ALTERNATIVNO VODOSNABDJEVANJE ALTERNATIVNO

Pozderović Admir
ALTERNATIVNO VODOSNABDJEVANJE
U RATU I MIRU
Ovo djelo,
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
posvećujem... ljudima!
Autor:
Admir Pozderović
Naslov:
ALTERNATIVNO VODOSNABDIJEVANJE
U RATU I MIRU
Izdavač:
BZK “Preporod”
Goražde
Naslovna strana:
Ajdin i Amar
Tiraž: 500 kom.
2
UVOD
Čovjek je od davnina težio životu pored vode. Tako su se u
historiji stvarale prve ljudske naseobine pored mora, rijeka i jezera.
Sa napretkom civilizacije ljudi su počeli da stvaraju veća naselja gradove. Snabdijevanje pitkom vodom većih naseobina predstavljalo
je u ono vrijeme veliki problem, s obzirom na stupanj razvijenosti
proizvodnih snaga. Međutim, čovjek je u težnji da dođe do pitke
vode postigao izvanredne rezultate. Prvi gradski vodovodi i
kanalizacije bili su izgrađeni u gradovima Srednjeg Istoka, u antičkoj
Grčkoj i starom Rimu.
Srednji vijek u snabdijevanju vodom nije dao neke veće
rezultate. Izgradnjom većih utvrđenja javila se potreba za izgradnjom
bunara unutar gradskih zidina, kako neprijatelj ne bi mogao doći u
posjed istih ili izvršiti njihovo zagađenje.
Krajem XVII stoljeća pojavljuju se ozbiljni naučni radovi
koji tretiraju problem prečišćavanja vode. Značajno mjesto u
rješavanju tog problema pripada engleskom filozofu ser Frensis
Bejkonu, zatim njemačkom stručnjaku Johanu Glauberu i
italijanskom naučniku Antoniju Porciju.
U XVIII stoljeću , a naročito u XIX, pojavljuju se naučni
radovi koji nepobitno utvrđuju povezanost između stepena
zagađenosti vode i oboljenja. Postojala su već konkretna rješenja za
prečišćavanje i dezinfekciju vode. Engleski naučnici Sedvik i Mat
Nuk , došli su do saznanja da je smanjenje općeg morbiditeta1
moguće poboljšanjem higijenskih uslova prilikom snabdijevanja
stanovništva vodom.
U XX stoljeću su se u znatnoj mjeri usavršili vodovodni
sistemi i tehnološki procesi prečišćavanja vode. Hlorisanje se tek u
1
morbiditet- brojni odnos bolesnika prema zdravom ljudstvu
3
XX stoljeću masovno primjenjuje, a savremena problematika
prečišćavanja i dezinfekcije vode kreće se stalno ka iznalaženju i
primjeni novih metoda.
Za privredu je važno da voda bude slobodna od agresivnih
materija ( CO2, kiseline, alkalije2), jer takve vode korodiraju,
nagrizaju vodovodne cijevi i uređaje. Industrija koja se koristi
vodom za piće u proizvodne svrhe, zahtijeva vodu koja nije suviše
tvrda3.
Osim zahtjeva za kvalitetom vode, i kvantitet igra značajnu
ulogu, jer i najbolja pitka voda ne može riješiti problem lične i
kolektivne higijene ili privrede, ukoliko nisu obezbjeđene dovoljne
količine.
U ratnim uvjetima, snabdijevanje vodom vojnih jedinica
pitanje je od strateškog značaja, a neadekvatna organizacija
vodosnabdijevanja stanovništva dovodi do masovnijeg stradanja
civila, usljed povećanog kretanja u potrazi za vodom.
2
alkalije – hidroksidi ili oksidi alkalnih metala (kalijum i natrijum); tvari jake
lužnate reakcije
3
tvrdoća vode- hemijska osobina vode. Zavisi od stepena rastvorenosti karbonata
kalcijuma i magnezijuma, hlorida ,
nitrata, sulfata, fosfata i silikata kalcijuma i magnezijuma.
4
ZNAČAJ VODE
Voda je osnovna komponenta života na zemlji. U biosferi4 voda
zauzima oko 70 % zapremine. Interesantno je da čovječiji organizam
sadrži približno isti procent. U ostalim živim organizmima procenat
vode se kreće od nekoliko desetina pa do 90 %.
U ishrani voda je nezamjenljivo sredstvo. Čovjek bez hrane
može izdržati i do 40 dana. Bez vode svega 2-3 dana. Dnevna
potreba za vodom je različita i zavisi od: načina ishrane, spoljne
temperature, fizičke aktivnosti, itd. Prosječna potreba za vodom
odrasle osobe koja ne radi teške fizičke poslove i ne boravi na
visokoj temperaturi, iznosi oko 40 grama vode na kilogram tjelesne
težine za 24 sata, što u prosjeku iznosi oko 2,5-3 litra. Voda je
rastvarač svih organskih i neorganskih sastojaka u organizmu.
Higijena ljudi u mnogome zavisi od vode. U nedostatku
dovoljnih količina vode povećava se broj kožnih gnojnih oboljenja u
kolektivu , a lahko se pojavljuju i druge zarazne bolesti kao što je
trbušni tifus, dizenterija, ušljivost i sl.
I u prirodi uloga kiše i vjetrova u pročišćavanju atmosfere je
ogromna. Padajući kroz zrak i na površinu zemlje, atmosferske vode
vrše spiranje prljavštine i njihovo odvođenje u rijeke i mora.
Psihofizička sposobnost ljudi uslovljena je potrebnom
koncentracijom vode u organizmu. Voda u organizmu vrši niz
značajnih funkcija: tkivima daje čvrstinu , gipkost i elastičnost, a u
izvjesnim slučajevima štiti unutarnje organe od potresa i povreda.
Voda igra važnu ulogu u termoregulaciji organizma. Usljed dužeg
nedostatka vode javlja se osjećaj žeđi , nelagode, mišićne slabosti,
uznemirenosti, gubitak radne sposobnosti, a u najtežim slučajevima
dehidracije može doći do ozbiljnih fizičkih i mentalnih poremećaja,
pa i smrti.
4
Biosfera- sfera koju naseljavaju živa bića
5
Epidemiološki značaj vode proizlazi iz sposobnosti
održavanja patogenih klica u virulentnom5 stanju sa mogućnošću
njihovog prenošenja i širenja. Prodor patogenih klica u vodu čini je
uzročnikom crijevnih zaraza. Bacili dizenterije zadržavaju svoju
vitalnost u vodi iz vodovodne mreže od 15 do 27 dana, a u rijekama i
jezerima do 100 dana ( u riječnom mulju i do 250 dana ).
Toksikološki značaj vode proizlazi iz mogućnosti da ona
može biti zagađena hemijskim materijama. Poznat je slučaj velike
epidemije u Lajpcigu, nastale zbog trovanja stanovništva vodom iz
vodovodne mreže sa većom količinom olova. Pored olova, postoji i
mogućnost trovanja alkaloidima , šestovalentnim hromom, živom,
selenom, fluorom i dr. U ratnim uslovima povećana je opasnost od
kontaminacije bojnim otrovima i radiološkim sredstvima.
Dekontaminacija objekata, ljudstva i lične opreme vrši se uz
obilato korištenje vode. Za dekontaminaciju većih objekata (zgrada,
puteva, vozila…) najčešće će se koristiti sama voda ili sa malim
dodatkom ostalih materija za dekontaminaciju. Međutim, prilikom
dekontaminacije ljudstva, lične opreme i naoružanja, biće u vodi
rastvorene relativno visoke koncentracije materija za dekontaminaciju (hlornih preparata, deterdženata itd.)
Rad tehničkih sredstava gotovo da je nemoguć bez vode.
Tekstilna, kožarska, drvna, metaloprerađivačka, prehrambena kao i
mnoge druge industrijske grane, ogromni su potrošači vode.
Upotreba različitih transportnih sredstava bila bi nemoguća bez vode
u sistemima za hlađenje.
5
6
Virulentno – sposobno da izazove bolest
NALAZIŠTA VODE U PRIRODI
Voda se u prirodi može naći u atmosferi, na Zemljinoj površini i
u Zemljinoj kori u različitim agregatnim stanjima: u gasovitom,
tečnom i čvrstom agregatnom stanju. Ukupna količina vode na
Zemlji procjenjuje se na oko 1,3 x 109 km3.
Voda u atmosferi
Pod dejstvom toplotne energije vrši se neprestano isparavanje
vode sa površine okeana, mora, rijeka i jezera, kao i sa površine
kopna. To isparavanje sa površine kopna potpomognuto je
transpiracijom vegetacionog pokrivača. Na taj način u atmosferu
odlazi velika količina vode u vidu vodene pare gdje se pod
određenim uslovima kondenzuje i vraća na zemlju u vidu padavina.
Količina vodene pare u zraku u direktnoj je ovisnosti od njegove
temperature. Na određenoj temperaturi, zrak može da primi
određenu količinu vodene pare. Tako npr., na temperaturi od 200 C,
1 m3 zraka može primiti 17,3 grama vodene pare, na 100 C može
primiti 9,4 g, a na 00 C svega 4,8 g.
Lučenje vode iz atmosfere vrši se u momentu rashlađenja zraka
preko tačke zasićenosti (rosne tačke). Od temperature zraka zavisi
koja će se vrsta padavina izlučiti. Ukoliko je temperatura zraka iznad
nule, lučiće se padavine u tečnom stanju, a ako je temperatura ispod
nule padavine će biti u čvrstom stanju ( snijeg, led ).
Kad prečnik kapljica dostigne veličinu od 0,12 mm, obično počinje
padati kiša.
Voda na Zemljinoj površini
Površinski pojas litosfere koji nije potopljen vodama
svjetskog mora naziva se kopnom i od ukupne Zemljine površine na
kopno otpada 29,2 %. Kondenzovana voda iz atmosfere pada na
kopno i tu se jednim dijelom ponovo vraća u atmosferu
(isparavanjem), jedan njen dio ponire u zemlju, dok se najvećim
7
dijelom sliva površinom kopna i na taj način obrazuje rijeke, jezera,
potoke, močvare, mora i okeane. U višim predjelima, od
atmosferskih voda formiraju se lednici. S higijenskog stanovišta
površinske vode nisu u najvećem broju slučajeva pogodne za piće,
jer postoji velika mogućnost njihovog zagađenja. Vodotoci su
zapravo prirodne drenaže u koje se slijevaju sve nečistoće sa okolnih
površina i naseljenih mjesta. S obzirom na pomenute okolnosti,
površinske vode se mogu upotrijebiti za ljudsku potrošnju tek nakon
prečišćavanja.
Podzemne vode
Sva voda koja se nalazi ispod površine zemlje naziva se
podzemna voda. Može egzistirati u sva tri agregatna stanja i to:
-u gasovitom (u vidu vodene pare) ispunjava međuprostore i
šupljine u stijenama,
-u tečnom stanju nalaze se najveće količine podzemne vode.
Ispunjava šupljine između stijena ili je koncentrisana u vidu vlage.
Voda se u tečnom stanju može naći počevši od površine zemlje pa
do dubine od oko 12 km.
