2 Bo{nja~ka rije~ Bo{nja~ka rije~ Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e Novi Pazar Izdava~ Centar za bo{nja~ke studije Tutin - Novi Pazar Za osniva~a i izdava~a Esad D`ud`evi} Glavni i odgovorni urednik Muhedin Fijuljanin Redakcija Red`ep [krijelj Esad Rahi} Hodo Katal Sekretarijat Nazim Li~ina Zaim Had`isalihovi} Tehni~ki urednik Ned`ad Smailagi} Lektura Muratka Fetahovi} Prelom Samer Jusovi} Saradnici Munib Maglajli} Ferid Muhi} Senahid Halilovi} Samra Tahirovi} - Ljuca Ned`ib Vu~elj Alija Matovi} Adresa redakcije 28. novembra bb 36300 Novi Pazar Telefon: 020 336 621 Fax: 020 315 608 E-mail: [email protected] www.bnv.org.yu ^asopis sufinansira Ministarstvo kulture Vlade Republike Srbije Naslovna strana Novi Pazar Pogled na stari grad i tvr|avu [tampa [tamparija “Merak” Dubrova~ka bb, Novi Pazar RIJE^ UREDNIKA RIJE^ - DA SE ^UJE RIJE^I nikad dosta. Sve i da ho}emo, ne mo`emo se odre}i svojega bi}a, onoga {to nas, zapravo, ~ini onim osobenim, svojevrsnim, specifi~nim i po mnogo ~emu posebnim bo{nja~kim nacionom, razli~itim od svih drugih kojih biti{u na ovim uzavrelim balkanskim prostorima, a opet dovoljno sli~nim svima drugima da s njima mo`emo u miru dijeliti blagodati date nam `ivotom. Zaboravimo li na to i historija }e nas zaboraviti, a onda nas ne}e ni biti, jer, po ~emu }emo se prepoznati? Ho}emo li sami snositi krivicu za to, ili }e nam je drugi nametati a mi ni sami ne}emo znati za{to. Sand`a~ki Bo{njaci kroz historiju nerijetko su se prepu{tali zaboravu. Da nismo ne bismo uvijek, svakih stotinjak godina nanovo, opet tra`ili sebe, zbunjeno "otkrivali" svoj identitet i pisali ono {to drugi napi{u samo jednom, ali to ~uvaju. I uvijek pla}ali kaznu. Uvijek visoku cijenu. U prvom svom broju "Bo{nja~ka rije~" otvorila je temu obnove Gazi Isa-begovog hamama, zapu{tenog zdanja u samom centru Novog Pazara, bogatstvu koje je svima bilo na oku, a svima pod nogu, za le|a. Mijenjala su se vremena, a mi kod o~iju slijepi, od hamama nismo vidjeli ni{ta do dobrog mjesta za parkirati auto ili baciti sme}e - da nas niko ne vidi. I za to nam je trebao mrak - da bi se sakrili od sebe. Mrak iz kojeg smo bje`ali sami od sebe, od svoga bitka, od svojeg JA. Da nas niko ne vidi, ne zato {to bacamo sme}e, nego, valjda, zato {to smo se stidjeli sebe. Oni koji su znali ne{to vi{e od nas, pustili su nas, ~uvaju}i, navodno, neku veliku tajnu, boje}i se i sebe i drugoga, i sjenke svoje {to samo sjenka be{e, ni RIJE^ nam nisu rekli. Svjesni da o sebi i svom identitetu, svemu onome {to ~ini ih posebnim, mogu brinuti najvi{e sami, sand`a~ki Bo{njaci utvrdili su, kona~no, prioritete u za{titi svoje kulturne ba{tine i po prvi put u svojoj historiji od zvani~nih dr`avnih organa, na partnerskoj osnovi zatra`ili, ne samo deklarativno zalaganje za ono {to je dr`ava i do sada bila du`na u~initi (jer kulturna ba{tina Bo{njaka nije samo njihova ba{tina, nego i ba{tina cijele dr`ave), ve} i konkretno ispunjenje obaveza koje u tom smislu ima. A imati pravo na ne{to podrazumijeva i imati obavezu za isto, obavezu za{tite, ne samo zbog sebe, nego zbog historije, zbog onih koji }e poslije nas do}i, da ne bi i oni, kao mi sada, opet tra`ili svoj izgubljeni identitet, i opet u krug, da se historija ne ponavlja. Na svom putu od Novog Pazara, do Sarajeva, Beograda, Subotice i Prijepolja, "Bo{nja~ka rije~" progovorila je ovoga ljeta glasno, svi su je ~uli, prepoznali i razumjeli njen smisao, bogatstvo i sjaj, spoznali njenu ljepotu, ljepotu onoga {to njom je kazano i {to se njome mo`e kazati. A kakva je RIJE^ bo{nja~ka, jedra i puna, u isto vrijeme i o{tra i blaga, drhtajima srca za~injena, mogli smo spoznati i u knji`evnom opusu ]amila Sijari}a, prvog imena knji`evnosti sand`a~kih Bo{njaka, ~ovjeka po kome najve}a knji`evna nagrada u nas dobi i naziv "Pero ]amila Sijari}a", a koju ove godine, ravnopravno dobi{e gospoda Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i}. Po prvi put, za historiju, ovoga ljeta na najve}i blagdan sand`a~kih Bo{njaka - Dan bo{nja~ke nacionalne zastave dogodi se i Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI), jedna od tri centralne tradicionalne kulturne manifestacije koje imaju za cilj o~uvanje, afirmaciju i popularizaciju bo{nja~ke kulturne ba{tine i bosanskog jezika. A zbog jezika, mnogi Bo{njaci u pro{losti ostavili su svoje kosti da im se ni trag ne zna, rodbina da ih ne pominje, dova da im se ne izu~i, da se o njima ni RIJE^ ne ka`e. Dan sje}anja i ove godine bio je posve}en njima, onima u Star~evi}ima, Kukurovi}ima, Sjeverinu, [trpcima..., onima u Srebrenici, onima na Had`etu, onima znanim i onima o kojima }e se tek RIJE^ ~uti. Muhedin Fijuljanin April - Juni 2006. 3 Bo{nja~ka rije~ 2 SADR@AJ Dodijeljene nacionalne nagrade i priznanja Razgovori sa predstavnicima Vlade Promovisan prvi broj ”Bo{nja~ke rije~i” Obilje`en Dan zastave Predstavnici Vlade posjetili BNV Mr. Red`ep [krijelj ISTAKNUTA LISTA PRIORITETA 5 15 Istra`ivanja HAD@ET 18 GLOBALIZACIJA I NJEN UTICAJ NA SOCIOKULTUROLO[KI ASPEKT MALIH NACIJA Prof. Dr. Ferid Muhi} 24 O ZABLUDAMA I O ISTINI Institucionalno ostvarivanje prava April - Juni 2006. 39 UNAPRE\ENJE INSTITUCIONALNE SARADNJE 52 IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A 4 33 Delegacija BNV u posjeti Subotici 20 Ba{tinici bo{nja~ke kulture BO[NJA^KI INSTITUT U SARAJEVU PRESJEK STANJA LJUDSKIH PRAVA Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca Kulturna ba{tina sand`a~kih Bo{njaka Musala u Prijepolju DOVI[TE POD VEDRIM NEBOM 27 Samiha Ka~ar INTERVJU: Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i} JEDAN JE ]AMIL BO[NJA^KI MAZGIT SBONI 79 45-55 2 Bo{nja~ka rije~ AKTUELNO Predstavnici Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u razgovoru sa predstavnicima Vlade Srbije o o~uvanju kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka Istaknuta lista prioriteta Po~etak rada na institucionalnoj saradnji nacionalnih vije}a i dr`ave. Bo{njaci na prostoru {est sand`a~kih op{tina prepoznali osam prioritetnih objekata ili lokaliteta od zna~aja ne samo za Bo{njake kao zajednicu ve} i za dr`avu uop{te U organizaciji Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, u prostorijama Glavnog ureda vije}a u Novom Pazaru, 10. jula 2006. godine, odr`an je zajedni~ki sastanak predstavnika Ministarstva kulture i medija, rukovodilaca republi~kog i regionalnog za kulturu u BNV, Faruk Dizdarevi}, predsjednik odbora za kulturu u BNV, Muhedin Fijuljanin, {ef resora za informisanje u BNV, Zaim Had`isalihovi}, koordinator za kuluru u BNV i Nazim Li~ina, koordinator za informisanje. nog naslje|a i spomenika kulture Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Republici Srbiji, prezentacija popisa nepokretnih kulturnih dobara i spomenika kulture u {est sand`a~kih op{tina, mjere tehni~ke za{tite ve} kate- Prioriteti Zajedni~ki sastanak predstavnika Ministarstva kulture i medija, rukovodilaca republi~kog i regionalnog zavoda za za{titu spomenika kulture sa predstavnicima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a - detalj sa sastanka zavoda za za{titu spomenika kulture sa predstavnicima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. Sastanku su ispred Ministarstva kulture prisustovali Milo{ Jankovi}, pomo}nik ministra za kulturu i medije, Violeta ]ori}, predstavnik ministarstva (resor za informisanje), Gordana Markovi}, direktor Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture, Marina Luki} - Cveti}, direktor Regionalnog zavoda za za{titu spomenika. Delegaciju Bo{nja~kog nacionalnog vije}a su ~inili Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a, D`engis Red`epagi}, {ef resora Ispred Vlade Srbije, sastanku je prisustvovao Petar La|evi}, direktor novoformirane Slu`be za ljudska i manjinska prava. U toku razgovora na ovom sastanku delagacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a upoznala je prisutne sa svojim aktivnostima u oblasti kulture i informisanja istakav{i tom prilikom listu prioriteta za ~iju realizaciju o~ekuju podr{ku vlade, resornih ministarstava i odgovornih republi~kih institucija. Na sastanku je bilo rije~i o brojnim temama, izme|u kojih su i predstavljanje i za{tita kultur- Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, utvrdio je prioriteti u kategorizaciji, za{titi i revitalizaciji nepokretnih dobara/spomenika kulture sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji. 1. Op{tina Novi Pazar - Gazi Isa-begov hamam - Amir-agin han - Novopazarska tvr|ava 2. Op{tina Prijepolje - Musala 3. Op{tina Nova Varo{ - Mejta{ na gradskom groblju 4. Op{tina Priboj - Turbe [ejh Saliha u Sjeverinu - Ste}ci u Pobre`ju, Kasidolu i Pobla}u 5. Op{tina Sjenica - Spahovi}a ku}a 6. Op{tina Tutin - Arheolo{ki lokalitet Gluhavica gorisanih kulturnih dobara, kao i prioriteti u kategorizaciji spomenika kulture, zatim finansijska podr{ka Ministarstva kulture i medija projektima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i bo{nja~kih kulturnih institucija i udru`enja, sufinansiranje kulturnih manifestacija, izdava~ka djelatnost, te sufinansiranje bo{nja~kih kulturnih institucija i udru`enja. Tokom razgovore izlo`en je i koncept finansiranja realizacije emisija na bosanskom jeziku April - Juni 2006. 5 Bo{nja~ka rije~ na mre`i lokalnih TV stanica i javnom RTV servisu, finansijska podr{ka za tehni~ko opremanje redakcije na bosanskom jeziku, sufinansiranje ~asopisa Bo{nja~ka rije~ i drugih {tampanih medija ~iji je osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e. Govore}i na zajedni~koj konferenciji za novinare o rezultatima razgovora, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad D`ud`evi} je kazao da su "sve dosada{nje vlade imale selektivan pristup kada je u pitanju za{tita i o~uvanje kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka". Izra`avaju}i zadovoljstvo odnosom dr`ave prema bo{nja~koj zajednici, nakon odr`anog sastanka, D`ud`evi} je kazao da su Bo{njaci na prostoru {est sand`a~kih op{tina prepoznali osam prioritetnih objekata ili lokaliteta od zna~aja ne samo za Bo{njake kao zajednicu ve} i za dr`avu uop{te. U Novom Pazaru to je Gazi Isa-begov hamam, Tvr|ava i 2 Amir-agin han. U Tutinu to je arheolo{ki lokalitet Gluhavica, u Sjenici ambijentalna Spaho- Nakon sastanka, u pratnji Petra La|evi}a, direktora Slu`be za ljudska i manjinska prava, delegacije Vije}a i Ministarstva za kulturu i medije i direktori republi~kog i regionalnog zavoda za `a{titu spomenika kulture obi{li su staru ~ar{iju, Han "Granatu", Isa-begov hamam, Gradsku tvr|avu i Amir-agin han vi}a ku}a, a poseban prioritet dat je i Musali u Prijepolju, ste- Spomenici kulture sand`a~kih Bo{njaka Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, utvrdio je vrste nepokretnih dobara/spomenika kulture sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji. Periodi: - Srednji vijek - Osmanski period - XX vijek Vrste dobara: 1. ste}ci 2. d`amije i mesd`idi 3. nadgrobni spomenici, ni{ani, mezarluci 4. ~esme, {adrvani, sebilji 5. hanovi 6. hamami 7. sahat kule 8. musale 9. mejta{i 10. tvr|ave, utvr|enja, kule, bedemi 11. mektebi, medrese 12. }uprije, mostovi 13. vakufske zgrade 14. stare porodi~ne bo{nja~ke ku}e, rezidencijalni objekti, ograde, kapije 15. turbeta 16. kahve, kahvane, restorani, du}ani 17. tekije 18. bezistani 19. pekare 20. ljetnji stanovi 6 April - Juni 2006. }cima u okolini Priboja i mejta{ kamenu na groblju u Novoj Varo{i. Prema ocjeni Petra La|evi}a, direktora Slu`be za ljudska i manjinska prava, sastanak u Novom Pazaru je bio veoma konkretan, plodotvoran, i predstavlja po~etak rada na institucionalnoj saradnji nacionalnih vije}a i dr`ave, da je razgovarano o onome {to Bo{nja~ko nacionalno vije}e `eli da za{titi, kako to da se razvije i kolike su realne mogu}nosti da se to realizuje, ali i o mogu}nostima da se manjinska prava Bo{njaka unaprijede. Direktorka Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture Gordana Markovi} je istakla da ovi spomenici pripadaju svim gra|anima na ovom podru~ju, i bo{nja~kom i srpskom narodu. Kako je ocijenio pomo}nik republi~kog ministra za kulturu Milo{ Jankovi}, Javni servis Srbije ima zakonsku obavezu da u svom programu obezbijedi termine za informisanje na jezicima nacionalnih manjina. Predstavnici Vlade, ministarstva i institucija obe}ali su finansijsku pomo} Bo{nja~kom nacionalnom vije}u da realizuje program o~uvanja i za{tite kulturnog naslije|a Bo{njaka na ovim prostorima. Mirza AH Sjeni~anin 2 Bo{nja~ka rije~ KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA GODI[NJI KALENDAR tradicionalnih kulturnih manifestacija sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji 1. Bajramski koncert Ilahija i kasida (10. 01. 2006. godine) Odr`ava se povodom Kurban Bajrama svake godine u Novom Pazaru. Osniva~ manifestacije je Dom Kulture "Oslobo|enje", Regionalno pozori{te iz Novog Pazara i hor "\ulistan. 2. Smotra bo{nja~kih narodnih igara - SBONI (11. 05. 2006. godine) Odr`ava se 10. i 11. maja u Novom Pazaru. Osniva~ manifestacije je Bo{nja~ko nacionalno Vije}e a realizator Organizacioni odbor, kojeg imenuje Izvr{ni odbor Vije}a. 3. Likovna kolonija "Sand`ak, inspiracija umjetnika" (julavgust 2006. godine) Odr`ava se u gradovima Sa- nd`aka u periodu jul-avgust svake godine. Osniva~ manifestacije je Dom kulture Novi Pazar a realizator Sand`a~ko udru`enje likovnih umjetnika - SULU. 4. Knji`evni susreti "Muhamed Abdagi}" (10. septembar 2006. godine) Odr`avaju se svake godine u Sjenici. Osniva~ manifestacije je Kulturno-prosvjetna zajednica Sjenice a realizator Kulturno-prosvjetna zajednica Sjenice i Narodna biblioteka "Muhamed Abdagi}" u Sjenici. 5. Festival sand`a~ke sevdalinke - FESS (28. i 29. septembar 2006. godine) Odr`ava se 28. i 29. septembra u Novom Pazaru. Osniva~ manifestacije je Bo{nja~ko nacionalno Vije}e a realizator Up- Program izdava~ke djelatnosti u okviru edicije ”Kulturna ba{tina sand`a~kih Bo{njaka” 1. "Pravopis bosanskoga jezika", Knjiga prva Autor: Senahid Halilovi} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije 2. "Sand`a~ki Bo{njaci" (Historija, porijeklo, tradicija, umjetnost), Knjiga druga Autor: mr. Esad Rahi} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije 3. "Kulturna ba{tina sand`a~kih Bo{njaka", Knjiga tre}a Autor: mr. Red`ep [krijelj Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije 4. "Biografski leksikon sand`a~kih Bo{njaka", Knjiga ~etvrta Autori: Faruk Dizdarevi}, Esad D`ud`evi} i dr. Safet Band`ovi} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije 5. "Izabrana djela Muhameda Abdagi}a", Knjiga peta Urednik: Adem Vrci} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije 6. "Izabrana djela dr. Ejupa Mu{ovi}a", Knjiga {esta Urednici: Esad D`ud`evi}, mr. Red`ep [krijelj Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije Program izdava~ke djelatnosti usvojio je Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, na XVII redovnoj sjednici, odr`anoj 24. 06. 2006. godine. ravni i Organizacioni odbor, koje je imenovalo Vije}e. 6. Manifestacija "Bajramski su dani blagi" (10. oktobar 2006. godine) Odr`ava se povodom Ramazanskog Bajrama svake godine u Prijepolju. Osniva~ i realizator ove manifestacije je Dru{tvo za kulturu, nauku i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja. 7. Sand`a~ki knji`evni susreti - SAKS (19. i 20. novembar 2006. godine) Odr`avaju se 19. i 20. novembra u Novom Pazaru. Osniva~ manifestacije je Bo{nja~ko nacionalno Vije}e a realizator Odbor za kulturu Vije}a. 8. Tutinski knji`evni susreti (27. novembar 2006. godine) Odr`avaju se svake godine 27. novembra za Dan demokratije u Tutinu. Osniva~ manifestacije je op{tina Tutin, a realizator Narodna biblioteka "Dr. Ejup Mu{ovi}" u Tutinu. Kalendar tradicionalnih kulturnih manifestacija sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji usvojio je Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, na svojoj XV redovnoj sjednici, odr`anoj 22. aprila 2006. godine. Bo{nja~ko nacionalno vije}e podr`ava sve pomenute manifestacije a Festival Sand`a~ke sevdalinke, Smotru bo{nja~kih narodnih igara i Sand`a~ke knji`evne susrete smatra svojim centralnim, tradicionalnim kulturnim manifestacijama koje imaju za cilj o~uvanje, afirmaciju i popularizaciju bo{nja~ke kulturne ba{tine i bosanskog jezika. April - Juni 2006. 7 Bo{nja~ka rije~ 2 KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA Prilog evidentiranju bo{nja~kih spomenika kulture Bibliografija radova i publikacija Andrejevi}, Andrej: Altun-alem d`amija u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik 1/1977. (121-136 str.) Andrejevi}, Andrej: Dva novopazarska amama, Godi{njak balkanolo{kog instituta, Balkanica VII, Beograd, 1976. (291-307 + 8 str.) Andrejevi}, Andrej: Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji - Beograd, 1984. Andrejevi}, Andrej: Spomenici islamske umetnosti: d`amije, amami, tvr|ave, groblja Gazilar - Novi Pazar i okolina, Beograd 1969 (159214 str.) Cveti}, Emil I.: Novopazarski Sand`ak - Mala nau~na biblioteka br. 2, Jagodina 1909, 1912 (1-2, 26, 27, 97 str.) ^ar-Drnda, Hatid`a: Osnivanje Novog Pazara i njegov razvitak do kraja XVI stolje}a - Novopazarski zbornik broj 8/ 1984, Novi Pazar (77-102 str.) ^ubrilovi}, Vasa: Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini - Jugoslovenski istorijski ~asopis, godina I, svezak 3-4, 1935. (368-403 str.) ]ulafi}, Vukman: Stari putevi, hanovi i hanska privreda u Sand`aku - Simpozijum "Seoski dani Sretena Vukosavljevi}a" IX, Prijepolje (117138 str.) Gravje, Gaston: Novopazarski Sand`ak - "Knji8 April - Juni 2006. `evni glasnik" 1912 -1913, Beograg - (reprint) Novi Pazar, 1977. (Hanovi i karavanseraji) \or|evi}, Slobodan: Za{tita spomenika kulture u sjeni~kom kraju - Zbornik Sjenice 1/1985, Sjenica, 1985. (5666) \or|evi}, Slobodan: Hamam u Novom Pazaru - Ra{ka ba{tina 1, Kraljevo 1975. (137-144 str.) \uri} - Zamolo D.: D`amije u u`oj Srbiji iz XIV XIX veka - Gradska kultura na Balkanu, Balkanolo{ki institut Beograd, 1984, posebna izdanja, knjiga 20 Kale{i, Hasan: Najstariji vakufski dokumenti na arapskom jeziku - Pri{tina, 1974. (Han u vakufu Muslihudina Al - madinija u Novom Pazaru) Kre{evljakovi}, Hamdija: Hanovi i karavanseraji u Bosni i Hercegovini - Sarajevo, 1957. (karta mjesta Novi Pazar, Sjenica, Ra{ka) Koni~anin, Omer: Novopazarska ~ar{ija - Novopazarski zbornik broj 17, Novi Pazar, 1993. (129- 146 str.) Kruni}, Jovan: Sjenica - nasle|ena arhitektura i struktura plana varo{i - Novopazarski zbornik 4/ 1980. (65-110 str.) Evlija ^elebija: Putopis - Odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod H. [abanovi}a, Sarajevo 1967. (Novi Pazar - Jeni Pazar i drugo) Milojevi}, Borivoje: Pe{ter i Sjenica - Glasnik Geografskog dru{tva 5/1921. (8093 str.) Gruji}, R.: Kada su gra|ena kamena utvr|enja Novog Pazara - Glasnik Srpskog kraljevskog nau~nog dru{tva XV, 1935. Mujezinovi}, Mehmed: Muslimanski epigrafski spomenici Novog Pazara - Novopazarski zbornik 1/1977. (137 -155 str.) Had`ibegi}, Hamid: Islamizacija Bosne i hercegovine i porijeklo bosansko-hercegova~kih muslimana - Sarajevo, 1940. Mu{ovi}, Binasa: Dervi{ka tekija u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik br. 21, Novi Pazar, 1997. (147-156 str.) Had`i-Vasiljevi}, I.: Muslimani na{e krvi u ju`noj Srbiji - Beograd, 1924. Mu{ovi}, Ejup: Amir-agin han - Politika od 18. 03. 1973. Kadijevi}, Aleksandar: O prou~avanju i vrednovanju graditeljskog nasle|a novijeg doba u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik br 19, Novi Pazar, 1995. (193-203 str.) Mu{ovi}, Ejup: Isa-begov hamam u Novom Pazru - "Ibarske novine" broj 749, od 12. 01. 1968. Kraljevo Mu{ovi}, Ejup: Novi Pazar i njegovi kulturno- 2 Bo{nja~ka rije~ istorijski spomenici - Srbija - znamenitosti i lepote, Beograd, 1965. Mu{ovi}, Ejup: Novopazarski bezistan - "Ra{ka ba{tina 2", Kraljevo, 1980. (189-191 str.) Mu{ovi}, Ejup: Hanovi i selamluci u Novom Pazaru - "Bratstvo" broj 470, Novi Pazar, 1980. Mu{ovi}, Ejup: Islamski spomenici Novog Pazara - Novopazarski zbornik 9/1985, Novi Pazar, (67-97 str.) Pavi}evi} - Popovi}, Radmila; Milo{evi}, Spomenka: Tuzinjski stanovi na Pe{teri Zbornik Sjenice br. 6-7, Sjenica, 1991. (99-129 str.) Premovi} - Aleksi}, Dragica; Vujovi}, Slavica: Novopazarska tvr|ava - Novopazarski zbornik br. 23, Novi Pazar, 1999. (135-154) Radovanovi}, Milo{: Novopazarska ~ar{ija, bezi- stani, mostovi (analiza urbanih sklopova), Novopazarski zbornik br. 15, Novi Pazar, 1991. (6679 str.) Radovanovi}, Milo{: Novopazarske mahale - Novopazarski zbornik br. 16, Novi Pazar, 1992. (45-54 str.) Ra{ljanin, Senko: Javne ~esme u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik br. 10, Novi Pazar, 1986. (181-195 str.) [u{evi}, Izudin: Vakufi u Novom Pazaru u XVI stolje}u - Novopazarski zbornik broj 3/1979, Novi Pazar (77-86 str.) [u{evi}, Izudin: Novopazarska tvr|ava u "Malye" defterima - Novopazarski zbornik broj 5/1981, Novi Pazar (31-39 str.) Vrci}, Asim: Selamluci u Sjenici u XIX i XX vijeku - Zbornik Sjenice br. 1213, Sjenica, 2002. (66-71 str.) Vu~kovi}, Veljko: Lejlek d`amija u Novom Pa- zaru - "Ra{ka ba{tina" 2, Kraljevo, 1980. (315-317 str.) Vu~kovi}, Jevto: Karavanski i trgova~ki putevi, hanovi i trgovina stokom na Sjeni~ko-pe{terskoj visoravni - Novopazarski zbornik broj 24, Novi Pazar, 2000. (95-119 str.) Vujovi}, Slavica: Mekteb uz Altun-alem d`amiju u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik broj 14, Novi Pazar, 1990. (67-79 str.) Vujovi}, Slavica; Vrci}, Asim; ^ubri}, Rajko: Spahovi}a ku}a u Sjenici - Zbornik Sjenice br. 9-10, Sjenica, 1993. (59-71 str.) Zdravkovi}, I.: Izbor gra|e za prou~avanje spomenika islamske arhitekture u Jugoslaviji, Beograd, 1964. Zlatar, Behija: Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI vijeka - Prilozi za orijentalnu filologiju Orijentalnog instituta u Sarajevu, XX - XXI, Sarajevo, 1974. ( 109-158. str.) Gazi Isa-begov hamam u Novom Pazaru April - Juni 2006. 9 Bo{nja~ka rije~ 2 DOGA\AJI Odr`ane promocije prvog broja “Bo{nja~ke rije~i” Po~etak velikog projekta Nakon vi{e nego uspje{ne prezentacije prvenca "Bo{nja~ke rije~i", odr`ane u sjedi{tu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u Novom Pazaru, u maju i junu mjesecu promocija ovog ~asopisa odr`ana je u nekoliko gradova u zemlji, kao i u prijestonici Bosne i Hercegovine u Sarajevu, te u Media centru u Beogradu Promocija prvog broja ~asopisa za dru{tveni `ivot i kulturu sand`a~kih Bo{njaka "Bo{nja- je}a najavio niz aktivnosti na polju kulture i informisanja. [ef resora za kulturu u BNV Sa promocije "Bo{nja~ke rije~i" u Novom Pazaru, 17. maja 2006. godine ~ka rije~" odr`ana je, 17. maja 2006. godine, u sali Glavnog ureda Vije}a u Novom Pazaru. Promociju je otvorio glavni i odgovorni urednik ~asopisa Muhedin Fijuljanin koji se na kratko osvrnuo na sadr`aj prvog broja i pomenuo niz istaknutih kulturnih i nau~nih radnika iz reda Bo{njaka koji su svojim radovima i tekstovima obogatili prvi broj "Bo{nja~ke rije~i". Predsjednik Izvr{nog odbora BNV i direktor Centra za bo{nja~ke studije Esad D`ud`evi} je u ime osniva~a i izdava~a ~asopisa rekao da je "Bo{nja~ka rije~" poku{aj da se uz pomo} dr`ave napravi jedan kvalitetan ~asopis koji }e izlaziti ~etiri puta godi{nje, ~ime }e se uhvatiti tempo u izgra|enosti institucija ostalih nacionalnih zajednica sa ovih prostora. Izdava~ ~asopisa je CBS koji ima ambiciju da preraste u jednu ozbiljnu bo{nja~ku izdava~ku ku}u i ispred Vi10 April - Juni 2006. D`engis Red`epagi} je rekao da je Vije}e samo mehanizam pomo}u kojeg }e cijeli bo{nja~ki korpus na}i mogu}nost da se nacionalno i kulturno uzdigne kako na individualnom tako i na nivou kompletne zajednice. Govore}i o svom tekstu i kompletnom sadr`aju prvog broja "Bo{nja~ke rije~i", Red`epagi} je izrazio ubje|enje da je prvi broj samo po~etak jednog velikog i dugog ali uspje{nog projekta koji se zove "Bo{nja~ka rije~". Predsjednik Odbora za kulturu u BNV, Faruk Dizdarevi} je u svom izlaganju istakao da prisustvujemo jednom veoma va`nom i istorijskom trenutku i izrazio nadu da }e redakcija "Bo{nja~ke rije~i" omogu}iti mladim i neafirmisanim stvaraocima da svoje radove objavljuju u "Bo{nja~koj rije~i" ~ime }e se omogu}iti da se bo{nja~ka duhovnost i kultura neprestano oboga}uje i istra`uje. Istori~ar iz Novog Pazara i ~lan Redakcije ~asopisa, magistar Red`ep [krijelj, ~iji je nau~ni rad pod nazivom "Tragom jedne nizamske prepiske" objavljen u prvom broju "Bo{nja~ke rije~i", Promocija "Bo{nja~ke rije~i" u Sarajevu odr`ana je u elitnom zdanju bo{nja~ke kulturne ba{tine - Bo{nja~kom institutu - Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a 2 Bo{nja~ka rije~ je rekao da je ovo jedan lijep nastavak u sand`a~kom novinarstvu ~ije po~etke vezujemo za prvog sand`a~kog novinara Mehmeda [a}ira Kurt}ehaji}a a potom se osvrnuo na istorijat sand`a~ke `urnalistike. kih kulturnih institucija i manifestacija. Muhedin Fijuljanin je prisutnima predstavio koncepciju ~asopisa, redakciju i saradnike, dok je D`engis Red`epagi} govorio o zna~aju institucionalne saradnje sand`a~kih Bo{nja- U umjetni~kom dijelu promocije nastupili su had`i Emina Ze}aj, vokalni solista i sazlija Prof. Dr. Mehmed Gribaj~evi}. Ovom zna~ajnom skupu su pored istaknutih javnih i kulturnih radnika BIH prisustvovali i prof. dr. Enes Pelidija, predsjednik Udru`enja Bo{njaka porijeklom iz Sand`aka u Sarajevu prof. dr. Red`o Dizdarevi} i istaknuti bosanskohercegova~ki pisac i publicista Tvrtko Kulenovi}. "Bo{nja~ka rije~" u Beogradu i Subotici Promocija "Bo{nja~ke rije~i" u beogradskom Medija centru U razgovoru na promociji prvog broja "Bo{nja~ke rije~i" su u~estvovali i istori~ar iz Novog Pazara, magistar Esad Rahi} i Hodo Katal, knji`evnik iz Tutina. Promocija u Bo{nja~kom institutu u Sarajevu Organizator promocije prvog broja ^asopisa za kulturu i dru{tveni `ivot sand`a~kih Bo{njaka "Bo{nja~ka rije~", kao i promocije DVD zapisa sa prvog Festivala sand`a~ke sevdalinke, FESS 2005, koja je 26. maja 2006. godine odr`ana u Sarajevu, bili su Bo{nja~ko nacionalno vije}e, Centar za bo{nja~ke studije iz Novog Pazara i Bo{nja~ki institut - Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a. O prvom broju ~asopisa su govorili predsjednik Izvr{nog odbora BNV Esad D`ud`evi}, {ef resora za informisanje BNV i glavni i odgovorni urednik ~asopisa "Bo{nja~ka rije~" Muhedin Fijuljanin i D`engis Red`epagi}, {ef resora za kulturu u BNV. U svom obra}anju prisutnima predsjednik Izvr{nog odbora BNV, Esad D`ud`evi} se osvrnuo na rad Bo{nja~kog nacionalnog vije}a uop{te, obja{njavaju}i organizacuju i rad Vije}a, kao i zna~aj osnivanja bo{nja~- ka sa Bo{njacima u Bosni i Hercegovini. Govore}i o Festivalu sand`a~ke sevdalinke, Zaim Had`isalihovi}, direktor FESS-a naglasio je njegovu ulogu u o~uvanju i promovisanju sevdalinke kao umjetni~ke vrijednosti koja je bo- U Beogradu promocija prvog broja ~asopisa za dru{tveni `ivot i kulturu sand`a~kih Bo{njaka "Bo{nja~ka rije~" odr`ana je 16. juna u Medija centru. Nakon promocije ~asopisa, na kojoj su govorili predsjednik Izvr{nog odbora BNV i narodni poslanik Esad D`ud`evi} i glavni i odgovorni urednik ~asopisa Muhedin Fijuljanin prisutnim predstavnicima medija prezentiran je dosada{nji rad Vije}a i njegovih organa. Posebnu pa`nju medija privukla je informacija o osnivanju kulturnih institucija i manifestacija koje su tradicionalne a odnose se na za{titu kulturne ba- Sa promocije "Bo{nja~ke rije~i" u Subotici {nja~ku kulturnu ba{tinu uvrstila u sam vrh evropske kulture i umjetnosti posebno nagla{avaju}i potrebu osnivanja bo{nja~kog narodnog orkestra u kome bi primarno mjesto zauzeli ve} skoro zaboravljeni tradicionalni instrumenti saz, {argija, naj i ut. {tine sand`a~kih Bo{njaka, njegovanje bosanskog jezika i njegove upotrebe u obrazovnom sistemu. Narednog dana, promocija ~asopisa odr`ana je i u Subotici, u zdanju Hrvatskog nacionalnog savjeta "Bunjeva~ko kolo". April - Juni 2006. 11 Bo{nja~ka rije~ 2 NACIONALNE NAGRADE Bo{nja~ko nacionalno vije}e dodijelilo knji`evnu nagradu “Pero ]amila Sijari}a” SJAJ SIJARI]EVOG PERA Od sada }e ime ]amila Sijari}a, pored njegovog, biti vezano i sa delima stvaralaca ~ije knjige budu oven~ane nagradom koja nosi njegovo ime. Iako ga fizi~ki nema, on }e, ipak, biti tu jer }emo ga se se}ati, pominjati i vezivati za nove stvaraoce - re~eno na sve~anom uru~enju nagrada u Novom Pazaru ovodom dodjele knji`evne la{}enjima i obavezama proiste- kulturu i tradiciju. Mogli bismo satima govoriti nagrade "Pero ]amila Sija- klim iz svoga programa, ustanori}a", u Bo{nja~kom nacio- vilo vi{e nacionalnih nagrada, za{to ba{ ova imena za nagrade nalnom vije}u, 27. juna 2006. kojim `eli da afirmi{e i podsta- koje dodjeljuje Bo{nja~ko nacigodine, uprili~ena je sve~anost kne ukupno stvarala{tvo sand`a- onalno vije}e, ali zadr`a}u se na kojoj je uru~eno ovo presti- ~kih Bo{njaka, koje nose imena kratko samo na knji`evnoj nag`no priznanje za ostvarenja u zna~ajnih li~nosti iz bo{nja~ke radi Pero ]amila Sijari}a zbog domenu bo{nja~ke knji`evnosti. istorije i kulture, me|u kojima je koje smo se ovdje ve~eras okupili. Samo je ad`o ]amil Nagrada "Pero ]amila mogao ovako i ovakve u Sijari}a" jedno je od ~etiri ovom vremenu da nas oknacionalne nagrade koje upi na jednom mjestu veje ustanovilo Bo{nja~ko ~eras. Tako sand`a~ki Bonacionalno vije}e kojim {njaci i ]amil li~e me|u`eli da afirmi{e i podstasobno jedan na drugog. I kne ukupno stvarala{tvo da jednoga dana, ne daj sand`a~kih Bo{njaka. bo`e, nestanu sand`a~ki Odlukom `irija u sasBo{njaci, iz djela ]amila tavu Husein Ba{i}, Ismet Sijari}a razni istra`iva~i, Rebronja i Hodo Katal, od etnolozi, histori~ari i drugi, 28 predlo`enih autora domogli bi saznati sve ili godijeljena je jedna ravnotovo sve o nama. pravna nagrada Faruku Ljutili bi se ponekad na Dizdarevi}u iz Priboja za njega {to nas nije opisao knjigu eseja "]amil gora kao junake i kao bolje nerazgovora" i Ibrahimu Hago {to jesmo. A on bi odd`i}u za zbirku pjesama govarao, da nas je opisao "Hora". upravo onakve kakvi jesNagrade je uru~io Dr. mo. Sulejman Ugljanin, predDa li bi to i danas, da je sjednik Bo{nja~kog naci`iv i da je sa nama proonalnog vije}a. `ivio posljednjih 15 godi^estitaju}i dobitniciNagrade dobitnicima uru~io je Predsjednik Bo{nja~kog na, mislio i tvrdio ]amil ma Dr. Ugljanin, izme|u nacionalnog vije}a Dr. Sulejman Ugljanin Sijari}… Siguran sam da ostalog, je rekao: "Ja vam iskreno ~estitam i `e- i nagrada za knji`evnost Pero ne bi. A za{to. Zato {to su sand`a~ki Bolim da va{e stvarala{tvo i u bu- ]amila Sijari}a, predsjednik Izvdu}e afirmi{e sand`a~ke Bo{- r{nog odbora Bo{nja~kog nacio- {njaci, uprkos te{koj pogibelji u njake a bo{nja~kom narodu `e- nalnog vije}a, Esad D`ud`evi} je nedavnoj pro{losti, danas uzrasli ba{ u junake na{ega vremelim jo{ mnogo ovakvih stvarala- tom prilikom rekao: "Ustanovljenjem i dodjeljiva- na i vakta. ca". Poku{avaju i nekada uspijeSve~anost je otvorila magis- njem bo{nja~kih nacionalnih natar klavira gospo|ica Naka Nik- grada sa ovim imenima `elimo vaju da budu most izme|u ljudi {i} izvode}i kompozicije [opena ne samo da afirmi{emo stvara- i kultura na na{im prostorima. i Mocarta, {to je ovoj manife- oce u ovom manjinskom naro- Neoptere}eni pro{lo{}u i svojom du, ve} i da preko imena samih veli~inom nekada, tra`e svoje staciji dalo poseban ton. Podsje}aju}i prisutne da je nagrada uka`emo na magist- mjesto pod suncem ne guraju}i Bo{nja~ko nacionalno vije}e, u ralne li~nosti koje su kreirale i druge i ne smetaju}i drugima. skladu sa svojim zakonskim ov- obilje`ile na{u ukupnu historiju Naprotiv, u`ivaju da budu sa P 12 April - Juni 2006. 2 drugima i druga~ijima i da se takmi~e sa boljim i sa gorim od sebe. [to smo takvi i {to nas sve vi{e i drugi do`ivljavaju i uva`avaju, kao takve kakvi smo, velike i nemjerljive zasluge pripadaju upravo ]amilu Sijari}u.” Izra`avaju}i iskreno uvjerenje da su dobitnici ]amilovog prvog pera za knji`evnost, Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i}, vjerni nasljednici i ba{tinici ]amilovog lika i djela, gospodin D`ud`evi} je na kraju svog obra}anja prisutnima ponovio rije~i jo{ jednog velikog sand`a~kog knji`evnika rahmetli Ismeta Rebronje, ~ijom "krivicom" su, kako je rekao, ba{ oni prvi dobitnici ove knji`evne nagrade koju dodjeljuje Bo{nja~ko nacionalno vije}e: "Mo`da mi ]amila nijesmo ni poznavali, jer je on, mo`e biti, bio samo dobri ~ovjek, ~ovjek putnik, do{ao iz dobre zemlje da se napije s na{e dobre vode, piju}i s te na{e vode, dobri ~ovjek nam je ispri~ao vi{e o nama no o drugima. A to {to je zborio valja utuviti. A mi smo tog dobrog ~ovjeka, koji je s druma zastao kraj na{e dobre vode, zvali ]amil Sijari}". Bo{nja~ka rije~ drovi} Vrbi~ki. Po njihovom mi{ljenju oba laureata ove presti`ne nagrade su dosljedni nasljednici djela ]amila Sijari}a jednog od najve}ih knji`evnih stvaralaca koje je Sand`ak ikada imao. Ovakvo mi{ljenje Safet Hadrovi} Vrbi~ki temelji i obrazla`e izvodom iz pjesme koju je ]amil Sijari} napisao daleke 1939. godine iskreno zabrinut za sudbinu svog naroda i podneblja ispod Nagla{avaju}i da bi se o cjelokupnom Had`i}evom opusu mogao odr`ati poseban simpozijum, Vrbi~ki je podsjetio prisutne da je "za sve godine od tada protekle, koje bezmalo ~ine ~itav jedan Ijudski vijek, pjesnik Had`i} objavio vi{e knjiga poezije, od kojih za ovu priliku isti- Sa sve~anosti uru~enja nagrade Pero ]amila Sijari}a Najve}a bo{nja~ka nacionalna nagrada je Povelja Kulina Bana za ukupno `ivotno djelo. Jedini do sada laureat ove presti`ne nagrade jeste Husein Ba{i}. Dukat Isa Bega Ishakovi}a je nagrada za ukupno kulturno stvarala{tvo, a medalju Rifat Burd`ovi} Tr{o Vije}e dodjeljuje za doprinos pojedinaca i institucija izgradnji multietni~kog i multikulturalnog dru{tva u Sand`aku i na{oj zemlji. Pero ]amila Sijari}a je bo{nja~ka nacionalna nagrada za knji`evnost . Organizatori ove sjajne manifestacije pobrinuli su se da prisutnima u sali Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, koja je ovoga puta bila premala, priu{te zadovoljstvo podsje}anja na glas amid`e ]amila posredstvom snimka sa CD-a ra|enog kao prilog odabranim djelima ]amila Sijari}a u izdanju Unireks-a iz Podgorice. Nakon obrazlo`enja odluke `irija, koju je saop{tio Hodo Katal, o autorima i njihovom stvarala{tvu govorili su knji`evnici Dragomir Brajkovi} i Safet Ha- ("Vjetrovi koji duvaju iznad mog rodnog mjesta", Ibrahim Had`i}.) kojeg je sudbinom ro|en nagla{avaju}i da "istu sudbinu dijeli i pjesnik Ibrahim Had`i} {to potvr|uje stihovima": "Kada niz put pusti pogledam ^emer me tuga opa{e... Odbrajam dane Sinane, I ve} se livade kose A ti ne kosi{ na{e..." (]amil Sijari}, 1939. godine.) "Mi smo malo mjesto mi smo mali narod i na nas duvaju zli vjetrovi"... ~em: Harfa i vasiona, Ve`banje ose}anja, Oformiti jedinstvenu `ivotinju, Vreli tragovi, Na staklu zapisano, Isti `ivot, Pesme i, svakako, zbirku Hora". Isti~u}i da je samo ustanovljenje ove nagrade opiranje zaboravu i zatiranju, te da }e od sada ime ]amila Sijari}a, pored njegovog, biti vezano i sa delima stvaralaca ~ije knjige budu oven~ane nagradom koja nosi njegovo ime, govore}i o knji`evnom i cjelokupnom kulturnom stvarala{tvu Faruka Dizdarevi}a, knji`evnik Dragomir Brajkovi} je kazao da je me|u brojnim srodnostima sa onim ~ijom je nagradom oven~an, i Dizdarevi}eva "privr`enost kraju iz kojeg je potekao i uverenje da bez lokalnog nema univerzalnog". "Nema malih i velikih istina, a bez mno{tva manjih sre}a, nema blagostanja. Nije mogu}e usApril - Juni 2006. 13 Bo{nja~ka rije~ re}iti ~ove~anstvo a na bli`njega zaboraviti", istakao je Brajkovi}, navode}i da knji`evno djelo i kulturno djelovanje Faruka Dizdarevi}a toliko razu|eno i brojno da se o njemu mo`e i nadugo i na{iroko govoriti". "Delo Faruka Dizdarevi}a nisu samo knjige ali one su najuo~ljivije u njegovim brojnim stvarala~kim aktivnostima. I nisu 2 nanika. Sa jednakim je `arom prire|ivao knjige drugih pisaca kao i one koje je sam stvarao. Brinuo je za njihov izgled ali i sadr`aj. Dar Faruka Dizdarevi}a ogla{ava se kako iz njegovih tako i iz drugih knjiga - onih ~ije je nastajanje, {tampanje i promovisanje osmi{ljavao, pospe{ivao, na kojima je zajedno sa njihovim autorima radio", rekao je Magistar klavira Naka Nik{i} na sve~anoj akademiji njegovo delo samo knjige koje je sam pisao, ve} je on svoju ljubav, dar i energiju utkao u brojne naslove svojih prijatelja i poz- Brajkovi}, nagla{avaju}i da je Faruk Dizdarevi} svestrana li~nost koja je obilje`ila mnoge kulturne manifestacije na {irim pro- storima. "Farukove knjige, koliko god govorile o njemu, njegovim mnogim i nespornim darovima, jo{ vi{e govore o prostoru sa koga je potekao, o njegovoj pro{losti, o kulturama i civilizacijama koje su se na ovim prostorima po~esto sukobljavale i satirale, a, u sre}nim vremenima, ispomagale i plodotvornim podsticajima pro`imale. On je i po tome blizak Sijari}u. Faruk Dizdarevi} je tragao za onim boljim i lep{im u naslagama vremena. Bilo da je iztra`ivao vakufname, bilo da se bavio slikarskom porodicom Lazovi} na primer, on je i{~itavao tragove u prostoru i, jo{ vi{e u vremenu. Tragaju}i i sam je ostavljao vidna traga i utiskivao znatne belege. Ti belezi su imenovani "Vaza od peska", "Talija u Priboju", "]amil gora razgovora". Oni se sla`u u mozaik i slu`e na ~ast i nagradi koja se tek zasniva a njemu, nadam se, daje nove podstreke", rekao je Brajkovi}. Nakon rije~i zahvalnosti nagra|enih sve~anost je zatvorila magistar klavira Naka Nik{i} u istom duhu kao i {to ju je i zapo~ela. Mirza AH Sjeni~anin IZBOR IZ POEZIJE IBRAHIMA HAD@I]A "U njegovoj poeziji ima ne~eg mitskog, ne~eg od univerzalnog poimanja `ivota. Ima dosluha sa bi}em historije i nadasve sasvim izuzetnog osje}anja i vi|enja pro{lih i budu}ih ~ovjekovih svjetova", rije~i su antologi~ara i pjesnika Almira Zalihi}a, o poetici Ibrahima Had`i}a ZAPIS NA VOZNOJ KARTI Posve}eno putnicima iz voza nestalim u [trpcima 1993. Vadi no` i nje`no mi vrat savija, Pala je moja glava Al' pre`ivjela je ova hartija. TRAG Bje`im. Osje}am da me neko prati, Skrivam se izme|u paprati. Oslu{kujem i molim Svevi{njeg Da me sa~uva od bli`njeg. Nemirna je {uma, nji{e se drve}e. Mrmljam: - Nevin sam ja, on mene ne}e. Ali otud ide zakrvavljeni ubica, Na njemu je glava bez lica. Kopam po zemlji suvoj, Tra`im trag pro{li. Nalazim natpis na glini: "Bili su i pro{li." Ponavljam re~i vi{ezna~ne "Bili su i pro{li..." Daleko sam od pravog smisla I ne znam Ko su bili i odakle su do{li. 1994. 14 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ INTERVJU Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i}, dobitnici nagrade "Pero ]amila Sijari}a" JEDAN JE ]AMIL Nagrada "Pero ]amila Sijari}a" je najve}a knji`evna nagrada ustanovljena od strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. Prvi dobitnici ovog presti`nog priznanja su na{i poznati knji`evni i kulturni stvaraoci, gospoda Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i~. [ta za njih zna~i ovo priznanje? FARUK DIZDAREVI]: Budu}i da ~ovjek sam ne mo`e ~ak ni sopstvenu spolja{nost da vidi na pravi na~in ni da je osmisli u cjelini, ne mogu mu pomo}i nikakva ogledala ni snimci, njegov pravi izgled mora da vide i shvate samo drugi ljudi. Gledaju}i na stvari tako ne mogu re}i da mi ova nagrada nije pri~inila zadovoljstvo.U svom relativno malom ali veoma dobrom krugu prijatelja proslavili smo doga|aj. IBRAHIM HAD@I]: Ja imam ve} 62 godine `ivota, u knji`evnosti sam skoro ~etiri decenije i za taj dug vremenski period moja djela su tu i tamo bila nagra|ivanja knji`evnim nagradama. Osim nagrade koja nosi ]amilovo ime svojevremeno sam za svoje zbirke dobio nagrade "Isidora Sekuli}" i "Milan Raki}". Svakako, nagrada "Pero ]amila Sijari}a" mi je neobi~no draga jer je na neki na~in zavi~ajna, a prizna}ete, dobiti nagradu u zavi~aju, i to onu koja pri tom nosi ime najve}eg zavi~ajnog pisca, to je na neki na~in uzbudljivo. Poznata je izreka da niko nije prorok u svom selu (ili je te{ko biti prorok u svom selu). BR: ]amil Sijari} je jedno od najve}ih knji`evnih imena u Bo{njaka uop{te. U ~emu mo`emo da tra`imo niti koje povezuju Va{e i knji`evno stvarala{tvo ]amila Sijari}a? FARUK DIZDAREVI]: U svojim romanima, pripovjetkama i pjesmama je jedan ]amil i on }e tu ostati, prepoznatljiv i pamtljiv, za sva vremena. Umjetni~ko djelo, ali i sama misao o umjetnosti, mora u sebi da nosi cio svijet. Mikro i makro kosmos su samo sadr`inski i oblikotvorni aspekti izra`avanja integralne umjetni~ke istine. Ovaj kratki uvod smatrao sam vi{e nego neophodnim, kao neku vrstu postamenta za odgovor za{to su moja kreativna intersovanja raznovrsna. Dobar dio moga dosada{njeg stvarala~kog opusa usmjeren je ka osvjetljavanju pojedinih tema iz oblasti lite- raturu. U specifi~nostima podneblja i duhovnosti ovoga podru~ja i ja nalazim senzibilitet i morfologiju za svoje stvarala{tvo. IBRAHIM HAD@I]: Ja sam prevashodno pjesnik. I ]amil je bio pjesnik, pjesnik po vokaciji, zapravo pripovjeda~ ~ije je djelo jedna velika poema o Sand`aku. [iri zavi~aj nam je zajedni~ki. ]amilova poezija je sublimacija zavi~ajne duhovnosti: mudra, iskrena, potresna. Pri ~itanju njegove "Lirike" nisu me iznenadili istovjetni motivi ili istovjetna upitanost nad `ivotom. Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i} u dru{tvu sa Predsjednikom Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Dr. Sulejmanom Ugljaninom, na sve~anoj dodjeli nagrade "Pero ]amila Sijari}a" rature, istorije umjetnosti, istorije, etnomuzikologije… Jo{ mnoge teme pro{losti i sada{njosti sand`a~kog podru~ja o~ekuju svoje istra`iva~e, svoje autore. Ve}ina ih, vjerovatno, nikada do~ekati ne}e: one }e opstojavati samo kao podaci, neo`ivljeni trudom pa i ma{tom sinteti~ara, osu|ene na kraju na zaborav. ]amil je svoj zavi~aj uveo u lite- BR: Sa rahmetli ]amilom susretali ste se vi{e puta!? Mo`ete li nam prenijeti Va{e utiske iz tih kontakata. FARUK DIZDAREVI]: ]amil je, doista, jedan od najva`nijih ju`noslovenskih, pa i balkanskih pisaca. Uz to je bio savr{eni gospodin i nenadma{ni pripovjeda~. Nije bilo na na{oj kji`evnoj April - Juni 2006. 15 Bo{nja~ka rije~ sceni, a te{ko da }e zadugo i biti, takvog me{tra usmene rije~i. Poput negda{njih aeda, sa svog pripovjeda~kog prijestola, ]amil je lako uspostavljao tako ~vrst sporazum sa slu{aocima da nije bilo nikakvih ograda i prepreka njegovim misaonim tokovima. I ako bi koji put pri~ao istu pri~u nije propu{tao ni jednu priliku da razvije neku od nepredvidljivih, nikad istih, varijacija na temu kakvih je, u posebnom nadahnu}u, bilo napretek. U su{tini, tim pri~ama kao u isto~nja~kom pozori{tu sjenki, on je, na sebi svojstven na~in, komentarisao odre|ene pojave, posredno iznosio svoj stav, iskazivao pouke i davao poruke koje su bile dobronamjerne, plemenite i humane; u njima se razabirala mudrost i 2 Bijelog Polja. Ja sam bio sa svojom majkom preko ljeta kod njenih daid`a Hajdarpa{i}a, a tamo je do{ao ]amil sa svojim sinom Farukom. Moja majka je u nekom srodstvu sa ]amilom, dakle i ja. Vidio sam visokog gospodina u gradskom odijelu kako {eta po livadi sa Hasanbegom, dajom moje majke. Faruk je bio mr{avi de~ki} sa nao~arima koji je i{ao za njima. Ja sam ve} u to vrijeme pone{to pisao, ali nisam imao hrabrosti da pri|em toj ve} i meni kao piscu poletarcu poznatoj knji`evnoj veli~ini. Drugi put sam kao gimnaziijalac u Novom Pazaru 1962. godine prisustvovao knji`evnom susretu sa ]amilom. Ni tada mu nisam pri{ao. Bilo me je stid. Tre}i moj susret sa ]a- `evnosti? FARUK DIZDAREVI]: Nadam se da nije na odmet potsjetiti da su Polimlje i Sand`ak dali takva knji`evna imena kojim bi se mogla podi~iti svaka literatura. Ovo nije nimalo kurtoazno re~eno, ve} je to ocjena za koju bih mogao navesti ~itav niz knji`evnonau~nih argumenata. lstorija ju`noslovenske knji`evnosti i njena knji`evna savremenost bili bi znatno siroma{niji da nema sugestivnih poetskih dokumenata koji su nastali na ovom prostoru. Kreativnost, njeno potsticanje i afirmacija, mo`e se usporiti ali se ne mo`e zaustaviti. Na na{u knji`evnu scenu ve} je stupila mlada generacija bo{nja~kih stvaralaca koja do- FARUK DIZDAREVI] - BIBLIOGRAFIJA: Talija u Priboju 1900-2000. (pozori{a hronika, dva izdanja) Milan Konjovi} ~ovek koji se nije bojao `ivota (razgovori) Sa slikarom Radomirom Vergovi}em, neobavezno (monografija) Vaza od peska (pri~e) Odsjaj sna`ne reke / sa Zoranom Bognarom (hrestomatija, tri izdanja) Pesme Limom umivene (monografija o LVDP) U vrtu razgranatih staza (etnomuzikologija) Sto godina ~itala{tva u Priboju (historijski pregled) O Hasan-agi i njegovoj vakufnami (historijska monografija) Holuja~ki Dizdarevi}i (historijska monografija) Ilijas Dobard`i}: Lirika / sa Ismetom Rebronjom (izbor poezije I. Dobard`i}a) Gajret u Priboju (kulturo-historijska moografija) ]amil, gora razgovora (savremenici o ]amilu Sijari}u, dva izdanja) Katalog knjiga pribojskih autora i izdava~a (priredio) Autor je preko 200 bibliogrsfskih jedinica iz oblasti knji`evne, likovne i pozori{ne umjetnosti. U~esnik niza nau~nih skupova i simpozijuma sa prilozima {tampanim u zbornicima. Prevo|en je na vi{e stranih jezika. iskustvo raznih naroda i na{ih predaka. Kroz ta kazivanja on je otvarao nadu da u svevremenoj borbi zla i dobra bolja strana ljudskog bi}a ipak pobje|uje. Ovo i mnogo {to-{ta drugo amalgamisalo je na{e vi{edecenijsko prijateljstvo. milom bio je u Beogradu na Oktobarskim susretima pisaca negdje 1975-76. On je bio okru`en svojim prijateljima, a ja, naravno, ne `ele}i da se trpam, posmatrao sam ga sa strane i studirao njegov o{tri profil sa visokim, inteligentnim ~elom. IBRAHIM HAD@I]: Na Va{e pretpostavljeno pitanje moram da odgovorim negativno. ]amila sam sreo samo tri puta u `ivotu i nikada sa njim nisam progovio ni rije~i. Prvi moj susret bio je negdje 1957-58. u Ivanju pored BR: U proteklom periodu knji`evnost sand`a~kih Bo{njaka bila je na marginama kulturnih zbivanja na ovim prostorima. Da li postoje naznake nekakvih promjena i kako Vi ocjenjujete trenutno stanje u bo{nja~koj knji- 16 April - Juni 2006. nosi svje`inu, bez napadne samosvijesti koja je tako ~esto prisutna u ~a|avo totemskoj, zaokupljenoj samo sobom, soi-disant umjetnosti, imanentnim pojavama posljednjih desetlje}a na balkanskim prostorima. Uprkos svemu, smatram da nije ni ispravno ni produktivno zadr`avati se na oplakivanju ne~ega {to je sada iza nas. Osje}am da je ovdje i sada koncentrisana velika koli~ina knji`evno-poetske energije i to treba pametno iskoristiti. IBRAHIM HAD@I]: Ne mislim 2 ni sada da je situacija mnogo druk~ija iz dva razloga: umjetni~ka knji`evnost Bo{njaka iz Sand`aka je mlada disciplina, ne ra~unaju}i pjesnike alhamiado izraza. Mi smo u knji`evnosti tek pedesetak godina. I ne treba da se zavaravamo, malo je toga ura|eno. Ne mogu da poreknem da me|u stvorenim nema i dobrog, ali to su ipak pionirski koraci. Na{i susjedi pi{u stotinama go- Bo{nja~ka rije~ `evnosti? ~uje kako kod nas, tako i vani. FARUK DIZDAREVI]: Kako bi rekao mudri Vojo Stani}, sredi{te svemira je ~ovjek. Van Ijudi to je samo jedan crni, gluhonijemi i prazni prostor kroz koji tumaraju izgubljeni, usijani i ohla|eni grumeni koje osvjetljava samo na{ pogled (~itaj: duhovnost). Zna~i, kultura je presudno va`na za jedan narod. Ona je kao so - u principu se mo`e jesti neslana hrana ali `ivota nema bez soli, Tre- BR: Do sada ste objavili vi{e knjiga. [ta je to {to na{a ~itala~ka publika mo`e o~ekivati iz Va{eg pera i kada? FARUK DIZDAREVI]: Planova ima dosta, ali i nekih konkretnih poslova. Vr{im odabir svojih tekstova i eseja iz oblasti knji`evne, likovne i pozori{ne umjetnosti radi prire|ivaja za {tampu i sre|ujem svoju bibliografiju. IBRAHIM HAD@I] - BIBLIOGRAFIJA: Harfa vasiona, pjesme (Beograd) Ve`banje ose}anja, pjesme (Beograd) Oformiti jedinstvenu `ivotinju, pjesme (Beograd) Vreli tragovi, pjesme (Beograd) Isti `ivot, pjesme (Nik{i}) Na staklu zapisano, pjesme (Beograd) Pesme i, pjesme (Beograd) Hora, pjesme (Podgorica) Zapisi i crte, proza (Novi Pazar) Ro`ajski rje~nik, leksikografski rad (Ro`aje) Tri knjige o gljivama (Beograd) Viktor Sosnora: Sova i mi{, pjesme, prevod sa ruskog jezika sa P. ^udi}em (Novi Pazar) dina i u tom stvaranju postoji kontinuitet. Zajedni~ki se pre{lo kroz sve mukotrpne faze osvajanja novih knji`evnih prostora i izraza. Sada se kod nas situacija donekle mijenja. Pristi`u mladi i talentovani stvaraoci. I svjesni su svog izraza i svog Ja. Drugi razlog za marginalizovanje bo{nja~ke knji`evnosti sa ovih prostora le`i u ~injenici da smo mi teritorijalno razbijeni. Jedni stvaraoci `ive u Srbiji, drugi u Crnoj Gori, tre}i u Bosni. I svi oni par ticipiraju teritorijalnim knji`evnostima. Bosna, na koju se donekle moglo ra~unati, nikada nije imala, pa ni danas, naro~itog sluha za bo{nja~ke knji`evnike sa prostora van Bosne. Ona je bila zaokupljena bratstvom i jedinstvom. BR: Va{ doprinos afirmaciji i popularizaciji bo{nja~ke knji`evnosti i kulture uop{te je nesumnjiv. [ta bi, po Va{em mi{ljenju, trebalo da u~ine institucije i udru`enja koja se bave kulturom sand`a~kih Bo{njaka u smislu popularizacije bo{nja~ke knji- ba nastaviti sa institucionalizovanjem ustanova, organazacija i udru`enja, izdava~kih ku}a i sl. ~iji zadaci su poslovi kulture sand`a~kih Bo{njaka. Treba uraditi valjane programe i planove rada i pri}i njihovoj realizaciji. No, to su inicijacije. Ako ho}emo takvu i takvu kulturu mora se za to obezbijediti novac a ne ~ekati da on pretekne od "pre~ih" stvari. U ovoj prelaznoj fazi koja }e malo du`e potrajati (dok se neke stvari ne dovedu u red) potrebni su pametni, hrabri i jaki ljudi da bi se krenulo ka boljem. IBRAHIM HAD@I]: Jedan od koraka u afirmaciji i popularizaciji bo{nja~ke knji`evnosti je upravo ustanovljavanje nagrade "Pero ]amila Sijari}a". To }e imati dalekose`ne pozitivne posljedice. Trebalo bi raditi na afirmaciji pravih vrijednosti. Ne bi bilo zgorega sa~initi jednu "selektivnu" antologiju poezije i prevesti je na nekoliko stranih jezika. To tra`i materijalna sredstva i ljudski anga`man, ali tako i drugi ~ine. To je put da se o Bo{njacima stvaraocima iz Sand`aka ne{to vi{e IBRAHIM HAD@I]: Ja nisam preterano plodan pisac, bar {to se ti~e objavljivanja. Objavio sam tek osam pjesni~kih zbirki. Pi{em stalno. Pune su mi fioke rukopisa, ali knjige sam objavljivao na 4-5 godina. I ne kajem se zbog tog ritma. Ima tu nekog promi{ljanja i askeze. Nikada nisam imao problema sa izdava~ima. Uvijek su mi {tampali ponu|ene rukopise. Ali, ra~unao sam, ako ne{to valja ono treba da traje u sje}anju ~italaca i knji`evne kritike. Ako ne valja ni sto objavljenih knjiga ne}e mi pomo}i. No, sticajem okolnosti, ove godine }e mi se za Sajam knjiga u Beogradu, vjerujem, pojaviti dvije nove pjesni~ke knjige kod dva beogradske izdava~a. Jedna kod "Narodne knjige" (pjesme i pjesme u prozi) i druga pjesni~ka knjiga kod "Prosvete". Prvu knjigu ja sam ponudio izdava~u a za drugu sam ljetos dobio poziv od izdava~a koji sprema ediciju Tri renomirana pesnika iz Srbije. Razgovarali: M. Fijuljanin Z. Had`isalihovi} April - Juni 2006. 