6
Bo{nja~ka rije~
Bo{nja~ka rije~
Osniva~
Bo{nja~ko nacionalno
vije}e
Novi Pazar
Izdava~
Centar za bo{nja~ke studije
Tutin - Novi Pazar
Za osniva~a i izdava~a
Esad D`ud`evi}
Glavni i odgovorni urednik
Muhedin Fijuljanin
Redakcija
Red`ep [krijelj
Esad Rahi}
Hodo Katal
Faruk Dizdarevi}
D`engis Red`epagi}
Sekretarijat
Nazim Li~ina
Zaim Had`isalihovi}
Tehni~ki urednici
Ned`ad Smailagi}
Samer Jusovi}
Lektura i korektura
Muratka Fetahovi}
Hasna Ziljki}
Saradnici
Munib Maglajli}
Ferid Muhi}
Senahid Halilovi}
Samra Tahirovi} - Ljuca
Fehim Kari{ik
Ned`ib Vu~elj
Alija Matovi}
Adresa redakcije
28. novembra bb
36300 Novi Pazar
Telefon: 020 336 621
Fax: 020 315 608
E-mail: [email protected]
www.cbs.org.yu
^asopis sufinansira
Ministarstvo kulture
Vlade Republike Srbije
Naslovna strana
Proslava dana zastave
Sa sjednice Skup{tine Srbije
[tampa
[tamparija “Merak”
Dubrova~ka bb, Novi Pazar
RIJE^ UREDNIKA
BLI@E EVROPI
“Nakon iscrpnog, argumentima
~vrsto potkrijepljenog i veoma ubjedljivog nastupa pred Savjetom
ministara Evropske Unije, Republika Srbija kona~no postala ~lan
zajedni~ke evropske porodice. [ef
na{e delegacije Esad D`ud`evi}
zadovoljan uspje{nim okon~anjem
dugogodi{njih pregovora i naporima Srbije na ispunjenju i prihvatanju standarda i sistema vrijednosti ujedinjene Evrope, kao i iskreno{}u na{ih evropskih partnera, ~estitao gra|anima Srbije i
istakao kako ovim ~inom po~inje
nova era za Srbiju, era napretka i
prosperiteta za sve njene gra|ane…”Dobro ste pro~itali, ali nije
ta~no.
Za one koji nisu ~itali Nostradamusa - ovo, ni u kojem slu~aju, nije dio njegovih predskazanja.
Mo`da bi nam stari, dobri Nostradamus i zamjerio {to se upu{tamo
u ne{to {to nije ni na{, a bogami
ni njegov fah, ali, futuristi~ki
gledano, ovako, ili sli~no, za nekih desetak (nadamo se i manje)
godina, mogla bi i glasiti udarna
vijest na svim (i bez izuzetka,
svim) kanalima na{eg uzavrelog
medijskog prostora.
“Na svom mobilnom telefonu
D`ud`evi} je dobio na stotine poruka, izraza zahvalnosti i ~estitki.
“Bra-vo ES-A-DE”, istovjetan je sadr`aj svih njih…” - izgledao bi nastavak pri~e sa po~etka. Izgledao,
da nije sve to, za sada, prakti~no
samo u domenu nestvarnog.
U stvarnosti pri~a je sasvim
druga~ija. Jeste da je Srbija uspostavila ne{to bolje odnose sa
Evropskom Unijom i prakti~no
obnovila pregovore o stabilizaciji i
pridru`ivanju, ali to, ni u kom
slu~aju, ne mo`emo tuma~iti ni
kao neko epohalno dostignu}e, a
ni kao uvertiru za mogu}i (imaginaran), naprijed opisani, slijed
doga|aja.
U SMS porukama koje
je gospodin
D`ud`evi} dobio, u danima neposredno nakon
njegovog izbora za potpredsjednika Narodne skup{tine Republike
Srbije, poruke su sasvim druga~ije
sadr`ine - stila ne{to prepoznatljivijeg za ovda{nje politi~ke, a i
druge prilike - na `alost svih nas
(i za poruke, i za navedene prilike).
Izbor D`ud`evi}a za potpredsjednika Skup{tine Srbije nosi sa
sobom, me|utim, neke sasvim
druge implikacije.
Posmatrano iz na{e (bo{nja~ke) perspektive, po prvi put u svojoj historiji, Bo{njaci u Srbiji dobili
su mjesto “u vrhu politike” - dr`avne - dr`ave koja ih, tek od skora,
jo{ uvijek dosta stidljivo, nekako
{utke i kriju}i, prihvata kao svoje.
Htjeli, ne htjeli priznati, doga|aj je
od historijskog zna~aja za sve nas
kao narod - iz vi{e razloga.
Posmatrano iz perspektive zvani~ne (dr`avne) politike, ovakav ~in
mo`da je i presudan. Svakako, jedan je od va`nih u nizu koraka u demokratskom preobra`aju na{e zemlje, preobra`aju koji }e dovesti do
`eljenog nam, sa po~etka pri~e zacrtanog cilja, cilja svih nas, naravno.
Da smo bli`i evropskim standardima, svakako, dokaz je i nivo
zapo~etog procesa ostvarivanja
manjinskih prava. Kako god ko to
cijenio, u posljednjih nekoliko godina, stanje u tom pogledu bitno
se izmijenilo. Kao ilustraciju nave{}emo da su sand`a~ki Bo{njaci,
ovogodi{njeg 11. maja, ponovo
proslavili svoj najve}i nacionalni
praznik - Dan bo{nja~ke zastave,
na najvi{em nivou, u miru, zajedno sa drugima, u pjesmi i igri, na
drugoj po redu Smotri bo{nja~kih
narodnih igara. Vazda nam tako i
bilo.
A na Dan sje}anja - da ne zaboravimo i da nam se ne ponovi.
April - jun 2007.
3
Bo{nja~ka rije~
6
IZ SADR@AJA
Bo{njak predsjedava parlamentom Srbije
6-7
Nastavak saradnje i u~vr{}enje svebo{nja~kih veza
Dukat Isa-bega Ishakovi} za Bo{nja~ki institut
12
II SBONI
35
Had`em Hajdarevi}
Bo{njaci u Sand`aku proslavili najve}i nacionalni blagdan
DAN BO[NJA^KE NACIONALNE ZASTAVE
11
5
PJESNICI - SVOJEVRSNI
^UVARI SVOGA JEZIKA
30
BNV obilje`ilo 11. jul - Dan sje}anja
DA SE NE ZABORAVI
8
JEZIK KAO ODRAZ DUHOVNOSTI
Medin Halilovi}: Tu`ba porodica otetih Bo{njaka iz Sjeverina
ISPIT ZA SRBIJANSKO PRAVOSU\E
9
Bo{nja~ko nacionalno vije}e u osnovalo Bo{nja~ku televiziju
ZA INFORMISANJE NA BOSANSKOM
14
Alija D`ogovi} o novoj knjizi
akademika J. Red`epagi}a
STUDIJA O BO[NJA^KOJ KNJI@EVNOSTI
16
NEIZBRISIVI TRAGOVI DUHOVNOSTI
Dr. sc. Sini{a Tatalovi}
Prof. [efket Krci}
REGIONALNA SURADNJA I
ZA[TITA NACIONALNIH MANJINA
BO[NJA^KA KULTURNA TRADICIJA
Sand`a~ki alpinista Basar ^arovac
osvojio najvi{i vrh svijeta
PJESMA KAO ODRAZ ZLOKOBNOG VREMENA 26
SAND@AKLIJA “NA KROVU SVIJETA”
April - jun 2007.
56
58
60
21
Intervju: Rasim ]elahmetovi}
4
33
Mr. Red`ep [krijelj
Prijepolje: Odborni~ke ”igre” sa jezikom
JEZIK “PREKO CRTE”
Safet Hadrovi} Vrbi~ki
83
6
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Bo{njaci u Sand`aku proslavili najve}i nacionalni blagdan
Dan bo{nja~ke nacionalne zastave
Bo{njaci u Srbiji jo{ jednom
su, ovoga 11. maja, proslavili
svoj najve}i nacionalni
blagdan - Dan bo{nja~ke nacionalne zastave.
Povodom praznika,
u petak 11. maja
2007. godine, u Glavnom uredu Vije}a predsjednik Dr. Sulejman
Ugljanin je priredio
sve~ani prijem, nakon
~ega je na jarbolu ispred zgrade BNV podignuta bo{nja~ka nacionalna zastava.
Sve~anom podizanju bo{nja~ke nacionalne zastave, pored uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva, prisustvovalo je i nekoliko hiljada gra|ana iz cijelog Sand`aka, a ceremoniji podizanja zastave prisustvovali su
i reis-ul-lema Islamske zajednice Srbije, Hamdija ef. Jusuf-
spahi}, kao i direktor Slu`be
za ljudska i manjinska prava,
G-din Petar La|evi}.
Nekoliko hiljada gra|ana Novog Pazara i ostalih sand`a~-
kih gradova priklju~ilo se defileu od prostorija Glavnog ureda Vije}a do koncertne dvorane Doma kulture gdje je i odr`ana
druga Smotra bo{nja~kih narodnih igara
(SBONI 2007).
Dan zastave, pored
predstavnika dr`avnih
organa Republike Srbije, nacionalnih savjeta svih nacionalnih
manjina u Srbiji, ambasada i drugih zvani~nika, predsjedniku
Vije}a Dr. Sulejmanu
Ugljaninu i svim Bo{njacima Sand`aka, ~estitali su i mnogobrojni pojedinci i predstavnici brojnih lokalnih, regionalnih institucija i
udru`enja gra|ana iz zemlje i
inostranstva.
April - jun 2007.
5
Bo{nja~ka rije~
6
INTERVJU
Esad D`ud`evi} - potpredsjednik Skup{tine Srbije
Bo{njak predsjedava
parlamentom Srbije
Esad D`ud`evi} izabran za potpredsjednika Narodne skup{tine na prijedlog Poslani~kog
kluba manjina, Vojvo|anskog kluba i poslanika DSS. Za D`ud`evi}a glasalo 234 poslanika
U novom sazivu Narodne
skup{tine Republike Srbije,
prvi put u historiji parlamentarizma u Srbiji, za potpredsjednika parlamenta izabran je jedan Bo{njak, Esad D`ud`evi},
narodni poslanik Liste za Sand`ak.
izbornog cenzusa za samostalan ulazak manjinskih stranaka
i koalicija u parlament, {to je
omogu}ilo da danas imamo, po
prvi put, poslani~ki klub manjina u Narodnoj skup{tini, sastavljen od svih relevantnih predstavnika manjina. Kao takav,
ovaj klub predstavlja jedan
jo{ uvijek smo daleko od optimalnog i adekvatnog polo`aja
manjina u na{em dru{tvu. Za
to je potrebno tek da se izborimo zajedno sa drugima, koriste}i situaciju da smo dio demokratskog bloka koji `eli da
uvede ovu zemlju u Evrpsku
uniju.
- [ta zna~i ovaj izbor za bo{nja~ki narod, i posebno za
Vas li~no?
D@UD@EVI]: Ovo je jedan
va`an simboli~ki gest i poruka koja je poslata sand`a~kim
Bo{njacima, kao i svim manjinskim narodima u na{oj zemlji. Ovo je i poziv manjinama da
u~estvuju u javnom `ivotu i da
se bore za ostvarivanje svojih
prava kroz institucije.
Za mene li~no ovo je jedna
velika odgovornost i obaveza
vi{e, i naravno, priznanje, na
jedan posredan na~in, za moje
vi{egodi{nje zalaganje za manjinska prava svih nacionalnih
zajednica u na{oj zemlji, posebno Bo{njaka.
- Kakvo je trenutno stanje i
polo`aj manjinskih naroda u
na{oj zemlji?
D@UD@EVI]: Poslanici Liste
za Sand`ak u prethodnom sazivu izborili su se za ukidanje
Predsjedavanje D`ud`evi}a na jednoj od sjednica parlamenta
sna`an mehanizam za legalan
uticaj i lobiranje kod predstavnika ve}inskih stranaka, odnosno poslani~kih klubova za
one zakonske projekte koji su
va`ni za o~uvanje i unapre|enje manjinskih prava. Naravno,
Esada D`ud`evi}a su kao kandidata za potpredsjednika
parlamenta predlo`ile manjinske stranke Savez vojvo|anskih
Ma|ara, Koalicija Lista za Sand`ak, Koalicija Albanaca Pre{evske doline i Unija Roma Srbije, koje zajedno ~ine poslani~ki klub i Liga Socijaldemokrata Vojvodine Nenada ^anka.
Za izbor D`ud`evi}a na mjesto potpredsjednika skup{tine
glasalo je 234 narodnih poslanika.
6
April - jun 2007.
- Kako ocjenjujete protekli
~etvorogodi{nji period od kada vodite Bo{nja~ko nacionalno vije}e?
D@UD@EVI]: Postoje}i okvirni zakon o manjinama omogu}io je formiranje nacionalnih
vije}a za 14 manjina. Dodu{e,
ovo ~etvorogodi{nje iskustvo pokazuje da samo pet-{est manjinskih zajednica u na{oj zemlji
posjeduje dovoljno demografskog, intelektualnog i organizacionog kapaciteta da mo`e u
dovoljno kompetentnoj mjeri
6
da konzumira svoja manjinska
prava u one ~etiri klasi~ne oblasti koje reguli{e ma|unarodno pravo.
Bo{nja~ka rije~
veoma je va`no osigurati implementaciju dvojezi~nog modela {kolstva u Sand`aku, kakav postoji u Vojvodini. To je
Apsolutni prioritet u oblasti za{tite i unapre|enja manjinskih prava u na{oj zemlji je dono{enje zakona o nacionalnim
vije}ima koji bi regulisao izbore, nadle`nosti i finansiranje ovih
organa manjinske samouprave, kako bi oni kona~no postali
kompetentni partneri dr`avi. Na adekvatan na~in potrebno je
regulisati i prava poslanika izabranih sa manjinskih lista kako bi oni mogli da djelotvorno i efikasno zastupaju interese
manjina koje su ih birale.
lnim medijima u Sand`aku.
Neophodna je hitna za{tita
spomenika kulture sand`a~kih
Bo{njaka osnivanjem lokalnih i
regionalnih zavoda za za{titu
materijalne kulturne ba{tine. U
ozbiljnoj opasnosti su ~itavi
kompleksi autohtone i autenti~ne arhitektonske bo{nja~ke
ba{tine, koji su u nestajanju
pred naletima sopstvenog primitivizma potpomognutog i inspirisanim od strane dr`avnih
Mi smo u ove 4 godine ozakonili bo{nja~ku nacionalnu
zastavu, bosanski jezik i pravo
Bo{njaka da mogu da se {koluju i informi{u na svom maternjem jeziku, definisali smo na{u kulturnu ba{tinu i ustanovili
kulturne institucije i manifestacije koje }e biti sna`na brana daljim procesima asimilacije sand`a~kih Bo{njaka. Brinu nas dezintegracioni procesi
u Islamskoj zajednici, koja je
bila sna`no upori{te nacionalnog i kulturnog identiteta Bo{njaka u proteklom periodu. Nadam se da }e oni uskoro biti
prevazi|eni u interesu, prije
svega, vjernika.
- Koji su prioriteti koji se
ti~u dalje za{tite i unapre|enja manjinskih prava u na{oj
zemlji, a posebno Bo{njaka?
D@UD@EVI]: Apsolutni prioritet je dono{enje zakona o
nacionalnim vije}ima koji bi regulisao izbore, nadle`nosti i finansiranje ovih organa manjinske samouprave, kako bi oni
kona~no postali kompetentni
partneri dr`avi. Potrebno je na
adekvatan na~in regulisati prava poslanika izabranih sa manjinskih lista Zakonom o narodnoj skup{tini i Poslovnikom o
radu parlamenta, kako bi oni
mogli da djelotvorno i efikasno
zastupaju interese manjina koje su ih birale. Dalje je nu`no
usaglasiti ~itav set zakona sa
ustavnim rje{enjima iz ove oblasti, kao i sa evropskim standardima.
[to se ti~e prava Bo{njaka,
[to se ti~e prava Bo{njaka, veoma je va`no osigurati implementaciju dvojezi~nog modela {kolstva u Sand`aku, kakav
postoji u Vojvodini. To je najsigurniji na~in za o~uvanje i
unapre|enje nacionalnog identiteta sand`a~kih Bo{njaka u
Srbiji.
najsigurniji na~in za o~uvanje i
unapre|enje nacionalnog identiteta sand`a~kih Bo{njaka u
Srbiji. Mi bilje`imo pozitivno iskustvo za eksperimentalnim modelom implementacije nastavnog predmeta - Bosanski jezik
sa elementima nacionalne kulture od prvog do ~etvrtog razreda osnovne {kole u nekoliko
op{tina u Sand`aku, ali to je
apsolutno nedovoljno i neadekvatno.
Potrebno je obezbijediti formiranje redakcije na bosanskom jeziku na Javnom servisu i
redakcija u lokalnim i regiona-
institucija. U ovoj oblasti smo
jo{ uvijek svjedoci otvorene diskriminacije od strane dr`ave
kada je u pitanju za{tita srpske i bo{nja~ke nepokretne kulturne ba{tine u Sand`aku.
Moram konstatovati da bo{nja~ki nacionalni identitet,
uprkos po~etnim veoma va`nim i historijskim pomacima,
jo{ uvijek nije postao neupitan
i mi smo tek na po~etku procesa integracije sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji.
Razgovarao:
Muhedin Fijuljanin
April - jun 2007.
7
Bo{nja~ka rije~
6
AKTUELNO
BNV obilje`ilo 11. jul - Dan sje}anja
DA SE NE ZABORAVI
Zarobljenik logora Omarska (foto: Latif Hadrovi})
U okviru obilje`avanja 11. jula Dana sje}anja, u prostorijama
Glavnog ureda Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, u utorak 10. jula, sa po~etkom od 19 ~asova,
otvorena je izlo`ba fotografija iz
Srebrenice, Sjeverina, Bukovice,
[trpca i logora Omarska, Manja~a i Trnopolje. Fotografije koje
su bile izlo`ene u galeriji Vije}a,
a po selekciji akad. slikara D`engisa Red`epagi}a, {efa Resora za kulturu BNV, djelo su autora: Latifa Hadrovi}a, D`emaila
Halilagi}a i Jakupa Durguta.
Izlo`bu fotografija, koje na veoma potresan na~in govore o
stradanju Bo{njaka, u ime Vije}a, otvorio je ~lan Izvr{nog odbora BNV Muhedin Fijuljanin.
Fijuljanin je tom prilikom, izme|u ostalog, rekao da sli~ne
datume obilje`avaju svi oni narodi koji su u svojoj historiji do`ivjeli bol i patnju i da upravo ti
datumi obavezuju na sje}anje.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
je ustanovilo 11. juli kao Dan
sje}anja na sve bo{nja~ke civilne `rtve od 1912. godine pa
do genocida u Srebrenici, koji
je po~injen 11. jula 1995. godine {to je potvr|eno i presudom
Me|unarodnog suda pravde u
Hagu.
Ovaj datum posve}en je `rtvama koje su stradale 1912. i
1913. godine u pokr{tavanju i
genocidu nad Bo{njacima u
Plavu i Gusinju.
Ovaj datum je sje}anje na
nevine bo{nja~ke `rtve ubijene
na ku}nom pragu u Star~evi}ima kod Ribari}a u Op{tini Tutin,
11. jula. 1922. godine.
Ovo je Dan sje}anja na stotine Bo{njaka ubijenih, 10. novembra 1924. godine, u [ahovi}ima, u op{tini Bijelo Polje.
Ovo je na{e sje}anje za stotine strijeljanih sand`a~kih Bo{njaka na Had`etu u Novom Pazaru, od 1944. do 1946. godine
od strane komunisti~kih vlasti.
Ovaj datum je i sje}anje na
sve bo{nja~ke `rtve bestijalnih
ubijanja i terora tajne i javne policije, zloglasnog ministra, Aleksandra Rankovi}a, {ezdesetih
godina pro{loga vijeka.
Jedanaesti juli je prilika da
se sjetimo nevinih `rtava re`ima Slobodana Milo{evi}a, ~ije
mezare ni danas ne znamo, `rtava otmice u Sjeverinu 22. oktobra 1992. godine, `rtava pljevaljske Bukovice, 16. februara
1993. godine, `rtava otmice u
[trpcima u op{tini Priboj, 27.
februara 1993. godine.
I kona~no 11. jul je dan kada
se sje}amo najmanje 8.000 nevino stradalih Bo{njaka u Srebrenici, 11. jula 1995. godine.
Molimo Uzvi{enog Boga da
svim bo{nja~kim {ehidima podari lijepi d`ennet, a nas `ive
uputi na pravi put!
N. Li~ina
Ku’}a Hasana Mujevi}a u Sjeverinu, spaljena 1993. godine Detalj sa d`enaze u memorijalnom centru Poto~ari - Srebrenica
(foto: D`email Halilagi})
(foto: Latif Hadrovi})
8
April - jun 2007.
6
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Tu`ba porodica otetih Bo{njaka iz Sjeverina protiv dr`ave za
naknadu {tete i tu`ba zbog kr{enja ljudskih prava tokom 90-tih
ISPIT ZA SRBIJANSKO
PRAVOSU\E
U okviru programa podr{ke
`rtvama te{kih kr{enja ljudskih
prava u ostvarivanju prava na
reparacije, Fond za humanitarno
pravo je, 26. juna 2007. godine, podnio tu`bu za naknadu
{tete protiv Republike Srbije, u
ime 25 ~lanova porodica 16 `rtava iz Sjeverina koje su, 22.
oktobra 1992. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske
oteli u Mio~u (BiH), a zatim likvidirali.
Bo{njaci, Mehmed [ebo, Zafer Had`i}, Medo Had`i}, Medredin Hod`i}, Ramiz Begovi},
Dervi{ Softi}, Mithat Softi}, Mujo Alihod`i}, Alija Mandal, Sead
Pecikoza, Mustafa Bajramovi},
Hajrudin Sajtarevi}, Esad D`ihi},
Ramahudin ]atovi}, Idriz Gibovi} i Melvida Kold`i} su dr`avljani SRJ koji su `ivjeli u selu Sjeverin u op{tini Priboj. Kriti~nog
dana, 22. oktobra 19992. godine, neki su krenuli na posao,
a |aci u {kolu u Priboj, za
njih uobi~ajenim i jedinim mogu}im putem Rudo — Priboj,
redovnom autobuskom linijom. Ovaj regionalni put jednim svojim dijelom, u selu
Mio~e, prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine. U Mio~u, grupa vojnika Vojske Republike Srpske, na ~elu sa
Milanom Luki}em iz Vi{egrada, zaustavila je autobus kojim
su putovali Bo{njaci iz Sjeverina. Nakon legitimisanja, iz autobusa su izveli samo Bo{njake,
njih 16. Potom su ih kamionom
prevezli u Vi{egrad u hotel “Vilina Vlas”, gdje su ih prvo brutalno zlostavljali, a nakon toga odveli na obalu rijeke Drine, gdje
su ih sve strijeljali. Tijela ubijenih ni do danas nisu prona|ena. Za ovaj zlo~in, Okru`ni sud
u Beogradu osudio je na 20 go-
Medin Halilovi}
dina zatvora Milana Luki}a i Olivera Krsmanovi}a u odsustvu,
Dragutina Dragi}evi}a na 20 godina i \or|a [evi}a na 15 godina. Presudom Okru`nog suda u
Beogradu, koja je potvr|ena od
strane Vrhovnog suda Srbije,
osu|eni su ozna~eni kao pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”. Me|utim, brojni materijalni dokazi i iskazi svjedoka nedvosmisleno ukazuju da su ova
lica djelovala u okviru Vi{egradske brigade Vojske Republike
Srpske. Primjera radi, na su|enju su pokazane potvrde o zadu`enju naoru`anja koje je komanda Vi{egradske brigade izdala
Milanu Luki}u.
Kako je saop{tio Fond za humanitarno pravo, porodice otetih Bo{njaka smatraju da dr`avne institucije, prije svega Ministarstvo odbrane i Ministarstvo
unutra{njih poslova Srbije, sno-
se veliku odgovornost za zlo~in
nad njihovim najbli`im. Ovi dr`avni organi su, od po~etka oru`anog sukoba u BiH, snabdjevali
oru`jem i finansirali Vojsku Republike Srpske. Svjedoci, Dobrila Gaji} Gli{i}, B — 24 i B — 179
na su|enju Slobodanu Milo{evi}u pred Ha{kim tribunalom detaljno su govorili o obimu i na~inu na koji je tada{nja SRJ finansijski i vojno pomagala Vojsku
Republike Srpske. Pored toga,
op{te je poznata ~injenica da je
~itav oficirski kadar primao plate i penzije iz bud`eta tada{nje
SRJ.
Pravna i moralna odgovornost
dr`avniih institucija proisti~e i iz
tzv. ne~injenja jer nisu preduzele ni jednu mjeru kako bi osigurale bezbjednost gra|ana bo{nja~ke nacionalnosti koji su zbog
svoje nacionalne pripadnosti bili
ugro`eni pri svakom prelasku
na teritoriju dr`ave u kojoj traju
neprijateljstva me|u etni~kim
grupama.
Dokazi koji govore u prilog
ovoj ~injenici su brojni. Samo
ako pogledamo brojne dokaze
koji su pred Ha{kim tribunalom
izvedeni protiv Slobodana Milo{evi}a, zatim brojni svjedoci koji o tome govore. Treba, tako|e,
re}i da je dr`ava Srbija u to vrijeme imala svoju ustavnu i zakonsku obavezu da pru`i za{titu
ovim ljudima koji su i{li na
teritoriju Srbije, pogotovo
imaju}i u vidu da im je izdala neku dozvolu za kretanje, koja, kako se kasnije
ispostavilo nije imala nikakav utjecaj na njihovu sudbinu. Sigurno je da je dr`ava trebala da pru`i za{titu
tim ljudima jer su postojale
indicije i slu~ajevi maltretiranja u pograni~nom dijelu
sa BiH. Prije toga desila su se i
dva ubistva tako da je bilo mnogo indicija na koje je dr`ava trebalo da odgovori i pru`i za{titu
svojim gra|anima, izjavila je za
“Bo{nja~ku rije~” koordinator
Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlovi}.
Glavni osumnji~eni za otmicu
Milan Luki} nakon {to ga je Ha{ki tribunal optu`io uhap{en je
u Argentini i njegovo su|enje se
o~ekuje.
April - jun 2007.
9
Bo{nja~ka rije~
Fond za humanitarno pravo
je, u okviru programa podr{ke
`rtvama kr{enja ljudskih prava
u pro{losti, podnio Prvom op{tinskom sudu u Beogradu dvije
tu`be za naknadu {tete protiv
dr`ave Srbije: u ime Sabita Bibi}a iz Sjenice, zbog torture koju
su nad njim u decembru 1993.
godine izvr{ili policajci OUP-a Sjenica, kao i u ime Fehrata Sulji}a, Bo{njaka kojeg su maltretirali policajci OUP-a Tutin u februaru 1996. godine.
Po~etkom decembra 1993.
godine, nekoliko NN policajaca
iz OUP-a Sjenica do{lo je u porodi~nu ku}u Sabita Bibi}a u selu Ugao i tra`ili od njega da im
preda pu{ku i “{korpion”. Iako
im je odgovorio da ne posjeduje
nikakvo naoru`anje, oni su mu
naredili da krene sa njima i slu`benim automobilom su ga odveli u mjesnu zajednicu Karajuki}a Bunari. U toku vo`nje, policajci su ga nekoliko puta udarili
vrhom pendreka. Po dolasku u
mjesnu zajednicu su ga smjestili u jednu prostoriju u koju su
posle pola sata u{li policajci
Milorad Jovanovi} i Milinko Veli~kovi}. Oni su mu postavljali pitanja u vezi sa oru`jem koje on
navodno posjeduje, a vrlo brzo
su po~eli da ga ubje|uju da ukoliko ne posjeduje oru`je, treba
da ga kupi i da im ga donese.
Nakon izvjesnog vremena, u prostoriju je u{ao inspektor OUP-a
Sjenica Mile Nedi} koji je rekao
policajcima da “znaju {ta treba
da rade”. Kada je izi{ao iz kancelarije, policajci su po~eli da
udaraju Sabita pesnicama i pendrecima po glavi, tijelu, rukama i tabanima. Sabit je od siline udaraca izgubio svijest. Do{ao je svijesti kada su ga polili
vodom ali su odmah nastavili
da ga tuku pesnicama i palicama po tijelu. Prijetili su mu pi{toljem da }e ga ubiti. Poslije nekog vremena pustili su ga da
ide. Sljede}eg dana, Sabit Bibi}
je doga|aj prijavio sekretaru op{tine Vu~eti Vu~eti}u i na~elniku
OUP-a Sjenica Nikoli Lukovi}u,
ali mu je nakon nekoliko dana
stigao poziv na informativni razgovor, na koji se Bibi} uredno
odazvao. Prilikom saslu{anja, po10
April - jun 2007.
6
licajac po nadimku “Penda” ispitivao je Sabita ponovo o naoru`anju. Po{to je Sabit ponovo negirao da ima bilo kakvo oru`je,
odveli su ga u }eliju gdje je proveo nekoliko sati a zatim ga pustili na slobodu.
Malteriranje Sabita Bibi}a pominje se u izvje{tajima Sand`a~kog odbora o za{titi ljudskih
prava na osnovu kojih je Fond
za humanitarno pravo i pokrenuo ove postupke. O ovom slu~aju pisale su i Sand`a~ke novine. Sabit je istinu javno prezentovao i u serijalu “Svjedo~enja
iz Sand`aka” na Regionalnoj televiziji, obja{njavaju}i {ta mu se
sve de{avalo u prostorijama OUPa Sjenica i prostorijama mjesne
kancelarije Karajuki}a Bunari.
“Ka`e - ovo je vlada naredila.
Dragan (glavni policajac u Karajuki}a Bunarima) me ovako, (pokazuje) dohvati za kosu, stavio
mi je glavi} od pi{tolja pod grlo.
Ka`e, jesul’ ti Ugljani i Doli}ani
pri~ali kako ja bijem. Reko’ nikog
ni pit’o nijesam niti }u pitat’. Ti
zna{ koga si bio i kako bije{.
Rekoh, udri! Tvoja dr`ava tvoj zakon, zapalo te. Kad sam mu to
rek’o sko~io je i udario me je.
Rekoh, malo su me ovi bili nego
jo{ ti. Ubij me juna~ki! Nemoj tako da me mu~i{ nego me juna~ki ubij”, govori Bibi} pokazuju}i
fotografije sa masnicama po
tijelu.
Kako se navodi u saop{tenju
Fonda, u martu 1996. godine u
ku}u Fehrata Sulji}a u selu Dolovo, do{li su policajci Sulejman
Hod`i} i Zvonko Milunovi} i naredili mu da krene sa njima na informativni razgovor. Po dolasku
u policijsku stanicu u Tutinu, Fehrata su uveli u jednu kancelariju gdje se nalazio policajac Slavi{a Kikovi} koji je odmah po~eo da ga udara pesnicama u
grudi i le|a. Kada je Fehrat Sulji} pao na pod, policajci Hod`i}
i Milunovi} su nastavili da ga
udaraju |onom po le|ima. Nakon batinanja vezali su ga lisicama za radijator u kancelariji,
da bi ga poslije izvjesnog vremena pustili. Od posljedica torture kod Fehrata Sulji}a je konstatovano trajno o{te}enje
ki~me i pomjeren mu je bubreg.
Tokom oru`anog sukoba u
BiH, pripadnici MUP-a Srbije su
na teritoriji Sand`aka stalno pretresali ku}e Bo{njaka u potrazi
za naoru`anjem. Bez obzira {to
u ve}ini slu~ajeva nije prona{la
oru`je, policija su Bo{njake li{avala slobode i u policijskim stanicama ih batinala u cilju iznu|ivanja priznanja da posjeduju
naoru`anje ili da u~estvuju u
“aktivnostima protiv dr`ave”.
Iako su ovi slu~ajevi prijavljeni
nadlje`nim organima, u ve}ini
slu~ajeva nikada nije sprovedena ozbiljna istraga, niti disciplinski postupak. Naprotiv, ve}ina
policajaca koji su, prema podacima FHP u~estvovali u batinjanju sand`a~kih Bo{njaka i danas
rade u MUP-u Srbije.
“Poku{avamo da pomognemo `rtvama torture i diskriminacije iz pro{losti da ostvare svoje
pravo na obe{te}enje, odnosno
na reparaciju. Sudski postupci u
ovakvim slu~ajevima se toliko
ote`u, odla`u i iznalaze razni izgovori da bi se postupci odugovla~ili kako bi na kraju postupak
zastario. Najupe~atljiviji primjer
za to je slu~aj Munira [aboti}a
gdje je pro{lo vi{e od deset godina i sudski postupak je zastario”, isti~e koordinator i pravnik
iz FHP Sandra Orlovi}.
Fond za humanitarno pravo
jo{ jednom poziva dr`avne organe Srbije da u skladu sa na~elima vladavine prava, `rtvama
kr{enja ljudskih prava koje su
izvr{ili pripadnici srpske vojske i
policije pru`e adekvatno obe{te}enje.
Prema podacima Sand`a~kog odbora oko sedamnaest hiljada ljudi u sand`a~kim op{tinama, prete`no Bo{njaka, devedesetih godina, zbog navodnog
posjedovanja oru`ja pozivano je
u policijske stanice i pro{lo je
kroz policijsku torturu. Sand`a~ki odbor je u ime `rtava pokretao sudske postupke, neki od
njih i dalje traju, a nakon vi{e od
jedne decenije nije poznato da
je jedan pripadnik MUP-a zbog
zlostave u slu`bi, pozivanja na
informativne razgovore i kr{enja
zakona pravosna`no osu|en.
6
Bo{nja~ka rije~
DOGA\AJI
Povezivanje i me|ubo{nja~ka saradnja
Visoka delegacija Bo{njaka Hrvatske u posjeti BNV
Nastavak saradnje i
u~vr{}enje bo{nja~kih veza
Na poziv Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, predstavnici bo{nja~kih asocijacija iz Hrvatske, Grada Siska i Sisa~ko-Moslava~ke `upanije, boravili su u
zvani~noj posjeti Bo{nja~kom
nacionalnom vije}u i u okviru
toga prisustvovali sve~anom
obilje`avanju najve}eg nacionalnog blagdana sand`a~kih Bo{njaka, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave.
U delegaciji Bo{njaka iz Hrvatske su bili: Zlata Mujki} predsjednica @upanijskog vije}a i predsjednica Koordinacije
vije}a i predstavnika na nivou
Republike Hrvatske, Alija Avdi}
- predsjednik Gradskog vije}a,
Hajrudin Kula{i} - Predstavnik
bo{nja~ke nacionalne manjine
za grad Petrinju i Samir Ibrahimagi} - ~lan Odbora Bo{nja~ke
nacionalne zajednice Hrvatske
za Sisa~ko-Moslava~ku `upaniju. Sisa~ki predstavnici su tom
prilikom uru~ili poklone dr. Sulejmanu Ugljaninu, predsjedniku
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
Zlata Mujki} - predsjednica @upanijskog vije}a i predsjednica Koordinacije vije}a i predstavnika na nivou Republike Hrvatske, uru~uje poklone ~elnicima Vije}a
i predsjedniku Izvr{nog odbora
Vije}a, Esadu D`ud`evi}u.
Ova posjeta Bo{njaka Hrvatske je nastavak saradnje izme|u dva bo{nja~ka entiteta, koja je uspostavljena u Subotici a
potom nastavljena u Sisku kada je delegacija iz Sand`aka
posjetila sisa~ke Bo{njake.
Gosti iz Hrvatske u razgovoru sa najvi{im predstavnicima Bo{njaka u Srbiji
Tom prilikom, a o ~emu je na{
~asopis u jednom od pro{lih
brojeva pisao, predstavnici Bo{nja~kog nacionalnog vije}a su
predstavili svoj na~in rada, organizaciju, dostignu}a, ali i probleme sa kojima se suo~avaju
u radu.
Delegacija Bo{njaka Hrvatske je, pored sve~anog prijema, na{la vremena da razmijeni iskustva sa svojim prijateljima a teme su bile raznolike,
od kulturnih do politi~kih.
Iskustva sand`a~kih Bo{njaka, posebno u oblasti {kolstva
i jezika, upotpunila su mozaik
bo{nja~kih predstavnika iz Hrvatske. Ni ovaj put nije se mogla zaobi}i tema o formiranju
svebo{nja~kog foruma, podr`ana od strane svih prisutnih,
a koja je dobila podr{ku i sa
najvi{eg mjesta - od zvani~nika
u Sarajevu, ta~nije od bo{nja~kog ~lana predsjedni{tva
Bosne i Hercegovine, gospodina Harisa Silajd`i}a.
April - jun 2007.
11
Bo{nja~ka rije~
Prema rije~ima gostiju iz Hrvatske, posjeta Sand`aku je bila veoma sadr`ajna i korisna a
uspostavljeni su kontakti sa
mnogim uglednim osobama koji bi trebali rezultirati nastavkom saradnje. Kako su istakli
~lanovi bo{nja~ke delegacije iz
Hrvatske, u vezi sa tim, ve} su
postignuti i neki konkretni dogovori koji }e se iskristalisati i
6
kona~no formulisati u narednom periodu.
Samir Ibrahimagi}, ~lan Odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~koMoslava~ku `upaniju je u svojoj izjavi naglasio: “Prijem na{e
delegacije bio je vi{e nego prijateljski i te{ko je iskazati rije~ima tu toplinu, odnos pa`nje i
po{tovanja koje su nam na{i
prijatelji iskazali. Kako njihov
odnos prema nama simbolizuje
i odnos prema Bo{njacima u
Hrvatskoj, u ime delegacije i
svih Bo{njaka koje smo predstavljali srda~no im zahvaljujem. O~ekujemo nastavak saradnje u okvirima manifestacije
koja slijedi u Sisku pod nazivom
“Dani kulture sisa~kih Bo{njaka” (DAKSBO 2007).
Nagrada BNV za ukupno kulturno stvaralala{tvo
”DUKAT” ZA BO[NJA^KI INSTITUT
U znak priznanja za doprinos koju Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil-bega Zulfikarpa{i}a u Sarajevu pru`a o~uvanju
bo{nja~kog nacionalnog identiteta, razvoju i unapre|enju
nauke, kulture, tradicije, umjetnosti i duhovnog `ivota bo{nja~kog naroda uop{te, Bo{nja~ko nacionalno vije}e kao najvi{i predstavni~ki organ Bo{njaka u Republici Srbiji, odlukom Izvr{nog odbora, od 20.
aprila 2004. godine, dodijelio
je ovoj presti`noj instituciji Dukat Isa-bega Ishakovi}a, nacionalnu nagradu koja se dodjeljuje nacionalnim institucijama u oblasti ukupnog kulturnog stvarala{tva.
Sve~ano uru~enje nagrade
uprili~eno je, 21. maja ove godine, u prostorijama Bo{nja~kog instituta - Fondaciji Adil-bega Zulfikarpa{i}a u Sarajevu, a
nagradu je od predsjednika Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, G-dina Esada
D`ud`evi}a, primio li~no Adil-beg
Zulfikarpa{i}.
Uru~uju}i nagradu laureatu
D`ud`evi} je tom prilikom rekao da mu je zadovoljstvo {to
je ba{ njemu pripala ~ast da u
ime Vije}a uru~i ovu veliku nacionalnu nagradu gospodinu Zulfikarpa{i}u, istakav{i da su
sand`a~ki Bo{njaci nalazili inspiraciju u svojoj borbi za o~uvanje identiteta i ostvarivanju
svojih nacionalnih prava, upravo u djelu Adila Zulfikarpa{i}a.
12
April - jun 2007.
Zahvaljuju}i sa na ovom velikom priznanju, Zulfikarpa{i}
je istakao da mu je ovo najljep{a i najdra`a nagrada koju je
ikada primio.
“Jako mi je drago {to sam
priznanje dobio od bra}e Sand`aklija. Mi smo jedan narod
koji `ivi u dvije zemlje i mislim
da mi mo`emo puno nau~iti od
na{e bra}e Sand`aklija”, re-
knjizi su na ovoj promociji u ime
izdava~a govorili predsjednik
Izvr{nog odbora BNV Esad D`ud`evi} i knji`evnici Had`em Hajdarevi}, Ljubica Gojgić i Safet
Hadrovi} — Vrbi~ki.
U obrazlo`enju odluke o dodjeli Dukata “Isa-bega Ishakovi}a” Bo{nja~kom institutu Fondaciji Adila-bega Zulfikarpa{i}a se, izme|u ostalog, ka`e:
Predsjednik Izvr{nog odbora BNV, Esad D`ud`evi} uru~uje priznanje
zadu`inaru Bo{nja~kog instituta, Adil-begu Zulfikarpa{i}u
kao je, izme|u ostalog, u svom
obra}anju prisutnima Adil-beg
Zulfikarpa{i}.
Nakon dodjele Dukata “Isa
bega Ishakovi}a”, u prostorijama Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, promovisana je knjiga
“Alkatmeri u ba{~i sudbine”,
autora Rasima ]elahmetovi}a,
pjesnika i pisca iz Priboja. O
”Malo je institucija koje su
historijski obilje`ile jedno vrijeme i svojim radom ostavile neizbrisiv trag u jednom narodu.
Posebno je takvih institucija
malo u bo{nja~kom narodu,
narodu koji je, velikim dijelom
upravo i zbog nedostatka i nepostojanja tih i takvih institucija, u pro{losti ~esto bio `rtva
6
najraznovrsnijih nacional-{ovinističkih ideologija, izlo`en kontinuiranom negiranju, nipoda{tavanju i osporavanju i svog
Bo{nja~ka rije~
imena i svog identiteta.
Bo{nja~ki institut u Sarajevu, ustanovljen i izgra|en na
temeljima u bo{nja~kom naro-
Sa dodjele nagrade Dukata Isa-bega Ishakovi}a u Bo{nja~kom institutu
du ukorijenjenog dobro~instva,
vakufske tradicije i zadu`binstva, jedna je od najzna~ajnijih
bo{nja~kih nacionalnih institucija u oblasti nauke, kulture,
umjetnosti i bibliotekarstva.
Spoj tradicionalnog i modernog, jedinstven sklad Istoka i
Zapada, bogatstvo neprocjenjive
vrijednosti talo`eno u knji{kom,
umjetni~kom i arhivskom fondu
od najstarijih vremena do danas,
Bo{nja~ki institut ~ine jednom
od najve}ih i najzna~ajnijih riznica znanja u bo{nja~kom nacionalnom korpusu uop{te.
Temeljni zadaci Bo{nja~kog
instituta su promoviranje kulturne ba{tine, povijesne istine
i kulture Bo{njaka, kao i drugih
naroda sa kojima Bo{njaci
stolje}ima `ive zajedno.”
MF
Promocije knjige Rasim ]elahmetovi}a
Miris “Alkatmera” i u Sarajevu
Nedavni izlazak iz {tampe
zbirke odabranih pjesama Rasima ]elahmetovi}a, "Alkatmeri u ba{~i sudbine", predstavlja krunu ~etrdesetogodi{njeg
rada i stvarala{tva ovog autora. Izdava~ ove knjige je Centar za bo{nja~ke studije, a knjiga je, nakon Sarajeva i Plava,
polovinom mjeseca juna teku}e godine, predstavljena ljubiteljima pisane rije~i i u Novom
Pazaru, u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
O knjizi "Alkatmeri u ba{~i
sudbine" i o dugogodi{njem
knji`evnom stvarala{tvu njenog
autora govorili su histori~ar
umjetnosti i knji`evnik Faruk
Dizdarevi}, knji`evnik i knji`evni kriti~ar Had`em Hajdarevi}
iz Sarajeva i knji`evnik Safet
Hadrovi} Vrbi~ki iz Ro`aja. Na
promociji u Sarajevu, o knjizi
su, osim pomenutih, govorili i
knji`evnici Ljubica Ostoji} i Almir Zalihi}.
Izbor iz bogatog knji`evnog
opusa Rasima ]elahmetovi}a,
predgovor i sadr`ajan esej o
knjizi i sveukupnom knji`evnom
stvarala{tvu Rasima ]elahmetovi}a, naslovljen "Dublje od
ogledala", uradio je Faruk Dizdarevi}.
Govore}i o poeziji Rasima
]elahmetovi}a, knji`evnica Ljubica Ostoji} isti~e, izme|u ostalog, da je simbol zmije, koju
autor u vi{e navrata koristi u
svojim pjesmama, u stvari, je-
dan od primarnih simbola preobra`aja i energije.
Okarakteriv{i Rasima ]elahmetovi}a kao hipersenzibilnu
du{u i dobrog ~ovjeka, Almir
Zalihi}, isti~e da "~im se za~eprka po spolja{njem omota~u njegove poezije na vidjelo
izlazi obilje intimnih ~injenica
koje djeluku poput tu`nog filma".
Sa promocije u Sarajevu
April - jun 2007.
13
Bo{nja~ka rije~
6
AKTUELNO
Bo{nja~ko nacionalno vije}e osnovalo ”Bo{nja~ku televiziju”
Za informisanje na bosanskom
Logo budu}e “Bo{nja~ke televizije”
Nakon zavr{enog konkursa
za dodjelu regionalnih frekvencija kojeg je sprovela Republi~ka radiodifuzna agencija, raspisan je novi javni konkurs za
izdavanje dozvola za emitovanje televizijskog i radio programa za lokalna podru~ja.
Tim povodom, Izvr{ni odbor
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
je donio odluku o osnivanju nove ustanovu ~iji bi djelokrug rada bio bavljenje radiodifuznom
djelatno{}u, odnosno emitovanje radio i televizijskog programa. Na Izvr{nom odboru je donijeta jednoglasna odluka da
budu}a televizija nosi naziv
“Bo{nja~ka televizija” i da se
ista javi na ve} raspisani konkurs za dodjelu lokalnih frekvencija. Administracija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je za
potrebe budu}e “Bo{nja~ke
televizije” prikupila potrebnu
dokumentaciju, i kao osniva~,
je uredno predala predstavnicima Republi~ke radiodifuzne
agencije u predvi|enom roku.
Ukoliko dobije frekvenciju,
“Bo{nja~ka televizija” }e program po~eti da emituje od septembra mjeseca ove godine
preko 9-og kanala u zoni pokrivanja L-35, podru~je Novog Pazara.
Kada je u pitanju radijska
djelatnost, na isti konkurs, za
dodjelu lokalnih frekvencija za
podru~je op{tine Tutin, L-38,
konkurisao je budu}i “Bo{nja~ki radio” ~iji je osniva~ Centar
za bo{nja~ke studije iz Tutina.
I “Bo{nja~ka televizija” i
14
April - jun 2007.
“Bo{nja~ki radio” }e svoj
program emitovati na bosanskom jeziku, uva`avaju}i sve eti~ke i
profesionalne
programske
standarde.
Pravo na slobodu izra`avanja na maternjem jeziku predstavlja jedan od
temelja me|unarodne za{tite
ljudskih i manjinskih prava.
Ovo pravo je sadr`ano u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim
pravima, Me|unarodnom ugovoru o gra|anskim ljudskim pravima, Evropskoj konvenciji za
za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropskoj povelji o regionalnim i manjinskim
jezicima te ostalim me|unarodnim dokumentima koji za cilj
imaju unapre|enje ljudskih i
manjinskih prava.
Dr`ave ~lanice OEBS-a, ~iji
je i Srbija ~lan, su se obavezale štititi i stvarati uslove za unapre|enje jezi~kog i drugih vidova identiteta pripadnika nacionalnih manjina na svojoj teritoriji (Dokument iz Kopenhagena, stav 33). Okvirna konvencija u biti propisuje istu obavezu u ~lanu 5 (1). U ~lanu 9
(4) Okvirne konvencije tako|e
se zahtjeva da dr`ave ~lanice
usvoje "odgovaraju}e mjere
kako bi olak{ale pristup pripadnicima nacionalnih manjina
sredstvima javnog informiranja, a s ciljem unapre|enja tolerancije i omogu}avanja kulturnog pluralizma".
Na osnovu Zakona o za{titi
prava i sloboda nacionalnih manjina, Bo{nja~ko nacionalno vije}e je tijelo manjinske samouprave, koje je najviše zastupničko tijelo Bo{njaka, koji `ive
na teritoriji Srbije u podru~jima
slu`bene upotrebe jezika i
pisma, obrazovanja, kulture i
informisanja na bosanskom
jeziku.
^lanom 17. Zakona o za{titi
prava i sloboda nacionalnih manjina predvi|eno je da manjine
imaju pravo na potpuno i nepristrasno obavje{tavanje na svom
jeziku, koje podrazumjeva i
pravo na izra`avanje, primanje,
slanje i razmjenu informacija i
ideja putem {tampe i drugih
sredstava informisanja. Pored
toga {to manjine samostalno
mogu da osnivaju svoje medije, Zakon predvi|a i obavezu
dr`ave da u programima radija,
televizije i javnog servisa obezbjedi informativne, kulturne i
obrazovne sadr`aje na jeziku
nacionalnih manjina.
Koriste}i svoja ovla{}enja
koja ima na polju informisanja
na bosanskom jeziku, Bo{nja~ko nacionalno vije}e je i donijelo odluku da osnuje “Bo{nja~ku televiziju” i da na taj na~in
nesmetano afirmi{e, razvija i
unapre|uje jezik i kulturu Bo{njaka.
6
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Potpisan ugovor o saradnji izme|u “Bo{nja~ke rije~i” i Tanjuga
Za kvalitetnije informisanje
i evropske standarde
Na poziv rukovodstva Nacionalne novinske agencije Tanjug,
predstavnici redakcije ~asopisa “Bo{nja~ka rije~”, predvo|eni glavnim i odgovornim urednikom Muhedinom Fijuljaninom,
Sjedi{te Tanjuga u Beogradu
posjetili su agenciju Tanjug i
tom prilikom potpisali ugovor o
saradnji sa nacionalnom novinskom agencijom Tanjug.
Pored potpisivanja ugovora
sa glavnim i odgovornim urednikom na{eg ~asopisa, novinska agencija Tanjug je sli~an
ugovor potpisala sa jo{ nekoliko medija nacionalnih manjina koji `ive u Republici Srbiji.
Potpisivanjem ugovora sa
medijima manjinskih naroda,
Nacionalna novinska agencija
Tanjug `eli da pomogne ovim
medijima kako bi {to kvalitetnijim i pouzdanijim vijestima na
pravovremen i objektivana na~in informisali svoje ~itala{tvo.
Na{em mediju je ovim ugovorom omogu}en besplatan pristup Tanjug-ovim servisima,
kao i besplatno kori{}enje usluga Tanjugovog Me|unarodnog press centra u Beogradu.
Nacionalna novinska agencija na ovaj na~in `eli da poka`e
spremnost i odlu~nost dr`ave
da i na informativnom planu
nastavi ka svom cilju — ulasku
u Evropsku uniju, po{tuju}i i
njeguju}i jednu od temeljnih vrijednosti- manjinska prava.
Naredni korak, koji je nai{ao
na odobravanje svih aktera ovog
procesa, je formiranje asocijacije medija nacionalnih manjina, koja bi bila prva ove vrste u
Evropi. U cilju ostvarenja tog
cilja od predsjednika Vlade Republike Srbije, gospodina Vojislava Ko{tunice i predsjednika
Srbije gospodina Borisa Tadi}a
je zatra`eno da se u skorije vrijeme odr`i njihov zajedni~ki sastanak sa predstavnicima nacionalne novinske agencije Tanjug
i predstavnika jedanaest manjinskih medija koji su u{li u
ovaj projekat.
O TANJUGU
Tanjug (Telegrafska agencija
nove Jugoslavije), je osnovan
5. novembra 1943. godine. Osnovni zadatak mu je bio da javnost u okupiranoj Jugoslaviji i saveznike u Drugom svjetskom ratu istinito informi{e o antifa{isti~koj borbi na Balkanu. Tanjug je sve vrijeme postojanja bio svojevrsna {kola u kojoj su se afirmisale generacije novinara i urednika, fotoreportera, prevodilaca, in`enjera i tehni~ara, od kojih su
mnogi karijeru nastavili kao uspje{ne diplomate, publicisti, politi~ari.
Agencija je prolazila kroz razli~ite faze, a u “zlatnim vremenima” imala je u jednom trenutku ~ak
48 dopisnika {irom svijeta i svrstavana je u 10 najja~ih svjetskih agencija, a u pulu agencija nesvrstanih zemalja je imala vode}e mjesto.
Od osnivanja Tanjuga, dogodile su se mnoge politi~ke promjene i kod nas i u svijetu. Zbilo se
mnogo krupnih doga|aja - ratova, prirodnih katastrofa, politi~kih ubistava, promjena re`ima, sportskih dostignu}a, o ~emu su izvje{tavale sve svjetske agencije. Tanjug je bio me|u njima, a najmanje 30 puta br`e od svih izvjestio je o doga|ajima koji su zanimali ljude {irom globusa.
Tanjug je ~lan EANA (Evropski savez novinskih agencija), AMAN (Savez mediteranskih novinskih
agencija) i ABNA (Savez Balkanskih novinskih agencija).
Na teritoriji Srbije i Crne Gore Tanjug ima oko 60 stalnih i honorarnih dopisnika.
Servise Tanjuga preuzima vi{e stotina pretplatnika - vode}e svjetske agencije, veliki broj doma}ih i stranih medija, inostrani dopisnici u Beogradu, preduze}a i kompanije, ambasade, vladine i
nevladine institucije.
April - jun 2007.
15
Bo{nja~ka rije~
6
AKTUELNO
Prijepolje: Odborni~ke “igre” sa jezikom
Jezik “PREKO CRTE”
Stavu odbornika SDA da je jezik Bo{njaka bosanski, na jednom od posljednjih zasjedanja Skup{tine op{tine priklonili se i odbornici SDP, ali je skup{tinska ve}ina i dalje isklju~iva: u Statut
op{tine bosanski jezik mo`e samo "preko crte", kao "bo{nja~ko-bosanski", jer je to, kako isti~u, standard srpskog jezika!?
Prijepolje je, uz Priboj, jedina sand`a~ka op{tina u kojoj
se, uprkos ispunjenju zakonskih uslova, u slu`benu upotrebu jo{ uvijek ne uvode bosanski jezik i latini~no pismo. I dok
se u Priboju stvari pomjeraju
ka kona~nom uspostavljanju
nespornog prava Bo{njaka,
odbornici u Skup{tini op{tine
Prijepolje nastavljaju sa "jezi~kom klackalicom" koja je, i
dalje, vrlo nagla{eno na strani
na kojoj su opstrukcija Zakona
i prolongiranje ~ina koji u praksi donosi zna~ajne promjene.
demokratske partije, ali se sva
pri~a zavr{ava - prebrajanjem
glasova koje, po pitanju uvo|enja bosanskoj jezika i latini~nog pisma u slu`benu upotrebu, predstavlja prebrajanje po
nacionalnoj pripadnosti lokalnih odbornika. Jer, uz 25 odbornika bo{nja~kih stranaka,
one mogu ra~unati najvi{e na
tri glasa Liberalno-demokratske partije ^edomira Jovanovi}a (vrijedno pa`nje je da svoj
glas "za" daje i jedan Srbin na
odborni~koj listi LDP), {to je u
odnosu na 61 odbornika u
Prijepolje "~eka" bosanski
Duga je i, u najmanju ruku,
vrlo tu`na pri~a o "slamanju
politi~kog oko bosanskog jezika" u ovoj op{tini. Prote`e se
jo{ od 2002. godine kada je
po~ela borba Odborni~kog (sve
ove godine i opozicionog) kluba Liste za Sand`ak Dr. Sulejman Ugljanin. Njemu se, u posljednje vrijeme pridru`uje istovjetnim zahtjevima i 13 odbornika Ljaji}eve Sand`a~ke
16
April - jun 2007.