-u čvrstom stanju voda se nalazi u podzemlju na mjestima
gdje temperatura pada ispod 00 C.
Prema svom porijeklu, sve podzemne vode mogu se podijeliti
na vadozne i juvenilne.
- vadozne podzemne vode su hidrometeorskog porijekla i
nastaju od atmosferskih padavina.
- juvenilne vode su mlade vode, odnosno vode koje tek
nastaju u unutrašnjosti zemlje sintezom vodonika i
kiseonika.
Sakupljanje podzemne vode uslovljeno je karakterom
kolektora6, odnosno njihovim brojem i veličinom. Zapremina svih
6
kolektor su stijene koje su porozne tj. šupljikave i sposobne da prime i sprovedu
određenu količinu vode
8
pora, u jedinici zapremine stijene, naziva se poroznost stijene.
Šupljine i pore u stijenama su različite po obliku, veličini i
međusobnoj povezanosti. Ima stijena čiji je stepen poroznosti vrlo
dobar, ali šupljine i pore nisu u dovoljnoj mjeri povezane ili uopće
nisu povezane, što se u značajnoj mjeri odražava na tokove
podzemnih voda. Zbog toga treba razlikovati i u okviru jedne vrste
stijena aktivnu od ukupne poroznosti, jer samo aktivna poroznost
omogućuje kretanje i sakupljanje podzemnih voda. Voda se kreće
pod dejstvom sile gravitacije sve dotle dok su pore dovoljno široke i
dok voda ne naiđe na vodonepropusni sloj koji može biti od gline ili
vodonepropustljivih stijena.
U vodonosnim stijenama iznad vodonepropustljive podloge
nagomilava se voda koja ispunjava sve pore i pukotine do izvjesne
visine. Ona tu obrazuje jedan vodeni sloj koji se zove izdan. Izdan
može da “hrani” vodom rijeke, potoke, izvore, a naročito bunare.
Podzemne vode u odnosu na atmosferske imaju daleko veći
broj pozitivnih osobina, sa stanovišta upotrebe vode za ljudsku
potrošnju. Prolazeći u podzemlje kroz sloj zemlje koji služi kao
prirodni filter, one se prečiste, obogate mineralnim solima,
rashlađuju se i imaju dobre higijenske osobine. Zaštićene su od
naknadnih zagađenja, naročito ako je iznad njih sloj debljine 5-6 m.
Vode na 15 m dubine smatraju se potpuno sigurnim u higijenskom
pogledu.
Podzemne vode na kraškim terenima zbog specifičnosti
terena kojim prolaze, treba smatrati nesigurnim u higijenskom
pogledu, te se prije upotrebe mora izvršiti njihova analiza.
9
MOGUĆNOSTI EKSPLOATACIJE VODE SA ASPEKTA
GEOMORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA ZEMLJIŠTA
Snabdijevanje vodom u niziji
Nizinska područja Bosne i Hercegovine su u geološkom
pogledu pretežno sastavljena od rastresitih i poluvezanih geoloških
masa. Rastresite geološke mase (uglavnom šljunak i pijesak) su
vododržljive i vodopropustljive, dok su poluvezane (glina, lapor i sl.)
obično vodnepropustljive mase. Smjenjivanje tih vrsta geoloških
masa u vertikalnom rasporedu zemljišta, omogućuje na tim
područjima postojanje etažnih izdana. Izvori su u nizijama vrlo
rijetka pojava. Na njih se može naići jedino u mjestima gdje nizija
prelazi u nagib. Nizinska područja bogata su podzemnom vodom.
S obzirom na ulegnuća i uzvišenja koja postoje u nizijama, dubina
do izdana je različita.
Snabdijevanje vodom u riječnim dolinama
Riječna dolina može da se sastoji od dva morfološki različita
dijela : od suženog (kanjonastog) i proširenog dijela (najčešće se radi
o kombinaciji ova dva). Između ta dva oblika postoji bitna razlika u
geološkom i hidrološkom pogledu.
Suženi dijelovi najčešće su izgrađeni od čvrstih stijena, dok
je u proširenim dijelovima preko tih masa formiran riječni nanos od
pijeska, šljunka i gline.
U suženim dijelovima riječnog toka postoje izvori koji po
nivou mogu biti iznad, u nivou ili ispod nivoa rijeke. Pri korištenju
tih izvora mora se voditi računa da li se oni nalaze na kraškom ili
nekraškom zemljištu iz razloga koje smo već pomenuli.
Preporučljivo je kaptirati izvore koji se nalaze daleko iznad nivoa
rijeka da ne bi došlo do plavljenja u slučajevima povećanja
vodostaja. Proširenja riječnih dolina mogu biti u vidu izduženih
riječnih terasa (s jedne ili obje strane riječnog toka) ili u vidu
prostranih polja. Uslovi za snabdijevanje u polima isti su kao u niziji.
10
Snabdijevanje vodom na brdsko-planinskom zemljištu
Brdsko-planinsko zemljište sastavljeno je od stijena sedimentnog,
eruptivnog i metamorfnog porijekla.
Kristalasti škriljci najčešće su glinovitog , laporovitog, rjeđe
pjeskovitog sastava, uglavnom, primarno slabo vodopropustljive
stijene. Ova područja najčešće su pokrivena gustom mrežom
površinskih vodotokova. Ima dosta izvora, ali su oni obično male
izdašnosti. Podzemna voda nalazi se na dubinama od 10 do 40, pa i
više metara. Uglavnom se nalazi na širokim platoima i blagim
nagibima.
Masivne stijene, u koje spadaju sve magmatske, neke
metamorfne (kvarcit i serpentini ), i sedimentne masivne stijene (sem
dolomita i krečnjaka), karakterišu se sekundarnom poroznošću u
vidu prslina i pukotina. Masivne stijene se po vodoizdašnosti
približavaju kristalastim škriljcima, ali im je vodoizdašnost nešto
veća i postojanija. Izvori i bunari na ovim područjima su izdašniji.
Pješčari i konglomerati7 breče posjeduju primarnu i
sekundarnu poroznost. Primarnu poroznost sačinjavaju šupljine
između pojedinih zrna, a sekundarnu razne prsline i pukotine. Ove
stijene odlikuju se velikom vodopropustljivošću. Ako se nalaze iznad
nepropusnih stijena, onda grade izdane sa velikim količinama
akumulirane vode dobrog kvaliteta. Uslovi za snabdijevanje vodom
na ovakvim terenima vrlo su povoljni. Izdašnost izvora je znatna, a
bunare treba graditi na širokim platoima i uvalama.
Finoklastične stijene ( glinci, laporci, sitnozrni pješčari )
zbog svog sitnozrnog sastava odlikuju se suprotnim hidrogeološkim
svojstvima od prethodnih stijena. Njihovu primarnu međuzrnsku
poroznost sačinjavaju veoma sićušne pore ( u kojima vladaju
kapilarne sile) koje se protive slobodnom gravitacionom kretanju
7
koglomerat – stijena sastavljena od zrna spojenih u jednu masu
11
vode. Tereni sastavljeni od ove vrste stijena siromašni su vodom.
Bare se susreću na ravnom i blago nagnutom terenu, dok se u
ulegnućima može naići i na prave močvare.
Uvjeti za snabdijevanje vodom na brdsko-planinskom
zemljištu mogli bi se rezimirati u nekoliko osnovnih karakeristika:
-
mreža površinskih vodotokova relativno je gusta,
- površinski vodotokovi su bez većih oscilacija protoka u
-
toku godine,
izvori su dosta česti, a njihova izdašnost zavisi od
bogatstva izdana vodom,
dubina na kojoj se nalazi podzemna voda zavisi od nagiba
terena, sa čijim se povećanjem i ona povećava.
Snabdijevanje vodom na kraškom zemljištu
Pod kraškim zemljištem podrazumijeva se zemljište
sastavljeno, u cjelini ili dobrim dijelom, od krečnjačkih, dolomitskih
i drugih karbonatnih stijena, sa izraženim procesima kraške erozije
zbog čijeg su se dejstva formirali specifični oblici kraškog reljefa
(škarpe, vrtače, uvale, kraška polja, pećine, ponori, vrela i dr).
Za površinske vodotokove na kraškom zemljištu karakteristično
je poniranje i ponovno izbijanje na površinu zemlje. Vodotokovi se
duboko usijecaju u teren kuda protiču, što otežava snabdijevanje sa
vodom, jer su im obale ponekad nepristupačne. Prilikom izbijanja na
površinu grade vrela čiji kapacitet može iznositi i po nekoliko hiljada
litara vode u sekundi. Podzemne vode na kraškim terenima nalaze se
na različitim dubinama. Nivo izdana može se naći na dubinama od
20-30 m, a na pojedinim mjestima i do 500, pa i više metara.
12
VODOSNABDIJEVANJE U UVJETIMA
PRIRODNIH NESREĆA
Pod pojmom prirodnih nesreća “podrazumijevaju se događaji
koji su uzrokovani djelovanjem prirodne sile na koje ljudski faktor
ne može uticati kao što su: potres, poplava, visoki snijeg i snježni
nanosi, olujni ili orkanski vjetar, gräd, prolom oblaka, klizište, suša,
hladnoća, te masovne pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti.”8
Neke od ovih prirodnih nesreća, ukoliko se dogode, odražavaju
se na normalno vodosnabdijevanje civilnog stanovništva pitkom
vodom. Tako npr. snažni zemljotresi i klizišta mogu da pokidaju
vodovodnu mrežu, jaki mrazevi u zimskim uvjetima mogu da
uzrokuju pucanje cijevi usljed hladnoće, iznenadne poplave zbog
pojačanih padavina mogu da djeluju različito: bujica može da odroni
velike površine zemlje kroz koju prolazi vodovod te da ga prekine,
snažni podzemni vodotokovi mogu da prodru u vodovodnu mrežu i
zagade vodu iz gradskog vodovoda, a prekomjerni vodostaj rijeka ili
jezera može da potopi izvorišta pitke vode, naročito ako se nalaze u
nizijama i sl. Dugotrajne suše smanjuju potrebne količine vode na
izvorištima itd.
8
"Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća" (Sl. novine FBiH, br.39/03) čl. 3.
13
IZVIĐANJE NALAZIŠTA VODE
Izviđanje nalazišta podzemnih voda
Izviđanje nalazišta podzemnih voda danas se najčešće vrši
hidrogeološkim i geofizičkim metodama, a kod naroda veoma je
rasprostranjen metod rašljarenja, koji je zasnovan na bazi
radiestezije. Prve dvije metode zasnivaju se na postojećim
hidrogeološkim zakonitostima formiranja izdana i utjecajima koje
oni ispoljavaju na rasprostranjenost vodonosnih horizonata u
podzemlju. Pri primjeni bilo kojeg od ova 2 metoda, u sastavu
izviđačke grupe moraju se nalaziti i stručna lica (geolozi,
hidrogeolozi, hidrotehničari).
Proučavanjem bioloških pojava na zemljištu, naročito uočavanjem
i studijom biljnog pokrivača, čija vrsta i rad zavise od stepena
vlažnosti zemljišta, umnogome olakšavaju rad na pronalaženju vode
primjenom navedenih metoda.