17 Bo{nja~ka rije~ 2 ISTRA@IVANJA Had`et: Masovna grobnica i mjesto zlo~ina nad sand`a~kim Bo{njacima (1944-1946) “Mene }e no}as streljati...” Odmah nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata i ulaska partizana u sand`a~ke gradove, komunisti~ka vlast je donijela odluku da po kratkom postupku ka`njava sve one koji po njihovoj procjeni nisu bili na liniji re`ima. Na ni{anu novope~enih vlastodr`aca na{li su se gotovo svi ugledniji Bo{njaci iz toga vremena, koji nisu bili ~lanovi partizanskog pokreta. Prema rije~ima savremenika toga doba i onih koji su iza sebe ostavljali pisane tragove, oni mirni gra|ani, pogotovu oni imu}niji, pismeniji i ugledniji Bo{njaci koji su znali da ni~im nisu ukaljali ruke ni poro- di~ni ugled, i ra~unali su da mogu da ostanu da slobodno `ive u svojim mjestima, odbijaju}i dakle da napuste svoja imanja, na{li su se na udaru novih vlasti. Njih je bukvalno gutala no}, a od tada je ostala izreka "dvojica bez du{e, tre}i bez glave", jer je dovoljno bilo da neko poni{ani prstom na nekog ~ovjeka, pa da toga odvedu i da ga porodica vi{e nikad ne vidi. Jedno od najmasovnijih i najorganizovanijih strijeljanja neistomi{ljenika se odigralo na Had`etu, danas gusto naseljenoj novopazarskoj mahali, a tada nenaseljenoj poljani podno brda Tepe. U savezni~kom bombardovanju Novog Pazara iza ba~enih bombi su na Had`etu ostali krateri koje su egzekutori iskoristili kao masovne grobnice za sve strijeljane Bo{njake. Do danas ni jedna od tih grobnica nije obilje`ena, pa stoga raduje inicijativa Bo{nja~kog nacionalnog vije}a da se rasvijetle doga|aji vezani za zlo~in protiv Bo{njaka, da se prikupe pisani tragovi i zabilje`e svjedo~enja savremenika i potomaka stradalih, a da se nakon toga obilje`i strati{te. Interesuju}i se za ovu temu, autor ovog teksta je do{ao do pisma u PREPIS PISMA Draga Lutvo, Evo ti pi{em najzadnje pismo, mene }e no}as streljati. Lutvo, ama anet ti |ece da ih gleda{ kao sebe i mene da halali{ kao dobar moj drug koga sam ja imao, a ja }u svakog halalit. Onaj tefter {to je bio kod mene na{li su. [to je Rasim dugovao u du}anu 350.000, osim ovih para {to jee bilo kod njega, da li ti je predao ono drugo. Ovo du}ansko 350.000 neka rekne Rasim da je predao meni ili da je siromah, da nema od kuda da ih da, pa ako kad zaradi on }e tebi dati za druge ra~une zlatom. Mene su na apakovali u Sjenici, HG (ime poznato redakciji) i drugi te su me pravo streljat. Amanet ~inim Hanefijagi tebe i djecu. Hasan ako ostane `iv, on }e te gledat'. Selam, Osman 18 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ kome Osman (Zvizdi} - brat Hasana Zvizdi}a) iz Sjenice, unaprijed svjestan onoga {to ga ~eka te no}i ispod jastuka svoje supruge Lutve, ostavlja svoje posljednje napisano pismo. Original ovoga pisma je kod njegovog sina Huseina koji danas sa svojom porodicom `ivi i radi u Njema~koj. U to vrijeme po~inje otima~ina imovine najbogatijih ljudi. Pripadnici OZNE prate vi|enije ljude i bilje`e sve one koji sa njima imaju bilo kakvu vrstu kontakta. Ne dugo zatim dolazi do masovnih hap{enja, hap{eni se odvode u zatvor koji se nalazi pored zgrade tada{njeg suda, a svjedoci isti~u da su mu~enja do te mjere bila surova da su se stanovnici tog naselja iseljavali u druge dijelove grada, jer nisu mogli da slu{aju jauke onih koji su bili iza zidina novopazarskog zatvora. Pomo} u `ivotnim namirnicama, od strane Ujedinjenih nacija (UNRA) dijeljena je uglavnom porodicama ~iji su prvaci bili komunisti, dok bi se "izabrane porodice" ostavljale gladne. Ljude su uglavnom strijeljali no}u, a rijedak izuzetak je bio tada{nji predsjednik op{tine Novi Pazar, A}if efendija Had`iahmetovi} koji je na Had`etu 21. januara 1945. godine zajedno sa svojim prijateljima strijeljan usred bijela dana. Nakon doga|aja na Had`etu dolazi do jo{ jednog talasa iseljavanja Bo{njaka u Tursku, a sljede}i, jo{ masovniji talas iseljavanja, ponovi}e se kasnije i u vrijeme Aleksandra Rankovi}a. Nazim Li~ina Na fotografiji: Husein Huki} ikoji je strijeljan u selu Lukocrijevu nadomak Novog Pazara Strijeljanja Bo{njaka na Had`etu su obavljana u ve}ini slu~ajeva po kratkom postupku, bez ikakvih sudskih postupaka, pisanih tragova i dokumenata. Ljude su, ve}inom, no}u silom izvla~ili iz njihovih ku}a i odvodili na strijeljanje. Strijeljane Bo{njake bi javno prikazivali narodu kako bi slu`ili kao opomena onima koji su ostali u `ivotu Masovne egzekucije koje je biv{i komunisti~ki re`im sprovodio prema sand`a~kim Bo{njacima bile su jedan od razloga iseljavanja. Najvi{e prognanika polazilo je put Turske. Na slikama muhad`iri iz Sand`aka po dolasku u Tursku April - Juni 2006. 19 Bo{nja~ka rije~ 2 KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA Musala u Prijepolju Pi{e: Mehmed H. [ehovi}, arhitekta i istori~ar DOVI[TE (SVETILI[TE) POD “VEDRIM NEBOM” Mali broj dana{njih stanovnika Prijepolja, kao i drugih gradova Sand`aka, zna da je preduze}e "SVETLOST" u Prijepolju izgra|eno na prostoru jednog veoma rijetkog i, za bo{nja~ki narod, veoma zna~ajnog kulturno-historijskog spomenika: "MUSALI" koja je u gradu na Limu egzistirala preko 400 godina, sve do bombardovanja Prijepolja, ljeta 1944. godine. Poslije II svjetskog rata, pod komunisti~kim re`imom, na "MUSALI" su se, iako bombardovanjem dosta o{te}enoj, sve do 1957. godine, nastavile obavljati d`enaze umrlih gra|ana Prijepolja. Te godine (1957) od strane Narodnog odbora op{tine Prijepolje zabranjena je njena upotreba i uklonjeno devet mezara (grobova) sa velikim ni{anima koji su se nalazili na prostoru ispred nje i u njoj samoj. Od tada je prostor "MUSALE", sve do po~etka 60-tih godina pro{log (20-tog) vijeka, kada je Narodni odbor op{tine Prijepolje od Islamske vjerske zajednice izuzeo zemlji{te na kojem se nalazila "MUSALA" i ustupio ga Dru{tvenom preduze}u "SVETLOST", slu`io za dje~ije fudbalsko igrali{te i lociranje ringi{pila koji su u toku ljetnih mjeseci gostovali u gradu. MUSALA u Prijepolju je, do njene zabrane kori{}enja, bila najstariji 'autenti~ni' gra|evinski objekat u gradu, jer su svi drugi, iz raznoraznih razloga, dogra|ivani ili prepravljani. O njenoj starosti i ljepoti izgleda rje~ito nam govori jedan stari zapis o 'donjoj vakuf kasabi' grada Prijepolja kojeg je 1664. godine ostavio ~uveni putopi20 April - Juni 2006. sac Evlija ^elebi prilikom njegove druge posjete gradu na Limu: "Ovde smo pre{li preko drvenog mosta na rjeci Mile{evi i do{li na MUSALU, koja zaslu`uje da se vidi. I ona je oki}ena drve}em", porede}i je sa u`i~kom musalom koju je tako|e tih dana posjetio. Ta~no vrijeme izgradnje ovog objekta, kao i svih drugih ove vrste na Balkanskom poluostrvu, nije lahko odrediti ali istorijske ~injenice koje govore da su ovi objekti gra|eni uglavnom na prostoru bosanskog, }ustendilskog i skopskog pa- vjerovatno i XV vijeku, dakle u vremenskom periodu kada je doma}e, autohtono stanovni{tvo masovno prihvatalo novu islamsku vjeru i kulturu i po~elo samostalno da gradi svoje nove vjerske objekte i to najvjerovatnije na onim mjestima na kojema su bila njihova dotada{nja vjerska svetili{ta, koja su imali bogumili. Na podru~ju tada{njeg isto~nog dijela bosanskog i hercegova~kog pa{aluka, postojala su samo tri ovakva objekta, i to u Vi{egradu, Fo~i i Prijepolju. Dru{tveno preduze}e "SVETLOST" - dana{nji izgled; Pored se vidi zid koji je ostatak temeljnog zida nekada{njeg objekta "MUSALE {aluka, i to ne u svim gradovima (npr. u bosanskom pa{aluku bilo ih je oko deset i sve su poru{ene), kao i podaci putopisaca da su one postojale po~etkom XVII vijeka, upu}uju nas na zaklju~ak da su isti gra|eni po~etkom XVI, a neke "MUSALE" su, prvobitno, bila ~ista i neogra|ena mjesta, u blizini gradova, na kojima se obavljao salat - muslimanska molitva u osami i ti{ini (Leksikon Islama - Nerkez Smailagi}, Sarajevo 1990. str. 445) koja su, u kasnijem periodu svog 2 Bo{nja~ka rije~ postojanja, tj. sa {irenjem grada, postajala dio gradskog tkiva i zato ogra|ivana, postepeno preuzimaju}i funkciju d`amije, koja zbog svoje veli~ine nije imala krov a ni minaret. U njima su vjernici i dalje nastavili da obavljaju 'salat' ali sada dodaju}i klanjanje obaveznih mu{kih vjerskih obreda: d`ume (podnevna molitva petkom), bajramski namazi, dzenaza namazi, ispra}aj had`ija u Meku, okupljanja na vjerske i filozofske rasprave a u vanrednim prilikama, kao {to su ratovi, su{e i SALE" su veoma rijetki i specifi~ni vjerski objekti. Najkra}a definicija bi bila: to su lijepo ure|ena i naj~e{}e, ogra|ena muslimanska svetili{ta pod vedrim nebom. Zato {to nisu imale strogo propisan nacrt za gra|enje, i {to su nastajale spontano radi potreba gra|ana doti~nog grada, gra|ene su na na~in koji je najbolje odgovarao svrsi obavljanja vjerskih obreda i konfiguraciji terena na kojoj se nalazila. Tako je npr. prijepoljska "MUSALA" izgra|ena na kosom terenu, i da bi prostor za klanjanje bio ravan tj. na jednom nivou, djelimi~no je zasje~ena u brdo a dijelom nasuta, zbog ~ega sa svoje do- MIMBER - kameno stepeni{te za obredno predavanje; crte` r. Prof. Muhameda ^elebi}a MUSALA - rekonstrukcija arh. M. H - [ehovi}a prema geodetskom snimku iz 60-tih godina, opisu starih Prijepoljaca i ~uvenog putopisca Evlije ^elebije koji je 1664 godine boravio u Prijepolju i U`icu sl. nepogode, slu`ile su za klanjane 'dova' (molitvi) za za{titu od 'pomora' (kuge i dr. bolesti) ili pak za 'u~enje' ki{nih dova (molitvi) protiv velikih su{a. (Stari Prijepoljci su pri~ali da poslije 'u~enja ki{ne dove' naj~e{}e nisu uspjevali ni ku}i da se vrate a ki{a bi ve} po~ela da pada.) Dakle, MUSALE su za stare muslimane ovih gradova bila sveta mjesta i objekti u kojima su obavljali ne samo redovne, ve} i vanredne vjerske obrede u kojima su se molili Bogu da ih spasi od opasnosti koje im prijete. U gra|evinskom smislu "MU- nje strane ima oko 1,5 m visok temeljni zid, koji i danas postoji. Vremenom, kada je postala dio gradskog tkiva, ~isto}u prostora i intimnost obavljanja molitvi obezbje|ena je izgradnjom oko 2,0 m visokog kamenog ogradnog zida, i tako postala zna~ajan samostalan vjerski objekat. Prijepoljska "MUSALA" je bila veli~ine 32,0 x 31,5 m, o ~emu svjedo~i geodetski snimak i njena fotografija s po~etka 50ih godina pro{log vijeka. Prostor MUSALE je bio ogra|en 60 cm debelim kamenim zidom, visine, zavisno od terena, od 2,0 -3,5 m, koji je zidan u tehnici 'trpanca', tj. obra|ivan je kamen samo za zidanje oba lica zida dok onaj za ispunu nije. Na sredini jugoisto~nog zida, kao u d`amijama, nalazio je se, visokim i lijepo klesanim kamenim platnom nagla{en mihrab (imamska ni{a) natkriven izdu`enom arabesknom polukupolom, dok se na suprotnom, sjevero-zapadnom zidu, tako|e na sredini, nalazila bogato ukra{ena i natkrivena ulazna dvokrilna kapija. Unutra{njost ovog, visokim kamenim zidom ogra|enog prostora ("MUSALE"), bila je podijeljena na dva nivoa. Zadnji dio "MUSALE", u dubini od oko 5,0 m od ulaznih vrata bio je kaldrmisan i slu`io je kao predprostor; u kojem su se nalazili: ~es ma za uzimanje abdesta (vr{enje obrednog pranja; lica, ruku i nogu) i kamen 'mejta{' na kojem je stavljan tabut umrlog prilikom klanjanja d`enazanamaza, i zajedno, sa oko 2,0 {irokim prostorom pored bo~nih zidova koji je bio zasa|en drvoredom jablanova; bio je ni`i od prednjeg i centralnog dijela za oko 0,5 m. Prednji i centralni dio "MUSALE", koji je zauzimao oko 2/3 unutra{njeg prostora, bio je s lijepo tesanim kamenim zidom izdignut April - Juni 2006. 21 Bo{nja~ka rije~ (za pomenutih 0,5 m), izravnjat i "kao tepih" zatravnjen prostor koji je slu`io za pojedina~no ili grupno obavljanje vjerskih obreda tj. klanjanje namaza. Sa desne strane mihraba, kao u pokrivenim d`amijama, nalazio se MIMBER (obredno stepe- 2 ni{te sa podestom koji je pokriven uskom drvenom vi{estranom piramidom) izgra|en od lijepo tesanog kamena odakle je imam (predvodnik) vr{io predavanje u toku obreda. I danas jo{ uvijek postoje ostaci temeljnih zidova ovog vjerskog objekta. Postoje}i kameni zidovi, koji sa bo~ne ulice (i bo~nih strana) uzdi`u plato na kojem su izgra|eni objekti preduze}a "SVETLOST", a na kojem se nalazi gvozdena ograda, su u stvari donji temeljni zidovi "MUSALE", dok je postoje}i i jako oronuli zid sa sjevero-zapadne strane ovog platoa, ostatak visokog kamenog ogradnog zida "MUSALE", na kojem je se nalazila ulazna kapija. Literatura: Stru~ni dio izlaganja: Grupa autora: SVIJET ISLAMA, vjera narodi - kultura; "Jugoslovenska revija" - Beograd, 1979; Dr. Husref Red`i}: ISLAMSKA UMJETNOST na tlu JUGOSLAVIJE; Prijepoljska "Musala"- fotografski snimak iz 50-tih godina XX vijeka - na njenom prostoru su izgra|eni objekti DP "Svjetlost" Du{anka Bojani}: MUSALE U BALKANSKOM GRADU, Islamska misao, Sarajevo, 1990. BORBA ZA O^UVANJE PRIJEPOLJSKE MUSALE KAO KULTURNO-HISTORIJSKOG OBJEKTA @elja za o~uvanjem ovog vjerskog objekta dugo je tinjala kod bo{nja~kog naroda Prijepolja pa je prije nekoliko godina Islamska vjerska zajednica pokrenula inicijativu za njen povratak ali ta inicijativa nije urodila plodom jer se na njenom prostoru nalaze davno "izgra|eni" poslovni objekti DP "SVET- MUSALA u Prijepolju - rekonstrukcija arh. M. H. [ehovi} 22 April - Juni 2006. LOST" za koje se, bez bilo kakvog pretjerivanja, mo`e re}i da su dotrajali, neugledni i da krnje izgled grada. Spa{avanje od kona~nog uni{tenja i posljednjih materijalnih ostataka ovog najstarijeg objekta u gradu i veoma rijetkog islamskog vjerskog objekta (prema nekim istori~arima postoji samo jo{ jedan autenti~an objekat ove vrste na Balkanu, i to u Bugarskoj) mo`e se posti}i jedino njegovim progla{enjem za zna~ajan kulturno-historijski spomenik Prijepolja i srednjeg Polimlja, {to do sada, iz svima nama neobja{njivih razloga, nije u~injeno (vjerovatno zbog neprou~enosti kulturno-historijskog zna~aja ovog objekta i historije ovog grada i kraja). No, sada smo bar djelimi~no u mogu}nosti da, na osnovu ove kratke kulturno-istorij- 2 ske studije i analize posve}ene ovom objektu, a koja je plod vi{egodi{njeg rada na prou~avanju cjelokupne historije grada Prijepolja i srednjeg Polimlja, shvatimo zna~aj ovog objekta koji, samo zbog svoje rijetkosti Bo{nja~ka rije~ ostaci ovog za bo{nja~ki narod Prijepolja, Polimlja i Sand`aka izuzetno vrijednog objekta (njegova nacionalna vrijednost je jo{ uvijek nesaglediva jer su potrebna dodatna kulturno-historijska prou~avanja i studije) su MUSALA u Prijepolju - rekonstrukcija arh. M. H. [ehovi} i vi{e od 400-togodi{nje starosti realno zaslu`uje da bude progla{en za zna~ajan kulturnohistorijski spomenik ne samo bo{nja~kog naroda Prijepolja i srednjeg Polimlja, ve} i Republike Srbije, jer, pored toga {to bi njegova za{tita i rekonstukcija predstavljala du`an civilizacijski ~in dr`ave prema ukupnoj pro{losti ovoga kraja, ve} i zato {to bi njegova za{tita, obnova i revitalizacija doprinjela boljim me|unacionalnim odnosima i, povrh toga, znatno bogatijoj i raznovrsnijoj turisti~koj ponudi, ne samo grada Prijepolja i srednjeg Polimlja, ve} i Republike Srbije, obzirom da bi ONA svojom rijetko{}u i jedinstveno{}u izgleda znatno zainteresovala mnoge turiste i tako doprinjela ukupnom interesovanju turista za ovaj multietni~ki kraj, kao {to toj turisti~koj ponudi doprinose i obnovljeni manastiri Davidovica i Kumanica, Katoli~ka crkva na Stjeni ([arampov), Spomenik palim borcima iz I i II svjetskog rata i drugi spomenici ovoga kraja. Zbog privatizacije DP "SVETLOST" i posljednji materijalni pred kona~nim uni{tenjem jer privatnik ne}e dugo ostati u neuglednim objektima DP "SVETLOST", pa }e ih poru{iti a s njima zajedno, radi izgradnje svog nuo Inicijativu za osnivanje Odbora za za{titu i obnovu prijepoljske Musale i tvrdi, kao dobar poznavalac historije arhitekture i civilizacija, da je historijsko iskustvo mnogih naroda i dr`ava Evrope pokazalo da kulturno-historijski spomenici ovakvog zna~aja i starosti vrijede nekoliko desetina puta vi{e od bilo kog drugog objekta, pogotovu od cca 500 m2 neadekvatnog poslovnog prostora DP "SVETLOST". Tek sa ovom kratkom kulturno-historijskom studijom, koja je objavljena u listu "Polimlje", shva}en je {iri kulturno-historijski i turisti~ki zna~aj ovog objekta, pa je od strane grupe gra|ana, Islamske vjerske zajednice i Kulturno-prosvjetnog dru{tva "IKRE" iz Prijepolja, osnovan Odbor za za{titu Musale. Musala u Prijepolju je dospjela i na sjednicu Skup{tine op{tine Prijepolje, na kojoj je zatra`eno da se proglasi za zna~ajan kulturno-historijski spomenik grada kako bi se spasila od privatizacije i samim tim i svog kona~nog nestanka. MUSALA u Prijepolju - rekonstrukcija arh. M. H. [ehovi} novog objekta, i posljednje ostatke temeljnih i potpornih zidova Musalle, poslije ~ega nikad vi{e ne}e mo}i biti obnovljena. Svjestan toga a i njenog kulturno-historijskog zna~aja za bo{nja~ki narod Prijepolja, srednjeg Polimlja i Sand`aka, arh. Mehmed H. [ehovi} je pokre- Bo{nja~ko nacionalno vije}e uvrstilo je Musalu u Prijepolju u prioritete za{tite kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka u ovoj godini i od nadle`nih dr`avnih organa zatra`ilo preduzimanje hitnih mjera u njenoj revitalizaciji. April - Juni 2006. 23 Bo{nja~ka rije~ 2 BA[TINICI BO[NJA^KE KULTURE Bo{nja~ki institut - Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a VAKUF BO[NJA^KE KULTURE Institucija vakufa postoji u Bosni i Hercegovini vi{e od pet stotina godina, tokom kojih su kao institucija islamskog dru{tvenog bi}a odigrali nemjerljivu ulogu u cjelokupnom dru{tvenom `ivotu. Jo{ od vremena Isa-bega Ishakovi}a pa sve do danas, dobrostoje}i i u~eni Ijudi nalazili su na~ina da svojoj zemlji i narodu daruju ne{to {to }e im biti od op{te koristi i dobra, poput d`amija, biblioteka, ~esmi, hamama, hanova, mostova... Gazi Husrev-beg, Behrambeg, Kara|oz-beg, El~i Ibrahimpa{a, Mehmed-pa{a Kukavica samo su neki od najpoznatijih vakifa ~ija su imena, zajedno sa njihovim vakufima, sastavni dio kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. vr{ena je izgradnja nove, moderno i suvremeno opremljene zgrade Bo{nja~kog instituta u Sarajevu u ulici Mula Mustafe Ba{eskije 21. U tu zgradu su preneseni glavni fondovi Bo{- Politi~ar, publicista, kulturni mecena Adil-beg Zulfikarpa{i}, uz bogatu i uspje{nu poslovnu karijeru koju je postigao na zapadu, utemeljio je, kao svoj vakuf, 1988. godine u Cirihu kulturno nau~nu ustanovu "Bo{nja~ki institut". Naime, Adil Zulfikarpa{i} ve} pedeset godina neumorno sakuplja, klasificira i sistematizira historijsku, knji`evnu, novinsko-publicisti~ku, rukopisnu, arhivskodokumentacijsku i folklornu gra|u o Bosni i Hercegovini. Stoga, treba ista}i da stvarno osnivanje segmenta Bo{nja~kog instituta se`e mnogo desetlje}a unazad. Godine 1991. "Bo{nja~ki institut" je otvorio svoju podru`nicu u Sarajevu. Vakif Bo{nja~kog instituta Adil-beg Zulfikarpa{i} 1998. obznanio je odluku o preseljavanju Bo{nja~kog instituta u Sarajevo. Po~etkom 2001. godine za- Bo{nja~ki institut u Sarajevu 24 April - Juni 2006. nja~kog instituta iz Ciriha: biblioteka, arhiv i galerija umjetni~kih slika. Bo{nja~ki institut u Sarajevu ~ine zgrada biblioteke i Gazi Husrev-begov hamam. U arhitektonskom smilu Bo{nja~ki institut predstavlja rijetko uspio spoj moderne i orijentalne arhitekture. Posredstvom zdanja hamama (izgra|en 1555. g.) ostvario se historijski susret dva vakufa. Jedan Gazi Husrev-begov, nastao u vrijeme kada su islamska kultura, obrazovanje i u~enost do`ivljavali svoj osvit u Bosni i Hercegovini, i drugi vakuf , Adil-begov, koji }e Bo{njacima pomo}i da o~uvaju svoju samobitnost kako danas tako i u budu}nosti. Temeljni zadaci Bo{nja~kog instituta su promoviranje kulturne ba{tine, povijesne istine i kulture Bo{njaka, kao i drugih naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima `ive zajedno. Aktivnosti instituta sastoje se u: - Vr{enju nau~nih istra`ivanja u saradnji sa srodnim ustanovama u zemlji i inostranstvu. - Odr`avanju i kompletiranju nau~no vo|ene biblioteke i arhiva. - Organizovanju nau~nih seminara, sureta, koncerata, izlo`bi i sli~nih priredbi. - Izdava~koj djelatnosti - objavljivanju knjiga, bro{ura i periodike. - Nagra|ivanju znanstvenih, publicisti~kih, `urnalisti~kih i umjetni~kih radova koji doprinose unapre|enju bo{nja~ke nauke i kulture. - Bo{nja~ki institut tako|er zajedni~ki djeluje sa srodnim institucijama u razli~itim, za Bosnu korisnim, programima. 2 Bo{nja~ka rije~ Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim radom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i Hercegovine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ove zemlje i naroda - histori~arima, politi~arima, studentima, `urnalistima, itd. Najve}e blago instituta predstavlja biblioteka, ~ije knji{ko bogatstvo pru`a jedinstvenu mogu}nost za daljnja istra`ivanja o Bosni i njenoj pro{losti. tskom, turskom, arapskom, engleskom, njema~kom, ruskom i drugim svjetskim jezicima. Opredjeljenje Bosnike je da sakuplja knjige, rukopise, dokumente i periodiku iz bosanske i bo{nja~ke tematike, bez obzira na nau~nu i stru~nu oblast ili podru~je iskazivanja Ijudskog duha. U okviru Bosnike bri`ljivo je sakupljena gra|a o Bosni i Bo{njacima od prvih bosanskih {tampanih knjiga, novina i ~asopisa do dana{njih savreme- Islamika Islamika sadr`i zbirke Kur'ana i komentara Kur'ana, preko 2000 starih {tampanih knjiga iz 18. i 19. stolje}a na arapskom, turskom, i perzijskom jeziku te knjiga koje spadaju u takozvanu alhamijado literaturu, zatim novija historijska djela i radove na arapskom, turskom i persijskom, te enciklopedije, zbirke i zbornike klasi~nih arapskih djela sa podru~ja astronomije, astrologije, medicine, matematike i drugih prirodnih nauka. U Islamici je smje{tena bogata fototipska zbirka klasi~nih orijentalnih djela , objavljenih u izdanju Goetheova univerziteta iz Frankfurta. Zbirku ~ine rukopisi i unikati iz Bagdada, Maroka, Egipta i drugih sredi{ta islamskog svijeta. Goetheov univerzitet objavio je ova djela u formi faksimila i u veoma maloj nakladi. Bo{nja~ki institut je jedna od malobrojnih institucija u svijetu koje posjeduju ovakva raritetna izdanja. Ibn Sina, Gazali, Taberi, Buhari, Ibin Mad`e, samo su neki od autora ~ija se djela nalaze u fondu Islamike. U arhitektonskom smilu Bo{nja~ki institut predstavlja rijetko uspio spoj moderne i orijentalne arhitekture. Posredstvom zdanja hamama (izgra|en 1555. g.) ostvario se historijski susret dva vakufa. Jedan Gazi Husrev-begov, nastao u vrijeme kada su islamska kultura, obrazovanje i u~enost do`ivljavali svoj osvit u Bosni i Hercegovini, i drugi vakuf , Adil-begov, koji }e Bo{njacima pomo}i da o~uvaju svoju samobitnost kako danas tako i u budu}nosti. Na slici: Unutra{njost Bo{nja~kog instituta u Sarajevu prilikom promocije Bo{nja~ke rije~i i DVD sa Festivala sand`a~ke sevdalinke Biblioteka posjeduje oko 90.000 bibliote~kih jedinica. Bibliote~ka gra|a razvrstana je u vi{e zasebnih odjela: Bosnika; Islamika; Croatika; Serbika; Jugoslavika; Slovenika; Turkika; Emigrantika; Judaika; Periodika; Referentna literatura. Bosnika Temeljni odjel biblioteke Bo{nja~kog instituta je Bosnika, koji sadr`i knjige, rukopise i periodiku o Bosni i Hercegovini na bosanskom, srpskom, hrva- nih izdanja (od Ljubu{aka preko Ba{agi}a do Mustafe Imamovi}a; odnosno od Hafiza Saliha Ga{evi}a do Re{ada Kadi}a i E{refa Kova~evi}a; od ~asopisa "Bosanska vila", "Bosanski prijatelj", do savremenih ~asopisa "Izraz", "@ivot" i drugih. U sklopu Bosnike postoji i zaseban odjel u kojem se sakupljaju djela i publikacije o ratu u Bosni i Hercegovini 1992-1995. koja su objavljena u zemlji i inostranstvu. Poseban odjel Bo{nja~kog instituta je zasebna i neprocjenjiva zbirka orijentalnih rukopisa na arapskom, turskom i persijskom jeziku, kao i nekoliko alhamijado rukopisa, rukopisa pisanih arapskim pismom na bosanskom jeziku. Zbirka sadr`i registrirana 743 kodeksa, sa 1125 djela iz razli~itih oblasti (teologije, historije, prava i lijepe knji`evnosti). Dr. Fehim Nametak i prof. Salih Trako sa~inili su dva toma kataloga rukpisa iz zbirke Bo{nja~kog instituta, prvi objavljen u Cirihu 1997. godine a drugi 2003. u Sarajevu. Croatika Odjel Croatika sadr`i djela, dokumente, periodiku i {tamApril - Juni 2006. 25 Bo{nja~ka rije~ pu u vezi sa Hrvatima , njihovom povije{}u, jezikom, kulturom, umjetno{}u, prvenstveno u Bosni i Hercegovini. Jugoslavika i Serbika Jugoslavika i Serbika sadr`e gra|u, djela i dokumente o Jugoslaviji i Srbiji, odnosno o periodu 1918-1992. (kada je rije~ o Jugoslaviji), dok Serbika {ire obuhvata djela iz povijesti, knji`evnosti i kulture Srba. Emigrantika Raritetni odjel Bo{nja~kog instituta je, bez sumnje, Emigrantika, u kojem se nalazi jedinstven izbor emigrantske {tampe i izdava{tva od najranijih vremena formiranja organizirane emigracije ju`noslovenskih naroda do danas ("Glas svetog Antuna", "Danica", "Hrvatska zora", "Glasnik kanadskih Srba", "Slobodna Makedonija", "Bosanski pogledi"...) Arhiv i zbirke Poseban odjel Bo{nja~kog instituta ~ini arhiv dokumenata, originalnih i kopija, iz razli~itih razdoblja, koji su bitni za izu~avanje povijesti Bosne. 2 1992-1995. Katalog knjiga u institutu vodi se uporedo na dva sistema: kao kartoteka i kao elektronska baza podataka (po ameri~kom bibliotekarskom sistemu "GLAS"). Poseban segment instututa je njegova izdava~ka djelatnost, u okviru koje su se do sada objavila 24 djela iz oblasti politi~ke misli, publicistike, knji`evnosti kulturne historije i likovne umjetnosti. Zbirka likovnih djela Bo{nja~ki institut posjeduje Zbirku likovnih djela koja broji 729 djela. Tu su zastupljeni najzna~ajniji bosanskohercegova~ki umjetnici, od Ismeta Mujezinovi}a, Hakije Kulenovi}a, Rizaha [teti}a, Mersada Berbera, Affana Rami}a, Mevudina Ekme~i}a, do Safeta Zeca, Salima Obrali}a, da nabrojimo samo neke. Zbirka sadr`i slike, grafike, skulpture, levhe, tapiserije, i s obzirom da se stalno {iri i oboga}uje, pokazala se potreba sistematizacije i formiranja nekoliko zasebnih zbirki: U posjedu instituta nalazi se i kartografska zbirka, koja sadr`i brojne raritete iz bosanskih, evropskih i azijskih kolekcija historijskih geografskih karata. - zbirka likovnih djela Bo{njaka, koja je i najbogatija; - zbirka ostalih bosanskohercegova~kih i drugih umjetnika sa prostora biv{e Jugoslavije; - zbirka stranih umjetnika sa dvije kolekcije akvarela austrougarskih slikara - oficira: Eduarda Loidolta i Edmunda Misere, ~iji su radovi inspirirani bosanskohercegova~kim motivima; - zbirka Mersada Berbera. U okviru instituta formiran je i dokumentacijski centar koji ima za cilj da prikuplja i katalogizira svu dostupnu gra|u (doma}u i stranu), dokumente, {tampane materijale, fotografije, video i audio zapise vezane za rat u Bosni i Hercegovini Svaka od ovih zbirki ukazuje na kulturnu misiju Bo{nja~kog instituta, i ve} sada pobu|uju pa`nju kako histori~ara umjetnosti, tako i drugih istra`iva~a kulturne historije Bosne i Hercegovine. Uz biblioteku djeluje i vlasti- Institut posjeduje i Periodiku, zbirku novina i ~asopisa u kojoj se prikupljaju kompletna godi{ta razli~ite stru~ne periodike sa prostora Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja. 26 April - Juni 2006. ta knjigoveznica, u okviru koje je i odio za restauriranje starih knjiga i rukopisa. Gazi Husrev-begov hamam je prostor koji pru`a razne mogu}nosti u jedinstvenom ambijentu za odr`avanje manifestacija poput koncerata, promocija, simpozija, okruglih stolova, predavanja istaknutih profesora, nau~nika ili pak zvani~nika iz politike, kulture, religije, itd. Samo u protekloj 2005. godini u Bo{nja~kom institutu je odr`ano 105 raznovrsnih kulturnih i nau~nih manifestacija od zna~aja za razvoj BiH i njen ugled u svijetu. Sve ove manifestacije su besplatne, javne i dostupne svim gra|anima Sarajeva i BiH. Sve navedeno predstavlja posebno podru~je rada instituta, ono koje je okrenuto prema javnosti. Bo{nja~ki institut je od prvih dana nakon otvaranja u Sarajevu 2001. godine, izazivao veliku pa`nju u javnosti i postao je jedan od najzna~ajnijih kulturnih i nau~nih institucija ne samo u gradu, nego i u zemlji. Zbog raznovrsnosti programa i zbirki, Institut je nezaobilazno mjesto u gradu kada su u pitanju kulturna doga|anja, zbirka umjetni~kih djela bosanskohercegova~kih autora u galeriji instituta, prou~avanje osmanske i moderne arhitekture kao i uspje{nog projekta restauracije hamama, upoznavanje sa bosanskom tradicijom kroz eksponate tradicionalnog bosanskog namje{taja, odje}e, predmeta, te istra`ivanje u bogatoj biblioteci i arhivi. To je razlog da je Bo{nja~ki institut u nepunih 5 godina svoga postojanja u Sarajevu postao najposje}enija kulturna institucija, ~ije zbirke je u 2005. godini posjetilo oko 4.000 posjetitelja, a za razne manifestacije je interes pokazalo ~ak oko 10.000 Ijudi. Mirza AH Sjeni~anin 2 Bo{nja~ka rije~ ISTRA@IVANJA Mr. Red`ep [krijelj Bo{nja~ki Mazgit Abstract: Protjerivanje i egzodus Bo{njaka Nik{i}a, njihovo dramati~no raseljivanje po preostalom prostoru Berlinskim kongresom (1878) okrnjene Osmanlijske Imperije, tema je originalne znanstvene studije sa~injene na osnovu raspolo`ivih osmanlijskih i balkanskih historijskih izvora. Rad je sa~injen na osnovu empirijskog istra`ivanja osmanlijskih i drugih izvora i kazivanja mje{tana. Bo{njaci Nik{i}a ili "Nik{i}ki Turci", kako su ih njihovi crnogorski izgonitelji obi~no nazivali, su poslije dvomjese~nih borbi i predaje grada Crnogorcima (1877), sa svojim porodicama krenuli na dug i neizvjestan muhad`irski put, koji ih je odvodio u razli~ite pravce. Jedan od brojnih, patnjama i mukom utabanih puteva, vodio je u pravcu Kosova, u Mazgit, na predivnu "svetu zemlju osmanlijsku" na ravnom Kosovom Polju, na predio koji je najvi{e sli~io njihovom zavi~aju - napu{tenom Nik{i}u, kojeg su morali ustupiti novom osvaja~u. Tijekom burnih historijskih prelamanja Mazgit je ostao prepoznatljiv kao jedna u nizu velikih bo{nja~kih muhad`irskih oaza. Privikavanje i opstjanje nik{i}kih Bo{njaka u Mazgitu teklo je sporo i ote`ano. Danas je na Mazgitu Bo{njaka sve manje, a razloga za to nebrojeno mnogo! Klju~ne rije~i: Bo{nja~ki Mazgit, Nik{i}, Nik{i}ki Bo{njaci, Kola{in, Kosovo, Novopazarski sand`ak, muhad`iri... 1. Osnivanje bo{nja~kog Mazgita "Nijesu pametni ni oni {to su oti{li, ni ovi {to su ostali. Karabak tamo, Karabak ovamo" (Husein Ba{i}, CrnoTurci) Muhad`irski talas, koji je poslije 1878. godine zahvatio bo{nja~ki etni~ki prostor, donio je niz dramati~nih promjena, koje su naj`e{}e osjetili Bo{njaci iz razli~itih dijelova Bosne i Hercegovine (Nevesinje, Gacko, Korjeni}i, Dabarsko Polje, D`ivar Trebinjski), Crne Gore (Nik{i} i Kola{in)1 i nekih dijelova Novopazarskog sand`aka. Poslije zauzimanja Nik{i}a, bo{nja~ko stanovni{tvo se raselilo prema Bosni, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Anadoliji2. Egzodus Nik{i}ana Bo{njaka3 uvijek je tema par exellence u znanstvenim studijama i knji`evnom stvarala{tvu. Dugo se ni{ta nije znalo o sudbini brojnih porodica hercegova~kih muhad`ira. Nik{i}ani se, pak, pominju u razli~itim djelima na{e knji`evnosti4, na primjer u hi}aji Junak ili hajduk na{eg uglednog knji`evnika Muhameda Abdagi}a: "Napustismo Ni'{i}, a da ne izmetnusmo ni jedne, a tri mjeseca opkoljeni, i sve smo odoljevali bez i~ije pomo}i, Turci se savili oko svoje stra`njice i svog hala, jer hi Moskov bje{e dotjerao do pred vrata Stambola... I nudio nam je car najbolju zemlju u carstvu. Vi ste bili junaci, veli, ~uveno je va{e, pa ste zaslu`ili da vam se da, sami izaberite mjesto u carevini. Pa se vratih i rekoh {ta je car reko, Had`imani} Duro bija{e tada najstariji, od sto jedan vala, Babi} Ja{ar, ve} bio poginuo, sma~e ga mlado Crnogor~e u boju, sal Duro, i Avdo Ljuca, junak pod sijedom bradom do pojasa, a oni drugi svi u boju, Duro onda veli ne}emo vala nigdje sem na Kosovu, tu da pobodemo kolac i tu na ravnom Kosovu ko {to bija{e ravan Nik{i}, onakav isti grad da namjestimo, e da bi dovu tu ~inili caru, i podvorenje, {to nam do|e na Kosovo i otvori vrata pravoj vjeri, odatle da ponekad svratimo i u Nik{i} da nas `elja mine... Ali pa{a ne dade, veli: Vala ako vi taj kolac pobodete na Kosovu, 1) Nik{i} su Crnogorske jedinice zauzele 28. avgusta 1877. godine, a Kola{in 04. oktobra 1877. godine. Odluka Berlinskog kongresa (13 jun-13 jul 1878) o stvaranju nezavisne Crne Gore, ru{i i zadnju nadu Bo{njaka da se vrate na svoja zauzeta ognji{ta. (Vidjeti: Patar [obaji}, Nik{i}/Onogo{t, Beograd 1938, 72; Hamid Had`ibegi}, Opsada Nik{i}a 1877. godin? prema izve{taju nik{i}kog naiba, Istorijski zapisi, br. 1-3, Cetinje 1949, 49-66; Novak Ra`njatovi}, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje 1979, 108-121.) 2) Zvani~ni podaci dr`avnog arhiva Crne Gore govore da su prema Albaniji oti{le 283 bo{nja~ke porodice DACG, MUD, f, III, april 1879. 3) O nik{i}kim Bo{njacima na Kosovu vidjeti: Red`ep [krijelj, Enklave bo{nja~kih muhad`ira na Kosovu, Tutinski zbornik, 2, Tutin 2001; isti: Muhad`iri Nik{i}a u Makedoniji, Almanah, 21-22, Podgorica 2003; Red`ep [krijelj, Muhad`irskata kriza i nasluvanjeto na Bo{njacite vo Makedonija (1875-1901), Bigos, Skopje 2006; 4) Vidjeti: Husein Ba{i}, Crnoturci, Novi Pazar 1996. 5) Pri~u je autor napisao u Novom Pazaru prema autenti~nom kazivanju Osman-age Nik{i}a, koja nije ni{ta drugo, do evociranje uspomena i sje}anja na njegovu mladost i vite{tvo po~injeno u Nik{i}u, kada je stizao dijeliti megdan sa naj~uvenijim onda{njim junacima. (Vidjeti: Muhamed Abdagi}, Junak ili hajduk?, Almanah, br. 29-30, Podgorica 2005, 310; tako|er vidjeti: Alija D`ogovi}, Abdagi}ev epski junak i pripovjeda~ Vejsil, Almanah br. 3-4, Podgorica 1998, 203-210. April - Juni 2006. 27 Bo{nja~ka rije~ pobodite ga u moju g....u. Te najzad u Mazgit... A ja ostah ovdje u Glogoviku, da sam jo{ bli`i Nik{i}u, e svud li smo se rasturili po carevini, a niko ti ne voli muhad`era i ne primi~i se muhad`eru, a djecu pla{e sa njima, bje`ite, djeco, eto muhad`era5. Selo Mazgit6, Mazgit Bo{nja~ki, Novi Nik{i}, Donji Mazgit ili prema osmanskim oficijelnim spisima, Mazgit-i Hamidije7, je selo zbijenog tipa, nastalo na bre`uljku Mazgit8 dolaskom bo{nja~kih muhad`ira iz Nik{i}a9, a kasnije i bo{nja~kih muhad`ira iz Kola{ina i drugih zauzetih hercegova~kih oblasti, ali i dijelova Novopazarskog sand`aka, koji su poslije 1878. pripali novoj i nezavisnoj kne`evini Crnoj Gori. Postoji uvjerenje da ime sela dolazi od naziva istoimene visoravni na kojoj je izniklo selo koje su uz dozvolu osmanliskih vlasti (Muhad`irske komisije) formirali muhad`iri iz Bosne i nekada{njeg {ireg regiona Novopazarskog sand`aka izme|u 1877. i 1912. godine. Mazgit se nalazi izme|u Globoderice i uzvi{enja Gazi Mestan. Bez obzira {to le`i na goloj visoravni, selo Mazgit mnogi ubrajaju u najljep{a sela na Kosovu. U neposrednom dodiru sa njim je Brnji~ka rijeka u koju se ulijeva poto~i} Gladna voda, a zatim se ponovno odvajaju u dva 2 Slika 1. Jedan osmanlijski dokument o muhad`irima iz Nik{i}a tijeka od kojih jedan proti~e preko Mazgit Polja i pored Muratovog turbeta10, pa preko Globoderi~kog blata utije~e u rijeku Sitnicu, lijevu pritoku Laba11. Lijepom izgledu sela uveliko su doprinijeli bo{nja~ki muhad`iri, koji su zahvaljuju}i izobilju vode uzgojili dosta drve}a i pod sjenkom tih improviziranih {umaraka nalazili uto~i{te za vrijeme velikih ljetnih `ega. Me|u mnogobrojnim toponimima u selu je i uzvi{enje Piperski Brijeg, kome su muhad`iri iz Nik{i}a i Kola{ina nadjenuli ime po nekom Piperu Seferu12. Muhad`iri su svoje ku}e podizali na potezu Jalije (tur. obala)13. Prema navodima onda{njih suvremenika, na bo{nja~kim posijelima u Mazgitu ~esto su se 6) Nalazi se na izlazu iz Pri{tine, neposredno pored puta za industrijski gradi} Obili} (jugozapadno-1,5 km), blizu poznatog turbeta Sultana Murata I (1362-1389). Nalazi se zapadno od puta Pri{tina-Vu~itrn. U Srbiji i na Kosovu postojalo je nekoliko sela sa ovim imenom. Selo Mazgit u dolini Ibra ispod Kopaonika pominje R. M. Ili}. (vidjeti: Radomir M. Ili}, Ibar, Srpski Etnografski Zbornik, knj. 6 (Naselja Srpskih Zemalja, knj. III), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd 1905, 596.) 7) Postojao je i Mazgit-i Azizije koji je formiran u vrijeme sultana Abdulaziza (1861-1876). Nastao je nakon {to je atar pomenutog sela otkupljen od vlasti radi smje{taja ^erkeza sa Sjevernog Kavkaza. 8) Postoji i Gornji Mazgit, naseljen albanskim stanovni{tvom i blizu auto puta Pri{tina-Mitrovica. Bli`i je pomenutom turbetu. Njega su formirali protjerani Albanci iz dana{njih srpskih oblasti Toplice, Jablanice i drugih krajeva. 9) Pisanje Petra [obaji}a povla~i dosta kontraverzi u vezi sa brojem Nik{i}ana Bo{njaka. U svojoj knjizi o Onogo{tu ili Nik{i}u najprije pominje svega 410 bo{nja~kih porodica, da bi ve} 1881 godine pomenuo oko 600 iseljenih porodica (Vidi: Petar [obaji}, Nik{i}/Onogo{t, Beograd 1938, 121. 10) U Mazgitu se nalazio ~ador ili vojni~ka {atra sultana Murata I Hudavendigara (1362-1389), pa se mjesto me|u turskim i ostalim pripadnicima Islama smatralo svetim ili po~asnim mjestom. Na istom su mjestu prema narodnom predanju ukopani {ehiti stradali u boju na Kosovu (1389), jer su prema predanju sami {ehidi svoje glave donijeli na Mazgitsko Polje. Dugo je iz istih razloga tursko stanovni{tvo projavljivalo `elju da im mjesto ukopa bude na Mazgitskom Polju. Na Mezarju na Mazgitu ima starih i mezarova novijeg karaktera. Srpski antropogeograf Jovan Cviji} pi{e o praznovjericama Bo{njaka i njihovom redovnom odlasku na molitvu u turbetu sultan Murata mole}i se za spas njegove du{e. (Vidjeti: Savremenici o Kosou i Metohiji 1852-1912, Beograd 1988, 158.) 11) B. Nu{i}, Kosovo (Opis zemlje i naroda), Prosveta, Beograd 1986, 27. 12) Atanasije Uro{evi}, Toponimi Kosova, Srpski Etnografski Zbornik, knj. LXXXIX (Odeljenje dru{tvenih nauka - rasprave i gra|a, knj. 9, Beograd 1975, 106. 13) Atanasije Uro{evi}, Toponimi Kosova... 56; 28 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ mogle ~uti bosanske kraje{nice koje su uz gusle izvodili lokalni guslari14. Prije dolaska u Mazgit, nik{i}ki Bo{njaci su se nakon te{kog "ispra}aja" ili jo{ bolnijeg izgona iz zavi~ajnog Nik{i}a, kroz nepunu godinu razmje{tali ka Podgorici, Skadru, Tirani, Lje{u, \akovici, Pe}i, Ro`aju, da bi najzad preko Novog Pazara parcijalno pristizali u Kosovo, Makedoniju (Hasanegovo i Berovo) i unutra{njost Osmanlijske Imperije15. Njihovo nastanjivanje na Kosovu pominje i Martin \ur|evi}: "... kao najve}i zulum}ari i nemirnjaci bijahu svi Nik{i}ani i Korijeni}i iz cijele Hercegovine u Tursku sa obiteljima i pod jakom prijetnjom preba~eni i protjerani preko granice. Ovi se prognanici naseli{e na Kosovom polju i u Albaniji."16 Muhad`irsko naselje Mazgit je niklo na ~ifliku Pri{tineli Arifage17, koji su vilajetske vlasti otkuplile radi smje{taja protjeranih i neopskrbljenih Nik{i}ana. Za "ozemljavanje Bo{njaka" velika zasluga pripada sultanu Abdulhamidu II (1876-1909), po kome je ovo naselje bo{nja~kih muhad`ira u historiskim i drugim izvorima poznato i kao Mazgiti Hamidije (Hamidov Mazgit).18 2. Muhad`irsko i ostalo stanovni{tvo Bo{nja~kog Mazgita Mazgit je jedno od brojnih mjesta na Kosovu koja su na- Slika 2. Dokument o muhad`irskim lutanjima nik{i}kih Bo{njaka stala doseljavanjem muslimanskog muhad`irskog stanovni{tva iz razli~itih oblasti nekada{nje osmanlijske dr`ave. Najve}im dijelom su muhad`iri pristizali sa Sjevernog Kavkaza - ^erkezi, Dagestanci, Abhazi, Tatari19, iz Toplice i Jablanice - Albanci, Turci, Romi i Bo{njaci20 iz gotovo svih krajeva nekada{njeg Bosanskog vilajeta, Hercegovine i Novopazarskog sand`aka, koji su nakon sudbonosne 1878. godine i teri- torijalnog balkanskog prekrajanja nasilno pokrenuti sa svog vatana. Hroni~ari izvje{tavaju da je Mazgit "...postao kao kolonija muslimanskih iseljenika iz Nik{i}a, koji su Nik{i} napustili 1878. godine, i na ovom mjestu nastanili ~etiri-pet godina docnije, jer su prije nastanjivanja na Kosovu dugo skitali.21 Prema nekim izvje{tajima u Novom Pazaru su se zadr`ali oko dvije godine22, ali su poslije 14) B. Nu{i}, Kosovo (Opis zemlje i naroda), Prosveta, Beograd 1986, 211. 15) Hercegova~ki muhad`iri bi odmah po dolasku sela dijelili na mahale; u skladu sa mjestima iz kojih su pristizali: Nik{i}ka, Gata~ka, Rudinjanska, Arnautska, Trebinjska, Begovska i sli~no. (Prema: D`email A. Mehmedovi}, Muhad`irsko Hasanbegovo (Memoarske bilje{ke), Skoplje Septembar 1972, 13. (poklon rahmetli D`emaila autoru); 16) M. \ur|evi}, Memoari sa Balkana, Sarajevo 1910., 183. 17) Na Bo{nja~kom Mazgitu je u to vrijeme zate~eno pet albanskih porodica koje su brzo raseljene ili izumrle. (Prema: A. Uro{evi}, Kosovo, Naselja i poreklo staovni{tva, knj. 30, Etnolo{ki institut SANU, Beograd 1965, 54. 18) Izvori svjedo~e da je za dobar tretman i prihvatanje Bo{njaka bio najzaslu`niji sultan Abdulhamid II, o kome njegovi bibliografi tvrde da je ipak bio vrlo obrazovan i plemenit ~ovjek, visokog politi~kog umije}a koji se cijeni sve do ranga genijalnosti. Slovio je za pobo`nog, islamski obrazovanog i spososobnog dr`avnika koji je vladao 33 godine. Uveo je paralamentarni sistem i Ustav (Konstituciju), i vladao autokratski. Ostala je upam}ena Bizmarkova izreka na Kongresu u Berlinu: " od sto grama pameti prisutnih politi~ara, 90 pripada Abdulhamidu II, pet Bizmarku, a preostalih pet ostalim politi~arima. Ipak, njegova najve}a nesre}a je {to je na vlast do{ao kad je Osmanliska dr`ava bila u o~ajnom stanju i za sobom vukla penetrirani zapadni dug od 252 miliona lira, koji je ipak pred kraj svoje vladavine sveo na svega 39 miliona. (vidjeti: Ali Kemal Meram, Padi{ah Analar?, Istanbul 1997, 83-84.) (vidjeti: A. Mehmedovi}, O Nik{i}u nekad i sad, Glasnik IVZ, br.4, Sarajevo 1983, 561;) 19) Vidjeti: Dr`aven Arhiv na Makedonija - Skopje, Fond - Op{tinska uprava Skopje, br. 10, kut. 11, doc. 27/31.) 20) Vidjeti op{irnije: Sabit Uka, SHPËRNGULJA E SHQIPTARËVE nga Sërbia Jugore më 1877-1878 dhe vendosja e tyre në rrafshin e Kosovës, Zëri, Prishtinë 1991; tako|er: Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd 2000 21) A. Uro{evi}, Kosovo, Naselja i poreklo stanovni{tva ... 235-236 April - Juni 2006. 29 Bo{nja~ka rije~ pogibije pazarskog kajmekama (1878. godine)23, neki morali put nastaviti ka Kosovu i dalje prema unutra{njosti imperije. Pri{tinski pa{a nije bio najsretniji kada se susreo sa ovakvim prido{lim "musafirima bund`ijama", pa im nije dopustio da se nasele u kasabi. Zahvaljuju}i intervencijama i jakim vezama Nik{i}ana24, iz Istanbula (Stambola) je pristigla uredba sa dozvolom o njihovom "ozemljavanju" na valovitoj i prostranoj ravnici Mazgita. Ove muhad`ire pominje i Petar [obaji}, "Oni se raspu po Turskoj u Pljevlja, Bijelo Polje, Novi Pazar, Kosovo i Makedoniju..."25, iznose}i da poslije oslobo|enja Crne Gore "... nakon zauzimanja Nik{i}a u varo{i se zadr`alo oko 30 ku}a, od kojih su se mnogi kasnije iseljavali, me|u njima Mumin Ga{evi}, Omer Ganijagi}, Memo i Ramo Kadri} - Ljuce su posle pre{li na Kosovo"26. Prema kazivanju D`emaila A. Mehmedovi}a (1919-1974) sina Nik{i}kog muhad`ira Abdulaha, iz Hasanbegova (Skoplje), nakon dolaska muhad`ira na Kosovo, jedan dio njih se zadovoljio ponu|enim uslovima i nije nastavio dalje ka Skoplju i udaljenijim ciljevima. Prema njegovom pisanju su na Kosovu : "u Mazgitu ostala dva brata, Tahir i Sadik Preki}, Adem-aga Be}ovi}, ad`o Alija, ad`o Bahto, Muharem i Dervi{a (Rifatovi roditelji), Had`o, Had`o Me{i}, amid`a Mehmedov i Hamdov, zatim Zejnini (Tahira Praki}a) otac i majka i jo{ mnogo porodica i muhad`ira".27 Ve}ina muhad`ira je vremenom vrlo dobro savladala turski i albanski jezik. 2 Muhad`iri su formirali selo sa oko tri stotine ku}a, sa tri prava i duga~ka sokaka koja su se presjecala pod pravim uglom i tako obrazovali naseobinu od {est mahala muhad`ira: Piperska, Nik{i}ka, Hercegova~ka, Gata~ka, Begovska i Rudnjeva~ka (Rudinjanska). U selu su prema pri~anju mje{tana postojale mejhane, pekare, kova~ke radnje i trgova~ki du}ani, dobro poveza- njevi}i, Ferizovi}i, Dervi}i, Me{i}i; Preki}i (danas obitelji Preka u Pri{tini); Hajrovi}i (potomci su im danas porodice Huseini u Kosovskoj Mitrovici).28 Zajedni~ki `ivot protjeranih Bo{njaka u novim sredinama karakteri{e uzajamna solidarnost i izgradnja cjelokupne infrastrukture u naselju, izgradnja vjerskoobrazovnih objekata, d`amija (s obavezom da bude izgra|ena u Slika 3. Muhad`irska d`amija u Bo{nja~kim Mazgitu ni sa Skopljem, Solunom i drugim centrima, najprije, zahvaljuju}i `eljezni~koj liniji (1873. godina) koja je prolazila nadomak naselja. Seobu nik{i}kih muhad`ira iz Novog Pazara je predvodio Pa{o Hajrovi}. U neslavnoj grupi je bilo malkontenata (nezadovoljnih) iz poznatih nik{i}kih rodova - obitelji od kojih su najpoznatiji bili: Nik{i}i (preci dana{njih Bajramovi}a); Be}ovi}i (dana{nji Omerovi}i); Gani(j)agi}i (dana{nji Ha{imovi}i-Ha{imi); Ma~kovi}i, Ru- centru sela), bunara za vodosnabdjevanje i drugo. Novu su sredinu Nik{i}ani rado zaposjeli sa namjerom i nadanjem da }e tu podi}i novi Nik{i}! Kao kvalitetni vjernici u selu su muhad`iri organizirali izgradnju d`amije koja je nikla usred naselja.29 Nakon spaljivanja obnovljena je tek 1960. godine u, kako mje{tani ka`u, ruralnom stilu sa malim pend`erima. Sve zasluge za njenu obnovu i po~etak rada mje{tani pripisuju Hanefiji Ha{imovi}u. Mazgit se kao dobro organizi- 22) U Novom Pazaru su formirali Nik{i} ili Nik{i}ku mahalu. 23) Prema pisanju E. Mu{ovi}a do{lo je do sva|e izme|u muhad`ira Nik{i}a i lokalnih vlasti. Pritom su Nik{i}ani ubili kajmekama Novopazarske kaze. Ipak, za razliku od onih koji su morali da odu iz Pazara, jedan dio muhad`ira iz Nik{i}a su dobili lokaciju Had`et, na periferiji grada (Nik{i}ka mahala). (Vidjeti: E. Mu{ovi}, Crogorski muhad`iri i njihova kretanja, Istorijski zapisi, 1-2, Titograd 1986, 143. 24) Nik{i}ani su bili tjelesna garda osmanliskom sultanu, a imalo je i predstavnika u parlamentu.(prema: Ahmed Mehmedovi}, O Nik{i}u - nekad i sad, Glasnik Vrhovnog Islamskog starje{instva u SFRJ, br. 4, Sarajevo 1983, 561.) 25) P. [obaji}, Nik{i}/Onogo{t, Beograd 1938, 121. 26) Ibidem, 122. 27) D`email A. Mehmedovi}, Muhad`irsko Hasanbegovo... 16. 28) Autor se zahvaljulje [a}iru Bajramovi}i sa Mazgita na iscrpnim i pouzdanim informacijama. 29) Zapaljena je 1927. godine od strane kolonizirane porodica Konti}a u znak osvete zbog sukoba sa jednom bo{nja~kom porodicom (Bajramovi}i), navodno zbog zapaljenog `ita od strane jednog djeteta. 30 April - Juni 2006. 