2
Bo{nja~ka rije~
Bo{nja~ka rije~
Osniva~
Bo{nja~ko nacionalno
vije}e
Novi Pazar
Izdava~
Centar za bo{nja~ke studije
Tutin - Novi Pazar
Za osniva~a i izdava~a
Esad D`ud`evi}
Glavni i odgovorni urednik
Muhedin Fijuljanin
Redakcija
Red`ep [krijelj
Esad Rahi}
Hodo Katal
Sekretarijat
Nazim Li~ina
Zaim Had`isalihovi}
Tehni~ki urednik
Ned`ad Smailagi}
Lektura
Muratka Fetahovi}
Prelom
Samer Jusovi}
Saradnici
Munib Maglajli}
Ferid Muhi}
Senahid Halilovi}
Samra Tahirovi} - Ljuca
Ned`ib Vu~elj
Alija Matovi}
Adresa redakcije
28. novembra bb
36300 Novi Pazar
Telefon: 020 336 621
Fax: 020 315 608
E-mail: [email protected]
www.bnv.org.yu
^asopis sufinansira
Ministarstvo kulture
Vlade Republike Srbije
Naslovna strana
Novi Pazar
Pogled na stari grad i tvr|avu
[tampa
[tamparija “Merak”
Dubrova~ka bb, Novi Pazar
RIJE^ UREDNIKA
RIJE^ - DA SE ^UJE
RIJE^I nikad dosta. Sve i da ho}emo, ne mo`emo se odre}i svojega bi}a, onoga {to nas, zapravo,
~ini onim osobenim, svojevrsnim,
specifi~nim i po mnogo ~emu posebnim bo{nja~kim nacionom, razli~itim od svih drugih kojih biti{u na
ovim uzavrelim balkanskim prostorima, a opet dovoljno sli~nim svima
drugima da s njima mo`emo u miru
dijeliti blagodati date nam `ivotom.
Zaboravimo li na to i historija }e
nas zaboraviti, a onda nas ne}e ni
biti, jer, po ~emu }emo se prepoznati? Ho}emo li sami snositi krivicu
za to, ili }e nam je drugi nametati a
mi ni sami ne}emo znati za{to.
Sand`a~ki Bo{njaci kroz historiju nerijetko su se prepu{tali zaboravu. Da nismo ne bismo uvijek,
svakih stotinjak godina nanovo,
opet tra`ili sebe, zbunjeno "otkrivali" svoj identitet i pisali ono {to
drugi napi{u samo jednom, ali to
~uvaju. I uvijek pla}ali kaznu. Uvijek
visoku cijenu.
U prvom svom broju "Bo{nja~ka
rije~" otvorila je temu obnove Gazi
Isa-begovog hamama, zapu{tenog
zdanja u samom centru Novog Pazara, bogatstvu koje je svima bilo
na oku, a svima pod nogu, za le|a.
Mijenjala su se vremena, a mi kod
o~iju slijepi, od hamama nismo vidjeli ni{ta do dobrog mjesta za parkirati auto ili baciti sme}e - da nas
niko ne vidi. I za to nam je trebao
mrak - da bi se sakrili od sebe.
Mrak iz kojeg smo bje`ali sami od
sebe, od svoga bitka, od svojeg JA.
Da nas niko ne vidi, ne zato {to
bacamo sme}e, nego, valjda, zato
{to smo se stidjeli sebe. Oni koji
su znali ne{to vi{e od nas, pustili
su nas, ~uvaju}i, navodno, neku
veliku tajnu, boje}i se i sebe i drugoga, i sjenke svoje {to samo sjenka be{e, ni RIJE^ nam nisu rekli.
Svjesni da o sebi i svom identitetu, svemu onome {to ~ini ih posebnim, mogu brinuti najvi{e sami,
sand`a~ki Bo{njaci utvrdili su, kona~no, prioritete u za{titi svoje kulturne ba{tine i po prvi put u svojoj
historiji od zvani~nih dr`avnih organa, na partnerskoj osnovi zatra`ili,
ne samo deklarativno zalaganje za
ono {to je dr`ava i do sada bila du`na u~initi (jer kulturna ba{tina
Bo{njaka nije
samo njihova
ba{tina, nego
i ba{tina cijele
dr`ave), ve} i
konkretno ispunjenje obaveza koje u tom smislu ima. A imati pravo na ne{to podrazumijeva i imati obavezu za isto,
obavezu za{tite, ne samo zbog
sebe, nego zbog historije, zbog
onih koji }e poslije nas do}i, da ne
bi i oni, kao mi sada, opet tra`ili
svoj izgubljeni identitet, i opet u
krug, da se historija ne ponavlja.
Na svom putu od Novog Pazara,
do Sarajeva, Beograda, Subotice i
Prijepolja, "Bo{nja~ka rije~" progovorila je ovoga ljeta glasno, svi su
je ~uli, prepoznali i razumjeli njen
smisao, bogatstvo i sjaj, spoznali
njenu ljepotu, ljepotu onoga {to
njom je kazano i {to se njome mo`e kazati.
A kakva je RIJE^ bo{nja~ka, jedra i puna, u isto vrijeme i o{tra i
blaga, drhtajima srca za~injena,
mogli smo spoznati i u knji`evnom
opusu ]amila Sijari}a, prvog imena
knji`evnosti sand`a~kih Bo{njaka,
~ovjeka po kome najve}a knji`evna
nagrada u nas dobi i naziv "Pero
]amila Sijari}a", a koju ove godine,
ravnopravno dobi{e gospoda Faruk
Dizdarevi} i Ibrahim Had`i}.
Po prvi put, za historiju, ovoga
ljeta na najve}i blagdan sand`a~kih
Bo{njaka - Dan bo{nja~ke nacionalne zastave dogodi se i Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI),
jedna od tri centralne tradicionalne
kulturne manifestacije koje imaju
za cilj o~uvanje, afirmaciju i popularizaciju bo{nja~ke kulturne ba{tine
i bosanskog jezika.
A zbog jezika, mnogi Bo{njaci u
pro{losti ostavili su svoje kosti da
im se ni trag ne zna, rodbina da ih
ne pominje, dova da im se ne izu~i,
da se o njima ni RIJE^ ne ka`e.
Dan sje}anja i ove godine bio je
posve}en njima, onima u Star~evi}ima, Kukurovi}ima, Sjeverinu,
[trpcima..., onima u Srebrenici,
onima na Had`etu, onima znanim i
onima o kojima }e se tek RIJE^
~uti.
Muhedin Fijuljanin
April - Juni 2006.
Š
3
Bo{nja~ka rije~
2
SADR@AJ
Dodijeljene nacionalne nagrade i priznanja
Razgovori sa predstavnicima Vlade
Promovisan prvi broj ”Bo{nja~ke rije~i”
Obilje`en Dan zastave
Predstavnici Vlade posjetili BNV
Mr. Red`ep [krijelj
ISTAKNUTA LISTA PRIORITETA
5
15
Istra`ivanja
HAD@ET
18
GLOBALIZACIJA I NJEN UTICAJ NA SOCIOKULTUROLO[KI ASPEKT MALIH NACIJA
Prof. Dr. Ferid Muhi}
24
O ZABLUDAMA I O ISTINI
Institucionalno ostvarivanje prava
Š
April - Juni 2006.
39
UNAPRE\ENJE INSTITUCIONALNE SARADNJE 52
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
4
33
Delegacija BNV u posjeti Subotici
20
Ba{tinici bo{nja~ke kulture
BO[NJA^KI INSTITUT U SARAJEVU
PRESJEK STANJA LJUDSKIH PRAVA
Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca
Kulturna ba{tina sand`a~kih Bo{njaka
Musala u Prijepolju
DOVI[TE POD VEDRIM NEBOM
27
Samiha Ka~ar
INTERVJU: Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i}
JEDAN JE ]AMIL
BO[NJA^KI MAZGIT
SBONI
79
45-55
2
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Predstavnici Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u razgovoru sa predstavnicima Vlade Srbije
o o~uvanju kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka
Istaknuta lista prioriteta
Po~etak rada na institucionalnoj saradnji nacionalnih vije}a i dr`ave. Bo{njaci na prostoru {est
sand`a~kih op{tina prepoznali osam prioritetnih objekata ili lokaliteta od zna~aja ne samo za
Bo{njake kao zajednicu ve} i za dr`avu uop{te
U organizaciji Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a, u prostorijama Glavnog ureda vije}a u
Novom Pazaru, 10. jula 2006.
godine, odr`an je zajedni~ki sastanak predstavnika Ministarstva kulture i medija, rukovodilaca republi~kog i regionalnog
za kulturu u BNV, Faruk Dizdarevi}, predsjednik odbora za
kulturu u BNV, Muhedin Fijuljanin, {ef resora za informisanje
u BNV, Zaim Had`isalihovi}, koordinator za kuluru u BNV i
Nazim Li~ina, koordinator za
informisanje.
nog naslje|a i spomenika kulture Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Republici Srbiji, prezentacija popisa nepokretnih kulturnih dobara i spomenika kulture u {est sand`a~kih op{tina,
mjere tehni~ke za{tite ve} kate-
Prioriteti
Zajedni~ki sastanak predstavnika Ministarstva kulture i medija, rukovodilaca
republi~kog i regionalnog zavoda za za{titu spomenika kulture sa predstavnicima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a - detalj sa sastanka
zavoda za za{titu spomenika
kulture sa predstavnicima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
Sastanku su ispred Ministarstva kulture prisustovali Milo{
Jankovi}, pomo}nik ministra za
kulturu i medije, Violeta ]ori},
predstavnik ministarstva (resor
za informisanje), Gordana Markovi}, direktor Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture, Marina Luki} - Cveti}, direktor Regionalnog zavoda za
za{titu spomenika. Delegaciju
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
su ~inili Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a,
D`engis Red`epagi}, {ef resora
Ispred Vlade Srbije, sastanku je prisustvovao Petar La|evi}, direktor novoformirane Slu`be za ljudska i manjinska prava.
U toku razgovora na ovom
sastanku delagacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a upoznala je prisutne sa svojim aktivnostima u oblasti kulture i informisanja istakav{i tom prilikom
listu prioriteta za ~iju realizaciju
o~ekuju podr{ku vlade, resornih ministarstava i odgovornih
republi~kih institucija.
Na sastanku je bilo rije~i o
brojnim temama, izme|u kojih su
i predstavljanje i za{tita kultur-
Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, utvrdio je prioriteti u kategorizaciji, za{titi i
revitalizaciji nepokretnih dobara/spomenika kulture sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji.
1. Op{tina Novi Pazar
- Gazi Isa-begov hamam
- Amir-agin han
- Novopazarska tvr|ava
2. Op{tina Prijepolje
- Musala
3. Op{tina Nova Varo{
- Mejta{ na gradskom groblju
4. Op{tina Priboj
- Turbe [ejh Saliha u Sjeverinu
- Ste}ci u Pobre`ju, Kasidolu
i Pobla}u
5. Op{tina Sjenica
- Spahovi}a ku}a
6. Op{tina Tutin
- Arheolo{ki lokalitet Gluhavica
gorisanih kulturnih dobara, kao
i prioriteti u kategorizaciji spomenika kulture, zatim finansijska podr{ka Ministarstva kulture
i medija projektima Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a i bo{nja~kih
kulturnih institucija i udru`enja,
sufinansiranje kulturnih manifestacija, izdava~ka djelatnost, te
sufinansiranje bo{nja~kih kulturnih institucija i udru`enja.
Tokom razgovore izlo`en je i
koncept finansiranja realizacije
emisija na bosanskom jeziku
April - Juni 2006.
Š
5
Bo{nja~ka rije~
na mre`i lokalnih TV stanica i javnom RTV servisu, finansijska
podr{ka za tehni~ko opremanje
redakcije na bosanskom jeziku,
sufinansiranje ~asopisa Bo{nja~ka rije~ i drugih {tampanih medija ~iji je osniva~ Bo{nja~ko
nacionalno vije}e.
Govore}i na zajedni~koj konferenciji za novinare o rezultatima razgovora, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad D`ud`evi}
je kazao da su "sve dosada{nje
vlade imale selektivan pristup
kada je u pitanju za{tita i o~uvanje kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka".
Izra`avaju}i zadovoljstvo odnosom dr`ave prema bo{nja~koj zajednici, nakon odr`anog
sastanka, D`ud`evi} je kazao
da su Bo{njaci na prostoru {est
sand`a~kih op{tina prepoznali
osam prioritetnih objekata ili
lokaliteta od zna~aja ne samo
za Bo{njake kao zajednicu ve} i
za dr`avu uop{te.
U Novom Pazaru to je Gazi
Isa-begov hamam, Tvr|ava i
2
Amir-agin han. U Tutinu to je
arheolo{ki lokalitet Gluhavica,
u Sjenici ambijentalna Spaho-
Nakon sastanka, u pratnji Petra La|evi}a, direktora Slu`be za ljudska i manjinska prava, delegacije Vije}a i Ministarstva za kulturu i medije i direktori
republi~kog i regionalnog zavoda za `a{titu spomenika kulture obi{li su staru
~ar{iju, Han "Granatu", Isa-begov hamam, Gradsku tvr|avu i Amir-agin han
vi}a ku}a, a poseban prioritet
dat je i Musali u Prijepolju, ste-
Spomenici kulture sand`a~kih Bo{njaka
Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, utvrdio je vrste
nepokretnih dobara/spomenika kulture sand`a~kih Bo{njaka u
Republici Srbiji.
Periodi:
- Srednji vijek
- Osmanski period
- XX vijek
Vrste dobara:
1. ste}ci
2. d`amije i mesd`idi
3. nadgrobni spomenici, ni{ani, mezarluci
4. ~esme, {adrvani, sebilji
5. hanovi
6. hamami
7. sahat kule
8. musale
9. mejta{i
10. tvr|ave, utvr|enja, kule, bedemi
11. mektebi, medrese
12. }uprije, mostovi
13. vakufske zgrade
14. stare porodi~ne bo{nja~ke ku}e, rezidencijalni objekti,
ograde, kapije
15. turbeta
16. kahve, kahvane, restorani, du}ani
17. tekije
18. bezistani
19. pekare
20. ljetnji stanovi
6
Š
April - Juni 2006.
}cima u okolini Priboja i mejta{
kamenu na groblju u Novoj Varo{i.
Prema ocjeni Petra La|evi}a, direktora Slu`be za ljudska i
manjinska prava, sastanak u
Novom Pazaru je bio veoma
konkretan, plodotvoran, i predstavlja po~etak rada na institucionalnoj saradnji nacionalnih
vije}a i dr`ave, da je razgovarano o onome {to Bo{nja~ko nacionalno vije}e `eli da za{titi,
kako to da se razvije i kolike su
realne mogu}nosti da se to realizuje, ali i o mogu}nostima da
se manjinska prava Bo{njaka
unaprijede.
Direktorka Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture
Gordana Markovi} je istakla da
ovi spomenici pripadaju svim
gra|anima na ovom podru~ju, i
bo{nja~kom i srpskom narodu.
Kako je ocijenio pomo}nik
republi~kog ministra za kulturu
Milo{ Jankovi}, Javni servis Srbije ima zakonsku obavezu da u
svom programu obezbijedi termine za informisanje na jezicima nacionalnih manjina.
Predstavnici Vlade, ministarstva i institucija obe}ali su finansijsku pomo} Bo{nja~kom
nacionalnom vije}u da realizuje
program o~uvanja i za{tite kulturnog naslije|a Bo{njaka na
ovim prostorima.
Mirza AH Sjeni~anin
2
Bo{nja~ka rije~
KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA
GODI[NJI KALENDAR tradicionalnih
kulturnih manifestacija sand`a~kih
Bo{njaka u Republici Srbiji
1. Bajramski koncert Ilahija i
kasida (10. 01. 2006. godine)
Odr`ava se povodom Kurban
Bajrama svake godine u Novom
Pazaru.
Osniva~ manifestacije je Dom
Kulture "Oslobo|enje", Regionalno pozori{te iz Novog Pazara i
hor "\ulistan.
2. Smotra bo{nja~kih narodnih igara - SBONI (11. 05.
2006. godine)
Odr`ava se 10. i 11. maja u
Novom Pazaru. Osniva~ manifestacije je Bo{nja~ko nacionalno
Vije}e a realizator Organizacioni
odbor, kojeg imenuje Izvr{ni odbor Vije}a.
3. Likovna kolonija "Sand`ak, inspiracija umjetnika" (julavgust 2006. godine)
Odr`ava se u gradovima Sa-
nd`aka u periodu jul-avgust svake godine. Osniva~ manifestacije je Dom kulture Novi Pazar a
realizator Sand`a~ko udru`enje
likovnih umjetnika - SULU.
4. Knji`evni susreti "Muhamed Abdagi}" (10. septembar
2006. godine)
Odr`avaju se svake godine u
Sjenici. Osniva~ manifestacije je
Kulturno-prosvjetna zajednica
Sjenice a realizator Kulturno-prosvjetna zajednica Sjenice i Narodna biblioteka "Muhamed Abdagi}" u Sjenici.
5. Festival sand`a~ke sevdalinke - FESS (28. i 29. septembar 2006. godine)
Odr`ava se 28. i 29. septembra u Novom Pazaru. Osniva~
manifestacije je Bo{nja~ko nacionalno Vije}e a realizator Up-
Program izdava~ke djelatnosti u okviru
edicije ”Kulturna ba{tina sand`a~kih Bo{njaka”
1. "Pravopis bosanskoga jezika", Knjiga prva
Autor: Senahid Halilovi} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije
2. "Sand`a~ki Bo{njaci" (Historija, porijeklo, tradicija, umjetnost), Knjiga druga
Autor: mr. Esad Rahi} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije
3. "Kulturna ba{tina sand`a~kih Bo{njaka", Knjiga tre}a
Autor: mr. Red`ep [krijelj Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije
4. "Biografski leksikon sand`a~kih Bo{njaka", Knjiga ~etvrta
Autori: Faruk Dizdarevi}, Esad D`ud`evi} i dr. Safet Band`ovi}
Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije
5. "Izabrana djela Muhameda Abdagi}a", Knjiga peta
Urednik: Adem Vrci} Izdava~: Centar za bo{nja~ke studije
6. "Izabrana djela dr. Ejupa Mu{ovi}a", Knjiga {esta
Urednici: Esad D`ud`evi}, mr. Red`ep [krijelj Izdava~: Centar
za bo{nja~ke studije
Program izdava~ke djelatnosti usvojio je Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, na XVII redovnoj sjednici, odr`anoj 24.
06. 2006. godine.
ravni i Organizacioni odbor, koje
je imenovalo Vije}e.
6. Manifestacija "Bajramski
su dani blagi" (10. oktobar
2006. godine)
Odr`ava se povodom Ramazanskog Bajrama svake godine
u Prijepolju.
Osniva~ i realizator ove manifestacije je Dru{tvo za kulturu,
nauku i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja.
7. Sand`a~ki knji`evni susreti - SAKS (19. i 20. novembar
2006. godine)
Odr`avaju se 19. i 20. novembra u Novom Pazaru. Osniva~
manifestacije je Bo{nja~ko nacionalno Vije}e a realizator Odbor
za kulturu Vije}a.
8. Tutinski knji`evni susreti
(27. novembar 2006. godine)
Odr`avaju se svake godine
27. novembra za Dan demokratije u Tutinu. Osniva~ manifestacije je op{tina Tutin, a realizator Narodna biblioteka "Dr. Ejup
Mu{ovi}" u Tutinu.
Kalendar tradicionalnih kulturnih manifestacija sand`a~kih
Bo{njaka u Republici Srbiji usvojio je Izvr{ni odbor Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a, na svojoj XV
redovnoj sjednici, odr`anoj 22.
aprila 2006. godine.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
podr`ava sve pomenute manifestacije a Festival Sand`a~ke
sevdalinke, Smotru bo{nja~kih
narodnih igara i Sand`a~ke knji`evne susrete smatra svojim centralnim, tradicionalnim kulturnim manifestacijama koje imaju
za cilj o~uvanje, afirmaciju i popularizaciju bo{nja~ke kulturne
ba{tine i bosanskog jezika.
April - Juni 2006.
Š
7
Bo{nja~ka rije~
2
KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA
Prilog evidentiranju bo{nja~kih spomenika kulture
Bibliografija radova i publikacija
Andrejevi}, Andrej:
Altun-alem d`amija u Novom
Pazaru - Novopazarski zbornik
1/1977. (121-136 str.)
Andrejevi}, Andrej:
Dva novopazarska amama,
Godi{njak balkanolo{kog instituta, Balkanica VII, Beograd,
1976. (291-307 + 8 str.)
Andrejevi}, Andrej:
Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji - Beograd, 1984.
Andrejevi}, Andrej:
Spomenici islamske umetnosti: d`amije, amami, tvr|ave,
groblja Gazilar - Novi Pazar i
okolina, Beograd 1969 (159214 str.)
Cveti}, Emil I.:
Novopazarski Sand`ak - Mala
nau~na biblioteka br. 2, Jagodina 1909, 1912 (1-2, 26, 27,
97 str.)
^ar-Drnda, Hatid`a:
Osnivanje Novog Pazara i njegov razvitak do kraja XVI stolje}a
- Novopazarski zbornik broj 8/
1984, Novi Pazar (77-102 str.)
^ubrilovi}, Vasa:
Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini - Jugoslovenski istorijski ~asopis,
godina I, svezak 3-4, 1935.
(368-403 str.)
]ulafi}, Vukman:
Stari putevi, hanovi i hanska
privreda u Sand`aku - Simpozijum "Seoski dani Sretena Vukosavljevi}a" IX, Prijepolje (117138 str.)
Gravje, Gaston:
Novopazarski Sand`ak - "Knji8
Š
April - Juni 2006.
`evni glasnik" 1912 -1913, Beograg - (reprint) Novi Pazar, 1977.
(Hanovi i karavanseraji)
\or|evi}, Slobodan:
Za{tita spomenika kulture u
sjeni~kom kraju - Zbornik Sjenice 1/1985, Sjenica, 1985. (5666)
\or|evi}, Slobodan:
Hamam u Novom Pazaru - Ra{ka ba{tina 1, Kraljevo 1975.
(137-144 str.)
\uri} - Zamolo D.:
D`amije u u`oj Srbiji iz XIV XIX veka - Gradska kultura na
Balkanu, Balkanolo{ki institut
Beograd, 1984, posebna izdanja, knjiga 20
Kale{i, Hasan:
Najstariji vakufski dokumenti
na arapskom jeziku - Pri{tina,
1974. (Han u vakufu Muslihudina Al - madinija u Novom Pazaru)
Kre{evljakovi}, Hamdija:
Hanovi i karavanseraji u Bosni i Hercegovini - Sarajevo,
1957. (karta mjesta Novi Pazar,
Sjenica, Ra{ka)
Koni~anin, Omer:
Novopazarska ~ar{ija - Novopazarski zbornik broj 17, Novi
Pazar, 1993. (129- 146 str.)
Kruni}, Jovan:
Sjenica - nasle|ena arhitektura i struktura plana varo{i - Novopazarski zbornik 4/ 1980.
(65-110 str.)
Evlija ^elebija:
Putopis - Odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod H. [abanovi}a, Sarajevo 1967. (Novi
Pazar - Jeni Pazar i drugo)
Milojevi}, Borivoje:
Pe{ter i Sjenica - Glasnik Geografskog dru{tva 5/1921. (8093 str.)
Gruji}, R.:
Kada su gra|ena kamena utvr|enja Novog Pazara - Glasnik
Srpskog kraljevskog nau~nog
dru{tva XV, 1935.
Mujezinovi}, Mehmed:
Muslimanski epigrafski spomenici Novog Pazara - Novopazarski zbornik 1/1977. (137 -155
str.)
Had`ibegi}, Hamid:
Islamizacija Bosne i hercegovine i porijeklo bosansko-hercegova~kih muslimana - Sarajevo,
1940.
Mu{ovi}, Binasa:
Dervi{ka tekija u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik br.
21, Novi Pazar, 1997. (147-156
str.)
Had`i-Vasiljevi}, I.:
Muslimani na{e krvi u ju`noj
Srbiji - Beograd, 1924.
Mu{ovi}, Ejup:
Amir-agin han - Politika od
18. 03. 1973.
Kadijevi}, Aleksandar:
O prou~avanju i vrednovanju
graditeljskog nasle|a novijeg
doba u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik br 19, Novi
Pazar, 1995. (193-203 str.)
Mu{ovi}, Ejup:
Isa-begov hamam u Novom
Pazru - "Ibarske novine" broj
749, od 12. 01. 1968. Kraljevo
Mu{ovi}, Ejup:
Novi Pazar i njegovi kulturno-
2
Bo{nja~ka rije~
istorijski spomenici - Srbija - znamenitosti i lepote, Beograd, 1965.
Mu{ovi}, Ejup:
Novopazarski bezistan - "Ra{ka ba{tina 2", Kraljevo, 1980.
(189-191 str.)
Mu{ovi}, Ejup:
Hanovi i selamluci u Novom
Pazaru - "Bratstvo" broj 470, Novi Pazar, 1980.
Mu{ovi}, Ejup:
Islamski spomenici Novog
Pazara - Novopazarski zbornik
9/1985, Novi Pazar, (67-97 str.)
Pavi}evi} - Popovi},
Radmila;
Milo{evi}, Spomenka:
Tuzinjski stanovi na Pe{teri Zbornik Sjenice br. 6-7, Sjenica,
1991. (99-129 str.)
Premovi} - Aleksi},
Dragica;
Vujovi}, Slavica:
Novopazarska tvr|ava - Novopazarski zbornik br. 23, Novi
Pazar, 1999. (135-154)
Radovanovi}, Milo{:
Novopazarska ~ar{ija, bezi-
stani, mostovi (analiza urbanih
sklopova), Novopazarski zbornik
br. 15, Novi Pazar, 1991. (6679 str.)
Radovanovi}, Milo{:
Novopazarske mahale - Novopazarski zbornik br. 16, Novi
Pazar, 1992. (45-54 str.)
Ra{ljanin, Senko:
Javne ~esme u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik br. 10,
Novi Pazar, 1986. (181-195 str.)
[u{evi}, Izudin:
Vakufi u Novom Pazaru u XVI
stolje}u - Novopazarski zbornik
broj 3/1979, Novi Pazar (77-86
str.)
[u{evi}, Izudin:
Novopazarska tvr|ava u
"Malye" defterima - Novopazarski zbornik broj 5/1981, Novi
Pazar (31-39 str.)
Vrci}, Asim:
Selamluci u Sjenici u XIX i XX
vijeku - Zbornik Sjenice br. 1213, Sjenica, 2002. (66-71 str.)
Vu~kovi}, Veljko:
Lejlek d`amija u Novom Pa-
zaru - "Ra{ka ba{tina" 2, Kraljevo, 1980. (315-317 str.)
Vu~kovi}, Jevto:
Karavanski i trgova~ki putevi,
hanovi i trgovina stokom na Sjeni~ko-pe{terskoj visoravni - Novopazarski zbornik broj 24, Novi
Pazar, 2000. (95-119 str.)
Vujovi}, Slavica:
Mekteb uz Altun-alem d`amiju u Novom Pazaru - Novopazarski zbornik broj 14, Novi Pazar,
1990. (67-79 str.)
Vujovi}, Slavica;
Vrci}, Asim;
^ubri}, Rajko:
Spahovi}a ku}a u Sjenici - Zbornik Sjenice br. 9-10, Sjenica,
1993. (59-71 str.)
Zdravkovi}, I.:
Izbor gra|e za prou~avanje
spomenika islamske arhitekture
u Jugoslaviji, Beograd, 1964.
Zlatar, Behija:
Popis vakufa u Bosni iz prve
polovine XVI vijeka - Prilozi za orijentalnu filologiju Orijentalnog
instituta u Sarajevu, XX - XXI,
Sarajevo, 1974. ( 109-158. str.)
Gazi Isa-begov hamam u Novom Pazaru
April - Juni 2006.
Š
9
Bo{nja~ka rije~
2
DOGA\AJI
Odr`ane promocije prvog broja “Bo{nja~ke rije~i”
Po~etak velikog projekta
Nakon vi{e nego uspje{ne prezentacije prvenca "Bo{nja~ke rije~i", odr`ane u sjedi{tu Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a u Novom Pazaru, u maju i junu mjesecu promocija ovog ~asopisa odr`ana je u
nekoliko gradova u zemlji, kao i u prijestonici Bosne i Hercegovine u Sarajevu, te u Media centru
u Beogradu
Promocija prvog broja ~asopisa za dru{tveni `ivot i kulturu
sand`a~kih Bo{njaka "Bo{nja-
je}a najavio niz aktivnosti na polju kulture i informisanja.
[ef resora za kulturu u BNV
Sa promocije "Bo{nja~ke rije~i" u Novom Pazaru, 17. maja 2006. godine
~ka rije~" odr`ana je, 17. maja
2006. godine, u sali Glavnog
ureda Vije}a u Novom Pazaru.
Promociju je otvorio glavni i
odgovorni urednik ~asopisa Muhedin Fijuljanin koji se na kratko
osvrnuo na sadr`aj prvog broja i
pomenuo niz istaknutih kulturnih i nau~nih radnika iz reda Bo{njaka koji su svojim radovima i
tekstovima obogatili prvi broj
"Bo{nja~ke rije~i".
Predsjednik Izvr{nog odbora
BNV i direktor Centra za bo{nja~ke studije Esad D`ud`evi} je u
ime osniva~a i izdava~a ~asopisa rekao da je "Bo{nja~ka rije~"
poku{aj da se uz pomo} dr`ave
napravi jedan kvalitetan ~asopis
koji }e izlaziti ~etiri puta godi{nje, ~ime }e se uhvatiti tempo u
izgra|enosti institucija ostalih
nacionalnih zajednica sa ovih
prostora. Izdava~ ~asopisa je
CBS koji ima ambiciju da preraste u jednu ozbiljnu bo{nja~ku izdava~ku ku}u i ispred Vi10
Š
April - Juni 2006.
D`engis Red`epagi} je rekao da
je Vije}e samo mehanizam pomo}u kojeg }e cijeli bo{nja~ki
korpus na}i mogu}nost da se
nacionalno i kulturno uzdigne
kako na individualnom tako i na
nivou kompletne zajednice. Govore}i o svom tekstu i kompletnom sadr`aju prvog broja "Bo{nja~ke rije~i", Red`epagi} je
izrazio ubje|enje da je prvi broj
samo po~etak jednog velikog i
dugog ali uspje{nog projekta koji se zove "Bo{nja~ka rije~".
Predsjednik Odbora za kulturu u BNV, Faruk Dizdarevi} je u
svom izlaganju istakao da prisustvujemo jednom veoma va`nom i istorijskom trenutku i izrazio nadu da }e redakcija "Bo{nja~ke rije~i" omogu}iti mladim
i neafirmisanim stvaraocima da
svoje radove objavljuju u "Bo{nja~koj rije~i" ~ime }e se omogu}iti da se bo{nja~ka duhovnost i kultura neprestano oboga}uje i istra`uje.
Istori~ar iz Novog Pazara i
~lan Redakcije ~asopisa, magistar Red`ep [krijelj, ~iji je nau~ni
rad pod nazivom "Tragom jedne
nizamske prepiske" objavljen u
prvom broju "Bo{nja~ke rije~i",
Promocija "Bo{nja~ke rije~i" u Sarajevu odr`ana je u elitnom zdanju
bo{nja~ke kulturne ba{tine - Bo{nja~kom institutu - Fondacija Adila
Zulfikarpa{i}a
2
Bo{nja~ka rije~
je rekao da je ovo jedan lijep nastavak u sand`a~kom novinarstvu ~ije po~etke vezujemo za prvog sand`a~kog novinara Mehmeda [a}ira Kurt}ehaji}a a potom se osvrnuo na istorijat sand`a~ke `urnalistike.
kih kulturnih institucija i manifestacija. Muhedin Fijuljanin je
prisutnima predstavio koncepciju ~asopisa, redakciju i saradnike, dok je D`engis Red`epagi}
govorio o zna~aju institucionalne saradnje sand`a~kih Bo{nja-
U umjetni~kom dijelu promocije nastupili su had`i Emina
Ze}aj, vokalni solista i sazlija
Prof. Dr. Mehmed Gribaj~evi}.
Ovom zna~ajnom skupu su
pored istaknutih javnih i kulturnih radnika BIH prisustvovali i
prof. dr. Enes Pelidija, predsjednik Udru`enja Bo{njaka porijeklom iz Sand`aka u Sarajevu
prof. dr. Red`o Dizdarevi} i istaknuti bosanskohercegova~ki pisac i publicista Tvrtko Kulenovi}.
"Bo{nja~ka rije~"
u Beogradu i Subotici
Promocija "Bo{nja~ke rije~i" u beogradskom Medija centru
U razgovoru na promociji prvog broja "Bo{nja~ke rije~i" su
u~estvovali i istori~ar iz Novog
Pazara, magistar Esad Rahi} i
Hodo Katal, knji`evnik iz Tutina.
Promocija u Bo{nja~kom
institutu u Sarajevu
Organizator promocije prvog
broja ^asopisa za kulturu i dru{tveni `ivot sand`a~kih Bo{njaka
"Bo{nja~ka rije~", kao i promocije DVD zapisa sa prvog Festivala sand`a~ke sevdalinke,
FESS 2005, koja je 26. maja
2006. godine odr`ana u Sarajevu, bili su Bo{nja~ko nacionalno vije}e, Centar za bo{nja~ke
studije iz Novog Pazara i Bo{nja~ki institut - Fondacija Adila
Zulfikarpa{i}a.
O prvom broju ~asopisa su
govorili predsjednik Izvr{nog odbora BNV Esad D`ud`evi}, {ef
resora za informisanje BNV i glavni i odgovorni urednik ~asopisa
"Bo{nja~ka rije~" Muhedin Fijuljanin i D`engis Red`epagi}, {ef
resora za kulturu u BNV.
U svom obra}anju prisutnima
predsjednik Izvr{nog odbora
BNV, Esad D`ud`evi} se osvrnuo na rad Bo{nja~kog nacionalnog vije}a uop{te, obja{njavaju}i organizacuju i rad Vije}a,
kao i zna~aj osnivanja bo{nja~-
ka sa Bo{njacima u Bosni i Hercegovini.
Govore}i o Festivalu sand`a~ke sevdalinke, Zaim Had`isalihovi}, direktor FESS-a naglasio
je njegovu ulogu u o~uvanju i
promovisanju sevdalinke kao
umjetni~ke vrijednosti koja je bo-
U Beogradu promocija prvog
broja ~asopisa za dru{tveni `ivot i kulturu sand`a~kih Bo{njaka "Bo{nja~ka rije~" odr`ana je
16. juna u Medija centru.
Nakon promocije ~asopisa,
na kojoj su govorili predsjednik
Izvr{nog odbora BNV i narodni
poslanik Esad D`ud`evi} i glavni i odgovorni urednik ~asopisa
Muhedin Fijuljanin prisutnim predstavnicima medija prezentiran
je dosada{nji rad Vije}a i njegovih organa.
Posebnu pa`nju medija privukla je informacija o osnivanju
kulturnih institucija i manifestacija koje su tradicionalne a odnose se na za{titu kulturne ba-
Sa promocije "Bo{nja~ke rije~i" u Subotici
{nja~ku kulturnu ba{tinu uvrstila u sam vrh evropske kulture i
umjetnosti posebno nagla{avaju}i potrebu osnivanja bo{nja~kog narodnog orkestra u kome
bi primarno mjesto zauzeli ve}
skoro zaboravljeni tradicionalni
instrumenti saz, {argija, naj i ut.
{tine sand`a~kih Bo{njaka, njegovanje bosanskog jezika i njegove upotrebe u obrazovnom sistemu.
Narednog dana, promocija
~asopisa odr`ana je i u Subotici,
u zdanju Hrvatskog nacionalnog
savjeta "Bunjeva~ko kolo".
April - Juni 2006.
Š
11
Bo{nja~ka rije~
2
NACIONALNE NAGRADE
Bo{nja~ko nacionalno vije}e dodijelilo knji`evnu nagradu “Pero ]amila Sijari}a”
SJAJ SIJARI]EVOG PERA
Od sada }e ime ]amila Sijari}a, pored njegovog, biti vezano i sa delima stvaralaca ~ije knjige
budu oven~ane nagradom koja nosi njegovo ime. Iako ga fizi~ki nema, on }e, ipak, biti tu jer
}emo ga se se}ati, pominjati i vezivati za nove stvaraoce - re~eno na sve~anom uru~enju nagrada
u Novom Pazaru
ovodom dodjele knji`evne la{}enjima i obavezama proiste- kulturu i tradiciju.
Mogli bismo satima govoriti
nagrade "Pero ]amila Sija- klim iz svoga programa, ustanori}a", u Bo{nja~kom nacio- vilo vi{e nacionalnih nagrada, za{to ba{ ova imena za nagrade
nalnom vije}u, 27. juna 2006. kojim `eli da afirmi{e i podsta- koje dodjeljuje Bo{nja~ko nacigodine, uprili~ena je sve~anost kne ukupno stvarala{tvo sand`a- onalno vije}e, ali zadr`a}u se
na kojoj je uru~eno ovo presti- ~kih Bo{njaka, koje nose imena kratko samo na knji`evnoj nag`no priznanje za ostvarenja u zna~ajnih li~nosti iz bo{nja~ke radi Pero ]amila Sijari}a zbog
domenu bo{nja~ke knji`evnosti. istorije i kulture, me|u kojima je koje smo se ovdje ve~eras okupili. Samo je ad`o ]amil
Nagrada "Pero ]amila
mogao ovako i ovakve u
Sijari}a" jedno je od ~etiri
ovom vremenu da nas oknacionalne nagrade koje
upi na jednom mjestu veje ustanovilo Bo{nja~ko
~eras. Tako sand`a~ki Bonacionalno vije}e kojim
{njaci i ]amil li~e me|u`eli da afirmi{e i podstasobno jedan na drugog. I
kne ukupno stvarala{tvo
da jednoga dana, ne daj
sand`a~kih Bo{njaka.
bo`e, nestanu sand`a~ki
Odlukom `irija u sasBo{njaci, iz djela ]amila
tavu Husein Ba{i}, Ismet
Sijari}a razni istra`iva~i,
Rebronja i Hodo Katal, od
etnolozi, histori~ari i drugi,
28 predlo`enih autora domogli bi saznati sve ili godijeljena je jedna ravnotovo sve o nama.
pravna nagrada Faruku
Ljutili bi se ponekad na
Dizdarevi}u iz Priboja za
njega {to nas nije opisao
knjigu eseja "]amil gora
kao junake i kao bolje nerazgovora" i Ibrahimu Hago {to jesmo. A on bi odd`i}u za zbirku pjesama
govarao, da nas je opisao
"Hora".
upravo onakve kakvi jesNagrade je uru~io Dr.
mo.
Sulejman Ugljanin, predDa li bi to i danas, da je
sjednik Bo{nja~kog naci`iv i da je sa nama proonalnog vije}a.
`ivio posljednjih 15 godi^estitaju}i dobitniciNagrade dobitnicima uru~io je Predsjednik Bo{nja~kog
na, mislio i tvrdio ]amil
ma Dr. Ugljanin, izme|u nacionalnog vije}a Dr. Sulejman Ugljanin
Sijari}… Siguran sam da
ostalog, je rekao:
"Ja vam iskreno ~estitam i `e- i nagrada za knji`evnost Pero ne bi. A za{to.
Zato {to su sand`a~ki Bolim da va{e stvarala{tvo i u bu- ]amila Sijari}a, predsjednik Izvdu}e afirmi{e sand`a~ke Bo{- r{nog odbora Bo{nja~kog nacio- {njaci, uprkos te{koj pogibelji u
njake a bo{nja~kom narodu `e- nalnog vije}a, Esad D`ud`evi} je nedavnoj pro{losti, danas uzrasli ba{ u junake na{ega vremelim jo{ mnogo ovakvih stvarala- tom prilikom rekao:
"Ustanovljenjem i dodjeljiva- na i vakta.
ca".
Poku{avaju i nekada uspijeSve~anost je otvorila magis- njem bo{nja~kih nacionalnih natar klavira gospo|ica Naka Nik- grada sa ovim imenima `elimo vaju da budu most izme|u ljudi
{i} izvode}i kompozicije [opena ne samo da afirmi{emo stvara- i kultura na na{im prostorima.
i Mocarta, {to je ovoj manife- oce u ovom manjinskom naro- Neoptere}eni pro{lo{}u i svojom
du, ve} i da preko imena samih veli~inom nekada, tra`e svoje
staciji dalo poseban ton.
Podsje}aju}i prisutne da je nagrada uka`emo na magist- mjesto pod suncem ne guraju}i
Bo{nja~ko nacionalno vije}e, u ralne li~nosti koje su kreirale i druge i ne smetaju}i drugima.
skladu sa svojim zakonskim ov- obilje`ile na{u ukupnu historiju Naprotiv, u`ivaju da budu sa
P
12
Š
April - Juni 2006.
2
drugima i druga~ijima i da se
takmi~e sa boljim i sa gorim od
sebe.
[to smo takvi i {to nas sve
vi{e i drugi do`ivljavaju i uva`avaju, kao takve kakvi smo, velike i nemjerljive zasluge pripadaju upravo ]amilu Sijari}u.”
Izra`avaju}i iskreno uvjerenje
da su dobitnici ]amilovog prvog
pera za knji`evnost, Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i}, vjerni
nasljednici i ba{tinici ]amilovog
lika i djela, gospodin D`ud`evi}
je na kraju svog obra}anja prisutnima ponovio rije~i jo{ jednog velikog sand`a~kog knji`evnika rahmetli Ismeta Rebronje,
~ijom "krivicom" su, kako je rekao, ba{ oni prvi dobitnici ove
knji`evne nagrade koju dodjeljuje Bo{nja~ko nacionalno vije}e:
"Mo`da mi ]amila nijesmo ni
poznavali, jer je on, mo`e biti,
bio samo dobri ~ovjek, ~ovjek
putnik, do{ao iz dobre zemlje da
se napije s na{e dobre vode, piju}i s te na{e vode, dobri ~ovjek
nam je ispri~ao vi{e o nama no
o drugima. A to {to je zborio valja utuviti. A mi smo tog dobrog
~ovjeka, koji je s druma zastao
kraj na{e dobre vode, zvali ]amil Sijari}".
Bo{nja~ka rije~
drovi} Vrbi~ki.
Po njihovom mi{ljenju oba laureata ove presti`ne nagrade su
dosljedni nasljednici djela ]amila Sijari}a jednog od najve}ih
knji`evnih stvaralaca koje je
Sand`ak ikada imao.
Ovakvo mi{ljenje Safet Hadrovi} Vrbi~ki temelji i obrazla`e
izvodom iz pjesme koju je ]amil
Sijari} napisao daleke 1939. godine iskreno zabrinut za sudbinu
svog naroda i podneblja ispod
Nagla{avaju}i da bi se o cjelokupnom Had`i}evom opusu
mogao odr`ati poseban simpozijum, Vrbi~ki je podsjetio prisutne da je "za sve godine od tada
protekle, koje bezmalo ~ine ~itav jedan Ijudski vijek, pjesnik
Had`i} objavio vi{e knjiga poezije, od kojih za ovu priliku isti-
Sa sve~anosti uru~enja nagrade Pero ]amila Sijari}a
Najve}a bo{nja~ka nacionalna nagrada je Povelja Kulina Bana za ukupno `ivotno djelo. Jedini do sada laureat ove presti`ne
nagrade jeste Husein Ba{i}. Dukat Isa Bega Ishakovi}a je nagrada za ukupno kulturno stvarala{tvo, a medalju Rifat Burd`ovi}
Tr{o Vije}e dodjeljuje za doprinos pojedinaca i institucija izgradnji multietni~kog i multikulturalnog dru{tva u Sand`aku i na{oj
zemlji. Pero ]amila Sijari}a je bo{nja~ka nacionalna nagrada za
knji`evnost .
Organizatori ove sjajne manifestacije pobrinuli su se da prisutnima u sali Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, koja je ovoga
puta bila premala, priu{te zadovoljstvo podsje}anja na glas
amid`e ]amila posredstvom snimka sa CD-a ra|enog kao prilog
odabranim djelima ]amila Sijari}a u izdanju Unireks-a iz Podgorice.
Nakon obrazlo`enja odluke `irija, koju je saop{tio Hodo Katal, o autorima i njihovom stvarala{tvu govorili su knji`evnici
Dragomir Brajkovi} i Safet Ha-
("Vjetrovi koji duvaju iznad
mog rodnog mjesta", Ibrahim
Had`i}.)
kojeg je sudbinom ro|en nagla{avaju}i da "istu sudbinu dijeli i
pjesnik Ibrahim Had`i} {to potvr|uje stihovima":
"Kada niz put pusti pogledam
^emer me tuga opa{e...
Odbrajam dane Sinane,
I ve} se livade kose
A ti ne kosi{ na{e..."
(]amil Sijari}, 1939. godine.)
"Mi smo malo mjesto
mi smo mali narod
i na nas duvaju zli vjetrovi"...
~em: Harfa i vasiona, Ve`banje
ose}anja, Oformiti jedinstvenu
`ivotinju, Vreli tragovi, Na staklu
zapisano, Isti `ivot, Pesme i,
svakako, zbirku Hora".
Isti~u}i da je samo ustanovljenje ove nagrade opiranje zaboravu i zatiranju, te da }e od
sada ime ]amila Sijari}a, pored
njegovog, biti vezano i sa delima
stvaralaca ~ije knjige budu oven~ane nagradom koja nosi njegovo ime, govore}i o knji`evnom
i cjelokupnom kulturnom stvarala{tvu Faruka Dizdarevi}a, knji`evnik Dragomir Brajkovi} je kazao da je me|u brojnim srodnostima sa onim ~ijom je nagradom oven~an, i Dizdarevi}eva
"privr`enost kraju iz kojeg je potekao i uverenje da bez lokalnog
nema univerzalnog".
"Nema malih i velikih istina,
a bez mno{tva manjih sre}a, nema blagostanja. Nije mogu}e usApril - Juni 2006.
Š
13
Bo{nja~ka rije~
re}iti ~ove~anstvo a na bli`njega
zaboraviti", istakao je Brajkovi},
navode}i da knji`evno djelo i kulturno djelovanje Faruka Dizdarevi}a toliko razu|eno i brojno da
se o njemu mo`e i nadugo i na{iroko govoriti".
"Delo Faruka Dizdarevi}a nisu samo knjige ali one su najuo~ljivije u njegovim brojnim stvarala~kim aktivnostima. I nisu
2
nanika. Sa jednakim je `arom
prire|ivao knjige drugih pisaca
kao i one koje je sam stvarao.
Brinuo je za njihov izgled ali i
sadr`aj. Dar Faruka Dizdarevi}a
ogla{ava se kako iz njegovih
tako i iz drugih knjiga - onih ~ije
je nastajanje, {tampanje i promovisanje osmi{ljavao, pospe{ivao, na kojima je zajedno sa njihovim autorima radio", rekao je
Magistar klavira Naka Nik{i} na sve~anoj akademiji
njegovo delo samo knjige koje je
sam pisao, ve} je on svoju ljubav, dar i energiju utkao u brojne naslove svojih prijatelja i poz-
Brajkovi}, nagla{avaju}i da je
Faruk Dizdarevi} svestrana li~nost koja je obilje`ila mnoge kulturne manifestacije na {irim pro-
storima.
"Farukove knjige, koliko god
govorile o njemu, njegovim mnogim i nespornim darovima, jo{
vi{e govore o prostoru sa koga
je potekao, o njegovoj pro{losti,
o kulturama i civilizacijama koje su se na ovim prostorima po~esto sukobljavale i satirale, a,
u sre}nim vremenima, ispomagale i plodotvornim podsticajima
pro`imale. On je i po tome blizak
Sijari}u. Faruk Dizdarevi} je tragao za onim boljim i lep{im u
naslagama vremena. Bilo da je
iztra`ivao vakufname, bilo da se
bavio slikarskom porodicom Lazovi} na primer, on je i{~itavao
tragove u prostoru i, jo{ vi{e u
vremenu. Tragaju}i i sam je ostavljao vidna traga i utiskivao
znatne belege. Ti belezi su imenovani "Vaza od peska", "Talija
u Priboju", "]amil gora razgovora". Oni se sla`u u mozaik i
slu`e na ~ast i nagradi koja se
tek zasniva a njemu, nadam se,
daje nove podstreke", rekao je
Brajkovi}.
Nakon rije~i zahvalnosti nagra|enih sve~anost je zatvorila
magistar klavira Naka Nik{i} u
istom duhu kao i {to ju je i zapo~ela.
Mirza AH Sjeni~anin
IZBOR IZ POEZIJE IBRAHIMA HAD@I]A
"U njegovoj poeziji ima ne~eg mitskog, ne~eg od univerzalnog poimanja `ivota. Ima dosluha sa
bi}em historije i nadasve sasvim izuzetnog osje}anja i vi|enja pro{lih i budu}ih ~ovjekovih svjetova", rije~i su antologi~ara i pjesnika Almira Zalihi}a, o poetici Ibrahima Had`i}a
ZAPIS NA VOZNOJ KARTI
Posve}eno putnicima iz voza
nestalim u [trpcima 1993.
Vadi no` i nje`no mi vrat savija,
Pala je moja glava Al' pre`ivjela je ova hartija.
TRAG
Bje`im. Osje}am da me neko prati,
Skrivam se izme|u paprati.
Oslu{kujem i molim Svevi{njeg
Da me sa~uva od bli`njeg.
Nemirna je {uma, nji{e se drve}e.
Mrmljam:
- Nevin sam ja, on mene ne}e.
Ali otud ide zakrvavljeni ubica,
Na njemu je glava bez lica.
Kopam po zemlji suvoj,
Tra`im trag pro{li.
Nalazim natpis na glini:
"Bili su i pro{li."
Ponavljam re~i vi{ezna~ne
"Bili su i pro{li..."
Daleko sam od pravog smisla
I ne znam
Ko su bili i odakle su do{li.
1994.
14
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
INTERVJU
Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i},
dobitnici nagrade "Pero ]amila Sijari}a"
JEDAN JE ]AMIL
Nagrada "Pero ]amila Sijari}a" je najve}a knji`evna nagrada
ustanovljena od strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. Prvi dobitnici ovog presti`nog priznanja
su na{i poznati knji`evni i kulturni stvaraoci, gospoda Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i~. [ta za
njih zna~i ovo priznanje?
FARUK DIZDAREVI]: Budu}i
da ~ovjek sam ne mo`e ~ak ni
sopstvenu spolja{nost da vidi
na pravi na~in ni da je osmisli u
cjelini, ne mogu mu pomo}i nikakva ogledala ni snimci, njegov
pravi izgled mora da vide i shvate samo drugi ljudi. Gledaju}i na
stvari tako ne mogu re}i da mi
ova nagrada nije pri~inila zadovoljstvo.U svom relativno malom
ali veoma dobrom krugu prijatelja proslavili smo doga|aj.
IBRAHIM HAD@I]: Ja imam
ve} 62 godine `ivota, u knji`evnosti sam skoro ~etiri decenije i
za taj dug vremenski period moja djela su tu i tamo bila nagra|ivanja knji`evnim nagradama.
Osim nagrade koja nosi ]amilovo ime svojevremeno sam za
svoje zbirke dobio nagrade "Isidora Sekuli}" i "Milan Raki}".
Svakako, nagrada "Pero ]amila
Sijari}a" mi je neobi~no draga
jer je na neki na~in zavi~ajna, a
prizna}ete, dobiti nagradu u
zavi~aju, i to onu koja pri tom
nosi ime najve}eg zavi~ajnog pisca, to je na neki na~in uzbudljivo. Poznata je izreka da niko nije
prorok u svom selu (ili je te{ko
biti prorok u svom selu).
BR: ]amil Sijari} je jedno od
najve}ih knji`evnih imena u Bo{njaka uop{te. U ~emu mo`emo da tra`imo niti koje povezuju Va{e i knji`evno stvarala{tvo
]amila Sijari}a?
FARUK DIZDAREVI]: U svojim romanima, pripovjetkama i
pjesmama je jedan ]amil i on }e
tu ostati, prepoznatljiv i pamtljiv,
za sva vremena. Umjetni~ko djelo, ali i sama misao o umjetnosti, mora u sebi da nosi cio svijet.
Mikro i makro kosmos su samo
sadr`inski i oblikotvorni aspekti
izra`avanja integralne umjetni~ke istine.
Ovaj kratki uvod smatrao
sam vi{e nego neophodnim, kao
neku vrstu postamenta za odgovor za{to su moja kreativna intersovanja raznovrsna. Dobar dio
moga dosada{njeg stvarala~kog
opusa usmjeren je ka osvjetljavanju pojedinih tema iz oblasti lite-
raturu. U specifi~nostima podneblja i duhovnosti ovoga podru~ja
i ja nalazim senzibilitet i morfologiju za svoje stvarala{tvo.
IBRAHIM HAD@I]: Ja sam
prevashodno pjesnik. I ]amil je
bio pjesnik, pjesnik po vokaciji,
zapravo pripovjeda~ ~ije je djelo
jedna velika poema o Sand`aku.
[iri zavi~aj nam je zajedni~ki. ]amilova poezija je sublimacija zavi~ajne duhovnosti: mudra, iskrena, potresna. Pri ~itanju njegove "Lirike" nisu me iznenadili
istovjetni motivi ili istovjetna upitanost nad `ivotom.
Faruk Dizdarevi} i Ibrahim Had`i} u dru{tvu sa Predsjednikom Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a Dr. Sulejmanom Ugljaninom, na sve~anoj dodjeli nagrade
"Pero ]amila Sijari}a"
rature, istorije umjetnosti, istorije, etnomuzikologije… Jo{ mnoge teme pro{losti i sada{njosti
sand`a~kog podru~ja o~ekuju
svoje istra`iva~e, svoje autore. Ve}ina ih, vjerovatno, nikada do~ekati ne}e: one }e opstojavati
samo kao podaci, neo`ivljeni
trudom pa i ma{tom sinteti~ara,
osu|ene na kraju na zaborav.
]amil je svoj zavi~aj uveo u lite-
BR: Sa rahmetli ]amilom susretali ste se vi{e puta!? Mo`ete li nam prenijeti Va{e utiske
iz tih kontakata.
FARUK DIZDAREVI]: ]amil
je, doista, jedan od najva`nijih
ju`noslovenskih, pa i balkanskih
pisaca. Uz to je bio savr{eni
gospodin i nenadma{ni pripovjeda~. Nije bilo na na{oj kji`evnoj
April - Juni 2006.
Š
15
Bo{nja~ka rije~
sceni, a te{ko da }e zadugo i biti, takvog me{tra usmene rije~i.
Poput negda{njih aeda, sa svog
pripovjeda~kog prijestola, ]amil
je lako uspostavljao tako ~vrst
sporazum sa slu{aocima da nije
bilo nikakvih ograda i prepreka
njegovim misaonim tokovima. I
ako bi koji put pri~ao istu pri~u
nije propu{tao ni jednu priliku
da razvije neku od nepredvidljivih, nikad istih, varijacija na temu kakvih je, u posebnom nadahnu}u, bilo napretek. U su{tini,
tim pri~ama kao u isto~nja~kom
pozori{tu sjenki, on je, na sebi
svojstven na~in, komentarisao odre|ene pojave, posredno iznosio
svoj stav, iskazivao pouke i davao poruke koje su bile dobronamjerne, plemenite i humane;
u njima se razabirala mudrost i
2
Bijelog Polja. Ja sam bio sa svojom majkom preko ljeta kod
njenih daid`a Hajdarpa{i}a, a
tamo je do{ao ]amil sa svojim
sinom Farukom. Moja majka je
u nekom srodstvu sa ]amilom,
dakle i ja. Vidio sam visokog gospodina u gradskom odijelu kako {eta po livadi sa Hasanbegom, dajom moje majke. Faruk
je bio mr{avi de~ki} sa nao~arima koji je i{ao za njima. Ja
sam ve} u to vrijeme pone{to
pisao, ali nisam imao hrabrosti
da pri|em toj ve} i meni kao piscu poletarcu poznatoj knji`evnoj veli~ini. Drugi put sam kao
gimnaziijalac u Novom Pazaru
1962. godine prisustvovao knji`evnom susretu sa ]amilom. Ni
tada mu nisam pri{ao. Bilo me
je stid. Tre}i moj susret sa ]a-
`evnosti?
FARUK DIZDAREVI]: Nadam
se da nije na odmet potsjetiti da
su Polimlje i Sand`ak dali takva
knji`evna imena kojim bi se mogla podi~iti svaka literatura. Ovo
nije nimalo kurtoazno re~eno,
ve} je to ocjena za koju bih mogao navesti ~itav niz knji`evnonau~nih argumenata.
lstorija ju`noslovenske knji`evnosti i njena knji`evna savremenost bili bi znatno siroma{niji
da nema sugestivnih poetskih
dokumenata koji su nastali na
ovom prostoru. Kreativnost, njeno potsticanje i afirmacija, mo`e
se usporiti ali se ne mo`e zaustaviti. Na na{u knji`evnu scenu
ve} je stupila mlada generacija
bo{nja~kih stvaralaca koja do-
FARUK DIZDAREVI] - BIBLIOGRAFIJA:
Talija u Priboju 1900-2000. (pozori{a hronika, dva izdanja)
Milan Konjovi} ~ovek koji se nije bojao `ivota (razgovori)
Sa slikarom Radomirom Vergovi}em, neobavezno (monografija)
Vaza od peska (pri~e)
Odsjaj sna`ne reke / sa Zoranom Bognarom (hrestomatija, tri
izdanja)
Pesme Limom umivene (monografija o LVDP)
U vrtu razgranatih staza (etnomuzikologija)
Sto godina ~itala{tva u Priboju (historijski pregled)
O Hasan-agi i njegovoj vakufnami (historijska monografija)
Holuja~ki Dizdarevi}i (historijska monografija)
Ilijas Dobard`i}: Lirika / sa Ismetom Rebronjom (izbor poezije
I. Dobard`i}a)
Gajret u Priboju (kulturo-historijska moografija)
]amil, gora razgovora (savremenici o ]amilu Sijari}u, dva izdanja)
Katalog knjiga pribojskih autora i izdava~a (priredio)
Autor je preko 200 bibliogrsfskih jedinica iz oblasti knji`evne,
likovne i pozori{ne umjetnosti. U~esnik niza nau~nih skupova i simpozijuma sa prilozima {tampanim u zbornicima. Prevo|en je na
vi{e stranih jezika.
iskustvo raznih naroda i na{ih
predaka. Kroz ta kazivanja on je
otvarao nadu da u svevremenoj
borbi zla i dobra bolja strana
ljudskog bi}a ipak pobje|uje.
Ovo i mnogo {to-{ta drugo amalgamisalo je na{e vi{edecenijsko
prijateljstvo.
milom bio je u Beogradu na Oktobarskim susretima pisaca negdje 1975-76. On je bio okru`en
svojim prijateljima, a ja, naravno, ne `ele}i da se trpam, posmatrao sam ga sa strane i studirao njegov o{tri profil sa visokim, inteligentnim ~elom.
IBRAHIM HAD@I]: Na Va{e
pretpostavljeno pitanje moram
da odgovorim negativno. ]amila
sam sreo samo tri puta u `ivotu
i nikada sa njim nisam progovio
ni rije~i. Prvi moj susret bio je
negdje 1957-58. u Ivanju pored
BR: U proteklom periodu knji`evnost sand`a~kih Bo{njaka bila je na marginama kulturnih zbivanja na ovim prostorima. Da li
postoje naznake nekakvih promjena i kako Vi ocjenjujete trenutno stanje u bo{nja~koj knji-
16
Š
April - Juni 2006.
nosi svje`inu, bez napadne samosvijesti koja je tako ~esto prisutna u ~a|avo totemskoj, zaokupljenoj samo sobom, soi-disant
umjetnosti, imanentnim pojavama posljednjih desetlje}a na balkanskim prostorima. Uprkos svemu, smatram da nije ni ispravno
ni produktivno zadr`avati se na
oplakivanju ne~ega {to je sada
iza nas. Osje}am da je ovdje i
sada koncentrisana velika koli~ina knji`evno-poetske energije i
to treba pametno iskoristiti.
IBRAHIM HAD@I]: Ne mislim
2
ni sada da je situacija mnogo
druk~ija iz dva razloga: umjetni~ka knji`evnost Bo{njaka iz Sand`aka je mlada disciplina, ne
ra~unaju}i pjesnike alhamiado
izraza. Mi smo u knji`evnosti tek
pedesetak godina. I ne treba da
se zavaravamo, malo je toga ura|eno. Ne mogu da poreknem da
me|u stvorenim nema i dobrog,
ali to su ipak pionirski koraci.
Na{i susjedi pi{u stotinama go-
Bo{nja~ka rije~
`evnosti?
~uje kako kod nas, tako i vani.
FARUK DIZDAREVI]: Kako bi
rekao mudri Vojo Stani}, sredi{te svemira je ~ovjek. Van Ijudi to
je samo jedan crni, gluhonijemi i
prazni prostor kroz koji tumaraju
izgubljeni, usijani i ohla|eni grumeni koje osvjetljava samo na{
pogled (~itaj: duhovnost). Zna~i,
kultura je presudno va`na za jedan narod. Ona je kao so - u principu se mo`e jesti neslana hrana ali `ivota nema bez soli, Tre-
BR: Do sada ste objavili vi{e
knjiga. [ta je to {to na{a ~itala~ka publika mo`e o~ekivati iz
Va{eg pera i kada?
FARUK DIZDAREVI]: Planova ima dosta, ali i nekih konkretnih poslova. Vr{im odabir svojih
tekstova i eseja iz oblasti knji`evne, likovne i pozori{ne umjetnosti radi prire|ivaja za {tampu
i sre|ujem svoju bibliografiju.
IBRAHIM HAD@I] - BIBLIOGRAFIJA:
Harfa vasiona, pjesme (Beograd)
Ve`banje ose}anja, pjesme (Beograd)
Oformiti jedinstvenu `ivotinju, pjesme (Beograd)
Vreli tragovi, pjesme (Beograd)
Isti `ivot, pjesme (Nik{i})
Na staklu zapisano, pjesme (Beograd)
Pesme i, pjesme (Beograd)
Hora, pjesme (Podgorica)
Zapisi i crte, proza (Novi Pazar)
Ro`ajski rje~nik, leksikografski rad (Ro`aje)
Tri knjige o gljivama (Beograd)
Viktor Sosnora: Sova i mi{, pjesme, prevod sa ruskog jezika sa
P. ^udi}em (Novi Pazar)
dina i u tom stvaranju postoji kontinuitet. Zajedni~ki se pre{lo
kroz sve mukotrpne faze osvajanja novih knji`evnih prostora i
izraza. Sada se kod nas situacija donekle mijenja. Pristi`u mladi i talentovani stvaraoci. I svjesni su svog izraza i svog Ja.