Skup{tini nedovoljno za kona~no usvajanje izmjena Statuta
op{tine Prijepolje.
"Odmah po usvajanju Zakona o za{titi prava i sloboda
nacionalnih manjina, Odborni~ka grupa Koalicije "Lista za
Sand`ak" uputila je Prijedlog
za izmjenu ~lana 5. Statuta
op{tine Prijepolje tra`e}i da se
njime precizira obaveza uvo|enja slu`bene upotrebe bosan-
skog jezika i latini~nog pisma",
ka`e Aziz Had`ifejzovi}, predsjednik ove odborni~ke grupe u
Skup{tini op{tine Prijepolje.
"Eskpresno smo dobili odgovor od tada{nje SPS vlasti u
Prijepolju da }e sa~ekati rezultate popisa stanovni{tva jer
nisu "sigurni" da li se ispunjava Zakonom propisani minimum od 15 odsto pripadnika
bo{nja~ke nacionalne manjine.
Po{to je popis stanovni{tva slijedio za nekoliko mjeseci, sa~ekali smo zvani~ne rezultate,
koji su pokazali da je Bo{njaka
31,8 odsto, a da se jo{ oko 14
odsto gra|ana izjasnilo kao
Muslimani. Me|utim, tada su
po~ele nove igre sa na{im ustavnim i zakonskim pravom na
jezik i pismo", isti~e Had`ifejzovi}.
U "prijevodu na bosanski"
to zna~i da je scenario osporavanja prava Bo{njaka na slu`benost jezika i pisma podrazumijevao uporno odlaganje implementacije zakonskih rje{enja.
Odborni~ka ve}ina ne{to kasnije {alje inicijativu Odborni~ke grupe Liste za Sand`ak Ministarstvu lokalne samouprave. "Po dobijanju stava Ministarstva Va{ predlog }e biti razmatran od strane nadle`nih tela i organa op{tine", stajalo je
u dopisu koji je trebao da do u
nedogled odlo`i odlu~ivanje po
pomenutoj inicijativi.
"Zaista je tako i bilo. Socijalisti su izgurali svoj mandat
a da to pitanje, uprkos na{im
povremenim inicijativama, nije
uspjevalo ni da dobije potrebnu ve}inu da uop{te do|e na
dnevni red zasjedanja", ka`e
6
Safet Plani}, tada{nji i sada{nji odbornik u Skup{tini op{tine.
"Demokratskim promjenama koje su uslijedile i u op{tini
Prijepolje ponadali smo se da
}e pitanje slu`bene upotrebe
bosanskog jezika i pisma biti
lak{e rije{eno. Me|utim, bila
je to la`na nada. Sastav lokalne Skup{tine je promijenjen,
dru{tveni ambijent je bio tako|e zvani~no daleko fleksibilniji prema rje{avanju polo`aja
nacionalnih manjina, ali se u
Prijepolju po pitanju prava Bo-
Bo{nja~ka rije~
da poka`e ni{ta drugo nego
ono {to se znalo: pitanje bosanskog jezika mo`e biti brzo i
kvalitetno rije{eno tek kada (i
ako) Bo{njaci budu imali skup{tinsku ve}inu. Maksimum
{to bi srpski odbornici "prevalili preko jezika" jeste ime jezika Bo{njaka koje bi i{lo "preko
crte": bo{nja~ko-bosanski!
"Ta varijanta, za koju smo
mi dali saglasnost samo kako
bi {to prije po~ela procedura
promjene Statuta i javna rasprava predvi|ena Zakonom o lokalnoj samoupravi, nije u primjeni nigdje u Sand`aku, mada
se na sve nas odnosi ista zakonska regulativa. Zato je i
neobi~no, u najmanju ruku, da
}e se takva odluka donijeti, pometnju je izazvalo tuma~enje
Savjeta za nacionalne manjine Vlade Srbije koji je, istina, u
prethodnom sazivu, aktom potpisanim od strane sekretara
Petra La|evi}a (predsjednik
Savjeta je bio premijer Vojislav
Ko{tunica) propisao da se jezik Bo{njaka u Srbiji, prema ...
"srpskom jezi~kom standardu
naziva bo{nja~ki, a u jezi~kom
standardu Bo{njaka bosanski...". Prema tim standardima,
a na osnovu mi{ljenja Srpske
akademije nauka i umjetnosti,
Savet za nacionalne manjine je
jo{ dopisom istakao da se ...
"donosi odluka da pripadnicima bo{nja~ke nacionalne man-
"Odmah po usvajanju Zakona o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina, uputili smo prijedlog za izmjenu ~lana 5.
Statuta op{tine Prijepolje tra`e}i da se njime precizira obaveza uvo|enja slu`bene upotrebe bosanskog jezika i latini~nog pisma. Eskpresno smo dobili odgovor od tada{nje SPS
vlasti u Prijepolju da }e sa~ekati rezultate popisa stanovni{tva jer nisu "sigurni" da li se ispunjava Zakonom propisani
minimum od 15 odsto pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine. Po{to je popis stanovni{tva slijedio za nekoliko mjeseci,
sa~ekali smo zvani~ne rezultate koji su pokazali da je Bo{njaka 31,8 odsto a jo{ se oko 14 odsto gra|ana izjasnilo kao
Muslimani. Me|utim, tada su po~ele nove igre sa na{im ustavnim i zakonskim pravom na jezik i pismo", ka`e Aziz Had`ifejzovi}, {ef odborni~ke grupe Lista za Sand`ak u prijepoljskom parlamentu.
{njaka na jezik i pismo malo
{ta promijenilo. Da budem iskren, promjena je bilo, ali samo u metodama srpskih odbornika u Skup{tini, ne i u kona~nom ishodu. Sada smo,
umjesto "patriotske retorike"
dobijali nazovi stru~nu argumentaciju. To je jedina promjena
od pada socijalista sa vlasti",
ka`e Plani}.
Nova vlast, u kojoj je aktivni
sudionik i Sand`a~ka demokratska partija, koja ima najvi{e
odbornika i predsjednika op{tine, samo je na papiru ulivala
nadu da je spremna da po hitnom postupku uvrsti u proceduru ovo pitanje. Prihvatanje
razmatranja inicijative i njen
ulazak u skup{tinsku proceduru bili su "dimna zavesa" koja,
kad se malo slegla, nije imala
se u Novom Pazaru, Sjenici i
Tutinu ve} du`e vrijeme odvija nastava za predmet "Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture", a da se u
Prijepolju ~ak ni u Statutu ta
mogu}nost ne spominje. Uostalom, neke moje odborni~ke
kolege Srbi mi, bez uvijanja,
ka`u da }e ..."bosanski jezik
biti u primjeni tek ako oni budu
u manjini, a to se za dogledno
vrijeme, a mo`da i nikad, ne}e
desiti..."! Iz ovoga je jasno da
su u pitanju neki iracionalni a
ne stvarni razlozi zbog kojih
nas godinama preglasavaju po
tom pitanju", isti~e Aziz Had`ifejzovi}.
Kada je izgledalo da je sa
slu`beno{}u bosanskog jezika
i latinice ipak sve u redu i da
je samo pitanje sjednice kada
jine omogu}i izu~avanje maternjeg jezika njegovim uvo|enjem u {kole tako {to }e se u
{kolskoj evidenciji voditi kao
bo{nja~ki/bosanski jezik sa
elementima nacionalne kulture". Ova varijanta o~ito je u ozbiljnoj suprotnosti sa tuma~enjem Ministarstva za nacionalne manjine i etni~ke zajednice
tada{nje SCG, koje je, tako|e
aktom upu}enim Skup{tini op{tine Prijepolje, jezik imenovalo kao bosanski, jer je tako ...
"navedeno u saveznom zakonu o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim i manjinskim
jezicima".
Na martovskom zasjedanju
Skup{tine op{tine, pro{le godine gotovo jednoglasno je
usvojeno tuma~enje Saveta za
nacionalne manjine i proceduApril - jun 2007.
17
Bo{nja~ka rije~
ra javne rasprave o promjeni
Statuta op{tine je po~ela. A javna procedura, o kojoj je rije~,
trajala je, bezmalo pola godine
da bi, posle niza urgencija, stiglo nekoliko mi{ljenja "za" od
strane mjesnih zajednica sa
ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom dok su se druge gotovo po pravilu, oglu{ile i nisu
poslale mi{ljenje.
Uz saglasnost odgovaraju}ih skup{tinskih tijela i Op{tinskog vije}a, izja{njavanje odbornika o promjenama Statuta koje bi verifikovale uvo|enje
bosanskog jezika i latini~nog
pisma u slu`benu upotrebu,
zakazano je za 5. april ove godine. U skup{tinskom materijalu upu}en je Prijedlog Statuta
u kome predlaga~, predsjednik
op{tine mr. Ned`ad Turkovi},
jezik Bo{njaka imenuje po tuma~enju Ministarstva, odnosno kao bosanski.
Ponovo se povela o{tra polemika, na oko stru~na a u
su{tini duboko politi~ka sa jasnom nacionalnom podijeljeno{}u Skup{tine. Po{to je bilo
vi{e nego o~igledno da od usvajanja prijedloga predsjednika
op{tine ne}e biti ni{ta, predlo`eno je da se ovo pitanje jo{
jednom skine sa dnevenog reda i da se zatra`e dodatna tuma~enja sa nivoa Vlade Srbije
i nadle`nih ministarstava.
"Vra}amo se, po ko zna koji
put, na po~etak. Po{to smo se
vi{e puta izja{njavali u lokalnoj
skup{tini o ovim pitanjima, te{ko je odgovoriti na pitanje da
li }e novi po~etak zna~iti i nove
podjele o ovom pitanju. Iskustvo ka`e da ho}e, ali mislim
da je vi{e nego potrebno da se
ova lakrdija i igranje sa zakonom prekine. ^ak i ako uop{te
postoji dilema: {ta je ja~e - zakon ili preporuka, ona se lako
rje{ava. A duboko sam ubije|en da takva dilema ne postoji. Postoji neka druga opcija priznati, kona~no, realnost da
u op{tini Prijepolje `ivi i radi
preko 40 odsto stanovni{tva
koje `eli da izu~ava i maternji,
uz srpski, jezik i da pi{e lati18
April - jun 2007.
6
ni~nim pismom, uz }irili~no. I
naravno, da se u slu`benoj
upotrebi ravnopravno tretiraju
bosanski i srpski kao i latinica
i }irilica", ka`e Safet Plani}.
Prije aprilskog zasjedanja
Skup{tine op{tine vo|ena je
prepiska izme|u Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a i op{tine
Prijepolje koja, na `alost, nije
rezultirala usvajanjem prijedloga predsjednika op{tine. Predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a
Esad D`ud`evi} je nekoliko dana prije sjednice Skup{tine op{tine Prijepolje uputio pismo
predsjedniku op{tine Ned`adu
Turkovi}u u kome ga je podsjetio da se na popisu stanovni{tva od 1. do 15. aprila 2002.
godine 134.749 pripadnika
bo{nja~ke nacionalne zajednice, slobodnom voljom i u skladu sa zakonom, izjasnilo da je
njihov maternji jezik bosanski.
"Na osnovu te slobodno izra`ene volje, a u skladu sa
Zakonom o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina ("Sl.
list SRJ" br. 11/2002) i Zako-
nski, slova~ki, ukrajinski i hrvatski jezik..." i da se primjenjuju odgovaraju}i ~lanovi Povelje.
Na osnovu prethodno iznijetih ~injenica, a uskladu sa
~lanom 18. stav 29. Zakona o
lokalnoj samoupravi ("Sl. glasnik br. 9/2002), potrebno je
da u Statutu op{tine Prijepolje
izvr{ite izmjenu odgovaraju}eg
~lana Statuta koja glasi: "Na
teritoriji op{tine Prijepolje u
slu`benoj upotrebi su: ravnopravno srpski i bosanski jezik,
}irili~no i latini~no pismo".
Ni ovo upozorenje od strane
najvi{eg organa Bo{njaka u
Sand`aku nije pomoglo. Prevagnula su tumna~enja a ne
zakoni. Prevagnula je bahatost
ve}ine nad manjinom i nipoda{tavanje prava manjine. Istina,
uz alternativu da se slu`benim
proglasi jezik "preko crte" koji
bi bio jedinstven u svijetu jer
nigdje na drugom mjestu ne
postoji bo{nja~ko/bosanski.
Pa bi sa aspekta Novog Pazara, Sjenice ili Tutina takav jezik u Prijepolju bio njima nepo-
"Vra}amo se, po ko zna koji put, na po~etak. Po{to smo se
vi{e puta izja{njavali u lokalnoj skup{tini o ovim pitanjima, te{ko je odgovoriti na pitanje da li }e novi po~etak zna~iti i
nove podjele o ovom pitanju. Iskustvo ka`e da ho}e, ali mislim da je vi{e nego potrebno da se ova lakrdija i igranje sa
zakonom prekine", ka`e Safet Plani}.
na o slu`benoj upotrebi jezika i
pisma ("Sl. glasnik RS", broj
45/91, 53/93, 67/93 i 48/
94) skup{tine op{tina Novi Pazar i Sjenica donijele su, maja
2002. godine, a Skup{tina op{tine Tutin ne{to ranije (27.
novembra 1998. godine) odluke da je na teritorijama ovih
op{tina u slu`benoj upotrebi
ravnopravno srpski i bosanski
jezik i }irili~no i latini~no pismo. U ~lanu 3. Zakona o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim ili maninskim jezicima ("Sl. glasnik RS", br. 18,
od 23. 12. 2005. godine) Skup{tina dr`avne zajednice Srbija
i Crna Gora prihva}eno je ... da
se u Republici Srbiji koriste albanski, bosanski, bugarski, ma|arski, romski, rumunski, rusi-
znat, odnosno stran, iako je
rije~ o istom jeziku kojim se
slu`e svakodnevno.
U me|uvremenu, izra`avaju}i ogor~enje novim odlaganjem usvajanja izmjena Statuta i "legalizacije" bosanskog
jezika i latini~nog pisma, podnijete su krivi~ne prijave protiv
predsjednika op{tina Prijepolje
i Priboj, a najavljena je, ako zatreba, i arbitra`a Evropskog suda u Strazburu.
Sve su prilike da }e "jezi~ke
zavrzlame", odnosno opasne
odborni~ke igre sa jezikom potrajati do granica strpljenja. Ili
do novih izbora. Pa onda u novom skup{tinskom rasporedu,
opet iz po~etka!?
Muharem M. Mutabd`ija
6
Bo{nja~ka rije~
IZ RADA BNV
U prostorijama BNV odr`an seminar na temu ”Regionalna i prekograni~na saradnja”
NU@NA REGIONALNA SARADNJA
U organizaciji Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a i Centra za
istra`ivanje etniciteta iz Beograda, u Novom Pazaru je, 11.
i 12. maja, odr`an seminar na
temu “Regionalna i prekograni~na saradnja“. Seminar je organizovan uz podr{ku Evropske unije a preko Evropske
agencije za rekonstrukciju.
U~e{}e na ovom skupu, pored predstavnika op{tinskih
vlasti i nevladinog sektora iz
regiona, uzeli su i Prof. Dr. Nedeljkovi} i Dr. Goran Ba{i} iz
Beograda, Prof. Dr. Sini{a Tatalovi} i Ru`ica Jake{evi} iz Zagreba, Prof. Dr. Ibrahim Bu{atlija, ispred Vije}a kongresa
bo{nja~kih intelektualaca iz
Sarajeva, Muhedin Fijuljanin,
~lan Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, te
Alija Matovi} ispred Centra za
bo{nja~ke studije iz Ro`aja.
Uvodni~ari prvog dana seminara bili su Prof. Nedeljkovi} i
Samiha Ka~ar, predsjednica
Sand`a~kog odbora za za{titu
ljudskih prava i sloboda.
Dr. Goran Ba{i}, iz Beogradskog Centra za istra`ivanje etniciteta je govorio na temu “Modeli upravljanja u multietni~kim
op{tinama u jugoisto~noj i centralnoj Evropi“ i tom prilikom
istakao da su u pripremi nacrti
novog zakona o nadlje`nostima nacionalnih vije}a u Republici Srbiji.
Prof. Dr. Sini{a Tatalovi}, ekspert za manjinska prava iz Zagreba je prezentovao klju~ne
aspekte regionalne sigurnosti i
saradnje. Prema rije~ima Tatalovi}a, regionalna saradnja u
dr`avama Jugoisto~ne Evrope
je sve vi{e u funkciji i za{tite
manjinskih prava, za {to je kao
primjer naveo nekoliko bilateralnih sporazuma izme|u dr`ava u regionu. “U svijetu, a po-
sebno u Evropi, granice predstavljaju sve manje prepreke,
zbog ~ega je sve va`nija regionalna saradnja”, zaklju~io je
Tatalovi}.
Asistentica na Fakultetu politi~kih nauka Univerziteta u Zagrebu, Ru`ica Jake{evi} svoje
izlaganje je fokusirala na problematiku ostvarivanja prava nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj i prisutne upoznala
ri, Makedoniji i Kosovu, kao i
sa trenutnim statusom i polo`ajem Bo{njaka u Bosni i Hercegovini.
Predstavnik Bo{njaka iz
Crne Gore (Ju`ni Sand`ak) Alija
Matovi} je na ovom seminaru
govorio o te{kom polo`aju Bo{njaka u dana{njoj Crnoj Gori
posebno se osvrnuv{i na trenutni proces dono{enja novog
crnogorskog Ustava i budu}i
Detalj sa seminara u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
sa sistemom manjinskih organa samouprave u toj dr`avi.
Predstavnik Vije}a kongresa
bo{nja~kih intelektualaca iz
Sarajeva, prof. dr. Ibrahim Bu{atlija je govorio o iskustvima i
praksi prekograni~nih regija u
evropskoj praksi, iznose}i ideju o primjeni tih iskustava i na
na{em podru~ju.
Muhedin Fijuljanin, ~lan Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je govorio na temu “Polo`aj Bo{njaka u dr`avama biv{e Jugoslavije“. Fijuljanin je prisutne upoznao sa
trenutnim statusom, brojem i
stepenom ostvarivanja nacionalnih prava Bo{njaka u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Go-
polo`aj istakav{i da su Bo{njaci Crne Gore dio jedinstvenog nacionalnog korpusa biv{e
Jugoslavije, i da kao autohtoni
narod tra`e svoje mjesto u
budu}em ustavu Crne Gore.
Pored gore pomenutih izlaga~a u~e{}e u ovom seminaru
je uzeo i veliki broj predstavnika nevladinih organizacija i udru`enja gra|ana koji se bave
problematikom ostvarivanja ljudskih i manjinskih prava.
Prema rije~ima organizaora
i u~esnika seminar je bio veoma konstruktivan i plodotvoran, {to je otvorilo mogu}nost
pokretanja nekih novih sli~nih
okruglih stolova i seminara.
Nazim Li~ina
April - jun 2007.
19
Bo{nja~ka rije~
6
IZ RADA BNV
Privode se kraju radovi na izgradnji zgrade Centra za bo{nja~ke studije
Centralna kulturna institucija Bo{njaka
U okviru obilje`avanja 11.
maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, predstavnici Bo{nja~kog nacionalnog vije}a obi{li su objekat u izgradnji Centra za Bo{nja~ke studije u Tutinu.
Tom prilikom je uprili~ena i
mala sve~anost za nekoliko
stotina zvanica iz cijelog Sand`aka koji su svojim prisustvom
dali zna~aj ja~anju ove zna~ajne
kulturne institucije sand`a~kih
Bo{njaka.
Prilikom obilaska ovog objekta, predsjednik Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, dr. Sulejman
Ugljanin je povodom najve}eg
nacionalnog blagdana Bo{njaka istakao bo{nja~ku nacionalnu zastavu na krovu gra|evine.
Tom prilikom dr. Ugljanin je
pred okupljenim gra|anima i
predstavnicima medija rekao:
“Ova institucija je veliki korak za dr`avu u kojoj `ivimo,
posebno za ovu Vladu Srbije,
koja je, svojim tolerantnom pristupom, omogu}ila Bo{njacima da u jedinstvu razli~itosti
poka`u svoj identitet i posebnosti”.
Predsjednik Izvr{nog odbora
Vije}a Esad D`ud`evi} je istim
povodom rekao je da je izgradnja zgrade Centra za bo{nja~ke
studije, do sada najve}a investicija Bo{nja~kog nacionalnog
vije}a, izraziv{i nadu da }e ovo
postati centralna kulturna institucija Bo{njaka koji `ive na
ovim prostorima.
Izgradnja zgrade Centra za
bo{nja~ke studije, ~ija je korisna povr{ina 710 kvadratnih metara, po~ela je oktobra 2006.
godine i ovih dana je, nakon
zavr{etka grubih gra|evinskih
radova i ukrovljenja, ugra|ena i
stolarija.
Gra|evinskim projektom, zgrada CBS-a }e imati pet spratova. Predvi|eno je da u zgradi
budu smje{teni kafe knji`ara,
biblioteka, “Bo{nja~ki radio”, izdava~ka djelatnost i musafirhana - kabinet za gostuju}e istra`iva~e.
Centar za bo{nja~ke studije
nastao je 2004. godine transformacijom biblioteke "Vehbija
Hod`i}" osnovane 13. avgusta
1994. godine u Tutinu.
Centar se bavi knji`arskom i
Detalj sa sve~anosti povodom ukrovljavanja zgrade CBS-a
20
April - jun 2007.
Trenutni izgled zgrade CBS-a
bibliote~kom djelatno{}u, nau~no-istra`iva~kim radom, sakupljanjem arhivske i dokumentarne gra|e, video i foto zapisa
vezanih za kulturu i tradiciju
sand`a~kih Bo{njaka iz dalje i
bli`e pro{losti.
Centar za bo{nja~ke studije
se bavi edukacijom, prije svega, u~itelja i drugih prosvetnih
radnika, kao i stipendiranjem
na osnovnim i postdiplomskim
studijama studenata na fakultetima u oblasti tzv. grupe nacionalnih predmeta.
Centar za bo{nja~ke studije
okuplja brojne saradnike iz Sand`aka, zemlje, Bosne i Hercegovine i inostranstva i anga`uje ih na pojedina~nim projektima a izdava~ je i ~asopisa za
kulturu i dru{tveni `ivot Bo{njaka "Bo{nja~ka rije~".
N. Smailagi}
6
Bo{nja~ka rije~
ISTRA@IVANJA
Dr. sc. Sini{a Tatalovi}, izlaganje sa znanstvenog skupa
REGIONALNA SURADNJA
U ve}ini dr`ava u svijetu danas `ivi stanovni{tvo razli~ite etni~ke pripadnosti a ideali jednonacionalne dr`ave ili etni~ke homogenosti su samo davno razu|ene iluzije. U svijetu, a posebno
u Europi, granice predstavljaju sve manje prepreke. Regionalna suradnja u dr`avama
Jugoisto~ne Europe je sve vi{e u funkciji za{tite i nacionalnih manjina
U svijetu, a posebno u Europi, granice predstavljaju sve manje prepreke, zbog ~ega je sve
va`nija regionalna suradnja u
za{titi nacionalnih manjina. To
se potvr|uje i na primjeru regionalne suradnje u dr`avama Jugoisto~ne Europe koja je sve
vi{e u funkciji za{tite nacionalnih manjina. Politiku tolerancije, kao alternativu etni~kim sukobima i ratovima, nastoje poticati razli~ite me|unarodne
organizacije. Ona je sve ~e{}e i
predmet bilateralnih sporazuma
kojima zainteresirane dr`ave, pobolj{avaju}i polo`aj etni~kih manjina, razvijaju me|usobne odnose. Tako manjine u odre|enim
slu~ajevima postaju ~inilac suradnje a ne sukoba me|u dr`avama i narodima.
Sa seminara u Glavnom uredu BNV
Klju~ne rije~i: regionalna suradnja, nacionalne manjine, bilateralno sporazumjevanje, etni~ki
sukobi, tolerancija, Jugoisto~na
Europa, heterogena dru{tva.
Uvod
U ve}ini dr`ava u svijetu danas `ivi stanovni{tvo razli~ite
etni~ke pripadnosti a ideali jednonacionalne dr`ave ili etni~ke
homogenosti su samo davno razu|ene iluzije. Ako se poku{a
osmisliti i pokrenuti takav proces, on nailazi na osudu i suprotstavljanje me|unarodnih institucija. Danas u europskim dr`avama `ivi veliki broj pripadnika
nacionalnih manjina a zbog stalnih migracija taj broj se stalno
pove}ava. Zbog stalnog mijenja-
nja broj~anog odnosa etni~ke
ve}ine i manjina, u korist ovih
drugih, u odre|enom broju dr`ava dolazi do ja~anja nacionalizma i ksenofobije, {to utje~e
na porast opasnosti od etni~kih
sukoba. Ovi sukobi izuzetno optere}uju suvremeni svijet i predstavIjaju uzrok mnogim dana{njim ratovima. Kao odgovor na
opasnost od etni~kih sukoba u
mnogim dr`avama se inzistira
na pravima nacionalnih manjina, koja se ostvaruju kroz razli~ite modele.
Budu}i da u svijetu, a posebno u Europi, granice predstavljaju sve manje prepreke, va`na je i regionalna suradnja u
za{titi nacionalnih manjina. Ova
suradnja se mo`e ostvarivati
na bilateralnoj ili multilateralnoj
razini. Regionalna suradnja posebno je va`na za dr`ave u kojima `ivi veliki broj nacionalnih
manjina, bez obzira na postotak njihovog sudjelovanja u ukupnom stanovni{tvu dr`ave.
Isto tako, regionalna suradnja
je va`na i za podru~ja koja su u
nedavnoj pro{losti bila zahva}ena ratom. Ponovna uspostava povjerenja u takvim regijama
nije mogu}a bez suradnje koja
obuhva}a i adekvatnu za{titu
nacionalnih manjina.
Regionalna suradnja u dr`avama Jugoisto~ne Europe je sve
vi{e u funkciji za{tite i nacional-
* Uvodno izlaganje na znanstvenom skupu Nacionalne manjine u demokratskim dru{tvima na temu: Nacionalne manjine i regionalna suradnja, odr`anog u Begovom Razdolju od 19. do 21. svibnja 2005. u organizaciji Fakulteta politi~kih znanosti i Centra za me|unarodne studiie uz financijsku pomo} zaklade Friedrcch Ebert.
** Dr. sc. Sini{a Tatalovi} je izvanredni profasor na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu.
April - jun 2007.
21
Bo{nja~ka rije~
nih manjina. Da spomenemo samo suradnju Hrvatske i Ma|arske, Hrvatske i Srbije i Crne Gore, Albanije i Mekedonije. Za sagledavanje zna~aja regionalne
suradnje u za{titi nacionalnih
manjina, korisno je analizirati i
polo`aj pojedinih dr`ava u regiji
u odnosu na za{titu nacionalnih manjina.
Posebnu pozornost treba usmjeriti prema bilaterelnom sporazumijevanju o za{titi nacionalnih manjina. U tome kontekstu, va`no je spomenuti i nedavno potpisani bilateralni sporazum o za{titi nacionalnih manjina izme|u Hrvatske i Srbije i
Crne Gore. Prekograni~na suradnja nacionalnih manjina, koja je
omogu}ena i bilateralnim sporazumima, va`na je za opstanak
nacionalnih manjina u dr`avama gdje `ive. Naime, neke od
dr`ava u Jugoisto~noj Europi,
vrlo su zainteresirane za suradnju s pripadnicima njihove nacionalne manjine koja `ivi u drugim dr`avama. Te dr`ave uglavnom materijalno i na druge na~ine potpoma`u o~uvanje nacionalnog identiteta doti~ne nacionalne manjine. Naj~e{}i oblici
i sadr`aji suradnje pripadnika
nacionalnih manjina s dr`avama mati~nih naroda su:
- stipendije za redovne studije i specijalizacije u dr`avi mati~nog naroda (posebno studije
jezika, povijesti, zemljopisa, glazbene i likovne kulture);
- studijski boravci u cilju boljeg upoznavanja dr`ave mati~nog naroda, njene kulture, pro{losti i sada{njosti;
- sudjelovanje na obrazovnim seminarima, stru~nim i drugim skupovima i kulturnim manifestacijama;
- boravak i pomo} stru~njaka
iz dr`ave mati~nog naroda udrugama nacionalnih manjina;
- materijalna i druga pomo}
u izdava~koj i informativnoj djelatnosti pripadnika nacionalnih
manjina;
- znanstvena istra`ivanja `ivota nacionalnih manjina;
- suradnja izme|u kulturnih i
22
April - jun 2007.
6
sportskih udruga;
- razmjena izlo`bi, kazali{nih
predstava, folklornih skupina,
zborova i drugih kulturnih programa.
Sigurnosni aspekti
regionalne suradnje i
za{tite nacionalnih manjina
Rasprave o me|unarodnoj sigurnosti, kao konceptu i praksi,
postaju osobito va`ne u 20.
stolje}u, kad se afirmiraju ideje
o globalnoj zajednici dr`ava i o
sigurnosti kao temeljnoj vrije-
nacionalne manjine u ovim zemljama susre}u se s brojnim
problemima sa sigurnosnim implikacijama, koje mo`emo podijeliti na nekoliko skupina, ovisno o intenzitetu i ciljevima pritiska na etni~ku manjinu. U osnovi to su sljede}e skupine problema: diskriminacija, kulturna
podre|enost, ekonomska podre|enost i genocidna politika.
Poleze}i od navedenih skupina problema, nacionalne manjine se nalaze u razli~itim situacijame u dr`avama u kojima
`ive.
Politi~ka karta Jugoisto~ne Europe
dnosti me|unarodnog sustava
kao cjeline. Spomenute se ideje
opredme}uju u konceptu kolektivne sigurnosti, najprije u okviru
Lige naroda i poslije UN-a. U
tom konceptu rje{avanje etni~kih sukoba bilo je od velike va`nosti. To se posebno odnosi
na podru~je jugoistoka Europe.
U bliskoj pro{losti, ali i danas,
Prva je situacija kada je nacionalna manjina uglavnom zadovoljna svojim polo`ajem.
Druga situacija je karekteristi~na za nacionalne manjine ~iji su pripadnici u manjim skupinama razasuti u ve}em broju
dr`ava i te{ko mogu iskazati nezadovoljstvo svojim polo`ajem i
asimilacijskom politikom (Romi).
6
Bo{nja~ka rije~
Etni~ka karta Jugoisto~ne Europe
Tre}a je situacija kada je nacionalna manjina nezadovoljna
svojim polo`ajem zbog diskriminacije, tra`enja ve}ih (kolektivnih) prava, instrumentaliziranosti od dr`ave mati~nog naroda
ili `elje de se priklju~i dr`avi
mati~nog naroda.
Iskustva zemalja na jugoistoku Europe ukazuju na me|usobni utjecaj etni~kih odnosa i
problema te regionalne sigurnosti. Etni~ki sukobi i ve}insko
- manjinski odnosi optere}uju sigurnost jugoistoka Europe ve}
vi{e od desetIje}a. Oni su istovremeno i unutarnji problem dr`ava, koje su ga morale ili ga moraju rje{avati, rje|e iz vlastitih
politi~kih razloga, a mnogo ~e{}e pod pritiskom izvana. Kada
se pregleda literatura o tome,
dolazi se do zaklju~ka da je, s
jedne strane, pitanje ve}inskomanjinskih odnosa ostalo u su{tini nerije{eno na regionalnoj
razini, te da se, s druge strane,
vrlo malo zemalja mo`e pohvaliti time da je u pro{losti pravil-
no postupalo s etni~kim manjinama. I danas, kada su u ve}ini zemalja regije zakoni o etni~kim manjinama "bez gre{ke",
ne{to ne valja u praksi, tako da
nema nacionalne manjine koja
je u potpunosti zadovoljna svojim statusom i koja ne tra`i ne{to vi{e.
Poznato je da se dr`ava mo`e raznim instrumentima me|unarodne zajednice prisiliti da
korektno regulira polo`aj etni~kih manjina, ali time problemi
nisu rije{eni. ^esto se govori
da dr`ava i njezina tijela uskra}uju ili kr{e, prava etni~kim manjinama. Time se previ|a bitan
dio problema, jer to u ve}oj mjeri mogu ~initi razne skupine,
organizacije, stranke i pokreti,
pod utjecajem predrasuda i tradicija. Mo`e se dogoditi da je
vlada spremna {tititi i unapre|ivati prava etni~kih manjina, ali
joj to onemogu}ava pritisak iz
dru{tva.
Naslije|e ranijih vremena, daljih i bli`ih, u gotovo svim zem-
ljama regije je takvo da se pripadnici razli~itih naroda (ve}inskog i manjinskih) ne mogu prostorno razdvojiti na takav na~in
da bi se cjelina svih nadlje`nosti mogla prepustiti cjelini svakog naroda ponaosob. U dr`avama koje imaju nacionalne manjine, a takve su sve zemlje na
jugoistoku Europe, u teritorijalnom pogledu se ~esto isprepli}e odnos etni~ke ve}ine i manjine. Nerijetko se nacionalna
manjina na odre|enom prostoru nalazi u ve}ini, iako je u dr`avi u manjini, {to dodatno ote`ava probleme. Vrlo slo`eni ve}insko-manjinski odnosi poku{avaju se razrije{iti na razli~ite na~ine, od izdvajanja nacionalne
manjine u zasebnu dr`avu ili pripajanja nacionalne manjine dr`avi mati~nog naroda, {to je gotovo uvijek popra}eno ratom, do
vo|enja politike tolerancije i povjerenja, koja omogu}ava svakom narodu i manjini, bez obzira kako je raspore|ena u prostoru i izmije{ana s drugim narApril - jun 2007.
23
Bo{nja~ka rije~
odima, da odr`ava kulturnu koheziju neophodnu za o~uvanje
identiteta.
6
ltikulturalnu prirodu europskih
dru{tava, zbog ~ega treba upravljati raznolikostima i koegzis-
Detalj sa seminara u Glavnom uredu BNV
Regionalna suradnja kao
za{tita nacionalnih manjina
Politiku tolerancije, kao alternativu etni~kim sukobima i ratovima, nastoje poticati razli~ite
me|unarodne organizacije. Ona
je sve ~e{}e i predmet bilateralnih sporazuma kojima zainteresirane dr`ave pobolj{avaju}i polo`aj etni~kih manjina razvijaju
me|usobne odnose. Tako manjine u odre|enim slu~ajevima
mogu postati ~inilac suradnje a
ne sukoba me|u dr`avama.
U poticanju politike tolerancije posebno su aktivne europske organizacije koje rade na
stabilnosti zemalja na jugoistoku Europe, poleze}i od principa
pluralisti~ke demokracije, Ijudskih prava i vladavine prava. Polaze}i od aktivnosti u za{titi ljudskih prava, iskustva na obrazovnom, kulturnom, socijalnom
i drugim poljima te fleksibilnosti i metodama rada, Vije}e Europe je jedna od najva`nijih organizacija za promicanje prava etni~kih manjina.
Djelovanje me|unarodnih, a
napose europskih organizacija
vezano za nacionalne manjine
ostvaruje se posredstvom provedbe "mjera izgradnje povjerenja", a bazirano je na sljede}im
principima:
- nacionalne manjine ~ine mu24
April - jun 2007.
tencijom u europskim multikulturalnim dru{tvima. To je bitno
da se izbjegne razdor izme|u
Zapadne, Srednje i Isto~ne Europe;
- razli~itost upravljanja zahtijeva visok politi~ki pristup. To je
pitanje po{tovanja osnovnih principa europskih demokratskih
sustava, koji u sebi uklju~uje ne
samo slobodu izraza i podupiranje mi{ljenja ve}ine nego,
prije svega, po{tovanje mi{ljenja manjine;
- mjere za poticanje povjerenja u naj{irem smislu moraju povesti ra~una o obrazovnom i kulturnom pribli`avanju ve}inskih
naroda i etni~kih manjina;
- mjere za izgradnju povjerenja tuma~e se kao preventivne
mjere s namjerom da eliminiraju napetosti koje prijete da se
razviju u ozbiljne sukobe.
Etnokracije, koje su bile karakteristi~ne za Isto~nu i Jugoisto~nu Europu u pro{lom stolje}u, ugro`avale su opstanak etni~kih manjina, koje su refleksno tome pru`ale otpor. Nacionalne manjine razli~ite veli~ine,
smje{tene u razli~ite politi~ke
uvjete, te{ko su se mogle povezati i zajedni~ki nastupati u zalaganju za svoja prava. ^ak se
mo`e govoriti da su nacionalne
manjine u borbi za svoja prava
bile ~esto instrumentalizirane,
kako od dr`ava mati~nog naroda, tako i od dr`ave u ~ijim granicama `ive. Jedini realan oslonac etni~kim manjinama su me|unarodno pravo i me|unarodne organizacije. To pokazuje i
analiza ve}insko-manjinskih odnosa i polo`aja etni~kih manjina u mnogim zemljama.
Unutarnji etni~ki sukobi u gotovo svim dr`avama na jugoistoku Europe bitno utje~u na nacionalnu sigurnost tih dr`ava,
ali i na stabilnost regije. Ovaj
prostor je specifi~an spoj razli~itih naroda, kultura, religija i jezika. Kroz ~itavu svoju povijest
to je bio prostor burnih doga|anja i ratova, koji su dovodili do
ujedinjavanja i razdvajanja. Samo u dvadesetom stolje}u, dva
balkanska, dva svjetska i nekoliko lokalnih ratova potvr|uju, u
povijesti poznatu, tezu da "Balkan proizvodi vi{e povijesti, nego {to mo`e savladati." Sve to
je kontinuirano uslo`njavalo etni~ke odnose u pojedinim dr`avama na jugoistoku Europe.
Danas, ve}ina dr`ava ovog
prostora ima mje{ovitu etni~ku
strukturu. U njih ~etiri, Bosni i
Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i
Crnoj Gori te Bugarskoj, ve}inska nacionalna zajednica ~ini
manje od po 80% ukupnog stanovni{tva. Stoga se u tim zemljama mo`e govoriti o "heterogenim dru{tvima". Jedan od problema dr`ava na jugoistoku Europe su i vjerski sukobi. Nacionalne i vjerske manjine, na ovom
prostoru, uz manje iznimke, nikad nisu u punoj mjeri priznavane, niti su u pravnom smislu
rije~i u`ivale manjinska prava.
U ve}ini dr`ava uglavnom se vodila politika dobrovoljne ili prisilne integracije etni~kih ili vjerskih
manjina u ve}inski narod odre|ene dr`ave. To uglavnom pokazuju analize me|uetni~kih odnosa u gotovo svim dr`avama
ove regije.
Dolaskom komunista na vlast nakon Drugog svjetskog rata
u ve}ini zemalja Jugoisto~ne Europe, etni~ki sukobi su nasilno
potisnuti, ali ne i ukinuti. Oni su
povremeno eskalirali uglavnom
6
u podru~ju kulture, kao na primjer u SFRJ {ezdesetih i po~etkom sedamdesetih godina, da
bi kasnije poprimali ekonomska
i politi~ka obilje`ja, te eskalirali
u oru`ane sukobe. U uvjetima socijalnog bezna|a i nemogu}nosti da ih postoje}i komunisti~ki
re`imi, ali i nove demokratski
izabrane vlasti uspje{no rije{e,
pozivi politi~kih elita na nacionalno jedinstvo i na suprotstavljanje drugim narodima padali
su na plodno tlo. Zbog toga je u
ve}ini dr`ava jugoistoka Europe
do{lo do uspostave demokratskih institucija koje nisu poklanjale potrebnu pozornost etni~koj (i vjerskoj) heterogenosti
pojedinih dr`ava. Na nagla{enu
ovisnost dr`ava s heterogenom
etni~kom ili vjerskom strukturom o dobrim institucijama upozoravali su mnogi. Prema njiho-
Bo{nja~ka rije~
vom mi{ljenju, ukoliko je kompleksnije i heterogenije dru{tvo,
odr`anje politi~ke zajednice postaje u ve}oj mjeri zavisno od
djelovanja politi~kih institucija.
Uva`avaju}i ovu pretpostavku, a
u cilju smanjivanja mogu}nosti
izbijanja etni~kih sukoba, dio
dr`ava je svojim ustavima uspostavio odre|ene politi~ke institucije zbog boljeg ostvarivanja prava etni~kih manjina.
Iako su sve dr`ave na jugoistoku Europe zasnovane na principima ravnopravnosti i nediskriminacije gra|ana, njihov pristup rje{avanju polo`aja etni~kih
manjina je razli~it. Niz problema koje izazivaju jugoisto~no
europske transformacije odnosi
se i na nerije{ena etni~ka i manjinska pitanja. Ponajprije zbog
toga, u dana{njim uvjetima nijedna dr`ava na jugoistoku Euro-
pe nije do kraja rije{ila pitanje
odnosa sa svojim susjedima.
Ovaj dio Europe i dalje }e se pojavljivati kao nestabilno podru~je, ispunjeno ekonomskim te{ko}ama i krizama, nacionalizmima i ksenofobijom. Ho}e li u takvim uvjetima, kad se ve} otvoreno postavljaju Iiste nerije{enih
etni~kih pitanja i narastaju razni
nacionalizmi, biti mogu}e voditi
racionalnu politiku koja bi trebala zemlje Jugoisto~ne Europe
voditi u Europsku Uniju? To je pitanje na koje ne tra`e odgovor
samo dr`ave ove regije ve} i vode}e europske dr`ave i SAD.
Sve to ima za cilj podizanje razine gospodarske razvijenosti ovog prostora i bolje me|udr`avne
suradnje, {to su i osnovne pretpostavke rje{avanja etni~kih
sukoba i podizanja ukupne razine sigurnosti.
Literatura
- Ba{i} G., Denzokratija i nacionalne manjine, Centar za istra`ivanje etniciteta, Beograd 2002.
- Brown E. M., Cote O. R., Lynn-Jones S. M. and Miller E. S., (ur.) Nationalism and Ethnic Conflict,
The Mit Press Cambridge, London 1997.
- Gre~i}, V., Nacionalne manjine kao faktor me|udr`avnih odnosa na Balkanu, Me|unarodna politika, broj 1051, 1996.
- Horowitz D., Ethnic Groups in Conflict, Berkeley and Los Angeles: University of California Press,
1985.
- Klemens L., Leksikon etni~kih manjina u Europi, Panliber, Osijek-Zagreb-Split 2001.
- Kymlicka W., Multikulturalno gra|anstvo, Liberalna teorija manjinskih prava, Centar za multikulturalnost, Novi Sad 2002.
- Lutovac Z., Manjine, KEBS i jugoslovenska kriza, Institut dru{tvenihtvcnih nauka/ nstitut za me|unarodnu politiku i privredu, Beograd 1995.
- McGarry J. and O'Leary B.,: The Politics of Ethnic Conflict Regulation- Case Studies of Protracted
Ethnic Conflicts, Routledge, London and New York 1995.
- Minorities in Southeast Europe: Inclusion and Exclusion, Minority Rights Group, 1998.
- Poulton 1-1., The Balkans, Minority Rights Group, London 1994.
- Pregled evropskih zakona o nacionalnim manjinama, Savezno ministarstvo nacionalnih i etni~kih
zajednica, Beograd 2001.
- Tatalovi} S., Europska sigurnost i etni~ki sukobi, Politi~ka kultura, Zagreb 2003.
- Tatalovi} S. i Obradovi} S. (ur.), Nacionalne manjine II. Za{tita manjinskih prava u Hrvatskoj, STINA,
Split 2003.
- Tatalovi} S., The War in Croafia and Security in Southeastern Europe, u Security and Cooperation
in Southeastern Europe (Anton Grizold ur.), Faculty of Social Sciences, Ljubljana 2003.
- Vukadinovi} R., Ameri~ka politika na Balkanu, Politi~ka misao, vol. 35, broj 4/1948.
Summary
In the hole world, but especially in the Europe, the borders started to present less obstacles, which
makes the regional cooperation in national minorities protection more important. This is also confirmed
by the example of the regional cooperation between the countries of South East Europe which is more
and more serving the national minorities protection. Different international organization try to stimulate
the policy of toleration, as an alternative to ethnic confrontations and wars. 'This policy is becoming
more often a subject of bilateral agreements, with which the involved countries, improving the position
of ethnic national minorities, are developing mutual relations. In some cases it makes the minorities
to become an actor of cooperation instead of conflict between states and nations.
April - jun 2007.
25
Bo{nja~ka rije~
6
INTERVJU
Rasim ]elahmetovi}
PJESMA KAO ODRAZ
ZLOKOBNOG VREMENA
- Ka`u da su stihovi odraz
~ovjekove du{e, njegovog ega,
unutra{nji odsjaj ~ovjekov koji
izbija vani i svijetu se pokazuje
kao trag jednog vremena - neizbrisiv, osobit, tajanstven, jedan. Alkatmeri u ba{~i sudbine
— jedinstvena zbirka, bolje re~eno izbor, pjesama sand`a~kog pjesnika par exelans Rasima ]elahmetovi}a, koja je nedavno predstavljena javnosti,
najbolji je dokaz da vrijeme ima
svoje trajanje, da neumitno hodi i za i sa sobom nosi sve svoje i dra`i i jadi, i ljubav i boli, i
~emer i `u~, isto kao i ljepotu
kojom ispunjava na{e srce i
hrani nam du{u. G-dine ]elahmetovi}u, da li sam pogodio
su{tinu Va{eg stvarala{tva?
]ELAHMETOVI]: Poezija
se ne mo`e nikada, ba{ nikada, do kraja odrediti, definisati.
Ona je poziv u nepoznato, budnost je sna, basamak iz o~aja,
plami~ak u promrklici bezna|a,
uzdarje Bo`ijeg rahmeta, d`evahir kutija koju vijek vijeku u
amanet pe{ke{i. Neko re~e:
“Stvarala~ki ~in, knji`evno djelo, nastaje iz danono}nog oslu{kivanja samoga sebe, uho|enja sebe. Taj ~in ra|a se iz
precjenjivanja svojeg vlastitog
slu~aja.“ To je apsolutno ta~no. To ste i Vi, dobrim dijelom,
naglasili u Va{em pitanju. Svaki ~ovjek je svijet za sebe. On
se ra|a bez svoje volje, u su|eni tren. Odre|eno mu je kada }e ugledati par~e zavi~ajnog neba, kojim }e jezikom
zboriti, koju }e boju ko`e nositi, sve od kolijevke do kabura.
U krajoliku njegovog dunjaluka
prati}e ga naslije|ena sre}a i
kob, zemaljski i nebeski zako26
April - jun 2007.
nici. Preostaje mu da cijeli `ivot odgoneta: ko to odre|uje,
za{to je to tako, mo`e li insan
na to uticati, mo`e li ne{to, za
svoj hajir, izmijeniti?
- U Va{em slu~aju, kada je
po~elo to odgonetanje?
]ELAHMETOVI]: Davno, davno. Onda, kada su bokorili |ulovi u ru`i~njaku mojeg djetinjstva. U Priboju, izme|u Lima i
neba, daleke 1966. godine osnovali smo Klub pisaca i ljubitelja pisane rije~i, a ne{to kasnije utemeljili smo i knji`evnu
manifestaciju Limske ve~eri
poezije. Aktivni ~lanovi Kluba
bili su: Ru`dija Krupa, Milutin
Romandi}, Esad Ahmetagi},
Mirko Ikoni}, Rade Veseli~i},
Muharem U{tovi}, Milanko @arkovi}, Vidoje Pjev~evi}, Ana Grdini}, Gordana Selakovi}, Radmila Ranitovi} i ja. Znali smo
da grad bez pjesme i pjesnika
i nije grad. Ukupnom preporodu i d`inovskom razvoju Priboja
pridodavali smo zna~ajnu duhovnu komponentu, poetski segment. Sastanci su bili neformalni. ^esto su odr`avani ispod vedrog neba me|u raspjevanim borovima, u blizini Sarajevske vode, na Osovniku. Nisu nam bile potrebne pozivnice, dozivali smo se linijom
srca, ~arolijom poezije. Tada
nismo mogli ni sanjati dokle }e
ko od nas imati uzlet, koliko
ostaviti vidljivog traga u literaturi Priboja, Polimlja, Srbije. Danas u Priboju `ivi i stvara {est
~lanova Udru`enja knji`evnika
Srbije. Gotovo sve njih iznjedrio je Klub pisaca ili su stasavali pod okriljem Limskih ve~eri poezije. Ve} 1967. godine,
za pjesmu “Ideja“ dobijam
prvu nagradu na glasovitom
knji`evnom konkursu “Bla`o
[}epanovi}“. Od tada, pa do
danas, proteklo je ~etiri decenije mojeg istrajavanja u literaturi. Ta 1967. godina, moglo bi
se re}i, po~etak je odgonetanja znakova na putu, pored puta, po dunjalu~kim i nebeskim
krajolicima.
- Iza Vas je veliki broj zbirki. Tu su: “Preprane vatre“,
Zimzelene tuge“, “Kazivanje o
crnim gujama“, “Pisma sinu
Samiru“, “Nepomenice“, “Za
vodom bi krenule obale“. [ta
je povod i otkud ideja za “Alkatmerima”?
]ELAHMETOVI]: Ja ne pi{em brzo, iz “zaleta”. Naprotiv,
pi{em natenane, diktatom
srca i razuma, ali istrajno. Pojava svake moje zbirke pulsirala je nekim novim porukama,
donosila neku novu poetsku
filozofiju, motivsku raznolikost
ili oba{ka skrojeno poetsko ruho. Zbirke su `ivjele svoj puni
`ivot. Nije jedna drugu zatrpavala. Na odre|enim prostorima
moje knjige do~ekivane su sa
ushi}enjem, budile su istinsku
~itala~ku radoznalost. Knjige bi
pojavom naprosto “planule“.
Veoma brzo, veoma lahko, nalazile su put do odanih ~italaca. Neke su {tampane u vi{e
izdanja. Svejedno, bilo ih je ne-
6
dovoljno u odnosu na znati`elju. Tako je potekla ideja da se
sa~ine izbori iz mojeg stvarala{tva. Najprije poetskog, svijenog u knjizi “Za vodom bi krenule obale“, ~iji je prire|iva~
bio gospodin Petar V. Arbutina,
kni`evnik i knji`evni kriti~ar iz
Beograda, a u izdanju Narodnog muzeja iz U`ica i Doma
kulture “Pivo Karamatijevi}“ iz
Priboja. Potom, ovaj izbor iz
mojeg cjelokupnog knji`evnog
stvarala{tva, simboli~no naslovljen “Alkatmeri u ba{~i sudbine“. Izbor je sa~inio gospodin Faruk Dizdarevi}, knji`evnik, publicista i histori~ar kul-
Bo{nja~ka rije~
{to zasijano, dobro njegovano, plodno. [ta se krije u svim
Va{im igrama rije~i?
]ELAHMETOVI]: Sve ima
svoje {ifre, zna~enja, simboliku. Najte`e je u poeziji dosegnuti jednostavnost koja ima vi{estruka zna~enja, asocijativne vibracije, u kojoj je sve naoko plitko, a opet do neslu}enih granica duboko.
- Ime Rasima ]elahmetovi}a prepoznatljivo je u knji`evnim krugovima. Simboli smrti,
vode, vatre, Sand`aka i zmije
prisutni su u Va{em pjesni~-
Alkatmeri su dragocjenosti iz sehare, sve ono {to krasi zavi~aj i obrazli narod
kojem pripadam... Iz klanca sudbine, umjesto Sand`aklija, u more beskona~nosti ja samo bacam u bocama zapise, poetske poruke: kako `ivot nalikuje {ahovskoj tabli sa podjednakim brojem crnih i bijelih polja, taman onoliko, taman
tako kako nam je Neko dobrotu i zlo nasijao - Rasim ]elahmetovi} u razgovoru
sa urednikom “Bo{nja~ke rije~i”
ture iz Priboja. Ovom knjigom
najavljena je nakana Centra za
bi{nja~ke studije iz Novog Pazara da se istrajnije bave izdava~kom djelatno{}u, odnosno
da bude duhovni sto`er ovih
prostora.
- Nepomenice, Preprane vatre, Sudbina i ba{~a…!? U Va{im pjesmama za sudbinu nalazimo epitete zla kob, avet
crna, plava smrt… Ba{~a asocira na ne{to ukorijenjeno,
utemeljeno, isto kao i na ne-
kom stvarala{tvu i daju pe~at
Va{im stihovima. [ta je sa
“Alkatmerima”?
]ELAHMETOVI]: Alkatmeri
sve to, kao na{a sudbina, povezuju. Alkatmeri su najomiljenije cvije}e koje je moja rahmetli majka uzgajala u na{em |ulistanu. O tim sitnim a mirisnim crvenim karanfilima brinula je danono}no. Bili su joj, nekako, prirasli za srce kao dragocjenosti iz sehare koju je babu u miraz donijela, kao ro|eni
evlad. Otuda za mene alkatmeri nisu samo prekrasno cvije}e,
ve} sve ono {to je moja majka
voljela, {to krasi zavi~aj i obrazli narod kojem pripadam.
- Promocije Va{e nove zbirke odr`ane su do sada u Novom Pazaru, Sarajevu, Plavu.
Kako je ~itala~ka publika prihvatila ovu Va{u zbirku?
]ELAHMETOVI]: Sale su
bile prepune. Zaista je bila sr~ana reakcija na pojavu ovog
najnovijeg izbora iz mojeg knji`evnog stvarala{tva. Radost se
rastakala kao mnehlemna voda na{eg Lima. Kanula je i poneka suza. [ta }e{, ova poezija nalikuje na{oj sudbini, prokletstvu koja se ukleto obnavlja, ali i nadi “da voda mora
te}i kuda je i tekla“. Neizmjerno sam zahvalan Bo{nja~kom
nacionalnom vije}u koje je organizovalo ove tri promocije i
na najbolji mogu}i na~in popularisalo svoj i moj ponos - ljepotu pisane rije~i. Hvala promoterima koji su iskazali svoje
prve inpresije o ovom izboru iz
mojeg stvarala{tva.
- Tuga, pa zimzelena, nikad
neprolazna, stalna. Toliko se
toga skupilo u njoj. G-dine ]elahmetovi}u, Va{u poeziju prepoznaju i po tom ~udnom skladu, gotovo ravnote`i ljubavi i
boli. Kako prona}i mjeru?
]ELAHMETOVI]: Zbirku poezije “Zimzelene tuge“ pisao sam
punih {esnaest godina. Isplatilo se. Ba{ za ovaj rukopis mnogi su rekli da je to knjiga koja
se na ovim prostorima i{~ekivala, bezmalo, trista godina.
Tu sam prepoznavao i izdvajao
ljepotu zavi~aja, vjere, obi~aja,
dobrotu ljudi i snagu njihovog
sabura, njihovih prkosa. Naslu}eni su nai~li bezdani. Sve se
doznalo, poetski rastabirilo.
Ipak, ostalo je nejasno ~iji intenzitet bola je ve}i: ~ovjeka u
bezna|u, rijeka kojima su oduzeli mu{kost i pjesmu ili riba
koje skon~avaju u katranskom
glibu. Dovoljno je u peksim-zeApril - jun 2007.
