće vode, i
uvijek očaran i umiren krešendom ptičjeg pjeva u
gaju iza samog Vrela, tamo gdje Bosna već pravi
prve meandre, nadsvođene drvenim ćuprijama
napravljenim za hude posjetioce, hude što nemaju priliku svaki dan čuti ovaj džennetski pjev.
Sarajevo, Sarajevo.
Pješke do izvora
Nakon smještaja u hotelu, razmilismo se po
Sarajevu, svako sa željom da posjeti neki sebi
BROJ 17
32 BOŠNJAČKI GLAS
najmiliji kutak, da počasti nepce u najmilijoj
ćevapčinici ili buregdžinici, ili da kuša dolme u
nekom od baščaršijskih restorančića.
Vjernici među nama nisu propustili priliku da klanjaju u nekoj od brojnih džamija. Tako su mnogi
iskoristili priliku i posjetili Ali-pašinu džamiju i
mezare velikana u njenom haremu
Ipak, najvažniji, a zvaničnim programom putovanja predviđen, bio je posjet Art kući sevdaha,
instituciji koja ima stalnu postavku sa slikovnom,
zvukovnom i pisanom poviješću sevdalinke, sa
posebnim naglaskom na najznačajnije interpretatore sevdalinki u novijim vremenima.
Okrepa na izvoru
Za uspomenu i dobro raspoloženje
A bilo je i romantike
Bosanska
BROJ 17
Deset na pol u „Želji“
BOŠNJAČKI GLAS
Ispred Ali-pašine džamije
33
Ispred Ali-pašine džamije
Na mezaru velikana: Safeta Isovića i generala Mustafe Hajrulahovića - Talijana
Tri ibrika na ulazu
Hankina oprava
Na kafi u društvu humoriste Ismeta Hore u atriju Art kuće sevdaha okruženi uspomenama na velikane sevdalinke
BROJ 17
34 BOŠNJAČKI GLAS
Riječke Sevdalije na setu u Sarajevu
Ostvarivši kontakt sa
direktorom Art kuće sevdaha, gospodinom Mašić
Armis-Edhemom, došli
smo u prigodu objasniti
ljubaznim domaćinima
da i mi u našoj
Bošnjačkoj zajednici
u ansamblu Sevdalije
pokušavamo njegovati
sevdalinku, na što nam
je g. Mašić odgovorio na neočekivan, ali
vrlo efektan način:
omogućio nam je da
dvojica naših pjevača
gostuju u direktnom
prijenosu u televizijskoj emisiji „Sarajevske
večeri“, pa se ispred
sarajevske katedrale a
i u domovima mnogih
Sarajlija i Bosanaca
mogla čuti sevdalinka
u izvođenju dvojice
Kastavaca, Šehrizada
Begića i Zemira Delića.
Naravno da se prije, a
i poslije pjesme razgovaralo i o budućoj
suradnji, a sigurno je
da hodoljubi u budućim
posjetama
Sarajevu
neće zaobilaziti Art
kuću sevdaha.
Za zainteresirane, web
adresa Art kuće sevdaha je www.artkucasevdaha.tk.
Nakon
zasluženog
noćnog odmora, u subotu ujutro krenusmo
put zapada.
Prvi cilj bio nam je
Travnik. U Travniku
smo posjetili medresu,
Jutarnja fotka na odlasku iz hotela
BROJ 17
sa čijom poviješću i
radom nas je upoznao
ljubazni
profesor
Ahmed Adilović, koji
nam je također govorio
i o povijesti Travnika.
Nakon medrese, neki
od nas otišli su na Plave
vode, travničku prirod-
nu atrakciju, a neki su
obišli grad i rodnu kuću
nobelovca Ive Andrića.
Nema sumnje da ćemo
se i Travniku ponovno
vraćati.
Iz Travnika nas je ispratila kiša, i nije stala sve
dok i mi nismo stali,
i to u mjestu Prusac,
blizu Ajvatovice, petsto-godišnjeg muslimanskog svetišta. Ajvatovac
je, po legendi, mjesto
na kojem je snaga vjere
razmakla stijene da bi
voda potekla. Sada se
tu svake godine okuplja
veliki broj muslimana, a
u samom Pruscu, u spomen na poginule branitelje Bosne, ili možda
vjere, jer ih u Bosni
šehidima zovu, podignuto je lijepo turbe.
Kratko zadržavanje u
Jajcu, po kiši, uglavnom
smo iskoristili za ručak,
BOŠNJAČKI GLAS
Hodoljubi u travničkoj Medresi
a poneki i za posjetu domu u kojemu je
1943. godine, u jeku II
svjetskog rata, održano
Drugo
zasijedanje
AVNOJ-a, značajno po
tome što je na tom
zasijedanju antifašista
-predstavnika
svih
jugo-slavenskih država
Ispred turbeta i česme u Pruscu
i naroda utemeljena
Jugoslavija,
država
koja se pedesetak godina nakon toga raspala
u krvavoj agoniji. Put
nas je iz Jajca odveo u
Sanski Most, grad koji
nismo uspjeli niti vidjeti zbog silne kiše koja
je nemilice lijevala.
Kiša je stala kad smo
došli u Bosansku Krupu,
grad na rijeci Uni, kraj
koje smo i spavali.
Najizdržljiviji članovi
naše hodoljubne ekspedicije isprobali su
noćni život Bosanske
Krupe uz narodnjake do
35
sitnih sati, ali je zato
sutradan ujutro bilo
vrlo ugodno prozračiti
glavu iznad svježe Une,
šetnjom po krupskim
adama – vrlo velikim
riječnim otocima na
kojima se nalaze mnogobrojni ugovstiteljski
objekti, kao i replike
starih mlinova.
Prekrasan pogled, rekli
su nam oni koji su se
uspeli na nju, pruža se
na Krupu i okolicu sa
stare krupske gradine.
Iz Bosanske Krupe otišli
smo u Bužim, grad 505.
herojske
bužimske
Na uzvisini iznad Prusca
Panorama Prusca u očekivanju velike svečanosti- 500
godina Ajvatovice
Neki su otišli u muzej
brigade. 496-orica hrabrih bužimskih branitelja
dadoše svoj mladi život u ratu protiv bezumlja,
protiv srpskih agresora i domaćih neprijatelja
Bosne – autonomaša.
Ovu i još mnoge druge činjenice o zadnjem ratu u
ovom kraju saznali smo u Muzeju 505. brigade.
Prije posjete muzeju, našu delegaciju primio je
načelnik Općine Bužim Mirsad Šahinović. Gospodin
Šahinović nam je predstavio Općinu Bužim,
dosadašnja postig-nuća i planove za budućnost.
Dogovorili smo konkretne oblike suradnje između
Bužima i Bošnjačke zajednice PGŽ.
....a neki da se dive Plivinim vodopadima
BROJ 17
36 BOŠNJAČKI GLAS
Kiša je stala kad smo došli u Bosansku Krupu, grad na rijeci Uni, kraj koje smo i spavali.
Osvježenje nad Unom
Pred polazak ka Bužimu
U spomen sobi 505 slavne brigade Armije BiH
Na mezaru Komadanta Izeta Nanića
Naš vodič kroz Bužim
i okolicu bio je gospodin Sead Emrić, slikar,
dobar
poznavatelj
lokalne
povijesti.
Gospodin Emrić odveo
nas je na stari grad
Bužim, grad burne sudbine, prvotno sagrađen
da brani Ugarsku i
Hrvatsku od Bosne i
BROJ 17
njezinih kraljeva, a
kasnije, od sredine petnaestog stoljeća, kada
ovi krajevi postadoše
dijelom
osmanske
carevine,
bosanskog pašaluka i Bosne,
postao je krajiški,
pogranični grad između
velikih carevina.
Grad su i razorili Turci,
nakon ugušenja jedne od
brojnih buna Krajišnika
protiv sultanskih reformi, a danas, kada je
proglašen nacionalnim
spomenikom u Bosni,
jer je građen po renesansnim nacrtima i
jedini je renesansni
srdnjevjekovni grad u
Bosni, pristupa se nje-
govoj obnovi. Predivan
je pogled sa starog
bužimskog grada na
Bužim i okolicu.
