Untitled - Medicinski fakultet Rijeka

1
Organizatori:
Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci;
Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Organizacijski odbor:
Tomislav Rukavina
Amir Muzur
Vanja Vasiljev Marchesi
Iva Rinčić
Stručno-znanstveni odbor:
Tomislav Rukavina, predsjednik
Vanja Vasiljev Marchesi
Milena Kabalin
Lovorka Bilajac
Henrietta Benčević Striehl
Morana Tomljenović
Izdavač:
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju
Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini
Uredili:
Vanja Vasiljev Marchesi
Tomislav Rukavina
Grafičko oblikovanje i tisak:
Tiskara Šuljić
Rješenje naslovne stranice:
Petra Šuljić
Nada Pirizović
Izdavač i urednici nisu odgovorni za eventualne propuste u sadržaju ili jezičnom
izrazu u tekstu sažetaka objavljenih u ovoj knjižici.
ISBN
978-953-7957-03-2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka
pod brojem 130201090
2
UVODNA RIJEČ
Zašto „Zdravlje za sve?!“?
"Zdravlje za sve" je krilatica čiji je idejni začetnik Dr. Andrija Štampar.
Prije više od 60 godina na prvoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije Dr. Štampar se zalagao da cilj Svjetske zdravstvene organizacije bude
upravo zdravlje koje je jednakopravno dostupno SVIMA. Zalagao se i vjerovao vizionarski, pomalo i utopistički u mogućnost da zdravlje treba i može
biti dostupno svima, a i Svjetska zdravstvena organizacija je na tom tragu
osnovala pokret pod nazivom „Zdravlje za sve“.
Danas, s vremenskim odmakom od šest desetljeća, opravdano si možemo postaviti pitanje koliko smo blizu ostvarenja ove i ovakve Štamparove ideje? Suvremeni svijet je s jedne strane obilježen izrazitim gospodarskim i tehnološkim razvojem, te socijalnim blagostanjem, dok s druge
strane veliki dio svjetskog stanovništva živi na granici egzistencije. Takva
se društvena polarizacija na globalnoj razini preslikava u jednakoj mjeri
i na sva pitanja zdravlja. Suvremena medicinska struka i znanost dale su
odgovore na brojna pitanja, ali ne i na mogućnost zadovoljenja elementarnih zdravstvenih potreba svima. Stoga si s pravom možemo postaviti
retoričko pitanje; je li danas zdravlje na jednak način dostupno svima kroz
sve segmente društva?
Krajnji cilj ovog Simpozija je ukazati na neka od otvorenih pitanja
s kojima se suvremeno javno zdravstvo suočava u 21. stoljeću u smislu
ostvarenja ciljeva pokreta „Zdravlje za sve“, te potaknuti na razmišljanje i
raspravu o njima, kako sudionike, tako i širu društvenu zajednicu.
Uvjeren sam da ćemo uz Vaše sudjelovanje, doći barem korak bliže odgovorima na niz otvorenih pitanja koja se nalaze na putu ostvarenja zdravlja koje treba biti dostupno svima.
U organizaciji ovog skupa sudjeluju dvije Katedre Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci: Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju, te Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini
S poštovanjem,
Tomislav Rukavina
pročelnik Katedre za socijalnu
medicinu i epidemiologiju
3
4
PROGRAM
Subota 18. svibanj 2013.
7,30
Postavljanje postera
8,00-9,00
Registracija sudionika
9,15-9,30
Otvaranje skupa i pozdravne riječi
Sekcija 1: Mentalno zdravlje
Predsjedava: Elizabeta Dadić Hero i Morana Tomljenović
POZVANA PREDAVANJA
9,30 - 10,45
S1 MZ1
Inge Vlašić-Cicvarić: Kronična bolest u djetinjstvu shvaćamo li rizik za mentalno zdravlje?
S1 MZ2
Ika Rončević-Gržeta: Depresija i anksiozni poremećaji
u Republici Hrvatskoj
USMENE PREZENTACIJE
S1 MZ3
Sanja Tatalović Vorkapić: Osnaživanje uloge budućih
odgajatelja u očuvanju mentalnog zdravlja predškolske
djece: Promjene studijskog programa
S1 MZ4
Jasminka Juretić: Rizični čimbenici psihološkog funkcioniranja studenata
Diskusija
10,45 - 11,00 Pauza za kavu
Sekcija 2: Nejednakosti u zdravlju
11,00-12,15
Predsjedava: Lovorka Bilajac i Helena Glibotić Kresina
POZVANA PREDAVANJA
S2 NUZ1
Miroslav Mastilica: Socijalne determinante zdravlja,
zdravstvene nejednakosti i zdravstvena pravednost
S2 NUZ2
Iva Rinčić: Državna skrb za zdravlje pojedinaca - što se
skriva iza krilatice „zdravlje za sve“?
5
USMENE PREZENTACIJE
S2 NUZ3
Stjepka Popović : Zdravlje za sve , ali za otočane ne?!
Zdravstvena zaštita na otoku Lastovu"
S2 NUZ4
Orhan Jašić, Željko Kaluđerović: Razumijevanje izvantjelesne oplodnje iz perspektive muslimanskih teologa
Diskusija
Sekcija 3: Unaprjeđenje zdravlja i prevencija ovisnosti
12,15 - 13,45
Predsjedava: Henrietta Benčević Striehl i Darko Roviš
POZVANA PREDAVANJA
S3 UZPO1
Ranko Stevanović: Farmakoekonomika i ekonomika
zdravstva-dva primjera: smanjenje unosa soli,
malnutricija
S3 UZPO2
Iva Pejnović Franelić: Promicanje zdravlja u zajednici primjeri dobre prakse
USMENE PREZENTACIJE
S3 UZPO3
Mirela Srdoč: Stručni resursi medicinskih sestara/
tehničara u palijativnoj skrbi Istarske županije
S3 UZPO4
Iris Jerunčić: Utjecaj zdravstvene i socijalne skrbi za
starije osobe Splitsko-dalmatinske županije; uloga
lokalne zajednice u očuvanju kvalitete života starijih
osoba
Diskusija
13,45 - 14,30 Pauza za ručak
14,30 - 15,00 Razgledavanje postera
Sekcija 4: Organizacija i upravljanje zdravstvenim sustavima
15,00 - 16,15
Predsjedava: Tomislav Rukavina i Milena Kabalin
S4 OUZS1
Stjepan Orešković: Zdrav zdravstveni sustav: koji su
kriteriji?
S4 OUZS2
Luka Vončina: Zdravstvo i EU fondovi
6
USMENE PREZENTACIJE
S4 OUZS3
Ljilja Balorda: Promjene u organizaciji i korištenju
primarne zdravstvene zaštite žena u ginekološkim
ordinacijama u Zadarskoj županiji od 1997-2011.
godine"
S4 OUZS4
Darije Rupčić, Ivica Kelam: Otuđenje i medikalizacija
boli
Diskusija
Sekcija 5: Mediji i zdravlje
16,15 - 17,00
Predsjedava: Vanja Vasiljev Marchesi i
Suzana Janković
POZVANA PREDAVANJA
S5 MIZ1
S5 MIZ2
Mario Harapin: Utjecaj medija u medicini i zdravstvu
Ira Gjenero Margan: Uloga medija u interventnoj
epidemiologiji
Diskusija
17,00 Zaključci skupa i zatvaranje
7
POZVANA PREDAVANJA
S1 MZ1
KRONIČNA BOLEST U DJETINJSTVU - SHVAĆAMO LI
RIZIKE ZA MENTALNO ZDRAVLJE?
Vlašić – Cicvarić I
Centar za kliničku, zdravstvenu i organizacijsku psihologiju,
Klinički bolnički centar Rijeka
Početkom 21. stoljeća stručnjaci upozoravaju da je prevalencija kroničnih bolesti u djetinjstvu u posljednjim desetljećima, sa smanjenjem
mortaliteta zbog ekspanzije znanja i tehničkih mogućnosti u medicini, u
dramatičnom porastu. Procjenjuje se da danas i do 20% djece boluje od
kroničnih bolesti ili stanja. Kronična bolest i njeno liječenje u djetinjstvu
interferira s normalnim razvojnim potrebama djeteta i ima negativni potencijal ometajućeg djelovanja na psihosocijalni razvoj, obiteljske interakcije i kvalitetu života djeteta i svakog člana njegove obitelji.
Opći je konsenzus da su djeca oboljela od kroničnih tjelesnih bolesti u dvostruko većem riziku, a djeca s bolestima koje uključuju CNS i u
peterostrukom riziku za poremećaje mentalnog zdravlja i razvoj psiholoških, ponašajnih i obrazovnih poteškoća u usporedbi s njihovim zdravim
vršnjacima. Najčešći problemi koji nužno zahtijevaju psihološku pomoć su
internalizirani poremećaji kao anksioznost i depresivnost, eksternalizirani
poremećaji kao agresivnost, nesuradljivost u liječenju, somatske tegobe
u vidu boli i oštećenja funkcija, narušeno samopoimanje, stigmatizacija,
socijalne i obrazovne teškoće...
Holistički pristup u liječenju u zapadnim zemljama već je desetljećima
standard koji postavlja imperativ skrbi za kronično bolesno dijete interdisciplinarnim pristupom paralelno usmjerenim na medicinske, psihološke, emocionalne i socijalne potrebe u preventivi, dijagnostici, liječenju i
rehabilitaciji. Gdje smo mi? Holistički pristup liječenju kronično bolesnog
djeteta nije sustavno implementiran iako je prisutan u primjerima dobre
prakse. Prema našim godišnjim pokazateljima broja pruženih usluga psihološkim savjetovanjem uspije se obuhvatiti oko 10 % od aproksimativ8
nog broja kronično bolesne djece u našoj županiji. Iako znamo rizike, tek
smo koraknuli prema cilju da psihološku pomoć i podršku kao nezaobilazni
dio liječenja omogućimo svakom djetetu i obitelji, a u svrhu prevencije
poremećaja mentalnog zdravlja kronično bolesnog djeteta.