27
Bo{nja~ka rije~
manu sa~uvati samo dva prsta
po{tenog obraza i ravnote`a
ljubavi i boli se uskla|uje sama po sebi. Ne, to ja pojednostavljujem dramu bivka, dotjerujem `ivotni igrokaz do `eljene
forme, ne dozvoljavaju}i svojim
zemljacima da utonu u bolest,
u neminovno, u smrt. Ima da
`ive makar muci iz inata. U
Kur’anskoj suri “Vel asri”, koju
je Me{a Selimovi} uzeo za prolog svojeg romana “Dervi{ i
smrt”, re~eno je: “Tako mi vremena, insan je svojim ro|enjem odmah na gubitku”. I ovdje,
u Sand`aku, traje drama koja
je odavno odigrana. Na`alost,
~ovjek - jedino umno bi}e - ide
onom stazom, onom stranputicom unaprijed odre|enom, bez
mo}i ikakvog izbora. Iz klanca
sudbine, umjesto Sand`aklija,
u more beskona~nosti ja samo
bacam u bocama zapise, poetske poruke: kako `ivot nalikuje
{ahovskoj tabli sa podjednakim brojem crnih i bijelih polja,
taman onoliko, taman tako kako nam je Neko dobrotu i zlo
nasijao.
6
selamet ovamo, uputiti savjet i
poruku. Svaki Samirov uzdah u
muhad`erluku postajao je pjesma. Moja briga da ne zaboravi
maternji jezik bivala je pjesma.
Maj~ine suze, iskapane za njenim ponosom - sinom Samirom, bivale su rijeka boli od Priboja do Be~a koja je uranjala u
stihove i vriskom o~ajnika porila krhka nebesa. Tuga je sama
ispisivala pjesme, nazovi pisma. U tom rukopisu Samir je
postajao simbol i personifikacija svih stradalnika na zemaljskoj kugli. Otuda se te pjesme
tako i toliko emotivno do`ivljavaju.
kta praiskona, do avlija mudrosti, do vakta u kojem se znala
tajna nemu{tog jezika. I bi sve
u ravnote`i, prirodnom skladu
ili pretvaranju bar. Znao je ~ovjek {ta travka, rijeka, kamen,
gora i svaki `ivi stvor osje}a,
smijera i zbori u potaji. Va`ilo
je svuda, posvuda, pravilo zbora i dogovora. Asli, dobrota prekratko traje. Zloba ima du`i jezik i halaljivije pipke. Obrnu {ejtan svoje kolo, gori{-doli{, pa u
sva~iju i ni~iju zemlju, bup, kod
nas, u Sand`ak. Od tada nas
ista vatra pr`i bez prestanka.
Sve se razdijelilo, izbucalo, brat
je bratu katil najgr|i. Niti ma-
- “Pisma sinu Samiru”, pjesme su koje, ne samo {to poga|aju, nego mrve i najtvr|e
srce. Ne mogu a da Vas ne pitam - kako je nastala ova biser-zbirka?
]ELAHMETOVI]: Mnoge
knjige i moje pjesme volio bih
da nikad nisam napisao. Njih je
naprosto izdiktiralo zlokobno
vrijeme, ono {to je projezdilo
kroz na{e `ivote i sudbine posljednjih petnestak godina.
Strah od rata u okru`enju primorao je mojeg sina - jedinca
Samira da u ljeto 1992. godine prekora~i rodni prag - najve}u dunjalu~ku planinu i skloni se na sigurno, kod familije u
Be~. Imao je samo ~etrnaest
godina. Ostali smo bez o~injeg
vida, bez svoje zakletve, a on
bez roditeljske brige, pa`nje i
ljubavi. Poku{avao sam doku~iti: kolika mu je bol, kolika `udnja za nama, za zavi~ajem;
{ta misli, {ta osje}a? @elio sam
ga osokoliti, ispri~ati mu na{
28
April - jun 2007.
Svi pjesnici svijeta pi{u jednu te istu pjesmu. Jo{ je nisu napisali. I dobro
je da nisu. Ima nade za insanske uzlete, za novi stvarala~ki hod. Mnoge knjige
i moje pjesme volio bih da nikad nisam napisao. Njih je naprosto izdiktiralo
zlokobno vrijeme, ono {to je projezdilo kroz na{e `ivote i sudbine posljednjih
petnestak godina - Rasim ]elahmetovi}
- Tragaju}i za pro{lo{}u, u
svojim stihovima plovite kroz
vrijeme, vodom, nekad podivljalom, nekad mirnom, gore}i
na vatri, izlo`eni gujama. Puno toga se zgomilalo u tako
malo prostora?
]ELAHMETOVI]: Amaneti
predaka upu}ivali su me do no-
nje rane, niti ve}e boli. Moraju
se prona}i zaturene ~itanke da
se zaboravljeni nemu{ti jezik
nau~i i obnovi.
- “Sand`ak, to je srce umornog pastira…” po~etni su stihovi jedne iz niza zavi~ajnh pjesama Va{eg bogatog stvarala~kog opusa. Puno je simboli-
6
Bo{nja~ka rije~
ke u ovoj i ostalim Va{im pjesmama sa ovom tematikom?
]ELAHMETOVI]: Svi pjesnici svijeta pi{u jednu te istu
pjesmu. Jo{ je nisu napisali. I
dobro je da nisu. Ima nade za
insanske uzlete, za novi stvarala~ki hod. Za Sand`ak sam
rekao da je: “gasulhana svijeta“, “kameni okean“, “gnijezdo
za zvijezde“, “majka sa trudom
i kremenom“, “rana ljuta“, “kotur sunca“, “hand`ar za pasom“, “no`em ogra|ena me|a“,
“biser koji ~uvam sinu“ i tome
sli~no. Sve je to malo, nedovoljno, u odnosu na moju i na{u
ljubav prema tom ~aperku dunjalu~kog d`eneta. Ako Bog da,
bude li `ivota i zdravlja, doku~i}u sve izazove dostojne ~ari
zavi~ajnog krajolika, bez kojeg
ne bi mogli `ivjeti, pjevati, ni
umirati.
- ^udan, naizgled neobja{njiv, a mo`da vi{e prirodan,
savez guje i ~ovjeka prisutan
je u Va{im stihovima. Borba
izme|u dobra i zla. [ta je to
{to spaja i razdvaja ova dva
svijeta?
]ELAHMETOVI]: Zmija nosi insanske grijehove zato se
nikad ne mo`e uspraviti ve} vijuga kroz `ivot puze}i, povijena,
posramljena. Istina, ona nosi
si~an u zubu, ali ~emerniji otrov je u njenoj du{i, u poganoj
nakani. I ovdje, nemu{ti jezik
re{io bi tajnu dva suprotstavljena svijeta. Zlo bi podvilo noge, a dobrota bljesnula u dunjalu~kom bensilahu.
- Nedavno ste u~estvovali
na Balkanskim knji`evnim susretima u Istanbulu. Utiske o
susretima i samom boravku u
Gradu na Bosforu imali smo
prilike pro~itati u pro{lom broju na{eg ~asopisa. Mo`ete li
nam za ovu priliku prenijeti
sam umjetni~ki dio ovih susreta — kako su, po Va{oj ocjeni, protekli susreti u u`em
knji`evnom smislu?
]ELAHMETOVI]: Susreti su
bili ~arobni, dirljivi, nezaboravni. Poezija, mehlemna svje`ina, potka du{e, povezivala je
raskinuto, odavno prekinuto. U
Istanbulu, kapiji sudbine, ~udotvornom mostu izme|u Istoka i Zapada, dokazivalo se da
pjesma ne pripada nikakvim
atarima ve} da je svojina i dragocjenost cijelog svjeta. Na poetsku siniju svako je prinosio
namigi{li pe{ke{e iz svojeg dunjalu~kog krajolika.
- Va{a poezija prati neke
aktuelne doga|aje u Sand`aku. U nedostatku savremene
historije o Bo{njacima na
ovim prostorima, mnoge va{e
zbirke su hronike o jednom
i{~a{enom vremenu. Da li
sam u pravu?
]ELAHMETOVI]: Poezija,
po pravilu, ne doti~e te teme.
Me|utim, ovdje na balkanskim
prostorima to odavno nije tako, pa ni u mojem slu~aju. Uvijek te`e prete`e. Moje vlastito
JA zapreteno vrtlogom kijameta, kobi koja se ukleto obnavlja, udesom i sudbinom naroda
kojem pripadam. U olujnom,
smutnom i bremenitom vremenu, kao {to je bilo ovo skora{nje, u kojem su misli naroda bile sku~ene, emocije uni{tene, a
ljudska volja dovedena do uni{tenja donekle se izmjeni su{tina stvarala~kog ~ina. Osjetio sam potrebu da ne opisujem patnju i tugu svojeg naroda, ve} da pjevam njom samom, kako je to dobro primetio moj brat po peru Dragomir
Brajkovi}. Naprosto, moralo se
tako. Svjesno sam lirsku sr`
`rtvovao u korist zapisa, fakta,
potpune istine, ali idu}i samo
onim putem sa kojeg doziva
poetska ~arolija.
- Ljubav, motiv kojeg pjesnici u svojim stihovima uzdi`u
do neba, u pjesmama Rasima
]elahmetovi}a ima neku posebnu odrednicu, ljubav prema voljenoj, roditeljska ljubav, ljubav prema rodnom kraju. G-dine ]elahmetovi}u, kako to vole Sand`aklije?
]ELAHMETOVI]: Ljubav je
pokreta~ka snaga svijeta, lahor {to budi latice ~ula, ona je
podmla|ivanje nade, oslonac
bivku i samoodr`anju. Bo{njaci
iz Sand`aka cijene, vole i po{tuju Jednog Jedinog — Milostivog i samilosnog — Allaha d`.
{. Ljubav prema dragim bi}ima: roditeljima, bra~nom drugu, evladu, familiji i prijateljima
je tajnovita, suzdr`ana. Oni ljepotu ne gledaju o~ima, ve} je
do`ivljavaju i osje}aju srcem,
raznje`enom du{om. Vi{e cijene dobrotu, nam, karakter i obraz od pukog izgleda, od vidljive rasko{i i varljivog sjaja. Pored ove vjerske komponente,
ljubavna osje}anja Sand`aklijama diktira i odre|uje {apat vjekova, amanet predaka. Su{tina te upute mogla bi da glasi:
“A{i}are iskazivanje ljubavi raznje`uje, ~ini bi}e pretjerano
“svilenkastim” nepripravljenim
za `ivotnu surovost, za mlin sudbine.” Tu i takvu ljubav do~aravaju moji stihovi, tom aromom mire “Alkatmeri u ba{~i sudbine”.
Na kraju ovaj na{ razgovor
`elio bih zavr{iti svojom neizmjernom zahvalno{}u: izdava~u —
Centru za bo{nja~ke studije iz
Novog Pazara u liku finoga efendije Esada D`ud`evi}a; uredniku edicije Bo{nja~ka knji`evnost - izabrana djela, akademiku Ja{aru Red`epagi}u; prire|iva~u izbora, gospodinu Faruku Dizdarevi}u; dizajneru korica, akademskom slikaru iz
Novog Pazara, gospodinu D`engisu Red`epagi}u; toplu zahvalnost Ned`adu Smailagi}u; Muratki Fetahovi}, Zajimu Had`isalihovi}u, Ibrahimu ]ati Hasanagi}u, Miroslavu Vergovi}u,
Milutinu Juju Rvovi}u - koji su,
svi na svoj na~in, doprinjeli pojavi ove knjige, njenom izgledu
i ljepoti. Prilika je da se zahvalim i izdava~ima svih mojih zbirki poezije i knjige pri~a, bez
kojih ne bi bilo ni “Alkatmera u
ba{~i sudbine“.
Intervju vodio:
Muhedin Fijuljanin
April - jun 2007.
29
Bo{nja~ka rije~
6
OSVRT
Had`em Hajdarevi}
Pjesnici - svojevrsni ~uvari svoga
maternjega jezika
"Uvijek se mo`emo pitati
{ta je to pjesma, {ta je to poezija, {ta je to knji`evna rije~ {to nas, na neki na~in dr`i, na
okupu. Ima jedna velika misao
Danila Ki{a koji je rekao da je
poezija aristokracija duha, da
u poeziji ~ovjek ima neku druk~iju viziju svijeta, sebe u tom
svijetu, viziju stvarnosti svoga
vlastitoga odnosa prema jeziku, tako da je najbolja definicija za pjesnike ona koja ka`e da
su pjesnici vrtlari svome maternjeme jeziku.
To pjesni~ko carstvo na najbolji mogu}i na~in o~uvava jezik i kod onih koji ~itaju poezi-
to svojevrsni ~uvari svoga maternjega jezika.
Vi ovdje (u Sand`aku), na neki
na~in, ve} govorite svojim maternjim, bosanskim jezikom; jezik imenujete kao bosanski.
Bosanski jezik je, ina~e, jedna
od tih najstarijih i najrelevantnijih lingvisti~kih ~injenica na ovim
prostorima. Od ma|arske granice do Jadranskoga mora sve
do sredine XIX stolje}a nije
postojalo nijedno drugo ime za
jezik osim bosanski. Nedavno
sam na{ao jedan ud`benik iz
matematike {tampan u Bosni
1827. godine, gdje upravo pi{e
na koricama da je ud`benik dat
Sa promocije "Alkatmera" u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u, u Novom Pazaru:
ju, a i kod onih koji }e kroz razli~ite generacije susretati se
sa pjesni{tvom kako Rasima
]elahmetovi}a, tako bilo kojeg
drugoga autora. Jezik je ne{to
{to je najvlastitije, {to je najli~nije, najprirodnije, najpriro|enije samome ~ovjeku. Prostori
jezika su prostori ~ovjekove
slobode. ^ovjek je, ina~e, slobodan samo onoliko koliko je
kadar da se izrazi na svome i
na svakome drugom jeziku.
Zato se za pjesnike ka`e da su
30
April - jun 2007.
na bosanskome jeziku. Me|utim, kako je prostor jezika prostor osovina ~ovjekove slobode, onda je sasvim logi~no da
svoj jezik imaju na bosanski,
ali da svako svoj jezik imenuje
onako kako ga on li~no osje}a.
U tom smislu, Bo{njaci imaju
dodatni razlog za ponos iz prostoga razloga {to nemaju nikakvih agresivnih emocionalnih
poticaja da drugima nije~u pravo da oni svoj jezik nazivaju kako
ga treba nazivati, ali, u isto vri-
jeme, bitno je imati unutar dovoljno energije, snage, volje, kura~kih principa da se ne da da
bilo ko i bilo kad i bilo kako nama}e to osje}anje jezika koje
mi sami u sebi nosimo.
Zapravo, sve {to mislimo,
osje}amo, radimo - sve nam je
pohranjeno u jeziku i sve je u
jeziku. Mnogi su ~uli onu ~uvenu Heidegger-ovu (Hajdegerovu) misao da je jezik ku}a bitka - da su, zapravo, sve na{e
znanje, sva na{a memorija, sve
na{e sje}anje pohranjeni u jeziku; da nas on ve`e sa pro{lo{}u, da nas ve`e sa budu}no{}u. S pro{lo{}u nas ve`e putem uspomena, sje}anja i historiografskih zapisa, a sa budu}no{}u nas ve`e sa onim {to
mi planiramo uraditi za sutra.
Zato je svaka nova knjiga,
pa i ova knjiga Rasima ]elahmetovi}a: Alkatmeri u ba{~i
sudbine, neka vrsta himne jeziku, oporuke jeziku, muzeja jezika u vremenu, jedan prostor
u kojemu ne samo da pisac sudjeluje najdirektnije, nego i
sretni ~italac biva sustvarala~ki upu}en u ono {to sam jezik
- ostvaren kroz poeziju, kroz
prozu, kroz knji`evno djelo op}enito - sa sobom donosi.
Ono {to mi je prvo privuklo
pa`nju kod knjige Rasima ]elahmetovi}a jeste sam naziv:
Alkatmeri u ba{~i sudbine. [ta
bi bio alkatmer?
Alkatmer je vrsta karanfila karanfil koji ima sve crvene cjetove, i to je, kako bih rekao,
pojedina~nost; to je skup pojedina~nosti u nekoj ba{~i vremena, u nekoj ba{~i sudbine,
u nekoj ba{~i povijesti.
Svi smo mi tokom ove nemilosrdne povijesti kako posljed-
6
njih decenija, tako i op}enito,
bili svedeni na te neke svoje
pojedina~nosti. A ba{~a je ta
neka op}ost, neko zajedni{tvo,
neki prostor koje mu mi osiguravamo, tra`imo i na neki na~in
poku{avamo o~uvati tu svoju,
kakvu-takvu, sigurnost.
Me|utim, i alkatmeri i ba{~a ne mogu bez neke svoje
sudbine. Zato te pojedina~nosti u toj jednoj op}osti vezani
su sudbinom kao nekom bremenskom dato{}u koju mi
moramo dovoljno sna`no da
osvojimo bilo jezikom, bilo konkretnim sje}anjem, bilo odlu~no{}u da, {to bismo ono ~esto
rekli, budemo svoji na svome.
Me|utim, {ta se doga|a danas uop}e u razumijevanju knji`evnosti uop}e, u razumijevanju
jezika, u razumijevanju svega
onoga {to mi kao stijene nosimo i ho}emo da ponesemo
kao emanet na neke budu}e
generacije?
Doga|a se jedna strahovita
raslojnost tih na{ih alkatmera
u tim ba{~ama na{e povijesne
i svake druge sudbine. Doga|a
se jedna nevjerovatna kulturalna raslojenost, jedno stanje
nedovoljne svijesti o prostoru i
o vremenu u kojemu se `ivi. Ja
sam, recimo, gledano iz sarajevske perspektiva, vrlo ~esto
nesretan {to osje}am da su
Bo{njaci mo`da jedan od kulturno najzapu{tenijih naroda u
Evropi, ali, u isto vrijeme, imaju
jednu od najimpresivnijih i kulturnih tradicija. Kada pogledamo bo{nja~ku knji`evnost u
povijesti, mo`emo samo da
budemo sretni {to ona djeluje
poput mo}nog Arhipelaga, {to
povezuje Istok i Zapad, {to su
Bo{njaci kao narod svoju pismenost ostvarivali na nekoliko
jezika: bosanskom, arapskom,
turskom, perzijskom. [to su
svoju pismenost ostvarivali na
~etirima pismima: na arebici,
na bosan~ici, na latinici, na }irilici, {to knji`evnost na nevjerovatan na~in impretira na jednim ogromnim iskustvom.
^uveniji francuski filozof @an
Polstrat je izrekao jednu mudru
Bo{nja~ka rije~
misao: "Iskustvo je najbolja
{kola, samo je {kolarina preskupa."
Problem u toj rasprostranjenosti bo{nja~ke komponente,
bilo u Bosni bilo u Sand`aku,
bilo u drugom svijetu, jeste {to
nije na kvalitetan na~in ovladano tim iskustvom i sje}anjem na
na~in da tu ne postoji nikakva
nacionalno-pateti~na nacionalna-romanti~arska mora, ve} da
postoji na kvalitet.
Pisci i pjesnici poput Rasima ]elahmetovi}a su upravo
oni koji poku{avaju da u svojim
stihovima, u svojim knji`evnim
umjetninama, o~uvaju ono {to se
zove jezik, {to se zove sje}a-
Had`em Hajdarevi}
nje, {to se zove sudbina, koja je,
na kraju krajeva, i u na{im li~nim i u svim na{im zajedni~kim ba{tama i vrtovima.
Rasim ]elahmetovi} je pjesnik koji poredi knji`evnosti na
jedan starinski na~in. Njemu nije stalo toliko da se dopadne generacijama koje dolaze, generacijama koje imaju neku vrstu
takti~kog pokreta protiv metafore, koji poku{avaju da ogole i
na neki na~in dehumaniziraju to
~ovjekovo iskonsko osje}anje
prema mitskim aurama svega
onoga {to ~ovjek topoti svojim
~ulima, svojim pogledom.
Rasim ]elahmetovi} ho}e da
stvari prika`e onakvima kakve
one jesu u tom nekom svom
iskonskom treperenju, zna~enju. Njegove pjesme, a {to je
dobro primijetio Faruk Dizdarevi} u ovom svome tekstu u
povodu izdanja Alkatmeri u ba{~i sudbine jeste da su njegovi
dominiraju}i simboli vatra, voda, zmija, Sand`ak, onaj hus
vremena koji je natalo`en i u
vlastitome sje}anju i iskustvu i
u sje}anju naroda kojemu pripada. A da u isto vrijeme i ta
voda i ta vatra i taj Sand`ak i
zmije o kojima pi{e ne bude
ne{to {to ima demanolo{ku
mitsku dimenziju, pa da to sve
sebe proguta, nego jednostavno to je sastavni dio jednoga iskustva, jednoga vremena,
jednog natalo`enog i predivnog
vremena koje on kao pojedinac, a i narod koji mu pripada,
nose kroz sva ova stolje}a.
On se u svojim pjesmama
ne libi da ponekad bude okrenut i prema predmetima..., prema predmetima svog poetiziranja stvarnosti, na na~in da
im pomalo tepa, da ima jedan
odnos nje`an, da poku{ava da
ih razumije. Ali, dok ~itate ove
pjesme, vidite kako stvari izmi~u, kako nestaju, i kako mu
jedna poezija koja je puna
sjete, nagomilane sjete o stvarima koje prolaze, o vremenu
kojeg nestaje, i o onome da
ono iskustvo koje smo stekli
kroz sve ovo vrijeme, kroz sve
generacije, nismo dovoljno u
sebi o~vrsli, nego jednostavno
pu{tamo da ono samo klizi iz
na{ih ruku, da samo klizi izme|u prstiju i da nepovratnoga
vi{e nikada nema, da on vi{e i
ne postoji.
Posebno su ovdje zanimljiva
„Pisma sinu Samiru“, te fine
lirske sekvence koje prepoznaju ono najroditeljskije koje ~ovjek mo`e nositi u sebi. Ovdje
Rasim ]elahmetovi} prestaje
biti samo pjesnik, on postaje
otac, ali jedan univerzalni otac,
zabrinut ne za sudbinu svoga
sina kao pojedinca, nego za
sudbinu jedne ~itave generacije koja odlazi sa ovih prostora,
gubi se negdje u tim dalekim
svjetovima, i pitanje je da li }e
ti njegovi alkatmeri, te njegove
ba{~e, ti njegovi vrtovi ikada
April - jun 2007.
31
Bo{nja~ka rije~
briznuti u ovim na{im sand`a~kim, bosanskim i svim drugim
ba{~ama, nego }e jednostavno oti}i i izgubiti se u nekim
drugim i dalekim svjetovima.
Ono {to, po meni, posebno
karakterizira pjesni{tvo Rasima ]elahmetovi}a jeste dijalo{ka narav koju to pjesni{tvo
nosi, jedna neoptere}enost, jedna fino}a. Laku poeziju je mogao da pi{e samo dobrar i fini
~ovjek koji stvarima prilazi na
mehak na~in, po{tuju}i i stvar
i tu komunikaciju sa stvarima,
po{tuju}i jednostavno smisao
onoga {to prepoznajemo kao
neposrednog u Bo`ije stvaranje
u svemu ~ega se dotaknu na{e
o~i, na{a ~ula, na{ odnos prema svijetu i prema stvarnosti.
Ako poku{amo malo pa`ljivije u}i u strukturu njegovih pjesama, vidjet }emo da se ispod
te jedne fine krinke mehko}e i
nje`nosti, ispod tih lirskih finih
tkanica, krije iznutra jedna velika drama - drama identiteta,
sigurnosti, nesigurnosti, iskustvo granice. I to iskustvo granice, iskustvo nesigurna jutra,
nesigurna kona~enja, iskustvo
nesigurne komunikacije - upravo, to je jedno iskonsko iskustvo granice, i ta drama se ogleda ne samo u pjesmi kao konkretnom predlo{ku, nego ~ak i u
samome jeziku.
Vi }ete primijetiti kako dok
~itate neke rije~i gotovo da drhture u toj svojoj semanti~koj nesigurnosti, kao da jednostavno
ho}e da iskliznu iz tog svog nekog ontolo{kog jezgra, da se
iskupe ili da same sebe iz nekog prikrajka promatraju da li
dovoljno zna~enjski funkcioniraju u kontekstu koji je pjesnik
sam sebi zadao. To iskustvo
granice je jedna od najbolnijih
mogu}ih tema ovog na{ega podneblja i na{ega vremena. Vidjet }ete dok budete ~itali ovu
knjigu {ta zna~i to osje}anje
kad ne znate ho}ete li izoriti ako
ste negdje omrknuli, ho}ete li
do~ekati sutra{nji dan, na koji
}e na~in i same predstave u svijetu i u `ivotu djelovati u samima vama, a kako }e djelovati u
32
April - jun 2007.
6
onima koji su pored vas.
Me|utim, ni tu Rasim ]elahmetovi} kao pjesnik nije izgubio tu dijale{ku narav, taj obzir,
taj merhamet, tu dobrotu, ali u
isto vrijeme nije stvari neimenovao, nego je, ipak, rekao onakve kakve jesu.
Ina~e, ~itava bo{nja~ka knji`evna tradicija, u koju se Rasim ]elahmetovi} jako dobro
uklapa, puna je upravo te ispovijednosti. Ispovijednost je neka
vrsta udesa u ba{~i bo{nja~ke
knji`evnosti. Ako ~itate, naprimjer, djelo: Dervi{ i smrt? Ahmed Nurudin {ta radi? On se
samo ispovijeda.
^itate li bilo kojega danas
modernoga bosanskoga pisca:
Ir fana Horozovi}a, D`evada
Karahatmana, pa i poezija od
Abdulaha Sidrana i drugih sve je to poezija koja se nekome i ne~emu ispovijeda. U
bo{nja~koj knji`evnoj tradiciji
ta ispovijednost postaje neka
vrsta sudbine, od ~ega, u ovom
slu~aju, nije mogao pobje}i ni
sami Rasim ]elahmetovi}. Mi
smo svi u situaciji nekog stalnog izvinjavanja i nesigurnosti.
I to treperenje u psihozi granice - kad }e to pro}i? I da li to
uop}e treba pro}i, i na koji na~in se to mo`e - to, naravno, ne
zavisi od pjesnika.
Pjesnici ne mogu uop}e pobolj{ati krvnu sliku na{e trenutne politike, ne mogu razrijediti politi~ki mrak koji vrlo ~esto zna do}i u bo{nja~ke glave
Sa promocije
i u bo{nja~ke politi~ke kontekste, ali mogu koliko toliko tom
svije{}u o jeziku razrijediti tu
mra~ninu, mogu pokazati, mogu
fotografirati vrijeme i mogu pravom i istinskom ~itaocu otvoriti
o~i. I danas, povijest svijeta bolje
}ete izu~iti ~itaju}i knji`evnike,
nego li ~itaju}i {ta se dogodilo
u odre|enim bitkama i kako je
tekao neki povijesni sloj u vremenu. Za{to?
Zato {to historiografi pi{u
onako kako im odgovara; pobjednici ili pora`eni uvijek pi{u
historiju na svoj na~in, iz svoga
ugla. A knji`evnici su ti koji poku{avaju fotografirati vrijeme
kroz jezik i o~uvati ga upravo u
ba{~i jezika.
Zato, Rasim ]elahmetovi} na
najbolji mogu}i na~in pripada
toj bo{nja~koj finoj tkanici bo{nja~ke du{e; njegova knji`evnost puna je upravo tog iskustva koje nosi ovaj narod i ona
se na najbolji mogu}i na~in uklapa u taj bo{nja~ki knji`evni
arhipelag, i dalje potvr|uju}i tu
svoju otvorenost, iskustvo granice i vjeru da je o~uvanje jezika o~uvanje identiteta. O~uvanje pameti i sigurnosti na najbolji mogu}i na~in mogu}e je
upravo u jeziku, u pisanoj rije~i
u onome {to prepoznajemo upravo iz ove knjige kao Bo`iji dar
koji je progovorilo kroz svakog
pisca koji poku{ava da oslika
vrijeme u kojemu `ivi i u kojemu mi svi `ivimo.
6
Bo{nja~ka rije~
OSVRT
Safet Hadrovi} Vrbi~ki
Jezik i stil u knji`evnom djelu Rasima ]elahmetovi}a
Jezik kao odraz duhovnosti
bo{nja~kog naroda
Po{tuj, sine Samire
Budi ~ovjek
Slijedi vje~nu uputu
Sjeti se uvijek
i u~i po redu, ovako:
U~ini me strpljivim
U~ini me zahvalnim
U~ini me preda mnom malenim
U o~ima svijeta velikim
Ni malo ti
Ni mnogo ti
Za jedan `ivot cijeli
Cijenjene dame !
Po{tovana gospodo !
Namjerno sam izabrao i izdvojio ovu pjesmu, da Vas njenim
stihovima koji su zastupljeni me|u koricama knjige: "Alkatmeri
u ba{~i sudbine", uvedem u svijet poezije, bolje re}i u ba{~u alkatmera, pjesnika Rasima ]elahmetovi}a, ~ijem je knji`evnom
stvarala{tvu ovo ve~e posve}eno.
Ova pjesma nije slu~ajno
odabrana kao prva me|u jednakima. Cjelokupnom svojom
sadr`inom ona odslikava duh i
duhovnost, ne samo njenog autora, ve} i cjelokupnog naroda
kojem pripadaju, kako njen
autor, tako i njegovo cjelokupno
knji`evno djelo.
Knjiga "Alkatmeri u ba{~i sudbine", pjesnika, prozaiste, bolje re}i hroni~ara jednog vremena i jednog podnebija, Rasima
]elahmetovi}a iz Priboja, zaslu`uje da se o njenoj sadr`ini progovori i sa zadovoljstvom i sa
obavezom.
Sa zadovoljstvom, zato {to
je u pitanju knjiga koja se ve}
sada mo`e svrstati u red onih
rijetkih, odabranih knjiga koje
uvijek valja dr`ati na pe{tahti ili
na visokom rafu me|u draguljima, a sa obavezom da ne ostane naprosto pre}utano ono {to
knjiga me|u svojim koricama nosi, kako se, ko zna koliko puta
de{avalo i de{ava sa mnogim
piscima i njihovim knjigama, tamo u onom dijelu Sand`aka odakle ja dolazim.
Kao {to lijepo njegovanu ba{~u kite buketi mirisnih rascvjetanih alkatmera, tako i ovu knjigu ~ine odabrane cjeline koje
svojim sadr`ajem odslikavaju i
do~aravaju ono {to je pjesnik
]elahmetovi} odabrao tj. u knji`evnoj formi obradio kao najvrednije, ono {to je bilo i ono {to
jeste dobrim dijelom sudbina pjesnika, i njegovog, odnosno na{eg Sand`aka. To ponajbolje do~aravaju pjesme i pri~e zastupljene u ovoj knjizi, {to }e potpunije spoznati svi oni koji knjigu
budu pro~itali.
Na svu sre}u, pjesnik ]elahmetovi} se nije ponio za idejom
prihvatanja kakvog novog knji`evnog pravca, kakvog modernizma, kako su to u~inili mnogi, i
time utopili sebe u skupinu osrednjosti koja ne ostavlja nikakva traga u kulturi svog naroda,
ve} je iskreno slijedio sebe, svoj
genetski kod, i tako u potpunosti uspio da izgradi svoj stil, da
za`ivi svoj jezik, po ~emu je i
prepoznatljiv, {to njegovo djelo
svakako izdvaja i uzdi`e kao zasebnost i kao vrijednost.
Samo u krajnjem savr{enstvu misli i oblika kojim se te misli iskazuju hrane}i se "hladnom vatrom poezije", nastaje to
divno ~udo koje se zove knji`evno djelo i koje se kao zaokru`ena cjelina odlikuje svojom neponovljivo{}u i svojom ljepotom.
Kroz svaku svoju pjesmu,
kroz svaki svoj stih, zapis, pri~u, pripovjetku, ]elahmetovi} je
govorio o nama, Bo{njacima, o
na{im svakodnevnim brigama i
neda}ama, koje nas po~esto susti`u i zaokupljaju, koje padaju
na na{a ple}a kao teret, kao
neminovnost, ~esto puta i kao
usud.
Znaju}i da je "jezik `iva snaga sa kojom je vezana ne samo
kultura nego i samo postojanje
jednog naroda", pjesnik ]elahmetovi} je kroz cjelokupno svoje stvarala{tvo, svoje misli i svoja osje}anja iskazivao na svom
maternjem bo{nja~kom tj. bosanskom jeziku, kojim su govorili
svi na{i preci, na{e nene i na{i
djedovi, svi na{i dobri stari Bo{njani, {to doista potvr|uje i sadr`ina knjige "Alkatmeri u ba{~i
sudbine".
Iako naizgled kratke po svojoj formi, pjesme i pri~e pisane
tim jezikom su po svojoj sadr`ini krajnje jasne, ~ak i najneupu}enijem ~itaocu koji ponajmanje dru`i sa knjigom, ~ime su
ponajbli`e onom izvornom narodnom kazivanju koje mi nazivamo hi}aja, a {to mo`e posti}i
samo dobar poznavalac jezika i
majstor rije~i, kakav je gospodin ]elahmetovi}.
Od preko sto {ezdeset pjesama zastupljenih me|u koricama ove knjige, napomenu}u samo neke pjesme koje su svojom
sadr`inom, jezikom i stilom prepoznatljive upravo s toga {to su
pisane izvornim bosanskim jezikom i {to su kao takve svojstvene samo duhu Bo{njaka, {to u
su{tini ~ine njegovu najve}u vrijednost, njegovu duhovnost: pjesme Sal~u dok je trajao Ramazan, Kako je babo klanjao Ramazanski bajram, Abdest, Ikindija,
April - jun 2007.
33
Bo{nja~ka rije~
Ak{am, Jacija, ^arolija ikindije,
Dok d`enaza traje, Lo{e kom{ije, Kako je Sal~o odbio duhan,
Na{e snahe, Tu|i hak, Kako se
nekad do~ekivao gost, Duhanska kutija, \er|ef, [amija, Ste}ak, \erdani, Tepeluk, Sablja, Sahat kula, ^ibuk, Sehara, \ulsija, Baklava, Poste}ija, Tekija, Fild`an, Belenzuke i dr., te pri~e
iz ciklusa Nepomenice, kojih u
ovoj knjizi ima preko dvadeset.
Za ovu priliku, odabrao sam
da vam predstavim samo jedan
dio koji ~ini sadr`inu ove knjige,
ciklus pjesama naslovljen "Zeman jami zla}anu jabuku", koji
~ini samo dio prepoznatljive Rasimove zbirke pjesama "Pisma
sinu Samiru".
Ove pjesme su svojevrsna
hronika jednog i{~a{enog vremena, koje je sobom donijelo
"poreme}aj ravnote`e", "poreme}aj sklada i harmonije", kako bi to najslikovitije rekao pjesnik Meho Barakovi}.
To je ono vrijeme na ~iji nas
je dolazak blagovremeno upozorio Mehmed Alija Mak Dizdar svojom pjesmom "^etvrti jaha~".
"Vrijeme je da se misli o vremenu
Jer trule` do besvijesti bazdi
sa smrti gnjile
Vrijeme jest da se razmisli o
vremenu
Jer velike vode na nas brode
Gle kako deru i `deru njine
vilne sile
Vrijeme jest ubo da se zamisli u vremenu
Jer vjetar hitri vjetar zmajeviti
Na nas }e hudo danas da
poleti
Vrijeme je vatra jer neka sa`ga nas i satra
Vrijeme jest ubo da u|e se u
ovo vrijeme
Jer vremena ima tako malo
I vremena ne}e vi{e biti".
Dakle, pjesme se odnose na
vrijeme kada su iz svojih memlivih brloga, iz svojih zvjerinjih
jazbina iza{le bradate spodobe
sa jasnom namjerom da zatru
svaki trag bitisanja svega {to
ima bilo kakav predznak bo{nja{tva, bo{nja~ki znak ili bo{nja~ko ime.
34
April - jun 2007.
6
Te iste pjesme odslikavaju najdublja ljudska osje}anja, strepnje, zebnje i strahove, neskriveni ljudski bol i ljudsku nemo},
koje pjesnik iskazuje krajnje iskreno, imenuju}i ih kao svoja pisma pisana svom sinu jedincu,
Samiru, sa kojim se po sili nu`de tada morao rastaviti, a svaki
rastanak je polovina smrti. Ovaj
rastanak je bio kudikamo te`i.
Rastanak dva najbli`a ljudska
bi}a, oca i sina, desio se u vrijeme kada se nije znalo niti moglo znati "{ta dan kuha, {ta
zora ra|a".
"Ovo {to se nama de{ava
Sada i ovdje
Nikad se prije desilo nije"
("Sine")
^itaju}i ove pjesme, kao da
gledamo kakav dokumentarni
film. Pjesnik nas preko svojim
pjesama - pisama hronolo{ki, faktografski upoznaje sa tada{njim de{avanjima u i okolo Priboja, tj. cijelog Sand`aka, jer ono
{to se njemu de{avalo - de{avalo se svima nama i svi smo
tu te{ku bolest strahova i strepnji tada bolovali podjednako.
Kada se ve} desio neminovni rastanak, kada se nije znalo
niti moglo znati ho}e li do susreta ikada vi{e do}i, pjesnik priznaje gorku istinu:
Ne krijem suze, pod starost
pla~em
I majka ti, kako ona to zna,
pla~e
Od na{ih suza
Od na{eg jada
Uz ak{ame Lim narasta
ali i u tome nalazi utjehu, pa
ka`e:
Neka
Prije }e tako do Bosne i Drine
Uz selame odnijeti haber:
Sad u Sand`aku tuga je golema.
("Ku}o moja").
U pjesmi "Samire, o~i moje", pjesnik ka`e:
"Za nas ne brini - ovamo je
mirno
Premirno
Odavno
Ni srce ne smije ja~e zakucati
I strepimo i ne strepimo
Znamo, pro}i }e i ovo
Od uvijek je
Od pamtivijeka je
Do zore kroz no} nama stizati.
Takvih pjesama u ovoj knjizi
je 26, i o svakoj od njih mogao
bi se napisati zaseban osvrt.
Toliko su te pjesme sadr`ajne,
jezgrovite, pune nekog pritajenog bola, pune neporecive istine, {to sve skupa mo`e doku~iti samo pravi pjesnik po ro|enju, kakav je i gosp. ]elahmetovi}.
Prema u~enju klasi~ne kineske filosofije (taoizma) na ovom
svijetu }e na}i svoju sre}u i mir
samo onaj koji na vrijeme otkrije svoj put (tao), koji je spreman
da taj put u potpunosti slijedi.
]elahmetovi} je doista uspio
da na vrijeme prona|e svoj put
koji ga je odveo u svijet knji`evnosti; da se u tom svijetu iska`e i doka`e - prije svega kao pjesnik, liri~ar, sa filigranski izgra|enom mjerom za vrijednosti rije~i i smisaono zna~enje stiha;
da se u toj ravni iska`e i kao
prozaista (zbirka pripovjedaka
"Nepomenice"), a nadasve; najja~i odraz i najve}a vrijednost
njegova djelovanja na tom putu,
koji je izme|u bezbroj izazova
koje `ivot nudi prihvatio kao
svoj `ivotni poziv, jeste u tome
{to je uspio da, kroz svoje `ivotno stvarala{tvo, povrati u `ivot i
za potomstvo sa~uva na{u najve}u dragocjenost, na{ jezik, koji nas izdvaja kao zasebnost i
svojom mudro{}u uzdi`e kao neuni{tivu vrijednost.
Prate}i njegovo knji`evno stvarala{tvo (pjesme, pri~e, putopise, zapise, osvrte, eseje) uo~ava se da taj jezik kojim ]elahmetovi} pi{e nije nikakva vje{ta~ka tvorevina nastala po ne~ijoj pukoj `elji, kakvim ga `ele
prikazati tamo gdje ja `ivim (u
Crnoj Gori), ve} je, bio i jeste, odraz duha i sveukupne duhovnosti onog naroda koji tim jezikom
govori i pi{e, i onog o ~emu se
pi{e, tj. svih nas Bo{njaka, ma
gdje `ivjeli.
6
Bo{nja~ka rije~
MANIFESTACIJE
Povodom 11. maja - Dana bo{nja~ke nacionalne zastave,
u Novom Pazaru odr`ana Druga Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI)
Smotra mladosti, igre i pjesme
Niti boljeg povoda, niti bolje
manifestacije.
Najve}i bo{nja~ki blagdan,
Dan bo{nja~ke nacionalne zastave, i ove godine su obilje`ili
igra, pjesma i mladost.
Druga po redu Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI)
ove godine je okupila jedanaest
folklornih ansambala iz Republike Makedonije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Sand`aka, a
poseban i drag gost
bilo je i Kulturno umjetni~ko dru{tvo
"Cirkalom" iz Ba~ke Topole.
SBONI je
ove godine imala i
svoju folklornu uvertiru {to samo govori o tome koliko
je zaista pogo|eno u centar
kada je ideja
o organizovanju
jedne ovako grandiozne smotre folklornog stvarala{tva po~ela da se ostvaruje.
U predve~erje 10.
maja, Dana bo{nja-
~ke nacionalne zastave, u Koncertnoj dvorani Doma kulture
"Oslobo|enje" u Novom Pazaru, nastupilo je KUD "Cirkalom" Ma|arskog umjetni~kog
centra "Zoltan Kodai" iz Ba~ke Topole, koje je izvelo svoj
cjelove~ernji program. Folklorni
ansambl, koji je pro{le godine
proslavio dvije decenije postojanja i rada i koga ~ine srednjo{kolci, studenti i radnici, njeguje kulturu i obi~aje narodnih igara na podru~jima gdje `ivi ma|arsko stanovni{tvo u na{oj zemlji. Dru{tvo od 1993. godine
redovno u~estvuje na festivalu
folklora u Rumi, kojeg organizuje Muzi~ki savez Vojvodine, gdje
su ve} osvojili niz najsjajnih odli~ja. Od 1997. godine u zajedni~koj organizaciji Udru`enja
narodnih igara "Martin \er|" i
Centra za vojvo|anski ma|arski folklor, na dr`avnom takmi~enju folklornih igara, osvojili
su pet puta zaredom zvanje
majstora izuzetnog kvaliteta i
plaketu "Martin \er|".
Goste iz Ba~ke Topole prigodnim je rije~ima, pred po~etak
koncerta, pozdravio i u ime Bo{nja~kog nacionalnog vije}a im
se zahvalio na dolasku i koncertu kojim daju svoj izuzetno
vrijedan doprinos obilje`avanju
najve}eg blagdana Bo{njaka -
Dana Bo{nja~ke nacionalne zastave, Esad D`ud`evi} predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
Folklorni ansambl "Cirkalom", kojim rukovode Arpad Ki{imre i Laslo [avelin, je, u muzi~koj pratnji Ferenca ^onke i
prijatelja, na velikoj sceni Koncertne dvorane izveo nekoliko
spletova igara iz Transilvanije,
Slova~ke i Ma|arske kao {to
su: igre iz Sas~ava{a, igre iz
Erdenge{fize{a, igre iz Gamera, Kalotasega, Na|e~eda itd.
Gost KUD-a "Cirkalom" bio
je jedan od najboljih folklornih
ansambala u na{oj zemlji Kulturno umjetni~ko dru{tvo "Ras"
iz Novog Pazara koje je za pet
godina svojeg postojanja uspjelo da proputuje pola Evrope a
da me|u velikim brojem nagrada i priznanja koje su osvajali i
u zemlji i u inostranstvu posebnu vrijednost ima zvanje {ampiona koje su osvojili na ovogodi{njoj smotri folklornog stvarala{tva "Zlatni opanak" u
Valjevu.
KUD "Ras" je izvelo {ampionsku koreografiju "Grdeli~ka
svadba" a `enska pjeva~ka skupina "Ra{anke", koje tako|e
sa velikim uspjehom djeluju u
okviru ovog kulturno-umjetni~kog dru{tva, su otpjevale izvor-
April - jun 2007.
35
Bo{nja~ka rije~
nu narodnu sand`a~ku pjesmu
"Sjela Hajra kraj bunara".
Bolje uvertire za drugu po
redu SBONI-a nije trebalo.
SBONI - drugi dan
Stvari su tog 11. maja tekle svojim uobi~ajenim redom.
Svoju razdraganost, igru,
pjesmu i mladost folklorni ansambli su podijelili sa Novopazarcima u ve} tradicionalnom
sve~anom defileu glavnom novopazarskom ulicom, neposredno prije po~etka Smotre.
Stvari su tog 2. maja tekle
svojim uobi~ajenim redom.
Svoju razdraganost, igru, pjesmu i mladost folklorni ansambli su podijelili sa Novopazarcima u ve} tradicionalnom
sve~anom defileu glavnom novopazarskom ulicom, neposredno prije po~etka Smotre.
U duhu narodne tradicije i kao nezaobilazni
dio folklora sand`a~kog,
na ~elu kolone je ove godine bio D`evd`et Etemovi}, binjad`ija, na {ampionskom grlu pobjedniku
ovogodi{njih ko{ija u Karajuki}a Bunarima i Ko{tanpolju, dvjema svijetlim ta~kama gdje ljubav
prema sportskim nadmetanjima i konjima ima duboke korijene u tradiciji
gor{taka sa Pe{teri.
36
April - jun 2007.
6
Koncertna dvorana prepuna
ljudi koji su sa velikim nestrpljenjem o~ekivali da na djelu
vide majstore folklora devet folklornih ansambala iz Ljubljane, Gora`da, Donjeg Vakufa,
Ro`aja, Skoplja, Prizrena, Tutina i Novog Pazara.
^ast da otvori II Smotru bo{nja~kih narodnih igara pripala
je gospodinu Petru La|evi}u,
direktoru Slu`be za ljudska i
manjinska prava u Vladi Republike Srbije, koji je, prije svega,
svim Bo{njacima ~estitao veliki blagdan, Dan bo{nja~ke nacionalne zastave, a onda naglasio da su ovakve smotre folklornog stvarala{tva, kakva je
Smotra bo{nja~kih narodnih
igara u Novom Pazaru, na~in
gra|enja mostova prijateljstva
i zajedni{tva me|u svim ljudima koji `ive na ovim prostorima.
Svojom igrom II Smotru
bo{nja~kih narodnih igara otvorilo je Kulturno udru`enje “Sand`ak” koje djeluje u Sloveniji
~ijim je osnivanjem 1997. godine po~eo da se ostvaruje dugogodi{nji san Sand`aklija da
se u ovoj ex jugoslovenskoj,
sada evropskoj, zemlji udru`e
u zajednicu u kojoj }e njegovati
svoju kulturu i ~uvati svoju tradiciju.
^lanovi ovog ansambla, svi
do jednog ro|eni u Sloveniji,
pro{etali su nas igrom i pjesmom Sand`aka donose}i dah
Zapada oboga}enog duhom,
pjesmom i igrom Sand`aka.
Zaboravljene igre “Trusu” i
“Sarajku”, koje su u muhad`irluk kao dio svoje
tradicije, svoje veze sa
rodnim krajem, kao tajni, dragi sadr`aj sehare
rodne grude ponijeli na{i Bo{njani onijeh tu`nih godina kada su kretali na put muke, neizvjesnosti i stradanja, kao
dio nade i stalne vjere
da }e se jednom vratiti
svom Sand`aku, na binu novopazarskog Doma kulture donijeli su,
nezaboravnim nastupom, ~lanovi folklorne
grupe “Behar” koja radi
u okviru Kulturnog cen-
6
tra Bo{njaka u Republici Makedoniji.
Nastavlja~i duge i uspje{ne
tradicije sjajnih novopazarskih
folklornih ansambala, ~lanovi
KUD “Senko Ra{ljanin” izveli su
splet igara pod
nazivom “Sand`ak”.
Upravo na Drugoj Smotri
bo{nja~kih narodnih igara
svoj jubilej, deset godina uspje{nog postojanja i rada,
proslavio je i Ansambl narodnih igara i pjesama iz grada heroja - Gora`da, koji djeluje u okviru Cntra za kulturu, koji tako|e ove godine
slavi veliki jubilej - 50 godina
rada i postojanja.
^lanovi Ansambla narodnih igara i pjesama iz Gora`da tokom decenije postojanja
su pa`ljivo ~uvali i njegovali kulturu i tradiciju naroda Bosne i
Hercegovine. Iza ovog ansambla su brojni nastupi {irom
BiH, Evrope i svijeta na kojima
su blistali i osvajali velika priznanja kao {to je nastup 2000.
godine u Austriji na Olimpijadi
folklornog stvarala{tva, gdje
su osvojili drugo mjesto. Gora`dani su i rije~ima, ali i igrom i
pjesmom, kazali i pokazali da
im je posebna ~ast nastupati u
Sand`aku a mi njima poru~ujemo da je zadovoljstvo na{e
{to su od po~etka u~esnici
Smotre i da se nadamo da }e
tako biti i u budu}nosti jer je
ve} sada SBONI bez njih nezamisliva.
Bo{nja~ka rije~
Sre}ni jubileji Gora`dani!
Ove godine na II Smotri bo{nja~kih narodnih igara nastupili su i na{i prijatelji iz
grada sa bogatom folklornom tradicijom, iz susjedne Crne Gore,
~lanovi
KUD
“Ro`aje”
iz istoimenog
grada na Ibru. Ma{tovitost, filigranska izvedba i radost igre je ono
{to su oni donijeli
svojim folklornim
nastupom na Smotri.
Debitanti na
Smotri su bili i ~lanovi KUD-a “Janj” iz
`ivopisnog bosansko-hercegova~kog
gradi}a Donjeg Vakufa. Dru{tvo, koje je osnovano jo{ 1982. godine, u~esnik je svih
smotri folklora u Bosni
i van njenih
granica. Nastupali su u
Turskoj, [vedskoj, Italiji,
Njema~koj,
Austriji, a publici u Sand`aku su se
Senad Beganovi}.
Neiscrpno bogatstvo kulturne ba{tine, ljepotu folklorne
tradicije i prekrasni kolorit `ivopisnih narodnih no{nji Sand`aka na svakom od svojih 360
javnih nastupa prezentiralo je
Kulturno umjetni~ko dru{tvo
“Sand`ak” ~iji je umjetni~ki rukovodilac i koreograf Mahmut
Gici}-]a}e. Svojim u~e{}em na
velikom broju me|unarodnih
smotri folklora, gdje su redovno osvajali titule {ampiona,
pronijeli su ne samo ljepotu
sand`a~ke folklorne tradicije
ve} su doprinjeli da se 11. maja, na veliki blagdan, bo{nja~ka zastava zavijori i u Istanbulu, Pendiku, Jalovi, Tuzli, Ankari, Izmiru, Kartalu, dakle, u gradovima gdje je na velikim folklornim festivalima Kulturno umjetni~ko dru{tvo “Sand`ak” nastupalo i pobje|ivalo.
Da je SBONI internacionalna, me|unarodna i multikulturalna folklorna manifestacija
pokazali su i ~lanovi KUD-a
“Tutin” koji su izveli Splet igara
iz Vranja. Dru{tvo koje je za samo tri godine svojeg postojanja
uspjelo da osvoji veliki broj priznanja kao {to su zvanje {ampiona na me|unarodnim festivalima folklora u Gora`du i
Sopotnici, na sceni Doma kulture u Novom Pazaru odigralo
je jednu od najatraktivnijih i za
predstavili igrama iz Srednje
Bosne za koju su izvanrednu
koreografiju napravili Amela i
publiku najspektakularnijih ta~aka - igre iz Vranja, upravo tako atraktivno i spektakularno.
April - jun 2007.
37
Bo{nja~ka rije~
Da konac djelo krasi pokazali su nam na najbolji mogu}i
na~in ~lanovi Bo{nja~kog kulturno umjetni~kog dru{tva “Podgorski biseri” iz Prizrena, ~uvari bo{nja~ke tradicije i nacionalne kulture Bo{njaka na Kosovu.
Spletovi igara “Nad`ije” i
“^o~ek”, zvuk go~a, timpana i
zurli, podigli su na noge sve
koji su imali zadovoljstvo da budu dio
prepunog gledali{ta u Koncertnoj
dvorani, ali su i
sve sna`no uvjerili da duh bo{nja~ke nacionalne kulture, pjesme,
igre i obi~aja ima ko
da sa~uva
od zaborava i ima ko
da unese ne
samo u svaki
dom na Kosovu ve} i mnogo {ire. Velike
zasluge za to
pripadaju i
umjetni~kim
rukovodi o cima i koreografima
Miftaru
Maksutiju i
profesor u
Sadriji Bajra
38
April - jun 2007.
6
koji se ve} 35 godina bavi njegovanjem kulturne ba{tine Bo{njaka.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e,
kao osniva~ Smotre bo{nja~kih
narodnih igara, Op{tina Novi
Pazar, kao generalni pokrovitelj
ove manifestacije, i Ministarstvo za kulturu Republike Srbije,
koje je i Dan bo{nja~ke nacionalne zastave i Smotru bo{nja~kih narodnih igara
uvrstilo u stalni kalendar kulturnih zbivanja
u na{oj zemlji, u~inili
su sve da Druga po
redu Smotra bo{-
nja~kih narodnih igara protekne u najboljem redu i da sve
funkcioni{e na najbolji mogu}i
na~in a sve folklorne ansamble nagradili su specijalnim priznanjima za u~e{}e na ovoj velikoj manifestaciji.
Smotra bo{nja~kih narodnih
igara i ove je godine, u dva dana svojeg trajanja, imala revijalni karakter. Pobjednici su svi
koji su u~estvovali na Smotri i
koji svojim postojanjem i radom ~uvaju i njeguju duh bo{nja~ke folklorne tradicije i kulture.
Fehim Kari{ik
6
Bo{nja~ka rije~
April - jun 2007.
39
Bo{nja~ka rije~
40
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
JEZIK I OBRAZOVANJE
Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca
GLOBALIZACIJA i njen uticaj na
socio-kulturolo{ki aspekt
malih nacija (IV)
Identitet je proizvod svjesne kulturne konstrukcije i odr`avanja kroz institucije dr`ave: zakon, obrazovni sistem i medije. Od druge polovine XVIII stolje}a princip nacionaliteta postaje glavna motivacija politi~kog `ivota u najve}em dijelu Evrope, kada prisustvujemo novom odnosu izme|u dr`avenacije i jezika, tj. nacionalnih jezika
ako se globalizacija ocjenjuje
kao generalni proces gubljenja
kulturnih posebnosti, neke
zajednice su pro{le bolje, a neke lo{ije. Naime, zemlje pripadnici glavnog pravca toka kapitalizma - zapadne zemlje i, posebno, Sjednijene Ameri~ke Dr`ave,
globalizaciju prepoznaju kao standardni na~in izvoza svojih kulturnih vrijednosti {irom svijeta.(90)
S druge strane, kao kulturno najugro`enije zemlje sebe su prepoznale zemlje u razvoju. Prema
tome, ekonomska ranjivost nezapadnih zemalja se poklapa sa
njihovom kulturnom ranjivo{}u.