Da bi umirio Krajišnike
nakon slamanja jedne
od njihovih buna, 1835.
godine sagradi tadašnji
paša u Bužimu drvenu
džamiju, najveću drvenu džamiju u Bosni a
BOŠNJAČKI GLAS
37
Bužimska veduta
Uspon na Hrnjičinu kulu
Na kuli
BROJ 17
38 BOŠNJAČKI GLAS
Iz naše baštine
načaj autohtone za razvoj
bosanskohercegovačke kulturne baštine po prvi put je
potvrđen stalne muzejske u Art Kući
Sevdaha. Inicijativu za obnovu Velikih
Daira (lokaliteta gdje je smještena
Art Kuca Sevdaha), koje su uništene
tokom opsade Sarajeva u periodu '9295', pokrenulo je Ministarstvo kulture i
sporta Kantona Sarajevo i Ministar Emir
Hadžihafizbegović. Rekonstrukcija
ovog zahtjevnog objekta trajala je
punih osam mjeseci,da bi 08.05.2008.
godine Kuća Sevdaha bila zvanično
otvorena u sklopu manifestacije Dani
Kantona Sarajevo 2008. Art Kuca
Z
Sevdaha nalazi se u samom srcu
sarajevske Baščaršije i raspolaže sa
ukupno 270 m2 zatvorenog prostora
i unutrašnjim centralnim dvorištem,
površine 144 m2. Sve ovo predstavlja jedinstvenu kompoziciju i ambijentalnu cjelinu. Unutrašnji prostor je
osmišljen tako da ima protok kroz
historijski prikaz razvoja sevdaha,od
njegovih početaka, pa do suvremenih
sadržaje, poput multimedijalnih prostora posvećenih autorima, interpretatorima i velikanima sevdalinke. Dio
prostora je planiran za organiziranje
tematskih,
naučnih i stručnih skupova posvećenih
sevdalinci, a u svakoj od tematskih
soba osiguran je multimedijalni,
audio-vizualni sadržaj u kojem se
mogu preslušavati sevdalinke i gledati video sadržaji vezani uz sevdah. U dijelu prostora ove Art kuće
smješteni su biblioteka i knjižara, u
kojima se nalazi arhivska građa i
publicistika koja ce svojim sadržajima
ponuditi historijski prikaz razvoja
bosanskohercegovačke sevdalinke.
Eksponati postavke kreću se do osvojenih nagrada, muzičkih instrumenata,
dvojezičnih zapisa o svakom eksponatu, plakata, arhiva i slično. Svim ovim
sadržajima je dodana i Sevdah Kahva
- prostor gdje se može sjesti popiti prava bosanska kahva. Osnovni
zadatak ovog kapitalnog projekta je
očuvanje jednog značajnog dijela
kulturne tradicija Bosne i Hercegovine
kroz vizualizaciju sevdalinke i multimedijalnu prezentaciju njene osobenosti. Poznata je činjenica da je
bosanskohercegovačka sevdalinka,i
stoljetno historijskom usponu dostigla najsavršeniji umjetnički izraz
i da su njeni autori i interpretatori
nezaobilazan faktor kulturnog identiteta ovih prostora. Zbog toga ce Art
Kuća Sevdaha nesumnjivo biti mjesto
posvećeno sevdalinci i u njoj ce se
naći sve osobenosti vezane za ovaj
literarni i muzički izraz.
Velike Daire
aira je arapska riječ, u
leksičkom smislu znaci
krug, kružnica, a u turskoj
građevnoj umjetnosti označava
poseban pristup trgovačkih magaza (robhin skladista) oko jednog dvorišta, s jednim krovom i
s jednim, zajedničkim ulazom u
ulice u dvorište. Magaze u dair
locirane su oko manjeg ili većeg
centralnog dvorišta,one, prema
tome, dvorište okružuje, pa upravo odatle i ime takvom skladištu.
Takvih objekata bilo je u Bosni i
Hercegovini jedino u Sarajevu. Da
li su ti spomenici nešto naročito,
sarajevsko, nepoznato je, ali, bez
obzira na to, oni već i zbog svoje
građevinske specifičnosti i malobrojnosti zaslužuju posebnu pažnju
i arhitekta i kulturnog historičara.
Bitni sastavni dio daira su magaze
(koje susrećemo gotovo redovito
i uz sve orijentalne dućane), nanizane oko zajedničkog dvorišta.
D
BROJ 17
To je dvorište pravilan četverokut
(kvadrat ili pravugaonik), opasano
visokim zidom dok su sve magaze po dairama uvijek prizemne
sa jedno vodnim kvarom. Jedino
se razlikuju magaze u uglovima
dvorišta smještajem prozora iznad
vrata,koja su koso postavljena,dok
su kod ostalih magaza prozori
sa strana vrata.To je iz razloga
sto magaze u uglu dvorišta imaju
samo nekoliko lica koliko zahtijevaju vrata. Svi magazni prozori
okrenuti su u dvorište. U dairu se
ulazi kroz velika, na svod građena
vrata, kroz koja je mogao lako
ući konj pod tovarom. Vrata su
gvozdena dvokrilna, dok su od
svih magaza u dairama bila vrata
s jednim krilom. Dvorište je malo
nagnuto prema sredini, i odavde
je vodio mali kanal ispod vrata
daire, kojim je otjecala kišnica.
Visoki zid s ulične strane daire bio
je brana od vatre.
Koliko je poznato, u Sarajevu je
bilo pet daira. Toliko ih je bilo do
1870., tj. do velikog pozara. Sve
su nastale u XVIII stoljeću, nakon
velikog i najkatastrofalnijeg požara
od 1697. god. Hadzimuratovića
BOŠNJAČKI GLAS
39
Iz naše sehare
SEVDALINKA
Pripremio:Adem Smajić
T
ip zajedničke - muške i
ženske pjesme obrazuje
sevdalinke. To su pjesme
ljubavnog sadržaja i istančanih
osjećaja, koje se pjevaju u
veselim i u tužnim prigodama,
uz instrument ili bez njega, solo
ili zboru. Sevdalinka ima svoju
melodiju (kajdu), a sve zajedno posjeduju vlastiti folkorni
elemenat i orjentalni izražajni
kolirit. Lepršava i mjestimično
istančana, maštom bogata,
intimna i ponekad na izgled vrlo
čulna, puna duhovno uzdignutih naglasaka, ova lirska poezija
je tipična za bosansko narodno
stvaralaštvo. Prave
sevdalinke su profinjene i diskretne:
u njima nema frivolnosti. Uz
ljubavna raspoloženja izražavaju
estetska, vjerska, domoljubna,
društvena i etička osjećanja.
Djelomično daju oduška mašti,
one su u osnovi realistične.
Motivi su uzeti iz svakodnevne
Kraj dućana
Ahme Bazrđana
Što sam mlada!
Ne bi li se vodice napio,
Ja bih znala, gdje bih izvirala;
Ne bi 'l mene u vodi popio,
Kraj dućana Ahme bazarđana,
Ne bi li mu na srce panula
Da sam voda hladna,
Ne bi' l Ahmi žeđa dodijala,
na srcu ranu načinila.
ljudske zbilje.
Na sevdalinku se mogu dobro
primijeniti riječi
Krešimira
Georgijevića, da sklad stila i
sadržaja u južnoslavenskim lirskim pučkim pjesmama dolazi
otuda, - «što se one rađaju u
trenutnoj situaciji».
Sevdalinke su najjače živo
svjedočanstvo dubokog emocionalnog života naroda Bosne i
Hercegovine. U sevdalinkama je
sadržana starodrevna pjevačka
tehnika i umijeće s raznim
oblicima popijevke i tonaliteta.
Ludving Kuba je ustanovio, da
su u sevdalinkama zastupljene
tri glazbene osnove više od
onih, kojima se u prosjeku služi
narodna glazba drugih evropskih naroda. -Hamid Dizidar,
sevdalinka. Izbor iz bosanskohercegovačke narodne lirike,
Sarajevo 1944.g.
Pravilna interpretacija sevdalinke zahtjeva pored dobrog glasa
još posebnu tehničku spremu
i osjećaj, te se zato njegovanju vokalne glazbe u Bosni i
Hercegovini stoljećima poklanjala velika pažnja. Kultura glasa
i sklada njegovana je i zbog
vjerskih potreba (radi pravilnog
psalmodiranja Kur'ana, pjevanja
mevluda i drugih pobožnih pjesama te za kantorsku izobrazbu
mujezina). Za muziku sevdalinke kaže Vladimir Dvorniković,
da je daleko dublja i moćnija
od evropske glazbene armature, kojom se služe domaći i
strani glazbenici. U posljednje
vrijeme ova muzika je svratila
na se pažnju i stranih krugova.
Tako je s velikim naklonošću i
zanimanjem primljeno u Europi
izvođenje sevdalinke «Kad ja
pođoh na Bendbašu» -u uspjelom njemačkom filmu «Die letzte Brucke».
Salih Mešić i njegova zbirka pjesma «Sa gornjeg čardaka»,
Tešanj, 1976.g.
U kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine mnogostruko značajan
Tešanj dao je jednog vrijednog sakupljača narodnih umotvorina,
Saliha Mešića(1889-1945), koji je bilježio različite oblike tradicionalne usmene književnosti u Tešnju i okolici početkom ovog
stoljeća.
Sačuvana je, doduše, samo jedna zbirka sa 314 pjesama,
i to lirskih, balada i romansi, ali je vrlo vjerovatno da je
Mešić sakupljao i druge priče, kao što se razabire iz njegova
članka «O narodnim motivima iz Bosne», objavljenog 1940.g.u
«Hrvatskom dnevniku». Na samom početku članka Mešić, naime,
kaže: »Još kao đak, pred kojih 35 godina, počeo sam sakupljati
narodne motive u mojem rodnom mjestu Tešnju i okolici. Pri
tome sam naročitu pažnju obratio sakupljanju muslimanskih
ženskih pjesama (romance,balade,pripovijetke), te muslimanskih junačkih pjesama. Sakupljao sam i priče, kao i ostale narodne umotvorine».