Hidrogeološki metod zasniva se na hidrološkoj ulozi geološkog
sastava zemljišta, njegovog sklopa, reljefa i geomorfoloških uslova
uopće. Hidrogeološkim ispitivanjem postojećih bunara, izvora i
močvara, istražnim bušenjima i crpljenjem vode, dolazi se do
podataka o rasprostranjenosti podzemnih voda, izdašnosti i kvaliteta.
Postojanje pištavina9 na nekom rejonu, stalnih i povremenih,
može nam poslužiti kao dopuna podataka o vodnoj situaciji u
dotičnom rejonu. Samo stalne pištavine su koliko-toliko pouzdan
znak o postojanju stalnih izdana, jer povremene pištavine se
formiraju od dugotrajnih padavina i lutajućih podzemnih voda.
Izdanska okna koja se najčešće sreću u ravničarskim
krajevima, mogu nam poslužiti kao orijentacija o postojanju
podzemnih voda. Da se radi o istinskom izdanskom oknu, a ne o
običnoj bari, uvjerićemo se na slijedeći način: potrebno je napraviti
dvije probne bušotine na udaljenosti od oko 10 m sa različitih strana
9
-mjesto gdje se voda “cijedi” iz zemlje
14
okna, mjereno od obale. Istražne bušotine moraju biti duboke 2-3 m
ispod nivoa vode u oknu. Ako se radi o izdanskom oknu, nivo vode u
bušotinama će biti isti kao i u oknu. U suprotnom, ako se radi o
običnoj bari, nivo vode u bušotini je znatno niži ili vode uopće nema.
Drugi pokazatelj je temperatura vode. Kod izdanskog okna
temperatura vode je na 1 m ispod površine znatno niža od
temperature u okolnim barama, dok je zimi viša i kreće se od
6-180C. Spoljna temperatura znatno manje utiče na temperaturu vode
kod izdanskog okna nego kod bara.
Geofizički metod primjenjuje se obično uporedo sa
hidrogeološkim za pronalaženje izdana, podzemnih vodotokova i za
ispitivanje geološkog sastava zemljišta. Geofizičkih metoda ima
više, a danas su najčešće u upotrebi: geoelektrični, geomagnetni,
radioaktivni i termometrijski. U osnovi svih geofizičkih metoda
ispitivanja tla, jeste određivanje fizikalnih svojstava elemenata građe
podzemlja. Na osnovu fizikalnih svojstava određuju se geološki i
hidrogeološki odnosi. Kod geoelektričnih metoda proučava se
raspodjela i kretanje električne struje u zemljištu, koja se dovodi pod
zemlju vještački ili se koristi već postojeća u unutrašnjosti zemlje.
Praktična primjena geoelektričnih metoda zasniva se na različitim
otporima stijena kao geoloških provodnika električne struje,
pri prolazu struje kroz njih.
Biljno rastinje može biti jedan od znakova postojanja
podzemnih izdana, s obzirom na to da biljke rastu na mjestima gdje
ima dovoljno vode. Međutim, postojanje bilja ne smije se uzeti kao
sasvim pouzdan znak jer biljke mogu da egzistiraju i na vodi koja
nije slobodna pod zemljom, tj. na vodi koja je vezana za zemlju.
Od biljnih vrsta koja nam mogu poslužiti kao orjentacija,
karakteristični su: trska, rogoz, visoka divlja raž, korov, vrba,
metlika, zovino šiblje i dr. Na zemljištu gdje raste trska i rogoz,
podzemna voda može se naći na 1 m dubine, dobrog kvaliteta, ali je
nepostojana. Na zemljištu pod visokom divljom raži, podzemna voda
nalazi se obično na dubini od oko 4 m, ali je i ona nestalna. Na
15
zemljištu pod korovom, podzemna voda se nalazi na oko 6 m dubine,
ali je vrlo često mineralizovana. Vrbe rastu na mjestima gdje je
podzemna voda na dubini od oko 3 do 4 m, a metlika gdje je voda na
dubini od 5 pa i do 20 m, i to najčešće dobrog kvaliteta.
Rašljarenje
Radiestezija označava sposobnost osjeta zračenja. Pod pojmom
zračenja, u užem smislu, misli se na zračenja što ih uzrokuju
podzemni vodeni tokovi, geološki lomovi (tektonske pukotine) ili
ležišta raznih ruda. U širem smislu, misli se općenito na sve
informacije sa područja izvanosjetilnog, za koje se pretpostavlja da
do nas dolaze putem zračenja.
Prva znanstvena istraživanja radiestezijske sposobnosti izvršio
je dvostruki doktor znanosti, geolog i paleontolog Johannes Walther
početkom XX stoljeća. On je svoja istraživanja proveo na 400
studenata, prateći njihove reakcije pri radu sa rašljama dok su
prelazili preko područja geološkog loma kao izvora zračenja.
Rezultati ispitivanja pokazali su da su snažnije reagirale senzibilnije
osobe, kod kojih se kao reakcija javljala nervna podraženost,
ubrzanje pulsa i povišenje krvnog pritiska.
Profesor Y. Rocard sa Sorbone otkrio je kako podzemni vodeni
tokovi djeluju na promjene u Zemljinom magnetnom polju. Te
promjene izaziva voda, jer i sama pobuđuje magnetno polje koje
stupa u međudjelovanje s onim Zemljinim. To miješanje magnetnih
polja, izbija na površinu zemlje u vidu magnetnih turbulencija.
Pretpostavlja se da razlika potencijala između magnetnog polja i
električnih impulsa koji kruže ljudskim tijelom, uzrokuje stanovitu
pojavu napona u rašljama koje počinju da se tresu, dižu, okreću ili sl.
Rašlje mogu biti dva tanka savitljiva pruta, dužine od 80−100 cm,
ili pak jedan prut koji se račva (oblik slova Y). Najčešće se koristi
drvo lijeske, vrbe ili divlje ruže. Danas rašljari obično koriste rašlje
pravljene od metalnih žica, savijene u obliku slova L i umetnute u
metalne ručke.
16
drvene rašlje
metalne rašlje
Kako se koriste rašlje?
Jedna od karakteristika refleksa je ta da su izuzetno osjetljivi
na iznenadne promjene. Stoga će rašljar bez imalo muke registrirati
i najmanje vodotokove (tanko crijevo kroz koje teče voda ili čak
naprsnuće na cijevi), ali će se namučiti da otkrije veliko ležište
podzemne vode koja se slabo ili nikako ne kreće.
Ahmetspahić Avdo, rašljar iz Goražda, razvio je posebnu
tehniku izviđanja podzemnih voda uz pomoć metalnih rašlji:
“Laktovi ruku opušteni su niz tijelo, a metalne rašlje podignute
do visine grudi. Rašljarske žice treba da stoje u vodoravnom
položaju. Rašljar se kreće vrlo sporo, stopu po stopu. Kada rašljar
uđe u zonu vodotoka žice na rašljama se ukrste (oblik znaka X),
obzirom da se mogu slobodno okretati u metalnim ručkama. Mjesto
gdje su se rašlje ukrstile markira se odgovarajućim znakom. Zatim
se nastavi sa kretanjem u započetom pravcu (za svo to vrijeme
kretanja, rašlje se ukrštaju i rastavljaju određenom brzinom), sve dok
se rašlje definitivno ne rastave, tj. zaustave. To je znak da je rašljar
izašao iz zone podzemnog vodotoka. I to mjesto se obilježi kao i ono
na početku. Na sredini tako obilježene duži kopa se bunar. Želi li
znati dubinu na kojoj se voda nalazi, rašljar će stati na mjesto
predviđeno za kopanje bunara, sa opuštenim rašljama. Zatim će
postaviti rašlje u početni položaj (žice u vodoravnom položaju). U
tom trenutku rašlje počinju da se naizmjenično ukrštaju i rastavljaju
određenom brzinom, nekoliko puta dok ne stanu. Broj takvih otklona
predstavlja broj metara dubine na kojoj se nalazi voda. Postupak se
može ponoviti tako što se rašlje spuste niz tijelo - vertikalno, a zatim
se ponovo postave u vodoravan položaj i ponovi sa brojanjem.
17
Dok se rašljar kreće kroz zonu podzemnog vodotoka, jedna od
metalnih žica (lijeva ili desna) će se jače tresti, zavisno od toga s
koje strane voda teče. Inače, kvantitet vodotoka i brzina kretanja su u
direktno- proporcijalnom odnosu sa intenzitetom vibracija rašlji.”
Određivanje pravca toka podzemnih voda
Određivanje pravca toka podzemnih voda nešto je obimniji
poduhvat i poduzima se u slučajevima povećane potrebe za vodom,
kada smo naišli na izuzetno izdašan i bogat podzemni tok. Želimo li
iskopati veći broj bunara bez “lutanja” po terenu, odredićemo pravac
toka podzemne vode i vršiti kopanja u tom pravcu. Ovo je naročito
izraženo na ravnijim terenima kada su podzemni vodotokovi mogući
u svim pravcima. Najjednostavniji način određivanja pravca kretanja
podzemne vode je sa tri bušotine, koje treba da budu tako
raspoređene da grade trougao.Kopaju se na međusobnoj udaljenosti
od oko 15m ili više. U tim bušotinama izmjeri se dubina do vode
(koja je u najvećem broju slučajeva različita). Najveća visina vode u
bušotini nalazi se uzvodno u pravcu podzemnog vodotoka. Tu
bušotinu nazvaćemo tjemenom trougla i obilježićemo slovom A
(slika 1).
pravac kretanja vode
slika 1: Određivanje pravca toka
18
Zatim se izmjeri razlika u visinama između nivoa vode u
bušotini A i bušotini B, a dobijena vrijednost ravnomjerno se
rasporedi na podioke na zamišljenoj stranici AB. Isti postupak se
ponovi kod bušotina A i C. Iste dobijene vrijednosti na stranicama
AB i AC povežu se sa linijama (hidroizohipse)10. Pravac kretanja
podzemnog vodotoka je upravan na linije hidroizohipsi, smjer se
kreće od hidroizohipsi sa većom vrijednošću ka hidroizohipsama sa
manjom vrijednošću.
Izviđanje površinskih voda
Izviđanje površinskih voda rijetko će se kad primjenjivati bez
izviđanja i podzemnih voda ujedno, iz razloga što će se površinske
vode koristiti jedino u slučajevima kada nema podzemnih voda, koje
su po svome kvalitetu daleko ispred površinskih voda.
Izviđanjem površinskih voda treba utvrditi karakter nalazišta
vode (da li je stalnog ili promjenjivog režima), da li se radi o tekućoj
ili stajaćoj vodi, utvrditi kvalitet vode, kapacitet i mogućnosti
eksploatacije.
10
hidroizohipsa- linija na geografskoj karti koja spaja tačke na zemaljskoj kugli
koje leže na istoj dubini pod vodom
19
VODNI OBJEKTI
Općenito o izgradnji vodnih objekata
Prije nego se pristupi izgradnji vodnih objekata, odnosno
eksploataciji podzemne vode, potrebno je izvršiti odgovarajuća
istraživanja koja mogu biti: sanitarne, tehničke i ekonomske prirode.
