UZGOJ DOMAĆIH ZIVOTINJA – RIBE 3.RAZRED Veterinarska škola, Zagreb pripremila: Heidi Cipriš Madunić dr.vet.med. UVOD Voda prekriva tri četvrtine planeta Zemlje i u tom tajanstvenom, raznolikom i sasvim malo istraženom prostranstvu obitavaju ribe. Možemo reći da su gospodari planeta jer ih ima više vrsta nego ptica, vodozemaca, gmazova i sisavaca zajedno. Ribe su bile glavni izvor hrane prapovijesnim ljudima i u svom razvoju mnoge ljudske zajednice organizirale su se u skladu sa njihovim životnim ciklusom. Ribe mogu živjeti u gotovo svakoj vrsti vode, a oblikom i veličinom razlikuju se više od bilo koje druge životinjske vrste. Pripadaju kralježnjacima i to su prvi krlježnjaci na Zemlji, pojavili su se 400 milijuna godina prije čovjeka. Teško je opisati tipičnu ribu jer postoje različiti oblici, a ne postoji boja koju ne možemo pronaći na nekoj od njih. Ono što možemo to je razlikovati glavu, trup i rep. Većina riba pliva pomoću peraja, ima zračni mjehur, diše škrgama a tijelo je kod najvećeg broja prekriveno ljuskama. Pomoću bočne linije – ispunjene tekućinom i želatinom osjećaju malene promjene u pokretu i pritisku vode te tako imaju trenutnu spoznaju o svojoj okolici. Kroz evolucijski razvoj prilagodile su, smanjile specifičnu težinu kostiju i unutarnjih organa što im zajedno sa hidrodinamičnim oblikom tijela olakšava kretanje. Postižu različite brzine, od morskog konjica koji se pokreće slabom leđnom perajom do 16 m /h do sabljarke koja dostiže brzinu veću od 100 km/h. Najveća riba na svijetu je kitopsina veličine polovice dužine košarkaškog igrališta, 20 m, a najmanja Pedocypris progenetica (otkrivena 2005) od samo 7.9 milimetara. Obzirom na činjenicu da na Zemlji postoje slatke i slane vode, možemo napraviti podjelu prema staništu na slatkovodne i morske ribe no i unutar toga postoje iznimke, one koje mogu premostiti tu granicu, promijeniti svoj kemijski sustav i obitavati i u jednoj i drugoj sredini (losos, jegulja..) U svjetskim slatkim slatkim vodama živi oko 8000 vrsta, a najviše ih je u tropskom području (u Amazoni oko 1500). Postoje i one koje žive u planinskim jezerima, na nadmorskoj visini višoj od 4000 m prilagođene takvim životnim uvjetima. U morima je broj vrsta znatno veći oko 12000 no kako je mali dio toga svijeta istražen sigurno obitavaju i one koje ćemo imenovati u nekim budućim vremenima. Postoje i ekstremi obzirom na životnu sredinu kao što je ledena riba hladnih mora koja nema krvi već posjeduje posebnu plazmu koja dijeluje poput antifriza i omogućava im život tamo gdje bi druge ribe odmah uginule. Talapia je pak riba koja preživljava u vrućim vulkanskim jezerima na izrazito visokim temperaturama. U dubinama većim od 11 km žive ribe kostiju lakih poput pera i tijela potpuno lišenog zraka kako bi mogle podnjeti pritisak koji bi raznio svaki drugi organizam. U nepreglednim dubinama, u potupnom mraku neke su se pak prilagodile razvojem organa sa svjetlećom sluzi za privlačenje plijena i tako si osigurale opstanak. U orgnizaciji života u vodi također je osnovno osigurati hranu i ne postati plijen stoga su mnoge ribe razvile različite mehanizme obrane, napada, prikrivanja i simbioze. Postoji također 40 vrsta potpuno slijepih i bezbojnih riba koje žive u mračnom okolišu te su im ti organi potupno atrofirali. RIBARSTVO Ribolov je uz skupljanje biljaka, djelatnost stara kao i čovjek. Razvijao se zajedno sa rastom ljudskih spoznaja na isti način kao i kultiviranje toplokrvnih životinja i biljaka. Zajedno sa stočarstvom i poljoprivredom razvila se i akvakultura. Pojam ribarstvo obuhvaća i ribolov i akvakulturu te sve prateće discipline koje omogućuju njegov razvoj koji možemo pratiti od starijeg kamenog doba po nalazima ostataka ribolovnog pribora pa sve do danas. Svako vrijeme donosilo je unutar civilizacijskih dosega i napredak ribarstava. U Kini su još prije više od 4000 godina doneseni prvi zakoni o zabrani ribolova za vrijeme mrijesta,a 473 g.p.K. izlazi prva knjiga o akvakulturi. Egipčani su poznavali različite načine ribarenja, a Feničani su u Sredozemlju trgovali soljenom i sušeno ribom. U Rimskom carstvu su za potrebe gozbi građeni ribnjaci, osim za ishranu stare civilizacije njegovale su i ugoj dekorativnih riba. U Hrvatskoj ribolov je poznat još od prapvijesti, a prvi pisani dokument o ribarstvu u Hrvata potječe iz 995. godine iz vremena vladavine kneza Drižislava. U dokumentima Dubrovačke republike također postoje zapisi o koncesijama za uzgoj kamenica u Malostonskom zaljevu. Drugi dijelovi Hrvatske također imaju dokumente koji svjedoče o važnosti ribarstva kroz povijest na ovim prostorima i kako je ribarenje posebice za dalmatinsko područje imalo i egzistenijalno značenje. Ribarstvo je jedna od najvažnijih pomorskih djelatnosti , a podrazumijeva aktivnosti: ribolov, marikulturu (uzgoj, riba, rakova, školjki i algi), preradu ribe i trgovinu ribom i ribljim proizvodima. Ribarstvo ima egzistencijalno značenje u brojnim siromšnim zemljama, a u razvijenim zemljama poticano je konzumacijom ribe i ribljih proizvoda zbog njihove velike hranidbene vrijednosti. Geografski najpovoljnija područja za ribarstvo su sutoci hadnih i toplih morskih struja jer su bogati hranjivim tvarima. Najviše se lovi u azijskim zemljama – Kini, Japanu, Indoneziji , Indiji, Tajlandu. U Kini izlov stalno raste dok u Japanu opada jer se opskrbljuju proizvodima iz uvoza pa tako i iz Hrvatske (gotovo 70% proizvodnje tunjevine RH izvozi se upravo u Japan). SAD, Rusija , Norveška, Island su zemlje visokog izlova ribe i od 1956. godine količine stalno rastu. Suvremeno ribarstvo u Hrvatskoj znači izlov oko 35 000 t morske ribe godišnje dok u uzgajalištima proizvedemo oko 9500 tona. Marikultura uključuje prvenstveno uzgoj orade i brancina te školjkaša dagnji i kamenica. U kontinentalnoj Hrvatskoj proizvede se oko 3500 t slatkovodne ribe prvenstveno šarana i pastrve. Ribarstvo u Hrvatskoj još uvijek ima važnu socijalnu i gospodarsku ulogu, iako je proizvodnost općenito niska. Temeljno načelo razvoja hrvatskog ribarstva je održivost koja se treba temeljiti na gospodarskom razvoju, socijalnoj pravednosti