Sasvim sigurno, kuturni identitet je izlo`en riziku svugdje gdje
hara proces globalizacije, ali zemlje u razvoju su u posebno te{koj poziciji.(91)
Tomlinson nudi i kontradiktornu tezu koja se mo`e izre}i
na sljede}i na~in: globalizacija,
osim {to je razaraju}a, mo`e biti i najzna~ajnija snaga za kreiranje i proliferaciju kulturnog identiteta. Ova teza u sebi uklju~uje druga~ije poimanje ideje
identiteta od onog koje uklju~uje individualno ili kolektivno posjedovanje. Kao primjer, navest
}emo poznatu analizu “The Information Age” Manuela Castellsa, koji je ustvrdio da su: “na{
I
svijet i na{i `ivoti oblikovani konfliktnim trendovima globalizacije i identiteta”. Prema Castellsu, primarna opozicija snazi
globalizacije le`i u “sveprisutnom izvoru sna`nih izra`aja kolektivnog identiteta koji se suprotstavlja globalizaciji… u ime
kulturnih singulariteta i kontro-
le ljudi nad svojim `ivotima i
svojim okru`enjem”.(92) U ovakvom pristupu, identitet je vi|en
kao nepresu{ni izvor snage lokalne kulture koja pru`a otpor
centrifugalnoj snazi kapitalisti~ke globalizacije.
Ovako slo`eni odnosi ukazuju da kulturni identitet najvjero-
90. Schiller Herbert smatra da je mo} distribucije kultunih dobara projektirana ka distribuciji kapitalisti~ke monokulture, vidjeti u Tomlinson John, Global Culture: Dreams, Nihgtmares and Scepticism, Cambridge: Polity Press, 1999, str. 81.
91. Ibid.
92. Tomlinson John, Globalisation and cultural identity, vidjeti na
<http://www.polity.co.uk/global/pdf/GTReader2eTomlinson.pdf>
April - jun 2007.
41
Bo{nja~ka rije~
vatnije ne}e postati lak plijen
globalizacije. Izme|u ostalog, i
zato {to identitet nije samo krhki komunalno-psiholo{ki dodatak, ve} va`na dimenzija institucionaliziranog `ivota u savremenim dru{tvima. Posebno u
dominantnoj nacionalnoj formi,
identitet je proizvod svjesne kulturne konstrukcije i odr`avanja
kroz institucije dr`ave: zakon,
obrazovni sistem i medije. Primjetimo, tako|er, da nijedan od
problema u odnosima identiteta spram globalizacijskih procesa ne uklju~uje kona~ni scena-
6
Me|utim, pisani jezik je poznavalo samo nekoliko pisara i predstavnika dr`ave. Kralj Aleksandar je koristio atenski (ne makedonski), dijalekt za sopstvene i birokratske usluge. I taj }e
pisani jezik, tj. koiné jednog carstva koje se {irilo na manjinsku populaciju helenofona postati la lingua franca cijelog orijentalnog Mediterana.(93) Naime,
pisani je jezik bio zna~ajno oru`je dr`ave te se i razvijao uporedo s njom. Stoga su i kasniji
procesi razvijanja jezika imali
potrebu dr`ave, po~ev od teri-
Procesi dinami~kog razvijanja kako jezika tako i dr`ava imali
su svoje prvobitno i najzna~ajnije jezgro u zapadnoj Evropi, koja }e od nekada{nje imperijalne i romanizirane postimperijalne
organizacije postati moderna Evropa, konstituirana od teritorijalnih dr`ava koje su manje-vi{e bile vezane za odre|en broj zajedni~kih jezika i koji su imali namjenu da konkuriraju latinskom jeziku sve{tenstva.
rio destrukcije identiteta od strane globalizacije. Umjesto toga, problemi ukazuju na potrebu poja~avanja zna~aja pozicije
identiteta u odnosu prema globalizaciji.
Glava IV
Od zajedni~kog
do globalnog jezika
“Jezik je dijalekt sa armijom,
podmornicom i avijacijom”.
Robert J. Hill
1. Prva i druga
ekolingvisti~ka revolucija
Procesi nastanka nacionalnog jezika djelimi~no su vezani
sa procesima nacionalnog konstituiranja. Jo{ od najstarijih carstava (egip}ansko, kinesko, rimsko...) dr`ava je izvr{avala
svoju mo} uz pomo} birokratije koja je upotrebom pisanih informacija (dekreta, registara…)
koordinirala kontrolu dr`ave.
torijalne dr`ave i zajedni~kih jezika pa sve do dr`ave-nacije i
nacionalnih jezika, tj. supra nacije i multilingvizma.
Sve do XV stolje}a intelektualni svijet zapadne Evrope koristio je samo jedan jezik obrazovanja i vjere: latinski jezik sve{tenstva ~ija su upotreba i grafika bili fiksirani striktnim pravilima i ~ije se u~enje jednostavno nazivalo grammatica(94), tj.
umjetnost pisanog jezika. Latinski je jezik bio gramatiziran, ali
nije bio maternji jezik, tj. vernakularni jezik tada{njeg naroda.
Po~eci elaboriranja standardnog
jezika (fiksiranih, propisanih jezika), po~ev od gramatizacije evropskih vernakulara(95), s umanjenim uticajem grammatica latine, predstavljaju “prvu ekolingvisti~ku revoluciju” koja se odvija u periodu izme|u 1550. i
1650. godine u zapadnoj Evropi.(96) Ekolingvisti~ka revolucija
se zasniva na substituiranju dominatne uloge latinskog jezika,
koegzistenciji latinskog i zajed-
ni~kog jezika manje-vi{e teritorijaliziranih prostora. Me|utim,
nastanak i ravoj zajedni~kih jezika podrazumijeva prethodnu
elaboraciju jednog knji`evnog
jezika ili scripta, koji je manjevi{e stabiliziran, standardiziran.
Procesi dinami~kog razvijanja
kako jezika tako i dr`ava imali
su svoje prvobitno i najzna~ajnije jezgro u zapadnoj Evropi, koja }e od nekada{nje imperijalne
i romanizirane postimperijalne
organizacije postati moderna Evropa, konstituirana od teritorijalnih dr`ava koje su manje-vi{e
bile vezane za odre|en broj zajedni~kih jezika i koji su imali
namjenu da konkuriraju latinskom jeziku sve{tenstva.
Od druge polovine XVIII stolje}a, me|utim, princip nacionaliteta postaje glavna motivacija
politi~kog `ivota u najve}em dijelu Evrope, kada prisustvujemo
novom odnosu izme|u dr`avenacije i jezika, tj. nacionalnih jezika. Zajedni~ki projekt kori{tenja jednog nacionalnog jezika,
na datom nacionalnom prostoru, podrazumjeva vertikalnu i
horizontalnu uniformizaciju dru{tvene komunikacije koja se ogleda u upotrebi, ne velikog broja jezika koje individua koristi u
raznim situacijama (npr. zajedni~ki jezik u formalnoj upotrebi,
dijalekt ili regionalni u porodi~nom okru`enju), ve} jednog
nacionalnog jezika sa registrom
pisanog koda.(97) Jer, da bi postao nacionalni, zajedni~ki jezik
mora raspolagati stabiliziranim
registrom koji poma`e edukaciji i akulturaciji {irih narodnih masa. Taj proces transformiranja
zajedni~kih u nacionalne jezike,
tj. teritorijalnih dr`ava u dr`ave-nacije tokom XIX i XX stolje}a predstavlja nastanak druge
ekolingvisti~ke revolucije (1800
- 1980).
U to vrijeme, kao {to smo
ve} rekli, nacionalizmi uzimaju
93. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 68.
94. Ibid, str. 68-102.
95. Vernakularni (lat. vernakulus, fr. vernaculaire, en., verrnacular) jezik je prvobitno ozna~avao govorni maternji jezik individua unutar dru{tva gdje je dominirao jezik, fiksiran pisanom normom.
96. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 73.
97. Ibid, 213.
42
April - jun 2007.
6
maha, a nacionalisti~ka ideologija, bila njema~ka ili francuska(98), te`i realiziranju modela:
jedna nacija, jedna dr`ava, jedan jezik.
Daniel Baggioni jezike Evrope dijeli u tri grupe. Prvu grupu
~ine veliki jezici zapadne Evrope koji su rano imali oblikovanu
formu i korpus referentnih tekstova te su se nametali kao jezici visoke kulture u ostalom dijelu Evrope i svijeta. U ovu grupu spadaju ~etiri “velika” romanska jezika: francuski, {panjolski, italijanski, portugalski te
dva “velika” germanska jezika:
engleski i njema~ki koji su se
demografski prostirali u Evropi i
izvan nje.
S druge strane, mali evropski jezici sjeverozapadne Evrope
(holandski, danski, finski i
{vedski) su iz historijskih i demo-lingvisti~kih razloga imali
manji zna~aj te su bili “odba~eni”, i tako svrstani u grupu
“malih jezika” zapadne Evrope.
Me|utim, dinamika razvoja svih
Bo{nja~ka rije~
evropskih jezika i dr`ava nije se
odvijala na isti na~in i u isto vrijeme, osobito u zemljama Srednje i Isto~ne Evrope koje su,
kako smo ve} naveli, zbog hegemonisti~kog uticaja isto~nih
carstava (habsbur{kog, otomanskog, ruskog, pruskog) bile
tek na po~etku XIX i tokom XX
stolje}a konstituirane kao samostalne i neovisne politi~ke
jedinice. I dok je period Renesanse u zapadnoj Evropi iznjedrio odre|en broj dr`avnih konstrukcija koje su nazna~ile konture budu}ih nacionalnih jezika
zapadne Evrope, kraljevstva ^e{ke, Ma|arske i Poljske su predstavljala cjeline koje su politi~ki i teritorijalno bili nedefinirane(99), te ih ubrajamo u grupu
“perifernih jezika”.
2. Veliki jezici zapadne
Evrope (od zajedni~kog
do nacionalnog)
“Pod nacijom podrazumijevamo univerzalnost gra|ana koji
Jezici u Evropi
govore istim jezikom i koji su
udru`eni jednako{}u civilnih i
politi~kih prava u zajedni~koj namjeri da pobude i usavr{e dru{tvene snage”(100).
Alessandro Manzzoni
2.1 Romanski jezici
Pitanje jezika u Italiji je, za
razliku od ostala tri romanska
velikoevropska jezika, ovisilo o
sociopoliti~kom prostoru, unutar kojeg je zajedni~ki jezik nalazio svoj raison d'etre. Italija je
bila politi~ki neujedinjena, sa~injena od velikog broja provincija, tako da je i proces lingvisti~ke unifikacije bio problemati~an i trajao je negdje oko 400
godina. Pored toga, lingvisti~ka
politika elaboracije italijanskog
nacionalnog jezika oscilirala je
izme|u manzonijanskog programa (La soluzine manzoniana) o
pro~i{}avanju jezika i liberalisti~kog pristupa koji prihvata prisustvo dijalekata. Toskanski koiné bit }e od velikog zna~aja na
putu razvoja italijanskog standardnog jezika, koji u XIX stolje}u postaje nacionalni italijanski jezik.
U slu~aju Francuske i [panije, me|utim, razvoj zajedni~kog
jezika je bio usko vezan za konstruiranje monarhijske centralizirane dr`ave, a knji`evni romanski dijalekti: oksitanski i katalonski su, zbog nemogu}nosti
da se pridru`e monarhiji, izme|u XV i XVI vijeka u{li u dekadenciju. Razvoj francuskog koiné (knji`evnog jezika presti`a),
po~ev od kraljevskog dvora prema kultiviranim elitama, po~inje u periodu izme|u XIII i XIV
vijeka.(101) Procesi normalizacije
/ standardizacije jezika se nastavljaju u XVI vijeku kada se
javljaju gramatike, rje~nici, a
98. U francuskom konceptu, nastao za vrijeme revolucije, pod pojmom Velika nacija podrazumijeva se suveren narod koji
proklamira postojanje jedne i nedjeljive Nacije. Dakle, dr`ava kao politi~ka jedinica daje ro|enje naciji. U njema~koj koncepciji, me|utim, nacija prethodi dr`avi. Ono {to definira njema~ki Volk (narod, etnija) je jedinica koja je nastala iz zajednice
jezika i kulture. U njema~kom slu~aju jezik i kultura se odvajaju od dr`ave, prethode joj.
99. Bibo I{tvan, Beda malih isto~noevropskih dr`ava, Novi Sad: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stojanovi}a, 1996.
100. Par nation, nous entendons l'univesalité des citoyens parlant la même langue, associés, avec egalité de droits civils
et politiques, dans l'intention commune d'éveiller et de perfectionner progressivement les forces sociales, Weill, citat
preuzet iz Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997.
101. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997.
April - jun 2007.
43
Bo{nja~ka rije~
najve}i doprinos o~uvanju i stabiliziranju francuskog jezika
dala je Francuska akademija
1635. godine.(102) Me|utim, da
bi postao nacionalni, francuskom je jeziku bilo potrebno ne
samo da se geografski pro{iri
ve} i da prihvati sve sociolo{ke
funkcije jezika. Francuski jezik
je u XVIII stolje}u bio jezik franca gotovo u svim evropskim
zemljama.(103)
Dvije iberijske monarhije od
kojih su nastale moderne evropske dr`ave [panija i Portugalija, pojavile su se usljed ujedinjavanja i razjedinjavanja razli~itih politi~kih entiteta, od kojih
}e ~etiri nastati na kraju XV stolje}a: Portugal, Kastilja, Navarska i Aragon. Katalonija je ve}
tada bila pripojena Aragonu, a
portugalska je dinastija bila odvojena od Galicije, sa te`i{tem
u Lisbon-Coïmbru. Navarska se
dinastija reducirala na francusku teritoriju i ubrzo je pala pod
utjecaj francuske krune (Henri
IV). [tavi{e, brak izme|u Isabelle I i Ferdinanda 1469. godine
uticao je na nastanak kraljevine
[panije (1469) koja }e nakon
pada Grenade i otkri}a Novog
svijeta (Cristopher Columbo) zadominirati cijelim poluostrvom.
Konture {panskih granica bit }e
fiksirane 1640. godine, kada
portugalsko kraljevstvo dobija
neovisnost, nakon 60 godina
kastiljanske imperije. Me|utim,
iako predstavlja malu katoli~ku
romaniziranu zemlju sa broj~ano skromnom populacijom, Portugal spada u velike nacije jer
posjeduje prekomorske kolonije koje daju poseban zna~aj o~uvanju politi~ke mo}i ove zemlje. [panski, ili prije kastiljanski
dijalekt koji je poslu`io kao norma {panskom, imao je uticaja
samo u sjevernom dijelu poluostrva, jer je ju`ni dio bio domi-
6
niran arapskim kao jezikom kulture i obrazovanja (kao {to je
bio latinski u zapadnoj Evropi).
Me|utim, {panska }e Reconquista, nakon pada Grenade, uve}ati teritorij te uticati na {irenje
knji`evnih jezika poluostrva:
- Kastiljski jezik je bio elaboriran oko Toleda u XII stolje}u to je bilo mjesto visoke kulture
vezane za kastiljsko kraljevstvo, ~ija }e dinastija (bra~nim
vezama) pro{iriti svoju nadmo}
na cjelovitom podru~ju [panije
- Aragonski ima zna~ajan uticaj kao knji`evni jezik
- Pod uticaj aragonskog jezika }e pasti katalonski (zna~ajan knji`evni jezik), a onda }e i
Aragon 1479. godine biti pripojen Kastilji. Od tog perioda katalonski jezik gubi na zna~aju,
da bi kao slu`beni jezik prestao
postojati po~etkom XVII vijeka.(104)
rane, ekonomsko i socijalno zaostajanje, uklju~uju}i urbanizaciju, industrijalizaciju, edukaciju
(osim Barselone, gdje bur`oazija postaje svjesna da katalonski jezik postaje va`an simbol
revandikacije protiv dominacije
Madrida), obja{njava djelimi~no slabu difuziju jednog jezika
kojeg oklijevamo nazvati “nacionalnim jezikom”.(105)
2.2 Germanski jezici
Germanski veliki jezici su se
razvili u isto vrijeme kad i romanski s tim {to proces standardiziranja njema~kog jezika
mo`emo poistovjetiti sa razvojem italijanskog jezika (zbog sli~ne nedefinirane politi~ke organizacije). Njema~ka je bila podijeljena na veliki broj razli~itih
provincija, {to je ometalo unifikaciju i standardizaciju njema~-
Da bi postao nacionalni, zajedni~ki jezik mora raspolagati
stabiliziranim registrom koji poma`e edukaciji i akulturaciji {irih narodnih masa. Taj proces transformiranja zajedni~kih u nacionalne jezike, tj. teritorijalnih dr`ava u dr`ave-nacije tokom
XIX i XX stolje}a predstavlja nastanak druge ekolingvisti~ke
revolucije (1800-1980). U to vrijeme nacionalizmi uzimaju maha, a nacionalisti~ka ideologija, bila njema~ka ili francuska, te`i realiziranju modela: jedna nacija, jedna dr`ava, jedan jezik.
U trenutku nastanka nacionalnog portugalskog jezika, Portugal je predstavljao homogenu dr`avu-naciju, slabog ekonomskog razvoja i dru{tvenih struktura. Na po~etku XVII vijeka
[panija po~inje naglo da slabi
kako u ekonomskom tako i u
socijalnom pogledu, {to }e imati negativnog uticaja na {irenje
{panskog jezika izvan granica.
U seoskim dijelovima [panije
te u urbanim predjelima naseljenim ve}inskom masom, u XIX
i XX vijeku su dominirali dijalekti i regionalni jezici (katalonski,
baskijski, galicijski). S druge st-
kog jezika. Najve}u ulogu za
unifikaciju dijalekata imali su
pisci. Prvi dokument koji je preveden na njema~ki jezik bio je
Martin Lutherov prijevod Biblije
(Novi testament 1521. i Stari
Testament 1534), baziran na
gornje-isto~no i srednje-isto~no
njema~kom dijalektu te na gramati~kom sistemu srednje-visokog njema~kog dijalekta. Nastanak standardnog knji`evnog
jezika u Njema~koj je tekao sporo, a bit }e okon~an tek sredinom XVIII vijeka.(106) Krajem XIX
vijeka ortografija njema~kog jezika se name}e cjelokupnoj ge-
102. French: language history < http://www.orbislingua.com/eaca.htm>
103. Kalve Luj-Žan, Rat me|u jezicima, Beograd: Prosveta, 1995, str. 280-290.
104. L'étude Euromosaic, http://europa.eu.int/comm/education/policies/lang/languages/langmin/euromosaic/
es8_fr.htm
105. Ibid, 239.
106. German language, Wikipedia encyclopedia, < http://en.wikipedia.org/wiki/German_language>
107. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 198.
44
April - jun 2007.
6
Bo{nja~ka rije~
(107)
rmanofonoj populaciji.
Porijeklo engleskog jezika
datira od V vijeka, kada je iz
sjevernih dijelova Evrope po~eo
da se {iri oko Britanskih otoka,
nastaniv{i se oko Walesa, Cornwalla, Cumbrie i ju`ne [kotske unutar kojih su se koristili
keltski jezici. Invazijom Normana 1066, ve}ina plemstva bje`i
iz Engleske u [kotsku i {iri svoj
~inje od XV vijeka kada se pojavljuje kao knji`evni, tj. kao savremeni jezik XX vijeka, odnosno kao globalni jezik dana{njice.
3. Mali jezici Evrope (od
zajedni~kog do nacionalnog)
Veliki jezici zapadne Evrope
su iz geografskih, demografskih,
Zajedni~ki projekt kori{tenja jednog nacionalnog jezika, na
datom nacionalnom prostoru, podrazumjeva vertikalnu i horizontalnu uniformizaciju dru{tvene komunikacije koja se ogleda
u upotrebi, ne velikog broja jezika koje individua koristi u raznim situacijama (na pr. zajedni~ki jezik u formalnoj upotrebi,
dijalekt ili regionalni u porodi~nom okru`enju), ve} jednog nacionalnog jezika sa registrom pisanog koda.
jezik (naravno, sa {kotskim akcentom), a keltski jezik se sve
vi{e marginalizira.(108) Od tada
}e Normani po~eti nametati Saksoncima francuski kao jezik
presti`a i kao slu`beni jezik administracije. Sve do XVII stolje}a engleski jezik je bio pod uticajem latinskog i francuskog jezika.
Godine 1750, uslijed razvoja
industrije i urbanizacije te agrarne reforme, u Velikoj Britaniji
po~inje se sprovoditi politika
akulturacije keltskog ruralnog
stanovni{tva.(109) Keltomanija romanti~kih pisaca je ~esto bila
izra`ena na engleskom jeziku.
Me|utim, kori{tenje regionalnih
jezika nije nikada izazvalo, kao
na primjer u Francuskoj, netoleranciju od strane autoritativne
vlasti. Jer, politi~ka koncepcija
nacije u Velikoj Britaniji definira
pojedinca kao gra|anina sa neotu|ivim pravima, pravom na zajedni~ki identitet i razli~ita kolektivna izra`avanja (religiozna,
lingvisti~ka).(110)
Razvoj engleskog jezika po-
historijskih i sociolo{kih razloga
ostavili u sjeni zemlje skandinavskog podru~ja kao i one iz
srednje, isto~ne i ju`ne Evrope.
Holandski jezik, iako ne pripada grupi skandinavskih zemalja ([vedska, Danska, Norve{ka, Finska), ve} koristi izuzetan
geografski polo`aj izme|u susjednih velikih dr`ava, svrstava
se, tako|er, u male jezike, {to
zbog neuvjetnih demolingvisti~kih faktora, {to zbog slabe
prekomorske difuzije.
flamanski, govorio se u regiji zapadne i isto~ne Flandrije (Ghent,
Bruges, Courtray); zatim brabantski dijalekt koji je pokrivao
prostor moderne holandske provincije sjevernog Brabanta i belgijskih provincija Brabant i Antwerp; holandski je uglavnom
bio kori{ten u dana{njim provincijama sjeverne i ju`ne Holandije i djelovima Utrechta, dok
su narodi u distriktu holandskog i belgijskog Limburga komunicirali na limbur{kom dijalektu. Posljednja grupa, srednje
-isto~no holandski, koristio se
u modernim provincijama Gelderlanda, Overijssela, Drentea i
dijelova Groningena.(111)
Na kraju XVI vijeka, padom
Antwerpena (Anversa) 1580. godine i bijegom flamanske elite
protestanata, katoli~ki Flamanci, pod~injeni Habsburgovcima i
kontra-reformi, gube zajedni~ki
flamanski jezik.(112) Flamanska
je bur`oazija po~ela da se francizira, a latinski je zauzeo mjesto jezika religije. Pobunom ujedinjenih provincija na sjeveru i
tra`enjem neovisnosti (koju }e
posti}i 1609) dolazi do preokreta i to u korist Holandske
provincije, ~iji }e dijalekt poslu-
Veliki jezici zapadne Evrope su iz geografskih, demografskih,
historijskih i sociolo{kih razloga ostavili u sjeni zemlje skandinavskog podru~ja kao i one iz srednje, isto~ne i ju`ne Evrope.
Holandski jezik svoja prva
knji`evna ostvarenja kao zajedni~ki jezik ostvaruje u gradovima Flandrije. Holandski srednjovjekovni jezik je predstavljao
kolektivno ime za pisane i govorne dijalekte u periodu izme|u
1150. i 1500. godine. Dijalekti
su bili podijeljeni u pet grupa i
to: flamanski dijalekt, katkad
podijeljen na zapadni i isto~no
`iti za nastanak nacionalnog holandskog jezika. Zlatni vijek za
razvoj holandskog jezika se smje{ta u periodu izme|u 1600. i
1680. godine.(113) Iako je standardizacija holandskog jezika
nastupila relativno rano (17. i
18. vijek)(114), ovaj se jezik nije
mogao svrstati me|u velike jezike jer je unutar granica bio u
konkurenciji sa francuskim, koji
108. Crystal David, English as a global language, Cambridge: University Press, str. 30.
109. Ibid.
110. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 237.
111. Bloomfield, Leonard, History of the Dutch Language in Middle Dutch Diversity
http://www.ned.univie.ac.at/publicaties/taalgeschiedenis/en/
112. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 159.
113. Ibid.
114. Bloomfield, Leonard, History of the Duthe Language in Middle Dutch Diversity
http://www.ned.univie.ac.at/publicaties/taalgeschiedenis/en/
April - jun 2007.
45
Bo{nja~ka rije~
se u XVII vijeku nametnuo ~itavoj kultiviranoj Evropi. U Amsterdamu se vjeroispovijest provodila na francuskom, a francuske su {kole privla~ile elitu.
Nacionalni je jezik bio potisnut
latinskim jezikom obrazovanja
te drugim stranim jezicima koji
su se koristili u {kolama.
3.1 Skandinavska grupa
jezika
Skandinavski jezici najprije
nastaju u formi dva (danski i
{vedski), zatim tri (revandikacijom Norve`ana na po~etku
1814. za promoviranjem landsmal dijalekta), odnosno ~etiri
(sa islandskim) standardna jezika. Sva su ~etiri jezika bila
bazirana na knji`evnom jeziku,
runskog njema~kog pisma koje je izvedeno od etrurskog.(115)
Ovo je pismo bilo napu{teno u
korist latinskog, koje }e onda
ustupiti mjesto bogatoj vikin{koj literaturi, baziranoj na islandskom dijalektnom varijetetu,
koji je bio najkonzervativniji sjeverni varijetet, mada blizak svima u vrijeme ure|ivanja runskih tekstova i natpisa. Islandski jezik je bio od velikog zna~aja
za sve sjevernozapadne jezike
(na isti na~in kao {to je bio latinski za romanske jezike). U simboli~kom zna~enju, ovaj jezik
predstavlja dragocjeno sredstvo za preno{enje mitskih skandinavskih pri~a i lirske poezije
kojom se di~e svi germanski
narodi sa Sjevera, a danas predstavlja primjer malog jezika
koji je uspio oduprijeti “prodoru” globalizacije, odnosno kori{tenju engleskog kao tehni~kog
jezika.
Razvoj knji`evnih, odnosno
nacionalnih jezika u skandinavskim zemljama baziran je na
6
kompleksnosti i uzajamnom kontaktu danske, norve{ke, {vedske i finske kulture i jezika: u
Danskoj dvor govori njema~kim; u Norve{koj slu`beni jezik
je danski; u [vedskoj koegzistiraju jezik plemstva i vulgarni jezik; u Finskoj, {vedski postaje
jezik kulture i vlade, dok finskom prijeti utjecaj ruskog. Pitanje jezika u navedenim zemljama je prije svega politi~ko ali
ne socijalno i svaka od navedenih zemalja funkcionira na sopstven, sebi odgovaraju}i na~in.
Dvije zemlje su dominirane: Norve{ka i Finska, a jedna je dominator: [vedska, dok je ~etvrta
izolovana: Danska.(116)
U Danskoj je na po~etku XIX
vijeka zemlja bila podijeljena na
tri sektora: danski - kao prostor
na kojem se koristio danski jezik sa prisustvom diglosije grad
- selo tj. standardnog jezika (rissproget) i narodnih varijeteta
(rigssmolet); dvor i vojvodstvo
(Schleswig i Holstein) - gdje se
govori samo njema~ki(117).
Od 1815. do 1848. Danska
je bila pod apsolutisti~kim kraljevstvom. Borba za jezi~kom
dominacijom povla~ila je za sobom nacionalne tenzije i bu|enje intelektualaca i pisaca u
odbranu narodnih jezika. Poslije smrti Christiana VIII, njegov
sin Frederic VII pridru`uje se bur`oaziji i uvodi konstitucionalni
re`im kojim marginalizira plemstvo i dvor, dok tenzije i ratovi
sa Njema~kom daju prioritet
odbrani nacionalnog jezika. Pitanje jezika u Danskoj }e biti
rije{eno 1875. godine kada i
pisani i govorni jezik dobivaju
statut slu`benog jezika.
U [vedskoj je borba za opstanak dominatnog jezika `ustrija i ne}e imati nikakvih posljedica sve do 1905. Naciona-
listi~ki lingvizam u [vedskoj se
manifestovao borbom protiv germanizama (pozajmljenica, posebno leksi~kih) te revalorizacijom selja~kog govora, koji je
bio bli`i norve{kom nego jeziku
Stockholma. Taj se pokret okona~ao priznavanjem, kodifikacijom i integracijom selja~kog jezika u {vedski jezik.
Pitanje jezika u Norve{koj,
ba{ kao i u [vedskoj otkriva diglosiju118 izme|u slu`benog
jezika (riksmaal, jezika dr`ave
ili dansko-norve{ki) i selja~kog
jezika (landsmaal, nynorsk, norve{ki).(119) Pored toga, u Norve{koj je jo{ za vrijeme norve{kodanske unije koja je trajala gotovo ~etiri vijeka, veliki uticaj
imao danski jezik, tako da je u
tom periodu, u urbanim dijelovima Norve{ke, norve{ko-danski
bio op}enito kori{ten. Me|utim, norve{ki }e pisci i intelektualci po~eti oplemenjivati jezik
seljaka i izdavati prve rje~nike
na landsmaal jeziku {to }e u
drugoj polovini XIX vijeka kulminirati i izazvati netrpeljivosti
izme|u te dvije strane. Ipak,
oba su jezika ravnomjerno priznata i za{ti}ena od strane lingvisti~kog Savjeta jo{ od 1908.
kada se i po~inju koristiti u javnom `ivotu i edukativnim institucijama.(120)
U Finskoj je jezi~ki rat trajao
tokom XIX i po~etkom sljede}eg vijeka. Govornicima narodne ve}ine suprotstvaljaju se govornici gornjeg sloja elite ~iji je
jezik prvenstveno zastupljen u
gradovima. Finski je bio obezvrije|en i nije imao slu`beni status, a govorila ga je selja~ka i
radni~ka ve}ina populacije. Kao
slu`beni jezik koristio se {vedski i to samo u urbanim dijelovima te zemlje.
Nastavi}e se.
115. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 162.
116. Jean-Jacques Fil, Les Pays nordiques aux XIXe et XXe siecle, Paris: PUF, 1978, p. 100.
117. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 242.
118. Diglosija je variranje izme|u vi{e oblika govora, kao izme|u knji`evnog i kolokvijalnog jezika, preuzeto sa
http://infoz.ffzg.hr/ljubesic/Osnovni_pojmovi_leksikografije.pdf>
119. Ibid.
120. The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed. Copyright © 2005, Columbia University Press
< http://www.infoplease.com/ce6/society/A0836049.html>
46
April - jun 2007.
6
Bo{nja~ka rije~
ISTRA@IVANJA
Mr. Red`ep [krijelj
Pe{terski guslari (II)
"Oj djevojko, fistan ti se b’jeli!
Da Bog da te na Pe{ter odveli?"
Kao ugledna i bogata li~nost
koja je na sve strane pronosila
slavu bo{nja~kog naroda, ]or
Huso je mogao ste}i neprijateje i biti `rtva razbojnika ili stradati u mnogim krvavim akcijama.44
Jedan od strastvenih predstavnika ove {kole i zaljubljenika u dobru bo{nja~ku epsku
pjesmu, a mo`da i najstariji pe{terski guslar, je Ru{o [krijelj
(1806 - 1918) ili ]or Fejzo.45 U
narodu se za njega pri~alo da,
kada bi uku}ani zbog nemara
ili zauzetosti poslom zaboravili
da zatvore vrata na stanovima46,
ljetni povjetarac bi raspirio vatru i buknuo bi jak po`ar, a prvo
{to bi Ru{o potr~ao da spasi
bile su gusle.
Pe{terci su mogli u~iti i o guslama saznati od Kasuma Rebronje (1864—1946), “Druida
bo{nja~kog” - kako ga naziva
njegov najbolji biograf, na{ veliki pjesnik, Ismet Rebronja. Kasum je bio rado vi|eni musafir
me|u “gusala `eljnim” Pe{tercima, naj~e{}e u selima Gornje Pe{teri, a naro~ito u selu
Ugao (zaseok Glavica) kod daid`a Seferovi}a.47
Usmeno epsko blago iz narodne poetske riznice na Pe{teri bri`ljivo je prvi tonski zapisivao i skupljao prof. Milman
Parry, profesor na Katedri za
klasi~ne jezike i knji`evnost na
Univerzitetu Harvard. To pisanje je otpo~eo 1933. godine, o
~emu govori prologomena njegove nedovr{ene studije: “]or
Huso, studija o jugoslovenskoj
epskoj pjesmi”48. Rad i istra`ivanja nekolicine drugih istra`iva~a (Matija Murko, Alojz [maus) po~etkom 30-tih godina XX
rosio milostinju (klanjalica, slijepa~ka pjesma),49 nego je rije~
o mudracu i dostojanstvenom
umjetniku, koji je bio uzor mnogim potonjim pe{terskim guslarima, a slobodno se mo`e re}i i za~etnik jedne nove {kole
sand`a~ko-pe{terskog na~ina
epskog pjevanja, koji se u
mnogome bitno razlikuje od
drugih guslarskih sredina. ]or
Bejto Smaki}’ sa stadom ispred svoje ku}e u Osman-begovom selu
(Korita) (snimak: kolekcija R. [krijelj)
stolje}a imaju nemjerljiv zna~aj
za nacionalnu bo{nja~ku i sveukupnu balkansku epsku kulturu.
Nije, dakle, rije~ o guslaruslijepcu koji je, pored pjevanja
epskih pjesama, njegovao specifi~an vid pjevanja ne bi li isp-
Huso je u ovim krajevima bio
toliko ~uven i prepoznatljiv da
je, prema pri~anju Saliha Ugljanina, bio i na dvoru Franca
Jozefa (“des Wieners Kaisers”be~kog }esara) u Be~u, koji ga
je bogato nagradio. Oprema njegovog konja, njegovo ruho i nje-
44. Imalo je kola{inskih muhad`ira i na Kosovu (Suhodol kod Lipljana, [timlje, Prizren i dr.). U putopisu Todora
Stankovi}a pominje se han guslara, Mustafe Husovi}a iz Starog kola{ina u [timlju: “Na zidovima u kafani behu izlepljene
slike Carigrada, neke d`amije i slike Medine, a u jednom }o{ku visahu gusle. Na pitanje moje ko gudi u gusle, Mustafa mi
odgovori: “A ja Boga mi, Gospodine, no, eto, ov|e mi se i ne gudi, jer sam se za`elio svoga vilajeta, pa mi se ov|e me|u
ovim Arnautima ni{ta ne mili”. (vidi: Todor P. Stankovi}, Putne bele{ke po Staroj Srbiji (1871 - 1898), Beograd 1910, 62)
45. Nadimak ste~en po istoimenom komitskom buljukba{i. Prema pri~anju Hilma [aboti}a (1927), Ru{o koji je iz
Bra}aka pre{ao u Bioc, a kasnije umro u Me|ugoru 1918. godine u 135-oj godini.
46. Ljetne ku}ice na stajama ili seli{tima, koje se na Pe{teri zbog ljetnih vru}ina grade od pletenog pru}a sa jakom
drvenom osnovom. Oblepljuju se balegom, a u novije vrijeme i drugim tehnikama. Na Pe{teri su dugo po ljepoti i brojnosti
najpoznatiji “Tuzinjski stanovi”. Danas ne postoji briga za o~uvanjem ove vrste kulturnog i arhitektonskog blaga, {to se mo`e
vidjeti na osnovu dotrajalosti ove stare naseobine.
47. Ismet Rebronja, Kasumov anti~ki {tap, Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001, 57-60.
48. Serbocroation Heroic Songs (Collected, Milman Parry edited, Albert Bates Lord) vol. II, Belgrade and Kambridge 1953, XV.
49. Radmila Pe{i}, Nada Milo{evi}-\or|evi}, Narodna knji`evnost, IRO “Vuk Karad`i}” - Beograd 1984, 94.
April - jun 2007.
47
Bo{nja~ka rije~
6
gova fizi~ka pojava plijenili su
svuda zaslu`enu pa`nju.50
Na Pe{teri je dugo me|u
svojim jatacima boravio vo|a
bo{nja~kog komitskog pokreta
Jusuf Mehonji}: “...u Sand`aku je pisao }irilicom dnevnik u
desetercima o svojim podvizima protiv Srbije, Crne Gore,
Austrije i Jugoslavije.”51 I sam,
poznat kao dobar junak i guslar bio, je opjevan od strane
Pe{teraca.52
ameri~kih stru~njaka je budno
motrila na njegovo umije}e i u
nekoliko navrata napravila vi{e
nezaboravnih fonografskih zapisa. Zadnji put je to bilo osamdesetih godina 20. stolje}a kada je napravljen izvanredan dokumentarni zapis o Bejtu Smaki}u.53 Svjedoci smo da bi Bejto, dok bi istjerao omiljenu kraje{nicu, duboko zanesen pjesmom tri puta spu{tao do sobnih vratiju.
Bejto Smaki} (1882 - 1994),
je, sude}i po vokalnim kvalitetima i na osnovu tvrdnje mnogih njegovih savremenika, bio
jedan od najboljih bo{nja~kih
guslara u Sand`aku. Budu}i da
je ~esto obilazio mnoga pe{terska sela i rodbinu u Boljrama
na Pe{teri, kao “maestro guslar” bio je uzor mnogim ljubiteljima dobrog pjevanja, koji su
se u to vrijeme tek formirali.
Bejto Smaki} nastavlja tradiciju dugovje~nosti koja je pratila mnoge pe{tersko-kori}anske guslare. Prema podacima
iz mati~nih knjiga, ro|en je
1882. godine u Osman-begovom selu (Korita), od oca [e}a
i majke ]ame.
Njegova majka je bila sestra
~uvenog imama u Koritima,
Ibrahima Meki}a iz Korita.
Bejto je imao tri brata (Zejto,
Smajo i Zenun). Bio je cijenjen
i po{tovan u ~itavom okru`enju, a naro~ito na Gornjoj Pe{teri gdje je ~esto boravio. Umro je 1994. u 112-oj godini
`ivota. Sa suprugom Had`irom
Musi} imao je desetoro djece
(pet sinova i pet k}eri). Grupa
Alija Fijuljanin (1905 - ....)
zemljoradnik i sto~ar iz sela
Leskova na Gornjoj Pe{teri,
jedan od veterana, iz generacije prvih Pe{teraca koji su 1934.
Re{o Alihod`i}, snimljen u Sjenici
30-tih godina 20. stolje}a
godine uvr{teni u kolekciju snimaka Milmana Perija. Pri~ao je
da mu je djed dao gusle kada
mu je bilo 10 ili 12 godina i da
je ve}inu svojih pjesama na-
54
u~io od tri guslara. Nekada bi
tra`io od guslara da ga nau~i
neku od omiljenih pjesama.
Najva`niji momenat je bio kada
se debitovalo pred tzv. “kriti~kom audijencijom”.
Istoj generaciji predstavnika
ovog talasa pripadaju: [aban
Seferovi} iz zaseoka glavica
(Ugao), Selim Gegi}, poznatiji
kao Selim Gega iz sela Re`evi}a, Hako Turkovi} iz Krnje Jele,
Ziko Osmanli} iz Rastenovi}a
^itlu~ka {kola
^itlu~ka {kola ili duhovna
akademija Derva i Zena Burovi}a iz sela ^itluka, koju slijedi
Abdulah Kurtagi}, a nastavlja
njegov unuk Murataga Kurtagi}
- Gazija (1905 - 1999).
Dervo Burovi} (1850 - 1938)
iz ^itluka, duhovni u~itelj mnogih pe{terskih guslara. Zadnje
dane `ivota proveo je u gostima selu Me|ugor, gdje je mjesec dana gudio musafirima Demira [krijelja. Umro je na putu
za svoj rodni ^itluk, u selu Kame{nica55 a ukopan je na mezarju u ^itliku.56 Imao je brata
Zena koji je tako|e bio vrstan
guslar. Bio je u~itelj i daid`a
Huseinu - Husu Daglaru.
Selo ^itluk, odakle su Kurtagi}i (a ne obli`nje Rasno kako se pogre{no tuma~i), je prava postojbina i najvjerovatnije
mjesto ro|enja Muratage Kurtagi}a (1905 - 1999). Tamo je
u~io guslati od djeda Abdulaha
— Avdulja iz ^itluka, a kasnije
od Sulj Make, Re{a Ali Had`i}a, Arifa Karalje{kovi}a i Sulejmana Pivljanina.57
50. Albert B. Lord, The Singer of Tales, Cambridge-Masachusets 2001, 19.
51. Matija Dr. Murko, Nekoliko zada}a u prou~avanju narodne epike, Prilozi prou~avanju narodne epike, god. 1, sv. 1,
Beograd, novembar 1934, 2.
52. Red`ep [krijelj, Zaim Azemovi}, Uloga Jusufa Mehonji}a u ja~anju komitskog pokreta u Sand`aku, Tutinski zbornik br. 4, Tutin 04.
53. Bejto je bio u~esnik oba svjetska rata, a u drugom se istakao kao veliki patriota i za{titnik svog naroda. U~estvovao je u okr{aju Bo{njaka sa ~etni~kim jedinicama kod \alovske klisure 1943. godine.Poslije II svjetskog rata biran je za
odbornika svog okruga. Godine 1948. uhap{en je i u zatvoru u Bijelom Polju odle`ao je dvije godine robije. Osu|en je zajedno sa uglednim Kori}anima: Taibom Alihod`i}em, [efkijom Meki}em, Jusufom-Julom Herovi}em, Galjanom Smaki}em i jo{
nekolicinom. Nakon prvog pu{tanja 1950. godine, bio je hap{en jo{ nekoliko puta. Bilo mu je pripisivano ubistvo 24 osobe
iz reda ~etnika, ali je Bejto, kori{}enjem svoje izuzetne memorije, uspio dokazati nevinost i obezbijediti svoje osloba|anje.
54. Albert B. Lord, The Singer of Tales … 23.
55. Na{li su ga mrtvog pomenuti Demir i njegova k}i Hana na potesu Zavojica pored Kame{ni~ke rijeke. Umro je u toku
obavljanja ikindije namaza.
56. Mjesto porijekla Murat-age Kurtagi}a.
57. Vidjeti: Vuk Mini}, Staro i novo u umjetnosti Crnogoraca i Muslimana, Makedonski folklor, br. 47, Skopje 1991.
48
April - jun 2007.
6
Bo{nja~ka rije~
Sulejman Maki} (Sulj Maka) iz To~ilova
To~ilovsko-Guji}ka {kola
To~ilovsko-Guji}ku guslarsku {kolu (grupu), ljubitelji guslarstva prepoznaju po Sulejmanu Maki}u i Re{u Ali Had`i}u.
Re{o Had`i} ili Alihad`i} (ro|en 1865. godine), iz Guji}a,
po pri~anju Ibra (Honti}a) Hajrovi}a (1922) iz Melaja “bio je
vi|en i ugledan ~o’ek srednjeg
rasta, {irok i kako ga ja znam
sijed, sa brkovima. Bio je i muslihun. Gudeo je u hanu kojeg
je dr`ao Red`ep Duka|inac u
selu Melaje. Prekrstio bi noge
na pala~e i pevao do dockan,
do u neki vakat.”58
Prema pisanju Vehbije Muratovi}a, Re{o Ali Had`i} je bio daleko najbolji guslar na Donjoj
Pe{teri. @ivio je u imu}noj
porodici i sa svojih deset godina imao priliku u svojoj ku}i
u~iti pjesme. Otac59 i daid`e
Re{ovi, hercegova~ki muhad`iri iz Gacka su tako|e bili guslari.60 Njegov u~itelj, koga je
dr`ao kod ku}e tri i po godine
bio je tada “najbolji guslar” Hamza Aliba{i}, rodom iz Suhodo-
la (Gornja Pe{ter), siroma{ak
koji je radio kao ~ip~ija i umro
po~etkom 30-tih godina 20.
stolje}a, u 70-toj godini `ivota
u Novom Pazaru. “Re{o oholo
zauzme svoju pozituru. Beli mu
se brci oslanjaju na ramena , a
krupnoga je stasa i o{troga
pogleda. Ima oko 60-godina,
ali se jo{ “vu~ki dr`i”.61” Pjevao je originalno i nije ~itao iz
knjiga.
Sulejman Sulja Maki} (1884
- 1948 ), sto~ar i drvosje~a iz
To~ilova, a ne iz Rasna, kako
je stidljivo govorio u mikrofon
Nikoli Vujinovi}u tokom pripremanja fonografskih snimaka
za kolekciju Milmana Perija
1934. Popularni Sulj Maka je
jedan od u~itelja Muratage
Kurtagi}a-Gazije, koji je o njemu govorio sljede}e: “Posljen,
pevo je Sulja Maki} u skupove.
Uzimali su ga. Kupili se. Na
svako mesto sam morao da se
sna|em kako mogu prisustvovat. I pratio sam Suljine pesme. To mi je samo ta put oti{lo, ta briga za tijem pesmama... Po no}i ne bi spavo, no
bi ponavljo. I izjutra, i onda razabiro da nema |e skup, da
nema |e ko od ovija guslara …
Opasan guslar. Opasan stru~njak za gusli, opasno znavo
Suljo istoriju. Nikaka njihna pesma nema da je doturena, ni
doba~eno ni izba~eno…”62
Gudeo je naj~e{}e u selu
Rasno u vrijeme ramazana, a
po pri~anju njegovih savremenika, 30 kraje{nica za 30 dana
ramazanskog posta. Jedan od
u~itelja Sulja Maki}a je bio pomenuti i nadaleko ~uveni Arif
Karalje{kovi}. Sulj Makino ime
je bilo poznato na Pe{teri jer su
ga pozivali svi iz obli`njih sela
(Melaja, Guji}a, (H)arapovi}a,
Ba}ice, @abrena, Aliverovi}a,
Rasna, Me|ugora, Ra{kovi}a i
dr.). Odijevao se skladno vladaju}em pe{terskom “modnom trendu”- dugi bijeli {al,
~ak{ire sa gajtanima, a na nogama ru~no pleteni ko`ni opanci, iznad kojih dolaze neizbje`ne {arene vunene gete (nogavice).
Jusuf Maki}
ispred Begove d`amije u Sarajevu
(jedan od Lord-Bynam-ovih pjeva~a)
58. Poslije krvne sva|e sa kom{ijama, pre{ao je u Gornje Guji}e, a njegov sin Mujo je bio osu|en i umro u zatvoru.
59. Re{ov otac Ali Had`a je imao tri `ene: prva iz Gacka (Re{ova majka), druga iz Bujkovi}a, Kocanka od Hota (Avdurahmanova - Ra{ova majka, koji je bio |urumlija na Galiciji) i tre}a iz Kame{nice (majka Amira Had`i}a, predsjednika suda
u Tutinu, Mehmed-Mete, Suljke (Ukinica) i Duze u Ba}ici - udata za Hajrana Maki}a, ro|ena amid`inica mula Ibrahima (Mus tafinog), oca Jusa Maki}a.
60. Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), Zagreb 1951, 96.
61. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2.
Beograd 1935, 113.
62. Vidjeti: Z. ^olakovi} - Marina ^olakovi}-Rojc, Mrtva glava jezik progovara … 494.
April - jun 2007.
49
Bo{nja~ka rije~
Jusuf Maki} (1932 - 2005)
iz sela Ba}ica (Tutin), je jedan
od istaknutijih pretstavnika ove
{kole ili pravca. Vodi porijeklo
iz alimske obitelji (otac Ibrahim). Imao je islamsku naobrazbu (Sarajevo i Pri{tina) i od
1964. godine obavljao je imamsku slu`bu. Godine 1966. bio
je imenovan za glavnog imama
u selu @ito{e u Prilepskom Polju (Makedonija), da bi 1978.
pre{ao u Novu Varo{, gdje ostaje sve do 1991. godine.
Poslije prelaska u Sarajevo
bio je imam u mesd`idu Lasica (1992 - 1996).63 Ispra}aju}i
kao imam nedu`ne sarajevske
{ehide, na jednoj od brojnih
d`enaza u Hrasnici bio je te{ko
ranjen 1993. godine. Ste~enu
povredu sa jakim posljedicama
vukao je sve do smrti, 10. aprila 2005. godine.
Uz [efka Ibrovi}a, bio je doskora jedan od dvojice `ivih
Lord-Bajnamovih omiljenih guslara (“Mujo Hrnjca brani Udbinu”; “Pa{ina Fatima i Novljanin Alija zauzimaju Bagdad”;
“Ibri} bajraktar izbavlja sestru i
brata iz ropstva u Janoku”; “Velagi} Ibro u ropstvu”; “Sirotan
Alija u Timoku”; Katal-ferman
na \er|elez Aliju” i “Halil Hrnjica i ]irko od D`iljita”).
Had`i}-Ljuljo (1920 - 199?),
sinovac Re{ Had`e iz Guji}a je
bio poznat i kao Hajran. Znao
je mnogo kraje{nica i bio dobar “guslar”, brat ~uvenog guji}kog muslihuna Etema-Tema
Had`i}a.64
Jusa Fetahovi} (1918 -1993)
iz Ba}ice, poznatiji kao Jusa
Murat-Uljov. [ezdesetih godina,
putuju}i prema Turskoj sa svojom porodicom ostaje da `ivi i
6
radi kao imam u selu Jakrenovo (Prilep, Makedonija).
Poznat je kao dobar guslar.
Kraje{nice sa njegovim snimcima se mogu na}i ~ak i me|u
Bo{njacima u Turskoj.
Dervo Trtovac iz Melaja je,
zajedno sa Hamdom \ondi}em65 iz Guji}a, bio jedan od
zadnjih pretstavnika ove poznate i ugledne {kole pjevanja.
Imao je izvanredan glas.
Umro je osamdesetih godina 20. stolje}a, kada mu je bilo vi{e od 70 godina.
jesni Huzeir Bali}, poznatiji kao
Husbalija iz Dobrog Duba, nastavio Mula Rizo Kuki}, muhad`ir iz nik{i}ko-kola{inske regije, a proslavili D`email Zogi} i
Ramo Babi}.
Tridesetih godina 20. stolje}a bilo je jo{ nekoliko dobrih
guslara. Bilo ih je u selu ]ukote (Sinan Hod`i}, Azem Halilovi}, Etem Be}ovi}, Nuradin Husovi}, Delija Ademovi}), Delime|u (Jusuf D`emovi}, Desto i
Zeko66 Nurkovi}). U~io ih je stari guslar, siroma{ni mje{tanin
Em~o Zahitovi} (1870 - ) koji
Fotografija D`emaila-D`ema Zogi}a u narodnoj no{nji (miljtan) u parku u
Novom Pazaru sa potpisom Alberta B. Lorda (snimljeno 1962.godine) U to vrijeme je D`email Zogi} (1896) imao 66 godina. (snimak: kolekcija R.[krijelj)
Me|u kvalitetnijim predstavnicima ovog pjeva~kog vala
bio je i Lord-Bajnamov pjeva~
(“Katal-ferman na Muja Hrnjicu”, 1962), Hamdo \ondi} iz
Guji}a.
Glogovi~ko
Delime|anska {kola
Glogovi~ko-Delime|ansku
{kolu, koju je mo`da za~eo izv-
bi se pjevaju}i rasplakao.67 Tu
treba uvrstiti i Iljaza Bali}a iz
Dobrog Duba.68
D`email - D`emo Zogi} (1896
- 1965) je ro|en u pe{terskom
selu Glogovik u blizini Delime|a. Bio je poznat i omiljen
kao ugledan ~ovjek i dobar guslar. Od trenutka kada je otvorio kahve~ajnicu u Novom Pazaru, ona je postala sastajali{-
63. Sead Ibri}, Preselio na ahiret Jusuf-ef. Maki} - bajraktar Islama, Glas Islama, br. 102, Novi Pazar, maj 2005, 29.
(Guslarsko umije}e rahmetli Jusufa ef. Maki}a smo imali priliku vidjeti u na{oj porodi~noj ku}i u Skoplju. Bio je ahbab
autorova rahmetli oca [u}ra [krijelja.)
64. Umro je u brija~nici u zanatskom centru u Novom Pazaru u 85-toj godini.
65. Murataga Kurtagi} evocira u svom intervjuu sa Dr. Zlatkom ^olakovi}em uspomene na Hamda \ondi}a, ali ga
gre{kom naziva Mehdo. (Vidjeti: Z.^olakovi} - Marine ^olakovi}-Rojc, Mrtva glava jezik progovara … 20.
66. Prema pri~anju Ibra Hajrovi}a, Zeko je `iveo u malehnoj ku}ici (“od plota sa ognji{tem”), na putu prema Op{tini
Delime|e.
67. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2,
Beograd 1935, 111.
68. Ibidem, 112.
50
April - jun 2007.
6
te mnogih Pe{teraca. Zbog tih
svojih sposobnosti ~esto je
mje{tanima i drugim nusafirima pjevao. Iz velikog zadovoljstva guslao je i svom bli`em
dru{tvu, ali je to ~inio rijetko
Bo{nja~ka rije~
me mjeseca ramazana. Tada
su sa~injeni i prvi tonski snimci D`emaila Zogi}a za kolekciju
~uvenog homerologa Milmana
Perija (1902 - 1935). Umro je
u 69 godini u Novom Pazaru.71
Ramo Babi}, snimljen ispred svoje vodenice na Pojilima u Novom Pazaru sa
potpisom Alberta B. Lorda, snimljeno 1962. godine.
(snimak: kolekcija R. [krijelj)
jer je bio zauzet slu`enjem kahve i do~ekom gostiju i ~esto
je vodio ra~una da dovede pjeva~e u svoju “kahvu” radi zabavljanja gostiju.69
U kahve~ajnici D`ema Zogi}a u Novom Pazaru su ~esto
guslali Salih Ugljanin i Sulejman Maki}70, naro~ito u vrije-
Kako je sam govorio, najomiljenija pjesma D`ema Zogi}a je
bila “Boji~i} Alija izbavi |ecu
Alibegovu”.72
Ramo Babi} (1902 - 1985)73
je ro|en u selu Gluhavica,
op{tina Tutin.
U~enik je ~uvenog guslara
Riza Kuki}a.74 Imao je 12 godina kada je od pomenutog hod`e mula Riza, koji je umro
1918. ili 1919. godine, nau~io
da pjeva uz gusle.75
U Novi Pazar je sa porodicom76 do{ao 1930. godine kao
otpu{teni `andar, osoba koja
je u to vrijeme bila progla{ena
za nepouzdanu li~nost naklonjenu komunisti~koj partiji.
Dr`ao je dugo vodenicu na
Pojilima u Novom Pazaru gdje
je svojim prijateljima i posjetiocima ~esto pri~ao i gudeo o
bo{nja~kim epskim junacima i
njihovim podvizima u borbama
sa bjelosvjetskim kraljevima i
carevima, vojskama i |emijama, gospodarima i slugama,
}esarima i vezirima.
Bio je omiljeni guslar Alberta Lorda77 koji mu je jednom
prilikom poslao i fotografiju sa
posvetom na pole|ini. ”Pri pjevanju on izgovara veoma jasno
i pjeva u prijatnom ritmu i sa
prijatnom melodijom”78 - pi{e
Alberd B. Lord o Ramu Babi}u.
Guslao je svuda i od 1950. do
1951. godine bio rado vi|en u
dru{tvu istra`iva~a i sakuplja~a umjetni~kog blaga usmenog
narodnog kazivanja.
Svi pe{terski guslari su snimani tonski na gramofonskim
plo~ama,79 magnetofonskim i
filmskim vrpcama.
69. Ibidem 16.
70. Dobijali su 100 dinara ili 100 oka `ita za izdr`avanje porodice, a guslar je stanovao i hranio se u ku}i kod D`ema.
Prihod od bak{i{a nije bio zanemarljiv i kretao se do 60 dinara za jednu no}. (Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II … XV.)