Obim istraživačkih radova najveći je kada se želi pristupiti izgradnji
novih vodnih objekata, dok je taj obim nešto manji u slučajevima
kada se želi eksploatisati podzemna voda sa već postojećih vodnih
objekata.
Prvo je potrebno izabrati mjesto za istraživanje podzemnog
izdana (u slučaju da se nije već ranije odredilo mjesto na osnovu
mjesnih podataka). Taj posao treba zajednički da obave investitor,
izvođač radova i geolog, odnosno hidrogeolog. Poslije izbora mjesta
istraživanja potrebno je pristupiti probnom bušenju terena i
probnom pumpanju vode iz bušotine, radi određivanja kvaliteta vode
i kvantiteta izdana.
Najprije se buši geološka sonda veće dubine, radi određivanja
geološkog sklopa terena, određivanja dubine i izdašnosti jednog ili
više vodonosnih slojeva i njihovog sastava. Nakon toga pristupa se
bušenju probnog bunara do ispod izabranog vodonosnog sloja,
tolikog prečnika da može da posluži za probno pumpanje. Zatim se
stavlja filter i niz sondi za osmatranje. Nakon toga vrši se probno
pumpanje vode iz bunara pri čemu se utvrđuje kapacitet i izdašnost.
Također, u vrijeme istražnih radova, treba se punoj mjeri
koristiti podacima iz geografskih, topografskih, geoloških,
hidrogeoloških i hidroloških karata, koji nam uspješno mogu
zamijeniti podatke koje bi prikupljali za vrijeme dugog i napornog
istraživačkog rada.
Za prethodna ispitivanja u zadnje vrijeme se vrlo često
primjenjuju geoelektrične metode koje traju svega nekoliko sati.
Kaptiranje podzemnih voda može biti vertikalno
horizontalno. Vodni objekti kojima se vrše kaptiranja dijele se na:
20
i
-
Vertikalni vodozahvati – bunari,
Horizontalni vodozahvati,
Vodni objekti površinskih voda,
Vodni objekti atmosferskih voda.
Vertikalni vodozahvati - bunari
Vertikalni vodozahvati nalaze široku primjenu u eksploataciji
podzemne vode koja se može nalaziti bez pritiska i pod pritiskom.
U relativno dubokim vodonosnim slojevima, ta vrsta vodozahvata
jedino je i moguća. Za efikasno iskorištavanje vertikalnih
vodozahvata neophodno je da vodonosni sloj leži na dubini od
najmanje 3-5 metara, a da ima moćnost (debljina vodonosnog sloja)
najmanje 1-2 metra.
Izgradnja vertikalnih vodozahvata je neophodna u slučajevima
kada se želi vršiti eksploatacija podzemne vode, a vodonosni slojevi
se nalaze u nekoliko etaža. Vertikalni vodozahvati – bunari mogu se
podijeliti na više načina a prema načinu građenja dijele se na :
- Kopane bunare,
- Bušene bunare,
- Pobijene bunare,
- Arteške i subarteške bunare.
21
Kopani bunari
Kopani bunari mogu biti stalnog i improvizovanog tipa. U
zavisnosti od toga kojeg su tipa, vrši se odgovarajuće oblaganje
njihovih vertikalnih zidova, izbor lokacije bunara, njihovo uređenje
itd.
Rade se obično kvadratnog ili kružnog presjeka. Unutrašnje
dimenzije kreću se od 1-1,5 m. Obloga bunara treba da nadvisuje
površinu zemlje najmanje 1 metar. Otvor bunara prekriva se
bunarskom kućicom ili odgovarajućim poklopcem koji imaju
zadatak da štite unutrašnjost bunara od spoljnih zagađenja.
Uz spoljni zid obloge, na dubini od 2-3 metra ispod površine
zemlje, ugrađuje se glineni ili betonski zaptivač, debljine od 30-50
cm, koji sprečava filtraciju zagađene površinske vode u vodonosni
sloj. Iznad zaptivača postavlja se odvodni nasip sa padom 2-3 % na
dužini od najmanje 5 m od obloge bunara (slika 2). Ako se ne vrši
potpuno oblaganje zidova bunara, obloga bunara ne smije biti plića
od 6 m, računajući od površine zemlje.
Kopani bunari koriste se za kaptiranje podzemne vode sa
dubine do 20 m. Obloga kopanih bunara (dio koji prolazi kroz
vodonosni sloj ) izrađuje se sa otvorima kroz koje voda ulazi u
bunar. Prije nego što se pristupi izgradnji bunara potrebno je izraditi
projektni elaborat koji načelno treba da sadrži: situaciju pojasa
zemljišta, lokaciju bunara, izbor tipa bunara, tehnički crtež bunara,
predmjer i predračun radova, specifikaciju materijala, alata i mašina i
organizaciju rada.
22
površina zemlje
odvod
glineni zaptivač
nivo vode
slika 2: Kopani bunar
Pri izboru lokacije bunara, pored ostalih elemenata koji na nju
utiču, mora se voditi računa i o tome da on bude dovoljno udaljen od
postojećih i potencijalnih izvora zagađenja kao što su đubrišta,
nužničke jame, groblja i sl. Minimalna udaljenost izvora zagađenja
od bunara treba da iznosi kako je to prikazano na slici 3.
23
24
Građenje bunara počinje s iskopom okna. Do dubine od 2 m
zemlja se izbacuje lopatama ručno, a sa većih dubina izvlači se na
površinu kofama uz pomoć čeličnog užeta i tronošca ili čekrka. Kad
god je to mogućno, za iskop se treba koristiti mehanizovanim
sredstvima kao što su razne pneumatske i motorne bušilice,
rovokopači i sl. Ako se pri iskopu naiđe na stjenoviti materijal, koji
nije moguće kopati raspoloživim alatom, za razbijanje stijena
upotrebljava se eksploziv. Rad sa eksplozivom obavezno treba
povjeriti stručnim i osposobljenim licima za tu vrstu djelatnosti. Za
kopanje bunara mogu se upotrebljavati i specijalne mašine za tu
namjenu.
Bezbjednost ljudi koji rade na iskopu mora biti na najvišem
nivou. Ljudi koji kopaju obavezno moraju nositi zaštitne šljemove i
biti vezani konopcima tako da se mogu brzo izvući iz bunara. To je
neophodno iz razloga što se ljudi u oknu mogu iz bilo kojih razloga
za vrijeme rada povrijediti ili čak onesvijestiti zbog odronjavanja
zemlje, nailaska na otrovne gasove i sl.
Prije ulaska u bunar (naročito ako je prošlo duže vremena)
potrebno je obratiti pažnju i na mogućnost postojanja zemnih gasova
ili ugljen dioksida. Zbog toga je potrebno izvršiti prvo provjetravanje
bunara, uzastopnim i naglim spuštanjem i podizanjem vedra kroz
okno bunara, a zatim upaliti svijeću i u vedru je spustiti na dno
bunara. Ukoliko se svijeća nije ugasila, ne postoji opasnost od
zagušivanja zemnim gasovima. U protivnom provjetravanje bunara
izvršiti na već opisani način ili uz pomoć ventilatora. Prvo ulaženje u
bunar mora biti osigurano zaštitnim pojasom na užetu.
25
Bunari sa oblogom od drveta najčešće su kvadratnog
presjeka sa dužinom unutrašnje stranice 1-1,5 m.
Za oblaganje se upotrebljava glatka građa bez čvorova ( slika 4).
Oblaganje kopanih bunara drvenom oblogom može se vršiti i
postupnim spuštanjem cjelokupne obloge. Taj način oblaganja
sastoji se u tome što se na prethodno izrađen i postavljen bunarski
vijenac osloni izrađena obloga i prema napredovanju iskopa
postupno spušta u okno, s tim što se poslije spuštanja jednog
segmenta drvenog rama postavlja drugi i tako redom. Radi lakšeg
spuštanja cjelokupne obloge u okno bunara potrebno ju je opteretiti
sa gornje strane. Također i ostali materijal, kao na primjer, kace,
burad, sanduci i sl. mogu se uspješno upotrijebiti za oblaganje
bunarskih okana improvizovanih bunara.
drvena obloga
unutrašnji vijenac
od gredica
slika 4: Drvena obloga bunara
26
Bunari sa betonskom i armirano-betonskom oblogom
najviše odgovaraju higijenskim zahtjevima i naročito se preporučuju
kao vodozahvati za vodovode. Najekonomičnije se izrađuju bunari
koristeći obloge od betonskih prstenova (debljina betona od 8-15
cm.) ili armiranobetonskih prstenova (debljina betona od 5-8 cm).
Izrađeni odgovarajući žljebovi po cijelom obimu prstena omogućuju
lakše međusobno spajanje i povezivanje prstenova. Spojnice se
zalivaju cementnim malterom. Kada se bunar kopa u mehkom i
rastresitom zemljištu, primjenjuje se metoda postavljanja prstenova
odozgo prema dolje. U iskopani dio okna, dubine kolika je visina
prstena (obično oko 1m), postavlja se prvi prsten. Na njega se polaže
drugi prsten, a zatim se vrši produbljivanje okna po cijelom profilu
uz ravnomjerno spuštanje obloge. Radi omogućavanja prodiranja
vode iz vodonosnog sloja u vodoprijemni dio bunara, na prvom
prstenu izrađuju se odgovarajući otvori koji omogućavaju prolaz
vodi. Oblik, veličina i broj otvora zavise od karaktera vodonosnog
sloja.
Kod svih kopanih bunara potrebno je obratiti posebnu pažnju
uređenju dna bunara. Kada voda iz vodonosnog sloja dolazi sa strane
dno bunara se poravna i dobro očisti, zatim se naspe odgovarajući
sloj čistog šljunka. Kada voda iz vodonosnog sloja dolazi odozdo,
dno bunara se prekriva nešto debljim slojem krupnijeg šljunka, a
ukoliko voda nadolazi pod većim pritiskom, na dno se učvrsti ram
prekriven izbušenim daskama i prekrije se pješčano-šljunčanim
slojem. U pojedinim slučajevima radi se i filter od specijalno
izrađenog sanduka ispunjenog pješčano-šljunkovitim materijalom.
Merdevine za spuštanje u bunar ugrađuju se u oblogu bunara,
a naročito su neophodne kada se radi o većim bunarima koji imaju
ugrađene motorne crpke. Naime, često je potrebno u toku
eksploatacije vršiti redovnu kontrolu uređaja kao i izvjesne popravke
na njima. Stepenice ili merdevine treba da su od nehrđajućeg čelika i
moraju biti čvrsto i dovoljno duboko ukotvljene u oblogu bunara, ali
ne smiju prolaziti kroz nju.
27
Zatrpavanje bunara, ukoliko je potrebno izvršiti iz bilo
kojeg razloga, mora se stručno obaviti. Da ne bi došlo do zagađenja
vode u vodonosnom sloju, taj dio bunara zasipa se čistim šljunkom.