U citiranom članku Mešić navodi da je u razdoblju od desetak
godina sakupio oko 4oo pjesama. Najviše pjesama zabilježio je
Mešić od svoje majke Dilfe te od kazivačice Bademe Koralić i
BROJ 17
40 BOŠNJAČKI GLAS
Azre Pobrić, koje su vjerovatno stanovale u Hrvatinovićima
pokraj Tešnja. «To moje sabiranje trajalo je, u manjim ili većim
razmacima, kojih desetak godina, i za to vrijeme sakupio sam
među ostalim oko 400 muslimanskih ženskih pjesama razne
građe. Naručito sam ih mnogo
sakupio
u Hrvatinovićima,
predgrađu Tešnja, gdje je
nekad (vjerovatno početkom 15
stoljeća) bilo sjedište kadije,
kada Tešanj nije ni postojao.»
Mešićev sakupljački rad pada
u vrijeme izlaženja časopisa
«Bosanska vila» , «Behar» i
«Gajret», koji su svoje stranice
rado ispunjavali narodnim umot-
Tešanu gradu,
moj veliki jadu
Tešanj gradu,moj veliki jadu,
di u tebi moj alkatmer raste!
Trgaću ga,ako mi ga dadu,
kupiću ga,ako ga prodadu!
Ako mi ga i tako ne dadu,
ja ću ići na najviše brdo,
pa ću brdo suzam, pokapati,
i sevdahom svijet opasati,
a uzdahom maglu naćerati,
a jadom ću Tešanj zapaliti:
neka gore svi redom dućani,
i mejhane,di se vino pije!
BROJ 17
vorinama, kako su u ono vrijeme
općenito obilježavali različiti
oblici usmene književnosti lirske pjesme, balade, romanse,
epske pjesme, pripovijetke,
poslovice, zagonetke i drugo.
Kopija zbirke nalazi se u
Narodnoj biblioteci «Hamid
Dizidar» u Tešnju. Za upoznavanje javnosti sa ovom zbirkom
zaslužan je tešanjski bibliofil i
bibliograf Mustafa Ćeman, koji
je praveći bibliografiju radova o
Tešnju otkrio Mešićeve članke u
«Hrvatskom dnevniku» iz 1940.
g. i ukazao na potrebu da se ova
zbirka objavi.
Razboli se
Dževahir Emina
Razboli se dževahir Emina,
A prid bajram
na četrna'st dana.
Pita babo dževahir Eminu:
«Šta ću, šćeri,
tebi bajramluka?»
Odgovara dževahir Emina:
«U mene su gotove haljine:
dva aršina precrne zemljice,
šest aršina bijelih ćefina!»
Ne bi' l Ahmi žeđa dodijala,
na srcu ranu načinila.
To izusti, pa dušicu pusti,
I umrije, žalostan joj babo!
Mila majko,
ženi mene
mlada
Mila majko,
ženi mene mlada,
Dok me nije obuzela brada,
Sad su cure vrlo hašarije,
Kada vide bradata junaka:
»Nuto, vidi torbe
na samaru!»
A kad vide brkata junaka:
»Nuto,vidi puha iz oraha!«
BOŠNJAČKI GLAS
41
Pogledi
Islam i kamata
Piše: Adem Smajić
Kur,an o kamati u sure al-Bakara
kaže:
275. aje ,,Oni koji se kamatom
bave dići će se kao što će se dići
onaj koga je dodirom šejtan (sotona) izbezumio, zato što su govorili:
«Kamata je isto što i trgovina» .
«A Allah je dozvolio trgovinu,a
zabranio kamatu. Onome do koga
dopre pouka Gospodara njegovapa se okani, njegovo je ono što je
prije stekao, njegov slučaj će Allah
riješavati; a oni koji opet to učinebiće stanovnici džehennema,u
njemu će vječno ostati».
276. aje. «Allah uništava kamatu, a
unapređuje milosrđa. Allah ne voli
nijednog nevjernika, grješnika».
277. aje. «One koji vjeruju i čine
dobra djela i molitvu (namaz)
obavljaju i zekat daju čeka nagrada
kod Gospodara njihova, i ničega se
oni neće bojati i ni nad čim oni
neće tugovati».
278. aje. «O vjernici, bojte se
Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici».
279. aje. «Ako ne učinite, eto vam
onda, nek znate, rat vam je od
Allaha i Poslanika Njegova! A ako
se pokajete, ostat će vam glavnice
imetka vaših, nećete nikoga
oštetiti, niti ćete oštećeni biti».
280. aje. «A ako je u nevolji, onda
pričekajte dok ne bude imao; a
još vam je bolje, nek znate,da dug
poklonite».
281. aje »I bojte se Dana kad ćete
se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti,
-nikome krivo neće učinjeno biti».
(Kur,an s prevodom, preveo-Besim
Korkut)
Šta kaže vjerovjesnik Muhammed
alejhisselam o kamati:
«Četvorici ljudi Allah neće dozvoliti da uđu u Džennet, niti će im
dati da okuse džennetske blagodati:-notornom pijanici-, -korisniku kamate-, onom koji bespravno
troši imovinu siročadi, i –onom
koji je neposlušan prema svojim
roditeljima».
«Čuvajte se sedam zala, koji
upropašćuju onoga ko ih čini: širka(pripisivanje Bogu druga)-sihira (vračanje i proricanje)-, ubijanje na pravdi Boga-, -kamate, -oni koji troše imetak(siročeta)-,
-bježanje sa bojnog polja, i-potvore za blud pobožne i čestite
muslimanke».
«Svaka se pozajmica ubraja u sadaku. Ali pozajmica iz koje se izvlači
kakva materijalna korist,ubraja
se u kamatu (a kamata je strogo
zabranjena)».
«Neka Allah prokune:-onoga
ko uzima kamatu-, -onoga koji
je omogućava-, -svjedoke koji
sudjeluju u svjedočenju-, pisare(kamate). Svi su oni sudionici i podjednako odgovorni u
tom velikom grijehu».
«Doći će vrijeme kada nitko od
ljudi neće odbijati da uzme kamatu, a ako je i ne bude uzimao,
njena će ga prašina dotaknuti (tj.
bit će žirant, svjedok i sl.)».
«Ko god je pokušao da kamatom
uveća svoju imovinu, ona mu je na
kraju, propala».
«Narod koji posluje s kamatom,
nastradat će od gladi; a narod u
kojem se ukorijenilo podmićivanje,
bit će obuzet strahom».
Kur,an i hadis energično zabranjuje svaku vrstu lihvarstva odnosno kamate, smatra je najgorom
vrstom eksploatacije moćnog nad
sirotinjom i onima koji su ovisni i
ugroženi. Kamata kao rabota dosta
je stara i seže daleko u povijest,
zato je uvijek bila vrlo delikatna i
komplicirana kroz povijest kao i
danas, i stvara velike različitosti
među ljudima u pogledu bogatstva te ljude dehumanizira, udaljava jedne od drugih i stvara kastu
bogatih i enormni broj siromašnih
te ekonomskih ovisnika od malog
broja moćnika, koji svoj kapital uvećavaju na beskrupulozan
način. Kamatarenje kao sredstvo
zabranjeno je u svim nebeskim
knjigama,u Judaizmu, Kršćanstvu
a evo iz ovih spomenutih Kur,anski
ajeta i hadisa, islam najenergičnije
to zabranjuje, osuđuje i društvo
koje kamatari,mora kad-tad pasti
u neizbježnu moralnu i socijalnu
krizu iza koje slijedi katastrofa,
pa čak i ratovi. KAMATA JE
KAO MORA KROZ VJEKOVE
PRITISKIVALA
I
MUČILA
ČOVJEČANSTVO, jer ona u
raznim sistemima i režimima
predstavljala je sredstvo na i grublje eksploatacije. Najkobnije je
što određenim institucijama i
izvjesnoj grupi ljudi ,koji inače
nemaju nikakvih moralno-etičkih
vrijednosti da određuju i usmjeravaju u svim granama ljudskog
života, iskorištavanje na nehuman
način, na račun bijede i drugih,i
drugo,što taj i tako stečeni prihod još više omogućuje vlasnicima
kapitala da pojačaju svoju eksploataciju i svoj utjecaj u društvu.
Ovaj neradni dohodak kao
oblik vrlo grube eksploatacije i
nepoštene zarade ima neobično
štetne posljedice u formiranju
ličnosti čovjeka. Tako se formira
posebna klasa bogatih koji ne
rade a imaju na račun siromašnih
i onih koji su prisiljeni da posude,
i tako padaju u još veću eko-
BROJ 17
42 BOŠNJAČKI GLAS
nomsku ovisnost i siromaštvo,
na takav način formira se parazitski tip određenih koji žele da
žive na račun drugih. Takva kasta
(kamatara) orjentira se na lične
egoističke interese, zatvaraju se u
krug sebičnih matrijalnih potreba.