2 rana naseobina pominje krajem XIX vijeka u redovnom osmanlijskom popisu (1895/6) u sklopu svih 248 sela Pri{tinske kaze30. Stari Abdulah Bajramovi} (1903- ), je 1983. godine pri~ao da mu je te 1912. godine bilo 9 godina kada su selo plja~kali i palili Bugari, ali je dolaskom "Kraljevine Srbije 1913. godine njima preostalima bilo znatno bolje".31 Selo je ponovo raslo, a bilo je i novih doseljavanja Bo{njaka i Crnogoraca. Prema pri~anju [a}ira Bajramovi}a, u toku 1915/16. godine, doselili su se Jusufovi}i, oko 1931. Pljaki}i iz Ugla na Pe{teri, a 1943. godine ratnim strahotama prestravljeni i prognani Gusinci iz Bijelog Polja. U vrijeme kolonizatorske akcije Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca doseljene su bile ~etiri crnogorske porodice (Vla{kovi}i, Dragojevi}i, Pimi}i i \urovi}i). Kasnije su im se pridru`ili Perovi}i i [ekari}i koji su kupili imanja u Mazgitu. U toku II Svjetskog rata, Mazgit ulazi pod upravu Velike Albanije. Nove vlasti Bo{njacima preina~uju prezimena i odbacuju}i sufiks -i}. Nove vlasti su tada otvorile i novu {kolu, naravno na albanskom jeziku. Pojedinci su {kolu poha|ali sve do {kolske 1956/57. godine. Poslije svr{etka II Svjetskog rata, odre|ene su familije vratile svom prezimenu oduzete sufikse, za razliku od jednog broja porodica koje su prihvatile nastale promjene i iz odre|enih razloga zadr`ali postoje}e obiteljsko prezime. Starih muhad`irskih rodova je do kraja 60-tih godina XX vijeka u Mazgitu bilo vrlo malo: tri ku}e Be}ovi}a, jedna Dervi}a i Preki}a (svi iz Nik{i}a) i jedna ku}a Jusufovi}a (Kola{in).32 Bo{nja~ka rije~ 3. Iseljavanje Bo{njaka sa Mazgita Koncentriranje Bo{njaka na Mazgitu privremeno odga|a probleme koje su pre`ivjeli nakon egzodusa iz Nik{i}a, Kola{ina i drugih bo{nja~kih sredina. Razmje{tanja u druge sredine nisu zna~ajnije poremetila populacionu strukturu Mazgita. Sve do Prvog Balkanskog rata u selu je bilo 130 domova, od kojih je sljede}e (1913.) godine u Tursku iselilo 118 porodica. Ne{to docnije, jedna porodica je odselila u Pri{tinu, a druga u Hasanbegovo u Skoplju.33 U ru{ila~kom nasrtaju bugarskih jedinica na Mazgit u toku Balkanskih ratova 1912/13. godine spaljene su i oplja~kane sve bo{nja~ke ku}e, osim svega devet domova.34 Stanovni{tvo je protjerano preko Soluna u maloazijske - osmanlijske oblasti, najvi{e u selo (danas gradi}) Bostand`i (Bostanci) u blizini Burhanije i Erdemita. Mazgit 1916. godine napu{ta Jusufovi} Hajro i odlazi u Skoplje, a nakon toga u Pendik (Turska). Poslije II svjetskog rata Mazgit napu{taju Krije{torci (Mali} sa bra}om i sinovima); Bo{njaci koji su tamo doselili iz Pazara prelaze u Skoplje; Drekovi}i iz Veseni}a sa Mazgita prelaze u Gradsko (Veles), a zatim u Skoplje; Omerovi}i u Tursku, za njima Bubice, Sijami}i, Bav~i}i i mnogi drugi. Bilo je uzajamne muhad`irske povezanosti i ~estih sklapanja brakova sa muhad`irima u Novopazarskom sand`aku (Sjenica, Akova, Novi Pazar). Bilo je i drugih iseljavanja Bo{njaka u Tursku ili ka razvijenijim gradovima. Jedan dio na Mazgitu doseljenih muhad`ira po~inje napu{tati svoju zemlju i svoje ku}e, ne prodaju}i ih nikome, jer nije bilo zainteresiranih za njihov otkup zato {to su i ostali namjeravali da se odsele u Tursku. To je u~injeno poslije stvaranja Kraljevine SHS (1918. godina), a njihova zemlja podijeljena "zaslu`nim Soluncima."35 Me|u prvima se iz Mazgita 1917. godine iselio Sadik Preki}, koji je oti{ao u Tursku, u mjesto Karas, blizu Edremita, sa sinovima Mali}om, Salihom, Bi{om i Avdulahom.36 Mazgit je u periodu od 19121970. predstavljao vrlo zna~ajan iseljeni~ki i muhad`irski centar u kome su se mijenjale povorke bo{nja~kih muhad`ira. U njemu su boravili mnogi Bo{njaci koji se pedesetih godina XX vijeka naseljavaju u Makedoniju ili odlaze za Tursku (Bo{njaci, Krije{torci, Bubice i drugi). 4. Poznatiji Bo{njaci sa Mazgita Na Mazgitu su ro|ene ili odrastale mnoge zna~ajne li~nosti iz javnog i privrednog sektora. Me|u najuglednim Bo{njacima Mazgita treba pomenuti njih nekoliko: - [a}ir Bajrovi}, ugledni trgovac, koji je sa krupnom stokom poslovao i trgovao sve do Soluna. Imao je svoju trgova~ku dru`inu sa kojom je kod turbeta sultan Murata do~ekivao karavane robe iz Novog Pazara, koje je predvodio nekada ugledni pazarski trgovac Ramo Deli}; - Adem Preki}, svr{enik skopske medrese (1921. godina), a zatim u~itelj u nekoliko mjesta na Kosovu i Makedoniji. Potomstvo mu je na Kosovu i u Turskoj; - Smajo Preki}, imu}an poslovan ~ovjek koji je 1937. godine odselio u Tursku. Nekada je bio predsjednik op}ine Obili}; - Smajo Jusufi (Jusufovi}) 1914-2001, porijeklom iz Donjeg Kola{ina, poznati dru{tveno-po- 30) Salname-i vilayeti Kosova (1314/1896), 184. 31) Abdulah od 1930 `ivi u Burhaniji kod Izmira u Turskoj. 32) U selu su zate~ene i crnogorske porodice ( Pimi}i, Dragovi}i i Vla{kovi}i) koje su kolonizirane u periodu 1918-1928. godine. (Prema: A. Uro{evi}, Kosovo... 236.) 33) A. Uro{evi}, Kosovo... 235-236 34) Atanasije Uro{evi} pi{e da je u Mazgitu bilo 130 ku}a od kojih se 118 iselilo u Tursku posle balkanskih ratova, ali ne pominje paljevine i plja~kanje. 35) D`email A. Mehmedovi}, Muhad`irsko Hasanbegovo... 17. 36) Ibidem , 25. April - Juni 2006. 31 Bo{nja~ka rije~ liti~ki djelatnik Pri{tine i Kosova. Bio je ~lan Oblasnog narodnog odbora, trgova~ki povjerenik narodnog odbora Sreza Pri{tina; ~lan izvr{nog vije}a Oblasnog odbora za industriju i saobra}aj. Bio je dugogodi{nji (1967-1980) predsjednik Turisti~kog Saveza Kosova; - Enver Jusufi (1925-1994) poznati dru{tveno-politi~ki djelatnik koji je bio direktor termoelektrana u Obili}u, ~lan predsjedni{tva SSRN Srbije, ali i predsjednik Suda udru`enog rada Kosova itd; - Ibro Jusufi (1934-1998), istaknuti dru{tveno-politi~ki djelatnik. Obavljao brojne zna~ajne funkcije, naro~ito, posao direktora Elektrokosova-elektrodistribucije Pri{tine; ~lan CKSK Srbije; direktor Carine Kosova i predsjednik Izvr{nog vije}a Pri{tine; - Mustafa Pljaki} (1934) visoki kosovski funkcioner. @ivi u Ljubljani. Bio je na du`nosti saveznog ministra saobra}aja i veza SFRJ; - Fevzija Bajrami(ovi}) (1938) `ivi u Kosovskoj Mitrovici. Dugo je godina radio u SUP-u u Kosovskoj Mitrovici. Bio na~elnik Javne Bezbjednosti me|uop}inskog regiona (pet op}ina); - Remzija Bajramovi} (1941), rudarski in`enjer koji je dugo bio upo{ljen u Termoelektranama Obili} i bio rukovodilac mnogobrojnih radnih jedinica ili organizacija. Sa Kosova odselio 1999. godine; 32 April - Juni 2006. 2 - [a}ir Bajramovi} (1945), na{ ~esti sagovornik. @ivi u Pri{tini i od juna 2000. godine obavlja du`nost Generalnog sekretara Stranke Demokratske Akcije na Kosovu. Od 1970. do jula 1999. godine radio kao ma{inski in`enjer i u vi{e mandata bio tehni~ki direktor. Kroz dva je mandata bio na du`nosti generalnog direktora Gradske toplane u Pri{tini. - Sanija Z. Turbetar (1952), porijeklom iz porodice D`ankovi} iz Kame{nice. Danas na Mazgitu u turbetu sultana Murata obavlja du`nost mutevelije (prokuradura) i kustosa postoje}eg muzeja. Sa svojom k}erkom [enaj, nastavlja~ je stare {estvjekovne osmanlijske tradicije ~uvanja glasovitog turbeta na Kosovom Polju poginulom sultanu Muratu I Hudavendigaru (1362-1389). 5. Mazgit na po~etku XXI vijeka Starih je bo{nja~kih porodica na Mazgitu danas veoma malo: Bajramovi}i, Ni{i}i (pre{li u Pri{tinu), Ha{imovi}i (Ha{imi), Softi}i iz Zamr{tena (Priboj) koji su poslije 1999. godine oti{li u Mitrovicu, D`idi}i iz Od`aka (Pljevlja), Pljaki}i iz Ugla (Sjenica) sinovi Hoda37 i Vejsila (Omer ~ija djeca, Nihad i Adnan `ive u Pri{tini i Mustafa, u Sloveniji, djeca Antun i Ivka), Agovi}i iz Sjenice, [abanovi}i iz Kladnice (Sjenica), Camovi}i (Rifat i Fehim) iz Kijevaca (Sjenica). @estok pogrom kosovskog stanovni{tva, prije i nakon ratnih sukoba iz 1999. nije mimoi{ao ni Bo{njake u Mazgitu. Sve su porodice protjerane od srpskih "paramilitarnih" snaga, da bi nakon ratnih neprijateljstava postali meta ekstremnog djela albanske populacije.38 To je bio razlog da su svi koji su bili u prilici Mazgit napu{tali i odlazili u svijet, najve}im dijelom ka Sand`aku, Bosni, Crnoj Gori ili zemljama razvijenog Zapada. Kada su strasti postepeno po~ele spla{njavati, ostao je neznatan broj onih koji su nastavili 130-godi{nju muhad`irsku tradiciju na Bo{nja~kom Mazgitu. Danas je na Mazgitu svega 56 bo{nja~kih ku}a }iji su vlasnici objavili prodaju, pa se s razlogom strahuje da ne do|e do ga{enja ove nekada vrlo dinami~ne i `ive bo{nja~ke oaze na Kosovu. Raseljeno stanovni{tvo Mazgita svjedo~i o iluzornosti muhad`irskog nadanja da }e tu jednog dana ni}i njihov novi grad (Nik{i}). Dok obilazimo Bo{nja~ki Mazgit, da je to nekada bila velika bo{nja~ka muhad`irska destinacija, podsje}aju nas, ponaj~e{}e, kameni ba{luci i drugi i{areti, ukraj davno utabane pra{njave d`ade, kojom su dolazili i othodili protjerani i "ukleti" nik{i}ki, kola{inski i ini bo{nja~ki muhad`iri. 2 Bo{nja~ka rije~ ISTRA@IVANJA - ANALIZE Semiha Ka~ar Sand`a~ki odbor za za{titu ljudskih prava i sloboda Presjek stanja ljudskih prava i sloboda u Sand`aku Znanje o odgovornosti prvi je pokazatelj bu|enja politi~ke slobode. @elja za pripadno{}u Evropi zahtijeva i poimanje evropske odgovornosti. Racionalna slika pro{losti je osnova na kojoj mo`e da se izbjegne dezorijentiranost u savremenosti i odgovori na pitanja koja se name}u. Okretanje budu}nosti zahtijeva da se odgovorno i racionalno upozna i sadr`aj bliske pro{losti. Suo~avanje sa pro{lo{}u afirmi{e nove demokratske vrijednosti jer povla~i jasnu liniju razgrani~enja izme|u neslobode pro{losti i demokratske budu}nosti Istra`ivanje vremena brutalnog raspada jugoslavenske dr`avne zajednice bi}e dug, slojevit i delikatan proces. Region Sand`aka, svakako, zauzima posebno mjesto u historiji raspada Jugoslavije, pogotovu kad se ima u vidu bliska pro{lost, kao i sve ono tragi~no {to se de{avalo na tom neuralgi~nom prostoru, naro~ito u periodu 1991-1995. ali i kasnije.(1) Mukotrpno traganje za istinom i pravdom otkriva}e i otkriva ne samo pozadinu i uzroke nedavnih "jugoslovenskih ratova", ve} i brojne individualne i porodi~ne drame, stradanja nedu`nih ljudi. Ostaje ona dilema da li ima slobode bez pravde. Arhivi u Hagu i tamo{nje optu`nice o u~esnicima u "zajedni~kom zlo~ina~kom poduhvatu" bi}e nezaobilazni u pisanju historije ju`noslavenskog prostora. Nijedno dru{tvo, pa ni ovo, ne mo`e da izbjegne suo~avanje sa tamnim stranicama svoje pro{losti. @rtve imaju pravo na satisfakciju. Sve {to se zbilo treba dozvati u svijest, da postane sastavni dio historijskog pam}enja.(2) Sva tragi~na i dramati~na zbivanja u Sand`aku (kr{enja ljudskih prava, ubistva, plja~ke, otmice, zlokobno topovsko-tenkovsko okru`enje gradova i sela, masovna iseljavanja stanovni{tva, razni oblici diskriminacije, sudskopoliti~ki procesi, masovni "informativni razgovori", preventivna represija, itd.) dugo su ostali u sjeni doga|aja u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.(3) Verbalna artiljerija bila je prethodnica govoru oru`ja i mr`nje. Sa produbljivanjem krize i kona~nim raspadom SFR Jugoslavije, sa ratom u BiH, iz {irom otvorenog medijskog arsenala su u upotrebu otvoreno vra}eni stari pe`orativi, 1) U prolje}e i ljeto 1992. gradovi i naselja u Sand`aku na{li su se u zastra{uju}em, potpunom tenkovsko-topovskom okru`enju raznoraznih jedinica Vojske Jugoslavije, {to je mnogo uticalo na masovno iseljavanje Bo{njaka. Pojedine stranke, poput radikala, otvoreno su prijetile i pozivale na ~i{}enje od Bo{njaka grani~nih dijelova Srbije i Crne Gore prema Bosni i Hercegovini. Prijete}e pona{anje vojske, demonstracija sile, svakodnevni niskobri{u}i letovi borbene avijacije nad gradovima i selima, razuzdanost srpskih paravojnih formacija koje su preko Sand`aka i{le u Bosnu, brojni incidenti, potpuna neza{ti}enost, pravna nesigurnost i krajnja neizvjesnost, unijeli su strah i zebnju od ponavljanja "bosanskog scenarija". Po gradovima Crne Gore u prolje}e i ljeto 1992. vlasti }e bukvalno hvatati izbjegle Bo{njake iz isto~ne Bosne i predavati ih na milost i nemilost srpskim vlastima u Bosni. Sli~no }e se dogoditi i u Srbiji nakon pada Srebrenice u ljeto 1995. godine. Bo{nja~ki narod u Sand`aku, i pored svih muka i neda}a, kojima je i sam, u potpunoj neizvjesnosti, bio izlo`en, toplo je primao muhad`ire koji su se kra}e ili du`e vrijeme zadr`avali po opkoljenim sand`a~kim gradovima. U selu Ravni (MZ Bukovica - Pljevlja) od posljedica batinjanja zadobijenih od naoru`anih lica u vojnim uniformama, umro je 16. februara 1993. Latif Bungur. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su tek 30. oktobra 1993. na gradskom groblju u Pljevljima, jer se prije u ovo fantomsko selo nije uop{te smjelo u}i. Prolaz nije bio dozvoljen ~ak ni Misiji KEBS-a za Sand`ak. Dana 18. februara 1993. u selu Kukurovi}i (Priboj) ubijena su tri lica bo{nja~ke nacionalnosti i zapaljeno je devet ku}a. Ubijeni su Bulut Huzeir, Husovi} Mu{an i Sara~ Sadeta. U pljevaljskom selu Bo{}inovi}i u napadu na kombi vozilo 17. maja 1993. ranjena su ~etiri putnikaradnika bo{nja~ke nacionalnosti. Ramo Berbo iz Sjeverina je ubijen ju avgustu 1992. dok je ~ekao autobus na putu PribojRudo, kao i lugar Muzafer \ogo iz Bukovice koga je 16. juna 1993. jedan od "oslobodioca" natjerao da legne na {umski put koji je odr`avao i potom mu "tri rafala iz automatske pu{ke ispalio u glavu". Masovni po`ari i kontuinuirani bomba{ki napadi, naro~ito na ku}e i lokale Bo{njaka u Pljevljima, kao i napadi na Bo{njake po selima Bukovice, u vrijeme strahovlade ~etni~kog vojvode i saveznog poslanika Milike ^eka Da~evi}a, pokrenu}e novi talas iseljavanja. U sklopu sveop{teg zastra{ivanja Bo{njaka u Sand`aku zbi}e se otmice Bo{njaka (Mio~a kod Sjeverina - 22. oktobar 1992. godine - 17 lica; Bukovica 16. februar 1993. godine - 11 lica; 27. februar 1993. [trpci - 19 lica). Za otete u Sjeverinu i [trpcima sada se zna da su odmah pobijeni, iako su svojedobno, poput S. Milo{evi}a, obe}avali da }e "prevrnuti zemlju da ih na|u". Vi{egradski hotel "Vilina vlas" i obale Drine su mjesta ~udovi{nih zlo~ina. Za ova nedjela ve`e se ime Milana Luki}a, komandanta ~etni~ke jedinice "Osvetnik" iz Vi{egrada. 2) Borisav Jovi}, predsjednik Predsjedni{tva SFRJ 11. septembra 1990. zapisuje u svom dnevniku: "Sada se radi etni~ka karta srpskog prostora, naro~ito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prika`e teritorija gde su Srbi u ve}ini; od [ibenika, preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u ve}ini. U centru Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sand`ak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu ujediniti. To je budu}i prostor Srbije." April - Juni 2006. 33 Bo{nja~ka rije~ pogrdni "nacionalni nadimci" za Bo{njake u Sand`aku. Od Bo{njaka je propaganda ponovo stvarala omrznute "turske" neprijatelje. Nazivanje Bo{njaka Turcima - kod znatne ve}ine nije posljedica neinformiranosti i neznanja, ve} usa|enog predubje|enja i sasvim konkretnog stava. Sand`ak i Bo{njaci u njemu, u vremenu punom neizvjesnosti zbog eha sa bosanskohercegova~kih rati{ta, bili su izlo`eni raznovrsnim neda}ama i isku{enjima. Problem Bo{njaka je izrastao zbog teritorije na kojoj `ive, tog prostora izme|u Srbije i Crne Gore, a u blizini Kosova i Bosne i Hercegovine. Uporedo sa ovakvim pritiscima, vr{ene su i odre|ene diskriminatorske mjere na drugim poljima, preko zakona, kao {to je bio Zakon o posebnim uslovima za promet nepokretnosti, Zakon o nedovoljno razvijenim podru~jima Republike Srbije za period do 2005. godine, odnosno Program zadataka i mera za br`i razvoj i usporavanje nepovoljnih migracionih kretanja, koji je onemogu}avao kupoprodajne ugovore izme|u pripadnika razli~ite nacionalnosti. Veliki broj gra|ana bo{nja~ke nacionalnosti nije upisan u bira~ke spiskove, {to se o~itovalo i na izborima u novembru 1996. godine. [kolski programi iz historije, knji`evnosti i jezika u Srbiji i Crnoj Gori nisu ni minimalno prilago|eni vi{enacionalnom sastavu stanovni{tva u regionu Sand`aka. Sticao se dojam da je vlast nasto- 2 jala da isprovocira nekakav oru`ani bunt Bo{njaka, pa da time dobije tra`eno opravdanje da ga ugu{i svim raspolo`ivim sredstvima, te da broj Bo{njaka u ovom regionu, u okviru rje{avanja svog dr`avno-teritorijalnog i nacionalnog pitanja, upotrebom razli~itih metoda prisile i zastra{ivanja, svede na najmanju mogu}u mjeru. Iz Sand`aka su, mahom, i{le u javnost samo informacije koje su trebale poslu`iti u kreiranju i potvr|ivanju ve} stvorene i za`ivjele, stereotipne slike o Bo{njacima kao ekstremistima, fanaticima.(4) Nakon Dejtonskog sporazuma, slika o Sand`aku se, pored ve} stereotipnih predstava o islamskoj opasnosti po svijet, donekle mijenja u sliku o regionu gdje vladaju razne obavje{tajne slu`be, {verc, nelegalna trgovina, droga, pranje novca, prostitucija, trgovina bijelim robljem i sli~no. I dalje se uporno podr`ava slika o islamu kao neprijateljskoj religiji. Julski "pu~" 1997. u Novom Pazaru, kada je uz pomo} policije smijenjena legalno izabrana gradska vlast, pokazao je da dr`ava ne}e dozvoliti da Bo{njaci preuzmu ni izvr{avanje ionako ograni~ene komunalne vlasti.(5) SR Jugoslavija se nije dosljedno pridr`avala svih doma}ih ustavnih i drugih propisa kojima su zagarantovana jednaka prava za sve gra|ane, bez obzira na njihovu etni~ku ili vjersku pripadnost, jezik ili socijalni status, kao i svih obavezuju}ih me|unarodnih konvencija o ljudskim pravima i slobodama. Jo{ uvijek nije rije{eno nijedno od relevantnih i egzistencijalnih pitanja Bo{njaka u Sand`aku - SR Jugoslaviji koja su otvorena raspadom jugoslavenske dr`avne zajednice. Mada su se vlasti Srbije, Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije uporno trudile da doka`u da nije bilo nikakvog kr{enja ljudskih prava i sloboda Bo{njaka u proteklom periodu, da su ljudska prava iznad svjetskih i priznatih me|unarodnih standarda, ~injenice su, me|utim, govorile drugoja~ije. Ratovi su, uplivom me|unarodnog faktora, prekinuti, ali ostaje zebnja jesu li doista i okon~ani. Sveukupne tenzije su smirivanjem stanja na obli`nim kriznim `ari{tima (BiH, Kosovo) donekle splasnule, ali nisu nestale. To, pored ostalog, pokazuju i martovski doga|aji 2004. na Kosovu, kao i paljenje d`amija u Ni{u i Beogradu.(6) Prisustvo me|unarodnih ~inilaca i dalje je neophodno na {irem ju`noslavenskom prostoru, gdje egzistiraju dru{tva sa iracionalnim vrijedonosnim sistemima. Na`alost, mnogi zlo~ini po~injeni u Sand`aku su jednostavno prepu{teni zaboravu, iako su trebali biti predmet interesovanja dr`ave i sudskih organa. "Sjeverin" i "[trpci" su samo najdrasti~niji, ali ne i jedini primjeri stradanja Bo{njaka Sand`aka. Neizbje`na je obaveza da se u potpunosti istra`i i osvijetli udes otetih ljudi, da im se bar mjesto po- 3) Maratonski sudsko-politi~ki procesi u Sand`aku tokom 1994. godine (su|enja u Novom Pazaru i Bijelom Polju) protiv dijela rukovodstva i ~lanstva SDA Sand`aka, nakon masovnih hap{enja u ljeto 1993. i zimu 1994. godine, pod optu`bom da su nasilnim putem htjeli stvoriti "dr`avu Sand`ak", imala su za cilj, pored besmislene optu`nice da su htjeli ugroziti SFRJ, pra}ene velikom medijskom kampanjom, da politi~ki potpuno likvidiraju i marginaliziraju ovu nose}u bo{nja~ku stranku, a Bo{njake jo{ vi{e zapla{e i dezorijenti{u. Uhap{eni Bo{njaci su pro{li kroz veliku torturu i mu~enja da bi priznali nepostoje}a krivi~na djela. Uporedo sa ovim politi~kim procesima tokom 1994. nastavljene su masovne policijske akcije privo|enja i premla}ivanja Bo{njaka u potrazi za oru`jem, iako se znalo da je stvarnost i nemo} zvani~nih organa da im pru`e bezbjednost, tjerala Bo{njake da se naoru`aju radi poku{aja za{tite golog `ivota i ljudskog dostojanstva. Vi{e desetina hiljada ljudi je pro{lo kroz policijski "tretman", mu~enje, batinjanje i poni`avanje do bestijalnosti, kroz tzv. "informativne razgovore", naro~ito u op{tinama Sjenica, Tutin i Novi Pazar, Prijepolje, Ro`aje. Dva Bo{njaka, jedan (Murat Ba{ovi}) iz sjeni~ke, drugi (Fadil Osmanovi}) iz beranske op{tine, nakon takvih poziva, izvr{ili su samoubistvo. Pretu~ena lica koja su izvadila ljekarska uvjerenja i podnijela tu`be protiv radnika SUP-a nisu dobila sudsku satisfakciju. U ve}ini slu~ajeva su odlagane i sudske rasprave po ovim pitanjima. 4) Uporno je vr{ena i jo{ se vr{i zamjena termina Sand`ak terminom Ra{ka oblast, pa ~ak i Srpska ra{ka oblast, Stara Ra{ka, Ra{ko-polimska oblast, kao i Rasija (Sand`ak) - Stara Srbija. Novi Pazar se nazivao i "potur~enim Rasom". 5) Nakon toga uslijedile su zabrane odr`avanja sjednica MNVS, tribina koalicije "Lista za Sand`ak". U jesen 1997. sa beogradskog aerodroma otpo~e}e masovna deportacija Bo{njaka iz Sand`aka koji su sa urednim ispravama boravili u Njema~koj, gdje su "trbuhom za kruhom" radili "na crno". Vlasti SRJ im ne}e tada dozvoliti ulazak u zemlju. 6) U oktobru 1991. godine, januaru 1992. i januaru 1993. ba~ena je bomba na d`amiju u Pljevljima, u martu i maju 1992. izvr{eni su bomba{ki i revolvera{ki napadi na d`amiju u Podgorici, u avgustu 1992. pucano je na d`amiju u selu Ra`daginja, kod Sjenice. U aprilu 1993. je zapaljena d`amija u Planjskom, u pljevaljskoj op{tini. U maju 1993. od eksplozivne naprave o{te}ena je stara d`amija u Nik{i}u. U maju 1993. minirana je d`amija u selu Ra{}i}i u pljevaljskom kraju. U septembru 1993. minirana je d`amija u selu Tufemili u barskoj op{tini. D`amija u Beogradu napadana je vi{e puta: u decembru 1992. godine, tokom 1993. godine , kao i u martu i aprilu 1996. godine. 34 April - Juni 2006. 2 gibije zna i dostojno obilje`i, da se procesuiraju i kazne krivci i to ne samo egzekutori, neki novi Luki}i, ve} i planeri, ali i advokati nasilja. U Hagu su podignute optu`nice za zlo~ine po~injene u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu, kao i u Vojvodini. Sand`ak je pri tome ponovo marginalizovan. Karla del Ponte je u intervjuu za podgori~ki "Monitor" istakla da se svi zlo~ini ne mogu tretirati u Hagu, da se nacionalni sudovi moraju baviti pitanjem ratnih zlo~ina, i da se "slu~aj [trpci" tako|e mora razrije{iti pred sudovima u Srbiji i Crnoj Gori. Odlukom Vrhovnog suda Srbije ~etvorici pripadnika paravojne formacije "Osvetnici" potvr|ene su kazne od 15 i 20 godina zatvora za ratne zlo~ine u Sjeverinu 1992. kada je iz autobusa oteto i pobijeno 16 Bo{njaka. Nerijetko se mora pri~ekati da Istina u politici postane potrebna. Jo{ uvijek, me|utim, nedostaje osuda dr`avne politike koja je primjenjivana u Sand`aku. Dr`ava jo{ uvijek nije spremna, kako navode predstavnici mnogih nevladinih organizacija, da se obra~una sa zlo~inima i politikom Slobodana Milo{evi}a na na~in koji je neophodan da bi se Srbija suo~la sa onim {to je bila i da se na pravi na~in distancira od te politike. Hana Arent je ukazala da svaka vlada preuzima odgovornost za djela i nedjela svojih prethodnika, a svaka nacija za djela i nedjela iz svoje pro{losti. Moralni imperativ je velika {ansa za budu}nost, koja je, ipak, uvijek u magli. Nu`no je, ne samo spoznavanje, ve} i priznavanje istine. Sand`ak i Bo{njaci imaju pravo na istinu i njeno institucionalno priznavanje. Iracionalnost se ne smije skrivati, potcjenjivati niti zanemarivati. Na nama je Bo{nja~ka rije~ odgovornost da na to stalno upozoravamo, da se borimo protiv zla, diskriminacije i nacionalizma koji je, na `alost jo{ vitalan, samo se danas pokazuje u drugim oblicima. Znanje o odgovornosti - prvi je pokazatelj bu|enja politi~ke slobode. @elja za pripadno{}u Evropi zahtijeva i poimanje evropske odgovornosti. Racionalna slika pro{losti je osnova na kojoj mo`e da se izbjegne dezorijentiranost u savremenosti i odgovori na pitanja koja se name}u. Okretanje budu}nosti zahtijeva da se odgovorno i racionalno upozna i sadr`aj bliske pro{losti. Suo~avanje sa pro{lo{}u afirmi{e nove demokratske vrijednosti jer povla~i jasnu liniju razgrani~enja izme|u neslobode pro{losti i demokratske budu}nosti. Sand`ak, kao sastavni dio ove dr`ave i ovog dru{tva ne smije i dalje ostati na marginama. Dr`ava i dru{tvo se moraju objektivno suo~iti sa onim {to je taj prostor do`ivio. Njegova sumorna pro{lost, orvelovski prepu{tena "prisilnom zaboravu", svakako, kao i sve ono {to se sada u njemu de{ava, ne smije biti i najava njegove budu}nosti. Sand`aku doista treba pomo}i, ali ne putem dosada{njih pogubnih improvizacija i parola.(7) Nakon svih dubokih promjena na ovom prostoru, nestanka SRJ, zatim Dr`avne zajednice Srbije i Crne Gore, te kona~no priznanja samostalnih dr`ava: Republike Srbije i Republike Crne Gore, moram podsjetiti da je danas ime Sand`aka u znatnoj mjeri reducirano, da se odnosi na onaj ve}inski dio nekada{njeg Novopazarskog sand`aka koji se danas nalazi u granicama Republike Srbije. Sand`ak kao multietni~ka sredina je, tako|e, jedan od pokazatelja raskoraka izme|u zakona i njihove primjene u praksi. Zakoni o pravima manjinskih zajednica se vi{e donose zbog preuzetih obaveza pred me|unarodnom zajednicom, a ne da bi se prakti~no primjenjivali. Svojedobno se mnogo govorilo o Saveznom zakonu o manjinama. Done{en je uz veliki publicitet, uz najavu da }e znatno i istinski unaprijediti ljudska prava, a u stvarnosti je sasvim bilo druga~ije, i to iz vi{e razloga (politi~ki problemi, odnosi izme|u dvije dr`ave). Sand`a~ki region je jedan od najnerazvijenih u zemlji, {to se odra`ava na ukupni standard stanovni{tva. Iseljavanja su stalna. U takvim okolnostima, kada se najve}i dio bo{nja~kog i srpskog stanovni{tva bori sa egzistencijalnim problemima, Sand`a~ki odbor smatra da treba ukazati na polo`aj jo{ jedne zajednice ~iji su `ivotni problemi jo{ izra`eniji, a ona u cjelini marginalizovana. ^injenica je da se nakon oktobra 2000. u Srbiji de{avaju, mada veoma sporo, zna~ajne promjene. One se osje}aju mnogo vi{e u ve}im sredinama, nego u gradovima poput Novog Pazara, Sjenice ili Tutina,ili u razbacanim selima po Sand`aku. Razlozi za to su duboki, pritisnuti pro{lo{}u ali i sada{njim prilikama. Iskustva koja smo imali sa dono{enjem Zakona o nacionalnim manjinama, ura|enom na tada{njem saveznom nivou, pra}ena medijskom pompom, pokazala su, me|utim, postojanje indicija da se ti zakoni vi{e donose pod me|unarodnim pritiskom, a mnogo manje sa iskrenom `eljom dr`avnih vlasti da se unaprijede ljudska prava i istinski osigura za{tita i afirmacija manjinskih zajednica. Slu~aj Roma to dovoljno pokazuje. O njima se 7) Konvencijama o za{titi nacionalnih manjina predvi|ena su odgovaraju}a prava u oblasti obrazovanja, kulture, po{tovanja nacionalnog identiteta, slobodno ispovijedanje vjere i vjerskih obreda, djelotvorno u~e{}e pripadnika nacionalnih manjina u politi~kom `ivotu u organima vlasti i drugim institucijama, slobodna upotreba jezika i pisma, izu~avanje svoje historije, tradicije, obi~aja i drugih djelatnosti radi prevladavanja siroma{tva. Mnoge od tih odredaba ugra|ene su u saveznom Zakonu o za{titi nacionalnih manjina. Me|utim, taj zakon ne sadr`i instrumente i sredstva za ostvarivanje njegovih postavki. Tako|e je potrebno da se u tom pogledu usaglase i Zakon o lokalnoj samoupravi, kao i statuti i druga akta op{tina u kojima je nacionalno mje{ovito stanovni{tvo, kao i da se reguli{u te odredbe u smislu odredaba Okvirne konvencije, Povelje o manjinskim i regionalnim jezicima, kao i odredbama Zakona o nacionalnim manjinama. Radi sprovo|enja za{tite prava i sloboda nacionalnih manjina, kao i dijela korpusa ljudskih prava, neophodno je da se, ~im prije, u nacionalno mje{ovitim sredinama institucionaliziraju slu`be ombdusmana, kao i izvr{i potrebna lustracija u pravosu|u i policiji. Okvirna konvencija znatnu pa`nju posve}uje djelotvornosti u~e{}a pripadnika nacionalnih manjina u svim strukturama politi~ke vlasti i procesima politi~kog odlu~ivanja, pa je potrebno, bar {to se ti~e Bo{njaka, u tom pravcu da se preduzmu mjere za adekvatno u~e{}e pripadnika bo{nja~ke nacionalne zajednice u republi~kim strukturama vlasti. Primjera radi navodimo da od skoro 100 sudija Vrhovnog suda nema nijednog Bo{njaka, kao ni me|u zamjenicima republi~kog javnog tu`ioca. Ogromna je nesrazmjera u odnosu na broj stanovni{tva u ispostavama republi~kog ministarstva finasija, republi~kih inspekcija, javnih preduze}a i drugih ustanova. Primjeri: u op{tinskom tu`ila{tvu u Sjenici nema niti jednog Bo{njaka, U Prijepolju u Op{tinskom sudu i tu`ila{tvu je po jedan Bo{njak. April - Juni 2006. 35 Bo{nja~ka rije~ neprestano govori, pokre}u se mnoge akcije, ali se u njihovom `ivotu malo toga mijenja.(8) Dr`avni organi za probleme u Sand`aku snose svoj dio odgovornosti. Pitanja kadrovske strukture, nacionalne izbalansiranosti, predugi sudski procesi i zastarevanje sudskih postupaka (ovo se naro~ito odnosi na slu~ajeve kada su u pitanju procesi protiv pripadnika MUP-a). Brojne krivi~ne prijave o{te}enih lica su, prema evidenciji Sand`a~kog odbora, zbog sudske nea`urnosti, odugovla~enja, brojnih sinhroniziranih opstrukcija, ve} su zastarjele. U tom kontekstu podsjeti}emo, radi ilustracije, na maratonski proces su|enja grupi od 24 Bo{njaka u Novom Pazaru, kao i na slu~ajeve [aboti} i \erlek. 2 (droga, kriminal, prostitucija, a kojima su izlo`eni mladi i neiskusni ljudi - sve su to pitanja koja zaslu`uju {iru elaboraciju). Pad Milo{evi}evog re`ima u Srbiji nije ujedno zna~io i potpuni prekid policijskog nasilja i grubog prekora~enja slu`benih ovla{}enja. Sand`a~ki odbor i dalje bilje`i slu~ajeve u kojima policija pokazuje svu svoju brutalnost. Sand`a~kom odboru su se u proteklom periodu za pomo} obra}ala lica razli~ite nacionalnosti koja `ive na ovom prostoru (Bo{njaci, Srbi, Romi). Samo posjedovanje NP automobilske registracije I dalje je dovoljan razlog za zaustavljanja i kontrolisanja na putu. Ja }u jo{ jednom podsjetiti da problemi nisu isti u Novom Pazaru ili Priboju, i da, pri Novi Pazar Polo`aj vojnika u jedinicama Vojske SCG(9), prijete}e kriminalne pojave koje se uo~avaju u Sand`aku tom, treba imati iznijansiran odnos. Mislim da su, zbog aktuelizacije Novog Pazara, Priboj i Prijepolje za- postavljeni, i da treba prekinuti sa takvim pristupom. U ovim op{tinama nema zna~ajnih pomaka kada je u pitanju primjena Okvirne konvencije(10). Ima indicija da je u~e{}e bo{nja~kih predstavnika u lokalnim organima vlasti uslovljeno nizom kompromisa na koje moraju pristati. To je slu~aj u nekoliko sand`a~kih op{tina. U pribojskom kraju ljudima treba napraviti ku}e, osigurati imovinsku i materijalnu sigurnost. Brojna sela u pribojskom kraju, zahva}ena ratnim de{avanjima, su jo{ uvijek opusto{ena. Predstavnici Sand`a~kog odbora su, polovinom maja 2006., obi{li neka od tih sela i konstatovali op{te zamiranje. Brojne ku}e su potpuno oplja~kane. U Kukurovi}ima je po opustjelim ku}ama, kao i u lokalnoj {koli, zatvarana stoka. Strah me|u Bo{njacima nije iskorijenjen jer niko od po~inioca nije priveden licu pravde, niti je ka`njen. U Novom Pazaru postoji druga vrsta problema. Malo se govori o Bo{njacima u Novoj Varo{i. Oni kao da su, zbog svoje malobrojnosti, jednostavno zaboravljeni. Seobe ka Bosni, bolje re~eno ka Sarajevu, traju i dalje iz Priboja, Prijepolja. Iz Novog Pazara, Sjenice, Tutina, odlaze Srbi, ali i Bo{njaci. To su slo`ene teme koje se ne mogu pre}utkivati. Mnogi su problemi zajedni~ki, iako oni, nerijetko, dobijaju isklju~ivo nacionalnu formu. Zabrinutost za Sand`ak je doista opravdana, imaju}i u vidu sveop{te stanje, prisilne reducirane potrebe, kao i sve izra`eniju, te{ku privrednu krizu koja se manifestira u svim ravnima `ivota, njegovo sve jo{ o~itije zaostajanje u odnosu na druge dijelove zemlje. Potpuno je pogre{no sticati sliku o Sand`aku 8) Romi `ive u u`asnim uslovima: pod mostovima, u naseljima od najlona i kartona, pleha, bez posla, prosja~e}i sa neodjevenom djecom po ulicama. Njihova djeca nisu obuhva}ena {kolskim programima, zdravstvenom za{titom, socijalnom brigom. Lokalna samouprava, kao ni regionalne, republi~ke vlasti ne pru`aju nikakvu pomo} iako Romi, prema zakonu, imaju status manjine. Ova pitanja bi se odre|enije regulisala republi~kim zakonom. Republi~ki zakon bi bio direktni izvor prava za pona{anje dr`avnih organa i drugih institucija. 9) Tako je 30. decembra 1992. u Beranama poginuo vojnik Bajrovi} Mersudin. U Zaje~aru je 16. marta 1993. vojni~kim no`em brutalno zaklan Ramo Crv~anin (1974). U februaru 1995. u Valjevu je no`em izboden vojnik Meki} Elvedin iz Sjenice. Sand`a~ki odbor je evidentirao nove slu~ajeve koji govore o nesigurnosti i nezavidnom polo`aju u jedinicama Vojske SCG. Dva vojnika (Anis Ma{ovi} i Obu}ina Senad) iz Prijepolja su povre|ena dok su se nalazila na odslu`enju vojnog vojnog roka u Po`arevcu i Ra{ki. Tako|e su prisutni i problemi oko ishrane vojnika bo{nja~ke nacionalnosti. 10) Od {est op{tina u kojima `ive Bo{njaci samo je u tri, i to u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, mjestima sa ve}inskim bo{nja~kim `ivljem, legalizovano izu~avanje bosanskog jezika kao izbornog predmeta. U op{tinama: Prijepolje, Priboj, Nova Varo{, apsolutno ne samo da se lokalne vlasti ne trude da implementiraju zakonske odredbe, ve} se otvoreno protive tome. Takvo stanje odra`ava se na me|unacionalne odnose i u ovim op{tinama jer je dono{enje Zakona o manjinama po~etno davalo nadu da }e do}i do konstruktivnih pomaka u tom pravcu. Ovdje se osje}aju veliki problemi na lokalnom nivou, s obzirom da vlast imaju koalicije, ~ije je djelovanje rezultat brojnih kompromisa. 36 April - Juni 2006. 2 samo na osnovu Novog Pazara. Treba vidjeti i opustjela sand`a~ka sela, manje gradove koji ekonomski, u ti{ini, sve vi{e zamiru. Izvjestan privremeni "privredni bum" Novog Pazara je, kao {to se i pokazalo, bio vi{e rezultat djelovanja sive ekonomije nego planskog razvoja. To pokazuje i sve izra`enije zamiranje novopazarske "male privrede". Dr`avni mediji, me|utim, i dalje svjesno govore o daljem privrednom "bumu" Novog Pazara, ~ime se zapravo skida odgovornost sa dr`ave da mu pomogne. Danas, bilo kakvo pore|enje infrastrukture u Novom Pazaru, Sjenici ili Tutinu, sa op{tinama u susjedstvu poput Ra{ke, Kraljeva, ^a~ka ili U`ica i tamo{njim investicijama, daje frapantne, porazne rezultate.(11) Mediji, po potrebi, uvijek apostrofiraju Sand`ak kao novo, mogu}e krizno `ari{te, otkrivaju potencijalne teroriste i sli~no.(12) Mnogi novinari iz Milo{evi}evog vremena ponovo di`u tenzije. Posljedice razorne propagande bi}e dugotrajne, kao i mnoge tekovine re`ima Slobodana Milo{evi}a. Primjera radi, o Novom Pazaru se govori kao o jednom od najbogatijih gradova u zemlji, gradu sa najskupljim lokalima, placevima, ali se pritom ne `eli vidjeti niti predstaviti i druga, tamnija i realnija strana pri~e: da je to ur- Bo{nja~ka rije~ banisti~ki potpuno razoren grad, grad pun sirotinje, propalih fabrika, izuzetno lo{e infrastukture, siroma{ne putne mre`e, krajnje nezavidnih uslova zdravstvene za{tite, nejakih kulturnih institucija, {kola koje udarni~ki rade u tri smjene, sa po 40 u~enika u razredu, bezperspektivnosti mladih ljudi koji zavr{avaju srednje {kole i fakultete. O Tutinu ili Sjenici da se i ne govori. Sand`ak je i prije raspada Jugoslavije, slovio kao jedna od najzaostalijih oblasti u toj dr`avi. Mislim da se politi~kom i marketin{kom retorikom prikrivaju i marginaliziraju njegovi su{tinski problemi: nerazvijenost i bezperspektivnost. To je, ina~e, i na hiljade ljudi odvelo i odvodi sa ovog prostora. Raseljeni Sand`ak je mnogo brojniji od onog ovda{njeg. Dosada{nja iskustva pokazuju da dio odgovornosti snose i lokalni organi vlasti, tako da pitanje odnosa dr`ave i manjinskih zajednica iziskuje veoma suptilan odnos. Naime, pokazalo se, na primjeru tri op{tine (Novi Pazar, Sjenica, Tutin) da, bez obzira {to su bo{nja~ke politi~ke stranke formirale svoju vlast, zahvaljuju}i demokratskim izbornim pobjedama, da ni one same nisu dovoljno spremne niti kadrovski osposobljene da artikuli{u sve zahtjeve zajednice u ~ije ime govore. Improvizacijama se maskiraju su{tinske potrebe. Dr`ava je toga vi{e nego svjesna, ali se u to ne mije{a. Zato treba ista}i jo{ jednom da ne postoji odgovornost, mada ona nije simetri~na, samo na jednoj strani. Incidenti koji se de{avaju na lokalnom nivou pokazuju da je naslje|e pro{losti i dalje prisutno.(13) Svjedoci smo, tako|er, postojanja ~itavog niza problema u na{oj sredini koji mogu imati ne`eljene posljedice po ukupno stanje ("govor mr`nje" u medijima, incidenti na sportskim susretima, ispisivanje nacionalisti~kih parola i grafita, pojedine neodmjerene izjave politi~ara i sli~no). Na takve pojave moramo blagovremeno reagovati kako bi se izbjegle ne`eljene komplikacije i mogu}i rast tenzija. Iskustva pokazuju da zato moramo biti budni i obazrivi. Brojne predrasude i stereotipi opstaju. To se te{ko mijenja. Sve te ~injenice treba imati u vidu kada se govori o ovom prostoru, i svemu onome {ta se de{avalo u posljednjoj deceniji XX stolje}a. Mnogo toga se od strane vlasti, kada su u pitanju o{te}eni Bo{njaci, prepu{ta zaboravu i poricanju. Moramo biti kriti~ni i prema politi~kim reprezentima bo{nja~ke zajednice. Odgovornost za novo uvo|enje prinudne uprave u Novom Pa- 11) ^injenica je da je u~injen pomak u za{titi manjinskih prava i sloboda ostvarivanjem zakonskih odredaba o kojima smo gore govorili: formirani su nacionalni savjeti, omogu}eno je uvo|enje bosanskog jezika u {kole, dodu{e za sad samo u formi izbornog nastavnog predmeta ( dva ~asa nedeljno uz predhodno izja{njavanje roditelja), ostvaren je napredak u pogledu otvaranja vi{ih i visokih {kola u Novom Pazaru, ali, jo{ uvijek, u pogledu komunalija i putne mre`e, odnos dr`ave prema ovom podru~ju je manje bri`an nego prema ostalim podru~jima. Putevi su tre}eg reda, u o~ajnom su stanju, komunalna infrastruktura je ruinirana, telefonska po{tanska mre`a nerazvijena, iako je na ovom podru~ju broj ostvarenih impulsa mnogo ve}i nego u susjednim op{tinama koje imaju mnogo vi{e priklju~aka. Tako|e su cijene priklju~aka manje u drugim podru~jima. Glavne saobra}ajnice prostornim planovima zaobilaze podru~je Sand`aka i Novog Pazara. Gasovod se i ne pominje. 12) Uporedo je u proteklom periodu trajala i sinhronizirana medijska satanizacija ovog regiona, koja je imala za cilj da prika`e da su Bo{njaci u ovom regionu "fundamentalisti", "islamski ekstremisti", da zagovaraju tzv. "zelenu transferzalu"; da se pripremaju za rat, te da imaju 15.000 ljudi pod oru`jem, svrstanih u brigade i bataljone. U tome su naro~ito prednja~ile "Ve~ernje novosti", "Politika ekspres", "Politika", "Pobjeda". Uporedo sa rasplamsavanjem rata u Bosni i Hercegovini, agresivna kampanja protiv Bo{njaka je nastavljena, naro~ito nakon stalno isticanih vijesti da se u "biv{oj Bosni i Hercegovini", "Alijinoj d`amahiriji" naj`e{}e bore upravo Sand`aklije, da Bosna `eli da pripoji Sand`ak, kako "ma~ islama preti Ra{koj", da se sistematski radi na planiranom muslimanskom ujedinjenju, ~ija je varijanta tzv. polumjesec- tj. trasa Sarajevo - Novi Pazar - Pri{tina - Skopje - Sofija - Ankara. Masovno privo|anje naoru`anih "fanatika" i "fundamentalista" iz Sand`aka svuda i na svakom koraku - postala je opsesija ne samo medija ve} i politi~ara. Nametanjem jednostranih informacija, teorijama o navodnoj suicidnosti Bo{njaka i stalnim, rasisti~kim izjavama da se sa Bo{njacima u BiH vi{e ne mo`e `ivjeti zajedno, medijski napadi su postajali sve bezobzirniji, s ciljem da i Bo{njake u Sand`aku predstave kao kolektivne zavjerenike i svjetsku opasnost. Stalno je isticano da su za rat u Bosni i Hercegovini navodno bile krive Sand`aklije, da se radi o ljudima koji su do{li iz Sand`aka tamo da se bore i ~ine zlo~ine, iako se zapravo radi o Bo{njacima koji su se tamo davno doselili. Izno{eni su podaci iz samog vrha SRJ da se u BiH bori ~ak 240.000 Bo{njaka iz Sand`aka, iako je po zvani~nom popisu u SRJ 1991.u Sand`aku bilo ukupno 327.000 Bo{njaka. 13) Postoji diskriminacija u davanju prostora u javnim informativnim sredstvima koja se izdr`avaju iz republi~kog bud`eta. Informativna sredstva ne daju dovoljno prostora za kulturnu, prosvjetnu, ekonomsku, politi~ku i drugu problematiku nacionalnih manjina. Zato bi bilo nu`no odrediti emisije, svakodnevno ili nedjeljno, posve}ene problemima nacionalnih manjina. Niko ne odgovara za {irenje nacionalne mr`nje i netolerancije, mada su ovakve pojave definisane kao krivi~no djelo koje je sankcionisano ustavom i zakonom. April - Juni 2006. 37 Bo{nja~ka rije~ zaru u aprilu 2006. u velikoj mjeri le`i i na predstavnicima bo{nja~kih stranaka i njihovoj nedoraslosti vremenu i okru`enju. Demokratski potencijali Sand`aka su jo{ uvijek skromni i nedovoljni. Bo{njaci se moraju podvrgnuti o{troj samoanalizi. O daljem odlivu stru~nih kadrova niko ne govori, niti iskreno iskazuje potrebu za njima. Nedostatak pravih stru~njaka je veliki problem Sand`aka. Vlada i pre}utna saglasnost po tom pitanju da bi brojni lokalni partijski poslu{nici, promoviranjem u su{tini pogubnog principa da svi mogu raditi sve, do{li br`e do izra`aja. Treba se odre}i iluzija da svi oni koji se pozivaju na bo{nja~ke interese, to ~ine iz naj~istijih moralnih pobuda. Za razliku od vladaju}eg re`ima u Srbiji do oktobra 2000. koji je frontalno gu{io sve bo{nja~ke zahtjeve, nova, postoktobarska vlast u Srbiji, sa problemati~nim poimanjem demokratije, nije nastavila sa tom otvorenom diskriminatorskom praksom, ali nisu svjesno htjeli da institucionalno prepoznaju prave probleme "srpskog" dijela Sand`aka, niti da pomognu ovoj sredini, koja nema dovoljno demokratskog iskustva i neophodnog kadra, da stane na put sveop{teg razvoja. Indikativan je, pri tome, pasivan odnos nadle`nih dr`avnih organa. Problem ve} dugo nije samo u Beogradu, ve} i sve vi{e u Novom Pazaru i njegovom prijete}em autizmu, kratkovidosti i samoizolaciji. Novi Pazar danas, bar na papiru, na primjer, ima vi{e univerziteta, nekoliko "dupliranih" ekonomskih, pravnih i filozofskih fakulteta, postdiplomskih studija. S druge strane, stoji krajnje pora`avaju}a slika u zdravstvu, ekonomiji, putnoj mre`i, PTTkomunikacijama, komunalnoj infrastrukturi, odavno pretijesnim osnovnim i srednjim {kolama… Najavljena izgradnja novih {kola nikako da se realizuje. ^esta predizborna propagandna obe}anja brzo se zaborave. Ne treba smetnuti sa uma i prijete}e kriminalne pojave koje se uo~avaju u Sand`aku (droga, kriminal, prostitucija) a kojima su izlo`eni neiskusni i mladi ljudi. Rje{avanje odre|enih problema samo na politi~kom 2 nivou, bez su{tinskog bavljenja dru{tvom, nije dovoljno. Te{ko je biti vi{estruka manjina zbog kriti~kih promi{ljanja, ali i pripadnosti manjinskim etni~kim zajednicama. Suo~avanje sa zbiljom, prije ili kasnije, tra`i razbijanje iluzija i ozbiljnu samoanalizu. Dug je put do samosvjesnog gra|anina koji ima razvijenu kriti~ku svijest. Na izolaciju se ne smije odgovarati samoizolacijom. Imaju}i u vidu sve ono {to se de{avalo i de{ava posebno u Novom Pazaru, trebaju se fokusirati ne samo politi~ki, ve} i svi drugi problemi koji te{ko pritiskaju sand`a~ke op{tine (ekonomski, komunalni, kulturni, prosvjetni itd.), da se vaju sva prava, na osnovu {irokih zakona, sve je bilo druga~ije. Sli~na stvar je i danas. Zato je, neophodno, neprestano intervenisanje me|unarodne zajednice u primjeni usvojenih zakona. U protivnom, ostaje utisak da se zakoni samo formalno donose, a da i oni na koje se taj zakon odnosi, o tome ne znaju skoro ni{ta. Naravno, niko ne o~ekuje brze promjene, ali promjene u smislu dono{enja novih zakona su jedini put da se kona~no pribli`imo evropskim standardima o kojima se stalno govori, kao I obezbje|ivanje potrebnih mehanizama koji }e omogu}iti da se oni istinski primjene. Po- istakne da je centar mnogih problema upravo u Novom Pazaru i da se, uz neophodnu pomo} eksperata sa strane, upravo u njemu moraju i rje{avati. To, pored ostalog, kada su u pitanju Bo{njaci i njihovi predstavnici, kao i svi oni, koji po raznim osnovama, govore u njihovo ime, zna~i da se moraju preispitati i transparentno preuzeti svoj dio odgovornosti, koji doista nije mali, za sve ovo {to se danas de{ava u Sand`aku. Ostaje kao nerije{en problem raskorak izme|u zakona i stvarnog `ivota(14). To nije novost. I u doba Slobodana Milo{evi}a, kada se govorilo da manjinske zajednice u`i- zitivna iskustva tradicionalnog zajedni~kog `ivljenja i koegzistencije svakako zaslu`uju da se jo{ vi{e istaknu i afirmiraju. Treba te`iti Izgradnji civilnog dru{tva, uz permanentnu edukaciju, u kome }e sve etni~ke zajednice `ivjeti u miru i slozi, po{tuju}i i imaju}i puno povjerenje u institucije pravne dr`ave i mehanizme koji trebaju dugoro~no osigurati li~nu, imovinsku sigurnost i sva prava bez obzira na vjersku, nacionalnu ili politi~ku pripadnost. Razvoj demokratije i demokratskih institucija sredstvo je za prevazila`enje i likvidiranje nacionalizama i drugih opasnih oblika podjela. 14) Krivi~nim zakonom RS predvi|eno je da niko ne mo`e biti li{en slobode bez valjanog sudskog administrativnog rje{enja. Propisanim postupkom predvi|eno je da pritvor traje najkra}e mogu}e vrijeme, da se ne smiju iznu|ivati priznanja niti vr{iti bilo kakva maltretiranja i mu~enja pritvorenika. Nasuprot tim izri~itim zabranama, koje su tako|e predvi|ene i me|unarodnim aktima o ljudskim pravima, ta prava se ne po{tuju u punoj mjeri. I dalje se nastavlja iznu|ivanje iskaza i pritvor traje du`e nego {to je potrebno. 38 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ JEZIK I OBRAZOVANJE Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca GLOBALIZACIJA i njen uticaj na socio-kulturolo{ki aspekt malih nacija U sferi kulture jezik igra najznaj~ajniju ulogu, pa }emo iz tog razloga bli`e definirati i objasniti fenomen njegovog razvoja. Naime, odr`ivost i razvoj jednog nacionalnog jezika ujedno podrazumijeva razvoj nacionalne kulture, knji`evnosti i umjetnosti, a u slu~aju da se odre|ena grupa lingvisti~ki asimilira u dominantnu grupu onda zna~i da ona gubi svoju kulturu, tradiciju, umjetnost roblem koji je istra`ivao ovaj rad je socio-kulturolo{ki polo`aj malih nacija u Evropskoj Uniji te odr`ivost njihovog identiteta, prije svega nacionalnog jezika i kulture u post-modernoj, odnosno globalnoj eri transformacije dru{tva, kada dolazi do prodora masovne kulture, medija te jezi~kog imperijalizma engleskog jezika. Mije{anje termina, mala nacija, etni~ka skupina/sub-etnija, nacionalna manjina imigranata nije rijetka slu~ajnost. Stoga, prije nego {to zapo~nemo analizu ovih fenomena treba naglasiti da su male nacije politi~ki organizirane jedinice koje se odlikuju sopstvenom suvereno{}u i da takve djeluju kao istorijski subjekti u odnosu prema drugim nacijama-politi~kim jedinicama. Odnosno, male nacije se razlikuju od sub-etnija po tome {to su se uspjele oduprijeti politici asimilacije dominatnih i imperijalisti~kih nacija i tako izgraditi neovisnu naciju, naciju-dr`avu. Sub-etnije nazivamo i proto-nacijama, odnosno potencijalnim nacijama koje te`e dobijanju suverenosti i politi~ke autonomije (manjinski nacionalizami Vel{ana, Baska, Katalonaca, itd.) tj. predstavljanju kao zasebnih neovisnih subjekata u svijetu dr`ava-nacija. Pored toga, pojam sub-etnije nije isto {to i etni~ka grupa imigranata koja dolazi iz neke druge dr`ave. Jer, proto-nacije predstavljaju manjine koje nemaju mati~nu dr`avu za koju bi bile kulturno ili istori- P jski vezane. One su starosjedeoci dominantne etnije koja ih je asimilirala jer nisu bile dovoljno ekonomski jake i sna`ne da bi se odvojile kao samostalne jedinice. Etni~ke grupe/imigranti, s druge strane, nisu starosjedeoci dr`ave gdje se nalaze, ve} su kulturno i istorijski vezani za mati~nu dr`avu, koja je opet dominatna u odnosu na vlastite manjine. zik, mada su izrazi "veliki jezici" i "mali jezici" poluterminolo{ke prirode i nemaju posebne odrednice u najve}im terminolo{kim rje~nicima. ^esto se ovi drugi nazivaju i minoritarnim jezicima, a prvi svjetskim jezicima ili jezicima me|unarodne komunikacije. No, ukoliko jedan jezik ispunjava sve kriterije "velikog jezika" kao {to su: broj govornih predstavnika; ra{irenost zvani~ne upotre- Evropska unija Paralelno konceptu mala nacija razvija se i koncept mali je- be jezika na odre|enoj teritoriji; funkcionalna ra{irenost zvani~April - Juni 2006. 