Dio bunara iznad vodonosnog sloja treba zasuti čistom glinom bez
organskih primjesa. Zatrpani bunar se pokrije odgovarajućom
pločom i osmatra se slijeganje nasipa. Nastala šupljina zbog
slijeganja nasipa dopunjuje se i s vremena na vrijeme polijeva čistom
vodom.
Bušeni bunari
zemljište
vodonosni sloj
slika 5: Bušeni bunar
28
Bušeni bunari namijenjeni su za
dobijanje vode iz dubljih izdana,
obično od 20-300 i više metara.
Mogućnost izgradnje tih bunara
postoji u svim vrstama zemljišta, što
ima naročitog značaja za izgradnju
ove vrste bunara na kraškom
zemljištu, čija su područja oskudna u
površinskim vodama, a podzemni
izdani se skoro redovito nalaze na
relativno velikim dubinama.
Izgradnjom takve vrste bunara,
moguće je u najvećoj mjeri
zadovoljiti skoro sve
sanitarnohigijenske zahtjeve u dobivanju
vode za piće.
Pri bušenju, bušotina se zaštićuje pomoćnim (manipulacionim)
zaštitnim cijevima, obično u nekoliko kolona ( slika 5 ).
Broj kolona zavisi od svojstva bušenih slojeva, od načina
bušenja, dubine bunara i od specijalnih tehničkih i zdravstvenih
zahtjeva. Prva kolona, obično do dubine 5-20 m, naziva se uvodnom
zaštitnom cijevi i njen prečnik je u odnosu na ostale kolone najveći.
Prečnik svake dalje kolone sve je manji ( za 50-100 mm). Posljednja
kolona naziva se radnom. Bušeni bunar sastoji se iz slijedećih
dijelova: vodoprijemnog dijela ( kroz koji voda dolazi u bunar iz
vodonosnog sloja), eksploatacionog ( radnog) dijela (u koji se stavlja
crpka i cijevi, kroz koje se voda diže na površinu) i glave.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju u vezi sa gradnjom
bušenih bunara su ovi:
- vodoprijemni dio bunara mora pružati što je moguće
manji otpor ulaženju vode iz vodonosnog sloja u bunar,
- filter mora biti otporan na sve vrste začepljenja do kojih
može doći pri eksploataciji, a također i protiv utjecaja
korozije.
Eksploatacioni dio bunara mora biti:
- vertikalan i u pravoj liniji, što je naročito značajno ako je
bunar opremljen dubinskom
centrifugalnom pumpom sa dugom osovinom,
- sigurno izolovan od vodonosnih horizonata sa
nepovoljnom vodom.
Glava bunara mora biti:
- hermetična i dovoljno čvrsta da primi opterećenje pumpe
i usisnih cijevi,
- mora da postoji čvrst spoj između donjeg oboda oslonca i
usisne cijevi,
- čvrst spoj rama dovodne glave pumpe za betonski temelj,
- pogodnost za montažu i demontažu pumpe,
- mogućnost mjerenja nivoa vode u bunaru.
29
U manje kompaktnom zemljištu vodoprijemni dio bušenog
bunara potrebno je opremiti odgovarajućim filterom. Filter služi da
spriječi da se zajedno sa vodom iz vodonosnog sloja ne crpe i čestice
zemlje ili pijeska. Ima i različitih konstrukcija i izrađenih od
različitog materijala a najčešće su u upotrebi filteri od čeličnog sita
(mrežice).
Pobijeni bunari
Pobijeni bunari (slika 6) namijenjeni su za mekša zemljišta.
Zemljište u kojem se vrši pobijanje ove vrste bunara uopće ne smije
biti stjenovito. Pobijeni bunar obično se sastoji od šiljka i
perforirane cijevi
(rupice 3-4 mm unakrsno izbušene) za prolaz
vode, gvozdenih pocinčanih cijevi i ručne klipne pumpe za crpljenje
vode. Za pobijanje bunara potrebno je još imati tronožac i malj.
Poslije pobijanja bunara pristupa se crpljenju vode radi izvlačenja
mulja i sitnog pijeska. Krupan šljunak stvara oko cijevi vještački
filter i iz bunara se dobija bistra voda. Za pobijanje jednog takvog
bunara potrebno je 4-6 sati, zavisno od obučenosti ljudstva i
karaktera zemljišta. Ova vrsta bunara bolje je zaštićena od
zagađivanja nego obični zidani bunari, pod uvjetom da se pravilno
izvedu radovi u tehničkom i sanitarnom pogledu.
Kod ovih bunara naročitu pažnju treba obratiti na spoj glave
bunara sa betonskom podlogom, da bude solidno izveden, jer u
protivnom voda može kroz olabavljeni sloj da curi niz cijev do
vodonosnog sloja i da ga zagadi. Voda iz ovih bunara obavezno se
mora hlorisati prije upotrebe za piće.
30
betonska podloga
zemljište
vodonosni sloj
šljunak i pijesak
nepropusna podloga
slika 6: Pobijeni bunar
31
Arteški i subarteški bunari
Arteški i subarteški bunari rade se sa cijevnom podlogom
(kao bušeni ili pobijeni) i služe za dobijanje arteške vode. Iz arteških
bunara ne vrši se crpljenje vode, obzirom na to da se voda u arteškim
bunarima nalazi pod pritiskom što omogućuje njeno slobodno
isticanje na površinu zemlje. Do pritiska dolazi usljed toga što se
voda nađe između dva vodonepropustljiva sloja koja se uzdižu na
svojim krajevima (slika 7).
Visina podizanja vode zavisi od pritiska koji vlada u
vodonosnom sloju. Najčešće se pri bušenju ili pobijanju arteških
bunara nailazi prvo na vodonosni sloj koji nije pod pritiskom. O
tome se mora voditi računa zbog neophodnosti izolacije tog sloja od
sloja pod pritiskom, da ne bi došlo do oticanja vode iz gornjeg sloja
u donji.
Subarteški bunari razlikuju se od arteških po tome što pritisak
koji vlada u subarteškom izdanu nije dovoljan da izbaci vodu na
površinu zemlje, nego do izvjesne visine u bušotini. Crpljenje vode
iz ovih bunara vrši se na sličan način kao i kod običnih bunara,
postavljanjem odgovarajućih pumpi za crpljenje.
Mjere na obezbjeđenju arteških bunara iste su kao i kod ostalih
bunara.
32
33
Zaštita bunara
Bunare treba postaviti tako da bude spriječeno njihovo
zagađivanje i prodiranje materijala škodljivih za čovječje zdravlje.
Treba preduzeti posebne mjere za sprječavanje prodiranja
površinskih voda zagađenih raznim otpadnim vodama ili drugim
izvorima zagađenja (đubrišta, deponije smeća, nužničke jame i sl.).
Radi toga potrebno je da obloga bunara bude vodonepropustljiva na
dubini najmanje od 3-5 m, a 50 cm iznad površine terena. Protiv
prodiranja atmosferskih padavina i drugih nečistoća bunar mora biti
zaštićen pripijenim pokrivačem, kamenim ili betonskim pločama i sl.
Okolina bunara treba da je popločana nepropustljivim patosom
izrađenim oko bunara do udaljenosti minimalno 2 m u padu od
bunara. Sagrađene bunare iz kojih se koristi voda treba uredno
održavati i redovno pratiti kvalitet vode i o tome uredno voditi
evidenciju.
Ako je bunar izgrađen na poljoprivrednom zemljištu koje se
obrađuje, njegova okolina na udaljenosti od 10 m mora biti
zatravljena i taj dio zemljišta ne smije se đubriti niti zagađivati na
bilo koji drugi način. U neposrednoj blizini bunara nije dopušteno
pranje suđa, rublja, povrća i sl. Stoka ne treba da se napaja u blizini
bunara. Okolina bunara treba da bude uvijek čista.
Za crpljenje vode iz bunara prvenstveno se koristiti
odgovarajućim crpnim uređajima, koji moraju biti tako postavljeni
da je onemogućeno zagađivanje vode u bunaru njihovim
posredstvom. Ovdje naročito treba obratiti pažnju na ispravnost
manžetni koje se koriste kod pojedinih ručnih klipnih pumpi.
Suvišna voda mora se odvoditi dalje od bunara tako da se u njegovoj
okolini ne stvara blato.
Samo higijenski i tehnički dobro urađeni bunari mogu
odgovarati svrsi kojoj su namijenjeni. U protivnom mogu biti štetni
i opasni po zdravlje potrošača koji se iz njih koriste vodom.
34
Vodosnabdijevanje domaćinstva iz bunara
Vrlo praktično rješenje za napajanje vodom vlastitog domaćinstva
(naročito u mirnodobskim uslovima) je ugradnja hidrofora i
priključenje na vodovodnu instalaciju stambenog objekta. Hidrofor
je vrsta elektične crpke koja se može smjestiti u podrum kuće,
postojeći šaht ili posebno izgrađenu prostoriju za tu namjenu. Pri
odabiru hidrofora potrebno je voditi računa o tehničkim
karakteristikama, a naročito o potrebnoj snazi za izbacivanje vode na
željenu visinu u objektu. Hidrofori koji se danas koriste su malih
dimenzija i povoljne cijene, tako da su veoma pogodni za
individualnu upotrebu.
hidrofor
šaht
35
HORIZONTALNI VODOZAHVATI
Horizontalna kaptaža podzemne vode predstavlja skup radova
i mjera na izgradnji odgovarajućih vodnih objekata da bi se izvršilo
sabiranje podzemne vode preko tih objekata, te njeno smještanje i
raspodjela uz zadovoljenje sanitarnih i tehničkih zahtjeva. Sa
konstruktivnog stanovišta horizontalni vodozahvati dijele se na :
- kaptažu izvora,
- rovovske galerije,
- galerije u vidu potkopa.
Kaptaža izvora podzemnih voda
Kaptaža izvora svodi se na preduzimanje mjera i izvršenje
hidrotehničkih radova radi otkrivanja i uređenja izlaza podzemnih
voda, kojima se obezbjeđuje njihova veća koncentracija pri
skupljanju u vodozahvat i zaštita od površinskog zagađivanja.
Kaptirani izvori moraju biti dovoljno čvrsti, jednostavni i
izgrađeni od materijala koji neće kvariti kvalitet vode. Kaptirani
izvori stalnog tipa obično se grade od betona, kamena ili cigle. Za
izgradnju kaptiranih izvora improvizovanog tipa koristi se i drveni
materijal kao i drugi priručni i mjesni materijali. Prilikom gradnje
ove vrste kaptažnih objekata treba obratiti pažnju na slijedeće mjere:
- dionica zemljišta gdje se nalazi kaptaža treba da je
zaštićena od plavljenja površinskim vodama
- kaptažni objekt i voda u njemu moraju u potpunosti biti
zaštićeni od prodiranja bilo koje vrste zagađenja, radi
čega se oko kaptaže izrađuje zaptivač od
vodonepropustljivog materijala
- zaštititi kaptažu od zamrzavanja radi čega se vrši
odgovarajuće nasipanje, udubljivanje kaptaže ili
termoizolacija
- sve otvore na kaptažnom objektu zaštititi odgovarajućim
žičanim mrežicama kako bi se onemogućio ulazak
insekata, gmizavaca i sl.