To je degradacija čovjeka, koja ga
vraća nazad na razinu životinje,
koja zna samo za svoj materijalni interes, jer čovjeka humanost,
ljudskost, potreba pomaganja,
moralno ga uzdiže od životinjskih
strasti.
Kamata je, prema islamskom
učenju, očiti oblik eksploatacije.
Uzimanje kamata, naime, davanje
zajma uz kamate sadrži u sebi punu
negaciju najplemenitijeg ljudskog
elementa u čovjeku, negaciju onog
što čovjeka čini čovjekom, onog
što ga povezuje sa drugim, i što
ga čini društvenim bićem. Čovjek
ostvaruje pozitivne vrline ako je
spreman da se žrtvuje za drugoga. Ako određene mjere nemaju
svoje moralno-etičke osnove u
duši ljudi, ako one nisu adekvatan
odraz misli i osjećanja čovjeka,
one će zacijelo ostati mrtvo slovo
bez ikakvog sadržaja.
«Problem kamata u praktičnom
životu muslimana postavio se
mnogo ranije i postao vrlo aktualan. U svom novijem buđenju
oni su se odmah susreli s ovim
problemom. Čitav suvremeni ekonomski život počiva na sistemu
banaka. Privredni život u islamskim zemljama odvijao se pod
direktnim utjecajem zapadnoevropskih zemalja koje su držale
mnoge narode pod svojom
kolonijalističkom upravom u toku
više vjekova. U periodu oslobođenja
i jačeg privrednog industrijskog
i društvenog poleta, privreda u
islamskim zemljama nije se mogla
odvojiti od svjetske privrede.
Ona se morala u nju integrirati i
počivati na istoj osnovi. Ulema se
našla pred gotovim činom. Život je
bio mnogo brži od nje. Nametnuo
je probleme za koje ulema nije
pronašla islamska rješenja. Život
je u svim oblastima i u islamskim
zemljama morao krenuti naprijed.
Muslimani više, zaista, nisu mogli
čekati. Nagomilani problemi ekonomskog, društvenog i političkog
života morali su se kako teko
rješavati. Budući da nisu imali
vlastitih rješenja, koja bi odgovarala njihovoj tradiciji, moralnoetičkim shvaćanjima i duhovnim
vrijednostima, a život nije mogao
čekati, nije mogao mirovati, bili su
prisiljeni uzeti tuđa rješenja, i ako
neka od njih potpuno odudaraju
od njihovih tradicija i uvjerenja,
kao što je kamata, koja potpuno
odgovara evropskom shvaćanju i
načinu života. Evropa se, kao što
je poznato, u svom suvremenom
razvoju orijentirala isključivo na
materiju. Kapitalizam je bio nužan
rezultat takve orijentacije».
Zaključak:
1. Uzimanje kamata u bilo kom
vidu, najstrože je zabranjeno i ne
može se dozvoliti ni u kom slučaju,
pa ni u slučaju nužde;
2. Davanje kamata je, isto tako,
zabranjeno.
Uzvišeni Gospodar uništava
plodove kamata a umnožava
plodove nesebičnog i humanog
međusobnog pomaganja (sadake).
Nazire se i svjedoci smo urušavanja
mnogih giganata koji su utemeljeni na plodovima kamata,pa čak i
nekih bankarskih sustava u nekim
zemljama. Svjedoci smo nedavne
eksplozije na platformi nafte u
Meksičkom zaljevu (moru), pogibija desetine stručnjaka, izlijevanje
nafte u more koji još traje. Ekološka
katastrofa, uništenje flore i svega
živog u moru, opasnost koja prijeti
čovječanstvu. Ljudi mnogo hoće,
traže, eksploatiraju. Pritom ne
poštuju prirodu. A priroda kada
se rasrdi, onda prijeti opasnost
ljudskom rodu.
Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i
studenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
uključimo se u akciju
»Odričem se jedne kave u korist naših najboljih
učenika i studenata«
Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i
ugradimo svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još
bolje, trajnim nalogom u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u
Zagrebačkoj banci broj:
2360000 – 1101896707
BROJ 17
BOŠNJAČKI GLAS
43
Pogledi
Pripremio:Adem ef.Smajić
Islam i tolerancija
K
ur'an po svome sadržaju i
učenju isključuje vjerski
fanatizam, nasilje, nepravdu, eksploataciju, poniženje,
neravnopravnu
raspodjelu,
ugrožavanje sloboda, maksimalno štiti nemoćne i slabe.
Vjera socijalna ne prenoći, a
da ne pomogneš susjeda ako
je gladan, bolestan, a da ga ne
upitaš i da mu pomogneš ako
možeš. Maksimalno poštuje i
uvažava vjerske slobode, vjerska
snošljivost i sloboda savjesti. Sva
ova moralna načela su neiscrpna
snaga i moć Božanske riječi, a u
cilju jačanja čovjeka spiritualno, te povezivanja čovjeka sa
čovjekom kao društvenim bićem
i njegovim uzdizanjem iznad
primitivizma i amoralnih poriva
koje u čovjeku aktivira prokleti
šejtan (sotona).
Kur'an Sveta Božja knjiga i
uputa onima koji su to učenje
prihvatili i odabrali kao svjetonazor, slijeđenja i prakticiranja, o tome govori. Kur'an
je najbolja odbrana svoga
Božanskog učenja i riječi od
onoga što mu drugi nepravedno
i zlonamjerno imputiraju ili tendenciozno i pogrešno komentiraju i pripisuju. A On je čist
od toga. Evo spomenut ćemo
samo nekoliko Kur'anskih ajeta
koja govore o vjerskoj toleranciji, snošljivosti, te povezivanju
čovjeka sa čovjekom, te slobodi
savjesti:
«U vjeri ne smije sile biti
(prisiljavanja). Doista put spasa
i istine jasno se razlikuje od
puta zablude.» (Kur'an, II:256
ajet)
To je temeljni princip kada je
riječ o vjerovanju gdje nema
prisile kod izbora prepušteno
je svakoj osobi ponaosob da
individualno odluči, prihvati sli-
jedi ili da odbije. Ovaj temeljni
princip upotpunjen i objašnjen
je na više od pedeset mjesta u
Kur'anu.
«Da je Bog htio, svi bi ljudi bili
jedne vjere. Pa zar ćeš ti, moj
poslaniče(Muhammede), siliti
ljude da prime Islam?» ( Kur'an,
X:99).
«Tvoj je zadatak da blagom i
ubjedljivom riječu pozoveš ljude
u pravu vjeru. Ti nisi poslan
da ljudima činiš silu.»(Kur'an,
LXXXVIII:21-22)
«Mi smo ljudima pokazali pravi
put. Oni koji su Bogu zahvalni
tim će putem ići. Oni koji to ne
učine, ostaće u zabludi.»(Kur'an,
LXXVI:3)
«Vaš je Bog samo Jedan, osim
Njega nema drugog Boga. On
je blag i milosrdan.» (Kur'an,
II:164)
«O moj, poslaniče! Reci vjernima da budu pažljivi spram
onih koji iz neznanja ne misle
na život poslije smrti, na dan
u kome će svaka duša biti
nagrađena ili kažnjena prema
onome kako je zaslužila. Ko
radi dobro, radi za sebe, ko
zlo čini čini ga sebi. Svi na
kraju vraćaju se Bogu.»(Kur'an,
XLV:14-15)
«Muslimani, Jevreji, sabejci
i hrišćani, svi koji vjeruju u
Boga i Sudnji dan i čine dobra
djela, biće spašeni i za njih
neće biti straha, poniženja ni
muka.»(Kur'an, V:72)
«Pozivaj ljude, o moj poslaniče,
na pravi put mudrošću i blagim
opomenama. Raspravljaj
s njima onako kako je najljepše.»
(Kur'an, XVI:125)
«Mi smo tebi, Muhammede, pos-
lali Kur'an da kažeš svima ljudima istinu. Ko primi ovu istinu,
učiniće sebi dobro, ko je odbaci, zalutao je na svoju štetu. Ti
nisi poslan da im istinu silom
nametneš.»(Kur'an, XXXIX:41)
«Mi smo poslali Tevrat(Tora) da
ljude uputi pravim putem i da ih
prosvjetlimo. Poslanici potpuno
predani Božjoj volji, sudili su
po njemu, Jevrejima, Rabineri
i njihovi naučnici upravljali su
narodom jevrejskim po ovim
propisima.»(Kur'an, V:47)
«U potvrdu toga mi smo docnije
poslali Isaa, sina Mejremina i
dali mu Indžil, buktinju vjere,
pečat na istine Starog zavjeta.
Indžil je putokaz za one koji se
Boga boje.»(Kur'an, V:49).