i zaštiti okoliša. Prkomjerno iskorištavanje živih morskih bogatstava Jadranskog mora, zbog nemogućnosti primjene mjera planiranja, ograničavanja i nadzora ribolova u najvećoj mjeri se odvija u dijelu Jadrana koji se nalazi u režimu otvorenog mora. U tom smislu Sabor Republike Hrvatske 3. listopada 2003 godine donio je odluku o širenju jurisdikcije RH u Jadranskom moru proglašenjem Zaštićenom ekološko ribolovnom pojasu (ZERP). Kao se te odredbe ne primjenjuju na članice EU nije riješen problem ulaska talijanskih ribarica u naše vode te daleko veći i nekontrolirani izlov zbog daleko bolje opremljenosti. Potpisivanjem protokola 7 s EU Republika Hrvatska dobila je pravo na izvoz 1400 t ribe godišnje više od kvota po sporzumu o pridruživanju te će se s vremenom procijeniti učinci tih odredbi na gospodarstvo zemlje. Zaštita morske biološke raznolikosti i morskih resursa važna je nacionalna, ali i međunarodna i europska obveza. U tijeku je izrada Nacionalnog strateškog plana razvoja ribarstva (NSP) koji predstavlja temeljni strateški dokument kojim se utvrđuju prioriteti i ciljevi razvoja ribarstva u Republici Hrvatskoj. Ovaj dokument ujedno predstavlja i temelj za izradu Operativnog programa za ribarstvo kojim će se detaljnije razraditi mjere i aktivnosti za razvoj sektora ribarstva uz korištenje financijskih sredstava pomoći iz Europskog fonda za ribarstvo (EFR) u tekućem financijskom razdoblju od 2007. do 2013. godine. Republici Hrvatskoj će financijska sredstva iz Europskog fonda za ribarstvo biti na raspolaganju nakon pristupanja u punopravno članstvo Europske unije. Literatura: RIBARSTVO , Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov, Nakladni zavod Globus, 1995, Zagreb mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=421, 28.02.2013 http://www.mps.hr/UserDocsImages/strategije/Studija_izvodivosti_cijela.pdf, 28.02.2013 Rbarstvo – 7. Predavanje, Ekologija mora – Sliškovic, Jelic Mrcelić, Pomorski fakultet u Splitu https://www.google.hr/imghp?hl=hr&tab=wi, slike 28.0.2013 SISTEMATIKA RIBA UVOD Prostor na zemlji u kojem nalazimo žive organizme nazivamo biosfera. Unutar nje nalzi se nekoliko slojeva. Atmosfera- sloj zraka, mješavina plinova N, O, CO2 i dr. (do 10 km - troposfera, 10-50km stratosfera) Litosfera- je površinski tvrdi pokrivač zemlje debljine oko 100 km ali je za biosferu bitna debljina do 1 km Hidrosfera - to je akumulacija vode u svim njezinim agregatnim stanjima (plin, tekućina i kruta tvar) s elemenatima otopljenim u njoj (natrij, magnezij, kalcij, klora i sulfat). Ribe žive u vodi u dijelu biosfere koji se naziva HIDROSFERA Voda pokriva 71% površine zemlje (ostalih 29% zemljine površine prekriveno je zemljom). Mora i oceani čine 98%, led 1.98%, slatke kopnene vode 0.02%; od čega na jezera otpada neznatno ispod 0.01% a na rijeke neznatno iznad 0.01% Koristi se i termin ekosfera – za sva područja gdje se pojavljuju živi organizmi Vodeni ekosustavi su horizontalno podijeljeni na dva osnovna biotopa: • pelagijal (vodeni stupac) i • bental (dno). Pelagijal čine: • Plankton - biljni i životinjski organizmi koji žive u vodenom stupcu u stanju lebdenja. • Nekton – krupne životinje s dobro razvijenim organima za kretanje, prilagođeni životu na određenom mjestu u vodenom stupcu – tu spadaju ribe • Neuston – skup organizama koji žive na površini vode zahvaljujući napetosti površine; bakterije, alge, ličinke insekata, odrasli insekti. Neuston se razvija samo u vodama s mirnom površinom Bental – dno može biti čvrsto (kamen, stijene) i pomično (šljunak, pijesak,mulj) • fitobentos – moguć razvoj bentosnih biljka • zoobentos: infauna se ukopava u dno i onfauna – su životinje pričvršćene za dno ili se kreću SISTEMATIKA Sistematika ili taksonomija – (taxonomy od gr. taxis) – to je ustroj ili podjela na podjedinice i predstavlja znanost o klasifikaciji (života) na osnovi zacrtanog sustava. Sustav sistematike se zasniva na binarnoj nomenklaturi, a u nekim slučajevima se koristi trinarna nomenklatura. Trinarna nomenklatura je označavanje podvrsta sa tri riječi gdje treća riječ određuje podvrstu ili geografsku rasu. To se najčešće radi tako da se iza naziva vrste stavi ime autora koji je podvrstu prvi opisao. Ribe su s više od 25000 vrsta najbrojniji razred i pojedne sistematike se ponešto razlikuju no svaka ih o osnovi dijeli na HRSKAVIČNJAČE I KOŠTUNJAČE. 1. HRSKAVIČNJAČE (Chondrichthyes) – sklelet je potpuno hrskavičan 2. KOŠTUNJAČE ILI OSTAKLIČNICE (Osteichthyes) – kostur je djelomično ili potpuno okoštao Ta značajka utječe n njihovu daljnju podjelu. U tablicama koje slijede nalaze svrstane su ribe važne za slatkovodno ribarstvo i uzgoj slatkovodnih riba te morske ribe važne u ribarstvu i ribogojstvu Hrvatske. Literatura: RIBARSTVO , Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov, Nakladni zavod Globus, 1995, Zagreb SPORTSKI RIBOLOV NA JADRANU, Josip Basioli, Nakladni zavod Znanje, 1975, Zagreb mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=421, 28.02.2013 ACIPENSERIDAE – JESETRE imaju produljeno vretenasto tijelo s hrskavičnim kosturom glava im je produljena u obliku rila (rostrum), a repna peraja im je nesimetrična uzduž tijela imaju 5 redova koštanih štitova usta se nalaze sa donje strane glave i nemaju zube između vrha rilca i ustiju imaju 4 brčića žive u morima ali na mriješćenje dolaze u rijeke jedino kečiga živi stalno u slatkoj vodi ikra - kavijar Rod: HUSO MORUNA (Huso huso) ACIPENSER KEČIGA (Acipenser ruthenus) najveća jesetra ujedno najveća riba u slatkoj vodi , naraste do 4,25m i može težiti do 1,2 t (postoje podaci o veličini 9m i težini 2t) živi u slivu Kaspijskog, Crnog i Jadranskog mora, a mrijesti se najčešće u Dunavu, Volgi i svim većim rijekama koje utječu u Jadran dostigne maksimalnu dužinu od 1 m i težina do 9 kg nalazimo je u vodama dunvskog sliva, mrijesti se na dijelovima rijeke koji imaju kamenito i šljunkovito tlo hrani se vodenim životinjama dna (ličinke golubačke mušice) SALMONIDAE – PASTRVSKE RIBE glavna zajednička karakteristika ove porodice je masna peraja koja se nalazi na hrptu između leđne i repne peraje (na našim prostorima