36
Kaptaža slivnih izvora, koji se obično susreću na padinama
brda i riječnih dolina pri pojavi ocjeđivanja voda bez pritiska,
zahtijeva naročitu pažnju, da se prilikom radova ne povrijedi ili
probije nepropustljiva podloga podzemne vode, jer tada postoji
opasnost da voda propadne.
Prilikom izdizanja nivoa vode u kaptažnom uređaju dolazi i
do podizanja nivoa vode u izvorištu što u nekim slučajevima može
izazvati prelijevanje vode u stranu. Težnja je da se pri zahvaćanju
izvorske vode ona zahvati u što većoj količini i sprovede u kaptažne
uređaje sa što manjim gubicima. Radi toga se izrađuju uzdužni i
poprečni kaptažni rov iza ulaznog zida kaptažnog uređaja. U uzdužni
i poprečni kaptažni rov obično se stavlja lomljeni kamen ili oblutak.
Iznad rovova nabija se sloj gline ili ilovače da bi se spriječilo
prodiranje površinske i atmosferske vode.
Ako se na terenu pojavljuje veći broj izvorskih žila, a nijedna nije
bogata dovoljnim količinama vode i rastojanje među njima je znatno,
u tom slučaju najcjelishodnije je izvršiti kaptiranje svake izvorske
žile posebno, a sve kaptaže povezati vodovodnim cijevima u jedan
kaptažni sistem.
Mjesto izgradnje glavnog rezervoara treba da bude odabrano
tako da zadovolji zahtjeve u tehničkom i ekonomskom smislu.
Dobro urađen kaptirni slivni objekat obično se sastoji od taložnice,
rezervoara i komore za montažne uređaje ( slika8).
37
38
Voda se u taložnici prečišćava taloženjem. Ako je voda jako
zamućena, tako da se njeno prečišćavanje ne može izvršiti
taloženjem, postavlja se iza ulaznog zida kaptažnog uređaja
šljunčano-pješčani filter. Pri dnu taložnice ugrađuje se ispusna cijev
sa zatvaračem, kroz koju se s vremena na vrijeme ispušta nakupljeni
talog. Na rezervoaru se ugrađuju prelivna, ispusna i odvodna cijev.
Na komori se montira i ventilaciona cijev.
Rovovske galerije
Rovovska galerija sa tucanikom spada u grupu
improvizovanih vodnih objekata i predstavlja najprimitivniji oblik
horizontalnog vodozahvata. To je zapravo rov ispunjen u svom
donjem dijelu pijeskom, šljunkom, tucanikom ili lomljenim
kamenom, kroz koji se vrši procjeđivanje , prikupljanje i odvođenje
podzemne vode.
Kroz unutrašnji sloj tucanika ili lomljenog kamena, prolazi
voda ka sabiralištu iz kojeg se vrši crpljenje i raspodjela vode. Da bi
se omogućio prodor vode iz vodonosnog sloja u sloj kamene naslage,
on se zasipa sitnijim filtracionim materijalom (tucanikom, šljunkom i
pijeskom) čiji se prečnik smanjuje udaljenjem od kamene naslage.
Sav materijal koji se ugrađuje u rov radi procjeđivanja, prikupljanja
i odvođenja vode, mora biti bez organskih primjesa, zbog čega se
vrši njegovo ispiranje prije ugrađivanja. Materijal mora biti tako
odabran da nije podložan raspadanju zbog rastvorne moći vode, pa
se zbog toga ne preporučuje ugrađivanje materijala karbonatnog
porijekla (kreda, krečnjak i dr.). Preko poslednjeg sloja (obično je to
krupnozrni pijesak) sipa se sloj obične zemlje, a po njoj, sloj
nabijene gline ili ilovače koja treba da spriječi prodiranje površinske
vode u galeriju. Na sloj gline se do površine nasipa obična zemlja.
39
Ukoliko potrebe zahtijevaju, a mogućnosti dozvoljavaju, rov se
može iskopati u obliku slova Y, a stranice obložiti limom i na taj
način povećati volumen kaptaže (slika 9).
Preporučljivo je birati da lim bude izrađen od nekog nehrđajućeg
materijala. Umjesto lima može nam poslužiti i neki drugi materijal
kao npr. plastične table, folija od debljeg najlona i sl.
lim
pijesak
šljunak
tucanik
cijev
rov
slika 9: Povećanje volumena kaptaže
40
Cijevna galerija (slika 10) savršeniji je tip horizontalnog
vodozahvata. Ona se po konstrukciji razlikuje od rovovske galerije
po tome što se u dno rova ugrađuje cijev u kojoj se vrši prikupljanje
vode i njeno odvođenje ka sabiralištu. Ostali elementi filtracionog i
zaštitnog sloja isti su kao i kod rovovske galerije. Prednost cijevne
galerije je u tome što je omogućeno racionalnije prikupljanje i
odvođenje vode. Pad je blaži, čime je omogućeno građenje znatno
većih dužina kaptaže. Kontrola ispravnosti odvodnog dijela je lakša,
a u slučaju začepljenja ili kvara, opravka je brža i efikasnija.
S obzirom na eksploatacione uslove, a prvenstveno zbog
čišćenja i popravki, ne preporučuje se da prečnik cijevi bude ispod
200 mm ( a može i do 1200 mm). Na gornjoj polovini (položene
cijevi) naprave se rupice ili prorezi, kako bi se omogućio ulazak
vode u cijev. Cijevi se polažu u iskopani rov na naročito
pripremljenu podlogu, zavisno od vrste zemljišta i vrste i težine
cijevi. U čvrstom zemljištu pri polaganju lahkih cijevi, podloga može
biti od pijeska i sitnijeg tucanika. U rastresitom zemljištu i kad su
cijevi većih težina, postavljaju se obično drveni oslonci. Kad god je
to moguće, iskop rovova treba vršiti uz pomoć rovokopača.
41
42
Galerije u vidu potkopa
Galerije u vidu potkopa (slika 11), su horizontalni vodozahvatni
objekti većeg kapaciteta od rovovskih galerija. Grade se na isti način
kao i tuneli. Mogu se graditi od betona, armiranog betona, opeke ili
gotovih elemenata koji se proizvode u industriji. Galerija mora biti
postavljena na dovoljno čvrstu podlogu da ne bi zbog slijeganja
zemljišta, došlo do deformacije ili slijeganja čitavog objekta. Pri dnu
galerije, ostavljaju se sa strane odgovarajući otvori, koji po veličini,
broju ili položaju mogu biti različiti, radi prihvata vode iz
vodonosnog sloja i njenog sporovođenja u galeriju. Obično se u dnu
galerije sa jedne strane izradi i staza za kretanje ljudi koji vrše
nadzor, čišćenje i eventualne popravke u galeriji.
Obzirom da se galerije u vidu potkopa grade na isti način kao i
tuneli, potrebno je pri izvođenju radova preduzeti sve mjere
predostrožnosti, kako prilikom rada ne bi došlo do zarušavanja
galerije. Filtracioni zastor postavlja se samo sa strane galerije, koji se
sa posebnom pažnom mora izvesti na mjestima doticanja vode u
galeriju. Poželjno je da se grade u smjeru kojim ide podzemni
vodotok.
Zajedničko za sve galerije je to da moraju imati pad, i to ne
manji od 1%, kako se ne bi pri dnu galerije stvarali talozi. Pad se
može i povećati kako se galerija približava sabiralištu vode. Na
izlazu iz galerije može se izraditi rezervoar sa taložnikom kako je to
prikazano na slici 8.
43
okno
šljunak
staza
tucanik
otvori
betonska podloga
slika 11: Galerija u vidu potkopa
Za osmatranje, ventilaciju i popravku galerija izrađuju se
specijalna okna koja se ostavljaju na svakih 100-150 m. Okna za
osmatranje ili reviziona okna, ostavljaju se i na mjestima prelamanja
galerije, na mjestima gdje su izgrađene kaskade i na samom početku
galerije. Kako ne bi došlo do zagađenja vode u galeriji, okna treba da
nadvisuju površinu zemlje za najmanje 30 cm. Okno je hermetički
spojeno sa galerijom a spoj je prekriven cementnim malterom. Na
okna se ugrađuju poklopci.
44
VODNI OBJEKTI POVRŠINSKIH VODA
Povećanje potrošnje vode za najrazličitije svrhe, a imajući u
vidu ograničene rezerve podzemne vode, uzrokovalo je da se u
poljednje vrijeme sve više koriste površinske vode. Mnogi veliki
gradovi u svijetu napajaju se vodom iz rijeka, koju prethodno
prerade. Kako smo ranije napomenuli, površinske vode nisu ni blizu
onoj kvaliteti koju imaju podzemne vode, zbog toga se površinske
vode mogu koristiti samo u nedostatku kvalitetnije vode.
Vodozahvatni bunari površinske vode
Grade se uglavnom improvizovanog tipa i to na taj način što se
neko pogodno bure, kaca ili sanduk (bez dna) ukopaju u dno
vodotoka za 1/3 visine. Dno takvog bunara dobro se očisti i pospe
slojem sitnog šljunka. Oko bunara naslaže se kamenje i naspe sloj
šljunka. Ovaj tip bunara naročito je pogodan ukoliko se naiđe na
podvodni izvor (slika 12).
45
46
Filter bunari
Filter bunari za korištenje površinske vode su vodni objekti
koji se ne grade na samom vodotoku već na obali rijeke ili jezera.
Kopa se na način kao i svaki drugi kopani bunar na daljini 5-10 m od
obale. Od bunara ka rijeci kopa se rov širine oko 60 cm. Dno rova
treba da se nalazi na 1,5-2 m ispod nivoa vodotoka. Na oko 2 m od
bunara, gradi se poseban šaht čije se dno nalazi nešto malo ispod dna
rova. Šaht se oblaže oblicama od drveta ili se izlijeva od betona.
Donji dio šahta otvoren je sa obje strane u smjeru pružanja rova, s
tim što su mu ugrađene mrežne pregrade. U iskopani rov nasipa se
pijesak i šljunak, visine koliko je širok rov, a na taj filtracioni sloj
sipa se sloj gline a zatim i sloj zemlje sve dok se rov ne ispuni do
vrha. U iskopani šaht sipa se drveni ugalj čiji je zadatak da otkloni
eventualno neprijatni miris i da poboljša ukus vode. Sa obje vanjske
strane šahta, do uglja nasipa se sitni šljunak. Dno iskopanog bunara
treba da bude za oko 0,5-1 m ispod dna rova (slika 13).
Kvalitet vode dobiven na taj način bolji je od kvaliteta vode u
vodotoku, jer se voda protičući kroz filtracioni sloj pijeska, šljunka i
drvenog uglja oslobodila većeg broja suspendovanih materija.
Redoslijed stavljanja filterskog materijala idući od rijeke ka bunaru
treba da bude ovakav: kamenje, pijesak, šljunak, drveni ugalj i
ponovo šljunak.