Drugi razlog za marginalizovanje bo{nja~ke knji`evnosti sa
ovih prostora le`i u ~injenici da
smo mi teritorijalno razbijeni. Jedni stvaraoci `ive u Srbiji, drugi
u Crnoj Gori, tre}i u Bosni. I svi
oni par ticipiraju teritorijalnim
knji`evnostima. Bosna, na koju
se donekle moglo ra~unati, nikada nije imala, pa ni danas, naro~itog sluha za bo{nja~ke knji`evnike sa prostora van Bosne.
Ona je bila zaokupljena bratstvom i jedinstvom.
BR: Va{ doprinos afirmaciji i
popularizaciji bo{nja~ke knji`evnosti i kulture uop{te je nesumnjiv. [ta bi, po Va{em mi{ljenju, trebalo da u~ine institucije
i udru`enja koja se bave kulturom sand`a~kih Bo{njaka u smislu popularizacije bo{nja~ke knji-
ba nastaviti sa institucionalizovanjem ustanova, organazacija i
udru`enja, izdava~kih ku}a i sl.
~iji zadaci su poslovi kulture sand`a~kih Bo{njaka. Treba uraditi valjane programe i planove rada i pri}i njihovoj realizaciji. No,
to su inicijacije. Ako ho}emo takvu i takvu kulturu mora se za to
obezbijediti novac a ne ~ekati da
on pretekne od "pre~ih" stvari.
U ovoj prelaznoj fazi koja }e malo du`e potrajati (dok se neke
stvari ne dovedu u red) potrebni
su pametni, hrabri i jaki ljudi da
bi se krenulo ka boljem.
IBRAHIM HAD@I]: Jedan od
koraka u afirmaciji i popularizaciji bo{nja~ke knji`evnosti je upravo ustanovljavanje nagrade "Pero ]amila Sijari}a". To }e imati
dalekose`ne pozitivne posljedice. Trebalo bi raditi na afirmaciji
pravih vrijednosti. Ne bi bilo zgorega sa~initi jednu "selektivnu"
antologiju poezije i prevesti je na
nekoliko stranih jezika. To tra`i
materijalna sredstva i ljudski anga`man, ali tako i drugi ~ine. To
je put da se o Bo{njacima stvaraocima iz Sand`aka ne{to vi{e
IBRAHIM HAD@I]: Ja nisam
preterano plodan pisac, bar {to
se ti~e objavljivanja. Objavio sam
tek osam pjesni~kih zbirki. Pi{em stalno. Pune su mi fioke
rukopisa, ali knjige sam objavljivao na 4-5 godina. I ne kajem se
zbog tog ritma. Ima tu nekog
promi{ljanja i askeze. Nikada nisam imao problema sa izdava~ima. Uvijek su mi {tampali ponu|ene rukopise. Ali, ra~unao
sam, ako ne{to valja ono treba
da traje u sje}anju ~italaca i
knji`evne kritike. Ako ne valja ni
sto objavljenih knjiga ne}e mi
pomo}i. No, sticajem okolnosti,
ove godine }e mi se za Sajam
knjiga u Beogradu, vjerujem,
pojaviti dvije nove pjesni~ke
knjige kod dva beogradske izdava~a. Jedna kod "Narodne
knjige" (pjesme i pjesme u prozi)
i druga pjesni~ka knjiga kod
"Prosvete". Prvu knjigu ja sam
ponudio izdava~u a za drugu
sam ljetos dobio poziv od izdava~a koji sprema ediciju Tri
renomirana pesnika iz Srbije.
Razgovarali: M. Fijuljanin
Z. Had`isalihovi}
April - Juni 2006.
Š
17
Bo{nja~ka rije~
2
ISTRA@IVANJA
Had`et: Masovna grobnica i mjesto zlo~ina nad sand`a~kim Bo{njacima (1944-1946)
“Mene }e no}as streljati...”
Odmah nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata i ulaska partizana u sand`a~ke gradove,
komunisti~ka vlast je donijela
odluku da po kratkom postupku
ka`njava sve one koji po njihovoj procjeni nisu bili na liniji re`ima. Na ni{anu novope~enih vlastodr`aca na{li su se gotovo svi
ugledniji Bo{njaci iz toga vremena, koji nisu bili ~lanovi partizanskog pokreta. Prema rije~ima
savremenika toga doba i onih
koji su iza sebe ostavljali pisane
tragove, oni mirni gra|ani, pogotovu oni imu}niji, pismeniji i ugledniji Bo{njaci koji su znali da
ni~im nisu ukaljali ruke ni poro-
di~ni ugled, i ra~unali su da mogu da ostanu da slobodno `ive u
svojim mjestima, odbijaju}i dakle da napuste svoja imanja, na{li su se na udaru novih vlasti.
Njih je bukvalno gutala no}, a
od tada je ostala izreka "dvojica bez du{e, tre}i bez glave", jer
je dovoljno bilo da neko poni{ani prstom na nekog ~ovjeka,
pa da toga odvedu i da ga porodica vi{e nikad ne vidi.
Jedno od najmasovnijih i najorganizovanijih strijeljanja neistomi{ljenika se odigralo na Had`etu, danas gusto naseljenoj novopazarskoj mahali, a tada nenaseljenoj poljani podno brda
Tepe.
U savezni~kom bombardovanju Novog Pazara iza ba~enih
bombi su na Had`etu ostali krateri koje su egzekutori iskoristili
kao masovne grobnice za sve
strijeljane Bo{njake. Do danas
ni jedna od tih grobnica nije obilje`ena, pa stoga raduje inicijativa Bo{nja~kog nacionalnog vije}a da se rasvijetle doga|aji vezani za zlo~in protiv Bo{njaka,
da se prikupe pisani tragovi i zabilje`e svjedo~enja savremenika
i potomaka stradalih, a da se nakon toga obilje`i strati{te. Interesuju}i se za ovu temu, autor
ovog teksta je do{ao do pisma u
PREPIS PISMA
Draga Lutvo,
Evo ti pi{em najzadnje pismo, mene }e no}as streljati. Lutvo, ama
anet ti |ece da ih gleda{ kao sebe
i mene da halali{ kao dobar moj drug koga sam ja imao, a ja }u svakog halalit. Onaj tefter {to je
bio kod mene na{li su. [to je Rasim dugovao u du}anu 350.000, osim ovih para {to jee bilo kod
njega, da li ti je predao ono drugo. Ovo du}ansko 350.000 neka rekne Rasim da je predao meni
ili da je siromah, da nema od kuda da ih da, pa ako kad zaradi on }e tebi dati za druge ra~une
zlatom. Mene su na
apakovali u Sjenici, HG (ime poznato redakciji) i drugi te su me pravo streljat.
Amanet ~inim Hanefijagi tebe i djecu. Hasan ako ostane `iv, on }e te gledat'.
Selam, Osman
18
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
kome Osman (Zvizdi} - brat Hasana Zvizdi}a) iz Sjenice, unaprijed svjestan onoga {to ga ~eka
te no}i ispod jastuka svoje supruge Lutve, ostavlja svoje posljednje napisano pismo. Original
ovoga pisma je kod njegovog
sina Huseina koji danas sa svojom porodicom `ivi i radi u Njema~koj.
U to vrijeme po~inje otima~ina imovine najbogatijih ljudi.
Pripadnici OZNE prate vi|enije
ljude i bilje`e sve one koji sa njima imaju bilo kakvu vrstu kontakta. Ne dugo zatim dolazi do
masovnih hap{enja, hap{eni se
odvode u zatvor koji se nalazi
pored zgrade tada{njeg suda, a
svjedoci isti~u da su mu~enja do
te mjere bila surova da su se
stanovnici tog naselja iseljavali
u druge dijelove grada, jer nisu
mogli da slu{aju jauke onih koji
su bili iza zidina novopazarskog
zatvora. Pomo} u `ivotnim namirnicama, od strane Ujedinjenih
nacija (UNRA) dijeljena je uglavnom porodicama ~iji su prvaci
bili komunisti, dok bi se "izabrane porodice" ostavljale gladne.
Ljude su uglavnom strijeljali
no}u, a rijedak izuzetak je bio tada{nji predsjednik op{tine Novi
Pazar, A}if efendija Had`iahmetovi} koji je na Had`etu 21. januara 1945. godine zajedno sa
svojim prijateljima strijeljan usred bijela dana.
Nakon doga|aja na Had`etu
dolazi do jo{ jednog talasa iseljavanja Bo{njaka u Tursku, a
sljede}i, jo{ masovniji talas iseljavanja, ponovi}e se kasnije i u
vrijeme Aleksandra Rankovi}a.
Nazim Li~ina
Na fotografiji: Husein Huki} ikoji je strijeljan u selu Lukocrijevu
nadomak Novog Pazara
Strijeljanja Bo{njaka na Had`etu su obavljana u ve}ini slu~ajeva po kratkom
postupku, bez ikakvih sudskih postupaka, pisanih tragova i dokumenata.
Ljude su, ve}inom, no}u silom izvla~ili iz njihovih ku}a i odvodili na strijeljanje. Strijeljane Bo{njake bi javno prikazivali narodu kako bi slu`ili kao opomena onima koji su ostali u `ivotu
Masovne egzekucije koje je biv{i komunisti~ki re`im sprovodio prema sand`a~kim Bo{njacima bile su jedan od razloga iseljavanja. Najvi{e prognanika polazilo je put Turske. Na slikama muhad`iri iz Sand`aka po dolasku u Tursku
April - Juni 2006.
Š
19
Bo{nja~ka rije~
2
KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA
Musala u Prijepolju
Pi{e: Mehmed H. [ehovi}, arhitekta i istori~ar
DOVI[TE (SVETILI[TE)
POD “VEDRIM NEBOM”
Mali broj dana{njih stanovnika Prijepolja, kao i drugih gradova Sand`aka, zna da je preduze}e "SVETLOST" u Prijepolju izgra|eno na prostoru jednog veoma rijetkog i, za bo{nja~ki narod, veoma zna~ajnog
kulturno-historijskog spomenika: "MUSALI" koja je u gradu
na Limu egzistirala preko 400
godina, sve do bombardovanja
Prijepolja, ljeta 1944. godine.
Poslije II svjetskog rata, pod komunisti~kim re`imom, na "MUSALI" su se, iako bombardovanjem dosta o{te}enoj, sve do
1957. godine, nastavile obavljati d`enaze umrlih gra|ana
Prijepolja. Te godine (1957) od
strane Narodnog odbora op{tine Prijepolje zabranjena je njena upotreba i uklonjeno devet
mezara (grobova) sa velikim ni{anima koji su se nalazili na
prostoru ispred nje i u njoj samoj. Od tada je prostor "MUSALE", sve do po~etka 60-tih
godina pro{log (20-tog) vijeka,
kada je Narodni odbor op{tine
Prijepolje od Islamske vjerske
zajednice izuzeo zemlji{te na
kojem se nalazila "MUSALA" i
ustupio ga Dru{tvenom preduze}u "SVETLOST", slu`io za dje~ije fudbalsko igrali{te i lociranje ringi{pila koji su u toku ljetnih mjeseci gostovali u gradu.
MUSALA u Prijepolju je, do
njene zabrane kori{}enja, bila
najstariji 'autenti~ni' gra|evinski objekat u gradu, jer su svi
drugi, iz raznoraznih razloga,
dogra|ivani ili prepravljani. O
njenoj starosti i ljepoti izgleda
rje~ito nam govori jedan stari
zapis o 'donjoj vakuf kasabi'
grada Prijepolja kojeg je 1664.
godine ostavio ~uveni putopi20
Š
April - Juni 2006.
sac Evlija ^elebi prilikom njegove druge posjete gradu na
Limu: "Ovde smo pre{li preko
drvenog mosta na rjeci Mile{evi i do{li na MUSALU, koja zaslu`uje da se vidi. I ona je oki}ena drve}em", porede}i je sa
u`i~kom musalom koju je tako|e tih dana posjetio.
Ta~no vrijeme izgradnje ovog
objekta, kao i svih drugih ove
vrste na Balkanskom poluostrvu, nije lahko odrediti ali istorijske ~injenice koje govore da
su ovi objekti gra|eni uglavnom na prostoru bosanskog,
}ustendilskog i skopskog pa-
vjerovatno i XV vijeku, dakle u
vremenskom periodu kada je
doma}e, autohtono stanovni{tvo masovno prihvatalo novu islamsku vjeru i kulturu i po~elo samostalno da gradi svoje
nove vjerske objekte i to najvjerovatnije na onim mjestima
na kojema su bila njihova dotada{nja vjerska svetili{ta, koja
su imali bogumili.
Na podru~ju tada{njeg isto~nog dijela bosanskog i hercegova~kog pa{aluka, postojala
su samo tri ovakva objekta, i
to u Vi{egradu, Fo~i i Prijepolju.
Dru{tveno preduze}e "SVETLOST" - dana{nji izgled; Pored se vidi zid koji je
ostatak temeljnog zida nekada{njeg objekta "MUSALE
{aluka, i to ne u svim gradovima (npr. u bosanskom pa{aluku bilo ih je oko deset i sve
su poru{ene), kao i podaci putopisaca da su one postojale
po~etkom XVII vijeka, upu}uju
nas na zaklju~ak da su isti
gra|eni po~etkom XVI, a neke
"MUSALE" su, prvobitno, bila ~ista i neogra|ena mjesta, u
blizini gradova, na kojima se
obavljao salat - muslimanska
molitva u osami i ti{ini (Leksikon Islama - Nerkez Smailagi},
Sarajevo 1990. str. 445) koja
su, u kasnijem periodu svog
2
Bo{nja~ka rije~
postojanja, tj. sa {irenjem grada, postajala dio gradskog tkiva i zato ogra|ivana, postepeno preuzimaju}i funkciju d`amije, koja zbog svoje veli~ine nije
imala krov a ni minaret. U njima su vjernici i dalje nastavili
da obavljaju 'salat' ali sada dodaju}i klanjanje obaveznih mu{kih vjerskih obreda: d`ume (podnevna molitva petkom), bajramski namazi, dzenaza namazi,
ispra}aj had`ija u Meku, okupljanja na vjerske i filozofske
rasprave a u vanrednim prilikama, kao {to su ratovi, su{e i
SALE" su veoma rijetki i specifi~ni vjerski objekti. Najkra}a
definicija bi bila: to su lijepo
ure|ena i naj~e{}e, ogra|ena
muslimanska svetili{ta pod vedrim nebom. Zato {to nisu
imale strogo propisan nacrt za
gra|enje, i {to su nastajale
spontano radi potreba gra|ana
doti~nog grada, gra|ene su na
na~in koji je najbolje odgovarao svrsi obavljanja vjerskih
obreda i konfiguraciji terena na
kojoj se nalazila. Tako je npr.
prijepoljska "MUSALA" izgra|ena na kosom terenu, i da bi
prostor za klanjanje bio ravan
tj. na jednom nivou, djelimi~no
je zasje~ena u brdo a dijelom
nasuta, zbog ~ega sa svoje do-
MIMBER - kameno stepeni{te za
obredno predavanje;
crte` r. Prof. Muhameda ^elebi}a
MUSALA - rekonstrukcija arh. M. H - [ehovi}a prema geodetskom snimku iz
60-tih godina, opisu starih Prijepoljaca i ~uvenog putopisca Evlije ^elebije koji
je 1664 godine boravio u Prijepolju i U`icu
sl. nepogode, slu`ile su za klanjane 'dova' (molitvi) za za{titu
od 'pomora' (kuge i dr. bolesti)
ili pak za 'u~enje' ki{nih dova
(molitvi) protiv velikih su{a.
(Stari Prijepoljci su pri~ali da
poslije 'u~enja ki{ne dove' naj~e{}e nisu uspjevali ni ku}i da
se vrate a ki{a bi ve} po~ela
da pada.) Dakle, MUSALE su
za stare muslimane ovih gradova bila sveta mjesta i objekti u kojima su obavljali ne samo redovne, ve} i vanredne
vjerske obrede u kojima su se
molili Bogu da ih spasi od
opasnosti koje im prijete.
U gra|evinskom smislu "MU-
nje strane ima oko 1,5 m visok
temeljni zid, koji i danas postoji. Vremenom, kada je postala
dio gradskog tkiva, ~isto}u prostora i intimnost obavljanja molitvi obezbje|ena je izgradnjom
oko 2,0 m visokog kamenog ogradnog zida, i tako postala zna~ajan samostalan vjerski objekat.
Prijepoljska "MUSALA" je bila veli~ine 32,0 x 31,5 m, o ~emu svjedo~i geodetski snimak
i njena fotografija s po~etka 50ih godina pro{log vijeka. Prostor MUSALE je bio ogra|en 60
cm debelim kamenim zidom,
visine, zavisno od terena, od
2,0 -3,5 m, koji je zidan u tehnici 'trpanca', tj. obra|ivan je
kamen samo za zidanje oba lica zida dok onaj za ispunu nije.
Na sredini jugoisto~nog zida,
kao u d`amijama, nalazio je
se, visokim i lijepo klesanim kamenim platnom nagla{en mihrab (imamska ni{a) natkriven
izdu`enom arabesknom polukupolom, dok se na suprotnom,
sjevero-zapadnom zidu, tako|e
na sredini, nalazila bogato ukra{ena i natkrivena ulazna dvokrilna kapija.
Unutra{njost ovog, visokim
kamenim zidom ogra|enog prostora ("MUSALE"), bila je podijeljena na dva nivoa. Zadnji dio
"MUSALE", u dubini od oko
5,0 m od ulaznih vrata bio je
kaldrmisan i slu`io je kao predprostor; u kojem su se nalazili:
~es ma za uzimanje abdesta
(vr{enje obrednog pranja; lica,
ruku i nogu) i kamen 'mejta{'
na kojem je stavljan tabut umrlog prilikom klanjanja d`enazanamaza, i zajedno, sa oko 2,0
{irokim prostorom pored bo~nih zidova koji je bio zasa|en
drvoredom jablanova; bio je ni`i od prednjeg i centralnog dijela za oko 0,5 m. Prednji i centralni dio "MUSALE", koji je zauzimao oko 2/3 unutra{njeg
prostora, bio je s lijepo tesanim kamenim zidom izdignut
April - Juni 2006.
Š
21
Bo{nja~ka rije~
(za pomenutih 0,5 m), izravnjat
i "kao tepih" zatravnjen prostor koji je slu`io za pojedina~no
ili grupno obavljanje vjerskih
obreda tj. klanjanje namaza.
Sa desne strane mihraba, kao
u pokrivenim d`amijama, nalazio se MIMBER (obredno stepe-
2
ni{te sa podestom koji je pokriven uskom drvenom vi{estranom piramidom) izgra|en od lijepo tesanog kamena odakle
je imam (predvodnik) vr{io predavanje u toku obreda.
I danas jo{ uvijek postoje
ostaci temeljnih zidova ovog
vjerskog objekta. Postoje}i kameni zidovi, koji sa bo~ne ulice
(i bo~nih strana) uzdi`u plato
na kojem su izgra|eni objekti
preduze}a "SVETLOST", a na
kojem se nalazi gvozdena ograda, su u stvari donji temeljni
zidovi "MUSALE", dok je postoje}i i jako oronuli zid sa sjevero-zapadne strane ovog platoa,
ostatak visokog kamenog ogradnog zida "MUSALE", na kojem je se nalazila ulazna kapija.
Literatura:
Stru~ni dio izlaganja: Grupa
autora: SVIJET ISLAMA, vjera narodi - kultura; "Jugoslovenska revija" - Beograd, 1979;
Dr. Husref Red`i}: ISLAMSKA UMJETNOST na tlu JUGOSLAVIJE;
Prijepoljska "Musala"- fotografski snimak iz 50-tih godina XX vijeka - na
njenom prostoru su izgra|eni objekti DP "Svjetlost"
Du{anka Bojani}: MUSALE
U BALKANSKOM GRADU, Islamska misao, Sarajevo, 1990.
BORBA ZA O^UVANJE PRIJEPOLJSKE MUSALE
KAO KULTURNO-HISTORIJSKOG OBJEKTA
@elja za o~uvanjem ovog vjerskog objekta dugo je tinjala
kod bo{nja~kog naroda Prijepolja pa je prije nekoliko godina Islamska vjerska zajednica
pokrenula inicijativu za njen povratak ali ta inicijativa nije urodila plodom jer se na njenom
prostoru nalaze davno "izgra|eni" poslovni objekti DP "SVET-
MUSALA u Prijepolju - rekonstrukcija arh. M. H. [ehovi}
22
Š
April - Juni 2006.
LOST" za koje se, bez bilo kakvog pretjerivanja, mo`e re}i
da su dotrajali, neugledni i da
krnje izgled grada.
Spa{avanje od kona~nog
uni{tenja i posljednjih materijalnih ostataka ovog najstarijeg
objekta u gradu i veoma rijetkog islamskog vjerskog objekta (prema nekim istori~arima
postoji samo jo{ jedan autenti~an objekat ove vrste na Balkanu, i to u Bugarskoj) mo`e
se posti}i jedino njegovim progla{enjem za zna~ajan kulturno-historijski spomenik Prijepolja i srednjeg Polimlja, {to do
sada, iz svima nama neobja{njivih razloga, nije u~injeno (vjerovatno zbog neprou~enosti kulturno-historijskog zna~aja ovog
objekta i historije ovog grada i
kraja). No, sada smo bar djelimi~no u mogu}nosti da, na osnovu ove kratke kulturno-istorij-
2
ske studije i analize posve}ene
ovom objektu, a koja je plod vi{egodi{njeg rada na prou~avanju cjelokupne historije grada
Prijepolja i srednjeg Polimlja,
shvatimo zna~aj ovog objekta
koji, samo zbog svoje rijetkosti
Bo{nja~ka rije~
ostaci ovog za bo{nja~ki narod
Prijepolja, Polimlja i Sand`aka
izuzetno vrijednog objekta (njegova nacionalna vrijednost je
jo{ uvijek nesaglediva jer su potrebna dodatna kulturno-historijska prou~avanja i studije) su
MUSALA u Prijepolju - rekonstrukcija arh. M. H. [ehovi}
i vi{e od 400-togodi{nje starosti realno zaslu`uje da bude
progla{en za zna~ajan kulturnohistorijski spomenik ne samo
bo{nja~kog naroda Prijepolja i
srednjeg Polimlja, ve} i Republike Srbije, jer, pored toga {to
bi njegova za{tita i rekonstukcija predstavljala du`an civilizacijski ~in dr`ave prema ukupnoj pro{losti ovoga kraja, ve} i
zato {to bi njegova za{tita, obnova i revitalizacija doprinjela
boljim me|unacionalnim odnosima i, povrh toga, znatno bogatijoj i raznovrsnijoj turisti~koj
ponudi, ne samo grada Prijepolja i srednjeg Polimlja, ve} i
Republike Srbije, obzirom da bi
ONA svojom rijetko{}u i jedinstveno{}u izgleda znatno zainteresovala mnoge turiste i tako
doprinjela ukupnom interesovanju turista za ovaj multietni~ki kraj, kao {to toj turisti~koj
ponudi doprinose i obnovljeni
manastiri Davidovica i Kumanica, Katoli~ka crkva na Stjeni
([arampov), Spomenik palim
borcima iz I i II svjetskog rata i
drugi spomenici ovoga kraja.
Zbog privatizacije DP "SVETLOST" i posljednji materijalni
pred kona~nim uni{tenjem jer
privatnik ne}e dugo ostati u neuglednim objektima DP "SVETLOST", pa }e ih poru{iti a s njima zajedno, radi izgradnje svog
nuo Inicijativu za osnivanje Odbora za za{titu i obnovu prijepoljske Musale i tvrdi, kao dobar
poznavalac historije arhitekture i civilizacija, da je historijsko
iskustvo mnogih naroda i dr`ava Evrope pokazalo da kulturno-historijski spomenici ovakvog zna~aja i starosti vrijede
nekoliko desetina puta vi{e od
bilo kog drugog objekta, pogotovu od cca 500 m2 neadekvatnog poslovnog prostora DP
"SVETLOST".
Tek sa ovom kratkom kulturno-historijskom studijom, koja
je objavljena u listu "Polimlje",
shva}en je {iri kulturno-historijski i turisti~ki zna~aj ovog objekta, pa je od strane grupe
gra|ana, Islamske vjerske zajednice i Kulturno-prosvjetnog dru{tva "IKRE" iz Prijepolja, osnovan Odbor za za{titu Musale.
Musala u Prijepolju je dospjela i na sjednicu Skup{tine op{tine Prijepolje, na kojoj je zatra`eno da se proglasi za zna~ajan kulturno-historijski spomenik grada kako bi se spasila od privatizacije i samim tim i
svog kona~nog nestanka.
MUSALA u Prijepolju - rekonstrukcija arh. M. H. [ehovi}
novog objekta, i posljednje ostatke temeljnih i potpornih zidova Musalle, poslije ~ega nikad
vi{e ne}e mo}i biti obnovljena.
Svjestan toga a i njenog kulturno-historijskog zna~aja za bo{nja~ki narod Prijepolja, srednjeg Polimlja i Sand`aka, arh.
Mehmed H. [ehovi} je pokre-
Bo{nja~ko nacionalno vije}e uvrstilo je Musalu u Prijepolju u prioritete za{tite kulturne
ba{tine sand`a~kih Bo{njaka u
ovoj godini i od nadle`nih dr`avnih organa zatra`ilo preduzimanje hitnih mjera u njenoj revitalizaciji.
April - Juni 2006.
Š
23
Bo{nja~ka rije~
2
BA[TINICI BO[NJA^KE KULTURE
Bo{nja~ki institut - Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a
VAKUF BO[NJA^KE KULTURE
Institucija vakufa postoji u
Bosni i Hercegovini vi{e od pet
stotina godina, tokom kojih su
kao institucija islamskog dru{tvenog bi}a odigrali nemjerljivu
ulogu u cjelokupnom dru{tvenom `ivotu.
Jo{ od vremena Isa-bega Ishakovi}a pa sve do danas, dobrostoje}i i u~eni Ijudi nalazili
su na~ina da svojoj zemlji i narodu daruju ne{to {to }e im biti od op{te koristi i dobra, poput d`amija, biblioteka, ~esmi,
hamama, hanova, mostova...
Gazi Husrev-beg, Behrambeg, Kara|oz-beg, El~i Ibrahimpa{a, Mehmed-pa{a Kukavica
samo su neki od najpoznatijih
vakifa ~ija su imena, zajedno
sa njihovim vakufima, sastavni
dio kulturne povijesti Bosne i
Hercegovine.
vr{ena je izgradnja nove, moderno i suvremeno opremljene
zgrade Bo{nja~kog instituta u
Sarajevu u ulici Mula Mustafe
Ba{eskije 21. U tu zgradu su
preneseni glavni fondovi Bo{-
Politi~ar, publicista, kulturni
mecena Adil-beg Zulfikarpa{i},
uz bogatu i uspje{nu poslovnu
karijeru koju je postigao na zapadu, utemeljio je, kao svoj vakuf, 1988. godine u Cirihu kulturno nau~nu ustanovu "Bo{nja~ki institut".
Naime, Adil Zulfikarpa{i}
ve} pedeset godina neumorno
sakuplja, klasificira i sistematizira historijsku, knji`evnu, novinsko-publicisti~ku, rukopisnu,
arhivskodokumentacijsku i folklornu gra|u o Bosni i Hercegovini. Stoga, treba ista}i da stvarno osnivanje segmenta Bo{nja~kog instituta se`e mnogo
desetlje}a unazad.
Godine 1991. "Bo{nja~ki institut" je otvorio svoju podru`nicu u Sarajevu.
Vakif Bo{nja~kog instituta
Adil-beg Zulfikarpa{i} 1998.
obznanio je odluku o preseljavanju Bo{nja~kog instituta u
Sarajevo.
Po~etkom 2001. godine za-
Bo{nja~ki institut u Sarajevu
24
Š
April - Juni 2006.
nja~kog instituta iz Ciriha: biblioteka, arhiv i galerija umjetni~kih slika.
Bo{nja~ki institut u Sarajevu ~ine zgrada biblioteke i Gazi
Husrev-begov hamam.
U arhitektonskom smilu Bo{nja~ki institut predstavlja rijetko uspio spoj moderne i orijentalne arhitekture. Posredstvom zdanja hamama (izgra|en
1555. g.) ostvario se historijski susret dva vakufa. Jedan Gazi Husrev-begov, nastao u vrijeme kada su islamska kultura,
obrazovanje i u~enost do`ivljavali svoj osvit u Bosni i Hercegovini, i drugi vakuf , Adil-begov, koji }e Bo{njacima pomo}i da o~uvaju svoju samobitnost kako danas tako i u budu}nosti.
Temeljni zadaci Bo{nja~kog
instituta su promoviranje kulturne ba{tine, povijesne istine
i kulture Bo{njaka, kao i drugih
naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima `ive zajedno.
Aktivnosti instituta sastoje
se u:
- Vr{enju nau~nih istra`ivanja u saradnji sa srodnim ustanovama u zemlji i inostranstvu.
- Odr`avanju i kompletiranju
nau~no vo|ene biblioteke i arhiva.
- Organizovanju nau~nih
seminara, sureta, koncerata,
izlo`bi i sli~nih priredbi.
- Izdava~koj djelatnosti - objavljivanju knjiga, bro{ura i periodike.
- Nagra|ivanju znanstvenih,
publicisti~kih, `urnalisti~kih i
umjetni~kih radova koji doprinose unapre|enju bo{nja~ke
nauke i kulture.
- Bo{nja~ki institut tako|er
zajedni~ki djeluje sa srodnim
institucijama u razli~itim, za
Bosnu korisnim, programima.
2
Bo{nja~ka rije~
Bo{nja~ki institut je otvoren
za sve koji se bave nau~nim
radom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i Hercegovine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta
ove zemlje i naroda - histori~arima, politi~arima, studentima,
`urnalistima, itd.
Najve}e blago instituta predstavlja biblioteka, ~ije knji{ko
bogatstvo pru`a jedinstvenu
mogu}nost za daljnja istra`ivanja o Bosni i njenoj pro{losti.
tskom, turskom, arapskom, engleskom, njema~kom, ruskom
i drugim svjetskim jezicima.
Opredjeljenje Bosnike je da
sakuplja knjige, rukopise, dokumente i periodiku iz bosanske
i bo{nja~ke tematike, bez obzira na nau~nu i stru~nu oblast
ili podru~je iskazivanja Ijudskog duha.
U okviru Bosnike bri`ljivo je
sakupljena gra|a o Bosni i Bo{njacima od prvih bosanskih
{tampanih knjiga, novina i ~asopisa do dana{njih savreme-
Islamika
Islamika sadr`i zbirke Kur'ana i komentara Kur'ana, preko
2000 starih {tampanih knjiga
iz 18. i 19. stolje}a na arapskom, turskom, i perzijskom jeziku te knjiga koje spadaju u
takozvanu alhamijado literaturu, zatim novija historijska djela i radove na arapskom, turskom i persijskom, te enciklopedije, zbirke i zbornike klasi~nih arapskih djela sa podru~ja
astronomije, astrologije, medicine, matematike i drugih prirodnih nauka.
U Islamici je smje{tena bogata fototipska zbirka klasi~nih
orijentalnih djela , objavljenih u
izdanju Goetheova univerziteta
iz Frankfurta. Zbirku ~ine rukopisi i unikati iz Bagdada, Maroka, Egipta i drugih sredi{ta
islamskog svijeta. Goetheov
univerzitet objavio je ova djela
u formi faksimila i u veoma
maloj nakladi. Bo{nja~ki institut je jedna od malobrojnih
institucija u svijetu koje posjeduju ovakva raritetna izdanja.
Ibn Sina, Gazali, Taberi, Buhari, Ibin Mad`e, samo su neki
od autora ~ija se djela nalaze u
fondu Islamike.
U arhitektonskom smilu Bo{nja~ki institut predstavlja rijetko uspio spoj
moderne i orijentalne arhitekture. Posredstvom zdanja hamama (izgra|en
1555. g.) ostvario se historijski susret dva vakufa. Jedan Gazi Husrev-begov,
nastao u vrijeme kada su islamska kultura, obrazovanje i u~enost do`ivljavali
svoj osvit u Bosni i Hercegovini, i drugi vakuf , Adil-begov, koji }e Bo{njacima
pomo}i da o~uvaju svoju samobitnost kako danas tako i u budu}nosti.
Na slici: Unutra{njost Bo{nja~kog instituta u Sarajevu prilikom promocije
Bo{nja~ke rije~i i DVD sa Festivala sand`a~ke sevdalinke
Biblioteka posjeduje oko
90.000 bibliote~kih jedinica.
Bibliote~ka gra|a razvrstana je
u vi{e zasebnih odjela: Bosnika; Islamika; Croatika; Serbika;
Jugoslavika; Slovenika; Turkika; Emigrantika; Judaika; Periodika; Referentna literatura.
Bosnika
Temeljni odjel biblioteke Bo{nja~kog instituta je Bosnika,
koji sadr`i knjige, rukopise i
periodiku o Bosni i Hercegovini
na bosanskom, srpskom, hrva-
nih izdanja (od Ljubu{aka preko Ba{agi}a do Mustafe Imamovi}a; odnosno od Hafiza Saliha Ga{evi}a do Re{ada Kadi}a i E{refa Kova~evi}a; od
~asopisa "Bosanska vila", "Bosanski prijatelj", do savremenih ~asopisa "Izraz", "@ivot" i
drugih.
U sklopu Bosnike postoji i
zaseban odjel u kojem se sakupljaju djela i publikacije o
ratu u Bosni i Hercegovini
1992-1995. koja su objavljena
u zemlji i inostranstvu.
Poseban odjel Bo{nja~kog
instituta je zasebna i neprocjenjiva zbirka orijentalnih rukopisa na arapskom, turskom i
persijskom jeziku, kao i nekoliko alhamijado rukopisa, rukopisa pisanih arapskim pismom
na bosanskom jeziku. Zbirka
sadr`i registrirana 743 kodeksa, sa 1125 djela iz razli~itih
oblasti (teologije, historije, prava i lijepe knji`evnosti).
Dr. Fehim Nametak i prof.
Salih Trako sa~inili su dva toma kataloga rukpisa iz zbirke
Bo{nja~kog instituta, prvi objavljen u Cirihu 1997. godine a
drugi 2003. u Sarajevu.
Croatika
Odjel Croatika sadr`i djela,
dokumente, periodiku i {tamApril - Juni 2006.
Š
25
Bo{nja~ka rije~
pu u vezi sa Hrvatima , njihovom povije{}u, jezikom, kulturom, umjetno{}u, prvenstveno
u Bosni i Hercegovini.
Jugoslavika i Serbika
Jugoslavika i Serbika sadr`e gra|u, djela i dokumente o
Jugoslaviji i Srbiji, odnosno o
periodu 1918-1992. (kada je
rije~ o Jugoslaviji), dok Serbika
{ire obuhvata djela iz povijesti,
knji`evnosti i kulture Srba.
Emigrantika
Raritetni odjel Bo{nja~kog instituta je, bez sumnje, Emigrantika, u kojem se nalazi jedinstven izbor emigrantske {tampe i
izdava{tva od najranijih vremena formiranja organizirane emigracije ju`noslovenskih naroda
do danas ("Glas svetog Antuna", "Danica", "Hrvatska zora",
"Glasnik kanadskih Srba", "Slobodna Makedonija", "Bosanski pogledi"...)
Arhiv i zbirke
Poseban odjel Bo{nja~kog
instituta ~ini arhiv dokumenata, originalnih i kopija, iz razli~itih razdoblja, koji su bitni za
izu~avanje povijesti Bosne.
2
1992-1995.
Katalog knjiga u institutu vodi se uporedo na dva sistema:
kao kartoteka i kao elektronska baza podataka (po ameri~kom bibliotekarskom sistemu
"GLAS").
Poseban segment instututa
je njegova izdava~ka djelatnost, u okviru koje su se do
sada objavila 24 djela iz oblasti politi~ke misli, publicistike, knji`evnosti kulturne historije i likovne umjetnosti.
Zbirka likovnih djela
Bo{nja~ki institut posjeduje
Zbirku likovnih djela koja broji
729 djela. Tu su zastupljeni
najzna~ajniji bosanskohercegova~ki umjetnici, od Ismeta
Mujezinovi}a, Hakije Kulenovi}a, Rizaha [teti}a, Mersada
Berbera, Affana Rami}a, Mevudina Ekme~i}a, do Safeta
Zeca, Salima Obrali}a, da nabrojimo samo neke.
Zbirka sadr`i slike, grafike,
skulpture, levhe, tapiserije, i s
obzirom da se stalno {iri i
oboga}uje, pokazala se potreba sistematizacije i formiranja
nekoliko zasebnih zbirki:
U posjedu instituta nalazi
se i kartografska zbirka, koja
sadr`i brojne raritete iz bosanskih, evropskih i azijskih kolekcija historijskih geografskih
karata.
- zbirka likovnih djela Bo{njaka, koja je i najbogatija;
- zbirka ostalih bosanskohercegova~kih i drugih umjetnika sa prostora biv{e Jugoslavije;
- zbirka stranih umjetnika sa
dvije kolekcije akvarela austrougarskih slikara - oficira: Eduarda Loidolta i Edmunda Misere, ~iji su radovi inspirirani
bosanskohercegova~kim motivima;
- zbirka Mersada Berbera.
U okviru instituta formiran
je i dokumentacijski centar koji
ima za cilj da prikuplja i katalogizira svu dostupnu gra|u (doma}u i stranu), dokumente,
{tampane materijale, fotografije, video i audio zapise vezane za rat u Bosni i Hercegovini
Svaka od ovih zbirki ukazuje
na kulturnu misiju Bo{nja~kog
instituta, i ve} sada pobu|uju
pa`nju kako histori~ara umjetnosti, tako i drugih istra`iva~a
kulturne historije Bosne i
Hercegovine.
Uz biblioteku djeluje i vlasti-
Institut posjeduje i Periodiku, zbirku novina i ~asopisa u
kojoj se prikupljaju kompletna
godi{ta razli~ite stru~ne periodike sa prostora Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.
26
Š
April - Juni 2006.
ta knjigoveznica, u okviru koje
je i odio za restauriranje starih
knjiga i rukopisa.
Gazi Husrev-begov hamam
je prostor koji pru`a razne mogu}nosti u jedinstvenom ambijentu za odr`avanje manifestacija poput koncerata, promocija, simpozija, okruglih stolova,
predavanja istaknutih profesora, nau~nika ili pak zvani~nika
iz politike, kulture, religije, itd.
Samo u protekloj 2005. godini u Bo{nja~kom institutu je
odr`ano 105 raznovrsnih kulturnih i nau~nih manifestacija
od zna~aja za razvoj BiH i njen
ugled u svijetu. Sve ove manifestacije su besplatne, javne i
dostupne svim gra|anima Sarajeva i BiH. Sve navedeno
predstavlja posebno podru~je
rada instituta, ono koje je okrenuto prema javnosti.
Bo{nja~ki institut je od prvih
dana nakon otvaranja u Sarajevu 2001. godine, izazivao veliku pa`nju u javnosti i postao
je jedan od najzna~ajnijih kulturnih i nau~nih institucija ne
samo u gradu, nego i u zemlji.
Zbog raznovrsnosti programa i
zbirki, Institut je nezaobilazno
mjesto u gradu kada su u pitanju kulturna doga|anja, zbirka umjetni~kih djela bosanskohercegova~kih autora u galeriji
instituta, prou~avanje osmanske i moderne arhitekture kao
i uspje{nog projekta restauracije hamama, upoznavanje
sa bosanskom tradicijom kroz
eksponate tradicionalnog bosanskog namje{taja, odje}e,
predmeta, te istra`ivanje u
bogatoj biblioteci i arhivi. To je
razlog da je Bo{nja~ki institut
u nepunih 5 godina svoga postojanja u Sarajevu postao najposje}enija kulturna institucija, ~ije zbirke je u 2005. godini
posjetilo oko 4.000 posjetitelja, a za razne manifestacije
je interes pokazalo ~ak oko
10.000 Ijudi.
Mirza AH Sjeni~anin
2
Bo{nja~ka rije~
ISTRA@IVANJA
Mr. Red`ep [krijelj
Bo{nja~ki Mazgit
Abstract: Protjerivanje i egzodus Bo{njaka Nik{i}a, njihovo
dramati~no raseljivanje po preostalom prostoru Berlinskim kongresom (1878) okrnjene Osmanlijske Imperije, tema je originalne znanstvene studije sa~injene na osnovu raspolo`ivih osmanlijskih i balkanskih historijskih
izvora. Rad je sa~injen na osnovu empirijskog istra`ivanja osmanlijskih i drugih izvora i kazivanja mje{tana.
Bo{njaci Nik{i}a ili "Nik{i}ki
Turci", kako su ih njihovi crnogorski izgonitelji obi~no nazivali,
su poslije dvomjese~nih borbi i
predaje grada Crnogorcima (1877),
sa svojim porodicama krenuli na
dug i neizvjestan muhad`irski put,
koji ih je odvodio u razli~ite pravce.
Jedan od brojnih, patnjama i
mukom utabanih puteva, vodio
je u pravcu Kosova, u Mazgit, na
predivnu "svetu zemlju osmanlijsku" na ravnom Kosovom Polju,
na predio koji je najvi{e sli~io
njihovom zavi~aju - napu{tenom
Nik{i}u, kojeg su morali ustupiti
novom osvaja~u. Tijekom burnih
historijskih prelamanja Mazgit je
ostao prepoznatljiv kao jedna u
nizu velikih bo{nja~kih muhad`irskih oaza.
Privikavanje i opstjanje nik{i}kih Bo{njaka u Mazgitu teklo je
sporo i ote`ano. Danas je na Mazgitu Bo{njaka sve manje, a razloga za to nebrojeno mnogo!
Klju~ne rije~i: Bo{nja~ki Mazgit, Nik{i}, Nik{i}ki Bo{njaci,
Kola{in, Kosovo, Novopazarski
sand`ak, muhad`iri...
1. Osnivanje
bo{nja~kog Mazgita
"Nijesu pametni ni oni {to su
oti{li, ni ovi {to su ostali.
Karabak tamo, Karabak ovamo"
(Husein Ba{i}, CrnoTurci)
Muhad`irski talas, koji je poslije 1878. godine zahvatio bo{nja~ki etni~ki prostor, donio je
niz dramati~nih promjena, koje
su naj`e{}e osjetili Bo{njaci iz
razli~itih dijelova Bosne i Hercegovine (Nevesinje, Gacko, Korjeni}i, Dabarsko Polje, D`ivar Trebinjski), Crne Gore (Nik{i} i Kola{in)1 i nekih dijelova Novopazarskog sand`aka. Poslije zauzimanja Nik{i}a, bo{nja~ko stanovni{tvo se raselilo prema Bosni,
Albaniji, Kosovu, Makedoniji i
Anadoliji2.
Egzodus Nik{i}ana Bo{njaka3
uvijek je tema par exellence u
znanstvenim studijama i knji`evnom stvarala{tvu. Dugo se ni{ta
nije znalo o sudbini brojnih porodica hercegova~kih muhad`ira.
Nik{i}ani se, pak, pominju u razli~itim djelima na{e knji`evnosti4,
na primjer u hi}aji Junak ili hajduk na{eg uglednog knji`evnika
Muhameda Abdagi}a:
"Napustismo Ni'{i}, a da ne
izmetnusmo ni jedne, a tri mjeseca opkoljeni, i sve smo odoljevali bez i~ije pomo}i, Turci se
savili oko svoje stra`njice i svog
hala, jer hi Moskov bje{e dotjerao do pred vrata Stambola... I
nudio nam je car najbolju zemlju
u carstvu. Vi ste bili junaci, veli,
~uveno je va{e, pa ste zaslu`ili da
vam se da, sami izaberite mjesto u carevini. Pa se vratih i rekoh {ta je car reko, Had`imani}
Duro bija{e tada najstariji, od
sto jedan vala, Babi} Ja{ar, ve}
bio poginuo, sma~e ga mlado
Crnogor~e u boju, sal Duro, i Avdo Ljuca, junak pod sijedom bradom do pojasa, a oni drugi svi u
boju, Duro onda veli ne}emo vala nigdje sem na Kosovu, tu da
pobodemo kolac i tu na ravnom
Kosovu ko {to bija{e ravan Nik{i}, onakav isti grad da namjestimo, e da bi dovu tu ~inili caru,
i podvorenje, {to nam do|e na
Kosovo i otvori vrata pravoj vjeri,
odatle da ponekad svratimo i u
Nik{i} da nas `elja mine... Ali
pa{a ne dade, veli: Vala ako vi
taj kolac pobodete na Kosovu,
1) Nik{i} su Crnogorske jedinice zauzele 28. avgusta 1877. godine, a Kola{in 04. oktobra 1877. godine. Odluka
Berlinskog kongresa (13 jun-13 jul 1878) o stvaranju nezavisne Crne Gore, ru{i i zadnju nadu Bo{njaka da se vrate na svoja
zauzeta ognji{ta. (Vidjeti: Patar [obaji}, Nik{i}/Onogo{t, Beograd 1938, 72; Hamid Had`ibegi}, Opsada Nik{i}a 1877.
godin? prema izve{taju nik{i}kog naiba, Istorijski zapisi, br. 1-3, Cetinje 1949, 49-66; Novak Ra`njatovi}, Crna Gora i
Berlinski kongres, Cetinje 1979, 108-121.)
2) Zvani~ni podaci dr`avnog arhiva Crne Gore govore da su prema Albaniji oti{le 283 bo{nja~ke porodice DACG, MUD,
f, III, april 1879.
3) O nik{i}kim Bo{njacima na Kosovu vidjeti: Red`ep [krijelj, Enklave bo{nja~kih muhad`ira na Kosovu, Tutinski zbornik,
2, Tutin 2001; isti: Muhad`iri Nik{i}a u Makedoniji, Almanah, 21-22, Podgorica 2003; Red`ep [krijelj, Muhad`irskata
kriza i nasluvanjeto na Bo{njacite vo Makedonija (1875-1901), Bigos, Skopje 2006;
4) Vidjeti: Husein Ba{i}, Crnoturci, Novi Pazar 1996.
5) Pri~u je autor napisao u Novom Pazaru prema autenti~nom kazivanju Osman-age Nik{i}a, koja nije ni{ta drugo, do
evociranje uspomena i sje}anja na njegovu mladost i vite{tvo po~injeno u Nik{i}u, kada je stizao dijeliti megdan sa
naj~uvenijim onda{njim junacima. (Vidjeti: Muhamed Abdagi}, Junak ili hajduk?, Almanah, br. 29-30, Podgorica 2005, 310;
tako|er vidjeti: Alija D`ogovi}, Abdagi}ev epski junak i pripovjeda~ Vejsil, Almanah br. 3-4, Podgorica 1998, 203-210.
April - Juni 2006.
Š
27
Bo{nja~ka rije~
pobodite ga u moju g....u. Te najzad u Mazgit... A ja ostah ovdje
u Glogoviku, da sam jo{ bli`i
Nik{i}u, e svud li smo se rasturili
po carevini, a niko ti ne voli muhad`era i ne primi~i se muhad`eru, a djecu pla{e sa njima, bje`ite, djeco, eto muhad`era5.
Selo Mazgit6, Mazgit Bo{nja~ki, Novi Nik{i}, Donji Mazgit ili
prema osmanskim oficijelnim spisima, Mazgit-i Hamidije7, je selo
zbijenog tipa, nastalo na bre`uljku Mazgit8 dolaskom bo{nja~kih muhad`ira iz Nik{i}a9, a kasnije i bo{nja~kih muhad`ira iz
Kola{ina i drugih zauzetih hercegova~kih oblasti, ali i dijelova
Novopazarskog sand`aka, koji
su poslije 1878. pripali novoj i
nezavisnoj kne`evini Crnoj Gori.
Postoji uvjerenje da ime sela
dolazi od naziva istoimene visoravni na kojoj je izniklo selo koje
su uz dozvolu osmanliskih vlasti
(Muhad`irske komisije) formirali
muhad`iri iz Bosne i nekada{njeg {ireg regiona Novopazarskog sand`aka izme|u 1877. i
1912. godine.
Mazgit se nalazi izme|u Globoderice i uzvi{enja Gazi Mestan. Bez obzira {to le`i na goloj
visoravni, selo Mazgit mnogi
ubrajaju u najljep{a sela na Kosovu.
U neposrednom dodiru sa
njim je Brnji~ka rijeka u koju se
ulijeva poto~i} Gladna voda, a
zatim se ponovno odvajaju u dva
2
Slika 1. Jedan osmanlijski dokument o muhad`irima iz Nik{i}a
tijeka od kojih jedan proti~e
preko Mazgit Polja i pored Muratovog turbeta10, pa preko Globoderi~kog blata utije~e u rijeku
Sitnicu, lijevu pritoku Laba11.
Lijepom izgledu sela uveliko su
doprinijeli bo{nja~ki muhad`iri,
koji su zahvaljuju}i izobilju vode
uzgojili dosta drve}a i pod sjenkom tih improviziranih {umaraka nalazili uto~i{te za vrijeme
velikih ljetnih `ega.
Me|u mnogobrojnim toponimima u selu je i uzvi{enje Piperski Brijeg, kome su muhad`iri iz
Nik{i}a i Kola{ina nadjenuli ime
po nekom Piperu Seferu12. Muhad`iri su svoje ku}e podizali na
potezu Jalije (tur. obala)13.
Prema navodima onda{njih
suvremenika, na bo{nja~kim posijelima u Mazgitu ~esto su se
6) Nalazi se na izlazu iz Pri{tine, neposredno pored puta za industrijski gradi} Obili} (jugozapadno-1,5 km), blizu poznatog turbeta Sultana Murata I (1362-1389). Nalazi se zapadno od puta Pri{tina-Vu~itrn. U Srbiji i na Kosovu postojalo je
nekoliko sela sa ovim imenom. Selo Mazgit u dolini Ibra ispod Kopaonika pominje R. M. Ili}. (vidjeti: Radomir M. Ili}, Ibar,
Srpski Etnografski Zbornik, knj. 6 (Naselja Srpskih Zemalja, knj. III), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd 1905, 596.)
7) Postojao je i Mazgit-i Azizije koji je formiran u vrijeme sultana Abdulaziza (1861-1876). Nastao je nakon {to je atar
pomenutog sela otkupljen od vlasti radi smje{taja ^erkeza sa Sjevernog Kavkaza.
8) Postoji i Gornji Mazgit, naseljen albanskim stanovni{tvom i blizu auto puta Pri{tina-Mitrovica. Bli`i je pomenutom
turbetu. Njega su formirali protjerani Albanci iz dana{njih srpskih oblasti Toplice, Jablanice i drugih krajeva.
9) Pisanje Petra [obaji}a povla~i dosta kontraverzi u vezi sa brojem Nik{i}ana Bo{njaka. U svojoj knjizi o Onogo{tu ili
Nik{i}u najprije pominje svega 410 bo{nja~kih porodica, da bi ve} 1881 godine pomenuo oko 600 iseljenih porodica (Vidi:
Petar [obaji}, Nik{i}/Onogo{t, Beograd 1938, 121.
10) U Mazgitu se nalazio ~ador ili vojni~ka {atra sultana Murata I Hudavendigara (1362-1389), pa se mjesto me|u
turskim i ostalim pripadnicima Islama smatralo svetim ili po~asnim mjestom. Na istom su mjestu prema narodnom predanju ukopani {ehiti stradali u boju na Kosovu (1389), jer su prema predanju sami {ehidi svoje glave donijeli na Mazgitsko
Polje. Dugo je iz istih razloga tursko stanovni{tvo projavljivalo `elju da im mjesto ukopa bude na Mazgitskom Polju. Na
Mezarju na Mazgitu ima starih i mezarova novijeg karaktera.
Srpski antropogeograf Jovan Cviji} pi{e o praznovjericama Bo{njaka i njihovom redovnom odlasku na molitvu u turbetu
sultan Murata mole}i se za spas njegove du{e. (Vidjeti: Savremenici o Kosou i Metohiji 1852-1912, Beograd 1988, 158.)
11) B. Nu{i}, Kosovo (Opis zemlje i naroda), Prosveta, Beograd 1986, 27.
12) Atanasije Uro{evi}, Toponimi Kosova, Srpski Etnografski Zbornik, knj. LXXXIX (Odeljenje dru{tvenih nauka - rasprave
i gra|a, knj. 9, Beograd 1975, 106.
13) Atanasije Uro{evi}, Toponimi Kosova... 56;
28
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
mogle ~uti bosanske kraje{nice
koje su uz gusle izvodili lokalni
guslari14.
Prije dolaska u Mazgit, nik{i}ki Bo{njaci su se nakon te{kog
"ispra}aja" ili jo{ bolnijeg izgona
iz zavi~ajnog Nik{i}a, kroz nepunu
godinu razmje{tali ka Podgorici,
Skadru, Tirani, Lje{u, \akovici,
Pe}i, Ro`aju, da bi najzad preko
Novog Pazara parcijalno pristizali u Kosovo, Makedoniju (Hasanegovo i Berovo) i unutra{njost Osmanlijske Imperije15. Njihovo nastanjivanje na Kosovu pominje i
Martin \ur|evi}: "... kao najve}i
zulum}ari i nemirnjaci bijahu svi
Nik{i}ani i Korijeni}i iz cijele
Hercegovine u Tursku sa obiteljima i pod jakom prijetnjom preba~eni i protjerani preko granice. Ovi se prognanici naseli{e
na Kosovom polju i u Albaniji."16
Muhad`irsko naselje Mazgit
je niklo na ~ifliku Pri{tineli Arifage17, koji su vilajetske vlasti otkuplile radi smje{taja protjeranih i neopskrbljenih Nik{i}ana.
Za "ozemljavanje Bo{njaka" velika zasluga pripada sultanu
Abdulhamidu II (1876-1909), po
kome je ovo naselje bo{nja~kih
muhad`ira u historiskim i drugim izvorima poznato i kao Mazgiti Hamidije (Hamidov Mazgit).18
2. Muhad`irsko i ostalo
stanovni{tvo Bo{nja~kog
Mazgita
Mazgit je jedno od brojnih
mjesta na Kosovu koja su na-
Slika 2. Dokument o muhad`irskim lutanjima nik{i}kih Bo{njaka
stala doseljavanjem muslimanskog muhad`irskog stanovni{tva
iz razli~itih oblasti nekada{nje
osmanlijske dr`ave. Najve}im dijelom su muhad`iri pristizali sa
Sjevernog Kavkaza - ^erkezi, Dagestanci, Abhazi, Tatari19, iz Toplice i Jablanice - Albanci, Turci,
Romi i Bo{njaci20 iz gotovo svih
krajeva nekada{njeg Bosanskog
vilajeta, Hercegovine i Novopazarskog sand`aka, koji su nakon
sudbonosne 1878. godine i teri-
torijalnog balkanskog prekrajanja nasilno pokrenuti sa svog vatana. Hroni~ari izvje{tavaju da je
Mazgit "...postao kao kolonija
muslimanskih iseljenika iz Nik{i}a, koji su Nik{i} napustili 1878.
godine, i na ovom mjestu nastanili ~etiri-pet godina docnije,
jer su prije nastanjivanja na Kosovu dugo skitali.21
Prema nekim izvje{tajima u
Novom Pazaru su se zadr`ali
oko dvije godine22, ali su poslije
14) B. Nu{i}, Kosovo (Opis zemlje i naroda), Prosveta, Beograd 1986, 211.
15) Hercegova~ki muhad`iri bi odmah po dolasku sela dijelili na mahale; u skladu sa mjestima iz kojih su pristizali:
Nik{i}ka, Gata~ka, Rudinjanska, Arnautska, Trebinjska, Begovska i sli~no. (Prema: D`email A. Mehmedovi}, Muhad`irsko
Hasanbegovo (Memoarske bilje{ke), Skoplje Septembar 1972, 13. (poklon rahmetli D`emaila autoru);
16) M. \ur|evi}, Memoari sa Balkana, Sarajevo 1910., 183.
17) Na Bo{nja~kom Mazgitu je u to vrijeme zate~eno pet albanskih porodica koje su brzo raseljene ili izumrle. (Prema:
A. Uro{evi}, Kosovo, Naselja i poreklo staovni{tva, knj. 30, Etnolo{ki institut SANU, Beograd 1965, 54.
18) Izvori svjedo~e da je za dobar tretman i prihvatanje Bo{njaka bio najzaslu`niji sultan Abdulhamid II, o kome njegovi
bibliografi tvrde da je ipak bio vrlo obrazovan i plemenit ~ovjek, visokog politi~kog umije}a koji se cijeni sve do ranga genijalnosti. Slovio je za pobo`nog, islamski obrazovanog i spososobnog dr`avnika koji je vladao 33 godine. Uveo je paralamentarni sistem i Ustav (Konstituciju), i vladao autokratski. Ostala je upam}ena Bizmarkova izreka na Kongresu u Berlinu: " od
sto grama pameti prisutnih politi~ara, 90 pripada Abdulhamidu II, pet Bizmarku, a preostalih pet ostalim politi~arima. Ipak,
njegova najve}a nesre}a je {to je na vlast do{ao kad je Osmanliska dr`ava bila u o~ajnom stanju i za sobom vukla penetrirani zapadni dug od 252 miliona lira, koji je ipak pred kraj svoje vladavine sveo na svega 39 miliona. (vidjeti: Ali Kemal
Meram, Padi{ah Analar?, Istanbul 1997, 83-84.) (vidjeti: A. Mehmedovi}, O Nik{i}u nekad i sad, Glasnik IVZ, br.4, Sarajevo
1983, 561;)
19) Vidjeti: Dr`aven Arhiv na Makedonija - Skopje, Fond - Op{tinska uprava Skopje, br. 10, kut. 11, doc. 27/31.)
20) Vidjeti op{irnije: Sabit Uka, SHPËRNGULJA E SHQIPTARËVE nga Sërbia Jugore më 1877-1878 dhe vendosja e tyre
në rrafshin e Kosovës, Zëri, Prishtinë 1991; tako|er: Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd 2000
21) A. Uro{evi}, Kosovo, Naselja i poreklo stanovni{tva ... 235-236
April - Juni 2006.
Š
29
Bo{nja~ka rije~
pogibije pazarskog kajmekama
(1878. godine)23, neki morali
put nastaviti ka Kosovu i dalje
prema unutra{njosti imperije.
Pri{tinski pa{a nije bio najsretniji
kada se susreo sa ovakvim prido{lim "musafirima bund`ijama", pa im nije dopustio da se
nasele u kasabi. Zahvaljuju}i intervencijama i jakim vezama Nik{i}ana24, iz Istanbula (Stambola) je pristigla uredba sa dozvolom o njihovom "ozemljavanju"
na valovitoj i prostranoj ravnici
Mazgita.
Ove muhad`ire pominje i Petar [obaji}, "Oni se raspu po
Turskoj u Pljevlja, Bijelo Polje, Novi
Pazar, Kosovo i Makedoniju..."25,
iznose}i da poslije oslobo|enja
Crne Gore "... nakon zauzimanja
Nik{i}a u varo{i se zadr`alo oko
30 ku}a, od kojih su se mnogi
kasnije iseljavali, me|u njima
Mumin Ga{evi}, Omer Ganijagi},
Memo i Ramo Kadri} - Ljuce su
posle pre{li na Kosovo"26.
Prema kazivanju D`emaila A.
Mehmedovi}a (1919-1974) sina
Nik{i}kog muhad`ira Abdulaha,
iz Hasanbegova (Skoplje), nakon
dolaska muhad`ira na Kosovo,
jedan dio njih se zadovoljio ponu|enim uslovima i nije nastavio dalje ka Skoplju i udaljenijim
ciljevima. Prema njegovom pisanju su na Kosovu : "u Mazgitu ostala dva brata, Tahir i Sadik Preki},
Adem-aga Be}ovi}, ad`o Alija,
ad`o Bahto, Muharem i Dervi{a
(Rifatovi roditelji), Had`o, Had`o
Me{i}, amid`a Mehmedov i Hamdov, zatim Zejnini (Tahira Praki}a) otac i majka i jo{ mnogo
porodica i muhad`ira".27 Ve}ina
muhad`ira je vremenom vrlo dobro savladala turski i albanski
jezik.
2
Muhad`iri su formirali selo
sa oko tri stotine ku}a, sa tri
prava i duga~ka sokaka koja su
se presjecala pod pravim uglom
i tako obrazovali naseobinu od
{est mahala muhad`ira: Piperska, Nik{i}ka, Hercegova~ka, Gata~ka, Begovska i Rudnjeva~ka
(Rudinjanska). U selu su prema
pri~anju mje{tana postojale mejhane, pekare, kova~ke radnje i
trgova~ki du}ani, dobro poveza-
njevi}i, Ferizovi}i, Dervi}i, Me{i}i; Preki}i (danas obitelji Preka u
Pri{tini); Hajrovi}i (potomci su im
danas porodice Huseini u Kosovskoj Mitrovici).28
Zajedni~ki `ivot protjeranih
Bo{njaka u novim sredinama karakteri{e uzajamna solidarnost i
izgradnja cjelokupne infrastrukture u naselju, izgradnja vjerskoobrazovnih objekata, d`amija (s
obavezom da bude izgra|ena u
Slika 3. Muhad`irska d`amija u Bo{nja~kim Mazgitu
ni sa Skopljem, Solunom i drugim centrima, najprije, zahvaljuju}i `eljezni~koj liniji (1873. godina) koja je prolazila nadomak
naselja.
Seobu nik{i}kih muhad`ira iz
Novog Pazara je predvodio Pa{o
Hajrovi}. U neslavnoj grupi je bilo malkontenata (nezadovoljnih)
iz poznatih nik{i}kih rodova - obitelji od kojih su najpoznatiji bili:
Nik{i}i (preci dana{njih Bajramovi}a); Be}ovi}i (dana{nji Omerovi}i); Gani(j)agi}i (dana{nji Ha{imovi}i-Ha{imi); Ma~kovi}i, Ru-
centru sela), bunara za vodosnabdjevanje i drugo. Novu su sredinu Nik{i}ani rado zaposjeli sa
namjerom i nadanjem da }e tu
podi}i novi Nik{i}! Kao kvalitetni
vjernici u selu su muhad`iri organizirali izgradnju d`amije koja je
nikla usred naselja.29 Nakon spaljivanja obnovljena je tek 1960.
godine u, kako mje{tani ka`u, ruralnom stilu sa malim pend`erima. Sve zasluge za njenu obnovu i po~etak rada mje{tani pripisuju Hanefiji Ha{imovi}u.