39 Bo{nja~ka rije~ ne upotrebe jezika me|u razli~itim narodima; ekonomska, vojna i politi~ka mo} naroda koji govori odre|enim jezikom; du`ina postojanja odre|enog jezika, uticaj jednog jezika na drugi, onda takav jezik nazivamo globalnim. Cilj ovog rada je da ponudi jasan socio-kulturolo{ki prikaz razvoja malih-nacija po~ev od predmodernog, nacionalnog pa do post-nacionalnog, odnosno globalnog perioda. U sferi kulture jezik igra najznaj~ajniju ulogu, pa }emo iz tog razloga bli`e definirati i objasniti fenomen njegovog razvoja. Naime, odr`ivost i razvoj jednog nacionalnog jezika ujedno podrazumijeva razvoj nacionalne kulture, knji`evnosti i umjetnosti, a u slu~aju da se odre|ena grupa lingvisti~ki asimilira u dominantnu grupu onda zna~i da ona gubi svoju kulturu, tradiciju, umjetnost. Tako|er, cilj rada je da poka`e da je borba za o~uvanjem nacionalnog jezika ujedno i borba za ~uvanjem na- 2 cionalnog identiteta, autonomnih institucija i politi~kih prava. Isto tako, cilj ovog rada ne}e biti usmjeren na definiranju globalizacije u op}em smislu, ve} na uspore|enosti razlika i sli~nosti dvije ideologije: nacionalizma i globalizma te njihovog uticaja na socio-kulturolo{ki aspekt razvoja malih nacija. Predmet ovog rada je istra`ivanje nastanka i razvoja evropske nacije, nacionalnog identiteta i dr`ave-nacije koji su usko vezani za razvoj zajedni~kih, odnosno nacionalnih jezika. Drugi dio istra`ivanja nagla{ava razvoj nacionalnih jezika na postnacionalnom nivou, u okviru Evropske unije i njene protivurje~nosti u definiranju jedinstvene jezi~ke politike o za{titi "manje kori{tenih jezika(1)". Tako|er, predmet istra`ivanja obuhvata razvoj i nastanak globalnog jezika i kulture. Hipoteza rada bazirana je na pretpostavci nastanka globalne kulture, oslikane u kulturnoj su- premaciji vesternizacije, tj. amerikanizacije, odnosno u supremaciji globalnog jezika nad ostalim, bilo velikim bilo malim nacionalnim jezicima. Metod koji je najvi{e kori{ten u ovom istra`ivanju je sociolingvisti~ki, analiti~ki sa nagla{enim komparativnim pristupom, a predmet pore|enja je mala nacija u odnosu na veliku naciju. Rad je struktuiran tako da obra|uje temu u sedam cjelina od kojih - Prvo poglavlje definira pojam, nastanak i razvoj nacije, od pred-modernog do post-modernog perioda. - Drugo poglavlje obra|uje politiku asimilacije tj. integracije malih etnija u velike, dominatne etnije. - Tre}e poglavlje obja{njava razliku dvije opre~ne ideologije: globalizma i nacionalizma. - ^etvrto poglavlje obra|uje razvoj jezika od zajedni~kog jezika pred-modernog perioda do nacionalnog, odnosno globalnog SUMMARY Since the late eighteenth century the idea of the nation has developed as the principal source of political legitimacy for the European states. During this period, too, nationalism, as an ideology and a movement, has been among the chief political forces reshaping the political map of Europe. There are two kinds of European nationalism. The first which flourished from 1839 to 1879 and represents a democratic mass political nationalism of the "great nations", stemming from the citizenship ideals of the French Revolution. The second, characteristic of the period from 1870 to 1914, by contrast, is a narrow ethnic or lingvistic nationalism, a smallnationality reaction to the obsolete polities of the Ottoman, Habsburg and Tsarist empires among mainly peripheral peoples in often backward areas. Great nations of Western Europe were built up around sizeable "ethnic cores" (the English, the north-central French, the Castillians, the Swedes) which were able to incorporate or assimilate theirs neighbours into an enlarged national state, albeit with varing degree of success, while small Central Eastern European nations, having refused the process of assimilation, have had a long tradition of historic domination by "others" and were built up around "ethnic peripheries". It was considered that "great na1. Lesser Used Languages 40 April - Juni 2006. tions" were of greater value and represented "high cultures" meanwhile "small nations", i.e ethnies represented "low cultures" with inconsiderable importance. During a period of industrialisation and modernization, public education was deemed to be central to the production of a "high" literate culture and homogenous nation. Also, nation-state building was concentrated to a realisation of the project "one state-one nation-one people". In France, standardized, public education system was established as one of the key instruments for unifying and creating a citizen of France. That menas that all Frenchmen were obligated to learn French history and language as prominent symbols of their identity. On that way, many of sub-ethnies have had to leave their national identity and language in order to accept a dominant one. Nevertheless, at the beginning of the twentieth century, apart from external pressures of globalization and Europeanization, national state was penetrated by arousal of previously dormant and submerged minority ethines/sub-ethnies. This revival was summed up in the slogan "L'Europe des ethnies" and represented a threat to the integrity of the nation-state. As a result, Anthony D. Smith argues that many of modern nation-states are multiethnic, but no monoethnic 2 Bo{nja~ka rije~ as it was supposed by nationalist movements. These sub-ethnies were named as proto-nations and they were struggling for political independence as well as for revitalization of their languages. Small nations were conscious that if they had been assimilated they would have lost theirs identity, so preserving the language for them was often seen as a way of maintaining inter-generational links with one's ancestors and honouring those who fought to preserve the language in the past. In these and other ways, language becomes a key symbol of national identity and protecting it becomes almost a sacret duty. In modern period there are two combating ideologies: globalism and nationalism which are usaully thought of being opposing and mutually exclusive. Globalism is seen as integrative, liberating and progressive whereas nationalism is widely viewed as regressive, disintegrative, oppressive, and a relic of the past. But, in the postcommunist societies of Eastern Europe the ideology of globalism, represented in actors such as EU and the USA, was represented as a direct threat to their rule. For them Western is seen as egoistic, soulless, perverted, morally inferior. On the other hand, hegemonistic role of Western culture with predominant influence of English language was also considered as a direct jezika. - Peto poglavlje definira pojam globalnog jezika te uvjete pod kojim jedan takav jezik nastaje. - [esto poglavlje obra|uje pitanje jezika u Evropskoj Uniji. - Sedmo poglavlje navodi nekoliko definicija globalne kulture te mogu}nosti njenog postojanja. Zaklju~ak rada daje uop}en prikaz socio-kulturolo{kog apsekta malih nacija u post-modernom, odnosno globalnom periodu. Summary, na po~etku rada sumira glavne nalaze istra`iva~kih napora ulo`enih u okviru njegove izrade. Tokom istra`ivanja kori{teno je niz razli~itih izvora, (knjige, ~lanci, slu~ajevi iz prakse, publikacije, Internet www stranice, enciklopedije) koji obra|uju nacije, nacionalne jezike i njihovu odr`ivost u globalnom svijetu dana{njice. 2. 3. 4. 5. 6. threat to small cultures and languages as well as to minority sub-ethnies. Furthermore, it seems that the forces of globalization and americanization are moving language policy in the direction of monoligualism. English is projected as being imperative throught Europe. The influence of English is much profounder than that of Latin and French in earlier periods. European Union is promoving a policy for language and cultural diversity but there is no direct protection for them. Having in mind that speakers of Catalan, Welsh and other minority languages have no right to use their languages in EU institutions, it means that only certain languages are being used to create "Europe". Actually, it seems that "strength in diversity" apply only to the privileged languages. Considering radical changes and transformations of societies in globalised world, there is a suspicion of erosion of national cultures and identities in direction to a single "homogenized" system of meaning. A global culture in this stronger sense means the emergence of one single culture embracing everyone on earth and replacing the diversity of cultural systems that have flourished up to now. Well, it is obvious that such culture has not yet arrived and it is sceptical about its emergence in the near future. GLAVA I - NACIJA U EVROPSKOM KONTEKSTU 1. Definicija nacije i nacionalizma Nemogu}e je napisati esej koji obra|uje pojmove nacije i nacionalizma, a da se pri tome ne definiraju najzna~ajniji koncepti njihovog polisemi~kog zna~enja i kori{tenja u postoje}oj literaturi. Ve}ina smatra da je koncept nacije identi~an konceptu dr`ave (cjelina koja je teritorijalno organizirana i sagledana kao subjekt me|unarodnog prava), nasuprot zna~ajnoj razlici koja mora postojati izme|u ta dva koncepta.(2) Dominique Shnapper jasno ukazuje na razliku izme|u ova dva pojma i dr`avu definira kao "skup ustanova i sredstava za kontrolu i prinudu, koji za cilj imaju da stvore i odr`e unutra{nju koheziju politi~kih jedinica i da im omogu}e da djeluju upo- lje,…"(3) I, za razliku od nacionalisti~kih mislilaca koji se "trude" da naciji daju vanvremenski i vje~iti karakter(4), Shnapper polazi od nominalisti~kog poimanja nacije koja ne predstavlja ni{ta drugo nego jedan oblik politi~ke jedinice ~ija je specifi~nost zasnovana na integriranju populacije u jednu zajednicu gra|ana, ~ije postojanje ozakonjuje djelovanje unutar dr`ave i izvan nje(5). Me|utim, konceptu "male nacije" se oduvijek pridavao manji zna~aj, odnosno u Garnije-Pa`eovom rje~niku - (Gariner-Pages Dictionnaire) iz 1843. godine smatralo se da je "smije{no" da Belgija i Portugalija budu neovisne nacije, po{to su bile isuvi{e male(6). U 20. vijeku, veliki je broj malih nacija nastao izme|u dva svjetska rata, za vrijeme procesa dekolonizacije te okon~avanjem Hladnog rata. Mnogi su teoreti~ari koristili razli~ite pristupe kako bi bli`e determinirali malu Paquin Stéphan, La revanche des petites nations, Paris: VLB, 2001. , str. 1 Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 45. Anthony D.Smith, Benedict Anderson, Giuseppe Mazzini, Ernest Renan… Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 33. Hobsbawn Eric, Nacije i nacionalizam: Program, mit, stvarnost, Beograd, 1996, str. 39. April - Juni 2006. 41 Bo{nja~ka rije~ naciju, no bezuspje{no. Prof. Dr. Milan Jazbec(7) odre|uje malu naciju na osnovu teritorije koju ona zauzima te broju populacije koja na toj teritoriji `ivi (10.000100.000 km2 i 1.5-15 miliona stanovnika). Tako|er, on navodi da su determinante male nacije nedostaci ljudskih resursa, diplomatskih struktura i njihove aktivnosti u dr`avi. 2 ma kao {to su "ko smo, odakle poti~emo i kakvoj subini idemo u susret?", a koja impliciraju jo{ dublje pitanje: za{to uop}e jedni o drugima govorimo u prvom licu plurala? Kao odgovor mogu}e je navesti razli~ite zajedni~ke sadr`aje: zajedni~ko porijeklo i pro{lost, zajedni~ki teritorij, zajedni~ko sudbinsko iskustvo u istorijskim usponima i padovima, za- Evropski parlament Ideja nacije jednako odgovara potrebi da svaki pojedinac stekne dojam da svojim egzistiranjem postaje ~lan jedne solidarne, stabilne i sigurne zajednice, a samosvjest o postojanju jedne takve zajednice predpostavlja postojanje neke druge socijalne grupe. Jer, osje}aj razli~itosti se javlja samo onda kada postoji drugo, divergentno dru{tvo. Koncept "mi" uvodi koncept "oni", jer se ~ovjek uvijek identificira na osnovu ne~eg drugog(8) … Stoga se i problem nacionalnog identiteta artikulira pitanji- jedni~ki jezik, mentalitet i kulturu - grupni /kolektivni identitet(9). Nacionalni identitet podrazumijeva kulturnu tvorevinu(10) koja je razultat napornog rada intelektualaca. Pripadnici jedne nacije stvaraju sliku o vlastitoj nacionalnoj zajednici u knjigama istorije, u {koli, novinskim ~lancima, diskusijama izme|u prijatelja ili u porodici, kao i imid`om koji je ste~en kod susjednih nacija, nosilaca drugog identiteta. Indvidualni identitet, dakle, predstavlja kombinaciju genetskih predispozicija i okolinskog uticaja tj. dru{tva unutar kojeg se pojedinac odgaja i `ivi.(11) Geopoliti~ki koncept nacionalnog identiteta usko je povezan sa dr`avom i njenim oblikovanjem tj. jakom politikom asimilacije(12), tako da mnogi autori imaju razli~itu listu kriterija i prioriteta u definiranju nacionalnog identiteta, ali izgleda da se ve}ina njih sla`e o zna~aju jezika u kreiranju nacionalnog identiteta. Benedict Anderson, na primjer, u svojoj knjizi "Zami{ljene zajednice"(13) tuma~i da je nacionalni identitet proizvod jezika i osje}aja povezanosti izme|u ljudi koji se nikada ne susre}u, ali su svjesni da postoje te da imaju ne{to zajedni~ko, a to je mogu}nost da komuniciraju jedni s drugima. Sli~an argument dao je Brubaker(14), mada specifi~an za Isto~nu Evropu, kada govori o ulozi jezi~ke raznovrsnosti i nacionalne svijesti u periodu opadanja Habsbur{kog carstva: socijalni konstruktivizam, baziran na integrativnoj ulozi jezika pomo}u kojeg se ~lanovi jedne iste zajednice me|usobno prepoznaju i razumiju (jer govore isti jezik), predstavlja najznaj~ajniji doprinos u kreiranju nacionanog identiteta. Iz ovoga slijedi da sve one male nacije koje su vijekovima bile pod uticajem "mo}nijih" ljubomorno ~uvaju svoj nacionalni jezik kao zna~ajan faktor kreiranja nacionalnog identiteta. Velike nacije, me|utim, veli~aju svoju historiju, jak politi~ki sistem i suverenitet; one nemaju osje}aj straha za gubljenjem identiteta, jezika, teritorije, jer su uvijek bile dominator, ali nisu bile dominirane. Tako|er, koncept nacija se mora razlikovati i od koncepta nacionalizma. Prema Shnappe- 7. Jazbec Milan, The Small States in Europe after the Fall of the Berlin Wall and Their Diplomacies, Rice University's Central Europe Study Group, 2000, http://www.rice.edu 8. Paquin Stéphan, La revanche des petites nations, Paris: VLB, 2001., str. 10 9. Bubalo Ivan, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog, , Forum Bosne, 16/02, Sarajevo, str. 218 10. Paquin Stéphan, L'identité nationale est une construction culturelle. Cette dernière existe uniquement par un travail de représentation, géneralement effecuté par les intellectuels, mais aussi par les étrangers, cela veut dire de ceux qui ne se revendiquent pas de la même nation 11. Pinteri~ Uro{, Identities of small States of the European integration, Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana. 12. Dijking Gertjan, National Identity & Geopolitical Vision. London, New York: Routledge, str. 10 13. Anderson Benedict, Imagined Communities, < http://ssr1.uchicago.edu/PRELIMS/Culture/cumisc1.html> 14. Brubaker Roger, Ethnic conflict in Eastern Europe: genesis and origination. <www.gesw.de/ethnicity/vushko.html> 42 April - Juni 2006. 2 rovoj, termin nacionalizam ozna- regrupi{u i reorganizuju, defini~ava bilo zahtjeve etni~kih sku- raju}i nove dru{tvene granice(17). pina da budu priznate kao nacije, bilo volju mo}i ve} konstitui2. Porijeklo nacije ranih nacija da se potvrde na i nacionalizma ra~un drugih(15). Rije~ "nacija" poti~e od latinKori{}enje koncepta dr`avenacije, tako|er, mo`e dovesti do ske rije~i nascere {to zna~i rokonfuzije. Dr`ava-nacija nije, ka- diti se. Protivurje~ne interpretako ve}ina smatra sinonim za ze- cije porijekla nacije predstavljaju mlju, ve} koincidencija dr`ave i predmet sporenja dru{tvenih nanacije. Odnosno, tvrdi Anthony u~nika i filozofa te intelektualaD. Smith, neku dr`avu mo`emo ca i politi~ara. Oni se mogu ponazvati "dr`avom-nacijom" samo dijeliti na "moderniste" tj. one ako ili kada jedna etni~ka i kul- koji nastanak nacije vezuju uz turna populacija nastanjuje gra- razvoj industrijalizma, kapitaliznice dr`ave te ako su granice ma i moderne demokratije te na dr`ave koegzistentne sa granicama etni~ke i kulturne populacije. (Ovakav bi se kriterij odnosio na etni~ki homogene dr`ave ~ije ko-nacije ili ko-etnije nastanjuju susjedne, druge dr`ave). U tom slu~aju, tuma~i Smith, bilo bi veoma malo dr`ava-nacija (Portugal, Japan, manje-vi{e Poljska) jer je ve}ina njih polietni~ka tj. mnoge su strogo podijeljene du` etni~kih linija: neke imaju brojno zna~ajne etni~ke manjine, dok su druge podijeljene na dvije ili vi{e etnija kao {to su Belgija, Kanada, Velika Britanija.(16) Stoga, dr`ava-nacija da bi uve}ala sigurnost teritorije na kojoj `ive pripadnici razli~itih etnija te`i homogenizaciji, nametanju zajedni~kih vrijednosti (nacionalnih simbola, jezika, kulture) dominantne etnije, tako da Nacionalni identitet - Anthony D. Smith manje etnije u ve}ini slu~aja bivaju utopljene u dominatnu, ve}u "tradicionaliste" koji su skloniji etniju koja sa organiziranim poli- da u etni~kim osobenostima nati~kim institucijama i autonom- laze jezgra nacije ~iji se razvoj nom politikom predstavlja naci- mo`e pratiti jo{ od propasti Rimju. skog Carstva (V-VI) tj. ranog srePojam "etnija" isto tako mo- dnjeg vijeka(18). "Modernisti", `e biti upotrebljen u razli~itom poput Ernest Gellnera, Eric Hobsmislu, ali ne smije biti poisto- sbawna i Benedict Andersona, ve}en sa pojmom "nacija". Etni- smatraju da se nacionalni idenja je skup uro|enih i zajedni~kih titeti konstruiraju zahvaljuju}i osobenosti jedne socijalne gru- razvoju tehnologije masovne kope koja ne posjeduje autonom- munikacije, print-kapitalizma, tj. nu politi~ku organizaciju. To su pronalasku {tamparije koja omoskupine koje mogu da se dijele, gu}ava publiciranje knjiga, novi- Bo{nja~ka rije~ na, itd. Prema Gellneru(19), industrijska dru{tva podsti~u atomiziranje pred-modernih dru{tava, tako da novo dru{tvo ostaje li{eno kolektivnog vjerovanja. Dr`ava podsti~e nacionalisti~ku mobilizaciju, istovremeno tra`e}i da homogenizira populaciju na vlastitoj teritoriji. Odnosno, dr`ava se pomo}u obrazovnog sistema koristi nacionalnom ideologijom kako bi kreirala naciju i zajedni~ku kulturu. Historija nacije i njeni mitovi, dodaje Gellner, {ire se uz pomo} Dr`ave, zna~ajne institucije koja uspostavlja obavezno {kolovanje na zajedni~kom jeziku. Proces nacionalne konstrukcije ovisi o uklju~enosti individue u {kolski sistem te u~enju zajedni~kog, dominatnog jezika koji postaje jedan od preduvjeta za socijalizaciju svakog pojedinca. Tako|er, modernisti smatraju da su prvi znaci nacionalizma nastali u drugoj polovini XVIII vijeka, u Americi i Evropi. S druge strane, tradicionalisti, me|u kojima je Anthony D. Smith, smatraju da izme|u predmodernih etni~kih zajednica i nacija postoji odre|eni istorijski kontinuitet koji se oblikuje pomo}u modernog dr`avnog aparata i njemu pripadaju}eg kulturno obrazovnog pogona. Prema antropologisti Cliffordu Geertzu, te`ina pred-modernih osje}aja (bilo da su rasna, plemenska, lingvisti~a ili religiozna) je tako jaka da se nacionalizam ne mo`e konstruirati bez njih. U su{tini, obje interpretacije odre|enja nacije i nacionalizma sla`u se u tome da su borba oko teritorija i uticaja, odnosno razvoj dr`ave i kolektivno iskustvo zajednice (mitovi, sje}anja, simboli) temeljni uvjeti za konstrukciju nacionalnih sentimenata. 3. Nastanak nacije U stru~noj je raspravi postig- 15. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 45 16. Smith D.Anthony, Nations and Nationalism, Oxford: Blackwell Publishers, 1996., str. 86 17. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 36 18. Smith D.Anthony, Nations and Nationalism, 1996 19. Gellner Ernest, Nacije i nacionalizam, Zagreb: politi~ka kultura, 1998. 20. Ma|arski sociolog Istvan Bibo navodi da je nacija postojala i u prije-modernom periodu, te da je ona rezultat petnaestovijekovnog razvitka. Me|utim takvna nacija nije bila politi~ki niti teritorijano oblikovana April - Juni 2006. 43 Bo{nja~ka rije~ nuta saglasnost da je "moderna nacija"(20) nastala u periodu moderne(21) tj. izbijanjem Engleskog gra|anskog rata koji je vo|en u XVII vijeku izme|u rojalista i parlamentaraca, odnosno progla{avanjem neovisnosti gra|ana tokom Ameri~ke (1776) i Francuske (1789) revolucije. Intelektualni i gra|anski sloj tre}eg stale`a je francuskom revolucijom sna`no prodro u nacionalne okvire, a histori~ar I{tvan Bibo to zapa`a na sljede}i na~in: Svako stupa u posjed, prisvaja zemlju kraljeva i plemstva, sa svim njenim istorijskim i politi~kim presti`em, reprezentativnom i izazovnom samosvije{}u, a istovremeno je zaodjeva svim onim toplim i neposrednim osje}anjima, s kojima je gra|anin do tada okru`ivao svoje u`e zajednice. Taj, nadasve upe~atljiv do`ivljaj iznjedrio je nacionalno osje}anje.(22) Izgradnjom modernog dru{tva prema evropskom modelu modernosti fenomen nacije, dr`avenacije, nacionalizma i novih kolektivnih nacionalnih identiteta postaju sredi{njim nacionalnim pojavama i to kao kolektiviteti i makro fenomeni(23). To je period slo`enih procesa modernizacije-integracije-transformacije na svim podru~jima `ivota ljudi te njihovog me|usobnog udru`ivanja u nove makro cjeline: jezi~ke, kulturne, obrazovne, politi~ke, ekonomske, socijalne, itd. Svi mikro i mezo segmenti nestaju, tj. transformiraju se u nove nacionalne cjeline.(24) Druga ekolingvisti~ka revolucija (1800-1918) iznjedrila je nacionalni jezik, usko vezan za nastanak dr`ave-nacije(25). Odnosno, rije~ je o "poplo~avanju" evropskog prostora unutar kojeg 2 svaki "poplo~nik" odgovara jednoj dr`avi-naciji, ujedinjenoj standardnim jezikom.(26) Generalno govore}i, od kraja 18. vijeka, nacija je bila ukorjenjena u modernim socijalnim institucijama, po~ev{i od edukativnih sistema do vlade, te kroz spektrum visoke i popularne kulture(27). Na podru~ju kulture tada se pojavljuje obrazovna i kulturna re- stema, omogu}uje razvoj nacionalnog tr`i{ta, razvoj roba i kapitala, te ubrzani razvoj urbanih sredina. Nastankom prvih {tamparija, isti~e Anderson(29), omogu}eno je standardiziranje mnogih vernakularnih jezika ~ime se ljudi kulturno oboga}uju i sebe zami{ljaju pripadnicima {ire kulturne zajednice. Na razini politi~kih sistema na- "Moderna nacija" nastala je u periodu moderne tj. izbijanjem Engleskog gra|anskog rata koji je vo|en u XVII vijeku izme|u rojalista i parlamentaraca, odnosno progla{avanjem neovisnosti gra|ana tokom Ameri~ke (1776) i Francuske (1789) revolucije. Na slici Pad Bastilje (Francuska revolucija) volucja koja podupire formiranju novih nacionalnih kultura, jezika, organizacija i institucija. [kola postaje zna~ajna i vrijedna obrazovna institucija svake nacije, jer, obja{njava Gellner(28), javni edukativni sistem generira masovni osje}aj nacionalnog identiteta. Na podru~ju privrede industrijska revolucija podsti~e razvoj industrijalizacije i kapitalisti~kog si- staje dugo razdoblje formiranja modernih demokratija, ostvaruju se gra|anske slobode, vi{estrana~ki sistemi, slobodni izbori, podjela vlasti na zakonodavnu, izvr{nu i sudsku, ostvaruje se nacionalni suverenitet, na~ela jednakosti i slobode, itd., formiraju se neovisne nacionalne dr`ave. Nastavak u sljede}em broju. 21. Moderna, modernizam, modernost, modernizacija i kao pojam i kao model i kao projekt i kao proces u kojem nastaje i razvija se novi moderni svijet, pojavljuje se i oblikuje na svim podru~jima javnog `ivota u savremenoj povijesti. Nastaje i formira se tokom procesa dugog trajanja u novom vijeku, od kraja XVIII. do kraja XX. stolje}a. Moderna postepeno ostvaruje ideju napretka i oblikuje gra|ansko/civilno dru{tvo unutar kojeg se formira nova zajednica nacija, Koruni} Petar, Historijski zbornik LIII. Zagreb 2000. 22. Bibo Istvan, Beda malih isto~noevropskih dr`ava, Novi Sad, 1996, str. 18. 23. Koruni} Petar, Zgodovinski ~asopis 57, Ljubljana 2003, str. 2 24. Koruni} Petar, Anderson Benedict, Gellner Ernest, Hobsbawm Eric 25. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Payot & Rivages, 1997, str. 201. 26. Ibid., 38. 27. Dunkerley Davis, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Spybey Tony, Thomson Andrew, Changing Europe: Identities, nations and citizens, Routledge 2002. str. 44 28. Gellner Ernest, Nacije i nacionalizam , Zagreb, 1998. g 29. Anderson Benedict in Dunkerley Davis, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Spybey Tony, Thomson Andrew, Changing Europe: Identities, nations and citizens, Rotledge 2002. str. 54 44 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A Obilje`en 11. jul - Dan bo{nja~ke nacionalne zastave INSTITUCIONALNO OSTVARIVANJE PRAVA "Da budemo sretni u sada{njosti i sretni u budu}nosti", poruka je Dr. Sulejmana Ugljanina, predsjednika Bo{nja~kog nacionalnog vije}a upu}ena Bo{njacima Sand`aka na sve~anosti uprili~enoj povodom 11. maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, najve}eg nacional- nog blagdana sand`a~kih Bo{njaka. Na prijemu u glavnom uredu Vije}a, nakon uru~ivanja ustanovljenih nacionalnih nagrada Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Medalje Rifat Burd`ovi} Tr{o predsjednici Beogradskog Fonda za humanitarno pravo, Nata- Sa obilje`avanja Dana bo{nja~ke nacionalne zastave - Esad D`ud`evi} o radu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Veliki broj ~estitki povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave Povodom najve}eg nacionalnog blagdana sand`a~kih Bo{njaka, u Glavni ured Vije}a u Novom Pazaru pristigao je veliki broj telegrama i ~estitki. Izme|u ostalih, ovaj veliki nacionalni blagdan Bo{njaka ~estitali su predsjednik Vlade Republike Srbije - Dr. Vojislav Ko{tunica, sekretar Republi~kog savjeta za nacionalne manjine - Petar La|evi}, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vije}a - Josip Zvonimir Pekanovi}, predsjednik Ma|arskog nacionalnog savjeta - Jo`a Laslo, predsjednica Slova~kog nacionalnog savjeta - Ana Tomanova Makanova, predsjednik Rusinskog nacionalnog savjeta - Slavko Oros, predsjednik Bugarskog nacionalnog vije}a Dr. Angel Josifov, te predstavnici ukrajinskog, rumunskog, vla{kog, romskog, bunjeva~kog, gr~kog i makedonskog nacionalnog savjeta, kao i predstavnici Bo{nja~kog bloka iz Ro`aja. ^estitke za 11. maj uputili su, tako|e, ambasador Bosne i Hercegovine u Beogradu - Tomislav Leko, predstavnici Savjeta Evrope, Misije OSCE, predstavnici ambasada [vajcarske, Ruske Federacije, Danske, Austrije, Australije, Republike Turske i ambasada Sjedinjenih Ameri~kih dr`ava. {i Kandi} (nagradu u ime Fonda primila predsjednica Sand`a~kog odbora za ljudska prava Samiha Ka~ar) i Dukata Isa bega Ishakovi}a Dru{tvu za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja, obra}aju}i se velikom broju okupljenih gra|ana, Ugljanin je izrazio zadovoljstvo zbog toga {to Bo{njaci danas na institucionalan na~in po~inju da ostvaruju svoja prava. Isti~u}i da ove godine sand`a~ki Bo{njaci obilje`avaju 15 godina svog najve}eg nacionalnog blagdana, i to prvi put kao zvani~nog nacionalnog blagdana priznatog od strane dr`ave, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad D`ud`evi} je u svom obra}anju prisutnima kazao da: "Kada se vratimo 15 godina unazad i uporedimo stanje Bo{njaka tada i danas, primjeti}emo najmanje 5 stvari. Tada, 11. maja 1991. godine, bili smo narod na nivou vjerske skupine, bez ikakvih nacionalnih obilje`ja i nacionalnih prava, ali smo i tada znali {ta ho}emo i kako to {to ho}emo da ostvarimo. Nakon biolo{kog opstanka poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i ru{enja re`ima Slobodana Milo{evi}a pristupili smo procesu ostvarivanja nacionalnih manjinskih prava u skladu sa me|unarodno-pravnim standardima i zaokru`ili smo ono {to se zove li~na karta naroda: 1. To je, prije svega, vra}anje historijskog imena na{em narodu i imena na{em maternjem jeziku. To smo verifikovali na popisima stanovni{tva, u Srbiji 2002. godine i 2003. godine u Crnoj Gori. 2. Nakon toga, Bo{nja~ko April - Juni 2006. 45 Bo{nja~ka rije~ 2 IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A nacionalno vije}e je, u saradnji sa dr`avnim organima i me|unarodnom zajednicom, vratilo na{ bosanski jezik u zvani~ne slu`bene jezike u na{oj dr`avi tako da je danas bosanski jezik ravnopravan sa srpskim, albanskim, bugarskim, rusinskim, romskim, slova~kim, rumunskim, ma|arskim, ukrajinskim i hrvatskim jezikom. van pristup svih dosada{njih vlada u za{titi i afirmaciji bo{nja~ke kulturne ba{tine, ravnopravno sa srpskom i drugim kulturnim ba{tinama na ovim prostorima. To }emo posti}i i formiranjem redakcije na bosanskom jeziku na RTS-u odnosno Javnom RTV servisu, ~ime, izme|u ostalog, doprinosimo stvaranju mu- Sa sve~anog defilea povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave centrom Novog Pazara 3. Po~eli smo proces obrazovanja koji po{tuje na{e nacionalne vrijednosti i na taj na~in vratili smo bosanski jezik, knji`evnost, bo{nja~ku kulturu i historiju u dr`avni {kolski sistem iz kojeg su bili izba~eni prije ravno stotinu godina. 4. Dr`ava je priznala na{e nacionalne simbole - grb i zastavu, {to je bitno obilje`je svakog evropskog naroda. Na{a zastava i grb predstavljaju savr{en sklad na{e bogumilskoislamske tradicije i kulture, {to simbolizuju 3 ljiljana i 3 polumjeseca. Pored toga, priznata su na{a ~etiri nacionalna blagdana, dakle 11. maj, Dan bo{nja~ke nacionalne zastave, 20. novembra, Dan ZAVNOS-a, dva bajrama a mi obilje`avamo i 11. juli, Dan sje}anja. 5. Na dobrom smo putu da prevazi|emo do sada selekti46 April - Juni 2006. ltietni~kog i multikulturalnog dru{tva u na{oj dr`avi i ~ime vilo u ~ast obilje`avanja, 11. maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave u namjeri da ona postane tradicionalna bo{nja~ka kulturna manifestacija. Sve~ani defile, koji su ~inili {est folklornih ansambala, predvodio je bajraktar na konju, Sado Etemovi} binjad`ija, pobjednik brojnih ko{ija na bo{nja~kim teferid`ima {irom Sand`aka. Nekoliko hiljada gra|ana Novog Pazara i ostalih sand`a~kih gradova priklju~ilo se defileu do koncertne dvorane Doma kulture gdje je i odr`ana prva Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI). Koncertna dvorana bila je premala da primi sve one koji su `eljeli da u`ivaju u ljepoti tradicionalnih bo{nja~kih narodnih igara. Oni koji su uspjeli da u|u u`ivali su u dvo~asovnom koncertu folklornih ansambala ne skrivaju}i simpatije prema musafirima iz Gora`da i Prizrena. Na kraju koncerta u~esnicima su uru~ene zahvalnice a Bo{nja~kom kulturno-umjetni~kom dru{tvu "Podgorski biseri" iz Prizrena i specijalna diploma za najbolju folklornu no{nju. Vrijedno je ista}i i to da su Bo{njacima Sand`aka, Dan za- BNV darivalo gradske i {kolske biblioteke u Sand`aku Povodom 11. maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, Odbor za obrazovanje Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je podijelio 76 kompleta knjiga gradskim i {kolskim bibliotekama u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Prijepolju, Ro`ajama, Beranama, Plavu, Petnjici. Kako isti~e Muratka Fetahovi}, koordinatorka za obrazovanje u BNV, u kompletu su ~etiri naslova iz edicije "Alem" i to: Antologija "Slavujeva gora" i tri zbirke poezije: "Muhad`erska Bosna", autora Marufa Fetahovi}a, "Aragonitski nakit" Alije D`ogovi}a i "Kako se prepoznati" Hamdije Kala~a. doprinosimo br`em i efikasnijem pribli`avanju na{e zemlje evropskim i evroatlanskim integracijama." Nakon zvani~nog dijela prijema, od sjedi{ta Bo{nja~kog nacionalnog vije}a zapo~eo je sve~ani defile u~esnika prve Smotre bo{nja~kih narodnih igara (SBONI) koju je BNV ustano- stave pored predsjednika Vlade Republike Srbije, Dr. Vojislava Ko{tunice, ministra za kulturu i medije Dragana Kojadinovi}a i drugih zvani~nika, ~estitali i gra|ani Novog Pazara srpske nacionalnosti i to na najbolji na~in u~estvuju}i sa svojim KUDom "Ras" u sve~anom defileu i na koncertu. 2 Bo{nja~ka rije~ IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A U povodu Dana bo{nja~ke nacionalne zastave DODIJELJENE NACIONALNE NAGRADE I PRIZNANJA U skladu sa programom obilje`avanja bo{nja~kih nacionalnih blagdana, povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, sve~ano su uru~ene i nacionalne nagrade Dukat "Isa bega Ishakovi}a" i Medalja "Rifat Burd`ovi} - Tr{o", utvr|ene odlukom Izvr{nog odbora Vije}a. Nagrada Dukat "Isa bega Ishakovi}a" dodijeljenja je Dru{tvu za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja, u oblasti ukupnog kulturnog stvarala{tva i za doprinos o~uvanja kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka. Nagrada Dukat "Isa bega Ishakovi}a" sastoji se od diplome i dukata pre~nika 30 mm, te`ine 15 grama, zlata fino}e 900/ 1000 Au. Nagrada Medalja "Rifat Burd`ovi} - Tr{o" dodijeljena je gospo|i Nata{i Kandi}, predsjednici Fonda za Humanitarno pravo, za doprinos u oblasti za{tite ljudskih prava i afirmaciji ideje multietni~kog i multikulturalnog dru{tva. Nagrada Medalja "Rifat Burd`ovi} - Tr{o sastoji se od diplome, medalje sa likom Rifata Burd`ovi}a - Tr{a, na ~ijem nali~ju se nalazi grb bo{nja~ke nacionalne zajednice, i nov~anog iznosa od 30.000 dinara. "Ikre" laureat nagrade Dukat Isa-bega Ishakovi}a Kultura, umjetnost, jezik, religija, obi~aji, knji`evnost, arhitektura i stvarala{tvo uop{te, ~ine identitet jednog naroda. U burnim vremenima ugro`enosti, ~ak i biolo{kog opstanka bo{nja~kog naroda na ovim prostorima, stvaranjem dru{tva "Ikre" prije pet godina u Prijepolju, Bo{njaci su dobili zna~ajan subjekt za o~uvanje svojih vrijednosti i identiteta. Bilo je to vrijeme kada se u dr`avnim medijima rijetko moglo ~uti bilo {ta afirmativno u vezi bo{nja~kog naroda a profesionalne kulturne institucije u svojim programima skoro da nisu imale ni{ta od vrijednosti i ba{tine ovog naroda. Ne mire}i se sa takvim pristupom, kulturni djelatnici iz Prijepolja stvorili su Dru{tvo "Ikre". Odaju}i priznanje ovom dru{tvu, Bo{nja~ko nacionalno vije}e je imalo u vidu da je to hrabar i civilizovan ~in za{tite svog nacionalnog identiteta. Dru{tvo "Ikre" je znalo da svojim umjetni~kim programom izrazi protest i jim manifestacijama i djelovanju upu}ivalo progresivne poruke usmjerene ka afirmisanju istinskih vrijednosti, o~uvanju svoje posebnosti i po{tovanju razli~itosti. Bo{nja~ko nacionalno vije}e mu ovom nagradom izra`ava priznanje i podr{ku. Nata{i Kandi} Medalja Rifat Burd`ovi} - Tr{o Fond za humanitarno pravo osnovan je ranih 90-tih godina pro{log vijeka i bio je slamka spasa i nade sand`a~kih Bo{- Nacionalne nagrade Dukat "Isa bega Ishakovi}a" i Medalju "Rifat Burd`ovi} Tr{o" predstavnicima nagra|enih uru~io je Predsjednik Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Dr. Sulejman Ugljanin - Na slici Mehmed Ferajzi}, predsjednik Dru{tva "Ikre" i Samiha Ka~ar, predstavnik Nata{e Kandi} podsjeti na "Srebrenicu" i "[trpce" a svojim promocijama knji`evnog stvarala{tva, likovnim izlo`bama, pozorni{nim predstavama i bajramskim sve~anostima pokazalo je da bo{nja~ki narod dijeli kulturne vrijednosti Evrope ravnopravno sa drugim narodima. Za{tita kulturno-istorijskih spomenika, kao {to je Sahat-kula u Prijepolju, je primjer brige o kulturnom naslije|u, ~ak i onda kada ona izostane od strane profesionalnih dr`avnih institucija. Dru{tvo "Ikre" je u svim svo- njaka, naro~ito u periodu 19921995. godine, kada niko, osim njih samih, nije bio sa njima. Di}i glas protiv masovnih privo|enja, prebijanja, nezakonitih hap{enja gra|ana Sand`aka, bio je tada glas razuma i hrabrosti. Na ~elu tog antiratnog pokreta u na{oj zemlji bila je Nata{a Kandi} i Fond za humanitarno pravo iz Beograda. Gra|ani Sand`aka pamte taj gest. Tada, a i danas, Nata{a Kandi} predvodi borbu za suo~avanje sa pro{lo{}u u na{em dru{tvu koje je tako neophodno svima nama. April - Juni 2006. 47 Bo{nja~ka rije~ 2 IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A I d`elatima i `rtvama. Jednima da se suo~e sa pravdom, a drugima da osjete zadovoljenje pravde. Zbog svega toga `elimo da ova nagrada sa imenom Rifata Burd`ovi}a bude podsticaj svima onima koji se bore za pravdu i istinu ~ime svi skupa doprinosimo izgradnji jednog boljeg i pravednijeg dru{tva zasnovanog na ljudskim pravima, multietni~nosti i multikulturalizmu kao evropskim vrijednostima kojima svi te`imo. Dodjeljuju}i Medalju Rifat Burd`ovi} - Tr{o, gospo|i Nata{i Kandi}, Bo{nja~ko nacionalno vije}e `eli da jo{ jednom istakne svoje trajno opredjeljenje za mir, su`ivot i razumijevanje drugih, kao i unutra{nje i evropske integracije. Po mi{ljenju Bo{nja{kog nacionalnog vije}a simbol svih tih vrijednosti predstavlja gospo|a Nata{a Kandi}, predsjednica Fonda za humanitarno pravo. Povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave U Novom Pazaru odr`ana prva Smotra bo{nja~kih narodnih igaraa (SBONI) FOLKLOR, MLADOST I PJESMA ZA VELIKI DAN Najve}i nacionalni bo{nja~ki praznik 11. maj Dan Bo{nja~ke nacionalne zastave i ove godine su obilje`ili mladost, pjesma, igra i zajedni{tvo. U duhu ovakve atmosfere je, u organizaciji Odbora za kulturu Bo{nja~kog Nacionalnog Vije{a, odr`ana prva Smotra bo{nja~kih narodnih igara sa `eljom da ova svojevrsna imati i trajnu dr`avnu podr{ku i finansijske garancije. Sama smotra je po~ela mnogo prije nego Ii je {est sjajnih folklornih ansambala zaigralo na bini Koncertne dvorane Doma kulture u Novom Pazaru. Mladost, pjesmu i igru ~lanovi ovih ansambala podijelili su sa gra|anima Novog Pazara sve- Kulturno-umjetni~ko dru{tvo "Sand`ak" izvelo je splet igara pod nazivom "Sand`a~ki teferid`" kojim su osvojili veliki broj priznanja i nagrada na doma}im i me|unarodnim smotrama folklora kulturna manifestacija bo{nja~kog folklora postane tradicionalna. Ministarstvo za kulturu u Vladi Republike Srbije ovaj praznik, a samim tim i smotru bo{nja~kog folklora, je uvrstilo u stalni kalendar kulturnih zbivanja u na{oj zemlji, tako da }e ova manifestacija biti dugog vijeka jer }e 48 April - Juni 2006. ~anim defileom ulicama grada, neposredno prije po~etka Smotre, priu{tiv{i tako svima koji su pratili defile nezaboravne trenutke narodnog slavlja. ^ast da bude na ~elu ove razdragane mladosti pripala je Sadu Etemovi}u, binjad`iji, pobjedniku mnogih ko{ija sa pe{terskih slavlja, ~uvaru jo{ jedne svijetle i lijepe tradicije Bo{njaka - Ijubavi prema konjima i sportskim nadmetanjima. Koncertna dvorana nikad manja jer da je i trideset puta bila ve}a opet bi bila ispunjena do posljednjeg mjesta. ^ast da otvori prvu Smotru bo{nja~kih narodnih igara pripala je Dr. Sulejmanu Ugljaninu, predsjedniku Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i predsjedniku Op{tine Novi Pazar, koji je tom prilikom, izme|u ostalog, rekao: "@elim da, prije nego {to proglasim Smotru otvorenom, zahvalim svim gostima i u~esnicima koji su do{li da uveli~aju ovaj na{ praznik svojim u~e{}em. Bo{njaci, {to }emo i vidjeti na ovoj pozornici i ve~eras, pokazuju da sa svim drugim narodima i nacijama ubudu}e imaju pravo da u jedinstvu razli~itosti budu sre}ni u sada{njosti i sigurni u budu}nosti". A onda je krenula muzika, igra, pjesma, lepr{avi let tradicionalne bo{nja~ke no{nje i bogatstvo folklora. Prvi su nastupili ~lanovi KUD "Sand`ak" izvode}i splet igara pod nazivom "Sand`a~ki teferid`" kojim su osvojili veliki broj priznanja i nagrada na doma}im i me|unarodnim smotrama folklora. Ovo je bio 363. javni nastup KUD "Sand`ak" za sedam godina, koliko ansambl postoji. Da tutinski Centar za kulturu ima sjajan folklorni sastav to smo imali prilike mnogo puta da se uvjerimo. Posebnim sjajem su, 2 Bo{nja~ka rije~ IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A ipak, blistali na ovoj prvoj Smotri bo{nja~kih narodnih igara igraju}i Alaturku i Splet igara sa Pe{terske visoravni. KUD-a "Ras" iz Novog Pazara koji su po~etkom aprila ove godine proslavili svoj tre}i ro|endan. Folklorni ansambl Dru- Centar za kulturu iz tutina na prvoj Smotri sand`a~kih narodnih igara predstavio se Alaturkom i spletom igara sa Pe{terske visoravni Jedan od najve}ih i najboljih folklornih ansambala u Bosni i Hercegovini koji broji preko 400 ~lanova, osvaja~ velikog broja nagrada na folklornim takmi~enjima od Turske do Egipta i od Bosne pa do Novog Pazara, je i KUD Centra za kulturu grada heroja Gora`da koje je na sceni Koncertne dvorane u Novom Pazaru proslavilo devet godina svojeg postojanja i rada Spletom bo{nja~kih igara. ^uvarima bo{nja~ke nacionalne kulture na Kosovu pripadaju i ~lanovi Bo{nja~kog kulturno-umjetni~kog dru{tva "Podgorski biseri" iz Prizrena. Jedan od najboljih folklornih ansambala na Kosovu je za samo dvije godine svojeg postojanja uspio da osvoji nekoliko presti`nih nagrada na me|unarodnim festivalima folklora ali i da duh bo{nja~ke nacionalne kulture, pjesme, igre i obi~aja sa~uva od zaborava i unese u svaki bo{nja~ki dom na Kosovu. Prvu Smotru bo{nja~kih narodnih igara obogatili su spletom starih, tradicionalnih svadbarskih igara iz Prizrena i okoline. Multikulturalnosti i bogatstvu smotre doprinjeli su i ~lanovi {tva, koje okuplja veliki broj ~lanova u nekoliko sekcija, na Smotri se predstavio spletom igara sa Pe{teri i Zapadne Golije pod izvanrednih novopazarskih folklornih dru{tava. Prvu Smotru bo{nja~kih narodnih igara krunisali su Igrama iz Sand`aka koje su im donijele mnoga priznanja na takm~enjima i folklornim smotrama {irom na{e zemlje ali i inostranstva. Bo{nja~ko nacionalno vije}e je kao osniva~ Smotre bo{nja~kih narodnih igara i Op{tina Novi Pazar kao generalni pokrovitelj ove manifestacije su sve ansamble nagradili specijalnim zahvalnicama za u~e{}e na ovoj smotri a posebne diplome su dobili KUD "Podgorski biseri" za kostim, KUD "RAS" za scenski nastup i KUD Centra za kulturu iz Gora`da za koreografiju. Zatvaraju}i prvu Smotru bo{nja~kih narodnih igara, Zaim Had`isalihovi}, predsjednik Organizacionog odbora ove manifestacije bo{nja~kog kulturnog stvarala{tva, je rekao: "Ove godine 11. maj, Dan bo{nja~ke nacionalne zastave obilje`ili su mladost, pjesma, igra i zajedni{tvo. Na{a je `elja "@elim svim Bo{njacima da ~estitam ovaj veliki praznik Dan bo{nja~ke nacionalne zastave ali i da im po`elim jo{ ovakvih smotri folklornog stvarala{tva kroz koje na najbolji mogu}i na~in ~uvamo na{e obi~aje, tradiciju i na{ identitet" Prof. Sadrija Bajra, umjetni~ki direktor BKUD-a "Podgorski biseri", Prizren nazivom "Biser voda za`ubori". I napokon, na kraju Smotre, nastupio je i folklorni ansambl Doma Kulture u Novom Pazaru "Senko Ra{ljanin" koji je nastavlja~ duge i uspje{ne tradicije da tako bude i ubudu}e. Smotra je ove godine bila revijalnog karaktera, nema pobjednika, pobjednici su svi oni koji su nastupili ve~eras!" Fehim Kari{ik April - Juni 2006. 49 Bo{nja~ka rije~ 2 IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A Obilje`en 11. jul - DAN SJE]ANJA SJE]ANJE NA SVA BO[NJA^KA STRADANJA okviru obilje`avanja 11. jula - Dana sje}anja na sve bo{nja~ke civilne `rtve, Bo{nja~ko nacionalno vije}e priredilo je i ove godine prigodnu akademiju na kojoj je izu~ena Fatiha za stradale Bo{njake po~ev od 1912. godine pa do genocida u Srebrenici. Prisutnima na akademiji, koja je odr`ana u Koncertnoj dvorani Doma kulture u Novom Pazaru, u ime Bo{nja~kog nacionalnog vije}a obratila se Zakira Smailovic, predsjednik Odbora za slu`benu upotrebu jezika u BNV istakav{i, izme|u ostalog, da je Bo{nja~ko nacionalno vije}e pro{le godine ustanovilo 11. juli kao Dan sje}anja na sve bo{nja~ke civilne `rtve od 1912. godine do genocida u Srebrenici, 11. jula 1995. godine, za koji se sudi na Me|unarodnom sudu za ratne zlo~ine u Hagu. "Ova akademija posve}ena je `r tvama koje su stradale 1912. i 1913. godine u pokr{tavanju i genicidu nad Bo{njacima u Plavu i Gusinju. Ovo je sje}anje na nevine bo{nja~ke `rtve ubijene na ku}nom pragu u Star~evi}ima, u op{tini Tutin, 11. jula 1922. godine. Ovo je Dan sje}anja na stotine Bo{njaka ubijenih 10. novembra 1924. godine u [ahovi}ima, u op{tini Bijelo Polje. Ovo je na{e sje}anje i dova za stotine strijeljanih sand`a~kih Bo{njaka na Had`etu u Novom Pazaru, od 1944. do 1946. godine od strane komunisti~kih vlasti. Ovo je na{a dova za sve bo{nja~ke `rtve bestijalnih ubijanja i terora tajne i javne policije Titovog ministra Aleksandra Rankovi}a, {ezdesetih godina pro{loga vijeka. Ve~e- U 50 April - Juni 2006. ras je prilika da se sjetimo nevinih `rtava re`ima Slobodana Milo{evi}a, ~iji mezare ni danas ne znamo, `rtava otmice u Sjeverinu 22. oktobra 1992. godine, `rtava pljevaljske Bukovice, 16. februara 1993. godine, `rtava otmice u [trpcima u op{tini Priboj, 27. februara 1993. godine. I kona~no, ve~eras }emo u~initi dove i uputiti na{e molitve za najmanje 9000 nevino stradalih Bo{njaka u Srebrenici, 11. jula 1995. godine. Da li je Srebrenica kraj. Molim uzvi{enog Boga da svim bo- ilahije i kaside i govoreni stihovi iz poeme "@rtva" Safeta Hadrovi}a Vrbi~kog", Aladina Luka~a iz zbirke "Gitare morte" i Ibrahima Had`i}a iz zbirke "Hora". Odabir tekstova za ovu akademiju i re`iju uradio je Zaim Had`isalihovi}, koordinator za kulturu u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u. U okviru obilje`avanja Dana sje}anja, posebne delegacije Bo{nja~kog nacionalnog vije}a posjetile su neka od strati{ta Bo{njaka u Sand`aku, polo`ili Akademija povodom Dana sje}anja {nja~kim {ehidima podari lijep d`enet, a nas `ive uputi na pravi put", rekla je u prigodnom obra}anju prisutnima predsjednica Odbora za slu`benu upotrebu bosanskog jezika, Zakira Smailovi}. U prigodnom programu, u kome su u~estvovali hor ilahija i kasida \ulistan iz Novog Pazara i glumci Regionalnog pozori{ta iz Novog Pazara, izvo|ene su cvije}e i prou~ili Fatihu u Star~evi}ima u op{tini Tutin, u Sjeverinu, gdje su predstavnici BNV obi{li mjesto otmice i prou~ili Fatihu i za otete putnike iz voza u [trpcima i niz vode Lima pustili 33 cvijeta za nastradale u ovim otmicama. U Pljevljima na gradskom groblju delegacija BNV, koju je predvodio vije}nik Aziz Had`ifejzovi}, obi{la je mezarje stradalnika iz 2 Bo{nja~ka rije~ Bukovice, prou~ili Fatihu i sa nadle`nima iz op{tine Pljevlja dogovorili da Bo{nja~ko nacionalno vije}e postavi ni{ane na mezarjima Latifa Bungura i oca i sina iz porodice Musli} (jedina tri neure|ena mezara u pljevaljskom gradskom groblju). Posebna visoka delegacija BNV posjetila je Memorijalni kompleks Poto~ari u Srebrnici, gdje je u~enjem Fatihe odana po~ast srebreni~kim {ehidima. IZ PROGRAMA Tri avaza kad o istom zbore Uman ~ovjek mora vjerovati Kidisa}e na na{u kasabu Da porobe {to je za robljenje A njima je iznad svega stalo Mu{ke glave pribranih Od`aka Potom ~eljad, `ensku, neudatu Mlade sna{e aga kola{inskih A njih nije u ~ar{iji malo… Potamni{e biseri nebeski Sav sjaj njihov na ~as istopi se Svijetli mjesec tama obujmila Pomra~i se ko {to nikad nije Zli se dusi sa dobrima bore Voda Tare u krv se pretvori Klobucima klju~a prema Drini… (Poema "@rtva", Safet Hadrovi} Vrbi~ki, Posve}eno tragi~nim doga|ajima u Kola{inu 1858. godine.) Ja }u uvijek Voljeti jutro Zore izgorjele Akademija povodom Dana sje}anja - detalj iz programa Sve putnike I zale|ene suze [to na rije~i sje}aju. Onu djecu, starce One `ene [to putem idu I `ive Ga|aj granatom To su samo sjene Nek se i njihov `ivot Raspline Pucaj i u zemlju, U pijesak Mo`da je i tamo Neko `iv Pucaj dok ne ~uje{ Vrisak Niko ne}e znati Da si kriv… (Iz zbirke pjesama "Gitare morte", Aladina Luka~a.) "...Ovo je na{e sje}anje i dova za stotine strijeljanih sand`a~kih Bo{njaka na Had`etu u Novom Pazaru, od 1944. do 1946. godine od strane komunisti~kih vlasti... Ovo je na{a dova za sve bo{nja~ke `rtve bestijalnih ubijanja i terora", kazala je, izme|u ostalog, Zakira Smailovi} pozivaju}i prisutne da izu~e Fatihu za sve bo{nja~ke `rtve tokom historije. April - Juni 2006. 51 Bo{nja~ka rije~ 2 IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A Delegacija BNV u posjeti Subotici UNAPRE\ENJE INSTITUCIONALNE SARADNJE Delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u sastavu Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a, Muhedin Fijuljanin, {ef Resora za informisanje u BNV, Muratka Fetahovi}, koor- botici u zvani~noj posjeti Hrvatskom i Ma|arskom nacionalnom vije}u. U toku razgovora delegacije vije}a razmijenile su informacije i iskustva u oblastima iz okvira }a Novom Pazaru. Delegacija BNV posjetila je i Muslimanski kulturni centar u Subotici sa kojim je organizovala tribinu na temu "Umre`avanje i povezivanje bo{nja~kih nacionalnih i kulturnih institucija i udru`enja sa svih prostora biv{e Jugoslavije". Tom prilikom predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a, Esad D`ud`evi} je predsjedniku Predstavnici BNV u razgovoru sa Josipom Pekanovi}em, predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vije}a u Srbiji i njegovim saradnicima dinator za obrazovanje na bosanskom jeziku, Hadija Jakupovi}, {ef Glavnog ureda Vije}a, i Zaim Had`isalihovi}, koordinator za kulturu u BNV, boravila je u Su- svojih nadlje`nosti, a tokom zvani~nih susreta dogovorena je i daljna saradnja i posjeta delegacija Hrvatskog i Ma|arskog nacionalnog vijeD`ud`evi} predaje zastavu predstavniku Bo{njaka u Subotici Delegacija BNV u razgovorima sa najvi{im predstavnicima Ma|arskog nacionalnog savjeta u Srbiji, predsjednikom savjeta Jo`em Laslo i njegovim najbli`im saradnicima 52 April - Juni 2006. Muslimanskog kulturnog centra iz Subotice uru~io bo{nja~ku nacionalnu zastavu. Na tribini, pored predstavnika BNV, u~e{}e su uzeli i D`evad Jogund`i}, potpredsjednik BNV iz Zagreba, i Zlata Mujki}, predsjednica BNV Moslova~koSisa~ke `upanije. Nakon tribine u toku srda~nih razgovora dogovorena je posjeta delegacije BNV bo{nja~kim nacionalnim odborima Zagreba i Siska, kao i razmjena kulturno-umjetni~kih programa u izvjedbi bo{nja~kih kulturno-umjetni~kih dru{tava Zagreba, Siska i Novog Pazara. 2 Bo{nja~ka rije~ IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A BNV PREDLO@ILO PROMJENU NAZIVA ULICA Bo{nja~ko nacionalno vije}e je pokrenulo inicijativu da centralni gradski trg u Novom Pazaru, koji nosi ime "Mar{ala Tita", promijeni ime u trg "Gazi Isa-Bega Ishakovi}a", osniva~a Novog Pazara. BNV je, tako|e, zatra`ilo da se novopazarska ulica "1. maja", poznatija kao Stara ~ar{ija, preimenuje u "Carigradski - Istanbulski drum", s obzirom da je ba{ tim dijelom grada svojevremeno prolazila ~uvena "carska d`ada" kojom su jezdili karavani trgovaca na putu od Istanbula do Dubrovnika. Osim toga, predlo`eno je i da ulica "28. novembra" promjeni ime u "Sand`a~ka ulica", a da imena "Mar{al Tito", "Prvomajska" i "28. novembar" dobiju nove ulice i trgovi u drugim dijelovima Novog Pazara. Kona~nu odluku o promjeni naziva ulica i trgova trebao bi da donese Privremeni organ op{tine Novi Pazar. SARADNJA SA MEDIJIMA I UDRU@ENJIMA U okviru svojih redovnih aktivnosti, Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a organizovao je, po~etkom juna mjeseca, sastanak sa predstavnicima redakcija medija koji rade u Novom Pazaru. Tema sastanka bila je: Izvje{tavanja u lokalnim i regionalnim medijima i dopisni{tvima {tampanih i elektronskih medija u Novom gionalne RTV Novi Pazar i Radija Sto plus. U~esnici sastanka jednoglasno su ocijenili da izvje{tavnje ovda{njih medija o aktivnostima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a ne odgovara stvarnim doga|ajima, te da je potrebno sa obje strane napraviti potrebne korake koje }e aktivnosti BNV pribli`iti javnosti. Predstavnici medija na sastanku sa predstavnicima BNV Pazaru o radu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i bo{nja~kih nacionalnih i kulturnih institucija i udru`enja u Sand`aku odnosno u Republici Srbiji. Sastanku su prisustvovali urednici i predstavnici Politike, Danasa, Ve~ernjih novosti, Re- Istoga dana, sa predstavnicima kulturnih institucija i udru`enja, kao i zna~ajnim kulturnim radnicima, organizovan je i odvojen razgovor na temu: Izdava~ka djelatnost i projekti Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u oblasti kulture i kulturnog naslje|a sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji. BNV osudilo govor mr`nje Povodom incidenta u Narodnoj skup{tini Republike Srbije i uvreda na nacionalnoj osnovi koje su upu}ene biv{oj ministarki poljoprivrede i aktuelnom potpredsjedniku Vlade Srbije, Ivani Duli} - Markovi}, Bo{nja~ko nacionalno vije}e izdalo je saop{tenje za javnost u kome je najo{trije osu|en govor mr`nje kojim se koriste poslanici Srpske radikalne stranke u parlamentu Republike Srbije. "Govornica republi~kog parlamenta ne treba da bude mjesto sa koga se vrije|aju gra|ani Srbije koji su druge nacionalnosti, ve}, naprotiv, mjesto sa koga treba {iriti toleranciju i osnovne principe savremenog parlamentarizma i demokratije", stav je Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. "Nadamo se da uvrede izre~ene na ra~un ministarke poljoprivrede Ivane Duli} - Markovi} i njene porodice predstavljaju posljednji poku{aj nedemokratskih snaga da Srbiju vrate u devedesete godine", poru~ilo je Bo{nja~ko nacionalno vije}e u svom obra}anju javnosti u povodu ovog slu~aja. April - Juni 2006. 