masnu peraju još ima i američki somić) To je kožna duplikatura bez koštane osnove ispunjena masnim tkivom imaju velik broj malih ljusaka i nepčanu kost – vomer na kojoj se nalazi različit broj zubi te se na osnovu njih determiniraju pojedine vrste tijelo im ima hidrodinamičan oblik – vretenast – produženo valjkasto i sa strane bočno spljošteno žive u hladnim, brzim i bistrim visinskim vodama s puno kisika u mladosti se hrane sitnim vodenim životinjma, a kasnije postaju grabežljivci, imaju vrlo kvalitetno meso SALMO JEZERSKA PASTRVA POTOČNA PASTRVA LOSOS (Salmo trutta fario) ima velik usni otvor, do zadnjeg ruba oka i po tijelu ima crne i crvene pjege, boja tijela ovisi o okolini – leđa su maslinasta, smeđa do zelenkasta,bokovi su žučkasto zelni, a trbuh žuto metalnog sjaja. Naraste od 25 – 40 cm i može težiti od 0,5 – 1 kg Mrijesti se na šljunkovitom dijelu potoka od studenog do siječnja Ženka izbacuje ikru u jamu koju je iskopala repom i nakon mrijesta ponovo ju zatrpa (Salmo salar) živi u moru, a mrijesti se u tokovima rijeka spolno zreli mužjaci imaju crvenkastu boju i crvene pjege na škržnimpoklopcima - to se naziva svadbeno ruho u slatkoj vodi ne jedu, putovanje traje nekoliko mjeseci i losos prevali do 1000 Ženka položi jaja u mirnim rukavima rijeke na pjeskovitom dnu – za 3-5 mj razviju se mladi koji u dobi od godine dana polaze u jatima prema moru (Salmo trutta m. lacustris) potječe od potočne pastrve ali zbog povoljnih uvjeta življenja naraste do 80 cm i može težiti 10-15 kg najčešće je na leđima modrozelena ili smeđe siva, a bokovi su svjetliji ima po tijelu crne pjege različite veličine mrijesti se od listopada do prosinca NERETVANSKA GLAVATICA (Salmo marmoratus) endemska vrsta koja živi samo u jadranskom slivu odrasli mogu težiti i do 30 kg i meso je odlične kvlitete HUCHO MLADICA GLAVATICA ONCORHYNCHUS KALIFORNIJSKA PASTRVA (Hucho hucho) tijelo joj je jako produženo i valjkasto glava joj je dugačka spljoštena s velikim ustima, dok su joj peraje relativno male, osim masne ima tamnosmeđa ili zelenkasto siva leđa sa svjetlijim bokovima, bjelkastim srebrnastim trbuhom, po tijelu nalazimo male crne pjege mrijesti se u ožujku i travnju i nalazimo je gornjim tokovima Drave, Save i Kupe i to je ujedno naša najveća salmonidna riba može težiti i do 50 kg (Oncorhyncus mykis) ima tamno zelena do smeđa leđa te svijetlije bokove i srebrnast trbuh po cijelom tijelu ima puno razbacanih crnih pjega na bokovima od glave do repa možemo vidjeti dugine boje naročito u doba mrijesta veličine je od 25-50 cm i može težiti i do nekoliko kg, mrijesti se od prosinca do veljače uvežena je 1880 godine iz Amerike i uzgaja se u ribogojilištima PACIFIČKI LOSOS (Oncorhynchus tschawytscha) crveni ili ružićasti Ovaj losos je specifičan po tome što za razvoj mladih traži rijeke koje u svom sastavu imaju jezera, jer mladi na svoje prvo putovanje odlaze do jezera gde ostaju do godinu dana. U dobi od 4.godine vraćaju se u rijeke na mrijest i nakon mrijesta ugibaju CIPRINIDAE – ŠARANSKE RIBE najraprostranjenije su u svijetu, žive u sporotekućim nizinskim vodama negrabežljivci – hrane se vodenim životinjama i sjemenjem tijelo im je dugačko, visoko, latero-latero spljošteno, pokriveno ljuskama različite veličine Imaju uglavnom mala usta, nemaju zube, a krutu hranu usitnjavaju pomoću ždrijelnih zubiju na petom preformiranom škržnom luku i njihov broj služi za identifikaciju vrste Nemaju želudac već prošireno prednje crijevo, a dužina crijevnog trakta je 2-2,5 x dužine tijela Šaranske ribe brzo prirastaju i uzgajaju se u toplim ribnjacima u mnokulturi sa drugim ribama te vrste Razlikujemo vrste u A- RIBNJACIMA I B- U OTVORENIM VODAMA VRSTE U RIBNJACIMA CYPRINUS TINCA CTENOPHARYNGODON HYPOPHTHALMICHTHYS ARISTICHTHYS LINJAK BIJELI AMUR SREBRNI ŠARAN PJEGAVI ŠARAN (Tinca tinca) – Tijelo mu je umjereno produženo, ima zaobjene peraje, ljuske su mu produžene i leže u debeloj sluzavoj koži, na uglovima ustiju ima dva mala brčića Boja mu ovisi o okolini : leđa i bokovi su tamno do svijetlo maslinasti sa zlatnim sjajem, trbuh je svijetliji, a peraje su uvijek tamnije od tijela Naraste do 40cm dužine i teži max 4 kg, nalazimoga u nizinskim vodama Ctenopharingodon idella), iz sliva rijeke Amur ima produženo i vretenasto tijelo sa velikim ljuskama te može narasti duže od 1 m i doseći težinu 30 kg crijevni trakt mu je duži 15 x od dužine tijela hrani se vodenim biljem i sjemenkama , čisti ribnjak i gnoji ga i time osigurava bolje uvjete za razvoj šarana, a meso mu je ukusno BIJELI GLAVAŠ ILI BIJELI TOLSTOLOBIK (Hypophtalmichthys molitrix) iz sliva rijeke Amur tijelo mu je produženo i bočno spljošteno, ima sitne ljuske, glava je velika sa nisko postavljenim očima srebrnast je sa sitnim crnim i crveno smeđim pjegicama u području prsa ima jaku mišićnu masu hrani se fitoplanktonom kojeg izdvaja iz vode pomoću USI (procjedni nastavci s unutarnje strane škržnog luka iste dužine kao i škržni listići) naraste do 1 m i može težiti do 8 kg SIVI TOLSTOLOBIK (Aristichthys nobilis) – iz sliva rijeke Amur sličan je srebrnom šaranu samo na tijelu ima više većih tamno smeđih pjega hrani se zooplanktonom kojeg izdvaja pomoću USI ŠARAN, KRAP (Cyprinus carpio) Ima dugu leđnu peraju kod koje su prve tri žbice tvrde, treča je najduža i nazubljena , na gornjoj usni imaju dva para brčića, prednj par je tanji ikrači , a zadnji duži i deblji Usta mogu produžiti u rilo, mrijesti se u svibnju i lipnju na plitkim mjestima u mirnoj itoploj vodisa dosta vodenog bilja Selekcijom su uzgojena 4 soja: KOI GOLI Počeli su se uzgajati u Kini, potom u Japanu i Koreji, spadaju u ukrasne ribe i dugogodišnjom selekcijom dobivene su različite varijacije mogu narasti do 1m u pravilu nema ljusaka osim par na korijenu peraja LJUSKAVI ŠARAN ŠUPNER VELELJUSKAVI MALOLJUSKAVI ŠARAN ŠARAN CAJLER ŠPINGLER čitavo tijelo mu je pokriveno ljuskama duž bočne linije ima jedan niz velikih ljusaka, par ljusaka na korijenu svake peraje i red Ljuske se nalaze u nizu na hrptu od glave do repa te skupina nepravilnih ljusaka na repnom stablu i nekoliko ljusaka uz korijen svake peraje CIPRINIDAE