Mazgit se kao dobro organizi-
22) U Novom Pazaru su formirali Nik{i} ili Nik{i}ku mahalu.
23) Prema pisanju E. Mu{ovi}a do{lo je do sva|e izme|u muhad`ira Nik{i}a i lokalnih vlasti. Pritom su Nik{i}ani ubili
kajmekama Novopazarske kaze. Ipak, za razliku od onih koji su morali da odu iz Pazara, jedan dio muhad`ira iz Nik{i}a su
dobili lokaciju Had`et, na periferiji grada (Nik{i}ka mahala). (Vidjeti: E. Mu{ovi}, Crogorski muhad`iri i njihova kretanja,
Istorijski zapisi, 1-2, Titograd 1986, 143.
24) Nik{i}ani su bili tjelesna garda osmanliskom sultanu, a imalo je i predstavnika u parlamentu.(prema: Ahmed
Mehmedovi}, O Nik{i}u - nekad i sad, Glasnik Vrhovnog Islamskog starje{instva u SFRJ, br. 4, Sarajevo 1983, 561.)
25) P. [obaji}, Nik{i}/Onogo{t, Beograd 1938, 121.
26) Ibidem, 122.
27) D`email A. Mehmedovi}, Muhad`irsko Hasanbegovo... 16.
28) Autor se zahvaljulje [a}iru Bajramovi}i sa Mazgita na iscrpnim i pouzdanim informacijama.
29) Zapaljena je 1927. godine od strane kolonizirane porodica Konti}a u znak osvete zbog sukoba sa jednom
bo{nja~kom porodicom (Bajramovi}i), navodno zbog zapaljenog `ita od strane jednog djeteta.
30
Š
April - Juni 2006.
2
rana naseobina pominje krajem
XIX vijeka u redovnom osmanlijskom popisu (1895/6) u sklopu
svih 248 sela Pri{tinske kaze30.
Stari Abdulah Bajramovi}
(1903- ), je 1983. godine pri~ao da mu je te 1912. godine
bilo 9 godina kada su selo plja~kali i palili Bugari, ali je dolaskom "Kraljevine Srbije 1913.
godine njima preostalima bilo
znatno bolje".31 Selo je ponovo
raslo, a bilo je i novih doseljavanja Bo{njaka i Crnogoraca. Prema pri~anju [a}ira Bajramovi}a,
u toku 1915/16. godine, doselili su se Jusufovi}i, oko 1931.
Pljaki}i iz Ugla na Pe{teri, a
1943. godine ratnim strahotama prestravljeni i prognani Gusinci iz Bijelog Polja. U vrijeme
kolonizatorske akcije Kraljevine
Srba Hrvata i Slovenaca doseljene su bile ~etiri crnogorske porodice (Vla{kovi}i, Dragojevi}i, Pimi}i i \urovi}i). Kasnije su im se
pridru`ili Perovi}i i [ekari}i koji
su kupili imanja u Mazgitu.
U toku II Svjetskog rata, Mazgit ulazi pod upravu Velike Albanije. Nove vlasti Bo{njacima preina~uju prezimena i odbacuju}i
sufiks -i}. Nove vlasti su tada
otvorile i novu {kolu, naravno na
albanskom jeziku. Pojedinci su
{kolu poha|ali sve do {kolske
1956/57. godine.
Poslije svr{etka II Svjetskog
rata, odre|ene su familije vratile
svom prezimenu oduzete sufikse, za razliku od jednog broja
porodica koje su prihvatile nastale promjene i iz odre|enih razloga zadr`ali postoje}e obiteljsko prezime.
Starih muhad`irskih rodova
je do kraja 60-tih godina XX vijeka u Mazgitu bilo vrlo malo: tri
ku}e Be}ovi}a, jedna Dervi}a i
Preki}a (svi iz Nik{i}a) i jedna
ku}a Jusufovi}a (Kola{in).32
Bo{nja~ka rije~
3. Iseljavanje Bo{njaka
sa Mazgita
Koncentriranje Bo{njaka na
Mazgitu privremeno odga|a probleme koje su pre`ivjeli nakon
egzodusa iz Nik{i}a, Kola{ina i
drugih bo{nja~kih sredina. Razmje{tanja u druge sredine nisu zna~ajnije poremetila populacionu
strukturu Mazgita. Sve do Prvog
Balkanskog rata u selu je bilo
130 domova, od kojih je sljede}e (1913.) godine u Tursku iselilo 118 porodica. Ne{to docnije, jedna porodica je odselila u
Pri{tinu, a druga u Hasanbegovo
u Skoplju.33
U ru{ila~kom nasrtaju bugarskih jedinica na Mazgit u toku
Balkanskih ratova 1912/13.
godine spaljene su i oplja~kane
sve bo{nja~ke ku}e, osim svega
devet domova.34 Stanovni{tvo je
protjerano preko Soluna u maloazijske - osmanlijske oblasti, najvi{e u selo (danas gradi}) Bostand`i (Bostanci) u blizini Burhanije i Erdemita.
Mazgit 1916. godine napu{ta Jusufovi} Hajro i odlazi u Skoplje, a nakon toga u Pendik (Turska). Poslije II svjetskog rata
Mazgit napu{taju Krije{torci (Mali} sa bra}om i sinovima); Bo{njaci koji su tamo doselili iz Pazara
prelaze u Skoplje; Drekovi}i iz
Veseni}a sa Mazgita prelaze u
Gradsko (Veles), a zatim u Skoplje; Omerovi}i u Tursku, za njima
Bubice, Sijami}i, Bav~i}i i mnogi
drugi. Bilo je uzajamne muhad`irske povezanosti i ~estih sklapanja brakova sa muhad`irima u
Novopazarskom sand`aku (Sjenica, Akova, Novi Pazar).
Bilo je i drugih iseljavanja Bo{njaka u Tursku ili ka razvijenijim
gradovima. Jedan dio na Mazgitu
doseljenih muhad`ira po~inje napu{tati svoju zemlju i svoje ku}e,
ne prodaju}i ih nikome, jer nije
bilo zainteresiranih za njihov otkup zato {to su i ostali namjeravali da se odsele u Tursku. To je
u~injeno poslije stvaranja Kraljevine SHS (1918. godina), a njihova zemlja podijeljena "zaslu`nim
Soluncima."35 Me|u prvima se iz
Mazgita 1917. godine iselio Sadik Preki}, koji je oti{ao u Tursku, u mjesto Karas, blizu Edremita, sa sinovima Mali}om, Salihom, Bi{om i Avdulahom.36
Mazgit je u periodu od 19121970. predstavljao vrlo zna~ajan iseljeni~ki i muhad`irski centar u kome su se mijenjale povorke bo{nja~kih muhad`ira. U njemu su boravili mnogi Bo{njaci
koji se pedesetih godina XX vijeka naseljavaju u Makedoniju ili
odlaze za Tursku (Bo{njaci, Krije{torci, Bubice i drugi).
4. Poznatiji Bo{njaci
sa Mazgita
Na Mazgitu su ro|ene ili odrastale mnoge zna~ajne li~nosti iz
javnog i privrednog sektora. Me|u
najuglednim Bo{njacima Mazgita treba pomenuti njih nekoliko:
- [a}ir Bajrovi}, ugledni trgovac, koji je sa krupnom stokom
poslovao i trgovao sve do Soluna.
Imao je svoju trgova~ku dru`inu
sa kojom je kod turbeta sultan
Murata do~ekivao karavane robe
iz Novog Pazara, koje je predvodio nekada ugledni pazarski trgovac Ramo Deli};
- Adem Preki}, svr{enik skopske medrese (1921. godina), a
zatim u~itelj u nekoliko mjesta
na Kosovu i Makedoniji. Potomstvo mu je na Kosovu i u Turskoj;
- Smajo Preki}, imu}an poslovan ~ovjek koji je 1937. godine
odselio u Tursku. Nekada je bio
predsjednik op}ine Obili};
- Smajo Jusufi (Jusufovi})
1914-2001, porijeklom iz Donjeg
Kola{ina, poznati dru{tveno-po-
30) Salname-i vilayeti Kosova (1314/1896), 184.
31) Abdulah od 1930 `ivi u Burhaniji kod Izmira u Turskoj.
32) U selu su zate~ene i crnogorske porodice ( Pimi}i, Dragovi}i i Vla{kovi}i) koje su kolonizirane u periodu 1918-1928.
godine. (Prema: A. Uro{evi}, Kosovo... 236.)
33) A. Uro{evi}, Kosovo... 235-236
34) Atanasije Uro{evi} pi{e da je u Mazgitu bilo 130 ku}a od kojih se 118 iselilo u Tursku posle balkanskih ratova, ali
ne pominje paljevine i plja~kanje.
35) D`email A. Mehmedovi}, Muhad`irsko Hasanbegovo... 17.
36) Ibidem , 25.
April - Juni 2006.
Š
31
Bo{nja~ka rije~
liti~ki djelatnik Pri{tine i Kosova.
Bio je ~lan Oblasnog narodnog odbora, trgova~ki povjerenik narodnog odbora Sreza Pri{tina; ~lan
izvr{nog vije}a Oblasnog odbora
za industriju i saobra}aj. Bio je
dugogodi{nji (1967-1980) predsjednik Turisti~kog Saveza Kosova;
- Enver Jusufi (1925-1994)
poznati dru{tveno-politi~ki djelatnik koji je bio direktor termoelektrana u Obili}u, ~lan predsjedni{tva SSRN Srbije, ali i predsjednik Suda udru`enog rada Kosova itd;
- Ibro Jusufi (1934-1998), istaknuti dru{tveno-politi~ki djelatnik.
Obavljao brojne zna~ajne funkcije, naro~ito, posao direktora Elektrokosova-elektrodistribucije
Pri{tine; ~lan CKSK Srbije; direktor Carine Kosova i predsjednik
Izvr{nog vije}a Pri{tine;
- Mustafa Pljaki} (1934) visoki kosovski funkcioner. @ivi u Ljubljani. Bio je na du`nosti saveznog
ministra saobra}aja i veza SFRJ;
- Fevzija Bajrami(ovi}) (1938)
`ivi u Kosovskoj Mitrovici. Dugo
je godina radio u SUP-u u Kosovskoj Mitrovici. Bio na~elnik Javne
Bezbjednosti me|uop}inskog regiona (pet op}ina);
- Remzija Bajramovi} (1941),
rudarski in`enjer koji je dugo bio
upo{ljen u Termoelektranama Obili} i bio rukovodilac mnogobrojnih
radnih jedinica ili organizacija. Sa
Kosova odselio 1999. godine;
32
Š
April - Juni 2006.
2
- [a}ir Bajramovi} (1945), na{
~esti sagovornik. @ivi u Pri{tini i od
juna 2000. godine obavlja du`nost Generalnog sekretara Stranke Demokratske Akcije na Kosovu. Od 1970. do jula 1999. godine radio kao ma{inski in`enjer
i u vi{e mandata bio tehni~ki direktor. Kroz dva je mandata bio
na du`nosti generalnog direktora Gradske toplane u Pri{tini.
- Sanija Z. Turbetar (1952), porijeklom iz porodice D`ankovi} iz
Kame{nice. Danas na Mazgitu u
turbetu sultana Murata obavlja
du`nost mutevelije (prokuradura)
i kustosa postoje}eg muzeja. Sa
svojom k}erkom [enaj, nastavlja~
je stare {estvjekovne osmanlijske
tradicije ~uvanja glasovitog turbeta na Kosovom Polju poginulom
sultanu Muratu I Hudavendigaru
(1362-1389).
5. Mazgit na po~etku
XXI vijeka
Starih je bo{nja~kih porodica
na Mazgitu danas veoma malo:
Bajramovi}i, Ni{i}i (pre{li u Pri{tinu), Ha{imovi}i (Ha{imi), Softi}i iz Zamr{tena (Priboj) koji su
poslije 1999. godine oti{li u Mitrovicu, D`idi}i iz Od`aka (Pljevlja), Pljaki}i iz Ugla (Sjenica) sinovi Hoda37 i Vejsila (Omer ~ija
djeca, Nihad i Adnan `ive u Pri{tini i Mustafa, u Sloveniji, djeca
Antun i Ivka), Agovi}i iz Sjenice,
[abanovi}i iz Kladnice (Sjenica),
Camovi}i (Rifat i Fehim) iz Kijevaca (Sjenica).
@estok pogrom kosovskog stanovni{tva, prije i nakon ratnih sukoba iz 1999. nije mimoi{ao ni
Bo{njake u Mazgitu. Sve su porodice protjerane od srpskih "paramilitarnih" snaga, da bi nakon
ratnih neprijateljstava postali
meta ekstremnog djela albanske populacije.38 To je bio razlog
da su svi koji su bili u prilici Mazgit napu{tali i odlazili u svijet, najve}im dijelom ka Sand`aku, Bosni, Crnoj Gori ili zemljama razvijenog Zapada. Kada su strasti postepeno po~ele spla{njavati, ostao
je neznatan broj onih koji su nastavili 130-godi{nju muhad`irsku
tradiciju na Bo{nja~kom Mazgitu.
Danas je na Mazgitu svega 56 bo{nja~kih ku}a }iji su vlasnici objavili prodaju, pa se s razlogom strahuje da ne do|e do ga{enja ove nekada vrlo dinami~ne i `ive bo{nja~ke oaze na Kosovu. Raseljeno stanovni{tvo Mazgita svjedo~i o iluzornosti muhad`irskog nadanja da }e tu jednog
dana ni}i njihov novi grad (Nik{i}).
Dok obilazimo Bo{nja~ki Mazgit, da je to nekada bila velika
bo{nja~ka muhad`irska destinacija, podsje}aju nas, ponaj~e{}e,
kameni ba{luci i drugi i{areti,
ukraj davno utabane pra{njave
d`ade, kojom su dolazili i othodili protjerani i "ukleti" nik{i}ki, kola{inski i ini bo{nja~ki muhad`iri.
2
Bo{nja~ka rije~
ISTRA@IVANJA - ANALIZE
Semiha Ka~ar
Sand`a~ki odbor za za{titu ljudskih prava i sloboda
Presjek stanja ljudskih
prava i sloboda u Sand`aku
Znanje o odgovornosti prvi je pokazatelj bu|enja politi~ke slobode. @elja za pripadno{}u
Evropi zahtijeva i poimanje evropske odgovornosti. Racionalna slika pro{losti je osnova na
kojoj mo`e da se izbjegne dezorijentiranost u savremenosti i odgovori na pitanja koja se
name}u. Okretanje budu}nosti zahtijeva da se odgovorno i racionalno upozna i sadr`aj
bliske pro{losti. Suo~avanje sa pro{lo{}u afirmi{e nove demokratske vrijednosti jer povla~i
jasnu liniju razgrani~enja izme|u neslobode pro{losti i demokratske budu}nosti
Istra`ivanje vremena brutalnog
raspada jugoslavenske dr`avne zajednice bi}e dug, slojevit i delikatan proces.
Region Sand`aka, svakako, zauzima posebno mjesto u historiji
raspada Jugoslavije, pogotovu kad
se ima u vidu bliska pro{lost, kao i
sve ono tragi~no {to se de{avalo
na tom neuralgi~nom prostoru, naro~ito u periodu 1991-1995. ali i
kasnije.(1)
Mukotrpno traganje za istinom i
pravdom otkriva}e i otkriva ne samo pozadinu i uzroke nedavnih "jugoslovenskih ratova", ve} i brojne
individualne i porodi~ne drame,
stradanja nedu`nih ljudi. Ostaje
ona dilema da li ima slobode bez
pravde. Arhivi u Hagu i tamo{nje
optu`nice o u~esnicima u "zajedni~kom zlo~ina~kom poduhvatu" bi}e
nezaobilazni u pisanju historije ju`noslavenskog prostora. Nijedno
dru{tvo, pa ni ovo, ne mo`e da izbjegne suo~avanje sa tamnim stranicama svoje pro{losti. @rtve imaju
pravo na satisfakciju. Sve {to se
zbilo treba dozvati u svijest, da
postane sastavni dio historijskog
pam}enja.(2) Sva tragi~na i dramati~na zbivanja u Sand`aku (kr{enja
ljudskih prava, ubistva, plja~ke, otmice, zlokobno topovsko-tenkovsko okru`enje gradova i sela, masovna iseljavanja stanovni{tva,
razni oblici diskriminacije, sudskopoliti~ki procesi, masovni "informativni razgovori", preventivna represija, itd.) dugo su ostali u sjeni doga|aja u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.(3) Verbalna artiljerija bila je
prethodnica govoru oru`ja i mr`nje.
Sa produbljivanjem krize i kona~nim raspadom SFR Jugoslavije, sa
ratom u BiH, iz {irom otvorenog
medijskog arsenala su u upotrebu
otvoreno vra}eni stari pe`orativi,
1) U prolje}e i ljeto 1992. gradovi i naselja u Sand`aku na{li su se u zastra{uju}em, potpunom tenkovsko-topovskom
okru`enju raznoraznih jedinica Vojske Jugoslavije, {to je mnogo uticalo na masovno iseljavanje Bo{njaka. Pojedine stranke,
poput radikala, otvoreno su prijetile i pozivale na ~i{}enje od Bo{njaka grani~nih dijelova Srbije i Crne Gore prema Bosni i
Hercegovini. Prijete}e pona{anje vojske, demonstracija sile, svakodnevni niskobri{u}i letovi borbene avijacije nad gradovima i selima, razuzdanost srpskih paravojnih formacija koje su preko Sand`aka i{le u Bosnu, brojni incidenti, potpuna
neza{ti}enost, pravna nesigurnost i krajnja neizvjesnost, unijeli su strah i zebnju od ponavljanja "bosanskog scenarija". Po
gradovima Crne Gore u prolje}e i ljeto 1992. vlasti }e bukvalno hvatati izbjegle Bo{njake iz isto~ne Bosne i predavati ih na
milost i nemilost srpskim vlastima u Bosni. Sli~no }e se dogoditi i u Srbiji nakon pada Srebrenice u ljeto 1995. godine.
Bo{nja~ki narod u Sand`aku, i pored svih muka i neda}a, kojima je i sam, u potpunoj neizvjesnosti, bio izlo`en, toplo je primao muhad`ire koji su se kra}e ili du`e vrijeme zadr`avali po opkoljenim sand`a~kim gradovima. U selu Ravni (MZ Bukovica
- Pljevlja) od posljedica batinjanja zadobijenih od naoru`anih lica u vojnim uniformama, umro je 16. februara 1993. Latif
Bungur. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su tek 30. oktobra 1993. na gradskom groblju u Pljevljima, jer se prije u ovo fantomsko selo nije uop{te smjelo u}i. Prolaz nije bio dozvoljen ~ak ni Misiji KEBS-a za Sand`ak. Dana 18. februara 1993. u
selu Kukurovi}i (Priboj) ubijena su tri lica bo{nja~ke nacionalnosti i zapaljeno je devet ku}a. Ubijeni su Bulut Huzeir, Husovi}
Mu{an i Sara~ Sadeta. U pljevaljskom selu Bo{}inovi}i u napadu na kombi vozilo 17. maja 1993. ranjena su ~etiri putnikaradnika bo{nja~ke nacionalnosti. Ramo Berbo iz Sjeverina je ubijen ju avgustu 1992. dok je ~ekao autobus na putu PribojRudo, kao i lugar Muzafer \ogo iz Bukovice koga je 16. juna 1993. jedan od "oslobodioca" natjerao da legne na {umski
put koji je odr`avao i potom mu "tri rafala iz automatske pu{ke ispalio u glavu". Masovni po`ari i kontuinuirani bomba{ki
napadi, naro~ito na ku}e i lokale Bo{njaka u Pljevljima, kao i napadi na Bo{njake po selima Bukovice, u vrijeme strahovlade
~etni~kog vojvode i saveznog poslanika Milike ^eka Da~evi}a, pokrenu}e novi talas iseljavanja. U sklopu sveop{teg
zastra{ivanja Bo{njaka u Sand`aku zbi}e se otmice Bo{njaka (Mio~a kod Sjeverina - 22. oktobar 1992. godine - 17 lica;
Bukovica 16. februar 1993. godine - 11 lica; 27. februar 1993. [trpci - 19 lica). Za otete u Sjeverinu i [trpcima sada se
zna da su odmah pobijeni, iako su svojedobno, poput S. Milo{evi}a, obe}avali da }e "prevrnuti zemlju da ih na|u". Vi{egradski hotel "Vilina vlas" i obale Drine su mjesta ~udovi{nih zlo~ina. Za ova nedjela ve`e se ime Milana Luki}a, komandanta
~etni~ke jedinice "Osvetnik" iz Vi{egrada.
2) Borisav Jovi}, predsjednik Predsjedni{tva SFRJ 11. septembra 1990. zapisuje u svom dnevniku: "Sada se radi
etni~ka karta srpskog prostora, naro~ito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prika`e teritorija gde su Srbi u ve}ini; od [ibenika,
preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u ve}ini. U centru Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sand`ak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu ujediniti. To je budu}i prostor Srbije."
April - Juni 2006.
Š
33
Bo{nja~ka rije~
pogrdni "nacionalni nadimci" za
Bo{njake u Sand`aku. Od Bo{njaka je propaganda ponovo stvarala omrznute "turske" neprijatelje.
Nazivanje Bo{njaka Turcima - kod
znatne ve}ine nije posljedica neinformiranosti i neznanja, ve} usa|enog predubje|enja i sasvim konkretnog stava. Sand`ak i Bo{njaci u
njemu, u vremenu punom neizvjesnosti zbog eha sa bosanskohercegova~kih rati{ta, bili su izlo`eni raznovrsnim neda}ama i isku{enjima.
Problem Bo{njaka je izrastao zbog
teritorije na kojoj `ive, tog prostora
izme|u Srbije i Crne Gore, a u blizini Kosova i Bosne i Hercegovine.
Uporedo sa ovakvim pritiscima,
vr{ene su i odre|ene diskriminatorske mjere na drugim poljima, preko zakona, kao {to je bio Zakon o
posebnim uslovima za promet nepokretnosti, Zakon o nedovoljno razvijenim podru~jima Republike Srbije za period do 2005. godine, odnosno Program zadataka i mera za
br`i razvoj i usporavanje nepovoljnih migracionih kretanja, koji je
onemogu}avao kupoprodajne ugovore izme|u pripadnika razli~ite nacionalnosti. Veliki broj gra|ana bo{nja~ke nacionalnosti nije upisan u
bira~ke spiskove, {to se o~itovalo i
na izborima u novembru 1996.
godine. [kolski programi iz historije, knji`evnosti i jezika u Srbiji i
Crnoj Gori nisu ni minimalno prilago|eni vi{enacionalnom sastavu
stanovni{tva u regionu Sand`aka.
Sticao se dojam da je vlast nasto-
2
jala da isprovocira nekakav oru`ani
bunt Bo{njaka, pa da time dobije
tra`eno opravdanje da ga ugu{i
svim raspolo`ivim sredstvima, te
da broj Bo{njaka u ovom regionu, u
okviru rje{avanja svog dr`avno-teritorijalnog i nacionalnog pitanja,
upotrebom razli~itih metoda prisile
i zastra{ivanja, svede na najmanju
mogu}u mjeru. Iz Sand`aka su,
mahom, i{le u javnost samo informacije koje su trebale poslu`iti u
kreiranju i potvr|ivanju ve} stvorene i za`ivjele, stereotipne slike o
Bo{njacima kao ekstremistima,
fanaticima.(4)
Nakon Dejtonskog sporazuma,
slika o Sand`aku se, pored ve}
stereotipnih predstava o islamskoj
opasnosti po svijet, donekle mijenja u sliku o regionu gdje vladaju
razne obavje{tajne slu`be, {verc,
nelegalna trgovina, droga, pranje
novca, prostitucija, trgovina bijelim
robljem i sli~no. I dalje se uporno podr`ava slika o islamu kao neprijateljskoj religiji. Julski "pu~" 1997.
u Novom Pazaru, kada je uz pomo}
policije smijenjena legalno izabrana gradska vlast, pokazao je da
dr`ava ne}e dozvoliti da Bo{njaci
preuzmu ni izvr{avanje ionako ograni~ene komunalne vlasti.(5)
SR Jugoslavija se nije dosljedno
pridr`avala svih doma}ih ustavnih i
drugih propisa kojima su zagarantovana jednaka prava za sve gra|ane, bez obzira na njihovu etni~ku
ili vjersku pripadnost, jezik ili socijalni status, kao i svih obavezuju}ih
me|unarodnih konvencija o ljudskim pravima i slobodama. Jo{ uvijek nije rije{eno nijedno od relevantnih i egzistencijalnih pitanja Bo{njaka u Sand`aku - SR Jugoslaviji koja
su otvorena raspadom jugoslavenske dr`avne zajednice. Mada su se
vlasti Srbije, Crne Gore i Savezne
Republike Jugoslavije uporno trudile da doka`u da nije bilo nikakvog
kr{enja ljudskih prava i sloboda
Bo{njaka u proteklom periodu, da
su ljudska prava iznad svjetskih i
priznatih me|unarodnih standarda,
~injenice su, me|utim, govorile drugoja~ije. Ratovi su, uplivom me|unarodnog faktora, prekinuti, ali ostaje zebnja jesu li doista i okon~ani. Sveukupne tenzije su smirivanjem stanja na obli`nim kriznim `ari{tima (BiH, Kosovo) donekle splasnule, ali nisu nestale. To, pored
ostalog, pokazuju i martovski doga|aji 2004. na Kosovu, kao i paljenje d`amija u Ni{u i Beogradu.(6)
Prisustvo me|unarodnih ~inilaca i
dalje je neophodno na {irem ju`noslavenskom prostoru, gdje egzistiraju dru{tva sa iracionalnim vrijedonosnim sistemima.
Na`alost, mnogi zlo~ini po~injeni u Sand`aku su jednostavno prepu{teni zaboravu, iako su trebali biti predmet interesovanja dr`ave i sudskih organa. "Sjeverin" i "[trpci"
su samo najdrasti~niji, ali ne i jedini primjeri stradanja Bo{njaka Sand`aka. Neizbje`na je obaveza da se
u potpunosti istra`i i osvijetli udes
otetih ljudi, da im se bar mjesto po-
3) Maratonski sudsko-politi~ki procesi u Sand`aku tokom 1994. godine (su|enja u Novom Pazaru i Bijelom Polju) protiv dijela rukovodstva i ~lanstva SDA Sand`aka, nakon masovnih hap{enja u ljeto 1993. i zimu 1994. godine, pod optu`bom
da su nasilnim putem htjeli stvoriti "dr`avu Sand`ak", imala su za cilj, pored besmislene optu`nice da su htjeli ugroziti SFRJ,
pra}ene velikom medijskom kampanjom, da politi~ki potpuno likvidiraju i marginaliziraju ovu nose}u bo{nja~ku stranku, a
Bo{njake jo{ vi{e zapla{e i dezorijenti{u. Uhap{eni Bo{njaci su pro{li kroz veliku torturu i mu~enja da bi priznali nepostoje}a krivi~na djela. Uporedo sa ovim politi~kim procesima tokom 1994. nastavljene su masovne policijske akcije privo|enja
i premla}ivanja Bo{njaka u potrazi za oru`jem, iako se znalo da je stvarnost i nemo} zvani~nih organa da im pru`e bezbjednost, tjerala Bo{njake da se naoru`aju radi poku{aja za{tite golog `ivota i ljudskog dostojanstva. Vi{e desetina hiljada ljudi
je pro{lo kroz policijski "tretman", mu~enje, batinjanje i poni`avanje do bestijalnosti, kroz tzv. "informativne razgovore",
naro~ito u op{tinama Sjenica, Tutin i Novi Pazar, Prijepolje, Ro`aje. Dva Bo{njaka, jedan (Murat Ba{ovi}) iz sjeni~ke, drugi
(Fadil Osmanovi}) iz beranske op{tine, nakon takvih poziva, izvr{ili su samoubistvo. Pretu~ena lica koja su izvadila ljekarska uvjerenja i podnijela tu`be protiv radnika SUP-a nisu dobila sudsku satisfakciju. U ve}ini slu~ajeva su odlagane i sudske
rasprave po ovim pitanjima.
4) Uporno je vr{ena i jo{ se vr{i zamjena termina Sand`ak terminom Ra{ka oblast, pa ~ak i Srpska ra{ka oblast, Stara
Ra{ka, Ra{ko-polimska oblast, kao i Rasija (Sand`ak) - Stara Srbija. Novi Pazar se nazivao i "potur~enim Rasom".
5) Nakon toga uslijedile su zabrane odr`avanja sjednica MNVS, tribina koalicije "Lista za Sand`ak". U jesen 1997. sa
beogradskog aerodroma otpo~e}e masovna deportacija Bo{njaka iz Sand`aka koji su sa urednim ispravama boravili u
Njema~koj, gdje su "trbuhom za kruhom" radili "na crno". Vlasti SRJ im ne}e tada dozvoliti ulazak u zemlju.
6) U oktobru 1991. godine, januaru 1992. i januaru 1993. ba~ena je bomba na d`amiju u Pljevljima, u martu i maju
1992. izvr{eni su bomba{ki i revolvera{ki napadi na d`amiju u Podgorici, u avgustu 1992. pucano je na d`amiju u selu
Ra`daginja, kod Sjenice. U aprilu 1993. je zapaljena d`amija u Planjskom, u pljevaljskoj op{tini. U maju 1993. od
eksplozivne naprave o{te}ena je stara d`amija u Nik{i}u. U maju 1993. minirana je d`amija u selu Ra{}i}i u pljevaljskom
kraju. U septembru 1993. minirana je d`amija u selu Tufemili u barskoj op{tini. D`amija u Beogradu napadana je vi{e puta:
u decembru 1992. godine, tokom 1993. godine , kao i u martu i aprilu 1996. godine.
34
Š
April - Juni 2006.
2
gibije zna i dostojno obilje`i, da se
procesuiraju i kazne krivci i to ne
samo egzekutori, neki novi Luki}i,
ve} i planeri, ali i advokati nasilja.
U Hagu su podignute optu`nice za
zlo~ine po~injene u Hrvatskoj, BiH,
na Kosovu, kao i u Vojvodini. Sand`ak je pri tome ponovo marginalizovan. Karla del Ponte je u intervjuu za podgori~ki "Monitor" istakla da se svi zlo~ini ne mogu tretirati
u Hagu, da se nacionalni sudovi
moraju baviti pitanjem ratnih zlo~ina, i da se "slu~aj [trpci" tako|e
mora razrije{iti pred sudovima u
Srbiji i Crnoj Gori. Odlukom Vrhovnog suda Srbije ~etvorici pripadnika paravojne formacije "Osvetnici"
potvr|ene su kazne od 15 i 20 godina zatvora za ratne zlo~ine u Sjeverinu 1992. kada je iz autobusa
oteto i pobijeno 16 Bo{njaka. Nerijetko se mora pri~ekati da Istina u
politici postane potrebna. Jo{ uvijek,
me|utim, nedostaje osuda dr`avne
politike koja je primjenjivana u Sand`aku. Dr`ava jo{ uvijek nije spremna, kako navode predstavnici
mnogih nevladinih organizacija, da
se obra~una sa zlo~inima i politikom Slobodana Milo{evi}a na na~in koji je neophodan da bi se Srbija suo~la sa onim {to je bila i da
se na pravi na~in distancira od te
politike.
Hana Arent je ukazala da svaka
vlada preuzima odgovornost za
djela i nedjela svojih prethodnika, a
svaka nacija za djela i nedjela iz
svoje pro{losti. Moralni imperativ
je velika {ansa za budu}nost, koja
je, ipak, uvijek u magli. Nu`no je,
ne samo spoznavanje, ve} i priznavanje istine. Sand`ak i Bo{njaci
imaju pravo na istinu i njeno institucionalno priznavanje. Iracionalnost se ne smije skrivati, potcjenjivati niti zanemarivati. Na nama je
Bo{nja~ka rije~
odgovornost da na to stalno upozoravamo, da se borimo protiv zla, diskriminacije i nacionalizma koji je,
na `alost jo{ vitalan, samo se danas pokazuje u drugim oblicima.
Znanje o odgovornosti - prvi je pokazatelj bu|enja politi~ke slobode.
@elja za pripadno{}u Evropi zahtijeva i poimanje evropske odgovornosti. Racionalna slika pro{losti je
osnova na kojoj mo`e da se izbjegne dezorijentiranost u savremenosti i odgovori na pitanja koja se name}u. Okretanje budu}nosti zahtijeva da se odgovorno i racionalno
upozna i sadr`aj bliske pro{losti.
Suo~avanje sa pro{lo{}u afirmi{e
nove demokratske vrijednosti jer
povla~i jasnu liniju razgrani~enja izme|u neslobode pro{losti i demokratske budu}nosti.
Sand`ak, kao sastavni dio ove
dr`ave i ovog dru{tva ne smije i
dalje ostati na marginama. Dr`ava
i dru{tvo se moraju objektivno suo~iti sa onim {to je taj prostor
do`ivio. Njegova sumorna pro{lost,
orvelovski prepu{tena "prisilnom
zaboravu", svakako, kao i sve ono
{to se sada u njemu de{ava, ne
smije biti i najava njegove budu}nosti. Sand`aku doista treba pomo}i, ali ne putem dosada{njih pogubnih improvizacija i parola.(7)
Nakon svih dubokih promjena na
ovom prostoru, nestanka SRJ, zatim
Dr`avne zajednice Srbije i Crne Gore, te kona~no priznanja samostalnih dr`ava: Republike Srbije i Republike Crne Gore, moram podsjetiti da je danas ime Sand`aka u znatnoj mjeri reducirano, da se odnosi
na onaj ve}inski dio nekada{njeg
Novopazarskog sand`aka koji se
danas nalazi u granicama Republike Srbije.
Sand`ak kao multietni~ka sredina je, tako|e, jedan od pokazatelja
raskoraka izme|u zakona i njihove
primjene u praksi. Zakoni o pravima manjinskih zajednica se vi{e
donose zbog preuzetih obaveza
pred me|unarodnom zajednicom, a
ne da bi se prakti~no primjenjivali.
Svojedobno se mnogo govorilo o
Saveznom zakonu o manjinama.
Done{en je uz veliki publicitet, uz
najavu da }e znatno i istinski unaprijediti ljudska prava, a u stvarnosti je sasvim bilo druga~ije, i to iz vi{e razloga (politi~ki problemi, odnosi izme|u dvije dr`ave).
Sand`a~ki region je jedan od
najnerazvijenih u zemlji, {to se odra`ava na ukupni standard stanovni{tva. Iseljavanja su stalna. U takvim okolnostima, kada se najve}i
dio bo{nja~kog i srpskog stanovni{tva bori sa egzistencijalnim problemima, Sand`a~ki odbor smatra
da treba ukazati na polo`aj jo{ jedne zajednice ~iji su `ivotni problemi jo{ izra`eniji, a ona u cjelini marginalizovana.
^injenica je da se nakon oktobra 2000. u Srbiji de{avaju, mada
veoma sporo, zna~ajne promjene.
One se osje}aju mnogo vi{e u ve}im sredinama, nego u gradovima
poput Novog Pazara, Sjenice ili Tutina,ili u razbacanim selima po Sand`aku. Razlozi za to su duboki,
pritisnuti pro{lo{}u ali i sada{njim
prilikama. Iskustva koja smo imali
sa dono{enjem Zakona o nacionalnim manjinama, ura|enom na tada{njem saveznom nivou, pra}ena
medijskom pompom, pokazala su,
me|utim, postojanje indicija da se
ti zakoni vi{e donose pod me|unarodnim pritiskom, a mnogo manje
sa iskrenom `eljom dr`avnih vlasti
da se unaprijede ljudska prava i
istinski osigura za{tita i afirmacija
manjinskih zajednica. Slu~aj Roma
to dovoljno pokazuje. O njima se
7) Konvencijama o za{titi nacionalnih manjina predvi|ena su odgovaraju}a prava u oblasti obrazovanja, kulture,
po{tovanja nacionalnog identiteta, slobodno ispovijedanje vjere i vjerskih obreda, djelotvorno u~e{}e pripadnika nacionalnih manjina u politi~kom `ivotu u organima vlasti i drugim institucijama, slobodna upotreba jezika i pisma, izu~avanje svoje
historije, tradicije, obi~aja i drugih djelatnosti radi prevladavanja siroma{tva. Mnoge od tih odredaba ugra|ene su u
saveznom Zakonu o za{titi nacionalnih manjina. Me|utim, taj zakon ne sadr`i instrumente i sredstva za ostvarivanje njegovih postavki. Tako|e je potrebno da se u tom pogledu usaglase i Zakon o lokalnoj samoupravi, kao i statuti i druga akta
op{tina u kojima je nacionalno mje{ovito stanovni{tvo, kao i da se reguli{u te odredbe u smislu odredaba Okvirne konvencije, Povelje o manjinskim i regionalnim jezicima, kao i odredbama Zakona o nacionalnim manjinama. Radi sprovo|enja
za{tite prava i sloboda nacionalnih manjina, kao i dijela korpusa ljudskih prava, neophodno je da se, ~im prije, u nacionalno mje{ovitim sredinama institucionaliziraju slu`be ombdusmana, kao i izvr{i potrebna lustracija u pravosu|u i policiji.
Okvirna konvencija znatnu pa`nju posve}uje djelotvornosti u~e{}a pripadnika nacionalnih manjina u svim strukturama politi~ke vlasti i procesima politi~kog odlu~ivanja, pa je potrebno, bar {to se ti~e Bo{njaka, u tom pravcu da se preduzmu mjere
za adekvatno u~e{}e pripadnika bo{nja~ke nacionalne zajednice u republi~kim strukturama vlasti. Primjera radi navodimo
da od skoro 100 sudija Vrhovnog suda nema nijednog Bo{njaka, kao ni me|u zamjenicima republi~kog javnog tu`ioca.
Ogromna je nesrazmjera u odnosu na broj stanovni{tva u ispostavama republi~kog ministarstva finasija, republi~kih
inspekcija, javnih preduze}a i drugih ustanova. Primjeri: u op{tinskom tu`ila{tvu u Sjenici nema niti jednog Bo{njaka, U
Prijepolju u Op{tinskom sudu i tu`ila{tvu je po jedan Bo{njak.
April - Juni 2006.
Š
35
Bo{nja~ka rije~
neprestano govori, pokre}u se mnoge akcije, ali se u njihovom `ivotu
malo toga mijenja.(8)
Dr`avni organi za probleme u
Sand`aku snose svoj dio odgovornosti. Pitanja kadrovske strukture,
nacionalne izbalansiranosti, predugi sudski procesi i zastarevanje sudskih postupaka (ovo se naro~ito
odnosi na slu~ajeve kada su u
pitanju procesi protiv pripadnika
MUP-a). Brojne krivi~ne prijave o{te}enih lica su, prema evidenciji
Sand`a~kog odbora, zbog sudske
nea`urnosti, odugovla~enja, brojnih sinhroniziranih opstrukcija, ve}
su zastarjele. U tom kontekstu podsjeti}emo, radi ilustracije, na maratonski proces su|enja grupi od
24 Bo{njaka u Novom Pazaru, kao
i na slu~ajeve [aboti} i \erlek.
2
(droga, kriminal, prostitucija, a kojima su izlo`eni mladi i neiskusni ljudi - sve su to pitanja koja zaslu`uju
{iru elaboraciju).
Pad Milo{evi}evog re`ima u
Srbiji nije ujedno zna~io i potpuni
prekid policijskog nasilja i grubog
prekora~enja slu`benih ovla{}enja.
Sand`a~ki odbor i dalje bilje`i slu~ajeve u kojima policija pokazuje
svu svoju brutalnost.
Sand`a~kom odboru su se u
proteklom periodu za pomo} obra}ala lica razli~ite nacionalnosti koja
`ive na ovom prostoru (Bo{njaci,
Srbi, Romi). Samo posjedovanje NP
automobilske registracije I dalje je
dovoljan razlog za zaustavljanja i
kontrolisanja na putu. Ja }u jo{ jednom podsjetiti da problemi nisu isti
u Novom Pazaru ili Priboju, i da, pri
Novi Pazar
Polo`aj vojnika u jedinicama Vojske SCG(9), prijete}e kriminalne pojave koje se uo~avaju u Sand`aku
tom, treba imati iznijansiran odnos.
Mislim da su, zbog aktuelizacije Novog Pazara, Priboj i Prijepolje za-
postavljeni, i da treba prekinuti sa
takvim pristupom. U ovim op{tinama nema zna~ajnih pomaka kada
je u pitanju primjena Okvirne konvencije(10). Ima indicija da je u~e{}e
bo{nja~kih predstavnika u lokalnim
organima vlasti uslovljeno nizom
kompromisa na koje moraju pristati. To je slu~aj u nekoliko sand`a~kih op{tina. U pribojskom kraju ljudima treba napraviti ku}e, osigurati
imovinsku i materijalnu sigurnost.
Brojna sela u pribojskom kraju, zahva}ena ratnim de{avanjima, su
jo{ uvijek opusto{ena. Predstavnici
Sand`a~kog odbora su, polovinom
maja 2006., obi{li neka od tih sela
i konstatovali op{te zamiranje.
Brojne ku}e su potpuno oplja~kane. U Kukurovi}ima je po opustjelim ku}ama, kao i u lokalnoj {koli,
zatvarana stoka. Strah me|u Bo{njacima nije iskorijenjen jer niko od
po~inioca nije priveden licu pravde,
niti je ka`njen.
U Novom Pazaru postoji druga
vrsta problema. Malo se govori o
Bo{njacima u Novoj Varo{i. Oni kao
da su, zbog svoje malobrojnosti, jednostavno zaboravljeni. Seobe ka Bosni, bolje re~eno ka Sarajevu, traju
i dalje iz Priboja, Prijepolja. Iz Novog Pazara, Sjenice, Tutina, odlaze
Srbi, ali i Bo{njaci. To su slo`ene
teme koje se ne mogu pre}utkivati.
Mnogi su problemi zajedni~ki, iako
oni, nerijetko, dobijaju isklju~ivo nacionalnu formu.
Zabrinutost za Sand`ak je doista opravdana, imaju}i u vidu sveop{te stanje, prisilne reducirane potrebe, kao i sve izra`eniju, te{ku privrednu krizu koja se manifestira u
svim ravnima `ivota, njegovo sve
jo{ o~itije zaostajanje u odnosu na
druge dijelove zemlje. Potpuno je
pogre{no sticati sliku o Sand`aku
8) Romi `ive u u`asnim uslovima: pod mostovima, u naseljima od najlona i kartona, pleha, bez posla, prosja~e}i sa
neodjevenom djecom po ulicama. Njihova djeca nisu obuhva}ena {kolskim programima, zdravstvenom za{titom, socijalnom
brigom. Lokalna samouprava, kao ni regionalne, republi~ke vlasti ne pru`aju nikakvu pomo} iako Romi, prema zakonu, imaju
status manjine. Ova pitanja bi se odre|enije regulisala republi~kim zakonom. Republi~ki zakon bi bio direktni izvor prava
za pona{anje dr`avnih organa i drugih institucija.
9) Tako je 30. decembra 1992. u Beranama poginuo vojnik Bajrovi} Mersudin. U Zaje~aru je 16. marta 1993. vojni~kim
no`em brutalno zaklan Ramo Crv~anin (1974). U februaru 1995. u Valjevu je no`em izboden vojnik Meki} Elvedin iz Sjenice.
Sand`a~ki odbor je evidentirao nove slu~ajeve koji govore o nesigurnosti i nezavidnom polo`aju u jedinicama Vojske SCG.
Dva vojnika (Anis Ma{ovi} i Obu}ina Senad) iz Prijepolja su povre|ena dok su se nalazila na odslu`enju vojnog vojnog roka
u Po`arevcu i Ra{ki. Tako|e su prisutni i problemi oko ishrane vojnika bo{nja~ke nacionalnosti.
10) Od {est op{tina u kojima `ive Bo{njaci samo je u tri, i to u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, mjestima sa ve}inskim
bo{nja~kim `ivljem, legalizovano izu~avanje bosanskog jezika kao izbornog predmeta.
U op{tinama: Prijepolje, Priboj, Nova Varo{, apsolutno ne samo da se lokalne vlasti ne trude da implementiraju
zakonske odredbe, ve} se otvoreno protive tome. Takvo stanje odra`ava se na me|unacionalne odnose i u ovim op{tinama jer je dono{enje Zakona o manjinama po~etno davalo nadu da }e do}i do konstruktivnih pomaka u tom pravcu. Ovdje
se osje}aju veliki problemi na lokalnom nivou, s obzirom da vlast imaju koalicije, ~ije je djelovanje rezultat brojnih kompromisa.
36
Š
April - Juni 2006.
2
samo na osnovu Novog Pazara.
Treba vidjeti i opustjela sand`a~ka
sela, manje gradove koji ekonomski, u ti{ini, sve vi{e zamiru. Izvjestan privremeni "privredni bum" Novog Pazara je, kao {to se i pokazalo, bio vi{e rezultat djelovanja sive
ekonomije nego planskog razvoja.
To pokazuje i sve izra`enije zamiranje novopazarske "male privrede". Dr`avni mediji, me|utim, i dalje svjesno govore o daljem privrednom "bumu" Novog Pazara, ~ime
se zapravo skida odgovornost sa
dr`ave da mu pomogne. Danas,
bilo kakvo pore|enje infrastrukture
u Novom Pazaru, Sjenici ili Tutinu,
sa op{tinama u susjedstvu poput
Ra{ke, Kraljeva, ^a~ka ili U`ica i
tamo{njim investicijama, daje frapantne, porazne rezultate.(11)
Mediji, po potrebi, uvijek apostrofiraju Sand`ak kao novo, mogu}e krizno `ari{te, otkrivaju potencijalne teroriste i sli~no.(12) Mnogi novinari iz Milo{evi}evog vremena ponovo di`u tenzije. Posljedice razorne propagande bi}e dugotrajne,
kao i mnoge tekovine re`ima Slobodana Milo{evi}a. Primjera radi, o
Novom Pazaru se govori kao o jednom od najbogatijih gradova u zemlji, gradu sa najskupljim lokalima,
placevima, ali se pritom ne `eli vidjeti niti predstaviti i druga, tamnija
i realnija strana pri~e: da je to ur-
Bo{nja~ka rije~
banisti~ki potpuno razoren grad,
grad pun sirotinje, propalih fabrika,
izuzetno lo{e infrastukture, siroma{ne putne mre`e, krajnje nezavidnih uslova zdravstvene za{tite, nejakih kulturnih institucija, {kola koje udarni~ki rade u tri smjene, sa
po 40 u~enika u razredu, bezperspektivnosti mladih ljudi koji zavr{avaju srednje {kole i fakultete. O
Tutinu ili Sjenici da se i ne govori.
Sand`ak je i prije raspada Jugoslavije, slovio kao jedna od najzaostalijih oblasti u toj dr`avi. Mislim
da se politi~kom i marketin{kom
retorikom prikrivaju i marginaliziraju njegovi su{tinski problemi: nerazvijenost i bezperspektivnost. To je,
ina~e, i na hiljade ljudi odvelo i odvodi sa ovog prostora. Raseljeni
Sand`ak je mnogo brojniji od onog
ovda{njeg.
Dosada{nja iskustva pokazuju
da dio odgovornosti snose i lokalni
organi vlasti, tako da pitanje odnosa dr`ave i manjinskih zajednica iziskuje veoma suptilan odnos. Naime, pokazalo se, na primjeru tri
op{tine (Novi Pazar, Sjenica, Tutin)
da, bez obzira {to su bo{nja~ke
politi~ke stranke formirale svoju
vlast, zahvaljuju}i demokratskim izbornim pobjedama, da ni one same nisu dovoljno spremne niti kadrovski osposobljene da artikuli{u
sve zahtjeve zajednice u ~ije ime
govore. Improvizacijama se maskiraju su{tinske potrebe. Dr`ava je
toga vi{e nego svjesna, ali se u to
ne mije{a. Zato treba ista}i jo{ jednom da ne postoji odgovornost,
mada ona nije simetri~na, samo na
jednoj strani.
Incidenti koji se de{avaju na lokalnom nivou pokazuju da je naslje|e pro{losti i dalje prisutno.(13)
Svjedoci smo, tako|er, postojanja ~itavog niza problema u na{oj
sredini koji mogu imati ne`eljene
posljedice po ukupno stanje ("govor mr`nje" u medijima, incidenti
na sportskim susretima, ispisivanje nacionalisti~kih parola i grafita,
pojedine neodmjerene izjave politi~ara i sli~no). Na takve pojave moramo blagovremeno reagovati kako
bi se izbjegle ne`eljene komplikacije i mogu}i rast tenzija. Iskustva pokazuju da zato moramo biti budni i
obazrivi. Brojne predrasude i stereotipi opstaju. To se te{ko mijenja.
Sve te ~injenice treba imati u vidu
kada se govori o ovom prostoru, i
svemu onome {ta se de{avalo u
posljednjoj deceniji XX stolje}a. Mnogo toga se od strane vlasti, kada
su u pitanju o{te}eni Bo{njaci, prepu{ta zaboravu i poricanju.
Moramo biti kriti~ni i prema politi~kim reprezentima bo{nja~ke zajednice. Odgovornost za novo uvo|enje prinudne uprave u Novom Pa-
11) ^injenica je da je u~injen pomak u za{titi manjinskih prava i sloboda ostvarivanjem zakonskih odredaba o kojima
smo gore govorili: formirani su nacionalni savjeti, omogu}eno je uvo|enje bosanskog jezika u {kole, dodu{e za sad samo
u formi izbornog nastavnog predmeta ( dva ~asa nedeljno uz predhodno izja{njavanje roditelja), ostvaren je napredak u
pogledu otvaranja vi{ih i visokih {kola u Novom Pazaru, ali, jo{ uvijek, u pogledu komunalija i putne mre`e, odnos dr`ave
prema ovom podru~ju je manje bri`an nego prema ostalim podru~jima. Putevi su tre}eg reda, u o~ajnom su stanju, komunalna infrastruktura je ruinirana, telefonska po{tanska mre`a nerazvijena, iako je na ovom podru~ju broj ostvarenih impulsa mnogo ve}i nego u susjednim op{tinama koje imaju mnogo vi{e priklju~aka. Tako|e su cijene priklju~aka manje u drugim
podru~jima. Glavne saobra}ajnice prostornim planovima zaobilaze podru~je Sand`aka i Novog Pazara. Gasovod se i ne pominje.
12) Uporedo je u proteklom periodu trajala i sinhronizirana medijska satanizacija ovog regiona, koja je imala za cilj da
prika`e da su Bo{njaci u ovom regionu "fundamentalisti", "islamski ekstremisti", da zagovaraju tzv. "zelenu transferzalu";
da se pripremaju za rat, te da imaju 15.000 ljudi pod oru`jem, svrstanih u brigade i bataljone. U tome su naro~ito
prednja~ile "Ve~ernje novosti", "Politika ekspres", "Politika", "Pobjeda". Uporedo sa rasplamsavanjem rata u Bosni i
Hercegovini, agresivna kampanja protiv Bo{njaka je nastavljena, naro~ito nakon stalno isticanih vijesti da se u "biv{oj Bosni
i Hercegovini", "Alijinoj d`amahiriji" naj`e{}e bore upravo Sand`aklije, da Bosna `eli da pripoji Sand`ak, kako "ma~ islama
preti Ra{koj", da se sistematski radi na planiranom muslimanskom ujedinjenju, ~ija je varijanta tzv. polumjesec- tj. trasa
Sarajevo - Novi Pazar - Pri{tina - Skopje - Sofija - Ankara. Masovno privo|anje naoru`anih "fanatika" i "fundamentalista" iz
Sand`aka svuda i na svakom koraku - postala je opsesija ne samo medija ve} i politi~ara. Nametanjem jednostranih informacija, teorijama o navodnoj suicidnosti Bo{njaka i stalnim, rasisti~kim izjavama da se sa Bo{njacima u BiH vi{e ne mo`e
`ivjeti zajedno, medijski napadi su postajali sve bezobzirniji, s ciljem da i Bo{njake u Sand`aku predstave kao kolektivne
zavjerenike i svjetsku opasnost. Stalno je isticano da su za rat u Bosni i Hercegovini navodno bile krive Sand`aklije, da se
radi o ljudima koji su do{li iz Sand`aka tamo da se bore i ~ine zlo~ine, iako se zapravo radi o Bo{njacima koji su se tamo
davno doselili. Izno{eni su podaci iz samog vrha SRJ da se u BiH bori ~ak 240.000 Bo{njaka iz Sand`aka, iako je po
zvani~nom popisu u SRJ 1991.u Sand`aku bilo ukupno 327.000 Bo{njaka.
13) Postoji diskriminacija u davanju prostora u javnim informativnim sredstvima koja se izdr`avaju iz republi~kog
bud`eta. Informativna sredstva ne daju dovoljno prostora za kulturnu, prosvjetnu, ekonomsku, politi~ku i drugu problematiku
nacionalnih manjina. Zato bi bilo nu`no odrediti emisije, svakodnevno ili nedjeljno, posve}ene problemima nacionalnih manjina. Niko ne odgovara za {irenje nacionalne mr`nje i netolerancije, mada su ovakve pojave definisane kao krivi~no djelo
koje je sankcionisano ustavom i zakonom.
April - Juni 2006.
Š
37
Bo{nja~ka rije~
zaru u aprilu 2006. u velikoj mjeri
le`i i na predstavnicima bo{nja~kih
stranaka i njihovoj nedoraslosti vremenu i okru`enju. Demokratski potencijali Sand`aka su jo{ uvijek
skromni i nedovoljni.
Bo{njaci se moraju podvrgnuti
o{troj samoanalizi. O daljem odlivu
stru~nih kadrova niko ne govori, niti iskreno iskazuje potrebu za njima. Nedostatak pravih stru~njaka
je veliki problem Sand`aka. Vlada i
pre}utna saglasnost po tom pitanju da bi brojni lokalni partijski poslu{nici, promoviranjem u su{tini pogubnog principa da svi mogu raditi
sve, do{li br`e do izra`aja. Treba
se odre}i iluzija da svi oni koji se
pozivaju na bo{nja~ke interese, to
~ine iz naj~istijih moralnih pobuda.
Za razliku od vladaju}eg re`ima u
Srbiji do oktobra 2000. koji je frontalno gu{io sve bo{nja~ke zahtjeve, nova, postoktobarska vlast u
Srbiji, sa problemati~nim poimanjem demokratije, nije nastavila sa
tom otvorenom diskriminatorskom
praksom, ali nisu svjesno htjeli da
institucionalno prepoznaju prave
probleme "srpskog" dijela Sand`aka, niti da pomognu ovoj sredini,
koja nema dovoljno demokratskog
iskustva i neophodnog kadra, da
stane na put sveop{teg razvoja. Indikativan je, pri tome, pasivan odnos nadle`nih dr`avnih organa. Problem ve} dugo nije samo u Beogradu, ve} i sve vi{e u Novom Pazaru
i njegovom prijete}em autizmu, kratkovidosti i samoizolaciji. Novi Pazar danas, bar na papiru, na primjer, ima vi{e univerziteta, nekoliko
"dupliranih" ekonomskih, pravnih i
filozofskih fakulteta, postdiplomskih studija. S druge strane, stoji
krajnje pora`avaju}a slika u zdravstvu, ekonomiji, putnoj mre`i, PTTkomunikacijama, komunalnoj infrastrukturi, odavno pretijesnim osnovnim i srednjim {kolama… Najavljena izgradnja novih {kola nikako
da se realizuje.
^esta predizborna propagandna obe}anja brzo se zaborave. Ne
treba smetnuti sa uma i prijete}e
kriminalne pojave koje se uo~avaju
u Sand`aku (droga, kriminal, prostitucija) a kojima su izlo`eni neiskusni i mladi ljudi. Rje{avanje odre|enih problema samo na politi~kom
2
nivou, bez su{tinskog bavljenja dru{tvom, nije dovoljno. Te{ko je biti
vi{estruka manjina zbog kriti~kih
promi{ljanja, ali i pripadnosti manjinskim etni~kim zajednicama. Suo~avanje sa zbiljom, prije ili kasnije, tra`i razbijanje iluzija i ozbiljnu
samoanalizu. Dug je put do samosvjesnog gra|anina koji ima razvijenu kriti~ku svijest. Na izolaciju se
ne smije odgovarati samoizolacijom.
Imaju}i u vidu sve ono {to se
de{avalo i de{ava posebno u Novom Pazaru, trebaju se fokusirati
ne samo politi~ki, ve} i svi drugi
problemi koji te{ko pritiskaju sand`a~ke op{tine (ekonomski, komunalni, kulturni, prosvjetni itd.), da se
vaju sva prava, na osnovu {irokih
zakona, sve je bilo druga~ije. Sli~na stvar je i danas. Zato je, neophodno, neprestano intervenisanje
me|unarodne zajednice u primjeni
usvojenih zakona. U protivnom, ostaje utisak da se zakoni samo formalno donose, a da i oni na koje
se taj zakon odnosi, o tome ne
znaju skoro ni{ta.
Naravno, niko ne o~ekuje brze
promjene, ali promjene u smislu
dono{enja novih zakona su jedini
put da se kona~no pribli`imo evropskim standardima o kojima se stalno govori, kao I obezbje|ivanje potrebnih mehanizama koji }e omogu}iti da se oni istinski primjene. Po-
istakne da je centar mnogih problema upravo u Novom Pazaru i da se,
uz neophodnu pomo} eksperata sa
strane, upravo u njemu moraju i
rje{avati. To, pored ostalog, kada
su u pitanju Bo{njaci i njihovi predstavnici, kao i svi oni, koji po raznim osnovama, govore u njihovo
ime, zna~i da se moraju preispitati
i transparentno preuzeti svoj dio
odgovornosti, koji doista nije mali,
za sve ovo {to se danas de{ava u
Sand`aku.
Ostaje kao nerije{en problem
raskorak izme|u zakona i stvarnog
`ivota(14). To nije novost. I u doba
Slobodana Milo{evi}a, kada se govorilo da manjinske zajednice u`i-
zitivna iskustva tradicionalnog zajedni~kog `ivljenja i koegzistencije
svakako zaslu`uju da se jo{ vi{e
istaknu i afirmiraju. Treba te`iti
Izgradnji civilnog dru{tva, uz permanentnu edukaciju, u kome }e
sve etni~ke zajednice `ivjeti u miru
i slozi, po{tuju}i i imaju}i puno povjerenje u institucije pravne dr`ave i
mehanizme koji trebaju dugoro~no
osigurati li~nu, imovinsku sigurnost
i sva prava bez obzira na vjersku,
nacionalnu ili politi~ku pripadnost.
Razvoj demokratije i demokratskih
institucija sredstvo je za prevazila`enje i likvidiranje nacionalizama
i drugih opasnih oblika podjela.
14) Krivi~nim zakonom RS predvi|eno je da niko ne mo`e biti li{en slobode bez valjanog sudskog administrativnog
rje{enja. Propisanim postupkom predvi|eno je da pritvor traje najkra}e mogu}e vrijeme, da se ne smiju iznu|ivati priznanja niti vr{iti bilo kakva maltretiranja i mu~enja pritvorenika. Nasuprot tim izri~itim zabranama, koje su tako|e predvi|ene i
me|unarodnim aktima o ljudskim pravima, ta prava se ne po{tuju u punoj mjeri. I dalje se nastavlja iznu|ivanje iskaza i pritvor traje du`e nego {to je potrebno.
38
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
JEZIK I OBRAZOVANJE
Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca
GLOBALIZACIJA i njen uticaj na
socio-kulturolo{ki aspekt
malih nacija
U sferi kulture jezik igra najznaj~ajniju ulogu, pa }emo iz tog razloga bli`e definirati i objasniti
fenomen njegovog razvoja. Naime, odr`ivost i razvoj jednog nacionalnog jezika ujedno podrazumijeva razvoj nacionalne kulture, knji`evnosti i umjetnosti, a u slu~aju da se odre|ena grupa
lingvisti~ki asimilira u dominantnu grupu onda zna~i da ona gubi svoju kulturu, tradiciju, umjetnost
roblem koji je istra`ivao ovaj
rad je socio-kulturolo{ki polo`aj malih nacija u Evropskoj Uniji te odr`ivost njihovog
identiteta, prije svega nacionalnog jezika i kulture u post-modernoj, odnosno globalnoj eri transformacije dru{tva, kada dolazi
do prodora masovne kulture, medija te jezi~kog imperijalizma engleskog jezika. Mije{anje termina, mala nacija, etni~ka skupina/sub-etnija, nacionalna manjina imigranata nije rijetka slu~ajnost. Stoga, prije nego {to zapo~nemo analizu ovih fenomena
treba naglasiti da su male nacije politi~ki organizirane jedinice
koje se odlikuju sopstvenom suvereno{}u i da takve djeluju kao
istorijski subjekti u odnosu prema drugim nacijama-politi~kim
jedinicama. Odnosno, male nacije se razlikuju od sub-etnija po
tome {to su se uspjele oduprijeti politici asimilacije dominatnih i imperijalisti~kih nacija i tako izgraditi neovisnu naciju, naciju-dr`avu. Sub-etnije nazivamo
i proto-nacijama, odnosno potencijalnim nacijama koje te`e dobijanju suverenosti i politi~ke
autonomije (manjinski nacionalizami Vel{ana, Baska, Katalonaca, itd.) tj. predstavljanju kao
zasebnih neovisnih subjekata u
svijetu dr`ava-nacija. Pored toga,
pojam sub-etnije nije isto {to i
etni~ka grupa imigranata koja
dolazi iz neke druge dr`ave. Jer,
proto-nacije predstavljaju manjine koje nemaju mati~nu dr`avu
za koju bi bile kulturno ili istori-
P
jski vezane. One su starosjedeoci dominantne etnije koja ih je
asimilirala jer nisu bile dovoljno
ekonomski jake i sna`ne da bi
se odvojile kao samostalne jedinice. Etni~ke grupe/imigranti, s
druge strane, nisu starosjedeoci
dr`ave gdje se nalaze, ve} su
kulturno i istorijski vezani za mati~nu dr`avu, koja je opet dominatna u odnosu na vlastite manjine.
zik, mada su izrazi "veliki jezici"
i "mali jezici" poluterminolo{ke
prirode i nemaju posebne odrednice u najve}im terminolo{kim
rje~nicima. ^esto se ovi drugi
nazivaju i minoritarnim jezicima,
a prvi svjetskim jezicima ili jezicima me|unarodne komunikacije.