71. Bio je o`enjen Had`imanom Ma{ovi} iz Gucevi}a sa kojom je imao dvije k}eri: Ramizu i Hasniju (1956) koja je udata
za Hasiba Demirovi}a iz Potreba. Hasiba `ivi u naselju Selakovac u Novom Pazaru.
72. Aida Vidan, Embroidered with Gold, Strung with Pearls (The Traditional Ballads of Bosnian Women), no. I, Milman
Parry Collection of Oral Literature publications, Cambridge, Massachusetts 2003, 39.
73. Babi}i su u oblast Novopazarskog sand`aka do{li kao muhad`iri iz Nik{i}a poslije njegovog zauze}a 1877/78.
godine Tamo se me|u buljukba{ama, uz Had`imani} Dura i Hasana D`idi}a, pominje i Ja{ar Babi}:
U Nik{i}u, gradu krvavome.
Svak se boji Had`imani} Dura,
A sam Duro, Babi}a Ja{ara —
Obojica D`idi}a Hasana.
Prema pisanju Obrada Cicmila: “Bojali su ih se kako grani~ari Crnogorci, tako i nik{i}ki Turci”. (Obrad Cicmil, Pevanje
“izglasa”, Prilozi prou~avanju narodne poezije, god. 1. sv. 2, Beograd, novembar 1934, 246).
74. Kuki}i su porijeklom od Nik{i}a, odakle su pred kraj 19. stolje}a do{li u Crnokrpe kod Bi{eva (Ro`aje), a odatle u
s. Raduhovce, nakon ~ega su pre{li u selo Gluhavicu. Danas se prezivaju po ~uvenom Rizu - Rizovi}i.
75. Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II … XXIX.
76. Ramo je u to vrijeme imao suprugu i sina Muharema (1928), a kasnije su mu u Novom Pazaru ro|eni i sin D`emailD`emko (1937) i k}er Kimeta (1941 - 2005). Ramov sin Muharem je 1958. oti{ao u Tursku.
77. Ramo Babi}, je u Novom Pazaru 1962. A. B. Lordu ispjevao svoju verziju “@enidbe Smailagi} Meha”. (Vidjeti: Z.
^olakovi}, Marina Rojc ^olakovi}, Mrtva glava jezik progovara … 595.)
78. Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II… XXX.
79. Zahvaljuju}i stipendiji “Harwards Society of Fellows” iz fonda koji je snosio tro{kove dolaska Nikole Vujinovi}a na
Harvard, prepisani su (1937) snimci je sa gramofonskih plo~a snimljenih 1933. i 1943. u Jugoslaviji.
April - jun 2007.
51
Bo{nja~ka rije~
Vehbija Muratovi} pominje
guslare me|u `enama, koje su
pjevale i pred ozbiljnim skupinama ljudi. Pominje se Arifa
[alja iz Koni~a koja je dobro
gudjela i pjevala, naro~ito me|u rodbinom, djecom i `enama. Umrla je u 55-toj godini `ivota, oko 1934. godine. Druga
je Kada Kola{inac iz sela Glogovik, dobar guslar koja je znala mnogo pjesama. Oko 1935.
godine imala je vi{e od {ezdeset godina.80
Brnji~ko-Kladni~ka {kola
Brnji~ko-Kladni~ka {kola, koju predstavljaju Arif Karalje{-
6
kovi} (Brnjica), Halid Bihorac
(1864) iz Zaje~i}a,81 Huso Daglar (1880 - 1961) iz Ursula, Ra{id Hasoti} (1872) iz Vape,
Ramo Tokovi} (1900 - 1985) iz
Sjenice i mnogi drugi.
^uveni brnji~ki guslari Karalje{kovi}i (Aljo ]oro i sinovi
Halim i Hasim), iz s. Ko{kova
kod Bijelih Voda (Novi Pazar)
potomci nadaleko znanog epskog pjeva~a Arifa Karalje{ka.
Neki od njih su bili Himove daid`e. Vrlo uzbu|eno o njemu
govori i Murataga Kurtagi}:
“Ej, i on je bio (pljesak ruku).
Vala je ta …”82
Arif Karalje{ko83 ili Karalje{ak je ~esto boravio u ku}i i
radio na imanju Maki}a u selu
To~ilovu. Kad je Sulju Maki}u
bilo 15 godina, Arif ga je u~io
gudjeti i pjevati. Maki} svjedo~i
da je najprije opona{ao svog
u~itelja koji mu je pjesmu
pokazivao najvi{e tri puta i to
ne tako detaljno, jer, postojao
je merak za stare kraje{nice i
rad: “goni, goni, goni”.84
O Karalje{ku govori i Sait
Ljaji} (1882 -...), vodeni~ar i ljevoruki guslar iz sela Rogatac,
kojeg nalazi Matija Murko. On
je isticao da je nau~io guslati
od Arifa Karalje{kovi}a i nekih
pe{terskih guslara.85 sa jo{ najmanje 70 rodova Brnji~ana,
Ra{id (H)Asoti} iz Vape (Sjenica), u
pe{terskoj no{nji sa kra}im {alom
(snimak iz kolekcije Matije Murka)
“Lako ti je pre}i [are i Ljutaje, alj’ je te{ko pre}i Karalje{
planinu.”
Karalje{kovi}i su, izme|u
1924/25. i 1934/35. godine
do`ivjeli egzodus. Pre{li su da
`ive na vrh sela Ko{kovo u blizini Bijelih Voda. @ivjeli su vrlo
te{ko i komitski. Kao svjedo~anstvo o tome ostali su samo
stihovi:
Husein - Huso Daglar (1880-1961),
~au{ i borozan (truba~) [emsi Pa{e
Bi{evca (1840 - 1908) i vrsni kladni~ki, brnji~ki, ~itlu~ki i me|ugorski
guslar (snimak: kolekcija R. [krijelj)
Huso Daglar (1880 - 1961),
je ro|en u selu Ursule, Sjenica. Bio je najprije borozan (truba~) u vojsci [emsi-pa{e Bi{evca.86 Gusle je u~io gudeti i
graditi od o~evih daid`i}a Derva i Zeka Burovi}a iz sela ^itluka. Proslavio se po pe{terskim
selima (Dra`evi}u, @itni}u, Kame{nici, Me|ugoru, Ba}ici). O
njegovim naratorskim sposobnostima svjedo~e brojni neobjavljeni zapisi. Sa grupom vi|enijih Bo{njaka iz sjeni~kog kraja u~estvovao u brojnim operacijama osmanlijske vojske.
Bio je omiljen i vrlo cijenjen
u narodu. Permanentno je boravio u selu Me|ugoru, {to je
uzrokovalo da se oko njega formira grupa tada mladih epskih pjeva~a i guslara.
80. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2,
Beograd 1935, 113.
81. Kada je ekipa Milmana Perija 1934. godine snimala Halida, bilo mu je vi{e od 70 godina.
82. Zlatko ^olakovi}; Marina Rojc ^olakovi}, Mrtva glava jezik progovara … 20.
83. Karalje{ko, od tur. kara-crn, mrk; i alb. lesh - vuna, vlas.
84. Serbocroation Heroic Songs(Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II… XXX.
85. Dr. Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike… 95.
86. Husein je bio i izvanredan svira~ na gajdama od jare}e ko`e, kojima je sam izra|ivao piskove. Gajde je, prema
pri~anju njegovog sina Rasima (1912), nosio 12 godina. Svirao je i frulu bez danceta. Kao privr`enici sultana Abdulhamida
II (1876 - 1909), u~esnik je u borbama protivu mladoturaka na Baba Tepe kod Manastira (Bitolj). Spasao je svoje saborce
od iznenadnog upada Mladoturaka “puhnuv{i sna`no u boriju”. Zasvirao je toliko sna`no da mu je pukla krv na usnama.
Zbog toga je li~no od [emsi-pa{e unaprije|en u ~au{a. Umro je i ukopan na mezarju u Bijelim Vodama, Novi Pazar. Godine
1937. poku{ava da ode u Tursku, ali zbog komplikacija oko naplate zemlji{ta ostaje da `ivi u mjestu Jedra blizu sela Muhovo
(Novi Pazar). Njegov sin Rasim sa porodicom odlazi 1999. godine u Sarajevo.
52
April - jun 2007.
6
Ramo Tokovi} (1900 - 1985)
iz Sjenice, porijeklom iz Vrsjenica, bio je jo{ jedan od odabranih Lord-Bajnamovih pjeva~a.87
Bo{nja~ka rije~
vnika ove grupe je bio Muslija
^olovi} iz Dujaka (1902-1985)
koji je kao samac, nadni~ar,
bez porodice ve}i dio `ivota je
proveo i umro u selu Kame{nica.88
Me|ugorska {kola
Me|ugorska pjeva~ka skupina je nastala pod utjecajem
dviju {kola: Brnji~ko-Kladni~ke
i ^itlu~ke.
Ovu grupu guslara predvodi njen najizrazitiji predstavnik
Himo Ibrovi}.
Ramo Tokovi}, 12. novembra 1967.
(snimak: kolekcija R. [krijelj)
U periodu 1941 - 1944) je bio
komandir muslimanske `andarmerije, i jedan od najzaslu`nijih pojedinaca za spre~avanje
me|unacionalnih sukoba na
prostoru izme|u gornje-pe{terskih sela Bu|eva, Suhodola i
\erekara.
Bio je omiljen u narodu i
poznat kao o{trouman i pravedan muslihun. Do smrti je
radio kao mutevelija (ekonom)
d`amije Valide Sultan u Sjenici.
Bio je vrstan kosa~ i kao kosba{a bio ~uven u sjeni~kom
kraju.
U ovu skupinu pjeva~a pripada i Hazir ^olakovi} iz Kladnice, koji je Lord-Bajnamovoj
ekipi 1965. godine ispjevao:
“Dvije sultanije i Murat bajraktar u Indiji” i “ Nahod Husein i
Nahod Radovan, sinovi Alijini”).
Jedan od izrazitih predsta-
gov sin Idriz (1942).
Uticaj Me|ugorske guslarske {kole i njena popularnost
reflektovala se na mje{tane
sela Ra{kovi}e u kome su guslali Najo Sejdovi} i Hivzo Fetahovi}. Svaka ku}a je u ovim
selima radi ~estih posjedaka ili
“guslarskih muhabeta” imala
gusle, tako da je ostala izreka:
“Silnoga li u Ho}ana mala
sedam ku}a, a devet gusala.”89
Me|u predstavnicima ove
{kole posebno mjesto zauzima
izvrsni [efko Ibrovi} (1932 2007), tako|er rodom iz sela
Me|ugora, od oca Ibra i majke
[efke. Guslati je u~io od svog
ami`de Hima. Izvjesno vrijeme
provodi u Francuskoj. Po preporuci rahmetli [efkovog starijeg brata, rahmetli Alja iz Novog Pazara, pjevao je 1962.
godine u zadru`nim domu u
Dugoj Poljani, pjesme: “@enidba Ajanovi} Meha” i “Ropstvo
ki}ene Fatime.”
Himo Ibrovi} (1912 - 1981)
je ro|en u selu Me|ugor. Ovaj
izvanredni svira~ (svirala bez
dna - brenceta, gajde), pjeva~ i
guslar, plenio je pa`nju po pe{terskim posjedcima.
Gudeo je svuda, ~ak i u Makedoniji, a naj~e{}e kod Duljevi}a u Me|ugoru (kod Desta i
Feha Duljevi}a - oti{li u Tursku).
Nastavi}e se.
Gudeo je u zadru`nom domu u Dugoj Poljani (danas je
tamo pijaca), Rasnu,
Novom Pazaru.
U~enik je Sulj Make,
Re{a Ali Had`i}a, Husa
Daglara, Derva Burovi}a
i svojih daid`a Karalje{kovi}a. Godine 1963. je
pjevao u Dugoj Poljani,
ekipi snimatelja pod rukovodstvom A. Lorda i D.
Bajnama (“Pa{i} Husein i
Tokalija Ban”; “Vili} Husein i ban od Jegeta”; “Sirotan Alija izbavlja sestru” i “@enidba Ajanevi}
Meha) i u hanu Avdovi}a
u selu Rasnu 1965. godine (“Sestra izbavlja
Boji~i} Aliju iz ropstva” i
“Ajkuna izbavlja bra}u
Hrnjice iz ropstva u ]orfezu”). Uz dobro ovlada- [efko Ibrovi} iz Me|ugora sa guslama (lijevo,
nu tehniku disanja, mo- snimljeno 1975. u Milhauzenu, Francuska).
skora bio jedini medu `ivim pjeva~ima
gao je da svira po sahat Do
Lord-Bynama (snimak: kolekcija R. [krijelj)
bez predaha, pri~a nje-
87. Godine 1962. je u restoranu Bori}i (Sjenica) spjevao pjesme: “Halil na ko{iji izbavi Ahmed-begove k}eri” i “Smrt
Sirotan Alije”.
88. Prema kazivanju Jonuza Ibrovi}a (1924) iz Kame{nice.
89. Ho}anin, -i (mn.), popularni naziv za stanovnika sela Ra{kovi}e na Pe{teri (Sjenica). Ime ( prema kazivanju starijih)
dolazi od jednog od njihovih predaka iz plemena Hoti.
April - jun 2007.
53
Bo{nja~ka rije~
6
DOGA\AJI
Promocija knjige Akademika Ja{ara Red`epagi}a
“Na raskr}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”
Prikaz ljudi i vremena
U okviru programa obilje`avanja najvi{eg bo{nja~kog
nacionalnog blagdana, Dana
bo{nja~ke nacionalne zastave,
u Glavnom uredu Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a, u Novom
Pazaru, 10. maja 2007. godine odr`ana je promocija najnovije knjige akademika Ja{ara Red`epagi}a: “Na raskr{}u
vremena - Od Kapetanovi}a do
Mu{ovi}a”.
ma teorijske i komparativne
pedagogije i metodologijom pedago{kih i albanolo{kih istra`ivanja. Zanimala su ga i neka
susjedna podru~ja, fundamentalni problemi iz psihologije,
knji`evnosti za djecu, a poodavno i islamsko-perzijska kultura. Interesuje se za poeziju,
nau~nu i knji`evnu kritiku”, kazao je, najavlju}i promotere
knjige akademika Red`epagi-
Sa promocije u Glavnom uredu BNV - Fuad Ba}i}anin, [efket Krci},
Ja{ar Red`epagi}, Alija D`ogovi} i Red`ep [krijelj
Na promociji ovog izuzetnog
djela pored autora, akademika
Red`epagi}a, govorili su Alija
D`ogovi} - predsjednik Foruma
Bo{njaka Kosova, histori~ar iz
Novog Pazara mr. Red`ep [krijelj, a nau~no-knji`evnu analizu
bo{nja~kih raskr{}a akademika Ja{ara Red`epagi}a iznio je
prof. dr. [efket Krci}.
Najavljuju}i autora i njegovu
knjigu, moderator promocije direktor novopazarske gradske
biblioteke Fuad Ba}i}anin je istakao da je lepeza interesovanja i djelatnosti akademika Ja{ara Red`epagi}a izuzetno velika.
“Akademik Red`epagi} se
bavio op{tom i nacionalnom historijom pedagogije, problemi54
April - jun 2007.
}a, Fuad Ba}i}anin. On je, dalje, naveo da je Ja{ar Red`epagi} autor preko dvadeset knjiga i vi{e od 400 nau~nih i stru~nih radova (od ~ega je veliki
broj njih objavljen na albanskom, arapskom, francuskom,
ma|arskom, makedonskom,
persijskom, slovena~kom i turskom j eziku) i u~esnik brojnih
nau~nih i stru~nih skupova u
zemlji, kao i me|unarodnih nau~nih konferencija u Pragu,
Moskvi, Ankari, Maha~kali, Sarajevu, Tirani, Teheranu.
Govore}i o knjizi akademika
Red`epagi}a, recenzent prof.
Alija D`ogovi} istakao je, izme|u ostalog, da je ona izuzetno
zna~ajno djelo nastajalo na
temeljima na kojima su nastajala djela, i drugi radovi, posmatranih pisaca iz konteksta
bo{nja~ke knji`evnojezi~ke kulture, te da je ona veliki doprinos cjelokupnom bo{nja~kom
knji`evnom korpusu i da se iz
njega ne mo`e izdvojiti ni po
kojem razlogu ili ne~ijem li~nom stavu. Stoga }e ona, kako
je to zaklju~io knji`evnik D`ogovi}, biti i neophodan priru~nik
nastavnicima da svoja znanja
o bo{nja~koj knji`evno-jezi~koj
kulturi pro{iruju i, mo`da u nekim slu~ajevima, koriguju i ispravljaju ono {to im je nu|eno
iz perspektive politi~ke knji`evne nauke, politi~ke historiografije i velikodr`avne namjetljivosti i agresivnosti po na~elima
"uzmi, jer mora{"...
Govore}i o knjizi, histori~ar
mr. Red`ep [krijelj istakao je,
izme|u ostalog, da ovu zanimljivu studiju akademika Red`epagi}a tematski i koncepcijski mo`emo posmatrati kao
posebno zna~ajan prilog podrobnijem pristupu i analizi razvoja knji`evnosti i folozofsko-psiholo{ke misli me|u knji`evnim
stvaraocima Bo{njacima. On je
u svojoj prezentaciji naglasio
da je ona po svojoj koncepciji
filozofska, eti~ka, sociolo{ka i
kao literarna forma, svojom konceptualno{}u primarno kulturolo{ka studija, te da “sa sobom nosi heterogenost i snagu svoje poruke koja dose`e u
sve pore insanskog `ivota, nude}i potrebne eti~ke postulate
na kojima je nastajala na{a
kulturna i znanstvena potka na
kojoj mi danas izgra|ujemo
odgovornost i dostojanstvo
`ivljenja”.
Isti~u}i u svojoj analizi da
su svi Red`epagi}evi prilozi u
ovom djelu ustvari, knji`evni i
umjetni~ki prorteti knji`evnih
stvaralaca koji su ostvarili zna~ajan trag u svom vremenu,
6
prof. dr. [efket Krci} kazao je
da je Red`epagi}eva knjiga
“istinska metodolo{ka analiza
djela bo{nja~kih stvaralaca,
kako bi se prona{le kop~e
izme|u njihovih koncepcija i na
primjeran na~in predstavili javnosti, tj. bili dostupni onima
kojima su najpotrebniji, a to je
{kolskoj i studentskoj populaciji, kojoj treba pomo}i da na
adekvatan pedago{ko-psiholo{ki na~in, kakav njeguje akademik Red`epagi}, sa~uva svoj
kulturni i nacionalni identitet.
Izra`avaju}i zahvalnost organizatoru promocije, prije svih
predsjedniku Bo{nja~kog nacionalnog vije}a dr. Sulejmanu
Ugljaninu i predsjedniku Izvr{nog odbora Esadu D`ud`evi}u, kao i promotorima njegove
knjige — recenzentu prof. Aliji
D`ogovi}u, prof. dr. [efketu
Krci}u i Mr. Red`epu [krijelju,
akademik Red`epagi} je kao
motiv za svoje posljednje djelo
istakao nedovoljnu istra`enost
i prou~enost misli, ideja i koncepcija petnaestorice autora,
kako je to u naslovu kazao,
“Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”.
“Nije pretjerivanje ako ka`em da svi oni zaslu`uju posebne monografske studije. Zavrijedili su posebice za bo{nja~ki narod, a niz knji`evnika i
nau~nih pregalaca (npr. Mehmed-beg Kapetanovi}, dr. Safvet-beg Ba{agi}, dr. Fehim Bajraktarevi}, dr. [a}ir Sikiri},
akad. ]amil Sijari}, akad. Husein Ba{i}, akad. Zuvdija Hod`i} i drugi) i za druge narode:
Turke, Arape, Perzijance, Srbe,
Hrvate, Albance, Crnogorce,
Rome i ostale narode — njihovu
historiju, obi~aje, jezik, eti~ke
osobenosti i kulturu”, rekao je
obrazla`u}i svoju knjigu akademik Red`epagi}, isti~u}i da,
bude li ona podsticaj daljim
traganjima o tim i drugim stvaraocima, a srednjo{kolcima,
studentima i nastavnom osoblju na bosanskom jeziku, razumije se, i drugim gra|anima,
prije svega ove etni~ke populacije, od pomo}i kao priru~na
ud`beni~ka literatura, ve} time
}e se potvrditi opravdanost objavljivanja radova ove vrste.
Bo{nja~ka rije~
Sa promocije u Glavnom uredu BNV
Akademik Ja{ar Red`epagi}
Akademik Ja{ar Red`epagi} je ro|en 16. januara 1929.
godine u Plavu, gdje je zavr{io
osnovnu {kolu. Gimnaziju je
poha|ao u Beranama i Pe}i.
Studirao je na pedago{koj
grupi predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje
je diplomirao 1953. godine, a
i doktorirao 1965. godine.
Radio je kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu u
Pri{tini gdje je i penzionisan
1990. godine.
Redovni je ~lan Akademije
nauka i umjetnosti Kosova, a
u dva navrata je bio generalni
sekretar i dva puta potpredsjednik ove nau~ne institucije.
Akademik Red`epagi} je
dobitnik brojnih priznanja za
nau~ni, pedago{ki i dru{tveni
rad. Tokom svog radnog vijeka
obavljao je mnoge zna~ajne
funkcije: bio je predsjednik Sindikata prosvjetnih i nau~nih
radnika Kosova, predsjednik
Izvr{nog odbora Pokrajinske
zajednice za nau~ni rad, ~lan
Odbora za koordinaciju nauke
i tehnologije SFRJ, ~lan Prosvjetnog savjeta Kosova, predsjednik Odbora za pedagogiju i
psihologiju ANUK, a djelovao
je i na mnogim drugim zna~ajnim funkcijama.
Akademik Ja{ar Red`epagi} `ivi i radi u Pri{tini.
Sa promocije u Glavnom uredu BNV
April - jun 2007.
55
Bo{nja~ka rije~
6
Alija D`ogovi}
Vrijednosti i funkcija knjige “Na raskr}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”
Studija o bo{nja~koj knji`evnosti
Evo primjera da mi Bo{njaci mo`emo da potvrdimo da
smo narod knjige, ravan sa
svim drugima oko nas, da smo
narod veliki duhom i pisanom
rije~ju.
Prof. dr. Ferid Muhi}, koji je
trebao da govori o Ja{aru Red`epagi}u, iz opravdanih razloga nije stigao. On je lijepo govorio o dobroj knjizi koja je predmet ove sve~anosti. @ao mi je
{to njegovu besjedu ne}emo
~uti, ali vas upu}ujem na tekst
njegove recenzije na kraju ove
knjige.
Ferida sam, govore}i o njegovim knjigama, nazvao putuju}om akademijom, ~ovjekom
najvi{eg eti~kog Vrha, onog kako sam veli: "Ako nema Vrha,
nema ni{ta..."
Bilo bi lijepo ~uti sud o Ja{arovoj knjizi i njenoj kulturnoj
semiotici i misiji od tog na{eg
(bo{nja~kog) Vrha... Feridova
ocjena, a naravno i moja je,
bez dileme - da je ova Ja{arova knjiga djelo visoke nau~ne i
knji`evno-historijske vrijednosti.
Imao sam prilika da o Ja{aru Red`epagi}u, pjesniku i nau~niku, doktoru pedago{kih
nauka, akademiku, pi{em i govorim vi{e puta za relevantne
knjige i prilike i za skupove prigodnog karaktera. Ipak, najvi{e sam o Ja{aru govorio i pisao kao o pjesniku koji je objavio nekolike zbirke poezije. O
njemu sam govorio kao o pjesniku originalnog izraza i lijepe
poetske lingvistike, dakle jezika u funkciji poetike iz one leksikom bogate i semiotikom
slo`ene dijalekatske plavske
izoglose. Tu, kod Ja{arovog jezi~kog izraza, kod one bajkovite i {arolike stilofonije, uvijek
sam zastajao i oslu{kivao zna~enja Ja{arovih stihova, stile56
April - jun 2007.
ma u njihovom kontekstu, i fonova koji struje iz one narodne
plavsko-limske fonologije i morfonoligije. Taj {um je bio i {um
pjesnikove du{e i {um Lima,
koji se tik ispod mosta ni`e
Plava rastavlja sa jezerom. Iz
tih pro~itavanja i oslu{kivanja i
Ja{ara, i Plavskog jezera i Lima, kao da sam formirao stav,
svakako subjektivnog znaka,
da je Ja{ar pjesnik finog senzibiliteta, nje`ni i tihi pjesnik, nenamjetljiv i skroman, zaljubljenik u rije~i kojima se gradi
pjesma, i zaljubljenik u pjesme
koje pjevu{e njegovi sunarodnici i zavi~ajci u Plavu.
Velika je Knjiga `ivota koju
je Ja{ar ponio iz Plava, da se
od nje nikada ne rastane, ni u
Zagrebu gdje se usmjerio na
izu~avanje pedago{kih znanja,
biografije, i bibliografije, koje bi
za ovakav razgovor zahtijevale i
druga~iji vremenski prostor, i
trud da se istra`i sve {to je napisao u oblasti poetike i u oblasti nauke. A to je zaista veliko, pa se ~itaoci moraju pobrinuti da sve to urede po svojem interesovanju i potrebama.
Nisam mogao da izbjegnem
utisku da o Ja{aru ne ka`em i
ovo {to je diskurs njegove pjesni~ke li~nosti i njegove lirske
intime. To sam u~inio jer mislim da je iz takvog odnosa proistekla Ja{arova ljubav prema
pedago{kim naukama, sa namjerom da svoj sentiment i naslije|eni vaspitni kod preto~i u
knjige o dobrom vaspitanju i u
knjige o tome koliko je vaspitanje dio kulture svakog pojed-
Alija D`ogovi} i Ja{ar Red`epagi}
ni u Pri{tini gdje je ta znanja
prenosio na studente vi{e od
jednog radnog vijeka, te ni na
putovanjima od Pariza, Moskve, [iraza (zemlje Firdusija i Kajama), te po cijeloj Gr~koj i jo{
nekim zemljama Starog Mediterana...
Neka ova referenca bude
kao ne{to umjesto uobi~ajene
inca, {ta se sve u dru{tvu
posti`e vaspitanjem, a u ovom
kontekstu i obrazovanjem. Ove
su ga nauke sasvim osvojile,
a ja bih rekao da je on osvajao
njih dugom i predanom borbom, zapravo posve}enjem
ovim naukama.
U svojem dugogodi{njem
pedago{kom radu, Ja{ar je ne
6
samo u~io druge kako da vaspitavaju i obrazuju, ve} je na
njih prenosio i znanja i iskustva, pa su mnogi njegovi studenti po{li istim stazama i danas
su doktori pedago{kih nauka,
magistri, predava~i na fakultetima i u odgovaraju}im {kolama. Ali, ovo nije sve. Ja{ar se
za vrijeme od zavr{etka studija
u Zagrebu, pa do danas, bavio
nau~nim radom, knji`evnim-ne
uzgred ve} uvijek motivisan i s
razlozima pisanja. Bavio se i
dru{tvenim radom obrazovnog,
reformatorskog i organizacionog karaktera.
Tema ovih dana{njih razgovora je jedna Ja{arova nova
knjiga, ~iji je naslov prezentiran u sintaksi~koj stilemi pro{irene strukture i zna~enja "Na
raskr{}u vremena od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a".
U nedostatku ud`benika i
adekvatne literature, ova knjiga dolazi u pravi trenutak u
proces obrazovanja u mnogim
{kolama u kojima se izu~avaju
bosanski jezik i knji`evnost, a
to su bo{nja~ke dru{tvene sredine u kojima je ovaj nastavni
predmet relativno nov. Te su
nam sredine dobro poznate,
pa ih nije potrebno posebno
apostrofirati. Va`no je da smo
dobili knjigu koja je i nau~no i
knji`evno djelo, ali i djelo ud`beni~ke sadr`ine i funkcije. Zato se mo`e upotrebljavati u nastavi i kao ud`benik i kao pomo}na literatura pri obradi pojedinih pisaca ili knji`evnih oblasti i stilskih formacija, kao
na primjer: savremena bo{nja~ka knji`evnost, socijalne knji`evne teme u korpusu bo{nja~ke knji`evnosti, bo{nja~ki pisci u postalhamijado knji`evnosti, savremeni tokovi u bo{nja~kom knji`evnom sistemu, usmjerenost ka evropskim knji`evnim konceptima, i sl.
Za ovu Ja{arovu knjigu moglo bi se re}i da je studija o
bo{nja~koj knji`evnosti na cijelom prostoru bo{nja~ke kulture i predstavlja djelo koje se
uklapa u cjelokupni bo{nja~ki
knji`evni sistem i knji`evnu tra-
Bo{nja~ka rije~
diciju, dakle-panorama koja je
ovom sistemu nedostajala i iz
ove na{e bo{nja~ke, vanbosanske, perspektive. Ipak, ova
knjiga nije subjektivno gledi{te
na pojedine pisce i vrijeme u
kojem su stvarali, ve} je ova
knjiga objektivni pristup bo{nja~kim knji`evnim standardima i refleksima u sferama izvan tradicionalnih centara i utvr|enih stilskih pravaca. To je
razlog da se ovoj knjizi dodijele najve}i poeni za njeno pisanje, za njenu funkciju i pohvale autoru da uradi ovaj veliki
knji`evno-kulturni projekat.
Ja{ar Red`epagi}, kao iskusan pedagog i metodi~ar, osmislio je ovu knjigu ba{ onako
kako ona treba da vr{i svoju
misiju: knji`evno-ud`beni~ku, a
posebno onu privla~nu za sve
kategorije ~italaca, osobito one
najmla|e koji ulaze u svijet
knji`evnosti, uglavnom preko
tu|ih knji`evnih resursa, pa
ovim djelom dobijaju potvrdu i
o postojanju bo{nja~ke knji`evnosti visokih vrijednosti. To je
i osobita hrabrost da ova knjiga do|e u ruke bo{nja~ke djece, danas kada je svaka rije~
na ni{anu. I kada se svaka rije~, ako nije argumentirana,
mo`e pretvoriti u kvaziknji`evnost, la`nu historiju ili patetiku...
Ova knjiga podijeljena je na
~etiri ciklusa, ili odjeljka o piscima koji su, u okvir u svojeg
kruga, bliski po generacijskom
klju~u, po tematskim i stilskim
zna~enjima. U tri ciklusa autor
Red`epagi} je smjestio studije
o petnaestorici bo{nja~kih pisaca, dok se u ~etvrtom ciklusu nalaze eseji o pojedinim
aktuelnim temama kod Bo{njaka i njihovih susjeda.
Red`epagi} je nau~nom opservacijom i metodologijom po{ao od knji`evnog "raskr{}a"
koje, po njegovoj argumentaciji po~inje od Kapetanovi}a i Ba{agi}a i ispoljava se kao stilska formacija ka novom knji`evnom izrazu i evropeizaciji bo{nja~ke knji`evne misli. Red`epagi} je posebnu pa`nju posve-
tio dvojici pjesnika s po~etka
XX vijeka — Rifatu Burd`ovi}u i
Hivzi Sulejmaniju, kao za~etnicima socijalne sand`a~ke bo{nja~ke knji`evnosti. (Hivzi Sulejmanija, isto onako kao i
Esada Mekulija i kompozitora
Red`a Muli}a, mo`emo smatrati i bo{nja~kim kada se posmatra njihovo "rano stvarala{tvo".) Ja{ar je prvi dao cjelovitiju sliku knji`evnog stvarala{tva Rifata Burd`ovi}a i Hivzi
Sulejmanija. O Rifatu se govorilo samo kao o revolucionaru
Tr{i, a sada znamo da je bio i
falco peregrinus, kako bi rekao
Ferid Muhi}, dakle pjesnik koji
je uzletio, kao onaj Bodlerov
galeb, prema Suncu.
U ovom kontekstu je sand`a~ki feniks i "traga~ za izgubljenim vremenom" Muhamed
Abdagi} — pjesnik stilskog izraza od folklora ka modernizmu.
A zatim i Huso Ba{i}, bard sand`a~ke knji`evnosti, histori~ar
vremena za dva zadnja stolje}a, interpretator lingvisti~kog
resursa plavskogusinjske dijalekatske izoglose.
Red`epagi} je s posebnim
entuzijazmom istra`ivao umjetni~ke vrijednosti djela Mehmeda Me{e Selimovi}a i ]amila
Sijari}a, vrhova bo{nja~ke knji`evnosti, osloba|aju}i Me{u
od onih teza koje su mu dopisivali re`iseri genocidnih politi~kih namjera. (A Me{a je Bo{njak svim svojim bi}em: genetskim, duhovnim, jezi~kim, filozofskim... Bez dileme i oponencije.)
Ja{ar, u daljem nau~nom
postupku opservira i pisce novije knji`evne formacije — one
vitmenovskog stilskog manira, kao i one stvaraoce koji jo{
njeguju klasi~ne poetske i stilske standarde.
Opserviraju}i ove knji`evne
teme, `ivotopise pisaca i njihova djela, autor je bio objektivan
u davanju sudova o umjetni~koj vrijednosti svakog apsolviranog djela, o mjestu pisaca u
bo{nja~koj historijskoj dijahroniji i sinhroniji, te o svim drugim zna~enjima ove knji`evne
April - jun 2007.
57
Bo{nja~ka rije~
materije. Svoje esejisti~ko-kriti~ke opservacije usmjeravao je
po metodologiji dobrog profesora, da bi sve to ~itaocima
bilo pristupa~no i jasno, dakle
jezikom i stilom po metodu:
jasno u knjizi — jasno u glavi
~italaca.
Nije potrebno separirati ovu
cjelinu i ukazivati na to koje je
sve pisce Ja{ar elaborirao. To,
naravno, ostavljamo ~itaocima, da motivi{emo njihov interes da knjigu imaju i da se
uklju~e u onaj oblik kreacije
koji se naziva ~itanje i do`ivljavanje, jer to je i zadatak knji`evnosti i nauke o knji`evnosti...
Htio bih da potvrdim ono
{to sam rekao u recenziji: Ova
knjiga je vi{estruko zna~ajno
djelo. Nastajalo je na temeljima na kojima su nastajala djela, i drugi radovi, posmatranih
pisaca iz konteksta bo{nja~ke
knji`evnojezi~ke kulture. Ona
je veliki doprinos cjelokupnom
bo{nja~kom knji`evnom korpusu i iz njega se ne mo`e izd-
6
vojiti ni po kojem razlogu ili ne~ijem li~nom stavu.
Da potvrdim i ono {to sam
ve} rekao u prethodnim sekvencama ovoga saop{tenja, a
to je da je ova Ja{arova knjiga
neophodna ud`beni~ka literatura za nastavne procese u
srednjim {kolama ali i na fakultetima gdje se izu~avaju knji`evnost i jezik Bo{njaka. Ujedno
}e ovo djelo biti i neophodan
priru~nik nastavnicima da svoja znanja o bo{nja~koj knji`evno-jezi~koj kulturi pro{iruju i,
mo`da u nekim slu~ajevima,
koriguju i ispravljaju ono {to im
je nu|eno iz perspektive politi~ke knji`evne nauke, politi~ke
historiografije i velikodr`avne
namjetljivosti i agresivnosti po
na~elima "uzmi, jer mora{"...
Ova Ja{arova knjiga je djelo
uspjele nau~ne, literarne i jezi~ke literature, pedago{kog zna~aja, kulturolo{kog i historijskog, i posebno metodolo{kog
u pristupu osvjetljavanja lika
pisaca i analiti~ke opservacije
njihove umjetnosti.
Imaju}i u vidu sve ove vrijednosti, djelo se samo nudi
~itaocima i onima koji interpretiraju umjetnost rije~i, dakle
knji`evnost.
Djelo je pisano standardnim
bosanskim jezikom, uz primjenu pravopisnih normi ovoga
jezika.
Ima razloga da Ja{ar napi{e
i drugu knjigu iz ove oblasti i
periodike bo{nja~ke knji`evnosti. Jo{ jedna grupa pisaca i
knji`evnih tema ~eka na Ja{ara, a on to mo`e dobro uraditi.
Time bi bo{nja~ka knji`evnohistorijska literatura bila kompletnija, osobito ona izvan dr`ave
Bosne i Hercegovine.
I na kraju, po`elimo Ja{aru
da u ovim lijepim godinama
radi sa jo{ ve}im elanom i
entuzijazmom, i da o nekoj njegovoj novoj knjizi opet razgovaramo kao o djelu bo{nja~ke
knji`evne kulture i bosanskoga
jezika.
Mr. Red`ep [krijelj
Osvrt na knjigu “Na raskr{}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”
Neizbrisivi tragovi duhovnosti
Knjiga naslova “Na raskr{}u vremena - od Kapetanovi}a
do Mu{ovi}a", akademika Ja{ara Red`epagi}a, predstavlja
jedan divan poku{aj da ista poslu`i kao svojevrsan egzemplar, ali i validan prilog prou~avanju bo{nja~kih knji`evnih
stvaralaca po redoslijedu koji
je sugerisan u njenom naslovu.
Istina, javnost u Sand`aku,
Bosni i Hercegovini, zemljama
na{e biv{e jugoslovenske zajednice i {ire, veoma dobro poznaje pedago{ki i nau~ni put
akademika i jednog od vode}ih
nau~nih djelatnika na na{im
prostorima, impozantnog bibliografskog potencijala, autora
dvadesetak knjiga i vi{e od
400 nau~nih i stru~nih studija;
histori~ara pedagogije i njenih
prate}ih disciplina: teorijska i
58
April - jun 2007.
komparativna pedagogija, didaktika, {kolska i porodi~na
pedagogija.
Ovu zanimljivu studiju akademika Red`epagi}a tematski
i koncepcijski posmatramo kao
posebno zna~ajan prilog podrobnijem pristupu i analizi razvoja knji`evnosti i folozofske-psihilo{ke misli me|u knji`evnim
stvaraocima Bo{njacima. Rije~
je o literarnim majstorima koji
za sobom imaju impozantan stvarala~ki opus koji, kako i sam
pisac na nekoliko mjesta nagla{ava, zaslu`uju poseban znanstveni pristup. Ona je po svojoj koncepciji filozofska, eti~ka,
sociolo{ka i kao literarna forma, svojom konceptualno{}u
primarno kulturolo{ka.
Niz prozno-poetskih koncepata plejade autora Safvet-be-
ga Ba{agi}a, Mehmeda Selimovi}a, ]amila Sijari}a, Saita
Orahovca, Huseina Ba{i}a, Zuvdije Hod`i}a, Muhameda Abdagi}a, Zaima Azemovi}a i dru-
Mr. Red`ep [krijelj
6
gih dotaknuti su najslo`eniji
misaono znanstveni horizonti.
Istaknuti pedagog akademik
Red`epagi} na{oj nau~noj javnosti nudi rasprave, niz svog
originalnog nau~no-istra`iva~kog rada koji zahvata oblasti
pedagogije, filologije, kulturne
istorije, esejistike, ali i prikaza
i recenzija o kojima je svoj stav
i ocjenu izrekao niz meritornih i
referentnih recenzenta.
Tematski zanimljivo, autor
ovu egemplarno sna`nu i faktografski ubjedljivu studiju posve}uje koherentnosti bo{nja~ke misli sa korijenima njenog
historijskog pojavljivanja; jedne
od metafora na{eg identiteta,
na osnovu kojeg, koriste}i niz
~injenica, gradimo predstavu o
razvojnim fazama moderne bo{nja~ke kulturne historije, koja, na na{u sre}u ili nesre}u,
ne po~inje ustancima, ve} je
rezultat nepravilnih prekrajanja
i reformskih paketa evropskih
sila koja su vijek i pol produkovale seobe i raslojavanje Bo{njaka.
U takvim okolnostima, pravo je ~udo da se {to{ta i o~uvalo, pa nam pri recepciji ove
lijepe studije nimalo ne smeta
{to se autor bavi samo Bo{njacima.
Tako se postepeno ukazuje
prilika da ponudimo odgovor i
konstataciju: da je ostalo iza
nas vrijeme praznih i bajatih
naklapanja o postojanju nekakvih “sinteti~kih nacija" kao
“teorijske mistifikacije" kojima
je osim nevi|ene netrpeljivosti
prema drugim subjektima i narodima preostalo da prizivaju
nacionalizme sudnjeg dana, ne
poznaju}i realnost trenutka u
kom smo svi skupa zate~eni.
Taj hod po historiji nastajanja svebo{nja~ke sand`a~ke
duhovnosti, kombiniran ozbiljnom rekonstrukcijom segmenata nacionalne i intimne historije Bo{njaka sa portretima
kni`evnih i historijskih likova,
generacijama mladih intelektualaca, ovu esejisti~ku besjedu
Ja{ara Red`epagi}a vidimo
kao podsticaj za bu|enje novih
Bo{nja~ka rije~
duhovnih apetita.
Ovakva je studija i svojstvena jednom pedagogu, uticajnom znanstveniku i knji`evniku
zavidnog bibliografskog opsega, koja ima adekvatnu “recepturu" i znanstvenu te`inu u
na{oj kulturnoj javnosti. Njom
je postignut osnovni zadatak
iscrpnog i kriti~kog predstavljanja djela na{ih duhovnih vrijednosti, koja ~ine sjajnu auru
oko svebo{nja~ke kulturne
scene.
Tu se, kako ocjenjuje akademik Muhamed Filipovi}, oslikava duh jednog naroda kao subjektivan izraz cjelokupnosti uvjeta njegova `ivota, i onog
specifi~nog odnosa prema `ivotu koji konstituira narod kao
specifi~nu povijesnu opstojnost, jer povijesna tvorevina, i
povijest, je njegov pravi izvor i
medij u kojem se on javlja.
Zbog toga se on najpotpunije i
najsna`nije izra`ava, s jedne
strane, u jeziku jednog naroda
kao `ivom nosiocu povijesnog
iskustva i na~ina do`ivljavanja
svijeta i sudbine koja karakterizira taj narod i, s druge strane, u filozofiji, kao misaonom
sabirali{tu povijesnog iskustva, kao zbori{tu njegovih op}ih
odlika. U svim drugim tvorevinama kulture ovaj duh se izra`ava samo parcijalno, tj. samo
onda i kada te tvorevine, a najvi{e posredstvom jezika, bivaju
u sna`nom kontaktu sa povije{}u kao pravom osnovom `ivota svakog naroda. Literatura
uop}e, a poezija posebno, samo je dijelom nosilac ovog
duha. I ina~e je ovaj duh samo
parcijalno prisutan u djelima
duhovnog stvaranja, jer kao
totalitet on se skriva u svim
vidovima `ivota.
Kako mi nemamo svoje filozofije - nastavlja Filipovi} - tj.
kako nismo stvorili osobeni
filozofski duh, to bi izgledalo
da mi nemamo ni narodnog
duha uop}e. Na{ narodni duh
se tako gubi u nacionalnom
duhu, koji je definiran nacionalnim jezikom i nacionalnom literaturom, a ispoljava se u na-
cionalnoj povijesti. (Muhamed
Filipovi}: “Bosanski duh u
knji`evnosti — {to je to?”, @ivot, Sarajevo, 1966.)
Jednom metodolo{ki oprobanom kompozitno{}u, akademik Ja{ar Red`epagi} znanstvenoj javnosti sebe prikazuje i
dokazuje kao analiti~ara, esejistu i znanstvenika jasno intonirane ideje, ali i kao knji`evnika i znalca svih bitnijih komponenata, pravaca, u na{em ovoregionalnom vremenskom trajanju. Jedna od tako|e primordijalnih premisa autora Red`epagi}a je prezentacija reprezenata na{e pisane rije~i, koji
}e u nizu dolaze}ih generacija
na{ih knji`evnika imati ozbiljnih konkurenata.
Ne skriva autor ni svoju namjeru da vrlo neinformisanom
dijelu bo{nja~ke javnosti, posve plasti~no, pribli`i misaonoliterarni svijet pisaca i ba{tinika - osnovopolo`nika i nastavlja~a bogate bo{nja~ke pisane
rije~i. Iskori{tena je prilika da
se prika`e historijski razvoj
svih primarnih segmenata na{e knji`evne teorije koji su od
nemjerljivog zna~aja za mnoge
grane mlade sand`a~ke i op{te bo{nja~ke znanosti, uklju~uju}i historiografiju, filozofiju,
pedagogiju, etiku, psihologiju i
ostale prate}e discipline.
Zastupljeni su veliki znalci
i knji`evnici iz Sand`aka i djelimi~no Bosne i Hercegovine:
Mehmed-beg Kapetanovi} Ljubu{ak, dr. Safvetbeg Ba{agi},
Fehim Bajraktarevi}, [a}ir Sikiri}, Me{a Selimovi}, ]amil Sijari}, Muhamed Abdagi}, Rifat
Burd`evi}, Sait Orahovac, Esad
Mekuli, Husein Ba{i}, Zuvdija
Hod`i}, Alija D`ogovi}, Zaim
Azemovi} i Ejup Mu{ovi} - osnovopolo`nik historijske i etnolo{ke nauke u Sand`aku.
Mogu}e je govoriti i o izvjesnom zaka{njenu ovako dobre studije, vrste ud`benika koji
}e ispuniti vidljivu prazninu u
na{oj nau~no-knji`evnoj teoriji,
naro~ito u literarnom stvarala{tvu Sand`aka.
Mnogi na{i kulturni ba{tiniApril - jun 2007.
59
Bo{nja~ka rije~
ci koje je profesor Red`epagi}
zastupio u svojoj knjizi nisu
slu~ajna pojava u bo{nja~koj
nacionalnoj pro{losti i kulturi.
Pod perom profesorovim, oni
su vrlo vidljiva i najblistavija razvojna ta~ka u unutarnjim prestrojavanjima i skretnicama
bo{nja~kog duha koje su diktirali vrlo sna`ni vanjski povijesni udari.
U studiji je primjetan vrlo uspje{an poku{aj revitalizacije
knji`evno-kulturne i povijesno
opstale knji`evne ba{tine, kao
odmjeravanje i pore|enje prema pripremljenom uzusu drugih naroda (Vuk, Gaj, Njego{,
Pre{ern, na{i Mehmed-beg Kapetanovi} i Safvet-beg Ba{agi}), jer je svaki od njih vlastiti
izraz i izraz duha svog naroda.
Ova zanimljiva knjiga objelodanjuje nekoliko vrlo va`nih tokova razvoja, novijeg interpretiranja i procjene spojeva bo{nja~kog sa prate}om fenomenologijom i duhom Islama. Taj
se spoj u ovoj dragocjenoj
knjizi amalgira u nove, reklo bi
se, vidljive razvojne faze bo{nja~ke duhovnosti u kojima se
naslu}uje odre|eni filozofski
pristup. Izbor tematike je ura|en prema literarno-znanstve-
6
nim rezultatima i veoma definiranom odnosu kritike, u kojoj
autor formuli{e i daje odgovor
na niz pitanja: {ta je postaklo
ovaj izbor; po ~emu je zanimljiv; {ta je u takvom izboru vitalno i su{tinsko?
Diskurs, za koji se u svojoj
studiji opredjeljuje akademik
Red`epagi}, prepoznatljiv je po
prili~no strpljivom i radoznalom
zalasku u razvojne etape i tajne bo{nja~kog jezika i kulture
i nacionalne duhovnosti u kome se uo~avaju razlozi i posljedice, najmanje stoljetnog neopravdanog isukivanja bo{nja~ke iz drugih muslimanskih kultura. Takav diskurs prikazuje
fazu diskontinuiteta, kojim je u
intervalima obilje`en razvoj bo{nja~ke knji`evnosti.
O~ekujemo da }e ponu|ene
Red`epagi}eve knji`evno-teorijske i povijesne rasprave postepeno postati zna~ajna gra|a
lekcija i eseja koji pribli`avaju
misaonost i djelo dijela bo{nja~ke elite, ~iji se stvarala~ki
opus mo`e mjeriti sa reprezentima bliskih entiteta i kultura.
Ona je i odgovor na stolje}e
producirano neprijateljstvo prema bo{nja~koj provenijenciji
koja je, sude}i prema projekti-
ma nekih rasnoksenofobi~nih
laboratorija i regionalnih aveti,
trebalo da nestane. Pritom se
zaboravilo, {to mo`emo vidjeti
i u ovoj izuzetnoj studiji, da se
opstojanjem i najmanjih atoma
neuni{tivog bo{nja~kog duha,
bez obzira gdje je, kao diferentia specificae, mo`e reaktivirati i pokazati svoju skrivenu snagu.
Ova }e se studija, kako bi
rekao na{ vode}i filozof Rasim
Muminovi}, sadr`inski oduprijeti onima koji su nam vijek
skoro, nametali povijesno maloljetstvo i antropolo{ku degenerativnost, osporavaju}i Bo{njacima kao etnosu ne samo
povijesnu ba{tinu nego i normalnu antropolo{ku prirodu,
negiraju}i Bo{njacima jezik,
nacionalnu svijest, historiju i
nacionalni duh.
Koriste}i staru Nasrudinovu
paradigmu: “Za dobro svog naroda”, studija sa sobom nosi
heterogenost i snagu svoje poruke koja dose`e u sve pore
insanskog `ivota, nude}i potrebne eti~ke postulate na kojima je nastajala na{a kulturna i
znanstvena potka na kojoj mi
danas izgra|ujemo odgovornost i dostojanstvo `ivljenja.
Prof. dr. [efket Krci}
Znanstveno-knji`evne analize bo{nja~kih raskr{}a akademika Ja{ara Red`epagi}a
Bo{nja~ka kulturna tradicija
Dugo vremena je vladalo zati{je u kriti~kom osvrtanju i tuma~enju stvarala{tva bo{nja~kih pisaca, upravo zbog manifestacije jedne kolonijalne svijesti, koja je na ovim prostorima prisutna ~itavo stolje}e.
Zato duhovna emancipacija sand`a~kog duhovnog prostora,
koja je zapo~ela u posljednjoj
deceniji XX stolje}a padom dogmatske komunisti~ke ideologije, otvorila je horizonte ne samo politi~kog, ve} i umjetni~kog, posebno knji`evnog mi{ljenja. Zato je i obilje`avanje
dana Bo{nja~kog vije}a, kao
60
April - jun 2007.
Prof. dr. [efket Krci} i akademik Ja{ar Red`epagi}
6
nacionalne institucije i Dana
bo{nja~kog bajraka sasvim primjerno {to je u programske
sadr`aje ove manifestacije predvidjelo raspravu o djelu: “Na
raskr{}u vremena - od Ljubu{aka do Mu{ovi}a”, autora akademika prof. dr. Ja{ara Red`epagi}a. Prema tome, ovaj
na{ susret je ne{to vi{e od
uobi~ajene promocije, jer taj
termin vi{e odgovara mla|im
autorima. Ovdje treba ista}i
jednu ve}u dimenziju a to je
razmjena ideja, kao i da otvorimo sluh za veliko iskustvo i
znanje koje imaju na{i doajeni
knji`evnog, umjetni~kog i pedago{kog mi{ljenja, kakvi su ovdje autori akademik Red`epagi} i promotor knji`evnik Alija
D`ogovi}. Dakle, ovaj razgovor
je uprili~en radi edukacije nas
samih, tj. da spoznamo vlastitu istinu i bit bo{nja~kog knji`evnog diskursa.
Akademik Red`epagi} je
javnosti poznat kao istaknuti
pedago{ki pisac, dugogodi{nji
profesor univerziteta, znanstveni djelatnik, istra`iva~ i knji`evni stvaralac. Punih pola stolje}a on se, uporedo sa eduka-
Bo{nja~ka rije~
da se radi o respektabilnoj li~nosti ~ije djelo je visoko vrednovano od naj~uvenijeg pedagoga sa prostora ex Jugoslavije dr. Potkonjaka, koji je dva
djela na{eg akademika, “Pedagogija radne {kole” (Beograd,
1971. g.) i “Pedago{ka misao
Svetozara Markovi}a” (SANU,
Beograd, 1979), uvrstio u selektivnu bibliografiju iz oblasti
pedago{kih znanosti.
Veoma je zna~ajno, za ovu
priliku, ista}i da je akademik J.
Red`pagi} dao izuzetan doprinos ne samo razvoju znanstvene i pedago{ke misli, ve} se
i njegovo pregala{tvo ogleda
na podizanju znanstvenog podmlatka na univerzitetu i van
njega. Bez izuzetka, njegova
djela, studije i rasprave pisane
su leksikografski, re~eno, veoma marljivo, izuzetno savjesno i sa rijetkom znanstvenom
akribijom. Rije~ je o svojevrsnom enciklopedisti, koji je dugi
niz godina sura|ivao sa Krle`inim Leksikografskim institutom u Zagrebu. Pored toga, u
nizu svojih rasprava bavio se
tradicijom i istra`ivanjem pedago{ke misli u Sand`aku.
Sa promocije knjige akademika Red`epagi}a u BNV
cijom i prosvjetno-{kolskom
djelatno{}u, bavi sistematskim
i plodnim pedago{kim radom.
Njegova djela iz pedagogije od
izuzetnog su nau~nog zna~aja,
a to smo se uvjerili, kada smo
radili na Red`epagi}evoj biobibliografiji objavljenih radova,
Pored toga, akademik Red`epagi} je nizom svojih literarnih i knji`evno-kriti~kih ostvarenja pokazao veliku preciznost u objavljenim knjigama,
posebno u zbirkama poezije:
“Ruka na ruci” (1985), “Rukosani” (1991), “Svitanice”
(1994. i 1995) i “Boje u kapima ki{e” (1998). Uz to, napisao je vi{e ciklusa stihova za
najmla|e.
Bo{nja~ka raskr{}a
Red`epagi}evo djelo, koje
govori o raskr{}u od Ljubu{aka
do Mu{ovi}a, predstavlja jedan
izbor od 15 ogleda, koji su do`ivjeli kroz vrijeme provjeru, jer
su ponaosob predstavljeni na
raznim skupovima, tj. raznim
povodima. Ovdje su ti radovi
sjedinjeni kop~om “raskr{}a”
u jedan naslov, gdje je autor
dao kao prilog jo{ tri osvrta na
tokove bo{nja~ke literature,
analiziraju}i pojavu antologija i
aksiolo{kih analiza literature
za najmla|e ~itatelje.
Raskr{}e u autorovom naslovu, prije, svega, zna~i, rasturenu me|u, otvorenost i, prije
svega, neuokvirenost. Prema
tome, gledano sa stanovi{ta
moderniteta, raskr{}a u literaturi se tuma~e kao misao koja
omogu}ava korenspondenciju i
koja je kao takva okrenuta budu}nosti. Ova literatura, koju
njeguje i rabi akademik Red`epagi}, koristi i tolkuje prethodnu misao zna~ajnih stvaralaca
iz bo{nja~kog etnosa, da bi
svoju otvorila za budu}e mi{ljenje. U tom kontekstu, raskr{}a predstavljaju svojevrsni
put u budu}e mi{ljenje. Dakle,
radi se o jednoj, uvjetno re~eno, liniji kriti~ko-estetskog i
psiholo{ko-pedago{kog razmi{ljanja o literarnoj hermeneutici, koja je prevashodno po~etke mi{ljenja vidjela u tra`enju
i o~uvanju kulturnog identiteta
bo{nja~kog naroda.
Pored Ljubu{aka, sa kojim
je zapo~eo svoje knji`evno-teorijsko otvaranje, kao i Mu{ovi}evo djelo, sa kojim je apsolvirao izdanje ove knjige, akademik Red`epagi} je analizirao
ideje iz djela Ba{agi}a, Bajraktarevi}a, Sikiri}a, Selimovi}a,
Sijari}a, Burd`ovi}a, Abdagi}a,
Orahovca, Ba{i}a, Hod`i}a, Mekulija, D`ogovi}a i Azemovi}a.