U OTVORENIM VODAMA 1.ROD: CARASSIUS KARAS 2.ROD: RUTILUS CRVENOOKA 3.ROD: LEUCISCUS KLEN 4.ROD: SCARDINIUS CRVENPERKA 5.ROD: CHONDROSTOMA PODUST 6.ROD: BARBUS MRENA 7.ROD: ABRAMIS DEVERIKA ( Carassius carassius) (Rutilus rutilus) (Leuciscus cephalus) (Scardnius erythrophtalmus) (Chondrostoma nasus) (Barbus barbus L.) (Abramis abrama L.) tijelo mu je sa strane spljošteno i vrlo visokog hrpta ima veliku glavu sa tupom gubicom i nema brčića leđna peraja mu je dugačka i visoka na repnom dijelu ima crnu mrlju naraste od 15-30 cm (do 50cm) živi u stajaćim i sporo tekućim vodama i hrani se sitnim vodenim životinjama i biljem bočno spljošteno i visoko tijelo naraste do 45 cm i može težiti 2 kg trbušna podrepna i repna peraja crvene boje tijelo mu je prekriveno velikim ljuskama, dugačko i zaokruženo sa velikom glavom spljoštenog čela te ima velika usta naraste do dužine od 60-70 cm i može biti težak do 4 kg u mladosti se hrani sitnim vodenim životinjama, a kasnije postaje grabežljivac živi u nizinskim vodama, no često odlzi u visinske vode i uništi pastrvsku ikru i mlađ tijelo joj je visoko, spljošteno postrance, a trbušna, podrepna i repna peraja su crvene boje ima vretenasto tijelo, s bokova slabo spljošteno, čunjastu gubicu te poprečna usta s donje strane peritoneum je crne boje živi u nizinskim i visinskim vodama u jatima, mrijesti se od ožujka do svibnja na šljunkoviti mjestima meso joj je puno koščica produženo tijelo, gotovo valjkasto, na ustima - jake usne sa 4 jaka brka leđa su sivomaslinaste boje, a bokovi svijetliji Narastie do 60 cm dužine i težiti nekoliko kg hrani se faunom s dna ali jede i ikru i mlađ pa je štetna mrijesti se u svibnju i lipnju na šljunkovitim mjestima, a ikra joj je otrovna tijelo joj je jako visoko i spljošteno naraste do 70 cm i može težiti do 6 kg leđa su joj siva ili smeđa, a bokovi svijetliji živi u jatima u mirnoj vodi sa muljevitim dnom mrijesti se u svibnju i lipnju GRABEŽLJIVCI – VRSTE OD ZNAČAJA ZA RIBNJAČARSTVO I PORODICA: SILURIDAE I PORODICA: ICTALURIDAE III PORODICA: ESOCIDAE ROD:SILURUS ROD: ICTALURUS ROD:ESOX ROD: STIZOSTEDION ROD: PERCA ROD:ANGUILLA ŠTUKA SMUĐ GRGEČ JEGULJA SOM AMERIČKI PATULJASTI SOMIĆ KANALSKI SOM IV PORODICA: PERCIDAE V PORODICA: ANGUILLIDAE (Silurus glanis) (Ictalurus nebulosus) (Ictalurus punctatus) (Esox lucilus) (Stizostedion lucioperca) (Perca fluviatilis) JEGULJA ( Anguilla anguilla) ima veliku široku i spljoštenu glavu na gornjoj čeljusti dva velika pokretljiva brk, a na donjoj četiri manja te sitne oći prednji dio tijela je okrugao, a strežnji bočno spljošten, leđna peraja kratka – trnasta, a analna – duga i spaja se sa repnom boja mu je promijenjiva i tijelo išarano tamnim pjegama, naraste do 3 m i može težiti do 200 kg hrani se ribama, žabama i vodenim pticama, u šaranskim ribnjacima proždire divlju ribu ima 4 para brčića na donjoj i gornjoj usni podsjeća na soma no leđna peraja mu je veća ima tvrdu i veliku prvu žbicu na prsnoj i leđnoj peraji, a podrepna perja nije spojena sa repnom Ima masnu peraju Živi u slabo tekućim i stajaćim vodama, hrani se sitnim vodenim životinjama, ribom i ikrom narastte do 20 cm i teži do 0,5 kg sličan je američkom somu (somiću) sivo plave boje , a mlađ po tijelu ima tamne pjege uzgaja se u ribnjacima tijelo - produženo valjkasto, malo bočno spljošteno leđna peraja povučena je prema nazad i nalazi se iznad analne glava – dugačka, prema kraju spljoštena, u ustima ima puno zubi boja je ovisna o okolini – leđa tamno maslinasta ili smeđesivozelena, bokovi svijetliji išarani žučkastim pjegama, trbuh bjelkast, teži od 0,5- 3kg može i više u šaranskim ribnjacima uništava divlju ribu, meso ukusno ali puno kostiju tijelo - produženo i vretenasto sa zelenosivim leđima, prema trbuhu boja postaje srebrno bijela poprečno ima 8 – 9 tamnijih pruga , a po leđnim perajama tamne uzdužne pjege leđna perja – sastoji se od dva dijela, prsna peraja je podignuta, a trbušna se nalazi se ispod prsne usni otvor je velik i seže do iza oka, u ustima velik broj velikih oštrih zubi i manjih zubića, mlađ se hrani zooplanktonom, a kasnije postaje grabežljivac tijelo mu je produženo s bokova stisnuto boja je ovisna o okolini – leđa su smeđezelena, a trbuh bijel leđna peraja je razdvojena i na kraju prvog dijela ima crno plavu mrlju, peraje žučkasto crvene poprečno ima 6 – 9 tamnih pruga hrani se sitnim ribicama i ikrom naraste 30-40 cm tijelo - zmijoliko bočno lagano spljošteno nema trbušnih peraja, a leđna je spojena s repnom (podrepnom) koža je debela i sluzava pa se sitne ljuskice i ne vide dužine je do 1 m i može težiti do 3 kg u vodama vezanim s Atlanskim oceanom – gdje dosižu spolnu zrelost u jesen putuju u Sargaško more na mrijest i tamo ugibaju Mlade tzv, staklaste jegulje vraćaju se u rijeke i jezera, meso je traženo , no krv je otrovna prije pečenja ako dođe na otvorenu ranu jer sadri hemolizine MORSKE RIBE I ŠKOLJKAŠI VAŽNI ZA RIBOGOJSTVO Porodica. SEARNIDAE – VUČICE Porodica: SPARIDAE –LJUSKAVKE obuhvaća oko 70 vrsta i sve imaju sličan oblik tijela – dugačko i valjkasto te dvije odvojene leđne peraje, prednja perja ima samo 4 žbice, a prsna je smještena kudalnije, rep im je razdvojen u obliku položenog slova V imaju velike okruglaste ljuske - cikloidne i na tijelu i na glavi, tamnosive su boje, sa svijetlijim trbuhom, a postrano imaju niz vodoravnih tamnih pruga, brzi su plivači , odrasli se hrane detritusom i algama koje pronalaze na dnu uvala te često uaze u rijeke i plivaju uzvodno Osnovna karakteristika riba te porodice je latero – lateralno spljošteno tijelo, trbušne peraje pomaknute kranijalno – tako da se nalaze ispod glave Rod: DICCENTRARHUS LUBIN, BRANCIN Rod: SPARUS Rod.DENTEX KOMARČA, ORADA ZUBATAC (Dicentrarhus labrax) dužine je do 25 cm, maksimalno naraste do 1 m i može težiti do 14 kg, prosječno teži do 0,5 kg grabežljivac pripada bijelim ribama na stražnjem dijelu škržnog poklopca ima crnu mrlju, a cijeli je olovno-sive boje moguće ga je hraniti paletama u intenzivnom uzgoju te je važan za marikulturu puno ga ima oko ušća rijeka, a ulazi i u same rijeke Porodica: MOGILIDAE – CIPLI bijela riba