No, ukoliko jedan jezik ispunjava
sve kriterije "velikog jezika" kao
{to su: broj govornih predstavnika; ra{irenost zvani~ne upotre-
Evropska unija
Paralelno konceptu mala nacija razvija se i koncept mali je-
be jezika na odre|enoj teritoriji;
funkcionalna ra{irenost zvani~April - Juni 2006.
Š
39
Bo{nja~ka rije~
ne upotrebe jezika me|u razli~itim narodima; ekonomska, vojna i politi~ka mo} naroda koji
govori odre|enim jezikom; du`ina postojanja odre|enog jezika,
uticaj jednog jezika na drugi,
onda takav jezik nazivamo globalnim.
Cilj ovog rada je da ponudi jasan socio-kulturolo{ki prikaz razvoja malih-nacija po~ev od predmodernog, nacionalnog pa do
post-nacionalnog, odnosno globalnog perioda. U sferi kulture
jezik igra najznaj~ajniju ulogu,
pa }emo iz tog razloga bli`e definirati i objasniti fenomen njegovog razvoja. Naime, odr`ivost
i razvoj jednog nacionalnog jezika ujedno podrazumijeva razvoj
nacionalne kulture, knji`evnosti
i umjetnosti, a u slu~aju da se
odre|ena grupa lingvisti~ki asimilira u dominantnu grupu onda
zna~i da ona gubi svoju kulturu,
tradiciju, umjetnost. Tako|er, cilj
rada je da poka`e da je borba za
o~uvanjem nacionalnog jezika
ujedno i borba za ~uvanjem na-
2
cionalnog identiteta, autonomnih institucija i politi~kih prava.
Isto tako, cilj ovog rada ne}e biti
usmjeren na definiranju globalizacije u op}em smislu, ve} na
uspore|enosti razlika i sli~nosti
dvije ideologije: nacionalizma i
globalizma te njihovog uticaja na
socio-kulturolo{ki aspekt razvoja malih nacija.
Predmet ovog rada je istra`ivanje nastanka i razvoja evropske nacije, nacionalnog identiteta i dr`ave-nacije koji su usko
vezani za razvoj zajedni~kih,
odnosno nacionalnih jezika. Drugi dio istra`ivanja nagla{ava razvoj nacionalnih jezika na postnacionalnom nivou, u okviru Evropske unije i njene protivurje~nosti u definiranju jedinstvene
jezi~ke politike o za{titi "manje
kori{tenih jezika(1)". Tako|er,
predmet istra`ivanja obuhvata
razvoj i nastanak globalnog jezika i kulture.
Hipoteza rada bazirana je na
pretpostavci nastanka globalne
kulture, oslikane u kulturnoj su-
premaciji vesternizacije, tj. amerikanizacije, odnosno u supremaciji globalnog jezika nad ostalim, bilo velikim bilo malim nacionalnim jezicima.
Metod koji je najvi{e kori{ten
u ovom istra`ivanju je sociolingvisti~ki, analiti~ki sa nagla{enim
komparativnim pristupom, a predmet pore|enja je mala nacija u
odnosu na veliku naciju.
Rad je struktuiran tako da
obra|uje temu u sedam cjelina
od kojih
- Prvo poglavlje definira pojam, nastanak i razvoj nacije, od
pred-modernog do post-modernog perioda.
- Drugo poglavlje obra|uje politiku asimilacije tj. integracije
malih etnija u velike, dominatne
etnije.
- Tre}e poglavlje obja{njava
razliku dvije opre~ne ideologije:
globalizma i nacionalizma.
- ^etvrto poglavlje obra|uje
razvoj jezika od zajedni~kog jezika pred-modernog perioda do
nacionalnog, odnosno globalnog
SUMMARY
Since the late eighteenth century the idea of
the nation has developed as the principal source of political legitimacy for the European states. During this period, too, nationalism, as an
ideology and a movement, has been among the
chief political forces reshaping the political map
of Europe. There are two kinds of European nationalism. The first which flourished from 1839
to 1879 and represents a democratic mass
political nationalism of the "great nations",
stemming from the citizenship ideals of the
French Revolution. The second, characteristic of
the period from 1870 to 1914, by contrast, is a
narrow ethnic or lingvistic nationalism, a smallnationality reaction to the obsolete polities of
the Ottoman, Habsburg and Tsarist empires
among mainly peripheral peoples in often backward areas.
Great nations of Western Europe were built
up around sizeable "ethnic cores" (the English,
the north-central French, the Castillians, the
Swedes) which were able to incorporate or assimilate theirs neighbours into an enlarged national state, albeit with varing degree of success,
while small Central Eastern European nations,
having refused the process of assimilation,
have had a long tradition of historic domination
by "others" and were built up around "ethnic peripheries". It was considered that "great na1. Lesser Used Languages
40
Š
April - Juni 2006.
tions" were of greater value and represented
"high cultures" meanwhile "small nations", i.e
ethnies represented "low cultures" with inconsiderable importance.
During a period of industrialisation and modernization, public education was deemed to be
central to the production of a "high" literate culture and homogenous nation. Also, nation-state
building was concentrated to a realisation of the
project "one state-one nation-one people". In
France, standardized, public education system
was established as one of the key instruments
for unifying and creating a citizen of France.
That menas that all Frenchmen were obligated
to learn French history and language as prominent symbols of their identity. On that way,
many of sub-ethnies have had to leave their
national identity and language in order to accept
a dominant one.
Nevertheless, at the beginning of the twentieth century, apart from external pressures of
globalization and Europeanization, national state was penetrated by arousal of previously dormant and submerged minority ethines/sub-ethnies. This revival was summed up in the slogan
"L'Europe des ethnies" and represented a threat
to the integrity of the nation-state. As a result,
Anthony D. Smith argues that many of modern
nation-states are multiethnic, but no monoethnic
2
Bo{nja~ka rije~
as it was supposed by nationalist movements.
These sub-ethnies were named as proto-nations and they were struggling for political independence as well as for revitalization of their
languages. Small nations were conscious that if
they had been assimilated they would have lost
theirs identity, so preserving the language for
them was often seen as a way of maintaining inter-generational links with one's ancestors and
honouring those who fought to preserve the language in the past. In these and other ways, language becomes a key symbol of national identity
and protecting it becomes almost a sacret duty.
In modern period there are two combating
ideologies: globalism and nationalism which are
usaully thought of being opposing and mutually
exclusive. Globalism is seen as integrative, liberating and progressive whereas nationalism is
widely viewed as regressive, disintegrative, oppressive, and a relic of the past. But, in the postcommunist societies of Eastern Europe the ideology of globalism, represented in actors such
as EU and the USA, was represented as a direct
threat to their rule. For them Western is seen as
egoistic, soulless, perverted, morally inferior.
On the other hand, hegemonistic role of Western culture with predominant influence of English language was also considered as a direct
jezika.
- Peto poglavlje definira pojam globalnog jezika te uvjete
pod kojim jedan takav jezik nastaje.
- [esto poglavlje obra|uje pitanje jezika u Evropskoj Uniji.
- Sedmo poglavlje navodi nekoliko definicija globalne kulture
te mogu}nosti njenog postojanja.
Zaklju~ak rada daje uop}en
prikaz socio-kulturolo{kog apsekta malih nacija u post-modernom,
odnosno globalnom periodu.
Summary, na po~etku rada
sumira glavne nalaze istra`iva~kih napora ulo`enih u okviru
njegove izrade.
Tokom istra`ivanja kori{teno
je niz razli~itih izvora, (knjige,
~lanci, slu~ajevi iz prakse, publikacije, Internet www stranice,
enciklopedije) koji obra|uju nacije, nacionalne jezike i njihovu
odr`ivost u globalnom svijetu
dana{njice.
2.
3.
4.
5.
6.
threat to small cultures and languages as well
as to minority sub-ethnies. Furthermore, it seems
that the forces of globalization and americanization are moving language policy in the direction
of monoligualism. English is projected as being
imperative throught Europe. The influence of
English is much profounder than that of Latin
and French in earlier periods. European Union is
promoving a policy for language and cultural
diversity but there is no direct protection for
them. Having in mind that speakers of Catalan,
Welsh and other minority languages have no
right to use their languages in EU institutions, it
means that only certain languages are being
used to create "Europe". Actually, it seems that
"strength in diversity" apply only to the privileged languages.
Considering radical changes and transformations of societies in globalised world, there is a
suspicion of erosion of national cultures and
identities in direction to a single "homogenized"
system of meaning. A global culture in this stronger sense means the emergence of one single
culture embracing everyone on earth and replacing the diversity of cultural systems that have
flourished up to now. Well, it is obvious that
such culture has not yet arrived and it is sceptical about its emergence in the near future.
GLAVA I - NACIJA U
EVROPSKOM KONTEKSTU
1. Definicija nacije
i nacionalizma
Nemogu}e je napisati esej
koji obra|uje pojmove nacije i
nacionalizma, a da se pri tome
ne definiraju najzna~ajniji koncepti njihovog polisemi~kog zna~enja i kori{tenja u postoje}oj literaturi. Ve}ina smatra da je koncept nacije identi~an konceptu
dr`ave (cjelina koja je teritorijalno organizirana i sagledana kao
subjekt me|unarodnog prava),
nasuprot zna~ajnoj razlici koja
mora postojati izme|u ta dva koncepta.(2) Dominique Shnapper
jasno ukazuje na razliku izme|u
ova dva pojma i dr`avu definira
kao "skup ustanova i sredstava
za kontrolu i prinudu, koji za cilj
imaju da stvore i odr`e unutra{nju koheziju politi~kih jedinica i
da im omogu}e da djeluju upo-
lje,…"(3) I, za razliku od nacionalisti~kih mislilaca koji se "trude"
da naciji daju vanvremenski i
vje~iti karakter(4), Shnapper polazi od nominalisti~kog poimanja
nacije koja ne predstavlja ni{ta
drugo nego jedan oblik politi~ke
jedinice ~ija je specifi~nost zasnovana na integriranju populacije u jednu zajednicu gra|ana,
~ije postojanje ozakonjuje djelovanje unutar dr`ave i izvan nje(5).
Me|utim, konceptu "male nacije" se oduvijek pridavao manji
zna~aj, odnosno u Garnije-Pa`eovom rje~niku - (Gariner-Pages Dictionnaire) iz 1843. godine smatralo se da je "smije{no" da Belgija i Portugalija budu neovisne
nacije, po{to su bile isuvi{e male(6). U 20. vijeku, veliki je broj
malih nacija nastao izme|u dva
svjetska rata, za vrijeme procesa dekolonizacije te okon~avanjem Hladnog rata. Mnogi su teoreti~ari koristili razli~ite pristupe
kako bi bli`e determinirali malu
Paquin Stéphan, La revanche des petites nations, Paris: VLB, 2001. , str. 1
Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 45.
Anthony D.Smith, Benedict Anderson, Giuseppe Mazzini, Ernest Renan…
Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 33.
Hobsbawn Eric, Nacije i nacionalizam: Program, mit, stvarnost, Beograd, 1996, str. 39.
April - Juni 2006.
Š
41
Bo{nja~ka rije~
naciju, no bezuspje{no. Prof. Dr.
Milan Jazbec(7) odre|uje malu
naciju na osnovu teritorije koju
ona zauzima te broju populacije
koja na toj teritoriji `ivi (10.000100.000 km2 i 1.5-15 miliona
stanovnika). Tako|er, on navodi
da su determinante male nacije
nedostaci ljudskih resursa, diplomatskih struktura i njihove aktivnosti u dr`avi.
2
ma kao {to su "ko smo, odakle
poti~emo i kakvoj subini idemo
u susret?", a koja impliciraju jo{
dublje pitanje: za{to uop}e jedni
o drugima govorimo u prvom licu
plurala? Kao odgovor mogu}e je
navesti razli~ite zajedni~ke sadr`aje: zajedni~ko porijeklo i pro{lost, zajedni~ki teritorij, zajedni~ko sudbinsko iskustvo u istorijskim usponima i padovima, za-
Evropski parlament
Ideja nacije jednako odgovara potrebi da svaki pojedinac
stekne dojam da svojim egzistiranjem postaje ~lan jedne solidarne, stabilne i sigurne zajednice, a samosvjest o postojanju
jedne takve zajednice predpostavlja postojanje neke druge socijalne grupe. Jer, osje}aj razli~itosti se javlja samo onda kada
postoji drugo, divergentno dru{tvo. Koncept "mi" uvodi koncept
"oni", jer se ~ovjek uvijek identificira na osnovu ne~eg drugog(8)
… Stoga se i problem nacionalnog identiteta artikulira pitanji-
jedni~ki jezik, mentalitet i kulturu - grupni /kolektivni identitet(9).
Nacionalni identitet podrazumijeva kulturnu tvorevinu(10) koja je
razultat napornog rada intelektualaca. Pripadnici jedne nacije stvaraju sliku o vlastitoj nacionalnoj zajednici u knjigama istorije,
u {koli, novinskim ~lancima, diskusijama izme|u prijatelja ili u
porodici, kao i imid`om koji je
ste~en kod susjednih nacija, nosilaca drugog identiteta. Indvidualni identitet, dakle, predstavlja
kombinaciju genetskih predispozicija i okolinskog uticaja tj.
dru{tva unutar kojeg se pojedinac odgaja i `ivi.(11) Geopoliti~ki
koncept nacionalnog identiteta
usko je povezan sa dr`avom i
njenim oblikovanjem tj. jakom
politikom asimilacije(12), tako da
mnogi autori imaju razli~itu listu
kriterija i prioriteta u definiranju
nacionalnog identiteta, ali izgleda da se ve}ina njih sla`e o zna~aju jezika u kreiranju nacionalnog identiteta. Benedict Anderson, na primjer, u svojoj knjizi
"Zami{ljene zajednice"(13) tuma~i da je nacionalni identitet proizvod jezika i osje}aja povezanosti izme|u ljudi koji se nikada
ne susre}u, ali su svjesni da postoje te da imaju ne{to zajedni~ko, a to je mogu}nost da komuniciraju jedni s drugima.
Sli~an argument dao je Brubaker(14), mada specifi~an za Isto~nu Evropu, kada govori o ulozi jezi~ke raznovrsnosti i nacionalne svijesti u periodu opadanja Habsbur{kog carstva: socijalni konstruktivizam, baziran na
integrativnoj ulozi jezika pomo}u
kojeg se ~lanovi jedne iste zajednice me|usobno prepoznaju i
razumiju (jer govore isti jezik),
predstavlja najznaj~ajniji doprinos u kreiranju nacionanog identiteta. Iz ovoga slijedi da sve
one male nacije koje su vijekovima bile pod uticajem "mo}nijih"
ljubomorno ~uvaju svoj nacionalni jezik kao zna~ajan faktor
kreiranja nacionalnog identiteta.
Velike nacije, me|utim, veli~aju
svoju historiju, jak politi~ki sistem i suverenitet; one nemaju
osje}aj straha za gubljenjem
identiteta, jezika, teritorije, jer
su uvijek bile dominator, ali nisu
bile dominirane.
Tako|er, koncept nacija se
mora razlikovati i od koncepta
nacionalizma. Prema Shnappe-
7. Jazbec Milan, The Small States in Europe after the Fall of the Berlin Wall and Their Diplomacies, Rice University's Central
Europe Study Group, 2000, http://www.rice.edu
8. Paquin Stéphan, La revanche des petites nations, Paris: VLB, 2001., str. 10
9. Bubalo Ivan, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog, , Forum Bosne, 16/02, Sarajevo, str. 218
10. Paquin Stéphan, L'identité nationale est une construction culturelle. Cette dernière existe uniquement par un travail de
représentation, géneralement effecuté par les intellectuels, mais aussi par les étrangers, cela veut dire de ceux qui ne se
revendiquent pas de la même nation
11. Pinteri~ Uro{, Identities of small States of the European integration, Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana.
12. Dijking Gertjan, National Identity & Geopolitical Vision. London, New York: Routledge, str. 10
13. Anderson Benedict, Imagined Communities,
< http://ssr1.uchicago.edu/PRELIMS/Culture/cumisc1.html>
14. Brubaker Roger, Ethnic conflict in Eastern Europe: genesis and origination. <www.gesw.de/ethnicity/vushko.html>
42
Š
April - Juni 2006.
2
rovoj, termin nacionalizam ozna- regrupi{u i reorganizuju, defini~ava bilo zahtjeve etni~kih sku- raju}i nove dru{tvene granice(17).
pina da budu priznate kao nacije, bilo volju mo}i ve} konstitui2. Porijeklo nacije
ranih nacija da se potvrde na
i nacionalizma
ra~un drugih(15).
Rije~ "nacija" poti~e od latinKori{}enje koncepta dr`avenacije, tako|er, mo`e dovesti do ske rije~i nascere {to zna~i rokonfuzije. Dr`ava-nacija nije, ka- diti se. Protivurje~ne interpretako ve}ina smatra sinonim za ze- cije porijekla nacije predstavljaju
mlju, ve} koincidencija dr`ave i predmet sporenja dru{tvenih nanacije. Odnosno, tvrdi Anthony u~nika i filozofa te intelektualaD. Smith, neku dr`avu mo`emo ca i politi~ara. Oni se mogu ponazvati "dr`avom-nacijom" samo dijeliti na "moderniste" tj. one
ako ili kada jedna etni~ka i kul- koji nastanak nacije vezuju uz
turna populacija nastanjuje gra- razvoj industrijalizma, kapitaliznice dr`ave te ako su granice ma i moderne demokratije te na
dr`ave koegzistentne sa granicama etni~ke i kulturne populacije. (Ovakav bi se kriterij odnosio na etni~ki homogene dr`ave
~ije ko-nacije ili ko-etnije nastanjuju susjedne, druge dr`ave).
U tom slu~aju, tuma~i Smith, bilo bi veoma malo dr`ava-nacija
(Portugal, Japan, manje-vi{e Poljska) jer je ve}ina njih polietni~ka tj. mnoge su strogo podijeljene du` etni~kih linija: neke imaju brojno zna~ajne etni~ke manjine, dok su druge podijeljene
na dvije ili vi{e etnija kao {to su
Belgija, Kanada, Velika Britanija.(16) Stoga, dr`ava-nacija da bi
uve}ala sigurnost teritorije na
kojoj `ive pripadnici razli~itih etnija te`i homogenizaciji, nametanju zajedni~kih vrijednosti (nacionalnih simbola, jezika, kulture) dominantne etnije, tako da Nacionalni identitet - Anthony D. Smith
manje etnije u ve}ini slu~aja bivaju utopljene u dominatnu, ve}u "tradicionaliste" koji su skloniji
etniju koja sa organiziranim poli- da u etni~kim osobenostima nati~kim institucijama i autonom- laze jezgra nacije ~iji se razvoj
nom politikom predstavlja naci- mo`e pratiti jo{ od propasti Rimju.
skog Carstva (V-VI) tj. ranog srePojam "etnija" isto tako mo- dnjeg vijeka(18). "Modernisti",
`e biti upotrebljen u razli~itom poput Ernest Gellnera, Eric Hobsmislu, ali ne smije biti poisto- sbawna i Benedict Andersona,
ve}en sa pojmom "nacija". Etni- smatraju da se nacionalni idenja je skup uro|enih i zajedni~kih titeti konstruiraju zahvaljuju}i
osobenosti jedne socijalne gru- razvoju tehnologije masovne kope koja ne posjeduje autonom- munikacije, print-kapitalizma, tj.
nu politi~ku organizaciju. To su pronalasku {tamparije koja omoskupine koje mogu da se dijele, gu}ava publiciranje knjiga, novi-
Bo{nja~ka rije~
na, itd. Prema Gellneru(19), industrijska dru{tva podsti~u atomiziranje pred-modernih dru{tava,
tako da novo dru{tvo ostaje li{eno kolektivnog vjerovanja. Dr`ava podsti~e nacionalisti~ku mobilizaciju, istovremeno tra`e}i da
homogenizira populaciju na vlastitoj teritoriji. Odnosno, dr`ava
se pomo}u obrazovnog sistema
koristi nacionalnom ideologijom
kako bi kreirala naciju i zajedni~ku kulturu. Historija nacije i njeni mitovi, dodaje Gellner, {ire se
uz pomo} Dr`ave, zna~ajne institucije koja uspostavlja obavezno
{kolovanje na zajedni~kom jeziku.
Proces nacionalne konstrukcije ovisi o uklju~enosti individue
u {kolski sistem te u~enju zajedni~kog, dominatnog jezika koji
postaje jedan od preduvjeta za
socijalizaciju svakog pojedinca.
Tako|er, modernisti smatraju da
su prvi znaci nacionalizma nastali u drugoj polovini XVIII vijeka,
u Americi i Evropi.
S druge strane, tradicionalisti, me|u kojima je Anthony D.
Smith, smatraju da izme|u predmodernih etni~kih zajednica i nacija postoji odre|eni istorijski kontinuitet koji se oblikuje pomo}u
modernog dr`avnog aparata i
njemu pripadaju}eg kulturno obrazovnog pogona. Prema antropologisti Cliffordu Geertzu, te`ina pred-modernih osje}aja (bilo
da su rasna, plemenska, lingvisti~a ili religiozna) je tako jaka da
se nacionalizam ne mo`e konstruirati bez njih.
U su{tini, obje interpretacije
odre|enja nacije i nacionalizma
sla`u se u tome da su borba
oko teritorija i uticaja, odnosno
razvoj dr`ave i kolektivno iskustvo zajednice (mitovi, sje}anja, simboli) temeljni uvjeti za konstrukciju nacionalnih sentimenata.
3. Nastanak nacije
U stru~noj je raspravi postig-
15. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 45
16. Smith D.Anthony, Nations and Nationalism, Oxford: Blackwell Publishers, 1996., str. 86
17. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: O modernoj ideji nacije, Novi Sad: Grafi~ar, 1996, str. 36
18. Smith D.Anthony, Nations and Nationalism, 1996
19. Gellner Ernest, Nacije i nacionalizam, Zagreb: politi~ka kultura, 1998.
20. Ma|arski sociolog Istvan Bibo navodi da je nacija postojala i u prije-modernom periodu, te da je ona rezultat petnaestovijekovnog razvitka. Me|utim takvna nacija nije bila politi~ki niti teritorijano oblikovana
April - Juni 2006.
Š
43
Bo{nja~ka rije~
nuta saglasnost da je "moderna
nacija"(20) nastala u periodu moderne(21) tj. izbijanjem Engleskog
gra|anskog rata koji je vo|en u
XVII vijeku izme|u rojalista i parlamentaraca, odnosno progla{avanjem neovisnosti gra|ana tokom Ameri~ke (1776) i Francuske (1789) revolucije. Intelektualni i gra|anski sloj tre}eg stale`a je francuskom revolucijom
sna`no prodro u nacionalne okvire, a histori~ar I{tvan Bibo to
zapa`a na sljede}i na~in: Svako
stupa u posjed, prisvaja zemlju
kraljeva i plemstva, sa svim njenim istorijskim i politi~kim presti`em, reprezentativnom i izazovnom samosvije{}u, a istovremeno je zaodjeva svim onim toplim
i neposrednim osje}anjima, s kojima je gra|anin do tada okru`ivao svoje u`e zajednice. Taj, nadasve upe~atljiv do`ivljaj iznjedrio je nacionalno osje}anje.(22)
Izgradnjom modernog dru{tva prema evropskom modelu modernosti fenomen nacije, dr`avenacije, nacionalizma i novih kolektivnih nacionalnih identiteta postaju sredi{njim nacionalnim pojavama i to kao kolektiviteti i makro fenomeni(23). To je period slo`enih procesa modernizacije-integracije-transformacije na svim
podru~jima `ivota ljudi te njihovog me|usobnog udru`ivanja u
nove makro cjeline: jezi~ke, kulturne, obrazovne, politi~ke, ekonomske, socijalne, itd. Svi mikro
i mezo segmenti nestaju, tj. transformiraju se u nove nacionalne cjeline.(24)
Druga ekolingvisti~ka revolucija (1800-1918) iznjedrila je nacionalni jezik, usko vezan za nastanak dr`ave-nacije(25). Odnosno, rije~ je o "poplo~avanju" evropskog prostora unutar kojeg
2
svaki "poplo~nik" odgovara jednoj dr`avi-naciji, ujedinjenoj standardnim jezikom.(26) Generalno
govore}i, od kraja 18. vijeka, nacija je bila ukorjenjena u modernim socijalnim institucijama,
po~ev{i od edukativnih sistema
do vlade, te kroz spektrum visoke i popularne kulture(27).
Na podru~ju kulture tada se
pojavljuje obrazovna i kulturna re-
stema, omogu}uje razvoj nacionalnog tr`i{ta, razvoj roba i kapitala, te ubrzani razvoj urbanih sredina. Nastankom prvih {tamparija, isti~e Anderson(29), omogu}eno
je standardiziranje mnogih vernakularnih jezika ~ime se ljudi kulturno oboga}uju i sebe zami{ljaju pripadnicima {ire kulturne zajednice.
Na razini politi~kih sistema na-
"Moderna nacija" nastala je u periodu moderne tj. izbijanjem Engleskog
gra|anskog rata koji je vo|en u XVII vijeku izme|u rojalista i parlamentaraca,
odnosno progla{avanjem neovisnosti gra|ana tokom Ameri~ke (1776)
i Francuske (1789) revolucije. Na slici Pad Bastilje (Francuska revolucija)
volucja koja podupire formiranju
novih nacionalnih kultura, jezika,
organizacija i institucija. [kola
postaje zna~ajna i vrijedna obrazovna institucija svake nacije, jer,
obja{njava Gellner(28), javni edukativni sistem generira masovni
osje}aj nacionalnog identiteta.
Na podru~ju privrede industrijska revolucija podsti~e razvoj industrijalizacije i kapitalisti~kog si-
staje dugo razdoblje formiranja
modernih demokratija, ostvaruju
se gra|anske slobode, vi{estrana~ki sistemi, slobodni izbori,
podjela vlasti na zakonodavnu,
izvr{nu i sudsku, ostvaruje se
nacionalni suverenitet, na~ela jednakosti i slobode, itd., formiraju
se neovisne nacionalne dr`ave.
Nastavak u sljede}em broju.
21. Moderna, modernizam, modernost, modernizacija i kao pojam i kao model i kao projekt i kao proces u kojem nastaje
i razvija se novi moderni svijet, pojavljuje se i oblikuje na svim podru~jima javnog `ivota u savremenoj povijesti. Nastaje i
formira se tokom procesa dugog trajanja u novom vijeku, od kraja XVIII. do kraja XX. stolje}a. Moderna postepeno ostvaruje ideju napretka i oblikuje gra|ansko/civilno dru{tvo unutar kojeg se formira nova zajednica nacija, Koruni} Petar,
Historijski zbornik LIII. Zagreb 2000.
22. Bibo Istvan, Beda malih isto~noevropskih dr`ava, Novi Sad, 1996, str. 18.
23. Koruni} Petar, Zgodovinski ~asopis 57, Ljubljana 2003, str. 2
24. Koruni} Petar, Anderson Benedict, Gellner Ernest, Hobsbawm Eric
25. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Payot & Rivages, 1997, str. 201.
26. Ibid., 38.
27. Dunkerley Davis, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Spybey Tony, Thomson Andrew, Changing Europe: Identities,
nations and citizens, Routledge 2002. str. 44
28. Gellner Ernest, Nacije i nacionalizam , Zagreb, 1998. g
29. Anderson Benedict in Dunkerley Davis, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Spybey Tony, Thomson Andrew, Changing
Europe: Identities, nations and citizens, Rotledge 2002. str. 54
44
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
Obilje`en 11. jul - Dan bo{nja~ke nacionalne zastave
INSTITUCIONALNO OSTVARIVANJE PRAVA
"Da budemo sretni u sada{njosti i sretni u budu}nosti",
poruka je Dr. Sulejmana Ugljanina, predsjednika Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a upu}ena Bo{njacima Sand`aka na sve~anosti uprili~enoj povodom 11.
maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, najve}eg nacional-
nog blagdana sand`a~kih Bo{njaka.
Na prijemu u glavnom uredu
Vije}a, nakon uru~ivanja ustanovljenih nacionalnih nagrada
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a,
Medalje Rifat Burd`ovi} Tr{o
predsjednici Beogradskog Fonda za humanitarno pravo, Nata-
Sa obilje`avanja Dana bo{nja~ke nacionalne zastave - Esad D`ud`evi} o radu
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
Veliki broj ~estitki povodom
Dana bo{nja~ke nacionalne zastave
Povodom najve}eg nacionalnog blagdana sand`a~kih Bo{njaka, u Glavni ured Vije}a u Novom Pazaru pristigao je veliki broj
telegrama i ~estitki. Izme|u ostalih, ovaj veliki nacionalni blagdan
Bo{njaka ~estitali su predsjednik Vlade Republike Srbije - Dr.
Vojislav Ko{tunica, sekretar Republi~kog savjeta za nacionalne
manjine - Petar La|evi}, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vije}a
- Josip Zvonimir Pekanovi}, predsjednik Ma|arskog nacionalnog
savjeta - Jo`a Laslo, predsjednica Slova~kog nacionalnog savjeta
- Ana Tomanova Makanova, predsjednik Rusinskog nacionalnog
savjeta - Slavko Oros, predsjednik Bugarskog nacionalnog vije}a Dr. Angel Josifov, te predstavnici ukrajinskog, rumunskog, vla{kog, romskog, bunjeva~kog, gr~kog i makedonskog nacionalnog
savjeta, kao i predstavnici Bo{nja~kog bloka iz Ro`aja.
^estitke za 11. maj uputili su, tako|e, ambasador Bosne i Hercegovine u Beogradu - Tomislav Leko, predstavnici Savjeta Evrope, Misije OSCE, predstavnici ambasada [vajcarske, Ruske Federacije, Danske, Austrije, Australije, Republike Turske i ambasada
Sjedinjenih Ameri~kih dr`ava.
{i Kandi} (nagradu u ime Fonda
primila predsjednica Sand`a~kog odbora za ljudska prava Samiha Ka~ar) i Dukata Isa bega
Ishakovi}a Dru{tvu za nauku,
kulturu i umjetnost Bo{njaka
"Ikre" iz Prijepolja, obra}aju}i
se velikom broju okupljenih gra|ana, Ugljanin je izrazio zadovoljstvo zbog toga {to Bo{njaci
danas na institucionalan na~in
po~inju da ostvaruju svoja prava.
Isti~u}i da ove godine sand`a~ki Bo{njaci obilje`avaju 15
godina svog najve}eg nacionalnog blagdana, i to prvi put kao
zvani~nog nacionalnog blagdana priznatog od strane dr`ave,
predsjednik Izvr{nog odbora
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a,
Esad D`ud`evi} je u svom obra}anju prisutnima kazao da:
"Kada se vratimo 15 godina
unazad i uporedimo stanje Bo{njaka tada i danas, primjeti}emo najmanje 5 stvari.
Tada, 11. maja 1991. godine, bili smo narod na nivou vjerske skupine, bez ikakvih nacionalnih obilje`ja i nacionalnih
prava, ali smo i tada znali {ta
ho}emo i kako to {to ho}emo
da ostvarimo.
Nakon biolo{kog opstanka
poslije potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma i ru{enja
re`ima Slobodana Milo{evi}a
pristupili smo procesu ostvarivanja nacionalnih manjinskih
prava u skladu sa me|unarodno-pravnim standardima i zaokru`ili smo ono {to se zove li~na
karta naroda:
1. To je, prije svega, vra}anje historijskog imena na{em
narodu i imena na{em maternjem jeziku. To smo verifikovali
na popisima stanovni{tva, u
Srbiji 2002. godine i 2003. godine u Crnoj Gori.
2. Nakon toga, Bo{nja~ko
April - Juni 2006.
Š
45
Bo{nja~ka rije~
2
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
nacionalno vije}e je, u saradnji
sa dr`avnim organima i me|unarodnom zajednicom, vratilo
na{ bosanski jezik u zvani~ne
slu`bene jezike u na{oj dr`avi tako da je danas bosanski jezik
ravnopravan sa srpskim, albanskim, bugarskim, rusinskim, romskim, slova~kim, rumunskim,
ma|arskim, ukrajinskim i hrvatskim jezikom.
van pristup svih dosada{njih vlada u za{titi i afirmaciji bo{nja~ke kulturne ba{tine, ravnopravno sa srpskom i drugim kulturnim ba{tinama na ovim prostorima.
To }emo posti}i i formiranjem redakcije na bosanskom jeziku na RTS-u odnosno Javnom
RTV servisu, ~ime, izme|u ostalog, doprinosimo stvaranju mu-
Sa sve~anog defilea povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave centrom
Novog Pazara
3. Po~eli smo proces obrazovanja koji po{tuje na{e nacionalne vrijednosti i na taj na~in
vratili smo bosanski jezik, knji`evnost, bo{nja~ku kulturu i historiju u dr`avni {kolski sistem
iz kojeg su bili izba~eni prije ravno stotinu godina.
4. Dr`ava je priznala na{e
nacionalne simbole - grb i zastavu, {to je bitno obilje`je svakog evropskog naroda. Na{a
zastava i grb predstavljaju savr{en sklad na{e bogumilskoislamske tradicije i kulture, {to
simbolizuju 3 ljiljana i 3 polumjeseca. Pored toga, priznata su
na{a ~etiri nacionalna blagdana, dakle 11. maj, Dan bo{nja~ke nacionalne zastave, 20.
novembra, Dan ZAVNOS-a, dva
bajrama a mi obilje`avamo i
11. juli, Dan sje}anja.
5. Na dobrom smo putu da
prevazi|emo do sada selekti46
Š
April - Juni 2006.
ltietni~kog i multikulturalnog
dru{tva u na{oj dr`avi i ~ime
vilo u ~ast obilje`avanja, 11.
maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave u namjeri da ona
postane tradicionalna bo{nja~ka kulturna manifestacija.
Sve~ani defile, koji su ~inili
{est folklornih ansambala, predvodio je bajraktar na konju,
Sado Etemovi} binjad`ija, pobjednik brojnih ko{ija na bo{nja~kim teferid`ima {irom Sand`aka. Nekoliko hiljada gra|ana
Novog Pazara i ostalih sand`a~kih gradova priklju~ilo se defileu do koncertne dvorane Doma kulture gdje je i odr`ana
prva Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI). Koncertna
dvorana bila je premala da
primi sve one koji su `eljeli da
u`ivaju u ljepoti tradicionalnih
bo{nja~kih narodnih igara. Oni
koji su uspjeli da u|u u`ivali su
u dvo~asovnom koncertu folklornih ansambala ne skrivaju}i
simpatije prema musafirima iz
Gora`da i Prizrena.
Na kraju koncerta u~esnicima su uru~ene zahvalnice a Bo{nja~kom kulturno-umjetni~kom
dru{tvu "Podgorski biseri" iz
Prizrena i specijalna diploma za
najbolju folklornu no{nju.
Vrijedno je ista}i i to da su
Bo{njacima Sand`aka, Dan za-
BNV darivalo gradske i {kolske biblioteke u Sand`aku
Povodom 11. maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, Odbor
za obrazovanje Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je podijelio 76 kompleta knjiga gradskim i {kolskim bibliotekama u Novom Pazaru,
Sjenici, Tutinu, Prijepolju, Ro`ajama, Beranama, Plavu, Petnjici.
Kako isti~e Muratka Fetahovi}, koordinatorka za obrazovanje u
BNV, u kompletu su ~etiri naslova iz edicije "Alem" i to: Antologija
"Slavujeva gora" i tri zbirke poezije: "Muhad`erska Bosna", autora Marufa Fetahovi}a, "Aragonitski nakit" Alije D`ogovi}a i "Kako
se prepoznati" Hamdije Kala~a.
doprinosimo br`em i efikasnijem pribli`avanju na{e zemlje
evropskim i evroatlanskim integracijama."
Nakon zvani~nog dijela prijema, od sjedi{ta Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a zapo~eo je
sve~ani defile u~esnika prve
Smotre bo{nja~kih narodnih igara (SBONI) koju je BNV ustano-
stave pored predsjednika Vlade
Republike Srbije, Dr. Vojislava
Ko{tunice, ministra za kulturu i
medije Dragana Kojadinovi}a i
drugih zvani~nika, ~estitali i
gra|ani Novog Pazara srpske
nacionalnosti i to na najbolji na~in u~estvuju}i sa svojim KUDom "Ras" u sve~anom defileu
i na koncertu.
2
Bo{nja~ka rije~
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
U povodu Dana bo{nja~ke nacionalne zastave
DODIJELJENE NACIONALNE NAGRADE I PRIZNANJA
U skladu sa programom obilje`avanja bo{nja~kih nacionalnih blagdana, povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, sve~ano su uru~ene i nacionalne
nagrade Dukat "Isa bega Ishakovi}a" i Medalja "Rifat Burd`ovi} - Tr{o", utvr|ene odlukom Izvr{nog odbora Vije}a.
Nagrada Dukat "Isa bega Ishakovi}a" dodijeljenja je Dru{tvu
za nauku, kulturu i umjetnost
Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja, u
oblasti ukupnog kulturnog stvarala{tva i za doprinos o~uvanja
kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka.
Nagrada Dukat "Isa bega Ishakovi}a" sastoji se od diplome
i dukata pre~nika 30 mm, te`ine 15 grama, zlata fino}e 900/
1000 Au.
Nagrada Medalja "Rifat Burd`ovi} - Tr{o" dodijeljena je gospo|i Nata{i Kandi}, predsjednici Fonda za Humanitarno pravo,
za doprinos u oblasti za{tite ljudskih prava i afirmaciji ideje
multietni~kog i multikulturalnog
dru{tva.
Nagrada Medalja "Rifat Burd`ovi} - Tr{o sastoji se od diplome, medalje sa likom Rifata
Burd`ovi}a - Tr{a, na ~ijem nali~ju se nalazi grb bo{nja~ke nacionalne zajednice, i nov~anog
iznosa od 30.000 dinara.
"Ikre" laureat nagrade
Dukat Isa-bega Ishakovi}a
Kultura, umjetnost, jezik, religija, obi~aji, knji`evnost, arhitektura i stvarala{tvo uop{te, ~ine
identitet jednog naroda.
U burnim vremenima ugro`enosti, ~ak i biolo{kog opstanka
bo{nja~kog naroda na ovim prostorima, stvaranjem dru{tva "Ikre" prije pet godina u Prijepolju,
Bo{njaci su dobili zna~ajan subjekt za o~uvanje svojih vrijednosti i identiteta.
Bilo je to vrijeme kada se u
dr`avnim medijima rijetko moglo
~uti bilo {ta afirmativno u vezi
bo{nja~kog naroda a profesionalne kulturne institucije u svojim programima skoro da nisu
imale ni{ta od vrijednosti i ba{tine ovog naroda.
Ne mire}i se sa takvim pristupom, kulturni djelatnici iz Prijepolja stvorili su Dru{tvo "Ikre".
Odaju}i priznanje ovom dru{tvu, Bo{nja~ko nacionalno vije}e
je imalo u vidu da je to hrabar i
civilizovan ~in za{tite svog nacionalnog identiteta. Dru{tvo "Ikre" je znalo da svojim umjetni~kim programom izrazi protest i
jim manifestacijama i djelovanju
upu}ivalo progresivne poruke usmjerene ka afirmisanju istinskih
vrijednosti, o~uvanju svoje posebnosti i po{tovanju razli~itosti.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
mu ovom nagradom izra`ava priznanje i podr{ku.
Nata{i Kandi} Medalja
Rifat Burd`ovi} - Tr{o
Fond za humanitarno pravo
osnovan je ranih 90-tih godina
pro{log vijeka i bio je slamka
spasa i nade sand`a~kih Bo{-
Nacionalne nagrade Dukat "Isa bega Ishakovi}a" i Medalju "Rifat Burd`ovi} Tr{o" predstavnicima nagra|enih uru~io je Predsjednik Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a Dr. Sulejman Ugljanin - Na slici Mehmed Ferajzi},
predsjednik Dru{tva "Ikre" i Samiha Ka~ar, predstavnik Nata{e Kandi}
podsjeti na "Srebrenicu" i "[trpce" a svojim promocijama knji`evnog stvarala{tva, likovnim izlo`bama, pozorni{nim predstavama i bajramskim sve~anostima
pokazalo je da bo{nja~ki narod
dijeli kulturne vrijednosti Evrope
ravnopravno sa drugim narodima.
Za{tita kulturno-istorijskih spomenika, kao {to je Sahat-kula
u Prijepolju, je primjer brige o kulturnom naslije|u, ~ak i onda kada ona izostane od strane profesionalnih dr`avnih institucija.
Dru{tvo "Ikre" je u svim svo-
njaka, naro~ito u periodu 19921995. godine, kada niko, osim
njih samih, nije bio sa njima.
Di}i glas protiv masovnih privo|enja, prebijanja, nezakonitih
hap{enja gra|ana Sand`aka,
bio je tada glas razuma i hrabrosti. Na ~elu tog antiratnog pokreta u na{oj zemlji bila je Nata{a Kandi} i Fond za humanitarno pravo iz Beograda. Gra|ani
Sand`aka pamte taj gest. Tada,
a i danas, Nata{a Kandi} predvodi borbu za suo~avanje sa
pro{lo{}u u na{em dru{tvu koje
je tako neophodno svima nama.
April - Juni 2006.
Š
47
Bo{nja~ka rije~
2
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
I d`elatima i `rtvama. Jednima da
se suo~e sa pravdom, a drugima
da osjete zadovoljenje pravde.
Zbog svega toga `elimo da
ova nagrada sa imenom Rifata
Burd`ovi}a bude podsticaj svima onima koji se bore za pravdu
i istinu ~ime svi skupa doprinosimo izgradnji jednog boljeg i
pravednijeg dru{tva zasnovanog
na ljudskim pravima, multietni~nosti i multikulturalizmu kao
evropskim vrijednostima kojima
svi te`imo.
Dodjeljuju}i Medalju Rifat
Burd`ovi} - Tr{o, gospo|i Nata{i
Kandi}, Bo{nja~ko nacionalno
vije}e `eli da jo{ jednom istakne
svoje trajno opredjeljenje za mir,
su`ivot i razumijevanje drugih,
kao i unutra{nje i evropske integracije.
Po mi{ljenju Bo{nja{kog nacionalnog vije}a simbol svih tih
vrijednosti predstavlja gospo|a
Nata{a Kandi}, predsjednica
Fonda za humanitarno pravo.
Povodom Dana bo{nja~ke nacionalne zastave
U Novom Pazaru odr`ana prva Smotra bo{nja~kih narodnih igaraa (SBONI)
FOLKLOR, MLADOST I PJESMA ZA VELIKI DAN
Najve}i nacionalni bo{nja~ki
praznik 11. maj Dan Bo{nja~ke
nacionalne zastave i ove godine
su obilje`ili mladost, pjesma, igra i zajedni{tvo. U duhu ovakve
atmosfere je, u organizaciji Odbora za kulturu Bo{nja~kog Nacionalnog Vije{a, odr`ana prva
Smotra bo{nja~kih narodnih igara sa `eljom da ova svojevrsna
imati i trajnu dr`avnu podr{ku i
finansijske garancije.
Sama smotra je po~ela mnogo prije nego Ii je {est sjajnih
folklornih ansambala zaigralo na
bini Koncertne dvorane Doma
kulture u Novom Pazaru.
Mladost, pjesmu i igru ~lanovi ovih ansambala podijelili su
sa gra|anima Novog Pazara sve-
Kulturno-umjetni~ko dru{tvo "Sand`ak" izvelo je splet igara pod nazivom
"Sand`a~ki teferid`" kojim su osvojili veliki broj priznanja i nagrada na doma}im i me|unarodnim smotrama folklora
kulturna manifestacija bo{nja~kog folklora postane tradicionalna.
Ministarstvo za kulturu u Vladi Republike Srbije ovaj praznik,
a samim tim i smotru bo{nja~kog folklora, je uvrstilo u stalni
kalendar kulturnih zbivanja u na{oj zemlji, tako da }e ova manifestacija biti dugog vijeka jer }e
48
Š
April - Juni 2006.
~anim defileom ulicama grada,
neposredno prije po~etka Smotre, priu{tiv{i tako svima koji su
pratili defile nezaboravne trenutke narodnog slavlja. ^ast da
bude na ~elu ove razdragane
mladosti pripala je Sadu Etemovi}u, binjad`iji, pobjedniku mnogih ko{ija sa pe{terskih slavlja,
~uvaru jo{ jedne svijetle i lijepe
tradicije Bo{njaka - Ijubavi prema konjima i sportskim nadmetanjima.
Koncertna dvorana nikad manja jer da je i trideset puta bila
ve}a opet bi bila ispunjena do
posljednjeg mjesta.
^ast da otvori prvu Smotru
bo{nja~kih narodnih igara pripala je Dr. Sulejmanu Ugljaninu,
predsjedniku Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i predsjedniku
Op{tine Novi Pazar, koji je tom
prilikom, izme|u ostalog, rekao:
"@elim da, prije nego {to proglasim Smotru otvorenom, zahvalim svim gostima i u~esnicima
koji su do{li da uveli~aju ovaj
na{ praznik svojim u~e{}em. Bo{njaci, {to }emo i vidjeti na ovoj
pozornici i ve~eras, pokazuju da
sa svim drugim narodima i nacijama ubudu}e imaju pravo da u
jedinstvu razli~itosti budu sre}ni
u sada{njosti i sigurni u budu}nosti".
A onda je krenula muzika, igra, pjesma, lepr{avi let tradicionalne bo{nja~ke no{nje i bogatstvo folklora.
Prvi su nastupili ~lanovi KUD
"Sand`ak" izvode}i splet igara
pod nazivom "Sand`a~ki teferid`" kojim su osvojili veliki broj
priznanja i nagrada na doma}im
i me|unarodnim smotrama folklora. Ovo je bio 363. javni nastup KUD "Sand`ak" za sedam
godina, koliko ansambl postoji.
Da tutinski Centar za kulturu
ima sjajan folklorni sastav to
smo imali prilike mnogo puta da
se uvjerimo. Posebnim sjajem su,
2
Bo{nja~ka rije~
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
ipak, blistali na ovoj prvoj Smotri
bo{nja~kih narodnih igara igraju}i Alaturku i Splet igara sa
Pe{terske visoravni.
KUD-a "Ras" iz Novog Pazara
koji su po~etkom aprila ove
godine proslavili svoj tre}i ro|endan. Folklorni ansambl Dru-
Centar za kulturu iz tutina na prvoj Smotri sand`a~kih narodnih igara predstavio se Alaturkom i spletom igara sa Pe{terske visoravni
Jedan od najve}ih i najboljih
folklornih ansambala u Bosni i
Hercegovini koji broji preko 400
~lanova, osvaja~ velikog broja
nagrada na folklornim takmi~enjima od Turske do Egipta i od
Bosne pa do Novog Pazara, je i
KUD Centra za kulturu grada
heroja Gora`da koje je na sceni
Koncertne dvorane u Novom
Pazaru proslavilo devet godina
svojeg postojanja i rada Spletom bo{nja~kih igara.
^uvarima bo{nja~ke nacionalne kulture na Kosovu pripadaju i ~lanovi Bo{nja~kog kulturno-umjetni~kog dru{tva "Podgorski biseri" iz Prizrena. Jedan
od najboljih folklornih ansambala na Kosovu je za samo dvije
godine svojeg postojanja uspio
da osvoji nekoliko presti`nih
nagrada na me|unarodnim festivalima folklora ali i da duh
bo{nja~ke nacionalne kulture,
pjesme, igre i obi~aja sa~uva od
zaborava i unese u svaki bo{nja~ki dom na Kosovu.
Prvu Smotru bo{nja~kih narodnih igara obogatili su spletom
starih, tradicionalnih svadbarskih igara iz Prizrena i okoline.
Multikulturalnosti i bogatstvu
smotre doprinjeli su i ~lanovi
{tva, koje okuplja veliki broj ~lanova u nekoliko sekcija, na Smotri se predstavio spletom igara
sa Pe{teri i Zapadne Golije pod
izvanrednih novopazarskih folklornih dru{tava. Prvu Smotru
bo{nja~kih narodnih igara
krunisali su Igrama iz Sand`aka
koje su im donijele mnoga priznanja na takm~enjima i folklornim smotrama {irom na{e zemlje
ali i inostranstva.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
je kao osniva~ Smotre bo{nja~kih narodnih igara i Op{tina
Novi Pazar kao generalni pokrovitelj ove manifestacije su sve
ansamble nagradili specijalnim
zahvalnicama za u~e{}e na ovoj
smotri a posebne diplome su
dobili KUD "Podgorski biseri" za
kostim, KUD "RAS" za scenski
nastup i KUD Centra za kulturu
iz Gora`da za koreografiju.
Zatvaraju}i prvu Smotru
bo{nja~kih narodnih igara, Zaim
Had`isalihovi}, predsjednik Organizacionog odbora ove manifestacije bo{nja~kog kulturnog
stvarala{tva, je rekao:
"Ove godine 11. maj, Dan
bo{nja~ke nacionalne zastave
obilje`ili su mladost, pjesma,
igra i zajedni{tvo. Na{a je `elja
"@elim svim Bo{njacima da ~estitam ovaj veliki praznik Dan bo{nja~ke nacionalne zastave ali i da im po`elim jo{ ovakvih smotri folklornog stvarala{tva kroz
koje na najbolji mogu}i na~in ~uvamo na{e obi~aje, tradiciju i na{ identitet" Prof. Sadrija Bajra, umjetni~ki direktor BKUD-a "Podgorski biseri", Prizren
nazivom "Biser voda za`ubori".
I napokon, na kraju Smotre,
nastupio je i folklorni ansambl
Doma Kulture u Novom Pazaru
"Senko Ra{ljanin" koji je nastavlja~ duge i uspje{ne tradicije
da tako bude i ubudu}e. Smotra
je ove godine bila revijalnog
karaktera, nema pobjednika,
pobjednici su svi oni koji su nastupili ve~eras!"
Fehim Kari{ik
April - Juni 2006.
Š
49
Bo{nja~ka rije~
2
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
Obilje`en 11. jul - DAN SJE]ANJA
SJE]ANJE NA SVA
BO[NJA^KA STRADANJA
okviru obilje`avanja 11. jula
- Dana sje}anja na sve bo{nja~ke civilne `rtve, Bo{nja~ko nacionalno vije}e priredilo je i ove godine prigodnu akademiju na kojoj je izu~ena Fatiha
za stradale Bo{njake po~ev od
1912. godine pa do genocida u
Srebrenici.
Prisutnima na akademiji, koja je odr`ana u Koncertnoj dvorani Doma kulture u Novom
Pazaru, u ime Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a obratila se
Zakira Smailovic, predsjednik
Odbora za slu`benu upotrebu
jezika u BNV istakav{i, izme|u
ostalog, da je Bo{nja~ko
nacionalno vije}e pro{le godine
ustanovilo 11. juli kao Dan
sje}anja na sve bo{nja~ke
civilne `rtve od 1912. godine do
genocida u Srebrenici, 11. jula
1995. godine, za koji se sudi na
Me|unarodnom sudu za ratne
zlo~ine u Hagu.
"Ova akademija posve}ena
je `r tvama koje su stradale
1912. i 1913. godine u pokr{tavanju i genicidu nad Bo{njacima u Plavu i Gusinju. Ovo je
sje}anje na nevine bo{nja~ke
`rtve ubijene na ku}nom pragu u
Star~evi}ima, u op{tini Tutin,
11. jula 1922. godine. Ovo je
Dan sje}anja na stotine Bo{njaka ubijenih 10. novembra 1924.
godine u [ahovi}ima, u op{tini
Bijelo Polje. Ovo je na{e sje}anje i dova za stotine strijeljanih
sand`a~kih Bo{njaka na Had`etu u Novom Pazaru, od 1944.
do 1946. godine od strane komunisti~kih vlasti. Ovo je na{a
dova za sve bo{nja~ke `rtve bestijalnih ubijanja i terora tajne i
javne policije Titovog ministra
Aleksandra Rankovi}a, {ezdesetih godina pro{loga vijeka. Ve~e-
U
50
Š
April - Juni 2006.
ras je prilika da se sjetimo nevinih `rtava re`ima Slobodana Milo{evi}a, ~iji mezare ni danas ne
znamo, `rtava otmice u Sjeverinu 22. oktobra 1992. godine,
`rtava pljevaljske Bukovice, 16.
februara 1993. godine, `rtava
otmice u [trpcima u op{tini Priboj, 27. februara 1993. godine.
I kona~no, ve~eras }emo u~initi
dove i uputiti na{e molitve za
najmanje 9000 nevino stradalih
Bo{njaka u Srebrenici, 11. jula
1995. godine.
Da li je Srebrenica kraj. Molim uzvi{enog Boga da svim bo-
ilahije i kaside i govoreni stihovi
iz poeme "@rtva" Safeta Hadrovi}a Vrbi~kog", Aladina Luka~a
iz zbirke "Gitare morte" i Ibrahima Had`i}a iz zbirke "Hora".
Odabir tekstova za ovu akademiju i re`iju uradio je Zaim
Had`isalihovi}, koordinator za
kulturu u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u.
U okviru obilje`avanja Dana
sje}anja, posebne delegacije
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
posjetile su neka od strati{ta
Bo{njaka u Sand`aku, polo`ili
Akademija povodom Dana sje}anja
{nja~kim {ehidima podari lijep
d`enet, a nas `ive uputi na pravi
put", rekla je u prigodnom obra}anju prisutnima predsjednica
Odbora za slu`benu upotrebu bosanskog jezika, Zakira Smailovi}.
U prigodnom programu, u kome su u~estvovali hor ilahija i
kasida \ulistan iz Novog Pazara
i glumci Regionalnog pozori{ta
iz Novog Pazara, izvo|ene su
cvije}e i prou~ili Fatihu u
Star~evi}ima u op{tini Tutin, u
Sjeverinu, gdje su predstavnici
BNV obi{li mjesto otmice i
prou~ili Fatihu i za otete putnike
iz voza u [trpcima i niz vode
Lima pustili 33 cvijeta za
nastradale u ovim otmicama. U
Pljevljima na gradskom groblju
delegacija BNV, koju je predvodio vije}nik Aziz Had`ifejzovi},
obi{la je mezarje stradalnika iz
2
Bo{nja~ka rije~
Bukovice, prou~ili Fatihu i sa nadle`nima iz op{tine Pljevlja dogovorili da Bo{nja~ko nacionalno vije}e postavi ni{ane na mezarjima Latifa Bungura i oca i
sina iz porodice Musli} (jedina
tri neure|ena mezara u pljevaljskom gradskom groblju). Posebna visoka delegacija BNV posjetila je Memorijalni kompleks
Poto~ari u Srebrnici, gdje je u~enjem Fatihe odana po~ast srebreni~kim {ehidima.
IZ PROGRAMA
Tri avaza kad o istom zbore
Uman ~ovjek mora vjerovati
Kidisa}e na na{u kasabu
Da porobe {to je za robljenje
A njima je iznad svega stalo
Mu{ke glave pribranih Od`aka
Potom ~eljad, `ensku, neudatu
Mlade sna{e aga kola{inskih
A njih nije u ~ar{iji malo…
Potamni{e biseri nebeski
Sav sjaj njihov na ~as istopi
se
Svijetli mjesec tama obujmila
Pomra~i se ko {to nikad nije
Zli se dusi sa dobrima bore
Voda Tare u krv se pretvori
Klobucima klju~a prema Drini…
(Poema "@rtva", Safet
Hadrovi} Vrbi~ki, Posve}eno
tragi~nim doga|ajima u
Kola{inu 1858. godine.)
Ja }u uvijek
Voljeti jutro
Zore izgorjele
Akademija povodom Dana sje}anja - detalj iz programa
Sve putnike
I zale|ene suze
[to na rije~i sje}aju.
Onu djecu, starce
One `ene
[to putem idu
I `ive
Ga|aj granatom
To su samo sjene
Nek se i njihov `ivot
Raspline
Pucaj i u zemlju,
U pijesak
Mo`da je i tamo
Neko `iv
Pucaj dok ne ~uje{
Vrisak
Niko ne}e znati
Da si kriv…
(Iz zbirke pjesama "Gitare
morte", Aladina Luka~a.)
"...Ovo je na{e sje}anje i dova za stotine strijeljanih sand`a~kih Bo{njaka
na Had`etu u Novom Pazaru, od 1944. do 1946. godine od strane komunisti~kih vlasti... Ovo je na{a dova za sve bo{nja~ke `rtve bestijalnih
ubijanja i terora", kazala je, izme|u ostalog, Zakira Smailovi} pozivaju}i
prisutne da izu~e Fatihu za sve bo{nja~ke `rtve tokom historije.
April - Juni 2006.
Š
51
Bo{nja~ka rije~
2
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
Delegacija BNV u posjeti Subotici
UNAPRE\ENJE INSTITUCIONALNE SARADNJE
Delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u sastavu Esad
D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog
odbora Vije}a, Muhedin Fijuljanin, {ef Resora za informisanje
u BNV, Muratka Fetahovi}, koor-
botici u zvani~noj posjeti Hrvatskom i Ma|arskom nacionalnom vije}u.
U toku razgovora delegacije
vije}a razmijenile su informacije
i iskustva u oblastima iz okvira
}a Novom Pazaru.
Delegacija BNV posjetila je i
Muslimanski kulturni centar u
Subotici sa kojim je organizovala tribinu na temu "Umre`avanje
i povezivanje bo{nja~kih nacionalnih i kulturnih institucija i udru`enja sa svih prostora biv{e
Jugoslavije". Tom prilikom predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a,
Esad D`ud`evi} je predsjedniku
Predstavnici BNV u razgovoru sa Josipom Pekanovi}em, predsjednikom
Hrvatskog nacionalnog vije}a u Srbiji i njegovim saradnicima
dinator za obrazovanje na bosanskom jeziku, Hadija Jakupovi},
{ef Glavnog ureda Vije}a, i Zaim
Had`isalihovi}, koordinator za
kulturu u BNV, boravila je u Su-
svojih nadlje`nosti, a tokom
zvani~nih susreta dogovorena je i daljna saradnja i posjeta delegacija Hrvatskog i
Ma|arskog nacionalnog vijeD`ud`evi} predaje zastavu predstavniku Bo{njaka u Subotici
Delegacija BNV u razgovorima sa najvi{im predstavnicima Ma|arskog
nacionalnog savjeta u Srbiji, predsjednikom savjeta Jo`em Laslo i njegovim
najbli`im saradnicima
52
Š
April - Juni 2006.
Muslimanskog kulturnog centra
iz Subotice uru~io bo{nja~ku nacionalnu zastavu.
Na tribini, pored predstavnika BNV, u~e{}e su uzeli i D`evad Jogund`i}, potpredsjednik
BNV iz Zagreba, i Zlata Mujki},
predsjednica BNV Moslova~koSisa~ke `upanije.
Nakon tribine u toku srda~nih
razgovora dogovorena je posjeta
delegacije BNV bo{nja~kim nacionalnim odborima Zagreba i Siska, kao i razmjena kulturno-umjetni~kih programa u izvjedbi bo{nja~kih kulturno-umjetni~kih dru{tava Zagreba, Siska i Novog Pazara.
2
Bo{nja~ka rije~
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
BNV PREDLO@ILO PROMJENU NAZIVA ULICA
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
je pokrenulo inicijativu da centralni gradski trg u Novom
Pazaru, koji nosi ime "Mar{ala
Tita", promijeni ime u trg "Gazi
Isa-Bega Ishakovi}a", osniva~a
Novog Pazara.
BNV je, tako|e, zatra`ilo da
se novopazarska ulica "1. maja", poznatija kao Stara ~ar{ija,
preimenuje u "Carigradski - Istanbulski drum", s obzirom da
je ba{ tim dijelom grada svojevremeno prolazila ~uvena "carska d`ada" kojom su jezdili karavani trgovaca na putu od Istanbula do Dubrovnika.
Osim toga, predlo`eno je i da
ulica "28. novembra" promjeni
ime u "Sand`a~ka ulica", a da
imena "Mar{al Tito", "Prvomajska" i "28. novembar" dobiju nove ulice i trgovi u drugim dijelovima Novog Pazara.
Kona~nu odluku o promjeni
naziva ulica i trgova trebao bi da
donese Privremeni organ op{tine
Novi Pazar.
SARADNJA SA MEDIJIMA I UDRU@ENJIMA
U okviru svojih redovnih aktivnosti, Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a organizovao je, po~etkom juna mjeseca, sastanak sa predstavnicima redakcija medija koji rade u Novom Pazaru. Tema sastanka bila je: Izvje{tavanja u
lokalnim i regionalnim medijima i dopisni{tvima {tampanih
i elektronskih medija u Novom
gionalne RTV Novi Pazar i Radija Sto plus. U~esnici sastanka jednoglasno su ocijenili da
izvje{tavnje ovda{njih medija o
aktivnostima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a ne odgovara
stvarnim doga|ajima, te da je
potrebno sa obje strane napraviti potrebne korake koje }e
aktivnosti BNV pribli`iti javnosti.
Predstavnici medija na sastanku sa predstavnicima BNV
Pazaru o radu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i bo{nja~kih
nacionalnih i kulturnih institucija i udru`enja u Sand`aku odnosno u Republici Srbiji.
Sastanku su prisustvovali
urednici i predstavnici Politike,
Danasa, Ve~ernjih novosti, Re-
Istoga dana, sa predstavnicima kulturnih institucija i udru`enja, kao i zna~ajnim kulturnim radnicima, organizovan je i
odvojen razgovor na temu: Izdava~ka djelatnost i projekti
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
u oblasti kulture i kulturnog
naslje|a sand`a~kih Bo{njaka
u Republici Srbiji.
BNV osudilo
govor mr`nje
Povodom incidenta u Narodnoj skup{tini Republike Srbije
i uvreda na nacionalnoj osnovi
koje su upu}ene biv{oj ministarki poljoprivrede i aktuelnom
potpredsjedniku Vlade Srbije,
Ivani Duli} - Markovi}, Bo{nja~ko nacionalno vije}e izdalo je
saop{tenje za javnost u kome
je najo{trije osu|en govor mr`nje kojim se koriste poslanici
Srpske radikalne stranke u parlamentu Republike Srbije.
"Govornica republi~kog parlamenta ne treba da bude mjesto sa koga se vrije|aju gra|ani Srbije koji su druge nacionalnosti, ve}, naprotiv, mjesto sa
koga treba {iriti toleranciju i
osnovne principe savremenog
parlamentarizma i demokratije", stav je Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
"Nadamo se da uvrede izre~ene na ra~un ministarke poljoprivrede Ivane Duli} - Markovi}
i njene porodice predstavljaju
posljednji poku{aj nedemokratskih snaga da Srbiju vrate u
devedesete godine", poru~ilo
je Bo{nja~ko nacionalno vije}e
u svom obra}anju javnosti u
povodu ovog slu~aja.