S1 MZ2
DEPRESIJA I ANKSIOZNI POREMEĆAJI U REPUBLICI
HRVATSKOJ
Rončević Gržeta I
Klinika za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Voditelj odsjeka
za krizna stanja, Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Kronične nezarazne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti, pobola i dizabiliteta u svijetu, Europi kao i u Hrvatskoj. Prema pokazateljima smrtnosti i
pobola u Hrvatskoj duševni poremećaji zauzimaju četvrto mjesto dok projekcije za 2020. godinu među vodećim uzrocima dizabiliteta u razvijenim
zemljama svijeta predviđaju depresiju i to na trećem mjestu.
U okviru
sveukupnog pobola, udio oboljelih od mentalnih poremećaja je značajan.
Podaci za 2011.g. za Europu bilježe udio od 6,9% za depresiju, što u apsolutnim brojkama iznosi preko 30 milijuna oboljelih, dok je udio oboljelih
od anksioznih poremećaja dvostruko veći. U RH mentalni poremećaji čine
6-7% ukupnog bolničkog pobola tj. svaki 4. ili 5. dan bolničkog liječenja
dok u polikliničko konzilijarnoj službi 7-8% pregleda otpada na duševne
bolesti. Najveći broj hospitaliziranih zbog mentalnih poremećaja čini radno aktivna populacija, 20-59 godina života. Smatra se da oko 20% žena i
10% muškaraca doživi barem jednu depresivnu epizodu tijekom života.
Broj hospitalizacija zbog depresije u RH raste zadnjih godina. Depresija
često dolazi u komorbiditetu naročito s kroničnim tjelesnim bolestima
(14%-56%). Depresija može biti i uzrok mortaliteta, misleći pritom na izvršene suicide. Izvršeni suicidi su na drugom mjestu uzroka smrtnosti od povreda. Stopa suicida raste s godinama života. Anksiozni poremećaji (Opći
anksiozni poremećaj, Fobije, Panični poremećaj, Anksiozno-depresivni
poremećaj, PTSP) mogu se javljati zasebno ili u komorbiditetu s drugim
9
duševnim ili tjelesnim bolestima. Prema Registru osoba s invaliditetom
RH, 26% svih uzroka invaliditeta čine mentalni poremećaji i nalaze se na
3.mjestu uzroka invalidnosti. Troškovi liječenja mentalnih poremećaja su
velik teret i odnose se na direktne troškove (troškovi liječenja same bolesti) i indirektne troškove (izgubljena dobit zbog dizabiliteta oboljelih od
duševnih bolesti). Prema procjenama Svjetskog ekonomskog foruma smatra se da će do 2030.g. troškovi liječenja 5 vodećih kroničnih nezaraznih
bolesti, među kojima su i mentalni poremećaji, iznositi 47 bilijuna dolara
godišnje. S druge strane, smatra se da se trećina oboljelih od mentalnih
poremećaja ne liječi; bilo zbog nedostupnosti zdravstvene zaštite, zbog
stigme ili zbog neprepoznavanja duševnog poremećaja od strane zdravstvene službe. Prevalencija mentalnih poremećaja, dizabilitet oboljelih
kao i troškovi liječenja su golemi zbog čega je važno na vrijeme prepoznati
i adekvatno liječiti mentalne bolesti s ciljem očuvanja i poboljšanja funkcionalnosti kao i s ciljem prevencije invaliditeta.
S2 NUZ1
ODREĐENJE ZDRAVSTVENIH NEJEDNAKOSTI I
ZDRAVSTVENE PRAVEDNOSTI
Mastilica M
Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, Medicinski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu
Shvaćanje o socijalnoj determiniranosti zdravlja i bolesti ima dugu
povijesnu tradiciju još iz 19. st., od R. Virchova, .J.P. Franka, A.Grothjana
do A. Štampara kod nas. Danas u suvremenom društvu s pojavom
kroničnih degenerativnih bolesti, spoznaja o socijalnoj uvjetovanost
bolesti sve više dobiva na značenju. Znanstveno je dokazano u
međunarodnim istraživanjima kao i kod nas da zdravstveno stanje
može značajno ovisiti o nečijem socijalno-ekonomskom položaju. I u
hrvatskom društvu istraživanjima je dokazano postojanje socijalnoekonomski determiniranih zdravstvenih nejednakosti.
One zdravstvene nejednakosti ili razlike u zdravstvenom stanju koje
10
nisu prvenstveno biološke već su determinirane nečijim položajem u
društvenoj stratifikaciji imaju i svoj moralno- pravni značaj. One se s
smatraju neprihvatljivim i nepravednim. Pravednost u zdravlju znači
da bi svaki čovjek trebao imati pravo ostvariti svoj puni zdravstveni
potencijal neovisno o svom društveno-ekonomskom položaju
(prihodima, obrazovanju ili društvenoj moći)
Zdravstvena pravednost također podrazumjeva Pravednost u
korištenju zdravstvene zaštite znači što znači pravo na jednak
pristup raspoloživoj zaštiti za jednaku zdravstvenu potrebu, jednako
korištenje zdravstvene zaštite za jednaku zdravstvenu potrebu te
jednaku kvalitetu zaštite za sve.
S2 NUZ2
DRŽAVNA SKRB ZA ZDRAVLJE POJEDINACA
ŠTO SE SKRIVA IZA KRILATICE „ZDRAVLJE ZA SVE“?
Rinčić I1, Muzur A1
Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini, Medicinski
fakultet Sveučilišta u Rijeci
1
Moderno je doba uslijed napretka prirodnih znanosti, dovelo do „modela“ zdravlja, kao ekstrinzične, „objektivne“ kategorije, postajući istovremeno prostor uspostave institucionalne državne skrbi za zdravlje pojedinaca. Taj je povijesni proces oduvijek bio praćen razvojem etičke svijesti i
refleksije, početno odnosa liječnik – pacijent, prodirući kasnije u cjelovito
područje biomedicine. Suvremeni proboj javnog zdravstva na mjesto prioriteta modernih država, posljednjih je desetljeća ujedno aktualizirao pitanje o etičkim pristupima prikladnim upravo ovom, javnozdravstvenom,
području.
Da bi analizirali sadržaj državne skrbi za zdravlje pojedinca u odgovarajućim etičkim okvirima, autori su posegnuli za povijesnim pregledom
zdravlja. Druga razina analize osvrće se na suvremeni pojam zdravlja - u
relaciji s državom i njenim interesima, te u kontekstu zdravlja pojedinaca
i razvoja bioetičkog načela autonomije. Posljednja razina analize usmjeri11
la se na aktualna pitanja i načela javnog zdravstva (zaključno s krilaticom
„Zdravlje za sve“), problematizirajući nedostatnost tradicionalne medicinske etike, ali i bioetike, te zagovarajući javno-zdravstvenu etiku (public health ethics).
Iako država nastoji skrbiti za zdravlje pojedinaca, činjenica je da pitanje obaveze, odgovornosti i autonomije pojedinaca u javnom zdravstvu
sve više plijeni pažnju i traga za novim rješenjima, bez kojih ni nema unapređenja zdravlja.
Na razmeđi zaštite vlastitih interesa, ali i uvažavanja općeprihvaćenih
etičkih načela i pravnih standarda, pronalaženje i afirmacija prihvatljivog
modela javno-zdravstvene etike postaje ne samo potreba, nego i nužnost.
S3 UZPO1
FARMAKOEKONOMIKA I EKONOMIKA ZDRAVSTVA – 2
PRIMJERA: SMANJENJE UNOSA SOLI, MALNUTRICIJA
Stevanović R
zamjenik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
Važna karika koja nedostaje u donošenju odluka o javnozdravstvenim
prioritetima, o važnosti i težini zdravstvenih problema, o mogućnostima
i potrebama za sustavim javnozdravstvenim pristupima jest farmakoekonomika i ekonomika zdravstva. Za svaku ozbiljniju javnozdravstvenu akciju
ili projekt treba uložiti određena sredstva, fiksni budžet („Između genijalne ideje i realizirane ideje razlika je samo u fiksnom budžetu“) i upravo
zbog toga i preventiva i sve one genijalne ideje i genijalni pristupi i proizvodi su ili propali ili ih je napravio i naplatio neki drugi. Za svaki ozbiljni
javnozdravstveni projekt ili ideju potrebno je izraditi farmakoekonomsku
i zdravstveno ekonomsku projekciju koja je objektivna, utemeljena na dokazima i koja je izrađena po definiranim i dokazano točnim izračunima.
Intuitivne odluke ili odluke koje se zasnivaju samo na SWOT analizama
rijetko daju očekivane rezultate. U ovom radu kroz dva primjera ukazuje
se na navedene činjenice:
Hipertenzija i smanjenje unosa soli – Ukupni trošak pretjeranog unosa
soli u Hrvatskoj:
12
Smanjenje unosa soli od 6 g dnevno s posljedičnim smanjenjem sistoličkog tlaka od 2 mm Hg (vrlo konzervativna procjena) u Norveškoj rezultira zdravstvenim uštedama od 4.7 milijuna US$ godišnje. Uz povećanje
životnog vijeka za 1,8 mjesec kod muškaraca za 1,4 mjesec u žena, smanjenje unosa soli štedi troškove za pojedince i društvo ukupno za 85 milijuna
£. U Velikoj Britaniji po ovoj metodologiji, smatra se da bi uštede mogle
doseći iznos viši od 1 milijarde £ (1,000.000.000 £). Smanjenjem unosa
soli godišnje se u cijelom svijetu može spriječiti više od 21 milijun godina života s invaliditetom. Umjereno smanjenje unosa soli može se postići
dobrovoljnim smanjenjem soljenja hrane i suradnjom s proizvođačima, te
stalnom massmedia kampanjom čiji je cilj potaknuti prehrambene promjene unutar kućanstava i zajednica. Smanjenje unosa soli financijski je
više ili barem jednako isplativo kao i nadzor nad duhanom u smanjenju
KVB kao vodećeg uzroka smrti i invalidnosti u svijetu.