53 Bo{nja~ka rije~ 2 IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A PREDAVANJE D@UD@EVI]A U PRIJEPOLJU U prijepoljskom Domu revolucije, u organizaciji Asocijacije mladih SDA, odr`ana je tribina na kojoj je govorio Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora BNV. D`ud`evi} je odr`ao predavanje mladima Prijepolja na temu "Polo`aj i ostvarivanje nacionalnih prava sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji". Odgovaraju}i na mnogobrojna pitanja, D`ud`evi} je naglasio da lokalne vlasti u Prijepolju jo{ uvijek uporno odbijaju da ispo{tuju Zakon o manjinama i Zakon o lokalnoj samoupravi kada su u pitanju osnovna manjinska prava Bo{njaka u ovoj sand`a~koj op{tini. Edib Kajevi}, predsjednik Glavnog odbora Asocijacije mladih, Esad D`ud`evi} i Hodo Katal: Prijepoljske lokalne vlasti ne po{tuju nacionalna prava Bo{njaka Lokalnu vlast u Prijepolju dr`i koalicija DS, G 17 Plus i SDP Rasima Ljaji}a. Sand`ak NEWS STARTOVALA EMISIJA ”GOVORIM BOSANSKI” Na osnovu potpisanog ugovora o saradnji izme|u Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i Regionalne televizije iz Novog Pazara, na ovoj novopazarskoj televiziji po~elo je emitovanje jedno~asovne emisije "Govorim bosanski" koja }e se emitovati svakoga pet- ka u terminu od 22:30 i reprizno nedjeljom od 16 ~asova. Po svom konceptu emisija "Govorim bosanski" je informativno-obrazovnog karaktera a tematski pokriva sve segmente djelovanja Bo{nja~kog nacionalnog vije}a od kulture, preko in- formisanja, obrazovanja, slu`bene upotrebe bosanskog jezika, pa sve do djelotvornog u~e{}a u javnom `ivotu. U skladu sa sli~nim ugovorima koje je Bo{nja~ko nacionalno vije}e potpisalo i sa drugim lokalnim televizijama, emisija "Govorim bosanski" se, pored Regionalne televizije iz Novog Pazara, emituje i na televiziji Tutin kao i na prijepoljskoj TV "Enigma". Iz {tampe iza{la dva nova lista D`engis Red`epagi}, {ef Resora za kulturu u BNV - gost Zaima Had`isalihovi}a, urednika i voditelja emisije "Govorim bosanski" 54 April - Juni 2006. Tokom promocija "Bo{nja~ke rije~i" predstavnici BNV i ~lanovi redakcije govorili su i o potrebi ve}eg broja {tampanih medija na ovom prostoru. U posljednjih mjesec-dva dana tako su se pojavila dva nova lista: "Glas Sand`aka" koji se ure|uje u Novom Pazaru i "Bo{nja~ke novine" sa sjedi{tem u Ro`ajama. 2 Bo{nja~ka rije~ IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A Konsultativni razgovori u vezi obrazovanja KAKO DO KVALITETNOG OBRAZOVANJA? U organizaciji Misije OSCE-a i Ministarstva prosvete i sporta Republike Srbije, Sektora za razvoj obrazovanja i me|unarodnu prosvetnu saradnju, u Beogradu su, 29. i 30. maja ove godine, odr`ani konsultativni razgovori na temu "Kvalitetno obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina", ~iji su u~esnici bili predstavnici dr`avnih institucija koje imaju nadle`nosti u oblasti manjinskog obrazovanja i predstavnici svih nacionalnih savjeta zadu`eni za obrazovanje u svom nacionalnom korpusu. U ime Bo{nja~kog nacionalnog vije}a na tom skupu je u~estvovala Muratka Fetahovi}, predsjednik Odbora za obrazovanje. Ona je u usmenom izlaganju predstavila strukturu i rad svog odbora, kao i stanje u oblasti implementacije {kolskih programa za Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture u op{tinama Novi Pazar, Sjenica i Tutin, a predstavnicima Misije OSCE-a, Ministarastva prosvjete, Zavoda za unapre|ivanje obrazovanja i vaspitanja i Savjeta za nacionalne manjine Republike Srbije u pisanoj formi predala zahtjeve, sugestije i prijedloge o nekim otvorenim pitanjima i problemima koje u interesu bo{nja~ke nacionalne zajednice treba u narednom periodu da rije{e nadle`ne dr`avne institucije. Na taj na~in ponovo su aktuelizovani sljede}i zahtjevi: 1. Da se u Novom Pazaru otvori [kolska uprava; 2. Da se realizuje projekat otvaranja dr`avnog Univerziteta u Novom Pazaru; 3. Da u skladu sa ~lanom 5. stav 5. Zakona o osnovnoj {koli, nastavni predmet Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture preraste u obavezni nastavni predmet; 4. Da Ministarstvo prosvjete i sporta RS obezbijedi sredstva za izdavanje ud`benika za pomenuti predmet; 5. Da se u cilju obezbje|ivanja stru~nih kadrova na dr`avnim fakultetima otvore katedre za bosanski jezik i knji`evnost, kao i da se obezbijede stipendije za odre|eni broj studenata koji bi stru~na zvanja iz ove oblasti stekli na univerzitetima Bosne i Hercegovine. Novo u {kolskim programima osnovnih {kola UD@BENIK BOSANSKOG JEZIKA I ZA IV RAZRED U~enici IV razreda osnovnih {kola bo{nja~ke nacionalnosti predstoje}e {kolske godine ima}e novi ud`benik iz bosanskog jezika sa elementima nacionalne kulture. Ud`benik za IV razred autora Hoda Katala ura|en je u 4 poglavlja a na prvoj strani ud`benika je knji`evnik Muhamed Abdagi}. U ud`beniku su ravnopravno zastupljena poezija i proza autora iz Bosne, Sand`aka i dijaspore, me|u kojima navodimo ]a- mila Sijari}a, Skendera Kulenovi}a, Saita Orahovca, Enese Ki{evi}a, Irfana Horozovi}a, Ibrahima Had`i}a, Ahmeta Hromad`i}a, Nafiju Sarajli}, Murata Balti}a, Refika Li~ine i druge. Osim knji`evno-usmjetni~kih djela, u ud`beniku u poglavlju "Ispod zlatnih streha" zastupljeno je bo{nja~ko narodno stvarala{tvo, kako prozno tako i epika i lirika. Posebno mjesto u tom smislu zauzima lirska pjesma sevda- linka, kao i neke narodne igre i tradicionalni instrumenti koji su pratili razvoj muzike Bo{njaka kroz vijekove. Ud`benik Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture za IV razred dobio je certifikat Ministarstva prosvete RS, zavr{ene su tehni~ke, lektorske i sve druge radnje i uskoro }e se na}i u {tampi, a u nastavi }e se upotrebljavati, kako smo rekli, ve} u ovoj 2006/ 2007. {kolskoj godini. ”Les Courrier des Balkans” u posjeti Vije}u Predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad D`ud`evi} razgovarao je sa novinarima francuske redakcije "Les Courrier des Balkans". [ef redakcije "Les Courrier des Balkans", Jean-Arnault Derens najvi{e se interesovao za polo`aj i ostvarivanje prava sand`a~kih Bo{njaka i o aktivnostima BNV na realizaciji projekata iz oblasti koje su u zakonskoj nadle`nosti Vije}a. Predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a, Esad D`ud`evi} je tokom razgovora, izme|u ostalog, istakao da je zadovoljan po~etkom ostvarivanja prava Bo{njaka u Srbiji ali ne i kvalitetom i sadr`ajem tih prava. April - Juni 2006. 55 Bo{nja~ka rije~ 2 UDRU@ENJA I MANIFESTACIJE SULU - OD GALERIJE DO UDRU@ENJA Osnivanje Udru`enja likovnih umetnika je, reklo bi se, krajnje logi~na i o~ekivana pojava na sand`a~koj likovnoj sceni, koja ima svoju predistoriju u delatnosti klubova likovnih umetnosti "Sopo}ani" i "Kula" i kroz recepciju koju su u likovnom prostoru Srbije imale kolonije "Sopo}anska vi|enja" i "Sand`ak inspiracija umjetnika", kao i u odr`avanju okruglih stolova jugoslovenskih likovnih kriti~ara. Naravno, postojanje ovakvih oblika organizovanja sand`a~kih stvaralaca samo je na pravi na~in ubrzalo realizaciju ideje o stvaranju Udru`enja. Potreba za njegovim stvaranjem proistekla je iz ~injenice da je likovna scena ovog dela Srbije sve bogatija prilivom mladih i talentovanih stvaralaca, koji pristi`u sa razli~itih fakulteta umetnosti i akademija sa prostora eks Jugoslavije, i da je, istovremeno, potreba za njihovim organizovanjem kroz forme delovanja koje Udru`enje mo`e da ponudi sve neophodnija. Jednostavno, bilo je nu`no inervisati ih kao stvaraoce, izazvati njihovo kreativno delovanje i otrgnuti ih, samim tim, od udubljivanja u opake forme samodovoljnosti i prihvatanja dovoljnosti male sredine, otrgnuti ih od manifestacionih vidova filosofije palanke ili od pogubnosti alijenacije koja je prvi korak u ga{enju kreativnoga u umetniku. Osim toga, Udru`enje, po sebi, obavezuje ~lana na odgovoran i kriti~ki odnos prema sopstvenom i tu|em stvarala{tvu, prema publici pred kojom treba da izla`e, na kreativan i odgovoran odnos spram kulturno-istorijske slojevitosti i razli~itosti podneblja. Sa druge strane, pod okriljem Udru`enja lak{e se re{avaju bitne stvari u `ivotu mladih stvaralaca: problem ateljea, osiguranja, organizovanja samostalnih izlo`bi... Na izvestan na~in, stvara56 April - Juni 2006. njem Sand`a~kog udru`enja likovnih umetnika materijalizuje se ideja ponikla u krugu veoma uglednih slikara starije i srednje generacije, poreklom sa ovih prostora, koji su obezbedili sebi mesto u svakom ozbiljnijem pregledu ili studiji o likovnoj umetnosti u biv{oj Jugoslaviji. A pokreta~ki duh svih tih kreativnih vibracija na likovnoj sceni i dugogodi{nji animator novopazarskog likovnog `ivota u galeriji "Sopo}anska vi|enja" je ugledni stvaralaca, onda bi jedna od dominantnih poeti~kih odrednica mogla biti definisana pojmom egzistencijalnoga drhtaja, pri ~emu pod njim podrazumevam aktivan, kriti~ki odnos stvarala{tva prema `ivotu, njegovim vibracijama i slojevitosti koju on po sebi ima. Mogu}nosti vizuelne materijalizacije takvoga stava prema `ivotu su, razume se, raznorodne i proizilaze iz odnosa me|usobnog dodirivanja umetnikova bi}a, teme njegovih vizu- D`engis Red`epagi} slikar D`engis Red`epagi}, filantrop, zaslu`an {to je veliki broj mladih ljudi sa ovih prostora odabrao umetni~ko stvaranje kao svoju `ivotnu i profesionalnu vokaciju. Ve} prva izlo`ba Udru`enja, u zimu 2005. godine, u nevelikom prostoru Novopazarskog muzeja, pokazala je svu razli~itost stvarala~kih poetika izlaga~a. Bezmalo su se u galerijskom prostoru mogli sagledati osnovni tokovi u razvoju slikarstva u Srbiji od {ezdesetih godina do danas. Ako bismo, sa svim uop{tavanjima koja se, na`alost, ne mogu izbe}i u ovakvim prilikama, odre|ivali osnovne poeti~ke vertikale u stvarala{tvu sand`a~kih elnih opservacija i njemu primerenog likovnog rekvizitarijuma. Analogno tome, na izlo`bi se susre}emo sa nesvakida{jim odsevima me|uratnog ekspresionizma, bliskog kirhnerovsko-noldeovskom shvatanju `ivota i dovo|enju do groteske, u Mustajba{i}evom iskazu, ali se istovremeno na ovoj izlo`bi suo~avamo i sa oblicima vizuelnih orijentacija i struktura prisutnih na likovnoj sceni tokom osamdesetih i devedesetih godina pro{loga veka, {to se sagledavaju u nagla{enom crta~kom tremolu suptilno izbalansiranom - sa hromatskim strukturama kakve pronalazimo, pre svega, kod Gordana Nikoli}a, Ervina ]atovi}a, D`eka Ho- 2 d`i}a i, svakako, u jednom osobenom vidu, u crte`u Zorana Puri}a. Na drugoj strani, zna~ajnu grupu stvaralaca na ovoj izlo`bi, predstavljaju oni {to uspostavljaju}i odnos prisnoga razumevanja sa bi}em pejsa`a, sa suptilnim treperenjima i drhtajima u njegovoj strukturi nalaze odgovore o su{tini podrhtavanja sopstvenoga stvarala~koga bi}a. Iz takvoga odnosa na relaciji vizuelni svet - stvaralac - delo proizilaze iskazi Hilmije ]atovi}a, Kemala Ramujki}a, D`engisa Red`epagi}a, Ibrahima Kurpejovi}a, Fehima Huskovi}a ili Aldemara Ibrahimovi}a. Bliski ovoj grupi stvaralaca, po suptilnosti sa kojom ulaze u proces materijalizacije vizuelnoga iskaza, a istovremeno druga~iji po temama koje su predmet njihovih vizuelnih opservacija su Nata{a i Re{ad Prtinac, Denisa Fetahovi}, Mirsad \ur|evi}, Kadira Noki}… Ono {to zaista ohrabruje na Bo{nja~ka rije~ ovoj izlo`bi je, pre svega, kvalitet radova i zna~ajno prisustvo mladih stvaralaca koji veoma ju likovnoga `ivota na ovim prostorima u vremenu koje predstoji, razume se, uz u~e{}e afirmi- Sa jedne od izlo`bi Sand`a~kog udru`enja likovnih umjetnika sigurno ulaze u odnos sa slikom i svetom oko sebe. Ta ~injenica o prisutnosti mladih u Udru`enju i na Salonu ~ini realnom pretpostavku o jo{ intenzivnijem razvo- sanih stvaralaca koji svojim delom, ugledom i inicijativom stoje iza ove manifestacije. Prof. Sr|an Markovi} Likovna kolonija ”Sand`ak, inspiracija umjetnika” i u Prijepolju SPOJ KULTURA NA LIMU Likovne kolonije kao {to su na svojim platnima sigurno smjeSopo}anska vi|enja, Mile{ev- stiti i Sahat kulu i Hisard`ik, i Miska kolonija i druge, imaju dugu tradiciju i svoju umjetni~ku istoriju. U{le su u antologiju slikarskih svjetski poznatih likovnih kolonija sa u~esnicima u svjetskim razmjerama poznatih imena. Prije pet-{est godina rodila se jo{ jedna porodica umjetnika a njen tvorac akademski slikar D`engis Red`epagi} joj dade ime "Sand`ak inspiracija umjetnika". I traje likovni Sand`ak i putuje da obogati sve gradove po Sand`aku. Da upozna ljude i obi~aje, kulturu i razli~itosti kao {to je i sastav kolonije razli~it i po vjeri i naciji a i po dr`avi. "Organizuju}i zimus izlo`bu u Prijepolju izrazili smo `elju da "IKRE" i Prijepolje bude doma}in ove godine, iako smo svjesni te{ko}a i velikih finansijskih problema, ali vjeruju}i istovre- Slapovi Sopotnice meno da }e ova elitna kolonija le{evo i Sopotnicu, i Katoli~ku crkvicu na Limu, te da }e svijet ovako upoznati nas Prijepoljce", rije~i su Mehmeda - Me{e Brni~anina, sekretara i organizatora programa "IKRE", koji dodaje da se nada pomo}i i od BNV i Op{tine Prijepolje, kao i od privatnih subjekata bez kojih Dru{tvo ne bi opstalo. "Prijatelj na{eg Dru{tva, koji je i selektor ove kolonije, gospodin i veliki umjetnik D`engis Red`epagi} pomogao nam je svesrdno i u materijalu i li~no finansijski. Ugosti}emo slikare iz Makedonije, Bosne, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Ma|arske i Srbije kao i na{e slikare", isti~e Brni~anin. Kolonija po~inje sa radom 14. avgusta i radi}e se 10 dana u Selja{nici, prigradskom naselju, gdje }e slikarima gostoprimstvo u~initi mje{tani ove mjesne zajednice udaljene 5 kilometra od Prijepolja. M.B. April - Juni 2006. 57 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 58 April - Juni 2006. 2 2 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - Juni 2006. 59 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV BH DNEVNIK 60 April - Juni 2006. 2 2 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - Juni 2006. 61 Bo{nja~ka rije~ 2 SEVDALINKA, JU^E, DANAS, SUTRA Uvid u pjeva~ki repertoar Hamdije [ahinpa{i}a i pore|enje sa odgovaraju}im rasponom ove vrste pjevanja - ~iji su brojni primjeri sa~uvani u razli~itim zbirkama (rukopisnim i {tampanim) te na stranicama ~asopisa ili na magnetofonskim vrpcama - pokazuje da se radi o pjeva~u izuzetnih kvaliteta, ne samo zbog pam}enja velikog broja pjesama nego i zbog raznovrsnosti, i s obzirom na tematski raspon, i s obzirom na metri~ke varijante kojima su pjesme uobli~ene, i s obzirom na njihovu izvanrednu melodijsku razu|enost. Bri`ljiv odnos, i prema tekstu, i prema napjevu ovog ~uvara bo{nja~ke usmene ba{tine - koji rezultira brojnim antologiskim primjerima lirskih pjesama, balada i romansi - navodi nas da povodom Hamdije [ahinpa{i}a zaklju~imo da je rije~ ne samo o izuzetnom pjeva~u nego i o vrsnom pjesniku u okviru tradicije ~ije odsudno ga{enje ovaj ba{tinik svojom pojavom upe~atljivo svjedo~i. [esta romansa pjeva o nevjernoj ljubi i u [ahinpa{i}evoj varijanti nastavlja se na tradicijski tok u kojem je ova tema uobli~ena veoma rijetkim stihom ~etrnaestercem. Sa~uvana je u nizu varijanata, a najrazvijenija se nalazi u zbirci Mehmeda D`elaluddina Kurta.(17) Si`ejni model ove romanse u zna~ajnoj mjeri je podudaran sa desetera~kom pjesmom iz Erlangenskog rukopisa: lijepa gospo|a (Jelena) poziva u dvor prolaznika (Muju) na isti na~in kako to ~ini ljuba Porjenova, namamljuju}i "Ture" Hasan-agu. Nakon {to su ljubavnici proveli no}, mu` se iznenada vra}a, zati~e u dvoru uljeza-ljubavnika i mirno ga pu{ta da ode, ali zato okrutno ka`njava nevjernu ljubu. Ovu pjesmu odlikuje `iv i duhovit Prof. Dr. Munib Maglajli} PJEVA^ I PRIPOVJEDA^ HAMDIJA [AHINPA[I] (II) dijalog te dinami~na izmjena upe~atljivih pjesni~kih slika, osobito u raspravljanju mu`a-povratnika sa nevjernom ljubom, u kojem ona vje{to izmi~e njegovim sumnji~avim zapitkivanjima, da bi se napokon ipak razotkrila istina o preljubi, koja biva ka`njena.(18) Kona~no, sedma [ahinpa{i}eva romansa - Nuto, moje b'jelo lice(19) - uobli~ava temu strasnog ljubavnog nadgovaranja: stupnjevano verbalno nadmetanje, u [ahinpa{i}evu primjeru antologijske pjesni~ke vrijednosti, na{lo se u sklopu vesele igre, kojom se mlade`, igraju}i kolo, zabavljala u bezbroj prilika na porodi~nim i drugim sastancima u pjeva~evu zavi~aju, Pljevljima i okolini. Na kraju, uvid u pjeva~ki repertoar Hamdije [ahinpa{i}a i pore|enje sa odgovaraju}im rasponom ove vrste pjevanja - ~iji su brojni primjeri sa~uvani u razli~itim zbirkama (rukopisnim i {tampanim) te na stranicama ~asopisa ili na magnetofonskim vrpcama - pokazuje da se radi o rasnom pjeva~u izuzetnih kvaliteta, ne samo zbog pam}enja velikog broja pjesama nego i zbog raznovrsnosti, i s obzirom na tematski raspon, i s obzirom na metri~ke varijante kojima su pjesme uobli~ene, i s obzirom na njihovu izvanrednu melodijsku razu|enost. Bri`ljiv odnos, i prema tekstu, i prema napjevu ovog ~uvara bo{nja~ke usmene ba{tine - koji rezultira brojnim antologijskim primjerima lirskih pjesama, balada i romansi - navodi nas da povodom Hamdije [ahinpa{i}a zaklju~imo da je rije~ ne samo o izuzetnom pjeva~u nego i o vrs- nom pjesniku u okviru tradicije ~ije odsudno ga{enje ovaj ba{tinik svojom pojavom upe~atljivo svjedo~i. Oblici stiha Sve okolnosti o kojima je bilo rije~i u osvrtu na `ivot i djelovanje pjeva~a Hamdije [ahinpa{i}a omogu}ile su da se, uz neobi~no velik broj pjesama, u njegovom repertoaru na|e izuzetno {irok i dosada - u istra`ivanju bo{nja~kog pjesni{tva i {ire - nezabilje`en raspon raznolikih oblika stiha u jednog pjeva~a: ~ak deset razli~itih metri~kih osnova. Ova se ~injenica mo`e objasniti ve}om konzervativno{u sredine u koju se, nakon ulaska austrougarske vlasti u Bosnu, sklonila [ahinpa{i}eva porodica (Novopazarski sand`ak), sredine koja je temeljno odredila [ahinpa{i}ev pjeva~ki repertoar. Dakle, pjesme koje su zabilje`ene od [ahinpa{i}a uobli~ene su sedmercem, simetri~nim i nesimetri~nim osmercem, epskim i lirskim desetercem, jedanaestercem, dvanaestercem, trinaestercem, ~etrnaestercem te petnaestercem. Od oblika stiha poznatih bo{nja~kom usmenom pjesni{tvu nedostaje jedino dugi, {esnaestera~ki stih bugar{tice, koji ~uva pjesma o epskom junaku \erzelezu: Razbolje se \erzeleze, na Gerzovu ravnom polju. U dugom, vi{estoljetnom `ivotu bo{nja~kog usmenog pjesni{tva, kovani su, kaljeni i bru{eni stihovi u pjesni~koj radionici velikog broja u~esnika u nizu nara{taja na prostoru Bosne. Pri tome valja imati u vidu da je isto- 17) Vidi: Hrvatske narodne `enske pjesme (muslimanske). Svezak prvi. Sabrao i uredio: Mehmed-D`elaluddin Kurt (Hafiz Mostari), Mostar 1902, pjesma br.79, str. 167-172. 18) Zbirka, pjesma br. 219, str. 129-131. 19) Isto, pjesma br. 11, str. 16. 62 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ ~nja~ki upliv, povezan sa osmanskim prodorom na ove prostore, bez obzira na ~injenicu {to se prvenstveno ticao napjeva, bio plodonosan i za pro{irivanje mogu}nosti metri~kih osnova naslije|enih jo{ iz bosanskog srednjovjekovlja. Evo primjera za svaki od pobrojanih stihova koje u fascinantnom rasponu susre}emo u [ahinpa{i}evu pjevanju. Sedmerac Elemre{e bijele! [ta se tamo bijeli? Bijele se |evojke! Ho}ete l' nam jednu dat?? Ne damo vam ni jedne! A mi }emo Prepoljku! Prepoljke su gu{ave! A mi }emo seljanku! Za vaske su seljanke! sijaju li toke Sijer~i}a, sjevajju li sablje Fejzagi}a, pucaju li pu{ke \umi{i}a?" ja odoh!'" Lirski deseterac Razbolje se Zarka na maj~inom krilu, pitala je majka: [ta je tebi, Zarka? "Ne pitaj me, majko, moram umrijeti!" Je l' ti `ao, Zarka, sitnijeh sokaka? "Nije menii `ao sitnijeh sokaka, ni po njima, majko, mladijeh momaka, ve} je meni `ao kattanina mlada!" Po|oh na vodu, ne znam na koju, po|oh kroz goru, ne znam kroz koju, sretoh |evoojku, ne znam ~ija je. Pitam: ^ija si? Neh}e da ka`e: "Ja sam |evojka neznana momka!" Ti si, |evojko, ru`a rumena! "A ti si, momak, ru`in pupoljak!" Ti si, |evojko, gu`va bisera! "A ti si, momak, pod biser dukat!" Ti si, |evojko, jarrko suna{ce! "A ti si, momak, za suncem oblak!" Dvanaesterac Trinaesterac Zapjevala bulbul-ttica, misli zora je: "Ustaj, Fato, ustaj, zlato, d'jeli darove!" Simetri~ni osmerac [to Morava mutna te~e, da l' carevi} vojsku brodi, ili pa{i} konje poji? Nit' carevi} vojsku brodi, niti pa{i} konje poji, vodu gaze dvije seke: lale Hana, katmer Kana; lale Hana pregazila, katmer Kana potonula! Nesimetri~ni osmerac Umrijeh, majko, umrijeh, ostadoh `eljan Umije! "Pro|i se, sine, Umije, Umija jedna u majke! Napravi dvore, Salkane, dovedi vodu pred dvore, napravi ~esmu {arenu, adi ru`u rumenu, posa do}i }e cure na vodu, da to~e vodu studenu, menu, da beru ru`u rum ti biraj, Salko, najbolju!" Epski deseterac Beg Ali-bbeg i}indiju klanja, siv mu soko na serd`adu pada. Nema kade selam da predade, ve} on pita sivoga sokola: "Siv sokole, sivoga ti perja, jesi l' skorro od Bosne ponosne? Igraju li ati Atlagi}a, Sa okruglog stola "Sevdalinka - ju~e, danas, sutra" na kome je Prof. Dr. Munib Maglajli} govorio o stvarala{tvu Hadmije [ahinpa{i}a Jedanaesterac San zaspala dilber Fatma u ba{~i, na dragoga b'jeloj ruci s burmama. Budilo je mlado mom~e s pjesmama: "Ustaj, Fato, sabah zora bijel dan, a taslid`ka gosad }e do}i sva spoda, i pred njima Zlatarevi} Mujaga, u ruci mu od sedefa tambbura, sitno kuca, a jasno popijeva: 'Listaj goro, zbogom draga, "Ja sam luda, ja sam mlada, nemam darova!" "Kad si luda, kad si mlada, {to se udaje{?" "Moj bulbule, moj sumbule, nije do mene: m mene majka sama dala, nisam ni znala! Kad mi babo svilu rezo, mi{ljah Bajram je, kad mi majka kose ~ee{lja, mislim petak je, kad me svati povedo{e, mislim tetki }u, ar-bbabo, miskad uni|e sveka lim otac mi, April - Juni 2006. 63 Bo{nja~ka rije~ kad uni|e svekrvica, mislim majka je, kad uni|e |uvegija, mislim kom{ija!" ^etrnaesterac Djevojka je ru`u brala, s ru`om je zaspala, budilo je mlado mom~e: "Usta ani, djevojko! Ru`a ti je uvehnula {to si je nabrala, dragi ti se o`enio {to si ga voljela!" Petnaesterac Povila se vita loza, vita loza vinova, povila se oko toga b'jela graa: da Budima to ne bila vita loza, vita loza vinova, ve} to bilo mlado mom~e, mlado mom~e i draga, koji su se od malehna do golema gledali. Do|e zeman, po zemannu da se mladi rastaju, rastavlja ih jedna cura, jedna cura Budimka. PRI^ANJA O NASRUDIN-HOD@I U pripovjeda~kom repertoaru Hamdije [ahinpa{i}a glavninu predstavljaju pri~anja o Nasrudin-hod`i. Kazivanja o ovom znamenitom junaku turske usmene proze stolje}ima su preno{ena u njegovoj domovini na turskom jeziku, u Bosni na bosanskom, ali i na drugim prostorima te na drugim jezicima. De{avalo se to usklopu tokova znatno rasprostranjenijeg, zapravo transkontinentalnog procesa, po kojem su pri~anja o Nasrudin-hod`i dopirala na sve prostore na kojima se bila uspostavila i dovoljno dugo trajala osmanska vlast. Na taj na~in pri~anja o Nasrudinu postajala su dio usmene tradicije niza naroda koji su se nalazili u sastavu mnogoljudne i vi{enarodne Osmanske carevine. O prihatanju ovog junaka na dije- 2 lovima Balkana gdje je bila uspostavljena osmanska vlast pisao je krajem XIX stolje}a srpski pripovjeda~ iz razdoblja realizma, Stevan Sremac, jedan od prvih redaktora zgoda o ovom junaku na nekom od ju`noslavenskih jezika: "... Nigde zgodnije zemlji{te za jednog dosetljivca, za jedno takvo spadalo - kakvo be{e Nasradin - nego u na{em narodu. Iako nije bio sin na{ega naroda postade brzo posinak njegov; posinak njegova humora i dosetke. Srodne se du{e na{le i sprijateljile se brzo..."(20) I kao {to je u svome zavi~aju, u Turskoj, primio mnoge crte svoji prethodnika, junaka {aljivih zgoda ne samo turske usmene proze, ba{tine}i gra|u koju su oblikovali prethodni nara{taji - Nasrudin je i u svojoj novoj domovini na ju`noslavenskom prostoru sa protokom vremena poprimao crte junaka {aljivih zgoda nacionalnih usmenih tradicija u koje je urastao, {to je tako|er pronicljivo uo~io Stevan Sremac: "...Stoga je mnoga pri~a puna dosetke o ]osi, Eri, Ciganinu i [ijaku pre{la na Nasradina, a pri~e o Nasradinu se opet vrlo ~esto, ili bar u nekim krajevima, pripisuju onima (]osi, Eri, [ijaku i Ciganinu), tako da je danas za mnoge pri~e te{ko re}i: jesu li srpskoga porekla iako se pripisuju ]osi i Eri, i opet: jesu li turskoga iako se pripisuju Nasradin hod`i."(21) Tridesetak zgoda o Nasrudinhod`i koje se nalaze u pripovjeda~kom repertoaru Hamdije [ahinpa{i}a donose u glavnim crtama onu predstavu o ovom junaku koja se pred savremenim ~itaocem ukazuje posredstvom neke standardne zbirke {ala prevedene sa turskog jezika. Pri tome valja uo~iti da su [ahinpa{i}evi izvori dvojaki: s jedne strane pisani, jer je ovaj pripovjeda~ bio za svoju sredinu izuzetno obrazovan i na~itan, a s druge usmeni, jer je ponikao u pljevaljskoj porodici u kojoj se sticala usmena tradicija sa raznih strana. Tu je najprije nekoli- ko zgoda koje uspostavljaju obrise lika: Hod`a i njegov dar da zasmijava ljude, Hod`a i njegova `ena (sa kojom je u neprekidnom sporu), Hod`a i njegov magarac (koji ne izostaje u likovnim i skulptorskim predstavljanjima ovog junaka) te kona~no - Hod`a i njegovo turbe, za ~iji su izgled vezane neke veoma rasprostranjene zgode. U ~emu je zna~aj zabilje`enih [ahinpa{i}evih pri~anja o Nasrudinu? Ve}ina ispri~anih zgoda ima svoje paralele u proznom kazivanju o ovom junaku na turskom jeziku i ne bi se povodom [ahinpa{i}eve gra|e moglo govoriti o boga}enju ukupnog tematsko-motivskog raspona o ovom junaku. Zna~aj zgoda zabilje`enih po [ahinpa{i}evu kazivanju jeste u nekim drugim crtama. Najprije, u pogodnoj smo prilici da potanko razmatramo `ivo kazivanje jednog usmenog pripovjeda~a, ~ija ba{tinjena gra|a nije popravljana i dotjerivana rukom sakuplja~a, kao {to je to slu~aj sa najve}im dijelom zabilje`en usmenoknji`evne gra|e koja nam stoji na raspolaganju. Stil usmenog pripovjeda~a mogu}e je, dakle, prou~avati na jednom reprezentativnom uzorku, jer je [ahinpa{i} ponikao i razvijao se kao pjeva~ i pripovjeda~ na tradicijski posebno zanimljivom podru~ju, a svoj repertoar vremenom je pro{irivao primanjem uticaja razli~itih nacionalnih tradicija (turske, albanske, makedonske), prilikom petogodi{njeg boravka na {kolovanju u Skoplju. Ipak, posebna je va`nost od [ahinpa{i}a zabilje`enih zgoda o Nasrudin-hod`i u ~injenici da smo u prilici barem djelomi~no rekonstruirati slo`en proces urastanja jednog ve} oblikovanog junaka u drugu usmenu tradiciju, u mogu}nosti smo da doku~imo, o odre|enoj mjeri, kako je ovaj junak - u pripovjeda~kim oku{avanjima niza nara{taja - sticao jednu od svojih novih domaja, kako je na nematerinskom jeziku postajao "svoj na svome", kako je naslje|ivao gra- 20) Stevan Sremac, Predgovor zbirci Nasrudin-hod`a njegove dosetke i budala{tine u pri~ama, Beograd 1894. 21) Isto. 64 April - Juni 2006. 2 |u koja se plela u pri~anjima o junacima {aljivih zgoda koje je na novom prostoru zatekao kao `ive likove usmenog pripovijedanja. Ali, Nasrudin-hod`a kao lik, na novom prostoru svoga novog `ivota u jezi~ki razli~itoj usmenoj Bo{nja~ka rije~ prozi nove domovine kona~no uobli~en u skladu i sa stale{kim obilje`jima njegovog temeljnog zanimanja u podru~ju religije. Naime, u odnosu na prvobitni zavi~ajni prostor ovog junaka, do{lo je do bitnog otklona u Hamdija [ahinpa{i}, ro|en 1916. godine u Pljevljima u Novopazarskom sand`aku (umro 2003. godine), jedan je od najve}ih ba{tinika u tradicijskom lancu bo{nja~kog usmenog pjesni{tva. [ahinpa{i}ev repertoar ~ine prete`no lirske te one ne{to du`e pjesme koje se uobi~ajeno imenuju kao balade i romanse. Po svemu, [ahinpa{i} je zapravo svojevrstan pjeva~ki fenomen, jer je znao i pjevao stotine pjesama, ne samo na bosanskom nego i na turskom pa i albanskom jeziku. U zenitu svoga pjeva~kog umije}a - kada je imao ~etrdesetak godina - [ahinpa{i} je posjetio u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu crnogorskog etnomuzikologa Miodraga A. Vasiljevi}a i u nekoliko dana mu otpjevao - u cijelosti ili samo po~etke - preko tri stotine pjesama, koje su snimane na magnetofonsku vrpcu. Tako je nastala zbirka od tri stotine pjesama koja je, dvojezi~no i sa notnim zapisima, objavljena u Moskvi 1967. godine, ~iji bosanski naslov - donesen naporedo sa ruskim - glasi: Jugoslovenske narodne pesme iz Sand`aka. [ahinpa{i}eva zbirka nije do danas do`ivjela svoje drugo, popravljeno izdanje. Razlog je bio hroni~ni pjevacev strah da }e se njegovih pjesama dokopati estradni umjetnici, a zatim na~initi nevjerodostojne, komercijalne snimke, {to se u ograni~enom obimu i de{avalo, usprkos pjeva~evom posvema{njem oprezu. Sa okruglog stola "Sevdalinka - ju~e, danas, sutra" tradiciji u odnosu na zavi~ajnu, ne samo da je svaki put nosio u susret novim kaziva~ima zate~enu tematsko-motivsku gra|u vezanu za junake koji su mu prethodili, nego je tako|er poprimao crte i osobine bosanskog ~ovjeka, pa je njegov lik u usmenoj zna~enju, koje je zatim rezultiralo oblikovanjem lika u smislu razvijanja nekih samosvojnih osobina, koje bosanskom Nasrudinu daju posebnu dra`. Rije~ je o ~injenici da hod`a na turskom jeziku zna~i - u~en ~ovjek, vrhunski poznavalac odre|enog podru~ja, po{tovan i uva`avan po osnovi svoga znanja i u~enosti. U Bosni, me|utim, terminom hod`a ozna~avan je vjerski slu`benik u odre|enoj sredini, koji je obavljao imamsku du`nost predvo|enja molitve u d`amiji, ali je tako|er bio zadu`en i za druge oblike vjerskog `ivota (pouka najmla|im, pripremanje razli~itih vjerskih skupova, poslovi oko sahranjivanja i sli~no). U pojedinim razdobljima, na prostorima {irom Bosne, hod`a naj~e{}e nije imao stalna i osigurana primanja, nego je `ivio od onog {to bi mu d`ematlije (pojedinci iz doma}instava koja su pripadala odre|enoj gradskoj ili seoskoj d`amiji) dobrom voljom davale. Tu muku materijalno neopskrbljenog pojedinca nesigurne svakida{njice posvjedo~ile su pojedine zgode iz [ahinpa{i}eva pripovjeda~kog repertoara, posebno ona pod naslovom Lisici zavio }almu. U njoj je Nasrudinhod`a prikazan kao imam d`emata na rubu bezimene kasabe, ~iji `itelji muku mu~e sa lisicom koja im krade koko{i. [ahinpa{i} op}enito umije vje{to uvesti u zbivanje, o`ivjeti situaciju, pripremiti teren za ono glavno u pri~i, {to je vidljivo i u primjeru spomenute zgode. Atmosfera je to bosanske prigradske svakida{njice, u kojoj se pote{ko}e `ivotne kolote~ine rje{avaju zajedni~ki i solidarno, {to je ponavljano nebrojeno puta i varirano na bezbroj na~ina: "@ivio Hod`a na periferiji jedne kasabe i ve} duboka jesen bila. Navadila se lisica pa sirotinji krade koko{ke. Zakuka danas jedna doma}ica, sutra druga. Poku{avaju da je uhvate, da je zapla{e kerom, a lija zaobi|e kera i opet koke nema! Do|u na ideju da zapnu gvo`|a, ali lija zaobilazi, ~uva se gvo`|a i ukrade meso i pobjegne. Nego, premjeste gvo`|a na drugu stranu, a to ve~e padao snijeg pa pokrio gvo`|a. I lija neprimijetila, nagazi i uhvati se..." Svijet se sjatio, jer uloviti dovitljivu lisicu-{teto~inu nije lahko i utrkuju se d`ematlije da neprijatelja njihove peradi {to prije smaknu, a onda se pojavljuje Hod`a, ~ije neo~ekivano April - Juni 2006. 65 Bo{nja~ka rije~ pona{anje izaziva zbunjenost i tajac, ali posti`e i punu djelotvornost, jer je pouka {okiraju}a i djeluje na okolinu otre`njuju}e, {to je Hod`i i bio cilj: "...^uje Hod`a galamu pa izleti da vidi {ta je, kad narod pri~a o lisici. Progura se on kroz narod. Ka`e: 'Ja }u nju kazniti!' Ufati je za {iju, rekne onim seljacima da otvore gvo`|a. Otvore gvo`|a, a on skine svoju }almicu sa fesa pa joj zavije oko glave, pa je pusti i ka`e: 'Boga mi je postala hod`a, skapa}e od svake muke!'" U istom okviru, koji ~ini zbilja `ivotno neosiguranog pojedinca, razvija se zbivanje, razvija se zbivanje u najrazu|enijoj pri~i zabilje`enoj od [ahinpa{i}a. Rije~ je o zgodi kojoj je sam pripovjeda~ dao naslov Cvrk na tavi, u ~ijoj osnovi je dugotrajno sporenje sa `enom, {to priziva sje}anje na neke rasprostranjene pri~ice sa bosanskog prostora, kao {to su one pod naslovom Ko{eno-stri`eno i Moj je prednjak! Banalan razlog - skrivene priganice (u{tipci), koje `ena uporno taji - dovodi do velikih komplikacija. @ele}i natjerati `enu da prizna {ta je ustvari cvrknulo, Hod`a se napravi da je umro, pu{ta `enu da razglasi njegovu "smrt", izdr`ava da ga okupaju i opreme za d`enazu, da ga odnesu na greblje i tek pred samo "sahranjivanje" obrati se prestravljenim i zaprepa{tenim d`ematlijama prakti~nim savjetom u ~asu kada su se oni na{li u nedoumici: kojim putem dalje u poplavljenom greblju? kona~no izazivaju}i nasrudinovski kalamburi~nu situaciju. Zgoda pod naslovom Hrsuz u avliji, u ~ijoj osnovi je djetinje naivan humor, zorno pokazuje [ahinpa{i}evo umije~e `ivog pripovijedanja, u kojem se smjenjuju elipti~ne, gotovo poslovi~ki zgusnute re~enice dijaloga, sa osobenim crtama sand`a~kog narodnog govora, posebno u situaciji kada je `ena navodno ugledala provalnika. Ista crta nasrudinovski naivnog humora odlikuje nekoliko zgoda, od kojih prva nosi naslov Zbog Hod`ina jorgana. Hod`a, koji je ve} bio legao u postelju, ustane ogrnut jorganom i 66 April - Juni 2006. 2 po|e u dvori{te da vidi kakva je to galama u neko doba no}i. Zatekne dva kradljivca koji se nisu mogli sporazumjeti oko jednog metalnog nov~i}a, koji je ostao nepodijeljen i kad jedan od kradljivaca ugleda Hod`u, zgrabi jorgan sa njega, vi~u}i: "Evo ti za tvoj metelik!" Komi~an u~inak izaziva Hod`ino obja{njenje, odgovor `eni na njezin upit o razlozima za galamu u dvori{tu: "Pa galamili su za moj jorgan: ~im uze{e jorgan, odmah se sti{a{e!" Naporedo sa zgodama kojima je u sredi{tu spor i rasprava sa `enom, nalazi se u [ahinpa{i}evu repertoaru niz pri~ica u kojima supru`nici, Ho`a i njegova hanuma, ne samo da nisu suprotstavljeni, nego u dobrom raspolo`enju sti`u ~ak i da jedno drugo blagosivljaju, kao u zgodi koja se - ina~e razli~ito varirana - u [ahinpa{i}evu pripovijedanju pamti pod naslovom Dobro je ponekad i `enu poslu{at. Druga u nizu zgoda sa temeljnom naznakom djetinje naivnog humora nosi naslov Vadio Mjesec iz bunara. Prostodu{no naivan - kako ga u ovom nizu zgoda vidi usmeni pripovjeda~ ugleda Hod`a Mjesec u bunaru i pomisli da je tamo pao. Zauzme se vaditi ga iz bunara i kada kanta zaka~i o zidove bunara, povjeruje da ga ima u kanti, zapne svom snagom da ga izvu~e i kada se kanta otka~i, a Hod`a padne na le|a, ugledav{i Mjesec na svom mjestu - pri~i je kraj, a na{ junak spasonosno uzvikuje: "E nek sam te, fala Bogu, izbacio iz bunara, pa makar {to sam se ubio!" Ista crta naivne prostodu{nosti nave{}e Hod`u u kalaburi~nu situaciju u kojoj povjeruje u neutemeljenu hvalu dobro mu znane, vlastite kr`ljave kravice, koju prepusti drugome da je na pazaru prodaje, a onda, uozbiljen, otme vje{tom prodavcu iz ruku ular i la`no nahvaljenu, `ustro odvede ku}i. Ista }e ga prostodu{na naivnost navesti da pred sinom kudi magarca i prijeti mu, a da sinu potom pred {talom rekne da je ono prije govorio kako bi hajvana zapla{io i natjerao ga da bo- lje slu{a svoje gospodare. ^itav niz zgoda zasniva se na dosjetkama koje svjedo~e o dovitljivosti i o{trumnosti Hod`inoj, koji razli~ite situacije u koje zapada rje{ava jezgrovitim, poentiraju}im iskazima, koji protivni~ku stranu ostavljaju bez mogu}nosti davanja valjanog odgovora. Tako }e kom{iji koji je do{ao da zajmi od njega novac uzvratiti da para nema, ali da }e mu dati roka koliko god ho}e. Onima koji ga kritiziraju da ga se ne boje djeca, odvrati}e da se ni on njih ne boji. Onima koji primijete da mu je sin premlad za `enidbu, odgovori}e da se - ako mu se pusti da "omudra" - nikad ne}e ni o`eniti. Onima koji mu se ~ude {to vodi vola na konjske trke, da}e priliku da saznaju kako tog njegovog hajvana niko nije mogao sti}i dok je bio tele. Lije~niku koji pristi`e da ga lije~i poru~uje da se vrati, budu}i da nije padao s krova, {to se Hod`i upravo bilo dogodilo. I tako dalje. U odnosu na pjeva~ki, [ahinpa{i}ev pripovjeda~ki repertoar je srazmjerno skroman, ali budu}i da je usredsre|en na kratku {aljivu pri~u, i to onu ~iji je glavni junak Nasrudin-hod`a, zna~aj rukovijeti zgoda o ovom junaku dobija na va`nosti. Naime, sakuplja~i usmenih tvorevina, posebno oni iz bo{nja~ke sredine, nisu procijenili zna~aj bilje`enja zgoda o Nasrudin-hod`i u jednoj od njegovih novih domovina koje je sticao tokom decenija i stolje}a {irenja Osmanske carevine. Tako, nasrudinovski paradoksalno, o nedvojbeno bujnom i razu|enom `ivotu ovog junaka {aljive pri~e, koji se "uvatanio" u Bosni, nema svjedo~enja u zapisanim zgodama u primjerenom obimu. Smijeh kaziva~a i slu{alaca odnio je prevagu nad svije{}u istomi{ljenika vrlog ljetopisca Ba{eskije, koji ka`e da ono {to se zapi{e - ostaje, a ono {to se pamti - i{~ezava. Utoliko su dragocjenije od zaborava spa{ene zgode o Nasrudin-hod`i koje je zapamtio pjeva~ i pripovjeda~ Hamdija [ahinpa{i}. Kraj. 2 Bo{nja~ka rije~ BO[NJA^KA KNJI@EVNOST Samir Hanu{a ROMANESKNI OPUS ]AMILA SIJARI]A (II) Analiziraju}i vidove Sijari}evog dekomponiranja epski projicirane slike svijeta, Enver Kazaz ukazuje na neke sasvim nove momente u romanima ]amila Sijari}a: "Epsku evokaciju historije, me|utim, ovdje valja promatrati isklju~ivo kao narativni, a nipo{to ne kao ukupan poeti~ki okvir romana. Za razliku od epskog svijeta ahistorijski pouzdanih, nepromjenjivih idea-lnih mjera i veli~ina koje unaprijed iz aspekta nadsvo|enosti individue kolektivnom normom definiraju individualnu sudbinu odre|uju}i sve vidove njenog ispoljavanja, Sijari}evi romani utemeljuju potpuno nepouzdan svijet vrijednosti, ~ak svijet koji se osipa i raspada, a individua unutar okvira te nepouzdanosti ne uspijeva osmisliti ni sopstvenu akciju, a ni egzistenciju u cjelini. Nadalje, u pouzdanom kontekstu epskog svijeta podrazumijeva se obrnuta mimeti~nost iz aspekta nadsvo|enosti individue kolektivnim sistemom mjera i vrijednosti; tu je individua potpuno podre|ena kolektivu, njime apriorno definirana, dok se Sijari}evi junaci kre}u na lahko pomjerljivoj granici izme|u kolektivne i li~ne tragi~nosti, tek slute}i obrise li~nog smisla. A to zna~i da su primarne veze pojedinca i kolektiva pokidane i da oni tek uslovno dijele istu tragi~nu sudbinu, ~ak i onda kada Sijari}, kao npr. u romanu Mojkova~ka bitka (1968), daje panoramski {irok snimak tragi~nih formi ispoljavanja historije i sliku ratnog u`asa. Otud su junaci Sijari}evog romana transcedentalni besku}nici, koji i s ruba ali i iz sredi{ta dru{tvene zajednice oprobavaju odr`ivost kolektivne norme i patrijarhalne kulture ili, pak, trpe kob besmislenog historijskog lanca haosa"9. Navedenom nizu stilskih rje{enja, kojima Sijari} tradicionalni historijski i dru{tveni roman realisti~kog tipa preobra`ava u modernisti~ki, svakako treba pridodati i humor. Mada bi se o humoru u pripovjetkama i romanima ]amila Sijari}a mogao napisati ~itav jedan esej, ovdje }emo, u kratkim crtama, ukazati na samo neke njegove osobitosti. Pridodav{i tragizmu individue i kolektiva elemente humora i ironije, on dodatno uslo`njavaju ionako ve} slo`enu strukturu svojih romana, daju}i im pri tom jedan novi kvalitet i bespovratno ih udaljavaju}i od koncepta tradicionalnog historijskog romana. Analiziraju}i Sijari}ev humor, Nikola Kova~ ka`e: "... izvore humoristi~kih situacija Sijari} nalazi u ljudskoj lakovjernosti, naivnosti i odsustvu smisla za realnost; humoristi~ki likovi su ili nesporazumom dovedeni u smije{nu situaciju ili su naiv~ine koje su se kao objekti poruge prepustile matici doga|aja pa se humor ra|a iz njihovog bukvalnog poimanja okolnosti za koje svi znaju da su li{ene logike i zdravog razuma"10. Kroz prizmu humora mo`emo sagledati veliki i nje`ni Sijari}ev humanizam u kojem se, ispod naslaga komike i ironije, satire i crnog hu- mora, kriju, zapravo, tuga i briga za zlosretni svijet koji skita surovim pro-stranstvima njegovih romana (sjetimo se, na primjer, Zemka iz Bihoraca, ili bedela iz Carske vojske). Ono {to je zajedni~ko za sve humorom obojene likove Sijari}eve proze jeste to da se njihova `ivotna komedija, koja je proizi{la iz tragizma njihovih `ivota, nu`no zavr{ava tragedijom. Romani ]amila Sijari}a struktuirani su kao slojevite i vi{ezna~ne cjeline u kojima se gusto prepli}u historija i mitologija, epika i lirizam, tragedija i komedija, drama individue i drama kolektiva. Pridodamo li svemu ovome kulturolo{ke, antropolo{ke i sociolo{ke nanose, kao i svojevrsni rje~nik jednog skoro izumrlog jezika, postaje nam jasna slo`enost i va`nost Sijari}evog romanesknog opusa. I svako svo|enje njegovih romana na epsku evokaciju istorije, na tradicionalni historijski roman, zna~i, istovremeno, i zanemarivanje svih onih dodatnih kvaliteta koje oni nose u sebi. Stoga bi bilo korisno, na kraju prvog dijela ovoga teksta, navesti `anrovsku klasifikaciju Sijari}evih romana iz ve} pomenutog eseja Envera Kazaza: "Ako se imaju u vidu ovi oblici preslojavanja tradicionalnih narativnih obrazaca u Sijari}evim romanima, postaje jasno u kojoj mjeri grije{i tradicionalna knji`evna kritika koja njegove romane odre|uje kao epsku evokaciju historije. Zapravo, Sijari}evi romani u cjelini, s na- 9. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 84. 10. Nikola Kova~, nav. djelo, str. 57. April - Juni 2006. 67 Bo{nja~ka rije~ pomenom da to u ne{to manjoj mjeri ~ini Mojkova~ka bitka, dekomponiraju epski normativnu sliku historije, da bi na bazi iskustava historijskog romana realizirali dru{tveni roman u ~ijoj osnovi je narativni model porodi~ne hronike (Ku}u ku}om ~ine lastavice /1962/), ili hronike mjesta (Bihorci, 1955) u kojima se prevashodno istra`uju primarni oblici patrijarhalne kulture u osipanju i procesi razgradnje kohezionih sila patrijarhalnog dru{tva na pozadini historijskih promjena. Na drugoj strani, u onim romanima gdje je historija data u formi osnovne tematske preokupacije (Konak, Carska vojska, Mojkova~ka bitka, Ra{ka zemlja rascija /1979/) zbiva se prestrukturiranje jednodimenzionalnog klasi~nog historijskog romana u polifonijski strukturiranu romanesknu pri~u"11. 2 u biv{oj Jugoslaviji, omogu}io da se meteorski vine u sami vrh tada{nje knji`evnosti. Potpuno izvan dominantnih literarnih strujanja svoga vremena koja su preferirala i nerijetko nalagala ideologizirani socrealisti~ki model knj`evnosti izra|en crno-bijelom tehnikom, ]amil Sijari} je krenuo svojim putem i stvorio roman koji je predstavljao novinu na prostorima ju`noslavenskog govornog podru~ja. Imaju}i u vidu njegovu zaljubljenost u pri~u i pri~anje, njegov nje`ni lirizam i tu`ni humor, mi{ljenja sam da on, zapravo, istinski i nije znao da pi{e na na~in druga~iji od onoga kojim je pisao. Njegov melanholi~ni duh, koji prepoznajemo u njegovim knjigama, sasvim je suprotan aktivizmu i radikalizmu koji izbija iz tada{nje soc-realisti~ke knji`evnosti. Ukazuju}i na izvantrendovsku obi- nog asketizma, povi{enih patriotskih emocija, edukativno-prosvjetiteljskih ambicija, idejnog osvje{}ivanja izravnom tendencijom, itd. Sijari}eve knjige, me|utim, prikazivale su jedan, po mentalitetu i stilu `ivota skoro medijevalni svijet koji tavori daleko od svega toga, nedotaknut time. I to je bio svojevrstan kuriozitet: da se jedan nov pisac, koji tek ulazi u knji`evnost, dr`i po strani od op{teg "trenda", da se bavi jednim svijetom ~iju te{ku duhovnu tromost, izolovanost, opasanost debelim zidom patrijarhalne zaostalosti i neznanja, ideje progresa ne probijaju, ~ak ne dodiruju"12. Iako je radnja romana Bihorci smje{tena u relativno blisku historijsku pro{lost (preiod izme|u dva svjetska rata), on, ipak, ne pripada `anru klasi~nog historijskog romana. Biho- ]amil Sijari} ro|en je 18. decembra 1913. godine u selu [ipovice kod Bijeloga Polja. Osnovnu {kolu zavr{io je u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom, od 1927. do 1935. poha|a Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je zbog politi~ke aktivnosti isklju~en. [kolovanje nastavlja u Vranju i na tamo{njoj gimnaziji maturira 1936. Od 1936. godine studira pravo na Beogradskom univerzitetu i diplomira 1940. godine. Za vrijeme rata slu`buje kao sudski ~inovnik u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradi{ki i Banjaluci, sura|uje sa NOP, a pod kraj rata odlazi na slobodnu teritoriju i postaje dopisnik TANJUG-a. 1945. postavljen je za sekretara Suda narodne ~asti u Banjaluci, potom je novinar u listu Glas i dramaturg Narodnog pozori{ta u Banjaluci. 1947. prelazi u Sarajevo, radi u redakciji Zadrugara. 1951. prelazi u literarnu sekciju Radio Sarajeva i tu ostaje sve do odlaska mirovinu, 1983. godine. Pojedina djela ]amila Sijari}a prevedena su na ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski, njema~ki, estonski i ma|arski jezik. Dobitnik je vi{e knji~evnih nagrada i dru{tvenih priznanja, a bio je redovni ~lan ANUBiH i ANU Crne Gore. Umro je 6. decembra 1989. godine. V Kada se 1955. godine pojavio roman Bihorci, napravio je pravu senzaciju na onda{njoj knji`evnoj sceni i svom je autoru, koji je tada dobio i nagradu za najbolji roman godine lje`enost rane faze Sijari}evog knji`evnog stvarala{tva, Dejan \uri~kovi} ka`e: "Prve Sijari}eve knjige bile su neobi~na prinova u na{oj knji`evnosti: javile su se u vrijeme dominiraju}ih revolucionarnih i ratnih tema, tema herojstva, moral- 11. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 85. 12. Dejan \uri~kovi}, nav. djelo, str. 6. 68 April - Juni 2006. rci predstavljaju dru{tveni roman iznikao na temeljima iskustava historijskog romana koji, u formi hronike mjesta, osvjetljava uzroke i posljedice raspada patrijarhalnog modela dru{tvene zajednice. Historijska uokvirenost romana Bihorci pos- 2 Bo{nja~ka rije~ lu`ila je ]amilu Sijari}u da prostorno i vremenski locira kriti~ni momenat tog raspada, a, tako|er, i da uka`e na na~in na koji i sama historija doprinosi tom raspadu, direktno sudjeluju}i u dezintegraciji ve} spomenute patrijarhalne zajednice. Tom historijskom (politi~ko-ideolo{kom) faktoru raspada sistema tradicionalnog patrijarhalnog dru{tva, koji dolazi iz vana i na koji se ne mo`e bitno uticati, treba pridodati i onaj unutarnji, proistekao iz kidanja vijekovnih moralnih veza me|u ~lanovima zajednice. Dvostrano destruktivno dejstavo kojim se ru{i homogenost patrijarhalnog dru{tva otjelovljenog u malom sand`a~kom selu Ra{lje (u kojem se odigrava radnja romana) ogleda se, dakle, u udarima historije oli~enim u politici re`ima kraljevske Jugoslavije i njene ideolo{ke i nacionalisti~ke propagande koja uzrokuje iseljavanje bo{nja~kog stanovni{tva u daleku Tursku, sa jedne strane, i totalnim raspadom eti~kog sistema, sa druke strane. Spolja{nji faktor dezintegracije patrijarhalnog dru{tva inicirao je stvaranje unutarnjeg dezintegracionog faktora, {to, konkretno u romanu Bihorci, zna~i da je perfidna nacionalisti~ka politika kraljevske Jugoslavije na indirektan na~in uzrokovala nastanak likova kao {to su Zemko i Halima~a. Zemko je `rtva dvostruke prevare: one koja je do{la iz vana, u obliku surove historije, kao i one koja je, kao derivat te iste historije, do{la iznutra, otjelovljena u moralno izobli~enom Halima~i. Stije{njen izme|u dvije razaraju}e sile Zemko, koji predstavlja simbol tog primitivnog svijeta u nestajanju i, kao takav, najdra`i piscu, osu|en je na propast. Su{tina slo`enog procesa dvostruke razgradnje sand`a~kog patrijarhalnog dru{tva osnovni je predmet istra`ivanja koje ]amil Sijari} sprovodi u romanu Bihorci, gdje ga prvenstveno zanimaju uzroci razgradnje tradicionalnog obrazaca egzistencije, kao i djelovanje posljedica tog raspada na individuu. U Bihorcima je ]amil Sijari}, u formi kratke hronike, opisao de{avanja u malom bihorskom selu Ra{lje. Radnja romana obuhvata period od nepune godine (koliko traje hod`in boravak u selu) i prati splet doga|aja i likova proizi{ao iz neobi~ne relacije koja je Pogled na ]amilov Bihor uspostavljena izme|u seoskog poglavara Halima~e i imama Had`ije. Plod veze izme|u Halima~e, pohlepnog i lukavog gor{taka organski sraslog sa prirodom, i Had`ije, lakomog sve}enika odro|enog od Boga i prirode, jeste lanac prevara koji oni izvode. Jedno od op}ih mjesta znatnog dijela Sijari}eve proze jeste kult prirode i odnos ~ovjeka prema njoj. Ta panteisti~ka vizija svijeta i `ivota usa|ena je u podsvijest junaka i su{tinski uti~e na njihove sudbine. Na surovim bihorskim planinama ritam prirode je, zapravo, ritam `ivota lju- di, i svako iskakanje iz tog iskonskog prirodnog ritma zna~i istovremeno i propast. Opriro|enost ili neopriro|enost junaka osnovni je preduslov njihovog opstanka u miljeu u kojem su zakoni dru{tva ~esto zamijenjeni zakonima prirode oli~enim u surovoj borbi za opstanak. U Bihorcima je ]amil Sijari} dao galeriju karaktera koji }e postati tipi~ni za cijelo njegovo docnije stvarala{tvo. To mno{tvo raznorodnih likova koji naseljavaju regione Sijari}evih romana mo`e se, s obzirom na Foto: Hajrudin Li~ina "~ovjekovu udaljenost ili blizinu prirodi"13 razvrstati u dvije velike skupine. Prvoj skupini pripadaju likovi koji oslu{kuju ritam prirode i povinuju mu se, koji su pro`eti njom i : "sve svoje postupke poduzimaju u dosluhu sa prirodnim sistemom energija"14. Glavni popriro|eni lik romana je Halima~a, vitalni planinac iznikao iz majke zemlje, koji u jednom trenutku ka`e: "Uhvati nas za rame, povuci nas - zemlja }e se s nama zaljuljati", obja{njavaju}i nam time na najslikovitiji na~in dubinu svoje povezanosti sa zemljom i prirodom. Nje- 13. Radovan Vu~kovi}: Pripoveda~ i romansijer ]amil Sijari}, u: ]amil Sijari}: Na{a snaha i mi momci, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1981., str. 234; (Izabrana djela ]amila Sijari}a, knjiga deseta). 14. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 87. April - Juni 2006. 69 Bo{nja~ka rije~ govo bi}e je kompletno uronjeno u prirodu, i sve misli koje kolaju njegovom glavom plod su prirodnog impulsa koji, shodno tome, usmjerava i svu njegovu djelatnost. Me|utim, surovi zakoni prirode ~esto znaju biti u koliziji sa humanisti~kim zakonima dru{tva. Popriro|eni Halima~a priznaje samo zakon prirodne selekcije u kojem ostaju najja~i, dok oni slabiji bivaju osu|eni na propast i nestanajanje. Moralni kodeks, kao jedan od temeljnih zakona dru{tva, za njega ne postoji, pa ga, shodno tome, i ne spre~ava da, gaze}i sve pred sobom, uvijek stigne do svog cilja. Na~in njegovog `ivotnog egzistiranja gotovo je identi~an na~inu na koji `ivotinje u svijetu flore i faune pre`ivljavaju. Beskrupuloznost Halima~inog pre`ivljavanja dovela je do toga da je on: "evolutivnu zakonitost prirode preveo na sistem eti~ke norme"15 i tako izrastao u svojevrsnu moralnu nakazu. 2 dovan Vu~kovi}, koji ka`e: "Ona (to jest Hatka, prim. aut.) je vegetalno bi}e, gotovo bez misli: klija kao biljka, upija nemo plodove {to se razvijaju u njenom telu, bez glasa je i zvuka - cela svedena na totalno ~ulno }utanje, bez znakova istinske svesti. Hatka je primer takvog vegetalnog i ~ulnog `enskog bi}a. Ona je detinjasta, troma, pitoma, meka i sva kao biljka. ^ak pisac nagla{ava na po~etku dela da je nagluva i glupa. Me|utim, u tom bu~varu nerazvijenog mentalnog `ivota cveta ogromna snaga ~ulnosti, gluha mo} da upije seme i sebe da oseti jedino kao deo zemlje ili zemlju samu"16. I Hatka, poput Halima~e, pripada opriro|enim likovima romana, onima koji `ive u suglasju sa prirodom. Me|utim, za razliku od Halima~e koji, slijede}i zakone pre`ivljavanja, uni{tava sve oko sebe i predstavlja otjelotvorenje tanatosa, Hatka je ~isti eros, `ivotni princip koji tra`i svoju potvr- ]amil Sijari} je postao i ostao pisac sa iste stala`e kao Gabriel Garcia Marquez i mogu se sada sastati svi knji`evni teoreti~ari i prakti~ari ovoga svijeta, urlati da ]amilu tu nije mjesto, zavijati na mjesec i udarati se {akama u glavi, ali ostat }e tako. ]amil je prvi Gaucho bosanske knji`evnosti, vitez sand`a~kih pampasa i eglen efendija iz predgra|a Buenos Airesa... ]amil je bio pisac povijesti, onakve kakva je ova na{a, historije koja se dogodila i pro{la, a koju je on spa{avao vje{tinom ~u|enja. Vjerovao je da samo ~u|enje spa{ava njegov svijet, {to je vrlo pou~no. Puno je bolje ~uditi se svome `ivotu nego `aliti za njim. (Historijska ~itanka, Miljenko Jergovi}) Hatka predstavlja jedan od najoriginalnijih `enskih likova cjelokupne bosanske knji`evnosti. Sa likom Hatke ]amil Sijari} je u Bihorcima uveo prototip `ene koji }e se, blago variran, pojavljivati u mnogim njegovim docnijim romanima. Lik Hatke je vrlo inspirativno i sa puno ljubavi predo~io Ra- du u vje~itom obnavljanju `ivota, po uzoru na prirodne cikluse. Kulminacija njene totalne identifikacije sa prirodom nastaje u ~inu seksualnog sjedinjena sa mu{karcem, u ekstazi stvaranja novog `ivota, kada ona gubi i ono malo ljudske svijesti i postaje jednim od ~etiri praelementa prirode: "... 15. Isto, str. 87. 16. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 235. 17. Isto, str. 235. 70 April - Juni 2006. de, de, u|i zemljo sva u mene, u|i zemljo kletnice, ima u njedrima i zemlje i stoke, navali se zemljo li te{ka, zemlja sam i sama, pitoma zemlja - zasijana". Had`ija pripada grupi Sijari}evih likova koji su odvojeni od prirode, pa samim tim i li{eni njenog sistema energija. On predstavlja ~istu metaforu emotivne, intelektualne i tjelesne jalovosti i kao takav nesposoban je da se na bilo koji na~in ostvari. Odro|en od Boga i prirode, niskog intelektualnog i moralnog nivoa, impotentan i krhke tjelesne konstitucije, Had`ija ne mo`e da pusti korijenje na tvrdoj bihorskoj zemlji, na kojoj uspijevaju samo endemi~ni oblici `ivota oli~eni u Halima~i i Hatki. I Zemko je prototip lika koji je stvoren u Bihorcima i koji }e se pojavljivati u nekim od narednih Sijari}evih romana. Razapet izme|u ostanka u zavi~aju ili odlaska u daleku Tursku, Zemko kao da sve vrijeme lebdi nad krajolicima romana, gotovo nezainteresiran za de{avanja koja se ti~u njegove egzistencije. Nje`an i pla~ljiv, liri~an, naivan, nemo}an da se izbori sa samim sobom on: "... ose}a tragiku svog polo`aja, ali na~in na koji tra`i izlaz nije akcija ve} lirska kontemplacija, - `alosna pesma i bolno podvajanje"17. Pasivan i poeti~an, u surovim uslovima bihorskih planina Zemko je osu|en na propast, koja }e na kraju i do}i. Dat u formi dru{tvenog romana koji u narativnom postupku obra|uje kratku hroniku malog sand`a~kog sela, roman Bihorci uspijeva da objedini mno{tvo likova i naizgled nepovezanih radnji, historijskih fakata, mitova i legendi, lirskih pasa`a i humornih praskova, u jednu harmoni~no slo`enu mozai~ku sliku. 2 Bo{nja~ka rije~ VI Ku}u ku}om ~ine lastavice (1962) je dru{tveni roman izrastao na osnovama klasi~nog historijskog romana u kom se hroni~arski prati rasulo jedne sand`a~ke patrijarhalne porodice. Analiziraju}i na~in na koji ]amil Sijari} u Ku}u ku}om ~ine lastavice dekomponira tradicionalni historijski roman, Enver Kazaz ka`e: "Te`e}i da analiti~ki obuhvati historijski trenutak u kojemu se individua emancipirala od kolektiva, Sijari} pri~i klasi~nog historijskog romana pridodaje kulturolo{ke aspekte, preobra`avaju}i na toj osnovi ne samo epsku tradiciju pripovijedanja i svijet usmenosti koji se odra`ava u njegovom rodnom Sand`aku nego i naslje|e `anrovskih konvencija historijskog romana u evropskom poeti~kom obzoru"18. Uzroci raspada selja~ke porodice Sejdi}a, a samim tim i modela patrijarhalno organizirane dru{tvene zajednice, i u ovom romanu, kao i u Bihorcima, dolaze istovremeno spolja i iznutra. Razorni uticaj historije, oli~en u ratovima koji ne mimoilaze niti jednu generaciju mu{ke strane porodice Sejdi}a, na jednoj strani, i proces mu~nog osloba|anja jedinke od okova patrijarhalne porodice i u~ahurene dru{tvene zajednice, na drugoj strani, razlozi su koji neminovno dovode do uru{avanja ovog anahronog svijeta. Uticaj historijskih zbivanja na raspadanje sand`a~ke selja~ke porodice a, tako|er, i patrijarhalne zajednice ~iji su oni integralni dio, u romanu Ku}u ku}om ~ine lastavice ogleda se u kontinuiranom stradanju ~lanova te iste porodice u ratnim vihorima. Roman po~inje i zavr{ava se ratom: dio prve generacije mu{kih glava porodice Sejdi}a nastradao je u Prvom svjetskom ratu, dok je druga generacija regrutovana da se bori (i strada) u Drugom svjetskom ratu. Smjestiv{i radnju romana izme|u dva svjetska rata, Sijari} je htio da uka`e na ta dva Stara bo{nja~ka ku}a na Bihoru sudbinska momenta u genezi ove porodice, gdje Prvi svjetski rat zna~i po~etak fizi~kog osipanja porodice, a Drugi svjetski rat i kona~ni nestanak. Istovremeno sa spolja{njim faktorom dezintegracije patrijarhalne porodice i zajednice oli~enom u ratnim stradanjima, djeluje i unutarnji dezintegracioni faktor. Novo vrijeme produkuje i nove ljude, pa tako Saltan, Amar i Ru{ka, unuci nastoji pre}i okvire unaprijed odre|ene sudbine, i nu`no rezultira totalnim raspadom tra- Foto: Hajrudin Li~ina dicionalnog modela porodice i dru{tvene zajednice. No, zajedno sa porodicom i zajednicom propadaju i Saltan, Amar i Ru{ka, kao akteri novog vremena koje im, zapravo, ni{ta dobroga nije donijelo. Zatvoreni u sebe i sami sebi dovoljni, puni neostvarenih snova, nezaokru`eni, razo~arani, skrhani, oni poput kakvih olupina besciljno hodaju kroz `ivot. Saltan nakon dolaska iz Gr~ke ne mo`e Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, ]amil Sijari} je `elio na umoru da vidi ~a|avi zavi~ajni tavan nad sobom i da ~uje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, ~ijim sudbinama je sagradio svoju velebnu literarnu kulu. No kao u inat, zavr{io je okrutno urbano, na promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice. Ostala je Rije~ od trajanja. (Ilja Sijari}) starog Agana, gr~evito i te{ko poku{avaju da se, svako na svoj na~in, oslobode ~vrstih okova kojima ih tradicionalna porodica sputava, da prekr{e naslije|ene moralne uzuse i potvrde se kao individue. Taj proces individualizacije i emancipacije u patrijarhalnoj zajednici sa sobom donosi te{ke posljedice, koliko po zajednicu, toliko i po pojedinca koji da se uklopi u porodicu te se odaje alkoholu i sumnjivim `enama, dugim no}nim lutanjima po okolnim selima iz kojih dolazi pijan i blatnjav. Amar je student koji je vi{e sklon pasivizmu nego aktivizmu, melanholi~an, pjesni~ka du{a, i njegova je otu|enost od porodice i tradicije intelektualne prirode. Kraj u narednom broju. 18. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 85-86. April - Juni 2006. 71 Bo{nja~ka rije~ 2 NARODNA TRADICIJA I OBI^AJI Pi{e: Faruk Dizdarevi} Pri~e preuzete i zabilje`ene iz narodnog sje}anja ^edo Ba}ovi}, O merhametu i gaziluku, Almanah, Podgorica, 2002. Istorijska literatura mo`e biti ne{to {to ne djeluje dovoljno uvjerljivo, ne{to {to paka{ta mo`e izgledati neprirodno i prili~no la`no. Pogotovu kad je to istorijsko ne{to {to je daleko i {to je pro{lo davno. ^edo Ba}ovi} (prepoznatljivo ime u istra`ivanju na{eg kulturnog naslje|a) iznio je "svijetu na vidik" jednu posve zanimljivu knjigu od sto pedeset pet pripovijesti koje govore o primjerima ~ojstva i juna{tva na{ih Bo{njaka, ali i Crnogoraca i Srba. Koriste}i obimnu literaturu i izvore on je napravio odabir postupaka i trenutaka iz dalje narodne pro{losti kroz koje se ispoljila duhovna i moralna snaga naroda crnogorskohercegova~kog podru~ja razli~itih konfesija u te{kim okolnostima. U ovoj knjizi se sretamo sa pojedincima iz uglednih muslimansko-bo{nja~kih bratstava (^engi}ima, Ljubovi}ima, Mu{ovi}ima, Resulbegovi}ima, Ljucama, Zvizdi}ima, Smailagi}ima, (H)Ad`ajli}ima, Ferizovi}ima, Me}iku}i}ima, \e~evi}ima, ]orovi}ima, (H)Ad`imani}ima, itd.) i istorijskim li~nostima od Smail-age ^engi}a i njegovih potomaka nik{i}kog kapetana Hamze Mu{ovica i drugih Mu{ovi}a, preko Njego{a, Petra Vukoti}a, Nikca od Rovina, arhimandrita Arsenija Gagovi}a, Lazara So~ice i Novice Cerovi}a do Ali-bega Gusinjca, Arslan-bega Ljubovi}a, bajraktara [abote Avdi}a do knjaza Nikole i bihorskih begova ]orovi}a. U na{oj posvemo{no tra72 April - Juni 2006. gi~noj istoriji vrijeme u kojem su `ivjele maloprije pomenute ali i mnoge iz knjige nepomenute li~nosti, je vrijeme krvavih borbi crnogorsko-hercegova~kih plemena sa Turcima i "Turcima". @ivot te zanimljive sredine u isto tako zanimljivom periodu njene istorije (18. i 19. v.) odra`ava se, skoro prevashodno, u te`nji za o~uvanjem svoga plemena, samobitnosti, tradicije, odnosno odr`anjem uop{te. Pri~e su preuzete i zabilje`ene iz narodnog sje}anja pa su s toga kratke jer su se jedino tako kao cjelina mogle odr`ati u usmenoj tradiciji. U likovima uglavnom lapidarno datim, u istorijski vjerno prikazanim situacijama, `ivi ~itav jedan period na{e pro{losti, jedan stupanj u na{em dru{tvenom `ivotu. Taj stupanj razvitka je sada prevazi|en, ali se kroz njega pro{lo. U tom svijetu te{kih surovosti, rastrganom nacionalnim i vjerskim mr`njama i osvetama, u svijetu gdje je bilo tako malo onoga {to je dobro a tako mnogo raznovrsnog zla, ~ovjek je izgra|ivao svoju specifi~nu eti~nost. Osje}anju ~asti, recimo u tom vremenu, podre|ena su, naj~e{}e, sva druga osje}anja. Kad ~ovjek malo du`e promisli o nastanku pojma ~ast ostaje malo zbunjen pred tim nejasnim putevima do kojih ni najbolje etimologije ne dospijevaju, putevima kojima iz svog praiskonskog za~etka putuje neka rije~ kroz vremena, kroz ljude i njihove odnose, dok se kona~no ne uobli~i i ne ovekovje~i u jednom zna~enju, i nehotice mu padne na um i pita se da li je to samo puki slu~aj {to se ta rije~ u na{em jeziku ro|a~ki li~i i ba{ blisko-ro|a~ki rimuje s ekoliko drugih rije~i koje ne treba ni navoditi, jer ih se lako sjetiti. Osje}anje ~asti nije neka uska eti~ka kategorija ma koliko da je to, jasno i bez ikakve kolebljivosti, odlu~no i izrazito odre|ena oblast morala. Ono je toliko vezano za ono {to je op{teljudsko, za ono {to se naziva jedim izrazom ~ojstvo, da se u ovom svijetu o pravoj smrti mo`e govoriti tek onda kad je to moralna smrt. Ljudi i junaci ginu - to je pogibija, ali ne i smrt. Oni ostaju da `ive u svojim djelima, u sje}anju, u pjesmi i pri~i, u narodu, u moralnoj i duhovnoj povesnici njegovoj. Za njih je ~ast imala cijenu i bila ~ast samo onda kad se mogla oduprijeti zlu u ~ovjeku i zlu oko ~ovjeka. U~injeno zlo mo`e se i oprostiti i zaboraviti. To zahtijeva ~ovje~nost. Ali u~injena dobrota obavezuje; na nju se ne smije zaboraviti i nju, makar ona bila i sitna, te{ko je odu`iti. U svijetu iz koga nam je Ba}ovi} prikazao primjere ~ojstva i juna{tva - juna{tvo, smjelost, reskiranje glave, etika u izvornom zna~enju, nijesu bile nimalo usamljene pojave; odbraniti se, u~initi podvig, pokazati Ijudskost, pro~uti se, za sve to je trebalo imati kura`i, mnogo kura`i i juna{tva. Juna{tvo je vrlo ~esto bilo jedini na~in 2 odr`avanja `ivota. Svaki podvig pripadnika plemena, svaki karakteristi~ni postupak, duhovita rije~ ili zapa`anje, ~uvalo se i prenosilo ili kroz pjesmu ili pam}enje u narodu. Ta usmena knji`evnost imala je i osobite funkcije, znatno {ire nego {to ih pisana knjiga ima. Preno{ena s generacije na generaciju u njoj su davani sudovi o konkretnim doga|ajima, o odre|enim ljudima i ljudskim postupcima. Cijela jedna kultura, samonikla i na{a, sadr`ana je u tom folkloru. Ta (usmena) knji`evnost je sva u `ivim, reljefnim likovima; sva je poticala neposredno iz `ivota i slu`ila neposredno `ivotu, pro`eta visokim idealima ~ovje~nosti i juna{tva, pro`eta osobitim, ~vrstim, ponegdje krutim, ~ak i surovim moralom, izgra|ivanim u neprekidnoj borbi. Jedno epsko i Jedno epsko i juna~ko doba, ali jedne mu~ne i krvni~ke istorije, karakterisalo je, uprkos svemu, i individualno shvatanje ~ojstva i juna{tva, gaziluka i merhameta, u kome ima ne~eg od onog starinskog riterskog duha, na objema suprostavljenim stranama. Ba}ovi} je ovom knjigom dao doprinos da oni ne utonu u op{tost za nas ve} davno nestalog vremena i davno izmijenjene sredine. Ti likovi i njihova gesta nas i danas ispunjavaju stvarnim emocijama. Ovi tekstovi, kad ih pro~itamo, na izvjestan na~in se produ`avaju u nama, razrastaju se i dotrajavaju mnogo vi{e u na{oj emociji nego, mo`da, u na{em pam}enju. Njegove poruke prodiru do skrivenih, uvijek pomalo zasjen~enih matica Ijudske psihe. Pa`ljivom sintezom mogao bi se iz prizora ispri~anih u ovoj knjizi slo`iti lik ~ovjeka iz jednog vremena koje nam se doima kao ne{to ve} daleko, prastaro i drevno. Bo{nja~ka rije~ U pripovijestima koje je odabrao Ba}ovi}, i koje u punoj mjeri sadr`e leksi~ke i sintaksi~ke elemente narodnog govora crnogorsko-hercegova~kog podru~ja, ide se direktno u zbivanja, neposredno u doga|aj. Narodni pri~alac ~ak i ne obuhvata kontekst, naj~e{}e ~ak ni cijela zbivanja, cjelinu doga|aja; on samo akcentuje pojedine trenutke, pojedina gesta. Upravo s toga one sadr`e zna~enje i sugestivnost stalno `ivog i stalno obnavljaju}eg `ivotnog obrasca. Likovi se ocrtavaju kroz jedre, odsje~ne, sadr- broj reljefnih i kokretnih likova. No, koliko god bili idividualisani ti likovi su, bez izuzetka, tipi~i prije svega za vrijeme i milje iz kojeg poti~u. Kad se svi ti primjeri ~ojstva sliju kona~no u jedan utisak, u jedan studeni slap koji se s neke stjenovite visine sru~uje negdje u sasu{ene predjele na{e svijesti te{ko se je odbraniti od zaklju~ka koji se ~itaocu name}e da je to, mimo svu spoljnju odoru, zrcalo istinskih, vje~nih kategorija su{tine ~ovjeka sa tog na{eg kamena koji, i ako je pripadao razli~itim svjetonazorima, po op{tim shvatanjima `ivota iskazanim u njima, je bio srodan jedan drugom. Ova u svemu dobro komponovana knjiga od 309. strana ilustrovana je crte`ima A. Avela, @. de la Nezijera i A. Kube preuzetih iz publikacija "Crna Gora i Hercegovina" i "U Croj Gori". Korice je sa finim ukusom dizajnirao slikar Aldemar Ibrahimovi}. I na kraju da ka`emo i ovo: jedino duhovna snaga i visoki moralni kvaliteti mogu istrajati u zlu i ostati nepobije|eni i onda kada sve materijalne mo}i izgledaju nepovratno skr{ene. To bi bila pouka svih te{kih decenija i vjekova kroz koje je prolazio narod ovoga podru~ja. Ostaviti u naslje|e, u zavjet, {to vi{e od onih Iz ovih 150 pri~a i anegdota, pored sjajnih primjera ~ojstva i juna{tva: `rtvovanja za ~ast, obraz i zadatu rije~, bije ponekad ili isijava tragika jednog mukotrpnog `ivljenja , ali i nemirenje sa zlom koje je prisutno svuda oko ~ovjeka , pa i u njemu samom. Na slici: Naslovna strana knjige O MERHAMETU I GAZILUKU ^eda Ba}ovi}a. `ajne dijaloge i karakteristi~ne postupke. U ovim pripovijestima rijetko se iznose unutra{nja pre`ivljavanja, a jo{ rje|e raspredanja psiholo{kih stanja, ve} se kratkom re~enicom, jednim postupkom otkriva cjelina karaktera. Tim jedostavnim sredstvima sazdan je veliki moralnih vrijednosti {to je taj kolektiv bio tokom vjekova nagomilao u svojim predanjima, kako bi se na tom temelju mogli zidati istinski lukovi budu}nosti, jedna je od su{tinskih poruka knjige "0 merhametu i gaziluku" ^eda Ba}ovi}a. April - Juni 2006. 73 Bo{nja~ka rije~ 2 PRI^A Zaim Azemovi} Dug zavi~aju "Dug zavi~aju? Niko nije birao svoje mjesto ro|enja, roditelje i ime kojim }e ga zvati. Palo mi je u dio u redu `ivljenja da se rodim u ovom siroma{nom i zaba~enom kraju, da mi ova njegova brda budu zavi~ajna Ijubav. Nije mi `ao i ne stidim se svoga mjesta ro|enja. Treba mu vratiti dug za dati `ivot. Ako i ja pobjegnem od svojih zemljaka, u`asnut njihovom nepismeno{}u i siroma{tvom, ko je onda obavezniji od mene da ih vi{e voli i ostane me|u njima?", mislio je u~itelj Dino dok je sjedio na ledini pored puta, na planini Ruji{tima da se odmori od napornog pje{a~enja. Pored u~itelja je sjedio {kolski kurir Arslan dr`e}i za uzdu konja, koji je r{te}i zubima ~upkao o{tru travu pored puta. Kurir je sa{ao iz sela Seli{ta da u gradi}u Trgovi{tu sretne novog u~itelja i na konju mu iznese posteljinu i druge najpre~e stvari. Dan je bio septembarski, vedar, sunce blago, putevi suhi i glina na njima utabana. Pored puta, koji je prvo i{ao paralelno uz rijeku pa se zatim peo i spu{tao uz brda i niz brda, razgorijevale su se na granama listopadnog drve}a jarke boje rane jeseni. Sa naspramnih visokih i snije`nih vrhova Hajle, ~iji snije`nici ni ljeti ne kopne, u~itelja po vrelom licu o{inu studen vjetar, donese miris iglica jela, maj~ine du{ice, jeremi~ka… Zahu~a{e oko njega potmulo na vjetru vrhovi borova sa oklembe{enim granama, na kojima su visile kao prsti oble, kafene, krlju{tave {i{arke. Neko nejasno osje}anje vje~nosti i zaustavljenog vremena u prirodi obuze u~itelja. Kao da se rasplinu sav u pogledu koji sa ove visine rascijepi vidike, i planine mu do|o{e blizu, da bi ih skoro rukom za kapulja~u dohvatio. I tamo gdje utne pogled u razmak izme|u vrhova, 74 April - Juni 2006. opet ga sa ve}e daljine sretne modrina Mokre gore, tigrova ko`a Komova, oblina Golije i zelenilo Huma. Jedino na sjevernoj strani vidik se razliva u povr{ Pe{teri. Ibar je razgranao svoje pritoke uz svaku dolinicu, kojim }e pokupiti ki{ne kapi i potoke da bi oja~ao svoju maticu kojom od iskoni testera i {iri svoj prolazak me|u klisurama… Tada u~itelja prenu glas kurira Arslana: "Eno, ono je Seli{te, po{to ranije nijesi bio u njemu." U~itelj se okrenu i vide ispru`eni ka`iprst na kurirovaj ruci i u pravcu kurirovog ni{anjenja grupicu ku}a u naspramnoj strani planine, kao oka~ene o strminu, le|ima okrenute sjeveru, prozorima ka jugu. Na brda{cima i udolinama su se `utjele zakrpe njiva sa strni{tima po`njevenoga je~ma i klasjem nepo`njevenoga ovsa. Me|ama seoskih imanja su se ruijle kro{nje samoniklih kru{aka i tre{anja, a povise sela se sivio ~ivor utrina obrastao klekama i papra`jem, povi{e kojih je ka vrhu planine nastajao predio ~etinarskih {uma, kojima je kao zelenom maramom bilo zabra|eno lice sela. U du{i u~itelja zapo~e{e prepirku misli o zavi~ajnoj ljubavi suo~ene sa ovim od puteva i gradova zaba~enim krajem i odricanjima koje }e tra`iti `ivIjenje i rad u njemu: "Ho}e{ Ii zavi~aj? Evo ti zavi~aj. Poslije siroma{nog |akovanja, no}i probdjevenih nad knjigama u hladnim i tijesnim novopazarskim sobicama, odlazak u najzaba~enije selendre Sand`aka gdje nema pismenih ljudi, roditelji ne}e da {alju djecu u {kolu, `ene se kriju od mu{kih pogleda, me|u mje{tanima su ~este tu~e i sva|e. [kole su stare i oronule; u selima nema prodavnica niti su elektrificirana, a najbli`i gradi}i su udaljeni ~etiri i vi{e sati hoda, a do njih se mo`e sa}i samo pje{ke ili na konju…" "Zavi~aj nijesu samo zapam}eni vidici, ~ije obline mo`e{ uvijek napamet i u dalekom kraju prstom ispred sebe po vazduhu izvu}i, gdje zna{ kakvo }e cvije}e u prolje}e na livadama izni}i i kakvo sjeme pod busikama spava zimi, gdje si zapamtio svaku granu drve}a oko rodne ku}e, koje si savijao da plodove oporog vo}a ubere{, gdje zna{ pitkost i hladno}u svakog izvora i ~esme, oblike li{}a na drve}u {ume u koju si kao dje~ak ornamente zubima utiskivao , miris sr~ika mladljika koje si britvom deljao i {arao. Zavi~aj je i nebo u Ijetnjim no}ima na kojem si zapamtio raspored i treptaj zvijezda. Zavi~aj su i lica roditelja, bra}e, sestara, kom{ija, svojti i poznanika, boja njihovih o~iju i bore na. njihovim ~elima, zvuk njihovog glasa u prvim nau~enim rije~ima, jecaji u tuzi i svila svadbarskih pjesama, trepet njihovih tijela i nogu u igrama… pa zar odlaze}i da pomognemo Ijudima tamo gdje im je pomo} najpotrebnija ne ~inimo dobro za cijelo ~ovje~anstvo?" "Da krenemo polako", predlo`i kurir Arslan. "O~i varaju, ~ini se da je tako blizu, a imamo jo{ sahat hoda da pje{a~imo do Seli{ta. ^udi me da ranije nijesi dolazio u to selo, iako je udaljeno od tvog rodnog mjesta svega tri sahata hoda. Bio si po {kolama, a ovo je selo sneputa. Ja sam bio u tvom selu, u Kalovitom Kle~u, gdje sve nijesam bio u ovo moje vijeka?" "Koliko ti je godina Arslane?" "Blizu {ezdeset. Te{ko ih je izbrojiti, akamoli prebroditi. ^ini mi se da imam trista {ezdeset, jer neke od njih su bile duge i mu~ne kao drugih deset..." "Otkada radi{ u {koli kao kurir?" "Otkada je i {kola u selu napravljena. Blizu trideset godina. Poslu`ujem u {koli: kratim drva, ~istim u~ionice, putujem do grada za po{tu: akta, novine i pisma. I sretam i ispra}am u~itelje. Ne{to su nam u selu nespori dobri u~itelji. Pamtim ih redom kako su dolazili, bilo je dobrih radnika i Ijudi... Ali jedino se ovdje du`e zadr`ao prvi u~itelj, 2 koji je do{ao tek {to se {kola bila napravila. Bilo je to prije drugoga svjetskoga rata. Selo je bilo zavoljelo tog Ma{ana Kr{ovi}a, a on ove ljude po{tovao i pomagao kao da je svakome brat. Ostao bi on jo{ du`e da. slu`buje u na{em selu, ali se tada, za vrijeme kraljevine Jugoslavije zavadi sa `andarmima. Tada ie u ovim na{im planinama imalo dosta odmetnika od vlasti, komita. Malo je imalo {kola, a na svakom brdu `adarmerijska stanica. No `andari su za potjere za komitama dobijali dobre plate i dnevnice, a `ao im je bilo poginuti, pa patajno, preko jataka, sporazumje{e se sa kamitama da se ne sretaju i ne biju jedan drugoga. Preko dana svaki na svoju stranu, da im se putevi razilaze, a no}u na teret seljacima i `andarmi i komite: `andarmi u sobama, komite na tavanima. Jedva stigu `ee da namijese svima njima hljeba, napeku pita, zgotove cicvara, navare mesa, jer `ivot je najpre~i, moralo se komadom hljeba braniti… I kako koji `andarm u selo do|i, obij ljudima bubrege ska~u}i im cipelama na le|a da kazuju gdje su komite, a u sebi moli boga da ih ne sretne. Sve dok se seljaci ne sjete da novajliji treba da podma`u gu{u i napune nov~anik… Vidio u~itelj Ma{an da smo jevtini i tu|a nafaka i da nam je ime "}uti!" Vidio i zaboljelo ga ljudsko srce, komunista je bio, a radom iz Polimlja, pa po~eo seljacima da pravi `albe na `andarme i da ih {alje vi{im vlastima. U `alba je opisiao kako nas i krive ni du`ne na muke turaju, pozivaju u `andarmerijsku stanicu a saslu{anje, pa jedan `andar dr`i batinu podignutu uvis, a drugi pita i saslu{ava, nema "nije" za sve {to pita, nego "jeste" Hi batina po glavi. Gledao nam je u~itelj i le|a, gdje ne bi ostalo ni prstom da takne{ na ko`i bijelog, no modro, pa smo od uboja krv propi{avail i u ov~ije ko`e se zavijali da se lije~imo. Gledao on to, a ne bje{e izjelica, no prav ko kantar. Ulivao nam je nadu da }e do}i vrijeme sloge, pravde i jednakosti kada se ne}e ljudi razlikovati po bogatstvu i imenima, ve} po radu i po{tenju. Brane}i narod u~itelj se za- Bo{nja~ka rije~ Zaim Azemovi} ro|en je 16. 12. 1935. godine u Bukovici kod Ro`aja. Objavljene knjige: Zlatna i gladna brda, pripovijetke (1972), Mijene, pjesme (1977), Sijevak, pjesme (1981), Dug zavi~aju, pripovijetke (1981), Srce pod jezikom, pripovijetke (1986), Nesanice, pripovijetke (1987), Tajnovid, romansirana biografija [ejha Muhameda U`i~anina (1994), Zlo~in i odmetni{tvo Bajrama Hod`i}a (zajedno sa Salkom Luboderom) (1995). mjeri `andarmima. @andarmerijska stanica je bila na ravni~ku nedaleko iznad {kole, odakle su `andarmi motrili ko sve dolazi kod u~iteIja. U~itelj je imao sitnu djecu i `enu doma}icu i radi varenike je dr`ao kravu, koju je u {kolskom dvori{tu napasala njegova `ena. Kod nje su se u neradno vrijeme sakupIjale kom{ijske djevojke da u~e od nje vez i i nove na~ine pletnje. Dok jednog dana izbi na bijelu pastu{atu konju komandir `andarma. Pastuh, kad vide kravu, pored koje je sjedila u~iteIjeva `ena sa seoskim djevojkama, potr~a ka njoj, zarza, istera nabreklu `ilu i sko~i u vis da poja{e kravu. U~iteIjeva `ena i djevojke pobjego{e u {kolu, a komandir raizgra bijelca u kratkim skokovima i zami~u}i uz Iedine na brzom konju opali u vis nekoliko puta. U~iteIj i seIjaci kad za ovo ~u{e za{krguta{e zubima u sebi. Rije{i{e da to pre}ute, ali su strepili da }e `andarmerijski komandir opet sti}i na pastuhu, u trku polegnut po sedIu, sa {apkom natu~enom na sivim strogim o~ima i ufitiljenim i podvrnutim br~i}ima pod njom. Moglo mu se, mlad i azgin je bio a vlast mu u {akama. I zakapricizirao se u~iteIju, svom zemljaku. I jednoga dana, da li su u~iteIj i seljaci htjeli da provjere, da li je ono komandir `andarma Sr|an napravio namjerno ili je ispalo slu~ajno, a da sam nije znao neobi~ne sklonosti svoga konja, tek seljaci ponovo do|o{e kod u~itelja i dovedo{e djevojke, koje iza|o{e sa u~iteljevom `enom napolje da pored krave sjede, pletu i vezu. Mora da je neko od `andarma pratio {ta se kod {kole doga|a i javio koman- diru, tek on iznenada ponovo izbi na pastuhu koji zanjiska i zagna se ka kravi. Ali krava ga do~eka rogovima u rebra, te pastuh odsko~i, obori komandira sa sebe, samo mu noga osta upredena u uzengiji, pa upla{en i uboden prsnu ka stanici vuku}i komandira. Skinula mu se {apka, ispao mu pi{tolj, i pri~alo se da je, od bandaranja glavom po klekama i kamenju, od povreda jedva `iv pretekao. @andarmi su sumnjali da su u~itelju no}u seIjaci doveli drugu kravu sli~nu u~iteljevoj, ali koja bije i ne da se prima}i konju ka sebi i na sebe. A neki su i{li ~ak dotle da su tvrdili da je u~teIj umjesto krave komandiru podmetnuo kravi sli~nog bika… U~itelj je premje{ten iz sela kao buntovnik koji pod`ava narod protiv vlasti. Poslije za vrijeme rata ~usmo kako je u~itelj oti{ao u partizane, a `andarmerijski komandir u ~etnike. Jednom se pronije glas kako je Sr|an poru~io seljacima na{eg sela: "Eto me kod vas na ru~ak, pripremite pirin~a a ja gdje do|em u~inim vatre i mesa…" Vratio se Ma{an u na{e selo sa partizanima, kada su nas oslobodili od okupatora. I prije nego }e nastaviti ratni put, odr`ao je govor sakupljenom narodu, da je, evo, stigao dan koji smo o~ekivali, a narod ga je grlio, od radosti plakao i na rukama nosio." Arslan za}uta i u~itelj Dino primijeti da su ve} stigli u selo. Prolaze}i sokacima pored ku}a, u~itelj ~u kako djeca radosno tr~e ispred njega, ulaze iz avlije u avliju i javljaju drugoj djeci: "Evo sti`e novi u~itelj!" (Iz zbirke Dug zavi~aju.) April - Juni 2006. 75 Bo{nja~ka rije~ 2 POEZIJA Pismo u~itelju - zbirka poezije Hajra Iki}a Lekcije preto~ene u stihove ^injenica da Hajro Iki} ve} odavno pi{e, a da je tek sada rije{io da izda svoju prvu zbirku poezije, jasno govori, da se radi o ~ovjeku koji je ozbiljnost pjesni{tva shvatio do same sr`i dubokih korijena knji`evnosti, pa je svoje stihove filtrirao godinama da budu {to pitkiji, ali i brusio do tan~ina da budu britki, dumaju}i nad svakim stihom poput muslihuna koji se je duboko zamislio {to, kako i na koji na~in prosunuti, da sve ka`e {to je PISMO U^ITELJU Zagrli, u~o, svoje prvake, Ne daj da se pla{e i stide, Nje`no otklju~aj njihovu du{u, I u snu da te veselog vide! Neka ti sunce na licu sija, Sklanjaj sa ~ela munje i ki{e, U du{i prvaka nek' radost klija, Da se u {koli slobodno di{e! Zalivaj dobrotom dje~iju du{u, Igraj se s njima ~ak i `murke, Da im izraste znanje i sre}a, Kao poslije ki{e pe~urke! Ne mjeri strogo dje~ija slova, Nek' ti je |a~ka gre{ka i draga, Ispuni {kolu rado{}u do krova, Strogost i ljutnja nek' idu dovraga! Ponudi porciju igre i sporta, Jer taj zanat svi dobro znaju, Neka je {kola slatka k'o torta A |aci sretni k'o u zagrljaju. Donesi djeci najljep{i cvijet, Stvaraj u {koli veselu bajku, Da knjigu zavoli dje~iji svijet, Kao {to voli svoju majku. `elio re}i, kako bi sva~ijoj pameti bilo potaman, da nema {to ni oduzeti ni dodati, osim aferima. Hajro Iki} je kao dugogodi{nji vrstan u~itelj posmatrao djecu kroz svoje stihove, ali i sti76 April - Juni 2006. hove kroz djecu vagaju}i svaku rije~, smije{taju}i ih u stihove koje }e djeca upijati tako vesela i razdragana, da, dok ~itaju, imaju osje}aj da im njihov u~o dijeli darove kakve odavno ku{ali nisu. No, ne treba nam dublja analiza Hajrove poezije, ve} je dovoljno samo da pro~itamo stihove i iz njih jasno vidimo sna`ne poruke, ne samo djeci, ve} i u~iteljima, omladini, roditeljima: "Kome dobrota u srcu le`i kao brata za sebe ve`i…" Mislim da dje~iju poeziju i ne umije niko tako lijepo da duma i sro~i kao u~itelj koji cijeli `ivot provodi sa djecom i koji ta~no zna {to djeca vole, ~emu se raduju, ~emu smiju, {to im prija, ~ime se njihovi mozgovi hrane: "Roni kroz more svoje ~itanke, protjeraj san i uspavanke. Na}i }e{ skrivenu riznicu uma I bi}e{ putnik zvjezdanog druma" Dok ~itamo poeziju Hajra Iki}a od svakoga stiha stvaramo novu jasnu sliku, postavljamo sebi jasna pitanja i dobijamo jasne odgovore, napajamo se novim sna`nim porukama punim ~istote i dobrote, putujemo kroz svijet znani i neznani pun ma{te, ali i zbilje, vra}amo se sebi i postavljamo jasne ciljeve na putu prema "Suncu". Meni je pripala ~ast da prvi i{tem mu{tuluk svima koji vole poeziju, a posebno djeci, da im nosim pe{ke{ od Hajra Iki}a, kakav do sada dobili nisu, neka ga ku{aju njihove usne, njihove o~i, njihovi mozgovi, njihove du{e, neka ga ku{aju kao {to halvu ku{amo uo~i ne~ega {to nas raduje, kada se njen miris osjeti svuda naokolo, pa osje}amo i pamtimo te trenutke, jer halva je lezetli jeziku, kao {to su lezetli stihovi Hajra Iki}a na{oj du{i i na{im umovima. "Zalivaj dobrotom dje~iju du{u, igraj se s njima ~ak i `murke, da im izrastu znanje i sre}a, kao poslije ki{e pe~urke!" Poezija Hajra Iki}a se izliva u jeziku prenesena iz uma iskreno, sna`no, ali elegantno, lepr{avo, ponekad, tugaljivo, opominju}e i savjetodavno, sasvim dobronamjerno i korisno, pro{ivena zlatnim `ivotnim nitima, do kojih se dolazi samo u~enjem. ^ini se da Hajro svoje stihove daruje majci, pa ~ak i svojoj djeci i unucima, jer je sretan {to je ta }elija dru{tva tako zdrava i lijepa, pa sve to, u stvari, prenosi na druge, "...da ne odu u }oravu stranu..." daju}i im gajreta da ustraju u o~uvanju te zdrave }elije, koja napaja du{u i srce, pa vas ~ak ~esto i veseli, vra}aju}i vas tamo gdje nikada niste ni sanjali da se vratite, jer nekada tek u unucima spoznamo da smo svoju djecu trebali na druga~iji na~in da volimo, vi{e, otvorenije, ja~e... Nudi nam, dakle, da formulu ljubavi prema unu~adima prenesemo i na ljubav prema cijeloj porodici. Poslu{ajmo ga, da se kasnije ne bismo kajali, jer se Hajro i na poseban na~in raduje ra|anju `ivota: "Za tren ku}a izraste do neba, nadma{i zvijezde svojom visinom, uz Bo`iju pomo} do{la je beba, pa nam se dom ukrasi sinom!" Me|utim, Hajro tom ra|anju, toj }eliji dru{tva stihovima pravi gnijezdo u svom zavi~aju upleteno stihovima, kao da roditeljske nedore~enosti zavr{ava njihovom du{evnom dobrotom: 2 Bo{nja~ka rije~ "Kad ti tu|ina du{u skrha, zavi~aj nudi lijek ~arobnjaka, sa dna te di`e opet do vrha, i starca premetne u dje~aka". Pjesnika Hajra Iki}a ne treba porediti sa drugim pjesnicima, kao {to to neki uobi~avaju, jer je on svoj i druga~iji od drugih, jer je svoje stihove pretakao iz lekcija, a lekcije iz stihova, i ne samo to. Hajro je svoje stihove zapisivao umom kroz svoje u~iteljovanje koje mu je bilo toliko drago, da je svaku lekciju, svaki dje~iji osmijeh, dje~iji nesta{luk, svaki dje~iji lik pretakao u stih gaje}i ga kao {to ba{~ovan uzgaja svoju ba{~u punu raznolikih cvjetova, i svaki mu je drag na poseban na~in. Nije slu~ajno da zbirka poezije Hajra Iki}a nosi naziv "Pismo u~itelju" jer je u~itelj: "Oduvijek bio svije}a koja bri{e mrak iz uma…" Hajro Iki} u jednoj svojoj pjesmi tako lijepo i jezgrovito ka`e: "Donesi djeci najljep{i cvijet, stvaraj u {koli veselu bajku, da knjigu zavoli dje~iji svijet kao {to voli svoju majku." "Ako te ne{to u znanju boli, potra`i recept u na{oj {koli; Dobi}e{ lijekove po svojoj `e- Ned`ib Vu~elj RIZNICA UMA lji, Tu rade doktori-u~itelji." Dakle, Hajro je ponudio lijek "Pismo u~itelju", a u~itelji su oni koji }e napisati recept i objasniti djeci kako se lijek konzumira, a njegovo dobrotvorno dejstvo Hajro Iki} - U^ITELJ PJESNIK U~itelj je kao matica, kao mudrac, kao roditelj, lu~ono{a, a i zajednica je hijerarska organizacija na ~ijem ~elu je u~itelj kao mudri savjetnik, vjerni prijatelj, te prozor u svijet za one koji znanjem dolaze do svjetlosti. Takav je i Hajro Iki}, ro|en 1947. godine, u~itelj koji je u svojim najmla|im danima upijao zavi~ajne slike Petrove, gdje je ro|en, da bi mu njegovo djetinjstvo preselili ve} u sedmoj godini `ivota u Slatinu, odakle poha|a osnovnu {kolu u Po`egi i Dojevi}u, ma{taju}i u dugim putovanjima od ku}e od {kole, kako }e i on jednog dana biti u~itelj, {to i obradova profesore i tada{njeg direktora U~iteljske {kole, Mehmeda Bejti}a, u Novom Pazaru, koji je u preporuci direktoru jedne {kole 1969. godine izme|u ostalog napisao: "Ovo je jedan od najboljih u~enika svih generacija U~iteljske {kole u Novom Pazaru". I tako je jedan od najboljih u~itelja u Sand`aku, u~iteljovao u: Koni~u, Moranima, Baleti}u, Bagrima, Sebe~evu, Dojevi}u..., gdje je izvodio vrsne generacije i za svoj rad u 35 godina sta`a, nagra|ivan i pohvaljivan. Sa desetkama je zavr{io Pedago{ku akademiju u Svetozarevu 1976. i kao u~enik i student je dobitnik brojnih nagrada iz raznih oblasti, }e brzo osjetiti. Istina je, da svaki lijek koji ljekovito djeluje na djecu, djeluje i na odrasle, mada ne{to sporije, pa ga moramo ku{ati vi{e puta. pa je tako ~ak i osvojio prvo mjesto u {ahu na prvenstvu grada Novog Pazara 1975. godine. Zanimljivo je, da posebno voli matematiku, i da je ve} kao u~enik {estog razreda spremao u~enike za ispite. Kasnije, samostalno savladav{i vi{u matematiku, odli~no je pripremao studente fakulteta, koji su uspje{no polagali matematiku, a primjera radi, u~enik Edin \akovac, kojega je on pripremao iz matematike, je osvojio prvo mjesto u op{tini, a drugo na regionalnom takmi~enju. Urednici ~asopisa za kulturu, a posebno dje~ijih novina, radovali su se, kada su god dobili stihove pjesnika Hajra Iki}a, a jo{ vi{e su im se radovali ~itaoci, ljubitelji poezije. Nesumnjivo je, da je Hajro Iki}, koji sada `ivi u Novom Pazaru, i vrstan i upje{an pjesnik, {to dokazuje i svojom prvom zbirkom poezije "Pismo u~itelju". Onaj ko se sa njim dru`i, rado ga ima za prijatelja, koga on u~i, rado ga ima za u~itelja, a svi koji budu ~itali njegovu poeziju, volje}e ga i cijeniti kao pjesnika i po`eljeti da u svom pjesni~kom pohodu nikada ne posustane, i kao pjesnik i ~ovjek u svemu na svom `ivotnom putu, ustraje. Otvori vrata svoje ~itanke, Tamo te ~ekaju ~arobne sanke, Da te odvedu u carstvo bajke, Gdje sre}a grije k'o krilo majke. Pro{etaj stazama svoje ~itanke Koje su posute umnim blagom, Sre}a te zove na sastanke Da te daruje bo`anskom snagom. Pro~e{ljaj {umu svoje ~itanke, Pretra`i stabla i sve ogranke, Dok u nekom skrivenom gnijezdu, Prona|e{ svoju sretnu zvijezdu. Roni kroz more svoje ~itanke, Protjeraj san i uspavanke. Na}i }e{ skrivenu riznicu uma, I bi}e{ putnik zvjezdanog druma. MA^KA I TA^KA Dugo je Kemal jurio ma~ku, Zaboravio da stavi ta~ku. U dar-maru, po {evaru, Kemal pogodi pravo u baru. Ba~en u ambis slijepim krosom, Svede ra~une-radost mu kratka, Smrdljivu baru ore nosom, I guta blato kao patka. A maca strahom dodaje gas, Tek na grani prona|e spas. ^im u carstvo slobode kro~i, Mudru pouku Kemalu sro~i: - Ubudu}e, kad vidi{ ma~ku, i prije trke stavi ta~ku. Nikad s macom ne pravi frku, Jer su mace doktori za trku! NEMA UTJEHE Ro|eni na ovom bezizlazu, Slijedimo jedinu - slijepu stazu, U svakoj glavi misao se vrti: Kako pro}i kroz kapiju smrti! April - Juni 2006. 77 Bo{nja~ka rije~ 2 IZ JEZI^KE SEHARE svakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, u kahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom skupu, upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i karakteristi~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sand`a~ko leksi~ko podru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i mo`e na}i adekvatna zamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}i slu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilo potpuno zna~enje sadr`ano u samo jednom orijentalizmu. Za takvu semanti~ku upotpunjenost mo`emo zahvaliti dugoj genezi do oblika kakav rije~ danas ima. Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljavamo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezicima srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}e ostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enje kako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa se tako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebi akumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~i prona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi, ne postoji takav jezi~ki znalac koji mo`e za rije~ "merhamet" prona}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput merhameta jo{ mnogo je sli~nih primjera. U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteristi~nih za leksiku sand`a~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna i prenesena - figurativna zna~enja. U Ádet (m) - rije~ arapskog porijekla sa zna~enjem: obi~aj, navika tradicija. Ad`àmija (had`àmija) i ad`amiluk (m) - arapsko porijeklo, sa osnovnim zna~enjem: neiskusan, nevje{t, po~etnik. U arapskom se koristi kao atribut i za nevje{ta konja, a u turskom se koristilo za strance koji primaju islam i tek po~inju da u~e arapski; u na{im krajevima pored osnovnog, rije~ je dobila i {ire zna~enje u smislu mlad, zelen, nezreo (~ovjek). Ägr, àgar - turska rije~ sa zna~enjem: 1.te`ak, masivan, jak - npr. agr kahva = jaka kahva; 2. drugo zna~enje je: dragocjen, vrijedan, skupocjen i 3. mo`e zna~iti i ohol, umi{ljen (~ovjek). Kod nas se jo{ mo`e ~uti izraz agar nevjesta, djevojka u smislu osobe sa dostojanstvenim, gospodskim i mo`da malo oholim dr`anjem. Afèrim m (pers.) = pohvala , aplauz - ima i zna~enje: bravo, 78 April - Juni 2006. tako je, svaka ~ast, odli~no, `iv bio; figurativno, npr. raditi za aferim - zna~i raditi samo za pohvalu, bez materijalne nadoknade; aferim tako|e zna~i juna~iti se, truditi se da da te neko primijeti i da te pohvali, ali bez neke koristi. Àhlâk (m) - arapski- 1. }ud, narav; 2.moral, lijep odgoj, vaspitanje. Akrèba (f) arapski sa zna~enjem 1.rodbina, svojta i 2. ro|ak, srodnik. Àk{am, àh{am m - turski ak{am, persijski ah{am - 1. sumrak, predve~erje, dio dana nakon zalaska sunca, prvi mrak; 2. ak{am-namaz - ~etvrta po redu dnevna molitva muslimana. Kod nas su uobi~ajeni pozdravi àk{am hàjrõlã i àk{am hàjrõlsum u zna~enju dobro, sre}no ve~e. Àlâjbegova slàma - ova sintagma je tako|e jo{ `ivo prisutna u govoru sand`a~kih Bo{njaka, a ozna~ava imovinu bez vlasnika, ne{to {to svako mo`e uzimati i koristiti. Kad se ho}e ne{to za{tititi, nad ne~im se ista}i svojina, ka`e se: "nije ovo alajbegova slama!" (alajbeg je turska rije~ i zna~i zapovjednik spahija u jednom sand`aku, a kasnije, nakon reforme turske vojske, alajbeg je naziv za komandanta `andarmerijskog puka). Àl~ak m (tur.) - osnovno zna~enje u turskom jeziku je nizak, niskog rasta, a figurativno - neko ko se moralno nisko rangira u smislu nitkov, propalica, ni{tarija, stra{ljivac. Kod nas al~ak ima zna~enje obe{enjak, vragolan, mangup, nevaljalac. Äl-càtkija, älcatkija f rije~kovanica persijsko-turskog porijekla, a ozna~ava crveni veo. Kod nas je obi~aj da je nevjesta kad dolazi u ku}u mlado`enje pokrivena crvenim prozirnim velomduvakom ili al~atkijom. Àrsuz- arapsko turska rije~ sa osnovnim zna~enjem bezobraznik, bestidnik, a figurativno, ljutit, zlo~est, zle naravi i "pogana jezika". Àrsènal m (arapski) skladi{te oru`ja i vojnog materijala. Àr{ín m (tur.) stara mjera za du`inu - 1. razdaljina od vrhova prstiju do ramena; 2. kora~aj, raskorak. Aspra - sitan turski srebrni novac poznat i kao jaspra, jasprica, asprica. Ime je izvedeno od gr~ke rije~i aspros {to zna~i bijel. Tri aspre predstavljale su vrijednost od jedne pare. Aspra je u na{im krajevima bila i sinonim za novac uop{te. 2 Bo{nja~ka rije~ POGLED O zabludama i O ISTINI svojoj klasi~noj hermenuti~koj studiji "Istina i metod" Gadamer opominje na nu`no prisustvo predrasude u svakoj recepciji svijeta koja pretenduje na istinost, posebno u nauci, i osobito jo{ u podru~ju istorijskih istra`ivanja (HansGeorg Gadamer, Warheit und Methode). Ako predrasuda i jeste sastavni dio svake istine (koja je nu`no i personalna, osim {to treba da je i faktografski korektna), zabluda je, svakako, smetnja istini, upravo, suprotnost istini, njen antipod. Uz sudbinu Bo{njaka vezana je, i ~ak je velikim dijelom njen determiniraju}i faktor, jedna zabluda koja je odavno prihva}ena ne samo kao predrasuda nego kao puka, nesporna, svakome i svima (navodno) dobro poznata istina. To je zabluda o smislu i razlozima prisustva Islama u Bosni. Jo{ konkretnije, zabluda o identitetu Bo{njaka i motiva njihovog prihvatanja Islama. Najprije, nema mjesta samom terminu (jo{ manje pojmu) koji prihvatanje Islama odre|uje kao islamizaciju. Nije bilo nikakve islamizacije, ni nasilne ni nenasilne! To je stav koji se U lo kakvu prinudu u stvarima vjere. Ukoliko se ipak desi, smatra se neva`e}om, pri ~emu se onaj koji je silu primjenio, tretira kao po~initelj grijeha, dok je onaj nad kojim je sila primjenjena, apsolviran, oslobo|en grijeha; 2. jer nema ni jednog jedinog dokumentiranog primjera o takvim postupcima! Izazov koji je autor ovih redova uputio istori~arima Balkana na jednoj konferenciji odr`anoj u Skopju 1996. godine, da navedu makar jedan jedini dokumentiran primjer nasilne islamizacije, ostao je do danas bez odgovora. Nenasilne, ili bilo kakve islamizacije kao takve, nije bilo jer je ne mo`e ni biti. Akcenat u takvom postupku nu`no bi morao biti stavljen izvan pojedinca koji je podlo`en islamizaciji. Konkretno, njegova volja bi morala biti ili zanemarena ili marginalizovana, da bi se sam proces mogao nazvati islamiziranjem! Naprotiv, sa islamske ta~ke, prelazak u Islam je legitiman samo ukoliko je isklju~ivo ~in li~ne odluke, ukoliko je, dakle, akcenat na samom akteru ovog ~ina! Akt sopstvenog izbora, ve} po definiciji, isklju~uje pasivnu gra- U svjetlu ~injenica, neporecivo jasno postaje sva neopravdanost, potpuna besmislenost, mra~na dubina zablude o nekakvom eti~ki superironom i eti~ki inferiornom kontekstu, odnosno implikacijama prihvatanja i neprihvatanja Islama u Bosni, na Balkanu ili bilo gdje na drugom mjestu! mora po{tovati i apsolutno zamijeniti sasvim neprihvatljivu tezu o nekakvoj islamizaciji. Nasilne nije bilo jer je: 1. nespojiva sa temeljnim odredbama Islama. Najmanje tri ajeta iz Kur'ana eksplicite zabranjuju bi- mati~ku formu. Sam ~in prihavatanja Islama sasvim je jednostavan i ta jednostavnost organizacijski i dramatur{ki, totalno je posve}ena afirmaciji slobodne volje pojedinca. Postupak se svodi na slobodno i Prof. dr. Ferid Muhi} jasno izra`eno uvjerenje (svjedo~enje, {ehadet) u prisustvu odre|enih svjedoka. Nema nikakvih rituala, ne postoji ni jedna forma testiranja ni kvalifikacije, niti neko drugi mo`e da svjedo~i u njegovo ime; prosto se posvjedo~i, kao li~no i slobodno prihva}ena istina o jednosti i jedinstvenosti Boga (Allaha d`.{.), kao i uvjerenost u istinu da je Muhammed a.s. Bo`ji poslanik, i time je ~itav postupak okon~an. Da zaklju~imo: nije bilo nikakve islamizacije zato {to nema, niti mo`e imati islamizacije, a islamizacije ne mo`e biti zato {to u prihvatanju Islama nema dejstva na pasivnom subjektu! Na djelu je samo izgovorena rije~, iza koje treba da stoji ~vrsto uvjerenje. To uvjerenje ne podvrgava se ni sumnji, ni provjeri. Njegov jedini jemac jeste Allah d`.{. i savjest onoga koji je posvjedo~io! Zna~i, Islamu se pristupa, u Islam se prelazi, a ne biva se podvrgnut Islamu, niti se mo`e biti islamiziran! I zato, namjesto da se, kao do sada i u svim prilikama, govori o procesu islamiziranja u Bosni (ili bilo gdje na drugom mjestu), od sada treba znati, a stoga tako i govoriti, da je tu rije~ o li~noj odluci ljudi da prihvate Islam kao svoju religiju. Za{to su neki stanovnici Bosne odlu~ili da prihvate Islam, a drugi opet izabrali da to ne u~ine? Prvi motiv je odre|en April - Juni 2006. 