ovalnog oblikas jakom glavom te jakim kukastim zubima, najviše je nalazimo uz ušća rijeka,visokog laterolateralno spljošteno tijela prekrivenog sitnim ljuskama, modre, do zelenkastosrebrne boje ,ima jednu leđnu peraju, a trbušne peraje su ispod prsnih Duga do 60 cm, a teška do 10 kg, prosječni primjerci oko 0,5 kg Dentex dentex) ljuskavka, pripada najcjenjenijim jadranskim ribama ima ošte zube i jake čeljusti, ovalno tijelo naraste do 1 m i 16 kg grabežljivac , no može se hranti peletama u marikulturi Rod: MUGIL Porodica: SKOMBRIDAE SKUŠOVKE Rod: TUNNUS CIPAL GLAVAŠ CIPAL ZLATAC CIPAL PUTNIK CIPAL BALAVAC CIPAL MRŽNJAK CIPAL PLUTAŠ (Mugil cephalus) mekaneispupčene usne, brz plivač s jako razvijenom repnom perajom bijelosrebrnaste boje, a bočno nalazimo 12 pruga mrijesti se ljeti u moru ,a u proljeće migrira u slatku vodu i dobro podnosi velike oscilacije saliniteta naraste od 23-36 cm i umjetno se uzgaja do 250 g, može narasti do 75 cm težiti 6 kg – najveći među ciplima (Mugil auratus) tamnosive boje sa 6 – 7 uzdužni pruga na bokovima, te svijetlog trbuha iza oka ima žutu, a na škržnom poklopcu zlatnu mrlju prosječan primjerak teži 150 g , no može narasti do 45 cm i težine 1 kg najviše ga ima oko riječnih ušća, a ulazi i u slatke vode (Mugil chelo) ima debelu i prema straga uleknutu gornju usnu sivosmeđe boje sa smeđeplavim prugama na bočnim stranama prosječno teži 250 g, no može narasti do 60 cm i 6 kg nalazimo ga na ušćima rijeka zapadne obale Istre i dalmatinskih rijeka (Mugil capito) ima malu glavu u odnosu na tijelo, sa zlatnom mrljom na škržnim poklopcima Dug je do 55 cm i težak do 5 kg , no prosječno teži 200 g sivozelenkaste boje sa 6-7 uzdužnih pruga na bočnim stranama mrijesti se u slatkim vodama (Mugli saliens ) u odnosu na predhodnike ima izduženije tijelo tamnosmeđe je boje, ne zalazi u slatke vode samo u boćate ima dugačke prsne peraje dug je do 40 cm i može biti teak do 750 g, no prosječno teži 100 g nalazi se uz obalu (Mugil labeo) tijelo mu je kraće, a na glavi se istče debela, naprijed utegnuta gornja usna tamnosive je boje s uzdužnim žućkastim prugama najmanji je među ciplima naraste do 25 cm i može težiti 200g, no prosječni primjerak težak je 70 g ne ulazi u slatke niti u boćate vode TUNA ( Thunnus thynnus) riba otvorenih mora, izuzetno je dobar plivač (jedna je od najbržih koštunjača -dostiže brzine od 70 km/h). tijelo krupno, snažno, vretenastog oblika te vrlo hidrodinamično ima gotovo spojene leđne peraje, s gornje i donje strane repnog stabla ima devet žutih perajica s crnim obrubom može doseći 5 m i težiti 800 kg, živi u velikim jatima kod nas je tunolovci hvataju kod otoka Jabuke i dopremaju je u uzgajališta gdje se tove do željene težine Porodica: OSTERIDAE Porodica: MYTILIDAE KAMENICA, OŠTRIGA (Osrea edulis) DAGNJA (Mytilus galloprovincialis) naraste do 13 cm i 100 g i hrani se planktonom hemafrodit – spolni organi sadrže i jajne stanice i spermu, a mrijesti se cijele godine osim zime. Jaja se oplođuju u tijelu te se zadržavaju na škrgama sve do stadija larve s ljuskom ljušture su okruglaste ili jajaste - lijeva je veća a desna manja i predstavlja poklopac. Živi u obalnim zonama ima dvije jednake ljušture, živi u zoni plime i oseke i naraste do 15 cm i 200 g umjetni uzgoj im traje tri do četiri godine, a vade se od listopada do svibnja (tržišna veličina je ~6cm - što doseže na kraju prve godine) odvojenih je spolova mljevene ljušture se koriste u proizvodnji stočne hrane i kao dodaci gnojivima najviše prisutna u Novigradskom moru, Šibenskom kanalu te u Malostonskom i Pulskom zaljevu VAŽNIJE RIBE U JADRANSKOM RIBOLOVU Poodica: CLLUPEIDAE - HARINGE Porodica: ENGRAULIDAE - INČUNI Porodica: GADIDAE - MEKUŠICE Porodica: SOLEIDAE – PLOSNATICE bentosne ribe lateralno spljoštene, samo jednom stranom blijede boje , leže na dnu izgubile su bilateralnu simetriju i oba oka im se nalaze na gornjoj pigmentiranoj strani SRDELA (Sardina pilchardus) pripada sitnoj plavoj ribi , najvažnija je u jadranskom ribolovu jer joj godišnji ulov prelazi 25000 t izdužena tijela koje je na bokovima spljošteno, modrozelenkasto a na trbuhu prelazi u srebrnastu, na bokovima crne mrlje na škržnim poklopcima urez nalik na zvijezdu tijelo joj je prekriveno velikim ljuskama naraste najviše do 25 cm duljine i 60 g težine (prosječna težina oko 30 g) PAPALINA (Sparttus sparttus) Sparttus sparttus) manja riba iz porodice haringi, vrlo slična srdeli i rasprosranjena je na istom području naraste do 17 cm i težine 20 g živi u jatima u pelagijalu i hrani se planktonom kao i srdela ....još neke od važnijih lovina u Jadranu BUKVA, KOVAČ, SKUŠA, GIRA INČUN (Engraulis enarsicholus) (Engraulis enrasicholus) najvažniji predsatvnik svoje porodice naraste do 20 cm i mase 50 g živi u jatima u pelagijalu i hrani se planktonom OSLIĆ (Merluccius merluccius) LIST (Solea vulgaris) (Merluccius merluccius) najrasprostranjenija riba u Jadranu, godišnji ulov se kreće oko 200 t vrlo izduženog tijela sa velikim ustima te zubima u nekoliko nizova to je bentosna riba , naraste do 1,25 m i može težiti 10 kg, prosječno 200 g nalazi se na različitim dubinama i različitim tipovima dna no preferira mujevito i pjeskovito dno hrani se ribama jata toj porodici pripada i bakalar naša najznačajnija plosnatica, ima oči na desnoj strani tijela, bira muljevita i pjeskovita dna napose na ušćima rijeka spolno sazrije s tri godine, a može živjeti i 20 godina i doseći dužinu 60 cm i težinu 3 kg hrani se beskralježnjacima i sitnijim ribama mrijesti se odlažući ikru slobodno u vodi Pitanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. Nabroji tri karakteristike u građi tijela jesetri. Koja je naša najveća riba u slatkoj vodi? Nabroji tri glavne značajke salmonidnih riba. Koja endemska vrsta obitava u jadranskom slivu od salmonidnih riba unutr roda Salmo? Navedi najpoznatiju ribu iz porodice pastrvskih riba koja živi u morima, a na mrijest odlazi u rijeke pri tom prelazeći velike udaljenosti. Napiši tri karakteristike u potočne pastrve (obzirom na građu, boju, način života). Napiši tri karakteristrike kalifornijske pastrve(obzirom na