«Da je Bog htio, on bi vas sve
učinio pripadnicima jedne nacije i pristalicama jedne religije,
ali Njegova je volja bila da vidi,
hoćete li se pokoriti Njegovim
naređenjima.
Nadmećite
se dakle u dobrim djelima i
radu za opće dobro. Svi će
te se Bogu vratiti, i onda će
vam biti jasno u čemu ste se
razmimoišli.»(Kur'an, V:51).
Ovo je široka lepeza vjerske
tolerancije i humana ideja vjerske snošljivosti konsekventno je
provedena kroz cio Kur'an, tako
je Muhammed a.s., zadnji vjerovjesnik cijelog života radio i
postupao. Ovo je najbolji primjer u povijesti čovječanstva,
najljepšeg i eklatantnog primjera vjerske snošljivosti. Život
vjerovijesnika Muhammed a.s.,
je najbolji primjer za svakog
sljedbenika islamskog učenja,
kako se treba ponašati, slijediti,
vjerovati, prakticirati, komunicirati s drugima, te se ponašati
u društvu i svojoj familiji.
BROJ 17
44 BOŠNJAČKI GLAS
Putovanja...
Piše i fotografira:
Mira Pavlaković
Mexico City,
grad velikih kontrasta
Poslije dvanaestosatnog leta slijećemo u glavni grad Estados Unidos de Mexico, Mexico City, ili skraćeno
DF (Districto Federal). Meksiko ima 32 savezne države i jedan savezni distrikt, koji odgovara području
glavnog grada. Grad je ogroman, gledajući prema obzorju ne vidi mu se kraj. Meksikanci ne znaju
točan podatak o broju stanovnika glavnog grada, oficijelni podaci govore o 25 milijuna stanovnika,
neoficijelni o 30 milijuna i više. U svakom slučaju Mexico City i Tokio su dva najveća grada na svijetu.
U glavnom gradu živi više od ¼ ukupnog stanovništva Meksika, a ima ih cca 100 milijuna. Svaki dan u
glavni grad dolaze novi stanovnici, uglavnom ljudi sa sela koji se nadaju da će u gradu pronaći posao i
ako budu imali sreće dobiti glavni zgoditak na Lotería National (narodna lutrija). Oni žive u predgrađu,
u divljim naseljima, tkz. favelama. Tu se živi u neljudskim uvjetima, bez vode, struje, kanalizacije,
u kućicama sklepanim od lima. Možete zamisliti kako je u njima boraviti kada se temperatura digne
iznad 30ºC. Mexiko City je grad kriminala, svake 3 minute događa se ubojstvo ili oružana pljačka.
K
ompletno putovanje odvijalo se u znaku brojeva
6; 7; 8. Buđenje u 6,
doručak u 7, polazak u 8 sati.
Temperature su vrlo visoke, zato
je poželjno što više obići ujutro,
dok je temperatura koliko toliko podnošljiva. Nalazimo se
na nadmorskoj visini 2242 m,
temperatura je visoka, ali je
zrak srećom suh. Kada krenemo
prema istoku klima će se mijenjati od subtropske do tropske,
visokoj temperaturi pridružit će
se i velika vlaga.
U glavnom gradu turisti obično
obilaze Centro Historico, najstariji dio grada sa najvrednijim kulturno - povijesnim spomenicima. Današnji Mexico City
izgrađen je na mjestu astečkog
grada Tenochtitlána. Hernán
Cortés, španjolski konkvistador, sravnio je sa zemljom
astečku prijestolnicu, jer nije
mogao podnijeti činjenicu da
su astečki hramovi viši od katedrale u Sevilli. Postoji legenda koja govori zašto su Asteci
baš na ovom mjestu izgradili
svoj grad. Oni su bili nomadsko
pleme koje je stoljećima tražilo
mjesto na kojem bi se skrasilo.
Kada su došli na obale jezera
Texcoco ugledali su na kaktusu
orla koji proždire zmiju. Znali
BROJ 17
su da su stigli na pravo mjesto
i počeli su graditi grad. Ono
što su Asteci vidjeli bilo je za
njih puno simbolike: zmija kao
simbol plodnosti i zemlje, kaktus simbol zemlje i hrane, a
orao simbol zraka i slobode.
Zmija, kaktus i orao nalaze se
danas na meksičkoj zastavi.
Ostaci astečkih plutajućih
vrtova postoje i danas u dijelu
grada koji se zove Xochimilco.
To je mjesto gdje vikendom
vole dolaziti meksičke obitelji,
voze se šarenim čamcima po
kanalima, uživaju u domaćoj
hrani, marijači glazbi i dobrom
društvu.
U samom srcu starog dijela grada
nalazi se Zócalo (glavni trg), on
je po veličini drugi trg na svijetu. Danju je prepun vojske
i policije, te relativno siguran, no uvečer vojska i policija
odlazi, a ovdje se sakupljaju
najrazličitije grupe ljudi, često
izbijaju neredi, jer se grupe
koje demonstriraju vrlo često
sukobe. Osim toga Trg je noću
slabo osvijetljen, što za pametnog turistu znači - zabranjena
zona. Na Trgu se odvijaju vojne
parade, koncerti, različite proslave. Svaki dan, točno u 17
sati vojnici provode ceremoniju
spuštanja meksičke zastave. Na
sjevernoj strani Zócala nalazi se veličanstvena i ogromna
Katedrala Metropolitana. To
je najveća crkva izgrađena na
američkom kontinentu. Njezine
dimenzije su impozantne:
dužina 100 m, širina 46 m,
5 glavnih brodova, 14 kapela.
Gradnja je trajala preko tri
stoljeća, tako da se prepliću
stilovi od španjolske renesanse
do francuskog neoklasicizma.
Uz katedralu stoji Sagrario
Metropolitano iz 18. st.
Na istočnoj strani Zócala nalazi se Predsjednička palača, a
u njoj prekrasni murali Diega
Rivere, koji su poznati pod
nazivom "Meksiko kroz stoljeća".
Na ovim muralima je Rivera
radio, s prekidima, više od 25
godina. Prikazana je meksička
povijest od predkolumbovskih
vremena do borbe za nezavisnost. Pošto je Rivera bio marksista na muralu je mjesto dobio
Karl Marx, koji rukom pokazuje
smjer u bolju budućnost. Pozadi
Sagraria nalazi se Templo Mayor
(Stari hram). Kada se gradio
metro u glavnom gradu otkopani
su temelji astečkih hramova,
koje su srušili Španjolci, tako je
dobiven vrlo interesantan sraz
astečke i kolonijalne arhitekture na rubu Zócala.
BOŠNJAČKI GLAS
Imamo prve prave kontakte s Meksikancima,
većina od njih su mestici (mješanci Indijanaca
i bijelaca), statistike kažu da ih ima
oko 70 % od ukupnog
stanovništva. Legenda
kaže da je Hernán
Cortés po iskrcavanju na meksičko tlo
imao prevoditeljicu i
ljubavnicu Indijanku
La Malinche. Poslije
9 mjeseci rodio se
prvi mestik. Od zgodnih žena i muškaraca
iz meksičkih sapunica
nema niti traga, oni
su u svojim vilama u
bogatim
četvrtima,
kao što su Polanco ili
Chapultepec. Ljudi su
prijazni i znatiželjni.
Meksikanci, kad ih
usporedim s Kubancima
nisu lijep narod, a i
temperament im je
drugačiji. Kubanci su
većim dijelom mulati (mješanci crnaca i
bijelaca), imaju lijepe
crte lica, a u sebi nose
ritam i vruću krv svojih afričkih predaka.
Meksikanci su, naprotiv, sjetan narod, iz
njih izbija neka čudna
tuga. Da li je to zato
što su u vlastitoj zemlji građani petog reda,
to se naročito odnosi
na Indijance, prastanovnike ove velike
zemlje, kojih ima oko
10 milijuna.
Veselim se posjetu
Antropološkom muzeju. Otvoren je 1964.
godine i jedan od
najboljih na svijetu.
Eksponati su izloženi u
12 dvorana u prizemlju i prvom katu. Tu
se može vidjeti i legendarni astečki kalendar. Nedjelja je pa ima
puno posjetilaca, čak
i školske djece koja
dolaze
organizirano.
U Parku ispred muzeja odvijaju se različiti
programi. Najviše su
mi se svidjeli voladores - ljudi ptice. U
davna vremena oni su
se bacali u dubinu u
čast proljetnih bogova
i plodnosti. Danas to
rade za turiste, a izgleda ovako: pet u narodne nošnje obučenih
Indijanaca penje se
na jarbol visok oko 30
m. Jedan Indijanac
svira flautu, na njegov
znak ostala četvorica,
pričvršćena za užad,
bacaju se naglavačke,
vrte se uokrug, dok se
na spuste na zemlju. U
pravilu bi trebalo biti
13 bacanja, to ukupno
daje magični broj 52,
što asocira na kalendar
iz predšpanjolskog vremena.