Trošak bolesti povezanih s pothranjenosti u Hrvatskoj – malnutricija:
Pothranjenost povezana s bolešću (DRM) – visoko je prevladavajuća
u nekim skupinama bolesnika. Povećava morbiditet i smrtnost, smanjuje
kvalitetu života, povećava se broj hospitalizacija i posljedični troškovi u
zdravstvu, a ekonomske i ljudske štete pothranjenosti mogu se izbjeći. Bolnička prevalencija iznosi 20% -50%. Korišteni su lokalni podaci i napravljen
hrvatski model izračuna: izravni i neizravni troškovi izračunati su na prevalenciju, odabrane su dijagnoze: upalna bolest crijeva – Crohnova bolest,
ulcerozni kolitis; kronični pankreatitis; ciroza jetre; tumorska kaheksija
(rak želuca, grkljana, pluća, debelog crijeva i rektuma); kronična bubrežna bolest i KOPB. Izračunat je DRM trošak u odabranim dijagnozama od
613.5 milijuna kuna godišnje. Od toga, 40% odlazi na hospitalizacije, 39%
na lijekove i naprave, 9% na kućnu njega. Enteralna prehrana čini samo
1%, a parenteralna 7% od ukupnog troška. Trošak ima tendenciju rasta sa
starenjem stanovništva (starije osobe imaju povećani DRM rizik). Zasad u
Hrvatskoj nema pozornosti usmjerene na ekonomski teret povezan s DRM
u Hrvatskoj, nema fokusa na moguće uštede koje proizlaze iz poboljšanog
otkrivanja i liječenja DRM rizičnih osoba. Probir na pothranjenost kao i
bolja hranljiva terapija, u smislu boljeg pridržavanja smjernica, ne samo da
smanjuje smrtnost i morbiditet, već ujedno štedi značajna sredstva.
Oba javnozdravstvena projekta dala bi velik i brz povrat investicija i
državi se isplati investirati u njih.
13
S3 UZPO2
PROMICANJE ZDRAVLJA U ZAJEDNICI PRIMJERI DOBRE PRAKSE
Škola koja promiče zdravlje
Pejnović Franelić I
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Od svih životnih razdoblja najuočljiviji i možda najsnažniji sveukupni
fizički, psihomotorni, intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj čovjek
doživljava upravo u školskom razdoblju. Školsko razdoblje predstavlja razdoblje intenzivnog tjelesnog i mentalnog rasta i razvoja zbog čega postoji
posebna osjetljivost djeteta na poremećaje zdravlja u najširem smislu. Ako
je okruženje koje utječe na razvoj djeteta neodgovarajuće, a pozitivan poticaj dođe iz okoline prekasno, pitanje je hoće li ikada taj organizam doseći
onu razinu zdravog rasta i razvoja, te ostvariti maksimum svojih potencijala koji su mu bili uistinu mogući.
Zdravlje školske djece zahtijeva posebnu pozornost svih djelatnika koji
su na posredan ili neposredan način povezani sa školskom djecom, ali i
pažnju čitave zajednice.
Prema podatcima Istraživanja o ponašanju u vezi sa zdravljem u djece
školske dobi (HBSC 2009/2010) djevojke se češće ponašaju zdravije – pravilnije se hrane, manje piju slatka pića, ali su nezadovoljnije svojim tijelom
i izgledom i češće su na redukcijskim dijetama ili nešto drugo rade kako bi
promijenile svoju težinu. Dječaci su tjelesno aktivniji od djevojčica, ali se
u drugim područjima ponašaju rizičnije: više puše i više piju od djevojčica, češće eksperimentiraju s marihuanom, češće su uključeni u vršnjačko
zlostavljanje. Za djevojčice je vjerojatnije da će iskazivati pozitivniji odnos
prema školskom okruženju, veće zadovoljstvo i bolji akademski uspjeh, ali
i više opterećenja školskim zadaćama. Hrvatski su učenici po indikatoru
vole li školu na posljednjem mjestu na ljestvici zemalja koje su sudjelovale
u istraživanju.
Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća osnovana je Europska mreža škola koje promiču zdravlje, na poticaj Europske komisije, Vijeća Europe i Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije. Razlog je što se
14
ulaganjem u zdravlje djece i mladeži stvaraju preduvjeti za zdravi razvitak
Europe. Pitanja koja su se postavljala bila su: Kako školsko okružje može
postati vodeće mjesto u razvoju zdravog načina života?, Kako škola može
doprinijeti stvaranju i promicanju zdravlja učenika, učitelja, roditelja i lokalne zajednice?, Koja školska okružja i školski programi zahtijevaju nužne
promjene, u cilju stvaranja zdravijeg socijalnog i fizičkog okruženja?
“Zdrava škola” je čimbenik motivacije za zdraviji život, za promjenu
načina rada u nastavi i unošenje novih sadržaja o zdravlju u cijeli odgojnoobrazovni proces.
Cilj je stvoriti ozračje i okružje u kojem se svi sudionici, pogotovo učenici, osjećaju dobro i ostvaruju maksimum svojih potencijala, razviti komunikaciju učenik-roditelj-zdravstvo-zajednica, razviti nove metode rada
u nastavnom procesu, integrirati zdravstveni odgoj u redovnu nastavu,
razviti nove izvannastavne aktivnosti, osigurati zdrav okoliš, osigurati zdravu prehranu u školskoj kuhinji… Škola koja promiče zdravlje može imati
pozitivan utjecaj na ishode relevantne za zdravlje i obrazovanje. Škola koja
promiče zdravlje je potencijal koji treba ostvariti.
S4 OUZS1
ZDRAV ZDRAVSTVENI SUSTAV: KOJI SU KRITERIJI?
Orešković S
Katedra za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva, Škola narodnog
zdravlja “Andrija Štampar”, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
George Orwell je u svom poznatom romanu „1984“ napisao kako vladini odjeli imaju imena upravo obrnuta od njihove stvarne svrhe i upotrebe. U većini zemalja, fokus ministarstva zdravstva je upravljanje sustavima (health system management), bolestima (disease management), a ne
ostvarivanje zdravlja (health gains) ili “zdravlje za sve”.
Komparativna istraživanja zdravstvenih sustava i njihovih rezultata temelje se na dvije osnovne metodologije: Makrosustavna analiza koja se
fokusira na usporedbe funkcioniranja struktura, procesa te ishoda (health outcomes), te učinkovitosti (effectiveness), djelotvornosti (efficiency) i
jednakosti (equity) dijelova sustava ili sustavnih procedura i postupaka, te
15
tehnologija. Uz radove znanstvenika koji se bave komparativnim istraživanjima zdravstvenih sustava poznate su i metode kompozitnih indeksa koje
koristi WHO i OECD.
Mnogi od čimbenika koji utječu na cjelokupno zdravlje nisu u tradicionalnoj domeni zdravstvene zaštite. U stvarnosti, dva su najveća smanjenja
izravna posljedica zdravstvenih intervencija: smanjenje smrtnih slučajeva
raka grlića maternice u žena, uglavnom zbog sustavnog pregleda i smanjenje smrtnosti od raka pluća u muškaraca, uglavnom zbog smanjenja pušenja. Na temelju tih parametara dolazimo do ljestvice “najboljih zdravstvenih sustava u svijetu”. Kada pokušavamo definirati koliko je dobar, dakle
“zdrav” zdravstveni sustav, mi govorimo o kvaliteti, o osiguranju kvalitete
“quality assurance”. Gdje se nalazi zdravstveni sustav Hrvatske u odnosu
na razine realizacije I mjerenja kvalitete u svijetu?
Praktično je pitanje rezultata koje ostvaruje zdravstveni sustav u Hrvatskoj? Konceptualno je pitanje: da li modeli zdravstvenih sustava odgovaraju potrebama stanovništva i globalnim demografskim i epidemiološkim trendovima?
S4 OUZS2
ZDRAVSTVO I EU FONDOVI
Vončina L
Ministarstvo zdravlja, pomoćnik ministra
Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju (EU) odrazit će se na sve
segmente ekonomije i društva pa tako i na zdravstveni sustav. Zdravlje i
sustav zdravstva su prepoznati kao važne odrednice blagostanja i konkurentnosti te se nastoje ostvariti održivi načini financiranja. U okviru europske kohezijske politike postoje regionalni fondovi za zdravstveni sustav koji
imaju za cilj osigurati sredstva za smanjivanje regionalnih nejednakosti.
Postavljeni su i prioriteti koji obuhvaćaju su ulaganja u zdravstvo (izravno ili neizravno ), te ulaganja izvan zdravstvenog sektora koji je povezan
sa zdravstvom. Putem tih fondova omogućeno je ulaganje u zdravstvenu
infrastrukturu, medicinsku opremu, e-zdravstvo, omogućavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti najranjivijim skupinama, hitnu medicinu, zdravlje
16
i sigurnost na radnom mjestu, promociju zdravlja i prevenciju bolesti te
u obrazovanje i usavršavanje zdravstvenih djelatnika. Ostala ulaganja odnose se na ulaganja u informacijsku tehnologiju, prekograničnu suradnju
i slično. Takvim načinima financiranja nastoji se istaknuti zdravstvo kao
prioritetno područje za ulaganja te poticanje jednakost i prevencije među
građanima EU-a.
S5 MIZ1
UTJECAJ MEDIJA U MEDICINI I ZDRAVSTVU
Harapin M
v. d. urednika Informativnog programa Hrvatskog radija
U današnjem društvu sve vrvi informacijama. Informacije se stvaraju,
mijenjaju, prenose, kupuju i prodaju. Moglo bi se reći da bi čovjek bez informacija, bez spoznaja o novim znanjima i tehnologijama teško preživio.