79 Bo{nja~ka rije~ stepenom pobo`nosti: prihvatiti Posljednju Rije~ Bo`ju, i priznati Njegovog posljednjeg Poslanika, jeste odluka koja ima utoliko ve}u va`nost ukoliko je ~ovjek pobo`niji! Oni me|u pobo`nima, koji su ~uv{i tu vijest, osjetili unutra{nju izvjesnost, personalnu sigurnost, spiritualno prosvjetljenje, prihvatili su je kao radosnu Istinu. Pred njihovim duhovnim o~ima otvorilo se beskrajno podru~je velike 2 metnuo. I ovdje je nu`no razbiti jednu duboko ukorijenjenu zabludu: @ivot pravoslavaca, katolika i Jevreja (zimmija) u okvirima Osmanli Devleta (jasne anticipacije Commonwealth-a), nije bio ni te`i, ni neizvjesniji, kao {to se to ina~e vjeruje, pi{e, i tvrdi, nego je u mnogim aspektima bio i lak{i i sigurniji od `ivota muslimana! Najprije i najva`nije, ljudi koji Srednjovjekovna tvr|ava u selu Hisard`ik (Prijepolje) privilegije da se posvjedo~i ta Posljednja Rije~ Bo`ja upu}ena ljudima i da se `ivot u potpunosti podredi Njegovim zaklju~nim odredbama! Uzvisiti se! Di}i se jo{ jedan stepen u vjeri, u~initi jo{ jedan korak u neograni~enom predavanju Njegovoj volji, zna~ilo je poslu{ati najdublji glas ljudske savjesti. Uz tu veliku, vjerovatno i najve}u privilegiju ~ovjeka, privilegiju da te`i visinama, da strijemi sopstvenom usavr{avanju, za one koji su se tom glasu odazvali i tu privilegiju izabrali, i{le su i brojne nove obaveze. Oni koji tu Objavu nisu prihvatili, jesu se u spiritualnom nivou li{ili ove privilegije, ali su ujedno time bili oslobo|eni i svih konkretnih, prakti~nih obaveza koje bi ~in prihvatanja nu`no na80 April - Juni 2006. su posvjedo~ili istinu Islama, prihvatili su i obavezu da tu istinu brane svojim `ivotom. I oni i njihova mu{ka djeca automatski su postajali vojni obveznici dr`ave, a ta je dr`ava bila u ekspanziji, i zato je vodila prakti~no neprekidne ratove na svojim sve ve}im prostorima. Vojni rok je u odre|enim vremenima trajao i 15 godina, a prakti~no nikada nije bio kra}i od 8 godina!? U tim se ratovima ginulo, a i domovi onih koji su se vra}ali `ivi, nisu mogli mnogo napredovati u dugogodi{njem odsustvu najsposobnijih mu{kih glava! Oni koji su zanijekali istinu Islama, u toj istoj dr`avi bili su oslobo|eni obaveze da slu`e vojsku i nisu i{li u rat. I sasvim razumljivo, i jednako tako obo- strano dosljedno: jer niti bi imalo smisla da oni ginu u ime ideala koje sami nisu prihvatili, i u ime istine koju nisu smatrali svojom, niti bi za te ideale i za tu Istinu bilo prihvatljivo da ih brane oni koji u njih ne vjeruju! I bosanski bogumili, i bosanski pravoslavci, i bosanski katolici, i bosanski jevreji, dolaskom islamske dr`ave bili su suo~eni sa jasnim izborom: u~initi jo{ jedan korak u vjeri i pokornosti Bogu, ali s tim preuzeti na sebe i obavezu da se ta vjera brani svojim `ivotom; ili ne u~initi taj korak, ali time sebi obezbijediti sigurnost `ivota! U osnovi, ovaj izbor nije predstavljao ni{ta drugo nego socijalno, politi~ki i administrativno konkretizovanu vje~nu dilemu svakog ljudskog bi}a. Uzvisiti se po cijenu jasnog rizika, uzvisiti se po cijenu svega pa i samog `ivota, ili se prikloniti obali i ostati u mirnoj vodi sigurnosti ovog `ivota! To je pravi i najva`niji klju~ za razumijevanje Islama u Bosni! I upravo ovdje se mo`e jasno vidjeti eti~ka, aksiolo{ka, kona~no, ljudska, dakle antropolo{ka razlika svijeta Islama u odnosu na neislamske zemlje. Uz ovaj najdramati~niji kontekst, ishod odluke u prilog istine Islama, ili njeno makar i implicitno odricanje izra`eno neprihvatanjem, imao je i druge konkretne posljedice. I jo{ jednom: ne uvijek povoljnije za one koji su izabrali privilegiju da svjedo~e u prilog Islama! Tako, pravoslavni i katoli~ki Bosanci imali su obavezu da daju hara~. Pri tome, zemlja je ostajala u njihovom vlasni{tvu, odnosno, i de facto i de iure je bila njihov posjed! Ali hara~ je bio fiksni iznos u naturi, odnosno proizvodima koji se na odre|enom zemlji{tu gaje. Za dobrih godina ovaj princip je dozvoljavao vlasniku da odvoji mnogo vi{e za sebe, ako mu je i bilo te{ko da namiri punu koli~inu kad bi godina bila lo{a. Muslimani zemljoradnici, me|utim, pla}ali su 10% od ukupnog prihoda, {to zna~i da su za dobrih godina davali mno- 2 go ve}i iznos nego obi~no, ako je on i bivao manji u lo{im godinama. U odnosu na ono {to se danas naziva ljudska prava i gra|anske slobode, mora se ista}i da je zapravo samo na podru~ju islamske dr`ave bilo dozvoljeno slobodno ispovjedanje druge vjere, gradnja vjerskih objekata, upotreba maternjeg jezika i otvaranje {kola na sopstvenom jeziku. O tome postoje mnogi statisti~ki indikativni podaci (kao na primjer onaj da je u Bitolskom vilajetu i na podru~ju Soluna 1900. godine bilo vi{e {kola na gr~kom, srpskom i bugarskom jeziku nego onih na turskom!) pri ~emu je, u tom pogledu, svojom bezuslovnom liberalnom intonacijom posebno zanimljiva poslanica sultana Mehmeda II Fatiha, Franjevcima u Bosni i Hercegovini izdata 28. maja 1463. godine, u kojoj se, izme|u ostalog, ka`e: "Neka niko ne smeta i ne uznemirava njihove crkve... Ni moje visoko Veli~anstvo, ni moji veziri, ni moji slu`benici, ni moji podanici, ni iko od stanovnika moga Carstva, neka ne vrije|a i ne uznemirava ni njih, ni njihov `ivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve." Uostalom, koliko je neosnovana ona zabluda sistematski proturana i kroz knji`evnost, i kroz filmove i kroz {kolske ud`benike, o progonu sve{tenika i ru{enju crkvi u vrijeme islamske vladavine na Balkanu, najbolje svjedo~e i ~injenice da je Vaseljenska Patrijar{ija pravoslavnog svijeta ostala u punoj funkciji, kroz ~itav period Osmanlijske vladavine, do danas, sa svojim sjedi{tem upravo u Istanbulu, i da na svim ovim prostorima jo{ stoje crkve i iz vremena prije te vlasti, kao i one koje su podizane kroz ~itav taj period, dobijaju}i automatski ferman sultana o apsolutnoj za{titi od svakog nasilja! U svjetlu ~injenica, neporecivo jasno postaje sva neopravdanost, potpuna besmislenost, mra~na dubina zablude o neka- Bo{nja~ka rije~ kvom eti~ki superironom i eti~ki inferiornom kontekstu, odnosno implikacijama prihvatanja i neprihvatanja Islama u Bosni, na Balkanu ili bilo gdje na drugom mjestu! Kao na dlanu ukazuje se sva glupost i praznina pri~e od odbrani Zapadne civilizacije od najezde nekakvih islamskih varvara! Odjednom postajemo svjesni totalne dezin- "Neka niko ne smeta i ne uznemirava njihove crkve... Ni moje visoko Veli~anstvo, ni moji veziri, ni moji slu`benici, ni moji podanici, ni iko od stanovnika moga Carstva, neka ne vrije|a i ne uznemirava ni njih, ni njihov `ivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve." Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha o slobodnom ispovijedanju vjere, izdata bosanskim Franjevcima u Milodra`evu 1463. godine formisanosti, duhovne zbunjenosti, mjese~arske samoobmane jednog i jadnog Me{e (ro|enog Mehmed) Selimovi}a koji govori o nekakvim krivicama! Dopustio je da ga obmanu, jadni i kukavni Me{a, da ga ubijede da je kriv za ne{to za {ta se pred ljudima ne mo`e biti nikako kriv, da mu podvale pri~u o junacima koji su odolili pritiscima i progonima te nisu promijenili vjeru, i slabi}ima koji su od pustog straha okrenuli }urak naopako i dopustili da ih silom islamiziraju! Kako li se, pusti Me{a, mogao uop{te nadati da }e poricanjem svoje istine, u o~ima onih koji je nisu nikada prihvatili, postati ne{to drugo nego duhovni konvertit!? Ta fabrikovana pri~a, izmi{ljena od A do @, ta notorna la` koju ni pas s maslom ne bi pojeo, donijela je vi{e stradanja i {tete ljudima na Balkanu, a posebno u Bosni i najvi{e upravo Bo{njacima, od svih politi~kih doktrina na ovim prostorima! Ne, dragi moji Bo{njaci, nisu bili va{i preci ni slabi, ni prevrtljivi kada su prihvatili Islam! Nego su, znajte, strijemili visinama, bili inspirisani najljep{om i najplemenitijom mi{lju za koju je ljudsko bi}e sposobno! Te`ili su savr{enstvu du{e, dali su svu prednost obavezi uzvi{enosti, nad svakom sigurno{}u ovog `ivota i ovoga svijeta, i to su potvrdili mnogom juna~kom smr}u za sopstvenu istinu! Nikakve krivice tu nije bilo, niti iko ima pravo da prebaci makar jednu rije~ bilo kome u pitanjima vjere, jer je u pitanjima vjere svako odgovoran samo za svoju odluku, i samo pred Bogom! Ni jedna takva odluka ne uklju~uje uop{te motiv krivice! I zato, nikada vi{e nikome ne pola`ite ra~una o tome, i ne dopustite da vam iko ikada vi{e zatra`i da mu o svojoj vjeri ra~un polo`ite. A ako neko ipak uzme sebi pravo da odmjerava te`inu nekakve krivice, neka dobro razmisli kojim }e razlozima pokuditi onoga koji je izabrao privilegiju i obaveze uzvi{enosti, podrediv{i im i sam `ivot, i kako }e pohvaliti onoga koji se odlu~io za `ivot, odrekav{i se uzvi{enosti! April - Juni 2006. 81 Bo{nja~ka rije~ 2 HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON (I) Mustafa Imamovi} Bo{njaci - historija, tradicija, kultura Bo{njaci nastanjuju sredi{nji ju`noslavenski etni~ki i balkanski geopoliti~ki prostor, na kojem u teritorijalnom kontinentu `ive od rijeke Vardara i planinskih masiva [are i Prokletija na jugoistoku do rijeka Save i Une na sjeverozapadu. Na tom svom prostoru Bo{njaci `ive u teritorijalno ve}oj ili manjoj mjeri izmije{ani sa Srbima, zatim Hrvatima, Crnogorcima, AIbancima i Makedoncima edan od prvih poznatih sudova o Bo{njacima i njihovoj zemlji ujedno je i prvi nesporazum i zabluda u vezi s njima. Predstava o bosanskim muslimanima i njihovoj zemlji kao egzoti~nom svijetu i tamnom vilajetu na rubu Orijenta i Evrope jeste parohijalna evrocentristi~ka zabluda i nacionalisti~ka balkanska propaganda, nastala zato {to se Bosna uvijek te{ko otvarala spoljnom svijetu. ^injenica je da su Bo{njaci, kao muslimani, te njihova zemlja srazmjerno kasno iskusili puni uticaj evropskih ideja, vje{tina i mogu}nosti, koje su vladale svjetskom povije{}u jo{ od XVII stolje}a. To, me|utim, nije bila posljedica neke njihove posebne konzervativnosti ili ravnodu{nosti prema modernom `ivotu, nego rezultat stolje}a prethodnog razvoja, ~ija su im dostignu}a omogu}ila da tako dugo odolijevaju evropskom izazovu. Posebno je to vidljivo u ratovima u XVIII st. (1737-1739. i 1788-1791.) te u bo{nja~kim selja~kim bunama i nemirima sredinom istoga stolje}a. Uslijed toga je historiju Bo{njaka i njihovog `ivotnog prostora neophodno odre|ivati njihovim vlastitim povijesnim epohama, ~ija se razvijenost ili eventualna zaostalost nikako ne mogu procjenjivati bespredmetnim upore|ivanjem sa glavnim tokovima povijesti u najrazvijenijim dijelovima Evrope. Evropljani su tokom posljednja tri stolje}a nametnuli svijetu vlastiti povijesni razvoj, odre|en periodizacijom na stari, srednji i novi vijek, kao navodno univerzalno svjetsko iskustvo. Potpuno se zaboravlja da je pri svakom pro- J 82 April - Juni 2006. u~avanju historije uvijek neophodno imati na umu da u biti svaka civilizacija, region ili zemlja i narod imaju svoj vlastiti stari, srednji i novi vijek. Ve} je, uostalom, drevni Egipat imao svoje staro, srednje i novo carstvo. Historija Bo{njaka mo`e se podijeliti u tri velika razdoblja: (1) doba feudalne bosanske dr`ave; (2) doba osmanske vladavine; (3) moderno doba, koje nastupa sa austorugarskom okupacijom 1878. i traje sve do danas. Svaki od ova tri velika razdoblja ima svoje brojne me|ufaze, sa manje ili vi{e izra`enim razli~itim odlikama i karakteristikama u odnosu na op}e sklonosti datih epoha bo{nja~ke povijesti. Po~eci te povijesti se`u do vremena kasnog rimskog carstva i ju`noslavenskog ranog feudalizma, i u kontinuitetu traju sve do na{ih dana. Prema tome, zadatak ove historije Bo{njaka bio bi da se hronolo{ki rekonstruira taj kontinuitet i otkriju njegove osnovne i trajne zakonitosti, jednom rije~ju da se ispri~a usud i povijesna sudbina bosanskih muslimana. Na{a historijska nauka nema do danas, na`alost, ni jedne sinteti~ke povijesti Bo{njaka koja bi obuhvatila ili bar nazna~ila njihov cjelokupni razvoj. Postoje, dodu{e, ve} brojna djela, nastala uglavnom u posljednjih stotinjak godina, koja obra|uju razli~ite strane i pitanja politi~kog, kulturnog, knji`evnog, demografskog, etni~kog, vjerskog i ekonomskog razvoja Bo{njaka. Tu su, tako|er, manje ili vi{e zna~ajne, razli~ite povijesti i pregledi historije Bosne u pojedinim etapama njenog razvoja kao dr`ave i geopoliti~ke cjeline. Cilj je ove historije da rekonstruira povijesni put Bo{njaka, ali da pritom ne bude njegovo puko opisivanje, nego da, uz hronolo{ku rekonstrukciju, ~esto opore svakodnevice, istovremeno bude i nauka o ~ovjeku ovog prostora op}enito, a o bosanskomuslimanskom posebno. Ona }e istovremeno biti poku{aj da se otkriju i razjasne neki od nepromjenljivih i univerzalnih principa Ijudske prirode. Neko je u nauci ve} primijetio kako je jedan od paradoksa historije da su oni narodi koji su iza sebe ostavili monumentalna djela materijalne kulture, kao dokaz i potvrdu svog postojanja, vremenom uglavnom i{~ezli, dok su oni narodi koji su oblikovali i ostavljali ideje i kulturnopoliti~ke ciljeve pre`ivjeli i ostali u povijesti. Dru{tvo ili narod bez ideja nema historije. Ova }e se historija, ne zanemaruju}i bo{nja~ku materijalnu kulturu i njene spomenike, uglavnom nastojati baviti idejama kojima su se Bo{njaci u svojoj povijesti rukovodili i koje su im omogu}ile da kao narod pre`ive i opstanu svoji na svome. Dostojevski je smatrao da ni ~ovjek niti nacija ne mogu postojati bez neke velike ili uzvi{ene ideje. Drugim rije~ima, ova bi historija, s obzirom na vrijeme u kojem se pi{e, htjela biti, kako to svojevremeno re~e engleski filozof Edmund Burke, "savez izme|u mrtvih, `ivih i onih jo{ nero|enih". Uz napomenuti vremenski raspon razvoja Bo{njaka potrebno je ovdje utvrditi i odrediti i prostorni okvir njihove historije, njihovu teritorijalnu rasprostranjenost i brojnost. Najzad, prije po~etka iz- 2 laganja samog toka bo{nja~ke povijesti, neophodno je razrije{iti dilemu oko etni~kog, odnosno nacionalno-politi~kog imena Bo{njaka i naziva njihovog jezika. Bo{njaci nastanjuju sredi{nji ju`noslavenski etni~ki i balkanski geopoliti~ki prostor, na kojem u teritorijalnom kontinentu `ive od rijeke Vardara i planinskih masiva [are i Prokletija na jugoistoku do rijeka Save i Une na sjeverozapa- Bo{nja~ka rije~ pod tada etni~ko-vjerskim imenom Musliman - bili tre}a najbrojnija nacija u biv{oj jugoslavenskoj dr`avi. Prema popisu iz aprila 1991. u tada{njoj je Jugoslaviji `ivjelo ukupno 2.376.646 ljudi koji su se izja{njavali kao Muslimani. Preko 80 % ovih Muslimana `ivjelo je u Bosni i Hercegovini, {to je u apsolutnom broju iznosilo 1.905.018 ili 43,7 % ukupnog stanovni{tva Bosne i Hercegovi- Historija Ju`nih Slavena, odnosno op}enito Balkana, u velikoj je mjeri historija seoba i razli~itih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nu`dom ili ~estim ratovima, kojima je kroz stolje}a vi{e puta mijenjana etni~ka slika i struktura cijelih regiona, zemalja i krajeva. Kada je o Bo{njacima kao muslimanima rije~, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste skoro neprekidni genocid, koji se nad njima vr{i ve} gotovo tri stolje}a od strane njihovih hri{}anskih i kr{}anskih susjeda i raznih balkanskih i drugih dr`ava, kako biv{ih tako i sada{njih. Bosna u X stolje}u, Izvor: Istorijski atlas, U~ila, Zagreb, 1969, str. 22. du. Na tom svom prostoru Bo{njaci `ive u teritorijalno ve}oj ili manjoj mjeri izmije{ani sa Srbima, zatim Hrvatima, Crnogorcima, AIbancima i Makedoncima. Prema popisima stanovni{tva iz 1971, 1981. i aprila 1991. Bo{njaci su - ne. U ostalim dijelovima biv{e Jugoslavije prema istom popisu `ivjelo ih je u Crnoj Gori 89.932 (14,6 %), u Vojvodini 6.079 (0,3 %), Kosovu 57.408 (2,9 %), na podru~ju u`e Srbije 173.871 (3,0 %), u Hrvatskoj 47.603 (1,0 %), u Makedoniji 70.000 (3,3 %), te u Sloveniji 26,725 (1,36 %). Svi navedeni popisi stanovni{tva pokazuju da su Bo{njaci mlada i vitalna nacija. Tako su Muslimani prema rezultatima popisa iz 1971. godine imali najvi{i natalitet u biv{oj Jugoslaviji, tj. 16,7 % na 1.000 stanovnika, a istovremeno najni`i mortalitet, svega 6,2 umrlih na 1.000 stanovnika. Taj se demografski trend u osnovi nastavio tokom narednih dvadeset godina. Bosna je jo{ od ranog srednjeg vijeka, kao grani~na zemlja izme|u Bizanta i Frana~ke, a kasnije i Srbije i ugarsko-hrvatske dr`ave, bila podru~je su~eljavanja i sukobljavanja razli~itih politi~kih i vjerskih interesa i ideja. Politi~kim `ivotom feudalne Bosne dominirala je autohtona bosanska vlastela, a vjerskim bosanska crkva. Kroz stolje}a u Humu ja~a pravoslavno stanovni{tvo, a u sredi{njim dijelovima Bosne katoli~ko, zahvaljuju}i prije svega kulturno-politi~kom djelovanju franjevaca. Od sredine XIV i tokom XV st., dolaskom Turaka-Osmanlija, ovo vjerski {aroliko stanovni{tvo postepeno prihvata islam. Tako se na bosanskom dr`avnom tlu i bosanskoslavenskoj etni~koj podlozi, te novo{tokavskom jezi~nom izrazu, asimiliranjem islama kona~no oblikuje bosanskomuslimanski iIi, kra}e, bo{nja~ki etnos, narod ili nacija, naspram ostalim Ju`nim Slavenima istog jezika (Srbima, Hrvatima i Crnogorcima), ali razli~itog vjerskog i kulturno-politi~kog iskustva. Historija Ju`nih Slavena, odnosno op}enito Balkana, u velikoj je mjeri historija seoba i razli~itih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nu`dom ili ~estim ratovima, kojima je kroz stolje}a vi{e puta mijenjana etni~ka slika i struktura cijelih regiona, zemalja i krajeva. Kada je o Bo{njacima kao muslimanima rije~, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste skoro neprekidni genocid, koji se nad njima vr{i ve} gotovo tri stolje}a od strane njihovih hri{}anskih i kr{}anskih susjeda i raznih balkanskih i drugih dr`ava, kako biv{ih tako i sada{njih. Osmanska osvajanja i ratovanja uglavnom April - Juni 2006. 83 Bo{nja~ka rije~ sa Habsburgovcima i Mlecima, u kojima je sa obje strane u~estvovao velik broj pripadnika svih ju`noslavenskih naroda, bila su pra}ena obostranim razaranjem, plja~kom i ubijanjem, {to je redovni scenarij svih ratova. Ovdje je bitno primjetiti da Osmanska carevina, kao islamska dr`ava, nije tokom svojih osvajanja vr{ila nikakvo vjersko niti fizi~ko zatiranje i uni{tavanje pokorenih naroda. U skladu sa {erijatskim principom i praksom, po kojoj narodi koji imaju "knjigu Bo`ijeg otkrovenja" (Jevreji i kr{}ani) u`ivaju u islamskoj dr`avi status za{ti}enih manjina, pokoreno se nemuslimansko stanovni{tvo odr`avalo kroz stolje}a osmanske vladavine. Pokoreni su se narodi na razli~ite na~ine uklju~ivali u osmanski privredni, vojni i upravni sistem i tako se vjerski i kulturno o~uvali i odr`ali. Nasuprot tome, opadanjem mo}i Osmanske carevine i njenim postepenim povla~enjem iz Srednje Evrope, Bo{njaci su kao muslimani ubijani, progonjeni ili silom pokr{tavani, tako da ih danas nema u mnogim zemljama i krajevima gdje su nekad u ve}ini ili velikom broju `ivjeli. Tako je Bo{njaka potpuno nestalo u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki Kotorskoj, dana{njoj zapadnoj Srbiji, te staroj Crnoj Gori i biv{oj isto~noj Hercegovini (Nik{i} i dr.). Bo{njaci su se odr`ali u nekoliko manje ili vi{e kompaktnih podru~ja ili regija, odnosno {irih geopoliti~kih cjelina. Tako se po regijama, idu}i od jugoistoka prema sjeverozapadu, izdvajaju ~etiri skupine. Prvu ~ine Gorani ili Goranci, koji nastanjuju staru {arplaninsku `upu Goru na jugu Metohije. Ta se `upa danas uglavnom poklapa sa teritorijom op}ine Draga{ u blizini Prizrena. Goranska naselja, kojih ukupno ima 31, od kojih devet u Albaniji a dva u Makedoniji, ~vrsto su slavenskomuslimanska. Glavno zanimanje Goranaca je sto~arstvo, a dugo su bili poznati i po dobrim majstorima pu{karima. Kao pe~albari po velikim gradovima biv{e Jugoslavije, gdje ih ~esto pogre{no zamjenjuju sa Albancima, uglavnom su poznati kao vrsni slasti~ari, a u 84 April - Juni 2006. 2 ranijim vremenima i kao sarafi. Goranci su uvijek teritorijalno bili odvojeni od Bosne. ^injenica da su se u popisima stanovni{tva od 1971. nacionalno izja{njavali kao Muslimani pokazuje da su i emocionalno bliski Bo{njacima, kako zbog iste vjere, tako i zajedni~kog slavenskog jezika, koji sami Goranci nazivaju "goranskim". Islam su prihvatili srazmjerno kasno, u XVIII st., da bi se kao sto~ari za{titili od napada susjednog albanskog plemena Ljumljana. Oni su u odnosu na pravoslavne Slavene istog jezika i u odnosu na vjerski istovjetne, ali jezi~ki odvojene Albance, uvijek znali sa~uvati svoju etni~ku posebnost. Nasuprot tome, kada se na|u u bosanskoj muslimanskoj sredini brzo se asimiliraju i u cijelosti poistovje}uju sa Bo{njacima. Gorancima su sli~ni Torbe{i, koji `ive po planinskim selima zapadne Makedonije, na podru~ju Male Reke i Velesa. Ima ih i po ju`nim skopskim selima, pa se cijela ta oblast nekad nazivala Torbesijom. Torbe{i su dio nekada{njeg mija~kog plemena koje nastanjuje sliv rijeke Radike, sa 23 sela, od kojih su najve}a Gali~nik i Lazarpolje, dok su najve}a torbe{ka naselja Gorno Vranovci i Zernonica. Mijaci su nekada bili posebno pleme, pa se no{njom, govorom i obi~ajima jasno odvajaju od okolnog stanovni{tva. Bave se zemljoradnjom i sto~arstvom, a kao pe~albari raznim zanatima. Etnolozi koji su se bavili prou~avanjem njihovog `ivota zapazili su da "pravoslavni Mijaci smatraju samo sebe pravim Mijacima, a za svoje zemljake i sunarodnike muhamedance upotrebljavaju imena Kurki i Torbe{i". Danas se ne mo`e pouzdano re}i koliko je prihvatanje islama odvojilo Torbe{e od mati~nog makedonskog etnosa. U svakom slu~aju, Torbe{i su sa~uvali svoj jezik i govore kao i Mijaci gali~kim dijalektom. U Makedoniji se susre}e i jedan broj Bo{njaka doseljenih uglavnom iz Sand`aka. Oni su se po~eli doseljavati odmah poslije 1945, kupuju}i zemlju od doma}eg muslimanskog stanovni{tva koje se iseljavalo u Tursku. Prema starijim istra`ivanjima, iz pedesetih i po~etka {ezdesetih godina, Bo{njaci su osnovali u Makedoniji tri ve}e oaze: u Skoplju i njegovoj okolini te u okolini Velesa i Prilepa. Doseljenici su svoj jezik, skupa sa okolnim mje{tanima, nazivali "bo{nja~kim". Ve}ina se ovih Bo{njaka iz Sand`aka vremenom iselila u Tursku. Sljede}u skupinu Bo{njaka ~ine, uvjetno re~eno, crnogorski muslimani, zatim muslimani u Novopazarskom sand`aku, s obje strane Srpsko-crnogorske granice, te najzad muslimani u Bosni i Hercegovini, ~iji se savremeni teritorijalno-politi~ki okvir postepeno oblikovao nizom ratova i me|unarodnih ugovora u vremenu 1699-1878. godine. Povijesno su se kao jedna nacionalno-politi~ka cjelina oformili Bo{njaci u Bosni i Hercegovini i Sand`aku, uz veliku etni~ko-kulturnu bliskost sa muslimanima u Crnoj Gori. Teritorijalni supstrat politi~kom i op}enito etni~kom oformljenju Bo{njaka bio je bosanski ejalet ili pa{aluk, kao neposredni dr`avno-pravni, odnosno teritorijalno-politi~ki produ`etak bosanskog kraljevstva. Jo{ od vremena kralja Tvrtka I Kotromani}a pa sve do uo~i austrougarske okupacije 1878. prostor dana{njeg Sand`aka bio je sastavni dio Bosne, kojoj je u svakom pogledu politi~ki, ekonomski i kulturno u cijelosti pripadao. Odatle naziv Bosanski Musliman ili Bo{njak obilje`ava Ju`nog Slavena koji se etni~ki oformio na historijskom teritoriju Bosne, pod kojom se uvijek kao njen sastavni dio, jo{ od srednjeg vijeka, podrazumijevala i Humska zemlja, kasnije Hercegovina. U slu`benom imenu zemlje dvo~lani naziv Bosna i Hercegovina uveden je tek u vezi sa austrougarskom okupacijom. Poseban je slu~aj odr`anja nekada{njeg Novopazarskog sand`aka, ili jednostavno Sand`aka, kao geopoliti~ke cjeline na kojoj `ive Bo{njaci. Rije~ju sand`ak u Osmanskom se carstvu nazivala osnovna vojna upravno-teritorijalna jedinica. Osnovno je zna~enje rije~i zastava ili bajrak. Upravo je negdje u Sand`aku zabilje`ena 2 pjesma u kojoj se nalaze stihovi: "Dobra konja {to je za sand`aka / da mi nosi careva bajraka." To je prosto zna~ilo da se u svakom sand`aku u slu~aju rata imao pod jedan bajrak iskupiti odre|eni broj vojnika. U vrijeme njegove pune mo}i u Osmanskom je carstvu bilo nekoliko stotina sand`aka. ^ak je jo{ i 1800. njihov broj iznosio 290, raspore|enih u 25 ejaleta. Opadanjem Carstva njihov broj se postepeno smanjuje. Kona~no su Bo{nja~ka rije~ nd`ak i zaljev Alexandrette je izme|u dva svjetska rata dugo bio predmetom diplomatskog spora izme|u Turske i Sirije, koja je bila pod francuskom upravom. Francuska je kona~no Ankarskim sporazumom 23. VI 1939. priznala sporni sand`ak i zaljev Turskoj. Biv{i sand`ak Alexandrette time je postao vilajet Ratay, sa gradovima Iskenderunom i Antakyom. Tako je u svijetu ostao samo jedan Sand`ak, pisan velikim po~etnim slo- Teritorijalni supstrat politi~kom i op}enito etni~kom oformljenju Bo{njaka bio je bosanski ejalet ili pa{aluk, kao neposredni dr`avno-pravni, odnosno teritorijalno-politi~ki produ`etak bosanskog kraljevstva. Jo{ od vremena kralja Tvrtka I Kotromani}a pa sve do uo~i austrougarske okupacije 1878. prostor dana{njeg Sand`aka bio je sastavni dio Bosne, kojoj je u svakom pogledu politi~ki, ekonomski i kulturno u cijelosti pripadao. Odatle naziv Bosanski Musliman ili Bo{njak obilje`ava Ju`nog Slavena koji se etni~ki oformio na historijskom teritoriju Bosne, pod kojom se uvijek kao njen sastavni dio, jo{ od srednjeg vijeka, podrazumijevala i Humska zemlja, kasnije Hercegovina. U slu`benom imenu zemlje dvo~lani naziv Bosna i Hercegovina uveden je tek u vezi sa austrougarskom okupacijom. Poseban je slu~aj odr`anja nekada{njeg Novopazarskog sand`aka, ili jednostavno Sand`aka, kao geopoliti~ke cjeline na kojoj `ive Bo{njaci. Rije~ju sand`ak u Osmanskom se carstvu nazivala osnovna vojna upravno-teritorijalna jedinica. Osnovno je zna~enje rije~i zastava ili bajrak. Upravo je negdje u Sand`aku zabilje`ena pjesma u kojoj se nalaze stihovi: "Dobra konja {to je za sand`aka / da mi nosi careva bajraka." To je prosto zna~ilo da se u svakom sand`aku u slu~aju rata imao pod jedan bajrak iskupiti odre|eni broj vojnika. U vrijeme njegove pune mo}i u Osmanskom je carstvu bilo nekoliko stotina sand`aka. ^ak je jo{ i 1800. njihov broj iznosio 290, raspore|enih u 25 ejaleta. Opadanjem Carstva njihov broj se postepeno smanjuje. Kona~no su ukinuti zakonom od 20. I 1921. i preure|eni u vilajete. Nakon toga na politi~kom i diplomatskom prostoru ostala su sarno dva sand`aka. To su Alexandrette, tj. turski Iskenderun, na tursko-sirijskoj granici, i nekada{nji Novopazarski sand`ak. Sand`ak i zaljev Alexandrette je izme|u dva svjetska rata dugo bio predmetom diplomatskog spora izme|u Turske i Sirije, koja je bila pod francuskom upravom. Francuska je kona~no Ankarskim sporazumom 23. VI 1939. priznala sporni sand`ak i zaljev Turskoj. Biv{i sand`ak Alexandrette time je postao vilajet Ratay, sa gradovima Iskenderunom i Antakyom. Tako je u svijetu ostao samo jedan Sand`ak, pisan velikim po~etnim slovom, koji spada u najzna~ajnije historijske i geopoliti~ke prostore bo{nja~kog naroda. ukinuti zakonom od 20. I 1921. i preure|eni u vilajete. Nakon toga na politi~kom i diplomatskom prostoru ostala su sarno dva sand`aka. To su Alexandrette, tj. turski Iskenderun, na tursko-sirijskoj granici, i nekada{nji Novopazarski sand`ak. Sa- vom, koji spada u najzna~ajnije historijske i geopoliti~ke prostore bo{nja~kog naroda. Muslimani slavenskog porijekla i jezika u dana{njoj Crnoj Gori, osim onih u Sand`aku, Nik{i}u i Kola{inu, nisu nikad du`e vrijeme bili u sastavu Bosanskog ejaleta ili pa{aluka. Samo kra}e vrijeme, osamdesetih godina XVII st., isto~na granica Bosanskog pa{aluka protezala se ~ak do @abljaka, stare prijestolnice Crnojevi}a, na u{}u Mora~e u Skadarsko jezero, pa su tako i muslimani Podgorice, Spu`a, Bara, Plava i Gusinja dr`avno-pravno bili stanovnici Bosne. U tom su sklopu Plav i Gusinje predstavljali zna~ajnu subkulturnu mikroregiju, ~iji su se stanovnici, bar {to se ti~e susjednih Albanaca, smatrali i nazivali Bo{njacima. Bez obzira na kratkotrajnost tih administrativno-politi~kih veza, muslimani navedenih mjesta su se bez sumnje, po svojim kulturnim odlikama, porijeklu, jeziku i osje}anjima sastavni dio bo{nja~kog korpusa. [tavi{e, muslimani navedenih mjesta danas se u politi~kom smislu deklariraju i identificiraju sa sand`a~kim muslimanima. Uz sve navedene krajeve velik broj Bo{njaka `ivi od ranije u dijaspori, posebno u Turskoj, zatim u SAD, te kao radnici na tzv. privremenom radu u Njema~koj, Austriji i drugim zemljama zapadne Evrope. Naziv Musliman, koji je u posljednjih osam-devet decenija upotrebljavan za Bo{njake, poti~e od arapske rije~i muslim, {to je particip aktiva od rije~i islam, u zna~enju "predati se Bogu". Rije~ musliman je perzijski plural od arapskog muslim, a ozna~ava pripadnika islamske vjere. Ovaj perzijski plural upotrebljava se u turskom (miisliman) i bosanskom jeziku kao singular. U posebnim povijesnim prilikama taj je pojam na ju`noslavenskom etni~kom i politi~kom prostoru dobio u posljednjih sto godina zna~ajne etni~ke, odnosno nacionalne oznake slavenskog muslimanskog stanovni{tva u Bosni i Hercegovini, Sand`aku, Cmoj Gori i Kosovu. U tom zna~enju taj je pojam pisan velikim po~etnim slovom, obi~no kao Musliman ili Muslimani. Taj je naziv djelimi~no kori{ten i u dijaspori, kako u okolnim zemljama tako i u zemljama zapadne Evrope. Izuzetak je u tom pogledu Turska, gdje se veoma brojna i razgranata bosansko-muslimanska dijaspora April - Juni 2006. 85 Bo{nja~ka rije~ uvijek i isklju~ivo nazivala bo{nja~kim imenom. Isti je slu~aj i u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Bo{nja~kom imenu priklonio se po~etkom {ezdesetih godina dio politi~ke emigracije oko lista Bosanski pogledi. Srednjovjekovni Bosanci danas se u literaturi i govoru naj~e{}e nazivaju bogumilima, kao navodne prista{e u~enja nekog bugarskog hereti~kog popa Bogumila iz X stolje}a. Bez obzira koliko danas bilo popularno, ime bogumili ili bogomili ne odgovara stvarnosti, jer se srednjovjekovni Bosanci nikad nisu nazivali tim imenom. Oni su sebe nazivali krstjani, "dobri Bo{njani" ili naj~e{}e i najjednostavnije "dobri ljudi". Ime bogumili samo se jedanput susre}e u srednjovjekovnim izvorima i odnosi se na jedan sasvim ograni~en prostor. Konstantin Filozof, osniva~ poznate prepisiva~ke {kole u manastiru Manasija na Resavi, u svom `ivotopisu Stefana Lazarevi}a, nastalom 1431-35. godine, ka`e da su stanovnici bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogomilske". Cijelo vrijeme osmanske vladavine za muslimane u Bosni, tj. Bosanskom ejaletu ili pa{aluku, koji je u razli~ita vremena obuhvatio, pored dana{nje Bosne i Hercegovine, mnoge okolne teritorije, upotrebljavala su se dva naziva. Prema Turcima i prema osmanskim vlastima u Carigradu bosanskohercegova~ki, sand`a~ki i ostali muslimani slavenskog porijekla i jezika sebe su u etni~kom, politi~kom i jezi~kom smislu smatrali i nazivali Bo{njacima. Tako su ih nazivali i Turci i osmanska administracija u svojim slu`benim aktima. U mnogim slu`benim spisima Porte bo{nja~ko ime se kao regionalna i narodna oznaka susre}e u raznim oblicima (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm, sve u zna~enju Bo{njaci ili "bosanski narod"). Isti naziv za bosanske muslimane, tj. Bo{njacii ili "bosanski narod", koristio se i u pismima koja su Husein-kapetan Grada{~evi} i istaknuti sudionici njegovog pokreta upu}ivali austrijskim vlastima i knezu Milo{u Obrenovi}u. U tom 86 April - Juni 2006. 2 je smislu Husein-kapetan bio izri~it u pismima austrijskom kancelaru Mettemichu, datiranim u Travniku i Grada~cu 13. III odnosno 23. VI 1832. godine. Ovaj je termin koristio i Ali-pa{a Rizvanbegovi} u prepisci sa austrijskim vlastima u Dalmaciji. Istovremeno se za Bo{njake u svakodnevnom govoru i pisanoj rije~i upotrebljavao naziv "tur~in", kao vjerska oznaka kojom se htjelo re}i da su oni "turske", tj. islamske vjere, ~ime su se jasno razlikovali od pripadnika ostalih ju`noslavenskih naroda istog ili zajedni~kog jezika, ali drugih vjeroispovijesti. U tim su relacijama ovaj termin koristili i muslimani i njihovi susjedi nemuslimani u Bosni i Hercegovini i okolnim ju`noslavenskim zemljama. Me|utim, i u osmansko doba Bo{njaci su se znali ogra|ivati od naziva Turci. Tako je zabilje`eno da su 1568. neki Bo{njaci odbili da u ispravu o zaklju~enju nekog posla u Zadru budu upisani kao Turci, pa su na vlastiti zahtjev uvedeni kao "Mussolmani di Bossina". Poslije austougarske okupacije 1878. po~eo se slu`beno za Bo{njake koristiti termin Muhamedanci ili Muhamedovci, prema njema~kom Muhammedaner. Taj je naziv koristila i {tampa, ali ga narod nije prihvatio, nego se i dalje slu`io imenima Bo{njak ili Tur~in. Istovremeno sve vi{e u upotrebu ulazi naziv musliman. U izmijenjenim nacionalno-politi~kim odnosima ovaj se naziv po~inje sve ~e{}e koristiti, potiskuju}i prethodne. ^lancima u listovima Bo{njak i Behar bo{nja~ka je javnost 1900. otvoreno zahtijevala da se termin Muhamedanac, kao neprimjeren, sekta{ki i uvredljiv, izbaci iz slu`bene upotrebe i zamijeni nazivom Musliman. Nakon toga u bo{nja~koj {tampi i publicistici upotrebljava se isklju~ivo rije~ Musliman, {to i narod prihvata kao svoju savremenu etni~ku, odnosno nacionalno-politi~ku oznaku. Bo{njaci su mogli u tom prelomnom i zbunjuju}em vremenu biti Bo{njaci u jezi~kom smislu samo u odnosu na Turke, a u politi~kom u odnosu na Osmanlije, tj. Carigrad. ^im je okupaci- jom 1878. Carigrad izgubio ulogu presudnog politi~kog ~inioca, ime Bo{njak po~elo se samo gasiti i gubiti. Ovo tim prije {to su mu okupacione vlasti, po uzoru na Osman [erif Topal-pa{inu politiku u Bosni {ezdesetih godina pro{log stolje}a, davale interkonfesionalno zna~enje, obuhvataju}i tim terminom sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest. Pravoslavni i katolici odbacili su to u ve}ini jo{ {ezdesetih godina, a poslije okupacije isto su u~inili i muslimani. Narod je iz svakodnevne `ivotne prakse i iskustva osjetio da se u novim prilikama u odnosu na pravoslavne i katolike, tj. Srbe i Hrvate, sa kojima dijeli isti `ivotni prostor, mo`e u politi~kom i kulturnom pogledu ravnopravno odrediti jedino muslimanskim imenom. Prelomni trenutak u bo{nja~kom kulturno-politi~kom i nacionalnom preporodu, koji je po~eo sredinom osamdesetih godina pro{log stolje}a, dogodio se 1899/ 1900. godine, sa po~etkom borbe bosanskih muslimana za vjersku i vakufsku-mearifsku autonomiju i pokretanjem Behara, petnaestodnevnog "lista za pouku i zabavu", kao prvog bo{nja~kog knji`evnog ~asopisa. Od tada rije~i musliman i muslimanski dobijaju u Bosni i Hercegovini, a skoro istovremeno i u Sand`aku, znatno {ire zna~enje od oznake pripadnika islama. Tako ve} od kraja XIX st. sve politi~ke organizacije i stranke, kulturne i privredne ustanove, kiraethane ili ~itaonice, sportska dru{tva i ostala pregnu}a i poduze}a koja se formiraju i nastaju me|u Bo{njacima imaju u svom nazivu isklju~ivo atribut muslimanski iIi, rje|e, islamski. Takvo stanje i praksa odr`ali su se i dalje potvrdili u vremenu izme|u dva svjetska rata. [to se ti~e naziva ili imena jezika kojim Bo{njaci govore, taj je jezik u srednjem vijeku naj~e{}e nazivan jednostavno slavenskim ili ilirskim, a ne{to kasnije bosanskim. Prvi spomen imena bosanski jezik nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora od 3. VII 1436, u kojem je zabilje`eno 2 da je gradski knez kupio petnaestogodi{nju djevojku "bosanskog roda i hereti~ke vjere zvanu bosanskim jezikom Djevena". Ninski biskup pisao je 1581. nekom fratru "bosanskim jezikom". U op}u upotrebu naziv bosanski jezik ulazi u XVII i XVIII stolje}u. Zabilje`eno je da su dubrova~ki poklisari po~etkom XVII st. pri~ali u Zvorniku nekom Bostand`i Mehmed-begu da "u audijenciji kod Njegovog Veli~anstva" (sultana) ne govore italijanskim, "nego ovim bosanskim jezikom". Slavni turski putopisac Evlija ^elebi bilje`i u XVII st. da Bo{njaci govore Bo{nja~ka rije~ jezik. Od tada se ni`u brojni podaci da se u Bosni "eglendi{e bosanski" (Matija Ma`urani}, 1842, Ivan Kukuljevi} Sakcinski, 1858. i dr.). Srpski prvaci iz Hercegovine tra`ili su od AIi-pa{e Rizvanbegovi}a da se za vladiku, umjesto Grka, postavi ~ovjek "vi~an bo{nja~kom jeziku". Jusuf-beg ^engi} je u listu Bo{njak 3. XII 1891. pisao da se u pogledu vjere najbolje moliti Bogu na arapskom jeziku. Ali ako neko ne zna arapski, onda neka se moli na jeziku koji je svako "od svojih roditelja ~uo i nau~io, to jest ovdje bosanski". Naziv bosanski jezik ostao je u Bosna u vrijeme Bana Kulina (1180-1204), Izvor: Marko Vego, Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dr`ave, Sarajevo 1957. bosanskim jezikom, a spominje i prvi bosansko-turski rje~nik, koji je 1631. sastavio Muhamed Hevai Uskufi. Duvanjski biskup fra Pavle Dragi~evi} pi{e 1735. da u Bosni ima sve}enika koji se u vjerskim obredima poma`u bosanskim jezikom jer ne znaju dobro crkvenoslavenski. On dodaje da je katolicima u razgovoru sa pravoslavnima dovoljno da poznaju bosanski slu`benoj upotrebi i nakon austrougarske okupacije 1878, bez obzira na agresivnost srpske i hrvatske propagande da se to ime izbaci iz upotrebe. Zemaljska vlada BiH je 4. X 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve nadle`ne organe da se "zemaljski jezik" (Landessprache) ima svuda slu`beno nazivati srpsko-hrvatskim, odnosno hrvatsko-srpskim. Time je zvani~no ukinut naziv bosanski ili bo{nja~ki jezik. S obzirom na tradiciju, ubrzo je posebnom vladinom odlukom 20. XI 1907. dozvoljeno Bo{njacima da u svojim autonomnim ustanovama mogu dalje koristiti naziv bosanski jezik. Poslije 1918. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Jugoslaviji, ta je praksa jednostavno ukinuta i napu{tena. Naziv bosanski jezik bio je u praksi prosto ekskomuniciran i fakti~ki zabranjen sve od 1945. do prvih mjeseci 1991, kada su ga Bo{njaci putem svoje {tampe i publicistike spontano vratili u upotrebu, {to je ve} nau~no utemeljeno i razrije{eno. Naziv Musliman kao etni~ko, odnosno nacionalno-politi~ko ime potpuno je afirmirano aktima NOP-a 1941-45, posebno odlukama AVNOJ-a, te zemaljskih antifa{isti~kih vije}a Bosne i Hercegovine, Sand`aka, Crne Gore i Boke Kotorske i Velike antifa{isti~ke skup{tine narodnog oslobo|enja Srbije. Posebnom deklaracijom o pravima gra|ana Bosne i Hercegovine, usvojenom na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u ljeto 1944, zajam~ena je jednakost i ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata, izvojevana i ste~ena u zajedni~koj narodnooslobodila~koj, odnosno antifa{isti~koj borbi. U razdoblju izme|u 1947. i 1949. slu`bena je politika ustvari ukinula "nacionalno ime" Musliman, priznato u toku NOB-e. U~injeno je to pod pritiskom, kako se ne bi povrijedili odre|eni nacionalni, zapravo nacionalisti~ki, u prvom redu srpski interesi u Bosni i Hercegovini. Uz mnoge nedore~enosti, slu`bena se politika ve} prilikom prvog poslijeratnog popisa stanovni{tva 1948. vratila staroj praksi nacionalnog opredjeljivanja Bo{njaka. Prema tom nacionalisti~kom politi~kom konceptu, bosanski muslimani }e se, kao navodno jo{ etni~ki amorfna grupa, postepeno, zavisno od svog kulturnog napredovanja, nacionalno opredjeljivati bilo u srpskom, bilo u hrvatskom usmjerenju. Nakon dosta lutanja i zbunjenosti oko pitanja kojim imenom izraziti i ozna~iti bo{nja~ki etnos, slu`beno je kraApril - Juni 2006. 87 Bo{nja~ka rije~ jem {ezdesetih godina usvojena, ve} od ranije u praksi rasprostranjeno, kao nacionalna oznaka, ime Musliman, odnosno Muslimani. Po~etkom 1960. redakcija Re~nika, odnosno Rje~nika srpskohrvatskog, /hrvatskosrpskog jezika dviju matica, Srpske i Hrvatske, uz Srbe, Hrvate i Crnogorce, posebno je istakla i bosanske muslimane kao ravnopravan subjektivitet u pitanjima zajedni~kog jezika. Svoj nacionalni identitet Bo{njaci su, prema datim mogu}nostima, potpuno iskazali i potvrdili popisima stanovni{tva 1971, 1981. i 1991. godine. Ime Musliman u prvom redu je proisteklo iz slo`ene politi~ke historije Bosne i Hercegovine, te op}enito muslimana na ju`noslavenskom prostoru i namjernog manipuliranja njihovom vjerskom i etni~kom, odnosno nacionalnom pripadno{}u od razli~itih interesnih grupa i politika, kako unutar tako i izvan Bosne. U godinama neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu (1992) u kolokvijalnom govoru, {tampi, publicistici te nau~nim raspravama sve se ~e{}e ~uo i pisao dvo~lani naziv Bosanski Muslimani, kao oznaka za sve Bo{njake na historijskom tlu nekada{njeg Tvrtkovog bosanskog kraljevstva, te u teritorijalno-politi~kom kontinuitetu s njim, kasnijeg Bosanskog pa{aluka. Upotreba naziva Bo{njak postepeno se aktualizira u vrijeme kraha komunisti~kog re`ima 1989/ 90. godine. U pravom {arenilu politi~kih stranaka, grupa i ideja, nastalih raspadom Saveza komunista Jugoslavije, artikulira se, me|u ostalim, i bo{nja{tvo kroz razli~ite politi~ke, intelektualne, akademske i druge rasprave. Od po~etka agresije na Bosnu i Hercegovinu aprila 1992. i nevi|enog genocida nad Bo{njacima, te sa organiziranjem vlastitih oru`anih snaga i herojskim otporom agresorima, u narodu se spontano sve ~e{}e po~eo upotrebljavati naziv Bo{njak i Bo{njaci, kao nacionalna oznaka bosanskih muslimana. Tokom dvije godine rata, stradanja, otpora i borbe, naziv Bo{njak, kao etni~ka i nacionalnopoliti~ka oznaka, dobio je u {ta88 April - Juni 2006. 2 mpi i drugoj javnoj govornoj i pisanoj rije~i prakti~no ravnopravno mjesto sa do tada uobi~ajenim i jo{ ustavno va`e}im terminima Musliman, odnosno Bosanski Muslimani. Bio je to spontan proces vra}anja u upotrebu starog bosanskomuslimanskog narodnog imena, analogan, tako|er, spontanom procesu tokom kojeg se prije jednog stolje}a to ime izobi~ajilo iz svakodnevnog, kako javnog tako i privatnog `ivota. Na Drugom bo{nja~kom saboru 28. IX 1993. u Sarajevu plebiscitarno je prihva}en naziv Bo{njak. To je sarno potvr|eno Day- organizacija Islamske zajednice za teritoriju cijele dr`ave, pod nazivom Islamska vjerska zajednica. Time je re`im posredno priznao da pored islamske vjerske organizacije postoje i mogu postojati i druge kulturne i sli~ne organizacije pod muslimanskim imenom. Pojam pravoslavni, rimokatolik, evangelik itd. imao je uvijek u biv{oj Jugoslaviji isklju~ivo vjersko zna~enje, dok je pojam musliman, iako mu je odricana etni~ka indentifikacija u najmanju ruku, shvatan i smatran kao poseban politi~ki fenomen.' U vrijeme rasprava, otvorenih Sporazumom Cvetkovi} - Bosna u vrijeme Tvrtka I Kotromani}a (1353-1391), Izvor: Marko Vego, Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dr`ave, Sarajevo 1957. tonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine od 21. XI 1995. godine. Ipak, sam naziv Bosanski Muslimani nije u historijskom smislu bez svoje samozatajne snage. Kada je u uvjetima {estojanuarske diktature u Kraljevini Jugoslaviji 31. I 1930. godine ukinut Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH od 15. IV 1909, provedena je jedinstvena Ma~ek i uspostavljanjem Banovine Hrvatske, 0 preure|enju Kraljevine Jugoslavije i njenoj eventualnoj federalizaciji, moglo se tokom 1939-40. godine ~uti u stru~noj javnosti da je "duhovito i ta~no" da se "muslimani u Bosni i Hercegovini imaju smatrati kao posebna etni~ka zajednica". U povijesnom smislu tu zajednicu zapravo ~ine Bo{njaci. Nastavak u sljede}em broju. 2 Bo{nja~ka rije~ FELJTON - nastavak 2 BOSANSKA CRKVA: Novo tuma~enje (II) a se u tada{njoj Bosni brak ~i, da katoli~ki pisci napadaju}i smatrao privatnom stvari, Bosance, nisu takav obi~aj smasvjedo~i i otpor prihvatanju trali "herezom". Ovo, a ne manistava crkve o braku, te slu~ajevi hejska vjerovanja, mogla su stkoje bilje`e franjevci a odnose varno biti osnova navodima anse na to da su mu{karci znali tihereti~kih katoli~kih traktata, svoje `ene tjerati i uzimati dru- da su Bosanci "odbacili brak" ili ge, kao i da su mje{oviti brakovi "sakrament braka". sklapani i bez crkvene ceremoniOsnove morala je. Kao ilustraciju takvog shvataNa Zapadu je jedan od najuonja braka i porodi~nih odnosa, prof. Fine navodi tekst D. Knie- ~ljivijih aspekata hereze, kako walda, "Vjerodostojnost...," p. isti~e autor studije "Bosanska 158. u kome je izra`eno zapa- crkva - Novo tuma~enje", bio ele`anje da, kada seljak uzima `e- ment protesta. Veoma ~esto su nu, tra`i dobru radnu snagu za nau~nici, koji u drugim krajevite{ke poslove, kao njen udio u ma herezu prou~avaju, pretposdoma}instvu, te da ako ovu fu- tavljali da je oblik zapadne herenkciju dobro ne vr{i, onda, ona nije "dobra" i trebalo bi na}i drugu, kao i to da su vladaju}e klase jednako gledale na brak, iako su se oni `enili i razvodili iz drugih razloga, razli~itih u odnosu na seljake. Nau~nici su, kako isti~e Fine, s vremena na vrijeme, takvo stanje povezivali s neomanihejima, koji brak odbacuju i kao dokaz dualizma u srednjovjekovnoj Bosni. Ostaci ste}aka u selu Pobla}e (op{tina Priboj) U svakom slu~aju ovo mi{ljenje nije meritorno, jer ze univerzalni primjer hereze se Bosanci nisu protivili braku; navodi prof. Fine, isti~u}i da je jednostavno u svojoj orijentaciji pouzdano da su neukost i labav prema kulturi porodice, brak moral na Zapadu postojali, kao i nisu smatrali da je stvar vjere ili u Bosni, ali da, me|utim, nema nekoga drugog osim svoje poro- dokaza da su se Bosanci `alili na crkvu ili sve{tenstvo ili da su dice. lako se vidi da ovaj koncept protesti zbog morala bili faktor braka nije bio u vezi s bilo kojim pokreta u Bosni. "Sve}enici su imali zna~aja u od vjerovanja u Bosni, to ne zna- D dru{tvu, samo, ukoliko su igrali izvjesnu ulogu u ritualima. Da bi ve}ina rituala uspijevala, nije od izvo|a~a iziskivala moralnu odlu~nost. lako je bosansko seosko dru{tvo imalo striktne moralne kodove pona{anja, oni nisu bili intimno vezani za religiju ili religijske sankcije. Porodica i porodi~na ~ast su bili mnogo bli`e osnovi morala. U ve}ini slu~ajeva, pretpostavljamo, da je sve}enik Bosanske crkve i sam bio seljak i dio seoske zajednice, koji je `ivio `ivotom ostalih i od njega se ne{to vi{e nije tra`ilo", ka`e autor, dodaju}i da ideali o crkvi i pona{anju sve{tenika u Bosni, po svoj prilici, nisu postojali, te da je Bosanska crkva stvorena na dobroj organizaciji katoli~kih redovnika, ~iji moral i pona{anje je 1203. godine kritikovao papinski legat. Autor nagla{ava da u Bosni nije bilo aspekta protesta ili neslaganja hereze, te da je, kasnije, nakon nasilja i pusto{enja ugarskih kri`ara sigurno do{lo, u odnosu na katoli~anstvo, do ve}eg neprijateljstva, ali da je to neprijateljstvo uslijedilo zbog razloga koji je do{ao izvana a ne zbog toga {to katoli~anstvo ili crkva u Bosni nisu bili u redu.(1) Odnosi vladara i seljaka Isti~u}i da srednjevjekovna Bosna nije samo ruralna oblast s nekoliko gradova, ve} i zemlja 1. Neprijateljstvo prema Ugarskoj, kako je bilo vezano uz Katoli~ku crkvu, vjerovatno je neke Ijude odbilo, pa su pristupili drugim crkvama i pokretima. April - Juni 2006. 89 Bo{nja~ka rije~ s visokim planinama, podijeljena u mnogo `upa, Fine konstatuje da se ve}ina tih `upa odlikovala lokalizmom i slabim osje}anjem za bosansko jedinstvo i da su u mnogim `upama vladale odre|ene porodice, na raznim stepenima nezavisnosti od vladara (bana) i da je "ban stalno te`io sve jedinice povezati i pod svoju vlast dovesti, dr`ati na okupu, dok su lokalni vlastodr{ci, podjednako, bili aktivni, zadr`ati svoju vlast". Isti~u}i da su zbog specifi~nosti terena, odnosno visokih planina koje su doprinosile lokalizmu, i komunikacije unutar raznih dijelova Bosne, kao i prema vanjskom svijetu bile lo{e, navodi se da je, naprimjer, prema dubrova~kim zapisima, karavanu iz Dubrovnika u 15. stolje}u trebalo dva dana do Blagaja, ~etiri ili pet do Visokog, pet ili {est do Borca, sedam ili osam do Srebrenice i deset dana do Zvornika.(2) Prilike nisu bile ni mnogo bolje na po~etku 19. stolje}a; jedan francuski putnik je dao slijede}u satnicu putovanja iz Sarajeva na konju: {esnaest sati do Travnika, dvadeset i ~etiri sata do Srebrenice, trideset sati do Zvornika, sedamnaest sati do Vi{egrada i trideset sati do Mostara; naravno da je bilo potrebno vi{e vremena iz Sarajeva u vanjski svijet; pedeset i ~etiri sata do Dubrovnika, ~etrdeset i osam sati do Novog Pazara.(3) U ve}ini slu~ajeva, kako navodi prof. Fine, seljaci su bili pod jurisdikcijom lokalnih zemljoposjednika. On isti~e da ve}ina nau~nika smatra da su seljaci manje-vi{e bili vezani za zemlju ili, ako se radilo o ~obanima, bili su odgovorni za svoja stada u vlasni{tvu vlastele. Pozivaju}i se na op{teprihva}eno pravilo za srednjovjekovna dru{tva da je vjeroispovijest vladara odre|ivala i vjeru njegovih podanika, Fine ka`e da je u 2 Bosni vlastela u tome bila tolerantna, ako ba{ i nisu bili nezainteresirani za pitanja religije, te da su oni, ~esto, odr`avali veze s nekoliko raznih vjeroispovijesti, da su povremeno jednu protiv druge usmjeravali, te da, izgleda, njihovi stavovi prema odre|enoj religiji nisu nikada bili pod uticajem drugih interesa u svijetu. Nagla{avaju}i tako indiferentnost vladaju}ih slojeva naspram crkvi, suprotnu uobi~ajenoj slici srednjovjekovne Evrope, Fine zaklju~uje da bi bilo veoma ta~no re}i da religija nije bila glavni faktor u internoj historiji Bosne uprkos velikoj pa`nji, koju su nau~nici historiji religija u Bosni posve}ivali. "Religija je bila glavni faktor koliko su se strane sile religijom koristile kao izgovorom, da se u ova pitanja upletu, koja su samim Bosancima bila od malog interesa. Ako je bosanski vlastelin bio pod pritiskom promijeniti svoju vjeru ili je bilo izgledno ako to u~ini da }e ne{to posti}i, obi~no je bio spreman, kao {to }emo kasnije vidjeti, promijeniti vjeru. Ravnodu{nost vladara i vlastele u odnosu na religiju njihovih seljaka, odra`ava se na ru{evinama srednjovjekovnih crkava, koje su se na njihovim posjedima nalazile. Crkve su, bez izuzetka, bile male, kao kapele, podignute za potrebe vlastelinske porodice. U nekim slu~ajevima se radi o izrazitim kapelama gdje se sahranjivalo. Kapele su bile male po obimu, nisu bile predvi|ene da slu`e op}enito potrebama sela, ukoliko seljak nije do{ao u crkvu zbog ceremonije kr{tenja i sprovoda u svojoj porodici. Ali, u svakom slu~aju, ~injenica da je vlastelin podigao malu crkvu, zna~i da je prihvatio uobi~ajeno pona{anje i nije bio zainteresiran da njegovi seljani redovito posje}uju crkvu. Zaklju~ak je zna~ajan, vlastelini se nisu posebno brinuli {ta njihovi seljani vjeruju i pustili im da slijede svoje obi~aje." Kontakt i {irenje novih ideja Opisuju}i odnos sela i grada, te komunikaciju stanovnika razli~itih podru~ja, Fine ka`e: "Ako je selo bilo blizu grada ili trgova~kog puta, bilo je u mogu}nosti saznati nove ideje. Ostala sela, a to je bila ve}ina, bila su potpuno izolirana, imala su vezu s nekoliko malih sela i jednim ili dva trga. Ve}ina gradova je, tako|er, bila mala, a mnogi trgova~ki putevi su zaobilazili gradove, {to zna~i, da su veze sa svijetom bile slabe. Funkcije gradova su bile odbrambenovojne i adminstrativnih centara, koji su osiguravali lokalne trgove i mjesto, gdje su se nalazili u ograni~enom broju sitne zanatlije, da `ive od svog rada. Ko bi `elio dobiti sliku izolacije sela i te{ko}a komunikacije, neka leti avionom preko planinskih vrleti Bosne do Splita ili Dubrovnika. Slaba veza me|u selima se vidi i po raznolikoj odje}i, pjesmama i plesovima, itd, u selima u dolini i na suprotnim stranama planine, ~ak i kod vjernika iste vjeroispovijesti. Glavni kontakti me|u selima su se odvijali u redovnim intervalima na trgovima. Obi~no je pazarni dan bio jednom sedmi~no. Naj~e{}e se radilo o tipu, koji pokriva oblast trga. Zna~i, iako je selo mogu}e bilo u blizini trga, na koji su seljani redovito i{li, neki su seljani manje-vi{e odlazili na jedan ili dva trga. To je normalna slika, jer je bilo rijetko na}i sela iz koji su seljani odlazili samo na jedan trg. U gusto naseljim krajevima, kao {to je sredi{nja Bosna, vjerovatno su seljani i{li na dva do ~etiri razna trga zavisno od blizine selu. U ovakvoj situaciji pazarni dani su bili ure|eni da je neki grad imao ponedjeljak, a drugi 2. Navodi: K. Jire~ek, Trgova~ki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (prev. \. Pejanovi}), Sarajevo, 1951, p. 96. 