Vjerovatno }e i sam autor
April - jun 2007.
61
Bo{nja~ka rije~
dati jedno dodatno obja{njenje
za svoj izbor pomenutih li~nosti, {to je nastavak njegovog
djela: “Pedago{ko-literarne refleksije i odzivi”, koje je objavljeno sredinom devedesetih godina pro{log stolje}a. Aksiolo{ki gledano, vjerujemo da je
u ovakvom izboru i prevrednovanju bo{njak~e knji`evne tradicije, kada su u pitanju “raskr{}a”, da je bilo mjesta za
predstavljanje ideja iz djela Avda Me|edovi}a, Bajrama Red`epagi}a i Meha ]orovi}a, ~ija djela, bez sumnje, spadaju,
ne samo u vrh sand`a~ke duhovnosti, ve} i bo{nja~ke tradicije. No, ta analiza mo`e biti
predmet drugog toma ove
knjige koja govori o knji`evnim
raskr{}ima.
6
pagi}ev kriti~ki pristup, posebno je zna~ajan za rasvjetljavanje strukture i vrijednosti stvarala{tva Rifata Burd`ovi}a, koji
je javnosti vi{e poznat kao revolucionar, besjednik, vo|a studenata Beogradskog univerziteta izme|u dva rata i sand`a~ki heroj, a manje da je bio
poznat kao izvrstan pjesnik i
pripovjeda~. Dalje, interpretacija filozofske literature dr. Safveta Mirze Ba{agi}a i Me{e Selimovi}a, koji uvode bo{nja~ku
misao u svjetske tokove, govori o jednoj posebnoj posve}enosti samosvijesti, gdje je
uloga kriti~ara da uspostavi
komunikaciju sa javno{}u.
Svi Red`epagi}evi prilozi u
ovom djelu, su, ustvari, knji`evni i umjetni~ki portreti knji-
Analize ideja klju~nih
predstavnika novog
bo{nja~kog preporoda
Bez sumnje, stvarala{tvo
Ba{agi}a, Ljubu{aka, Fehima Bajraktarevi}a, [a}ira
Sikiri}a, Rifata Burd`ovi}a,
Me{e Selimovi}a, ]amila
Sijari}a i Muhameda Abdagi}a predstavljaju misao i
talas novog bo{nja~kog preporoda, tj. onog velikog pokreta humanizma i renesanse koji je u tokove ovog
pravca razvio bo{nja~ki mislilac i eti~ar Hasan Kafija
Pru{~ak prije pet stolje}a.
Zato je i va`nost autorovog znanstveno istra`iva~kog postupka za ukupno sagledavanje razvoja stvarala{tva i originalnog diskursa
u bo{nja~kom narodu. O toRedepagi}
me svjedo~e ideje, dileme Akademik
sa dr. Sulejmanom Ugljaninom
samog autora akademika
Red`epagi}a, koji je u svom `evnih stvaralaca, koji su ostinstruktivnom predgovoru iznio varili zna~ajan trag u svom vrenaslove svojih dilema, koje su menu, kao i danas. Sa mnogiga nosile prilikom koncipiranja ma od njih se autor li~no pozovog projekta. Dakle, punih pe- navao, primjerica radi, sa pjestnaest naslova u kojima je htio nikom Mekulijem, pripovjedaizraziti knji`evno-estetske i pe- ~em Azemovi}em, pjesnikom i
dago{ke ideje koje je razvijao onomasti~arom D`ogovi}em i
kroz ovu kompleksnu strukturu drugim. Dakle, ovim djelom se
razbija tabu kritika koja je dugo
rada.
Uop{teno govore}i, Red`e- vremena pre{utkivala ideje i
62
April - jun 2007.
djela bo{nja~kih stvaralaca.
Ovo isti~em iz razloga {to se ovi
navodi poklapaju na izvjestan
na~in sa autorovom namjerom,
da su ga nove okolnosti podstakle, da godinama u svojoj
privatnosti, gdje se bavio znanstvenim i literarno-umjetni~kom analizom stvarala{tva
petanestorice pisaca iz sand`a~kih, bosanskih i kosovskih
sredina. U tom smislu, vi{e
razloga autora je podstaklo, da
se njihove ideje i djela sa vi{e
aspekata rasvijetle i istra`e.
Svakako, u svemu tome do
sada je nedostajala istinska
metodolo{ka analiza djela bo{nja~kih stvaralaca, kako bi se
prona{le kop~e izme|u njihovih koncepcija i na primjeran
na~in predstavili javnosti, tj.
bili dostupni onima kojima
su najpotrebniji, a to je
{kolskoj i studentskoj populaciji, kojoj treba pomo}i da na adekvatan pedago{ko-psiholo{ki na~in, kakav njeguje akademik Red`epagi}, sa~uva svoj kulturni i nacionalni identitet.
Zavr{na rije~
Na kraju, kao takvo,
ovo djelo mo`e poslu`iti
studentima bosanskog jezika i knji`evnosti, kao i
drugim pasioniranim ljubiteljima literature. Za istra`iva~e, ovo djelo je posebna poslastica, jer donosi
izuzetnu preglednost i obilje dragocjenih informacija.
@elimo zaklju~iti, da smisao istra`iva~kog postupka autora akademika J.
Red`epagi}a, ogleda se
prvenstveno kroz tri plana:
a) psiholo{ki, b) pedago{ki i c)
knji`evno-kriti~ki, ~ime se otvaraju nova pitanja za dijalog o
putokazima i tokovima suvremene bo{nja~ke literature.
U tom smislu, `elim pozdraviti ovaj izdava~ki poduhvat, i
po`eljeti autoru jo{ novih djela
koja }e pobu|ivati interesovanje javnosti.
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
63
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
64
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
65
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
66
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
67
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
68
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
69
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
70
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
71
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
72
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
73
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
74
April - jun 2007.
6
6
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - jun 2007.
75
Bo{nja~ka rije~
6
SVJETSKA KULTURNA BA[TINA
D`elaludin Rumi Hazreti Mevlana (II dio)
SPOZNAJA
BO@IJE LJUBAVI
Sve dok ljudi budu zarobljenici svojih oholih du{a koje nisu
odgojili sa ljubavlju prema onima koji su spomenuti i sve dok
budu robovali zlatu i srebru, ne mogu prona}i Bo`iju ljubav.
^ovje~anstvo, tragaju}i za Bo`ijom ljubavlju koja je temelj
ravnopravnosti, humanosti i pravdi, izvor ljubavi, izrazilo se i
usaglasilo sa Mevlaninim shvatanjem koje nas poziva na
zajedni~ke vrijednosti ~ovje~anstva.
Mevlana je ro|en u 13. stolje}u u Horosanu i sin je plemenitog u~enjaka tog kraja i
tog vremena. Kao mlad je
doselio u Anadoliju. Nakon
smrti svoga oca, u ~etrdesetoj
godini, u `elji ne samo da
sazna, ve} da se na|e i `ivi u
Bo`ijoj ljubavi, aktivno predaje
u medresi.
Valjda je dolazak [emsa Tibrizija znak da se primila Mevlanina dova, a ~ijim }e se
dolaskom usaditi svjetlost u
njegovom srcu i probuditi ljubav prema Poslaniku. [ems
nije samo ukazao na radost i
sre}u, ve} je probudio ovo
svjetlo u Mevlaninom srcu.
Mevlana je prema [emsu, a
{to je bilo vrlo primjetno, izgradio veliko prijateljstvo, te se
veoma vezao za njega. Ovo prijateljstvo i ova ~vrsta veza za
[emsa nije odgovarala nekim
profiterskim grupama i nekim
zaostalim u~enjacima koji su
sebe smatrali uva`enim. Na
kraju, [ems se priklju~io dru{tvu {ehida. Ovaj zulum i nepravda ogor~ili su Mevlanu. Da
je na njegovom mjestu bio neko drugi, potpuno bi se povukao iz dru{tva. Me|utim, Mevlana se nije mogao naljutiti i
okrenuti le|a ~ovje~anstvu.
Njegova du`nost bila je da ~ovje~anstvu prenese spoznaju o
ljubavi. Zbog ovoga je po~eo recitirati Mesneviju.
Svirepost i nezahvalnost
koji su na~injeni [emsu nisu
odvratila Mevlanu da poziva na
76
April - jun 2007.
put ljubavi. Smrt pripadnika ljubavi nije kao smrt drugih ljudi.
Mevlana svoju smrt smatra
kao dan susreta, [eb-i Aruz.
Prije 733. godine, 1273. godine, on je ostvario svoj [eb-i
Aruz.
Nasuprot rasizmu, pohlepi
za bogatstvom i vladavinom,
mr`nji i zlobi, Mevlana poziva
na spoznaju sr`i islama, na
pravo shvatanje Kur'an-i Kerima.
^ovje~anstvo, tragaju}i za
Bo`ijom ljubavlju koja je temelj
ravropravnosti, humanosti i
pravdi, izvor ljubavii, izrazilo se
i usaglasilo sa Mevlaninim shvatanjem koje nas poziva na
zajedni~ke vrijednosti ~ovje~anstva. Me|utim, nijedno ispravno mi{ljenje u historiji nije po{te|eno zloupotrebe i pogre{nog tuma~enja. Za sva mi{ljenja koja se protive univerzalnom (op}em) pravu, a koja se
pripisuju Mevlani, budimo uvjereni da to nije njegovo mi{ljenje.
U svakom vremenskom periodu postoje oni koji bi ubili
[emsa. Ne treba o~ekivati da
}e ovaj tip Kabila, ubijaju}i drage i voljene li~nosti, po{tovati
Knjigu (Kur'an-i Kerim). Zar nije
bilo onih koji su tokom objave
Kur'ana iznosili svoje izmi{ljotine? Mora se priznati da su
neke neistine i izmi{ljotine unesene i u «Mesneviju», a Mevlana ka`e da nije izgovorio
ni{ta suprotno Kur'anu. Takve
la`i koje su mo`da u{le u
D`elaluddin Rumi
Hazreti Mevlana (1207-1273)
«Mesneviju» mogu se izbaciti
ukoliko se ne podudaraju sa
u~enjem i pravilima Kur'ana.
Mevlana smatra da je nu`nost ljubav prema Poslaniku,
Ehli-bejtu, prija{njim poslanicima, kako bi se uspostavila ljubav prema Uzvi{enom Allahu.
Me|utim, ako se ve`emo za
druge «grje{nike me|u ljudima», nije mogu}e spoznati ovu
ljubav. Mevlana `eli otvoreno
re}i da je svrha stvaranja spoznaja Bo`ije ljubavi. Iako je ~ovjek (insan) stvoren, a {to je
povoljno za njega, sa slobodom volje on ju je, ipak, iskoristio u izboru lo{eg i time isprljao svoju du{u, u koju je
u{ao virus te se mora o~istiti
od svake ne~isto}e i tek onda
ulo`iti trud kako bi se steklo
Bo`ije zadovoljstvo, odnosno
spoznala Bo`ija ljubav. Ako se
ovo dogodi i u sebe usadi ljubav prema Poslaniku, uspje{no }e se putovati i prema Bo`ijoj ljubavi.
Sve dok ljudi budu zarobljenici svojih oholih du{a koje
nisu odgojili sa ljubavlju prema
6
Bo{nja~ka rije~
onima koji su spomenuti i sve
dok budu robovali zlatu i srebru (u dana{njici, eurima i dolarima), ne mogu prona}i Bo`iju ljubav. Neki nisu sjvesni
svrhe svog stvaranja i pona{aju se kao «ptice bez krila».
SEMA
Rije~ «sema» navodi na tri
zna~enja: sema — okretanje,
sema — nebo, sema — ~uti. I,
zaista, kad dublje razmislimo,
vidimo da se ove tri rije~i spajaju u mevlevijskom ritualu. Semazen, slu{aju}i muziku i rije~i, okre}e se dobijaju}i uzvi{ena osje}anja, uzdi`e se simboli~no do neba i duhovno sazrijeva.
Prema velikom matemati~aru i filozofu Pitagori, muzika
poti~e od okretanja nebesa i
«Mesnevije» svjedoci smo da
Mevlana postavlja antitezu Pitagori.
“Jer piskavi zvuk trube i prijetnja bubnja Rogu
savr{eno sli~i na na~in jedan.
Stoga, ka`u filozofi da primamo te harmonije
Zbog okretanja sfere nebeske,
Da melodija koju ljudi pjevaju slutnjom i grlom,
Zvuk je okretanja sfere samo;
Ali mu'mini tvrde da uticaj
d`enetski
Svaki zvuk neugodni prijatnim u~ini.
Svi mi dijelovi Adema bijasmo,
Te melodije u D`ennetu slu{asmo.
D`amija i turbe Hz. Mevlane u Konji
od zvuka tih glasova. Od dvanest znakova u horoskopu niklo
je dvanest muzi~kih tonova
(makama). Sedam znakova u
muzici, sedam zvijezda, dvadest i ~etiri odjela (grane), dvadest ~etiri sata dana; ~etrdest osam pore|enja uklapa
se sa ~etrdeset osam sedmica
u godini.
Rije~ «sema» u «Mesneviji»
generalno zna~i, ~uti, dok u
«Divan-i Kebiru» dobija zna~enje koje ima u mevlevijskom ritualu. Jednim primjerom iz
Mada su voda i zemlja tjelesna uzrok na{e sumnje,
Ne{to od melodija tih dolazi
nam u na{e sje}anje.
Ali, po{to se to izmije{alo
sa zemljom tuge,
Zar nam taj sopran i bas
u`itak isti mogu pru`iti?
Kad se voda sa mokra}om i
ustajalo{}u izmije{a,
Ta mje{avina gorkom i
kiselom u~ini njenu narav.”
U vezi sa ovom temom, u
«Mesneviji» se mogu prona}i i
drugi primjeri. U svakom slu~aju, nagla{ava se da su zvuk,
glas, odnosno muzika, “sema”,
odnosno «slu{ati» i «~uti», na~ini da se razviju estetska i
duhovna osje}anja kod ~ovjeka.
Sema sa Mevlaninim nadahnu}em je dio turske historije,
vjere, kulture i tradicije. Svjedoci smo i toga da je neki vjernici kao i druga bi}a iz prirode
koriste kao na~in zahvale
Uzvi{enom ili kao znak radosti.
Ako semu poku{amo objasniti
nau~nim putem, vidjet }emo
da dana{nja nauka kao uvjet
opstanka isti~e pokret, okretanje. Ne postoji ni{ta {to se
ne okre}e, a zajedni~ka osobina svega je struktura atoma,
~iji se elektroni, protoni i neutroni neprekidno okre}u. Ova
zajedni~ka osobina kod svih
bi}a, naravno, va`i i za ~ovjeka, ~ije tijelo ~ine atomi. I njegova krv neprekidno kru`i (okre}e se), a zajedno sa okretanjem zemljine kugle i on nastavlja svoje postojanje.
Ali, svo ovo okretanje je
prirodno i nesvjesno. Naravno,
razlika ~ovjeka od ostalih bi}a
je um, {to ga ~ini druk~ijim i
uzvi{enijim od ostalih. Zna~i,
semazen ovom okretanju koje
~ine sva bi}a dodaje pamet i
ljubav. Ali, ovo dodavanje, suprotno ustaljenom mi{ljenju,
nema za cilj izgubiti se. Sa
ovim spajanjem, sve `ivo i ne`ivo {to poznajemo u prirodi,
od najmanje }elije do zvijezda
u kosmosu, sve zajedno veli~a
Uzvi{enog Stvoritelja, Njegovu
veli~inu, mo}, u izuzetnom ritmu i disciplini i okre}e se, svjedo~e}i, spominju}i, zahvaljuju}i se i mole}i se, a to potvr|uje i sljede}i ajet: «Sve {to je
na nebesima i zemlji slavi
Allaha...» (Kur'an-i Kerim, 64/
1, 24/41, 62/1...).
Ritual seme simbolizira ljudski mirad`, odnosno duhovno
putovanje. Rob se okre}e istini, sa a{kom se udi`e, odbacije egoizam, prikazuje svoj nestanak pred Uzvi{enim i sazrijevanje, te kao potpun (kjamil)
~ovjek osigurava mu ponovo
vra}anje robovanju. Semazen
April - jun 2007.
77
Bo{nja~ka rije~
na glavi ima sikke (simbol mezarskog ni{ana), odjene tennure
(simbol }efina), a skidaju}i
ogr ta~ (hrka, d`ube), simboli~no se vra}a istini i u njoj
nastavlja putovanje. Dok obavlja semu, ruke su mu otvorene.
Desna ruka mu je okrenuta
prema nebu, kao da dovu ~ini,
spreman da uzme Bo`iju blagodat, a lijeva ruka, u koju gleda,
[ta su drugi rekli o Mevlani
"Rumi je prije sedam stotina
godina spasio svijet od velike
anarhije. Danas Evropu mogu
spasiti njegova djela."
(Prof. dr. A.J. Alberrz,
engleski filolog )
6
okrenuta mu je prema dolje, a
{to predstavlja duhovnu milost
koju uzima od Istinitog,
prenosi na narod, na koji gleda
kao dio Njega. Zdesna nalijevo, okre}u}i se oko sr~ane
ose, obuhvata s ljubavlju
sedamdest dva naroda na
Zemlji, zajedno sa svim drugim
stvorenjima.
Prema islamskom vjerovanju,
~ovjek je stvoren da voli i da
bude voljen. Hz. Mevlana ka`e:
«Sve ljubivi su most prema
Bo`ijoj ljubavi».
"Mevlana je umro par godina poslije ro|enja Dantea.
Me|utim, kr{}anski pjesnik je
ostao na znatno ni`oj stepenici
ljubavi i tolerancije nego {to je
to muslimanski intelektualac."
(R. A. Nicholson)
"[ejh Rumi je, sa svojim svijetlim srcem, vodi~ karavana
zanosa i ljubavi. Njegov domet
je ve}i od mjeseca i sunca. On
Mlije~ni put koristi kao vezu
svog {atora."
(U narednom broju ne{to
vi{e o prisutnosti u~enja i djela Hz. kod Bo{njaka)
Pripremio:
Sanel Mu{ovi}
(Muhammed Ikbal)
"Dok zapadno, materijalno
mi{ljenje `ivot posmatra od ro|enja do smrti, veliki islamski
evlija hz. Mevlana D`elaluddin
Rumi svojim du{evnim vidom
pre|e granice pameti i opisa
nam iskonski rastanak i
beskranji sastanak."
"Mesnevija" je postala
jedna vrsta d`epne knjige pripadnicima mutesavvufa od
rijeke Gang do Bosfora."
(Prof. dr. Aytin Songar)
Mevlana je islamskom svijetu donio svijetli period. On je
ljepotu tra`io samo na pozitivnom putu. Bio je protiv ropstva i preporu~io je da se zara|uje po{tenjem. Po njemu je
~ovjek slobodan i veli~anstven.
Sema je simbol izra`avanja
njegove filozofije. On je u semi
rekao; «Kad se vrati{, videt
}e{ Allaha. Najsretniji dan je
dan kad bude{ vidio Njega, a
to je dan kad bude{ umro."
"Mevlana je `ivio s uvjerenjem da bi vatrom jednog bi}a
istopio sve one i sve ono {to
razdvaja ljude, okupira njihove
du{e, robi njihova srca. On se i
sam istopi u toj vatri ili u du{ama onih koji dolaze poslije
njega."
(Prof. dr. Irene Melikoff )
"Mevlana D`elaluddin je jedna od li~nosti koje zauzimaju
prvo mjesto u svijetu i islamskom tesavvufu. [irina njegovoga horizonta, veli~ina njegovoga mi{ljenja, jednostavnost u
govoru i sve ljudske osobine sabrane u njemu u~inili su da u|e
me|u najve}e genije svijeta."
(Prof. dr. Said Nefisi, iranski histori~ar knji`evnosti)
"Hz. Mevlani na ovom svijetu nema primjera. On je turski
genije koji osvaja bez prolivanja
krvi i bez ratovanja."
(Dr. D`elaleddin B. ~elebi)
78
April - jun 2007.
(Von Hammer Purgstall,
australski histori~ar
knji`evnosti)
(Lois Doncet,
francuski pisac)
"Mi smo do{li do kraja svog
`ivota, a jo{ smo na po~etku
Mevlaninih osobina. On je sultan duhovnog svijeta, a «Mesnevija» je dokaz njegove li~nosti. "
(Molla D`ami)
"Mevlanina djela su iznad
svih ideologija i jezika. Te{ko
je na}i pjesnika koji na njegov
na~in s lahko}om opisuje
mrava i sunce, cvijet i okean,
ljudsku zjenicu oka i mjesec na
nebu..."
(Alija Izetbegovi} )
"Prema Mevlaninom u~enju,
sema je putovanje prema ve}em znanju, prema ve}oj slobodi i ljubavi. Semazeni, odjeveni
u bijelo, obavljaju}i semu, kao
da nam s ljubavlju obja{njavaju ~injenje dove svemira."
(A. Scrima)
"Mesnevija nije ispisana
jezikom filozofije, ve} umjetno{}u obra}anja srcu."
(Prof. dr. Rezynold A.
Nicholson)
"Nijedan mistik na Zapadu
nije popularan kao Mevlana. U
historiji knji`evnosti nijedan sufijski pjesnik nije toliko voljen.
Njegove rije~i su na{le odjek
kod hiljada sufija; poezija mu je
prevedena na razne jezike i
utje{ila bezbroj ljudi."
(Prof. dr. Annemarie
Schimmel, njema~ki filolog)
"Hz. Mevlana je jedan od
najve}ih sufija ~ije obra}anje je
primjenjivo u svim vremenima."
(Roger Garaudy, francuski
knji`evnik)
"Okret semazena podsje}a
na okretanje planeta u svemiru."
(Marcel Schneider,
francuski novinar)
6
Bo{nja~ka rije~
KULTURNA BA[TINA
Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a upisan na Listu svjetske kulturne ba{tine UNESCO-a
MOST KOJEM RAVNA NEMA
Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu upisan je na
Listu svjetske ba{tine UNESCO-a, na sjednici Komiteta za
svjetsku ba{tinu UNESCO-a
koja se odr`ava u gradu Christchurchu na Novom Zelandu, saop{teno je iz Komisije
za o~uvanje nacionalnih spomenika BiH.
Ovom odlukom su Bo{njaci
i Bosna i Hercegovina, nakon
Starog mosta sa podru~jem
starog grada u Mostaru, dobili
drugi spomenik na Listi svjetske ba{tine.
Predstavnici Bosne i Hercegovine na sjednici su Amra Had`imuhamedovi}, ~lanica Komisije za o~uvanje nacionalnih
spomenika, @eljana Zovko, ambasadorica BiH u Parizu, i Biljana Guti}-Bjelica, vr{iteljica
du`nosti sekretara Dr`avne komisije za saradnju sa UNESCOm. Osim odluke o uvr{tenju
Mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a na Listu svjetske ba{tine, Komitet odlu~uje o jo{ dva
pitanja zna~ajna za Bosnu i Hercegovinu - Izvje{taj o stanju
konzervacije Starog mosta sa
podru~jem starog grada u Mostaru i Izvje{taj o stanju konzervacije prirodnog dobra Nacionalni park Durmitor u Crnoj
Gori, s obzirom na mogu}nost
izgradnje Hidroelektrane Buk
Bijela.
Most u Vi{egradu je nastao
kao zajedni~ko djelo dva genijalca — velikog vezira Osmanskog carstva Mehmed-pa{e
Sokolovi}a i glavnog arhitekte
Carstva Mimara Sinana, porijekom iz Anadolije koji je slu`io
pod tri sultana. Mehmed-pa{a
je ro|en na podru~ju Vi{egrada kao hri{}anin Bajica Sokolovi}. Kao dijete regrutovan je
u elitni Janji~arski korpus, gdje
se vr{ila selekcija dje~aka prema njihovim sklonostima. Svojim talentom i zaslugama Mehmed-pa{a Sokolovi}, dolazi na
najvi{i mogu}i polo`aj u upravnoj strukturi Osmanskog Carstva — velikog vezira. Kao veliki
vezir, Mehmed-pa{a Sokolovi}
1571. godine nare|uje da se u
njegovom rodnom Vi{egradu,
na strate{ki veoma va`nom
mjestu na putu iz Istanbula za
Bosnu (tzv. Carigradska d`ada),
sagradi „most kojem ravna nema“. Radovi su trajali {est
godina, do 1577. godine, a
kao rezultat nastao je veleljepni most koji le`i na devet velikih kamenih stubova. Dio mosta preko rijeke Drine ~ini 11
lu~nih otvora, od kojih je krajnji na desnoj obali oslonjen na
dva podzida.
Mehmed-pa{a Sokolovi}
Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu
April - jun 2007.
79
Bo{nja~ka rije~
6
IZ JEZI^KE SEHARE
svakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, u
kahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom skupu,
upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i karakteristi~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sand`a~ko leksi~ko
podru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i mo`e na}i adekvatna
zamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}i
slu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilo
potpuno zna~enje sadr`ano u samo jednom orijentalizmu. Za
takvu semanti~ku upotpunjenost mo`emo zahvaliti dugoj genezi
do oblika kakav rije~ danas ima.
Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljavamo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezicima srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}e
ostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enje
kako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa se
tako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebi
akumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~i
prona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi,
ne postoji takav jezi~ki znalac koji mo`e za rije~ "merhamet"
prona}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput merhameta jo{ mnogo je sli~nih primjera.
U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteristi~nih za leksiku sand`a~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna i
prenesena - figurativna zna~enja.
U
]áhija f (tur.); vrsta peciva od
finog p{eni~nog bra{na, sa majom od istucanog nohuta, pa s
toga i karakteristi~nog mirisa;
kod nas se uz Ramazan }ahije
pripremaju i u nekim pekarama.
]âr m (pers.); dobit, zarada,
korist.
]ása f (pers.); dublja, poluloptasta posuda za serviranje ~orbastih jela.
]áta, }átib, kjatib m (ar.); pisar, administrativni službenik,
~inovnik.
]êf, }èif m (ar.); 1. dobro raspoloženje, naslada, uživanje;
2. volja, prohtjev, hir; 3. faza
pijanstva.
]emáne n (pers.); violina.
]ibār, kibār (ar.); ponosit, dostojanstven, elegantan, lijep, sa
ukusom, probran...
80
April - jun 2007.
]ibret, }ibret, }ibretka (ar.) ;
{ibica, sumpora~a.
]ilibār, }ehlibār, }ehrubār m
(pers.); jantar, nakit od specijalne vrste smole lijepe zlatasto`ute boje; }ilibaru je svojstven stati~ki elektricitet, pa kad se protrlja privla~i predmete od tkanine.
]ìtāb, kìtāb m (ar.); knjiga,
propis, zakon, vjerske knjige.
]ôr}utuk (pers.-tur.); potpuno pijan, mtrav pijan.
]ùlah m (pers.); kpa od valjane vune, obi~no bijele boje; nacionalna kapa Albanaca.
]ùmez m (tur.); 1.koko{injac;
2. mala neuredna ku}a, hudžerica.
]ùmur m (tur.); drveni ugalj.
]up m (ar.); dubok zemljani
lonac koji se pri dnu i pri vrhu
sužava i ima ru~ke sa strane.
]ùrak m (tur.); mu{ki kaput
postavljen i op{iven krznom; bunda, ko`uh.
]ùr~ija m (tur.); 1. zanatlija
koji pravi }urkove i druge krznene predmete; 2. trgovac krznom,
krznar.
]ùskija f (tur.); vrsta alatke,
duža gvozdena motka za{iljena
s jedne strane, a služi za bu{enje rupa u zemlji, ili kao poluga pri dizanju tereta.
]ùvik m (pers.); brijeg, bre`uljak uzvisina.
Dahabeter (pers.-tur.); jo{ gori, najgori, ne može biti gori.
Dahnuti (inf.); odmoriti se, sa
olk{anjem.
Dálga ` (tur.); 1. talas, val; bura na moru; 2. bje`anje, dinamika, neko brzo kretanje.
Dámar m (tur.); 1. otkucaj,
`ila kucavica; 2. pren. narav, su{tina ne~ije naravi.
Dâr-mâr (pers.); ispreturano, neuredno, nesre|eno, nesistematizovano, bez reda.
Dárul-mualìmin m (ar.); {kola
za mualime, u~iteljska {kola.
Dávet m (ar.); gozba prire|ena u ku}i povodom kakvog veselja.
Defdèrdār m (tur.); finansijski upravitelj, defterdar.
Dèkika ` (tur.); minuta.
Nastavi}e se.
6
Bo{nja~ka rije~
PRI^A
Zaim Azemovi}
NJEMICA
“Ovaj nara{taj nosi na savjesti samo}u svojih roditelja”, mudrovao je {ezdesetogodi{nji Sabit. “Eto, i moja ~etvorica sinova
prsko{e po svijetu za zaradom.
Ostasmo u selu, u Kalovitom
Kle~u, sami ja i moja `ena D`emilja. Nadali smo se na najmla|eg, na Red`epa, da nas ne}e
ostaviti, da }e prihvatiti roditelje
pod starost, a on se obreo na
radu ~ak u Njema~koj.”
A Sabitova `ena, D`emilja,
~uvala je pet-{estoro goveda,
~uvala po jo{ima i utrinama i
jednom zapitala Sabita: “Na kojoj je strani preko brda Njema~ka? A tamo!” I gledala je stalno
u tom pravcu, kao da }e ga prona}i svojim mislima. Sje}ala se
kako ga je u djetinjstvu dr`ala
na krilu, milovala po kosi i pri~ala mu: “Kad poraste{ i o`eni{
se, mi }emo ostati sa tobom.
Napravi}e{ stanove za stoku,
Ijeti da je izgoni{ gore do {ume
u Livatku. Da okr~i{ onu zaraslu
njivu. Pokri}e{ stan lubom, pod
korom od bora hvata se debio
kajmak na karlicama. Ima}e{
dosta stoke - ti si nafakali. Pogledaj, ove bijele ta~ke na noktima, to su {truglje. Ima}e{ buljuke ovaca. Uze}e{ krupnu i jaku
`enu. Da mo`e vilom da ti baca
sijeno na podinu - dok dene{,
snop da ti dr`i dok ga ste`e{ u
pru}e, da mo`e stoku da skoli i
muze. Mi stari osta}emo na va{im rukama da nas izdr`avate.
Vrati}e{ nam dobrom za muku,
jer sam mnogo jada oko tebe
vidjela, dok sam te iznjivila. Ljut
si bio, jo{ su mi danas u{i zaglunute od tvoga pla~a. Tek bi te
oprala i preobukla, a ti iza|i napolje i izvaljaj se po blatu vri{te}i. Ruke su mi satruhnule od
pranja! Nije lako iznjiviti ~etvoro
djece. Ali, stari su govorili, nije
na {teti onaj koji njivi djecu.
Do~eka}u odmjenu i nasladu od
djece, snaha i unu~adi. Onda
kada je najpotrebnije, kada se
padne s nogu, a vilice i ruke dr{}u da ne mo`e{ ~a{u vode i
ka{iku do usta donijeti…”
PIela je stara u predasima
odmora vunene ~arapice da daruje unuke kada ih sinovi dovedu na odmor. PIela i molila Boga
da joj sa~uva djecu. A najvi{e je
strepela za Red`epa. Oti{ao je u
tu|inu, nije lako paru iz ruku
tu|ine i{~upati. Eto, i svakoga
dana se ~uje, daleko bilo od
njega, te poginuo ovaj, te poginuo onaj.
Red`ep se nije javljao desetak godina. S vremena na vrijeme radnici koji su radili u Njema~koj i preko ljeta dolazili na
odmor donosili su pri~e da su
ga vidjeli. O`enio se Njemicom,
ka`u. A nedavno do{lo je pismo
u kojem javlja da uskoro sti`e sa
dva sina i `enom na odmor. Majka se nadala njegovom dolasku,
a negdje kraji~kom svijesti i sumnjala: mo`da je to pismo napisao neko od njegovih drugova,
samo majku da utje{i, da ne
strepi od pomisli da nije `iv.
Uskoro, jednog popodneva,
kom{ijska djeca su dotr~ala da
tra`e mu{tuluk: “Eno, sti`e ti sin
sa `enom i djecom, zaustavio je
kola dolje pod selom i krenuo
ovamo!”
Istr~ali su da ih sretnu ispod
ku}e. D`emilja je plakala i grlila
sina, koji je bio raskru}ao, bio
lijepo obrijan i pod{i{an. Okrenuo se ka plavoj `eni sa glatkim,
nje`nim licem, vla`nim usnama i
grahorastim o~ima:
“Ovo je moja `ena, Angelika,
a ovo moji sinovi, Sandran i Esman.”
^im se smrklo, i kom{ije su
do{le na dobrodo{licu. Starci glava uvijenih bijelim {alovima i {amijama zabra|ene starice. Dok
se Red`ep grlio sa njima, Njemica je sjedjela. Pru`ila bi ruku
na pozdrav sjedje}i i ne gledaju}i u lice prido{lice. Po{to je u
sobi bilo toplo ustala je, iza{la
je napolje i vratila se. Samo u
{orcu. Srednjovje~ne `ene su se
po~ele pogurkivati i {aptati:
“Vidi sramote! Golokraka Sabitova snaha me|u starim ljudima!”
Najzad je jedna tetka ustala i
{apnula Red`epu:
“Reci joj, zaboga, da se obu~e!”
Kada se vratila u somotnim
pantalonama, pri{la je D`emilja,
potap{ala je po le|ima i rekla:
“E, pri{t te pogodio, snajko, {to
ne zna{ ni jednu na{u rije~!” A
zatim, gledaju}i `ene, dodade:
“Ovog gdje ne zna na{ jezik izgleda mi kao bez srca: mi se
radujemo, grlimo je, pla~emo, a
ona nas hladno gleda kao da je
od plastike!”
“A ho}e li da jede ovu na{ku
hranu?”, priupitale su `ene.
“Ho}e, sve {to joj prinese{.
Ali je donijela sa sobom svoje
hrane, svinjskoga mesa.”
Stare `ene se streso{e kao
da ih uhvati drhtavica:
“Dadni joj jedan sud, pa po{to odu prokuhaj ga, jer }e ti sudove svinjetinom ispoganiti.”
“A {to da ih ~uvam i kuham
kad i on sa njom svinjetinu jede!”
“Shvatite”, re~e Red`ep, “njoj
je sve ovdje nepoznato. Zamislite kako biste se vi osje}ali potu|eno da se obretnete u nekoj
njema~koj porodici.”
"U~i je, sine, na{e rije~i. U~i
i nju i djecu. U~i, izgovaraj rije~i,
pokazuj prstom. Ovo. se ka`e
ovako, ona onako. Kako joj se
svi|a ovdje? Ti ka`i {ta voli da
jede da joj zgotovimo. I nemoj,
sinko, da ti lije`e u krilo da te
grli, ljubi i {tipka kad ima neko
prisutan. Ja sam ostarila u braku, a tvoj otac me nije nikada
zagrlio ni poljubio u tu|em prisustvu. Reci, sine, {ta da radimo
da joj bude lijepo. Da ponovo
za`eli da ovdje do|e. Jer, ako joj
se ne svidi, ne}e vi{e do}i sa
tobom, a bez nje ne}e{ ni ti.
Reci {ta ona voli.”
"Za hranu je lako, njoj se svi|a ova hrana. Svi|aju joj se i
ova brda, vazduh i sunce. Ali
April - jun 2007.
81
Bo{nja~ka rije~
Njemci vole da se br~kaju, kupaju i sun~aju, pa me nagovara
bazen ovdje u dvori{tu ku}e da
napravimo, vodu da dovedemo,
pa da se sun~a i kupa u bazenu.”
“To bi nam dobro do{lo da
pojimo stoku u ove ljetnje `ege”,
na{ali se Red`epov stric Zenun.
“Nemoj, sine, da izvadim prsa
da te prokunem! Da napravi{
bazen da se kupe seljaci kao na
~udilo, golu snahu da mi gledaju, da se podsmjehuju, da me
po starost zasramljavate. Drugo
je to tamo u svijetu gdje mi ne
gledamo. Kod nas jo{ mlade nevjeste, kada se vode kod kom{ija, Ijube ruku djeci i mu{karcima, ustaju na noge kad u|e ko
bilo u sobu, pa makar i najmanje dijete.”
“Ona radi, dala bi vam marki
da bazen napravite i da vam ostane za ku}ne potrebe.”
“Nama ne trebaju pare da
nam daje. Neka imate i neka ste
zdravo! Mi imamo da jedemo i
da se obu~emo. Sinovi nam po{alju za bra{no, maslo, so i gas,
a {to se ti~e odje}e, pogledaj na
zidu {ta je obje{enih kaputa,
pantalona i bundi. Sve {to odijela sinovima zastara, oni po{alju ocu. Ne zna vi{e ni {ta }e sa
njima. I meni je pun kov~eg ko{ulja, dimiluka, mintanluka, {amija… Imamo i da pojedemo, i
da popijemo, i da obujemo, i da
obu~emo, i na {ta da legnemo,
nadostili smo se svega, svake
Ijepote dok je zdravlja i slobode,
samo, eto, sami smo i `eljkujemo se sa djecom. Neka ste
`ivi, da vam o~ima zlo ne vidimo
i u{ima ne ~ujemo.”
Red`ep je ustao i Njemici prstom pokazivao:
“Majne fater, otac, majne muter, majka, majne bruder, brat...”
A onda se na{ali Red`epov
brat, u~itelj Dino, pokaza na oca
i re~e Njemici: “Fater, otac, partizano! De, Sabite, skini ~arapu
da ti vidi ranu iz rata sa Njemcima.” Neko od prisutnih re~e:
“Nemojte to”, drugi: “Skini, skini, neka vidi.” Sabit skide ~arapu i Dino, pokazuju}i o~evu zaraslu ranu, re~e: “Otac partizano, a Doj~eri rrr, pu, pu!”
Njemica je slijegala ramenima. U sobi se za~u gun|anje
82
April - jun 2007.
6
staraca:
“Ne zna ona, ali neka sazna
da se ne ponovi.”
“Nije kriva. Nije bila ni ro|ena kada je bio rat.”
“Djeca nijesu kriva za grijehe
roditelja.”
“Kada pomenuste djecu, gdje
su im djeca?”
“Iza{la su da se igraju sa na{om djecom.”
“Na{a djeca u~e njihovu djecu na{im rije~ima. Stala jedna
naspram drugih i izgovaraju: trava, krava, sunce, livada, jela, jabuka, ovca, p~ela; pokazuju sve
to, a njihova djeca odgovaraju
na njema~kom. Ponekad istovremeno izgovaraju ime istog
predmeta na oba jezika, i tako
jedna drugom nerazumljive rije~i
stapaju u zajedni~ko razumijevanje.
Kom{ijska djeca su se dozivala sa brda:
“Do|ite da se igramo, evo
kod Sabitovih do{la Njem~ad.”
Ode Sandran ku}i, donese iz
maminog kofera igra~ku: plasti~nu pu{ku. Razbje`a{e se sakupljena djeca kao od pravog oru`ja. Esman donije jo{ stra{niju
igra~ku: tenk. On u strahu poraste u o~ima djece, dok su izvirivala iza kleka. Pa onda uzviknu{e: juri{! i salomi{e Sandranu
pu{ku, spljo{ti{e Esmanu tenk.
Povedo{e Sandrana i Esmana
kao zarobljenike Sabitovoj ku}i.
Kada Sabit ~u graju djece, iza|e
iz sobe pred vrata i zapita djecu
za{to su se tukla.
“Igrala smo se Njemaca i partizana, pa smo ih nadja~ali i
zarobili.”
“Nijesu to va{i neprijatelji,
djeco, to su va{a bra}a. U~ite ih
na{e rije~i: majka, otad`bina,
brat, voljeti. U~ite ih da se razumijete i da se zavolite. U svakom narodu, u svakom gradu i
selu na svijetu, ve}ina je dobrih
ljudi, sarno ih treba upoznati. A,
eto, bra}a, kada se ne sretaju i
ne poznaju dobro, mogu da se
posva|aju.”
Posje~ari su se razi{li, svi su
se spremali da spavaju, samo je
Njemica, u svojoj sobi, na sto~i}u, pisala pismo majci u Hanoveru:
“Draga mama,
Dobro smo u putu pro{li. Ali
sam se vi{e namu~ila dok sam
stigla od magistrale do Red`epove ku}e, nekih pet kilometara
nikakvog puta, nego iz Njema~ke dovde dok sam do{la. Na
nekoliko mjesta su nam se kola
zaglavila u blatu. Ja sa djecom
bila sam u kolima i za volanom,
a Red`ep gurao. Da si vidjela kako su ga zadnji to~kovi isprskali
po licu i odijelu! Na jednom prevoju potoka ostao nam je auspuh. Da sada ~uje{ na{ “Pasat”
kako dr~i kao avion. Ovdje u selu ku}e su od drveta. Takore}i,
spava se u sr~iki drveta. Odasvuda drvo. Ono miri{e na smolu i vazduh je lak, slatko se u njima spava. Ali, do~ekala me
prava napast od insekata. Muhe
zuje u uglovima sobe kao male
eskadrile bombardera, a pravu
stravu sam dobila od jednog
insekta kojeg ovdje zovu “kica”.
Ina~e, Red`epovi uku}ani su me
dobro primili. ^ak su, da bi mi
napravili zadovoljstvo i da se ne
bih osje}ala potu|ena, svako od
njih, nau~ili po neku njema~ku
rije~, koju ~esto izgovaraju uz
tap{anje po mojim le|ima. Stalno je oko mene puno `ena i
djece, a ovamo u svakoj ku}i
ima po sedmoro-osmoro djece.
Ona me povazdan radoznalo
gledaju i smije{e se. Ovi Ijudi
imaju neke ~udne obi~aje: sre}ni su ako im ko ku}i u goste
do|e i pravo im je zadovoljstvo
da se gost {to bolje po~asti i sa
apetitom jede i pije. Ako vam za
ne{to u ku}i zapne oko i dopadne vam se, ne umiju re}i: ne
dam, ve} su spremni da vam
poklone ili prodaju za skromnu
cijenu. Tako su za mene pripremili jedan lijepo izatkani }ilim,
jer ovdje `ene i djevojke tku divne rukotvorine od vune, u ~emu
su prave umjetnice.
Ina~e, ovi Ijudi su jako zadovoljni i sre}ni sa onim {to imaju, jer ih jo{ nije zahvatila nezasita groznica za bogatstvom, pa
smatraju da je najbolje {to ~ovjek u `ivotu mo`e imati - dobro i
plemenito srce.
Zapisala sam u svesku neka
svoja zapa`anja pa }u ti ih pro~itati kad se vratim.
Puno pozdrava, tvoja Angelika.”
6
Bo{nja~ka rije~
SVJETSKA KULTURNA BA[TINA
Sand`a~ki alpinista Basar ^arovac
osvojio najve}i vrh na svijetu Mont Everest
SAND@AKLIJA
NA “KROVU SVIJETA”
Vijest je u Novi Pazar stigla
sa visine od 8.848 metara! Basko na “krovu svijeta”! Bio je to
trijumf upornosti, volje, snage, izdr`ljivosti i `elje, bio je to vrhunac
ljudskog napora da se i bukvalno dosegnu najve}e visine koje
postoje, da iz srca Novog Pazara, iz srca Sand`aka, na “krovu svijeta”, najvi{em planinskom
vrhu na svijetu Mont Everestu,
se na|e Basar ^arovac Basko
kao dio na{e volje i snage, kao
dio na{e upornosti, ostvarenje
na{ih nada, kao najbolji me|u
jednakima u, kako re~e na{ gradona~elnik dr. Sulejman Ugljanin, “malom gradu sa velikim
ljudima”! I velikim ljudskim srcima”!
Pri~a je, zapravo, po~ela mnogo ranije nego li se deveto~lana
dr`avna ekspediciji uputila ka Nepalu i Tibetu, ka najve}em svjetskom alpinisti~kom izazovu od
kako postoji civilizacija za koju
znamo - ka Himalajima, ka Mont
Everestu. Pune ~etiri godine testirani su alpinisti, vr{ena selekcija me|u osamdesetak najboljih u zemlji. Planinarsko dru{tvo “Sand`ak” je jedno od vode}ih. Re|aju se osvojeni svjetski
vrhovi: Kilimand`aro, Ararat, Damavand, Akonkagva, Erd`ijes,
Lobu~e..., koje ovo dru{tvo ~ine
jednim od najboljih ne samo u
na{oj zemlji ve} i van njenih granica. Uporni, istrajni, znaju}i {ta
ho}e, preuzimaju krajem 2005.
godine ulogu najboljeg alpinisti~kog kluba u zemlji. Svaki novi
osvojeni vrh samo je dokaz vi{e
da je to zaista tako i da su Novopazarci fascinirali svojim uspjesima sve u alpinisti~kom svijetu.
Me|u njima blista jedan pedeseto~etvorogodi{njak - Basar ^arovac. Vo|en sportskom doktrinom da se valja baviti sportom u
bilo kom starosnom dobu, ne gubiti vrijeme i ulagati u sebe, pomjerao je granice, ljude dovodio
svojim uspjesima u nevjericu, ali
Basar ^arovac (u crvenoj jakni) na putu ka “krovu svijeta”
Basar ^arovac na “krovu svijeta”
i ~inio da i mi vjerujemo da mo`emo, da vrijedi probati i uspjeti.
Sportista u du{i, pliva~ maratonac, jedan od osniva~a memorijalnog pliva~kog maratona posve}enog tako|e jednom sjajnom
alpinisti, sportisti i ~ovjeku, rahmetli Safetu Mavri}u ]aku ~iji je
vi{estruki pobjednik, jedan od osniva~a planinarskog dru{tva “Sand`ak” jo{ davne 1985. godine,
jedan od inicijatora izgradnje, zajedno sa svojim prijateljima iz
planinarskog dru{tva, planinarskog doma na Mokroj gori koji je
januara 2006. godine i zavr{en
i gdje je ekspedicija “Everest
2007” obavila svoje posljednje
pripreme pred veliki uspon.
Tokom ~etvorogodi{njih eliminacija formirana je ekipa koja je
kao uvertiru odradila i popela se
na himalajski vrh ^ooju 2006.
godine. Bilo je samo pitanje vremena kada }e ta ekipa krenuti
u osvajanje “Krova svijeta”. Kraj
marta 2007. godine se ~inio kao
idealno vrijeme. ^ekanja vi{e nije smjelo biti. Sve je bilo spremno. Deveto~lana ekipa u sastavu: Basar ^arovac, Dragan Petri}, Dragana Rajblovi}, Milo{ Iva~kovi}, Gligor Delev, Marko Nikoli}, Simo Dragi}evi} i Petar Pe}anac, na ~elu sa Draganom Ja}imovi}em, kao vo|om ekspedicije, krenula je put najvi{eg svjetApril - jun 2007.
83
Bo{nja~ka rije~
skog vrha - Mont Everesta.
Pratimo na{eg junaka pri~e,
koja po~inje ispra}ajem porodice i prijatelja na put dug vi{e od
dva mjeseca. A Basar tada re~e: “Nadam se da }e ovo biti uspje{na ekspedicija. Ja sam fizi~ki i psihi~ki spremniji nego ikad,
znam {ta me o~ekuje, znam sa
kim idem, znam kakav nam je
cilj i, ako Bog da, uspje}emo sigurno!” Poslije svega {to je u
svijetu sporta uradio, ne vjerovati ovakvoj optimisti~koj izjavi bilo bi ravno ludilu. I vjerovali
smo naravno. I jo{ dodade da je
izuzetno zadovoljan {to na ovaj
put ide onako siktile, {to veli
na{ narod, podr`an i ispra}en od
svih, po~ev od op{tinskih vlasti,
koje su pokazale svoje ogromno
razumijevanje i spremnost da budu uz njega, do svakog u Novom
Pazaru i Sand`aku. “Idem pune
du{e. Grad i moji Novopazarci su
uz mene, moja porodica i prijatelji, i ja jednostavno moram da
uspijem”!
Put je na{u ekspediciju vodio
preko Atine, Bahreina i Katmandua gdje su obavljane formalnosti oko tibetanske vize. Za{to
tibetanska strana, kad je ju`na,
Nepalska mnogo lak{a za uspon? Da pojasnimo. Postoje dvije zemlje iz kojih se penje Everest: Nepal i Tibet. Postoji opet
mnogo pravaca kojima je mogu}e do}i na “krov svijeta”. Zbog
visine taksi za penjanje koje su
enormno skupe sa nepalske strane, na{a je ekspedicija odlu~ila krenuti u ostvarenje cilja sa
te`e, sjeverne, Tibetanske strane.
Od trenutka kada su pre{li
najviso~iji drumski prijevoj na svijetu, koji povezuje Nepal i Tibet,
koji je dublje u tibetanskoj strani, prepunog molitvenih zastavica, koji je na visini od 5000 metara, prolaze i smjenjuju se gradi}i i sela: Zangmu, Tingri i Nilan
- gradi} na putu do prvog baznog
logora koji je na 5.200 metara.
Tu se obavlja drevna budisti~ka
molitva “pu|a” bez koje se ne
polazi na uspon, nijedan Tibetanac, bez kojih je nezamislivo os84
April - jun 2007.
6
vajanje Everesta, ne bi krenuo ka
vrhu.
Basko i njegove kolege svakodnevno izvode aklimatizaciona
penjanja od i ka prvom baznom
logoru. Po nekoliko puta u toku
dana se penju do odre|ene ta~ke i vra}aju se na spavanje u
bazni logor, sve po{tuju}i osnovno alpinisti~ko geslo: “Penji visoko, spavaj nisko”.
Atmosfera u ekipi izvanredna.
Kre}e se ka drugom baznom logoru na 6.200 metara. Taj 24.
april bio je dan slavlja. Dok se
Everest visio, prkosio, u baznom
ju piti, na toj visini, oko 6,5 litara vode. Apetit im je slab, tek
poneko gotovo jelo koje se stavi u uzavrelu vodu. Najvi{e, ipak,
jedu slatko, ~okoladice, bon`ite,
vitaminske tablete na svaki sat
i vode, mnogo, mnogo vode. Nakon povratka sa jednog aklimatizacionog penjanja, zatekli su
bazni logor potpuno zatrpan snijegom. Prava drama na 7.150
metara! Ukoliko ne uspiju da otmu {atore sa opremom ledenim snje`nim nanosima, moraju
se spu{tati u ni`i bazni logor a
to je sa sobom povla~ilo mnoge
Basar ^arovac (u crvenoj jakni) na putu ka “krovu svijeta”
logoru devetoro njih spremni da
ga osvoje, pokore i opet uzdignu, prave malo veselje. Basarovom unuku bio je ro|endan - ~etvr ti! Lokalni kuhar za tu priliku pravi tortu. Na 6.200 metara!
To je kasnije i obilje`ilo Baskov uspjeh i uspon na “krov svijeta”.
Dani su prolazili. Aklimatizacioni usponi svakodnevno. Treba mnogo te~nosti i hrane. Alpinistima niti se jede niti se pije.
Svjesni su da ipak moraju unositi mnogo te~nosti u organizam
strahuju}i od bolesti alpinista hipoksije, nedostatka kiseonika.
Kada su do{li u prvi visinski bazni logor C1 radili su sve kao i
prije. Na tih 7.150 metara glavni posao alpinista jeste topljenje snijega. Oni u proseku mora-
rizike, mo`da ~ak i odustajanje?!
U`urbano odtrpavaju {atore. Gr~evita borba da ih no} ne uhvati nespremne i van {atora. Nedostatak kiseonika, surove }udi
vremena na tim visinama, neprobojni ledeni okov oko {atora,
no} koja se pribli`avala... Ni{ta
vi{e nije i{lo na ruku ~lanovima
na{e ekspedicije. I u posljednjem
trenutku, kada su se gasile nade, jedna druga ekspedicija ustupa svoj veliki {ator na{im alpinistima. Velika radost i sre}a. Jedna tako banalna stvar mogla je
da dovede u pitanje cijelu ekspediciju. Zato, valjda, alpinisti i
vole da ka`u da su “najve}e najmanje stvari”. U tom trenutku taj
{ator je bio veliki koliko i `elja
svih na{ih devet alpinista da se
popnu na vrh svijeta!
Ve} sljede}i dan na{i alpinis-
6
Bo{nja~ka rije~
Pogled na Himalaje
ti su u drugom visinskom baznom
logoru C2 na 7.800 metara. Nebo pod nogama, oblaci u visini
pogleda i samo plavi beskraj iznad. Svako ima svog partnera
za penjanje. Pravila su vrlo stroga, precizna i, {to je najva`nije,
nema slobodne volje u njihovoj
primjeni. Mora se ta~no raditi
onako kako je dogovoreno i propisano. U protivnom gre{ke su
neminovne a one se ovdje pla}aju najskuplje - ljudskim `ivotima. Baskov partner za uspon je
tako|e Sand`aklija, iz grada Prijepolja, Dragan Petri}. Saradnja
odli~na, bez gre{ke, kako i treba, do vrha i nazad.
U tre}i visinski bazni logor C3
na visini od 8.300 metara na{i
su alpinisti stigli sutradan, 19.
maja, oko {est sati poslije podne. Smje{taju se u {atore i bave se svojim osnovnim zanimanjem ovdje - topljenjem snijega
i, naravno, pripremanjem koli~ina koje valja ponijeti na kona~ni uspon i boca sa kiseonikom,
bez kojih bi uspon bio nezamisliv. Na ovoj visini oni ve} moraju
da piju preko 7 litara vode, jer
im, u suprotnom, prijeti hipoksija - koja izaziva haluciniranje,
oticanje i mnoge druge probleme. Krenuti u osvajanje Everesta zna~i ta~no znati {ta vas
o~ekuje, na {ta sve morate biti
spremni, nema brzopletih odluka, sve mora biti temeljno sagledano i odradjeno, nema polaska glavom bez obzira. Basko
zna re}i da “Everest ne penju mi{i}i, ve} mozak”. Mozak je tog
dana, u posljednjem visinskom
baznom logoru, radio vrlo brzo i
precizno kod svih. Bili su na samo 550 metara od “krova svijeta”. Uzbu|enje, slatka jeza, divljenje i strah pri pogledu na Everest i velika `elja da se kona~no
ostvari cilj.
“U no}i izme|u 19. i 20. maja odlu~ili smo da krenemo u finalni uspon” - ka`e Basko. Zbog
opasnosti od promjene vremena na vrhu, uspon se mora okon~ati najkasnije do podneva.
Uvijek se penje no}u. Basar i
njegov partner za penjanje su
krenuli ta~no u 23 sata i 6 min-
uta. Peli su cijelu no}. Pre{li su
~uvene stepove, pogotovu drugi
step i kada su njega pro{li, ta~no u 8 sati i 40 minuta po lokalnom vremenu bili su na “krovu svijeta” Mont Everestu! Poslije devet sati trideset ~etiri minuta njih sedmoro, od ukupno devet koliko je krenulo na uspon,
uspjeli su da ispenju posljednjih
550 metara i na|u se na
najvi{em svjetskom vrhu gdje
istovremeno mo`e boraviti petnaest ljudi i gdje se mo`e ostati
najvi{e petnest do dvadeset minuta.
Basko na krovu svijeta! Najve}i uspjeh sporta u Sand`aku.