Jedino su mediji sposobni pružiti brzo i potpuno izvješće o onom što se
oko nas događa. Njihova je uloga dobiti informaciju, pročistiti je i protumačiti, pa pustiti u optjecaj.
Osjetljivost realizacije prava na informiranje, kada je u pitanju prezentiranje medicinskog sadržaja, često suprotstavlja međusobno dva jednako
vrijedna ljudska prava: pravo na informiranje, i pravo na privatnost. Uz to,
ni medicina ni mediji nisu regulirani samo pravom, iako danas govorimo i o
pravu medija i o medicinskom pravu kao samostalnim granama prava. Uz
aspekt heteronomnog reguliranja pravnom normom, i medicina i mediji u
velikoj su mjeri regulirani autonomnim pravilima profesionalne etike.
Kakva je uloga zdravstvenih i medicinskih medija, kakvo je stanje u hrvatskim, a kakvo je stanje u EU medijima vezano za izvještavanje o zdravstvu i medicini? Zašto prevladava senzacionalizam i mogu li mediji i izdavači preuzeti novu paradigmu i ulogu u društvu?
17
S5MIZ2
ULOGA MEDIJA U INTERVENTNOJ EPIDEMIOLOGIJI
Gjenero-Margan I
Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Katedra
za socijalnu medicinu i epidemiologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u
Rijeci
Interventna epidemiologija s obzirom na potrebe hitnog djelovanja u
slučaju pojave opasnih bolesti, grupiranja bolesti i epidemija, nužno raspolaže epidemiološkim informacijskim sustavima (domaćim i međunarodnim). Rutinski sustavi informiranja epidemiologa, poput obvezne prijave zaraznih bolesti od strane liječnika iz čitavog zdravstvenog sustava
Hrvatske, pojačani su i sustavom ranog uzbunjivanja i 24/7 pripravnošću
epidemiologa, kao i stalnom komunikacijom s međunarodnim sustavima
ranog uzbunjivanja. Tako epidemiološka služba rano doznaje za sumnju
ili pojavu bolesti koje mogu ugroziti zdravlje stanovništva, što omogućuje promptnu intervenciju kroz 24 sata svih 7 dana u tjednu. Rutinski sustavi se nadopunjuju i neformalnim sustavima informiranja, u engleskom
govornom području poznatim kao „epidemic intelligence“. Tu su mediji
među najvažnijim sustavima ranog informiranja o pojavi sumnje ili bolesti,
epidemije ili nekog drugog hitnog stanja, koje može ugroziti zdravlje populacije, a informacija još rutinskim sustavima nije stigla do epidemiologa.
Epidemiološka služba kontinuirano prati sadržaje svih medija, ali već dugi
niz godina surađuje s novinarima na način da oni, ukoliko iz svojih izvora
saznaju za takve događaje, o tome obavijeste epidemiologa. To je dragocjen izvor informacija, koji nakon provjere informacije može osigurati vrlo
brzu protuepidemijsku intervenciju, kao i povratnu brzu provjerenu informaciju novinaru. Bez medija bila bi nemoguća komunikacija s javnošću u
epidemijskim i pandemijskim događajima, a koja je nužna protuepidemijska mjera. To je posebno važno u situacijama kada je zbog rizika od zaraze
ili drugog zdravstvenog rizika potrebno zabraniti uporabu vode, neke hrane, provesti masovne mjere osobne zaštite, masovno protuepidemijsko
cijepljenje ili druge protuepidemijske mjere. Iznimno je važna komunikacija putem javnih medija u situacijama kada je nužno smiriti paniku kod
18
teških prijetnji zdravlju, te spriječiti aktivnosti štetne po zdravlje, povezane
s panikom i dezinformacijama.
Uloga medija u zdravstveno odgojnim i edukacijskim aktivnostima iz
područja sprečavanja i suzbijanja bolesti je iznimno značajna, provodi se
kampanjski i ne kroz dogovorenu trajnu suradnju s medijima ili barem državnim medijima, a što bi valjalo dogovoriti u interesu zdravlja populacije.
Služba za epidemiologiju je 24 sata kroz svih 7 dana u tjednu na raspolaganju novinarima iz svih medija, za razgovor, savjet, pružanje stručnih informacija ili komentara. Interventni epidemiolozi na nacionalnoj razini imaju
30-40 takvih upita mjesečno u epidemiološki „mirnim situacijama“, dok
se u slučaju pojave epidemije ili nekih posebno medijskih interesantnih
situacija, u samo jednom danu dosegne mjesečni i veći broj komunikacija
s novinarima.
Ova razina komunikacije i međusobne suradnje između novinara i
epidemiologa dobra je podloga za uspostavu suradnje i dogovor oko najvažnijih edukativnih zdravstvenih poruka i kontinuirane suradnje epidemiologa i medija (uključivši i urednike i vlasnike medija) na najvažnijim
temama sigurnosti i zdravlja populacije. U posljednje vrijeme u medijima
dominiraju netočne i iznimno opasne poruke, kao na primjer o štetnosti
cijepljenja. Ovo može dovesti do opasnih poremećaja u zaštiti populacije
od zaraznih bolesti i povratka teških bolesti, kojih sada u Hrvatskoj nema,
a koje mogu ugroziti zdravlje i živote velikog broja ljudi i dovesti u pitanje
sigurnost zemlje.
19
USMENE PREZENTACIJE
S1 MZ3
OSNAŽIVANJE ULOGE BUDUĆIH ODGAJATELJA U
OČUVANJU MENTALNOG ZDRAVLJA PREDŠKOLSKE
DJECE: PROMJENE STUDIJSKOG PROGRAMA
Tatalović Vorkapić S1, Vlah N1,Vujičić L1.
Učiteljski fakultet, Sveučilište u Rijeci
1
Uvod. S obzirom da odgajatelji u predškolskim ustanovama predstavljaju jedne od prvih značajnih (nakon obitelji) čimbenika u prevenciji rizičnih ponašanja djece i mladih, od iznimne je važnosti osigurati im tijekom
studija stjecanje kompetencija u području očuvanja mentalnog zdravlja
predškolske djece. Ove kompetencije stječu po prvi puta od 2010. godine
kroz izborni kolegij Razvojna psihopatologija, te je cilj ovog istraživanja bio
ispitati stavove budućih odgajatelja o njihovoj ulozi u očuvanje mentalnog
zdravlja djece, te o svrsishodnosti odslušanog kolegija u tom kontekstu.
Metoda. U istraživanju su sudjelovala 32 studenta (2 muškog i 30 ženskog spola) prosječne dobi od 22 godine. Primijenjena je anketa od 15 pitanja zatvorenog tipa na koje je bilo potrebno odgovoriti biranjem jednog
od ponuđenih odgovora. Anketa je bila dobrovoljna, anonimna, a popunjavanje je trajalo 5 minuta.
Rezultati. Rezultati ankete su potvrdili hipotezu o korisnosti i adekvatnosti novog kolegija pri oblikovanju kompetencija koje su budućim odgajateljima potrebne za očuvanje mentalnog zdravlja predškolske djece.
Općenito, sve su procjene visoke i vrlo visoke, što ukazuje na slijedeće: a)
da su budući odgajatelji visoko senzibilizirani na svoju preventivnu ulogu
po pitanju ranog uočavanja i prepoznavanja rizičnih ponašanja kod djece
predškolske dobi; b) da smatraju da su njihove kompetencije pri očuvanju
mentalnog zdravlja djece osnažene; c) te da im je u tome značajno pomogao upravo kolegij Razvojne psihopatologije.
Zaključak. Rezultati su pored potvrde korisnosti novog kolegija, ukazali i na značaj kontinuiranog osluškivanja suvremenih promjena koje tre20
ba uzeti u obzir pri kreiranju studijskih programa za stjecanje adekvatnih
kompetencija odgajatelja.
S1 MZ4
RIZIČNI I ZAŠTITNI ČIMBENICI PSIHOLOŠKOG
FUNKCIONIRANJA STUDENATA
Živčić-Bećirević I1., Smojver-Ažić S1, Martinac Dorčić T1, Juretić J1,
Jakovčić I1
1
Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Uvod: Psihičko zdravlje studenata sve je češća tema brojnih istraživanja na različitim sveučilištima u svijetu. Rezultati upozoravaju na porast
ozbiljnijih simptoma stresa i anksioznosti, te osobito depresivnosti, uz
trostruko povećanje incidencije suicidalnih pokušaja. Cilj longitudinalnog
istraživanja bio je utvrditi zastupljenost različitih psihičkih simptoma na
početku studija te tijekom 3 godine praćenja, te provjeriti spolne razlike u
izraženosti simptoma.
Metode: Reprezentativnim uzorkom obuhvaćena su 492 studenta
prve godine studija različitih fakulteta Sveučilišta u Rijeci, od čega 60%
djevojaka. Primijenjeni su: Skala depresivnosti (BDI-II), Skala anksioznosti
(BAI), Skala agresivnosti (subskala YASR), Skala problema zbog konzumacije sredstava ovisnosti (subskala CAS), Upitnik učestalosti konzumacije
sredstava ovisnosti i Ljestvica subjektivnih zdravstvenih tegoba (SHC).
Rezultati: Rezultati upućuju da na početku studija 52% studenata ima
povišen rezultat na skali anksioznosti, 23% studenata ima značajno povišene depresivne simptome, dok 7% njih navodi suicidalna razmišljanja.
Psihosomatski simptomi i agresivna ponašanja nisu posebno izraženi. Vrlo
mali broj studenata konzumira ilegalna sredstva ovisnosti, osim marihuane koju povremeno konzumira 16 % studenata. 43% studenata puši cigarete, a oko 40% njih često konzumira alkoholna pića.