Iz
glavnog
grada
45
odlazimo u pravcu
Teotihuacána, to je prvo
arheološko nalazište
koje ćemo posjetiti na
našem putu. Nalazi se
pedesetak kilometara
udaljeno od glavnog
grada. Grad je nastao u 4. stoljeću prije
Krista, ali se ne zna
tko ga je gradio, jer taj
narod nije poznavao
pismo.
Nalazištem
dominira
Sunčeva
piramida, građevina
visoka, 63 metra. Na
vrh se može doći stepenicama, koje su vrlo
strme iako se ne čini
tako. S vrha piramide
puca pogled na kompletno nalazište. U ovu
piramidu je ugrađeno
2,5 milijuna tona zemlje i kamena u vrijeme
kada se nije poznavao
kotač, a životinje se
nisu koristile za vuču.
Nevjerojatno, zar ne?
Gradnja je trajala oko
BROJ 17
46 BOŠNJAČKI GLAS
pokvare putovanje već
na samom početku.
20 godina. Na sjeveru
se uzdiže Mjesečeva
piramida, nešto je
niža, visoka je 45 m.
Slijedeća
poznata
građevina je Hram
Quetzalcóatl. Njegova
fasada ukrašena je
likovima pernate zmije
i boga kiše Tlaloca.
Nakon kratke konzultacije odustajemo od
penjanja na Sunčevu
piramidu, podne je,
temperatura je vrtoglavo visoka. Tražimo
BROJ 17
Danas imamo kasni ručak
u tipičnoj meksičkoj
kantini. Razočarana
sam, jer hrana uopće
nije ljuta, mada je
ukusna i raznolika. U
Meksiku se priprema
vrlo ljuta hrana, kako
bi se spriječio razvoj
bakterija, zbog visokih
temperatura.
Što
inače jedu Meksikanci?
Osnovne
namirnice
potječu još od Maya
i Asteca, poput kukuruza šećerca, chilija,
rajčica,
bundeva,
suncokreta,
avokada. Španjolci su izra-
tos, enchilada, tostadas i dr. Značajno mjesto zauzimaju umaci,
neki od najpoznatijih
su mole poblano, guacamole, salsa. Ako ste
ljubitelj voća i povrća
u Mexiku ćete doći na
svoje. Uživati možete u
ponudi tropskog voća;
mango, avokado, papaja, ananas. Od svih tih
egzotičnih vrsta voća
možete dobiti ukusan
sok koji će iscijediti
pred vama. Vrlo interesantan je okus tune,
ploda kaktusa.
Po obilasku Teotihuácana obilazimo baziliku koja je posvećena
zaštitnici
Meksika,
zito zdravoj prehrani
domorodaca donijeli
iz Europe svinjetinu,
rižu i ostale proizvode. Neizbježan sastojak meksičke kuhinje je tortilja, tanka
palačinka od kukuruznog brašna, koja se
puni različitim nadjevima, tako se dobivaju
jela pod različitim
nazivima: tacos, buri-
Djevici od Guadalupe.
Legenda kaže da se
tamnokožna Djevica
Marija
ukazala
Indijancu Juanu Diegu i
naložila mu da prenese
poruku biskupu da se
na tom mjestu izgradi
crkva. Kao dokaz ukazanja procvjetale su
ruže, koje je Indijanac
ponio biskupu u svom
ogrtaču. Kada je otvo-
hlad kojeg nigdje
nema i malo hladne
vode. U Meksiku se pije
isključivo buteljirana
voda, vodom iz vodovoda nije preporučljivo
niti prati zube. Veliki
hoteli imaju svoje
sisteme za filtriranje vode, ali nikad se
ne zna kada su filteri
promijenjeni.
Zato
je bolje ne izazivati sreću, treba piti
kupljenu vodu, šteta
da probavni problemi
BOŠNJAČKI GLAS
47
Zdravstveni kutak
Piše: Prim. dr. Ferid Latić
Suvremeni principi liječenja raka
(karcinoma) debelog crijeva
Rak debelog crijeva u Republici Hrvatskoj a i u svijetu je na drugom mjestu učestalosti među karcinomima
probavnog sustava,radi čega je Ministarstvo zdravstva 2010 godinu proglasilo godinom borbe protiv ove
ozbiljne bolesti i organizira «screening»(masovne) preglede rizične dobne skupine stanovnika,što ima za cilj
otkriti bolest u ranoj fazi i dati veće šanse novim bolesnicima za izlječenje.
Osnovne karakteristike
Prema
statističkim
podacima Zavoda za javno zdravstvo
učestalost raka debelog crijeva
iznosi 18 na 100 000 stanovnika,što
iznosi oko 900 novootkrivenih
slučajeva godišnje,a svake godine
umre oko 600 bolesnika. Pošto je
jako velika smrtnost u odnosu na
broj oboljelih oko 66%,a razlog za
to je kasno otkrivanje bolesti,kada
je bolest već dala komplikacije
ili čak i metastaze,cilj je pokušati
prevenirati bolest uklanjanjem
riziko faktora ili ako već bolest
postoji otkriti je u ranoj fazi.U prevenciji bolesti su važni takozvani
faktori rizika, a za debelo crijevo
su način prehrane,način života
i rada i nasljedni faktori. Danas
se sigurno zna da različiti rizični
faktori direktno utiču na nastanak
raka debelog crijeva uz još neke
nepoznate uzroke. Nabrojat ćemo
neke najčešće i najvažnije riziko
faktore:
Prehrana
Sa sigurnošću se može ustvrditi da je rak debelog crijeva
češći kod populacije koja se
pretežnohrane mesom, suhomesnatim proizvodima, masnoćama,
rafiniranim šećerima i koji puše
cigarete (nikotin). Rjeđe se javlja
kod populacije koja u ishrani više
koristi voće, povrće, žitarice, mlijeko i mliječne proizvode.
Dob
Rizična skupina su stariji od
50 godina, jer je 20 puta veća
učestalost nego kod mladih.
Nasljedni faktori
Dokazano da je prisutnost raka
debelog crijeva unutar trogeneracijske grupe znatno povećava
mogućnost oboljenja (obiteljski
rak).
Upalne i druge bolesti debelog
crijeva
Bolesnici koji imaju ulcerozni kolitis,
Chronovu bolest, polipe i vilozne
adenome češće obo-lijevaju
a familijarna polipoza crijeva se
danas smatra prekancerozom.
BROJ 17
48 BOŠNJAČKI GLAS
Dijagnoza
Obzirom da su poznati rizični
faktori a pravi uzrok bolesti još
nije dokazan,nemože se provesti
potpuna prevencija,već se može
ukloniti ili umanjiti djelovanje
rizičnih faktora.
Radi toga je taktika suvremenog
kirurškog liječenja usmjerena na
uklanjanje polipa i viloznih adenoma, te liječenje ulceroznog kolitisa
i Chronove bolesti. Najveća pažnja
se poklanja ranoj dijagnostici(det
ekciji)bolesti što ima za Cilj otkriti
bolest u ranoj (početnoj)fazi kada
je operativnim zahvatom moguće
postići i potpuno izlječenje. Radi
prevencije i rane dijagnostike trebalo bi pregledima podvrći sve
osobe koji imaju Indikator suspektnosti to jest simptome koji mogu
ukazati na postojanje bolesti a
naročito u populaciji starijoj od 50
godina a to su:
- osobe
sa
poremećajem
stolice(česti proljevi ili zatvori)
- osobe sa učestalim grčevima i
bolovima u trbuhu
- osobe sa krvarenjem iz debelog
crijeva
BROJ 17
- osobe sa gnojnom sekrecijom u
stolici
- osobe koje boluju od ulceroznog kolitisa više od 15 godina
- osobe koje duže boluju od
Chronove bolest
- osobe koje su imale polipe ili
adenome
U metode rane detekcije spada
test okultnog krvarenja gdje se
u stolici dokazuje prisustvo nevidljivog krvarenja,kao i određivanje
tumorskih markera u krvi
(CEA,Ca 19-9)koji mogu ukazati
na prisustvo bolesti. Najvažnija
dijagnostička pretraga je kolonoskopija gdje se pomoću fleksibilne
kamere i TV sistema pregleda
sluznica lumena debelog crijeva
nakon pripreme,kao i irigografija
sa dvostrukim kontrastom,a ultrazvuk i CT mogu biti od koristi.