U izvjesnim slučajevima može se dogoditi da uopće nije
potrebno praviti spojni rov između vodotoka i bunara. To će se desiti
onda kada se vodonosni sloj nalazi na relativno maloj dubini,
odnosno kada je hidrogeološki sastav zemljišta uz vodotok takav da
omogućuje prodiranje vode iz vodotoka u bunar, te da je voda u
vodotoku relativno dobrog kvaliteta . U ovom slučaju, ulogu filtera
igra zemljište vodonosnog sloja.
47
48
VODNI OBJEKTI ATMOSFERSKE VODE
U pomanjkanju podzemne i površinske vode, za zadovoljenje
potreba mogu se koristiti i atmosferske vode, prvenstveno kišnica i
snijeg. Za prikupljanje, čuvanje i distribuciju vode koriste se
cisterne, a za snijeg – sniježnici.
Cisterne
Cisterne su vodni objekti atmosferske vode koje, u zavisnosti
od namjene i veličine mogu biti:
-kućne ( za potrebe jednog domaćinstva),
-javne (za potrebe više domaćinstava ili institucija).
Grade se od kamena, opeke, betona i armiranog betona. Za
dobijanje i održavanje dobrog kvaliteta vode, potrebno je obezbjediti
slijedeće :
- slivnik cisterne (sabirna površina) treba da bude potpuno
čist, radi čega se slivnik čisti pred padavine od nanesenih
taloga, prljavštine i sl.,
- slivnik cisterne mora biti zaštićen od pristupa ljudi ili
životinja, zbog čega se vrši njegovo ograđivanje,
- mora postojati ugrađena cijev za odvođenje vode sa
sabirne površine,
- otvor za ulazak u cisternu treba da je dovoljno uzdignut
iznad površine i pokriven, kako površinske vode ne bi
mogle ulaziti u cisternu,
- da se ventilaciona cijev izradi tako da se kroz nju ne može
ništa ubaciti u cisternu,
- voda u rezervoar cisterne treba da ulazi poslije
prečišćavanja kroz filtracioni sloj, a po potrebi i kroz
predfilter i taložnik,
- prema potrebi, a najmanje jednom godišnje, cisternu
potpuno isprazniti, dezinfikovati i očistiti, promijeniti
filterski materijal u filtru i predfiltru, izvršiti potrebne
popravke i sl.
49
50
Cisterna stalnog tipa (slika 14), gradi se od građevinskog
materijala koji ima dug vijek trajanja: beton, armirani beton, kamen i
opeka. Ako se cisterna gradi od kamena ili opeke, malterisanje se
vrši cementnim malterom.
Sniježnici
Sniježnici spadaju u grupu vrlo jednostavnih i improvizovanih
objekata. Sniježnik (slika 15) se gradi na taj način što se iskopa
jama u zemlji s odgovarajućim kosinama, dubine do 1 m. Zidovi i
dno jame oblažu se nabijenom ilovačom, a zatim popločaju kamenim
pločama, opekom ili nekim drugim nepropusnim materijalom.
Dno jame izrađuje se sa blagim padom.
U tako pripremljenu jamu nabija se snijeg do visine 2-3 m
iznad površine zemlje i pokrije slamom debljine 60-70 cm, koja se
postavlja na prethodno pripremljenu pokrivku od daski. Kad se
snijeg u jami istopio, kroz ostavljeni otvor sa gornje strane ubacuje
se novi snijeg. On se može u jamu ubacivati i prije nego se stari
snijeg istopi. Neposredno uz jamu sniježnika kopa se bunar za
akumulaciju vode. Dno bunara treba da je niže za oko 50-100 cm od
dna jame. Bunar se obično oblaže daskama (zbog termoizolacijskog
svojstva drveta), a dno bunara nabijenom ilovačom.
Zahvaljujući izolaciji, snijeg se u jami postepeno topi i voda
otiče u bunar. Treba imati na umu da je ovaj proces vrlo spor, a u
uvjetima oštrijih zima gotovo nemoguć. Obično se koristi za vrijeme
blagih zima i tokom dana. Također, i količine vode koje se dobivaju
na ovaj način nisu velike. Tako npr., od 100 m3 dobro nabijenog
snijega, dobije se oko 40 m3 vode.
51
52
ORGANIZACIJA VODNIH STANICA
Vodnom stanicom naziva se specijalno uređeno mjesto na mjestu
nalazišta vode i to na jednom ili više vodnih objekata (nalazišta
vode), sa potrebnim uređajima za dobivanje, prečišćavanje, čuvanje i
raspodjelu vode. One mogu da predstavljaju osnovni i jedini izvor
vode za civilno stanovništvo u uvjetima prirodnih nesreća ili u ratu.
Vodne stanice formiraju se na samim vodnim objektima ili što
bliže njima. Treba da budu u dobroj komunikacijskoj vezi sa krajnim
potrošačima za koje su i namijenjene.
Vodnu stanicu sačinjavaju načelno ovi elementi:
- vodni objekat uređen za dobijanje vode
(izvorišta, bunari, sabirališta atmosferske vode, cisterne..)
- pumpni uređaji za eksploataciju i potiskivanje vode do
rezervoara, odnosno do uređaja za obradu vode,
- uređaji za obradu vode, ( predfilteri, filteri, taložnici ...),
- rezervoar (jedan ili više njih) za čuvanje obrađene vode
( mogu biti zidani objekti ili različite vrste posuda od
vodonepropustljivog materijala),
- uređena mjesta za raspodjelu vode kao što su npr.
platforme za izuzimanje vode, pranje, higijensku obradu,
mjesto za punjenje vozila, slavine za raspodjelu manjih
količina vode, pojila za stoku i sl.,
- laboratorija za analizu vode,
- mjesto za odlaganje kontaminata koji se iz vode izlučuju
prilikom njene obrade,
- objekti za smještaj ljudstva vodne stanice,
- objekti za neposredno osiguranje vodne stanice,
- objekti za materijalna sredstva itd.
Raspored objekata na vodnoj stanici treba da je funkcionalan,
da obezbjeđuje međusobno dobro komuniciranje, da olakšava
organizaciju distribucije vode, rada, reda i sl.
53
KONTROLA KVALITETA VODE
Uzimanje uzorka vode za pregled
Postoje opšta načela kojih se treba pridržavati pri uzimanju i
slanju vode na pregled, odnosno na analizu. Uzorci vode iz
vodovoda pri prvom pregledu uzimaju se iz kaptaže, rezervoara i
terminalnih česmi, a pri redovnim pregledima iz početne i krajnjih
česmi. Izlaz iz česme kratko se spali plamenom upaljača. Prije
uzimanja vode za pregled, treba pustiti vodu da teče 5-10 minuta.
Uzorci površinske vode uzimaju se 0,5 m ispod površine
vodotoka, ali ne bliže od 0,5 m od dna. Boca u koju se uzima uzorak,
treba da bude cijelo vrijeme začepljena prije uzimanja vode, a čep se
otvara tek kada se spusti na željenu dubinu. Kad se boca napuni
vodom, treba je začepiti pa tek onda izvaditi na površinu. Bocu i čep
prethodno treba dezinfikovati tako što ćemo je nekoliko minuta
držati u zagrijanoj vodi ili pećnici (dovoljna je temperatura od 400C).
Da ne bi došlo do pucanja staklene boce, potrebno je bocu staviti u
hladnu vodu ( pećnicu ), a onda postepeno zagrijavati. Na isti način
se uzimaju i uzorci iz izvora, bunara i cisterni.
Ako se voda vadi iz bunara ili cisterne sa kofom ili nekim
sudom, uzorak se uzima na taj način što se zahvati puna kofa vode,
zatim se odlije do pola, pa tek sipa u bocu. Ako se voda uzima
vodenom pumpom, uzorak se uzima tek nakon 5-10 min oticanja.
Izlaz iz pumpe također kratko spaliti.
S uzorkom vode se šalje i propratni akt, u kojem treba
navesti: vrstu i tip vodnog objekta, mjesto gdje se nalazi, na kakvu se
analizu šalje, datum i sat uzimanja uzorka, meteorološke prilike koje
su vladale nekoliko dana prije i na sam dan uzimanja uzorka, da li je
voda već tretirana nekim od dezinfekcionih sredstava i kojim, da li je
već bilo kakvih trovanja dotičnom vodom, da li u okolini ima pojave
zaraznih bolesti, rezultate izvršene analize na licu mjesta (boja,
izgled, miris, temperatura i dr.).
54
Po mogućnosti, uzimanje uzorka treba uvijek povjeriti
stručnm licu. Od momenta uzimanja uzorka pa do početka analize
vode, ne treba da prođe više od 12 sati.
Fizikalno ispitivanje vode
Boja vode. Hemijski čista voda nema boju i u malim
količinama potpuno je prozirna.
Mutnoća kod pijaćih voda može da varira od neznatne do
primjetne zamućenosti. Mutnoću čine suspendovane neorganske
materije, zemlja, dispergovane organske materije, mikroskopski
organizmi i druge materije.
Miris vode može potjecati od organskih i neorganskih
materija (željezo, sumporvodonik, sulfid, hlor, fenoli itd.). Bojni
otrovi mogu također vodi dati određen miris. Određivanje mirisa
vode određuje se tako što se u čistu bocu sipa 1/3 vode, zatim se
mućka 1-2 minuta. Pri otvaranju boce voda se miriše te joj se
definiše miris.
Temperatura vode određuje se termometrima. Najprijatnija je
voda za piće koja ima temperaturu od 8-150C. Prilikom mjerenja
temperature vode, potrebno je istovremeno izmjeriti i temperaturu
zraka. Voda čija se temperatura kreće iznad 150C ili ispod 50C nije
podesna za piće. Veća temperaturna kolebanja podzemnih voda
ukazuju na njihovo miješanje sa površinskim vodama.
Ukus vode smije se određivati nakon što je uzorak vode
prošao sve ostale kontrole (hemijsku, biološku, radiološku,
bakteriološku …) Inače, higijenski zdrava voda nema nikakav ukus
(izuzetak su mineralne vode), a na temperaturi od 8-150C daje
prijatan osvježavajući osjećaj.
55
Hemijsko ispitivanje vode
Hemijskom analizom vode treba da se odrede hemijski
sastojci organskog i neorganskog porijekla, da se utvrdi stepen
mineralizacije vode ili otkriju otrovne materije i na osnovu toga
odredi higijenska ispravnost i upotrebljivost vode. Hemijskom
analizom uglavnom se utvrđuje pH11 vrijednost vode, tvrdoća vode,
štetno prisustvo amonijaka i nitrata, koncentracija hlorida, željeza,
azota, teških metala (olova, cinka, kadmijuma, hroma, bakra, selena)
itd.
Biološko- bakteriološko ispitivanje vode
Biološko ispitivanje vode određuje floru i faunu u njoj. Te
analize, zapravo, određuju stepen i karakteristiku zagađenja, ali i
sposobnost vode za samoprečišćavanje. Naime, biljni i životinjski
svijet koji obitava u vodi, hrani se različitim materijama organskog i
neorganskog porijekla te na taj način vrši prečišćavanje vode.