April - Juni 2006.
Š
53
Bo{nja~ka rije~
2
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
PREDAVANJE D@UD@EVI]A U PRIJEPOLJU
U prijepoljskom Domu revolucije, u organizaciji Asocijacije
mladih SDA, odr`ana je tribina
na kojoj je govorio Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora BNV.
D`ud`evi} je odr`ao predavanje mladima Prijepolja na temu
"Polo`aj i ostvarivanje nacionalnih prava sand`a~kih Bo{njaka
u Republici Srbiji".
Odgovaraju}i na mnogobrojna pitanja, D`ud`evi} je naglasio
da lokalne vlasti u Prijepolju jo{
uvijek uporno odbijaju da ispo{tuju Zakon o manjinama i Zakon o lokalnoj samoupravi kada
su u pitanju osnovna manjinska
prava Bo{njaka u ovoj sand`a~koj op{tini.
Edib Kajevi}, predsjednik Glavnog odbora Asocijacije mladih, Esad D`ud`evi} i
Hodo Katal: Prijepoljske lokalne vlasti ne po{tuju nacionalna prava Bo{njaka
Lokalnu vlast u Prijepolju dr`i
koalicija DS, G 17 Plus i SDP
Rasima Ljaji}a.
Sand`ak NEWS
STARTOVALA EMISIJA ”GOVORIM BOSANSKI”
Na osnovu potpisanog ugovora o saradnji izme|u Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a i Regionalne
televizije iz Novog Pazara, na
ovoj novopazarskoj televiziji po~elo je emitovanje jedno~asovne
emisije "Govorim bosanski" koja }e se emitovati svakoga pet-
ka u terminu od 22:30 i reprizno
nedjeljom od 16 ~asova.
Po svom konceptu emisija
"Govorim bosanski" je informativno-obrazovnog karaktera a
tematski pokriva sve segmente
djelovanja Bo{nja~kog nacionalnog vije}a od kulture, preko in-
formisanja, obrazovanja, slu`bene upotrebe bosanskog jezika,
pa sve do djelotvornog u~e{}a u
javnom `ivotu.
U skladu sa sli~nim ugovorima koje je Bo{nja~ko nacionalno vije}e potpisalo i sa drugim
lokalnim televizijama, emisija
"Govorim bosanski" se, pored
Regionalne televizije iz Novog
Pazara, emituje i na televiziji Tutin kao i na prijepoljskoj TV "Enigma".
Iz {tampe iza{la
dva nova lista
D`engis Red`epagi}, {ef Resora za kulturu u BNV - gost Zaima Had`isalihovi}a, urednika i voditelja emisije "Govorim bosanski"
54
Š
April - Juni 2006.
Tokom promocija "Bo{nja~ke rije~i" predstavnici BNV i
~lanovi redakcije govorili su i o
potrebi ve}eg broja {tampanih
medija na ovom prostoru.
U posljednjih mjesec-dva
dana tako su se pojavila dva
nova lista: "Glas Sand`aka"
koji se ure|uje u Novom Pazaru i "Bo{nja~ke novine" sa sjedi{tem u Ro`ajama.
2
Bo{nja~ka rije~
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
Konsultativni razgovori u vezi obrazovanja
KAKO DO KVALITETNOG OBRAZOVANJA?
U organizaciji Misije OSCE-a i
Ministarstva prosvete i sporta Republike Srbije, Sektora za razvoj
obrazovanja i me|unarodnu prosvetnu saradnju, u Beogradu su,
29. i 30. maja ove godine, odr`ani konsultativni razgovori na
temu "Kvalitetno obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina",
~iji su u~esnici bili predstavnici
dr`avnih institucija koje imaju nadle`nosti u oblasti manjinskog
obrazovanja i predstavnici svih
nacionalnih savjeta zadu`eni za
obrazovanje u svom nacionalnom
korpusu.
U ime Bo{nja~kog nacionalnog vije}a na tom skupu je u~estvovala Muratka Fetahovi}, predsjednik Odbora za obrazovanje.
Ona je u usmenom izlaganju
predstavila strukturu i rad svog
odbora, kao i stanje u oblasti
implementacije {kolskih programa za Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture u op{tinama Novi Pazar, Sjenica i
Tutin, a predstavnicima Misije
OSCE-a, Ministarastva prosvjete, Zavoda za unapre|ivanje obrazovanja i vaspitanja i Savjeta
za nacionalne manjine Republike Srbije u pisanoj formi predala zahtjeve, sugestije i prijedloge o nekim otvorenim pitanjima
i problemima koje u interesu bo{nja~ke nacionalne zajednice treba u narednom periodu da rije{e
nadle`ne dr`avne institucije.
Na taj na~in ponovo su aktuelizovani sljede}i zahtjevi:
1. Da se u Novom Pazaru otvori [kolska uprava;
2. Da se realizuje projekat
otvaranja dr`avnog Univerziteta
u Novom Pazaru;
3. Da u skladu sa ~lanom 5.
stav 5. Zakona o osnovnoj {koli,
nastavni predmet Bosanski jezik
sa elementima nacionalne kulture preraste u obavezni nastavni
predmet;
4. Da Ministarstvo prosvjete i
sporta RS obezbijedi sredstva
za izdavanje ud`benika za pomenuti predmet;
5. Da se u cilju obezbje|ivanja stru~nih kadrova na dr`avnim fakultetima otvore katedre
za bosanski jezik i knji`evnost,
kao i da se obezbijede stipendije za odre|eni broj studenata koji bi stru~na zvanja iz ove oblasti
stekli na univerzitetima Bosne i
Hercegovine.
Novo u {kolskim programima osnovnih {kola
UD@BENIK BOSANSKOG JEZIKA I ZA IV RAZRED
U~enici IV razreda osnovnih
{kola bo{nja~ke nacionalnosti
predstoje}e {kolske godine ima}e novi ud`benik iz bosanskog
jezika sa elementima nacionalne kulture.
Ud`benik za IV razred autora
Hoda Katala ura|en je u 4 poglavlja a na prvoj strani ud`benika je knji`evnik Muhamed Abdagi}. U ud`beniku su ravnopravno
zastupljena poezija i proza autora iz Bosne, Sand`aka i dijaspore, me|u kojima navodimo ]a-
mila Sijari}a, Skendera Kulenovi}a, Saita Orahovca, Enese Ki{evi}a, Irfana Horozovi}a, Ibrahima Had`i}a, Ahmeta Hromad`i}a, Nafiju Sarajli}, Murata
Balti}a, Refika Li~ine i druge.
Osim knji`evno-usmjetni~kih
djela, u ud`beniku u poglavlju
"Ispod zlatnih streha" zastupljeno je bo{nja~ko narodno stvarala{tvo, kako prozno tako i epika
i lirika.
Posebno mjesto u tom smislu zauzima lirska pjesma sevda-
linka, kao i neke narodne igre i
tradicionalni instrumenti koji su
pratili razvoj muzike Bo{njaka
kroz vijekove.
Ud`benik Bosanski jezik sa
elementima nacionalne kulture
za IV razred dobio je certifikat
Ministarstva prosvete RS, zavr{ene su tehni~ke, lektorske i
sve druge radnje i uskoro }e se
na}i u {tampi, a u nastavi }e se
upotrebljavati, kako smo rekli,
ve} u ovoj 2006/ 2007. {kolskoj godini.
”Les Courrier des Balkans” u posjeti Vije}u
Predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad D`ud`evi} razgovarao je sa novinarima francuske redakcije "Les Courrier des
Balkans".
[ef redakcije "Les Courrier
des Balkans", Jean-Arnault Derens najvi{e se interesovao za
polo`aj i ostvarivanje prava sand`a~kih Bo{njaka i o aktivnostima BNV na realizaciji projekata iz oblasti koje su u zakonskoj nadle`nosti Vije}a.
Predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a, Esad D`ud`evi} je
tokom razgovora, izme|u ostalog, istakao da je zadovoljan
po~etkom ostvarivanja prava
Bo{njaka u Srbiji ali ne i kvalitetom i sadr`ajem tih prava.
April - Juni 2006.
Š
55
Bo{nja~ka rije~
2
UDRU@ENJA I MANIFESTACIJE
SULU - OD GALERIJE DO UDRU@ENJA
Osnivanje Udru`enja likovnih
umetnika je, reklo bi se, krajnje
logi~na i o~ekivana pojava na sand`a~koj likovnoj sceni, koja ima
svoju predistoriju u delatnosti
klubova likovnih umetnosti "Sopo}ani" i "Kula" i kroz recepciju
koju su u likovnom prostoru Srbije
imale kolonije "Sopo}anska vi|enja" i "Sand`ak inspiracija umjetnika", kao i u odr`avanju okruglih stolova jugoslovenskih likovnih kriti~ara. Naravno, postojanje ovakvih oblika organizovanja
sand`a~kih stvaralaca samo je
na pravi na~in ubrzalo realizaciju
ideje o stvaranju Udru`enja.
Potreba za njegovim stvaranjem proistekla je iz ~injenice da
je likovna scena ovog dela Srbije
sve bogatija prilivom mladih i
talentovanih stvaralaca, koji pristi`u sa razli~itih fakulteta umetnosti i akademija sa prostora eks
Jugoslavije, i da je, istovremeno,
potreba za njihovim organizovanjem kroz forme delovanja koje
Udru`enje mo`e da ponudi sve
neophodnija.
Jednostavno, bilo je nu`no
inervisati ih kao stvaraoce, izazvati njihovo kreativno delovanje i
otrgnuti ih, samim tim, od udubljivanja u opake forme samodovoljnosti i prihvatanja dovoljnosti male sredine, otrgnuti ih od
manifestacionih vidova filosofije
palanke ili od pogubnosti alijenacije koja je prvi korak u ga{enju kreativnoga u umetniku.
Osim toga, Udru`enje, po sebi,
obavezuje ~lana na odgovoran i
kriti~ki odnos prema sopstvenom i tu|em stvarala{tvu, prema
publici pred kojom treba da
izla`e, na kreativan i odgovoran
odnos spram kulturno-istorijske
slojevitosti i razli~itosti podneblja.
Sa druge strane, pod okriljem
Udru`enja lak{e se re{avaju bitne
stvari u `ivotu mladih stvaralaca:
problem ateljea, osiguranja, organizovanja samostalnih izlo`bi...
Na izvestan na~in, stvara56
Š
April - Juni 2006.
njem Sand`a~kog udru`enja likovnih umetnika materijalizuje
se ideja ponikla u krugu veoma
uglednih slikara starije i srednje
generacije, poreklom sa ovih prostora, koji su obezbedili sebi
mesto u svakom ozbiljnijem pregledu ili studiji o likovnoj umetnosti u biv{oj Jugoslaviji. A pokreta~ki duh svih tih kreativnih
vibracija na likovnoj sceni i dugogodi{nji animator novopazarskog likovnog `ivota u galeriji
"Sopo}anska vi|enja" je ugledni
stvaralaca, onda bi jedna od dominantnih poeti~kih odrednica
mogla biti definisana pojmom
egzistencijalnoga drhtaja, pri
~emu pod njim podrazumevam
aktivan, kriti~ki odnos stvarala{tva prema `ivotu, njegovim vibracijama i slojevitosti koju on po
sebi ima. Mogu}nosti vizuelne
materijalizacije takvoga stava
prema `ivotu su, razume se, raznorodne i proizilaze iz odnosa
me|usobnog dodirivanja umetnikova bi}a, teme njegovih vizu-
D`engis Red`epagi}
slikar D`engis Red`epagi}, filantrop, zaslu`an {to je veliki
broj mladih ljudi sa ovih prostora odabrao umetni~ko stvaranje
kao svoju `ivotnu i profesionalnu vokaciju.
Ve} prva izlo`ba Udru`enja, u
zimu 2005. godine, u nevelikom
prostoru Novopazarskog muzeja,
pokazala je svu razli~itost stvarala~kih poetika izlaga~a. Bezmalo su se u galerijskom prostoru
mogli sagledati osnovni tokovi u
razvoju slikarstva u Srbiji od {ezdesetih godina do danas.
Ako bismo, sa svim uop{tavanjima koja se, na`alost, ne
mogu izbe}i u ovakvim prilikama,
odre|ivali osnovne poeti~ke vertikale u stvarala{tvu sand`a~kih
elnih opservacija i njemu primerenog likovnog rekvizitarijuma.
Analogno tome, na izlo`bi se
susre}emo sa nesvakida{jim odsevima me|uratnog ekspresionizma, bliskog kirhnerovsko-noldeovskom shvatanju `ivota i dovo|enju do groteske, u Mustajba{i}evom iskazu, ali se istovremeno na ovoj izlo`bi suo~avamo
i sa oblicima vizuelnih orijentacija
i struktura prisutnih na likovnoj
sceni tokom osamdesetih i devedesetih godina pro{loga veka,
{to se sagledavaju u nagla{enom crta~kom tremolu suptilno
izbalansiranom - sa hromatskim
strukturama kakve pronalazimo,
pre svega, kod Gordana Nikoli}a, Ervina ]atovi}a, D`eka Ho-
2
d`i}a i, svakako, u jednom osobenom vidu, u crte`u Zorana Puri}a.
Na drugoj strani, zna~ajnu
grupu stvaralaca na ovoj izlo`bi,
predstavljaju oni {to uspostavljaju}i odnos prisnoga razumevanja sa bi}em pejsa`a, sa suptilnim treperenjima i drhtajima u
njegovoj strukturi nalaze odgovore o su{tini podrhtavanja sopstvenoga stvarala~koga bi}a. Iz
takvoga odnosa na relaciji vizuelni svet - stvaralac - delo proizilaze iskazi Hilmije ]atovi}a, Kemala Ramujki}a, D`engisa Red`epagi}a, Ibrahima Kurpejovi}a, Fehima Huskovi}a ili Aldemara Ibrahimovi}a.
Bliski ovoj grupi stvaralaca,
po suptilnosti sa kojom ulaze u
proces materijalizacije vizuelnoga iskaza, a istovremeno druga~iji po temama koje su predmet
njihovih vizuelnih opservacija su Nata{a i Re{ad Prtinac, Denisa Fetahovi}, Mirsad \ur|evi}, Kadira Noki}…
Ono {to zaista ohrabruje na
Bo{nja~ka rije~
ovoj izlo`bi je, pre svega, kvalitet radova i zna~ajno prisustvo
mladih stvaralaca koji veoma
ju likovnoga `ivota na ovim prostorima u vremenu koje predstoji, razume se, uz u~e{}e afirmi-
Sa jedne od izlo`bi Sand`a~kog udru`enja likovnih umjetnika
sigurno ulaze u odnos sa slikom
i svetom oko sebe. Ta ~injenica
o prisutnosti mladih u Udru`enju
i na Salonu ~ini realnom pretpostavku o jo{ intenzivnijem razvo-
sanih stvaralaca koji svojim delom, ugledom i inicijativom stoje
iza ove manifestacije.
Prof. Sr|an Markovi}
Likovna kolonija ”Sand`ak, inspiracija umjetnika” i u Prijepolju
SPOJ KULTURA NA LIMU
Likovne kolonije kao {to su na svojim platnima sigurno smjeSopo}anska vi|enja, Mile{ev- stiti i Sahat kulu i Hisard`ik, i Miska kolonija i druge, imaju dugu
tradiciju i svoju umjetni~ku istoriju. U{le su u antologiju slikarskih svjetski poznatih likovnih
kolonija sa u~esnicima u svjetskim razmjerama poznatih imena.
Prije pet-{est godina rodila
se jo{ jedna porodica umjetnika
a njen tvorac akademski slikar
D`engis Red`epagi} joj dade
ime "Sand`ak inspiracija umjetnika". I traje likovni Sand`ak i
putuje da obogati sve gradove
po Sand`aku. Da upozna ljude i
obi~aje, kulturu i razli~itosti kao
{to je i sastav kolonije razli~it i
po vjeri i naciji a i po dr`avi.
"Organizuju}i zimus izlo`bu u
Prijepolju izrazili smo `elju da
"IKRE" i Prijepolje bude doma}in ove godine, iako smo svjesni te{ko}a i velikih finansijskih
problema, ali vjeruju}i istovre- Slapovi Sopotnice
meno da }e ova elitna kolonija
le{evo i Sopotnicu, i Katoli~ku
crkvicu na Limu, te da }e svijet
ovako upoznati nas Prijepoljce",
rije~i su Mehmeda - Me{e Brni~anina, sekretara i organizatora
programa "IKRE", koji dodaje
da se nada pomo}i i od BNV i
Op{tine Prijepolje, kao i od privatnih subjekata bez kojih Dru{tvo ne bi opstalo.
"Prijatelj na{eg Dru{tva, koji
je i selektor ove kolonije, gospodin i veliki umjetnik D`engis Red`epagi} pomogao nam je svesrdno i u materijalu i li~no finansijski. Ugosti}emo slikare iz Makedonije, Bosne, Bugarske, Crne
Gore, Hrvatske, Ma|arske i Srbije kao i na{e slikare", isti~e
Brni~anin. Kolonija po~inje sa radom 14. avgusta i radi}e se 10
dana u Selja{nici, prigradskom
naselju, gdje }e slikarima gostoprimstvo u~initi mje{tani ove mjesne zajednice udaljene 5 kilometra od Prijepolja.
M.B.
April - Juni 2006.
Š
57
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
58
Š
April - Juni 2006.
2
2
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - Juni 2006.
Š
59
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
BH DNEVNIK
60
Š
April - Juni 2006.
2
2
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
April - Juni 2006.
Š
61
Bo{nja~ka rije~
2
SEVDALINKA, JU^E, DANAS, SUTRA
Uvid u pjeva~ki repertoar Hamdije [ahinpa{i}a i pore|enje
sa odgovaraju}im rasponom
ove vrste pjevanja - ~iji su brojni primjeri sa~uvani u razli~itim
zbirkama (rukopisnim i {tampanim) te na stranicama ~asopisa ili na magnetofonskim vrpcama - pokazuje da se radi o
pjeva~u izuzetnih kvaliteta, ne
samo zbog pam}enja velikog
broja pjesama nego i zbog raznovrsnosti, i s obzirom na tematski raspon, i s obzirom na
metri~ke varijante kojima su
pjesme uobli~ene, i s obzirom
na njihovu izvanrednu melodijsku razu|enost. Bri`ljiv odnos,
i prema tekstu, i prema napjevu ovog ~uvara bo{nja~ke usmene ba{tine - koji rezultira brojnim antologiskim primjerima lirskih pjesama, balada i romansi - navodi nas da povodom
Hamdije [ahinpa{i}a zaklju~imo da je rije~ ne samo o izuzetnom pjeva~u nego i o vrsnom pjesniku u okviru tradicije
~ije odsudno ga{enje ovaj ba{tinik svojom pojavom upe~atljivo svjedo~i.
[esta romansa pjeva o nevjernoj ljubi i u [ahinpa{i}evoj varijanti nastavlja se na tradicijski
tok u kojem je ova tema uobli~ena veoma rijetkim stihom ~etrnaestercem. Sa~uvana je u nizu varijanata, a najrazvijenija se nalazi u zbirci Mehmeda D`elaluddina Kurta.(17) Si`ejni model ove
romanse u zna~ajnoj mjeri je podudaran sa desetera~kom pjesmom iz Erlangenskog rukopisa:
lijepa gospo|a (Jelena) poziva u
dvor prolaznika (Muju) na isti na~in kako to ~ini ljuba Porjenova,
namamljuju}i "Ture" Hasan-agu.
Nakon {to su ljubavnici proveli
no}, mu` se iznenada vra}a, zati~e u dvoru uljeza-ljubavnika i
mirno ga pu{ta da ode, ali zato
okrutno ka`njava nevjernu ljubu.
Ovu pjesmu odlikuje `iv i duhovit
Prof. Dr. Munib Maglajli}
PJEVA^ I PRIPOVJEDA^
HAMDIJA [AHINPA[I] (II)
dijalog te dinami~na izmjena
upe~atljivih pjesni~kih slika,
osobito u raspravljanju mu`a-povratnika sa nevjernom ljubom, u
kojem ona vje{to izmi~e njegovim sumnji~avim zapitkivanjima,
da bi se napokon ipak razotkrila
istina o preljubi, koja biva ka`njena.(18) Kona~no, sedma [ahinpa{i}eva romansa - Nuto, moje b'jelo lice(19) - uobli~ava temu strasnog ljubavnog nadgovaranja: stupnjevano verbalno nadmetanje,
u [ahinpa{i}evu primjeru antologijske pjesni~ke vrijednosti, na{lo se u sklopu vesele igre, kojom se mlade`, igraju}i kolo, zabavljala u bezbroj prilika na porodi~nim i drugim sastancima u
pjeva~evu zavi~aju, Pljevljima i
okolini.
Na kraju, uvid u pjeva~ki repertoar Hamdije [ahinpa{i}a i
pore|enje sa odgovaraju}im rasponom ove vrste pjevanja - ~iji
su brojni primjeri sa~uvani u razli~itim zbirkama (rukopisnim i
{tampanim) te na stranicama
~asopisa ili na magnetofonskim
vrpcama - pokazuje da se radi o
rasnom pjeva~u izuzetnih kvaliteta, ne samo zbog pam}enja velikog broja pjesama nego i zbog
raznovrsnosti, i s obzirom na tematski raspon, i s obzirom na
metri~ke varijante kojima su pjesme uobli~ene, i s obzirom na njihovu izvanrednu melodijsku razu|enost. Bri`ljiv odnos, i prema
tekstu, i prema napjevu ovog ~uvara bo{nja~ke usmene ba{tine
- koji rezultira brojnim antologijskim primjerima lirskih pjesama,
balada i romansi - navodi nas da
povodom Hamdije [ahinpa{i}a
zaklju~imo da je rije~ ne samo o
izuzetnom pjeva~u nego i o vrs-
nom pjesniku u okviru tradicije
~ije odsudno ga{enje ovaj ba{tinik svojom pojavom upe~atljivo
svjedo~i.
Oblici stiha
Sve okolnosti o kojima je bilo
rije~i u osvrtu na `ivot i djelovanje pjeva~a Hamdije [ahinpa{i}a omogu}ile su da se, uz neobi~no velik broj pjesama, u njegovom repertoaru na|e izuzetno
{irok i dosada - u istra`ivanju
bo{nja~kog pjesni{tva i {ire - nezabilje`en raspon raznolikih oblika stiha u jednog pjeva~a: ~ak
deset razli~itih metri~kih osnova. Ova se ~injenica mo`e objasniti ve}om konzervativno{u sredine u koju se, nakon ulaska austrougarske vlasti u Bosnu, sklonila [ahinpa{i}eva porodica (Novopazarski sand`ak), sredine koja je temeljno odredila [ahinpa{i}ev pjeva~ki repertoar. Dakle,
pjesme koje su zabilje`ene od
[ahinpa{i}a uobli~ene su sedmercem, simetri~nim i nesimetri~nim osmercem, epskim i lirskim desetercem, jedanaestercem,
dvanaestercem, trinaestercem,
~etrnaestercem te petnaestercem. Od oblika stiha poznatih
bo{nja~kom usmenom pjesni{tvu nedostaje jedino dugi, {esnaestera~ki stih bugar{tice, koji ~uva pjesma o epskom junaku \erzelezu: Razbolje se \erzeleze,
na Gerzovu ravnom polju. U dugom, vi{estoljetnom `ivotu bo{nja~kog usmenog pjesni{tva,
kovani su, kaljeni i bru{eni stihovi u pjesni~koj radionici velikog broja u~esnika u nizu nara{taja na prostoru Bosne. Pri tome valja imati u vidu da je isto-
17) Vidi: Hrvatske narodne `enske pjesme (muslimanske). Svezak prvi. Sabrao i uredio: Mehmed-D`elaluddin Kurt (Hafiz
Mostari), Mostar 1902, pjesma br.79, str. 167-172.
18) Zbirka, pjesma br. 219, str. 129-131.
19) Isto, pjesma br. 11, str. 16.
62
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
~nja~ki upliv, povezan sa osmanskim prodorom na ove prostore, bez obzira na ~injenicu {to
se prvenstveno ticao napjeva,
bio plodonosan i za pro{irivanje
mogu}nosti metri~kih osnova
naslije|enih jo{ iz bosanskog
srednjovjekovlja. Evo primjera za
svaki od pobrojanih stihova koje
u fascinantnom rasponu susre}emo u [ahinpa{i}evu pjevanju.
Sedmerac
Elemre{e bijele!
[ta se tamo bijeli?
Bijele se |evojke!
Ho}ete l' nam jednu dat??
Ne damo vam ni jedne!
A mi }emo Prepoljku!
Prepoljke su gu{ave!
A mi }emo seljanku!
Za vaske su seljanke!
sijaju li toke Sijer~i}a,
sjevajju li sablje Fejzagi}a,
pucaju li pu{ke \umi{i}a?"
ja odoh!'"
Lirski deseterac
Razbolje se Zarka na maj~inom krilu,
pitala je majka: [ta je tebi,
Zarka?
"Ne pitaj me, majko, moram
umrijeti!"
Je l' ti `ao, Zarka, sitnijeh
sokaka?
"Nije menii `ao sitnijeh sokaka,
ni po njima, majko, mladijeh
momaka,
ve} je meni `ao kattanina mlada!"
Po|oh na vodu, ne znam na
koju,
po|oh kroz goru, ne znam
kroz koju,
sretoh |evoojku, ne znam ~ija je.
Pitam: ^ija si? Neh}e da
ka`e:
"Ja sam |evojka neznana
momka!"
Ti si, |evojko, ru`a rumena!
"A ti si, momak, ru`in pupoljak!"
Ti si, |evojko, gu`va bisera!
"A ti si, momak, pod biser dukat!"
Ti si, |evojko, jarrko suna{ce!
"A ti si, momak, za suncem
oblak!"
Dvanaesterac
Trinaesterac
Zapjevala bulbul-ttica, misli zora je:
"Ustaj, Fato, ustaj, zlato, d'jeli
darove!"
Simetri~ni osmerac
[to Morava mutna te~e,
da l' carevi} vojsku brodi,
ili pa{i} konje poji?
Nit' carevi} vojsku brodi,
niti pa{i} konje poji,
vodu gaze dvije seke:
lale Hana, katmer Kana;
lale Hana pregazila,
katmer Kana potonula!
Nesimetri~ni osmerac
Umrijeh, majko, umrijeh,
ostadoh `eljan Umije!
"Pro|i se, sine, Umije,
Umija jedna u majke!
Napravi dvore, Salkane,
dovedi vodu pred dvore,
napravi ~esmu {arenu,
adi ru`u rumenu,
posa
do}i }e cure na vodu,
da to~e vodu studenu,
menu,
da beru ru`u rum
ti biraj, Salko, najbolju!"
Epski deseterac
Beg Ali-bbeg i}indiju klanja,
siv mu soko na serd`adu pada.
Nema kade selam da predade,
ve} on pita sivoga sokola:
"Siv sokole, sivoga ti perja,
jesi l' skorro od Bosne ponosne?
Igraju li ati Atlagi}a,
Sa okruglog stola "Sevdalinka - ju~e, danas, sutra" na kome je Prof. Dr. Munib
Maglajli} govorio o stvarala{tvu Hadmije [ahinpa{i}a
Jedanaesterac
San zaspala dilber Fatma u
ba{~i,
na dragoga b'jeloj ruci s burmama.
Budilo je mlado mom~e s pjesmama:
"Ustaj, Fato, sabah zora bijel
dan,
a taslid`ka gosad }e do}i sva
spoda,
i pred njima Zlatarevi} Mujaga,
u ruci mu od sedefa tambbura,
sitno kuca, a jasno popijeva:
'Listaj goro, zbogom draga,
"Ja sam luda, ja sam mlada,
nemam darova!"
"Kad si luda, kad si mlada,
{to se udaje{?"
"Moj bulbule, moj sumbule, nije do mene:
m
mene majka sama dala, nisam
ni znala!
Kad mi babo svilu rezo, mi{ljah Bajram je,
kad mi majka kose ~ee{lja, mislim petak je,
kad me svati povedo{e, mislim
tetki }u,
ar-bbabo, miskad uni|e sveka
lim otac mi,
April - Juni 2006.
Š
63
Bo{nja~ka rije~
kad uni|e svekrvica, mislim majka je,
kad uni|e |uvegija, mislim kom{ija!"
^etrnaesterac
Djevojka je ru`u brala, s ru`om je zaspala,
budilo je mlado mom~e: "Usta
ani, djevojko!
Ru`a ti je uvehnula {to si je
nabrala,
dragi ti se o`enio {to si ga voljela!"
Petnaesterac
Povila se vita loza, vita loza
vinova,
povila se oko toga b'jela graa:
da Budima
to ne bila vita loza, vita loza
vinova,
ve} to bilo mlado mom~e, mlado mom~e i draga,
koji su se od malehna do golema gledali.
Do|e zeman, po zemannu da
se mladi rastaju,
rastavlja ih jedna cura, jedna
cura Budimka.
PRI^ANJA O
NASRUDIN-HOD@I
U pripovjeda~kom repertoaru
Hamdije [ahinpa{i}a glavninu
predstavljaju pri~anja o Nasrudin-hod`i. Kazivanja o ovom znamenitom junaku turske usmene
proze stolje}ima su preno{ena
u njegovoj domovini na turskom
jeziku, u Bosni na bosanskom,
ali i na drugim prostorima te na
drugim jezicima. De{avalo se to
usklopu tokova znatno rasprostranjenijeg, zapravo transkontinentalnog procesa, po kojem su
pri~anja o Nasrudin-hod`i dopirala na sve prostore na kojima
se bila uspostavila i dovoljno dugo trajala osmanska vlast. Na
taj na~in pri~anja o Nasrudinu
postajala su dio usmene tradicije niza naroda koji su se nalazili
u sastavu mnogoljudne i vi{enarodne Osmanske carevine. O
prihatanju ovog junaka na dije-
2
lovima Balkana gdje je bila uspostavljena osmanska vlast pisao je krajem XIX stolje}a srpski pripovjeda~ iz razdoblja realizma, Stevan Sremac, jedan od
prvih redaktora zgoda o ovom junaku na nekom od ju`noslavenskih jezika: "... Nigde zgodnije
zemlji{te za jednog dosetljivca,
za jedno takvo spadalo - kakvo
be{e Nasradin - nego u na{em
narodu. Iako nije bio sin na{ega
naroda postade brzo posinak
njegov; posinak njegova humora
i dosetke. Srodne se du{e na{le
i sprijateljile se brzo..."(20) I kao
{to je u svome zavi~aju, u Turskoj, primio mnoge crte svoji prethodnika, junaka {aljivih zgoda
ne samo turske usmene proze,
ba{tine}i gra|u koju su oblikovali prethodni nara{taji - Nasrudin je i u svojoj novoj domovini
na ju`noslavenskom prostoru
sa protokom vremena poprimao
crte junaka {aljivih zgoda nacionalnih usmenih tradicija u koje
je urastao, {to je tako|er pronicljivo uo~io Stevan Sremac:
"...Stoga je mnoga pri~a puna
dosetke o ]osi, Eri, Ciganinu i
[ijaku pre{la na Nasradina, a
pri~e o Nasradinu se opet vrlo
~esto, ili bar u nekim krajevima,
pripisuju onima (]osi, Eri, [ijaku
i Ciganinu), tako da je danas za
mnoge pri~e te{ko re}i: jesu li
srpskoga porekla iako se pripisuju ]osi i Eri, i opet: jesu li turskoga iako se pripisuju Nasradin hod`i."(21)
Tridesetak zgoda o Nasrudinhod`i koje se nalaze u pripovjeda~kom repertoaru Hamdije
[ahinpa{i}a donose u glavnim
crtama onu predstavu o ovom
junaku koja se pred savremenim
~itaocem ukazuje posredstvom
neke standardne zbirke {ala
prevedene sa turskog jezika. Pri
tome valja uo~iti da su [ahinpa{i}evi izvori dvojaki: s jedne
strane pisani, jer je ovaj pripovjeda~ bio za svoju sredinu izuzetno obrazovan i na~itan, a s
druge usmeni, jer je ponikao u
pljevaljskoj porodici u kojoj se
sticala usmena tradicija sa raznih strana. Tu je najprije nekoli-
ko zgoda koje uspostavljaju obrise lika: Hod`a i njegov dar da
zasmijava ljude, Hod`a i njegova
`ena (sa kojom je u neprekidnom sporu), Hod`a i njegov magarac (koji ne izostaje u likovnim
i skulptorskim predstavljanjima
ovog junaka) te kona~no - Hod`a
i njegovo turbe, za ~iji su izgled
vezane neke veoma rasprostranjene zgode.
U ~emu je zna~aj zabilje`enih
[ahinpa{i}evih pri~anja o Nasrudinu? Ve}ina ispri~anih zgoda ima svoje paralele u proznom kazivanju o ovom junaku na
turskom jeziku i ne bi se povodom [ahinpa{i}eve gra|e moglo govoriti o boga}enju ukupnog
tematsko-motivskog raspona o
ovom junaku. Zna~aj zgoda zabilje`enih po [ahinpa{i}evu kazivanju jeste u nekim drugim crtama. Najprije, u pogodnoj smo
prilici da potanko razmatramo
`ivo kazivanje jednog usmenog
pripovjeda~a, ~ija ba{tinjena gra|a nije popravljana i dotjerivana
rukom sakuplja~a, kao {to je to
slu~aj sa najve}im dijelom zabilje`en usmenoknji`evne gra|e
koja nam stoji na raspolaganju.
Stil usmenog pripovjeda~a mogu}e je, dakle, prou~avati na jednom reprezentativnom uzorku,
jer je [ahinpa{i} ponikao i razvijao se kao pjeva~ i pripovjeda~
na tradicijski posebno zanimljivom podru~ju, a svoj repertoar
vremenom je pro{irivao primanjem uticaja razli~itih nacionalnih
tradicija (turske, albanske, makedonske), prilikom petogodi{njeg boravka na {kolovanju u
Skoplju. Ipak, posebna je va`nost od [ahinpa{i}a zabilje`enih zgoda o Nasrudin-hod`i u ~injenici da smo u prilici barem
djelomi~no rekonstruirati slo`en
proces urastanja jednog ve} oblikovanog junaka u drugu usmenu tradiciju, u mogu}nosti smo
da doku~imo, o odre|enoj mjeri,
kako je ovaj junak - u pripovjeda~kim oku{avanjima niza nara{taja - sticao jednu od svojih novih domaja, kako je na nematerinskom jeziku postajao "svoj na
svome", kako je naslje|ivao gra-
20) Stevan Sremac, Predgovor zbirci Nasrudin-hod`a njegove dosetke i budala{tine u pri~ama, Beograd 1894.
21) Isto.
64
Š
April - Juni 2006.
2
|u koja se plela u pri~anjima o
junacima {aljivih zgoda koje je
na novom prostoru zatekao kao
`ive likove usmenog pripovijedanja. Ali, Nasrudin-hod`a kao lik,
na novom prostoru svoga novog
`ivota u jezi~ki razli~itoj usmenoj
Bo{nja~ka rije~
prozi nove domovine kona~no
uobli~en u skladu i sa stale{kim
obilje`jima njegovog temeljnog
zanimanja u podru~ju religije.
Naime, u odnosu na prvobitni
zavi~ajni prostor ovog junaka,
do{lo je do bitnog otklona u
Hamdija [ahinpa{i}, ro|en 1916. godine u Pljevljima u Novopazarskom sand`aku (umro 2003. godine), jedan je od najve}ih
ba{tinika u tradicijskom lancu bo{nja~kog usmenog pjesni{tva.
[ahinpa{i}ev repertoar ~ine prete`no lirske te one ne{to du`e
pjesme koje se uobi~ajeno imenuju kao balade i romanse. Po
svemu, [ahinpa{i} je zapravo svojevrstan pjeva~ki fenomen, jer
je znao i pjevao stotine pjesama, ne samo na bosanskom nego i
na turskom pa i albanskom jeziku. U zenitu svoga pjeva~kog umije}a - kada je imao ~etrdesetak godina - [ahinpa{i} je posjetio u
Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu crnogorskog
etnomuzikologa Miodraga A. Vasiljevi}a i u nekoliko dana mu otpjevao - u cijelosti ili samo po~etke - preko tri stotine pjesama, koje
su snimane na magnetofonsku vrpcu. Tako je nastala zbirka od
tri stotine pjesama koja je, dvojezi~no i sa notnim zapisima, objavljena u Moskvi 1967. godine, ~iji bosanski naslov - donesen naporedo sa ruskim - glasi: Jugoslovenske narodne pesme iz Sand`aka.
[ahinpa{i}eva zbirka nije do danas do`ivjela svoje drugo, popravljeno izdanje. Razlog je bio hroni~ni pjevacev strah da }e se
njegovih pjesama dokopati estradni umjetnici, a zatim na~initi nevjerodostojne, komercijalne snimke, {to se u ograni~enom obimu
i de{avalo, usprkos pjeva~evom posvema{njem oprezu.
Sa okruglog stola "Sevdalinka - ju~e, danas, sutra"
tradiciji u odnosu na zavi~ajnu,
ne samo da je svaki put nosio u
susret novim kaziva~ima zate~enu tematsko-motivsku gra|u vezanu za junake koji su mu prethodili, nego je tako|er poprimao
crte i osobine bosanskog ~ovjeka, pa je njegov lik u usmenoj
zna~enju, koje je zatim rezultiralo oblikovanjem lika u smislu
razvijanja nekih samosvojnih
osobina, koje bosanskom Nasrudinu daju posebnu dra`. Rije~
je o ~injenici da hod`a na turskom jeziku zna~i - u~en ~ovjek,
vrhunski poznavalac odre|enog
podru~ja, po{tovan i uva`avan
po osnovi svoga znanja i u~enosti. U Bosni, me|utim, terminom hod`a ozna~avan je vjerski
slu`benik u odre|enoj sredini,
koji je obavljao imamsku du`nost predvo|enja molitve u d`amiji, ali je tako|er bio zadu`en i
za druge oblike vjerskog `ivota
(pouka najmla|im, pripremanje
razli~itih vjerskih skupova, poslovi oko sahranjivanja i sli~no).
U pojedinim razdobljima, na prostorima {irom Bosne, hod`a naj~e{}e nije imao stalna i osigurana primanja, nego je `ivio od
onog {to bi mu d`ematlije (pojedinci iz doma}instava koja su
pripadala odre|enoj gradskoj ili
seoskoj d`amiji) dobrom voljom
davale. Tu muku materijalno neopskrbljenog pojedinca nesigurne svakida{njice posvjedo~ile su
pojedine zgode iz [ahinpa{i}eva
pripovjeda~kog repertoara, posebno ona pod naslovom Lisici
zavio }almu. U njoj je Nasrudinhod`a prikazan kao imam d`emata na rubu bezimene kasabe,
~iji `itelji muku mu~e sa lisicom
koja im krade koko{i. [ahinpa{i} op}enito umije vje{to uvesti
u zbivanje, o`ivjeti situaciju, pripremiti teren za ono glavno u
pri~i, {to je vidljivo i u primjeru
spomenute zgode. Atmosfera je
to bosanske prigradske svakida{njice, u kojoj se pote{ko}e
`ivotne kolote~ine rje{avaju
zajedni~ki i solidarno, {to je ponavljano nebrojeno puta i varirano na bezbroj na~ina: "@ivio Hod`a na periferiji jedne kasabe i
ve} duboka jesen bila. Navadila
se lisica pa sirotinji krade koko{ke. Zakuka danas jedna doma}ica, sutra druga. Poku{avaju
da je uhvate, da je zapla{e kerom, a lija zaobi|e kera i opet
koke nema! Do|u na ideju da
zapnu gvo`|a, ali lija zaobilazi,
~uva se gvo`|a i ukrade meso i
pobjegne. Nego, premjeste gvo`|a na drugu stranu, a to ve~e
padao snijeg pa pokrio gvo`|a. I
lija neprimijetila, nagazi i uhvati
se..." Svijet se sjatio, jer uloviti
dovitljivu lisicu-{teto~inu nije lahko i utrkuju se d`ematlije da
neprijatelja njihove peradi {to
prije smaknu, a onda se pojavljuje Hod`a, ~ije neo~ekivano
April - Juni 2006.
Š
65
Bo{nja~ka rije~
pona{anje izaziva zbunjenost i
tajac, ali posti`e i punu djelotvornost, jer je pouka {okiraju}a i
djeluje na okolinu otre`njuju}e,
{to je Hod`i i bio cilj: "...^uje
Hod`a galamu pa izleti da vidi
{ta je, kad narod pri~a o lisici.
Progura se on kroz narod. Ka`e:
'Ja }u nju kazniti!' Ufati je za
{iju, rekne onim seljacima da
otvore gvo`|a. Otvore gvo`|a, a
on skine svoju }almicu sa fesa
pa joj zavije oko glave, pa je
pusti i ka`e: 'Boga mi je postala
hod`a, skapa}e od svake muke!'" U istom okviru, koji ~ini zbilja `ivotno neosiguranog pojedinca, razvija se zbivanje, razvija
se zbivanje u najrazu|enijoj pri~i zabilje`enoj od [ahinpa{i}a.
Rije~ je o zgodi kojoj je sam pripovjeda~ dao naslov Cvrk na tavi, u ~ijoj osnovi je dugotrajno
sporenje sa `enom, {to priziva
sje}anje na neke rasprostranjene pri~ice sa bosanskog prostora, kao {to su one pod naslovom Ko{eno-stri`eno i Moj je
prednjak! Banalan razlog - skrivene priganice (u{tipci), koje `ena uporno taji - dovodi do velikih
komplikacija. @ele}i natjerati
`enu da prizna {ta je ustvari
cvrknulo, Hod`a se napravi da je
umro, pu{ta `enu da razglasi
njegovu "smrt", izdr`ava da ga
okupaju i opreme za d`enazu,
da ga odnesu na greblje i tek
pred samo "sahranjivanje" obrati se prestravljenim i zaprepa{tenim d`ematlijama prakti~nim
savjetom u ~asu kada su se oni
na{li u nedoumici: kojim putem
dalje u poplavljenom greblju? kona~no izazivaju}i nasrudinovski kalamburi~nu situaciju.
Zgoda pod naslovom Hrsuz u
avliji, u ~ijoj osnovi je djetinje naivan humor, zorno pokazuje [ahinpa{i}evo umije~e `ivog pripovijedanja, u kojem se smjenjuju
elipti~ne, gotovo poslovi~ki zgusnute re~enice dijaloga, sa osobenim crtama sand`a~kog narodnog govora, posebno u situaciji kada je `ena navodno ugledala
provalnika. Ista crta nasrudinovski naivnog humora odlikuje nekoliko zgoda, od kojih prva nosi
naslov Zbog Hod`ina jorgana.
Hod`a, koji je ve} bio legao u postelju, ustane ogrnut jorganom i
66
Š
April - Juni 2006.
2
po|e u dvori{te da vidi kakva je
to galama u neko doba no}i. Zatekne dva kradljivca koji se nisu
mogli sporazumjeti oko jednog
metalnog nov~i}a, koji je ostao
nepodijeljen i kad jedan od
kradljivaca ugleda Hod`u, zgrabi
jorgan sa njega, vi~u}i: "Evo ti
za tvoj metelik!" Komi~an u~inak izaziva Hod`ino obja{njenje,
odgovor `eni na njezin upit o
razlozima za galamu u dvori{tu:
"Pa galamili su za moj jorgan:
~im uze{e jorgan, odmah se sti{a{e!"
Naporedo sa zgodama kojima je u sredi{tu spor i rasprava
sa `enom, nalazi se u [ahinpa{i}evu repertoaru niz pri~ica u
kojima supru`nici, Ho`a i njegova hanuma, ne samo da nisu
suprotstavljeni, nego u dobrom
raspolo`enju sti`u ~ak i da jedno
drugo blagosivljaju, kao u zgodi
koja se - ina~e razli~ito varirana
- u [ahinpa{i}evu pripovijedanju
pamti pod naslovom Dobro je
ponekad i `enu poslu{at.
Druga u nizu zgoda sa temeljnom naznakom djetinje naivnog humora nosi naslov Vadio
Mjesec iz bunara. Prostodu{no
naivan - kako ga u ovom nizu
zgoda vidi usmeni pripovjeda~ ugleda Hod`a Mjesec u bunaru i
pomisli da je tamo pao. Zauzme
se vaditi ga iz bunara i kada
kanta zaka~i o zidove bunara,
povjeruje da ga ima u kanti, zapne svom snagom da ga izvu~e
i kada se kanta otka~i, a Hod`a
padne na le|a, ugledav{i Mjesec na svom mjestu - pri~i je
kraj, a na{ junak spasonosno
uzvikuje: "E nek sam te, fala
Bogu, izbacio iz bunara, pa makar {to sam se ubio!" Ista crta
naivne prostodu{nosti nave{}e
Hod`u u kalaburi~nu situaciju u
kojoj povjeruje u neutemeljenu
hvalu dobro mu znane, vlastite
kr`ljave kravice, koju prepusti
drugome da je na pazaru prodaje, a onda, uozbiljen, otme vje{tom prodavcu iz ruku ular i la`no
nahvaljenu, `ustro odvede ku}i.
Ista }e ga prostodu{na naivnost
navesti da pred sinom kudi magarca i prijeti mu, a da sinu potom pred {talom rekne da je
ono prije govorio kako bi hajvana zapla{io i natjerao ga da bo-
lje slu{a svoje gospodare.
^itav niz zgoda zasniva se na
dosjetkama koje svjedo~e o dovitljivosti i o{trumnosti Hod`inoj,
koji razli~ite situacije u koje zapada rje{ava jezgrovitim, poentiraju}im iskazima, koji protivni~ku stranu ostavljaju bez mogu}nosti davanja valjanog odgovora. Tako }e kom{iji koji je do{ao
da zajmi od njega novac uzvratiti da para nema, ali da }e mu
dati roka koliko god ho}e. Onima koji ga kritiziraju da ga se ne
boje djeca, odvrati}e da se ni on
njih ne boji. Onima koji primijete
da mu je sin premlad za `enidbu, odgovori}e da se - ako mu
se pusti da "omudra" - nikad ne}e ni o`eniti. Onima koji mu se
~ude {to vodi vola na konjske
trke, da}e priliku da saznaju kako tog njegovog hajvana niko
nije mogao sti}i dok je bio tele.
Lije~niku koji pristi`e da ga lije~i
poru~uje da se vrati, budu}i da
nije padao s krova, {to se Hod`i
upravo bilo dogodilo. I tako dalje.
U odnosu na pjeva~ki, [ahinpa{i}ev pripovjeda~ki repertoar
je srazmjerno skroman, ali budu}i da je usredsre|en na kratku {aljivu pri~u, i to onu ~iji je
glavni junak Nasrudin-hod`a,
zna~aj rukovijeti zgoda o ovom
junaku dobija na va`nosti. Naime, sakuplja~i usmenih tvorevina, posebno oni iz bo{nja~ke
sredine, nisu procijenili zna~aj
bilje`enja zgoda o Nasrudin-hod`i u jednoj od njegovih novih
domovina koje je sticao tokom
decenija i stolje}a {irenja Osmanske carevine. Tako, nasrudinovski paradoksalno, o nedvojbeno bujnom i razu|enom `ivotu ovog junaka {aljive pri~e, koji
se "uvatanio" u Bosni, nema
svjedo~enja u zapisanim zgodama u primjerenom obimu. Smijeh kaziva~a i slu{alaca odnio je
prevagu nad svije{}u istomi{ljenika vrlog ljetopisca Ba{eskije, koji ka`e da ono {to se zapi{e - ostaje, a ono {to se pamti - i{~ezava. Utoliko su dragocjenije od zaborava spa{ene zgode o Nasrudin-hod`i koje je zapamtio pjeva~ i pripovjeda~ Hamdija [ahinpa{i}.
Kraj.
2
Bo{nja~ka rije~
BO[NJA^KA KNJI@EVNOST
Samir Hanu{a
ROMANESKNI OPUS
]AMILA SIJARI]A (II)
Analiziraju}i vidove Sijari}evog dekomponiranja epski projicirane slike svijeta, Enver Kazaz ukazuje na neke sasvim
nove momente u romanima ]amila Sijari}a: "Epsku evokaciju
historije, me|utim, ovdje valja
promatrati isklju~ivo kao narativni, a nipo{to ne kao ukupan
poeti~ki okvir romana. Za razliku od epskog svijeta ahistorijski pouzdanih, nepromjenjivih
idea-lnih mjera i veli~ina koje
unaprijed iz aspekta nadsvo|enosti individue kolektivnom
normom definiraju individualnu
sudbinu odre|uju}i sve vidove
njenog ispoljavanja, Sijari}evi
romani utemeljuju potpuno nepouzdan svijet vrijednosti, ~ak
svijet koji se osipa i raspada, a
individua unutar okvira te nepouzdanosti ne uspijeva osmisliti ni sopstvenu akciju, a ni
egzistenciju u cjelini. Nadalje,
u pouzdanom kontekstu epskog svijeta podrazumijeva se
obrnuta mimeti~nost iz aspekta nadsvo|enosti individue kolektivnim sistemom mjera i vrijednosti; tu je individua potpuno podre|ena kolektivu, njime
apriorno definirana, dok se Sijari}evi junaci kre}u na lahko
pomjerljivoj granici izme|u kolektivne i li~ne tragi~nosti, tek
slute}i obrise li~nog smisla. A
to zna~i da su primarne veze
pojedinca i kolektiva pokidane
i da oni tek uslovno dijele istu
tragi~nu sudbinu, ~ak i onda kada Sijari}, kao npr. u romanu
Mojkova~ka bitka (1968), daje
panoramski {irok snimak tragi~nih formi ispoljavanja historije i sliku ratnog u`asa. Otud
su junaci Sijari}evog romana
transcedentalni besku}nici,
koji i s ruba ali i iz sredi{ta
dru{tvene zajednice oprobavaju
odr`ivost kolektivne norme i patrijarhalne kulture ili, pak, trpe
kob besmislenog historijskog
lanca haosa"9.
Navedenom nizu stilskih rje{enja, kojima Sijari} tradicionalni historijski i dru{tveni roman
realisti~kog tipa preobra`ava u
modernisti~ki, svakako treba
pridodati i humor. Mada bi se
o humoru u pripovjetkama i romanima ]amila Sijari}a mogao
napisati ~itav jedan esej, ovdje
}emo, u kratkim crtama, ukazati na samo neke njegove osobitosti. Pridodav{i tragizmu individue i kolektiva elemente humora i ironije, on dodatno uslo`njavaju ionako ve} slo`enu
strukturu svojih romana, daju}i
im pri tom jedan novi kvalitet i
bespovratno ih udaljavaju}i od
koncepta tradicionalnog historijskog romana. Analiziraju}i
Sijari}ev humor, Nikola Kova~
ka`e: "... izvore humoristi~kih
situacija Sijari} nalazi u ljudskoj lakovjernosti, naivnosti i
odsustvu smisla za realnost;
humoristi~ki likovi su ili nesporazumom dovedeni u smije{nu
situaciju ili su naiv~ine koje su
se kao objekti poruge prepustile matici doga|aja pa se humor ra|a iz njihovog bukvalnog
poimanja okolnosti za koje svi
znaju da su li{ene logike i zdravog razuma"10. Kroz prizmu
humora mo`emo sagledati veliki i nje`ni Sijari}ev humanizam
u kojem se, ispod naslaga komike i ironije, satire i crnog hu-
mora, kriju, zapravo, tuga i briga za zlosretni svijet koji skita
surovim pro-stranstvima njegovih romana (sjetimo se, na primjer, Zemka iz Bihoraca, ili bedela iz Carske vojske). Ono {to
je zajedni~ko za sve humorom
obojene likove Sijari}eve proze
jeste to da se njihova `ivotna
komedija, koja je proizi{la iz
tragizma njihovih `ivota, nu`no
zavr{ava tragedijom.
Romani ]amila Sijari}a struktuirani su kao slojevite i vi{ezna~ne cjeline u kojima se gusto prepli}u historija i mitologija, epika i lirizam, tragedija i komedija, drama individue i drama kolektiva. Pridodamo li svemu ovome kulturolo{ke, antropolo{ke i sociolo{ke nanose,
kao i svojevrsni rje~nik jednog
skoro izumrlog jezika, postaje
nam jasna slo`enost i va`nost
Sijari}evog romanesknog opusa. I svako svo|enje njegovih
romana na epsku evokaciju istorije, na tradicionalni historijski roman, zna~i, istovremeno, i
zanemarivanje svih onih dodatnih kvaliteta koje oni nose u
sebi.
Stoga bi bilo korisno, na
kraju prvog dijela ovoga teksta,
navesti `anrovsku klasifikaciju
Sijari}evih romana iz ve} pomenutog eseja Envera Kazaza:
"Ako se imaju u vidu ovi oblici
preslojavanja tradicionalnih narativnih obrazaca u Sijari}evim
romanima, postaje jasno u kojoj mjeri grije{i tradicionalna
knji`evna kritika koja njegove
romane odre|uje kao epsku
evokaciju historije. Zapravo, Sijari}evi romani u cjelini, s na-
9. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 84.
10. Nikola Kova~, nav. djelo, str. 57.
April - Juni 2006.
Š
67
Bo{nja~ka rije~
pomenom da to u ne{to manjoj mjeri ~ini Mojkova~ka bitka, dekomponiraju epski normativnu sliku historije, da bi
na bazi iskustava historijskog
romana realizirali dru{tveni roman u ~ijoj osnovi je narativni
model porodi~ne hronike (Ku}u
ku}om ~ine lastavice /1962/),
ili hronike mjesta (Bihorci, 1955)
u kojima se prevashodno istra`uju primarni oblici patrijarhalne kulture u osipanju i procesi
razgradnje kohezionih sila patrijarhalnog dru{tva na pozadini
historijskih promjena. Na drugoj strani, u onim romanima
gdje je historija data u formi
osnovne tematske preokupacije (Konak, Carska vojska, Mojkova~ka bitka, Ra{ka zemlja
rascija /1979/) zbiva se prestrukturiranje jednodimenzionalnog klasi~nog historijskog romana u polifonijski strukturiranu romanesknu pri~u"11.
2
u biv{oj Jugoslaviji, omogu}io
da se meteorski vine u sami
vrh tada{nje knji`evnosti. Potpuno izvan dominantnih literarnih strujanja svoga vremena
koja su preferirala i nerijetko
nalagala ideologizirani socrealisti~ki model knj`evnosti izra|en crno-bijelom tehnikom, ]amil Sijari} je krenuo svojim putem i stvorio roman koji je predstavljao novinu na prostorima
ju`noslavenskog govornog podru~ja. Imaju}i u vidu njegovu
zaljubljenost u pri~u i pri~anje,
njegov nje`ni lirizam i tu`ni humor, mi{ljenja sam da on, zapravo, istinski i nije znao da
pi{e na na~in druga~iji od onoga kojim je pisao. Njegov melanholi~ni duh, koji prepoznajemo u njegovim knjigama, sasvim je suprotan aktivizmu i radikalizmu koji izbija iz tada{nje
soc-realisti~ke knji`evnosti. Ukazuju}i na izvantrendovsku obi-
nog asketizma, povi{enih patriotskih emocija, edukativno-prosvjetiteljskih ambicija, idejnog
osvje{}ivanja izravnom tendencijom, itd. Sijari}eve knjige,
me|utim, prikazivale su jedan,
po mentalitetu i stilu `ivota
skoro medijevalni svijet koji tavori daleko od svega toga, nedotaknut time. I to je bio svojevrstan kuriozitet: da se jedan
nov pisac, koji tek ulazi u knji`evnost, dr`i po strani od op{teg "trenda", da se bavi jednim svijetom ~iju te{ku duhovnu tromost, izolovanost, opasanost debelim zidom patrijarhalne zaostalosti i neznanja,
ideje progresa ne probijaju,
~ak ne dodiruju"12.
Iako je radnja romana Bihorci smje{tena u relativno blisku historijsku pro{lost (preiod
izme|u dva svjetska rata), on,
ipak, ne pripada `anru klasi~nog historijskog romana. Biho-
]amil Sijari} ro|en je 18. decembra 1913. godine u selu
[ipovice kod Bijeloga Polja. Osnovnu {kolu zavr{io je u
Godijevu kod Bijelog Polja, a potom, od 1927. do 1935.
poha|a Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je
zbog politi~ke aktivnosti isklju~en. [kolovanje nastavlja u
Vranju i na tamo{njoj gimnaziji maturira 1936. Od 1936.
godine studira pravo na Beogradskom univerzitetu i diplomira 1940. godine.
Za vrijeme rata slu`buje kao sudski ~inovnik u Sarajevu,
Mostaru, Bosanskoj Gradi{ki i Banjaluci, sura|uje sa NOP, a
pod kraj rata odlazi na slobodnu teritoriju i postaje dopisnik TANJUG-a. 1945. postavljen je za sekretara Suda narodne ~asti
u Banjaluci, potom je novinar u listu Glas i dramaturg
Narodnog pozori{ta u Banjaluci. 1947. prelazi u Sarajevo,
radi u redakciji Zadrugara. 1951. prelazi u literarnu sekciju
Radio Sarajeva i tu ostaje sve do odlaska mirovinu, 1983.
godine. Pojedina djela ]amila Sijari}a prevedena su na
ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski,
njema~ki, estonski i ma|arski jezik.
Dobitnik je vi{e knji~evnih nagrada i dru{tvenih priznanja,
a bio je redovni ~lan ANUBiH i ANU Crne Gore.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
V
Kada se 1955. godine pojavio roman Bihorci, napravio je
pravu senzaciju na onda{njoj
knji`evnoj sceni i svom je
autoru, koji je tada dobio i nagradu za najbolji roman godine
lje`enost rane faze Sijari}evog
knji`evnog stvarala{tva, Dejan
\uri~kovi} ka`e: "Prve Sijari}eve knjige bile su neobi~na
prinova u na{oj knji`evnosti: javile su se u vrijeme dominiraju}ih revolucionarnih i ratnih
tema, tema herojstva, moral-
11. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 85.
12. Dejan \uri~kovi}, nav. djelo, str. 6.
68
Š
April - Juni 2006.
rci predstavljaju dru{tveni roman iznikao na temeljima iskustava historijskog romana koji,
u formi hronike mjesta, osvjetljava uzroke i posljedice raspada patrijarhalnog modela dru{tvene zajednice. Historijska uokvirenost romana Bihorci pos-
2
Bo{nja~ka rije~
lu`ila je ]amilu Sijari}u da prostorno i vremenski locira kriti~ni momenat tog raspada, a,
tako|er, i da uka`e na na~in
na koji i sama historija doprinosi tom raspadu, direktno sudjeluju}i u dezintegraciji ve}
spomenute patrijarhalne zajednice. Tom historijskom (politi~ko-ideolo{kom) faktoru raspada sistema tradicionalnog
patrijarhalnog dru{tva, koji dolazi iz vana i na koji se ne mo`e bitno uticati, treba pridodati
i onaj unutarnji, proistekao iz
kidanja vijekovnih moralnih
veza me|u ~lanovima zajednice. Dvostrano destruktivno
dejstavo kojim se ru{i homogenost patrijarhalnog dru{tva
otjelovljenog u malom sand`a~kom selu Ra{lje (u kojem
se odigrava radnja romana) ogleda se, dakle, u udarima historije oli~enim u politici re`ima
kraljevske Jugoslavije i njene
ideolo{ke i nacionalisti~ke propagande koja uzrokuje iseljavanje bo{nja~kog stanovni{tva u daleku Tursku, sa jedne
strane, i totalnim raspadom eti~kog sistema, sa druke strane. Spolja{nji faktor dezintegracije patrijarhalnog dru{tva
inicirao je stvaranje unutarnjeg
dezintegracionog faktora, {to,
konkretno u romanu Bihorci,
zna~i da je perfidna nacionalisti~ka politika kraljevske Jugoslavije na indirektan na~in uzrokovala nastanak likova kao {to
su Zemko i Halima~a. Zemko
je `rtva dvostruke prevare: one
koja je do{la iz vana, u obliku
surove historije, kao i one koja
je, kao derivat te iste historije,
do{la iznutra, otjelovljena u
moralno izobli~enom Halima~i.
Stije{njen izme|u dvije razaraju}e sile Zemko, koji predstavlja simbol tog primitivnog svijeta u nestajanju i, kao takav,
najdra`i piscu, osu|en je na
propast. Su{tina slo`enog procesa dvostruke razgradnje sand`a~kog patrijarhalnog dru{tva
osnovni je predmet istra`ivanja
koje ]amil Sijari} sprovodi u
romanu Bihorci, gdje ga prvenstveno zanimaju uzroci razgradnje tradicionalnog obrazaca
egzistencije, kao i djelovanje
posljedica tog raspada na individuu.
U Bihorcima je ]amil Sijari}, u formi kratke hronike, opisao de{avanja u malom bihorskom selu Ra{lje. Radnja romana obuhvata period od nepune godine (koliko traje hod`in boravak u selu) i prati
splet doga|aja i likova proizi{ao iz neobi~ne relacije koja je
Pogled na ]amilov Bihor
uspostavljena izme|u seoskog
poglavara Halima~e i imama
Had`ije. Plod veze izme|u Halima~e, pohlepnog i lukavog
gor{taka organski sraslog sa
prirodom, i Had`ije, lakomog
sve}enika odro|enog od Boga
i prirode, jeste lanac prevara
koji oni izvode. Jedno od op}ih
mjesta znatnog dijela Sijari}eve proze jeste kult prirode i
odnos ~ovjeka prema njoj. Ta
panteisti~ka vizija svijeta i `ivota usa|ena je u podsvijest
junaka i su{tinski uti~e na njihove sudbine. Na surovim bihorskim planinama ritam prirode je, zapravo, ritam `ivota lju-
di, i svako iskakanje iz tog iskonskog prirodnog ritma zna~i
istovremeno i propast. Opriro|enost ili neopriro|enost junaka osnovni je preduslov njihovog opstanka u miljeu u kojem
su zakoni dru{tva ~esto zamijenjeni zakonima prirode oli~enim u surovoj borbi za opstanak.