Ponovljenim ispitivanjem iste grupe studenata utvrđeno je da na 2.
godini studija dolazi u prosjeku do značajnog povećanja psihosomatskih
simptoma. Uočava se i trend povećanja anksioznih, dok se izraženost depresivnih simptoma ne mijenja. Na 3. godini studija značajno se smanjuje
21
izraženost anksioznih simptoma i agresivnih ponašanja, dok se povećavaju
problemi zbog konzumacije sredstava ovisnosti.
Zaključak: Dobiveni podaci upućuju na potrebu ranog prepoznavanja
studenata s psihičkim problemima te razvijanje programa s ciljem povećanja spremnosti za traženje psihološke pomoći.
S2 NUZ3
ZDRAVLJE ZA SVE, ALI ZA OTOČANE NE?! ZDRAVSTVENA
ZAŠTITA NA OTOKU LASTOVU
Popović S1
1
Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu
Uvod: Specifična obilježja otočnosti, poput prostorne udaljenosti i izolacije od kopnenih medicinskih centara, malog broja i nepovoljne dobne
strukture korisnika te ljetne navale turista, otežavaju pružanje kvalitetne i
kontinuirane zdravstvene skrbi na otocima čime je ugroženo pravo otočana na opću i jednaku zdravstvenu skrb. Otok Lastovo, najjužniji naseljeni
otok u Hrvatskoj, izvrstan je primjer neodrživosti koncepta „jednake zdravstvene skrbi“ za stanovništvo kopneno udaljenijih otoka što predstavlja
kočnicu i otočnom održivom razvoju.
Metode: Korištene su metode demografske analize, naracija kazivača
i intervju.
Rezultati: Obilježja otočnosti Lastova pridonijela su nepovoljnijem položaju pacijenata. Suvremeni modernizacijski procesi doveli su do depopulacije što je utjecalo na planiranje zdravstvenih kadrova, dok je izrazito duboka starost, kao tip ostarjelosti stanovništva, povećala potrebe lokalnog
stanovništva za zdravstvenom skrbi koja je kvalitativno nepovoljnija zahvaljujući izolaciji otoka. Nepostojanje specijalističko-konzilijarne zdravstvene
zaštite podrazumijeva jednodnevna ili višednevna putovanja otočana te
putne troškove zbog čega pacijenti nerado odlaze na preglede i pretrage.
Zbrinjavanje hitnih stanja ugroženo je manjkavostima u timu pripravnosti,
nedostupnošću helikoptera i vremenskim neprilikama. Nedovoljna opskrba ljekarne lijekovima, nedostatak nužne medicinske opreme i agregata za
22
proizvodnju električne energije onemogućuju nesmetan razvitak primjene
telemedicine.
Zaključak: Nužno je unaprijediti fizičku dostupnost i vremensku pristupačnost zdravstvenih usluga, osigurati stimulativne mjere za dolazak
iskusnih liječnika, razvijati hitnu medicinsku pomoć, omogućiti redovite
dolaske specijalista na otok, brži prijevoz otočana i povrat svih putnih troškova, nužnu medicinsku opremu, kontinuiranu opskrbu lijekovima, razviti
preduvjete za kvalitetan razvoj telemedicine te prebaciti naglasak s kurativne na preventivnu zdravstvenu zaštitu. Dotad prirodni resursi otoka
ostaju najbolji zaštitni faktor stope zdravlja otočana.
S2 NUZ4
RAZUMIJEVANJE IZVANTJELESNE OPLODNJE IZ
PERSPEKTIVE MUSLIMANSKIH TEOLOGA
Jašić O1, Kaluđerović Ž2
Albina i Franje Herljevića 10/59, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina,
e-mail: [email protected]
2
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, dr Zorana Đinđića 2,
21000 Novi Sad, Srbija, email: [email protected]
1
Izvantjelesna oplodnja danas predstavlja rutinski medicinski zahvat,
koja se čini zbog nemogućnosti začeća djeteta in vivo. O navedenom problemu su pisali uz mnogobrojne svjetovne i religijske autore, i muslimanski teolozi. U prvom dijelu rada se govori o religioznim izvorištima islama:
Kur’anu i sunnetu; na temelju kojih bi se muslimani trebali odnositi prema kvaliteti života, to jest zdravlju rođenih, ali i nerođenih ljudskih bića.
Posebno mjesto u ovom dijelu rada zauzima i teološki pojam iždtihada,
tj. intelektualni napor tijekom tumačenja Svetih spisa. U drugom dijelu
rada je posebna pozornost skrenuta na fetve (religiozno-pravna mišljenja)
o izvantjelesnoj oplodnji potekle iz pera bosansko-hercegovačkih muslimanskih teologa. Uzeti su u razmatranje tekstovi publicirani unutar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 1979. do 2012. Posebna pažnja je
ukazana pojmu odgovornosti, i važnost istog u filozofiji, ali i u islamskoj
teologiji tijekom bioetičkog diskursa o navedenom problemu. Sakupljeni
23
tekstovi su tumačeni iz motrišta filozofije morala, ali i moralne teologije, u
pluriperpektivnom i integrativno bioetičkom diskursu.
S3 UZPO3
STRUČNI RESURSI MEDICINSKIH SESTARA/TEHNIČARA U
PALIJATIVNOJ SKRBI ISTARSKE ŽUPANIJE
Srdoč M
Istarski Dom zdravlja, ispostava Pazin
Uvod: Cilj ovog rada bio je ispitati spremnost/sposobnost medicinskih
sestara/tehničara da svojim znanjem, stručnošću i sestrinskim kompetencijama zadovolje potrebe palijativnog bolesnika.
Ispitanici i metode: Istraživanjem su obuhvaćene medicinske sestre/
tehničari, zaposleni u stacionarima Istarskih domova zdravlja (stacionari
Labin, Pazin i Umag). Broj ispitanika je iznosio 27. Metoda istraživanja bila
je anketa koja je ispitanicima distribuirana na njihovim radnim mjestima.
Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da ispitanici poznaju osnove
i načela palijativne skrbi te da imaju dovoljno stručnog znanja za provođenje zdravstvene njege palijativnog bolesnika. Prepoznali su da palijativna
skrb uključuje individualnu skrb za bolesnika, s naglaskom komunikacije i
rada s bolesnikovom obitelji, te da se u prvi plan stavlja razmatranje dobrobiti i tereta provedbe dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Istraživanje je pokazalo da ispitanici poznaju sve potrebne stručne i temeljne
odrednice provođenja postupaka u zdravstvenoj njezi prema terminalno
oboljelima. Poznavanje važnosti i načina terapijskih postupaka i mnoge
druge bitne smjernice koje svakodnevno u radu koriste, potvrdili su se kao
važan standard u palijativnoj skrbi. Rezultati istraživanja su ujedno dali potvrdu da su ispitanici stručni i pouzdani suradnici oboljelima, ali i članovima njihovih obitelji. Istraživanje je također ukazalo na potrebu i želju za
dodatnim educiranjem ispitanika, čime je potvrđena njihova visoka svijest
o profesiji kojoj pripadaju, kao nužnom prostoru stručnog i individualnog
usavršavanja za dobrobit oboljelih o kojima se skrbe.
Zaključak: Medicinske sestre/tehničari uključeni u pružanje palijativne
skrbi osim općih znanja, posjeduju i konkretne osnove, te usvojena načela
24
i pravila palijativne skrbi svoje profesije, čime omogućuju bolju i kvalitetniju provedbu sestrinskih postupka prema oboljelom i njegovoj obitelji.
S3 UZPO4
UTJECAJ ZDRAVSTVENE I SOCIJALNE SKRBI ZA STARIJE
OSOBE SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE; ULOGA
LOKALNE ZAJEDNICE U OČUVANJU KVALITETE ŽIVOTA
STARIJIH OSOBA
Jerončič I1, Mulić R1
1
Katedra za javno zdravstvo Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu
Uvod: Starenje populacije jedan je od najvećih izazova s kojim se svijet
suočava, položaj starih ljudi u društvu, kvaliteta njihova života i trendovi u
politici skrbi predmet su interesa razvijenih zemalja. U 2010. godini Splitsko-dalmatinska županija imala je pozitivno prirodno kretanje zajedno s
još četiri županije. Ostale županije bilježile su prirodni pad, na 100 umrlih
je 82 živorođenih (u 2009. godini 85). Već 2011. godine pozitivno prirodno
kretanje izostaje u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Sve ostale županije bilježe prirodni pad, na 100 umrlih je 80,7 živorođenih (u 2010. godini 82,3).
Metode: Upotrijebljeni su podaci objavljeni u Hrvatskom zdravstvenostatističkom ljetopisu za 2010. i 2011. godinu i Centra za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.
Rezultati: Prosječna starost stanovništva Splitsko-dalmatinske županije je 38,04 godina. U priobalnom pojasu živi približno 66,53%, u zaobalju 25,94%, te na otocima 7,53% stanovništva županije. Broj stanovnika
zaobalja i dalje se smanjuje dok pučanstvo otoka u županiji nije u desetogodišnjem razdoblju doživjelo značajnije brojčane promjene izuzevši
Vis. Specifičnost županije su otoci i zaleđe, rijetko naseljena, prometno
izolirana područja s visokim udjelom starih koje žive u samačkim domaćinstvima. Postojeći problemi su: nedovoljni postojeći kapaciteti (financijska sredstva, osoblje, smještajni kapaciteti, nedostatak izvaninstitucijske
skrbi, nepostojanje inicijativa civilnog sektora), nedostupnost zdravstvene
skrbi na području otoka i zaleđa, neinformiranost starijih osoba o njihovim
25
pravima, utjecaj društvenih promjena na tradicionalnu obitelj kao i nedovoljno uključivanje volontera.
Zaključak: Prije donošenja planova za promicanje skrbi potrebno je
istražiti posebne potrebe starog stanovništva, poticati susjedsku pomoć
senzibiliziranjem javnosti putem medija i stimulirati inicijative civilnog –
nevladinog sektora za organiziranje udruga, uključivanje volontera, poticati udomiteljske obitelji kao i osnivanje obiteljskih domova.