Liječenje
Kad se bolest dijagnostički potvrdi
mora se kao osnovno i najvažnije
liječenje podvrći radikalnom
kirurškom zahvatu a nakon toga
i supstitucionom liječenju ako
to zahtjeva stupanj bolest,koji
se određuje patohistološkim
nalazom. Ovisno o lokalizaciju
tumora bolesnik se podvrgava
različitim kirurškim zahvatima
koji su ranije bili klasični,gdje se
nakon otvaranja trbušne šupljine
oboljeli segment crijeva uklanja
se okolim tkivom.Danas u svijetu i kod nas tu metodu sve
više potiskuje Laparoskopska
metoda(minimalno
invazivna
kirurgija)gdje se umjesto velikih
rezova sa malim incizijama od 510mm uvode dugački instrumenti
i uz prikaz kamere i TV sistema
izvode operacije. Ova metoda
suvremenog liječenja ima velike
prednosti nad klasičnom metodom
jer postiže bolji kozmetski rezultat,
poslijeoparacijska bol je znatno
manja,brži je oporavak,ranije se
uspostavlja rad crijeva i kraće
leže u bolnici. Metoda je u svijetu
široko primijenjena a u našoj zemlji primjenjuje se u Zagrebu, Rijeci,
Splitu, Osijeku i Slavonskom
Brodu. Ovakav vid liječenja je
puno bolji za bolesnika i širu
društvenu zajednicu radi kraćeg
ležanja u bolnici i ranijeg vraćanja
redne sposobnosti.
BOŠNJAČKI GLAS
49
Zabavni kutak
Aforizmi
Uređuje i piše: Abdurahman Halilović
Riječ – dvije o Uredniku
Abdurahman Halilović rođen je 25.04.l958. u Koraju opština Lopare BiH. Srednju drvoprerađivačku školu
završio u Brčkom. Radi u "3maju". Dugo godina se bavi pisanjem aforizama. Njegovi aforizmi su objavljivani
u humorističnim časopisima:"Humor", "Seksi humor", "Erotika humor","Čvorak", "Potepuh", "Mali list","Smokvin
list". Trenutno objavljuje u elektronskim časopisima: "Etna", "Nosorog", "Jež", "Žikišon", "Satirart", "Osten".
Zastupljen je u Antologiji Bosansko-hercegovačkog aforizma autora, Jove Nikolića iz Tutnjevca kod Bijeljine
koji radi u Koraju,zatim u antologiji Balkanskog aforizma Vasila Tolevskog iz Skoplja, kao i u zborniku aforizama Vasila Tolevskog "Našite prijateli".
Sportsko-nogometni
• Dok pratimo svjetsko nogometno prvenstvo, evo
kako naše izgleda
• Pobjeda nam je bila veoma važna-nakon utakmice
sve je bilo nevažno.
• Nakon prvog primljenog gola-golman nam se
navikao primati.
• Strepili su za pobjedu-drhtali su pred trenerom
zbog poraza.
• Na nogometnoj utakmici golmanu nam nije bilo
spasa-protivnici su pucali sa svih strana.
• Golman nam se sprijateljio s loptom-vadio je iz
gola.
• Publika bi možda i vidjela gol - da su nekom na
terenu spale gaće.
• Ova utakmica je pakao-vrućina je nesnosna.
• To što smo očekivali prvo mjesto-nije nam bilo na
mjestu.
• Igrači na terenu su nam ljuti-primijetili su da glavni
sudac nešto muti.
• Igrači nam se na terenu trude-trče kao trudne
žene.
• Odnijeli su nam pobjedu-imaju jača leđa.
• Na utakmici smo mislili samo na pobjedu-sudije
su imale suprotno mišljenje.
• Sportski rezultati su nam poražavajući-nikoga još
nismo pobijedili.
• Pobijedili bi mi bar nekoga-ali niko nije toliko izgubljen.
• Skrivajmo tu pobjedu koja je u našim željama-da
nam se protivnici nebi smijali.
• Protiv mnogo slabijeg protivnika-na teren ćemo
izvesti ugojene igrače.
• Protivnik nas je pobijedio kad smo zatvorili igrubolje da smo trenera.
• Protivnici su navalili igrati od prve minute-razvalili
su nas u zadnjoj.
• Došli bi do pobjede-da nas ne vode porazi.
• Niz od pobjeda-sve nam se manje vidi od poraza.
• Poznata nam je snaga njihovih igrača-sve su to
kostolomci.
• Igrači su nam toliko loši-umjesto da se sa protivnikom nadigravaju loptom,oni ravnaju teren.
• Protivnički igrači su nam dokazali koliko vole loptu
na terenu-unijeli su nam je u gol.
• Muževi će ovih dana samo gledati u fudbalsku
loptu-uzalud će im žene pokazivati svoje.
• Ženama je dosta pucanja ... te fudbalske lopte.
• Treneru se nisu ostvarili snovi-igrači na terenu više
su spavali,nego igrali.
• Kad sam podviknuo:"Goool", žena mi je razočarana
utrčala u sobu!.
• Da smo mogli pobijedit,pobijedili bi-mogli smo
samo izgubit,i izgubili smo.
• Čudim se ja našim napadačima-sa loptom znaju
svakako,a postići gol ne znaju nikako.
BROJ 17
BOŠNJAČKI GLAS
• Dugo očekivana pobjeda svratila nam je samo na
kratko-do sledećeg poraza.
• Gol igrača-uvijek nam svuku cure.
• U timu moramo nešto napraviti-igrače smo upozorili da su djeca isključena.
50
• Utakmica nam je odgođena-cijena naše pobjede
sa glavnim sudcem još nije pogođena.
• Nametnuli su nam svoju igru-naša se i onako nije
ni vidjela.
• Zna naša publika da je to samo igra - ali pita se
• Golmana kojeg smo nedavno kupili-prodao nam
je važnu utakmicu,propustio je loptu u gol.
• Ne znam na osnovu čega su igračima obećali
premije-ako ih i dobiju,to će biti premija.
• To su nam protivnici koji se vječito ljute na nas-još
nas nikad nisu pobijedili.
zašto svaki puta mora biti poražavajuća.
• Našu zagarantiranu pobjedu-nije imao ko ovjeriti.
• Morali su izgubiti utakmicu. To je tražio vlasnik
kluba, privatni ugostitelj. Znao je da će mnogi
navijači, od muke da se napiju.
• Na terenu smo na sudiju vršili pritisak-dok mu tlak
nije skočio.
• Jedni žive za taj nogomet-dok se drugi obogatiše
• Selektor nam je bolestan-kolko tjera igrače,to nije
zdravo.
• Cijeli je život šutao loptu. Sad ga život dribla-bacio
od nogometa.
ga je u aut.
• Golman im je mali,odbrana im je šuplja,napadači
su im kilavi-na sve to,mi smo na terenu ostali
ćoravi.
• Bolje nam je da nam na početku utakmice nisu
• Među prvima su otputovali na svjetsko nogometno
prvenstvo-među prvima su se sa prvenstva i vratili.
• U našoj ekipi je zavladalo nevrijeme-primili smo
pružili ruke-u utakmici su nas izudarali nogama.
kišu golova.
BROJ 17
Srušiti europski »ZID SRAMA«
oko Bosne i Hercegovine kojim zapad
kažnjava žrtve genocida
Göttingen, Sarajevo, Berlin, Bern, Wien, London:
„Društva za ugrožene narode - Internacional“ podvrđuje podršku projektu podizanja
"Stup srama" na mjestu genocida u Potočarima
Autor: Bošnjaci.Net
P
ovodom 15. godišnjice genocida u Srebrenici 11. jula Društvo
za ugrožene narode još jednom
potvrđuje svoju podršku prijedlogu
da se podigne "Stup srama" na mjestu
genocida u Potočarima. Istovremeno
Društvo poziva na rušenje evropskog
"zida srama" koji je izolirao narode
Bosne i Hercegovine.
I u saopćenju za štampu Društva
za ugrožene narode Internacional
11.jula 2008. godine Tilman Zülch,
predsjednik Društva za ugrožene
narode Internacional, pozdravio je
prijedlog četiriju udruženja Majki
Srebrenice da se podigne "Stup
srama" u Potočarima.
NA „STUPU SRAMA“ UGRAVIRATI
IMENA PREDSTAVNIKA MZ KOJI
SU USKRATILI POMOĆ ŽRTVAMA
GENOCIDA
Na "Stupu srama" trebala bi biti
ugravirana imena predstavnika
međunarodne zajednice koji su uskratili pomoć žrtvama genocida te
na taj način pridonijeli užasnim
zločinima koji su kasnije počinjeni.
Osim spomenutih, na "Stupu srama"
bila bi i imena osoba koje su
sprječavale hapšenje Ratka Mladića i
Radovana Karadžića. Prvi "kandidati"
za ovu listu jesu bivši lični izaslanik
generalnoga sekretara Ujedinjenih
naroda u bivšoj Jugoslaviji Boutros
Boutros Ghali, bivši komandanti
UN-trupa, generali Bernard Janvier
i Phillipe Morillon, bivši komandant nizozemskog bataljona Tom
Karemanns i drugi. "Centar za
političku ljepotu" (Berlin) pridružio
se prijedlogu "Majki Srebrenice"
da se izgradi "Stup srama" visok
8 m iznad Memorijalnoga centra
Srebrenica-Potočari u Potočarima.