U Bihorcima je ]amil Sijari}
dao galeriju karaktera koji }e
postati tipi~ni za cijelo njegovo
docnije stvarala{tvo. To mno{tvo raznorodnih likova koji naseljavaju regione Sijari}evih romana mo`e se, s obzirom na
Foto: Hajrudin Li~ina
"~ovjekovu udaljenost ili blizinu prirodi"13 razvrstati u dvije
velike skupine. Prvoj skupini
pripadaju likovi koji oslu{kuju
ritam prirode i povinuju mu
se, koji su pro`eti njom i : "sve
svoje postupke poduzimaju u
dosluhu sa prirodnim sistemom energija"14. Glavni popriro|eni lik romana je Halima~a,
vitalni planinac iznikao iz majke zemlje, koji u jednom trenutku ka`e: "Uhvati nas za rame, povuci nas - zemlja }e se
s nama zaljuljati", obja{njavaju}i nam time na najslikovitiji
na~in dubinu svoje povezanosti sa zemljom i prirodom. Nje-
13. Radovan Vu~kovi}: Pripoveda~ i romansijer ]amil Sijari}, u: ]amil Sijari}: Na{a snaha i mi momci, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1981., str. 234; (Izabrana djela ]amila Sijari}a, knjiga deseta).
14. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 87.
April - Juni 2006.
Š
69
Bo{nja~ka rije~
govo bi}e je kompletno uronjeno u prirodu, i sve misli koje
kolaju njegovom glavom plod
su prirodnog impulsa koji,
shodno tome, usmjerava i svu
njegovu djelatnost. Me|utim,
surovi zakoni prirode ~esto
znaju biti u koliziji sa humanisti~kim zakonima dru{tva. Popriro|eni Halima~a priznaje samo zakon prirodne selekcije u
kojem ostaju najja~i, dok oni
slabiji bivaju osu|eni na propast i nestanajanje. Moralni kodeks, kao jedan od temeljnih
zakona dru{tva, za njega ne
postoji, pa ga, shodno tome, i
ne spre~ava da, gaze}i sve
pred sobom, uvijek stigne do
svog cilja. Na~in njegovog `ivotnog egzistiranja gotovo je
identi~an na~inu na koji `ivotinje u svijetu flore i faune pre`ivljavaju. Beskrupuloznost Halima~inog pre`ivljavanja dovela
je do toga da je on: "evolutivnu
zakonitost prirode preveo na
sistem eti~ke norme"15 i tako
izrastao u svojevrsnu moralnu
nakazu.
2
dovan Vu~kovi}, koji ka`e:
"Ona (to jest Hatka, prim. aut.)
je vegetalno bi}e, gotovo bez
misli: klija kao biljka, upija
nemo plodove {to se razvijaju
u njenom telu, bez glasa je i
zvuka - cela svedena na totalno ~ulno }utanje, bez znakova
istinske svesti. Hatka je primer
takvog vegetalnog i ~ulnog
`enskog bi}a. Ona je detinjasta, troma, pitoma, meka i sva
kao biljka. ^ak pisac nagla{ava na po~etku dela da je nagluva i glupa. Me|utim, u tom bu~varu nerazvijenog mentalnog
`ivota cveta ogromna snaga
~ulnosti, gluha mo} da upije
seme i sebe da oseti jedino
kao deo zemlje ili zemlju samu"16. I Hatka, poput Halima~e, pripada opriro|enim likovima romana, onima koji `ive u
suglasju sa prirodom. Me|utim, za razliku od Halima~e koji, slijede}i zakone pre`ivljavanja, uni{tava sve oko sebe i
predstavlja otjelotvorenje tanatosa, Hatka je ~isti eros, `ivotni princip koji tra`i svoju potvr-
]amil Sijari} je postao i ostao pisac sa iste stala`e kao
Gabriel Garcia Marquez i mogu se sada sastati svi knji`evni
teoreti~ari i prakti~ari ovoga svijeta, urlati da ]amilu tu
nije mjesto, zavijati na mjesec i udarati se {akama u glavi,
ali ostat }e tako. ]amil je prvi Gaucho bosanske knji`evnosti, vitez sand`a~kih pampasa i eglen efendija iz predgra|a Buenos Airesa...
]amil je bio pisac povijesti, onakve kakva je ova na{a,
historije koja se dogodila i pro{la, a koju je on spa{avao
vje{tinom ~u|enja. Vjerovao je da samo ~u|enje spa{ava
njegov svijet, {to je vrlo pou~no. Puno je bolje ~uditi se svome `ivotu nego `aliti za njim.
(Historijska ~itanka, Miljenko Jergovi})
Hatka predstavlja jedan od
najoriginalnijih `enskih likova
cjelokupne bosanske knji`evnosti. Sa likom Hatke ]amil Sijari} je u Bihorcima uveo prototip `ene koji }e se, blago
variran, pojavljivati u mnogim
njegovim docnijim romanima.
Lik Hatke je vrlo inspirativno i
sa puno ljubavi predo~io Ra-
du u vje~itom obnavljanju `ivota, po uzoru na prirodne cikluse. Kulminacija njene totalne
identifikacije sa prirodom nastaje u ~inu seksualnog sjedinjena sa mu{karcem, u ekstazi stvaranja novog `ivota, kada
ona gubi i ono malo ljudske
svijesti i postaje jednim od ~etiri praelementa prirode: "...
15. Isto, str. 87.
16. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 235.
17. Isto, str. 235.
70
Š
April - Juni 2006.
de, de, u|i zemljo sva u mene,
u|i zemljo kletnice, ima u njedrima i zemlje i stoke, navali se
zemljo li te{ka, zemlja sam i sama, pitoma zemlja - zasijana".
Had`ija pripada grupi Sijari}evih likova koji su odvojeni od
prirode, pa samim tim i li{eni
njenog sistema energija. On
predstavlja ~istu metaforu
emotivne, intelektualne i tjelesne jalovosti i kao takav nesposoban je da se na bilo koji
na~in ostvari. Odro|en od Boga i prirode, niskog intelektualnog i moralnog nivoa, impotentan i krhke tjelesne konstitucije, Had`ija ne mo`e da pusti korijenje na tvrdoj bihorskoj
zemlji, na kojoj uspijevaju samo endemi~ni oblici `ivota
oli~eni u Halima~i i Hatki.
I Zemko je prototip lika koji
je stvoren u Bihorcima i koji }e
se pojavljivati u nekim od narednih Sijari}evih romana. Razapet izme|u ostanka u zavi~aju ili odlaska u daleku Tursku, Zemko kao da sve vrijeme
lebdi nad krajolicima romana,
gotovo nezainteresiran za de{avanja koja se ti~u njegove
egzistencije. Nje`an i pla~ljiv,
liri~an, naivan, nemo}an da se
izbori sa samim sobom on: "...
ose}a tragiku svog polo`aja,
ali na~in na koji tra`i izlaz nije
akcija ve} lirska kontemplacija, - `alosna pesma i bolno podvajanje"17. Pasivan i poeti~an,
u surovim uslovima bihorskih
planina Zemko je osu|en na
propast, koja }e na kraju i
do}i.
Dat u formi dru{tvenog romana koji u narativnom postupku obra|uje kratku hroniku
malog sand`a~kog sela, roman Bihorci uspijeva da objedini mno{tvo likova i naizgled nepovezanih radnji, historijskih
fakata, mitova i legendi, lirskih
pasa`a i humornih praskova, u
jednu harmoni~no slo`enu
mozai~ku sliku.
2
Bo{nja~ka rije~
VI
Ku}u ku}om ~ine lastavice
(1962) je dru{tveni roman izrastao na osnovama klasi~nog
historijskog romana u kom se
hroni~arski prati rasulo jedne
sand`a~ke patrijarhalne porodice. Analiziraju}i na~in na koji
]amil Sijari} u Ku}u ku}om ~ine lastavice dekomponira tradicionalni historijski roman, Enver
Kazaz ka`e: "Te`e}i da analiti~ki obuhvati historijski trenutak
u kojemu se individua emancipirala od kolektiva, Sijari} pri~i
klasi~nog historijskog romana
pridodaje kulturolo{ke aspekte,
preobra`avaju}i na toj osnovi
ne samo epsku tradiciju pripovijedanja i svijet usmenosti koji
se odra`ava u njegovom rodnom Sand`aku nego i naslje|e
`anrovskih konvencija historijskog romana u evropskom poeti~kom obzoru"18. Uzroci raspada selja~ke porodice Sejdi}a, a
samim tim i modela patrijarhalno organizirane dru{tvene zajednice, i u ovom romanu, kao
i u Bihorcima, dolaze istovremeno spolja i iznutra. Razorni
uticaj historije, oli~en u ratovima koji ne mimoilaze niti jednu
generaciju mu{ke strane porodice Sejdi}a, na jednoj strani, i
proces mu~nog osloba|anja jedinke od okova patrijarhalne
porodice i u~ahurene dru{tvene zajednice, na drugoj strani,
razlozi su koji neminovno dovode do uru{avanja ovog anahronog svijeta.
Uticaj historijskih zbivanja na
raspadanje sand`a~ke selja~ke
porodice a, tako|er, i patrijarhalne zajednice ~iji su oni integralni dio, u romanu Ku}u ku}om ~ine lastavice ogleda se u
kontinuiranom stradanju ~lanova te iste porodice u ratnim vihorima. Roman po~inje i zavr{ava se ratom: dio prve generacije mu{kih glava porodice Sejdi}a nastradao je u Prvom svjetskom ratu, dok je druga generacija regrutovana da se bori
(i strada) u Drugom svjetskom
ratu. Smjestiv{i radnju romana
izme|u dva svjetska rata, Sijari} je htio da uka`e na ta dva
Stara bo{nja~ka ku}a na Bihoru
sudbinska momenta u genezi
ove porodice, gdje Prvi svjetski
rat zna~i po~etak fizi~kog osipanja porodice, a Drugi svjetski rat i kona~ni nestanak.
Istovremeno sa spolja{njim
faktorom dezintegracije patrijarhalne porodice i zajednice oli~enom u ratnim stradanjima,
djeluje i unutarnji dezintegracioni faktor. Novo vrijeme produkuje i nove ljude, pa tako
Saltan, Amar i Ru{ka, unuci
nastoji pre}i okvire unaprijed
odre|ene sudbine, i nu`no rezultira totalnim raspadom tra-
Foto: Hajrudin Li~ina
dicionalnog modela porodice i
dru{tvene zajednice. No, zajedno sa porodicom i zajednicom
propadaju i Saltan, Amar i Ru{ka, kao akteri novog vremena
koje im, zapravo, ni{ta dobroga nije donijelo. Zatvoreni u
sebe i sami sebi dovoljni, puni
neostvarenih snova, nezaokru`eni, razo~arani, skrhani, oni
poput kakvih olupina besciljno
hodaju kroz `ivot. Saltan nakon dolaska iz Gr~ke ne mo`e
Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, ]amil Sijari} je `elio na umoru da vidi ~a|avi zavi~ajni tavan
nad sobom i da ~uje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, ~ijim sudbinama je sagradio svoju velebnu literarnu kulu. No kao u inat, zavr{io je okrutno urbano, na
promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice. Ostala je Rije~
od trajanja.
(Ilja Sijari})
starog Agana, gr~evito i te{ko
poku{avaju da se, svako na
svoj na~in, oslobode ~vrstih
okova kojima ih tradicionalna
porodica sputava, da prekr{e
naslije|ene moralne uzuse i
potvrde se kao individue. Taj
proces individualizacije i emancipacije u patrijarhalnoj zajednici sa sobom donosi te{ke
posljedice, koliko po zajednicu, toliko i po pojedinca koji
da se uklopi u porodicu te se
odaje alkoholu i sumnjivim `enama, dugim no}nim lutanjima po okolnim selima iz kojih
dolazi pijan i blatnjav. Amar je
student koji je vi{e sklon pasivizmu nego aktivizmu, melanholi~an, pjesni~ka du{a, i njegova je otu|enost od porodice
i tradicije intelektualne prirode.
Kraj u narednom broju.
18. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 85-86.
April - Juni 2006.
Š
71
Bo{nja~ka rije~
2
NARODNA TRADICIJA I OBI^AJI
Pi{e: Faruk Dizdarevi}
Pri~e preuzete i zabilje`ene
iz narodnog sje}anja
^edo Ba}ovi}, O merhametu i gaziluku, Almanah, Podgorica, 2002.
Istorijska literatura mo`e biti ne{to {to ne djeluje dovoljno
uvjerljivo, ne{to {to paka{ta
mo`e izgledati neprirodno i prili~no la`no. Pogotovu kad je to
istorijsko ne{to {to je daleko i
{to je pro{lo davno.
^edo Ba}ovi} (prepoznatljivo ime u istra`ivanju na{eg kulturnog naslje|a) iznio je "svijetu na vidik" jednu posve zanimljivu knjigu od sto pedeset
pet pripovijesti koje govore o
primjerima ~ojstva i juna{tva
na{ih Bo{njaka, ali i Crnogoraca i Srba. Koriste}i obimnu literaturu i izvore on je napravio
odabir postupaka i trenutaka iz
dalje narodne pro{losti kroz koje se ispoljila duhovna i moralna snaga naroda crnogorskohercegova~kog podru~ja razli~itih konfesija u te{kim okolnostima. U ovoj knjizi se sretamo sa pojedincima iz uglednih
muslimansko-bo{nja~kih bratstava (^engi}ima, Ljubovi}ima,
Mu{ovi}ima, Resulbegovi}ima,
Ljucama, Zvizdi}ima, Smailagi}ima, (H)Ad`ajli}ima, Ferizovi}ima, Me}iku}i}ima, \e~evi}ima,
]orovi}ima, (H)Ad`imani}ima,
itd.) i istorijskim li~nostima od
Smail-age ^engi}a i njegovih
potomaka nik{i}kog kapetana
Hamze Mu{ovica i drugih Mu{ovi}a, preko Njego{a, Petra
Vukoti}a, Nikca od Rovina, arhimandrita Arsenija Gagovi}a,
Lazara So~ice i Novice Cerovi}a do Ali-bega Gusinjca, Arslan-bega Ljubovi}a, bajraktara
[abote Avdi}a do knjaza Nikole i bihorskih begova ]orovi}a.
U na{oj posvemo{no tra72
Š
April - Juni 2006.
gi~noj istoriji vrijeme u kojem
su `ivjele maloprije pomenute
ali i mnoge iz knjige nepomenute li~nosti, je vrijeme krvavih
borbi crnogorsko-hercegova~kih plemena sa Turcima i "Turcima". @ivot te zanimljive sredine u isto tako zanimljivom
periodu njene istorije (18. i 19.
v.) odra`ava se, skoro prevashodno, u te`nji za o~uvanjem
svoga plemena, samobitnosti,
tradicije, odnosno odr`anjem
uop{te.
Pri~e su preuzete i zabilje`ene iz narodnog sje}anja pa su
s toga kratke jer su se jedino
tako kao cjelina mogle odr`ati
u usmenoj tradiciji. U likovima
uglavnom lapidarno datim, u
istorijski vjerno prikazanim situacijama, `ivi ~itav jedan period na{e pro{losti, jedan stupanj u na{em dru{tvenom `ivotu. Taj stupanj razvitka je sada
prevazi|en, ali se kroz njega
pro{lo. U tom svijetu te{kih surovosti, rastrganom nacionalnim i vjerskim mr`njama i osvetama, u svijetu gdje je bilo
tako malo onoga {to je dobro a
tako mnogo raznovrsnog zla,
~ovjek je izgra|ivao svoju specifi~nu eti~nost.
Osje}anju ~asti, recimo u
tom vremenu, podre|ena su,
naj~e{}e, sva druga osje}anja.
Kad ~ovjek malo du`e promisli o nastanku pojma ~ast ostaje malo zbunjen pred tim nejasnim putevima do kojih ni najbolje etimologije ne dospijevaju, putevima kojima iz svog
praiskonskog za~etka putuje
neka rije~ kroz vremena, kroz
ljude i njihove odnose, dok se
kona~no ne uobli~i i ne ovekovje~i u jednom zna~enju, i nehotice mu padne na um i pita
se da li je to samo puki slu~aj
{to se ta rije~ u na{em jeziku
ro|a~ki li~i i ba{ blisko-ro|a~ki rimuje s ekoliko drugih rije~i
koje ne treba ni navoditi, jer ih
se lako sjetiti. Osje}anje ~asti
nije neka uska eti~ka kategorija ma koliko da je to, jasno i
bez ikakve kolebljivosti, odlu~no i izrazito odre|ena oblast
morala. Ono je toliko vezano
za ono {to je op{teljudsko, za
ono {to se naziva jedim izrazom ~ojstvo, da se u ovom svijetu o pravoj smrti mo`e govoriti tek onda kad je to moralna smrt. Ljudi i junaci ginu - to
je pogibija, ali ne i smrt. Oni
ostaju da `ive u svojim djelima, u sje}anju, u pjesmi i pri~i,
u narodu, u moralnoj i duhovnoj povesnici njegovoj. Za njih
je ~ast imala cijenu i bila ~ast
samo onda kad se mogla oduprijeti zlu u ~ovjeku i zlu oko
~ovjeka. U~injeno zlo mo`e se
i oprostiti i zaboraviti. To zahtijeva ~ovje~nost. Ali u~injena
dobrota obavezuje; na nju se
ne smije zaboraviti i nju, makar
ona bila i sitna, te{ko je odu`iti.
U svijetu iz koga nam je Ba}ovi} prikazao primjere ~ojstva
i juna{tva - juna{tvo, smjelost,
reskiranje glave, etika u izvornom zna~enju, nijesu bile nimalo usamljene pojave; odbraniti se, u~initi podvig, pokazati
Ijudskost, pro~uti se, za sve to
je trebalo imati kura`i, mnogo
kura`i i juna{tva. Juna{tvo je
vrlo ~esto bilo jedini na~in
2
odr`avanja `ivota.
Svaki podvig pripadnika plemena, svaki karakteristi~ni postupak, duhovita rije~ ili zapa`anje, ~uvalo se i prenosilo ili
kroz pjesmu ili pam}enje u narodu. Ta usmena knji`evnost
imala je i osobite funkcije, znatno {ire nego {to ih pisana
knjiga ima. Preno{ena s generacije na generaciju u njoj su
davani sudovi o konkretnim doga|ajima, o odre|enim ljudima
i ljudskim postupcima.
Cijela jedna kultura, samonikla i na{a, sadr`ana je u tom
folkloru. Ta (usmena) knji`evnost je sva u `ivim, reljefnim likovima; sva je poticala neposredno iz `ivota i
slu`ila neposredno `ivotu,
pro`eta visokim idealima
~ovje~nosti i juna{tva,
pro`eta osobitim, ~vrstim,
ponegdje krutim, ~ak i
surovim moralom, izgra|ivanim u neprekidnoj borbi.
Jedno epsko i Jedno epsko i juna~ko doba, ali jedne mu~ne i krvni~ke istorije, karakterisalo je, uprkos svemu, i individualno
shvatanje ~ojstva i juna{tva, gaziluka i merhameta, u kome ima ne~eg od
onog starinskog riterskog
duha, na objema suprostavljenim stranama. Ba}ovi} je ovom knjigom dao
doprinos da oni ne utonu u
op{tost za nas ve} davno
nestalog vremena i davno
izmijenjene sredine. Ti likovi i njihova gesta nas i danas ispunjavaju stvarnim emocijama. Ovi tekstovi, kad ih
pro~itamo, na izvjestan na~in
se produ`avaju u nama, razrastaju se i dotrajavaju mnogo vi{e u na{oj emociji nego, mo`da, u na{em pam}enju. Njegove poruke prodiru do skrivenih, uvijek pomalo zasjen~enih
matica Ijudske psihe. Pa`ljivom sintezom mogao bi se iz
prizora ispri~anih u ovoj knjizi
slo`iti lik ~ovjeka iz jednog vremena koje nam se doima kao
ne{to ve} daleko, prastaro i
drevno.
Bo{nja~ka rije~
U pripovijestima koje je odabrao Ba}ovi}, i koje u punoj
mjeri sadr`e leksi~ke i sintaksi~ke elemente narodnog govora crnogorsko-hercegova~kog
podru~ja, ide se direktno u zbivanja, neposredno u doga|aj.
Narodni pri~alac ~ak i ne obuhvata kontekst, naj~e{}e ~ak ni
cijela zbivanja, cjelinu doga|aja; on samo akcentuje pojedine trenutke, pojedina gesta.
Upravo s toga one sadr`e zna~enje i sugestivnost stalno `ivog i stalno obnavljaju}eg `ivotnog obrasca. Likovi se ocrtavaju kroz jedre, odsje~ne, sadr-
broj reljefnih i kokretnih likova.
No, koliko god bili idividualisani ti likovi su, bez izuzetka, tipi~i prije svega za vrijeme i milje iz kojeg poti~u. Kad se svi ti
primjeri ~ojstva sliju kona~no u
jedan utisak, u jedan studeni
slap koji se s neke stjenovite
visine sru~uje negdje u sasu{ene predjele na{e svijesti te{ko se je odbraniti od zaklju~ka koji se ~itaocu name}e da
je to, mimo svu spoljnju odoru,
zrcalo istinskih, vje~nih kategorija su{tine ~ovjeka sa tog
na{eg kamena koji, i ako je pripadao razli~itim svjetonazorima, po op{tim shvatanjima
`ivota iskazanim u njima, je
bio srodan jedan drugom.
Ova u svemu dobro komponovana knjiga od 309.
strana ilustrovana je crte`ima A. Avela, @. de la Nezijera i A. Kube preuzetih iz
publikacija "Crna Gora i
Hercegovina" i "U Croj Gori". Korice je sa finim ukusom dizajnirao slikar Aldemar Ibrahimovi}.
I na kraju da ka`emo i
ovo: jedino duhovna snaga
i visoki moralni kvaliteti
mogu istrajati u zlu i ostati
nepobije|eni i onda kada
sve materijalne mo}i izgledaju nepovratno skr{ene.
To bi bila pouka svih te{kih
decenija i vjekova kroz koje
je prolazio narod ovoga podru~ja. Ostaviti u naslje|e,
u zavjet, {to vi{e od onih
Iz ovih 150 pri~a i anegdota, pored sjajnih primjera ~ojstva i juna{tva: `rtvovanja za ~ast, obraz i zadatu rije~, bije
ponekad ili isijava tragika jednog mukotrpnog `ivljenja , ali
i nemirenje sa zlom koje je prisutno svuda oko ~ovjeka , pa
i u njemu samom.
Na slici: Naslovna strana knjige O MERHAMETU I GAZILUKU ^eda Ba}ovi}a.
`ajne dijaloge i karakteristi~ne
postupke. U ovim pripovijestima rijetko se iznose unutra{nja pre`ivljavanja, a jo{ rje|e
raspredanja psiholo{kih stanja,
ve} se kratkom re~enicom, jednim postupkom otkriva cjelina karaktera. Tim jedostavnim
sredstvima sazdan je veliki
moralnih vrijednosti {to je taj
kolektiv bio tokom vjekova nagomilao u svojim predanjima,
kako bi se na tom temelju mogli zidati istinski lukovi budu}nosti, jedna je od su{tinskih
poruka knjige "0 merhametu i
gaziluku" ^eda Ba}ovi}a.
April - Juni 2006.
Š
73
Bo{nja~ka rije~
2
PRI^A
Zaim Azemovi}
Dug zavi~aju
"Dug zavi~aju? Niko nije birao svoje mjesto ro|enja, roditelje i ime kojim }e ga zvati. Palo
mi je u dio u redu `ivljenja da se
rodim u ovom siroma{nom i zaba~enom kraju, da mi ova njegova brda budu zavi~ajna Ijubav.
Nije mi `ao i ne stidim se svoga
mjesta ro|enja. Treba mu vratiti
dug za dati `ivot. Ako i ja pobjegnem od svojih zemljaka, u`asnut
njihovom nepismeno{}u i siroma{tvom, ko je onda obavezniji
od mene da ih vi{e voli i ostane
me|u njima?", mislio je u~itelj
Dino dok je sjedio na ledini
pored puta, na planini Ruji{tima
da se odmori od napornog pje{a~enja.
Pored u~itelja je sjedio {kolski kurir Arslan dr`e}i za uzdu
konja, koji je r{te}i zubima ~upkao o{tru travu pored puta. Kurir je sa{ao iz sela Seli{ta da u
gradi}u Trgovi{tu sretne novog
u~itelja i na konju mu iznese posteljinu i druge najpre~e stvari.
Dan je bio septembarski, vedar, sunce blago, putevi suhi i
glina na njima utabana. Pored
puta, koji je prvo i{ao paralelno
uz rijeku pa se zatim peo i spu{tao uz brda i niz brda, razgorijevale su se na granama listopadnog drve}a jarke boje rane jeseni.
Sa naspramnih visokih i snije`nih vrhova Hajle, ~iji snije`nici
ni ljeti ne kopne, u~itelja po vrelom licu o{inu studen vjetar, donese miris iglica jela, maj~ine
du{ice, jeremi~ka… Zahu~a{e
oko njega potmulo na vjetru
vrhovi borova sa oklembe{enim
granama, na kojima su visile
kao prsti oble, kafene, krlju{tave {i{arke. Neko nejasno osje}anje vje~nosti i zaustavljenog
vremena u prirodi obuze u~itelja.
Kao da se rasplinu sav u pogledu koji sa ove visine rascijepi vidike, i planine mu do|o{e blizu,
da bi ih skoro rukom za kapulja~u dohvatio. I tamo gdje utne
pogled u razmak izme|u vrhova,
74
Š
April - Juni 2006.
opet ga sa ve}e daljine sretne
modrina Mokre gore, tigrova ko`a Komova, oblina Golije i zelenilo Huma. Jedino na sjevernoj
strani vidik se razliva u povr{
Pe{teri. Ibar je razgranao svoje
pritoke uz svaku dolinicu, kojim
}e pokupiti ki{ne kapi i potoke
da bi oja~ao svoju maticu kojom
od iskoni testera i {iri svoj prolazak me|u klisurama…
Tada u~itelja prenu glas kurira Arslana:
"Eno, ono je Seli{te, po{to
ranije nijesi bio u njemu."
U~itelj se okrenu i vide
ispru`eni ka`iprst na kurirovaj
ruci i u pravcu kurirovog ni{anjenja grupicu ku}a u naspramnoj
strani planine, kao oka~ene o
strminu, le|ima okrenute sjeveru, prozorima ka jugu. Na brda{cima i udolinama su se `utjele
zakrpe njiva sa strni{tima po`njevenoga je~ma i klasjem nepo`njevenoga ovsa. Me|ama seoskih imanja su se ruijle kro{nje
samoniklih kru{aka i tre{anja, a
povise sela se sivio ~ivor utrina
obrastao klekama i papra`jem,
povi{e kojih je ka vrhu planine
nastajao predio ~etinarskih {uma, kojima je kao zelenom maramom bilo zabra|eno lice sela.
U du{i u~itelja zapo~e{e prepirku misli o zavi~ajnoj ljubavi
suo~ene sa ovim od puteva i
gradova zaba~enim krajem i odricanjima koje }e tra`iti `ivIjenje
i rad u njemu:
"Ho}e{ Ii zavi~aj? Evo ti zavi~aj. Poslije siroma{nog |akovanja, no}i probdjevenih nad knjigama u hladnim i tijesnim novopazarskim sobicama, odlazak u
najzaba~enije selendre Sand`aka gdje nema pismenih ljudi, roditelji ne}e da {alju djecu u
{kolu, `ene se kriju od mu{kih
pogleda, me|u mje{tanima su
~este tu~e i sva|e. [kole su
stare i oronule; u selima nema
prodavnica niti su elektrificirana, a najbli`i gradi}i su udaljeni ~etiri i vi{e sati hoda, a do
njih se mo`e sa}i samo pje{ke
ili na konju…"
"Zavi~aj nijesu samo zapam}eni vidici, ~ije obline mo`e{ uvijek napamet i u dalekom kraju
prstom ispred sebe po vazduhu
izvu}i, gdje zna{ kakvo }e cvije}e u prolje}e na livadama izni}i i
kakvo sjeme pod busikama spava zimi, gdje si zapamtio svaku
granu drve}a oko rodne ku}e,
koje si savijao da plodove oporog vo}a ubere{, gdje zna{ pitkost i hladno}u svakog izvora i
~esme, oblike li{}a na drve}u
{ume u koju si kao dje~ak ornamente zubima utiskivao , miris
sr~ika mladljika koje si britvom
deljao i {arao. Zavi~aj je i nebo
u Ijetnjim no}ima na kojem si
zapamtio raspored i treptaj zvijezda. Zavi~aj su i lica roditelja,
bra}e, sestara, kom{ija, svojti i
poznanika, boja njihovih o~iju i
bore na. njihovim ~elima, zvuk
njihovog glasa u prvim nau~enim rije~ima, jecaji u tuzi i svila
svadbarskih pjesama, trepet njihovih tijela i nogu u igrama… pa
zar odlaze}i da pomognemo Ijudima tamo gdje im je pomo} najpotrebnija ne ~inimo dobro za cijelo ~ovje~anstvo?"
"Da krenemo polako", predlo`i kurir Arslan. "O~i varaju, ~ini
se da je tako blizu, a imamo jo{
sahat hoda da pje{a~imo do
Seli{ta. ^udi me da ranije nijesi
dolazio u to selo, iako je udaljeno od tvog rodnog mjesta svega
tri sahata hoda. Bio si po {kolama, a ovo je selo sneputa. Ja
sam bio u tvom selu, u Kalovitom Kle~u, gdje sve nijesam bio
u ovo moje vijeka?"
"Koliko ti je godina Arslane?"
"Blizu {ezdeset. Te{ko ih je
izbrojiti, akamoli prebroditi. ^ini
mi se da imam trista {ezdeset,
jer neke od njih su bile duge i
mu~ne kao drugih deset..."
"Otkada radi{ u {koli kao
kurir?"
"Otkada je i {kola u selu napravljena. Blizu trideset godina.
Poslu`ujem u {koli: kratim drva,
~istim u~ionice, putujem do grada za po{tu: akta, novine i pisma. I sretam i ispra}am u~itelje.
Ne{to su nam u selu nespori
dobri u~itelji. Pamtim ih redom
kako su dolazili, bilo je dobrih
radnika i Ijudi... Ali jedino se
ovdje du`e zadr`ao prvi u~itelj,
2
koji je do{ao tek {to se {kola bila napravila. Bilo je to prije drugoga svjetskoga rata. Selo je bilo zavoljelo tog Ma{ana Kr{ovi}a, a on ove ljude po{tovao i
pomagao kao da je svakome
brat. Ostao bi on jo{ du`e da.
slu`buje u na{em selu, ali se
tada, za vrijeme kraljevine Jugoslavije zavadi sa `andarmima.
Tada ie u ovim na{im planinama
imalo dosta odmetnika od vlasti, komita. Malo je imalo {kola,
a na svakom brdu `adarmerijska stanica. No `andari su za potjere za komitama dobijali dobre
plate i dnevnice, a `ao im je bilo
poginuti, pa patajno, preko jataka, sporazumje{e se sa kamitama da se ne sretaju i ne biju jedan drugoga. Preko dana svaki
na svoju stranu, da im se putevi
razilaze, a no}u na teret seljacima i `andarmi i komite: `andarmi u sobama, komite na tavanima. Jedva stigu `ee da namijese svima njima hljeba, napeku
pita, zgotove cicvara, navare mesa, jer `ivot je najpre~i, moralo
se komadom hljeba braniti… I
kako koji `andarm u selo do|i,
obij ljudima bubrege ska~u}i im
cipelama na le|a da kazuju gdje
su komite, a u sebi moli boga
da ih ne sretne. Sve dok se seljaci ne sjete da novajliji treba
da podma`u gu{u i napune nov~anik…
Vidio u~itelj Ma{an da smo
jevtini i tu|a nafaka i da nam je
ime "}uti!" Vidio i zaboljelo ga
ljudsko srce, komunista je bio, a
radom iz Polimlja, pa po~eo seljacima da pravi `albe na `andarme i da ih {alje vi{im vlastima. U `alba je opisiao kako nas
i krive ni du`ne na muke turaju,
pozivaju u `andarmerijsku stanicu a saslu{anje, pa jedan `andar dr`i batinu podignutu uvis, a
drugi pita i saslu{ava, nema "nije" za sve {to pita, nego "jeste"
Hi batina po glavi. Gledao nam
je u~itelj i le|a, gdje ne bi ostalo ni prstom da takne{ na ko`i
bijelog, no modro, pa smo od
uboja krv propi{avail i u ov~ije
ko`e se zavijali da se lije~imo.
Gledao on to, a ne bje{e izjelica,
no prav ko kantar. Ulivao nam je
nadu da }e do}i vrijeme sloge,
pravde i jednakosti kada se ne}e ljudi razlikovati po bogatstvu i
imenima, ve} po radu i po{tenju. Brane}i narod u~itelj se za-
Bo{nja~ka rije~
Zaim Azemovi} ro|en je 16. 12. 1935.
godine u Bukovici kod Ro`aja.
Objavljene knjige: Zlatna i gladna brda,
pripovijetke (1972), Mijene, pjesme
(1977), Sijevak, pjesme (1981), Dug
zavi~aju, pripovijetke (1981), Srce pod
jezikom, pripovijetke (1986),
Nesanice, pripovijetke (1987),
Tajnovid, romansirana biografija [ejha
Muhameda U`i~anina (1994), Zlo~in i
odmetni{tvo Bajrama Hod`i}a (zajedno
sa Salkom Luboderom) (1995).
mjeri `andarmima.
@andarmerijska stanica je bila na ravni~ku nedaleko iznad
{kole, odakle su `andarmi motrili ko sve dolazi kod u~iteIja.
U~itelj je imao sitnu djecu i `enu
doma}icu i radi varenike je
dr`ao kravu, koju je u {kolskom
dvori{tu napasala njegova `ena.
Kod nje su se u neradno vrijeme
sakupIjale kom{ijske djevojke
da u~e od nje vez i i nove na~ine
pletnje. Dok jednog dana izbi na
bijelu pastu{atu konju komandir
`andarma. Pastuh, kad vide
kravu, pored koje je sjedila u~iteIjeva `ena sa seoskim djevojkama, potr~a ka njoj, zarza, istera nabreklu `ilu i sko~i u vis
da poja{e kravu. U~iteIjeva `ena
i djevojke pobjego{e u {kolu, a
komandir raizgra bijelca u kratkim skokovima i zami~u}i uz Iedine na brzom konju opali u vis
nekoliko puta. U~iteIj i seIjaci
kad za ovo ~u{e za{krguta{e zubima u sebi. Rije{i{e da to pre}ute, ali su strepili da }e `andarmerijski komandir opet sti}i na
pastuhu, u trku polegnut po sedIu, sa {apkom natu~enom na
sivim strogim o~ima i ufitiljenim
i podvrnutim br~i}ima pod njom.
Moglo mu se, mlad i azgin je bio
a vlast mu u {akama. I zakapricizirao se u~iteIju, svom zemljaku.
I jednoga dana, da li su u~iteIj i seljaci htjeli da provjere,
da li je ono komandir `andarma
Sr|an napravio namjerno ili je
ispalo slu~ajno, a da sam nije
znao neobi~ne sklonosti svoga
konja, tek seljaci ponovo do|o{e kod u~itelja i dovedo{e djevojke, koje iza|o{e sa u~iteljevom
`enom napolje da pored krave
sjede, pletu i vezu. Mora da je
neko od `andarma pratio {ta se
kod {kole doga|a i javio koman-
diru, tek on iznenada ponovo izbi na pastuhu koji zanjiska i zagna se ka kravi. Ali krava ga do~eka rogovima u rebra, te pastuh odsko~i, obori komandira sa
sebe, samo mu noga osta upredena u uzengiji, pa upla{en i
uboden prsnu ka stanici vuku}i
komandira. Skinula mu se {apka, ispao mu pi{tolj, i pri~alo se
da je, od bandaranja glavom po
klekama i kamenju, od povreda
jedva `iv pretekao.
@andarmi su sumnjali da su
u~itelju no}u seIjaci doveli drugu
kravu sli~nu u~iteljevoj, ali koja
bije i ne da se prima}i konju ka
sebi i na sebe. A neki su i{li ~ak
dotle da su tvrdili da je u~teIj
umjesto krave komandiru podmetnuo kravi sli~nog bika…
U~itelj je premje{ten iz sela
kao buntovnik koji pod`ava narod protiv vlasti. Poslije za vrijeme rata ~usmo kako je u~itelj
oti{ao u partizane, a `andarmerijski komandir u ~etnike. Jednom
se pronije glas kako je Sr|an
poru~io seljacima na{eg sela:
"Eto me kod vas na ru~ak, pripremite pirin~a a ja gdje do|em
u~inim vatre i mesa…"
Vratio se Ma{an u na{e selo
sa partizanima, kada su nas oslobodili od okupatora. I prije nego }e nastaviti ratni put, odr`ao
je govor sakupljenom narodu,
da je, evo, stigao dan koji smo
o~ekivali, a narod ga je grlio, od
radosti plakao i na rukama nosio."
Arslan za}uta i u~itelj Dino
primijeti da su ve} stigli u selo.
Prolaze}i sokacima pored ku}a,
u~itelj ~u kako djeca radosno
tr~e ispred njega, ulaze iz avlije
u avliju i javljaju drugoj djeci:
"Evo sti`e novi u~itelj!"
(Iz zbirke Dug zavi~aju.)
April - Juni 2006.
Š
75
Bo{nja~ka rije~
2
POEZIJA
Pismo u~itelju - zbirka poezije Hajra Iki}a
Lekcije preto~ene u stihove
^injenica da Hajro Iki} ve}
odavno pi{e, a da je tek sada
rije{io da izda svoju prvu zbirku
poezije, jasno govori, da se radi
o ~ovjeku koji je ozbiljnost pjesni{tva shvatio do same sr`i dubokih korijena knji`evnosti, pa je
svoje stihove filtrirao godinama
da budu {to pitkiji, ali i brusio
do tan~ina da budu britki, dumaju}i nad svakim stihom poput
muslihuna koji se je duboko zamislio {to, kako i na koji na~in
prosunuti, da sve ka`e {to je
PISMO U^ITELJU
Zagrli, u~o, svoje prvake,
Ne daj da se pla{e i stide,
Nje`no otklju~aj njihovu du{u,
I u snu da te veselog vide!
Neka ti sunce na licu sija,
Sklanjaj sa ~ela munje i ki{e,
U du{i prvaka nek' radost klija,
Da se u {koli slobodno di{e!
Zalivaj dobrotom dje~iju du{u,
Igraj se s njima ~ak i `murke,
Da im izraste znanje i sre}a,
Kao poslije ki{e pe~urke!
Ne mjeri strogo dje~ija slova,
Nek' ti je |a~ka gre{ka i draga,
Ispuni {kolu rado{}u do krova,
Strogost i ljutnja nek' idu dovraga!
Ponudi porciju igre i sporta,
Jer taj zanat svi dobro znaju,
Neka je {kola slatka k'o torta
A |aci sretni k'o u zagrljaju.
Donesi djeci najljep{i cvijet,
Stvaraj u {koli veselu bajku,
Da knjigu zavoli dje~iji svijet,
Kao {to voli svoju majku.
`elio re}i, kako bi sva~ijoj pameti bilo potaman, da nema {to
ni oduzeti ni dodati, osim aferima. Hajro Iki} je kao dugogodi{nji vrstan u~itelj posmatrao
djecu kroz svoje stihove, ali i sti76
Š
April - Juni 2006.
hove kroz djecu vagaju}i svaku
rije~, smije{taju}i ih u stihove
koje }e djeca upijati tako vesela
i razdragana, da, dok ~itaju, imaju osje}aj da im njihov u~o dijeli
darove kakve odavno ku{ali nisu. No, ne treba nam dublja
analiza Hajrove poezije, ve} je
dovoljno samo da pro~itamo stihove i iz njih jasno vidimo sna`ne poruke, ne samo djeci, ve} i
u~iteljima, omladini, roditeljima:
"Kome dobrota u srcu le`i
kao brata za sebe ve`i…"
Mislim da dje~iju poeziju i ne
umije niko tako lijepo da duma i
sro~i kao u~itelj koji cijeli `ivot
provodi sa djecom i koji ta~no
zna {to djeca vole, ~emu se raduju, ~emu smiju, {to im prija,
~ime se njihovi mozgovi hrane:
"Roni kroz more svoje ~itanke,
protjeraj san i uspavanke.
Na}i }e{ skrivenu riznicu
uma
I bi}e{ putnik zvjezdanog druma"
Dok ~itamo poeziju Hajra Iki}a od svakoga stiha stvaramo
novu jasnu sliku, postavljamo
sebi jasna pitanja i dobijamo jasne odgovore, napajamo se novim sna`nim porukama punim
~istote i dobrote, putujemo kroz
svijet znani i neznani pun ma{te, ali i zbilje, vra}amo se sebi i
postavljamo jasne ciljeve na putu prema "Suncu".
Meni je pripala ~ast da prvi
i{tem mu{tuluk svima koji vole
poeziju, a posebno djeci, da im
nosim pe{ke{ od Hajra Iki}a,
kakav do sada dobili nisu, neka
ga ku{aju njihove usne, njihove
o~i, njihovi mozgovi, njihove du{e, neka ga ku{aju kao {to halvu ku{amo uo~i ne~ega {to nas
raduje, kada se njen miris osjeti
svuda naokolo, pa osje}amo i
pamtimo te trenutke, jer halva je
lezetli jeziku, kao {to su lezetli
stihovi Hajra Iki}a na{oj du{i i
na{im umovima.
"Zalivaj dobrotom dje~iju du{u,
igraj se s njima ~ak i `murke,
da im izrastu znanje i sre}a,
kao poslije ki{e pe~urke!"
Poezija Hajra Iki}a se izliva u
jeziku prenesena iz uma iskreno, sna`no, ali elegantno, lepr{avo, ponekad, tugaljivo, opominju}e i savjetodavno, sasvim dobronamjerno i korisno, pro{ivena zlatnim `ivotnim nitima, do
kojih se dolazi samo u~enjem.
^ini se da Hajro svoje stihove daruje majci, pa ~ak i svojoj
djeci i unucima, jer je sretan {to
je ta }elija dru{tva tako zdrava i
lijepa, pa sve to, u stvari, prenosi na druge, "...da ne odu u
}oravu stranu..." daju}i im gajreta da ustraju u o~uvanju te
zdrave }elije, koja napaja du{u i
srce, pa vas ~ak ~esto i veseli,
vra}aju}i vas tamo gdje nikada
niste ni sanjali da se vratite, jer
nekada tek u unucima spoznamo da smo svoju djecu trebali
na druga~iji na~in da volimo, vi{e, otvorenije, ja~e... Nudi nam,
dakle, da formulu ljubavi prema
unu~adima prenesemo i na ljubav prema cijeloj porodici. Poslu{ajmo ga, da se kasnije ne
bismo kajali, jer se Hajro i na
poseban na~in raduje ra|anju
`ivota:
"Za tren ku}a izraste do neba,
nadma{i zvijezde svojom visinom,
uz Bo`iju pomo} do{la je beba,
pa nam se dom ukrasi sinom!"
Me|utim, Hajro tom ra|anju,
toj }eliji dru{tva stihovima pravi
gnijezdo u svom zavi~aju upleteno stihovima, kao da roditeljske nedore~enosti zavr{ava njihovom du{evnom dobrotom:
2
Bo{nja~ka rije~
"Kad ti tu|ina du{u skrha,
zavi~aj nudi lijek ~arobnjaka,
sa dna te di`e opet do vrha,
i starca premetne u dje~aka".
Pjesnika Hajra Iki}a ne treba
porediti sa drugim pjesnicima,
kao {to to neki uobi~avaju, jer je
on svoj i druga~iji od drugih, jer
je svoje stihove pretakao iz lekcija, a lekcije iz stihova, i ne samo to. Hajro je svoje stihove zapisivao umom kroz svoje u~iteljovanje koje mu je bilo toliko
drago, da je svaku lekciju, svaki
dje~iji osmijeh, dje~iji nesta{luk,
svaki dje~iji lik pretakao u stih
gaje}i ga kao {to ba{~ovan uzgaja svoju ba{~u punu raznolikih cvjetova, i svaki mu je drag
na poseban na~in.
Nije slu~ajno da zbirka poezije Hajra Iki}a nosi naziv "Pismo
u~itelju" jer je u~itelj:
"Oduvijek bio svije}a
koja bri{e mrak iz uma…"
Hajro Iki} u jednoj svojoj pjesmi tako lijepo i jezgrovito ka`e:
"Donesi djeci najljep{i cvijet,
stvaraj u {koli veselu bajku,
da knjigu zavoli dje~iji svijet
kao {to voli svoju majku."
"Ako te ne{to u znanju boli,
potra`i recept u na{oj {koli;
Dobi}e{ lijekove po svojoj `e-
Ned`ib Vu~elj
RIZNICA UMA
lji,
Tu rade doktori-u~itelji."
Dakle, Hajro je ponudio lijek
"Pismo u~itelju", a u~itelji su oni
koji }e napisati recept i objasniti djeci kako se lijek konzumira,
a njegovo dobrotvorno dejstvo
Hajro Iki} - U^ITELJ PJESNIK
U~itelj je kao matica, kao mudrac, kao roditelj, lu~ono{a, a i
zajednica je hijerarska organizacija na ~ijem ~elu je u~itelj
kao mudri savjetnik, vjerni prijatelj, te prozor u svijet za one
koji znanjem dolaze do svjetlosti. Takav je i Hajro Iki}, ro|en
1947. godine, u~itelj koji je u
svojim najmla|im danima upijao
zavi~ajne slike Petrove, gdje je
ro|en, da bi mu njegovo djetinjstvo preselili ve} u sedmoj godini `ivota u Slatinu, odakle poha|a osnovnu {kolu u Po`egi i
Dojevi}u, ma{taju}i u dugim putovanjima od ku}e od {kole, kako }e i on jednog dana biti u~itelj, {to i obradova profesore i
tada{njeg direktora U~iteljske
{kole, Mehmeda Bejti}a, u Novom Pazaru, koji je u preporuci
direktoru jedne {kole 1969.
godine izme|u ostalog napisao:
"Ovo je jedan od najboljih u~enika svih generacija U~iteljske
{kole u Novom Pazaru". I tako
je jedan od najboljih u~itelja u
Sand`aku, u~iteljovao u: Koni~u, Moranima, Baleti}u, Bagrima, Sebe~evu, Dojevi}u..., gdje
je izvodio vrsne generacije i za
svoj rad u 35 godina sta`a, nagra|ivan i pohvaljivan. Sa desetkama je zavr{io Pedago{ku akademiju u Svetozarevu 1976. i
kao u~enik i student je dobitnik
brojnih nagrada iz raznih oblasti,
}e brzo osjetiti. Istina je, da
svaki lijek koji ljekovito djeluje
na djecu, djeluje i na odrasle,
mada ne{to sporije, pa ga moramo ku{ati vi{e puta.
pa je tako ~ak i osvojio prvo mjesto u {ahu na prvenstvu grada
Novog Pazara 1975. godine.
Zanimljivo je, da posebno voli
matematiku, i da je ve} kao
u~enik {estog razreda spremao
u~enike za ispite. Kasnije, samostalno
savladav{i
vi{u
matematiku,
odli~no
je
pripremao studente fakulteta,
koji su uspje{no polagali matematiku, a primjera radi, u~enik
Edin \akovac, kojega je on pripremao iz matematike, je osvojio prvo mjesto u op{tini, a drugo na regionalnom takmi~enju.
Urednici ~asopisa za kulturu, a posebno dje~ijih novina,
radovali su se, kada su god
dobili stihove pjesnika Hajra
Iki}a, a jo{ vi{e su im se
radovali ~itaoci, ljubitelji poezije.
Nesumnjivo je, da je Hajro
Iki}, koji sada `ivi u Novom Pazaru, i vrstan i upje{an pjesnik, {to dokazuje i svojom
prvom zbirkom poezije "Pismo
u~itelju". Onaj ko se sa njim
dru`i, rado ga ima za prijatelja,
koga on u~i, rado ga ima za
u~itelja, a svi koji budu ~itali
njegovu poeziju, volje}e ga i
cijeniti kao pjesnika i po`eljeti
da u svom pjesni~kom pohodu
nikada ne posustane, i kao
pjesnik i ~ovjek u svemu na
svom `ivotnom putu, ustraje.
Otvori vrata svoje ~itanke,
Tamo te ~ekaju ~arobne sanke,
Da te odvedu u carstvo bajke,
Gdje sre}a grije k'o krilo majke.
Pro{etaj stazama svoje ~itanke
Koje su posute umnim blagom,
Sre}a te zove na sastanke
Da te daruje bo`anskom snagom.
Pro~e{ljaj {umu svoje ~itanke,
Pretra`i stabla i sve ogranke,
Dok u nekom skrivenom gnijezdu,
Prona|e{ svoju sretnu zvijezdu.
Roni kroz more svoje ~itanke,
Protjeraj san i uspavanke.
Na}i }e{ skrivenu riznicu uma,
I bi}e{ putnik zvjezdanog druma.
MA^KA I TA^KA
Dugo je Kemal jurio ma~ku,
Zaboravio da stavi ta~ku.
U dar-maru, po {evaru,
Kemal pogodi pravo u baru.
Ba~en u ambis slijepim krosom,
Svede ra~une-radost mu kratka,
Smrdljivu baru ore nosom,
I guta blato kao patka.
A maca strahom dodaje gas,
Tek na grani prona|e spas.
^im u carstvo slobode kro~i,
Mudru pouku Kemalu sro~i:
- Ubudu}e, kad vidi{ ma~ku,
i prije trke stavi ta~ku.
Nikad s macom ne pravi frku,
Jer su mace doktori za trku!
NEMA UTJEHE
Ro|eni na ovom bezizlazu,
Slijedimo jedinu - slijepu stazu,
U svakoj glavi misao se vrti:
Kako pro}i kroz kapiju smrti!
April - Juni 2006.
Š
77
Bo{nja~ka rije~
2
IZ JEZI^KE SEHARE
svakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, u
kahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom
skupu, upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i
karakteristi~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sand`a~ko leksi~ko
podru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i mo`e na}i adekvatna
zamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}i
slu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilo
potpuno zna~enje sadr`ano u samo jednom orijentalizmu. Za
takvu semanti~ku upotpunjenost mo`emo zahvaliti dugoj genezi
do oblika kakav rije~ danas ima.
Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljavamo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezicima srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}e
ostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enje
kako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa se
tako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebi
akumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~i
prona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi,
ne postoji takav jezi~ki znalac koji mo`e za rije~ "merhamet"
prona}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput merhameta jo{ mnogo je sli~nih primjera.
U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteristi~nih za leksiku sand`a~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna i
prenesena - figurativna zna~enja.
U
Ádet (m) - rije~ arapskog porijekla sa zna~enjem: obi~aj, navika tradicija.
Ad`àmija (had`àmija) i ad`amiluk (m) - arapsko porijeklo, sa
osnovnim zna~enjem: neiskusan,
nevje{t, po~etnik. U arapskom se
koristi kao atribut i za nevje{ta
konja, a u turskom se koristilo za
strance koji primaju islam i tek
po~inju da u~e arapski; u na{im
krajevima pored osnovnog, rije~
je dobila i {ire zna~enje u smislu mlad, zelen, nezreo (~ovjek).
Ägr, àgar - turska rije~ sa
zna~enjem: 1.te`ak, masivan,
jak - npr. agr kahva = jaka kahva; 2. drugo zna~enje je: dragocjen, vrijedan, skupocjen i 3. mo`e zna~iti i ohol, umi{ljen (~ovjek). Kod nas se jo{ mo`e ~uti
izraz agar nevjesta, djevojka u
smislu osobe sa dostojanstvenim, gospodskim i mo`da malo
oholim dr`anjem.
Afèrim m (pers.) = pohvala ,
aplauz - ima i zna~enje: bravo,
78
Š
April - Juni 2006.
tako je, svaka ~ast, odli~no,
`iv bio; figurativno, npr. raditi za
aferim - zna~i raditi samo za pohvalu, bez materijalne nadoknade; aferim tako|e zna~i juna~iti
se, truditi se da da te neko primijeti i da te pohvali, ali bez neke koristi.
Àhlâk (m) - arapski- 1. }ud,
narav; 2.moral, lijep odgoj, vaspitanje.
Akrèba (f) arapski sa zna~enjem 1.rodbina, svojta i 2. ro|ak, srodnik.
Àk{am, àh{am m - turski ak{am, persijski ah{am - 1. sumrak, predve~erje, dio dana nakon zalaska sunca, prvi mrak; 2.
ak{am-namaz - ~etvrta po redu
dnevna molitva muslimana. Kod
nas su uobi~ajeni pozdravi àk{am hàjrõlã i àk{am hàjrõlsum
u zna~enju dobro, sre}no ve~e.
Àlâjbegova slàma - ova sintagma je tako|e jo{ `ivo prisutna
u govoru sand`a~kih Bo{njaka,
a ozna~ava imovinu bez vlasnika, ne{to {to svako mo`e uzimati i koristiti. Kad se ho}e ne{to
za{tititi, nad ne~im se ista}i svojina, ka`e se: "nije ovo alajbegova slama!" (alajbeg je turska rije~ i zna~i zapovjednik spahija u
jednom sand`aku, a kasnije, nakon reforme turske vojske, alajbeg je naziv za komandanta `andarmerijskog puka).
Àl~ak m (tur.) - osnovno zna~enje u turskom jeziku je nizak,
niskog rasta, a figurativno - neko ko se moralno nisko rangira
u smislu nitkov, propalica, ni{tarija, stra{ljivac. Kod nas al~ak
ima zna~enje obe{enjak, vragolan, mangup, nevaljalac.
Äl-càtkija, älcatkija f rije~kovanica persijsko-turskog porijekla, a ozna~ava crveni veo. Kod
nas je obi~aj da je nevjesta kad
dolazi u ku}u mlado`enje pokrivena crvenim prozirnim velomduvakom ili al~atkijom.
Àrsuz- arapsko turska rije~
sa osnovnim zna~enjem bezobraznik, bestidnik, a figurativno,
ljutit, zlo~est, zle naravi i "pogana
jezika".
Àrsènal m (arapski) skladi{te
oru`ja i vojnog materijala.
Àr{ín m (tur.) stara mjera za
du`inu - 1. razdaljina od vrhova
prstiju do ramena; 2. kora~aj, raskorak.
Aspra - sitan turski srebrni novac poznat i kao jaspra, jasprica, asprica. Ime je izvedeno od
gr~ke rije~i aspros {to zna~i bijel. Tri aspre predstavljale su vrijednost od jedne pare.
Aspra je u na{im krajevima
bila i sinonim za novac uop{te.
2
Bo{nja~ka rije~
POGLED
O zabludama i
O ISTINI
svojoj klasi~noj hermenuti~koj studiji "Istina i metod"
Gadamer opominje na nu`no prisustvo predrasude u svakoj recepciji svijeta koja pretenduje na istinost, posebno u nauci, i osobito jo{ u podru~ju istorijskih istra`ivanja (HansGeorg Gadamer, Warheit und
Methode). Ako predrasuda i
jeste sastavni dio svake istine
(koja je nu`no i personalna,
osim {to treba da je i faktografski korektna), zabluda je, svakako, smetnja istini, upravo,
suprotnost istini, njen antipod.
Uz sudbinu Bo{njaka vezana
je, i ~ak je velikim dijelom njen
determiniraju}i faktor, jedna zabluda koja je odavno prihva}ena
ne samo kao predrasuda nego
kao puka, nesporna, svakome i
svima (navodno) dobro poznata
istina. To je zabluda o smislu i
razlozima prisustva Islama u
Bosni. Jo{ konkretnije, zabluda
o identitetu Bo{njaka i motiva
njihovog prihvatanja Islama.
Najprije, nema mjesta samom terminu (jo{ manje pojmu)
koji prihvatanje Islama odre|uje
kao islamizaciju. Nije bilo nikakve islamizacije, ni nasilne ni
nenasilne! To je stav koji se
U
lo kakvu prinudu u stvarima vjere. Ukoliko se ipak desi, smatra
se neva`e}om, pri ~emu se
onaj koji je silu primjenio, tretira
kao po~initelj grijeha, dok je
onaj nad kojim je sila primjenjena, apsolviran, oslobo|en grijeha; 2. jer nema ni jednog jedinog dokumentiranog primjera
o takvim postupcima! Izazov koji je autor ovih redova uputio
istori~arima Balkana na jednoj
konferenciji odr`anoj u Skopju
1996. godine, da navedu makar jedan jedini dokumentiran
primjer nasilne islamizacije, ostao je do danas bez odgovora.
Nenasilne, ili bilo kakve islamizacije kao takve, nije bilo jer
je ne mo`e ni biti. Akcenat u takvom postupku nu`no bi morao
biti stavljen izvan pojedinca koji
je podlo`en islamizaciji. Konkretno, njegova volja bi morala biti
ili zanemarena ili marginalizovana, da bi se sam proces mogao
nazvati islamiziranjem! Naprotiv, sa islamske ta~ke, prelazak
u Islam je legitiman samo ukoliko je isklju~ivo ~in li~ne odluke, ukoliko je, dakle, akcenat
na samom akteru ovog ~ina!
Akt sopstvenog izbora, ve} po
definiciji, isklju~uje pasivnu gra-
U svjetlu ~injenica, neporecivo jasno postaje sva neopravdanost, potpuna besmislenost, mra~na dubina zablude o nekakvom eti~ki superironom i eti~ki inferiornom kontekstu, odnosno implikacijama prihvatanja i neprihvatanja Islama u Bosni, na
Balkanu ili bilo gdje na drugom mjestu!
mora po{tovati i apsolutno zamijeniti sasvim neprihvatljivu tezu o nekakvoj islamizaciji.
Nasilne nije bilo jer je: 1. nespojiva sa temeljnim odredbama Islama. Najmanje tri ajeta iz
Kur'ana eksplicite zabranjuju bi-
mati~ku formu. Sam ~in prihavatanja Islama sasvim je jednostavan i ta jednostavnost organizacijski i dramatur{ki, totalno je posve}ena afirmaciji slobodne volje pojedinca. Postupak se svodi na slobodno i
Prof. dr. Ferid Muhi}
jasno izra`eno uvjerenje (svjedo~enje, {ehadet) u prisustvu
odre|enih svjedoka. Nema nikakvih rituala, ne postoji ni jedna forma testiranja ni kvalifikacije, niti neko drugi mo`e da
svjedo~i u njegovo ime; prosto
se posvjedo~i, kao li~no i slobodno prihva}ena istina o jednosti i jedinstvenosti Boga (Allaha
d`.{.), kao i uvjerenost u istinu
da je Muhammed a.s. Bo`ji poslanik, i time je ~itav postupak
okon~an.
Da zaklju~imo: nije bilo nikakve islamizacije zato {to nema,
niti mo`e imati islamizacije, a
islamizacije ne mo`e biti zato
{to u prihvatanju Islama nema
dejstva na pasivnom subjektu!
Na djelu je samo izgovorena rije~, iza koje treba da stoji
~vrsto uvjerenje. To uvjerenje ne
podvrgava se ni sumnji, ni provjeri. Njegov jedini jemac jeste
Allah d`.{. i savjest onoga koji
je posvjedo~io! Zna~i, Islamu se
pristupa, u Islam se prelazi, a
ne biva se podvrgnut Islamu,
niti se mo`e biti islamiziran!
I zato, namjesto da se, kao
do sada i u svim prilikama, govori o procesu islamiziranja u
Bosni (ili bilo gdje na drugom
mjestu), od sada treba znati, a
stoga tako i govoriti, da je tu rije~ o li~noj odluci ljudi da prihvate Islam kao svoju religiju.
Za{to su neki stanovnici Bosne odlu~ili da prihvate Islam, a
drugi opet izabrali da to ne
u~ine? Prvi motiv je odre|en
April - Juni 2006.
Š
79
Bo{nja~ka rije~
stepenom pobo`nosti: prihvatiti
Posljednju Rije~ Bo`ju, i priznati
Njegovog posljednjeg Poslanika, jeste odluka koja ima utoliko ve}u va`nost ukoliko je ~ovjek pobo`niji! Oni me|u pobo`nima, koji su ~uv{i tu vijest,
osjetili unutra{nju izvjesnost,
personalnu sigurnost, spiritualno prosvjetljenje, prihvatili su je
kao radosnu Istinu. Pred njihovim duhovnim o~ima otvorilo
se beskrajno podru~je velike
2
metnuo.
I ovdje je nu`no razbiti jednu
duboko ukorijenjenu zabludu:
@ivot pravoslavaca, katolika i
Jevreja (zimmija) u okvirima Osmanli Devleta (jasne anticipacije Commonwealth-a), nije bio ni
te`i, ni neizvjesniji, kao {to se
to ina~e vjeruje, pi{e, i tvrdi,
nego je u mnogim aspektima
bio i lak{i i sigurniji od `ivota
muslimana!
Najprije i najva`nije, ljudi koji
Srednjovjekovna tvr|ava u selu Hisard`ik (Prijepolje)
privilegije da se posvjedo~i ta
Posljednja Rije~ Bo`ja upu}ena
ljudima i da se `ivot u potpunosti podredi Njegovim zaklju~nim
odredbama!
Uzvisiti se! Di}i se jo{ jedan
stepen u vjeri, u~initi jo{ jedan
korak u neograni~enom predavanju Njegovoj volji, zna~ilo je
poslu{ati najdublji glas ljudske
savjesti. Uz tu veliku, vjerovatno
i najve}u privilegiju ~ovjeka,
privilegiju da te`i visinama, da
strijemi sopstvenom usavr{avanju, za one koji su se tom glasu
odazvali i tu privilegiju izabrali,
i{le su i brojne nove obaveze.
Oni koji tu Objavu nisu prihvatili, jesu se u spiritualnom nivou li{ili ove privilegije, ali su ujedno time bili oslobo|eni i svih
konkretnih, prakti~nih obaveza
koje bi ~in prihvatanja nu`no na80
Š
April - Juni 2006.
su posvjedo~ili istinu Islama,
prihvatili su i obavezu da tu istinu brane svojim `ivotom. I oni i
njihova mu{ka djeca automatski su postajali vojni obveznici
dr`ave, a ta je dr`ava bila u ekspanziji, i zato je vodila prakti~no neprekidne ratove na svojim sve ve}im prostorima. Vojni
rok je u odre|enim vremenima
trajao i 15 godina, a prakti~no
nikada nije bio kra}i od 8 godina!? U tim se ratovima ginulo, a
i domovi onih koji su se vra}ali
`ivi, nisu mogli mnogo napredovati u dugogodi{njem odsustvu najsposobnijih mu{kih
glava!
Oni koji su zanijekali istinu
Islama, u toj istoj dr`avi bili su
oslobo|eni obaveze da slu`e
vojsku i nisu i{li u rat. I sasvim
razumljivo, i jednako tako obo-
strano dosljedno: jer niti bi
imalo smisla da oni ginu u ime
ideala koje sami nisu prihvatili,
i u ime istine koju nisu smatrali
svojom, niti bi za te ideale i za
tu Istinu bilo prihvatljivo da ih
brane oni koji u njih ne vjeruju!