građu, boju, način života). Opiši šaranske ribe obzirom na građu tijela te probavnog trakta i zubiju. Nabroji sojeve šarana dobivenih selekcijom. Koja je glavna uloga bijelog amura u ribnjacima i koja specifičnost u građi tijela je vezana za tu ulogu. Koja je specifičnost srebrnog i pjegavog šarana obzirom na uzimanje hrane? Nabroji četiri ribe iz porodice cipinida koje žive u otvorenim vodama. Napiši što znaš o somu. Napiši što znaš o jegulji. Koje dvije morske ribe iz porodica vučica i ljuskavki su važne za marikulturu i navedi osnovne karakeristike građe njihova tijela. Navedi dva predstavnika iz porodice Cipli i opiši ih. Što znaš o tuni? Koje školjke su važne u marikulturi RH. Navedi dvije ribe iz porodice haringi. Koja je naša najrasprostranjenija riba u Jadranu iz porodice mekušica te iz porodice plosnatica. MORFOLOGIJA RIBA OBLIK I VELIČINA TIJELA Tjelo svih životinja , pa tako i riba, prilagođeno je uvjetima sredine u kojoj žive. Uglavnom je bilateralno simerično kao i kod drugih kralježnjaka, no može biti i asimerično kao kod ribe list kod koje u tijeku razvoja oko prelazi s jedne strane na drugu. Obzirom da su većinom dobri plivači, najčešće je vretenasto, kako bi stvaralo što manji otpor vodenoj masi kroz koju se kreću. Vretenasti oblik tijela je vrlo uočljiv kod potočne pastrve koja kao izraziti grabežljivac i stanovnik brzih voda - može stalno brzo plivati . U poprečnom presjeku njihovo tijelo je ovalno. Tune i morski psi , također dobri plivači imaju torpedast oblik tijela i u poprečnom presjeku njihovo tijelo je okruglo. Tijelo riba koje žive u mirnim i gusto obraslim vodama može biti visoko i bočno spljošteno - primjerice kod šarana, deverike i orade. Tu možemo ubrojiti i list bentosnu ribu kao i druge plosnatice koje jednim bokom leže na dnu, izgubile su bilaiteralnu simetriju pa su pomicanjem oka na jednu stranu i različitom pigmentacijom bokova postali asimetrični. Za razliku od njih druge bentosne ribe, ribe dna , poput soma i raže zadržale su bilateralnu simetriju ali su jače ili slabije dorzoventralno spljoštene. Zmijoliki oblik tijela imaju primjerice jegulja i ugor, a igličasti iglica. Postoji i kuglasti oblik tijela kao kod jadranskog bucnja. Ima i mnoštvo raznolikih egzotičnih oblika od kojih je najpoznatiji onaj kod morskog konjica. Veličina tijela riba znatno varira, od samo 7,9 milimetara koliko je dugačka najmanja riba na svijetu, Paedocypris progenetica (otkrivena 2005. godine u kiselim/crnim močvarama indonezijskog otoka Sumatre i malezijskog dijela Bornea, gdje je i danas njezino prirodno stanište) i ribe iz zapadnog Pacifika, patuljastog glavoča (Trimmatom nanus) koji na vrhuncu spolne zrelosti doseže veličinu od osam milimetara do 20 metara koliko naraste najveća riba na svijetu kitopsina (Rhynocodon typus). Na tijelu razlikujemo glavu, trup i rep. Glava Tu se nalaze parni nosni otvori i velike oči bez očnih kapaka. Sa strane glave su veliki škržni poklopci ispod kojih su škrge. Terminalna ili vršna usta karakteristična su za izrazite grabljivice kao što je štuka, tako da bi lakše hvatali svoj plijen i u u usnoj šupljini imaju zube. Planktofagne ribe najčešće imaju usta povijena prema gore kao glavaši dok one koje se hrane s dna imaju donja usta, često s brčićima kao okusnim organima (pr. mrena). Trup i rep Od početka trupa do repa proteže se bočna pruga. Na granici trupnog i repnog dijela tijela nalazi se analni otvor, a iza njega na mokraćno-spolnoj kvržici najprije je spolni, a zatim mokraćni otvor. Peraje Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje postavljene su usporedno s tijelom. Parne peraje su prsne i trbušne. Prsne peraje učvršćuju se na oplećje iza škržnog otvora. Neparne peraje su leđna, repna i podrepna. Parne peraje su bitne za održanje ravnoteže, mogu se koristiti kao sredstva za pokretanje, same i u kombinaciji s drugim plivaćim i puzećim oblicima kretanja riba. Prsne i trbušne peraje se često i dobro rabe za brzo zaustavljanje riba, održanje ravnoteže te prilikom parenja ili prilikom plašenja ostalih riba. Prsne peraje učvršćene su iza škržnog otvora i kao primarni pokretači nalaze se kod veslajućeg tipa pokretanja i lebdenja primjerice kod raže. Ukoliko se prsne peraje koriste u kombinaciji s drugim oblicima plivanja, one su obično u funkciji podizanja, otprilike kao krila aviona (primjer je riba poletuša). Ribe koje nemaju škržne poklopce, poput morskih pasa (Elasmobranchs) i tuna (Thunnids) moraju se neprestano kretati kako bi omogućili oplahivanje škrga vodom koja sadrži kisik. Kod njih prsne peraje imaju funkciju kormila kojim određuju položaj tijela u vodi. Trbušne peraje se rijetko koriste kao primarno pokretačka sredstva. Umjesto toga, trbušne peraje se često koriste kako bi omogućili stabilnost i održavanje pravca tijekom plivanja. U nekih vrsta riba, trbušne peraje služe za puzanje na zemlji ili pod vodom kada podsjeća na cijev (takav oblik peraja ribe koriste za održanje pozicije u brzim tekućicama). Koštunjače mogu imati trbušne peraje na raznim djelovima trbuha ovisno o morfologiji pojedine vrste. Taj raspored je uvjetovan karakteristikom da je kukovlje koštunjača uloženo u mišiće i nije povezano s kosturom. Tako se trbušne peraje mogu pomicati od redovitog trbušnog položaja prema naprijed. U mnogih vrsta riba trbušne peraje su se reducirale do beznačajnih oblika ili su u potpunosti izgubljene kao kod jegulja. Neparne peraje u mnogih riba predstavljaju glavni pokretač tijela, kako za polagano, tako i za brzo plivanje. Repna peraja omogućava najčešći oblik kretanja i postoje različiti tipovi. Leđna peraja (peraje) kod većine riba ima samo manevarsku funkciju, no kod morskog konjića omogućava jasne kretnje i sposobnost pokretanja naprijed i natrag s jednakom lakoćom (16 m/h). Počevši od prednjeg (anterior) kraja ribe ovisno o autoru leđne peraje se nazivaju: prva leđna, druga leđna i treća leđna peraja ili pak smatraju da je leđna peraja samo jedna, ali podijeljena na dva ili tri dijela i nazivaju se prednji, stražnji i srednji dio leđne peraje. Analna (podrepna) peraja Funkcija analne peraje prilikom kretanja je samo