Deset minuta historije za vje~nost, visoko podignute ruke, ispunjeno obe}anje, ostvarenje dugogodi{njeg sna, duh Sand`aka
i ovdje na najvi{em vrhu svijeta
Mont Everestu!
Fotografisanje, ~estitke... Oblaci se gomilaju... Everest opominje i daje malo vremena za
ogromnu radost. Na{i alpinisti
moraju da po~nu sa spu{tanjem
i povratkom u bazni logor C3.
April - jun 2007.
85
Bo{nja~ka rije~
Moraju se spu{tati pa`ljivo, istom koncentracijom sa kojom
su se i peli ka vrhu.
Svaki metar je zna~ajan, svaki metar nadole mora biti pre|en
sa najve}om pa`njom jer se ~ak
6
na kojoj je prisusustvovalo nekoliko hiljada Novopazaraca koji su i na taj na~in do{li da odaju po~ast najve}em novopazarskom sportisti, da pozdrave najve}i uspjeh u istoriji sand`a~kog
U pohodu ka vrhu - ekspedicija Srbije
90% nesre}a de{ava u povratku
i spu{tanju. Svaki metar je va`an
i zbog vazduha i zbog blizine baznog logora i mnogih drugih stvari. Podvig ravan osvajanju zlatne olimpijske medalje. I na{ Basko ^arovac u grupi slavnih, hrabrih, onih koji sigurno ulaze u historiju svjetskog sporta i alpinizma, jedan od rijetkih u historiji
ljudske civilizacije koji se ispio na
“krov svijeta” i tamo donio duh
Sand`aka i Novog Pazara.
Naravno, onako kako smo ga
ispratili, tako smo ga i do~ekali velikog otvorenog srca. Mi, koji
smo Baska znali, znali smo i to
da ako bude postojala i najmanja {ansa za uspjehom Basko }e
je iskoristiti i popeti se na “Krov
svijeta”. Takav je to ~ovjek.
Rukovodstvo grada, sportski
savezi Sand`aka i Novog Pazara, Sportski centar, rodbina i prijatelji, ~lanovi Planinarskog dru{tva “Sand`ak” organizovali su
Basaru do~ek kakav se ne pamti. Od aerodroma Nikola Tesla
u Beogradu pa sve do glavne novopazarske ulice gdje je Basku i
njegovom uspjehu u ~ast prire|ena prava narodna sve~anost
86
April - jun 2007.
sporta.
Nakon {to su Ertan Demovi},
predsjednik PD “Sand`ak”, mr.
Fahrudin Mavri}, direktor Sportskog saveza Novi Pazar i mr.
Mensur Memi}, predsjednik Sportskog saveza Sand`aka uru~ili
plakete Basaru ^arovcu za njegov veliki, historijski sportski uspjeh, dr. Sulejman Ugljanin, predsjednik op{tine Novi Pazar, je
u svom pozdravnom govoru, izme|u ostalog, rekao: ”Po{tova-
ni sugra|ani, u ime svih vas i u
svoje li~no ime, imao sam ~ast
da ispratim Baska na ovaj veliki pohod i rekao mu da najprije
mora pobjediti samog sebe, pa
onda druge. I pobijedio je i uspio. On je popeo Novi Pazar na
“krov svijeta”! To je na{ najve}i
uspjeh! I ovaj put smo pokazali
da smo mali grad ali da imamo
velike ljude!”
Basar ^arovac, vlasnik pogleda sa “krova svijeta”, ~ovjek
koji u svojim nogama ima razdaljinu od 8.848 metara, koliko
ga odvaja od obi~nog smrtnika
i svrstava u red rijetkih, hrabrih
i velikih ljudi na{eg doba, nije
puno govorio sem {to se zahvaljivao svojoj porodici, sportskoj
javnosti, Novom Pazaru, sugra|anima, onima koji vode ovaj
grad, prijateljima, planinarima,
Sand`aklijama, svima koji su vjerovali u njega, svima koji su na
bilo koji na~in pomogli da ostvari ovaj historijski uspjeh, svima
koji su brinuli za njega tokom
dvomjese~nog uspona, svima
koji su vjerovali u njegov kona~ni uspjeh. Vi{e puta je ponovio:
“Hvala vam {to ste brinuli ali
mi je bilo izuzetno drago {to o
meni brinu oni koji misle dobro
i meni i Novom Pazaru i Sand`aku. Svi ste vi utkali sebe u ovaj
veliki istorijski uspjeh sand`a~kog sporta”!
Fehim Kari{ik
Alpinisti na vrhu Himalaja Mont Everestu
6
Bo{nja~ka rije~
HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON
Mustafa Imamovi}
Bo{njaci - historija,
tradicija, kultura - IV
Bosanski je muslimanski ~ovjek povijesno `ivio i `ivi u izuzetno slo`enim okolnostima koje
su ga oduvijek tjerale da sam o sebi razmi{lja. Bo{njaci su zaista, kao bosanskomuslimanski i islamski narod, u naj{irem smislu rije~i geografski u Evropi, ali ipak pokraj, a
~esto i vrlo daleko od nje. Bez obzira na to {to je islam jedna od bitnih odrednica njihovog
etni~kog identiteta, njihov je kategorijalni aparat u biti helenisti~ki, tj. evropski
o~etkom ~etrdesetih godina XIII st. (1241—42) ugarsko—hrvatsko kraljevstvo
pogodila je velika tatarska najezda, koja je opusto{ila sve
{to joj se na{lo na putu od
Karpata do zidina dalmatinskih
gradova. Tatari su zaobi{li Bosnu, ~ime su vlast, polo`aj i
vojna snaga bana Ninoslava
dalje u~vr{}eni i oja~ani. Ban
se osje}ao toliko mo}nim da je
prihvatio poziv Spli}ana, koji
su tada bili u neprijateljstvu s
kraljem Belom IV, pa im je sa
ja~om vojskom 1243—44. pomogao u ratu protiv kralju
odanog Trogira.
Vjerodostojan zapis o tome
ostavio je poznati splitski ljetopisac Toma Arhi-|akon. On op{irno pri~a kako su Spli}ani u
sukobu sa Trogirom pozvali u
pomo} bana Mateja Ninoslava,
platili mu novcem iz gradske
blagajne i izabrali ga za svog
kneza. Ban Ninoslav je, bez oklijevanja i zabacuju}i obzire
prema ugarskom kralju, prihvatio poziv i sa svojom vojskom
primjerno kaznio Trogirane, nakon ~ega su mu i oni dali kne`evsku ~ast. Poslije je ban oti{ao natrag u svoju zemlju, a u
Splitu je ostavio "jednog od
svojih sinova sa jakom konjicom". Iz toga je jasno da
Spli}ani nisu Ninoslava dr`ali
heretikom, jer ga ne bi pustili u
grad, po{to im je samim gradskim statutom iz 1242. bilo
P
zabranjeno da hereticima pru`aju gostoprimstvo.
Smatraju}i da su ovom intervencijom bana Ninoslava
povrije|ena njegova suverena
prava nad dalmatinskim gradovima, ugarsko—hrvatski kralj
Bela IV je 1244. poveo kazneni pohod protiv bana kao
svog politi~kog protivnika. Pred
prijetnjom novog rata, ban Ninoslav je bio prisiljen da izrazi
lojalnost ugarskom kralju, te
da pristane da se bosanskoj
biskupiji priznaju prava i povlastice na ranije joj datim posjedima. Ti su posjedi, uz pristanak bana, potvr|eni poveljom
koju je kralj Bela izdao 20. VI
1244. godine. Njihov obim nije
bio mali i bilo ih je u mnogim
`upama, od Usore do Neretve i
od Uskoplja do Pra~e, pa bi prihod s njih, da se mogao redovno ubirati, sigurno predstavljao solidnu materijalnu osnovu za organizaciju i djelovanje
katoli~ke crkve. Ali u Bosni se
ni uz sve prijetnje i pritiske rimske kurije i ugarskih kraljeva
nisu mogli ostvariti uvjeti za njihovu redovno ubiranje. Tome
ni{ta nisu pomogle ni utvrde
koje je po Bosni, "radi odbrane
vjere" i za{tite crkve, podigao
kalo~ki nadbiskup. Izvrgnute
stalnim napadima doma}e vlastele i stanovni{tva, te su tvr|ave i utvrde postepeno sasvim propale.
Od godine 1246. u~estali
su zahtjevi iz Rima kalo~kom
nadbiskupu da se protiv Bosne povede novi kri`arski rat i
da se zemlja koja se otme od
heretika dodijeli "pravovjernim
kr{}anima". Za novi kri`arski
pohod nije bilo ni volje niti uvjeta, a bosanski biskup toliko je
osiroma{io da su, na papinu
molbu, po ugarskim zemljama
prikupljani nov~ani prilozi za
izdr`avanje njega i njegove
crkve. Jedino rje{enje je bilo
da bosanski biskup premjesti
svoje sjedi{te u \akovo u Slavoniji, gdje je odranije imao zemlji{ne posjede. Tamo se ve}
od 1252. redovno spominje
dvor bosanskog biskupa. Tako
su bosanski biskupi prenijeli
svoje sjedi{te izvan Bosne. Oni
su sa te sigurne udaljednosti
upravljali svojom biskupijom, u
koju uglavnom vi{e nisu zalazili.
Tako se upravo u vrijeme
uspona bosanske vlastele za
vladavine bana Mateja Ninoslava, koji se iskazao kao odlu~an i sposoban vladar, uprkos
svim nastojanjima Rima i Ugarske da uni{te bosansku herezu, kona~no u~vrstila i potvrdila Crkva bosanska. Istovremeno, kona~no se u~vrstila i
afir mirala stale{ka organizacija i struktura bosanske vlastele. U zajedni~koj odbrani od vanjskih neprijatelja, crkva i vlastela su se me|usobno sve vi{e pribli`avale. Vlastela je sve
April - jun 2007.
87
Bo{nja~ka rije~
vi{e prihvatala vjersko u~enje
bosanske crkve, dok je crkva
istovremeno ulazila u svjetovne poslove vlastele. Udru`ena
sa Crkvom bosanskom i brane}i je od nasrtaja rimske crkve i
ugarsko—hrvatske dr`ave, vlastela je time istovremeno {titila
svoje feudalne zemljoposjedni-
6
kovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim
interesima i svije{}u o njima,
imale su presudnu ulogu u etni~kom razvoju i oblikovanju
Bosne. Vlastela i crkva su, prije svega, bile nosioci zemaljskog imena Bosne i Bosanaca
(Bo{njana ili Bo{njaka) i ~uvari
U svakoj drugoj dr`avnoj tvorevini, srpskoj ili ugarsko-hrvatskoj, Bosna bi geografski bila periferna oblast, pa bi i njena
vlastela bila politi~ki sasvim marginalizirana. U tom smislu,
stale{ki organizirana vlastela, kao politi~ki narod srednjovjekovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim interesima i svije{}u o njima, imale su presudnu ulogu u etni~kom razvoju i oblikovanju Bosne.
~ke interese. Uvjet opstanka i
crkve i vlastele bila je samostalna bosanska dr`ava. Izme|u katoli~anstva i pravoslavlja
usko podru~je Crkve bosanske moglo se odr`ati samo unutar granica bosanske dr`ave. S
svojih prava i svoje teritorijalne
zasebnosti, osobenosti i cjeline. Iz samosvijesti o sebi i svojim interesima proizlazila je i
svijest o zna~aju vlastite teritorije za njihovo o~uvanje. Takva
su osje}anja le`ala u korijenu
Vizanija i Osmansko carstvo 1355. godine
druge strane, bosanska vlastela je samo unutar tih istih
granica mogla imati i odr`avati
svoju odlu~uju}u politi~ku rije~.
U svakoj drugoj dr`avnoj tvorevini, srpskoj ili ugarsko—hrvatskoj, Bosna bi geografski bila
periferna oblast, pa bi i njena
vlastela bila politi~ki sasvim
marginalizirana. U tom smislu,
stale{ki organizirana vlastela,
kao politi~ki narod srednjovje88
April - jun 2007.
bosanskog patriotizma i evolucije bo{nja~kog etniciteta. Me|utim, ono {to je ~inilo osobenosti etni~ko—politi~kog razvoja Bosne nisu bile neke velike
razlike u njenom feudalnom
ustrojstvu i dr`avnoj organizaciji u odnosu na susjedne zemlje, Srbiju i Hrvatsku sa Ugarskom. Zapravo, svi ti politi~ki
entiteti su u doba razvijenog
feudalizma predstavljali stale{-
ke monarhije, u kojima je vlast
vladara u ve}oj ili manjoj mjeri,
zavisno od odnosa snaga, bila
ograni~ena pravima vlastele,
odnosno institucijom stale{ke
skup{tine, feudalnog ili dr`avnog sabora. Osnova razli~itog
etnopoliti~kog razvoja Bosne
le`i u njenoj posebnoj crkvi i
njenim su{tinskim razlikama u
odnosu na rimokatoli~ku i srpskopravoslavnu crkvu. Katoli~ka i isto~nopravoslavna crkva
su pored hijerarhije i mona{kih
redova imale i razu|enu mre`u
`upa i parohija, sa sve}enstvom koje je stalno vr{ilo uticaj
na svakodnevni `ivot vjernika,
okupljaju}i ih na mise i bogoslu`enja, dijele}i im svete tajne i oproste od grijehova, pribavljaju}i im Bo`iju milost i na
ovom i na onom svijetu. Nasuprot tome, Crkva bosanska je,
mada je imala izvjesnu hijerarhiju sa strojnicima, gostima i
didom (djed), koji je stajao na
njenom ~elu, u osnovi bila ograni~ena na uski krug "savr{enih" ili "pravih krstjana koji
grijeha ne ljube". Ostalo je bila
masa obi~nih vjernika, "mrsnih
ljudi", koji nisu imali posebne
crkvene milosti. Odatle, {iroki
slojevi stanovni{tva u Bosni su
ostali u nekom nejasno definiranom stanju izme|u svojih
starih paganskih vjerovanja i
kr{}anstva. Tek pred kraj XIV i
kroz prvu polovinu XV st. dvije
velike crkve, zapadna i isto~na, polahko osvajaju bosanski
prostor, a skoro istovremeno s
njima u Bosnu dolazi islam.
Bosna u borbi za odbranu
samostalnosti protiv
ugarskih kraljeva
i hrvatskih velika{a
Posljednje spominjanje bana Mateja Ninoslava poti~e iz
1249, kada je opet u punoj
snazi obnovio svoj raniji ugovor
sa Dubrovnikom. Nakon {to je
sjedi{te Bosanske biskupije izmje{teno u \akovo, pod neposrednu vlast ugarskog nadbiskupa u Kalo~i, kralj Bela IV
poveo je 1253. odlu~an rat
6
protiv Bosne i uglavnom uspio
savladati otpor u cijeloj zemlji.
Ninoslavljev ro|ak i nasljednik
Prijezda pre{ao je sasvim na
stranu ugarskog kralja, koji mu
je kao priznanje za poslu{no
dr`anje darovao 1255. `upu
Novake u Slavoniji. Time je ban
Prijezda po svim znamenjima
bio uklju~en u ugarsko-hrvatski
donacionalni feudalni sustav.
Bosanska dr`ava je podijeljena
tako {to je Prijezda kao bosanski ban vladao Bosnom i Donjim Krajima, dok su Usora i
Soli izdvojene u posebnu banovinu i povjerene na upravljanje
raznim li~nostima odanim ugarskoj kraljevskoj ku}i. Vrhovnu
vlast ugarskog kralja priznao je
i humski `upan Radoslav. Prijezda je, kao srodnik prethodnog
bana Ninoslava, nastavio red
nasljednih bosanskih banova,
pa se kao takav op}enito smatra osniva~em dinastije Kotromani}a. Bez obzira na to, Prijezda je odano izvr{avao svoje
feudalne obaveze prema ugarskoj kruni. U tom je smislu jedan odred bosanske vojske u~estvovao 1260. na strani kralja
Bele IV u njegovom ratu protiv
~e{kog kralja P{emisla Otokara.
Ugarska je sa istoka i sjevera okru`ila Bosnu sa vi{e sebi
pot~injenih banovina — usorskom, ma~vanskom i ku~evsko—brani~evskom, koje je ustanovljavala kao dio svog odbrambenog sistema, od Karpata
do Dalmacije.
Ma~vanskom banovinom,
koja je uklju~ivala i Beograd, i
brani~evskom banovinom vladao je, pod ugarskim patronatom, kralj Stefan Dragutin. Te
su teritorije predstavljale jednu
od tada{nje dvije srpske dr`ave. Kralj Dragutin je svjesno, uz
ugarsku pomo}, preoteo vlast
svome ocu Uro{u Nemanji}u.
Stefan Dragutin je ubrzo do{ao
u sukob sa svojim bratom Milutinom, pa su tako njihovim
me|usobnim sporazumom nastale dvije srpske dr`ave. Na
jugu je kao "ra{ki kralj" vladao
Milutin, a na sjeveru je biv{im
Bo{nja~ka rije~
ugarskim prostorima upravljao
Dragutin, poznat kao "sremski
kralj". Za njegova je vremena
krenuo talas srpsko—vla{ke kolonizacije prema sjeveru.
Stefan Dragutin je od 1284,
kao ugarski vazal, upravljao
oblastima Usorom i Soli, u kojima je, prema njegovom `ivotopisu, "mnoge od heretika ob-
cillae) dalje prodavani po talijanskim gradovima, gdje su
naj~e{}e slu`ili kao ku}na posluga. Na sve proteste bosanskih banova papi {to se njihovi
podanici odvode u ropstvo, koje u samoj Bosni nije postojalo, Dubrov~ani, Kotorani, Spli}ani i drugi pravdali su se time da su u pitanju heretici, a
Dubrov~ani su svoje izaslanike pred put u Bosnu na trgova~ke i druge pregovore u pravilu napu}ivali da povelje i povlastice "prema obi~aju" potvrde "kralj, kraljica, baroni i patareni".
ratio na vjeru hristiansku i krstio ih". Dragutinova k}erka
Jelisaveta udala se za Stjepana, sina bana Prijezde, ~ime
su Kotromani}i do{li u srodstvo sa Nemanji}ima. Kralj Dragutin stalno se zanimao za vjerske i druge odnose u Bosni,
nastoje}i na njih na odre|en
na~in uticati.
Posljednji akt koji je ban Prijezda kao vladar u~inio vjerovatno je povelja kojom je u
maju 1287. svom zetu iz ku}e
Baboni}a Vodi~kih na Sani darovao, uz pristanak "velika{a
sve Bosne", `upu Zemljanik
(Zemunik) u podru~ju Gornjeg
Vrbasa.
Prijezdu je naslijedio njegov
sin, ban Stjepan I Kotromani}.
U to vrijeme ugarske prevlasti
u Bosni progoni navodnih heretika nisu prestajali. Svuda u
zemlji osje}ala se op}a pravna nesigurnost. To je ugro`avalo trgovinu i veoma poga|alo
narod, kojemu slaba banska
vlast nije mogla pru`iti za{titu.
Kao posljedica toga razgranala
se jedino trgovina bosanskim
ne pravovjerni katolici.
S obzirom na to da pola stolje}a dominikanskog misionarskog i inkvizitorskog rada na
iskorjenjivanju bosanske hereze nije dalo nikakve rezultate,
to je kralj Stefan Dragutin, stalno zaokupljen tim pitanjem,
tra`io od pape da se dominikanci u Bosni zamijene franjevcima. Papa je prihvatio tu inicijativu pa se 1291. godine obratio franjeva~kim starje{inama
u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute svoja dva redovnika "koji su verzirani u pismenosti i vje{ti jeziku one oblasti". U Rimu se kona~no shvatilo da je prvi uvjet mogu}eg
uspjeha u borbi protiv bosanskih heretika znanje jezika sredine u kojoj su oni djelovali.
Tako su franjevci krajem XIII st.
stigli u Bosnu, gdje su vremenom postali jednim od vrlo zna~ajnih ~inilaca njenog etnopoliti~kog razvoja i op}enito kulturnog i vjerskog `ivota.
Franjeva~ki red Male bra}e
(Ordo fratrum minorum) spada
me|u "prosja~ke" mona{ke re-
Prema nekim, po svemu sude}i pretjeranim procjenama,
franjevci su za oko 120 godina misionarskog rada, od 1339.
do 1463, uspjeli u Bosni obratiti na katoli~anstvo "preko
500.000 bogomilskih sljedbenika", {to je ~inilo "preko ~etiri
petine pu~anstva u tada{njoj bosanskoj dr`avi".
robljem, koje se iz svih krajeva
Bosne, posebno iz oblasti Usore pod vla{}u Stefana Dragutina, dovodi u Dubrovnik i druge primorske gradove. Odatle
su robovi i ropkinje (servi et an-
dove. Osniva~ mu je Franjo Asi{ki (Francesco d’Assisi), porijeklom iz imu}ne trgova~ke porodice. Poslije du`e bolesti njegova su vjerska osje}anja intenzivirana. Svojim vizionarskim
April - jun 2007.
89
Bo{nja~ka rije~
istupima po~eo je pridobijati
sljedbenike, koji su prihvatili
njegov zahtjev o odricanju i siroma{tvu. Red je ustanovljen
1209, s ciljem {irenja katoli~anstva i borbe protiv heretika. U
skladu sa svojim zavjetom o
odricanju i siroma{tvu, franjevci su nosili jednostavnu, tamno sme|u vunenu odje}u s
kapulja~om, u`etom oko pasa i
sandalama.
Franjevci su vremenom potpuno istisnuli dominikance iz
Bosne. U svojoj su se misiona-
6
U vanjskopoliti~kim poslovima bosanskog dvora u~e{}e
predstavnika Crkve bosanske
uvijek je bilo vrlo diskretno,
skoro nevidljivo. To je bilo sasvim razumljivo, jer se na njih
izvan Bosne gledalo s podozrenjem i neprijateljski, kao na heretike. Zato se bosanski krstjanin u XV st., kada je veoma
o`ivjelo vanjskopoliti~ko djelovanje bosanskih kraljeva i velika{a, rijetko susre}e "u bilo
kakvoj diplomatskoj misiji".
Odatle skoro nestvarno djeluje
Balkansko poluostrvo 1400. godine
rskoj djelatnosti, antihereti~koj
propagandi i borbi slu`ili znatno druga~ijim metodama nego
njihovi prethodnici. Mada silu i
inkvizitorske metode nisu sasvim odbacili, oni su te`i{te
svoje djelatnosti stavili, s jedne strane, na postepeno, ali
uporno pribli`avanje narodu, a
s druge su tra`ili na~in da se
kao savjetodavci i posrednici u
raznim politi~kim i diplomatskim poslovima nametnu vladaru i njegovom dvoru te samoj
bosanskoj vlasteli. U tome su
vremenom uspjeli pa su, kada
je rije~ o politi~kim i diplomatskim poslovima vladara i vlastele, pri kraju bosanske dr`avne samostalnosti uspjeli skoro potpuno marginalizirati ulogu Crkve bosanske.
90
April - jun 2007.
vijest da je kao izaslanik kralja
Ostoje u Dubrovniku 1403. du`e vremena boravio "pataren"
Vlatko. Kasnije se kao poslanik iz Bosne u razli~itim misijama u Dubrovniku vi{e puta
spominje neki fratar Stjepan.
Mada se ne spominju ~esto
u diplomatskim misijama, to
ne zna~i da visoki pripadnici
Crkve bosanske nisu imali uticaja na vanjsku politiku bosanske dr`ave. To je posebno bio
slu~aj kada su se me|unarodni pregovori obavljali na tlu Bosne. Dubrov~ani su svoje izaslanike pred put u Bosnu na
trgova~ke i druge pregovore u
pravilu napu}ivali da povelje i
povlastice "prema obi~aju" potvrde "kralj, kraljica, baroni i
patareni".
Pojedini krupni bosanski velika{i koristili su se bez ustru~avanja u pregovara~kim i op}enito diplomatskim misijama
uslugama visokih starje{ina
Crkve bosanske. U tom su se
svojstvu na dvorovima Pavlovi}a i Kosa~a ~esto spominjali
pojedini krstjani. Najpoznatiji
od njih bio je "starac", a kasnije "gost" Radin, koji je za svog
gospodara Radoslava Pavlovi}a obavljao razne poslove u
Dubrovniku. On je 1437. pre{ao u slu`bu Stjepana Vuk~i}a
Kosa~e, koji ga je tako|er raznim poslovima slao kao svog
izaslanika u Dubrovnik. U vrijeme otvorenog sukoba hercega Stjepana sa Dubrovnikom,
gost Radin je odr`avao tajne
veze sa Dubrov~anima i od njihovih poklona dobro se obogatio, o ~emu svjedo~i njegov testament.
Od vremena kralja Stjepana
Toma{a 1443. franjevci dolaze
do sve ve}eg uticaja na dvoru i
kona~no uklanjaju pripadnike
Crkve bosanske kao bitne ~inioce u bosanskoj vanjskoj politici. U politi~kim planovima rimske kurije u to je vrijeme gospodarila ideja kri`arskog rata
protiv Osmanlija. Stvarni izvr{ioci ove politike u Bosni bili su
"papin izaslanik i franjevci". Na
njihov nagovor kralj je tra`io, a
18. VI 1447. i dobio odobrenje
iz Rima da mo`e uzeti dvojicu
franjevaca kao svoje kapelane
i slati ih na stranu kao poslanike, bez prethodnog odobrenja njihovog starje{ine. Franjevci su, izme|u ostalog, i na taj
na~in uspjeli mirnim putem
u~initi ono {to ugarskim kraljevima nije po{lo za rukom da
u~ine silom, tj. da obuzdaju
Crkvu bosansku i njeno u~enje.
Prema nekim, po svemu sude}i pretjeranim procjenama,
franjevci su za oko 120 godina
misionarskog rada, od 1339.
do 1463, uspjeli u Bosni obratiti na katoli~anstvo "preko
500.000 bogomilskih sljedbenika", {to je ~inilo "preko ~etiri
petine pu~anstva u tada{njoj
6
bosanskoj dr`avi".
Franjevci su kroz kasniju bosansku povijest ~esto hvaljeni
kao narodni fratri, bosanski rodoljubi i ~uvari uspomene na
srednjovjekovnu bosansku dr`avu, {to su oni, bez sumnje, u
velikoj mjeri bili. Njihov starje{ina fra An|elo Zvizdovi} Vrhbosanski imao je hrabrosti da
u trenutku pada Bosne iza|e
pred sultana Mehmeda II Fatiha i zatra`i za bosanske franjevce slobodu daljeg vjerskog
djelovanja. Sultan Fatih mu je,
u skladu sa {erijatskim propisima, u tom smislu izdao 28.
Bo{nja~ka rije~
Hrvatskoj. Koriste}i se okolnostima nastalim u vrijeme borbe
za ugarsko—hrvatsko prijestolje,
izme|u Arpadovi}a i napuljskih
kraljeva An`ujaca (Anjou), [ubi}i su se u posljednoj deceniji
XIII st. ustvari izdigli do dinasti~ke mo}i. Pretendenti na ugarsko—hrvatsko prijestolje prosto su se utrkivali za njihovu naklonost, dijele}i im titule i ~asti
koje su oni u stvarnosti ve}
u`ivali. Najmo}niji me|u njima,
Pavao [ubi}, postao je krajem
XIII st. stvarni vladar u Dalmaciji i Hrvatskoj, tako da se njegova vlast prostirala "sve do
U naporima bana Stjepana II da u~vrsti granice svoje dr`ave, posebno mjesto zauzimao je Hum. U vrijeme bana Kulina
Humskom zemljom ili obla{}u vladao je knez Miroslav, brat
Stefana Nemanje, a potom njegovi nasljednici, kao vazali ra{kih, odnosno srpskih vladara. Mada je sve do 1326. Hum bio
politi~ki uglavnom odvojen od Bosne, postojala je velika kulturnohistorijska povezanost ovih prostora. Pored toga,Hum je
predstavljao i privrednu sponu Bosne sa Dubrovnikom.
V 1464. ahdnamu, tj. pismenu
"obavezu" ili "jamstvo" o slobodi daljeg vjerskog rada. Tom
su ahdnamom katolici u Bosni
dobili mir i slobodu vjeroispovijedanja dotle dok budu mirni i
dok se pokoravaju sultanovim
zapovijedima. Kao vjerska zajednica, oni su ustvari time opstali i pre`ivjeli u Bosni.
U godinama obnove, nakon
tatarske provale u ugarske i
hrvatske zemlje, veoma je oja~ala mo} pojedinih velika{kih
porodica. Oslabljena kraljevska vlast morala se osloniti na
krupnu vlastelu koja se, dok je
cijela zemlja stradala, uspjela
odr`ati u tvrdimi te{ko pristupa~nim zamkovima i utvrdama.
Me|u velika{kim porodicama
posebno su oja~ali knezovi [ubi}i, kojima je sjedi{te bilo u
njihovoj nasljednoj `upi Bribir
(u zale|u [ibenika i Skradina).
Oni tokom XIII st. uporno {ire
svoje porodi~ne posjede, prvo
u Dalmaciji, gdje su uspjeli ovladati i gradovima [ibenikom,
Trogirom i Splitom, a povremeno i Zadrom, te donjim tokom i
u{}em Neretve. [ubi}i se potom okre}u na sjever, prema
pokrajine koja se zove Bosna".
Pavao [ubi} nije krio namjeru
da svoju vlast pro{iri upravo i
na tu "provinciju", odnosno ze-mlju. U svojoj povelji iz 1299.
Pavao se naziva "ban (banus)
Hrvatske i Dalmacije i gospodar (dominus) Bosne". Nedostajala je ipak titula bosanskoga bana. Smatraju}i se ve} dovoljno mo}nim, a uz naklonos
pretendenata na ugarsko-hrvatsko prijestolje, Pavao I [ubi}
postavio je 1302. svoga brata
Mladena za bosanskog bana,
sa titulom Mladen I [ubi}. Tada{nji bosanski ban Stjepan I
Kotromani} pru`io je [ubi}ima
odlu~an otpor. U cijeloj Bosni
vo|ene su `estoke borbe. Ban
Stjepan I bio je potisnut sve do
isto~ne granice Bosne, gdje su
se u junu 1302. susrele na
Drini dvije vojske. Iako je Mladen [ubi} u dramati~nom sukobu savladao bosansku vojsku, njegov polo`aj u Bosni nije
bio nimalo siguran niti stabilan. Rat je imao i vjersku dimenziju borbe protiv bosanskih
heretika, tj. pripadnika Crkve
bosanske. ^itavo navodno banovanje Mladena [ubi}a pro-
teklo je u neprestanom ratovanju sa Bo{njacima i njihovim
banom Stjepanom I Kotromani}em. U jednom od tih u~estalih bojeva Mladen [ubi} je
1304. kona~no i sam izgubio
`ivot. Za njegovog nasljednika
Pavao [ubi} je postavio svoga
sina Mladena, koji se titulirao
kao Mladen II, "gospodar ~itave Bosne". To gospodstvo zasnivalo se na sistemu vazalnih
veza i odnosa koje je Mladen
[ubi} uspostavio sa dobrim dijelom bosanske vlastele, posebno onom iz Donjih Krajeva,
koja mu je geografski bila najbli`a. Sli~nu vezu i kompromis
najvjerovatnije je uspostavio i
sa Stjepanom I Kotromani}em.
U toku unutra{njih nereda,
do kojih je do{lo nakon smrti
bana Stjepana I Kotromani}a,
Mladen [ubi} je ponovo oru`jem krenuo na Bosnu i uzeo
pod svoj patronat Stjepanovog
sina, budu}eg bosanskog bana Stjepana II Kotromani}a.
Na stabiliziranje odnosa izme|u [ubi}a i Kotromani}a
vjerovatno je uticala i ~injenica
da su se u me|uvremenu i rodbinski povezali. Poslije okon~anja borbi za ugarsko—hrvatsko prijestolje, novi kralj An`ujac, Karlo I Robert, postepeno
ru{i i obuzdava mo} jednog po
jednog osamostaljenog ugarskog i hrvatskog velika{a ("oligarha"). Ban Stjepan II Kotromani} je u tome odmah vidio
za sebe priliku i mogu}nost da
iza|e iz sjene [ubi}a. On se
radi toga sasvim logi~no vezao
za sna`nog i odlu~nog An`ujca.
U borbi protiv Mladena [ubi}a, ban Stjepan II uspio je
privu}i na svoju stranu i neke
njegove dotada{nje vazale u
Donjim Krajima, na prvom mjestu uticajne knezove Stipani}e Hrvatini}e, koji su dr`ali tvrdi grad Klju~. Bitkomu Poljicama (kod Splita), kralj Karlo
Robert nanio je odlu~uju}i poraz [ubi}ima i tako sru{io njihovu dotada{nju mo}. Time
je ujedno okon~ana i njihova
vlast u Bosni. U neredima koji
su nastali slomom [ubi}a, ban
April - jun 2007.
91
Bo{nja~ka rije~
Stjepan II Kotromani} nije pristao uz hrvatsku vlastelu, koja
je ustala protiv kralja, ve} je
stao na stranu kralja, ~ime je
sebi i svojoj dr`avi osigurao dobre i ~vrste odnose sa ugarskim dvorom. On je tako na najbolji na~in iskoristio politi~ke
posljedice sloma [ubi}a. U banu Stjepanu II Bosna je, poslije
du`eg vremena, dobila vladara
izrazite politi~ke mudrosti i dr`avnika koji je odlu~nim i krupnim potezima uveo svoju zemlju u glavne tokove balkanske
politike.
U vrlo kratkom vremenu, od
samo ~etiri godine, od 1322.
do 1326, ban Stjepan II kona~no je pripojio Bosni Donje Krajeve (Bosanska krajina), oblasti Usoru i Soli, `upe Duvno,
Hlivno i Glamo~ (tzv. Zavr{je ili
Tropolje), zatim primorje od Neretve do Cetine (Neretljanska
krajina), te na kraju Humsku
zemlju. Tako je Pribisav, "Dijak
bana Stipana", mogao ve} oko
1323. zapisati da njegov gospodar dr`i zemlju "od Save do
mora, od Cetine do Drine". Time su za vrijeme Stjepana II
Kotromani}a trajno uobli~ene
teritorijalne konture savremene Bosne.
U naporima bana Stjepana
II da u~vrsti granice svoje dr`ave, posebno mjesto zauzimao
je Hum. U vrijeme bana Kulina
Humskom zemljom ili obla{}u
vladao je knez Miroslav, brat
Stefana Nemanje, a potom njegovi nasljednici, kao vazali ra{kih, odnosno srpskih vladara.
Mada je sve do 1326. Hum bio
politi~ki uglavnom odvojen od
Bosne, postojala je velika kulturnohistorijska povezanost
ovih prostora. Pored toga,Hum
je predstavljao i privrednu sponu Bosne sa Dubrovnikom.
U isto vrijeme kada i Bosna,
Hum je bio zahva}en herezom.
Gone}i heretike, herceg Hrvatske Koloman upao je 1239. sa
svojom kri`arskom vojskom i u
Hum, odakle se ubrzo povukao. Bez obzira na ~injenicu
{to je u Humu, usljed politi~kih
veza sa Ra{kom, pravoslavno
92
April - jun 2007.
6
stanovni{tvo bilo srazmjerno
brojno, zahumski episkop je
pod pritiskom heretika sredinom XIII st. premjestio svoje
sjedi{te iz Stona ~ak u manastir sv. Petra na Limu, u dana{njem Bijelom Polju.
Srpski vladari i velika{i za
dugo vremena nisu mogli pre`aliti gubitak Huma. Stefan Du{an je vi{e puta, na razne na~ine, poku{avao povratiti Hum.
On je, me|u ostalim, ~etvrt
stolje}a nakon gubitka Huma,
jvode Sandalj Hrani} i Radoslav Pavlovi} prodali Dubrov~anima i Konavle. Porodica vojvode Sandalja Hrani}a, iz reda
Kosa~a na Drini kod Gora`da,
otimala je postepeno zemlje
Pavlovi}a u Humu, a naro~ito
poslije smrti vojvode Radoslava Pavlovi}a, 1441. godine. Tada je ve} u Humskoj zemlji i
Podrinju vladao vojvoda Stjepan Kosa~a, koji je 1448, da
bi podigao svoj ugled, dobio ili
uzeo naslov "hercega od sv.
U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo op}ih pravnih normi u
vidu zakona pa su zato pravni polo`aj seljaka i oblici `ivljenja
na bosanskom selu malo poznati. Izvjesno je da su ve}inu
selja{tva ~inili feudalno zavisni zemljoradnici, koji se krajem
postojanja bosanske feudalne dr`ave, u poveljama i drugim ispravama, spominju kao kmeti ili kmeti}i.
godine 1350. poduzeo veliki
vojni pohod na Bosnu, pa je
stigao ~ak i do Bobovca, ali
Hum nije povratio. Tako je ban
Stjepan II ostao "po milosti Bo`joj gospodin svim zemljama
Save", jer je Mile{eva, gdje su
le`ale kosti Save Nemanji}a,
bila u njegovom posjedu. Ne
zna se ta~no ko je vojvodi Stjepanu dao titulu hercega. U literaturi se spominje da su to
Osmansko carstvo 1580. godine
bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji".
Ulazak Huma u sastav Bosne imao je dvije posljedice.
Prva je da je Humska zemlja
vremenom postala sredi{te
okupljanja budu}eg prostora
Hercegovine kao sastavnog dijela Bosne. Ban Stjepan II je
ve} 1333. prodao Dubrov~anima Humsko primorje od Stona
do Gruda (u Konavlama), sa poluotokom Pelje{cem. Kasnije
su, 1419, odnosno 1426, vo-
mogli biti njema~ki car Fridrih
III, papa, sultan, napuljski kralj
Alfons V, bosanski kralj, ili jednostavno on sam sebi. To nije
toliko zna~ajno, koliko ~injenica da se od tada cjelokupan
posjed — kojim je, kao dijelom
Bosne, upravljao herceg Stjepan — vi{e nije nazivao Humskom, nego Hercegovom zemljom, tj. Hercegovinom. Imenom
Hercegovina po~eo se tako od
sredine XV st. nazivati cijeli
prostor od Ostroga kod Nik{i}a
6
na istoku do Imotskog na zapadu i od mora na jugu do Konjica na sjeveru. Druga posljedica pro{irenja Bosne na oblast Huma le`i u ~injenici da
time u njenim dr`avnim granicama pravoslavlje, koje je to
tada uglavnom bilo ograni~eno
na Podrinje, dobija na zna~aju
kao tre}a vjerska komponenta,
pored Crkve bosanske i katoli~anstva. Izvjestan zamah pravoslavlja poma`u Sandalj Hrani}, a potom i herceg Stjepan,
podizanjem vi{e crkava i hramova, kao {to su Hum, Polimlje, Gora`de, Dobrun, [}epan
Polje, Savina kod Herceg—Novog i drugi.
Srpska pravoslavna crkva
uvijek je zauzimala izrazito neprijateljski stav prema bosanskim krstjanima i njihovoj vjerskoj organizaciji. O tome rje~ito govore brojne anateme i
prokletstva koje je u svojim
obrednicama i sinodicima Srp-
Bo{nja~ka rije~
nsku i nametnuti svoj uticaj na
vladara i njegov dvor. Nasuprot
tome, franjevci su, kako se ve}
vidjelo, kao nosioci katolicizma
u Bosni, sistematski i vrlo uporno nastojali istisnuti Crkvu bosansku kao politi~ki ~inilac na
dvoru bosanskih vladara.
Pro{irenjem bosanske dr`ave za vrijeme bana Stjepana II,
u njen su okvir do{la i podru~ja
duvanjske, stonske, a dijelom i
zagreba~ke biskupije, ~ime je
brojno oja~alo katoli~ko stanovni{tvo, a franjeva~ki misionarski rad dobio na prodornosti i
zamahu. U tom je sklopu 1340.
uspostavljena Franjeva~ka bosanska vikarija sa sjedi{tem u
Visokom.
Pravoslavlje je bilo ograni~eno na isto~ne i ju`ne dijelove
zemlje, ali u odnosu na heretike nije stajalo pasivno, nego
je radilo na njihovom preobra}enju. Pri tome pravoslavna
crkva, kao ni katoli~ka, nije od-
U Bosni je postojao sistem hijerarhijskog vazaliteta, tako
{to je ni`a ili "mala" vlastela zavisila od "velike vlastele" ili
velmo`a. Jednako kao {to su vladari darivali ba{tine krupnoj
vlasteli, uz odre|ene uslove i obaveze, tako su i velmo`e darivale manju vlastelu i vlastel~i}e, ~ime su ih stavljali u polo`aj
svojih "slugu", tj. vazala. Ovi vazali su kao "sluge" "gospode
bosanske" bili obavezni na "vjernu slu`bu", koja se prije svega sastojala u "vojevanju". Svaki vlastelin je kao vazal bio
obavezan da "slu`i gospodinu oru`jem, kako mo`e najbolje".
Pored toga, vazalska obaveza se mogla sastojati u slu`enju
na dvoru svog gospodara, kao seniora. Vlastela je isto tako
mogla za svog gospodara vr{iti razne misije i obavljati druge
zadatke.
ska crkva izricala protiv bosanskih heretika, navode}i ~esto
poimenice najpoznatije i najpoduzetnije me|u njima. Na{av{i
se u granicama bosanske dr`ave, pravoslavno sve{tenstvo,
iako u na~elu i vjerskoj praksi
krajnje odbojno prema Crkvi
bosanskoj, nije na politi~kom
polju dolazilo u sukob s njom.
Razlog tome le`i mo`da i u ~injenici {to je herceg Stjepan
Kosa~a pripadao, kao krstjanin, Crkvi bosanskoj.
Iako je u nemanji}koj dr`avi
politi~ki bila veoma poduzetna,
pravoslavna crkva nije u Bosni
poku{ala potisnuti Crkvu bosa-
bacivala metode sile kada su
joj uvjeti, mjesto i vrijeme to
omogu}avali. Tako je postepeno preobra}enje bosanskih krstjana na pravoslavlje u oblasti
Huma teklo srazmjerno mirnim
putem, dok su u dijelovima Podrinja heretici sredinom XV st.
progonima i silom uvo|eni u
pravoslavlje.
Feudalna organizacija
Pored toga {to se teritorijalno {irila, Bosna je istovremeno
za vrijeme duge i srazmjerno
mirne vladavine bana Stjepana
II Kotromani}a izuzetno privre-
dno oja~ala. U to vrijeme Sasi
otvaraju u Bosni rudnike, uglavnom plemenitih metala, ~ija
je proizvodnja u Evropi tada bila u zastoju. To daje podsticaje
trgovini sa Dubrovnikomi drugim gradovima s obje strane
Jadrana, koja dobija do tada
nepoznate razmjere. Na toj rudarsko—trgova~koj osnovi u Bosni se postepeno uobli~uju
gradska naselja srednjoevropskog tipa. Polahko izrasta i
doma}i trgova~ki i poslovni
sloj, prije svih me|u samom
bosanskom vlastelom, koja je
imala najvi{e koristi od teritorijalnog {irenja i privrednog uspona Bosne.
Sa op}im privrednim razvitkom zemlje ja~ala je ekonomska i politi~ka mo} bosanske i
humske vlastele. Da bi osigurao podr{ku vlastele, ban Stjepan II Kotromani} je, jo{ u vrijeme borbe protiv Mladena [ubi}a, darovao vlasteli mnoge
ba{tine. Tako su mnogi me|u
krupnom vlastelom dobili u posjed vi{e `upa. Nosioci prava
vlasni{tva na vlastelinskim ba{tinama nisu bili pojedinci, nego cijeli vlastelinski rodovi, naj~e{}e grupa bra}e. To je imalo
posebne posljedice na socijalno—ekonomske i politi~ke odnose izme|u vlastele i vladara.
Ta je okolnost davala bosanskoj vlasteli posebnu mo} i uticaj u dr`avi, koji je ona osiguravala preko svog feudalnog
sabora. Jednom darovanu ba{tinu vladar vi{e nije mogao
povratiti, jer je i izdajnik u ratu
odgovarao "glavom svojom ili
blagom", a ostalim ~lanovima
njegove porodice ba{tina se nije mogla dirati. Sam vladar nije
mogao suditi vlasteli za izdaju
ili nevjeru (neodazivanje u rat,
kovanje novca, uzurpacija vladarevih regalnih prava i sl.),
nego su to ~inili "vlastelinski
kolegiji", sastavljeni od same
vlastele i predstavnika Crkve
bosanske. U odnosima vladara
i vlastele predstavnici Crkve bosanske u pravilu su dr`ali stranu vlastele. Vlastela je na svojim posjedima imala naj{ira
April - jun 2007.
93
Bo{nja~ka rije~
imunitetska prava u odnosu na
seljake kao naseljenike svog
feuda. U prava vlastele nisu se
mogli mije{ati vladarevi slu`benici (vladalci ili ~asnici). Politi~ka mo} vlastele izra`avala
se posebno kroz njeno obavezno svjedo~enje pri izdavanju
vladarskih povelja. Obi~no se
najstariji vlastelin upisivao na
povelji kao svjedok u vlastito
ime i u ime svoje "bratje", {to
je zna~ilo cijelog vlastelinskog
roda.
U Bosni je postojao sistem
hijerarhijskog vazaliteta, tako
{to je ni`a ili "mala" vlastela
zavisila od "velike vlastele" ili
velmo`a. Jednako kao {to su
vladari darivali ba{tine krupnoj
vlasteli, uz odre|ene uslove i
obaveze, tako su i velmo`e darivale manju vlastelu i vlastel~i}e, ~ime su ih stavljali u polo`aj svojih "slugu", tj. vazala.
Ovi vazali su kao "sluge" "gospode bosanske" bili obavezni
na "vjernu slu`bu", koja se prije svega sastojala u "vojevanju". Svaki vlastelin je kao vazal bio obavezan da "slu`i gospodinu oru`jem, kako mo`e
najbolje". Pored toga, vazalska
obaveza se mogla sastojati u
slu`enju na dvoru svog gospodara, kao seniora. Vlastela je
isto tako mogla za svog gospodara vr{iti razne misije i obavljati druge zadatke.
U Bosni se sva vlastela nazivala knezovima, bez obzira
da li se radilo o velikoj ili maloj
vlasteli, odnosno o velmo`ama
ili njihovim vazalima. Vlastela
se tako|er ~esto me|usobno
~astila titulama `upana, vojvoda i velikih vojvoda. Ove su razne titule izra`avale samo dru{tveni i politi~ki rang njihovog
nosioca, a ne neku posebnu
funkciju. Cjelokupna je vlastela
vukla svoju ekonomsku i politi~ku mo} iz svog vlastelinstva,
tj. zemlji{nog posjeda na kojem su radile razli~ite kategorije seljaka kao podlo`nika.
U srednjovjekovnoj Bosni
nije bilo op}ih pravnih normi u
vidu zakona pa su zato pravni
polo`aj seljaka i oblici `ivljenja
94
April - jun 2007.
6
na bosanskom selu malo poznati. Izvjesno je da su ve}inu
selja{tva ~inili feudalno zavisni
zemljoradnici, koji se krajem
postojanja bosanske feudalne
dr`ave, u poveljama i drugim
ispravama, spominju kao kmeti ili kmeti}i. Tako je kralj Stjepan Toma{evi} 1461. poklonio
katuna, tj. "vlahe Vohini}e i Pribinovi}e i Hardomili}e". Kralj
Stjepan Toma{evi} spominje
1461. u jednoj darovnici i "katun vlaha". U Bosni je bilo i slobodnih seljaka koje dubrova~ki
izvori u XV st. spominju kao
"homo liber" ili "homo sui iuris". Bosanske povelje spomi-
Sli~no drugim feudalnim dr`avama, i u Bosni se osje}ao
manjak seoske radne snage, posebno zemljoradnika. Zato su
vladari od prve polovine XIV st. zabranjivali bosanskim i humskim seljacima da napu{taju vlastelinske posjede na kojima
su `ivjeli i koje su obra|ivali. Seljaci nisu smjeli samovoljno
preaziti sa jednog vlastelinstva na drugo, niti se sklanjati na
dubrova~ku teritoriju. U starijim poveljama zavisni su se seljaci naj~e{}e spominjali samo kao "~ovjek" ili "ljudi".
svome stricu Radivoju "{est
kmeta i vinogradi".
U starijim poveljama zavisni
su se seljaci naj~e{}e spominjali samo kao "~ovjek" ili "ljudi". Tu se uvijek radilo o ne~ijem ~ovjeku ili ne~ijim ljudima. Oni su kao takvi uvijek
dijelili sudbinu zemlje na kojoj
su `ivjeli i radili. Kralj Ostoja je
1399. ustupio Dubrovniku neke zemlje "sa vsima seli i zaseoci i s ljudmi". Vojvoda Sandalj Hrani} je 1420. ustupio
Dubrovniku svoj dio Konavla i
grad Sokol "sa svim selima,
zaseocima i s ljudima, sa ispa{ama, drvima i dubravama".
Na isti je na~in 1427. veliki vojvoda Radoslav Pavlovi} pro-
nju tako|er slobodne i poluzavisne seljake pod nazivom polovnici ili tretjanici.
Sli~no drugim feudalnim
dr`avama, i u Bosni se osje}ao
manjak seoske radne snage,
posebno zemljoradnika. Zato
su vladari od prve polovine XIV
st. zabranjivali bosanskim i humskim seljacima da napu{taju
vlastelinske posjede na kojima
su `ivjeli i koje su obra|ivali.
Seljaci nisu smjeli samovoljno
prelaziti sa jednog vlastelinstva na drugo, niti se sklanjati
na dubrova~ku teritoriju. Ban
Stjepan II Kotromani} je 1323,
skupa sa svojim bratom Vladislavom, dao vjeru svom vazalu, knezu Vukoslavu Hrvatini}u,
O obliku i obimu feudalne rente u srednjovjekovnoj Bosni
nema pouzdanih podataka. Sigurno je da se polo`aj bosanskih
seljaka u posljednjim decenijama pred pad Bosanskog kraljevstva bio znatno pogor{ao. U uslovima u~estalih osmanskih
upada u zemlju i stalnih trvenja i razra~unavanja me|u
vlastelom i velmo`ama, obaveze seljaka su postajale sve ve}e
i te`e, a njihov imovinski i pravni polo`aj sve nesigurniji.
dao preostali dio Konavala, "s
ljudima, s gorom i vodom".
Manji dio selja{tva su ~inili
feudalno zavisni sto~ari, koji
se u svim bosanskim i dubrova~kim ispravama nazivaju vlasima. Vojvoda Donjih Krajeva
Juraj Vojsali}, kao sinovac i nasljednik Hrvoja Vuk~i}a, poklonio je 1434. bra}i Jurjevi}ima
neke posjede, me|u kojima tri
da ne}e primati njegove ljude.
Sli~no se obavezao Tvr tko I
prema knezu Vlatku Vukosavli}u. On je jo{ kao ban 1353.
naredio da niko ne smije primiti "u na{em gospodstve
Vlatkova ~loveka, ni sam ban
Tvrtko ni njegov brat Vuk, brez
volje kneza Vlatka".
Nastavi}e se.
6
Bo{nja~ka rije~
FELJTON
BOSANSKA CKVA - Novo tuma~enje (V dio)
Prire|uje: Muhedin Fijuljanin
STARI IZVORI - potvrde i dileme
DVIJE HERETI^KE STRUJE
sti~u}i da je jedan od temeljnih izvora iz hronika o Bosanskoj crkvi izgubljena hronika o
Bosni Pietro Livia Veronskog, koju je ~esto citirao i Orbini, Prof.
John V. A. Fine sa Univerziteta u
Mi~igenu, u nastavku svoje studije o Bosanskoj crkvi, njenom
mjestu u dr`avi i dru{tvu od 13.
do 15. stolje}a, ka`e da je Ban
Stjepan, koji je ratovao sa Stefanom Nemanjom, potajno pregovarao s Domagnom (Domanjom)
i nekim bosanskim baronima, kojima je obe}avao novac i polo`aj
I
prema njemu osje}ao mnoge simpatije i podario mu mnoge privilegije (o ~emu se dokumenti i
danas mogu na}i u domu Bobalievih u Dubrovniku).
Ban nije u toku (do kraja)
svog `ivota dozvolio Bobaliu da
od njega ode i ~esto je u prisustvu vlastelina hvalio Bobalia
(kao {to se vidi iz privilegija) i
govorio da mu duguje svoje kraljevstvo, ~ak i svoj `ivot. Bobali
(kao sto je ve} re~eno) bio je, sa
svoje strane, velikim dijelom zaslu`an da je franjevcima bio
Ste}ci u Peru}cu
(ili rang) u njegovom kraljevstvu i
Bosni ako bi za njega radili. Ali,
Domagna, koji je odmah sve
ponude odbio, bio je obavezan
svom gospodaru, gajio je Ijubav
prema svojoj zemlji i porodici Bobali u kojoj se rodio, {to mu je
branilo da to u~ini (tj. izda svog
gospodara). Bobali je odmah izvijestio svog gospodara o Nemanjinoj zavjeri, zbog ~ega je ban
odobren dolazak u Bosansko
kraljevstvo.
7. "On je s velikom snagom i
duhom raspravljao s hereticima
i potpuno ih ubijedio, a oni su za
sobom imali cijelu Bosnu. Uz
pomo} Ijudi, koji su u Bosni prigrlili rimsku vjeru, podigli su
mnoge samostane. Radili su u
Usori, Humu i Stonu s dozvolom
i (dobrom) voljom Dubrov~ana
(kao {to je re~eno), zavladali su
ovim mjestom (Ston). Oni su
mnoge heretike krstili i pokrstili.
8. Oni su svuda slavom svoje dobrote i svojim djelom poznati, pa su mnogo dobrih Ijudi u
svojoj vikariji okupili, kao {to se
glavno mjesto zvalo, gdje su i do
danas ostali. Pomenuti fra Pellegrino je bio imenovan Biskupom Bosanskim nakon {to je
pokrstio patarenske heretike; u
Bosni je postojala jo{ jedna vrsta heretika, zvani maniheji (kao
sto Volaterrano i Sabellico navode), koja je imala samostane u
dolinama i na udaljenim mjestima, gdje su dolazile starije `ene
i nakon izlije~ene bolesti i prema svom zavjetu, odre|eno vrijeme u njima slu`ile. Ovo je potrajalo do 1520. godine. U samostanima se opat zvao djed, a
prior, strojnik.
9. Kada je sve}enik u crkvu
ulazio, u ruci mu je bio kruh, okrenuo bi se narodu i glasno rekao, blagoslovit }u kruh. Narod
bi odgovorio, blagoslovi, a onda
je on rekao, kruh }u izlomiti. Narod je odgovorio, izlomi, i kada
je ovo uradio, Ijudi su primili
pri~est."(76)
Masarrechiev odlazak je, mjesto, ozna~eno u fusnoti 75. Umjesto da ka`e da paulikani nisu
bili kr{teni, kao {to je Orbini rekao, Masarechi je opisao obred
kr{tenja. "Drugog dana po Bogojavljenju, sve}enik kojeg je narod izabrao, bez zare|enja (red)
svake godine, prskao ih je vodom i kretao se (me|u njima) i
ovim ~inom su Ijudi mislili da su
kr{teni, kao {to i danas paulika-
76. Orbini, pp. 352-54.
77. K. Draganovi}, "Izvje{}e apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katoli~kih naroda u Bugarskoj, Srbiji,
Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623 i 1624", Starine, 39, 1938, pp. 43.