Sva ulaganja u postizanje navedenog manja su od ulaganja u liječenje,
njegu i rehabilitaciju starih osoba.
S4 OUZS3
PROMJENE U ORGANIZACIJI I KORIŠTENJU PRIMARNE
ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ŽENA U GINEKOLOŠKIM
ORDINACIJAMA U ZADARSKOJ ŽUPANIJI OD 1997. DO
2011. GODINE
Balorda Lj
Služba za socijalnu medicinu i javno zdravstvo, Zavod za javno
zdravstvo Zadar
Uvod: U promatranom petnaestogodišnjem razdoblju primarna zdravstvena zaštita žena u Zadarskoj županiji doživjela je promjene u smislu povećanja broja posjeta i pregleda ostvarenih u ginekološkim ordinacijama
bez ugovora s HZZO-om („čisti“ privatnici, bez ugovora s HZZO-om) u odnosu na ordinacije koje su u ugovoru s HZZO -om (ginekološke ordinacije
u koncesiji kao i one koje su u sklopu domova zdravlja) gdje se broj posjeta
zadržao na istom nivou, ali se broj pregleda se smanjio za 50%.
Metode: U radu su korišteni dostupni zbirni podaci HZJZ sačinjeni prema izvješćima iz ordinacija primarne zdravstvene zaštite žena, objavljeni
u Zdravstveno-statističkim ljetopisima za razdoblje od 1997. do 2011. godine. Podaci su prikazani kao apsolutni brojevi, postotni udijeli i stope na
1.000 žena u dobi starijoj od 15 godina.
Rezultati: Broj žena u Zadarskoj županiji u promatranom razdoblju se
povećao te je po Popisu 2001. godine iznosio 82.404 žene, od čega je u
dobi od 15 i više godina starosti bilo 82% (67.894) žena, a prema Popisu
26
2011. godine od ukupno 86.513 žena, starijih od 15 godina je njih 86%
(73.414).
Odabranog ginekologa koji je u ugovoru sa HZZO-om u 1997. godini
imalo je 82% žena (55.638) (izračun prema Popisu 2001.), a u 2011. godini
68 % (50.153) (izračun prema Popisu 2011.). Broj žena koje su koristile
zdravstvenu zaštitu u ugovornim ordinacijama u 1997. iznosio je 32.344,
da bi se u 2011, smanjio za 41% i iznosio je 18.560 žena. U ordinacijama
bez ugovora broj žena koje su koristile zdravstvenu zaštitu u 1997. godini
iznosio je 3.154 dok se u 2011. povećao za 164% i iznosio je 8.342.
U 1997. godini u ugovornim ordinacijama radilo je devet ginekoloških
timova i ostvaren je broj od 50.240 posjeta i 47.295 pregleda, a u 2011.
godini radilo je deset ginekoloških timova, te je ostvaren gotovo isti broj
posjeta 50.250, dok se broj pregleda smanjio za 50% i iznosio je 23.463
pregleda. U istom promatranom razdoblju u ginekološkim ordinacijama
bez ugovora (dva ginekološka tima) broj posjeta se povećao za 1.774% te
je u 1997. godini zabilježeno 722 posjeta, a u 2011. godini 13.527 posjeta,
pri čemu se broj pregleda povećao za 171% s 4.630 pregleda u 1997. godini na 12.564 u 2011. godini (pet ginekoloških timova).
Ukupan broj pregleda u obje skupine ordinacija u promatranom razdoblju se smanjio za 31% s 51.925 pregleda u 1997. (sa stopom od 765/1.000
žena starijih od 15 godina) na 36.027 pregleda u 2011. godini (sa stopom
od 491/1.000 žena starijih od 15 godina).
Zaključak: U promatranom razdoblju broj žena starijih od 15 godina
se povećao za 8%, dok je broj žena upisanih u ginekološke ordinacije s
ugovorom s HZZO-om smanjen za 10%. Ukupan broj posjeta u obje vrste
ordinacija se povećao za 25%, a broj pregleda smanjio za 31%. Dio žena
koje zdravstvenu zaštitu koriste u ordinacijama bez ugovora moraju ostvariti još jedan posjet za isti zdravstveni problem i kod liječnika kod kojeg su
upisane, ukoliko su joj potrebni lijekovi koji idu na recept, uputnice za laboratorij ili za bolničko liječenje. Primarna zdravstvena zaštita žena važan
je segment zdravstvenog sustava, osobito za žene u fertilnoj dobi. Pravo
na kvalitetan puni opseg zdravstvene skrbi iz tog segmenta ne bi smio ovisiti o platežnoj sposobnosti žene. Svakako da bi trebalo iznaći drugačiji
model ostvarivanja nekih vidova zdravstvene zaštite žena, ali nipošto ne
bismo smjeli prihvatiti opciju da za isti opseg prava žena plaća dva puta, a
27
da, ako računamo da je i utrošeno vrijeme novac, izgleda da su pojedine
žene platile to svoje „pravo“ i tri puta.
S4 OUZS4
OTUĐENJE I MEDIKALIZACIJA BOLI
Kelam I1, Rupčić D2
1
2
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Filozofski fakultet u Osijeku, Sveučilište J. J. Strossmayera
Uvod: Središnja je teza rada da službena medicina predstavlja glavnu
„prijetnju“ zdravlju, paralizira osobno iskustvo boli i bolesti, a medikalizacija zahvaća sve pore života. Ljudi tako gube sposobnost samoizliječenja
te se tako podriva čovjekovo zdravlje, autonomija u proživljavanju i ovladavanju svojom boli i bolesti.
Metode: Integrativni bioetički i pluriperspektivistički pristup obradi
teme s više aspekata i perspektiva, koje uključuju znanstvene i neznanstvene perspektive kao što je filozofski pristup obradi teme, radi cjelovitijeg uvida u samu problematiku i slušanja i onih “drugih” i “drugačijih”
glasova.
Rezultati: Mogućnosti šireg uvida i promjene stava, promjena biomedicinske paradigme i liječničkog establishmenta prema boli i patnji, te demedikalizacija boli.
Zaključak: Apel za povratak sadržaju zdravlja, povratak sadržaja u raspravu o zdravlju. Naglasak na prirodno mjesto boli i bolesti koje je prirodno mjesto života. Povratak kućnoj medicini, kao pomoć prirodi bez nasilja
i povratak medicine koja čeka i promatra.
28
POSTERI
E UČILO – PRIMJER KOMERCIJALIZACIJE KAPACITETA
SVEUČILIŠTA U RIJECI
Doričić R1, Oštrić A1, Golob B1, Blažević Marčelja J1
Znanstveno-tehnologijski park Sveučilišta u Rijeci
1
Uvod: Znanstveno-tehnologijski park Sveučilišta u Rijeci, pokrenuo je
pilot projekt “Inovativnošću do konkuretnosti” čije su aktivnosti uključivale identifikaciju zainteresiranih znanstvenika koji raspolažu vrijednom
analitičkom opremom te pomoć u pronalaženju partnera u gospodarstvu
koji imaju potrebu za korištenjem znanja i istraživačko analitičkih kapaciteta Sveučilišta. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, raspolaže visoko
sofisticiranom opremom koja je nužan preduvjet realizacije brojnih znanstveno-istraživačkih projekata. Međutim, ova je kapitalna oprema nedovoljno dostupna široj akademskoj zajednici kao i potencijalnim korisnicima
iz područja poduzetništva. Prepoznavši potencijal spomenutog projekta,
Medicinski fakultet uključio se u njegovu provedbu.
Metode: Nakon provedene edukacije o marketinškoprodajnim aktivnostima, dvoje pripravnika-magistara organizacije, planiranja i upravljanja
u zdravstvu mapirali su postojeću analitičku opremu i stručne usluge kojim
raspolažu Katedre i Zavodi Medicinskog fakulteta. Nakon toga se pristupilo
izradi poslovnog modela i pripremi marketinških aktivnosti za kapitalnu
opremu Zavoda za patologiju i patološku anatomiju koja ima komercijalni
kapacitet – skenera za digitalizaciju mikroskopskih preparata.
Rezultati: Osmišljeni poslovni model „eUčilo – digitalizirani mikroskopski preparat” omogućuje suvremeni pristup u podučavanju kolegija koji
uključuju mikroskopiranje. U sklopu marketinških aktivnosti pripremljen
je promotivni letak te su detektirani potencijalni korisnici usluge. Detektirana su visoka učilišta biomedicinskih i srodnih područja u Hrvatskoj (21) i
u regiji, u Crnoj Gori (4), Srbiji (32) te Bosni i Hercegovini (46), a koji predstavljaju potencijalne korisnike osmišljenog poslovnog modela.
Zaključak: Poslovni model „eUčilo” nastao je kao posljedica interesa
znanstveno-obrazovne ustanove za pružanje usluga na tržištu. Iskustva
29
stečena prilikom njegove realizacije itekako mogu dati smjernice na koji
način komercijalno koristiti istraživačko-analitički kapacitet Sveučilišta.
IZRADA JAVNOZDRAVSTVENOG PROGRAMA
PROMOCIJE ZDRAVLJA „ANTI-STRES PROGRAM ZA
UČITELJE“
Bakarčić S1, Čorić I1, Domijan R1, Dragaš Zubalj N1, Jurković N1,
Krnić D1, Njegovan M1, Petelin K1, Rizner T1, Tomljanović N1
Polaznice poslijediplomskog specijalističkog studija Promocija zdravlja i
prevencija ovisnosti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
1
Uvod: Stres na radnom mjestu danas predstavlja globalni javnozdravstveni problem te je jedan od najvećih uzroka profesionalnih bolesti i bolovanja kako u Europi tako i u svijetu. Istraživanja pokazuju da u kategoriju
izrazito stresne profesije spada i zanimanje učitelj. Cilj našeg istraživanja
bio je utvrditi razinu stresa kod učitelja Primorsko-goranske županije te na
osnovu dobivenih rezultata osmisliti javnozdravstveni program za učitelje.