I bosanski bogumili, i bosanski pravoslavci, i bosanski katolici, i bosanski jevreji, dolaskom
islamske dr`ave bili su suo~eni
sa jasnim izborom: u~initi jo{ jedan korak u vjeri i pokornosti
Bogu, ali s tim preuzeti na sebe
i obavezu da se ta vjera brani
svojim `ivotom; ili ne u~initi taj
korak, ali time sebi obezbijediti
sigurnost `ivota! U osnovi, ovaj
izbor nije predstavljao ni{ta
drugo nego socijalno, politi~ki i
administrativno konkretizovanu
vje~nu dilemu svakog ljudskog
bi}a. Uzvisiti se po cijenu jasnog rizika, uzvisiti se po cijenu
svega pa i samog `ivota, ili se
prikloniti obali i ostati u mirnoj
vodi sigurnosti ovog `ivota!
To je pravi i najva`niji klju~ za
razumijevanje Islama u Bosni! I
upravo ovdje se mo`e jasno vidjeti eti~ka, aksiolo{ka, kona~no, ljudska, dakle antropolo{ka
razlika svijeta Islama u odnosu
na neislamske zemlje.
Uz ovaj najdramati~niji kontekst, ishod odluke u prilog istine Islama, ili njeno makar i implicitno odricanje izra`eno neprihvatanjem, imao je i druge konkretne posljedice. I jo{ jednom:
ne uvijek povoljnije za one koji
su izabrali privilegiju da svjedo~e u prilog Islama! Tako, pravoslavni i katoli~ki Bosanci imali
su obavezu da daju hara~. Pri
tome, zemlja je ostajala u njihovom vlasni{tvu, odnosno, i de
facto i de iure je bila njihov posjed! Ali hara~ je bio fiksni iznos
u naturi, odnosno proizvodima
koji se na odre|enom zemlji{tu
gaje. Za dobrih godina ovaj princip je dozvoljavao vlasniku da odvoji mnogo vi{e za sebe, ako
mu je i bilo te{ko da namiri
punu koli~inu kad bi godina bila
lo{a. Muslimani zemljoradnici,
me|utim, pla}ali su 10% od
ukupnog prihoda, {to zna~i da
su za dobrih godina davali mno-
2
go ve}i iznos nego obi~no, ako
je on i bivao manji u lo{im godinama.
U odnosu na ono {to se danas naziva ljudska prava i gra|anske slobode, mora se ista}i
da je zapravo samo na podru~ju
islamske dr`ave bilo dozvoljeno
slobodno ispovjedanje druge
vjere, gradnja vjerskih objekata,
upotreba maternjeg jezika i
otvaranje {kola na sopstvenom
jeziku. O tome postoje mnogi
statisti~ki indikativni podaci
(kao na primjer onaj da je u
Bitolskom vilajetu i na podru~ju
Soluna 1900. godine bilo vi{e
{kola na gr~kom, srpskom i
bugarskom jeziku nego onih na
turskom!) pri ~emu je, u tom
pogledu, svojom bezuslovnom
liberalnom intonacijom posebno
zanimljiva poslanica sultana
Mehmeda II Fatiha, Franjevcima
u Bosni i Hercegovini izdata 28.
maja 1463. godine, u kojoj se,
izme|u ostalog, ka`e:
"Neka niko ne smeta i ne uznemirava njihove crkve... Ni moje visoko Veli~anstvo, ni moji veziri, ni moji slu`benici, ni moji
podanici, ni iko od stanovnika
moga Carstva, neka ne vrije|a i
ne uznemirava ni njih, ni njihov
`ivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve."
Uostalom, koliko je neosnovana ona zabluda sistematski proturana i kroz knji`evnost, i kroz
filmove i kroz {kolske ud`benike, o progonu sve{tenika i ru{enju crkvi u vrijeme islamske vladavine na Balkanu, najbolje svjedo~e i ~injenice da je Vaseljenska Patrijar{ija pravoslavnog
svijeta ostala u punoj funkciji,
kroz ~itav period Osmanlijske
vladavine, do danas, sa svojim
sjedi{tem upravo u Istanbulu, i
da na svim ovim prostorima jo{
stoje crkve i iz vremena prije te
vlasti, kao i one koje su podizane kroz ~itav taj period, dobijaju}i automatski ferman sultana o apsolutnoj za{titi od svakog nasilja!
U svjetlu ~injenica, neporecivo jasno postaje sva neopravdanost, potpuna besmislenost,
mra~na dubina zablude o neka-
Bo{nja~ka rije~
kvom eti~ki superironom i eti~ki
inferiornom kontekstu, odnosno implikacijama prihvatanja i
neprihvatanja Islama u Bosni,
na Balkanu ili bilo gdje na drugom mjestu! Kao na dlanu ukazuje se sva glupost i praznina
pri~e od odbrani Zapadne civilizacije od najezde nekakvih islamskih varvara! Odjednom postajemo svjesni totalne dezin-
"Neka niko ne smeta i ne uznemirava njihove crkve... Ni moje
visoko Veli~anstvo, ni moji veziri, ni
moji slu`benici, ni moji podanici, ni
iko od stanovnika moga Carstva,
neka ne vrije|a i ne uznemirava ni
njih, ni njihov `ivot, ni njihov imetak,
ni njihove crkve."
Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha
o slobodnom ispovijedanju vjere,
izdata bosanskim Franjevcima u
Milodra`evu 1463. godine
formisanosti, duhovne zbunjenosti, mjese~arske samoobmane jednog i jadnog Me{e (ro|enog Mehmed) Selimovi}a koji
govori o nekakvim krivicama!
Dopustio je da ga obmanu,
jadni i kukavni Me{a, da ga ubijede da je kriv za ne{to za {ta
se pred ljudima ne mo`e biti
nikako kriv, da mu podvale pri~u
o junacima koji su odolili pritiscima i progonima te nisu
promijenili vjeru, i slabi}ima koji
su od pustog straha okrenuli
}urak naopako i dopustili da ih
silom islamiziraju! Kako li se,
pusti Me{a, mogao uop{te
nadati da }e poricanjem svoje
istine, u o~ima onih koji je nisu
nikada prihvatili, postati ne{to
drugo nego duhovni konvertit!?
Ta fabrikovana pri~a, izmi{ljena
od A do @, ta notorna la` koju ni
pas s maslom ne bi pojeo,
donijela je vi{e stradanja i {tete
ljudima na Balkanu, a posebno
u Bosni i najvi{e upravo Bo{njacima, od svih politi~kih doktrina na ovim prostorima!
Ne, dragi moji Bo{njaci, nisu
bili va{i preci ni slabi, ni prevrtljivi kada su prihvatili Islam! Nego su, znajte, strijemili visinama,
bili inspirisani najljep{om i najplemenitijom mi{lju za koju je
ljudsko bi}e sposobno! Te`ili su
savr{enstvu du{e, dali su svu
prednost obavezi uzvi{enosti,
nad svakom sigurno{}u ovog `ivota i ovoga svijeta, i to su potvrdili mnogom juna~kom smr}u
za sopstvenu istinu! Nikakve
krivice tu nije bilo, niti iko ima
pravo da prebaci makar jednu
rije~ bilo kome u pitanjima vjere, jer je u pitanjima vjere svako
odgovoran samo za svoju odluku, i samo pred Bogom!
Ni jedna takva odluka ne uklju~uje uop{te motiv krivice! I
zato, nikada vi{e nikome ne pola`ite ra~una o tome, i ne dopustite da vam iko ikada vi{e zatra`i da mu o svojoj vjeri ra~un
polo`ite. A ako neko ipak uzme
sebi pravo da odmjerava te`inu
nekakve krivice, neka dobro razmisli kojim }e razlozima pokuditi onoga koji je izabrao privilegiju i obaveze uzvi{enosti, podrediv{i im i sam `ivot, i kako
}e pohvaliti onoga koji se odlu~io za `ivot, odrekav{i se uzvi{enosti!
April - Juni 2006.
Š
81
Bo{nja~ka rije~
2
HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON (I)
Mustafa Imamovi}
Bo{njaci - historija, tradicija, kultura
Bo{njaci nastanjuju sredi{nji ju`noslavenski etni~ki i balkanski geopoliti~ki prostor, na kojem
u teritorijalnom kontinentu `ive od rijeke Vardara i planinskih masiva [are i Prokletija na
jugoistoku do rijeka Save i Une na sjeverozapadu. Na tom svom prostoru Bo{njaci `ive u teritorijalno ve}oj ili manjoj mjeri izmije{ani sa Srbima, zatim Hrvatima, Crnogorcima, AIbancima
i Makedoncima
edan od prvih poznatih sudova o Bo{njacima i njihovoj zemlji ujedno je i prvi nesporazum i zabluda u vezi s njima.
Predstava o bosanskim muslimanima i njihovoj zemlji kao egzoti~nom svijetu i tamnom vilajetu na rubu Orijenta i Evrope jeste parohijalna evrocentristi~ka
zabluda i nacionalisti~ka balkanska propaganda, nastala zato
{to se Bosna uvijek te{ko otvarala spoljnom svijetu. ^injenica
je da su Bo{njaci, kao muslimani, te njihova zemlja srazmjerno
kasno iskusili puni uticaj evropskih ideja, vje{tina i mogu}nosti, koje su vladale svjetskom povije{}u jo{ od XVII stolje}a. To,
me|utim, nije bila posljedica neke njihove posebne konzervativnosti ili ravnodu{nosti prema modernom `ivotu, nego rezultat stolje}a prethodnog razvoja, ~ija su
im dostignu}a omogu}ila da tako dugo odolijevaju evropskom
izazovu. Posebno je to vidljivo u
ratovima u XVIII st. (1737-1739.
i 1788-1791.) te u bo{nja~kim
selja~kim bunama i nemirima
sredinom istoga stolje}a.
Uslijed toga je historiju Bo{njaka i njihovog `ivotnog prostora
neophodno odre|ivati njihovim
vlastitim povijesnim epohama, ~ija se razvijenost ili eventualna zaostalost nikako ne mogu procjenjivati bespredmetnim upore|ivanjem sa glavnim tokovima povijesti u najrazvijenijim dijelovima Evrope. Evropljani su tokom posljednja tri stolje}a nametnuli svijetu
vlastiti povijesni razvoj, odre|en
periodizacijom na stari, srednji i
novi vijek, kao navodno univerzalno svjetsko iskustvo. Potpuno se
zaboravlja da je pri svakom pro-
J
82
Š
April - Juni 2006.
u~avanju historije uvijek neophodno imati na umu da u biti svaka
civilizacija, region ili zemlja i narod
imaju svoj vlastiti stari, srednji i
novi vijek. Ve} je, uostalom, drevni
Egipat imao svoje staro, srednje i
novo carstvo.
Historija Bo{njaka mo`e se podijeliti u tri velika razdoblja: (1) doba feudalne bosanske dr`ave; (2)
doba osmanske vladavine; (3) moderno doba, koje nastupa sa austorugarskom okupacijom 1878. i
traje sve do danas. Svaki od ova
tri velika razdoblja ima svoje brojne me|ufaze, sa manje ili vi{e izra`enim razli~itim odlikama i karakteristikama u odnosu na op}e
sklonosti datih epoha bo{nja~ke
povijesti. Po~eci te povijesti se`u
do vremena kasnog rimskog carstva i ju`noslavenskog ranog feudalizma, i u kontinuitetu traju sve
do na{ih dana. Prema tome, zadatak ove historije Bo{njaka bio bi
da se hronolo{ki rekonstruira taj
kontinuitet i otkriju njegove osnovne i trajne zakonitosti, jednom rije~ju da se ispri~a usud i povijesna
sudbina bosanskih muslimana.
Na{a historijska nauka nema
do danas, na`alost, ni jedne sinteti~ke povijesti Bo{njaka koja
bi obuhvatila ili bar nazna~ila njihov cjelokupni razvoj. Postoje, dodu{e, ve} brojna djela, nastala
uglavnom u posljednjih stotinjak
godina, koja obra|uju razli~ite
strane i pitanja politi~kog, kulturnog, knji`evnog, demografskog,
etni~kog, vjerskog i ekonomskog
razvoja Bo{njaka. Tu su, tako|er, manje ili vi{e zna~ajne, razli~ite povijesti i pregledi historije Bosne u pojedinim etapama
njenog razvoja kao dr`ave i geopoliti~ke cjeline.
Cilj je ove historije da rekonstruira povijesni put Bo{njaka, ali
da pritom ne bude njegovo puko
opisivanje, nego da, uz hronolo{ku rekonstrukciju, ~esto opore
svakodnevice, istovremeno bude
i nauka o ~ovjeku ovog prostora
op}enito, a o bosanskomuslimanskom posebno. Ona }e istovremeno biti poku{aj da se otkriju i
razjasne neki od nepromjenljivih
i univerzalnih principa Ijudske prirode. Neko je u nauci ve} primijetio kako je jedan od paradoksa
historije da su oni narodi koji su
iza sebe ostavili monumentalna
djela materijalne kulture, kao dokaz i potvrdu svog postojanja,
vremenom uglavnom i{~ezli, dok
su oni narodi koji su oblikovali i
ostavljali ideje i kulturnopoliti~ke ciljeve pre`ivjeli i ostali u povijesti. Dru{tvo ili narod bez ideja nema historije. Ova }e se historija, ne zanemaruju}i bo{nja~ku materijalnu kulturu i njene
spomenike, uglavnom nastojati
baviti idejama kojima su se Bo{njaci u svojoj povijesti rukovodili i koje su im omogu}ile da kao
narod pre`ive i opstanu svoji na
svome. Dostojevski je smatrao
da ni ~ovjek niti nacija ne mogu
postojati bez neke velike ili uzvi{ene ideje. Drugim rije~ima, ova
bi historija, s obzirom na vrijeme
u kojem se pi{e, htjela biti, kako
to svojevremeno re~e engleski filozof Edmund Burke, "savez izme|u mrtvih, `ivih i onih jo{ nero|enih".
Uz napomenuti vremenski raspon razvoja Bo{njaka potrebno
je ovdje utvrditi i odrediti i prostorni okvir njihove historije, njihovu
teritorijalnu rasprostranjenost i
brojnost. Najzad, prije po~etka iz-
2
laganja samog toka bo{nja~ke
povijesti, neophodno je razrije{iti
dilemu oko etni~kog, odnosno nacionalno-politi~kog imena Bo{njaka i naziva njihovog jezika.
Bo{njaci nastanjuju sredi{nji
ju`noslavenski etni~ki i balkanski
geopoliti~ki prostor, na kojem u
teritorijalnom kontinentu `ive od
rijeke Vardara i planinskih masiva
[are i Prokletija na jugoistoku do
rijeka Save i Une na sjeverozapa-
Bo{nja~ka rije~
pod tada etni~ko-vjerskim imenom Musliman - bili tre}a najbrojnija nacija u biv{oj jugoslavenskoj
dr`avi. Prema popisu iz aprila
1991. u tada{njoj je Jugoslaviji
`ivjelo ukupno 2.376.646 ljudi koji su se izja{njavali kao Muslimani. Preko 80 % ovih Muslimana
`ivjelo je u Bosni i Hercegovini, {to
je u apsolutnom broju iznosilo
1.905.018 ili 43,7 % ukupnog
stanovni{tva Bosne i Hercegovi-
Historija Ju`nih Slavena, odnosno op}enito Balkana, u
velikoj je mjeri historija seoba i razli~itih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nu`dom ili ~estim ratovima,
kojima je kroz stolje}a vi{e puta mijenjana etni~ka slika i
struktura cijelih regiona, zemalja i krajeva. Kada je o Bo{njacima kao muslimanima rije~, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste skoro neprekidni genocid, koji se nad
njima vr{i ve} gotovo tri stolje}a od strane njihovih hri{}anskih i kr{}anskih susjeda i raznih balkanskih i drugih
dr`ava, kako biv{ih tako i sada{njih.
Bosna u X stolje}u, Izvor: Istorijski atlas, U~ila, Zagreb, 1969, str. 22.
du. Na tom svom prostoru Bo{njaci `ive u teritorijalno ve}oj ili
manjoj mjeri izmije{ani sa Srbima,
zatim Hrvatima, Crnogorcima, AIbancima i Makedoncima. Prema
popisima stanovni{tva iz 1971,
1981. i aprila 1991. Bo{njaci su -
ne. U ostalim dijelovima biv{e Jugoslavije prema istom popisu `ivjelo ih je u Crnoj Gori 89.932
(14,6 %), u Vojvodini 6.079 (0,3
%), Kosovu 57.408 (2,9 %), na
podru~ju u`e Srbije 173.871 (3,0
%), u Hrvatskoj 47.603 (1,0 %), u
Makedoniji 70.000 (3,3 %), te u
Sloveniji 26,725 (1,36 %). Svi
navedeni popisi stanovni{tva pokazuju da su Bo{njaci mlada i vitalna nacija. Tako su Muslimani prema rezultatima popisa iz 1971.
godine imali najvi{i natalitet u
biv{oj Jugoslaviji, tj. 16,7 % na
1.000 stanovnika, a istovremeno
najni`i mortalitet, svega 6,2 umrlih na 1.000 stanovnika. Taj se
demografski trend u osnovi nastavio tokom narednih dvadeset
godina.
Bosna je jo{ od ranog srednjeg
vijeka, kao grani~na zemlja izme|u Bizanta i Frana~ke, a kasnije i
Srbije i ugarsko-hrvatske dr`ave,
bila podru~je su~eljavanja i sukobljavanja razli~itih politi~kih i vjerskih interesa i ideja. Politi~kim `ivotom feudalne Bosne dominirala je
autohtona bosanska vlastela, a
vjerskim bosanska crkva. Kroz
stolje}a u Humu ja~a pravoslavno
stanovni{tvo, a u sredi{njim dijelovima Bosne katoli~ko, zahvaljuju}i prije svega kulturno-politi~kom
djelovanju franjevaca. Od sredine
XIV i tokom XV st., dolaskom Turaka-Osmanlija, ovo vjerski {aroliko
stanovni{tvo postepeno prihvata
islam. Tako se na bosanskom dr`avnom tlu i bosanskoslavenskoj
etni~koj podlozi, te novo{tokavskom jezi~nom izrazu, asimiliranjem
islama kona~no oblikuje bosanskomuslimanski iIi, kra}e, bo{nja~ki etnos, narod ili nacija, naspram
ostalim Ju`nim Slavenima istog
jezika (Srbima, Hrvatima i Crnogorcima), ali razli~itog vjerskog i
kulturno-politi~kog iskustva.
Historija Ju`nih Slavena, odnosno op}enito Balkana, u velikoj je
mjeri historija seoba i razli~itih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nu`dom ili ~estim ratovima, kojima je kroz stolje}a vi{e
puta mijenjana etni~ka slika i
struktura cijelih regiona, zemalja i
krajeva. Kada je o Bo{njacima
kao muslimanima rije~, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste
skoro neprekidni genocid, koji se
nad njima vr{i ve} gotovo tri stolje}a od strane njihovih hri{}anskih i kr{}anskih susjeda i raznih
balkanskih i drugih dr`ava, kako
biv{ih tako i sada{njih. Osmanska osvajanja i ratovanja uglavnom
April - Juni 2006.
Š
83
Bo{nja~ka rije~
sa Habsburgovcima i Mlecima, u
kojima je sa obje strane u~estvovao velik broj pripadnika svih ju`noslavenskih naroda, bila su pra}ena obostranim razaranjem, plja~kom i ubijanjem, {to je redovni
scenarij svih ratova. Ovdje je bitno
primjetiti da Osmanska carevina,
kao islamska dr`ava, nije tokom
svojih osvajanja vr{ila nikakvo vjersko niti fizi~ko zatiranje i uni{tavanje pokorenih naroda. U skladu
sa {erijatskim principom i praksom, po kojoj narodi koji imaju
"knjigu Bo`ijeg otkrovenja" (Jevreji
i kr{}ani) u`ivaju u islamskoj
dr`avi status za{ti}enih manjina,
pokoreno se nemuslimansko stanovni{tvo odr`avalo kroz stolje}a
osmanske vladavine. Pokoreni su
se narodi na razli~ite na~ine uklju~ivali u osmanski privredni, vojni i
upravni sistem i tako se vjerski i
kulturno o~uvali i odr`ali.
Nasuprot tome, opadanjem
mo}i Osmanske carevine i njenim
postepenim povla~enjem iz Srednje Evrope, Bo{njaci su kao muslimani ubijani, progonjeni ili silom
pokr{tavani, tako da ih danas nema u mnogim zemljama i krajevima gdje su nekad u ve}ini ili velikom broju `ivjeli. Tako je Bo{njaka
potpuno nestalo u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki
Kotorskoj, dana{njoj zapadnoj
Srbiji, te staroj Crnoj Gori i biv{oj
isto~noj Hercegovini (Nik{i} i dr.).
Bo{njaci su se odr`ali u nekoliko manje ili vi{e kompaktnih podru~ja ili regija, odnosno {irih geopoliti~kih cjelina. Tako se po regijama, idu}i od jugoistoka prema
sjeverozapadu, izdvajaju ~etiri
skupine. Prvu ~ine Gorani ili Goranci, koji nastanjuju staru {arplaninsku `upu Goru na jugu Metohije. Ta se `upa danas uglavnom
poklapa sa teritorijom op}ine Draga{ u blizini Prizrena. Goranska
naselja, kojih ukupno ima 31, od
kojih devet u Albaniji a dva u Makedoniji, ~vrsto su slavenskomuslimanska. Glavno zanimanje Goranaca je sto~arstvo, a dugo su
bili poznati i po dobrim majstorima pu{karima. Kao pe~albari po
velikim gradovima biv{e Jugoslavije, gdje ih ~esto pogre{no zamjenjuju sa Albancima, uglavnom
su poznati kao vrsni slasti~ari, a u
84
Š
April - Juni 2006.
2
ranijim vremenima i kao sarafi.
Goranci su uvijek teritorijalno bili
odvojeni od Bosne. ^injenica da
su se u popisima stanovni{tva od
1971. nacionalno izja{njavali kao
Muslimani pokazuje da su i emocionalno bliski Bo{njacima, kako
zbog iste vjere, tako i zajedni~kog
slavenskog jezika, koji sami Goranci nazivaju "goranskim". Islam
su prihvatili srazmjerno kasno, u
XVIII st., da bi se kao sto~ari za{titili od napada susjednog albanskog plemena Ljumljana. Oni su u
odnosu na pravoslavne Slavene
istog jezika i u odnosu na vjerski
istovjetne, ali jezi~ki odvojene Albance, uvijek znali sa~uvati svoju
etni~ku posebnost. Nasuprot tome, kada se na|u u bosanskoj
muslimanskoj sredini brzo se asimiliraju i u cijelosti poistovje}uju
sa Bo{njacima.
Gorancima su sli~ni Torbe{i,
koji `ive po planinskim selima zapadne Makedonije, na podru~ju
Male Reke i Velesa. Ima ih i po
ju`nim skopskim selima, pa se
cijela ta oblast nekad nazivala Torbesijom. Torbe{i su dio nekada{njeg mija~kog plemena koje nastanjuje sliv rijeke Radike, sa 23
sela, od kojih su najve}a Gali~nik
i Lazarpolje, dok su najve}a torbe{ka naselja Gorno Vranovci i
Zernonica. Mijaci su nekada bili
posebno pleme, pa se no{njom,
govorom i obi~ajima jasno odvajaju od okolnog stanovni{tva. Bave
se zemljoradnjom i sto~arstvom,
a kao pe~albari raznim zanatima.
Etnolozi koji su se bavili prou~avanjem njihovog `ivota zapazili su
da "pravoslavni Mijaci smatraju
samo sebe pravim Mijacima, a za
svoje zemljake i sunarodnike muhamedance upotrebljavaju imena
Kurki i Torbe{i". Danas se ne mo`e pouzdano re}i koliko je prihvatanje islama odvojilo Torbe{e od
mati~nog makedonskog etnosa.
U svakom slu~aju, Torbe{i su sa~uvali svoj jezik i govore kao i Mijaci gali~kim dijalektom.
U Makedoniji se susre}e i jedan broj Bo{njaka doseljenih uglavnom iz Sand`aka. Oni su se
po~eli doseljavati odmah poslije
1945, kupuju}i zemlju od doma}eg muslimanskog stanovni{tva
koje se iseljavalo u Tursku. Prema
starijim istra`ivanjima, iz pedesetih i po~etka {ezdesetih godina,
Bo{njaci su osnovali u Makedoniji
tri ve}e oaze: u Skoplju i njegovoj
okolini te u okolini Velesa i Prilepa. Doseljenici su svoj jezik,
skupa sa okolnim mje{tanima,
nazivali "bo{nja~kim". Ve}ina se
ovih Bo{njaka iz Sand`aka vremenom iselila u Tursku.
Sljede}u skupinu Bo{njaka ~ine, uvjetno re~eno, crnogorski muslimani, zatim muslimani u Novopazarskom sand`aku, s obje strane Srpsko-crnogorske granice, te
najzad muslimani u Bosni i Hercegovini, ~iji se savremeni teritorijalno-politi~ki okvir postepeno oblikovao nizom ratova i me|unarodnih
ugovora u vremenu 1699-1878.
godine.
Povijesno su se kao jedna nacionalno-politi~ka cjelina oformili
Bo{njaci u Bosni i Hercegovini i
Sand`aku, uz veliku etni~ko-kulturnu bliskost sa muslimanima u
Crnoj Gori. Teritorijalni supstrat
politi~kom i op}enito etni~kom
oformljenju Bo{njaka bio je bosanski ejalet ili pa{aluk, kao neposredni dr`avno-pravni, odnosno
teritorijalno-politi~ki produ`etak
bosanskog kraljevstva. Jo{ od vremena kralja Tvrtka I Kotromani}a
pa sve do uo~i austrougarske okupacije 1878. prostor dana{njeg
Sand`aka bio je sastavni dio Bosne, kojoj je u svakom pogledu politi~ki, ekonomski i kulturno u cijelosti pripadao. Odatle naziv Bosanski Musliman ili Bo{njak obilje`ava Ju`nog Slavena koji se etni~ki oformio na historijskom teritoriju Bosne, pod kojom se uvijek
kao njen sastavni dio, jo{ od srednjeg vijeka, podrazumijevala i Humska zemlja, kasnije Hercegovina. U slu`benom imenu zemlje
dvo~lani naziv Bosna i Hercegovina uveden je tek u vezi sa austrougarskom okupacijom.
Poseban je slu~aj odr`anja nekada{njeg Novopazarskog sand`aka, ili jednostavno Sand`aka,
kao geopoliti~ke cjeline na kojoj
`ive Bo{njaci. Rije~ju sand`ak u
Osmanskom se carstvu nazivala
osnovna vojna upravno-teritorijalna jedinica. Osnovno je zna~enje
rije~i zastava ili bajrak. Upravo je
negdje u Sand`aku zabilje`ena
2
pjesma u kojoj se nalaze stihovi:
"Dobra konja {to je za sand`aka /
da mi nosi careva bajraka." To je
prosto zna~ilo da se u svakom
sand`aku u slu~aju rata imao pod
jedan bajrak iskupiti odre|eni broj
vojnika. U vrijeme njegove pune
mo}i u Osmanskom je carstvu bilo nekoliko stotina sand`aka. ^ak
je jo{ i 1800. njihov broj iznosio
290, raspore|enih u 25 ejaleta.
Opadanjem Carstva njihov broj se
postepeno smanjuje. Kona~no su
Bo{nja~ka rije~
nd`ak i zaljev Alexandrette je izme|u dva svjetska rata dugo bio
predmetom diplomatskog spora
izme|u Turske i Sirije, koja je bila
pod francuskom upravom. Francuska je kona~no Ankarskim sporazumom 23. VI 1939. priznala
sporni sand`ak i zaljev Turskoj.
Biv{i sand`ak Alexandrette time je
postao vilajet Ratay, sa gradovima
Iskenderunom i Antakyom. Tako
je u svijetu ostao samo jedan Sand`ak, pisan velikim po~etnim slo-
Teritorijalni supstrat politi~kom i op}enito etni~kom oformljenju Bo{njaka bio je bosanski ejalet ili pa{aluk, kao neposredni
dr`avno-pravni, odnosno teritorijalno-politi~ki produ`etak bosanskog kraljevstva. Jo{ od vremena kralja Tvrtka I Kotromani}a pa
sve do uo~i austrougarske okupacije 1878. prostor dana{njeg
Sand`aka bio je sastavni dio Bosne, kojoj je u svakom pogledu
politi~ki, ekonomski i kulturno u cijelosti pripadao. Odatle naziv
Bosanski Musliman ili Bo{njak obilje`ava Ju`nog Slavena koji se
etni~ki oformio na historijskom teritoriju Bosne, pod kojom se
uvijek kao njen sastavni dio, jo{ od srednjeg vijeka, podrazumijevala i Humska zemlja, kasnije Hercegovina. U slu`benom imenu
zemlje dvo~lani naziv Bosna i Hercegovina uveden je tek u vezi
sa austrougarskom okupacijom.
Poseban je slu~aj odr`anja nekada{njeg Novopazarskog sand`aka, ili jednostavno Sand`aka, kao geopoliti~ke cjeline na kojoj `ive Bo{njaci. Rije~ju sand`ak u Osmanskom se carstvu nazivala osnovna vojna upravno-teritorijalna jedinica. Osnovno je zna~enje rije~i zastava ili bajrak. Upravo je negdje u Sand`aku zabilje`ena pjesma u kojoj se nalaze stihovi: "Dobra konja {to je za
sand`aka / da mi nosi careva bajraka." To je prosto zna~ilo da
se u svakom sand`aku u slu~aju rata imao pod jedan bajrak iskupiti odre|eni broj vojnika. U vrijeme njegove pune mo}i u Osmanskom je carstvu bilo nekoliko stotina sand`aka. ^ak je jo{ i
1800. njihov broj iznosio 290, raspore|enih u 25 ejaleta. Opadanjem Carstva njihov broj se postepeno smanjuje. Kona~no su
ukinuti zakonom od 20. I 1921. i preure|eni u vilajete.
Nakon toga na politi~kom i diplomatskom prostoru ostala su
sarno dva sand`aka. To su Alexandrette, tj. turski Iskenderun, na
tursko-sirijskoj granici, i nekada{nji Novopazarski sand`ak. Sand`ak i zaljev Alexandrette je izme|u dva svjetska rata dugo bio
predmetom diplomatskog spora izme|u Turske i Sirije, koja je bila pod francuskom upravom. Francuska je kona~no Ankarskim
sporazumom 23. VI 1939. priznala sporni sand`ak i zaljev Turskoj. Biv{i sand`ak Alexandrette time je postao vilajet Ratay, sa
gradovima Iskenderunom i Antakyom. Tako je u svijetu ostao samo
jedan Sand`ak, pisan velikim po~etnim slovom, koji spada u najzna~ajnije historijske i geopoliti~ke prostore bo{nja~kog naroda.
ukinuti zakonom od 20. I 1921. i
preure|eni u vilajete.
Nakon toga na politi~kom i
diplomatskom prostoru ostala su
sarno dva sand`aka. To su Alexandrette, tj. turski Iskenderun,
na tursko-sirijskoj granici, i nekada{nji Novopazarski sand`ak. Sa-
vom, koji spada u najzna~ajnije historijske i geopoliti~ke prostore
bo{nja~kog naroda.
Muslimani slavenskog porijekla i jezika u dana{njoj Crnoj Gori,
osim onih u Sand`aku, Nik{i}u i
Kola{inu, nisu nikad du`e vrijeme
bili u sastavu Bosanskog ejaleta
ili pa{aluka. Samo kra}e vrijeme,
osamdesetih godina XVII st., isto~na granica Bosanskog pa{aluka
protezala se ~ak do @abljaka,
stare prijestolnice Crnojevi}a, na
u{}u Mora~e u Skadarsko jezero,
pa su tako i muslimani Podgorice,
Spu`a, Bara, Plava i Gusinja dr`avno-pravno bili stanovnici Bosne.
U tom su sklopu Plav i Gusinje
predstavljali zna~ajnu subkulturnu mikroregiju, ~iji su se stanovnici, bar {to se ti~e susjednih Albanaca, smatrali i nazivali Bo{njacima. Bez obzira na kratkotrajnost
tih administrativno-politi~kih veza, muslimani navedenih mjesta
su se bez sumnje, po svojim kulturnim odlikama, porijeklu, jeziku i
osje}anjima sastavni dio bo{nja~kog korpusa. [tavi{e, muslimani
navedenih mjesta danas se u politi~kom smislu deklariraju i identificiraju sa sand`a~kim muslimanima.
Uz sve navedene krajeve velik
broj Bo{njaka `ivi od ranije u dijaspori, posebno u Turskoj, zatim u
SAD, te kao radnici na tzv. privremenom radu u Njema~koj, Austriji
i drugim zemljama zapadne Evrope.
Naziv Musliman, koji je u posljednjih osam-devet decenija upotrebljavan za Bo{njake, poti~e od
arapske rije~i muslim, {to je particip aktiva od rije~i islam, u zna~enju "predati se Bogu". Rije~ musliman je perzijski plural od arapskog muslim, a ozna~ava pripadnika islamske vjere. Ovaj perzijski
plural upotrebljava se u turskom
(miisliman) i bosanskom jeziku
kao singular. U posebnim povijesnim prilikama taj je pojam na ju`noslavenskom etni~kom i politi~kom prostoru dobio u posljednjih
sto godina zna~ajne etni~ke, odnosno nacionalne oznake slavenskog muslimanskog stanovni{tva
u Bosni i Hercegovini, Sand`aku,
Cmoj Gori i Kosovu. U tom zna~enju taj je pojam pisan velikim
po~etnim slovom, obi~no kao Musliman ili Muslimani. Taj je naziv
djelimi~no kori{ten i u dijaspori,
kako u okolnim zemljama tako i u
zemljama zapadne Evrope. Izuzetak je u tom pogledu Turska, gdje
se veoma brojna i razgranata bosansko-muslimanska dijaspora
April - Juni 2006.
Š
85
Bo{nja~ka rije~
uvijek i isklju~ivo nazivala bo{nja~kim imenom. Isti je slu~aj i u
Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama.
Bo{nja~kom imenu priklonio se
po~etkom {ezdesetih godina dio
politi~ke emigracije oko lista Bosanski pogledi.
Srednjovjekovni Bosanci danas
se u literaturi i govoru naj~e{}e
nazivaju bogumilima, kao navodne prista{e u~enja nekog bugarskog hereti~kog popa Bogumila
iz X stolje}a. Bez obzira koliko
danas bilo popularno, ime bogumili ili bogomili ne odgovara stvarnosti, jer se srednjovjekovni Bosanci nikad nisu nazivali tim imenom. Oni su sebe nazivali krstjani, "dobri Bo{njani" ili naj~e{}e i najjednostavnije "dobri ljudi". Ime bogumili samo se jedanput susre}e u srednjovjekovnim
izvorima i odnosi se na jedan sasvim ograni~en prostor. Konstantin Filozof, osniva~ poznate prepisiva~ke {kole u manastiru Manasija na Resavi, u svom `ivotopisu Stefana Lazarevi}a, nastalom 1431-35. godine, ka`e da su
stanovnici bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogomilske".
Cijelo vrijeme osmanske vladavine za muslimane u Bosni, tj.
Bosanskom ejaletu ili pa{aluku,
koji je u razli~ita vremena obuhvatio, pored dana{nje Bosne i Hercegovine, mnoge okolne teritorije,
upotrebljavala su se dva naziva.
Prema Turcima i prema osmanskim vlastima u Carigradu bosanskohercegova~ki, sand`a~ki i
ostali muslimani slavenskog porijekla i jezika sebe su u etni~kom,
politi~kom i jezi~kom smislu smatrali i nazivali Bo{njacima. Tako su
ih nazivali i Turci i osmanska administracija u svojim slu`benim
aktima. U mnogim slu`benim spisima Porte bo{nja~ko ime se kao
regionalna i narodna oznaka susre}e u raznim oblicima (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm, sve u zna~enju
Bo{njaci ili "bosanski narod"). Isti
naziv za bosanske muslimane, tj.
Bo{njacii ili "bosanski narod", koristio se i u pismima koja su Husein-kapetan Grada{~evi} i istaknuti sudionici njegovog pokreta
upu}ivali austrijskim vlastima i
knezu Milo{u Obrenovi}u. U tom
86
Š
April - Juni 2006.
2
je smislu Husein-kapetan bio
izri~it u pismima austrijskom kancelaru Mettemichu, datiranim u
Travniku i Grada~cu 13. III odnosno 23. VI 1832. godine. Ovaj je
termin koristio i Ali-pa{a Rizvanbegovi} u prepisci sa austrijskim
vlastima u Dalmaciji. Istovremeno
se za Bo{njake u svakodnevnom
govoru i pisanoj rije~i upotrebljavao naziv "tur~in", kao vjerska
oznaka kojom se htjelo re}i da su
oni "turske", tj. islamske vjere,
~ime su se jasno razlikovali od pripadnika ostalih ju`noslavenskih
naroda istog ili zajedni~kog jezika,
ali drugih vjeroispovijesti. U tim su
relacijama ovaj termin koristili i
muslimani i njihovi susjedi nemuslimani u Bosni i Hercegovini i okolnim ju`noslavenskim zemljama.
Me|utim, i u osmansko doba Bo{njaci su se znali ogra|ivati od
naziva Turci. Tako je zabilje`eno
da su 1568. neki Bo{njaci odbili
da u ispravu o zaklju~enju nekog
posla u Zadru budu upisani kao
Turci, pa su na vlastiti zahtjev uvedeni kao "Mussolmani di Bossina".
Poslije austougarske okupacije
1878. po~eo se slu`beno za Bo{njake koristiti termin Muhamedanci ili Muhamedovci, prema
njema~kom Muhammedaner. Taj
je naziv koristila i {tampa, ali ga
narod nije prihvatio, nego se i dalje slu`io imenima Bo{njak ili Tur~in. Istovremeno sve vi{e u upotrebu ulazi naziv musliman. U izmijenjenim nacionalno-politi~kim odnosima ovaj se naziv po~inje sve
~e{}e koristiti, potiskuju}i prethodne. ^lancima u listovima Bo{njak i Behar bo{nja~ka je javnost
1900. otvoreno zahtijevala da se
termin Muhamedanac, kao neprimjeren, sekta{ki i uvredljiv, izbaci
iz slu`bene upotrebe i zamijeni
nazivom Musliman. Nakon toga u
bo{nja~koj {tampi i publicistici
upotrebljava se isklju~ivo rije~ Musliman, {to i narod prihvata kao
svoju savremenu etni~ku, odnosno nacionalno-politi~ku oznaku.
Bo{njaci su mogli u tom prelomnom i zbunjuju}em vremenu
biti Bo{njaci u jezi~kom smislu
samo u odnosu na Turke, a u
politi~kom u odnosu na Osmanlije, tj. Carigrad. ^im je okupaci-
jom 1878. Carigrad izgubio ulogu presudnog politi~kog ~inioca,
ime Bo{njak po~elo se samo gasiti i gubiti. Ovo tim prije {to su
mu okupacione vlasti, po uzoru
na Osman [erif Topal-pa{inu politiku u Bosni {ezdesetih godina
pro{log stolje}a, davale interkonfesionalno zna~enje, obuhvataju}i tim terminom sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest. Pravoslavni i katolici odbacili su to u ve}ini jo{ {ezdesetih godina, a
poslije okupacije isto su u~inili i
muslimani. Narod je iz svakodnevne `ivotne prakse i iskustva
osjetio da se u novim prilikama
u odnosu na pravoslavne i katolike, tj. Srbe i Hrvate, sa kojima
dijeli isti `ivotni prostor, mo`e u
politi~kom i kulturnom pogledu
ravnopravno odrediti jedino muslimanskim imenom.
Prelomni trenutak u bo{nja~kom kulturno-politi~kom i nacionalnom preporodu, koji je po~eo sredinom osamdesetih godina pro{log stolje}a, dogodio se 1899/
1900. godine, sa po~etkom borbe
bosanskih muslimana za vjersku i
vakufsku-mearifsku autonomiju i
pokretanjem Behara, petnaestodnevnog "lista za pouku i zabavu",
kao prvog bo{nja~kog knji`evnog
~asopisa. Od tada rije~i musliman
i muslimanski dobijaju u Bosni i
Hercegovini, a skoro istovremeno
i u Sand`aku, znatno {ire zna~enje od oznake pripadnika islama.
Tako ve} od kraja XIX st. sve politi~ke organizacije i stranke, kulturne i privredne ustanove, kiraethane ili ~itaonice, sportska dru{tva i
ostala pregnu}a i poduze}a koja
se formiraju i nastaju me|u Bo{njacima imaju u svom nazivu
isklju~ivo atribut muslimanski iIi,
rje|e, islamski. Takvo stanje i praksa odr`ali su se i dalje potvrdili u
vremenu izme|u dva svjetska
rata.
[to se ti~e naziva ili imena jezika kojim Bo{njaci govore, taj je
jezik u srednjem vijeku naj~e{}e
nazivan jednostavno slavenskim
ili ilirskim, a ne{to kasnije bosanskim. Prvi spomen imena bosanski jezik nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora od 3.
VII 1436, u kojem je zabilje`eno
2
da je gradski knez kupio petnaestogodi{nju djevojku "bosanskog roda i hereti~ke vjere zvanu
bosanskim jezikom Djevena". Ninski biskup pisao je 1581. nekom
fratru "bosanskim jezikom". U
op}u upotrebu naziv bosanski
jezik ulazi u XVII i XVIII stolje}u.
Zabilje`eno je da su dubrova~ki
poklisari po~etkom XVII st. pri~ali
u Zvorniku nekom Bostand`i Mehmed-begu da "u audijenciji kod
Njegovog Veli~anstva" (sultana)
ne govore italijanskim, "nego
ovim bosanskim jezikom". Slavni
turski putopisac Evlija ^elebi bilje`i u XVII st. da Bo{njaci govore
Bo{nja~ka rije~
jezik. Od tada se ni`u brojni podaci da se u Bosni "eglendi{e bosanski" (Matija Ma`urani}, 1842,
Ivan Kukuljevi} Sakcinski, 1858. i
dr.). Srpski prvaci iz Hercegovine
tra`ili su od AIi-pa{e Rizvanbegovi}a da se za vladiku, umjesto
Grka, postavi ~ovjek "vi~an bo{nja~kom jeziku". Jusuf-beg ^engi}
je u listu Bo{njak 3. XII 1891. pisao da se u pogledu vjere najbolje
moliti Bogu na arapskom jeziku.
Ali ako neko ne zna arapski, onda
neka se moli na jeziku koji je
svako "od svojih roditelja ~uo i
nau~io, to jest ovdje bosanski".
Naziv bosanski jezik ostao je u
Bosna u vrijeme Bana Kulina (1180-1204), Izvor: Marko Vego,
Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dr`ave, Sarajevo 1957.
bosanskim jezikom, a spominje i
prvi bosansko-turski rje~nik, koji je
1631. sastavio Muhamed Hevai
Uskufi. Duvanjski biskup fra Pavle
Dragi~evi} pi{e 1735. da u Bosni
ima sve}enika koji se u vjerskim
obredima poma`u bosanskim jezikom jer ne znaju dobro crkvenoslavenski. On dodaje da je katolicima u razgovoru sa pravoslavnima dovoljno da poznaju bosanski
slu`benoj upotrebi i nakon austrougarske okupacije 1878, bez
obzira na agresivnost srpske i
hrvatske propagande da se to ime
izbaci iz upotrebe. Zemaljska vlada BiH je 4. X 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve
nadle`ne organe da se "zemaljski
jezik" (Landessprache) ima svuda
slu`beno nazivati srpsko-hrvatskim, odnosno hrvatsko-srpskim.
Time je zvani~no ukinut naziv
bosanski ili bo{nja~ki jezik. S
obzirom na tradiciju, ubrzo je
posebnom vladinom odlukom 20.
XI 1907. dozvoljeno Bo{njacima
da u svojim autonomnim ustanovama mogu dalje koristiti naziv
bosanski jezik. Poslije 1918. u
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Jugoslaviji, ta je praksa jednostavno ukinuta i napu{tena.
Naziv bosanski jezik bio je u praksi prosto ekskomuniciran i fakti~ki
zabranjen sve od 1945. do prvih
mjeseci 1991, kada su ga Bo{njaci putem svoje {tampe i publicistike spontano vratili u upotrebu, {to je ve} nau~no utemeljeno
i razrije{eno.
Naziv Musliman kao etni~ko,
odnosno nacionalno-politi~ko ime
potpuno je afirmirano aktima
NOP-a 1941-45, posebno odlukama AVNOJ-a, te zemaljskih antifa{isti~kih vije}a Bosne i Hercegovine, Sand`aka, Crne Gore i Boke
Kotorske i Velike antifa{isti~ke
skup{tine narodnog oslobo|enja
Srbije. Posebnom deklaracijom o
pravima gra|ana Bosne i Hercegovine, usvojenom na Drugom
zasjedanju ZAVNOBiH-a, u ljeto
1944, zajam~ena je jednakost i
ravnopravnost Muslimana, Srba i
Hrvata, izvojevana i ste~ena u
zajedni~koj narodnooslobodila~koj, odnosno antifa{isti~koj borbi.
U razdoblju izme|u 1947. i 1949.
slu`bena je politika ustvari ukinula "nacionalno ime" Musliman,
priznato u toku NOB-e. U~injeno je
to pod pritiskom, kako se ne bi
povrijedili odre|eni nacionalni,
zapravo nacionalisti~ki, u prvom
redu srpski interesi u Bosni i Hercegovini. Uz mnoge nedore~enosti, slu`bena se politika ve} prilikom prvog poslijeratnog popisa
stanovni{tva 1948. vratila staroj
praksi nacionalnog opredjeljivanja
Bo{njaka. Prema tom nacionalisti~kom politi~kom konceptu, bosanski muslimani }e se, kao navodno jo{ etni~ki amorfna grupa, postepeno, zavisno od svog kulturnog napredovanja, nacionalno opredjeljivati bilo u srpskom, bilo u
hrvatskom usmjerenju. Nakon dosta lutanja i zbunjenosti oko pitanja kojim imenom izraziti i ozna~iti
bo{nja~ki etnos, slu`beno je kraApril - Juni 2006.
Š
87
Bo{nja~ka rije~
jem {ezdesetih godina usvojena,
ve} od ranije u praksi rasprostranjeno, kao nacionalna oznaka, ime
Musliman, odnosno Muslimani.
Po~etkom 1960. redakcija Re~nika, odnosno Rje~nika srpskohrvatskog, /hrvatskosrpskog jezika dviju matica, Srpske i Hrvatske, uz Srbe, Hrvate i Crnogorce,
posebno je istakla i bosanske
muslimane kao ravnopravan subjektivitet u pitanjima zajedni~kog
jezika. Svoj nacionalni identitet
Bo{njaci su, prema datim mogu}nostima, potpuno iskazali i potvrdili popisima stanovni{tva 1971,
1981. i 1991. godine. Ime Musliman u prvom redu je proisteklo iz
slo`ene politi~ke historije Bosne i
Hercegovine, te op}enito muslimana na ju`noslavenskom prostoru i namjernog manipuliranja njihovom vjerskom i etni~kom, odnosno nacionalnom pripadno{}u od
razli~itih interesnih grupa i politika, kako unutar tako i izvan Bosne. U godinama neposredno pred
agresiju na Bosnu i Hercegovinu
(1992) u kolokvijalnom govoru,
{tampi, publicistici te nau~nim raspravama sve se ~e{}e ~uo i pisao dvo~lani naziv Bosanski Muslimani, kao oznaka za sve Bo{njake na historijskom tlu nekada{njeg Tvrtkovog bosanskog
kraljevstva, te u teritorijalno-politi~kom kontinuitetu s njim, kasnijeg Bosanskog pa{aluka.
Upotreba naziva Bo{njak postepeno se aktualizira u vrijeme kraha komunisti~kog re`ima 1989/
90. godine. U pravom {arenilu politi~kih stranaka, grupa i ideja,
nastalih raspadom Saveza komunista Jugoslavije, artikulira se, me|u ostalim, i bo{nja{tvo kroz razli~ite politi~ke, intelektualne, akademske i druge rasprave.
Od po~etka agresije na Bosnu
i Hercegovinu aprila 1992. i nevi|enog genocida nad Bo{njacima, te sa organiziranjem vlastitih
oru`anih snaga i herojskim otporom agresorima, u narodu se spontano sve ~e{}e po~eo upotrebljavati naziv Bo{njak i Bo{njaci, kao
nacionalna oznaka bosanskih muslimana. Tokom dvije godine rata,
stradanja, otpora i borbe, naziv
Bo{njak, kao etni~ka i nacionalnopoliti~ka oznaka, dobio je u {ta88
Š
April - Juni 2006.
2
mpi i drugoj javnoj govornoj i pisanoj rije~i prakti~no ravnopravno
mjesto sa do tada uobi~ajenim i
jo{ ustavno va`e}im terminima
Musliman, odnosno Bosanski Muslimani. Bio je to spontan proces
vra}anja u upotrebu starog bosanskomuslimanskog narodnog imena, analogan, tako|er, spontanom procesu tokom kojeg se prije
jednog stolje}a to ime izobi~ajilo iz
svakodnevnog, kako javnog tako i
privatnog `ivota.
Na Drugom bo{nja~kom saboru 28. IX 1993. u Sarajevu plebiscitarno je prihva}en naziv Bo{njak. To je sarno potvr|eno Day-
organizacija Islamske zajednice
za teritoriju cijele dr`ave, pod nazivom Islamska vjerska zajednica.
Time je re`im posredno priznao da
pored islamske vjerske organizacije postoje i mogu postojati i druge kulturne i sli~ne organizacije
pod muslimanskim imenom. Pojam pravoslavni, rimokatolik, evangelik itd. imao je uvijek u biv{oj
Jugoslaviji isklju~ivo vjersko zna~enje, dok je pojam musliman,
iako mu je odricana etni~ka indentifikacija u najmanju ruku, shvatan
i smatran kao poseban politi~ki
fenomen.' U vrijeme rasprava, otvorenih Sporazumom Cvetkovi} -
Bosna u vrijeme Tvrtka I Kotromani}a (1353-1391), Izvor: Marko Vego,
Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dr`ave, Sarajevo 1957.
tonskim sporazumom i Ustavom
Bosne i Hercegovine od 21. XI
1995. godine. Ipak, sam naziv
Bosanski Muslimani nije u historijskom smislu bez svoje samozatajne snage.
Kada je u uvjetima {estojanuarske diktature u Kraljevini Jugoslaviji 31. I 1930. godine ukinut
Statut za autonomnu upravu
islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH od 15. IV
1909, provedena je jedinstvena
Ma~ek i uspostavljanjem Banovine Hrvatske, 0 preure|enju Kraljevine Jugoslavije i njenoj eventualnoj federalizaciji, moglo se tokom
1939-40. godine ~uti u stru~noj
javnosti da je "duhovito i ta~no"
da se "muslimani u Bosni i Hercegovini imaju smatrati kao posebna etni~ka zajednica". U povijesnom smislu tu zajednicu zapravo
~ine Bo{njaci.
Nastavak u sljede}em broju.
2
Bo{nja~ka rije~
FELJTON - nastavak 2
BOSANSKA CRKVA:
Novo tuma~enje (II)
a se u tada{njoj Bosni brak ~i, da katoli~ki pisci napadaju}i
smatrao privatnom stvari, Bosance, nisu takav obi~aj smasvjedo~i i otpor prihvatanju trali "herezom". Ovo, a ne manistava crkve o braku, te slu~ajevi hejska vjerovanja, mogla su stkoje bilje`e franjevci a odnose varno biti osnova navodima anse na to da su mu{karci znali tihereti~kih katoli~kih traktata,
svoje `ene tjerati i uzimati dru- da su Bosanci "odbacili brak" ili
ge, kao i da su mje{oviti brakovi "sakrament braka".
sklapani i bez crkvene ceremoniOsnove morala
je.
Kao ilustraciju takvog shvataNa Zapadu je jedan od najuonja braka i porodi~nih odnosa,
prof. Fine navodi tekst D. Knie- ~ljivijih aspekata hereze, kako
walda, "Vjerodostojnost...," p. isti~e autor studije "Bosanska
158. u kome je izra`eno zapa- crkva - Novo tuma~enje", bio ele`anje da, kada seljak uzima `e- ment protesta. Veoma ~esto su
nu, tra`i dobru radnu snagu za nau~nici, koji u drugim krajevite{ke poslove, kao njen udio u ma herezu prou~avaju, pretposdoma}instvu, te da ako ovu fu- tavljali da je oblik zapadne herenkciju dobro ne vr{i,
onda, ona nije "dobra" i trebalo bi na}i
drugu, kao i to da su
vladaju}e klase jednako gledale na brak,
iako su se oni `enili i
razvodili iz drugih razloga, razli~itih u odnosu na seljake.
Nau~nici su, kako isti~e Fine, s vremena
na vrijeme, takvo stanje povezivali s neomanihejima, koji brak
odbacuju i kao dokaz
dualizma u srednjovjekovnoj Bosni.
Ostaci ste}aka u selu Pobla}e (op{tina Priboj)
U svakom slu~aju
ovo mi{ljenje nije meritorno, jer ze univerzalni primjer hereze se Bosanci nisu protivili braku; navodi prof. Fine, isti~u}i da je
jednostavno u svojoj orijentaciji pouzdano da su neukost i labav
prema kulturi porodice, brak moral na Zapadu postojali, kao i
nisu smatrali da je stvar vjere ili u Bosni, ali da, me|utim, nema
nekoga drugog osim svoje poro- dokaza da su se Bosanci `alili
na crkvu ili sve{tenstvo ili da su
dice.
lako se vidi da ovaj koncept protesti zbog morala bili faktor
braka nije bio u vezi s bilo kojim pokreta u Bosni.
"Sve}enici su imali zna~aja u
od vjerovanja u Bosni, to ne zna-
D
dru{tvu, samo, ukoliko su igrali
izvjesnu ulogu u ritualima. Da bi
ve}ina rituala uspijevala, nije od
izvo|a~a iziskivala moralnu odlu~nost. lako je bosansko seosko dru{tvo imalo striktne moralne kodove pona{anja, oni nisu
bili intimno vezani za religiju ili
religijske sankcije. Porodica i
porodi~na ~ast su bili mnogo bli`e osnovi morala. U ve}ini slu~ajeva, pretpostavljamo, da je
sve}enik Bosanske crkve i sam
bio seljak i dio seoske zajednice, koji je `ivio `ivotom ostalih i
od njega se ne{to vi{e nije tra`ilo", ka`e autor, dodaju}i da
ideali o crkvi i pona{anju sve{tenika u Bosni, po svoj prilici, nisu
postojali, te da je Bosanska crkva stvorena na dobroj organizaciji katoli~kih redovnika, ~iji moral i pona{anje je 1203. godine kritikovao papinski legat.
Autor nagla{ava da
u Bosni nije bilo aspekta protesta ili neslaganja hereze, te
da je, kasnije, nakon
nasilja i pusto{enja
ugarskih kri`ara sigurno do{lo, u odnosu
na katoli~anstvo, do
ve}eg neprijateljstva,
ali da je to neprijateljstvo uslijedilo zbog razloga
koji je do{ao izvana a ne zbog
toga {to katoli~anstvo ili crkva u
Bosni nisu bili u redu.(1)
Odnosi vladara i seljaka
Isti~u}i da srednjevjekovna
Bosna nije samo ruralna oblast
s nekoliko gradova, ve} i zemlja
1. Neprijateljstvo prema Ugarskoj, kako je bilo vezano uz Katoli~ku crkvu, vjerovatno je neke Ijude odbilo, pa su pristupili
drugim crkvama i pokretima.
April - Juni 2006.
Š
89
Bo{nja~ka rije~
s visokim planinama, podijeljena u mnogo `upa, Fine konstatuje da se ve}ina tih `upa odlikovala lokalizmom i slabim osje}anjem za bosansko jedinstvo i
da su u mnogim `upama vladale
odre|ene porodice, na raznim
stepenima nezavisnosti od vladara (bana) i da je "ban stalno
te`io sve jedinice povezati i pod
svoju vlast dovesti, dr`ati na
okupu, dok su lokalni vlastodr{ci, podjednako, bili aktivni,
zadr`ati svoju vlast".
Isti~u}i da su zbog specifi~nosti terena, odnosno visokih
planina koje su doprinosile lokalizmu, i komunikacije unutar raznih dijelova Bosne, kao i prema
vanjskom svijetu bile lo{e, navodi se da je, naprimjer, prema
dubrova~kim zapisima, karavanu iz Dubrovnika u 15. stolje}u
trebalo dva dana do Blagaja,
~etiri ili pet do Visokog, pet ili
{est do Borca, sedam ili osam
do Srebrenice i deset dana do
Zvornika.(2)
Prilike nisu bile ni mnogo bolje
na po~etku 19. stolje}a; jedan
francuski putnik je dao slijede}u
satnicu putovanja iz Sarajeva na
konju: {esnaest sati do Travnika, dvadeset i ~etiri sata do Srebrenice, trideset sati do Zvornika, sedamnaest sati do Vi{egrada i trideset sati do Mostara;
naravno da je bilo potrebno vi{e
vremena iz Sarajeva u vanjski
svijet; pedeset i ~etiri sata do
Dubrovnika, ~etrdeset i osam
sati do Novog Pazara.(3)
U ve}ini slu~ajeva, kako navodi prof. Fine, seljaci su bili pod
jurisdikcijom lokalnih zemljoposjednika. On isti~e da ve}ina
nau~nika smatra da su seljaci
manje-vi{e bili vezani za zemlju
ili, ako se radilo o ~obanima, bili
su odgovorni za svoja stada u
vlasni{tvu vlastele.
Pozivaju}i se na op{teprihva}eno pravilo za srednjovjekovna
dru{tva da je vjeroispovijest
vladara odre|ivala i vjeru njegovih podanika, Fine ka`e da je u
2
Bosni vlastela u tome bila tolerantna, ako ba{ i nisu bili nezainteresirani za pitanja religije, te
da su oni, ~esto, odr`avali veze
s nekoliko raznih vjeroispovijesti, da su povremeno jednu protiv druge usmjeravali, te da, izgleda, njihovi stavovi prema odre|enoj religiji nisu nikada bili
pod uticajem drugih interesa u
svijetu.
Nagla{avaju}i tako indiferentnost vladaju}ih slojeva naspram
crkvi, suprotnu uobi~ajenoj slici
srednjovjekovne Evrope, Fine
zaklju~uje da bi bilo veoma ta~no re}i da religija nije bila glavni faktor u internoj historiji Bosne uprkos velikoj pa`nji, koju su
nau~nici historiji religija u Bosni
posve}ivali.
"Religija je bila glavni faktor
koliko su se strane sile religijom
koristile kao izgovorom, da se u
ova pitanja upletu, koja su samim Bosancima bila od malog
interesa. Ako je bosanski vlastelin bio pod pritiskom promijeniti svoju vjeru ili je bilo izgledno
ako to u~ini da }e ne{to posti}i,
obi~no je bio spreman, kao {to
}emo kasnije vidjeti, promijeniti
vjeru.
Ravnodu{nost vladara i vlastele u odnosu na religiju njihovih
seljaka, odra`ava se na ru{evinama srednjovjekovnih crkava,
koje su se na njihovim posjedima nalazile. Crkve su, bez
izuzetka, bile male, kao kapele,
podignute za potrebe vlastelinske porodice. U nekim slu~ajevima se radi o izrazitim kapelama
gdje se sahranjivalo. Kapele su
bile male po obimu, nisu bile
predvi|ene da slu`e op}enito
potrebama sela, ukoliko seljak
nije do{ao u crkvu zbog ceremonije kr{tenja i sprovoda u svojoj
porodici. Ali, u svakom slu~aju,
~injenica da je vlastelin podigao
malu crkvu, zna~i da je prihvatio
uobi~ajeno pona{anje i nije bio
zainteresiran da njegovi seljani
redovito posje}uju crkvu. Zaklju~ak je zna~ajan, vlastelini se
nisu posebno brinuli {ta njihovi
seljani vjeruju i pustili im da slijede svoje obi~aje."
Kontakt i {irenje novih ideja
Opisuju}i odnos sela i grada,
te komunikaciju stanovnika razli~itih podru~ja, Fine ka`e:
"Ako je selo bilo blizu grada ili
trgova~kog puta, bilo je u mogu}nosti saznati nove ideje. Ostala sela, a to je bila ve}ina, bila
su potpuno izolirana, imala su
vezu s nekoliko malih sela i jednim ili dva trga. Ve}ina gradova
je, tako|er, bila mala, a mnogi
trgova~ki putevi su zaobilazili
gradove, {to zna~i, da su veze
sa svijetom bile slabe. Funkcije
gradova su bile odbrambenovojne i adminstrativnih centara,
koji su osiguravali lokalne
trgove i mjesto, gdje su se
nalazili u ograni~enom broju
sitne zanatlije, da `ive od svog
rada. Ko bi `elio dobiti sliku izolacije sela i te{ko}a komunikacije, neka leti avionom preko
planinskih vrleti Bosne do Splita
ili Dubrovnika. Slaba veza me|u
selima se vidi i po raznolikoj
odje}i, pjesmama i plesovima,
itd, u selima u dolini i na suprotnim stranama planine, ~ak i kod
vjernika iste vjeroispovijesti.
Glavni kontakti me|u selima
su se odvijali u redovnim intervalima na trgovima. Obi~no je
pazarni dan bio jednom sedmi~no. Naj~e{}e se radilo o tipu,
koji pokriva oblast trga. Zna~i,
iako je selo mogu}e bilo u blizini trga, na koji su seljani redovito i{li, neki su seljani manje-vi{e
odlazili na jedan ili dva trga. To
je normalna slika, jer je bilo rijetko na}i sela iz koji su seljani
odlazili samo na jedan trg. U
gusto naseljim krajevima, kao
{to je sredi{nja Bosna, vjerovatno su seljani i{li na dva do ~etiri
razna trga zavisno od blizine
selu. U ovakvoj situaciji pazarni
dani su bili ure|eni da je neki
grad imao ponedjeljak, a drugi
2. Navodi: K. Jire~ek, Trgova~ki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (prev. \. Pejanovi}), Sarajevo, 1951,
p. 96.
3. Navodi: M. A. Chaumette-des Fosses, op. cit, 33-45.
90
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
(4)
utorak, itd. Trg je pru`ao mogu}nost {irenja ideja i obi~aja; a
ciklus odre|enih dana je olak{avao {irenje ideja.