April - jun 2007.
95
Bo{nja~ka rije~
6
(77)
ni rade, koji nisu pokr{teni."
Koliko je u Orbinievom tekstu
preuzeto od Pietro Livia?
Prvi odlomak (nota bene podjela odlomaka je djelo prof. Finea) bi mogao biti Liviev izvor ili
neki drugi franjeva~ki izvor. Informacija nije nova.
Odlomak dva pripada Pietro
Liviu.
Odlomci tri i ~etiri su direktni
i prirodni nastavak dva odlomka,
i kako oni sadr`e potpuno originalne podatke, bez sumnje ih je
Orbini, tako|e, preuzeo od Pietro Livia.
Odlomak {est i najvjerovatnije, cijeli odlomak pet (sadr`i materijal koji se ne nalazi na drugom mjestu) su preuzeti iz Bobalievog arhiva u Dubovniku
(na`alost, ovaj materijal vi{e ne
postoji). Nije nam poznato da Ii
su Pietro Livio ili li~no Orbini
~itali Bobalieve dokumente zbog
~ega, ne mo`emo ni re}i da Ii se
Liviov materijal zavr{ava nakon
odlomka ~etiri ili se nastavlja uz
odlomak {est. Ukoliko je Bobalieva porodica ove dokumente
krivotvorila da bi svog pretka
slavila (osim testamenta datiranog 1348(78) nema u drugim izvorima), s materijalom dva odlomka prof. Fine je postupio kao
s dokazom, koji je iz savremenog izvora preuzet.
Odlomak sedam ne sadr`i
ni{ta drugo osim onoga {to se
mo`e na}i u raznim franjeva~kim hronikama. S obzirom da nije original no, svejedno je da Ii je
ili nije preuzeto od Pietro Livia.
U odlomku osam Orbini izvje{tava papu Pia o tradiciji manihejskih samostana, {to je preuzeo od Volaterrana i Sabellica.
Kako Masarechi pi{e u odlomku
osam istim rije~ima kao Orbini,
ili je Orbini materijal preuzeo od
ove dvojice humanista posredstvom Livia ili je Masarechi koristio Livia, ali i Orbinia i odlomak prepisao od Orbinia.
Masarechi je, zaista, imao u
rukama tekst Liviov, i nije sve
od Orbinia preuzeo, {to se vidi u
pripovijesti o paulikanskom obredu kr{tenja, koji se ne nalazi
kod Orbinia. Mogu}e je da je
opis u originalu postojao, ali ga
je Orbini ispustio u interesu dosljednosti, jer opis kr{tenja sa
sve}enikom je u kontradikciji s
izjavom na po~etku odlomka o
paulikanima, koji nemaju ni sve}enike ni sakramente (Orbini je,
mo`da, negdje ~uo da se patareni ne krste).
Odlomak devet je, vjerovatno, isto preuzet od Livia, jer je
materijal originalan i u na~inu
prikazivanja obreda pri~esti, {to
Ii~i na Liviovu pripovijest o Masarehiu i kr{tenju.
Sada, o datumima kod Livia.
Livio u odlomku ~etiri ka`e da
su paulikani u svom krivovjeru
bili ustrajni, sve do po~etka rata izme|u Cara (Austrije) i Transilvanije. S obzirom da se radi o
Transilvaniji, pretpostavka je da
je Livio mislio i na bitke iz 1520tih, koje su okon~ane mirom u
1532. godini. Datume potvr|uje
~injenica da je Orbini, kasnije,
rekao da hereza (nejasno je o
kojoj se struji radi) postojala sve
do 1520. godine. Ako ovaj datum, koji je izvjesno vrijeme bunio histori~are, pove`emo s Liviovim opisom ratnih doga|aja,
mogu}e je objasniti kako je
Orbini dao specifi~an datum za
ne{to {to je nemogu}e iskazati
konkretno, kao {to je kraj hereze. I re~enica "do po~etka ovog
pro{log rata" govori da pomenuti rat nije bio tako davno. Zbog
toga imamo bar dokaz, ali ne i
zaklju~ak, da je Pietro Livio Veronski pisao u vremenu ubrzo poslije 1520-tih.
Orbini je hvalio Pellegrinov rad
na pokr{tavanju patarenskih heretika, pa nastavlja, "bila je jo{
jedna vrsta njih u Bosni, zvana
maniheji", koji su, prema Volaterranu i Sabellicu, `ivjeli u samostanima (Orbini o tome pi{e
u Europi pape Pia II, o mije{anim samostanima u udaljenim
krajevima). Zatim, navodi da je
to potrajalo sve do 1520. godi-
ne. Orbini ili Livio su jasno zapazili razliku u materijalima i u
Piovoj tradiciji; to je dovelo, o
bilo kojem autoru da je rije~, da
se pravi razlika s drugom vrstom
patarena, manihejima u 1520.
godini. Slijede}i pripovijest pape Pia, koja je preuzeta iz druge
ruke od Volaterrana i Sabellica,
Orbini datira kraj maniheja (bar
u kontekstu), pretpostavimo datum ratova o kojima je ranije govorio. Ako su datumi osnovani
na ratovima, {to smatramo da
jesu, onda je Orbini ve} pomije{ao materijal, koji se odnosi
na drugu hereti~ku struju s materijalom o prvoj hereti~koj struji. Tako|er se mo`e zapaziti da
su Orbini ili Livio, ili jedan ili
drugi, bili prvi koji su citirali dvojicu humanista, izbacili odlomke
pape Pia i Volaterrana o dva na~ela i aktuelnom dualizmu, koristili samo rije~ "maniheji" i pripovijest o samostanima (mogu}e, se radi o patarenskim (nedualisti~kim) hizama, koje nemaju nista s dualizmom). Ovo govori da autor odlomka uprkos
izjavi pape Pia-Volaterrana, nije
vjerovao da su patareni bili dualisti. Zatim, Orbini nastavlja zanimljivu i konfuznu pri~u u kojoj je
te{ko razdvojiti dvije hereti~ke
struje i odrediti izvor.
Prije vrednovanja materijala,
koji smo izlo`ili, korisno bi bilo
pogledati i druge datume u Orbinievoj historiji o vjerskim prilikama u Bosni, kao i izvore iz
kojih je crpio podatke.
a) Ban Stjepan je umro 1357.
(zapravo, 1353) i sahranjen je u
franjeva~koj crkvi sv. Nikole u
"Milescevo" (p. 354) (Izvor nepoznat, raspravljat }e se u Poglavlju IV).
b) On kasnije govori o kralju
Stjepanu Toma{u, i nakon nekoliko biografskih detalja, koristi
materijal pape Pia, mada ka`e
da je Volaterranov, da je kralj dugo bio kr{}anin, da je od kr{tenja apstinirao i dok ga na kraju,
Gioanni, kardinal sv. Angela nije
pokrstio. Zatim, Orbini navodi
78. Testament u ]irkovi}evim bilje{kama o novom srpsko-hrvatskom prijevodu Orbinia. M. Orbini, Kraljevstvo Slovena,
Beograd, 1968, p. 343.
96
April - jun 2007.
6
da je kralj ranije bio manihejskom herezom zara`en. Dalje, on
koristi franjeva~ki izvor, koji govori da je Jacob de Marchia pokrstio kralja (p. 368). Podatak je
iz Waddingove(Vading) legende,
koja se odnosi na pokr{tavanje
Tvrtka II u 1430-tim, a samo je
zna~ajna, jer se jasno vidi da je
Orbini koristio i franjeva~ke hronike. Prema tome, Orbini je dao
mnogo materijala o franjeva~koj
misiji, mogu}e je da je koristio
franjeva~ke izvore, a nije ih preuzeo od Livia.
c) Orbini, zatim, ponavlja pripovijest iz Commentarii, da je
1459. (datum ta~an, potvr|en u
pismu pape Pia) kralj Stjepan da
bi iskazao svoju lojalnost papi,
napustio maniheje, kojih je mnogo u Bosni bilo, dao im izbor da
se pokrste ili izgon. Dvije hiljade
maniheja je pokr{teno, a ~etrdeset je u krivovjerju ostalo, oti{li
su Stjepanu, hercegu sv. Save,
pristalici (kao {to bi neki htjeli)
ove sekte (p. 369).
Prema tome, Orbini nije bio
potpuno uvjeren u hercegove
vjerske lojalnosti. Zatim, govori
o trojici hereti~kih prvaka (iako
je mogao re}i trojica vode}ih velika{a, koji su, tako|er, bili i heretici, pa nema razloga da ih se
smatra vjerskim li~nostima), koji
su se svog krivovjerja odrekli
1461. i njegova pripovijest je ista kao u Commentarii (p. 369).
Orbini, tako|er, govori o misiji
Toma{evi}evog legata kod pape
1461. (p. 372) i izdajstvu maniheja Radaka (p. 375), obje su
preuzete iz Commentarii.
Na kraju, Orbini zaklju~uje sa
zanimljivim podacima o prvaku
Bosanske crkve, gostu Radinu
(umro 1467) (pretpostavljamo da
se zaista radi o Radinu, kada
Orbini pominje gosta Radivoja i
gosta Rasi): a) da je gost Radin
gradio Mostar (p. 384) (mogu}e
se radi o popularnoj tradiciji; izvor je nepoznat); b) da je Radin
bio major domo kod hercega
Stjepana (p. 384). (Opaska odra`ava zna~ajnu ulogu Radina na
hercegovom dvoru, mogu}e da
dolazi iz raznih izvora); c) da je
herceg bio {izmatik (p. 385) ({to
Bo{nja~ka rije~
je ta~no ukoliko ne insistiramo
da to zna~i da je herceg bio pravoslavne vjeroispovijesti. Dubrova~ki dokumenti ~esto o herceg
Stjepanu govore kao {izmatiku);
d) da je Radin bio redovnik sv.
Bazila (p. 388). (Ako je ova izjava ta~na onda je Radin bio pravoslavni redovnik. Izvor je nepoznat, mogu}e da se temelji na
tome da je Radin djelovao vi{e
kao pravoslavni sve}enik, nego
jesti a da je Radin bio bazilijanski redovnik. Ustvari, ta~ke "e",
"d", i "e" mo`da su proiza{le iz
testamenta herceg Stjepana.
Mogu}e da postoji izuzetak u
materijalu o franjeva~koj misiji
(koji nije izvoran i dolazi iz raznih
izvora) i nekoliko primjedbi o gostu Radinu, sve Orbinijeve informacije su osnovane na tradiciji
pape Pia (Europa, preko Volaterrana i Sabelliea i Commentarii),
Pripovijest o porijeklu patarena izgleda da je nategnuta i
vjerovatno je malo vi{e od nau~nog poku{aja da se objasni
naziv pataren. Pietro Livio je izbjegao jasnije rje{enje, {to govori da je imao neki razlog da bosanski patareni nisu bili dualisti i zbog toga se potrudio na}i obja{njenje za ime pataren,
koje nije bilo u vezi s dualizmom.
heretik. Nema drugih podataka
da je Radin bio pravoslavne
vjere); e) Radin je bio ispovjednik herceg Stjepana (p. 388).
Izvor je nepoznat, ali iz izjave
"e" i "d" vidi se da je Orbini mislio da su herceg i Radin bili
pravoslavne vjere. Mogu}e da je
Orbini u dubrova~kim arhivima
na{ao kopiju hercegovog testa-
Pietro Livio Veronskog illi iz Bobalieve tradicije. Zapis o pravoslavnoj vjeri bana Stjepana Kotromani}a, Bobalievoj ulozi u banovom pokr{tavanju i banovim
motivima da dozvoli dolazak franjevaca u Bosnu, navjerovatnije
je preuzeto iz Bobalievih arhiva
(mogu}e posredstvom Livia).
Ukoliko nije Bobaliev materi-
Povelja kralja Stjepana Toma{a Dubrova~koj op{tini, 18. 12. 1451. god.
menta, u kojem se navodi da je
Radin u izradi imao va`an udio.
Mogu}e je da je ova ~injenica
navela Orbinia, da Radinu pripi{e ulogu "ispovjednika" i jer je
svjedok, tako|er bio pravoslavni
metropolit David iz Mile{eva.
Mogu}e je da je Orbini zbog njegovog prisustva zaklju~io da su
njih dvojica bili iste vjeroispovi-
jal nastao kasnije da bi se Domagna iz porodi~nih razloga glorifieirao, prof. Fine Bobaliev materijal smatra savremenim izvorom. S obzirom da, me|utim,
nema dovoljno dokaza da Bobalievu tradiciju odbaci, on je koristi, ali uz ogra|ivanje, da pouzdanost nije dokazana.
Pripovijest o porijeklu patareApril - jun 2007.
97
Bo{nja~ka rije~
na izgleda da je nategnuta i vjerovatno je malo vi{e od nau~nog
poku{aja da se objasni naziv pataren. Ovdje je zna~ajno, iako
Pietro Livio nije termin vezivao s
dobro poznatim talijanskim dualistima, zvanim patareni, nego je
termin povezao s dobro poznatim ranijim nedualisti~kim korijenima, koji su, ustvari, bili u Milanu a ne u Rimu, kao {to on
navodi. Pietro Livio je izbjegao
jasnije rje{enje, {to govori da je
imao neki razlog da bosanski
patareni nisu bili dualisti i zbog
toga se potrudio na}i obja{njenje za ime pataren, koje nije bilo u
vezi s dualizmom. [tavi{e, u
svom opisu malo pominje, ve}inom u kontradikeiji kasnije, da
bi oni mogli biti dualisti i kada je
koristio materijal iz tradicije pape Pia o samostanima, ostavio
je na stranu dva na~ela.
Izgleda, kako je Livio pisao
(oko 1530) u vrijeme kada je
stav pape Pia bio generalno prihva}en, nije vjerovao da su bosanski patareni bili dualisti i
skrenuo je sa svoje linije, da su
oni to bili (ne znamo {ta je bio
razlog, koji je Livia na ovaj zaklju~ak naveo i mo`emo samo
naga|ati da je on do zaklju~ka
do{ao, jer paulikani nisu bili dualisti - na`alost, ne znamo za{to
ih je vezao s bosanskim patarenima).
Zanimljivo je {ta Livio ka`e o
kr{tenju i obredu lomljenja hljeba, iako to ne mo`emo potvrditi i ne znamo njegove izvore o
ovim obredima. Mogu}e je Livio
6
vidio obred kr{tenja (mogu}e i
lomljenje hljeb) iz prve ruke kod
"paulikana" o kojima on govori
kao da ih je stvarno poznavao.
Mo`da je on paulikane na putu
sretao, jer je bio jedan od katoli~kih sve}enika, koji je u~estvovao u njihovom pokr{tavanju,
pa je i znao za ~etrnaest sela,
koja pominje (tako je i dao specifi~nu brojku) i ne{to znao o njihovim obredima. Livio je pokr{tavanje paulikana povezao s
ratom u kojem je Transilvanija
u~estvovala. (Pretpostavljamo da
su paulikani `ivjeli negdje ili blizu Transilvanije ili oko Nicopolisa, koji je bio u blizini.) Prema
Liviu veza paulikana i bosanskih
patarena je, navodno im zajedni~ko porijeklo, pa se mo`emo
zapitati da Ii je Liviov materijal o
paulikanima relevantan za Bosnu. Koji je dokaz imao Livio da
su dvije grupe istog porijekla?
^ak i da su bile, njihov se, navodno raskid odigrao, dvije ili tri
stotine godina prije nego {to je
Livio po~etkom 16. stolje}a vidio paulikane. Veoma je vjerovatno da su se tokom stolje}a paulikanska praksa i obi~aji mnogo izmijenili kao {to su nekad
bili. Ovi problemi, u kombinaciji
s ~injenicom da ostali izvori u redu, govore nam da su bosanski
patareni imali svoje sve}enstvo,
te da se ne mo`emo mnogo osloniti na Liviov materijal.
Livio (ili Orbini) je tvrdio da su
Grci (pretpostavimo, pravoslavni) nastojali paulikane vezati za
Pavia od Samosate. Opet, nema
nau~nog upori{ta; poznati paulikani iz Teprice (neki su u doba
Bizanta do{li u Bugarsku i Trakiju u 9. stolje}u), koje su njihovi
neprijatelji u traktatima povezivali s Pavlom od Samosate. Zaista, znamo da su male zajednice paulikana i dalje `ivjele u
Bugarskoj (smatralo da su bili
potomci Armenaca i bizantskih
paulikana), koji su u 7. stolje}u
primili katoli~anstvo. Da Ii ih je,
mogu}e, jo{ `ivjelo na obalama
Dunava? Zanimljiv je Liviov materijal o ovoj devijantnoj grupi,
ali ga u ovoj studiji ne mo`emo
koristiti - ako je postojala veza
izme|u njih i bosanskih patarena, Livio (ili Orbini) o tome ne
navodi izvor.(80)
Orbini (navjerovatnije, nije Livio) izra`ava mi{ljenje da su titule u hijerahiji Bosanske crkve
preuzete od mona{kog reda.
Mada u primjerima on titule krivo navodi, njegova op{ta teorija,
izgleda da ima svoju vrijednost,
jer je potvr|ena u drugim izvorima o hijerarhiji (vjerovatno da je
materijal na{ao u dubrova~kim
arhivima).
IX Luccari i Resti
Luccari je kompilirao historiju
Dubrovnika, objavljenu ~etiri godine nakon Orbinieve, 1605. godine. On je koristio tri hronike o
Bosni, koje vi{e ne postoje. Uz
Pietro Livia slu`io se Hronikom o
Hrvoju Vuk~i}u Emanuela Gr~kog i Hronikom o Bosni Milich
Velimisiglicha.(81) Tek, zahvalju}i
79. D. Obolensky, The Bogomils, Cambridge (England), 1948, p. 266. Dalje reference o modernim paulikanima, vidi kod
Obolenskog, fusnota 2, p. 266.
80. Jedinu, drugu vezu, koju sam mogao o Bosni i izvjesnim modernim paulikanima na}i, {to se odnosi na Bugarsku i
potje~e od Bak{i}eve vizitacije, 1640. Bak{i} je koristio Orbiniev izvje{taj i ka`e da su paulikani (on ih naziva paulinistima)
stigli iz Bosne, pa to obja{njava da su im sve knjige bile u Bosni pisane. Zatim, ukratko, govori o njihovoj konverziji zbog
krivovjerja, vra}a se na njihove knjige, te ka`e da su sve bile na slavenskom jeziku, na }irilici. On je na{ao nekoliko
manuskripata knjiga iz vremena kralja Tvrtka, po kojima su paulikani znali da su iz Bosne do{li i donijeli svoju herezu. (E.
Fermendzin (ed.), Acta Bulgariae Ecclesiastica, MSHSM, XVIII, Zagreb, 1887, pp. 79-80). Na`alost, on nam ni{ta ne ka`e
o sadr`ini knjiga. Rekao bih, da su knjige bile, uglavnom, ako ne i u cijelosti, rukopisi evan|elja. Ova informacija potvr|uje
Orbinievo mi{ljenje (ili Pietro Livia) - mada dozvoljavamo mogu}nost da su Bak{i}eve informacije i interpretacije bile Orbinievim izvje{tajem obojene. Na`alost, isto kao u slu~aju Orbini-Liviovog materijala, u dugom tekstu je nemogu}e povezati
praksu paulikana iz 1640. s bosanskim patarenima. Postoji mnogo materijala o pomenutim paulikanima-paulinistima 17.
stolje}a u Acta Bulgriae Ecclesiastica, na`alost, ni{ta o mogu}im vezama s Bosnom. Me|utim, trebalo bi poduzeti detaljnu
nau~nu studiju o ovoj zanimljivoj sekti. Tada bismo bili u mnogo boljoj poziciji raspravljati o vezi ove grupe (ako veze postoje) s grupama u Bosni. Bar bismo bili u mogu}nosti re}i da Ii su paulikani potekli od armensko-bizantskih paulikana ili su
mnogo kasnije, stigli sa Zapada na isto~ni Balkan - Italija ili Bosna - kao {to misle Orbini (Livio) i Bak{i}.
81. Luccari, pp. 30, 42, 197.
98
April - jun 2007.
6
Luccariu smo saznali da su pomenuta dva djela postojala. Luccarievi citati iz ovih djela nam
ni{ta ne govore o vjerskim pitanjima. Njegovi odlomci iz Pietro
Liviovog djela su kra}i nego kod
Orbinia, tekst je zgusnut i ~esto
konfuzan, a nekada i kontradiktoran u odnosu na Orbinieve i
Masarechieve du`e i jasne verzije. Luccari tvrdi da je zemlja
bana Stjepana bila zara`ena patarenskom herezom i da su patareni bili u~enici Pavia od Samosate (Orbini ka`e da nisu bili) i da su vjerovali u dva na~ela
({to nema kod Orbinia, ali odgovara tradiciji pape Pia), mnogo
je izmije{ano s drevnom filozofijom i poezijom (izvor?), vjerovanje da je bo`anska providnost u
Bo{nja~ka rije~
ti Vije}u u Baselu. Da Ii je Luccari lo{e pro~itao originalni dokument ili je u rukama imao neta~nu kopiju, nije nam poznato.
Luccari, tako|er, gosta Radina
naziva - major domo na dvoru herceg Stjepana. Me|utim, Luccari
ta~no za njega ka`e da je pataren, ali da je bio neprijatelj Rimske crkve. Ovo mi{ljenje nije
potvr|eno, jer je Radin imao dobre odnose s katoli~kim Dubrovnikom. Luccari je koristio materijal franjeva~ke tradicije: ubistvo kralja Stjepana Toma{a, koje
su po~inili njegov sin i brat i
pogreb u samostanu Sutjeska,
1461, i legenda da su bosanski
biskupi stolovali u Kre{evu u 12.
stolje}u - ~esto se tvrdi u franjeva~kim spisima 17/19. sto-
X Zapadne hronike
13. stolje}a
Srednjevjekovni bosanski ste}ci
vrijeme stvaranja ~ovje~anstva
sve odredila jednom i zauvijek i
nakon toga nema vi{e promjena. (82) Luccariev izvor o gledanju
o striktnoj predodre|enosti je nepoznat.
Poznato nam je da je Luccari
prou~avao arhiv u Dubrovniku,
on i citira, ali neta~no, kao pismo, koje je Dubrovnik uputio Vije}u u Baselu, 1433. o patarenskoj hijerarhiji. Luccari u pismu
bosanske "patarene" naziva "nestorijancima" i pogre{no tvrdi da
su neki ~lanovi hijerarhije Bosanske crkve nastojali prisustvova-
Junius Restia (1669-735).(83) Izgleda da je ve}i dio njegovog
materijala poticao iz Dubrova~kog arhiva. Ve}ina dokumenata
na koje se on oslanja za kraj 14.
i 15. stolje}a jo{ uvijek postoje i
mo`emo vidjeti da ih je ta~no
prepisivao i nije uvodio imena ili
~injenice. Za historiju religije u
Bosni Resti je veoma koristan u
prou~avanju 13. stolje}a, jer neki od njegovih materijala (posebno o biskupima na po~etku tog
stolje}a i veze s Dubrovnikom)
ne mogu se vi{e nigdje na}i.
Opisi, koji se obi~no odnose na
veze Bosne i Nadbiskupa Dubrova~kog sasvim sigurno poti~u
iz originalnih dubrova~kih dokumenata, koji su u doba Restievo
postojali, ali su, kasnije i nestali. Naravno da mi ne mo`emo
znati koju je vrstu dokumenata
za 13. stolje}e Resti koristio i
da Ii su bili pouzdani izvori. Ali,
sude}i po njegovom kori{tenju
dokumenata kasnije, bar mo`emo zaklju~iti da ih je Resti ta~no
prepisivao.
Restieva hronika se zavr{ava
1451. a nastavlja se s "Chroniche ulteriori di Ragusa", koja je,
najvjerovatnije, bila djelo Giovanni di Marino Gondola (Gondola)
(Nodilo uklju~uje u isti svezak s
Restievim tekstom). Ova hronika, kao i Restieva zasniva se na
zbirkama Dubrova~kog arhiva.
lje}a, ali nije temeljeno na izvorima. Na kraju, Luccari pru`a zanimljiv opis {i{anog kumstva,
grad Dubrovnik u povodu zaklju~enja mirovnog sporazuma, kumovao je Ivani{u, sinu bosanskog velika{a Radoslava Pavlovi}a. Informacija je sigurno preuzeta iz Dubrova~kog arhiva.
Zbog toga {to mnogi Luccarievi
podaci nisu ta~ni (izgleda da ih
nije dobro koristio), savremena
nauka ih mora pa`ljivo koristiti.
Historija iz ranog 18. stolje}a, koja sadr`i mnogo korisnih
podataka je Hronika Dubrovnika
Tri hronike iz 13. stolje}a dvije engleske (Roger Wendoverskog (Vendoverski) i Michael
Pari{kog) predstavljaju jedan
tekst a jo{ jedan francuski tekst
(Theobalda Rouenskog) s varijantom verzije - sadr`e pismo Conrada (Konrada), papinskog legata u Francuskoj u 1233. koje
se vi{e ne mo`e na}i.(84) U pismu je opisan katarski anti-papa.
Po jednoj hronici je anti-papa li~no boravio u Francuskoj, a po
drugoj uputio je svog zamjenika.
U svakom slu~aju, ~ovjek koji je
82. Luccari, p. 91.
83. Junius Resti, Chronica Ragusina, ed. Nodilo, Zagreb, 1893, MSHSM, JAZU, 25 Scriptores, 2.
April - jun 2007.
99
Bo{nja~ka rije~
u Francusku do{ao zvao se Bartholomaeus (Bartolomeus). Zapadni katari su mu odali veliku
po~ast i dozvolili mu da njihove
sva|e smiri i da postavi biskupa. Da li je anti-papa li~no bio u
Francuskoj ili je uputio svog zamjenika, {ta je on u Francuskoj
radio - od malog je zna~aja za na{u studiju. Ali, u pismu se ka`e
da je on do{ao iz "infinibus Bulgarorum, Croatiae et Dalmatiae,
juxta Hungarorum nationem".
Gdje je to bilo? Nastale su dvije
teorije: a) Prvo navedena Bugarska i b) Bosna se nalazila u
sredi{njem polo`aju navedenih
regija.
Postoji nekoliko razloga koje
prof. Fine u svojoj knjizi navodi
kao obrazlo`enje svoje skepti~nosti da je Bosna mogla biti
domovina dualisti~kog anti-pape 1223. godine. Mi nemamo u
stranim ili slavenskim izvorima
podataka da je bosanski dualisti~ki pokret u 1223. po svom
obimu bio stvarno zna~ajan.
Osim toga, Bosna nije grani~ila
s Bugarskom. Srbija ili Makedonija (jo{ jedan dualisti~ki centar) imaju granicu s Bugarskom,
ali ni jedno od ovih mjesta ne
grani~i s Dalmacijom. Stoga }emo zaklju~iti da su na{i izvori
mislili na lutaju}eg hereti~kog
vo|u, koji nije imao stalno sjedi{te i koji je u cijeloj regiji imao
svoje pristalice ili je na{ izvor
konfuzan zbog balkanske geografije. Ako je drugo tuma~enje
ta~no, nema osnove za nastalu
konfuziju da bismo izveli zaklju-
6
~ke {ta je moglo zna~iti.
XI Franjeva~ke hronike
Postoji veliki broj franjeva~kih
hronika, ve}inom preuzimaju teme iz drugih hronika i ne sadr`e
izvorni materijal. Mnoge hronike
su nastale u odre|enim samostanima, gdje su hronike zapo~eli voditi tek u 17. ili 18. stolje}u; pa su sve informacije o ranijim stolje}ima samo prepisane
iz ostalih franjeva~kih historija.
Pored franjeva~kog vlastitog materijala, u hronikama mo`emo
na}i pisma i dokumente u vezi s
njihovom misijom i papinska pisma upu}ena njihovom redu. Ve}inu pomenutih pisama nalazimo i na drugim mjestima. Ako
nemamo tekst drugdje, nemamo razlog da se pitamo da li je
tekst autenti~an i da li se mo`e
slobodno koristiti. Dok su u nekim hronikama koristili djela kao
Commentarii pape Pia ili iz kasnijih djela o historiji, ~iji su originalni tekstovi sa~uvani, niti jedan izvor ne sadr`i izgubljene historije i hronike. Jedini originalni
materijali se odnose na franjeva~ki red i njihov rad; pa je ~esto ove materijale nu`no koristiti s rezervom.
Postoje tri op{te kategorije
franjeva~kih hronika a) Hronike
pojedinih bosanskih samostana, kao Fojnica i Kraljeva Sutjeska.(85) Pomenute hronike su kasnije kompilacije i ve}inom su
bezvrijedne kao izvori za srednjovjekovni period. U njima se
ponavlja pripovijest o ubistvu
kralja Stjepana Toma{a i njegovom pogrebu u Kraljevoj Sutjesci. Fojni~ka hronika prepisuje
krivotvorenu povelju za kneza
Radivoja i sadr`i neke informacije o ru{enju samostana, koje su
u 16. stolje}u po~inili Osmanlije.
Fra Nikola La{vanin je napisao zanimljivu bosansku hroniku, jo{ jedno djelo iz 18. stolje}a. La{vanin se slu`io starim
materijalom i stvorio ~itljivo {tivo.(86) [to se ti~e godine 1319.
La{vanin je koristio pismo pape
Ivana upu}eno Pavlu [ubi}u(87)
koje je razradio u tan~ine; "heretike" u pismu naziva manihejima i patarenima, tvrdi da su oni
`ivjeli u planinama i da su se
neki Dalmatinci protiv njih pobunili (izvor je nepoznat). Zatim je
papa pisao banu da preduzme
akciju protiv heretika, te La{vanin nastavlja s opisom akcije,
koju su protiv njih vodili njema~ki vitezovi kri`ari i silom heretike pokr{tavali (p. 37). La{vanin nastavlja s pri~om iz renesansne historije iz Splita anonimnog autora, koja opisuje ogromne po`are, da su stijene topili
i planine razdvajali, pa je mogu}e da su se u ovim regijama
nastanili i bosanski patareni,
zvani maniheji i ka`e se, da je
"Bog zapalio planine zbog nas,
jer je na{u vjeru volio". La{vanin
je pri~u ponovio, ali nije pomenuo pro-patarenski moral.(88) La{vanin je, tako|er, zabilje`io pri~u iz Commentarii pape Pia o
84. Roger de Wendover (u. 1236), Chronica sive flores historiarum, IV, ed H. Coxe, London, 1842, ff. Mathaeus Parisiensis,
Chronica Majora, ed. H. Luard, Rer. Brit. Medii aevi scriptores, III, 1876, p. 78 ff. sadr`i isti tekst. Biskup Rouena
Theobaldus ima varijantu teksta u Martene-Durandu, Thesaurus novus anecdotarum, I, Paris, 1717, pp. 901-903. J. [idak
raspravlja i citira relevantne dijelove o anti-papi s Istoka, "O pitanju hereti~kog 'pape' u Bosni 1223. i 1245." Razprave V.
Hauptmannov zbornik. Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, razred za zgodovinske in dru`bene vede, Ljubljana,
1966, pp. 145-59.
85. "Fojni~ka kronika" (ed. C. Truhelka), GZMS, XXI, 1909, pp. 443-57; "Ljetopis franjeva~kog samostana u Kr. Sutjesci"
(ed. J. Jeleni}), GZMS, XXXV, 1923, XXXVI, 1924.
86. Ljetopis fra Nikole Lasvanina, ed. J. Jeleni}, Sarajevo, 1916. [teta da je Jeleni} ovu hroniku objavio u nikada kori{tenoj,
idealiziranoj verziji slavenskog pisanja 18. stolje}a {to stvara ogromne te{ko}e u ~itanju.
87. Tekst pisma pape Ivana XXII Mladenu [ubi}u, CD, VIII, pp. 535 ff; raspravlja Poglavlje IV
88. Anonymi Spalatensis, u Scriptores Hungaricum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum veteres ac Genvini, III,
Vindobonensis. 1748, ed. I. Schwantner, p. 659. Prema anonimnom autoru iz Splita pomenuta u`asna vatra se dogodila
1356; Lasvanin datira vatru u 1376. (p. 39). Mogu}e je pri~a o ogromnim po`arima, koji su stijene topili i poravnavali planine bila osnovana na velikom po`aru u rudniku.
100
April - jun 2007.
6
Bo{nja~ka rije~
kralju koji je hereticima dao izbor pokr{tavanje ili izgon. Na
kraju, on pominje stare vjernike
(starovir'ci) u regiji Vrbasa u
1737. i 1739. godini (pp. 76,
78). Na`alost, ni{ta se ne ka`e
o vrsti vjere koju su vjernici ispovijedali.
b) Hronike reda u Bosni: Fermend`in je objavio najva`niji
tekst(89) u dragocjenom uvodu:
pisma, hronike i dokumenti koji
su kori{teni u izradi kompilacije
18. stolje}a. U hronici je opisano stvaranje stalne franjeva~ke
misije u Bosni u 1339. i ubrzo
nakon toga, osnivanje vikarije;
navode se imena raznih vikara i
{to je mogu}e ta~nije, svi datumi. Ne govori se o vezi franjevaca i bosanskog dvora i vlastele
ili detalji gdje su franjevci djelovali ili njihove veze sa stanovni{tvom. I u ovoj hronici termin
"Bosna" se obi~no odnosi na
cijelu vikariju. U hronici postoji
samo jedna referenca o manihejima u 1411. a u vezi s djelovanjem fra Ambrosiusa protiv maniheja u Bosni u toku trideset
godina. Ima ograni~en broj podataka o specifi~nim crkvama,
ali se mora u svakoj prilici ispitati, da li su datumi osnovani na
solidnoj dokumentaciji ili na tradiciji odre|ene crkve.
c) Op{te franjeva~ke hronike:
Najbolja zbirka je djelo L. Waldinga u vi{e svezaka, Annales Minorum, koje je zapo~elo s izla`enjem u 18. stolje}u. Bosna u
ovoj obimnoj kompilaciji igra veoma malu ulogu, javlja se tu i
tamo razbacana u referencama.
Mo`e se na}i i poneko, ~iji tekstovi nisu na drugim mjestima
sa~uvani, ali se mora pa`ljivo
koristiti.
XII Defteri
i osmanski zakoni
Veoma dragocjeni izvori, iako
nastali nakon pada Bosne, su
osmanski poreski registri, def-
teri, koji su u novije vrijeme prona|eni i ve}ina ih jo{ nije objavljena. Najraniji dokumenti odnose se na dijelove Bosne, koje su
Osmanlije okupirale 1455. godine. Poslije glavnog osvaja~kog
pohoda, slijede defteri u regijama Bosne i Hercegovine iz 1468,
1475, 1485, 1489, 1516,
1528-30, 1529, 1542, 1561,
1575. Originali se nalaze u Ankari i Istanbulu. Orijentalni institut u Sarajevu posjeduje mikrofilmove svih deftera. Oki}(90) je
objavio sa`eti ~lanak o tipu materijala u defterima o Bosanskoj
crkvi s mnogo specifi~nih referenci (iako se, na`alost, ne radi
o kompletnoj kompilaciji releva-
zemlje ozna~ava pripadnike Bosanske crkve. Defteri su nastali
kasnije u 15, ~ak u 16. stolje}u;
pa, ve}ina kristiana o kojima se
govori bili su raniji vlasnici, koji
zemlju u vrijeme popisa vi{e nisu posjedovali.
Mo`e se raspravljati da li su
Osmanlije u defterima koristili
termin "kristian" za oznaku zare|enih sve}enika ili samo vjernika crkve. Kako su Osmanlije
bili zainteresirani za izradu poreskih registara da bi olak{ali
ubiranje poreza, pretpostavljamo da nisu vodili ra~una da li je
vlasnik (ili biv{i vlasnik na ~ijem
imenu je bila zemlja) bio laik
crkve zare|eni sve}enik; zbog
Evropa na po~etku 16. stolje}a
ntnog materijala). Dok cjelokupni materijal ne bude dostupan,
zaklju~ci zasnovani na materijalu, ne mogu uslijediti.
Osmanski defteri sadr`e brojne reference o "kristianskoj" zemlji, "kristianskim" selima, itd.
Kako se u defterima katolici i
pravoslavni zovu "gebr" ili "kafir", i vi{e od dva puta se pominju "gosti" u vezi "kristianske"
zemlje, smatramo da u defterima oznaka u vezi "kristianske"
toga ne o~ekujemo ta~nost ill
dosljednost u kori{tenju termina
kristian.
Kada se u defteru u "kristanskom" selu nabrajaju doma}instva i neo`enjeni mu{karci, vidi
se da se opisuju seoska doma}instva (bra~ni parovi i odrasli,
neo`enjeni sinovi), termin se koristi za laike (vjernike) Bosanske crkve. U nekim slu~ajevima u
defterima stoji "kristianska" sela, jer su njima `ivjeli seljaci i
89. E. Fermend`in (ed) "Chronicon o Observantis Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis S. Francisci Saraphici," Starine,
XXII, 1899, pp. 1-67.
90. M Tayyib Okic, "Les Kristians (Bogomiles Parafaits) de Bosnie d'apres des Documents Turcs inedits, "Sudost-Forschungen, 19, 1960, pp. 108-133.
April - jun 2007.
101
Bo{nja~ka rije~
obra|ivali zemlju koja je pripadala Bosanskoj crkvi.
Fineovo uvjerenje je da u ve}ini slu~ajeva kada je mu{karac
imenovan s titulom kristian (npr.
zemlja kristiana Radoslava) da
se odnosi na patarenskog redovnika, kao {to je slu~aj u svim
slavenskim dokumentima. Pretpostavimo da je popisiva~ zapisao imena i titule u onom obliku, koju su mu stanovnici dali;
pa, kada nai|emo na titulu kristian ispred imena, pretpostavljamo da se radilo o lokalnoj upotrebi i da je ozna~avalo zare|e-
6
Pored specifi~nog zna~enja,
koje je gore opisano, u nekim
slu~ajevima je "kristian" bio titula, izgleda da je ozna~avala laika. Oki} citira nekoliko slu~ajeva "kristianskih porodica", sedamnaest u dva sela iz registra
iz 1469, ali nema imena, i sedam porodica u selu Rastoka u
samoborskoj nahiji iz deftera za
1477. ~ija se imena navode: Jelonja Kristian, Raduh Kristian,
Radeljko Kristian, itd.(92) Ovdje je
slu~aj da mu{karci, koji su bili
glave svojih porodica imaju titulu "krstjanin". Prihvatit }emo ja-
Osmanski defteri sadr`e brojne reference o "kristianskoj"
zemlji, "kristianskim" selima, itd. Kako se u defterima katolici i pravoslavni zovu "gebr" ili "kafir", i vi{e od dva puta se
pominju "gosti" u vezi "kristianske" zemlje, smatramo da u
defterima oznaka u vezi "kristianske" zemlje ozna~ava pripadnike Bosanske crkve. Defteri su nastali kasnije u 15. ~ak u
16. stolje}u; pa, ve}ina kristiana o kojima se govori bili su
raniji vlasnici, koji zemlju u vrijeme popisa vi{e nisu posjedovali.
nog sve}enika. Zemlja je, mo`da, bila vlasni{tvo kristiana,
koju je nakon zare|enja i dalje
obra|ivao ili mu je zemlju Bosanska crkva dala da ju nakon
zare|enja obra|uje.
Kada se u vezi s krstjaninom
X Y koristi termin ba{tina(91) pretpostavljamo da je to bio krstjaninov li~ni posjed, kojeg je nakon zare|enja zadr`ao. Kako
izgleda da su neki posjedi bili
veliki, ukazuje da su imu}ni Bosanci postali zare|eni sve}enici
crkve. Na`alost, nije nam poznato {ta se nakon krstjaninove
smrti sa zemljom dogodilo; da li
je zemlja pripala ~lanovima njegove porodice ili je do{la u posjed Bosanske crkve? Kako je
krstjaninovo ime vezano za zemlju, a nije za ~lana njegove porodice, tako pomi{ljamo da je
~esto zemlja pripala crkvi - s njegovim zare|enjem ili posliije njegove smrti - ali, mi to ne mo`emo dokazati.
sno obja{njenje da su pomenuti
Ijudi bili laici crkve, na ~elu svojih doma}instava; pa bi ovo bio
primjer da je termin "krstjanin"
slu`io, kao titula ~ovjeku, koji nije bio sve}enik.
Me|utim, postoji mogu}nost
da je sedam kristiana bilo zare|eno, ali su ostali glave svojih
doma}instava (zadruga); mogu}e su se oni, kasnije, nakon {to
su zasnovali porodice zaredili,
ostali i dalje glave porodica ill su
oni, uprkos celibatu, bili najstariji `ivi mu{karci u porodicama
(ne}aci sa svojim porodicama),
na ~ijem su ~elu bill. U jednom
dubrova~kom dokumentu se
pominje gos pataren (vjerovatno
gost pataren) i njegova "porodica"; mo`da "porodica" ima {ire
zna~enje - ne}aci, stare, odane
sluge i ostale sluge, ili ~ak redovnici o kojima je vodio brigu a nije se radilo o njegovoj `eni ili
direktnim potomcima. Tako je
mogu}e da su pomenutih se-
dam kristiana bili redovnici koji
su u ovom smislu imali "porodice". Ali, malo je ~udno da se u
jednom selu na|e sedam primjera, kao izuzetak. Mi ostajemo
pri svom mi{ljenju da su pomenuti kristiani bili laici. Nadamo
se da }e nam objavljivanje vi{e
materijala o defterima omogu}iti
da problem rije{imo.
Kada se u defterima u op{tem smislu govori o "kristianskoj zemlji" ill "kristianskim selima", a nema pojedina~nih imena, mislim, da se radilo o zemiji
i selu, koji su Bosanskoj crkvi
pripadali, mogu}e su redovnici
ill seljaci zemlju obra|ivali i dio
svojih proizvoda davali samostanima. Kada se o selu govori
kao kristianskom, zatim se navodi broj porodica i neo`enjenih
mu{karaca, bilo bi to selo koje
je, vjerovatno, pripadalo crkvi, a
zemlju obra|ivali seljaci. Naravno, defteri su dokumenti koji
se odnose na situaciju u vrijeme
popisa, ne mo`emo biti sigurni
da i ranije redovnici nisu obra|ivali zemlju `ivjeli na selu. U
defterima se ka`e da je Bosanska crkva u selima posjedovala i obra|ivala zemlju. Mi ne
raspola`emo sa slavenskim poveljama tog vremena ili izvorima
u kojima bi se to navodilo, ali
Katoli~ka i Pravoslavna crkva su
posjedovale sela, s razlogom
smatramo da bi Bosanska crkva, nastavak - kao {to }emo vidjeti - katoli~ke redovni~ke institucije, obi~aj odr`ala.
Kako postoji definitivna veza
izme|u lokacija kristianske zemlje, koja se u defterima pominje i lokacije hi`a koje nalazimo
u botanskim i dubrova~kim izvorima, mogli bismo re}i da je crkvena zemlja bila u posjedu pojedinih hi`a. U mnogo slu~ajeva
se vidi da su redovnici, zapravo,
sami obra|ivali zemlju. Na primjer, ~uli smo za imanja koja su
"kristiani obra|ivali".(93) Pretpo-
91. Na primjer, Okic, citira dvadeset i dva slu~aja ba{tine imenovanih krstjana. (Okic, op. cit, pp. 123-124. 90. Ibid, pp.
122-23. 91. Ibid, p. 125. 92. Tekst Radinovog testamenta je kod Lj. Stojanovi}a, Stare srpske povelje i pisma, I, pt. 2,
Beograd, (SKA), 1934, pp. 153-56. 0 krstjanima kmetovima, vidi pp. 153-54. Cijeli tekst testamenta se detaljno analizira
u Poglavlju VII.
92. Ibid, pp. 122-23.
102
April - jun 2007.
6
stavku je potvrdila referenca u
testamentu gosta Radina, o krstjanima i krstjanicama kmetovima (kr{}anski seljaci oba pola).
(94)
Kao prvak crkve jasno je da
bi Radin termin "krstjanin" striktno koristio za redovnika. A Radin je o redovniku govorio kao
"kmetu", pa je jasno, da je redovnik i obra|ivao zemlju.
Defteri nam poma`u da lociramo zajednice krstjana (zare|enih ili drugih) i tako dolazimo do
osnovnog materijala za mapu o
njihovim naseljima. Defteri nam,
tako|er, pru`aju ograni~eni broj
podataka o lokacijama crkava.
Tako|er, saznajemo o veli~ini zajednica i obimu njihovih zemlji{nih posjeda. Zbog toga s nestrpljenjem o~ekujemo objavljivanje deftera.
Na kraju, defteri predstavljaju
vitalne izvore o Bosancima i njihovom prihva}anju islama. Ako
poredimo zapis o istim selima u
odre|enom vremenskom periodu, mo`emo vidjeti broj i nivo
prihva}anja islama.(95) Naravno,
moramo uvijek imati na umu da
su se, tako|er, de{avale migracije. Tako, ako je selo "a" u
1489. imalo dvije muslimanske
ku}e i dvadeset i jednu kr{}ansku ku}u, a 1516. dvadeset i pet
muslimanskih ku}a, nismo sigurni da je dvadeset i jedna
kr{}anska porodica prihvatila islam. Mogu}e da su porodice izbjegle, a Osmanlije naselile isti
broj muslimanskih porodica da
obra|uju zemlju. Pri tome se
mora paziti, jer su u jednom defteru dva sela zajedno zabilje-
Bo{nja~ka rije~
`ena a u narednom razdvojeno
iskazana ili u kombinaciji s drugim selima. U svemu tome saznajemo o stopi da je neki kraj
postao muslimanski, iako ne
mo`emo uvijek re}i, da je to bio
rezultat prihva}anja islama. U
defterima ne stoji promjena iz
jedne u drugu kr{}ansku grupu.
Tako|er }e defteri biti dragocjeni
izvor o migracijama. Ali se u tom
slu~aju moraju veoma pa`ljivo
koristiti.
Rijetko se nalaze li~na imena, cifre u dva deftera su konstantne, {to mo`e zna~iti da je
stanovni{tvo bilo stabilno ili da
se potpuno izmijenilo ili pojavu,
izme|u stabilnosti i izmjene stanovni{tva. Me|utim, u 1468.
nalazimo da je bilo mnogo napu{tenih sela, a 1485. nalazimo
da su ista sela bila ponovo naseljena, možemo pouzdano re}i
da se radilo o migraciji stanovni{tva, ali rijetko znamo odakle
su do{ljaci stigli. U defterima
"ku}a" zna~i "bra~ni par"; tako
defteri ne pru`aju informaciju o
veli~ini zadruge tog vremena.
Osmanlije su bile zainteresirane
da se od svakog bra~nog para
prikupi osnovni porez i to je bilo
sve, {to su poreznici zabilje`ili.
Osmanlije nije zanimalo koliko
je Ijudi bilo pod jednim krovom.
Pored deftera imamo i osmanske kodekse: Kanuni(96). To su
zakoni kojim je specificirano da
kr{}anima nije dozvoljeno podizati crkve gdje ih ranije nije bilo,
ako se nova crkva gradi, bit }e
sru{ena. Zakon se ponavlja u
kanunima 1516, 1530, 1539. i
(97)
1542. lako se u kanunima ne
pravi razlika izme|u katolika i
pravoslavnih, znamo da su pravoslavni, pretpostavimo s dozvolom Osmanlija u doba ovih zakona, podizali svoje crkve i samostane. Da su zakoni uop{te
stupili na snagu svjedo~i austrijski izaslanik Kuripe{i}, on u
1530. ukazuje na te`ak `ivot
kr{}ana, koji ne samo da nisu
mogli graditi crkve, nego ih nisu
~ak ni smjeli popravljati.(98) Me|utim, iz povelja izvjesnih franjeva~kih samostana u Bosni, znamo da je dozvola dodijeljivana
na zahtjev za opravku ili ~ak, da
se postoje}a crkva ponovo uredi, ali pod uvjetom da njene dimenzije ne prelaze veli~inu biv{e crkve. Zakone, mo`emo koristiti daje, uglavnom, svaka katoli~ka crkva, koju nalazimo u dokumentima vizitacije i drugim izvorima u prvom stolje}u nakon
osmanskog osvajanja, svakako
postojala i prije 1463. godine.
Ovo je od koristi, jer pokazuje
gdje su se u srednjem vijeku
nalazile katoli~ke crkve i pretpostavimo, imale svoje vjernike.
XIII Manuskripti Evan|elja
Nekoliko tekstova Evan|elja
iz srednjovjekovne Bosne je sa~uvano. Tri primjerka na osnovu
posvete se mogu s Bosanskom
crkvom povezati: a) Fragment
Evan|elja po narud`bi Tep~ije
Batala, 1393, za starca Radina.
Jasno je da se ovdje radi o starcu Bosanske crkve, jer se na
drugom listu nalazi veoma zna-
93. Ibid, p. 125.
94. Tekst Radinovog testamenta je kod Lj. Stojanovi}a, Stare srpske povelje i pisma, I, pt. 2, Beograd, (SKA), 1934, pp.
153-56. O krstjanima kmetovima, vidi pp. 153-4. Cijeli tekst testamenta se detaljno analizira u Poglavlju VII.
95. Primjer ove vrste podataka, vidi H. [abanovi}, "Lepenica u prvom stolje}u turske vladavine" u: Lepenica, Sarajevo,
1863, pp. 193-207.
96. Najzna~ajnije je objavljeno u prvom svesku nove serije-Monumenta Turcica historiam Sivorum Meridionalium illustrantia-Kanunti kanun ime za Bosanski, etc, ... Sand`ak, Sarajevo, 1957.
97. Ibid, pp. 31, 43, 56, 66.
98. P. Kuripe{i}, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju, 1530, prijevod \. Pejanovic, Sarajevo, 1950, p. 22.
99. \. Sp. Radoj~i}, "Odlomak bogomilskog jevan|elja bosanskog tepacije Batala iz 1393. godine," B'lgarska Akdemija na
Naukite, izvestija na Instituta za Istorija, 14-15, 1964, pp. 495-509. Spisak hijerarhije je veoma va`an izvor. Spisak je nepobitno nastao 1393. godine. Raspravljat }e se detaljno u Poglavlju V.
April - jun 2007.
103
Bo{nja~ka rije~
~ajan spisak hijerarhije Bosanske crkve tog vremena(99); b) Hvalovo Evan|elje krstjanina Hvala
ura|eno za Hrvoja Vuk~i}a u doba episkopata djeda Radomera
Bosanske crkve u 1404. godini.
(100)
c) Sačuvani dijelovi Evan|elja
6
lavnim crkvama. Jedan fragment
iz Batalovog Evan|elja sadr`i
kasniju notaciju iz 1703. koja
ukazuje da se Evan|elje nalazi u
pravoslavnom samostanu "Sk'
batno".(102) Na margini Hvalovog
teksta rije~i "za~elo" (po~etak) i
Defteri predstavljaju vitalne izvore o Bosancima i njihovom
prihva}anju islama.
krstjanina Radosava iz doba vladavine Stjepana Toma{a (144361), koje uključuje apokalipsu i
ritual.(101) Pored toga je sa~uvano i nekoliko drugih sli~nih manuskripata Evan|elja i tako|er
se mogu vezati za Bosansku crkvu. Nau~nici su se mnogo bavili ovim evan|eljima, neka tuma~enja su bila ubjedljiva, ali je
mnogo toga bilo, u najmanju ruku, izmi{ljotina. U njima se jasno nalazio "kanon" hereti~ke
crkve, ali nama nije poznato, {ta
su tekstovi zna~ili sve}enicima
Bosanske crkve i kako su ih
interpretirali. U evan|eljima se
nalazio cijeli Novi zavjet (s malim izmjenama u redoslijedu, naj~e{}a promjena je bila da se
Apokalipsa nalazila odmah nakon Evan|elja). To ukazuje da je
Bosanska crkva pridavala veliku
va`nost knjizi, kao i katoli~ki Zapad. Nadalje, tekstovi Evan|elja
su ~esto sadr`avali Mojsijevih
Deset zapovijedi iz Starog zavjeta i nalazili su se u sredini Novog zavjeta. Vjerovatno im nije
bilo zna~ajno {to nema i ostalog
dijela Starog zavjeta. To je bila,
tako|er, uobi~ajena praksa u
srednjem vijeku na Zapadu da
se Novi zavjet i evan|elja bez
Starog zavjeta prirede, {to je u
kori{tenju igralo malu ulogu. Bosansko Evandjelje bilo je veoma
blisko tekstovima Pravoslavne
crkve, pa je u nekoliko slu~ajeva, kasnije, kori{teno u pravos-
zavjeta. Nalazimo svete slike,
{to ukazuje da kr{}ani Bosanske crkve nisu bili ikonoklasti.
lsto i lijepe slike Ivana Krstitelja
i Mojsija, a prema inkviziciji "bosanski patareni" su bili protiv
njih. Uklju~uju}i i Deset zapovijedi, u tekstovima se vidi da Bosanska crkva nije uop{te odbacivala Stari zavjet ili patrijarhe
Starog zavjeta. S ovom ~injeni-
Staro Sarajevo
"kon'c" (kraj) nalaze se pored
odlomaka na mjestima, koja odgovaraju ~itanju Evan|jelja u
Pravoslavnoj crkvi u toku godine.(103) Pretpostavljamo da ovo
com ne mo`emo dokazati da u
Bosni nije bilo drugih heretika,
koji su bili ikonoklasti, protiv
Starog zavjeta. Ali, vidi se u vezi
s pomenuta tri teksta da zare|e-
Tekstovi evan|elja pobijaju mnoge zapise u izvorima inkvizicije o bosanskim patarenima.
zna~i da se tekst kasnije u
Pravoslavnoj crkvi koristio ill da
je Bosanska crkva koristila tekst
na isti na~in, kao i u svom bogoslu`enju Pravoslavna crkva.
Tekstovi evan|elja pobijaju
mnoge zapise u izvorima inkvizicije o bosanskim patarenima.
Prvo, Novi zavjet je kompletan;
nema znakova o{te}enja Novog
ni pripadnici Bosanske crkve nisu bili tog mi{ljenja. Trebalo bi
ista}i da je umjetni~ka izrada
tekstova bila ta~na kopija zapadnog, katoli~kog stila, ali to ne
zna~i da bi umjetnik heretik slijepo kopirao a da nije pomislio
{ta slika prikazuje.
Nastavi}e se.
100. G. Dani~i}, "Hvalov rukopis," Starine, III, 1871, pp. 1-146, sadr`i tekst evan|elja i poredi ga s dva druga teksta
evan|elja. Vidi i V. \uri}, "Minijature Hvalovog rukopisa," Istoriski glasnik (1-2), 1957, pp. 39-52.
101. F. Ra~ki, "Dva nova priloga za poviest bosanskih Patarena," Starine, XlV, 1882, pp. 21-29; V. Jagi}, "Analaecta
Romana,", Archiv fur Siavische Philologie 25, 1903, pp. 20-36.
102. Radoj~i}, op. cit., p. 500.
103. Dani~i}, op. cit., p. 6.
104
April - jun 2007.

null

Pitagorin život

Bošnjačka riječ 7

Bosnjacka rijec 9 final_Layout 1.qxd

Poznavanje čoveka

Beograd za početnike

Bosnjacka rijec broj 3-4a final_Bosnjacka rijec broj 3

Bo{njaci danas

RIJE

Bosnjacka rijec 1

pročitaj deo knjige