Metode: Ispitali smo 157 ispitanika iz 6 osnovnih škola PGŽ podijelivši
ih prema dobi, spolu, mjestu stanovanja i radnom mjestu. Primijenili smo
upitnik koji se sastoji od demografskih podataka i skalu stresa PERCEIVED
STRESS SCALE (PSS), autora Sheldona Cohena.
Rezultati: Učitelji PGŽ smatraju najvećim izvorom stresa posao. Učitelji
predmetne nastave su više izloženi stresu od učitelja razredne nastave.
Zaključak: Kako se vidi iz rezultata istraživanja, i učitelji osnovnih škola
PGŽ doživljavaju visoku razinu stresa na poslu te smo, s ciljem njegovog
smanjenja, osmislili javnozdravstveni program „Anti-stres program za učitelje“ koji će se provoditi u osnovnim školama PGŽ.
30
PREVENCIJA PADOVA I PRIJELOMA KOD OSOBA STARIJIH
OD 65 GODINA
Filipović S1, Kalčić M1, Logar A1, Mataija Redžović A1, Mravinac S1,
Mušković M1, Perić Kosović D1, Petrović Ljubotina K1, Serdarević I1,
Udovicich Corelli D1
Polaznici poslijediplomskog specijalističkog studija Promocija zdravlja i
prevencija ovisnosti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
1
Demografski podaci grada Rijeke pokazuju nastavak trenda porasta
starenja populacije (19,7% starijih od 65 godina), udio samačkih domaćinstava je također sve veći (22%). Ozljede kod stanovnika starijih od 65
godina najčešće su vezane uz prijelome (2.508), dislokacije, uganuća i nategnuća (397), čime se smanjuje kvaliteta života stanovništva i povećavaju
javni zdravstveni troškovi.
Ciljana populacija su sve osobe starije od 65 godina u gradu Rijeci,
samostalno pokretni koji žive u privatnim kućanstvima.
Kroz program se želi postići da veći broj osoba vježba u svom domu, da
se uključuje u aktivnosti klubova umirovljenika, da prakticira zaštitna ponašanja (reorganizira dom i delegira poslove), povećanje fizičke spremnosti kod ciljane populacije, bolja koncentracija, sigurnije životno okruženje
te manji broj padova i lomova, bolja kvaliteta života kao i manji troškovi
zdravstvenog sustava.
Opravdanost ovog projekta pronalazi se i u podacima dobivenim kroz
provedbe fokus grupa koje su pokazale da veći broj umirovljenika ne posjećuje klubove, nemaju informacije o prevenciji padova, manji broj umirovljenika koristi organizirano vježbanje, žele biti informirani o prevenciji
padova i da su aktivni članovi spremni doći do onih neaktivnih kako bi ih
informirali.
Aktivnosti kroz koje želimo ostvariti naše ciljeve su predavanja za ciljanu populaciju o opasnostima od padova s ozbiljnim zdravstvenim posljedicama, te o važnosti i mogućnostima vježbanja u kući, emitiranje tematskih emisija na televiziji i radiju, distribucija plakata u centre primarne
zdravstvene zaštite, ljekarne, mjesne odbore i autobusne stanice, te letaka
o sigurnosnim ponašanjima u domu i izvan njega, kao i plakata s preporukama osoba i obrta za sitne radove u kući.
31
Evaluacija provedenog dijela aktivnosti pilot predavanja pokazuje da
je moguće promijeniti stav i povećati svjesnost o važnosti samozaštitnih
ponašanja.
SENZIBILIZACIJA ZAJEDNICE I DRUŠTVA NA INTEGRACIJU
OSOBA OBOLJELIH OD MIŠIĆNE DISTROFIJE
Nadarević T1, Pešut Z1, Petrović M1, Pičuljan A1, Sabolić S1, Sakač
T1, Stanić M1, Stojić P1, Svrtan S1, Šatalić L1, Šperanda M1, Špes M1,
Vasiljev Marchesi V2
Studenti Integriranog preddiplomskog i diplomskog studija Medicina,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
2
Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju, Medicinski fakultet
Sveučilišta u Rijeci
1
Uvod: Mišićna distrofija je progresivna bolest uzrokovana genetskim
defektima koja pogađa mišiće, te oni propadaju i slabe. Određeni oblici
bolesti pogađaju samo mušku populaciju. Mišićne distrofije skupina su
rijetkih bolesti. Incidencija najčešće Duchenneove mišićne distrofije je
1:3.500 stanovnika.
Ispitanici i metode: Kao metodu ispitivanja upotrijebili smo fokus grupu koja je kvalitativni oblik istraživanja i uključuje grupnu diskusiju o nekoj
zadanoj temi. Osnovni je cilj fokus grupe potaknuti diskusiju kojom će se
istražiti stavovi ispitanika prema nekom problemu. U projektu su sudjelovala 4 člana Udruge oboljelih od mišićne distrofije Primorsko-goranske
županije koja broji 98 članova (68 u invalidskim kolicima).
Rezultati: Osnovni problem vezan je uz brigu i skrb o oboljelima, nedovoljnu senzibilizaciju i edukaciju pojedinaca i šire zajednice, medicinskog
i ostalog osoblja, nepristupačnost liječničkih ordinacija te manjak kućnih
posjeta. Smanjenju progresije bolesti doprinijelo bi povećanje broja rehabilitacijskih centara. Kao jedan od vodećih problema je nedostatak prijevoznih vozila prilagođenih oboljelima. Na mnogim javnim mjestima nedostaje sanitarnih čvorova prilagođenih osobama sa invaliditetom.
Zaključak: Realizacijom ovog projekta očekuje se senzibilizacija zajednice i društva za probleme oboljelih od mišićne distrofije, destigma32
tiziranje bolesnika, podizanje razine informiranosti studenata medicinskih struka i građana grada Rijeke o ovoj bolesti. Isto tako očekuje se da
studenti medicine i sličnih medicinskih grana dođu u kontakt s osobama
s invaliditetom prije početka svog rada, pri čemu naglasak stavljamo na
osvještavanje budućih liječnika o važnosti kućnih posjeta. Apelirati će se
na jednostavniju dostupnost neophodnih medicinskih usluga i pomagala.
Budući naraštaji studenata medicine će kroz zanimljivi interaktivni elektivni kolegij kontinuirano educirati javnost o problemima s kojima se susreću
osobe s mišićnom distrofijom, te pokretati nove projekte i rješavati aktualna pitanja. Na taj način bi se osigurala održivost projekta.
FINANCIJSKI ZDRAVSTVENI POKAZATELJI ZA HRVATSKU
PREMA METODOLOGIJI SUSTAVA ZDRAVSTVENIH
RAČUNA (SYSTEM OF HEALTH ACCOUNTS)
Ivičević Uhernik A1, Mišić T1, Kasumović L1
Odjel za zdravstvenu ekonomiku, Služba za javno zdravstvo, Hrvatski
zavod za javno zdravstvo
1
Uvod: Sustav zdravstvenih računa međunarodno je prihvaćena metodologija koja obuhvaća niz detaljnih i preciznih klasifikacija dionika i funkcija u zdravstvu, čijim se kombiniranjem u tablicama i unosom pripadajućih izdataka dobiva pregled strukture zdravstvene potrošnje.
Metode: Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo je prikupljanje podataka o izdacima za zdravstvo prema metodologiji Sustava zdravstvenih
računa niza institucija u 2011. godini: Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje, Ministarstva zdravlja, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva
obrane, Ministarstva financija (za zbirne podatke o izdacima općina i gradova), županija i Grada Zagreba, privatnih zdravstvenih osiguranja te Državnog zavoda za statistiku (za podatke iz Ankete o potrošnji kućanstava).
Rezultati: Ukupni izdaci za zdravstvo u Hrvatskoj u 2011. godini iznosili
su 23.892.011.021 kn. Od toga, 79% odnosilo se na državnu potrošnju, a
21% na privatnu koja prema ovoj metodologiji uključuje i izdatke dopunskog osiguranja HZZO-a. U državnoj potrošnji 94% čine izdaci osnovnog
osiguranja HZZO-a, a ostatak izdaci ministarstava te županijskih i lokalnih
33
uprava. U privatnoj potrošnji 61% su direktna “out-of-pocket” plaćanja
kućanstava, 35% dopunsko osiguranje HZZO-a, a 4% privatna zdravstvena osiguranja. Za usluge liječenja izdvojeno je 50% ukupnih izdataka za
zdravstvo, za lijekove i druge medicinske proizvode i pomagala 30%, za
pomoćne zdravstvene usluge (laboratorijske i radiološke pretrage, hitna
pomoć i sanitetski prijevoz) 8%, za medicinsku rehabilitaciju 3%, za investicije u objekte i opremu 3%, za preventivu i javnozdravstvene usluge 2%,
za zdravstvenu administraciju 2%, a za dugotrajnu zdravstvenu njegu 1%.
Zaključak: Podaci o izdacima za zdravstvo prema metodologiji Sustava
zdravstvenih računa omogućuju transparentan uvid u strukturu zdravstvene potrošnje u Hrvatskoj.
GDJE JE MOJ STUDENTSKI LIJEČNIK?
Dijan K1, Dumić D1, Eškinja E1, Filipović M1, Gajski D1, Golub A1,
Gospić M1, Gorjan V1, Harmicar D1, Hranilović A1, Ilić K1, Iskra I1,
Ivančić I1
studenti Integriranog preddiplomskog i diplomskog studija Medicine,
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci
1
Uvod: Zdravstvena zaštita studentske populacije regulirana je kroz
brojne zakone. No, studenti koji studiraju izvan mjesta prebivališta se
često susreću sa specifičnim problemima pri ostvarivanju svog prava na
zdravstvenu zaštitu. Ti se problemi većinom odnose na lošu informiranost
navedene populacije, te na nedostupnost adekvatne zdravstvene zaštite u
mjestu studiranja.