Bakteriološkim pregledom vode utvrđuje se ukupan broj
klica u 1 cm3 vode koje porastu na agaru12 za 24 sata na temperaturi
od 370C i za 24 sata na sobnoj temperaturi. Zatim se određuje broj
koli-bacila te broj i vrsta patogenih klica, prvenstveno uzročnika
crijevnih zaraza.
Radiološko ispitivanje vode
Radiološka ispitivanja (osim u slučajevima NHB udara u
ratu) naročito su postala aktualna i nakon NATO bombardovanja u
BiH, projektilima sa bojevim glavama načinjenim od osiromašenog
urana. Imaju za cilj utvrđivanja stepena kontaminiranosti vode radioaktivnim agensima. Vrše se različitim radiološkim detektorima.
11
12
56
koncentracija vodonikovih jona u vodi
vrsta algi koja se koristi kao hranljiva podloga za uzgoj bakterija
OBRADA I SKLADIŠTENJE VODE
Obrada vode obuhvata određene mjere i postupke koji se
preduzimaju radi popravke njenog kvaliteta, oslobađanjem od svih
vrsta kontaminata i drugih sastojaka koji joj umanjuju kvalitet.
Dezinfekcija vode
Dezinfekcijom vode ne uklanjaju se sve žive klice iz nje, kako
se to ponekad pogrešno misli.
Cilj dezinfekcije je zapravo da ukloni prvenstveno žive klice
crijevnih zaraznih bolesti kao i druge patogene klice. Postoje mnoge
metode dezinfekcije koje se danas upotrebljavaju kao : dezinfekcija
jonskim srebrom, ozonom, jodom, primjenom algicidnih mjera,
ultraljubičastim zracima, kuhanjem, a najčešći oblik dezinfekcije
koji se primjenjuje je dezinfekcija hlornim preparatima.
Hlorisanjem vode, osim što se uništavaju mikroorganizmi
štetni za zdravlje, stvara se u vodi izvjesna količina rezidualnog13
hlora koji treba da štiti vodu od naknadne kontaminacije, tj. kada
postoji potencijalna opasnost od zagađenja vode. Rezidualni hlor ne
štiti vodu od masovnijeg zagađenja.
13
reziduum (lat. residuum) -ostatak, preostatak, talog
57
Aeracija (provjetravanje) vode
Proces aeracije se uglavnom koristi da bi se redukovao miris i
korodivnost vode (od CO2), da vodu obogati kiseonikom iz vazduha
te da oksidiše otopljene supstance kao npr. gvožđe.
Aeracija vode može se izvoditi na više načina:
- prostim izlaganjem atmosferi kao što je slučaj sa
otvorenim akvaduktima,
- proticanjem vode preko kaskada, preliva, stepenica i sl.,
- proticanjem vode kroz slojeve uglja, drobljenog kamena,
perforiranih posuda i sl.,
- rasprskavanjem vode u vazduhu,
- duvanjem vazduha kroz vodu itd.
Skladištenje vode
Formacijska, priručna ili mjesna sredstva u kojima se čuva
voda treba da odgovaraju higijenskim zahtjevima, tj. da ne mijenjaju
organoleptičke osobine vode i da je ne zagađuju materijalima štetnim
za zdravlje. Prije punjenja treba ih oprati i dezinfikovati hlorom.
Rezervoari mogu biti od plastike, gume, najlona, betona, kamena ili
opeke. Drvena burad preporučuju se samo ako se skladištenje vrši na
duži period, jer se čestim punjenjem i pražnjenjem drvo brže dovodi
u fazu truhljenja.
Radi što bolje zaštite vode, posude u kojima se čuva voda,
poželjno je ukopati i zaštititi od zagađenja. Voda koja se čuva na
duži period treba da je hiperhlorisana, a količinu rezidualnog hlora
kontrolirati s vremena na vrijeme. Prije same raspodjele vode,
potrebno ju je laboratorijski ispitati i dehlorisati. Potrebno je
onemogućiti prilaz životinjama i neovlaštenim osobama. Vodu
čuvati na hladnom i tamnom mjestu.
58
ZAKLJUČAK
Nesporno je da voda ostvaruje globalni utjecaj na cijeloj
zemaljskoj kugli. Od njenog prisustva zavisi sam način i kvalitet
života ljudi. Voda stavlja akcenat i na druge uvjete za razvoj života
kao što su klima, vlažnost, temperatura zraka, a u ishrani za nju
nema alternative.
Higijenski, zdravstveni, dekontaminološki i sl., samo su neki
od aspekata u kojima voda ima glavnu ulogu.
U ratnim uvjetima, nedostatak vode utiče na nivo borbene
gotovosti jedinica, a u sredinama sa civilnim stanovništvom uzrokuje
povećan broj civilnih žrtava (zbog masovnijeg kretanja u potrazi za
vodom), naročito u sredinama gdje je neadekvatno regulisana
distribucija vode.
I u uvjetima prirodnih nesreća, kada dođe do smanjenja ili
potpunog prekida u snabdijevanju vodom, dolazi do izvjesnih
poremećaja u normalnom funkcioniranju, kako biološkog tako i
društvenog života.
Snažan industrijski razvitak i demografska eksplozija koje se
dogodila u zadnjih 100 godina, uvjetovali su osjetno smanjenje
potrebnih količina pitke vode na zemlji. Stoga se nadležne
institucije sve više bave ekologijom u cilju zaštite postojećih izvora,
kao i razvojem komunalnih djelatnosti u cilju iznalaženja novih
izvorišta pitke vode.
Komunalne službe imaju veliki značaj u uvjetima prirodnih
nesreća naročito ukoliko one izazovu osjetnu ili potpunu nestašicu
vode, kako za piće tako i tzv. tehničke vode.
U uvjetima prirodnih nesreća među ljudima obično vlada panika,
neizvjesnost, apatija i sl. U nedostatku higijenski ispravne vode,
epidemije i zarazne bolesti šire se velikom brzinom.
59
Od dobro pripremljene i organizovane komunalne službe, planova
za vodosnabdijevanje u vanrednim okolnostima, snažnog oslonca na
građevinsku operativu i ljudstvo koje stoji na raspolaganju, te
stručne osposobljenosti aktivista u komunalnim službama kao
glavnim nosiocima aktivnosti, umnogome zavisi kakve će biti
posljedice prirodnih katastrofa ili ratnih dejstava.
Želja nam je da i ovo skromno djelo bude svojevrstan
doprinos na proširivanju općeg znanja svakog pojedinca.
60
LITERATURA
1. Grupa autora, "Nauka o odbrani", Fakultet političkih nauka,
Sarajevo 1999.g.
2. Grupa autora,"Vojna enciklopedija", Redeakcija vojne
enciklopedije, Beograd 1962.g.
3. Grupa autora, "Leksikon", Jugoslavenski leksikografski
zavod, Zagreb 1964.g.
4. Grupa autora, "Mala enciklopedija prosveta", Prosveta,
Beograd 1968.g.
5. Huseinbašić dr Ćamil, "Civilna zaštita", Federalno
ministarstvo odbrane, Sarajevo 1999.g.
6. Huseinbašić dr Ćamil, Kasumović dr Ahmet, Enciklopedijski
rječnik odbrane Bosne i Hercegovine, IP SEJTARIJA,
Sarajevo 2000.g.
7. Hristov Slavčo, Geološki uslovi za obezbjeđenje vodom na
raznim terenima, Vojnotehnički glasnik, Beograd 9/ 1967.g.
8. Marcus A. Krupp, Milton J. Chatton, "Interna medicinasavremena dijagnostika i liječenje",
Savremena administracija, Beograd 1969.g.
9. Seman Borislav, "Hidrotehnički radovi koje izvodi
inžinjerija", Uprava inžinjerije KoV JNA,Beograd 1965.g.
PRIRUČNICI I PROPISI
1. Priručnik za rezervne vojne starešine roda inžinjerije,
komadante bataljona i načelnike inžinjerije, SSNO- Uprava
inžinjerije,Beograd 1986.g.
2. Zakon o odbrani FBiH, (Sl. novine F BiH br. 15/96)
3. Zakon o vodama, (Sl. novine F BiH br. 18/ 98 )
4. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća, (Sl. novine F BIH, br.39/03 )
61
SADRŽAJ
UVOD.................................................................................................33
ZNAČAJ VODE.................................................................................55
NALAZIŠTA VODE U PRIRODI.....................................................77
-Voda u atmosferi........................................................................7
-Voda na Zemljinoj površini.......................................................7
-Podzemne vode..........................................................................8
MOGUĆNOSTI EKSPLOATACIJE VODE
SA ASPEKTA GEOMORFOLOŠKIH
KARAKTERISTIKA ZEMLJIŠTA...................................................
10
-Snabdijevanje vodom u niziji.....................................................
10
-Snabdijevanje vodom u rječnim dolinama.................................
10
-Snabdijevanje vodom na brdsko-planinskom zemljištu.............
11
-Snabdijevanje vodom na kraškom zemljištu..............................
12
VODOSNABDIJEVANJE U UVJETIMA
PRIRODNIH NESREĆA...................................................................13
IZVIĐANJE NALAZIŠTA VODE...................................................14
-Izviđanje nalazišta podzemnih voda........................................14
-Rašljarenje................................................................................16
-Određivanje pravca toka podzemnih voda...............................18
-Izviđanje površinskih voda.......................................................19
VODNI OBJEKTI..............................................................................20
-Opće o izgradnji vodnih objekata.............................................20
-Vertikalni vodozahvati − bunari..............................................21
-Kopani bunari...........................................................................22
-Bunari s oblogom od drveta.....................................................26
-Bunari s betonskom i armirano-betonskom oblogom..............27
-Zatrpavanje bunara..................................................................28
-Bušeni bunari.......................................................................... 28
-Pobijeni bunari........................................................................ 30
-Arteški i subarteški bunari...................................................... 32
-Zaštita bunara..........................................................................34
HORIZONTALNI VODOZAHVATI.............................................. 36
-Kaptaža izvora podzemnih voda............................................. 36
-Kaptaža slivnih izvora............................................................ 37
-Rovovske galerije................................................................... 39
-Galerije u vidu potkopa.......................................................... 43
VODNI OBJEKTI POVRŠINSKIH VODA................................... 45
-Vodozahvatni bunar površinske vode.................................... 45
-Filter bunari........................................................................... 47
62
VODNI OBJEKTI ATMOSFERSKE VODE................................. 49
-Cisterne.................................................................................. 49
-Snježnici................................................................................ 51
ORGANIZACIJA VODNIH STANICA......................................... 53
KONTROLA KVALITETA VODE................................................54
-Uzimanje uzorka na pregled.................................................. 54
-Fizikalno ispitivanje vode...................................................... 55
-Hemijsko ispitivanje vode......................................................56
-Biološko-bakteriološko ispitivanje vode................................56
-Radiološko ispitivanje vode................................................... 56
OBRADA I SKLADIŠTENJE VODE.............................................57
-Dezinfekcija vode...................................................................57
-Aeracija vode..........................................................................58
-Skladištenje vode....................................................................58
ZAKLJUČAK.................................................................................. 59
LITERATURA................................................................................ 61
63

Download Report