11. jula 2010. godine "Centar za
političku ljepotu" će, uz pomoć
Društva za ugrožene narode i podršku
i pomoć preživjelih žrtava genocida
iz Srebrenice nastanjenih u Berlinu,
podignuti "brdo" od 16.744 cipela u
spomen na žrtve genocida, odnosno
na 8.372 osobe ubijene u Srebrenici.
Cipele će biti kasnije ugrađene u
„Stup srama“. I sekcije Društva
za ugrožene narode Internacional
u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini,
Austriji, Švicarskoj započele su prije
nekoliko sedmica aktivnosti podrške
"Centru za političku ljepotu".
Projekt je naišao na veliki odziv i
podršku građana Bosne i Hercegovine
kao i bosansko-hercegovačke dijaspore, izbjeglica i prognanika u 52
zemlje širom svijeta.
„STUP SRAMA“ BESMISLEN AKO SE
NE SRUŠI „ZID SRAMA“
Podizanje spomenika "Stupa srama"
bilo bi besmisleno ako sada ne bismo
pozvali na rušenje "zida srama"
koji je Zapad podigao oko Bosne i
Hercegovine kažnjavajući time žrtve,
građane Bosne i Hercegovine.
Dejtonskim sporazumom čiji su
supotpisnici bili SAD, Francuska,
Velika Britanija i Njemačka, Bosna
je podijeljena na dva dijela, a
polovina zemlje prepuštena je srpskim agresorima. Usprkos garancijama da će se vratiti sve izbjeglice i
prognanici, trupe UN-a raspoređene
su na granicama entiteta kako bi
"nadgledale" podjelu, umjesto da
potpomognu povratak izbjeglica.
Danas je Bosna podijeljena i u
velikoj mjeri osiromašena zemlja.
Zaboravljene su žrtve rata, bivši
zatočenici koncentracionih logora,
izbjeglice i prognanici, zaboravljena
su silovanja, ranjavanja i bombardiranja.
I dok se Srbija i Hrvatska približavaju
Evropskoj uniji, dok Srbi i Hrvati
profitiraju od liberalizacije viznoga
režima, Bosna i Hercegovina, koja
je bila žrtva rata i genocida, tretira se kao drugorazredna država.
Građani Bosne i Hercegovine de
facto su okruženi "zidom srama" koji
je podigla Evropa.
VLADE FRANCUSKE I BRITANIJE
PODRŽALE AGRESIJU SRPSKE
ARMIJE
Vlade Francuske i Velike Britanije
učinile su u razdoblju 1992.-1995.
sve kako bi podržale agresiju srpske
armije, paravojnih snaga i policije
na Bosnu i Hercegovinu. Francuski,
britanski i kanadski komandanti UNtrupa u Bosni stajali su na strani
srpskih agresora i potpomagali ih
u Bosni. Simon Wiesenthal, veliki
židovski borac za pravdu i građanska
prava, Marek Edelman, posljednji preživjeli komandant boraca
za slobodu Varšavskog geta, Elie
Wiesel, Alain Finkielkarut, BernardHenri Lévy, Susan Sontag, André
Glucksmann i mnogi drugi, ukazivali
su tada na pasivnost i suodgovornost
Evrope i tražili uvažavanje konsekvenci proizišlih iz holokausta.
Podizanje spomenika "Stupa srama"
bilo bi besmisleno ako sada ne bismo
pozvali na rušenje "zida srama"
koji je Zapad podigao oko Bosne i
Hercegovine kažnjavajući time žrtve,
građane Bosne i Hercegovine.
Teška krivica pada i na njemačku
Vladu bivšega kancelara Kohla i
njegovog ministra vanjskih poslova
Klausa Kinkela. U vrijeme kada je
Srbija raspolagala s cjelokupnmom
industrijom oružja bivše Jugoslavije i kada su
se opkoljeni stanovnici Sarajeva, Bihaća, Tuzle
i Mostara morali braniti bijednim količinama
oružja, Njemačka je Vlada tražila da se uvede
embargo na oružje za cijeli region. Kad je
predsjednik Clinton poslao svoga izaslanika
u zapadnu Evropu kako bi s drugim vladama
razgovarao o intervenciji u Bosni, ministar vanjskih poslova Njemačke, Klaus Kinkel, odbio je
da ga primi.
STVORITI „KOALICIJU DOBRE VOLJE“
Sve zainteresirane koji se žele uključiti u akcioni
tim podrške "Stupu srama" pozivamo da stvore
"Koaliciju dobre volje". Ako zakazu političari
Bosne i Hercegovine, morat će konačno reagirati
i djelovati građani Bosne i Hercegovine u zemlji
i inostranstvu. Nakon ujedinjenja Njemačke
mora se ponovo ujediniti i Bosna i Hercegovina
kako bi se svi njeni građani mogli vratiti u svoja
prijeratna mjesta boravka, stoji u saopćenju
koje su potpisali Tilman Zülch, predsjednik
Drustvo za ugrozene narode - International iz
Göttingena i Kornelia Rainer-Schröder, član
Uprave Društva za ugrožene narode iz Beča.
Genocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995
1. U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatočeničkih logora, kao i logora u kojima su vršena
silovanja. Ukupno je bilo zatečeno preko 200.000 civila.
2. Više hiljada zatočenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, Manjača, Keraterm, Trnopolje, Luka Brčko,
Sušica i Foča.
3. Sustavno su hapšeni i ubijani pripadnici akademske i
političke elite.
4. Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se raselili
na četiri kontinenta.
5. Ubijeno je više hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna
institucija i koji se ne vode ni u jednoj statisici. Među njima
bili su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli
tokom bijega i nakon njega.
6. Za vrijeme gotovo četvorogodišnje blokade pola miliona
Bosanaca je izgladjivano i granatirano, a u značajnome
broju i izgubilo živote u tzv. zaštićenim zonama UN-a (Tuzla,
Goražde, Srebrenica, Žepa, Bihać).
7. U četverogodišnjem bombardiranju Sarajeva, šeste tzv.
zaštićene zone UN-a, ubijeno je 11.000 ljudi, od toga 1.500
djece.
8. U mnogobrojnim općinama i gradovima sjeverne, zapadne
i istočne Bosne (Posavina, područje Prijedora i Podrinje)
počinjeni su masakri i masovna strijeljanja.
Zahtijevamo:
- da počinitelji - srpske policije, armija i
političari - budu pozvani na odgovornost;
- da se ne zaboravi suodgovornost Evrope
i njenih "velikih sila", Francuske i Velike
Britanije, kao i Vijeća sigurnosti, ali i suodgovornost i propusti Njemačke;
9. Sustavno je razoreno više stotina sela i gradskih četvrti.
10. Posve su uništena ili oštećena djela materijalne islamske
kulture (među njima i 1189 džamija i medresa), ogromni
dio građevina katoličke kulture (oko 500 katoličkih crkava i
crkvenih objekata), te 38 pravoslavne crkve
11. Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih zrtava.
- da glavni ratni zločinac Ratko Mladić bude
uhapšen i isporučen Međunarodnom tribunalu za ratne zločine u Den Haagu (ICTY);
12. 284 vojnika UN-a korištena su kao taoci i kao "živi štitovi".
- da Bosna i Hercegovina kao žrtva agresije
bude primljena u Evropsku uniju prije
Srbije;
14. Po aktualnim saznanjima, ubijeno su 8.372 odrasla muškaraca
i mladića iz grada Srebrenice i zakopana u masovne grobnice. Među ubijenim se nalazi i 560 žena.
- da Bosna i Hercegovina bude primljena u
Sjeverno-atlanski savez (NATO);
15. U „etničkim čišćenjima“ i zločinama širom Bosne i
Hercegovine ubijeno je 150 000 ljudi.
- da se ukine vizni režim za sve građane
Bosne i Hercegovine;
- da se ostvari ujedinjenje Bosne, konačno
ukine aparthejd u mnogim područjima
te dokine sistematska segregacija pravoslavne, muslimanske i kataoličke zajednice
u Bosni i Hercegovini
- da se uspostavi ravnopravnost svih vjerskih zajednica i manjina u svim dijelovima
Bosne i Hercegovine;
- da se inicira Maršalov plana za obnovu
Bosne i Hercegovine.
13. Silovano je više od 20.000 Bošnjakinja u logorima za
silovanja i izvan njih.

BOŠNJAČKI GLAS - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada

BOŠNJAČKI GLAS - izdanje broj 16 - Vijeće bošnjačke nacionalne

BOŠNJAČKI GLAS - izdanje broj 18 - Vijeće bošnjačke nacionalne

Nenad Strizrep Rođen 22. travnja 1969. u Zagrebu, oženjen, otac

BOŠNJAČKI GLAS - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada

STRATEGIJA UDRUGE

prijava hrvatske tvrtke

istra - Bošnjačka nacionalna zajednica

PREPORODOV - Svjetski Savez Dijaspore Bosne i Hercegovine

dopis

Intervju mr. Sabine Veladžić u listu Preporod od 1. oktobra 2011.

Obrazovni izazovi u procesu izgradnje zajednice prijatelja djece