Metode: Projekt bi se provodio na svim fakultetima u sastavu riječkog
Sveučilišta u trajanju od 2 godine, tj. od lipnja 2013. godine do lipnja 2015.
godine. Plan aktivnosti projekta predviđa informiranje studenata koji studiraju izvan mjesta prebivališta o pravima vezanim uz zdravstvenu zaštitu
koja su definirana postojećim zakonima i ustroju zdravstvene zaštite za
studente u Rijeci, te osnivanje Ureda za zdravlje studenata pri Sveučilištu
u Rijeci koji bi se dugoročno bavio poboljšanjem zdravstvene zaštite studenata u Rijeci
34
Rezultati: Očekivani rezultati su: uspostavljanje registra studenata
koji studiraju izvan mjesta prebivališta, povećanje broja studenata koji su
upoznati s ovom problematikom na 85%, povećanje broja studenata koji
studiraju izvan mjesta prebivališta i imaju svog liječnika u Rijeci na 70%, te
kontinuirano poboljšanje rezultata koje ćemo dobiti provođenjem periodičnih anketa svakih šest mjeseci.
Zaključak: Povećanjem informiranosti studenata Sveučilišta u Rijeci
o načinu ustroja zdravstvene zaštite za studente na području Rijeke, te
o zakonskim odredbama koje se odnose na ovu problematiku potaknut
ćemo pozitivne pomake u vidu jačeg uključivanja studenata u rješavanje
ovog problema. Stvaranjem liste liječnika primarne zdravstvene zaštite
dostupnih studentima stvoriti će se temelji za daljnje unaprjeđenje sustava zdravstvene zaštite, te za buduću većinsku uključenost studenata Sveučilišta u sustav zdravstvene zaštite u Rijeci.
OCJENA ZADOVOLJSTVA KORISINIKA PRIMARNOM
ZDRAVSTVENOM ZAŠTITOM U PGŽ
Janžekovič L1, Javor D1, Jelača M1, Jolić A1, Jurić D1, Jurilj Z1, Kalčina
L1, Karamatić I1, Knežević D1, Kocman M1, Kolega I1, Kršul D1, Kresić
A1, Kulundžić S1, Levak A1, Lukić D1, Mravičić M1, Bilajac L2
studenti Integriranog preddiplomskog i diplomskog studija Medicine,
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci
2
Katedra za socijalnu medicine i epidemiologiju , Medicinski fakultet
Sveučilište u Rijeci
1
Uvod: Stupanj zadovoljstva korisnika zdravstvenom zaštitom služi kao
jedan od pokazatelja subjektivne ocjene kvalitete zdravstvene skrbi.
Metode: Postavljanje informativnih letaka i plakata u čekaonice primarnih, sekundarnih i tercijarnih ustanova. Promoviranje projekta u informativnim promidžbenim programima na nacionalnim i lokalnim televizijama i posjećenijim internetskim portalima. Također bi se održavale
jednom godišnje radionice u gradovima PGŽ, motivirali bi se liječnici na
elektroničko obavještavanje pacijenata o preventivnim pregledima i programima. Postojala bi i mogućnost dostupnosti informacija vezanih za ovaj
35
projekt i njegove ciljeve i načine njihovog ostvarivanja putem besplatne
telefonske linije.
Rezultati: Provedeno je 65 anketa o zadovoljstvu radnog stanovništva
(18-65) primarnom zdravstvenom zaštitom. Najlošije ocijenjen odgovor u
anketi dobiven je na pitanje „Mojeg liječnika mogu kontaktirati i kada ne
radi (subota, nedjelja, blagdani)“ s prosječnom ocjenom od 2,52. Najbolje ocjenjena pitanja u anketi imali su prosječnu ocjenu višu od 4,00 i to
redom: 4.26, 4.17, 4.17 i 4.14. Pitanje s najvišom ocjenom je bilo „Moj
liječnik čuva u povjerenju moje osobne podatke“.
Zaključak: Boljom informiranosti građana o važnosti zdravlja i brizi za
zdravlje, kao i boljom informiranosti o preventivnim pregledima kojima se
može spriječiti razvoj određene bolesti ili se pravovremeno početi liječiti,
dugoročno bi se doprinijelo produženoj kvaliteti njihova života čime bi se
doprinijelo i unaprjeđenju kvalitete zdravstvene zaštite i povećanju zadovoljstva pacijenata uslugama primarne zdravstvene zaštite.
RAZVODI BRAKA I BROJ DJECE U SKRBI TAKVIH
JEDNORODITELJSKIH OBITELJI U ZADARSKOJ ŽUPANIJI
OD 1997. DO 2011. GODINE
Balorda Lj
Služba za socijalnu medicinu i javno zdravstvo, Zavod za javno zdravstvo
Zadar
Uvod: Prije petnaest godina u Zadarskoj županiji (ZŽ) se razvodio svaki
deveti brak, a u 2011. svaki peti. U Republici Hrvatskoj (RH) se prije petnaest godina razvodio svaki šesti brak, a danas svaki četvrti. Broj sklopljenih
brakova u Zadarskoj županiji je u padu kao i u Republici Hrvatskoj. Broj
razvedenih brakova je u porastu u RH za čak 45%, a u Zadarskoj županiji
za 94%, no broj razvedeni brakova na 1.000 sklopljenih je još uvijek niži u
Zadarskoj županiji u odnosu na RH.
Metode: U radu su korišteni zbirni podatci DZS RH objavljeni u godišnjim publikacijama Prirodno kretanje stanovništva RH objavljene za razdoblje od 1997. do 2011. godine. Podatci su prikazani kao apsolutni brojevi,
36
postotni udjeli, stope nupcijaliteta i divorcijaliteta, te stope razvedenih
brakova na 1.000 sklopljenih.
Rezultati: U Zž u razdoblju od 1997. godine do 2011. godine broj sklopljenih brakova je u padu za 7% (s 901 u 1997., na 836 u 2011. godini), a
broj razvedenih brakova se povećao za 94% (s 95 u 1997., na 184 u 2011.
godini). Broj sklopljenih brakova u RH u istom promatranom razdoblju je
smanjen za 18% (s 24.517 u 1997., na 20.211 u 2011. godini). U isto vrijeme je broj razvedeni brakova u RH povećan za 45% (s 3.899 u 1997., na
5.662 u 2011 godini). Broj razvedenih brakova na 1.000 sklopljenih se u ZŽ
povećao sa 105,4 u 1997. na 221,7 u 2011. godini, dok je u RH iznosio 159
u 1997., a u 2011. godini 237,5 razvedenih brakova na 1.000 sklopljenih.
Stope nupcijaliteta u ZŽ bilježe pad s 5,6 u 1997. na 4,9 u 2011. godini,
slično kao i u RH s 5,5 na 4,7, dok stope divorcijaliteta u ZŽ bilježe trend
povećanja s 0,6 na 1,1 a u RH s 0,9 na 1,3.
Kumulativno je u ZŽ u promatranom petnaestogodišnjem razdoblju razvedeno 1.916 brakova. Od toga je 36% (681) razvedenih brakova bilo bez
uzdržavane djece, 34% (656) ih je s jednim uzdržavanim djetetom, 25%
(451) s dvoje uzdržavane djece i 6% (108) s troje i više uzdržavane djece.
Iz tih razvedenih brakova u petnaestogodišnjem razdoblju je na daljnju
skrb dodijeljeno 1.922 djece (ili 69 razreda djece). Broj razvedenih brakova
je u svim podgrupama u konstantnom porastu. Tako je u promatranom
razdoblju broj razvoda brakova bez uzdržavane djece povećan za 100% (s
33 u 1997., na 66 u 2011. godini). Broj razvedenih brakova s jednim uzdržavanim djetetom za 160% (s 25 u 1997., na 65 u 2011. godini), broj
razvedenih brakova s dvoje uzdržavane djece za 34% (s 32 u 1997., na 43
u 2011. godini, dok je broj razvedenih brakova s 3 i više djece najmanji
(dijelom što je i broj takvih brakova manji), ali se i on povećao s 5 na 10.
Najčešće su djeca dodijeljena majci u 87,4% slučajeva, a potom ocu u
8,3% slučajeva, ocu i majci u 3,9% slučajeva, a najmanji broj ih je smješten
u institucije ili dan na skrb drugim osobama u 0,5% slučajeva.
Zaključak: Broj razvedenih brakova je u ZŽ u značajnom porastu kao i
broj djece dodijeljene na daljnju skrb, najčešće majkama. Žene su češće
nezaposlene i češće imaju slabija primanja u odnosu na muškarce. Njihove
socioekonomske potrebe (i žena i djece), možda i zdravstvene potrebe,
nisu dovoljno praćene i prepoznate od strane institucija. Nadamo se da
su prikladnu i potrebnu potporu dobili u širem obiteljskom krugu i soci37
jalnoj mreži u zajednici u kojoj žive. Iako tu djecu ne treba stigmatizirati,
s obzirom na sve veći broj djece u jednoroditeljskim obiteljima trebalo
bi ih prepoznati kao vulnerabilnu skupinu i posvetiti im potrebnu pažnju,
na vrijeme procijeniti potrebe i prepoznati eventualne probleme, ako ih
ima. Nizak socioekonomski start u djetinjstvu stvara veću šansu za nizak
postignuti stupanj obrazovanja kasnije u životu. Lošija primanja u jednoroditeljskim obiteljima mogu dovesti u kasnijem životu do povećanja čitavog
niza rizika za nastanak bolesti i skraćenja životnog vijeka.
38
PODUPIRATELJI SKUPA
Ministarstvo zdravlja
Rijeka, 2013.
39
40

Download Report