U novije vrijeme smo u mogu}nosti promatrati utjecaj gradskog trga na obli`nja sela, {to
se ti~e odje}e i velike raznovrsnosti ku}anskih predmeta, koji
su se prvo u gradu pojavili. Me|utim, William Lockwood je ukazao da su trgovi bili slabi mediji
u {irenju ideja. Njegov terenski
rad u Bosni je ukazao, da seljaci
koji na trg dolaze, primarno su
zainteresirani za trgovinu; a dru`e se samo onda po{to su svoj
posao obavili i okupljaju se u
malim grupama sa svojim dru{tvom (ro|aci, seljani iz istog
sela, itd). Oni ne sre}u nove Ijude, niti sa strancima zapo~inju
razgovor. Na trgovima Ijudi kupuju drugu robu i prodaju svoju robu, Ijudi raznih etni~kih i vjerskih
grupa, veoma su se malo ili nikako me|usobno mije{ali, osim
ako se radilo o trgovini.(5)
Na srednjovjekovnim bosanskim trgovima nije bio obi~aj bosanskog seljaka da sa strancem
razgovara, uklju~ivo i Dalmatince, ukoliko seljak ranije nije `ivio u blizini jedne od dalmatinskih kolonija u Bosni i s Dalmatincima bio u prijateljskom odnosu. Ako je seljaku pri{ao strani
misionar, seljak, vjerovatno, ne
bi nove ideje primio, koje je ovaj
donosio.
Ako se seljak, naj~e{}e na
trgu i susreo s novim vjerskim
idejama, on ih, najvjerovatnije,
nije ni razumio, maknuo bi se
dalje jer ga se nisu dojmile ili na
njega negativno djelovale. On je
ve} imao svoje kr{}anstvo i obrede; kao {to su otac i djed radili i samo da Bog podari zdravlje njemu i njegovoj porodici i
stoci, da Bog podari dobro vri-
jeme potrebno za usjeve i dobru
`etvu i to je bilo sve {to je seljaku bilo zna~ajno. Zapravo, seljak bi, vjerovatno, spekulaciju o
vjeri i nove ideje gledao kao na
opasne, koje, vjerovatno, izazivaju sudbinu. S druge strane,
ako je na trgu neko na{ao novi
lijek, ~aroliju koja reumatizam
lije~i, to je bilo ne{to {to je bilo
vrijedno pogledati."
Prema Fineu bosanski trgovi,
prema tome, nisu bili idealno
mjesto za propovjed novog Evan|elja, ali su oni, ipak, omogu}avali {irenje ideja, s obzirom
da se ciklusi dana nisu poklapali, te da je na trgovima, i pored svega naprijed re~enog, veliki dio stanovni{tva mogao ~uti
za novu i va`nu ideju, koja je mogu}e privukla i interes seoskih
prodavaca.
Stanovi{te o brzom cirkuliranju vjerskih ideja, zastupljeno i u
alarmantnim opaskama u papinskim pismima o rapidnom {irenju hereze, prof. Fine pravda relativno laganim {irenjem islama
nakon osmanskog osvajanja u
Bosni.
Nestvarni historijski
modeli konverzije
"Histori~ari koji se bave historijom Bosne, veoma su ~esto
zapostavljali na~in kako Ijudi i
dru{tva reagiraju. Primjer je popularna teorija "velikog ~ovjeka", po kojoj je herezu u Bosnu
donijela jedna osoba i bila instrument konverzije u rekordnom
vremenu ogromne mase Ijudi i
ustanovila jednu vrstu crkvene
organizacije. Ova teorija ne uzima u obzir tip dru{tva, koji je tada bio u Bosni. (6) U zemlji kao
{to je Bosna bila, intelektualni
nivo i geografski uslovi nisu dozvoljavali da se ideje tako lako
{ire. Osim toga, histori~ari koji
ovaj prilaz slijede, uvijek misle
na proces konverzije. Oni smatraju da mase Ijudi, nisu bile
pod velikim pritiskom i da su u
kratkom periodu lagano svoju
vjeru mijenjali. Pomenuti histori~ari su zamislili da se u Bosni
hereza rapidno {irila i ~esto su
imali tendenciju prihvatiti pretjeranu pri~u franjevaca u prvim
desetlje}ima franjeva~ke misije,
o desecima hiljada preobra}enika, sredinom 14. stolje}a i tako oslikavaju da se bosansko
dru{tvo rapidno i u velikom obimu vratilo u katoli~anstvo. Niko
ne pori~e da su franjevci ostvarili prili~an uspjeh (naro~ito, ako
uzmemo u obzir njihov ograni~eni broj). Ali, ne treba, odmah,
bez solidnih dokaza prihvatiti
tvrdnje u kratkom vremenskom
periodu o velikom broju preobra}enih.
Dalje, uspjeh franjevaca nije
bio u "konverzijama", ako pod
konverzijama podrazumijevamo
promjenu vjerovanja heretika. Pitanje je da Ii su franjevci u~inili
ne{to vi{e, oni su stigli u krajeve bez sve}enstva, gdje je ve}
bilo mnogo kr{}ana koji su podr`avali razne lo{e vjerske koncepcije i koji nikada nisu bili
Ste}ci u Kasidolu (op{tina Priboj)
4. Dobar opis trgova i njihova uloga u selja~kom dru{tvu nalazi se u djelu Lockwooda, "The Market Place as a Social
Mechanism in Peasant Society," Kroeber Anthropological Society Papers, 1965, pp. 47-67. Revidirana i mnogo detaljnija
prezentacija sa specifi~nim naglaskom na Bosnu je u njegovoj disertaciji, ^ar{ija i selo; The Market Place as an Integrated
Mechanis in Bosnia, Yugoslavia, Berkeley, California, 1970.
5. Usmena komunikacija s Dr Lockwoodom. 0 tome on detaljno govori i izla`e u svojoj disertaciji.
6. U zasebnoj studiji autor je raspravljao protiv uloge u {irenju hereze, koju su nekoliko histori~ara, pripisali dvojici
zlatara s Jadranske obale. Vidi rad "Aristodios and Rastudije-Re-examination of the Question," GID, XVI(1965), Sarajevo,
1967, pp. 223-229. 0 ovom problemu se, tako|er, raspravlja u Poglavlju III, ove studije.
April - Juni 2006.
Š
91
Bo{nja~ka rije~
kr{teni. Stanovni{tvo se, pretpostavimo, sve}enicima radovalo,
htjelo se krstiti i pri tome nikada
u svom vjerovanju nije do`ivjelo
promjenu.
Histori~ar, koji konverzije opisuje na ovako uveli~an na~in,
dobiva veoma nerealnu sliku.
Do|e heretik i cijelu oblast prevede u herezu, zatim, do|e ugarska vojska i mnogo naroda pre|e na katoli~anstvo, ali unutarnje nevolje zadese Ugare i mnogi se vrate herezi, pa, do|u franjevci i ponovo mnogo naroda
pokr{tavaju i onda... Konverzija
je zna~ajan fenomen; ne odvija
se lako, kao {to bi nas, ~esto,
neki histori~ari htjeli uvjeriti.
Pogledajmo samo osmanske
deftere, koji pokazuju stepen
prihva}anja islama (kr{}anska
vjeroispovijest nije navedena)
na nivou sela, pa se vidi da je
ovaj fenomen i{ao postepeno. U
prvim godinama nakon osmanskog osvajanja, bilo je malo Ijudi
koji su prihvatili islam; generaciju kasnije, broj se uve}avao, ali
je jo{ uvijek bilo mnogo kr{}ana;
na kraju, nakon nekih {ezdeset
godina, cijela su sela prihvatila
islam. Me|utim, odnos je varirao
u mjestima, u nekim selima je
prihva}anje islama bilo rijetko,
pa je preovla|ivalo kr{}ansko
stanovni{tvo. Tako, u slu~aju islama, dobro propagirane vjere,
koja je bila i vjeroispovijest dr`ave osvaja~a, prihva}anje islama
je bilo sporo i odigravalo se u toku dugog vremenskog perioda.
Ako se postavi bilo koje pitanje
o konverziji u srednjem vijeku, a
ne poticaja, kada dr`ava ili aparat stvarne vlasti nisu propagirali kultove, kada nije bilo propovjednika, sigurno se prelazak
iz jedne u drugu kr{}ansku vjeroispovijest odvijao mnogo sporije nego {to je bilo kod prihvatanja islama."
2
Poglavlje II
ISTRA@IVANJE IZVORA
Pridaju}i veliki zna~aj izvorima
saznanja o dru{tvenom `ivotu
srednjovjekovne Bosne uop{te,
njihovoj prirodi i glavnim odlikama, u odre|ivanju karaktera Bosanske crkve, prof. Fine u drugom poglavlju svoje studije govori o specifi~nosti razli~itih pogleda na ova pitanja isti~u}i nekoliko razli~itih izvora.
On ka`e da su jo{ na po~etku
17. stolje}a postojale tri srednjovjekovne hronike o Bosni, najmanje, dvije hronike su pisali stranci, a to su: Hronika o Hrvoju
Vuk~i}u Emanuela Gr~kog(7), Bosanska hronika Pietro Livia Veronese (Veroneze)(8) i hronika ~ovjeka s nevjerovatnim imenom,
Milich Velimiseglich.(9) O samim
autorima, kao i o karakteru njihovih djela, Fine ne navodi detalje isti~u}i da u tom smislu mogu poslu`iti samo fragmenti histori~ara iz 17. stolje}a.
- Iz ekscerpta saznajemo da je
Pietro Livia prili~no op{irno raspravljao o pitanjima religije u Bosni: Orbini i izvje{taji vizitacije iz
1623-1624, veoma su mnogo
koristili njegov materijal. Nije
nam poznato da Ii su druga dvojica hroni~ara raspravljali pitanja
religije, jer se njihovi prona|eni
ekscerpti odnose na svjetovne
teme.
Mi nemamo na raspolaganju
nijedno djelo sve}enika Bosanske crkve, osim manuskripta Evan|elja i notacija u njima, koje
nisu doktrinalne prirode. Zbog
toga smo prinu|eni o ovoj crkvi
koristiti materijal iz doma}ih povelja i dubrova~kih zapisa, ve}inom poslovne i diplomatske prirode, u kojima se pominju pripadnici Bosanske crkve; papinska
pisma o herezi, koja ponavljaju
stare fraze i za~udo, s malo detalja; i iz arheolo{kog materijala.
Pored nedostatka kronika iz
prve ruke, ni u jednom arhivu u
Bosni (uklju~ivo i arhive franjeva~kih samostana predosmanskog perioda) ne sadr`e dokumente prije osvajanja Osmanlija
u 1460-tim. Prema tome, moramo se zadovoljiti s dokumentima (kao povelje, izvje{taji diplomatskih misija, pisma o unutarnjim i vanjskim poslovima, koja
nisu pisali Bosanci), sa~uvanih
izvan Bosne. Najva`niji arhivi su
u Dubrovniku, Vatikanu, Budimpe{ti i Veneciji. Materijal se, tako|er, mo`e na}i u Zagrebu, Be~u, Kotoru, Splitu (samo u katedralnom arhivu), u Zadru (gdje
se nalaze arhivi dalmatinskih gradova, jadranskih otoka, izuzev
Dubrovnika i gradova, ju`nije od
Dubrovnika). Objavljivanjem tre}eg volumena profesora Dini}a,
1967, materijala o Dubrova~kom arhivu,(10) na zadovoljstvo
nau~nika objavljena je sva postoje}a dokumentacija o Bosanskoj crkvi u arhivima Jugoslavije.
I pored toga se nadamo da }e
se pojaviti novi materijal iz talijanskih ili turskih arhiva."
Doma}i ju`noslavenski izvori
- Ako razmatramo dokumente
(povelje, pisma, dubrova~ke registre) u cjelini, vidimo da su u
njima sadr`ane mnoge informacije, iako se u dokumentu nalaze vi{e od jedne ili dvije vrijedne
stvari. Imamo raznovrsne bosanske povelje, ali malo ih je, kojima su svjedo~ili ili garantirali
pripadnici Bosanske crkve. Povelje sadr`e informacije o crkvenoj hijerarhiji i njenom polo`aju
u dr`avi. Dubrova~ki dokumenti,
(uglavnom zapisnici Gradskog vije}a i diplomatski izvje{taji) mnogo govore o diplomatskoj ulozi
raznih pojedinaca iz Bosanske
crkve; informiraju nas o ulozi crkve vis-a'-vis dr`ave Bosne; pru-
7. Luccari, p. 197. ne treba pomije{ati s "Manoilo Grk", koji je prepisao dva Evan|elja u prvoj polovini 14. stolje}a. O
njemu, vidi Z. Kajmakovi}, Zidno slikarsto u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1971, pp. 50-52.
8. Luccari, p. 30; Orbini, p. 353.
9. Luccari, p. 42.
10. M. Dini}, Iz dubrova~kog arhiva, knj. III, (SANU), Beograd, 1967.
92
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
`aju mnoge detalje o lokacijama
i funkcijama ku}a (samostana)
sve}enika Bosanske crkve.
Svi ovi dokumenti, osim izvjesnih bosanskih povelja su nesumnjivo autenti~ni, iako, ponekad,
sadr`avaju neta~nosti zbog neznanja ili zamisli. Me|utim, ima i
krivotvorenih povelja, nastalih nakon propasti bosanske dr`ave,
koje su izra|ivale porodice iseljenika da bi pokazale, kako su
u danima Bosanskog kraljevstva
pripadali uglednoj vlasteli. Krivo-
U svim ovim bosanskim dokumentima reference o teologiji povelje ili testamenti - odra`avaju ortodoksnu teologiju. Ovu su
~injenicu i ranije zapa`ali; ali razni nau~nici, koji Bosansku crkvu
opisuju kao dualisti~ku, pridaju
tome malo zna~aja. Oni analogiju nalaze na osnovu pona{anja
dualista na drugim mjestima, da
su Bosanci namjerno poku{avali
iza ortodoksnih re~enica prikrivati svoju herezu. Me|utim, za
razliku od francuskih katara i ta-
Iako u 1440-tim u nekim pismima, po~injemo nailaziti na
termin "maniheji", ranija op}a terminologija "heretici",
"{izmatici", "patareni" se nastavila ta~no, kao ranije, ustvari jo{ se ~e{}e koristi nego etiketa dualista, ~ak i potkraj bosanske dr`ave... Godine 1461. tri bosanska vlastelina su bila upu}ena u Rim, gdje su pred kardinalom Johannesom Torquemadom odbacili pedeset "manihejskih" gre{aka. Prije odlaska vlasteline su, pretpostavljamo, ispitivali franjevci u Bosni, koji su znali oba jezika, kao i, pretpostavimo, Biskup Ninski, koji je isto govorio oba jezika, pa
zaklju~ujemo, da su pomenuti Bosanci ispovijedali neku
vrstu dualisti~kog vjerovanja. AIi, kako vlastelini nisu znali
ni latinski ni talijanski jezik, a kardinal Torquemada, sigurno nije poznavao slavenski jezik, komunikacija se morala
odvijati preko prevodioca.
tvoritelji su imali pristupa originalnim poveljama, pa su bili u
mogu}nosti izraditi dobre imitacije.
Nau~no mnijenje je u odnosu
na autenti~nost raznih povelja
podijeljeno. Posebnu pa`nju se
mora posvetiti onim poveljama u
kojima se nepoznato ime pojavljuje, a kojeg u drugim poveljama nema. Na`alost, u Bosni nije
nikada registar imena ura|en,
pa je istra`ivanje imena mukotrpan posao. Mnoge krivotvorene
dokumente su uradili ~lanovi porodica i redovito ih franjevcima
dostavljali, pa su se, ~esto, u arhivima franjeva~kih samostana
pojavljivale, te je uvijek nu`no,
dokumente u kojima se ove porodice pominju, posebno ispitati
prezimena porodica.(11)
lijanskih patarena, koji su `ivjeli
usred gorljivih, netolerantnih katoli~kih dru{tava, Bosanska crkva se nalazila u dru{tvu, koje je
u odnosu na religiju bilo indiferentno, katolici su bili manjina.
Bosanci nisu progonili Bosansku crkvu, sve do 1459. (~etiri godine prije nego {to su Osmanlije
osvojile Bosansko kraljevstvo),
mo`da je samo uslijedio progon
malog broja redovnika ove crkve. Kako vjernici Bosanske crkve nisu bili progonjeni, oni nisu
imali potrebu svoja vjerovanja i
praksu krivo izra`avati. I kako
nije postojao razlog, bilo bi apsurdno da su vjerski prvaci u dokumente stavljali vjerovanja i
praksu, koje su smatrali grijehom. Razumljivo je da sadr`ina
dokumenata ima svoju vrijed-
nost i zaklju~ak je da se u ovim
dokumentima nalaze reference
o teologiji, jer su prvaci crkve u
njih vjerovali i `eljeli da budu u
dokumentima.
Najvredniji srpski izvori o bosanskim hereticima su nekoliko
edicija anatema, pisane kao sastavni dio slu`be u crkvi u Nedjelji pravoslavlja, koje osu|uju
razne hereze, stare i savremene, uklju~uju anateme heretika
u Bosni i Humu. Anateme sadr`e malo informacija o praksi heretika i izdvajaju poimeni~no razne heretike.
lako nije mogu}e identificirati
ve}inu imena, nekoliko imena
Ijudi, koji se osu|uju kao bosanski heretici su jasno pripadnici
Bosanske crkve, {to je jak
dokaz protiv mi{ljenja, da je Bosanska crkva u osnovi bila sprska crkva sa svojom lokalnom
hijerarhijom.(12) Kako }e se kasnije vidjeti, ove su anateme nastale krajem 14. stolje}a, poslije
krunidbe Tvrtka u samostanu
Mile{evo za kralja Srbije i Bosne
1377. godine.
Tako|er, postoje jo{ tri srpska
izvora koja bi se mogla ili ne bi
mogla odnositi na heretike u Bosni. Prvi izvor se jasno odnosi
na bosanske heretike, ali se ni{ta o njihovim vjerovanjima i
praksi ne ka`e. @ivotopis Stefana Dragutina (kralj Srbije, 12761282) i potom Ban Ma~ve i
Usore, umro 1316. godine), pisao je njegov savremenik, vladika Danilo, koji govori o Dragutinovom radu u podu~avanju i
pokr{tavanju "heretika bosanske zemlje"; pretpostavka je da
je on u svom kraljevstvu nalazio
heretike, na sjeveru Bosne: u
Ma~vi, Usori i mogu}e, Soli (Tuzla). Drugi izvor je notacija u tekstu srpskog Evan|elja, prona|eno na planini Athos, datira iz
1329., koje navodi obnovu crkve sv. Nikole u eparhiji Debarskoj i bezbo`ne babune.(13) U raz-
11. Vidi Dodatak A, Poglavlje II, rasprava o specifi~nim poveljama ~ija je autenti~nost pod znakom pitanja.
12. Mo{in, "Serbskaja redakcija sinodika v nedelju pravoslavlja", Vizantijski vremennik, XVII, 1960, pp. 278-353. Vidi,
Poglavlje V.
13. O ovom izvoru, vidi A. Solovjev, "Svedo~astva pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Balkau", GID, V, 1953, pp. 8182.
April - Juni 2006.
Š
93
Bo{nja~ka rije~
nim srpskim tekstovima o Srbiji,
babuni se odnose na bogumile.
Postavlja se pitanje: gdje je bio
Debar? Jedno vrijeme se smatralo da se nalazio blizu bosansko-srpske granice na rijeci Limu. Ima i jakih argumenata da
se mislilo na Debar, blizu Ohrida u Makedoniji. Bilo da se radilo o rijeci Limu ili Makedoniji, u
1329, nisu bili dio Bosne. U svakom slu~aju u notaciji se ne
ka`e da su pomenuti babuni bili
u vezi s Bosanskom crkvom.
Zavr{ni srpski izvor je @ivot
despota Stefana Lazarevi}a
(1389-1427) Konstantina Filozofa, pisan 1431-1432, koji se
odnosi na despota i Vije}e kojem je predsjedavao u gradu
Srebrenici, kratko prije svoje
smrti. Grad na obalama Drine
ve}i dio tog stolje}a je bio u bosanskim rukama, ali su ga tada
dr`ali Srbi. Postoji nekoliko izdanja teksta ovog manuskripta i u
jednom izdanju, ali samo u jednom od izdanja se Vije}e u Srebrenici pominje uz napomenu da
su svi stanovnici grada pripadali
bogumilskoj herezi. Odlomke iz
manuskripta je u ruskom prijevodu, objavio Rus, V. Grigorovi~,
1859, i odmah je manuskript
privukao pa`nju, jer, ukoliko je
autenti~an, termin "bogumil" se
samo jednom koristi u primarnom izvoru za heretike, negdje u
Bosni.(14) ^injenica da se u navodu o~ito pretjeruje jer je bilo nemogu}e tvrditi da su svi stanovnici grada u kojem je bila velika
dubrova~ka kolonija i franjeva~ki
2
samostan, bili bogumili - mnogo
nam ne smeta. Problem je samo u ~injenici, da se ovu re~enicu nalazilo samo u jednom od
nekoliko manuskripata i da je
isti potom nestao. Nakon smrti
Grigorovi~a, veliki filolog Jagi} je
ispitivao njegovu biblioteku i me|u ostalim stvarima je posebno
tra`io manuskript o @ivotu Stefana Lazarevi}a.(15) On nije tekst
nasao. Grigorovi~ nikada nije objavio originalni tekst ili ~ak, puni
tekst prijevoda, pa iskusni paleograf ili dobar filolog nije imao
priliku rukopis prou~avati prije
nego {to je nestao. Tako nam
nije poznato da Ii se radilo o ranom rukopisu, ~iji je prepisiva~,
naprimjer, iz vlastitog iskustva
znao da je Srebrenica bila puna
bogumila i re~enicu samo dodao
ili se radilo o kasnijoj kopiji, pa
pisac nije imao razloga dodati
ovu re~enicu.(16) Naravno, nisam
u mogu}nosti rije{iti problem. Korisno je posvetiti se ovom problemu, jer se pomenuti odlomak
~esto citira na na~in da ~italac
ne bi posumnjao da je ne{to
sporno.
Za nas je korisnija kronika Tome, Arhi|akona Splitskog.(17) Arhi|akon Tomo je umro oko 1260.
godine. Njegovo djelo predstavlja koristan izvor o doga|ajima
koji su se du` jadranske obale
odigravali, govori o mnogo heretika u Dalmaciji; ali nigdje ni rije~i o prirodi doktrine hereze. Iznena|uju}e je da sve}enik iz
Splita nije imao interesa za pitanja doktrine. 0 njegovim infor-
macijama raspravljat }e se u
Poglavlju III.
Najkorisniju zbirku bosanskosrpsko-dalmatinskih dokumenata objavljenih prije 1940. navodi
F. [i{i} s kratkim komentarom o
tipu materijala u zbirci, arhivi iz
kojih dokumenti dolaze, nivo pa`nje urednika, itd.(18) Trebalo bi
obratiti pa`nju slijede}im edicijama koje su poslije 1940. objavljene:
1. G. ^remo{nik, "Ostaci arhiva bosanske franjeva~ke vikarije". (19) lako nema u bosanskim
samostanima dokumenata datiranih, prije 1463., u drugim franjeva~kim arhivima u Jugoslaviji
sa~uvano je nekoliko papinskih
bula upu}enih bosanskim franjevcima. ^remo{nik raspravlja o
sadr`ini arhiva, izla`e tekst bula
i dokumenata, koji ranije nisu bili objavljeni, daje sa`etak ranije
objavljenih tekstova, ~esto i komentar i povremeno, navodi datum.
2. M. Dini}, Iz Dubrova~kog arhiva, knj. III (20). Radi se o najvrednijoj zbirci izvora o Bosanskoj
crkvi od [i{i}a; Dini} je u kontekstu izdvojio, dijelove raznih
tipova dokumenata, koji su u
Dubrovniku pohranjeni od uobi~ajenih diplomatskih dokumenata, zapisnika Vije}a do testamenata, sudskih procesa, itd... pod
raznim odrednicama.
Nastavak u sljede}em broju.
Prire|uje: Muhedin Fijuljanin
14. V. Grigorovi~, O Serbii v eja otno{enijah k sosednim der`avam preimu{~estvenno v XIV-X stoletijah, Kazan, 1859,
p. 52.
15. V. Jagi}, "Ein neu etdeckter urkundlicher Beitrag zur Erklarung des Bosnischen Patarentums", Archiv fur slavishe
Philologie, XXXIII, 1912, pp. 585-87.
16. Ve}ina nau~ika, koji su se bavili ovim problemom se sla`u da je Gligorovi~ev tekst nastao od kasnijeg manuskripta. Vidi Dini}, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, Beograd, 1955, p. 94, i dalje reference fusota 8
na toj stranici.
17. Tomo, Arhi|akon Splitski, Historia Salonitana, ed. F. Ra~ki, MSHSM, 26 Scriptores, 3, Zagreb, 1894.
18. F. [i{i}, "Izvori bosanske povijesti", objavljeno u kolektivnom djelu, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1942, pp. 1-38. Knjiga je objavljena u nesretnom vremenu i sadr`i izuzetno neugodan fa{isti~ki predgovor; {to se
knjige ti~e, ve}ina priloga je nastala prije izbijanja rata. Kao i moga kolektivna djela svezak sadr`i nedosljednosti i neki put,
hrvatske predrasude. [i{i}evo poglavlje je ispravno. Osim toga, [i{i} je umor po~etkom 1940. i ne mo`e biti odgovoran za
neukusno djelo u kojem je njegov tekst objavljen. Na`alost, uprkos naslovu poglavlje raspravlja o dokumentima i zapostavlja sve ostale tipove izvora.
19. U Radovi, (NDBH), 1955, pp. 5-56.
20. SA, Beograd, 1967.
94
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
ANALIZE
Me|unarodna krizna grupa o Sand`aku
Izvje{taj za Evropu br. 162 - 8. april 2005. (II)
SAND@AK: I DALJE ZABORAVLJEN
Izvje{taj Me|unarodne krizne grupe o Sand`aku (izvje{taj pod radnim nazivom "Izvje{taj za Evropu
br. 162 - 8. april 2005") izazvao je dosta polemika i razli~ite reakcije i komentare u ovda{njim
politi~kim krugovima i obi~noj javnosti. "Bo{nja~ka rije~" je u svom prvom broju zapo~ela sa
objavljivanjem analiza iz tog izvje{taja
Dana 16. decembra 1996.
godine predsjednik Izvr{nog odbora op{tine Novi Pazar, Izudin
Su{evi}, objavio je da se socijalisti ne nalaze me|u {est novoizabranih ~lanova odbora.61 Istog
dana Ugljaninova koalicija bo{nja~kih partija i lokalna skup{tina op{tine nominovala je kandidate za {kolski odbor. Svi su
bili Bo{njaci i srpske vo|e su `estoko protestvovale.62 Jo{ jedan
primjer neosjetljivosti se dogodio
kada su oka~ili zastavu BNVS koja ima islamske simbole - na
zgradu gradske uprave.
U martu 1997. godine op{tinske vlasti Novog Pazara su objavile da }e smijeniti sve direktore
lokalnih dr`avnih preduze}a koji
su ~lanovi SPS ili koji su Srbi.63
^lanovi SPS u skup{tini op{tine
po~eli su da bojkotuju sjednice u
znak protesta.64 Nekoliko nedjelja
kasnije jedan srpski ~lan skup{tine upozorio je da bi Srbi mogli
da uspostave paralelnu vlast u
Novom Pazaru ukoliko se "diskriminacija" nastavi.65 Ubrzo je SPS
iznio optu`be da Ugljanin i njegovi ljudi rade na tome da Sand`ak
postane nezavisna dr`ava.66
Napetost je dostigla vrhunac
po{to je Ugljanin objavio da }e
Bo{nja~ko nacionalno vije}e od-
r`ati konvenciju u Novom Pazaru
sredinom jula 1997. godine. Na
konferenciji za {tampu odr`anoj
25. juna on je izjavio da se "ne
mo`e odbaciti mogu}nost da konvencija donese odluku o autonomiji Sand`aka". On je podsjetio da su Bo{njaci glasali za
autonomiju na referendumu {est
godina ranije.67 Beograd je reagovao 10. jula. Policija je zauzela
zgradu op{tine, izbacila odbornike i zamijenila ih privremenim
vije}em sastavljenim isklju~ivo
od ~lanova SPS i JUL, od kojih su
neki bili Bo{njaci. Ovo novo tijelo
je smijenilo Ugljaninove pristalice
sa polo`aja zato {to su se pona{ali "nelegalno i neustavno".68
Ugljanin je odbio da prihvati nove
vlasti,69 ali mu je Beograd oduzeo
poslani~ki imunitet,70 a 17. jula
tu`ila{tvo u Novom Pazaru je
ponovo aktiviralo optu`nicu iz
1993. godine71 iako Ugljanin nije
uhap{en i ubrzo je na sudu osporio radnje vlade.
Dana 14. maja 1998. godine
Ustavni sud Srbije je kao po narud`bini vlasti presudio da je
smjena op{tinske uprave bila legalna. Kao odgovor na to, Ugljanin je zaprijetio javnim protestima ukoliko re`im ne ukine privremenu upravu, ali poku{aj prote-
sta na godi{njicu smjene nije uspio da privu~e mnogo podr{ke.
Ve}ina Bo{njaka je bila zastra{ena i nije bila raspolo`ena da
isprobava reakciju policije ili vojske na demonstracije. Op{tinska
uporava koju je imenovala Milo{evi}eva vlada ostala je na vlasti sve do izbora 24. septembra
2000. godine.
Po~etkom 1998. godine umjerenije bo{nja~ke vo|e po~ele su
da napadaju Ugljanina da je previ{e ekstreman. Mnogi lokalni
Srbi i Bo{njaci tvrde da ga je srpska policija kompromitovala ~ak i
prije nego {to se vratio u Novi Pazar 1996. godine i da mu Milo{evi} ne bi dozvolio da se vrati a
61. Ugljaninov brat Sadik i Su{evi}ev brat Sabahudin su postali ~lanovi odbora. Vidi Betu, 16. decembar 1996. godine.
62. Beta, 16. decembar 1996. godine.
63. Beta, 18. mart 1997. godine.
64. Beta, 31. mart 1997. godine.
65. Beta, 2. april 1997. godine.
66. Beta, 23. maj 1997. godine.
67. Beta, 25. juni 1997. godine.
68. Beta, 10. juli 1997. godine.
69. Beta, 11. juli 1997. godine.
70. Beta, 10. juli 1997. godine.
71. Beta, 17. juli 1997. godine.
72. Premda ve}i dio ovakvih pri~a treba smatrati "pija~nim tra~evima", vrijedno je pa`nje da je Milo{evi} zaista kompro
mitovao brojne vode}e opozicione politi~are i politi~ke partije tako {to ih je sam formirao ili finansirao ili uklju~ivao funk
cionere Dr`avne bezbjednosti u njihove redove. Tako je odr`avao spolja{ni privid demokratije, dok je u stvari kontrolisao
mnoge "opozicione" partije.
April - Juni 2006.
Š
95
Bo{nja~ka rije~
da nije sa njim postigao neki
dogovor.72 Iz dana{nje perspektive izgleda da je Ugljanin koristio
staru Milo{evi}evu taktiku da
razrijedi utjecaj bo{nja~kih glasa~a u Sand`aku formiranjem niza
partija sa sli~nim nazivima i platformama, uklju~uju}i ~etiri sa
nazivom Stranka za demokratsku
akciju (SDA).73 Netolerantna politika koju je Ugljanin sprovodio po
osvojanju vlasti u op{tini Novi Pazar je sigurno utrla put smjeni
op{tinske uprave od strane Beograda.
Ekonomski procvat i propast
Anti-bo{nja~ka dr`avna strahovlada u doba Milo{evi}a podudarila se sa ekonomskim procvatom Novog Pazara. Nova postkomunisti~ka bo{nja~ka elita u
Sand`aku bila je veoma svjesna
~injenice da Milo{evi} i njegov
aparat nemaju namjeru, niti su u
stanju da se bave njihovim potrebama. Mnogi od njih su se preselili u Bosnu i Tursku, ili su prko-
sno ostali u Sand`aku na marginama neprijateljske dr`ave. Iako
je dr`ava teoretski garantovala
posao u masovnom javnom sektoru, propadanje privrede krnje
Jugoslavije sve vrijeme tokom
1990-tih zna~ilo je da oni koji su
ostali u dr`avnim fabrikama i institucijama postaju sve siroma{niji jer su im plate realno bile
sve manje. Oni koji nisu bili u
dr`avnom sektoru bili su prinu|eni da tra`e posao u privatnom
sektoru ili i sami postanu pre-
2
duzetnici.
U maju 1992. godine Ujedinjene nacije su uvele trgovinske
sankcije Milo{evi}evoj Saveznoj
Republici Jugoslaviji. To je u potpunosti promijenilo na~in na koji
se srpski dr`avni aparat finansirao i pristupao prikupljanju poreza. Tradicionalni na~in prikupljanja prihoda kroz porez na promet i carinske da`bine postao je
bukvalno beskoristan usljed hiperinflacije koju je dr`ava sama
generirala (1991-1994) i sankcija. Kao rezultat, dr`ava je morala
da se okrene drugim sredstvima
za prikupljanje prihoda da bi mogla da podr`ava skupe ratove i
neefikasni dr`avni sektor. Ta sredstva su se prije svega sastojala
od {vercerskih monopola koja je
dr`ava dodjeljivala za uvoz carinske robe kao {to su duhan,
naftni derivati, kahva i alkoholna
pi}a, dok je kvazi monopole dodjeljivala za ono malo odr`ivih izvoznih proizvoda Srbije, kao {to
su poljoprivredni proizvodi, rude,
drvena gra|a i oru`je. Dr`avna i
"privatna" preduze}a i njihovi rukovodioci koji su kr{ili sankcije
Ujedinjenih nacija slavljeni su
kao patriote. Oni koji su upravlja-
je}e nosili sa sobom. Oni su bili
u mogu}nosti da povuku kapital
od svoje {ire rodbine u Zapadnoj
Evropi i Turskoj, kao i kod ku}e, i
da osnuju aktivna preduze}a za
proizvodnju tekstila, ko`e i obu}e, kao i preduze}a koja se bave
trgovinom i transportom. Oni su
brzo ostvarili korist od relativno
niske cijene radne snage u regionu i velikog broja kvalifikovanih,
ali nezaposlenih tekstilnih i obu}arskih radnika. Mogu}nost uvoza sirovina bez pla}anja visokih
carina i mogu}nost proizvodnje
bez pla}anja poreza doprinosile
su profitabilnosti.74 Oni su tako|e koristili i porodi~ne veze da bi
izvozili gotove proizvode u Zapadnu Evropu, i to ~esto ilegalno.
Novi Pazar je postao ne{to kao
raj za privatno preduzetni{tvo.
Novi proizvodni kapaciteti i mala preduze}a sa naprednom tehnologijom (uglavnom za proizvodnju tekstila, ko`e i obu}e) nicala
su svuda, obezbje|uju}i posao
za Bo{njake, a naro~ito za `ensku populaciju.
Do kraja 1990-tih Novi Pazar
se mogao pohvaliti sa oko 500
radionica za proizvodnju odje}e
i obu}e koje su zapo{ljavale ne-
li tim preduze}ima obezbje|ivali
su prijeko potrebni dru{tveni mir,
dok su istovremeno nagomilavali
ogromno li~no bogatstvo kroz ilegalne aktivnosti koje je dr`ava
odobravala. Ve}ina dana{nje ekonomske elite u Srbiji je svoje bogatstvo stekla na ovaj na~in. Ovo
je tako|e pru`alo velike mogu}nosti mnogim Bo{njacima koji su
imali rodbinu u Turskoj da brzo
uspostave kako legalne tako i ilegalne trgovinske mre`e.
U Sand`aku su Bo{njaci, koji
su uglavnom bili bez prava glasa,
napu{tali posao ili dobijali otkaz
iz dr`avnih fabrika tekstila i obu}e, ali su svoje proizvodno umi-
koliko hiljada {valja i obu}ara.
Ove radionice su "usisale" gotovo sve kvalifikovane radnike u
regionu, pa su ljudi kojima je
posao bio o~ajni~ki potreban
putovali u Novi Pazar autobusom
~ak iz Kraljeva, koje se nalazi
100 kilometara sjeverno. Po{to
je ve}i dio trgovine odje}om u Novom Pazaru i{ao izvan legalnih
kanala i van doma{aja poreznika,
ne postoje pouzdani podaci koji
se odnose na radnu snagu, proizvodnju ili profit. Ipak, lokalni i
zapadni analiti~ari procjenjuju
da su ove radionice svake godine
proizvodile vi{e stotina hiljada pari farmerki i drugih gotovih pro-
73. To su bile Ugljaninov SDA, "Pravi SDA", SDA Jugoslavije i SDA Crne Gore. Vidi Betu, 4. i 22. oktobar 1996. godine.
74. Naravno, postojali su "skriveni" porezi u obliku mita i podjele profita sa korumpiranim funkcionerima u poreskoj i
carinskoj upravi.
96
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
izvoda, a da je bruto vrijednost
proizvodnje bila izme|u 50 i 100
miliona ameri~kih dolara. Bo{nja~ke vo|e u Sand`aku su se hvalile da srpski poreznici imaju vi{e
uspjeha u prikupljanju poreza u
Novom Pazaru nego u bilo kojoj
drugoj op{tini u republici. Stvarni
iznos se, me|utim, ne zna, po{to
srpska vlada nije objavila nikakve
zvani~ne podatke. Preko no}i se
pojavila nova klasa bogatih preduzetnika - i Srba i Bo{njaka mada je mnogo Srba ostalo da
radi u dr`avnom sektoru u kom
su plate bile male. Polako su etni~ke razlike po~ele da se ogledaju u ekonomskim razlikama,
po{to su Srbi koji su se prete`no
oslanjali na neuspje{nu dr`avnu
privredu postali siroma{ni.
U doba Milo{evi}a Novi Pazar
je bio aktivan i `iv grad u kome
su lokalno proizvedene kopije farmerki marke Levis, Kalvin Klajn
ili Versa}i tra`ile svoje mjesto zajedno sa drugim kopijama odje}e, nao~ara i ko`ne galanterije
poznatih robnih marki. Iako se
mnogo nezaposlenih muhalo po
na vrijeme i u gotovini.75 Industrija odje}e i obu}e u Sand`aku
je napredovala u svojevrsnoj simbiozi sa srpskim organima vlasti.
Status Jugoslavije kao izgnanika
iz me|unarodne zajednice i{ao je
u korist vlasnika fabrika po{to ih
je {titio od tu`bi koje bi u normalnim vremenima protiv njih pokrenuli vlasnici robnih marki. Milo{evi}evom re`imu, koji je predstavljao pokroviteljsku mre`u poduprtu podmi}ivanjem, o~ajni~ki je
bio potreban sav novac koji su
mogli dobiti od vlasnika fabrika
kroz pla}anje poreza, "naknade
za za{titu" i mito za carinike.
Me|utim, izvan Novog Pazara
ostale op{tine Sand`aka - Tutin,
Sjenica, Prijepolje, Nova Varo{ i
Priboj - su bez izuzetka do`ivjele
ekonomsku propast. U Priboju
nekada ~uvena fabrika kamiona
FAP dospjela je u te{ka vremena
po{to je izgubila svoja predratna
tr`i{ta u biv{oj Jugoslaviji i bila je
prinu|ena da svojih 6.000 zaposlenih smanji za vi{e od dvije tre}ine.76 Blizina granice sa Bosnom
i etni~ko ~i{}enje 1992-1993.
njaci sa ovih podru~ja su emigrirali ili se odselili u Novi Pazar,
dok su Srbi uglavnom odlazili ka
centralnoj Srbiji.
U isto vrijeme po~eli su da se
pojavljuju drugi problemati~ni
oblici privredne djelatnosti. S obzirom na blizinu granice sa Bosnom, a kasnije i sa Kosovom
(pod upravom UNMIK) i sa Crnom
Gorom, i s obzirom na ja~u unutra{nju kontrolu izme|u Crne Gore i Srbije, lokalni "biznismeni",
~esto u saradnji sa srpskom
Dr`avnom bezbjedno{}u, po~eli
su da {vercuju narkotike u Evropsku uniju, Bosnu, Crnu Goru i
Kosovo. Me|u drugim profitabilnim artiklima bili su jo{ i oru`je,
ljudi, alkohol, duhan i poljoprivredni proizvodi. Krizna grupa je
od srpskih sagovornika ~ula da
centru grada, mogao se osjetiti
ekonomski napredak i radinost.
^ak i prije raspada Jugoslavije,
Novi Pazar je bio poznat po
proizvodnji kvalitetnih kopija italijanskih cipela po cijeni koja je
iznosila samo mali dio cijene originala. Tokom 1990-tih mogli ste
kupiti par farmerki Levis 501 naizgled istog kvaliteta kao i original za jedva 10 ameri~kih dolara.
Radionice su robu prodavale kupcima sa Kosova, iz Turske, Bugarske, Gr~ke, Bosne, Hrvatske i
Zapadne Evrope. Izbijanje sukoba na Kosovu 1998. godine smanjilo je prodaju, a mnogi poslovni
ljudi su `alili zbog gubitka albanskih kupaca koji su uvijek pla}ali
godine stvorilo je ekonomski mrtvu zonu nastanjenu uglavnom
{vercerima i crnoberzijancima.
Nekada aktivno sto~arsko preduze}e iz Sjenice, PK "Pe{ter" poznato po proizvodnji nekih od
najboljih jugoslovenskih sireva propadalo je zbog korumpiranog
rukovodstva, gubitka tr`i{ta i
sveukupnog haosa koji je vladao
u zemlji. Broj grla stoke na Pe{teru spao je na 10 procenata od
predratnog broja. Nekada uspje{ni rudnik uglja u [tavlju sveo je
na proizvodnju na jedva 60.000
tona godi{nje. Na Pe{terskoj visoravni vi{e nije bilo ni ljudi ni
stoke, po{to se raniji trend ekonomske migracije ubrzao.77 Bo{-
se ovim kriminalnim radnjama
poma`e finansiranje osu|enika
za ratne zlo~ine, uklju~uju}i i
biv{eg generala, bosanskog Srbina Ratka Mladi}a.
Kretanje stanovni{tva
Politika etni~kog ~i{}enja, dr`avne diskriminacije, strahovlade
i ekonomskog zanemarivanja u
doba Milo{evi}a poga|ala je podjednako i Srbe i Bo{njake. Prema popisu iz 2002. godine, sand`a~ki region je izgubio 8,64 posto stanovni{tva u odnosu na
prethodni obavljen 1991. godine.
Samo je u Novom Pazaru evidentiran zanemarljivi zvani~ni porast
75. Razgovori Krizne grupe. Vidi Rojters, 21. i 23. juli 1998. godine.
76. Jedan od FAP-ovih glavnih kupaca bila je Vojska Jugoslavije koja je smanjena po veli~ini i koja je trpjela ograni~enje
bud`eta. FAP je tako|e proizvodio automobilske dijelove za automobilsku industriju Zapadne Evrope.
77. Pore|enjem popisa iz 2002. sa popisom iz 1991. godine vidi se ~ist odliv stanovni{tva sa Pe{terske visoravni.
April - Juni 2006.
Š
97
Bo{nja~ka rije~
stanovni{tva od 0,87 posto.78
Uprkos visokoj stopi nataliteta,
bo{nja~ko stanovni{tvo se smanjilo za 7,88 posto.79 Priboj - popri{te etni~kog ~i{}enja - je izgubio oko 50 posto svog bo{nja~kog stanovni{tva.80 Prijepolje,
Nova Varo{ i Sjenica su izgubili
izme|u 16 i 18 posto svojih
Bo{njaka, a Tutin 12,64 posto.
Iako su mnogi oti{li u Bosnu,
Tursku ili Zapadnu Evropu, zna~ajan i vjerovatno nepopisan broj
Bo{njaka oti{ao je u Novi Pazar.
Ovaj trend migracije stanovni{tva sa sela u grad }e se vjerovatno nastaviti.
Srpsko stanovni{tvo, ~ija se
stopa nataliteta nalazi ispod
nivoa proste reprodukcije, tako|e se smanjilo za 6,43 posto
(6.150 stanovnika), s tim da je
najzna~ajnije smanjenje bilo u
Sjenici (12,9 posto) i Tutinu (11,
08 posto). Sve ostale op{tine u
Sand`aku pretrpjele su manji
gubitak stanovni{tva: Novi Pazar
7,69 posto, Nova Varo{ 6,65 posto, Prijepolje 5,52 posto i Priboj
3,83 posto. Ve}ina je oti{la u
druga mjesta u Srbiji u kojima su
ekonomske prilike bile bolje.
Sand`ak poslije Milo{evi}a
Od po~etka raspada biv{e Ju-
2
goslavije 1991. godine, Srbija je
duboko utonula u krizu identiteta
i poku{avala da na|e na~in kako
da postupa sa podru~jima na kojima `ivi etni~ki mje{ovito stanovni{tvo. Mnogi problemi u Sand`aku - lo{a privreda, nizak `ivotni standard, neodgovaraju}e obrazovne i zdravstvene ustanove,
nefunkcionalno, korumpirano sudstvo i dr`avna uprava, kao i nesposobne, korumpirane i brutalne
policijske snage - prisutni su u
skoro svakoj drugoj op{tini u
republici. Me|utim, u etni~ki mje{ovitom podru~ju, nefunkcionalna i korumpirana uprava gledana
kroz etni~ku prizmu mo`e da
pretvori svaki neuspjeh ili gre{ku
u namjeran napad vladaju}e ve}ine na podre|enu manjinu. U
Sand`aku je upravo takav slu~aj.
Politi~ka karta
Za vrijeme prvog mandata
poslije pada Milo{evi}a (20002004) op{tinske vlasti u Sand`aku nisu uspjele da pobolj{aju
kvalitet `ivota u nekom ve}em
obimu. Srbija je i dalje prekomjerno centralizovana dr`ava: ve}inu slu`bi na op{tinskom nivou
(obrazovanje, zdravstvo, policija)
kontroli{u ministarstva u dalekom Beogradu. Op{tine nemaju
sopstvena sredstva i imovinu ~ak ni zgrade u kojima se nalaze
i stolice na kojima sjede slu`benici. Republi~ka vlada prikuplja
sve prihode na lokalnom nivou i
odlu~uje koliko novca se vra}a
nazad u op{tinu. Lokalne zajednice se ne pitaju prilikom imeno-
vanja {efova policije, direktora
{kola, direktora medicinskih ustanova, sudija, javnih tu`ilaca ili
poreskih inspektora. Centralna
uprava ~esto imenuje pojedince
po partijskoj liniji, {to mo`e dovesti do sukoba na lokalnom
nivou. Ovi dr`avni slu`benici nisu
odgovorni lokalnim organima.
Izme|u republi~ke vlade i vi{e
od 186 op{tina u Srbiji nalazi se
25 administrativnih okruga.81 Nijedan od ovih okruga nema skup{tinu, niti izabrane funkcionere,
ve} imaju samo centralno imenovane na~elnike. Na njih se prije
svega gleda kao na asocijacije
susjednih op{tina zasnovane na
zajedni~kom interesu. Oni ne
vr{e nikakvu stvarnu funkciju i de
facto jo{ vi{e pove}avaju distancu izme|u republi~kih i op{tinskih vlasti.
U etni~ki mje{ovitim podru~jima, lo{e rukovo|enje i uprava,
korupcija i kra|a ~esto manjinama izgledaju kao zvani~na diskriminacija. Usljed preterane centralizacije u Srbiji i prekrajanja
izbornih okruga, stanovnici - Srbi
i Bo{njaci podjednako - imaju ote`an pristup javnim slu`bama i
uslugama koje daje dr`ava. Bo{njaci smatraju da Beograd vr{i
diskriminaciju protiv njih, dok lokalni Srbi smatraju da su op{tinski organi vlasti u kojima dominiraju Bo{njaci ti koji vr{e diskriminaciju. Ovo produbljuje tenzije i
stvara plodno tle za etni~ku netoleranciju, a tako|e ubrzava stalni
odlazak stanovni{tva, naro~ito
sa Pe{tera.
Da bi stvari bile jo{ gore, op-
78. To odgovara broju od 22.282 stanovnika. Nova Varo{ je ostala bez 8,38 posto, Prijepolje bez 11,47 posto, Tutin
13,21 posto, Priboj 15,50 posto i Sjenica bez 16,95 posto. Svi podaci su uzeti iz pore|enja popisa iz 1991. i popisa
iz 2002. godine.
79. Zvani~na statistika o stanovni{tvu Novog Pazara mo`e biti izuzetno nepouzdana zbog mogu}eg namjernog smanjen
ja broja Bo{njaka. O~ekuje se da smanjenje broja stanovnika na Pe{terskoj visoravni ne}e prestati u bliskoj budu}nosti.
Ukoliko stopa nataliteta Bo{njaka ostane nepromijenjena i nastavi se trend migracije sa sela u grad, Novi Pazar bi u
roku od dvadeset godina mogao da prestigne Kraljevo i ^a~ak i postane najve}i grad u zapadnoj Srbiji.
80. Podaci iz popisa pokazuju gubitak od 35,99 posto. Me|utim, na zahtjev ~lanova porodice, popisiva~i su ra~unali i
Bo{njake na radu u inostranstvu. Prepiska Krizne grupe sa Odborom za za{titu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost
Priboj.
81. Ovaj broj uklju~uje i op{tine na Kosovu. Bez Kosova u Srbiji ima 24 oblasti plus grad Beograd.
98
Š
April - Juni 2006.
2
Bo{nja~ka rije~
{tine sa ve}inskim bo{nja~kim
stanovni{tvom bile su predmet
"prekrajanja" izbornih jedinica. U
poku{aju da umanje bo{nja~ki
politi~ki utjecaj, srpske vlasti su
podijelile ove op{tine izme|u dva
okruga. Dvije isto~ne op{tine u
Sand`aku, Novi Pazar i Tutin, dodijeljene su Ra{kom okrugu ~ije
je sjedi{te u Kraljevu,82 dok je
tre}a, Sjenica, strpana zajedno
sa Pribojem, Prijepoljem i Novom
Varo{i u Zlatiborski okrug sa
sjedi{tem u U`icu.83 Kraljevo je
100 kilometara udaljeno od Novog Pazara, a od Tutina jo{ i vi{e.
Sjenica se nalazi 105 kilometara
od U`ica, a zimski putevi na Pe{terskoj visoravni i preko planina
Zlatar i Zlatibor ~esto su neprolazni.84
Iz geografske i upravlja~ke perspektive vi{e smisla bi imalo da
Novi Pazar bude centar administrativnog okruga koji obuhvata
Sjenicu, Tutin, Prijepolje i Ra{ku,
kao {to to Bo{njaci `ele. Novi
Pazar ima vi{e stanovnika nego
sjedi{ta nekih drugih okruga, recimo U`ice. Ovim bi se, naravno,
kona o lokalnoj samoupravi koji
se prvenstveno koncentrisao na
izbore, raspodjelu mjesta u op{tinskoj upravi i preraspodjelu ve}
ograni~enih ovla{}enja gradona~elnika i skup{tina op{tine, a ne
na davanje vi{e ingerencija op{tinama i obezbje|ivanje odgovaraju}ih finansijskih sredstava.
Ovi stru~njaci se nisu bavili strukturnim problemima centra u odnosu na periferiju, niti prikupljanjem i raspodjelom prihoda, ve} je
regulativa pod me|unarodnim
pritiskom ubrzano usvojena u parlamentu. Na konferenciji odr`anoj u Beogradu marta 2002. godine koju je organizovala Stalna
konferencija gradova Srbije, premijer Zoran \in|i} je istakao da
je novi zakon nesavr{en i pozvao
gradona~elnike da na|u na~in da
zaobi|u njegova ograni~enja, a
ne da pasivno ~ekaju da bude
izmijenjen.85
Prije nego {to Srbija izvr{i neophodnu decentralizaciju, mora}e da izmijeni (Milo{evi}ev) ustav
iz 1990. godine. U ovom trenutku ~ini se da vlada nije u stanju
ni~ki i parlamentarni izbori, na
kojima je Milo{evi} izgubio vlast.
Sand`a~ki Bo{njaci su ponovo
glasali prete`no za Ugljanina, samo ovog puta za njegovu koaliciju Listu za Sand`ak (KLS) koju je
predvodila SDA87. U tri bo{nja~ke
op{tine - Sjenici, Tutinu i Novom
Pazaru, KLS je osvojila sigurnu
ve}inu u skup{tinama, a Ljaji}eva SDA - Rasim Ljaji} je dobila zanemarljiv procenat glasova. U Novom Pazaru Ugljanin je osvojio
skoro 70 procenata, dok je Ljaji}evih 4,8 procenta zna~ilo da njegova stranka nije dobila ni jednog
odbornika u skup{tini. Neposredno poslije toga Ljaji} je promijenio naziv stranke u Sand`a~ku
demokratsku partiju (SDP).
Srpske partije su osvojile onoliko mjesta u skup{tinama op{-
formirao okrug sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom, ali pozivi Bo{njaka da se regionalne
granice koriguju prema geografskim linijama imaju smisla i u
skladu su sa evropskom praksom.
Godine 2001. tim stru~njaka
Savjeta Evrope zajedno sa Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) pomogao
je Vladi Srbije da izradi nacrt Za-
da obezbijedi politi~ki koncenzus
koji je potreban za takvu izmjenu.
[tavi{e, imaju}i u vidu sada{nju
politi~ku klimu u Srbiji, postoji
opasnost da do|e do jo{ ve}e
centralizacije.86
tina koliki je bio njihov procenat
stanovni{tva, od 10 do 25 procenta. U dvije od tri op{tine sa
ve}inskim srpskim stanovni{tvom - Prijepolje i Priboj - SPS je
pobijedio u koaliciji sa JUL i uz
podr{ku SRS, dok je SDA bio predstavljen u skup{tini kao aktivna
opozicija, i to opet u ciframa koje
se mogu porediti sa procentom
bo{nja~kog stanovni{tva. Srpska
populacija u Sand`aku tradicio-
Dominacija SDA
U septembru 2000. godine
odr`ani su op{tinski izbori, istovremeno kada i savezni predsjed-
82. Ra{ki okrug se sastoji od dvije sand`a~ke op{tine sa preovla|uju}im bo{nja~kim stanovni{tvom i preostale tri u
kojima je stanovni{tvo prete`no srpsko - Kraljevo, Vrnja~ka Banja i Ra{ka.
83. Zlatiborski okrug ~ini deset op{tina: op{tina Sjenica sa preovla|uju}im bo{nja~kim stanovni{tvom, tri sand`a~ke
op{tine sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom - Nova Varo{, Prijepolje i Priboj, kao i ostalih {est prete`no srpskih op{tina
- U`ice, Arilje, Bajina Ba{ta, Kosjeri}, Po`ega i ^ajetina.
84. Neke ma|arske oblasti u Vojvodini tako|e su bile predmet etni~kog prekrajanja izbornih okruga.
85. Konferencija o Zakonu o lokalnoj samoupravi, koja je odr`ana 15. marta 2002. godine u Sava Centru u Beogradu
u organizaciji Stalne konferencije gradova Srbije, Ministarstva za lokalnu samoupravu Republike Srbije i Ameri~ke agen
cije za me|unarodni razvoj -- Program za reformu lokalne samouprave u Srbiji (SLGRP).
86. Javnosti je dostupno petnaestak nacrta ustava koje su izradile razli~ite politi~ke partije, ekspertske grupe i nevla
dine organizacije. Ovi nacrti se kre}u u rasponu od konzervativnih do liberalnih, a jedan ~ak zastupa ponovno uspostavl
janje monarhije.
87. U sastav koalicije ulazili su SDA, Bo{nja~ka demokratska stranka Sand`aka, Reformska demokratska stranka
Sand`aka, Socijal-liberalna stranka Sand`aka i Socijaldemokratska partija Sand`aka.
April - Juni 2006.
Š
99
Bo{nja~ka rije~
nalno glasa za SRS ili SPS - tek
su u posljednjih nekoliko godina
demokratski orijentisane stranke
ostvarile zna~ajniji utjecaj. Jedini
primjer da je neka partija koja
nije nacionalisti~ka pobijedila
me|u Srbima na izborima 2000.
godine dogodio se u Novoj Varo{i, gdje je koalicija DOS (Demokratska opozicija Srbije) na ~elu
sa \in|i}evom Demokratskom
strankom (DS) pobijedila na izborima za skup{tinu op{tine sa ve}inom od samo jednog odbornika. Kao rezultat toga, od 2000.
do 2002. godine Nova Varo{ je
dobila za gradona~elnika Milojka
[unjevari}a
i
Leku
Kola{inca kao podpredsjednika. Oni su poku{ali
da svoju op{tinu okrenu
od etni~kih razlika i usm-
jere ka ekonomskom razvoju.
Mada su mandati odbornika trajali do septembra 2004. godine,
koalicija anti-Milo{evi}evih snaga
u Novoj Varo{i se raspala 2002.
godine i kormilo je preuzela koalicija
na
~ijem
~elu
sa
Socijalisti~kom partijom Srbije, a
njen predsjednik op{tinskog odbora Branislav Dilpari} je postao
gradona~elnik.88
U periodu izme|u 2000. i
2004. godine SPS je kontrolisao
skup{tinu op{tine Prijepolje, a
Stevo Puri} je po tre}i put bio gradona~elnik. SPS je tako|e kontrolisao i skup{tinu op{tine Priboj u koaliciji sa JUL.
Malo je poznato da do dvije
2
tre}ine teritorije pribojske op{tine mo`e da se pri|e samo putem koji prolazi preko teritorije
Bosne i Hercegovine. Ovo je stanovnicima ove op{tine pri~injavalo znatne nevolje poslije raspada Jugoslavije i djelimi~no je
omogu}ilo otmice kod Sjeverina i
[trpca. U januaru 2000. godine,
BiH je po~ela da zahtijeva da sva
strana vozila koja ulaze u zemlju
imaju va`e}e me|unarodno osiguranje (zeleni karton) koje ko{ta
oko 150 eura i predstavlja zna~ajan teret koji uglavnom seosko
stanovni{tvo u izolovane dvije
tre}ine op{tine Priboj sebi ne
li~ke parlamentarne izbore zakazane za 24. decembar. Pobjednik
na tim izborima bi imao kontrolu
nad republi~kim parlamentom i
vladom, a to su prave poluge mo}i u Srbiji. U predizbornoj kampanji, Ugljanin je tra`io pet mjesta u parlamentu Srbije da bi se
njegov SDA pridru`ila koaliciji. Sa
svoje strane, \in|i}evom DS je
ponudio jedno mjesto u Izvr{nom
odboru Skup{tine op{tine Novi
Pazar (koje je namijenjeno Srbima), kao i mjesto potpredsjednika IO. Ugljaninov glavni protivnik,
Ljaji} - koji je jo{ uvijek imao relativno mali utjecaj u Sand`aku -
mo`e da priu{ti. Op{tina Priboj je
postigla d`entlemenski sporazum sa vlastima u Republici Srpskoj da ne tra`e zelene kartone
od stanovnika ove op{tine, ali je
bosanska vlada insistirala da se
ovo pitanje rije{i sa Beogradom.
Me|utim, bosanski grani~ari dozvoljavali su stanovnicima Priboja
da prolaze dok se ne na|e kona~no rje{enje.
Dana 28. januara 2002. godine izbili su manji protesti u vezi
sa protokolom za prelazak granice, pa je dvadeset ~lanova skup{tine op{tine iz SPS u znak protesta podnijelo ostavku. Republi~ka vlada je odgovorila imenovanjem deveto~lanog privremenog
multietni~kog vije}a sastavljenog
od predstavnika DOS, sa Milenkom Mili}evi}em iz DS kao predsjednikom.89 Prevremeni op{tinski izbori u septembru 2003. godine potvrdili su njihovo imenovanje.
Poslije saveznih predsjedni~kih i parlamentarnih izbora u septembru 2000. godine, koalicija
DOS sastavljena od 18 ~lanica
po~ela je da se sprema za repub-
obe}ao je da }e isporu~iti glasove Bo{njaka u zamjenu za samo
dva mjesta u parlamentu i jedno
mjesto ministra (za sebe). \in|i}
se odlu~io za Ljaji}a, {to je zna~ilo da je mnogo ve}a Ugljaninova SDA ostala van parlamenta
poslije velike pobjede DOS.90 \in|i}ev izbor i shodno tome Ljaji}evo istaknuto mjesto u nacionalnim okvirima kao savezni ministar za ljudska prava i etni~ke
zajednice jo{ vi{e su produbili
rivalstvo izme|u dvojice bo{nja~kih vo|a.
Izbori u septembru i decembru 2000. godine ozna~ili su zna~ajnu prekretnicu u odnosima izme|u Beograda i Bo{njaka. Po
prvi put od Titovog vremena Beograd je po~eo da uklju~uje Bo{njake iz Srbije u glavne politi~ke
tokove i oni su postali prisutni na
republi~koj politi~koj sceni. Premijer \in|i} je nekoliko puta posjetio Novi Pazar, kao i njegov
nasljednik Zoran @ivkovi}, a Bo{njacima su dati klju~ni ustupci u
pogledu obrazovanja i jezika. [to
je najva`nije, prestala je dr`avna
strahovlada prema Sand`aku.
88. Promjena se desila po{to je jedan odbornik iz Srpskog pokreta obnove (SPO) pre{ao na drugu stranu, pa je tako
SPS bez izbora preuzeo kontrolu nad Skup{tinom op{tine Nova Varo{.
89. Privremeno vije}e DOS-a u Priboju sastojalo se od pet Srba, dva Bo{njaka i dva Crnogorca. Dvojica su bila iz DS-a,
a po jedan iz DSS-a, SDP-a, DHSS-a, ND-a, GSS-a i SD-a. Slu`beni list, 11. februar 2002. godine.
90. Osamnaesto~lana koalicija DOS-a osvojila je 176 od 250 mjesta u parlamentu.
100
Š
April - Juni 2006.

Bošnjačka riječ 7

Pitagorin život

Bosnjacka rijec 9 final_Layout 1.qxd

Beograd za početnike

Bo{njaci danas

Bosnjacka rijec broj 3-4a final_Bosnjacka rijec broj 3

za bo[nja^ki institut

Bosnjacka rijec 1

pročitaj deo knjige

razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece

Stres i klimakterij - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Ovdje - Varaždinska biskupija

Bela Vida IN, juni 2012

Dr Marijana Pajvančić Parlamentarno Pravo - Konrad