manevriranje; jednako kao i leđna peraja no i to pravilo ima izuzetke. Riba-nož (knifefish) je vjerojatno najbolji primjer za uporabu analne peraje za pokretanje Nekoliko fizioloških procesa i stanoviti načini ponašanja mogu bitno su utjecali na povećanje prirodne moći plivanja. Razlikujemo pasivnu i aktivnu prilagodbu: Pasivna prilagodba na kretanje pod vodom odnosi se ponajviše ne redukciju tjelesnih struktura i organa koji imaju specifičnu težinu veću od okolne vode. Evolucijski su prednost imale ribe koje su specifičnu težinu tijela imale istu kao što je specifična težina vode u kojoj plivaju jer nisu trebale trošiti energiju za održavanje u određenom sloju vode. To je postignuto na način da je količina kosti u ribama znatno reducirana u odnosu na kopnene kralježnjake, a uz to kosti nekih riba sadrže znatne količine lipida koji im smanjuju specifičnu težinu. Hrskavica umjesto kosti kod morskih pasa, raže također je način prilagodbe jer bitno smanjuje specifičnu težinu , a i tjelesne tekućine i organi kod riba sadrže spojeve kojima se postiže isti efekat. Aktivna prilagodba na kretanje pod vodom uključuje prilagođavanje specifične težine tijela regulacijom obujma ribljeg mjehura (kod riba koje ga imaju) te hidrodinamičnim oblikom tijela u kombinaciji s kretnjama prema naprijed te odgovarajućim rasporedom i oblikom peraja. Pokretanje gotovo svih riba se bazira na valovitom gibanju tijela (undulaciji). To je jedno on najefikasnijih oblika pokretanja riba i ukoliko se rabi u kombinaciji s repnom perajom, omogućava maksimalno ubrzanje. Kombinacija valovitog gibanja tijela i potiska repne peraje je do neke mjere zastupljena u svih riba, a jedan od najboljih primjera takvog kretanja je jeulja (Anguillids). Pitanja: 1. Obzirom na simetriju koje oblike tijela možemo razlikovati? 2. Opširno opiši različite oblike tijela riba te razloge takve evolucijske prilagodbe kod onih kod kojih je u tekstu to objašnjeno. 3. Obzirom na veličinu koji ekstremi su poznati. 4. Navedi glavne dijelove tijela ribe. 5. Oipši glavu ribe. 6. Nadopuni rečenicu: Od početka trupa do repa bočno proteže se ____________ _______________. 7. Navedi koje peraje nalazimo kod riba i objasni njihov izgled i funkciju. 8. Objasni pasivnu i aktivnu prilagodbu riba na kretanje pod vodom. Literatura: RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995 SPORTSKI RIBOLOV – Josip Basioli – Nakladni zavod Znanje, 1975 http://www.ribe-hrvatske.com/index.php?option=com_content&view=article&id=393&Itemid=34&lang=hr, 25.02.2013 http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf, 25.02.2013 http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori/odgovor226.htm, 25.02.2013 http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/RibeSveZajedno.pdf, 25.02.2013 https://www.google.hr/imghp?hl=hr&tab=wi, 25.02.2013, slike KOŽNI SUSTAV RIBA Koža je vanjski omotač tijela i njezina osnovna zadaća je zaštita organizma od nepovoljnih uvjeta vanjske sredine bilo fizikalne, kemijske ili biološke prirode. Najvažnije funkcije kože: Zaštita organizma – preko sluzi i ljusaka štiti organizam od ozljeda te od prodiranja različitih patogenih mikroorganizma i parazita Metabiločka – jednim dijelom sudjeluje u razmjeni , minerala, kisika i hranjivih tvari Ekskrertorna – sudjeluje u ekskreciji štetnih produkata metabolizma uglavnom dušičnih spojeva Izmjena plinova -sudjeluje u disanju , sav CO2 se u vodi izlučuje preko škrga no u nekih vrsta riba kisik se apsorbira preko kože (jegulja 3/5 potrba za kisikom namiruje preko kože) Osmoregulacija – koža sudjeluje u konstantnom održanju osmotske ravnoteže između vanjske sredine i kocentracije u organizmu (kod morskih riba osmotska koncentracija u organizmu je manja nego u okolini pa one stalno gube vodu preko škrga i kože. Zbog toga stalno gutaju vodu i izlučuju veće količine soli ,koja ulazi morem , putem probavnog trakta. Kod slatkovodnih riba je proces obratan – voda nastoji ući u organizam, debeli sloj sluzi i ljuske usporavaju taj proces. Svako oštećenje kože dovodi do poremećaja u osmotskoj regulaciji. Sluz smanjuje trenje – i omogućava bolju pokretljivost Osjetilni organ – u koži postoje brojni receptori koji primaju i prenose različite podražaje Termoregilacija – uz škrge s pomoću kapilara održava temperaturu tijela GRAĐA KOŽE Koža riba se bitno razlikuje od kože kopnenih kralježnjaka. Uslijed nedostatka potkožnog tkiva čvrsto je povezana s podlogom i samo na nekim mjestima (dijelovi trbuha, škržni poklopci, područja oko peraja) je pokretna. Koža u riba sastoji se od dvaju osnovnih dijelova ili slojeva koji su različitog podrijetla i građe: EPIDERMA – pousmina, pokožica ili epidermis CORIUM – DERMIS ,usmina ili krzno Epiderma je prozirna i ne orožnjava. Površina je prekrivena sluzi koja kožu čini glatkom i smanjuje trenje pri kretanju Važno svojstvo sluzi je da veže i skida mulj što ribi olakšava disanje. Sastoji se od više redova stanica, koje prema površini postaju plosnatije i manje. Kad dođu do površine odumiru, otpadaju pa se tako površinski sloj stalno obnavlja. Između epitelnih stanica nalaze se žlijezde – sluzne i serozne, a te žljezdane stanice kod nekih vrsta riba su otrovne (pr. jegulja), a kod nekih dubokomorskih riba posebno modificirane i tvore svijetleće oragne. Corium (dermis, usmina) Složenije je građe od epiderme i najvećim dijelom je građen od vezivnog tkiva koje koži daje čvrstoću. Sastoji se od 4 sloja: Između usmine i pousmine nalazi se bazalna membrana , ona je gornji dio coriuma Slijedi subepidermalni sloj sa velikim brojem krvnih žila i pigmentnih stanica Lamelarni sloj sa debelim slojem vezivnotkivnih vlakana (kolagena) Subcutis – povezuje kožu s mišićima Debljina coriuma u svezi je s ljuskavošću, ako su ljuske dobro razvijene corium je tanak i obrnuto. LJUSKE Tijelo riba može biti pokriveno mnogobrojnim koštanim ljuskama koje nastaju u usmini (dermis). Razlikujemo nekoliko tipova ljusaka:: Plakoidne ljuske sastoje se od pločica koje leže u subepidermi i šiljastog izdanka koji je usmjeren kaudalno (prema straga) – taj izdanak zove se - kožni zub. Građen je od dentina