3. Navodi: M. A. Chaumette-des Fosses, op. cit, 33-45. 90 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ (4) utorak, itd. Trg je pru`ao mogu}nost {irenja ideja i obi~aja; a ciklus odre|enih dana je olak{avao {irenje ideja. U novije vrijeme smo u mogu}nosti promatrati utjecaj gradskog trga na obli`nja sela, {to se ti~e odje}e i velike raznovrsnosti ku}anskih predmeta, koji su se prvo u gradu pojavili. Me|utim, William Lockwood je ukazao da su trgovi bili slabi mediji u {irenju ideja. Njegov terenski rad u Bosni je ukazao, da seljaci koji na trg dolaze, primarno su zainteresirani za trgovinu; a dru`e se samo onda po{to su svoj posao obavili i okupljaju se u malim grupama sa svojim dru{tvom (ro|aci, seljani iz istog sela, itd). Oni ne sre}u nove Ijude, niti sa strancima zapo~inju razgovor. Na trgovima Ijudi kupuju drugu robu i prodaju svoju robu, Ijudi raznih etni~kih i vjerskih grupa, veoma su se malo ili nikako me|usobno mije{ali, osim ako se radilo o trgovini.(5) Na srednjovjekovnim bosanskim trgovima nije bio obi~aj bosanskog seljaka da sa strancem razgovara, uklju~ivo i Dalmatince, ukoliko seljak ranije nije `ivio u blizini jedne od dalmatinskih kolonija u Bosni i s Dalmatincima bio u prijateljskom odnosu. Ako je seljaku pri{ao strani misionar, seljak, vjerovatno, ne bi nove ideje primio, koje je ovaj donosio. Ako se seljak, naj~e{}e na trgu i susreo s novim vjerskim idejama, on ih, najvjerovatnije, nije ni razumio, maknuo bi se dalje jer ga se nisu dojmile ili na njega negativno djelovale. On je ve} imao svoje kr{}anstvo i obrede; kao {to su otac i djed radili i samo da Bog podari zdravlje njemu i njegovoj porodici i stoci, da Bog podari dobro vri- jeme potrebno za usjeve i dobru `etvu i to je bilo sve {to je seljaku bilo zna~ajno. Zapravo, seljak bi, vjerovatno, spekulaciju o vjeri i nove ideje gledao kao na opasne, koje, vjerovatno, izazivaju sudbinu. S druge strane, ako je na trgu neko na{ao novi lijek, ~aroliju koja reumatizam lije~i, to je bilo ne{to {to je bilo vrijedno pogledati." Prema Fineu bosanski trgovi, prema tome, nisu bili idealno mjesto za propovjed novog Evan|elja, ali su oni, ipak, omogu}avali {irenje ideja, s obzirom da se ciklusi dana nisu poklapali, te da je na trgovima, i pored svega naprijed re~enog, veliki dio stanovni{tva mogao ~uti za novu i va`nu ideju, koja je mogu}e privukla i interes seoskih prodavaca. Stanovi{te o brzom cirkuliranju vjerskih ideja, zastupljeno i u alarmantnim opaskama u papinskim pismima o rapidnom {irenju hereze, prof. Fine pravda relativno laganim {irenjem islama nakon osmanskog osvajanja u Bosni. Nestvarni historijski modeli konverzije "Histori~ari koji se bave historijom Bosne, veoma su ~esto zapostavljali na~in kako Ijudi i dru{tva reagiraju. Primjer je popularna teorija "velikog ~ovjeka", po kojoj je herezu u Bosnu donijela jedna osoba i bila instrument konverzije u rekordnom vremenu ogromne mase Ijudi i ustanovila jednu vrstu crkvene organizacije. Ova teorija ne uzima u obzir tip dru{tva, koji je tada bio u Bosni. (6) U zemlji kao {to je Bosna bila, intelektualni nivo i geografski uslovi nisu dozvoljavali da se ideje tako lako {ire. Osim toga, histori~ari koji ovaj prilaz slijede, uvijek misle na proces konverzije. Oni smatraju da mase Ijudi, nisu bile pod velikim pritiskom i da su u kratkom periodu lagano svoju vjeru mijenjali. Pomenuti histori~ari su zamislili da se u Bosni hereza rapidno {irila i ~esto su imali tendenciju prihvatiti pretjeranu pri~u franjevaca u prvim desetlje}ima franjeva~ke misije, o desecima hiljada preobra}enika, sredinom 14. stolje}a i tako oslikavaju da se bosansko dru{tvo rapidno i u velikom obimu vratilo u katoli~anstvo. Niko ne pori~e da su franjevci ostvarili prili~an uspjeh (naro~ito, ako uzmemo u obzir njihov ograni~eni broj). Ali, ne treba, odmah, bez solidnih dokaza prihvatiti tvrdnje u kratkom vremenskom periodu o velikom broju preobra}enih. Dalje, uspjeh franjevaca nije bio u "konverzijama", ako pod konverzijama podrazumijevamo promjenu vjerovanja heretika. Pitanje je da Ii su franjevci u~inili ne{to vi{e, oni su stigli u krajeve bez sve}enstva, gdje je ve} bilo mnogo kr{}ana koji su podr`avali razne lo{e vjerske koncepcije i koji nikada nisu bili Ste}ci u Kasidolu (op{tina Priboj) 4. Dobar opis trgova i njihova uloga u selja~kom dru{tvu nalazi se u djelu Lockwooda, "The Market Place as a Social Mechanism in Peasant Society," Kroeber Anthropological Society Papers, 1965, pp. 47-67. Revidirana i mnogo detaljnija prezentacija sa specifi~nim naglaskom na Bosnu je u njegovoj disertaciji, ^ar{ija i selo; The Market Place as an Integrated Mechanis in Bosnia, Yugoslavia, Berkeley, California, 1970. 5. Usmena komunikacija s Dr Lockwoodom. 0 tome on detaljno govori i izla`e u svojoj disertaciji. 6. U zasebnoj studiji autor je raspravljao protiv uloge u {irenju hereze, koju su nekoliko histori~ara, pripisali dvojici zlatara s Jadranske obale. Vidi rad "Aristodios and Rastudije-Re-examination of the Question," GID, XVI(1965), Sarajevo, 1967, pp. 223-229. 0 ovom problemu se, tako|er, raspravlja u Poglavlju III, ove studije. April - Juni 2006. 91 Bo{nja~ka rije~ kr{teni. Stanovni{tvo se, pretpostavimo, sve}enicima radovalo, htjelo se krstiti i pri tome nikada u svom vjerovanju nije do`ivjelo promjenu. Histori~ar, koji konverzije opisuje na ovako uveli~an na~in, dobiva veoma nerealnu sliku. Do|e heretik i cijelu oblast prevede u herezu, zatim, do|e ugarska vojska i mnogo naroda pre|e na katoli~anstvo, ali unutarnje nevolje zadese Ugare i mnogi se vrate herezi, pa, do|u franjevci i ponovo mnogo naroda pokr{tavaju i onda... Konverzija je zna~ajan fenomen; ne odvija se lako, kao {to bi nas, ~esto, neki histori~ari htjeli uvjeriti. Pogledajmo samo osmanske deftere, koji pokazuju stepen prihva}anja islama (kr{}anska vjeroispovijest nije navedena) na nivou sela, pa se vidi da je ovaj fenomen i{ao postepeno. U prvim godinama nakon osmanskog osvajanja, bilo je malo Ijudi koji su prihvatili islam; generaciju kasnije, broj se uve}avao, ali je jo{ uvijek bilo mnogo kr{}ana; na kraju, nakon nekih {ezdeset godina, cijela su sela prihvatila islam. Me|utim, odnos je varirao u mjestima, u nekim selima je prihva}anje islama bilo rijetko, pa je preovla|ivalo kr{}ansko stanovni{tvo. Tako, u slu~aju islama, dobro propagirane vjere, koja je bila i vjeroispovijest dr`ave osvaja~a, prihva}anje islama je bilo sporo i odigravalo se u toku dugog vremenskog perioda. Ako se postavi bilo koje pitanje o konverziji u srednjem vijeku, a ne poticaja, kada dr`ava ili aparat stvarne vlasti nisu propagirali kultove, kada nije bilo propovjednika, sigurno se prelazak iz jedne u drugu kr{}ansku vjeroispovijest odvijao mnogo sporije nego {to je bilo kod prihvatanja islama." 2 Poglavlje II ISTRA@IVANJE IZVORA Pridaju}i veliki zna~aj izvorima saznanja o dru{tvenom `ivotu srednjovjekovne Bosne uop{te, njihovoj prirodi i glavnim odlikama, u odre|ivanju karaktera Bosanske crkve, prof. Fine u drugom poglavlju svoje studije govori o specifi~nosti razli~itih pogleda na ova pitanja isti~u}i nekoliko razli~itih izvora. On ka`e da su jo{ na po~etku 17. stolje}a postojale tri srednjovjekovne hronike o Bosni, najmanje, dvije hronike su pisali stranci, a to su: Hronika o Hrvoju Vuk~i}u Emanuela Gr~kog(7), Bosanska hronika Pietro Livia Veronese (Veroneze)(8) i hronika ~ovjeka s nevjerovatnim imenom, Milich Velimiseglich.(9) O samim autorima, kao i o karakteru njihovih djela, Fine ne navodi detalje isti~u}i da u tom smislu mogu poslu`iti samo fragmenti histori~ara iz 17. stolje}a. - Iz ekscerpta saznajemo da je Pietro Livia prili~no op{irno raspravljao o pitanjima religije u Bosni: Orbini i izvje{taji vizitacije iz 1623-1624, veoma su mnogo koristili njegov materijal. Nije nam poznato da Ii su druga dvojica hroni~ara raspravljali pitanja religije, jer se njihovi prona|eni ekscerpti odnose na svjetovne teme. Mi nemamo na raspolaganju nijedno djelo sve}enika Bosanske crkve, osim manuskripta Evan|elja i notacija u njima, koje nisu doktrinalne prirode. Zbog toga smo prinu|eni o ovoj crkvi koristiti materijal iz doma}ih povelja i dubrova~kih zapisa, ve}inom poslovne i diplomatske prirode, u kojima se pominju pripadnici Bosanske crkve; papinska pisma o herezi, koja ponavljaju stare fraze i za~udo, s malo detalja; i iz arheolo{kog materijala. Pored nedostatka kronika iz prve ruke, ni u jednom arhivu u Bosni (uklju~ivo i arhive franjeva~kih samostana predosmanskog perioda) ne sadr`e dokumente prije osvajanja Osmanlija u 1460-tim. Prema tome, moramo se zadovoljiti s dokumentima (kao povelje, izvje{taji diplomatskih misija, pisma o unutarnjim i vanjskim poslovima, koja nisu pisali Bosanci), sa~uvanih izvan Bosne. Najva`niji arhivi su u Dubrovniku, Vatikanu, Budimpe{ti i Veneciji. Materijal se, tako|er, mo`e na}i u Zagrebu, Be~u, Kotoru, Splitu (samo u katedralnom arhivu), u Zadru (gdje se nalaze arhivi dalmatinskih gradova, jadranskih otoka, izuzev Dubrovnika i gradova, ju`nije od Dubrovnika). Objavljivanjem tre}eg volumena profesora Dini}a, 1967, materijala o Dubrova~kom arhivu,(10) na zadovoljstvo nau~nika objavljena je sva postoje}a dokumentacija o Bosanskoj crkvi u arhivima Jugoslavije. I pored toga se nadamo da }e se pojaviti novi materijal iz talijanskih ili turskih arhiva." Doma}i ju`noslavenski izvori - Ako razmatramo dokumente (povelje, pisma, dubrova~ke registre) u cjelini, vidimo da su u njima sadr`ane mnoge informacije, iako se u dokumentu nalaze vi{e od jedne ili dvije vrijedne stvari. Imamo raznovrsne bosanske povelje, ali malo ih je, kojima su svjedo~ili ili garantirali pripadnici Bosanske crkve. Povelje sadr`e informacije o crkvenoj hijerarhiji i njenom polo`aju u dr`avi. Dubrova~ki dokumenti, (uglavnom zapisnici Gradskog vije}a i diplomatski izvje{taji) mnogo govore o diplomatskoj ulozi raznih pojedinaca iz Bosanske crkve; informiraju nas o ulozi crkve vis-a'-vis dr`ave Bosne; pru- 7. Luccari, p. 197. ne treba pomije{ati s "Manoilo Grk", koji je prepisao dva Evan|elja u prvoj polovini 14. stolje}a. O njemu, vidi Z. Kajmakovi}, Zidno slikarsto u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1971, pp. 50-52. 8. Luccari, p. 30; Orbini, p. 353. 9. Luccari, p. 42. 10. M. Dini}, Iz dubrova~kog arhiva, knj. III, (SANU), Beograd, 1967. 92 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ `aju mnoge detalje o lokacijama i funkcijama ku}a (samostana) sve}enika Bosanske crkve. Svi ovi dokumenti, osim izvjesnih bosanskih povelja su nesumnjivo autenti~ni, iako, ponekad, sadr`avaju neta~nosti zbog neznanja ili zamisli. Me|utim, ima i krivotvorenih povelja, nastalih nakon propasti bosanske dr`ave, koje su izra|ivale porodice iseljenika da bi pokazale, kako su u danima Bosanskog kraljevstva pripadali uglednoj vlasteli. Krivo- U svim ovim bosanskim dokumentima reference o teologiji povelje ili testamenti - odra`avaju ortodoksnu teologiju. Ovu su ~injenicu i ranije zapa`ali; ali razni nau~nici, koji Bosansku crkvu opisuju kao dualisti~ku, pridaju tome malo zna~aja. Oni analogiju nalaze na osnovu pona{anja dualista na drugim mjestima, da su Bosanci namjerno poku{avali iza ortodoksnih re~enica prikrivati svoju herezu. Me|utim, za razliku od francuskih katara i ta- Iako u 1440-tim u nekim pismima, po~injemo nailaziti na termin "maniheji", ranija op}a terminologija "heretici", "{izmatici", "patareni" se nastavila ta~no, kao ranije, ustvari jo{ se ~e{}e koristi nego etiketa dualista, ~ak i potkraj bosanske dr`ave... Godine 1461. tri bosanska vlastelina su bila upu}ena u Rim, gdje su pred kardinalom Johannesom Torquemadom odbacili pedeset "manihejskih" gre{aka. Prije odlaska vlasteline su, pretpostavljamo, ispitivali franjevci u Bosni, koji su znali oba jezika, kao i, pretpostavimo, Biskup Ninski, koji je isto govorio oba jezika, pa zaklju~ujemo, da su pomenuti Bosanci ispovijedali neku vrstu dualisti~kog vjerovanja. AIi, kako vlastelini nisu znali ni latinski ni talijanski jezik, a kardinal Torquemada, sigurno nije poznavao slavenski jezik, komunikacija se morala odvijati preko prevodioca. tvoritelji su imali pristupa originalnim poveljama, pa su bili u mogu}nosti izraditi dobre imitacije. Nau~no mnijenje je u odnosu na autenti~nost raznih povelja podijeljeno. Posebnu pa`nju se mora posvetiti onim poveljama u kojima se nepoznato ime pojavljuje, a kojeg u drugim poveljama nema. Na`alost, u Bosni nije nikada registar imena ura|en, pa je istra`ivanje imena mukotrpan posao. Mnoge krivotvorene dokumente su uradili ~lanovi porodica i redovito ih franjevcima dostavljali, pa su se, ~esto, u arhivima franjeva~kih samostana pojavljivale, te je uvijek nu`no, dokumente u kojima se ove porodice pominju, posebno ispitati prezimena porodica.(11) lijanskih patarena, koji su `ivjeli usred gorljivih, netolerantnih katoli~kih dru{tava, Bosanska crkva se nalazila u dru{tvu, koje je u odnosu na religiju bilo indiferentno, katolici su bili manjina. Bosanci nisu progonili Bosansku crkvu, sve do 1459. (~etiri godine prije nego {to su Osmanlije osvojile Bosansko kraljevstvo), mo`da je samo uslijedio progon malog broja redovnika ove crkve. Kako vjernici Bosanske crkve nisu bili progonjeni, oni nisu imali potrebu svoja vjerovanja i praksu krivo izra`avati. I kako nije postojao razlog, bilo bi apsurdno da su vjerski prvaci u dokumente stavljali vjerovanja i praksu, koje su smatrali grijehom. Razumljivo je da sadr`ina dokumenata ima svoju vrijed- nost i zaklju~ak je da se u ovim dokumentima nalaze reference o teologiji, jer su prvaci crkve u njih vjerovali i `eljeli da budu u dokumentima. Najvredniji srpski izvori o bosanskim hereticima su nekoliko edicija anatema, pisane kao sastavni dio slu`be u crkvi u Nedjelji pravoslavlja, koje osu|uju razne hereze, stare i savremene, uklju~uju anateme heretika u Bosni i Humu. Anateme sadr`e malo informacija o praksi heretika i izdvajaju poimeni~no razne heretike. lako nije mogu}e identificirati ve}inu imena, nekoliko imena Ijudi, koji se osu|uju kao bosanski heretici su jasno pripadnici Bosanske crkve, {to je jak dokaz protiv mi{ljenja, da je Bosanska crkva u osnovi bila sprska crkva sa svojom lokalnom hijerarhijom.(12) Kako }e se kasnije vidjeti, ove su anateme nastale krajem 14. stolje}a, poslije krunidbe Tvrtka u samostanu Mile{evo za kralja Srbije i Bosne 1377. godine. Tako|er, postoje jo{ tri srpska izvora koja bi se mogla ili ne bi mogla odnositi na heretike u Bosni. Prvi izvor se jasno odnosi na bosanske heretike, ali se ni{ta o njihovim vjerovanjima i praksi ne ka`e. @ivotopis Stefana Dragutina (kralj Srbije, 12761282) i potom Ban Ma~ve i Usore, umro 1316. godine), pisao je njegov savremenik, vladika Danilo, koji govori o Dragutinovom radu u podu~avanju i pokr{tavanju "heretika bosanske zemlje"; pretpostavka je da je on u svom kraljevstvu nalazio heretike, na sjeveru Bosne: u Ma~vi, Usori i mogu}e, Soli (Tuzla). Drugi izvor je notacija u tekstu srpskog Evan|elja, prona|eno na planini Athos, datira iz 1329., koje navodi obnovu crkve sv. Nikole u eparhiji Debarskoj i bezbo`ne babune.(13) U raz- 11. Vidi Dodatak A, Poglavlje II, rasprava o specifi~nim poveljama ~ija je autenti~nost pod znakom pitanja. 12. Mo{in, "Serbskaja redakcija sinodika v nedelju pravoslavlja", Vizantijski vremennik, XVII, 1960, pp. 278-353. Vidi, Poglavlje V. 13. O ovom izvoru, vidi A. Solovjev, "Svedo~astva pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Balkau", GID, V, 1953, pp. 8182. April - Juni 2006. 93 Bo{nja~ka rije~ nim srpskim tekstovima o Srbiji, babuni se odnose na bogumile. Postavlja se pitanje: gdje je bio Debar? Jedno vrijeme se smatralo da se nalazio blizu bosansko-srpske granice na rijeci Limu. Ima i jakih argumenata da se mislilo na Debar, blizu Ohrida u Makedoniji. Bilo da se radilo o rijeci Limu ili Makedoniji, u 1329, nisu bili dio Bosne. U svakom slu~aju u notaciji se ne ka`e da su pomenuti babuni bili u vezi s Bosanskom crkvom. Zavr{ni srpski izvor je @ivot despota Stefana Lazarevi}a (1389-1427) Konstantina Filozofa, pisan 1431-1432, koji se odnosi na despota i Vije}e kojem je predsjedavao u gradu Srebrenici, kratko prije svoje smrti. Grad na obalama Drine ve}i dio tog stolje}a je bio u bosanskim rukama, ali su ga tada dr`ali Srbi. Postoji nekoliko izdanja teksta ovog manuskripta i u jednom izdanju, ali samo u jednom od izdanja se Vije}e u Srebrenici pominje uz napomenu da su svi stanovnici grada pripadali bogumilskoj herezi. Odlomke iz manuskripta je u ruskom prijevodu, objavio Rus, V. Grigorovi~, 1859, i odmah je manuskript privukao pa`nju, jer, ukoliko je autenti~an, termin "bogumil" se samo jednom koristi u primarnom izvoru za heretike, negdje u Bosni.(14) ^injenica da se u navodu o~ito pretjeruje jer je bilo nemogu}e tvrditi da su svi stanovnici grada u kojem je bila velika dubrova~ka kolonija i franjeva~ki 2 samostan, bili bogumili - mnogo nam ne smeta. Problem je samo u ~injenici, da se ovu re~enicu nalazilo samo u jednom od nekoliko manuskripata i da je isti potom nestao. Nakon smrti Grigorovi~a, veliki filolog Jagi} je ispitivao njegovu biblioteku i me|u ostalim stvarima je posebno tra`io manuskript o @ivotu Stefana Lazarevi}a.(15) On nije tekst nasao. Grigorovi~ nikada nije objavio originalni tekst ili ~ak, puni tekst prijevoda, pa iskusni paleograf ili dobar filolog nije imao priliku rukopis prou~avati prije nego {to je nestao. Tako nam nije poznato da Ii se radilo o ranom rukopisu, ~iji je prepisiva~, naprimjer, iz vlastitog iskustva znao da je Srebrenica bila puna bogumila i re~enicu samo dodao ili se radilo o kasnijoj kopiji, pa pisac nije imao razloga dodati ovu re~enicu.(16) Naravno, nisam u mogu}nosti rije{iti problem. Korisno je posvetiti se ovom problemu, jer se pomenuti odlomak ~esto citira na na~in da ~italac ne bi posumnjao da je ne{to sporno. Za nas je korisnija kronika Tome, Arhi|akona Splitskog.(17) Arhi|akon Tomo je umro oko 1260. godine. Njegovo djelo predstavlja koristan izvor o doga|ajima koji su se du` jadranske obale odigravali, govori o mnogo heretika u Dalmaciji; ali nigdje ni rije~i o prirodi doktrine hereze. Iznena|uju}e je da sve}enik iz Splita nije imao interesa za pitanja doktrine. 0 njegovim infor- macijama raspravljat }e se u Poglavlju III. Najkorisniju zbirku bosanskosrpsko-dalmatinskih dokumenata objavljenih prije 1940. navodi F. [i{i} s kratkim komentarom o tipu materijala u zbirci, arhivi iz kojih dokumenti dolaze, nivo pa`nje urednika, itd.(18) Trebalo bi obratiti pa`nju slijede}im edicijama koje su poslije 1940. objavljene: 1. G. ^remo{nik, "Ostaci arhiva bosanske franjeva~ke vikarije". (19) lako nema u bosanskim samostanima dokumenata datiranih, prije 1463., u drugim franjeva~kim arhivima u Jugoslaviji sa~uvano je nekoliko papinskih bula upu}enih bosanskim franjevcima. ^remo{nik raspravlja o sadr`ini arhiva, izla`e tekst bula i dokumenata, koji ranije nisu bili objavljeni, daje sa`etak ranije objavljenih tekstova, ~esto i komentar i povremeno, navodi datum. 2. M. Dini}, Iz Dubrova~kog arhiva, knj. III (20). Radi se o najvrednijoj zbirci izvora o Bosanskoj crkvi od [i{i}a; Dini} je u kontekstu izdvojio, dijelove raznih tipova dokumenata, koji su u Dubrovniku pohranjeni od uobi~ajenih diplomatskih dokumenata, zapisnika Vije}a do testamenata, sudskih procesa, itd... pod raznim odrednicama. Nastavak u sljede}em broju. Prire|uje: Muhedin Fijuljanin 14. V. Grigorovi~, O Serbii v eja otno{enijah k sosednim der`avam preimu{~estvenno v XIV-X stoletijah, Kazan, 1859, p. 52. 15. V. Jagi}, "Ein neu etdeckter urkundlicher Beitrag zur Erklarung des Bosnischen Patarentums", Archiv fur slavishe Philologie, XXXIII, 1912, pp. 585-87. 16. Ve}ina nau~ika, koji su se bavili ovim problemom se sla`u da je Gligorovi~ev tekst nastao od kasnijeg manuskripta. Vidi Dini}, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, Beograd, 1955, p. 94, i dalje reference fusota 8 na toj stranici. 17. Tomo, Arhi|akon Splitski, Historia Salonitana, ed. F. Ra~ki, MSHSM, 26 Scriptores, 3, Zagreb, 1894. 18. F. [i{i}, "Izvori bosanske povijesti", objavljeno u kolektivnom djelu, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942, pp. 1-38. Knjiga je objavljena u nesretnom vremenu i sadr`i izuzetno neugodan fa{isti~ki predgovor; {to se knjige ti~e, ve}ina priloga je nastala prije izbijanja rata. Kao i moga kolektivna djela svezak sadr`i nedosljednosti i neki put, hrvatske predrasude. [i{i}evo poglavlje je ispravno. Osim toga, [i{i} je umor po~etkom 1940. i ne mo`e biti odgovoran za neukusno djelo u kojem je njegov tekst objavljen. Na`alost, uprkos naslovu poglavlje raspravlja o dokumentima i zapostavlja sve ostale tipove izvora. 19. U Radovi, (NDBH), 1955, pp. 5-56. 20. SA, Beograd, 1967. 94 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ ANALIZE Me|unarodna krizna grupa o Sand`aku Izvje{taj za Evropu br. 162 - 8. april 2005. (II) SAND@AK: I DALJE ZABORAVLJEN Izvje{taj Me|unarodne krizne grupe o Sand`aku (izvje{taj pod radnim nazivom "Izvje{taj za Evropu br. 162 - 8. april 2005") izazvao je dosta polemika i razli~ite reakcije i komentare u ovda{njim politi~kim krugovima i obi~noj javnosti. "Bo{nja~ka rije~" je u svom prvom broju zapo~ela sa objavljivanjem analiza iz tog izvje{taja Dana 16. decembra 1996. godine predsjednik Izvr{nog odbora op{tine Novi Pazar, Izudin Su{evi}, objavio je da se socijalisti ne nalaze me|u {est novoizabranih ~lanova odbora.61 Istog dana Ugljaninova koalicija bo{nja~kih partija i lokalna skup{tina op{tine nominovala je kandidate za {kolski odbor. Svi su bili Bo{njaci i srpske vo|e su `estoko protestvovale.62 Jo{ jedan primjer neosjetljivosti se dogodio kada su oka~ili zastavu BNVS koja ima islamske simbole - na zgradu gradske uprave. U martu 1997. godine op{tinske vlasti Novog Pazara su objavile da }e smijeniti sve direktore lokalnih dr`avnih preduze}a koji su ~lanovi SPS ili koji su Srbi.63 ^lanovi SPS u skup{tini op{tine po~eli su da bojkotuju sjednice u znak protesta.64 Nekoliko nedjelja kasnije jedan srpski ~lan skup{tine upozorio je da bi Srbi mogli da uspostave paralelnu vlast u Novom Pazaru ukoliko se "diskriminacija" nastavi.65 Ubrzo je SPS iznio optu`be da Ugljanin i njegovi ljudi rade na tome da Sand`ak postane nezavisna dr`ava.66 Napetost je dostigla vrhunac po{to je Ugljanin objavio da }e Bo{nja~ko nacionalno vije}e od- r`ati konvenciju u Novom Pazaru sredinom jula 1997. godine. Na konferenciji za {tampu odr`anoj 25. juna on je izjavio da se "ne mo`e odbaciti mogu}nost da konvencija donese odluku o autonomiji Sand`aka". On je podsjetio da su Bo{njaci glasali za autonomiju na referendumu {est godina ranije.67 Beograd je reagovao 10. jula. Policija je zauzela zgradu op{tine, izbacila odbornike i zamijenila ih privremenim vije}em sastavljenim isklju~ivo od ~lanova SPS i JUL, od kojih su neki bili Bo{njaci. Ovo novo tijelo je smijenilo Ugljaninove pristalice sa polo`aja zato {to su se pona{ali "nelegalno i neustavno".68 Ugljanin je odbio da prihvati nove vlasti,69 ali mu je Beograd oduzeo poslani~ki imunitet,70 a 17. jula tu`ila{tvo u Novom Pazaru je ponovo aktiviralo optu`nicu iz 1993. godine71 iako Ugljanin nije uhap{en i ubrzo je na sudu osporio radnje vlade. Dana 14. maja 1998. godine Ustavni sud Srbije je kao po narud`bini vlasti presudio da je smjena op{tinske uprave bila legalna. Kao odgovor na to, Ugljanin je zaprijetio javnim protestima ukoliko re`im ne ukine privremenu upravu, ali poku{aj prote- sta na godi{njicu smjene nije uspio da privu~e mnogo podr{ke. Ve}ina Bo{njaka je bila zastra{ena i nije bila raspolo`ena da isprobava reakciju policije ili vojske na demonstracije. Op{tinska uporava koju je imenovala Milo{evi}eva vlada ostala je na vlasti sve do izbora 24. septembra 2000. godine. Po~etkom 1998. godine umjerenije bo{nja~ke vo|e po~ele su da napadaju Ugljanina da je previ{e ekstreman. Mnogi lokalni Srbi i Bo{njaci tvrde da ga je srpska policija kompromitovala ~ak i prije nego {to se vratio u Novi Pazar 1996. godine i da mu Milo{evi} ne bi dozvolio da se vrati a 61. Ugljaninov brat Sadik i Su{evi}ev brat Sabahudin su postali ~lanovi odbora. Vidi Betu, 16. decembar 1996. godine. 62. Beta, 16. decembar 1996. godine. 63. Beta, 18. mart 1997. godine. 64. Beta, 31. mart 1997. godine. 65. Beta, 2. april 1997. godine. 66. Beta, 23. maj 1997. godine. 67. Beta, 25. juni 1997. godine. 68. Beta, 10. juli 1997. godine. 69. Beta, 11. juli 1997. godine. 70. Beta, 10. juli 1997. godine. 71. Beta, 17. juli 1997. godine. 72. Premda ve}i dio ovakvih pri~a treba smatrati "pija~nim tra~evima", vrijedno je pa`nje da je Milo{evi} zaista kompro mitovao brojne vode}e opozicione politi~are i politi~ke partije tako {to ih je sam formirao ili finansirao ili uklju~ivao funk cionere Dr`avne bezbjednosti u njihove redove. Tako je odr`avao spolja{ni privid demokratije, dok je u stvari kontrolisao mnoge "opozicione" partije. April - Juni 2006. 95 Bo{nja~ka rije~ da nije sa njim postigao neki dogovor.72 Iz dana{nje perspektive izgleda da je Ugljanin koristio staru Milo{evi}evu taktiku da razrijedi utjecaj bo{nja~kih glasa~a u Sand`aku formiranjem niza partija sa sli~nim nazivima i platformama, uklju~uju}i ~etiri sa nazivom Stranka za demokratsku akciju (SDA).73 Netolerantna politika koju je Ugljanin sprovodio po osvojanju vlasti u op{tini Novi Pazar je sigurno utrla put smjeni op{tinske uprave od strane Beograda. Ekonomski procvat i propast Anti-bo{nja~ka dr`avna strahovlada u doba Milo{evi}a podudarila se sa ekonomskim procvatom Novog Pazara. Nova postkomunisti~ka bo{nja~ka elita u Sand`aku bila je veoma svjesna ~injenice da Milo{evi} i njegov aparat nemaju namjeru, niti su u stanju da se bave njihovim potrebama. Mnogi od njih su se preselili u Bosnu i Tursku, ili su prko- sno ostali u Sand`aku na marginama neprijateljske dr`ave. Iako je dr`ava teoretski garantovala posao u masovnom javnom sektoru, propadanje privrede krnje Jugoslavije sve vrijeme tokom 1990-tih zna~ilo je da oni koji su ostali u dr`avnim fabrikama i institucijama postaju sve siroma{niji jer su im plate realno bile sve manje. Oni koji nisu bili u dr`avnom sektoru bili su prinu|eni da tra`e posao u privatnom sektoru ili i sami postanu pre- 2 duzetnici. U maju 1992. godine Ujedinjene nacije su uvele trgovinske sankcije Milo{evi}evoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. To je u potpunosti promijenilo na~in na koji se srpski dr`avni aparat finansirao i pristupao prikupljanju poreza. Tradicionalni na~in prikupljanja prihoda kroz porez na promet i carinske da`bine postao je bukvalno beskoristan usljed hiperinflacije koju je dr`ava sama generirala (1991-1994) i sankcija. Kao rezultat, dr`ava je morala da se okrene drugim sredstvima za prikupljanje prihoda da bi mogla da podr`ava skupe ratove i neefikasni dr`avni sektor. Ta sredstva su se prije svega sastojala od {vercerskih monopola koja je dr`ava dodjeljivala za uvoz carinske robe kao {to su duhan, naftni derivati, kahva i alkoholna pi}a, dok je kvazi monopole dodjeljivala za ono malo odr`ivih izvoznih proizvoda Srbije, kao {to su poljoprivredni proizvodi, rude, drvena gra|a i oru`je. Dr`avna i "privatna" preduze}a i njihovi rukovodioci koji su kr{ili sankcije Ujedinjenih nacija slavljeni su kao patriote. Oni koji su upravlja- je}e nosili sa sobom. Oni su bili u mogu}nosti da povuku kapital od svoje {ire rodbine u Zapadnoj Evropi i Turskoj, kao i kod ku}e, i da osnuju aktivna preduze}a za proizvodnju tekstila, ko`e i obu}e, kao i preduze}a koja se bave trgovinom i transportom. Oni su brzo ostvarili korist od relativno niske cijene radne snage u regionu i velikog broja kvalifikovanih, ali nezaposlenih tekstilnih i obu}arskih radnika. Mogu}nost uvoza sirovina bez pla}anja visokih carina i mogu}nost proizvodnje bez pla}anja poreza doprinosile su profitabilnosti.74 Oni su tako|e koristili i porodi~ne veze da bi izvozili gotove proizvode u Zapadnu Evropu, i to ~esto ilegalno. Novi Pazar je postao ne{to kao raj za privatno preduzetni{tvo. Novi proizvodni kapaciteti i mala preduze}a sa naprednom tehnologijom (uglavnom za proizvodnju tekstila, ko`e i obu}e) nicala su svuda, obezbje|uju}i posao za Bo{njake, a naro~ito za `ensku populaciju. Do kraja 1990-tih Novi Pazar se mogao pohvaliti sa oko 500 radionica za proizvodnju odje}e i obu}e koje su zapo{ljavale ne- li tim preduze}ima obezbje|ivali su prijeko potrebni dru{tveni mir, dok su istovremeno nagomilavali ogromno li~no bogatstvo kroz ilegalne aktivnosti koje je dr`ava odobravala. Ve}ina dana{nje ekonomske elite u Srbiji je svoje bogatstvo stekla na ovaj na~in. Ovo je tako|e pru`alo velike mogu}nosti mnogim Bo{njacima koji su imali rodbinu u Turskoj da brzo uspostave kako legalne tako i ilegalne trgovinske mre`e. U Sand`aku su Bo{njaci, koji su uglavnom bili bez prava glasa, napu{tali posao ili dobijali otkaz iz dr`avnih fabrika tekstila i obu}e, ali su svoje proizvodno umi- koliko hiljada {valja i obu}ara. Ove radionice su "usisale" gotovo sve kvalifikovane radnike u regionu, pa su ljudi kojima je posao bio o~ajni~ki potreban putovali u Novi Pazar autobusom ~ak iz Kraljeva, koje se nalazi 100 kilometara sjeverno. Po{to je ve}i dio trgovine odje}om u Novom Pazaru i{ao izvan legalnih kanala i van doma{aja poreznika, ne postoje pouzdani podaci koji se odnose na radnu snagu, proizvodnju ili profit. Ipak, lokalni i zapadni analiti~ari procjenjuju da su ove radionice svake godine proizvodile vi{e stotina hiljada pari farmerki i drugih gotovih pro- 73. To su bile Ugljaninov SDA, "Pravi SDA", SDA Jugoslavije i SDA Crne Gore. Vidi Betu, 4. i 22. oktobar 1996. godine. 74. Naravno, postojali su "skriveni" porezi u obliku mita i podjele profita sa korumpiranim funkcionerima u poreskoj i carinskoj upravi. 96 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ izvoda, a da je bruto vrijednost proizvodnje bila izme|u 50 i 100 miliona ameri~kih dolara. Bo{nja~ke vo|e u Sand`aku su se hvalile da srpski poreznici imaju vi{e uspjeha u prikupljanju poreza u Novom Pazaru nego u bilo kojoj drugoj op{tini u republici. Stvarni iznos se, me|utim, ne zna, po{to srpska vlada nije objavila nikakve zvani~ne podatke. Preko no}i se pojavila nova klasa bogatih preduzetnika - i Srba i Bo{njaka mada je mnogo Srba ostalo da radi u dr`avnom sektoru u kom su plate bile male. Polako su etni~ke razlike po~ele da se ogledaju u ekonomskim razlikama, po{to su Srbi koji su se prete`no oslanjali na neuspje{nu dr`avnu privredu postali siroma{ni. U doba Milo{evi}a Novi Pazar je bio aktivan i `iv grad u kome su lokalno proizvedene kopije farmerki marke Levis, Kalvin Klajn ili Versa}i tra`ile svoje mjesto zajedno sa drugim kopijama odje}e, nao~ara i ko`ne galanterije poznatih robnih marki. Iako se mnogo nezaposlenih muhalo po na vrijeme i u gotovini.75 Industrija odje}e i obu}e u Sand`aku je napredovala u svojevrsnoj simbiozi sa srpskim organima vlasti. Status Jugoslavije kao izgnanika iz me|unarodne zajednice i{ao je u korist vlasnika fabrika po{to ih je {titio od tu`bi koje bi u normalnim vremenima protiv njih pokrenuli vlasnici robnih marki. Milo{evi}evom re`imu, koji je predstavljao pokroviteljsku mre`u poduprtu podmi}ivanjem, o~ajni~ki je bio potreban sav novac koji su mogli dobiti od vlasnika fabrika kroz pla}anje poreza, "naknade za za{titu" i mito za carinike. Me|utim, izvan Novog Pazara ostale op{tine Sand`aka - Tutin, Sjenica, Prijepolje, Nova Varo{ i Priboj - su bez izuzetka do`ivjele ekonomsku propast. U Priboju nekada ~uvena fabrika kamiona FAP dospjela je u te{ka vremena po{to je izgubila svoja predratna tr`i{ta u biv{oj Jugoslaviji i bila je prinu|ena da svojih 6.000 zaposlenih smanji za vi{e od dvije tre}ine.76 Blizina granice sa Bosnom i etni~ko ~i{}enje 1992-1993. njaci sa ovih podru~ja su emigrirali ili se odselili u Novi Pazar, dok su Srbi uglavnom odlazili ka centralnoj Srbiji. U isto vrijeme po~eli su da se pojavljuju drugi problemati~ni oblici privredne djelatnosti. S obzirom na blizinu granice sa Bosnom, a kasnije i sa Kosovom (pod upravom UNMIK) i sa Crnom Gorom, i s obzirom na ja~u unutra{nju kontrolu izme|u Crne Gore i Srbije, lokalni "biznismeni", ~esto u saradnji sa srpskom Dr`avnom bezbjedno{}u, po~eli su da {vercuju narkotike u Evropsku uniju, Bosnu, Crnu Goru i Kosovo. Me|u drugim profitabilnim artiklima bili su jo{ i oru`je, ljudi, alkohol, duhan i poljoprivredni proizvodi. Krizna grupa je od srpskih sagovornika ~ula da centru grada, mogao se osjetiti ekonomski napredak i radinost. ^ak i prije raspada Jugoslavije, Novi Pazar je bio poznat po proizvodnji kvalitetnih kopija italijanskih cipela po cijeni koja je iznosila samo mali dio cijene originala. Tokom 1990-tih mogli ste kupiti par farmerki Levis 501 naizgled istog kvaliteta kao i original za jedva 10 ameri~kih dolara. Radionice su robu prodavale kupcima sa Kosova, iz Turske, Bugarske, Gr~ke, Bosne, Hrvatske i Zapadne Evrope. Izbijanje sukoba na Kosovu 1998. godine smanjilo je prodaju, a mnogi poslovni ljudi su `alili zbog gubitka albanskih kupaca koji su uvijek pla}ali godine stvorilo je ekonomski mrtvu zonu nastanjenu uglavnom {vercerima i crnoberzijancima. Nekada aktivno sto~arsko preduze}e iz Sjenice, PK "Pe{ter" poznato po proizvodnji nekih od najboljih jugoslovenskih sireva propadalo je zbog korumpiranog rukovodstva, gubitka tr`i{ta i sveukupnog haosa koji je vladao u zemlji. Broj grla stoke na Pe{teru spao je na 10 procenata od predratnog broja. Nekada uspje{ni rudnik uglja u [tavlju sveo je na proizvodnju na jedva 60.000 tona godi{nje. Na Pe{terskoj visoravni vi{e nije bilo ni ljudi ni stoke, po{to se raniji trend ekonomske migracije ubrzao.77 Bo{- se ovim kriminalnim radnjama poma`e finansiranje osu|enika za ratne zlo~ine, uklju~uju}i i biv{eg generala, bosanskog Srbina Ratka Mladi}a. Kretanje stanovni{tva Politika etni~kog ~i{}enja, dr`avne diskriminacije, strahovlade i ekonomskog zanemarivanja u doba Milo{evi}a poga|ala je podjednako i Srbe i Bo{njake. Prema popisu iz 2002. godine, sand`a~ki region je izgubio 8,64 posto stanovni{tva u odnosu na prethodni obavljen 1991. godine. Samo je u Novom Pazaru evidentiran zanemarljivi zvani~ni porast 75. Razgovori Krizne grupe. Vidi Rojters, 21. i 23. juli 1998. godine. 76. Jedan od FAP-ovih glavnih kupaca bila je Vojska Jugoslavije koja je smanjena po veli~ini i koja je trpjela ograni~enje bud`eta. FAP je tako|e proizvodio automobilske dijelove za automobilsku industriju Zapadne Evrope. 77. Pore|enjem popisa iz 2002. sa popisom iz 1991. godine vidi se ~ist odliv stanovni{tva sa Pe{terske visoravni. April - Juni 2006. 97 Bo{nja~ka rije~ stanovni{tva od 0,87 posto.78 Uprkos visokoj stopi nataliteta, bo{nja~ko stanovni{tvo se smanjilo za 7,88 posto.79 Priboj - popri{te etni~kog ~i{}enja - je izgubio oko 50 posto svog bo{nja~kog stanovni{tva.80 Prijepolje, Nova Varo{ i Sjenica su izgubili izme|u 16 i 18 posto svojih Bo{njaka, a Tutin 12,64 posto. Iako su mnogi oti{li u Bosnu, Tursku ili Zapadnu Evropu, zna~ajan i vjerovatno nepopisan broj Bo{njaka oti{ao je u Novi Pazar. Ovaj trend migracije stanovni{tva sa sela u grad }e se vjerovatno nastaviti. Srpsko stanovni{tvo, ~ija se stopa nataliteta nalazi ispod nivoa proste reprodukcije, tako|e se smanjilo za 6,43 posto (6.150 stanovnika), s tim da je najzna~ajnije smanjenje bilo u Sjenici (12,9 posto) i Tutinu (11, 08 posto). Sve ostale op{tine u Sand`aku pretrpjele su manji gubitak stanovni{tva: Novi Pazar 7,69 posto, Nova Varo{ 6,65 posto, Prijepolje 5,52 posto i Priboj 3,83 posto. Ve}ina je oti{la u druga mjesta u Srbiji u kojima su ekonomske prilike bile bolje. Sand`ak poslije Milo{evi}a Od po~etka raspada biv{e Ju- 2 goslavije 1991. godine, Srbija je duboko utonula u krizu identiteta i poku{avala da na|e na~in kako da postupa sa podru~jima na kojima `ivi etni~ki mje{ovito stanovni{tvo. Mnogi problemi u Sand`aku - lo{a privreda, nizak `ivotni standard, neodgovaraju}e obrazovne i zdravstvene ustanove, nefunkcionalno, korumpirano sudstvo i dr`avna uprava, kao i nesposobne, korumpirane i brutalne policijske snage - prisutni su u skoro svakoj drugoj op{tini u republici. Me|utim, u etni~ki mje{ovitom podru~ju, nefunkcionalna i korumpirana uprava gledana kroz etni~ku prizmu mo`e da pretvori svaki neuspjeh ili gre{ku u namjeran napad vladaju}e ve}ine na podre|enu manjinu. U Sand`aku je upravo takav slu~aj. Politi~ka karta Za vrijeme prvog mandata poslije pada Milo{evi}a (20002004) op{tinske vlasti u Sand`aku nisu uspjele da pobolj{aju kvalitet `ivota u nekom ve}em obimu. Srbija je i dalje prekomjerno centralizovana dr`ava: ve}inu slu`bi na op{tinskom nivou (obrazovanje, zdravstvo, policija) kontroli{u ministarstva u dalekom Beogradu. Op{tine nemaju sopstvena sredstva i imovinu ~ak ni zgrade u kojima se nalaze i stolice na kojima sjede slu`benici. Republi~ka vlada prikuplja sve prihode na lokalnom nivou i odlu~uje koliko novca se vra}a nazad u op{tinu. Lokalne zajednice se ne pitaju prilikom imeno- vanja {efova policije, direktora {kola, direktora medicinskih ustanova, sudija, javnih tu`ilaca ili poreskih inspektora. Centralna uprava ~esto imenuje pojedince po partijskoj liniji, {to mo`e dovesti do sukoba na lokalnom nivou. Ovi dr`avni slu`benici nisu odgovorni lokalnim organima. Izme|u republi~ke vlade i vi{e od 186 op{tina u Srbiji nalazi se 25 administrativnih okruga.81 Nijedan od ovih okruga nema skup{tinu, niti izabrane funkcionere, ve} imaju samo centralno imenovane na~elnike. Na njih se prije svega gleda kao na asocijacije susjednih op{tina zasnovane na zajedni~kom interesu. Oni ne vr{e nikakvu stvarnu funkciju i de facto jo{ vi{e pove}avaju distancu izme|u republi~kih i op{tinskih vlasti. U etni~ki mje{ovitim podru~jima, lo{e rukovo|enje i uprava, korupcija i kra|a ~esto manjinama izgledaju kao zvani~na diskriminacija. Usljed preterane centralizacije u Srbiji i prekrajanja izbornih okruga, stanovnici - Srbi i Bo{njaci podjednako - imaju ote`an pristup javnim slu`bama i uslugama koje daje dr`ava. Bo{njaci smatraju da Beograd vr{i diskriminaciju protiv njih, dok lokalni Srbi smatraju da su op{tinski organi vlasti u kojima dominiraju Bo{njaci ti koji vr{e diskriminaciju. Ovo produbljuje tenzije i stvara plodno tle za etni~ku netoleranciju, a tako|e ubrzava stalni odlazak stanovni{tva, naro~ito sa Pe{tera. Da bi stvari bile jo{ gore, op- 78. To odgovara broju od 22.282 stanovnika. Nova Varo{ je ostala bez 8,38 posto, Prijepolje bez 11,47 posto, Tutin 13,21 posto, Priboj 15,50 posto i Sjenica bez 16,95 posto. Svi podaci su uzeti iz pore|enja popisa iz 1991. i popisa iz 2002. godine. 79. Zvani~na statistika o stanovni{tvu Novog Pazara mo`e biti izuzetno nepouzdana zbog mogu}eg namjernog smanjen ja broja Bo{njaka. O~ekuje se da smanjenje broja stanovnika na Pe{terskoj visoravni ne}e prestati u bliskoj budu}nosti. Ukoliko stopa nataliteta Bo{njaka ostane nepromijenjena i nastavi se trend migracije sa sela u grad, Novi Pazar bi u roku od dvadeset godina mogao da prestigne Kraljevo i ^a~ak i postane najve}i grad u zapadnoj Srbiji. 80. Podaci iz popisa pokazuju gubitak od 35,99 posto. Me|utim, na zahtjev ~lanova porodice, popisiva~i su ra~unali i Bo{njake na radu u inostranstvu. Prepiska Krizne grupe sa Odborom za za{titu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost Priboj. 81. Ovaj broj uklju~uje i op{tine na Kosovu. Bez Kosova u Srbiji ima 24 oblasti plus grad Beograd. 98 April - Juni 2006. 2 Bo{nja~ka rije~ {tine sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom bile su predmet "prekrajanja" izbornih jedinica. U poku{aju da umanje bo{nja~ki politi~ki utjecaj, srpske vlasti su podijelile ove op{tine izme|u dva okruga. Dvije isto~ne op{tine u Sand`aku, Novi Pazar i Tutin, dodijeljene su Ra{kom okrugu ~ije je sjedi{te u Kraljevu,82 dok je tre}a, Sjenica, strpana zajedno sa Pribojem, Prijepoljem i Novom Varo{i u Zlatiborski okrug sa sjedi{tem u U`icu.83 Kraljevo je 100 kilometara udaljeno od Novog Pazara, a od Tutina jo{ i vi{e. Sjenica se nalazi 105 kilometara od U`ica, a zimski putevi na Pe{terskoj visoravni i preko planina Zlatar i Zlatibor ~esto su neprolazni.84 Iz geografske i upravlja~ke perspektive vi{e smisla bi imalo da Novi Pazar bude centar administrativnog okruga koji obuhvata Sjenicu, Tutin, Prijepolje i Ra{ku, kao {to to Bo{njaci `ele. Novi Pazar ima vi{e stanovnika nego sjedi{ta nekih drugih okruga, recimo U`ice. Ovim bi se, naravno, kona o lokalnoj samoupravi koji se prvenstveno koncentrisao na izbore, raspodjelu mjesta u op{tinskoj upravi i preraspodjelu ve} ograni~enih ovla{}enja gradona~elnika i skup{tina op{tine, a ne na davanje vi{e ingerencija op{tinama i obezbje|ivanje odgovaraju}ih finansijskih sredstava. Ovi stru~njaci se nisu bavili strukturnim problemima centra u odnosu na periferiju, niti prikupljanjem i raspodjelom prihoda, ve} je regulativa pod me|unarodnim pritiskom ubrzano usvojena u parlamentu. Na konferenciji odr`anoj u Beogradu marta 2002. godine koju je organizovala Stalna konferencija gradova Srbije, premijer Zoran \in|i} je istakao da je novi zakon nesavr{en i pozvao gradona~elnike da na|u na~in da zaobi|u njegova ograni~enja, a ne da pasivno ~ekaju da bude izmijenjen.85 Prije nego {to Srbija izvr{i neophodnu decentralizaciju, mora}e da izmijeni (Milo{evi}ev) ustav iz 1990. godine. U ovom trenutku ~ini se da vlada nije u stanju ni~ki i parlamentarni izbori, na kojima je Milo{evi} izgubio vlast. Sand`a~ki Bo{njaci su ponovo glasali prete`no za Ugljanina, samo ovog puta za njegovu koaliciju Listu za Sand`ak (KLS) koju je predvodila SDA87. U tri bo{nja~ke op{tine - Sjenici, Tutinu i Novom Pazaru, KLS je osvojila sigurnu ve}inu u skup{tinama, a Ljaji}eva SDA - Rasim Ljaji} je dobila zanemarljiv procenat glasova. U Novom Pazaru Ugljanin je osvojio skoro 70 procenata, dok je Ljaji}evih 4,8 procenta zna~ilo da njegova stranka nije dobila ni jednog odbornika u skup{tini. Neposredno poslije toga Ljaji} je promijenio naziv stranke u Sand`a~ku demokratsku partiju (SDP). Srpske partije su osvojile onoliko mjesta u skup{tinama op{- formirao okrug sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom, ali pozivi Bo{njaka da se regionalne granice koriguju prema geografskim linijama imaju smisla i u skladu su sa evropskom praksom. Godine 2001. tim stru~njaka Savjeta Evrope zajedno sa Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) pomogao je Vladi Srbije da izradi nacrt Za- da obezbijedi politi~ki koncenzus koji je potreban za takvu izmjenu. [tavi{e, imaju}i u vidu sada{nju politi~ku klimu u Srbiji, postoji opasnost da do|e do jo{ ve}e centralizacije.86 tina koliki je bio njihov procenat stanovni{tva, od 10 do 25 procenta. U dvije od tri op{tine sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom - Prijepolje i Priboj - SPS je pobijedio u koaliciji sa JUL i uz podr{ku SRS, dok je SDA bio predstavljen u skup{tini kao aktivna opozicija, i to opet u ciframa koje se mogu porediti sa procentom bo{nja~kog stanovni{tva. Srpska populacija u Sand`aku tradicio- Dominacija SDA U septembru 2000. godine odr`ani su op{tinski izbori, istovremeno kada i savezni predsjed- 82. Ra{ki okrug se sastoji od dvije sand`a~ke op{tine sa preovla|uju}im bo{nja~kim stanovni{tvom i preostale tri u kojima je stanovni{tvo prete`no srpsko - Kraljevo, Vrnja~ka Banja i Ra{ka. 83. Zlatiborski okrug ~ini deset op{tina: op{tina Sjenica sa preovla|uju}im bo{nja~kim stanovni{tvom, tri sand`a~ke op{tine sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom - Nova Varo{, Prijepolje i Priboj, kao i ostalih {est prete`no srpskih op{tina - U`ice, Arilje, Bajina Ba{ta, Kosjeri}, Po`ega i ^ajetina. 84. Neke ma|arske oblasti u Vojvodini tako|e su bile predmet etni~kog prekrajanja izbornih okruga. 85. Konferencija o Zakonu o lokalnoj samoupravi, koja je odr`ana 15. marta 2002. godine u Sava Centru u Beogradu u organizaciji Stalne konferencije gradova Srbije, Ministarstva za lokalnu samoupravu Republike Srbije i Ameri~ke agen cije za me|unarodni razvoj -- Program za reformu lokalne samouprave u Srbiji (SLGRP). 86. Javnosti je dostupno petnaestak nacrta ustava koje su izradile razli~ite politi~ke partije, ekspertske grupe i nevla dine organizacije. Ovi nacrti se kre}u u rasponu od konzervativnih do liberalnih, a jedan ~ak zastupa ponovno uspostavl janje monarhije. 87. U sastav koalicije ulazili su SDA, Bo{nja~ka demokratska stranka Sand`aka, Reformska demokratska stranka Sand`aka, Socijal-liberalna stranka Sand`aka i Socijaldemokratska partija Sand`aka. April - Juni 2006. 99 Bo{nja~ka rije~ nalno glasa za SRS ili SPS - tek su u posljednjih nekoliko godina demokratski orijentisane stranke ostvarile zna~ajniji utjecaj. Jedini primjer da je neka partija koja nije nacionalisti~ka pobijedila me|u Srbima na izborima 2000. godine dogodio se u Novoj Varo{i, gdje je koalicija DOS (Demokratska opozicija Srbije) na ~elu sa \in|i}evom Demokratskom strankom (DS) pobijedila na izborima za skup{tinu op{tine sa ve}inom od samo jednog odbornika. Kao rezultat toga, od 2000. do 2002. godine Nova Varo{ je dobila za gradona~elnika Milojka [unjevari}a i Leku Kola{inca kao podpredsjednika. Oni su poku{ali da svoju op{tinu okrenu od etni~kih razlika i usm- jere ka ekonomskom razvoju. Mada su mandati odbornika trajali do septembra 2004. godine, koalicija anti-Milo{evi}evih snaga u Novoj Varo{i se raspala 2002. godine i kormilo je preuzela koalicija na ~ijem ~elu sa Socijalisti~kom partijom Srbije, a njen predsjednik op{tinskog odbora Branislav Dilpari} je postao gradona~elnik.88 U periodu izme|u 2000. i 2004. godine SPS je kontrolisao skup{tinu op{tine Prijepolje, a Stevo Puri} je po tre}i put bio gradona~elnik. SPS je tako|e kontrolisao i skup{tinu op{tine Priboj u koaliciji sa JUL. Malo je poznato da do dvije 2 tre}ine teritorije pribojske op{tine mo`e da se pri|e samo putem koji prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine. Ovo je stanovnicima ove op{tine pri~injavalo znatne nevolje poslije raspada Jugoslavije i djelimi~no je omogu}ilo otmice kod Sjeverina i [trpca. U januaru 2000. godine, BiH je po~ela da zahtijeva da sva strana vozila koja ulaze u zemlju imaju va`e}e me|unarodno osiguranje (zeleni karton) koje ko{ta oko 150 eura i predstavlja zna~ajan teret koji uglavnom seosko stanovni{tvo u izolovane dvije tre}ine op{tine Priboj sebi ne li~ke parlamentarne izbore zakazane za 24. decembar. Pobjednik na tim izborima bi imao kontrolu nad republi~kim parlamentom i vladom, a to su prave poluge mo}i u Srbiji. U predizbornoj kampanji, Ugljanin je tra`io pet mjesta u parlamentu Srbije da bi se njegov SDA pridru`ila koaliciji. Sa svoje strane, \in|i}evom DS je ponudio jedno mjesto u Izvr{nom odboru Skup{tine op{tine Novi Pazar (koje je namijenjeno Srbima), kao i mjesto potpredsjednika IO. Ugljaninov glavni protivnik, Ljaji} - koji je jo{ uvijek imao relativno mali utjecaj u Sand`aku - mo`e da priu{ti. Op{tina Priboj je postigla d`entlemenski sporazum sa vlastima u Republici Srpskoj da ne tra`e zelene kartone od stanovnika ove op{tine, ali je bosanska vlada insistirala da se ovo pitanje rije{i sa Beogradom. Me|utim, bosanski grani~ari dozvoljavali su stanovnicima Priboja da prolaze dok se ne na|e kona~no rje{enje. Dana 28. januara 2002. godine izbili su manji protesti u vezi sa protokolom za prelazak granice, pa je dvadeset ~lanova skup{tine op{tine iz SPS u znak protesta podnijelo ostavku. Republi~ka vlada je odgovorila imenovanjem deveto~lanog privremenog multietni~kog vije}a sastavljenog od predstavnika DOS, sa Milenkom Mili}evi}em iz DS kao predsjednikom.89 Prevremeni op{tinski izbori u septembru 2003. godine potvrdili su njihovo imenovanje. Poslije saveznih predsjedni~kih i parlamentarnih izbora u septembru 2000. godine, koalicija DOS sastavljena od 18 ~lanica po~ela je da se sprema za repub- obe}ao je da }e isporu~iti glasove Bo{njaka u zamjenu za samo dva mjesta u parlamentu i jedno mjesto ministra (za sebe). \in|i} se odlu~io za Ljaji}a, {to je zna~ilo da je mnogo ve}a Ugljaninova SDA ostala van parlamenta poslije velike pobjede DOS.90 \in|i}ev izbor i shodno tome Ljaji}evo istaknuto mjesto u nacionalnim okvirima kao savezni ministar za ljudska prava i etni~ke zajednice jo{ vi{e su produbili rivalstvo izme|u dvojice bo{nja~kih vo|a. Izbori u septembru i decembru 2000. godine ozna~ili su zna~ajnu prekretnicu u odnosima izme|u Beograda i Bo{njaka. Po prvi put od Titovog vremena Beograd je po~eo da uklju~uje Bo{njake iz Srbije u glavne politi~ke tokove i oni su postali prisutni na republi~koj politi~koj sceni. Premijer \in|i} je nekoliko puta posjetio Novi Pazar, kao i njegov nasljednik Zoran @ivkovi}, a Bo{njacima su dati klju~ni ustupci u pogledu obrazovanja i jezika. [to je najva`nije, prestala je dr`avna strahovlada prema Sand`aku. 88. Promjena se desila po{to je jedan odbornik iz Srpskog pokreta obnove (SPO) pre{ao na drugu stranu, pa je tako SPS bez izbora preuzeo kontrolu nad Skup{tinom op{tine Nova Varo{. 89. Privremeno vije}e DOS-a u Priboju sastojalo se od pet Srba, dva Bo{njaka i dva Crnogorca. Dvojica su bila iz DS-a, a po jedan iz DSS-a, SDP-a, DHSS-a, ND-a, GSS-a i SD-a. Slu`beni list, 11. februar 2002. godine. 90. Osamnaesto~lana koalicija DOS-a osvojila je 176 od 250 mjesta u parlamentu. 100 April - Juni 2006.
© Copyright 2024 Paperzz