i cementa , a unutra se nalazi pulpa – zbog njih je koža hrapava (morski psi). Ganoidne ljuske ljuske romboidna izgleda, građene od koštane tvari i presvućene ganoinom – prozirna tvar koja daje izgled cakline Elasmidne ljuske ili koštane ljuske nalazimo kod koštunjča i dijelimo ih na cikloidne – okruglste i ktenoidne koje imaju nazubljen stražnji rub - češljaste. Ljuske su poslagane poput crijepova na krovu. Okruglaste i češljaste ljuske sastoje se od koncentrično poredanih krugova, koji označavaju zone prirasta. Ljuske su prožete vapnencem koji se zimi ne taloži u tolikoj količini kao ljeti, pa se zimi rast ljusaka uspori. Tako nastaje na ljuscii uska zimska zona, pa se brojanjem zimskih kolutova može odrediti starost ribe. Pri pregledu uzeti više ljusaka najbolje pokazuju rast ribe ljuske s bočne linije i između trbušne i repne peraje. Ljuske se sastoje od gornjeg sloja – epilepsis sloj i donjeg sloja - hipolepsis sloja. Epilepsis je proziran i najvećim dijelom sastoji se od Ca-fosfata i Ca-karbonata, a kod hipolepsisa nalazimo kristalne tvorbe. Svaka i najmanja povreda kože može dovesti do infekcije i uginuća, o tome posebno voditi računa kod markiranja riba. Pitanja: 1. Nabroji i objasni najvažnije funkcije kože. 2. Koje osnovne dijelove u građi kože razlikujemo? 3. Opiši građu epiderma. 4. Opiši građu coriuma. 5. Na temelju čega procijenjujemo starost ribe po ljuskama i objasni. 6. Koje tipove ljusaka razlikujemo kod riba i opiši svaki pojedini tip? 7. Kako nazivamo gornji i donji sloj ljuske i od čega se sastoje? Literatura: RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995 http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf , 01.03.2013 PIGMENTACIJA U svijetu riba nalazimo velik broj boja koje krase njihovo tijelo, a potječu od različitih vrsta pigmenata smještenim u stanicama kože – uglavnom u usmini u subepidermi i subcutisu ili slobodno u tkivu. Boja ovisi o njihovoj količini ali i o utjecaju fizikalnih momenata vezanim za svjetlo (refleksija, interferencija). Stanice u kojima nalazimo pigmente nazivamo pigmentne stanice – kromatofore koje mogu biti različitog oblika (uglavnom su zvjezdaste i ovalne) i nose ime po pigmentima koji se u njima nalaze. Mogu biti i ne moraju, okružene živčanim završetcima i prilagodba okolikni bojom ovisi upravo o živčanim podražajima koji potiču preraspodjelu pigmenta, rasprešeni – daju tamnu boju, a kad su skupljeni boja je svijetlija i to je osnova mimikrije. Melanini , vrlo brojni pigmenti dolaze u melanoforama nose crnu boju i najčešće se nalaze u gornjim dijelovim tijela ribe. Guanini nalaze se u guanoforama ili između vezivnog tkiva i daju srebrnu boju. Flavini - žuti pigmenti koji pokazuju fenomen flourescencije (najvažniji su riboflavin i fluoresciamin) dolaze u melanoforama zajedno s malaninom. Karotenoidi – crveni , narančasti i žuti pigmenti dolaze u kapljicama masti i često se dodaju hrani za postizanje optimalne boje. Pterini susreću se u niskim koncentracijama u različitim dijelovima tijela i sudjeluju u nekim fiziološkim procesima. Boja kože varira i ovisno o koncentraciji kisika. U vodi s visokim postotkom kisika boja kože je tamnija dok je pri hipoksiji – svijetlija. Tu činjenicu koristimo prilikom transporta riba i ukoliko se uoči svijetlija boja ribe hitno se moraju poduzeti mjere kako ne bi se spriječila hipoksija. Ukoliko riba ugine i ispliva na površinu dio koji je izvan vode potamni u kontaktu s kisikom. Pitanja: 1. 2. 3. 4. 5. O čemu sve ovisi nastanak boje tijela kod riba? Kako se nazivaju stanice tijela u kojima se nalaze pigmenti? Objasni prinip prilagodbe bojom na okolinu? Nabroji pimente koje najčešće nalazimo kod riba i boje za koje su odgovorni. Koje promjene u boji se javljaju ovisno o koncentraciji kisika? Literatura: RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995 http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf , 01.03.2013 SKELETNI SUSTAV Skelet služi kao oslonac i zaštita mekanih dijelova tijela te kao podloga mišićima. Sastoji se od tkiva otpornih na tlak i vlak. U početku embrionalnog razvoja je vezivno tkivne građe. U kasnijem tijeku embrionalnog razvoja prelazi u hrskavicu i kod hrskavičnjača ostaje cijeli život. Kod koštunjača dolazi do djelomičnog ili potpunog okoštavanja. Osteogeneza se u riba odvija u tijeku cijelog života. Za vrijeme sezonskih gladovanja osteogeneza je smanjena pa se promatranjem građe nekih kostiju može utvrditi dob. Kostur ribe dijelimo na kralježnicu, kostur lubanje i kostur peraja. Kralježnica u početku embrionalnog razvoja ne postoji njezinu funkciju obavlja svitak koji se kasnije razvije u hrskavičnu ili koštanu kralježnicu (kod jesetrovki ostaje sačuvan cijeli život). Kralježak se sastoji od dvaju parova lukova i tijela. Dorzalni (leđni) lukovi spojeni su i zatvaraju leđnu moždinu i pri vrhu prelaze u trnaste izdanke. Ventralni (trbušni) lukovi čine hemalni kanal. Rebra se produžavaju iz prsnoventralnog dijela kralježnice (hrskavične ili koštane građe). Neke vrste u mišićnim pregradama imaju veći ili manji broj međumišićnih kostiju ili drača. Kostur glave obično se dijeli na lubanju (zatiljna,tjemena, nosna i čeona regija), i visceralni skelet sastavljen od većeg broja lukova – 4 škržna i peti preformirani koji kod porodice Ciprinidae nosi ždrijelne zube. Kod grabljivica zube nalazimo u više redova dijelom usađene u kost, a dijelom slobodne. Škržni poklopci (operculum) zatvaraju škržnu šupljinu. Kostur peraja – sastoji se od perjnih bica i koštanog oslonca. Razlikujemo tvrde i meke žbice. Skelet se može podijeliti i na slijedeći način: SKELET VANJSKI 1. LJUSKE 2. ŽBICE PERAJA 3. VEZIVNO TKIVO USMINE UNUTARNJI a) MEMBRANOZNI – vezivno tkivo koje obavija mišićna vlakna ili skupine mišićnih vlakana miosepte b) KOŠTANI ILI ČVRSTI 1. 2. 3. 4. 5. KRALJEŽNICA REBRA KOSTI GLAVE ŠKRŽNI POKLOPCI KOŠTANI ŠKRŽNI LUKOVI 6. ZUBI 7. ŽDRIJELNI ZUBI 8. MEĐUMIŠIĆNE KOSTI – DRAČE (okoštale miosepte) Literatura: RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995 http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf , 01.03.2013
© Copyright 2024 Paperzz
